12

ISLAMSKA PEDAGOKA AKADEMIJA

u Zenici

Seminarski rad

Predmet: Hadis 1

Tema: NAJPOZNATIJI PRENOSIOCI HADISA

MENTOR: KANDIDAT:

______________ ______________

DR. efik Kurdi Amina Plani

Zenica, maj 1999. godine

SADRAJ:

SADRAJ .

2

UVOD ..

3

PRVO POGLAVLJE .

5

Imam Buhari i njegov Damius Sahih..

5

Damius sahih ..

6

Uvjeti Buharija pri sastavljanju Damius Sahiha..

8

Hadisi Damius sahiha .

9

Znaajna djela nastala kao rezultat izuavanja Damius Sahiha poslije Buharijeve smrti .

10

DRUGO POGLAVLJE .

12

Imam Muslim ibn Haddad .

12

Muslimov Sahih ..

13

Komentari Muslimovog Sahiha ..

15

TREE POGLAVLJE ..

16

Imam Et Tirmizi

16

El Dami ..

17

Hadisi Tirmizijevog Damia ...

18

Ebu Davud ..

19

Ibn Made

20

Nesai ..

20

ZAKLJUAK .

21

LITERATURA

22

UVOD

Zahvala pripada Allahu ! Njemu zahvaljujemo, od Njega pomo i uputu traimo. Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. Uitelj ovog Ummeta i Vjerovjesnik upute.

Allah stvorio je ljude i dinne da Mu budu pokorni i da Mu ibadet ine, a nain na koji Mu se ispoljava ibadet mora biti shodan i podudaran Allahovom erijatu, tj. onako kako je to On propisao.

Allahov Poslanik Muhammed kae: Duni ste se pridravati moga sunneta i prakse mojih nasljednika halifa, koji su na pravom putu i ukazuju na njega. Allah je objavio svoju vjeru Muhammedu i u potpunosti je usavrio.

Allah u suri Maide 3 kae:

* *

Danas sam vam vjeru vau usavrio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera.

S tog stanovita, erijatske znanosti su najasnije znanosti.

Allah u suri Zumer 9 kae:

* *

Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?

Hadis dolazi odmah iza Kurana, kao glavno vrelo islamskog uenja. On predstavlja viestruki znaaj za nauku, a u islamskom pravu je nezamjenjljiv. U nekim sluajevima, hadis razjanjava tee razumljiva mjesta i u samom Kuranu.

Allah u suri Nahl 44 kae:

* *

I Mi smo tebi poslali Kur'an, da objasni ljudima ono to im je objavljeno i da bi oni razmiljali!.

Ima sluajeva gdje hadis nije samo dopuna pojedinih kuranskih propisa, nego je glavno i jedino vrelo islamskog uenja, posebno kod ibadeta i ahkama. To su sluajevi kod onih vjerskih, pravnih i drugih pitanja, o kojima se u Kur'anu ne govori posebno nego uopeno. Poznato je da je namaz Kuranom propisan kao obaveza vjernicima. Meutim, vrijeme namaza, broj rekata pojedinih namaza itd. objasnio je Vjerovjesnik praktikujui namaz i poduavajui vjernike.

O tome Vjerovjesnik kae: Klanjajte na nain kao to vidite da ja klanjam!

Hadisom su predviene i neke odredbe koje ne registruje Kuran, niti za to u njemu ima objanjenja. Ovo znai da je hadis nezaobilazni izvor islamskog prava, neminovan za brojna pitanja i da je nemogue odvojiti hadis od Kurana.

Shvatajui ulogu hadisa u islamskom pravu i njegovu snagu kao vjerskog odraza, ljudi koji su se bavili ovom problematikom, posebno ashabi, tabeini i etbai tabeini su uloili velike napore u ouvanju hadisa u njegovoj izvornosti. Tom pitanju posvetili su toliko panje, da je teko nai neku drugu naunu disciplinu u historiji sa kojom bi se mogli porediti uloeni napori. Ta opreznost ispoljavala se u provjeravanju rivajeta, ispravnosti prenoenja nekog hadisa, a proisticala je iz straha da se ne potkrade kakva greka, ne uvue neprimjetno kakva devijacija.

Ljudi hadisa postavili su temelje svjetskoj naunoj kritici, te je stoga nezaobilazno pomenuti svijetle biografije tih velikana, radi stimulansa nama i buduim naratajima koji dolaze.

Najpoznatiji prenosioci hadisa su: Buhari, Muslim, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Made i Nesa'i.

PRVO POGLAVLJE

IMAM BUHARI I NJEGOV DAMIUS SAHIH

Ebu Abdullah Muhammed ibn Ismail ibn Mugire el Dufi el Buhari, priznati hadiski uenjak, erijatski pravnik i mudtehid, roen je u petak, poslije dume - namaza, 194. godine po Hidri u Buhari. Potie iz ugledne porodice koja je dala nekoliko istaknutih uenjaka. Otac mu je Ismail bio poznat u svoje vrijeme kao veoma uen i poboan ovjek. Kao i sin mu Muhammed, Ismail je pokazivao osobiti interes za hadis. Muhammed se jo kao dijete isticao nad ostalom djecom bistrinom, otroumnou i ljubavlju prema nauci, a posebno prema hadisu. Sa nepunih deset godina prisustvuje medlisima hadisa, obilazi uenjake svog kraja i od njih ui hadis. Ubrzo je napamet nauio Kur'an, a potom i znaajna djela istaknutih uenjaka Abdullaha ibn Mubareka, Vakia ibn Dabira i dr.

Jedno je vrijeme, pored najvee elje, morao prekinuti naukovanje zbog bolesti oiju. Bolest se pogorala do te mjere da je potpuno obnevidio. Poto u to vrijeme nije bilo strunih ljekara za bolesti takve vrste, Buharijevoj majci nije preostajalo nita drugo, nego da se obrati Allahu i moli za njegovo ozdravljenje. Molila je svakodnevno, ne gubei ni za trenutak nadu u Njegovu milost. Jedne noi je u snu vidila Ibrahima , kako joj ree da se ne alosti, jer e joj sin ozdraviti i progledati. To se ubrzo iza toga i ostvarilo, Buhari je potpuno ozdravio i progledao. Ovaj sluaj je bio uzrok da neki uenjaci kau da je Allah odabrao Buharija za zatitnika Resulullahove tradicije.

Kada je Buhari napunio esnaest godina sa majkom i bratom Ahmedom odlazi u Mekku da obavi hadd. Nakon obavljenog hadda, Ahmed i majka se vraaju kui, a Muhammed je ostao u Mekki da kod tamonjih uenjaka produbljuje znanje u hadisu. Dok je boravio u Mekki esto je odlazio i u Medinu i od medinskih uenjaka sluao hadis. U krugu dva harema zapoinje sa pisanjem uvenog DAMIUS SAHIHA. U elji da to bolje upozna hadis i hadisku nauku, Buhari obilazi sve znaajnije naune centre. Dolazi u kontakt sa najeminentnijim hadiskim strunjacima s kojima vodi rasprave i trai njihova miljenja u pogledu strunih ocjena. Boravio je u amu, Egiptu, Hidazu, Basri, Kufi, Horasanu i Bagdadu. 250. godine po Hidri odlazi u Nejsabur. Sve vrijeme koje je proveo tamo Buhari maksimalno koristi za predavanja iz hadisa. Njegovim predavanjima prisustvovalo je hiljade ljudi. Meu sluaocima su redovno bili njegovi raniji uitelji.

Nakon izvjesnog vremena Buhari je bio prisiljen da napusti Nejsabur i otputuje u svoje mjesto Buharu. Jednog dana ga tamonji namjesnik Zuhali poziva na dvor da njemu i njegovim sinovima predaje njegov DAMIUS SAHIH. Buhari je odbio taj poziv, uz obrazloenje da on ne eli poniziti nauku time to e je odnijeti pred vladarska vrata, nego ukoliko namjesnik, sa svojim sinovima, eli da slua njegov DAMIUS SAHIH, neka izvoli prisustvovati predavanjima sa ostalim svijetom. Tada je bio prisiljen da napusti rodno mjesto i krene prema Samarkandu. Na putu prema Samarkandu, u mjestu Hartenek, Buharija zatie smrt 256. godine po Hidri.

Cijeli je svoj ivot Buhari proveo u izuavanju hadisa. Sam je rekao da je hadis uio od 1080 uenjaka meu kojima su najpoznatiji: Ahmed ibn Hambel, Jahja ibn Muin, Ishak ibn Rahivejh i Abdullah ibn Mubarek. Izmeu mnogobrojnih Buharijinih uenika istai emo imena samo nekih, koji su kasnije kao hadiski strunjaci postali poznati u itavom svijetu. To su: Muslim ibn Haddad, Nesai, Tirmizi i dr. Kao to je sam naglaavao, Buhari je znao napamet 100000 vjerodostojnih i 200000 hadisa, koji nisu vjerodostojni. Uz to, kazao je da ne postoji nijedno ime u historiji biografije i analima, a da on o toj osobi ne zna sve mogue podatke. Imam Muslim ga naziva lijenikom koji lijei od skrivenih nedostataka i slabosti.

Koliki je bio poznavalac hadisa najbolje nam svjedoi bagdadski sluaj. Naime, jednom prilikom, kada je po ko zna koji put svratio u Bagdad, tamonji uenjaci su eljeli da provjere Buharija, pa su uzeli 100 hadisa i ispremetali njihove senede i podijelili ih desetorici ljudi. Kada je Buhari stigao svaki od njih ga je pitao ta misli o pomenutim hadisima. Svakom od njih je odgovorio da te hadise ne zna. Poto su se svi izredali, poeo je pojedinano da odgovara na svaki hadis. Ukazao je na pogreke u svakom hadisu, a zatim povratio sened svakog hadisa njegovom metnu. Vidjevi to svi prisutni mu priznae uenost.

Kao uenjak Buhari je priznat od svih uenjaka svoga vremena, kao i od svih kasnijih hadiskih i islamskih uenjaka. Nazvali su ga Emirul - mumininom u hadisu, a taj naziv, osim njega, nije dobio nijedan hadiski uenjak sve do danas. Ahmed ibn Hambel biljei da je Imam Muslim jednog dana stao pred Buharija i rekao mu: O uitelju svih uitelja, poglavico hadisa, uenjaku, lijeniku koji poznaje sve bolesti hadisa, dozvoli mi da ti poljubim noge.

Kruna svega ta je u znak pohvale o Buhariji reeno su rijei poznatog hadiskog uenjaka Ibn Hadera koji kae: Sve to postoji od papira i svi uenjaci ne bi bili dovoljni da napiu sve ono to je o Buhariji pohvalno reeno, to je more u kome nema kraja.

Buhari je napisao veliki broj djela iz hadisa, fikha i drugih grana islamskih znanosti. Najpoznatija su mu sljedea djela: DAMIUS - SAHIH, EL - EDEBUL MUFRED, ET - TARIHUL KEBIR, ET - TARIHUL VESIL, ET - TARIHUS SAGIR, DAMIUL KEBIR, ESMAUS SEHABE.

DAMIUS SAHIH

Najznaajnije djelo koje je Buhari ostavio iza sebe bez sumnje je njegov DAMIUS SAHIH, kod nas poznat kao SAHIHUL BUHARI. To je prva zbirka naslova, iskljuivo nastala od vjerodostojnih hadisa. Sve ranije zbirke, koje su napisane prije DAMIUS SAHIHA, sadravale su sve kategorije hadisa. Zbog toga su one, na izvjestan nain, bile nedostupne ljudima koji nisu strunjaci u poznavanju hadiske nauke obzirom da nisu mogli znati ta je u tim djelima pouzdano i dobro, a ta slabo i apokrifno.

Da bi omoguio irem krugu ljudi bavljenje hadisom i njegovom praktinom primjenom, Buhari je odluio da napie DAMIUS SAHIH sa iskljuivo autentinim hadisima. Po miljenju uenjaka, dva su motiva rukovodila Buharija da napie ovo djelo :

1. Prijedlog poznatog uenjaka i jednog od njegovih uitelja Ishaka ibn Rahivejha koji je na jednom skupu uenjaka, na kome je prisustvovao i Buhari, rekao: Kako bi bilo da neko od vas napie jednu saetu zbirku u koju e sabrati iskljuivo vjerodostojne hadise. Taj prijedlog mi se dopao, pa sam se odluio da piem DAMIUS SAHIH veli Buhari.

2. San Buharija u kojem je vidio kako pred njim stoji Allahov Poslanik , a u njegovoj ruci lepeza kojom ga titi i brani. Upitao je neke ljude koji su se bavili tumaenjem snova o znaenju tog sna, a oni mu rekoe da taj san znai da Buhari treba da hadis Allahovog Poslanika titi od podvala i lai.

Pisanje DAMIUS SAHIHA Buhari je poeo u Poslanikovoj damiji, za boravka u Medini. Na njemu je radio punih esnaest godina. Nije nijedan hadis zapisao u ovo djelo dok ga ne bi temeljito izuio, konsultovao sve poznate uenjake, a potom se okupao i klanjao dva rekata istihare - namaza. Sve je to inio iz opreznosti, kako u djelo ne bi ubiljeio hadis koji nije vjerodostojan. Pri izboru hadisa bio je veoma kritian. Naroito je njegova kritinost dola do izraaja kada su bile u pitanju muannan predaje. Za razliku od Muslima i drugih uenjaka koji su se kod prihvatanja ovakvih predaja zadovoljavali da, pored opih uvjeta to ih prenose ljudi koji su vremenski doekali svoje prethodnike, Buhari nije prihvatao nijedan ovakav hadis, bez obzira to su svi prenosioci pouzdani, precizni i dosljedni u prenoenju, dok nije ustanovio da se svaki prenosilac pored toga to je vremenski doekao svog prethodnika, sa njim i susreo i od njega hadis izravno uo. Osim toga Buhari u svoj DAMIUS SAHIH biljei samo one hadise koji su najvjerodostojniji, koje od Allahovog Poslanika priaju od pouzdanih, najpouzdaniji prenosioci.

Takoer je poznato da uenjaci hadisa pouzdane prenosioce svrstavaju u pet kategorija: u prvu kategoriju spadaju oni koji su najpoteniji, najiskreniji, najpoboniji, najueniji i koji su uz ejha proveli najvie vremena sluajui hadis. U drugoj kategoriji su neto nii i tako redom. Buhari sve muttesil hadise svog DAMIUS SAHIHA biljei izriito iz prve kategorije prenosilaca, tj. najpouzdanijih, muallek od druge, a vrlo malo od tree, dok nijedan hadis ne biljei od preostale dvije kategorije, iako su i oni pouzdani.

Buhari je DAMIUS SAHIH napisao u 97 dijelova (kitaba). Prvi dio govori o poetku Objave Allahovom Poslaniku , drugi o vjerovanju, trei o nauci, etvrti o istoi itd. Posljednji dio govori o tevhidu. Ovo djelo je podijelio na poglavlja, kojih po nekima ima 3730, a po nekima 3450.

Poto je Buhari bio vrhunski hadiski strunjak, islamski pravnik i teolog, on je djelo obogatio kuranskim citatima, erijatsko - pravnim gleditima, te brojnim drugim mudrostima, logikim stavovima i zakljucima. Stoga to djelo u sebi sadri gore navedeno, ne moe se smatrati samo hadiskom zbirkom u klasinom smislu rijei. Pored toga, ona je erijatsko pravno djelo, a ujedno i komentar na hadise koje u sebi sadri. Buhari, za razliku od ostalih uenjaka, nije imao namjeru da samo tematski sabere hadise sa senedom. On uz hadise eli da ukae na njihov smisao i sadraj, da iz njih izvue prava rjeenja i iznese mudrosti i preporuke, a samim naslovom iznosi sadraj i smisao sadran u njemu. Kao npr. prvi dio svog Sahiha on naslovljava pitanjem: Kako je izgledao poetak Objave Allahovom Poslaniku ?, a onda citira hadise u kojima je dat odgovor. Na taj nain, on, u svom djelu, prvo formulie temu, a onda citirajui hadise, odgovara na postavljena pitanja. Dosta poglavlja Buhari formulie tako da samim poglavljem iznese erijatsko pravno rjeenje i stav Islama po odreenom pitanju, a onda citira hadis ili odlomke iz Kur'ana, koji argumentuju i potvruju ispravnost tog stava. Npr. Poglavlje Kada ovjek stane na lijevu stranu imama, pa ga imam premjesti iza sebe na svoju desnu stranu, punovaan im je namaz. Nazivom poglavlja Buhari je iznio stav Islama po ovom pitanju, a onda je citirao hadis koji potvruje ispravnost tog stava. On kae: Ispriao nam je Kutejbe ibn Seid i rekao da mu je ispriao Davud, prenosei od Amra ibn Dinara, a on od Kurejba, osloboenog roba Ibn Abbasa, a ovaj od Abbasa da je rekao: Jedne noi klanjao sam sa Allahovim Poslanikom , i stao na lijevu stranu, pa me je Allahov Poslanik uhvatio straga i postavio na svoju desnu stranu, potom klanjao i opet legao Takoer, naslovom poglavlja: Dunup e uzeti tejemmum ako se boji bolesti, smrti ili ei. iznio je stav Islama o tom pitanju, a onda ga potvrdio hadisom kojeg je citirao bez seneda, a potom muttesil hadisima, koje citira u navedenom poglavlju.

Ovakav nain zbirki je veoma koristan, a u isto vrijeme i nepraktian. Koristan je zbog toga to nam pisac, pored hadisa ukratko objanjava i njihov smisao, i daje meritorna rjeenja i odgovara na mnoga pitanja, a uz to iznosi brojne mudrosti i logine zakljuke. Nepraktian je, jer nam Buhari, kada je rije o njegovom DAMIUS SAHIHU, ne biljei sve hadise na odreenu temu na jednom mjestu, te zbog toga nije mogue znati da li na tu temu ima i drugih hadisa, koji se sa citiranim meusobno dopunjuju, objanjavaju, konkretiziraju i sl. Pored navedenog, Buhari je, ovakvim metodom, bio na izvjestan nain primoran da ponekad parcijalno citira odreene hadise, te da u djela zabiljei mnoge metabi, muallek i munkati predaje.

UVJETI BUHARIJA PRI SASTAVLJANJU

DAMIUS SAHIHA

Imam Buhari lino, nigdje ne naglaava da je sebi postavio uvjete kojih e se drati prilikom sastavljanja ove zbirke hadisa, kao to to nisu naglasili ni ostali pisci hadiskih zbirki. Meutim, neki uenjaci i hadiski teoretiari su, iz samog naziva Buharijevog Sahiha - DAMIUS SAHIHUL - MUSNEDUL MUHTESARU MIN EHADISI RESULILLAHI VE SUNENIHI VE EJJAMIHI, zakljuili da je Buhari, pored uvjeta koji su ranije naglaavani pri sastavljanju ovog znaajnog djela, postavio sebi jo etiri uvjeta:

1. Da u djelo eli sabrati cjelokupnu islamsku tematiku - kao npr. hadise koji govore o vjerovanju, nauci, ibadetu, nasljednom i kaznenom pravu, branom pravu, Poslanikovim tjelesnim i moralnim osobinama, borbama koje je vodio, o meuljudskim i porodinim odnosima i sl.

2. Da u djelo eli sabrati iskljuivo vjerodostojne hadise. To zakljuuju iz rijei ES SAHIH, kao i iz nekih Buharijevih izjava. Hatib el Bagdadi i Ismaili biljee od Makala da je Buhari rekao: U svoj DAMIUS SAHIH sam sabrao iskljuivo vjerodostojne hadise, ali je takvih hadisa daleko vie ostalo, koje nisam uvrstio u svoju zbirku iz bojazni da djelo ne bi bilo preopirno. Ima teoretiara, u svijetu i kod nas, koji tvrde da je Buhari iz ukupno 600000 hadisa koje je poznavao, izdvojio ono to je u njegovom DAMIUS SAHIHU vjerodostojno, dok je ostalo odbacio kao nepouzdano i apokrifno. Da to nije tano govori nam navedena predaja, u kojoj Buhari nedvosmisleno navodi razlog zbog kojeg je mnoge vjerodostojne hadise izostavio. Mnogi Buharijevi biografi biljee od Buharija da je rekao: Znam 100000 vjerodostojnih hadisa napamet i 200000 hadisa koji nisu vjerodostojni., to takoer dokazuje da su prethodne konstatacije netane i neosnovane. Poznati uenjak Ahmed ibn Hambel tvrdi da ukupno ima 700000 vjerodostojnih hadisa, koji su zabiljeeni u poznatim zbirkama.

3. Da eli sabrati hadise sa potpunim senedima. To zakljuuju iz rijei EL MUSNEDU. to se tie ovog treeg uvjeta, uenjaci smatraju da Buhari tu nije bio dosljedan. On je pored muttesil hadisa u djelo ubiljeio dosta muallek i munkati predaja (hadisi bez seneda ili sa nepotpunim senedom). Zato je to uinio?

Hadiski uenjaci nam daju odgovor. Oni kau: Buhari je, iz vie razloga, uz musned hadise biljeio i muallek i munkati hadise:

a) S obzirom da je teio da iz hadisa koje navodi izvue pravna rjeenja i odgovore na pojedina pitanja, Buhari je bio prisiljen da vie puta u toku djela citira jedan te isti hadis. Da bi dobio na vremenu i prostoru, ako bi citirao jedan hadis na poetku djela sa senedom, kasnije bi u ponovljenom sluaju izostavio sened.

b) Da bi svoje stavove, koje je formulisao kroz naslove i poglavlja, uinio argumentovanijim, on je uz hadis sa senedom biljeio i hadis bez seneda ili sa nepotpunim senedom, kao i odlomke iz Kur'ana.

c) Neke hadise je ubiljeio bez, a neke sa nepotpunim senedom, iz razloga to ih nije izravno uo od svojih uitelja, nego su mu preneseni, ili nisu odgovarali njegovim uvjetima da bi upozorio na to.

4. Da on eli napisati saetu zbirku vjerodostojnih hadisa. To se pak zakljuuje iz rijei EL MUHTESARU. Osim nabrojanih uvjeta, neki uenjaci kao to je Hakim, smatraju da je uslov Buharija i Muslima bio taj da nisu prihvatali nijedan hadis, koji iz generacije u generaciju, od poetka do kraja seneda, ne prenose najmanje dva prenosioca. Npr. Nitko od vas nee istinski vjerovati, sve dotle dok mu ja ne budem drai od roditelja, djece i cijelog svijeta.

HADISI DAMIUS SAHIHA

Jedan od uvjeta Buharija je da u djelo eli sabrati hadise sa kompletnim senedom. Tog se uvjeta drao striktno kada su u pitanju hadisi, koji se smatraju osnovom djela. U elji da potvrdi odreeni stav, ili da predaje uini argumentovanijim, on je u djelo biljeio i muallek, munkati, mevkuf i mutebea predaje.

DAMIUS SAHIH sadri ukupno 9082 hadisa. Od tog broja 7397 muttesil hadisa, raunajui i one koji su u toku djela vie puta ponavljani. Bez ponovljenih, DAMIUS SAHIH sadri 2761 muttesil hadisa; pored muttesil hadisa, iji su senedi od poetka do kraja spojeni, on biljei 1341 muallek hadisa i 344 mutebea predaje. Muallek je hadis iz ijeg je seneda na poetku, namjerno ili nenamjerno, izostavljen jedan, ili vie prenosilaca, ili ak cijeli sened. Od ukupnog broja muallek hadisa DAMIUS SAHIHA, 159 je citirano bez, ili sa nepotpunim senedima.

Svi muttesil hadisi iz DAMIUS SAHIHA su, po miljenju svih uenjaka, potpuno vjerodostojni i u to nema nikakve sumnje. Muallek hadisi, koji su citirani bez seneda, ili sa nepotpunim senedom, kao i mutebea predaje, obzirom na stepen, mogu se podijeliti na dvije vrste:

a) muallek i mutebea predaje koje Buhari prenosi rijeima: kale, haddese, ahbere, reva, emere, neha i sl. tj. rijeima koje daju uvjerenje i sigurnost uenjaka, u veini su vjerodostojne i

b) muallek i mutebea predaje koje prenosi rijeima: kile, ruvije, uhbire, umire, dakle izrazima koji na izvjestan nain ukazuju na slabost (sigatut temrid ), slabe su, ali ne u smislu da ih treba odbaciti, ve zbog prekinutosti seneda.

Istaknuti uenjak i hadiski kritiar, Ibn Hader el Askalani (852. god.) je, da bi otklonio sve dileme oko Buharijeva DAMIUS SAHIHA, izuavao sve hadise ovog djela dugo vremena. Tragao je za senedom tih hadisa u drugim djelima, kritiki se osvrnuo na prenosioce tih hadisa, a zatim je, kao autoritet i vrhunski poznavalac hadiske nauke, jasno i glasno, svima stavio do znanja da DAMIUS SAHIH nema slabih predaja, te da u njemu nema slabih hadisa. Na taj nain, on je otklonio sve dileme, koje su se odnosile na muallek, munkati i mutebea predaje ove znaajne hadiske zbirke, naroito one koje su proizale iz izraza: juzkeru, jurva, juvije i sl., kojima Buhari prenosi hadise, koje nije do kraja izuio, ili koji ne odgovaraju njegovim uvjetima, te je samim takvim nainom prenoenja hadisa poruio uenjacima iza sebe da takve hadise pomnije i temeljitije izue.

Ibn Hader je izvrio Buharijevu oporuku, i uradio ono to ovaj nije stigao. Isto su to uinili i drugi uenjaci, koji su izuavajui DAMIUS SAHIH posveivali panju spornim dijelovima, i u svojim djelima, citirajui druge hadise, i navodei vie seneda spomenutih hadisa, otklanjali takve dileme.

ZNAAJNA DJELA NASTALA KAO REZULTAT SVESTRANOG IZUAVANJA

DAMIUS SAHIHA POSLIJE BUHARIJEVE SMRTI

Nijednom djelu, izuzme li se Kurani Kerim, nije posveena takva panja, kao Buharijevom DAMIUS SAHIHU. Naroita panja posveena je komentarisanju ovog djela. Najznaajniji komentar DAMIUS SAHIHA je FETHUL BARI ERHUL SAHIHUL BUHARI, kojeg je napisao Ibn Hader el Askalani. Osim komentara nastala su i druga znaajna djela, od kojih su ona pod nazivom: EL MUSTEHRED, EL MUSTEDREK, EL MEDAMI i EL MEFATIH.

MUSTEHRED je djelo u kojem su sabrani hadisi neke hadiske znanosti sa sasvim drugim senedima nego to su u toj zbirci. Konkretno, kada je rije o Buharijevom DAMIUS SAHIHU, u mustehredima ovog djela su sabrani isti hadisi koji se nalaze u Buharijevoj zbirci, ali sa drugim senedima. Pisci ovih djela su eljeli da hadise DAMIUS SAHIHA uine argumentovanijim time to su, za svaki hadis ponaosob, pronali drugi sened, jer nema sumnje da jedan vjerodostojan hadis, koji dolazi u vie predaja, postaje jo vjerodostojniji i pouzdaniji.

MUSTEDREK je djelo u kojem su sabrani hadisi koji ispunjavaju uvjete jedne zbirke, ali ih je pisac izostavio, i nije ih uvrstio u svoju zbirku. Takav je npr. MUSTEDREK Ebu Abdullaha el Hakima. On je u svom djelu sabrao hadise koji ispunjavaju uslove Buharija i Muslima, ali ih njih dvojica nisu uvrstili u svoje Sahihe. Hakim je u svoje djelo sabrao tri vrste hadisa:

1. one koji ispunjavaju uslove Buharija i Muslima koje su oni izostavili,

2. one koji ne ispunjavaju uslove Buharija i Muslima, ali su, po miljenju drugih uenjaka hadisa, vjerodostojni i

3. one koji ne ispunjavaju uslove vjerodostojnosti, ili pak u sebi imaju slabost, a on ih je uvrstio da bi ukazao na njih.

MEDANI su djela u kojima su objedinjeni hadisi vie zbirki. Naroito vrijedan panje je: DAMIU BEJNES SAHIHAJN, koje je napisao El Humejdi. Pisac je u ovom djelu objedinio hadise koji se nalaze u Buharijevom i Muslimovom Sahihu.

MEFATIH su djela u kojima su hadisi jedne ili vie zbirki poredani po abecednom redu.

Buharijev DAMIUS - SAHIH je preveden na sve znaajnije jezike svijeta. Samim tim postaje nam jasno sa koliko panje i uvaavanja je ovo djelo prihvaeno od pripadnika Islama, to je jo jedna potvrda znaaja ovog djela.

DRUGO POGLAVLJE

IMAM MUSLIM IBN HADDAD

Ebul Husejn Muslim ibn Haddad ibn Muslim El Kuejri En Nejsaburi, je poznati uenjak, Imam i ejhul Islam u hadisu. Roen je 204. godine po Hidri u gradu Nejsaburu. Po rodnom mjestu prozvan je En Nejsaburi, a naziv El Kuejri dobio je po plemenu iz kojeg je ponikao. Vrlo rano se poeo interesovati za nauku. Jo u mladosti osjeao je posebnu ljubav prema hadisu. Prisustvovao je medlisima hadisa, koje su vodili uenjaci njegovog kraja. Do etrnaeste godine odsluao je predavanja mjesnih muderrisa, a potome kree u svijet. Obiao je sve znaajnija mjesta u Horasanu, Reju, Iraku, Hidazu i Egiptu gdje je upoznao brojne, istaknute uenjake hadisa i hadiskih disciplina. U Horasanu je susreo Jahja ibn Jahja el Tejmija i Ishaka ibn Rahivejha, uitelje imama Buharija. U Reju je uio kod Muhammeda ibn Mihrana i Ebu Gassana Muhammeda ibn Amra Ez Zunejda. U Iraku, kod Ahmeda ibn Hambela i Abdullaha ibn Musleme el Kanebija. U Hidazu, pred Seidom ibn Mensurom i Ebu Mus abom Es Suhrijem. U Egiptu, pred Amrom ibn Sevvadom i Harmaletom ibn Jahjaom i dr.

Muslim je najvie vremena proveo uz Buharija, koga je visoko potovao i cijenio. Od njega je najvie i nauio o hadisu, pa za kratko vrijeme i Muslimovo ime postaje poznato. O njemu se prialo sa naglaenim uvaavanjem. Po povratku u rodni kraj, poeo je predavati hadis.

Njegovim medlisima prisustvovao je veliki broj slualaca. Naroito ga je rado sluala omladina. Njegovim medlisima prisustvovali su i oni ija e imena kasnije ostati trajno zabiljeena u hadiskoj nauci: Ebu Hatem Er Razi i Zura Er Razi, Muaz ibn Harun, Ahmed ibn Seleme, Ebu Bekr ibn Huzejme, pisac poznatog Sahiha, Ebu Jahja ibn Seid, Ebu Isa Et Tirmizi, pisac Sunena, i mnogi drugi.

U hadiskoj nauci Muslimu pripada visoko mjesto. Slovio je kao Imam, Hafiz, Hudde, Hakim i ejhul - Islam u hadisu. Bio je svestran, poznavao je hadiske nauke, tako da nije bilo grane u hadisu iz koje nije napisao djelo, a u nekim disciplinama nadmaio je i svog uitelja Buharija. Zbog toga svega bio je cijenjen i uvaavan meu uenjacima hadisa. Ahmed ibn Seleme kae da su Ebu Zu ra Er Razi i Ebu Hatem Er Razi Muslima stavljali ispred svih uenjaka svoga vremena. Ebu Kurej tvrdi da su na ovome svijetu samo etiri istinska Hafiza hadisa, a meu njih ubraja i Muslima.

Ebu Amr ibn Hamadan kae da je pitao Ibn Ukadeta ko je ueniji: Buhari ili Muslim, te ko od njih dvojice zna vie hadisa, pa mu je odgovorio: Buhari je Imam i Muslim je Imam u hadisu .

Muslim je, iza sebe, ostavio vie djela. Neki kau da je napisao preko 20 djela iz hadisa. Spomenimo najznaajnije: EL MUSNEDUS SAHIH, EL MUSNEDUL KEBIRU ALEL RIDALI i EL DAMIUL - KEBIRU ALEL EBVAL, KITABU MEN LEJSE LEHU ILLA RAVIN VAHIDIN itd.

Biografi Muslima biljee interesantnu priu za njegovu smrt: Dok je jednom prilikom drao predavanje iz hadisa, neko od prisutnih ga je pitao za hadis koji Muslimu nije bio poznat. Muslim je, na to, otiao kui, upalio svjetiljku i cijelu no tragao za tim hadisom. Usput je jeo hurme koje mu neko darovao. Pred sabah je pronaao traeni hadis, a i posuda sa hurmama bila je prazna. Kau da su mu te hurme naudile. Poeo je poboljevati, i od te je bolesti i preselio na Ahiret. Muslim je umro u selu Nasr Abu, nedaleko od Nejsabura 261. godine po Hidri.

MUSLIMOV SAHIH

Najznaajnije djelo koje je Muslim napisao, i koje mu je donijelo ugled i slavu u znanstvenom svijetu, bez sumnje je MUSNEDUS SAHIHU, vie poznato kao MUSLIMOV SAHIH. Petnaest godina je radio na njemu. To je zbirka vjerodostojnih hadisa, koja je po vjerodostojnosti iza Buharijevog Sahiha. Neki je ravnaju sa Buharijevom zbirkom, a neki joj daju prednost nad njom.

Od uenjaka, koji ovu zbirku stavljaju ispred Buharijeve, je i Ebu Ali En Nejsaburi, Hakimov uitelj. On kae: Pod ovim nebeskim svodom nema pouzdanije zbirke od Muslimovog Sahiha. Na ta je on mislio, kada je rekao ove rijei, ni mnogim uenjacima i teoretiarima do danas nije jasno. Miljenja i za, i protiv, su se isprepletala, a bilo kako bilo, za nas je mjerodavno miljenje veine, koja Buharijevu zbirku, po vjerodostojnosti, stavlja ispred svih hadiskih zbirki - pa i ispred Muslimove, iako su i jedna i druga po vjerodostojnosti sasvim blizu. Muslim je svoj Sahih napisao po poglavljima. U njemu je, ne raunajui one koji su tokom djela vie puta ponavljani, zabiljeio oko 4000 hadisa, a neki kau 3000 i nekoliko. Sa ponovljenim, u Muslimovom Sahihu ima oko 10000, a neki kau 12000 hadisa. Hadise sabrane u Sahihu, Muslim je izabrao iz 300000 hadisa, koje je poznavao.

Muslim je rekao: Nisam sve vjerodostojne hadise koje sam poznavao zabiljeio u svoj Sahih. U njemu sam zabiljeio samo one koji ispunjavaju kriterije vjerodostojnosti kod svih uenjaka. Poto je zavrio djelo, dao ga ja na uvid poznatom uenjaku i svom savremeniku Ebu Zura Er Raziju, da ga on pregleda. Sve hadise, na koje mu je skrenuo panju da imaju u sebi mahane, ukoliko je to i dokumentovao, Muslim je izbacio, dok je hadise na koje nije imao primjedbi zadrao.

U predgovoru svog Sahiha Muslim je naglasio da u zbirku eli sabrati iskljuivo vjerodostojne hadise. Takav se zakljuak da izvesti i iz njegove zbirke EL MUSNEDUS SAHIH (Vjerodostojnost hadisa sa punim senedom). On hadise svoje zbirke klasificira u tri kategorije:

1. one, koje prenose Hafizi muttekini najsigurniji i najpouzdaniji prenosioci,

2.one, koje prenose takoer pouzdani i sigurni prenosioci, ali koji su po rangu nii od prve kategorije i

3. one, u ijem senedu ima i slabih ravija i onih koje su neki hadiski uenjaci odbacili.

Ovakva klasifikacija hadisa kod Muslima, izazvala je veliku nedoumicu i zbunjenost kod mnogih uenjaka i hadiskih teoretiara. Jednostavno reeno, mnogi nisu mogli da shvate sutinu ovakve klasifikacije, posebno kada se ima u vidu da je Muslim sebi uslovio da u zbirku eli sabrati iskljuivo vjerodostojne hadise; oni nisu mogli da dokue smisao tih njegovih rijei. Stoga su i miljenja o tome razliita.

Npr. Ibn Salah kae: Muslimu su mnogi zamjerili to je u svoj Sahih biljeio hadise od druge i tree kategorije, jer oni nisu onakvi kakvi se trae kod vjerodostojnih hadisa. Dalje, on veli: Zato bi na to odgovorio na sljedei nain: Prenosioci druge i tree kategorije, od kojih Muslim biljei hadise, su po kvalitetu slabiji, po miljenju nekih uenjaka, dok su kod Muslima pouzdani i sigurni. Od ovakvih prenosioca Muslim biljei samo mutabea i evahid predaje, dok je sve musned hadise zabiljeio od prve kategorije.

Kod mutebea i evahid predaje, Muslim je pribjegavao kraem senedu i biljeio hadise sa kraim senedima, iako ravije u njima nisu bile najpouzdanije, jer je takve hadise sa duim senedima i pouzdanijim ravijama ve zabiljeio kod musned hadisa, pa je zbog kratkoe zapisao one sa slabijim.

Kadi Ijjad i Sujutija smatraju da je Muslim musned hadise biljeio od prve kategorije najpouzdanijih ravija. Ako vie nije imao hadisa o odreenom pitanju od te kategorije, onda je mutebea i evahid predaje biljeio od druge ketegorije pouzdanih prenosilaca, a tek, ako ne bi imao nijednog hadisa od druge kategorije, biljeio bi od tree.

Dr. Omer Ibn Hasan Osman Felabeh smatra da je Muslim zabiljeio hadise samo od prve dvije kategorije prenosilaca, i to od prve - musned, a od druge - mutebea i evahid predaje, i to samo nakon to je iscrpio sve hadise od prve kategorije, dok od tree kategorije ravija u svoj Sahih nije zabiljeio nijednog hadisa. Takoer, on smatra da je Imam Muslim u svoju zbirku uvrstio iskljuivo vjerodostojne hadise, bez obzira da li su ti hadisi vjerodostojni sami po sebi (sahih li zatihi), ili su vjerodostojni zbog toga to su doli u vie predaja (sahih li gajrihi). Ovo nam se miljenje inilo najispravnijim, posebno kada se ima u vidu da su svi uenjaci idmaom prihvatili hadise Buharija i Muslima.

Allahov Poslanik kae: Moji se sljedbenici ne mogu sloiti, osim na onome to je istina. Ovo to smo istakli je sasvim dovoljno da svaki razuman i dobronamjeran vjernik shvati da je svaka polemika i diskusija o hadisima dva Sahiha suvina, jer je sama injenica da su prihvaeni idmaom kao vjerodostojni, dovoljna garancija njihove pouzdanosti, a znamo da idmaa, sama po sebi, obavezuje na prihvatanje i slijeenje.

Buharijeva zbirka hadisa, po miljenju uenjaka, odlikuje se nad Muslimovom u sljedeem:

1. Buhari biljei hadise od 430 ravija, od kojih Muslim nije zabiljeio nijedan hadis. Od toga je kritikovano 80 ravija. Muslim biljei hadise od 610 ravija, od kojih Buhari nije biljeio hadise. Od toga je kritikovano 160 ravija.

2. Buhari, od ravija koji su kritikovani, biljei veoma malo hadisa, dok Muslim od takvih ravija biljei daleko vie.

3. Veina ravija, koji su kritikovani kod Buharija, su uglavnom njegovi uitelji koje je on najbolje poznavao, dok je veina kritikovanih ravija kod Muslima ivjela prije njega.

4. Buhari sve muttesil hadise biljei od prve kategorije ravija, a evahid predaje od druge. Muslim i neke muttesil hadise prenosi od druge kategorije prenosilaca.

5. Buhari kod muanan predaja uslovljava susret ravija, a Muslim se zadovoljava time to su ivjeli u isto vrijeme.

6. Broj hadisa, kojima je osporavana vjerodostojnost, je manji nego kod Muslima. Kod njega takvih hadisa ima neto manje od 80, dok kod Muslima ima 120.

7. Buharija je, po miljenju veine, vei znalac u hadisu od Muslima.

Muslimova zbirka se odlikuje nad Buharijevom u tome to je Muslim sve hadise sabrao na jednom mjestu po temama i nije ih parcijalno iznosio po poglavljima, i to on na jednom mjestu navodi vie predaja jednog hadisa, to nije sluaj sa Buharijem.

KOMENTARI MUSLIMOVOG SAHIHA

Muslimov Sahih je vie puta komentiran. To svakako ukazuje na to koliku su panju uenjaci pridavali ovom znaajnom djelu. Muvetik ibn Abdullah ibn Abdulkadir u predgovoru djela SIJANETUS SAHIH MUSLIM od Ibn Salaha, navodi 48 veih islamskih komentara, ili kraih osvrta na Muslimov Sahih ili na rezime ove zbirke. Kao najznaajnije komentare ove zbirke izdvajamo:

- EL MINHAD FI ERHI SAHIHI MUSLIM IBN HADDAD od Ebu Zekerija Jahja ibn erefa En Nevevija (676. po Hidri), poznat kao KOMENTAR NEVEVIJE.

- IKMALUL IKMAL od Ebu Ruha Isa ibn Mesud Ez - Zavavija (744. po Hidri), koji ima 12 tomova.

- IKMALUL IKMALUL MULIM od Muhammeda ibn Hilfeta ibn Umera el Vetanija (827. po Hidri), to je tampan u Kairu 1328. po Hidri u 7 tomova.

TREE POGLAVLJE

IMAM ET - TIRMIZI

Poznati uenjak i Imam u hadisu, Ebu Isa Muhammed ibn Isa ibn Sevre Et Tirmizi, roen je u jednom selu nedaleko od Tirmiza u Horasanu. Roen je u vrijeme kada su sve grane islamske nauke doivljavale procvat. Kao i mnogi uenjaci prije njega, Tirmizi se rano poeo baviti naukom, a poseban interes pokazuje za hadis. Iz te oblasti e uglavnom napisati sva svoja djela. Jo kao djeak isticao se izuzetnom bistrinom i otroumnou. Tada, u to vrijeme, ako su za nekog eljeli da kau da je izuzetno bistar i otrouman govorili bi: Bistar kao Tirmizi.Ta njegova nadarenost naroito je dola do izraaja kod pamenja hadisa.

Ahmed ibn Abdullah ibn Davud kae da mu je Tirmizi ispriao sljedee: Jednom prilikom dok sam bio na putu za Mekku, naiao je jedan ejh. Upitao sam prisutne ko je on, i kada su mi kazali ko je, ja sam ga zamolio da me preslua hadise koje su mi ljudi od njega prenijeli. Od njega sam imao napisana dva djela i obino sam ih nosio sa sobom. Poto je pristao, ja sam izvadio ta dva djela da mu proitam hadise. Kad sam ih izvadio, vidio sam da nisu ti, nego drugi hadisi. Tada sam poeo da ih citiram napamet. Kada sam sve hadise citirao, on me je upitao da li sam ja te hadise pred polazak obnovio. Kako sam rekao da ih od prije pamtim, on se zadivio. Saopio mi je zatim 40 hadisa, i kada sam ih poslije toga sve ponovio, rekao je: Slinog tebi jo nisam vidio.

Tragajui za hadisom, Tirmizi je obiao sve znaajne znanstvene centre. Boravio je u Hidazu, Iraku, amu i Horasanu. Na tom putu je doao u kontakt sa brojnim istaknutim poznavaocima hadisa. Hadis je sluao od Kutejbe ibn Seida, Ebu Musaba, Ibrahima ibn Abdullaha el - Herevija, Ismaila ibn Musaa, Suvejda ibn Nasra, Alija ibn Hadera, Muhammeda ibn Abdulmelika, Ebu Davuda, Buharija i dr.

Nema sumnje da je Tirmizi najvie nauio od Buharija. Buhari je izuzetno cijenio Tirmizija, jer je u njemu vidio veliki dar i sklonost hadisu. Jednom prilikom je rekao: Vie sam ja nauio od Tirmizija, nego to je Tirmizi od mene. Da bi mu iskazao potovanje, on od njega prenosi dva hadisa. To zbog toga to je u hadiskoj nauci vailo pravilo: Ako od nekog prihvati hadis, on ti je uitelj, pa je on time, uvjerivi se u uenost Tirmizija, elio da ga prizna ko svog uitelja.

Tirmizi je dobro poznavao sve grane hadiske nauke, a posebno se istakao otkrivanju mahana u hadisima. Kasnije je i sam dugo predavao hadis. Od njega su uili mnogi, kasnije poznati uenjaci. Smatrali su ga Imamom hadisa. Bio je veoma poten i poboan ovjek. ivio je 70 godina, a pred kraj ivota je oslijepio.

Umro je u rodnom mjestu 279. godine po Hidri, dok neki kau da je umro u Tirmizi 277. godine po Hidri. Tirmizi je cijeli svoj ivot posvetio hadisima Allahovog Poslanika .

Napisao je desetak djela i uglavnom su sva iz oblasti hadisa. Najznaajnija su: KITABUL DAMI, KITABUL EMAILUL MUHAMMEDIJJE, KITABUT TARIH, KITABUZ ZUHD itd.

Do danas su tampana samo dva: EL DAMI i EMAILUL MUHAMMEDIJJE, a za ostale se ne zna gdje su im rukopisi.

EL DAMI

Najpoznatije djelo, koje je Tirmizi ostavio iza sebe, je poznata zbirka hadisa koja mu je donijela ugled u cijelom svijetu. Uenjaci se razilaze oko naziva ove zbirke: El - Bagdadi je naziva TIRMIZIJEVIM SAHIHOM, Hakem DAMIUS SAHIH, veina je naziva DAMIOM, a u narodu je poznata kao TIRMIZIJEV SUNEN. Nema sumnje, najadekvatniji naziv za ovu zbirku je DAMI, i toga je miljenja veina uenjaka hadisa, a evo zato: Sahihi su zbirke u kojima su iskljuivo vjerodostojni hadisi. U Tirmizijevoj zbirci nisu svi takvi.

Suneni su zbirke u kojima su hadisi, koji se odnose na fikhska pitanja i propise Islama, dok su Dami zbirke u kojima su, pored hadisa, fikhskih pitanja i propisa, zabiljeeni i hadisi koji se tiu vjerovanja, lijepog ponaanja (ahlaka), tefsira, vrijednosti uenja Kurana, koji se odnose na Allahovog Poslanika , ashabe , i sl. Jednom rijei, hadisi koji tretiraju sva pitanja Islama.

Ovu zbirku napisao je iz ljubavi prema hadisu. Tirmizi nije nigdje naglasio kakve je uslove sebi postavio, ali se jasno, prilikom itanja ovog djela, moe zakljuiti sljedee:

1. Da se ne eli ograniiti iskljuivo na vjerodostojne, tako da u zbirku biljei i dobre (hasen) i slabe (daif) hadise, za razliku od Ebu Davuda. On takoer u tu zbirku biljei hadise koje nije uo od svojih uitelja, nego su ih neki fikhski uenjaci uzeli kao argument u rjeavanju pojedinih pitanja, svejedno da li su vjerodostojni ili ne, a povrh toga, on uz hadise biljei i miljenja uenjaka.

2. Ako jedan hadis ima vie predaja, Tirmizi navodi sve predaje tog hadisa, a onda se jednom kritikom analizom osvre na ove predaje i ukazuje ta u njima nedostaje, a ta je u njima suvino.

3. Ako neki hadisi imaju mutabe i evahide, tj. ako je isti hadis, sa istim ili drugaijim senedom prenesen od drugog ashaba, on navodi i imena tih ashaba. Npr. Na ovu temu sa istim ili slinim znaenjem prenosi se hadis i od tog i tog.

4. Da pored hadisa biljei i rasprave uenjaka o pojedinim pitanjima, za koje su ti hadisi vani.

5. Da Tirmizi ukazuje na stepen svakog hadisa kojeg je zabiljeio. Ako je hadis slab, on ukazuje na uzroke slabosti tog hadisa kritiki se osvrui na ravije u njegovom senedu. Ukoliko je hadis slab zbog seneda, on ukazuje na nedostatke tog ravije. Pri tome navodi i miljenje drugih uenjaka.

Kada se sagleda sve izloeno, da se zakljuiti da je Tirmizi biljeio i slabe hadise u svoju zbirku, radi ukazivanja na njih, kao i otkrivanja uzroka slabosti tih hadisa i ravija. Zato se ovo ne moe smatrati nedostatkom i manjkavou Tirmizijevog Damia. Naprotiv, to je ono to krasi ovu zbirku i to je zadivilo uenjake hadisa.

Kada je Tirmizi napisao Dami dao ga je na uvid uenjacima Hidaza, Iraka i Horasana, te su se najpohvalnije izrazili o njemu. Sam Tirmizi kae: Poto sam zavrio svoj Dami, dao sam uenjacima Hidaza, Iraka i Horasana, da ga pogledaju i iznesu svoje primjedbe, pa su svi bili oduevljeni i zadovoljni. Zato ko ima ovu zbirku u svojoj kui, kao da ima Allahovog Poslanika koji mu govori.

HADISI TIRMIZIJEVOG DAMIA

U ovoj zbirci ima ukupno oko 4000 hadisa. Tirmizi se nije ograniio iskljuivo na vjerodostojne hadise, nego je pored njih biljeio i dobre i slabe hadise. to se tie apokrifnih hadisa, u ovoj zbirci ih nema, iako je Ibn Devzi u svom djelu EL MEVDUALUL KUBRA iz Tirmizijevog Damia zabiljeio 23 hadisa, smatrajui ih apokrifnim. Meutim, uenjaci su jasno i argumentirano pobili Ibn Devzija, dokazavi da nije u pravu i da takvih hadisa u ovoj zbirci nema. Hadiski teoretiari hadise iz Tirmizijeve zbirke svrstavaju u etiri kategorije:

1. vjerodostojni, koji ispunjavaju uvjete Buharija i Muslima,

2. vjerodostojni, koji ispunjavaju uvjete Ebu Davuda, Nesaija i ostalih,

3. hasen hadisi, koji nemaju mahane i

4. slabi hadisi, u kojima su vidljivi uzroci slabosti.

Tirmizi je ukazao na stepen svakog hadisa, a kod ocjene istog koristi se terminima koji prije njega nisu bili poznati. Za njega kau da je prvi poeo hadise da ocjenjuje sa hasen, iako se u tome ne slau svi. Neki kau da je tu ocjenu za hadise prvi uveo Alija ibn Medini inae Buharijev uitelj.

Tirmizi hadis ocjenjuje rijeima sahih hasen, hasen sahih, sahih hasen garib. On nije objasnio ta je time mislio, pa su uenjaci pokuali da objasne smisao tih termina. Ibn Salah, Nevevi, Sujuti i dr. kau da, kad Tirmizi ocijeni hadis jednim od spomenutih termina, onda ta ocjena ima jedno od sljedeih znaenja:

1. da je hadis doao u vie predaja, pa su neke sahih, neke hasen,

2. da je sened hadisa sahih, a metn hasen, i obrnuto,

3. da se sam Tirmizi dvoumi da li je hadis sahih ili hasen,

4. da je hadis razliito ocijenjen od uenjaka, pa ga neki smatraju sahihom, a neki hasenom,

5. da je hadis po stepenu iznad hasena, a ispod sahiha.

Ako hadis ocijeni rijeima: sahih hasen garib, onda to moe znaiti:

a) da mu je sened sahih, a da ga iz jedne generacije prenosi samo jedan ravija,

b) da ga prenosi jedan ravija, a razliito je ocijenjen. Neki ga smatraju sahihom, a neki hasenom,

c) da je doao pojedinanom predajom, i Tirmizi se dvoumi da li je sahih, ili hasen,

d) da je sened hadisa sahih, metn hasen, a znaenje mu udno i tome sl.

Tirmizijeva zbirka je vie puta komentarisana, a najznaajniji komentari su:

- ARIDATUL AHVERZI ALET TIRMIZI od Hafiza Ebu Bekra Ibnul Arebija (534.), tampan uz Tirmizijev Dami u Egiptu 1350. 1352. godine po Hidri.

- TUHVETUL - AHVERZI ALET TIRMIZI od Abdurrahmana el - Mubarekfuria el Hindija, tampan 1355. godine po Hidri.

Muhammed ibn Muhammed E afi (734.) je prokomentarisao dvije treine u deset tomova, a upotpunio je njegov komentar Zejneddin Abdurrahim ibn Husejn el Iraki (804.)

EBU DAVUD

Ebu Davud, (202.-275./817.-889.), je takoer veliki kapacitet u hadiskoj nauci svoga vremena. Proputovao je Siriju, Hidaz, Irak i Horasan u cilju izuavanja hadisa. Umro je u Basri. Ebu Davud je napisao zbirku hadisa Sunen u dva toma. Djelo spada meu est najvjerodostojnijih hadiskih djela. Neki kau da je Ebu Davud imao za cilj da sabere u ovu zbirku samo one hadise koje su islamski pravnici u pojedinim mjestima koristili za donoenje sudova (el ahkam). Stoga oni istiu da je Sunen Ebu Davuda sasvim dovoljan za onoga koji se bavi problematikom islamskog prava, tj. mudtehidu. Kod procjene ovog djela, neki odlaze u krajnost i daju mu najveu ocjenu, govorei da u hadiskoj nauci nije nita bolje napisano od Ebu Davudovog Sunena i da je boljeg sastava i da u sebi sadri vie pravne problematike nego dva Sahiha.

Ebu Davud, koji je uio pravo zajedno sa Buharijom u Iraku pred istim profesorima, za svoje djelo kae da ga je sainio ukljuivi u njega 4 800 hadisa izmeu 500 000 koje je sakupio, te da su svi ti hadisi vjerodostojni (sahih) i slini sahihu, a da su za ovjeka, od te skupine, sasvim dovoljna etiri sljedea:

- Djela se vrednuju prema nijjetu,,

- Od lijepog obiljeja ovjeka je da se kloni onoga to nije vezano za njega,

- Vjernik e biti kompletan mumin tek onda, kada bude volio i drugom bratu ono to voli sebi.

- Dozvoljeno je jasno i zabranjeno je jasno. Sve drugo, to se nalazi izmeu jednog i drugog, problematino je.

IBN MADE

Ibn Made, (209.273./824.887.), kapacitet u hadiskoj nauci, porijeklom je iz Kazvinija. Proputovao je brojne zemlje, kao to su to obiavali mnogi uenjaci njegovog vremena. Izmeu ostalog posjetio je Irak, Siriju, Egipat, Hidaz itd., radi izuavanja hadisa. Uio je pred brojnim uenjacima, a od njega prenosi hadis takoer veliki broj prenosilaca. Napisao je vrijedno djelo iz podruja hadisa, koje je u hadiskoj nauci poznato kao SUNEN IBN MADE. Objavljeno je u dva toma i podjeljeno na poglavlja (32 knjige i 1500 poglavlja). Sadri 4000 hadisa. Ovu zbirku neki hadiski kapaciteti ubrajaju meu est istaknutih hadiskih djela.

NESAI

Nesai, (215.-303./830.-910.), je takoer jedan od istaknutih strunjaka hadisa svoga vremena i najbolji poznavalac discipline valjanosti i povredljivosti prenosilaca hadisa toga vremena. Hadis poinje izuavati u petnaestoj godini ivota, putujui po mnogim mjestima i sluajui razne uenjake. Posebno se dugo zadrao u Egiptu.

U Damask dolazi 302. godine. Tamo su od njega traili da neto kae u prilog Muavije, a on umjesto da govori u prilog Muavije govori u prilog Alije, istiui da je Alija plemenitiji od Muavije. To je rasrdilo Muavijine pristalice pa su ga poele zlostavljati.

Neki neprovjereni podaci govore da je umro u Damasku od posljedica udaraca, dok drugi, pouzdaniji, kau da je prebaen u Mekku i da je umro na putu izmeu Saffe i Merve, takoer od posljedica udaraca Muavijinih pristalica.

Ima miljenja, koja istiu da niko kao Nesai, u svom SUNENU, nije tako strogo i kritiki pristupio provjeri ravije i preuzimanja hadisa od njih. Po tim miljenjima, njegov SUNEN je po autentinosti smjeten odmah iza dva SAHIHA.

Neki idu tako daleko pa kau, da je njegov SUNEN djelo koje je napisano sa najveom kritikom strogou u hadiskoj nauci, i da tako neto nije napisano u Islamu, te da je, prema tome, sve to je registrovano u Sunenu Nesaija vjerodostojno. Razumljivo je da su ovakve tvrdnje neprihvatljive, jer se zna kakav je sud ogromne veine islamskih znalaca hadisa uope i da su Buharijev i Muslimov SAHIH najautoritativnija djela u hadisu.

Nesai je napisao djela ES SUNENUL KUBRA i EL MUDTEBA. Ovo drugo djelo je kraa verzija prvog. U ovoj manjoj zbirci ispustio je nepouzdane hadise, koji su bili zastupljeni u drugoj. MUDTEBA se ubraja meu est vjerodostojnih djela hadisa i ponekad se zove imenom ES SUNENUS SUGRA.

ZAKLJUAK

Zlatno doba hadisa, poznatije kao doba KUTUBUS SITTE, je period u kojem su vjerodostojni (sahih) hadisi sabrani i rasporeeni u poglavlja. Tada su sainjene glavne hadiske zbirke, djela Buharija, Muslima, Tirmizija, Ebu Davuda, Nesaija i Ibn Madea. Strunjaci iz kasnijih perioda radili su uglavnom na dotjerivanju, tumaenju i saimanju poznatih hadiskih zbirki, kao npr.

- Humejdi rasporeuje dva sahiha po sistemu dva musneda.

- El Esir svih est zbirki KUTUBUS SITTE rasporeuje po poglavljima.

- Sujuti sastavlja veliku zbirku pod naslovom DAMIUL KEBIR od est najpoznatijih zbirki hadisa, deset musneda i drugih hadiskih djela.

Kljuno obiljeje ovih velikih kapaciteta hadisa je to, da se nisu zadovoljili sluanjem i izuavanjem hadisa samo preko mjesnih uenjaka hadiskih nauka ili oblinjih mjesta, nego su putovali u daleke zemlje islamskog svijeta u potrazi za znanjem. elja im je bila da njihovo obrazovanje bude to neposrednije i izvornije.

Zahvaljujemo Allahu koji je podario ovakve velikane, koji su zatitili hadis od bilo kakvih podvala i lai. Zato smo mi danas u mogunosti da iitavamo tradiciju Allahovog Poslanika , istu i nepatvorenu.

NAA ZADNJA DOVA JE

ELHAMDULILLAHI RABBIL ALEMIN!

LITERATURA:

1. Uvod u hadiske znanosti, Dr. Omer Nakievi, Sarajevo, 1996. godine

2. Hadis i hadiske znanosti, Mahmut Karali