SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA BOLESTI VJEROVIJESNIKA pomilovao ga Allah i spasio, i njegove smrti i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "Zaista ti si mrtvac i zaista oni su mrtvaci. Zatim zaista vi ćete se (na) sudnjem danu kod vašega (svoga) Gospoda prepirati (parničiti)." A rekao je Junus od Zuhrije, rekao je Urvete, rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori u svojoj bolesti koja (je ta što) je umro u njoj (od koje je umro): "O Aišo! Neprestano (ja) nalazim (tj. osjećam) bol (onoga) jela kojega sam jeo (tj. bio počeo da jedem) u Hajberu, pa ovo je vrijeme (čas) presijecanja (prekidanja) mojih leđa (ili: moje žile u leđima; ili: moje žile kucavice na vratu) od toga otrova (koji je stavila jedna Židovka u meso pečene ovce u Hajberu)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Abdullaha, sina Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Umul-Fadle, kćeri Harisa, rekla je: Čula sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita u sutonskoj (molitvi-akšamu suru iz Kur'ana koja počinje) sa (riječima) "Vel-murselati urfen", zatim nije (više) klanjao nama poslije nje (poslije te molitve), čak je zgrabio (uzeo, tj. usmrtio) njega Allah. ("Vel-murselati urfen": Tako mi (tih) poslanih dobrom (zbog dobra, darežljivosti). Ili: Tako mi (tih) poslanih smjenom (jedni iza drugih).) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ar'areta, pričao nam je Šubete od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, rekao je: Bio je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, (običaja da) približi Ibnu Abasa (tj. da ga drži u svome sijelu, društvu), pa je rekao njemu Abdurahman, sin Avfa: "Zaista za nas (tj. u nas) su sinovi (mi imamo sinove koji je svaki pojedini) slično njemu (tj. kao i ono - kao što je on)." Pa je rekao: "Zaista on je odakle (ti) znaš (Svakako ti znaš odakle je)." Pa je pitao Umer Ibnu Abasa o ovome ajetu "Kada je došla pomoć Allaha i Pobjeda.", pa je rekao: "Rok (tj. Smrt) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (što) je obznanio njega (rok, tj. smrt) njemu (Muhamedu a.s. Allah - to razumijem iz ovoga ajeta)." Pa je rekao: "Ne znam od nje (od te objave, od toga ajeta ništa drugo) osim što znaš (ti)." PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Sufjan od Sulejmana Ahvela, od Seida, sina Džubejra, rekao je: rekao je Ibnu Abas: Četvrtak. A šta je četvrtak? Pojačao se je u poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegov bol, pa je rekao:

"Dođite mi, napisaću (tj. da napišem) vama (jednu) knjigu (pismo), (i) nećete zalutati (nikako) poslije njega (toga pisma, te knjige) nikada." Pa su se međusobno prepirali (svađali) - a ne treba (ni) kod (jednoga) vjerovijesnika (međusobno) prepiranje - pa su rekli: "Šta je njegovo stanje (njegova stvar)? Je li napustio (povezan govor, tj. Je li govorio u bunilu to - Bunca li to on u bolesti)? Tražite razumijevanje (od) njega (tj. tražite od njega da dadne razumjeti, da razjasni nama šta on hoće)." Pa su otišli (tj. počeli da) vraćaju (oni) njemu (tj. da odbijaju njemu zahtjeve), pa je rekao: "Pustite me, pa (jer moje stanje pripremanja za smrt) koje (je to što) sam ja u njemu (sada), bolje je od (onoga) što pozivate (vi neki) mene k njemu (k pisanju pisma, ali se svi ne slažete)." I oporučio je njima za tri (stvari): "Izvedite (tj. Istjerajte te) idolopoklonike iz ostrva (tj. sa poluostrva) Arapa; i darivajte (to svako) izaslanstvo sa (onim) kao što darivah njih (kao što sam ih ja darivao)", i zašutio je od trećega, ili je rekao (i treće) pa sam zaboravio nju (tu rečenu treću stvar). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Pošto se je priveo (svome kraju života, tj. Pošto je bio na samrti) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a u (njegovoj) kući (sobi) su (neki) ljudi, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ovamo vi (Dođite ovamo), napisaću (da napišem) vama (jednu) knjigu (jedno pismo), (i) nećete zalutati poslije njega." Pa je rekao neki (od) njih: "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u takvom je stanju da) je već nadvladao njega (njegov) bol, a kod vas je (tj. a vi imate) Kur'an. Dosta nam je knjiga Allaha." Pa su se protivili (tj. Pa se nisu složili o tom zahtjevu Muhameda a.s.) stanovnici (ljudi, gosti, posjetioci te) kuće (sobe) i prepirali su se. Pa od njih je (neko) ko govori: "Približite (Prikučite) se, (da) napiše vama knjigu (takvu da) nećete poslije nje zalutati." A od njih je (neko) ko govori (nešto drugo) osim toga. Pa pošto su umnožili (oni svoje) brbljanje i protivljenje, rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ustanite." Rekao je Ubejdulah: Pa govoraše Ibnu Abas: Zaista nesreća, sva (cijela, puna) nesreća je to što se je ispriječio (što je stavio prepreku Umer) između poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i između (toga) da napiše njima tu knjigu (to pismo) zbog njihovoga protivljenja i njihove galame (vike, dreke). PRIČAO NAM JE Jeserete, sin Safvana sina Džemila, Lahmija, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Fatimu - na nju pozdrav (njoj mir)! - u svojoj bolesti koja je (ta što) se zgrabio (uzeo, tj. umro, preminuo) u njoj, pa je međusobno tajno govorio njoj za (neku) stvar (za nešto), pa je plakala. Zatim je pozvao nju, pa je međusobno tajno govorio njoj za (neku) stvar, pa se smijala (nasmiješila). Pa smo je pitali o tome, pa je rekla: "Tajno međusobno je govorio meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da će se on zgrabiti (uzeti, tj. da će preminuti) u svome bolu koji je (taj što) je preminuo u njemu

(od kojeg je i umro), pa sam plakala (zaplakala). Zatim je (ponovo) međusobno tajno govorio meni, pa je izvijestio mene da sam ja prvo (lice od) njegove porodice (koje) slijedi njega (koje će umrijeti odmah ubrzo iza njega), pa sam se smijala (nasmijala)." PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Sa'da, od Urveta, od Aiše, rekla je: Slušah da ono neće umrijeti (nijedan) vjerovijesnik do (da) se stavi (dok se ne stavi) njemu na izbor između ovozemnosti i drugoga (onoga) svijeta. Pa sam čula Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori u svojoj bolesti koja (je ta što) je umro u njoj, a uzela je njega promuklost (ili hropac, teško disanje - govori): ".... sa (onima) koji (su takvi da) je oblagodatio (prosuo blagodat) Allah na njih.....". Ajet (taj vidi). Pa sam mislila (znala) da je on (u takvom stanju da) se je stavilo njemu na izbor. PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Šubete od Sa'da, od Urveta, od Aiše, rekla je: Pošto se razbolio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (svojom) bolešću koja (je ta što) je umro u njoj, počeo je (da) govori: "U najviše društvo." (Ili: "U najvišega druga, tj. Sa najvišim drugom." Ili: "U Najvišega Blagoga, tj. Sa Najvišim Blagim.") PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je Urvete, sin Zubejra: Zaista Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je zdrav, (kad je bio zdrav bio je običaja da) govori: "Zaista ono nije se zgrabio (uzeo nijedan Božiji) vjerovijesnik nikada do (da) vidi (dok ne vidi) svoje sjedište od raja (u raju), zatim se (on) pozdravi (u cilju nagovještaja za opraštanje od života), ili se stavi njemu na izbor. Pa pošto se razbolio (Muhamed a.s.) i prisustvovalo je (tj. i došlo je) njemu (njegovo) zgrabljivanje (ščepavanje, uzimanje, tj. umiranje), a njegova glava je na stegnu Aiše, (i) onesvijestio se je on. Pa pošto se je osvijestio, podigao se je (ili: ukočio se je) njegov vid (pogled) prema tavanu kuće (sobe), zatim je rekao: "Moj Bože! U najviše društvo!" Pa sam rekla: Tada neće susjedovati nama (tj. neće on biti susjed, komšija više nama). Pa sam poznala da je ono (to njegovo stanje) njegov hadis koji pričaše nama, a on je zdrav (pričaše o tom stanju kad je bio zdrav). PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Afan od Sahra, sina Džuvejrijeta, od Abdurahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje: Unišao je Abdurahman, sin Ebu Bekra, na (posjetu, u posjetu, tj. u ime posjete, obilaska) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam naslonjačica (podupiračica,

prislonjačica) njega ka svojim prsima, a sa Abdurahmanom je svježa (sirova) zubočistka (misvak), čisti sebi zube s njom. Pa je pružio (tj. upro) njoj (zubočistki, misvaku) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoj vid (pogled). Pa sam uzela (tu) zbočistku, pa sam slomila (razbila) nju, i otresla sam nju, i uljepšala sam nju, zatim sam dodala (dala) nju ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je sebi čistio zube sa njom. Pa nisam nikada vidjela poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je sebi čistio zube (nijednim, ijednim) čišćenjem sebi zuba ljepšim od njega (od toga čišćenja na smrti, na samrti, prije smrti). Pa nije trčao (tj. nije dopro da išta drugo učini poslije što je bilo to) da je završio (čišćenje zuba) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nije više ništa učinio osim to da) je podigao svoju ruku - ili svoj prst (jedan od pripovjedača sumnja) - zatim je rekao: "U najviše društvo!", tri (puta je to rekao), zatim je izvršio (tj. završio svoj život, umro je). I govoraše (ona-Aiša): Umro je, a njegova glava je između moje rupe (udolice među ključnjačama, sadžacima na vrhu prsa) i moje rupe (na sastavu vilica, na bradi, tj. a njegova je glava na prostoru moga vrata između mjesta sastava mojih ključnjača i moje brade, podbratka). PRIČAO MI JE Hiban, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Urvete da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, izvijestila njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio, kada se razbolio, (bio je) puhao (puhao bi) na svoju osobu (po sebi) sa muavizatom (tj. uz čitanje, uz učenje dviju sura Kur'ana koje se zovu muavizetani ili muavizatun - a to su sure Kul Euzu bi Rabbil-feleki i Kul euzu bi Rabbin-nasi, dvije zadnje sure u Mushafu Usmana r.a.), i potirao je od njega (od sebe, tj. potirao je sebe iza toga) sa svojom rukom. Pa pošto se je razbolio svoj bol (pošto se pojačao njegov bol) koji (je taj što) je preminuo u njemu, počela sam (da) pušem na njegovu osobu (po njemu) sa muavizatom (tj. čitajući, učeći muavizat - sure) koje puhaše (on, tj. koje on imaše običaj da uči, čita i da puše po sebi prilikom običnih oboljenja svojih prije toga smrtnoga oboljenja), i (da) potirem (tarem) sa rukom Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od njega (tj. po njemu, njega - a to će reći: učila, čitala sam sure i puhala po njemu, a potirala sam ga njegovom rukom zbog blagoslovenosti njegove, zbog njegovog-njegova blagoslova). PRIČAO NAM JE Muala, sin Eseda, pričao nam je Abdulaziz, sin Muhtara, pričao nam je Hišam, sin Urveta, od Abada, sina Abdullaha sina Zubejra, da je Aiša izvijestila njega da je ona čula Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i slušala (prisluškivala) je k njemu (nagnuta, tj. slušala je njega) prije (nego) će da umre, a on je prislonjač (naslonio je) k meni svoja leđa (i) govori: "Moj Bože! Oprosti meni, i pomiluj me i priključi me sa (tim) društvom." PRIČAO NAM JE Salt, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Avanete od Hilala Vezana, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u svojoj bolesti koja (je ta što on) nije ustao od nje (iz nje živ): "Prokleo Allah (one) Židove (koji) su uzeli grobove svojih vjerovijesnika bogomoljama (za bogomolje, kao bogomolje)." Rekla je Aiša: Da nije to (razlog), zaista bi se pokazao (ili: postavio na otvorenom prostoru) njegov grob (kabur). Plašio se je da će se uzeti (njegov grob kao nekom) bogomoljom (kao neka bogomolja).

PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, rekao je: pričao mi je Lejs, pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta sina Mesuda, da je Aiša, žena (supruga) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla: Pošto je bio težak (vrlo teško bolestan) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i pojačao se je u njega (njemu) njegov bol, zatražio je dozvolu (od) svojih žena (supruga) da se dvori (da se njeguje u bolesti, da se liječi) u mojoj sobi, pa su (one) dozvolile njemu. Pa je izašao, a on je između dvojice ljudi (tih svojih), crtaju njegove dvije noge u zemlji (po zemlji, tj. pužu, vuku se njegove noge po zemlji, po tlu - i pri tom ostavljaju trag od puzanja), između Abasa, sina Abdulmutaliba, i između (još jednoga) drugoga čovjeka (a ta dva čovjeka su pomagala njemu da pređe iz sobe Mejmunete u sobu Aiše). Rekao je Ubejdulah: Pa sam izvijestio Abdullaha za (ovaj slučaj) koji je rekla Aiša, pa je rekao meni Abdullah, sin Abasa: "Da li (ti) znaš ko je (bio taj) drugi čovjek kojega nije imenovala Aiša?" Rekao je: Rekao sam: "Ne." Rekao je Ibnu Abas: "On je Alija, sin Ebu Taliba." A bila je Aiša, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da ona) priča da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, - pošto je unišao (u) moju sobu i pojačao se u njega njegov bol - rekao: "Prolite (Prolijte, tj. Salijte) na mene (svu vodu) iz sedam mijehova (mješina za vodu koje su tako pune da) se nisu odriješile njihove uzice (sveze), možda ja (da) ugovorim (da postavim uslove, uvjete, tj. da oporučim) ka (tim) ljudima." Pa smo posadili njega u (jedno) korito (za bojadisanje) Hafse, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u Hafsino korito) zatim smo počeli (da) lijevamo na njega iz tih mijehova (sve dotle) dok je počeo (da) daje znak k nama sa svojom rukom da (tj. to jest) već ste učinile (kako sam rekao, dakle: da su već uradile onako kako je on rekao). Rekla je: Zatim je izašao ka (tim) ljudima, pa je klanjao njima i predikovao je njima (i održao im je propovjed, vaz). A izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, da su Aiša i Abdullah, sin Abasa, bio zadovoljan Allah od njih, rekli njih dvoje: Pošto je sišla (odsjela bolest) u poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, počeo je (da) baca odjeću (jednu, tj. jednu crnu haljinku po kojoj su šare) na svoje lice. Pa kada se je (tj. kada bi se) stužio (smučio, tj. kada bi ga obuzela muka, tegoba usljed velike vatre, temperature), otkrio je (otkrio bi) nju od (sa) svoga lica, pa je (pa bi) rekao, a on je takođe (u tegobi): "Prokletstvo Allaha na (one) Židove i kršćane (što) su uzeli (ili: koji su uzeli) grobove svojih vjerovijesnika bogomoljama (za bogomolje, kao bogomolje)." Upozorava (Opominje na ono) što su napravili (učinili). Izvijestio me je Ubejdulah da je Aiša rekla: Zaista već sam odvraćala međusobno (tj. odbijala sam zahtjev) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u tome (tj. u njegovom zahtjevu da Ebu Bekr bude vođa, rukovodilac, imam, predvodnik muslimanima u molitvi umjesto bolesnoga Muhameda a.s.), a nije nosilo mene na mnogo (često) međusobno odvraćanje njemu (ništa drugo) osim (to) da ono nije palo u moje srce da (ti) ljudi vole poslije njega (Muhameda a.s. ijednoga) čovjeka (koji) je stao (u, na) njegovo mjesto stajanja ikada, i ne mišljah (drukčije osim tako) da ono nikada neće stati jedan (čovjek, neko u, na) njegovo mjesto stajanja (pa da će drukčije proći) osim (tako da bi) zloslutili (ti) ljudi sa njim (zbog njega, zbog toga koji bi stao mjesto,

umjesto Muhameda a.s.), pa sam htjela da skrene to (tj. da spriječi tu zlu slutnju) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od Ebu Bekra. Predao je njega (ovaj hadis) Ibnu Umer, i Ebu Musa i Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih (s njima), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je Ibnul-Had od Abdurahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Aiše, rekla je: Umro je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a zaista on je zaista između moje rupe pod vratom (među sadžakovima, ključnjačama) i moje rupe na bradi (ili: i moga podbradka; ili: i moga izvišenoga, uzdignutoga dijela vrata), pa neću mrziti žestinu smrti nijednome (čovjeku, tj. nikome) nikada (vječno) poslije Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Bišr, sin Šuajba sina Ebu Hamzeta, pričao mi je moj otac od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Abdullah, sin Kaba sina Malika, El-Ensarija - a bio je Ka'b, sin Malika jedan (od one) trojice koji su (ti što) se je vratilo na njih (tj. što im je primljeno pokajanje) - da je Abdullah, sin Abasa izvijestio njega da je Alija, sin Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega, izašao od (iz sijela, sa sijela) kod (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovom bolu koji (je taj što) je preminuo u njemu, pa su rekli (okupljeni) ljudi: "O Ebul-Hasene!" (Ebul-Hasen je nadimak Alije.) "Kako je osvanuo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u zdravlju)?" Pa je rekao (Alija): "Osvanuo je - sa zahvalom Allahu (tj. Osvanuo je, hvala Allahu!) - ozdravljen (zdrav)." Pa je uzeo za njegovu ruku (tj. za Alijinu ruku) Abas, sin Abdulmutaliba, pa je rekao njemu: "Ti si tako mi Allaha poslije tri dana rob (njegovoga, ili: toga izvjesnoga) štapa." (Rob štapa - Rob žezla znači, prema komentatorima, službenik kome drugi zapovijeda, a to znači vlast će preuzeti neko drugi poslije Muhameda a.s. nad muslimanima, a ne ti lično ako već sada ne povedeš računa o tome.) I zaista ja (veli dalje pronicljivi Abas r.a.) tako mi Allaha zaista mislim (smatram) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) će preminuti od ovoga svoga bola (u ovoj bolesti). Zaista ja zaista poznajem lica Abdulmutalibovića (kako izgledaju) kod smrti (tj. pri časovima pred smrt). "Odvedi nas ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa neka pitamo (tj. pa da pitamo) njega u koga je ova stvar (tj. kome treba da pripadne poslije njega ova stvar - stvar rukovođenja i upravljanja muslimanskom zajednicom i muslimanskom državom). Ako je u (na) nama (meni, ili tebi, o Alija), znali smo (tj. da znamo) to. A ako je u (na drugome nekom) osim nas, znali smo njega (da znamo njega), pa je oporučio za nas (ili: pa je oporučio nama, tj. pa da oporuči nama; ili: pa da oporuči nas, preporuči nas)." (Omaškom je u obje zadnje rečenice ispuštena u prevodu riječ "bila", pa rečenice doslovno treba da glase ovako: "Ako je bila (ova stvar) u nama, znali smo to. A ako je (ta stvar) bila u (drugoga) osim nas, znali smo njega, pa (da) je oporučio za nas.") Pa je rekao Alija: "Zaista mi tako mi Allaha zaista ako smo pitali nju (tj. tražili upravu, vlast; odnosno ako budemo tražili vlast od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je spriječio (pa spriječi, odbije da dadne) nama nju, neće dati nama nju (ti) ljudi poslije njega.

I zaista ja tako mi Allaha neću pitati (tražiti) nju (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, rekao je: pričao mi je Lejs, rekao je: pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: pričao mi je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da su muslimani (bili u takvoj prilici da) - dok su oni bili u molitvi (te) zore od ponedeljka, a Ebu Bekr klanja njima - nije iznenadilo njih (ništa drugo) osim poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (svojom pojavom). Već je otkrio zastor sobe Aiše (Aišine), pa je gledao k njima, a oni su u redovima (te) molitve, zatim se je osmjehnuo smije se (smiješi se). Pa se stuknuo (vratio se) Ebu Bekr na svoje dvije pete (tj. unazad) zato (da) dopre redu (prvome, tj. da stane u prvi red, a da Muhamed a.s. stane na rukovodeće mjesto-mihrab). A mislio je da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, hoće da izađe ka (toj) molitvi. Pa je rekao Enes: I pomišljali su (ti) muslimani da se stave iskušenju u (toj) svojoj molitvi (tj. da prekinu svoju molitvu) radošću (tj. od veselja, zbog radosti što se susreću) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je dao znak (tj. pokazao je) k njima sa svojom rukom poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da (to jest): Upotpunite vašu (svoju) molitvu (tj. da nastave sa klanjanjem). Zatim je unišao (u Aišinu) sobu i spustio je (taj) zastor. PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ubejda, pričao nam je 'Isa, sin Junusa, od Umera, sina Seida, rekao je: izvijestio me je Ibnu Ebu Mulejkete da je Ebu Amr Zekvan, slobodnjak Aiše, izvijestio njega da Aiša govoraše: Zaista od blagodati Allaha na mene je (tj. Među Allahove blagodati, dobročinstva koje je dao meni je i to) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, preminuo u mojoj sobi, i u mome danu, i među mojim (donjim, odnosno srednjim) prsima i mojim gornjim prsima ("sahr" je prostor prsa između dojki, a "nahr" je prostor prsa odmah ispod vrata koji pokriva nakit, ogrlica, đerdan) i da je Allah sastavio između moje pljuvačke i njegove (Muhamedove a.s.) pljuvačke kod njegove (Muhamedove a.s.) smrti (na slijedeći način). Unišao je meni (moj brat) Abdurahman i u njegovoj ruci je (ta) zubočistka (misvak), a ja sam prislonjačica (tj. a ja podupirem) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam vidjela njega (da) gleda (pogleda) k njemu i poznala (spazila) sam da on voli (tj. želi tu) zubočistku (misvak). Pa sam rekla: "Uzeću je tebi." Pa je dao znak (pokazao) sa svojom glavom (kao znak za "da"): "Da." Pa sam dohvatila (uzela) njega (misvak, zubočistku), pa je bila jaka njemu. I rekla sam: "Razmekšaću nju tebi?" Pa je dao znak sa svojom glavom da (u znak odobravanja): "Da." Pa sam razmekšala nju. A pred njim je (bila jedna) posuda (od kože za vodu), ili (jedna) posuda (od drveta za vodu, velika drvena čaša) - sumnja Umer (pripovjedač o tom kako je rečeno da li kožna, ili drvena posuda za vodu) - u njoj je voda. Pa je počeo (da) uvodi (da stavlja) svoje dvije ruke u (tu) vodu, pa potire sa njima dvjema svoje lice govori (tj. govoreći on): "Nema božanstva osim Allah! Zaista za (ovu) smrt su teškoće (tj. Zaista ova smrt ima teškoće, velike muke čovjek trpi u smrti)." Zatim je uspravio (podigao) svoju ruku, pa je počeo (da) govori: "U (to) najviše društvo!", dok se je zgrabio (uzeo, tj. umro) i nagela se je (tj. i klonula je) njegova ruka.

PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Sulejman, sin Bilala, pričao nam je Hišam, sin Urveta; izvijestio me je moj otac od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pitaše u svojoj bolesti koja (je ta što) je umro u njoj govori (tj. govoreći on): "Gdje sam ja sutra? Gdje sam ja sutra?" (Dakle: Kod koje žene trebam sutra da budem u svom redosljedu prilikom obilaska svojih žena?) Hoće dan Aiše. Pa su dozvolile njemu njegove žene (da) bude gje je htio (gdje hoće). Pa je bio u sobi Aiše, čak je umro (pa je i umro) kod nje. Rekla je Aiša: Pa je umro u (onome) danu koji je (taj što on - Muhamed a.s.) kružaše (tj. što dolazaše redovno, što je svakako redovno dolazio on) na mene (meni) u njemu (u tom danu) u moju sobu (ili: u mojoj sobi - je umro). Pa je uzeo njega (zgrabio njega) Allah, a zaista njegova glava, je zaista između mojih gornjih prsa i mojih donjih (ili: srednjih) prsa, i pomiješala se je njegova pljuvačka (sa) mojom pljuvačkom. Zatim je rekla (objašnjavajući ona da su se pljuvačke pomiješale putem misvaka, zubočistke): Unišao je Abdurahman, sin Ebu Bekra, a sa njim je (tj. a on je imao, bila je u njega jedna) zubočistka, čisti (čistio je) sebi zube s njom. Pa je pogledao k njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekla njemu: "Daruj (Daj) mi ovu (svoju) zubočistku, o Abdurahmane!" Pa je darovao meni nju. Pa sam obgrizla (razbila) nju, zatim sam žvakala nju (da je razmekšam), pa sam dala nju poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je čistio sebi zube s njom, a on je prislonjen ka mojim prsima (naslonio se je na moja prsa - a na taj način su se i pljuvačke pomiješale, jer je Aiša u svojim ustima žvakala zubočistku i dodala je Muhamedu a.s. koji je odmah s njom čistio zube bez ikakvoga otresanja zubočistke). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Preminuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u mojoj sobi, i u mome danu (dakle: poklopio se, trefio se baš taj dan kad i dolazi svakako redosljed na mene da me obiđe, posjeti Muhamed a.s.) i između mojih donjih (srednjih) prsa i mojih gornjih prsa (i moga najvišega, najgornjega dijela prsa). I bila je jedna (od) nas (običaja da) traži zaštite (spasa) njemu sa (nekom) molbom (molitvom upućenom Allahu dž.š.) kada se (tj. kada bi se on - Muhamed a.s.) razbolio, pa sam otišla (tj. počela da) tražim zaštite (spasa) njemu, pa je podigao svoju glavu ka nebu (tome) i rekao je: "U najviše društvo! U najviše društvo!" I prošao je Abdurahman, sin Ebu Bekra, a u njegovoj ruci je (jedna) grana vlažna (tj. sirova), pa je pogledao k njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam mislila da je njemu u njoj (u toj sirovoj grani neka) potreba, pa sam uzela nju, pa sam žvakala (sažvakala) njezinu glavu (njezin vrh), i otresla sam nju, pa sam dala nju k njemu. Pa je čistio sebi zube s njom kao najljepše što je bio (nekad) čistač zuba sebi (dakle: očistio je zube najljepše što je mogao), zatim je dodao meni nju (zubočistku), pa je pala njegova ruka; ili: pa je pala (ta grana) iz njegove ruke, pa je (na taj način) sastavio Allah između moje pljuvačke i njegove pljuvačke u zadnjem danu (zadnji dan) od (te) ovozemnosti (od života na ovome svijetu) i prvome danu od (toga) drugoga (svijeta, od zagrobnoga života, od života onoga svijeta).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Ebu Selemete da je Aiša izvijestila njega da je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, došao na (jednom) konju iz svoga stana u Sunhu (mjestu u predjelu Medine), dok je (tj. te je) sišao (odjašio, sjahao), pa je unišao (u) Bogomolju. Pa nije govorio (tim) ljudima dok je unišao (tj. nego je unišao) Aiši, pa se upravio poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je pokriven sa (jednom) odjećom (ogrtača iz Jemena zvanoga) hiberete (ili: hibere), pa je otkrio njegovo lice, zatim se je sagnuo (nadnio) na njega, pa je poljubio njega i zaplakao je. Zatim je rekao: "Sa mojim ocem ti si i mojom majkom! Tako mi Allaha neće sastaviti Allah na tebe dvije smrti. Što se tiče smrti koja se je propisala na tebe (tebi na ovom svijetu), pa već si umro nju (već si je doživio)." Rekao je Zuhrija: A pričao mi je Ebu Selemete od Abdullaha, sina Abasa, da je Ebu Bekr izašao, a Umer, sin Hataba, govori (tim) ljudima, pa je rekao: "Sjedi, o Umere!" Pa nije htio Umer da sjede (sjedne). Pa su se okrenuli (ti) ljudi k njemu, a ostavili su Umera. Pa je rekao Ebu Bekr: "Što se tiče poslije, ko je bio od vas (takav da) obožava Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, pa zaista Muhamed je već umro. A ko je bio od vas (takav da) obožava Allaha, pa zaista Allah je živ, neće umrijeti. Rekao je Allah, uzvišen je: "A nije Muhamed (ništa drugo) osim (jedan) poslanik, već su prošli od prije njega (Moji) poslanici.....", do Njegovoga govora "..... (te) zahvalne." I rekao je: Tako mi Allaha kao da (ti okupljeni) ljudi nisu znali da je Allah spustio ovaj ajet dok je (tj. do časa kada je) pročitao njega Ebu Bekr (dok ga nije pročitao, dok ga nije rekao, izrekao Ebu Bekr). Pa su susreli (tj. prihvatili, primili) njega (taj ajet okupljeni) ljudi od njega (Ebu Bekra) svaki (od) njih (tj. svi oni), pa ne čujem (nijednoga) čovjeka od (tih) ljudi (drukčije) osim (tako da) čita njega (da uči taj ajet). (Ajet je u arapskom jeziku žeskoga roda, pa je zato i zamjenica u ovim rečenicama koja se odnosi na tu riječ uvijek ženskoga roda.) Pa izvijestio me je Seid, sin Musejeba da je Umer, rekao: "Tako mi Allaha nije ono (drukčije sa mnom bilo) osim (tako) da sam čuo Ebu Bekra (da) je pročitao njega, pa sam se zapanjio (izgubio, zaprepastio), čak ne podižu (tj. ne nose, ne mogu da nose) mene moje dvije noge (dakle: klonule su mi noge - u narodu se kaže: "odsjekle su mi se noge") i čak sam pao ka (toj) zemlji (na tlo) kada sam čuo njega (da) je pročitao njega (taj ajet) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, već umro." PRIČAO MI JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Sufjana, od Musa-a, sina Ebu Aišeta, od Ubejdullaha, sina Abdullaha, sina Utbeta, od Aiše i Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih, da je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), poljubio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, poslije njegove smrti. PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Jahja i povećao je: Rekla je Aiša: Stavljali smo lijek (u jedan kraj usta) njemu u njegovoj bolesti, pa je počeo (da) daje znak ka nama da (to jest): Ne stavljate lijek meni (Znak da mu ne stavljaju, da mu ne daju lijek). Pa smo rekli: Odvratnost bolesnika za lijek (je uzrok da nam on daje znak da mu ne

stavljamo lijek - a veli se da su mu stavljali izvjesno, određeno indijsko drvo i maslinovo ulje). Pa pošto se osvijestio, rekao je: "Zar nisam zabranjivao (zabranio) vama da (vi) stavljate lijek meni?" Rekli smo: "Odvratnost bolesnika za (na) lijek (možda da te je na to navela)." Pa je rekao: "Neće ostati (ni) jedan (čovjek) u (ovoj) sobi (drukčije da se postupi sa njim) osim (tako da) se stavio njemu (da mu se stavi) lijek (u jedan kraj usta), a ja (da) gledam (tj. odmah dok ja gledam, na moje oči da mu se stavi lijek), osim Abasa (izuzev Abasa), pa on (tj. jer on) nije prisustvovao vama (sa vama u stavljanju meni lijeka u usta)." Predao je njega (ovaj hadis) Ibnu Ebu Zinad od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. (Napominje se da u komentaru Ajnije stoji da izraz "ledud", od čega je i glagol ledde jeluddu, znači lijek koji se stavlja, daje u jedan kraj, u jednu polovinu usta; "vedžur" je lijek koji se salijeva u grlo, a "seut" je lijek koji se stavlja, daje u nos, na nos, kroz nos.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: izvijestio nas je Ezher, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Avn od Ibrahima, od Esveda, rekao je: Spomenulo se je kod Aiše da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, oporučio ka Aliji (za hilafet, za vlast, upravu-da Alija bude vladar muslimana pošto umre, kad umre Muhamed a.s., kako to tvrde šiije), pa je rekla (Aiša): "Ko je rekao njega (tj. Ko je rekao to, Ko je to rekao)? Zaista već sam vidjela Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a zaista ja sam zaista prislonjačica njega ka svojim prsima (tj. a ja sam naslonila njega na svoja prsa), pa je pozvao za (svoj) leđen (lavor, legin - svoju posudu), pa se je nageo (spustio, opustio, tj. klonuo je), pa je umro, pa nisam opazila (ni kada i kako izdaše - kako je izdaho, izdahnuo). Pa kako je oporučio ka Aliji (da poslije njega bude halifa)?" (Veli se da je pozvao da mu se donese lavor, leđen, leginj da bi pljunuo.) PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Malik, sin Migvela, od Talhata, rekao je: pitao sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: "Oporučio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nekome nešto, tj. Je li oporučio)?" Pa je rekao: "Ne." Pa sam rekao: "Kako se je propisala na ljude (tj. ljudima ta) oporuka - ili: (Kako) se je zapovjedilo njima za nju (za oporuku kada je nije učinio lično Muhamed a.s.)?" Rekao je: "Oporučio je (Muhamed a.s.) za knjigu Allaha." (To znači: Muhamed a.s. nije oporučio ništa u vezi imovine, a niti u vezi uprave i vlasti Aliji kako tvrde šiije, ali je pred kraj života dok je još bio zdrav oporučio za Allahovu knjigu Kur'an da se drže nje muslimani, a u knjizi Allaha Kur'anu stoji zapovjed da se izvrši oporuka od "hajra-dobra" ako ga čovjek ostavlja iza sebe poslije smrti, a ta je zapovjed, odnosno propis sadržan u suri Bekare u 180. ajetu, a vasijet-oporuka se spominje i u suri Nisa-u u 12. ajetu, pa je na osnovu toga propisana oporuka.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ebul-Ahvas od Ebu Ishaka, od Amra, sina Harisa, rekao je:

Nije ostavio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nijednoga) zlatnika, a ni srebrenjaka, a ni roba, a ni robinje (a niti šta drugo od imovine) osim svoju bijelu mazgu koja (je bila ta što) jahaše nju, i svoje oružje i (jednu) zemlju (što) je učinio nju za sina puta (tj. za putnika) milostinjom (kao milostinja). (Zbog određenoga člana "el" na riječi "sebil": put, vjerovatno se misli na putnika na Božijem putu.) PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hamad od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto je bio težak (tj. Kada je postao teško bolestan) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, počela je (muka, tegoba da) pokriva (snalazi) njega, pa je rekla Fatima-na nju pozdrav (njoj mir)!- : "Jao (Kuku) muke očeve!" Pa je rekao njoj: "Nije (tj. Neće biti) na tvome ocu (više nikada nikakva) muka poslije danas (poslije ovoga dana)." Pa pošto je umro, rekla je: "O oče, (ti koji si taj što) je odgovorio Gospodu (koji) je pozvao njega. O oče, (ti si onaj) ko (je takav da) je raj zelenila (raj zelenila trava) njegovo (tvoje) boravište. O oče, ka Džibrilu oglašavamo smrt njega (tj. oglašavamo tvoju smrt Džibrilu)." (Doslovno: "O oče, (ti si onaj što) ka Džibrilu mrtvim oglašavamo njega.") Pa pošto se je zakopao (pokopao) rekla je Fatima - na nju pozdrav (njoj mir)!: "O Enese! Zar su bile dobre (tj. Kako su bile raspoložene, Kako su mogle pregoriti i sebi dozvoliti) vaše duše da sipate (zgrćete, nagrćete) na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tu) zemlju?" GLAVA zadnjega (onoga) što je govorio s njim (tj. što je govorio njega, što je izgovorio njega - zadnje što je rekao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Bišr, sin Muhameda, pričao nam je Abdullah, rekao je Junus, rekao je Zuhrija, izvijestio me je Seid, sin Musejeba u (među nekim) ljudima od stanovnika (te) nauke (tj. od učenih ljudi) da je Aiša rekla: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori, a on je zdrav (kad je bio zdrav): "Zaista ono nije se zgrabio (uzeo, nije umro nijedan) vjerovijesnik do (da) vidi (dok ne vidi) svoje sjedište od raja (tj. u raju), zatim se stavi njemu na izbor (da izabere, odabere ili će da umre, ili će da još živi). Pa pošto je sišao (došao smrtni bol) s njim (tj. njemu), a njegova je glava na mome stegnu onesvijestio se je, zatim se je osvijestio (došao je opet k sebi), pa je ukočio (tj. podigao) svoj vid (pogled) ka tavanu (krovu te) sobe, zatim je rekao: "Moj Bože! Najviše društvo!" Pa sam rekla: Tada neće sebi odabrati (izabrati) nas. I poznala sam da je ono (to onaj) hadis koji pričaše nama (on) za njega, a on je zdrav (kad je bio zdrav). Rekla je: Pa je to bio kraj riječi (što) je govorio s njom (Pa su to bile zadnje njegove riječi, tj. Pa je to bila zadnja riječ što je izgovorio nju): "Moj Bože! Najviše društvo!" GLAVA

smrti Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Aiše i Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih (s njima), da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ostao u Meki deset godina (a) spušta se na njega (tj. objavljuje se njemu) Kur'an, a u Medini deset. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, preminuo, a on je sin (tj. a on ima starosti) šezdeset i tri (godine). Rekao je Ibnu Šihab: A izvijestio me je Seid, sin Musejeba slično njemu (prethodnom tekstu, hadisu). GLAVA. PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Ibrahima, od Esveda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Preminuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a njegov oklop je založen kod (jednoga) Židova za trideset - misli (na količinu od trideset) sa'ova (a ne na neku drugu količinu) - od ječma (ječma). GLAVA slanja (odašiljanja) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (koji je poslao u vojni pohod) Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (i to poslao ga je on) u svojoj bolesti koja (je ta što) je preminuo u njoj. PRIČAO NAM JE Ebu Asim Dahak, sin Mahleda, od Fudajla, sina Sulejmana, pričao nam je Musa, sin Ukbeta, od Salima, od njegovoga oca: Učinio je namjesnikom Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Usameta, pa su rekli o njemu (u vezi njega neke prigovore zbog njegove mladosti), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Već je doprlo meni da ste vi rekli o Usametu (neke prigovore, zamjerke), a zaista on je najdraži čovjek (draži od svih ljudi) k meni." PRIČAO NAM JE Ismail, pričao nam je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao (jedno) poslanje (slanje, tj. jednu četu) i učinio je zapovjednikom nad njima Usameta, sina Zejda. Pa su udarili (izvjesni) ljudi u njegovo zapovjedništvo (tj. stavljali su zamjerke tome što je on postavljen na tu dužnost), pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Ako udarate u njegovo zapovjedništvo, pa već udaraste u zapovjedništvo njegovoga oca otprije. Tako mi zakletve Allaha (ili: I zakletva Allaha, tj. I kunem se Allahom) zaista je bio (on) zaista stvoren za (to) zapovjedništvo, i zaista je bio zaista od najdražih (između) ljudi k meni, i zaista ovaj (tj. Usamete) je zaista od najdražih (između) ljudi k meni poslije njega (tj. poslije Usametovoga oca Zejda, sina Harisetovoga)." GLAVA. PRIČAO NAM JE Asbag, rekao je: izvijestio me je Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me je Amr od Ibnu Ebu Habiba, od Ebul-Hajra, od Sunabihije da je on (Ebul-Hajr) rekao njemu (Sunabihiji): "Kada si se iselio (iz Jemena u Medinu)?" Rekao je: "Izašli smo iz Jemena isiljajući se (seleći mi ka Medini), pa smo došli Džuhfi (u Džuhfu), pa je došao (jedan) jahač (konjanik), pa sam rekao njemu: "Vijest (svoju daj nam)!" (To jest: "Kaži nam, šta znaš, šta ima novo?") Pa je rekao: "Zakopali (Pokopali) smo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od prije pet (prije pet dana, tj. ima pet dana)." Rekao sam (veli opet Ebul-Hajr pitajući Sunabihiju): "Da li si čuo o noći (izvjesne) količine (mjere, tj. noći sudbine - lejlei kadru ikakvu) stvar (išta)?" Rekao je: "Da. Izvijestio me je Bilal, muezin (mujezin, vikač, vikar) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je ono (ona - ta noć) u sedam (tih noći) u zadnjih deset (tih noći u mjesecu ramadanu, ramazanu)." GLAVA: Koliko je (vojnih pohoda, vojni, ratova) ratovao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (lično).(?). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Redža-a, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, rekao je: pitao sam Zejda, sina Erkama, bio zadovoljan Allah od njega: "Koliko si ratovao (ratova u društvu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (lično ti)?" Rekao je: "Sedamnaest." Rekao sam: "Koliko je ratovao (ratova) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (on lično)?" Rekao je: "Devetnaest (19)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Redža-a, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, pričao nam je Bera', bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Ratovao sam (u društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, petnaest (vojnih pohoda). PRIČAO MI JE Ahmed, sin Hasena, pričao nam je Ahmed, sin Muhameda sina Hanbela sina Hilala, pričao nam je Mutemir, sin Sulejmana, od Kehmesa, od Ibnu Burejdeta, od njegovoga oca, rekao je: Ratovao je (on u društvu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, šesnaest vojni.

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA DAN HUNEJNA govora Allaha, uzvišen je: "...... i (u) danu Hunejna pošto je zadivila (začudila) vas vaša mnogobrojnost, pa nije koristila vama (nijednu) stvar (ništa), i stijesnila se je na vas (tj. vama) zemlja sa (onim) što je (tj. i pored toga što je) bila široka (prostrana ona), zatim ste okrenuli leđa idući nazad (vi). Zatim je spustio Allah Svoje spokojstvo (mir, smirenost)....", do Njegovoga govora: "..... veliki opraštač, milostiv.". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha sina Numejra, pričao nam je Jezid, sin Haruna, izvijestio nas je Ismail, rekao je: Vidio sam u (na) ruci Ibnu Ebu Evfa-a (jedan) udarac (tj. ožiljak, trag od udaraca sablje). Rekao je: "Udario sam ga se (tj. Dobio sam taj udarac kada sam bio u društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan (borbe) Hunejna." Rekao sam: "Prisustvovao si Hunejnu (,dakle)." Rekao je: "Prije toga (sam prisustvovao još u nekim borbama)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, pričao nam je Sufjan od Ebu Ishaka, rekao je: čuo sam Bera-a, a došao je njemu (jedan) čovjek pa je rekao: "O Ebu Umarete! Da li si okrenuo leđa (na) dan Hunejna (da bježiš)?" Pa je rekao: "Što se tiče mene, pa svjedočim na (tj. za) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da on nije okrenuo leđa, a ali (tj. nego) su požurili brsci (brzaci, tj. oni koji žure prvi prije naređenja između ljudi njegovoga) naroda, pa su gađale (strijelama) njih (grupe plemena) Hevazin (pa su se ti brzopleti počeli bili povlačiti jer su bili iznenađeni). A Ebu Sufjan, sin Harisa, uzimač je (tj. uzeo je) za glavu njegove (Muhamedove a.s.) bijele mazge (dok on - Muhamed a.s.) govori: "Ja sam Vjerovijesnik, nema laži - Ja sam sin (unuk) Abdulmutaliba." PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, reklo se je Bera-u, a ja slušam: "Da li ste okrenuli leđa sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hunejna?" Pa je rekao: "Što se tiče Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa ne. Bili su (oni, pripadnici plemena Hevazin veliki) strijelci (pa smo mi neki bili iznenađeni i bili smo okrenuli leđa), pa je (on) rekao: "Ja sam Vjerovijesnik, nema laži! - Ja sam sin Abdulmutaliba!" PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, čuo je Bera-a - a pitao je njega (jedan) čovjek iz (plemena) Kajsa: "Da li ste pobjegli od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hunejna?" - pa je rekao: "Ali poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nije pobjegao (nije bježao). Bili su Hevazinovići (odlični) strijelci, i zaista mi pošto smo navalili na njih, otkrili su se (oni, tj. razbili su se dajući se u bijeg da bi nas zavarali). Pa smo se sageli (oborili smo mi glave) na ratne plijenove (od njih), pa se izašlo (okrenulo) prema nama sa strijelicama

(njihovim, tj. pa su nas dočekale njihove strijele). I zaista već sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na njegovoj bijeloj mazgi, i zaista Ebu Sufjan je uzimač (tj. uzeo je) za njezinu uzdu (njezin povodac), a on govori: "Ja sam Vjerovijesnik, nema laži!" - Rekao je Israil i Zuhejr: Sišao (Sjahao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od (tj. sa) svoje mazge. PRIČAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra: pričao mi je Lejs, pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba. - H - A pričao mi je Ishak, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je bratučed (bratić) Ibnu Šihaba, rekao je Muhamed, sin Šihaba: A tvrdio je Urvete, sin Zubejra da su Mervan i Misver, sin Mahremeta, izvijestila njih dvojica njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ustao kada je došlo njemu izaslanstvo Hevazina primajući Islam (oni). Pa su pitali (molili izaslanici) njega da vrati k njima njihova imanja i njihovo roblje (zarobljenike). Pa je rekao njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Sa mnom je (onaj) koga vidite (tj. ovaj moj narod, moji drugovi). A najdraži razgovor k meni je najistinitiji (od, između) njega (govora), pa izaberite sebi jednu (od te) dvije skupine (grupe dobara): ili (svoje) roblje, ili (svoje) imanje. A već sam odgađao za vas (tj. iščekivao sam vas, pa sam odgađao diobu roblja zbog vas)." A bio je pričekao (čekao, iščekivao) njih poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, deset i nekoliko noći (tj. dana) kada se vratio od Taifa. Pa pošto se razjasnilo (tj. pošto je postalo jasno) njima da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (drugo) osim vraćača k njima (tj. da on neće vratiti k njima ništa drukčije) osim jednu (od te) dvije skupine (grupe dobara), rekli su: "Pa zaista mi izabiremo sebi naše roblje." Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u muslimanima (među muslimanima, među muslimane), pa je hvalio Allaha s (onim načinom) što je on stanovnik (pripadnik) njega (tj. kako dostoji da se On hvali, da se Njemu zahvaljuje), zatim je rekao: "Što se tiče poslije, pa zaista vaša braća već su došla (došli) kajući se (oni). I zaista ja sam već vidio (tj. smatrao, mislio) da vratim k njima njihovo roblje. Pa ko je volio (ko voli, ko želi) da odobri to, pa neka učini. A ko je volio (A ko želi) od vas da bude na svome udjelu (tako) da dadnemo njega njemu od prvoga (onoga) što zaplijeni Allah nama, pa neka učini (tako)." Pa su rekli (njegovi) ljudi: "Već smo odobrili to, o poslaniče Allaha!" (To jest: "Udobrovoljavamo se da tako bude, smatramo da je lijepo da se tako učini.") Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista mi nećemo znati (tj. ne znamo onoga) ko je dozvolio od vas u tome (da se tako postupi - ne znamo ga razlikovati) od (onoga) ko nije dozvolio, pa se vratite, dok (tj. tako da) podignu (tj. dostave) k nama vaše starješine (koje vas poznaju) vašu stvar (pojedinačno: ko se slaže, a ko se ne slaže da se pokloni roblje Hevazinu)." ("Arifun" je niži vojni starješina nego što je "reisun"; a "arifun" znači još i čuvar, staralac, tutor i slično.) Pa su se vratili ljudi (njegovi u svoje jedinice), pa su govorili (o tome s) njima njihove starješine. Zatim su se vratili k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su izvijestili njega da su oni već odobrili (odobrovoljili se) i dozvolili su. Ovo je (izvještaj, kaže Ibnu Šihab,) koji je dopro meni o roblju Hevazina.

PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Nafi-a da je Umer rekao: "O poslaniče Allaha!" - H - A pričao mi je Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Ejuba, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Pošto smo se vratili od (sa) Hunejna, pitao je Umer Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o (jednom, nekom) zavjetu (što) ga je bio zavjetovao u predislamlju: (a zavjet se sastojao u) boravljenju (u ime pobožnosti u bogomolji, vjerovatno u Kabi ili u prostoru oko Kabe), pa je zapovjedio njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za njegovo ispunjenje (izvršenje). A rekao je neki (od) njih: (Pričao nam je) Hamad od Ejuba, od Nafi-a, od Ibnu Umera. A predao je njega (spomenuti hadis) Džerir, sin Hazima, i Hamad, sin Selemeta, od Ejuba, od Nafi-a, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Jahja-a, sina Seida, od Umera, sina Kesira sina Efleha, od Ebu Muhameda, slobodnjaka Ebu Katadeta (Ebu Katadetovoga), od Ebu Katadeta, rekao je: Izašli smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Hunejna. Pa pošto smo se susreli (sudarili), bilo je za muslimane (izvjesne nastalo jedno) obilaženje (kruženje i tumaranje naprijed i nazad). Pa sam vidio (jednoga čovjeka od prisutnih) idolopoklonika već je savladao (jednoga) čovjeka od (tih) muslimana, pa sam udario njega (idolopoklonika) iza njega (ozadi njega) na uže njegovoga ramena (tj. po živcu, ili: veni na njegovom ramenu) sa (svojom) sabljom, pa sam presjekao (rasjekao njegov) oklop. A (on) se okrenuo na mene, pa je pritisnuo mene (tako jakim jednim) pritiskivanjem (pritiskom da) sam našao (osjetio) od njega (od toga pritiskivanja) vjetar (tj. miris svoje) smrti. Zatim je stigla njega (njegova) smrt, pa je pustio mene. Pa sam se prilijepio (priključio) Umeru, pa sam rekao: "Šta je umu (tih izvjesnih) ljudi (tj. Šta je tim ljudima, što tumaraju)?" Rekao je: "Zapovjed Allaha (Sudbina Allahova), noćan je i veličajan je." Zatim su se vratili. I sjeo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Ko je ubio ubijenoga (nekoga neprijatelja u ovoj borbi), za njega je na njega (neki) dokaz (tj. i on ima na to dokaz), pa njemu je njegovo pljačkanje (tj. pa njemu pripada, njemu se dodjeljuje da sebi uzme ono što se zadesilo uz ubijenoga toga neprijatelja)." Pa sam rekao: "Ko će posvjedočiti meni?" Zatim sam sjeo. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (onome što je navedeno). Rekao je: Zatim je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (slično tome). Pa sam ustao, pa sam rekao: "Ko će posvjedočiti meni?" Zatim sam sjeo. Rekao je: Zatim je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu. Pa sam ustao. Pa je rekao: "Šta je tebi, o Ebu Katadete?" Pa sam izvijestio njega. Pa je rekao (jedan) čovjek: "Istinit je bio (Istinu je rekao). A njegovo pljačkanje (tj. njegov trofej) je kod mene, pa zadovolji ga od mene (da ga ne traži sebi)." Pa je rekao Ebu Bekr: "Ne, tako mi Allaha tada! Neće se upraviti (Neće proći) k (jednome) lavu od lavova Allaha (što) se bori za Allaha i Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, pa (da) dadne (da dodijeli) tebi njegovu pljačku (dobit, ratni trofej). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Istinit je bio (Istinu je rekao Ebu Bekr), pa podaj mu (njegov trofej)." Pa je dao meni njega. Pa sam sebi kupio za njega (za taj trofej jedan) vrt (palmik, voćar, voćnjak od palmi) u (među) Selimetovićima. Pa zaista on (taj voćnjak, vrt) je zaista prvo imanje (što) sam ukorijenio (zasnovao, tj. stekao sebi) njega u Islamu (tj. otkako sam primio Islam). A rekao je Lejs: pričao mi je Jahja, sin Seida, od Umera, sina Kesira sina Efleha, od Ebu Muhameda, slobodnjaka Ebu Katadeta, da je Ebu Katadete rekao: Pošto je bio dan Hunejna, pogledao sam k (jednom) čovjeku od muslimana (što) se bori (protiv jednoga) čovjeka od idolopoklonika, a drugi (jedan čovjek) od idolopoklonika prikrada se njemu (neopaženo) iza njega zato (da) ubije njega. Pa sam požurio k (onome) koji se prikrada (šunja, šulja se) njemu, pa je podigao svoju ruku zato (da) udari mene, a (ja) udarim njegovu ruku, pa sam odsjekao nju. Zatim je uzeo mene, pa je stisnuo (pritisnuo) mene jakim stiskanjem (pritiskivanjem), čak sam se pobojao (preplašio da ću umrijeti). Zatim je ostavio (pustio), pa se riješio (razriješio). I odbio sam ga, zatim sam ubio njega. I porazili su se (dali su se bili u bježanje izvjesni) muslimani, i porazio sam se (počeo sam bježati i ja) sa njima, pa kada li (se susretnem, nađem je, susretoh se, sretoh se, nađoh se) sa Umerom, sinom Hattaba, u (među tim) ljudima. Pa sam rekao njemu: "Šta je stanje (stvar ovih) ljudi (Šta je ljudima)?" Rekao je: "Zapovjed (tj. Sudbina) Allaha." Zatim su se vratili (odstupili su ti) ljudi k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko uspostavi (Ko donese) dokaz na (za) ubijenoga (ko dokaže da) je ubio njega (sobom lično), pa njemu je njegovo pljačkanje (tj. njemu pripada kao ratni trofej da uzme sebi ono sve što nađe uz toga ubijenoga neprijatelja)." (Riječ "selebun" znači pljačka, ali se ovdje ne radi o nekoj običnoj pljački, nego kao o trofeju u ime nagrade borcu pobjedniku. Zato će se u daljem tekstu ta riječ i prevoditi sa izrazom trofej, a tako je treba shvatiti i u proteklom tekstu.) Pa sam ustao zato (da) sebi tražim dokaz na (tj. za) svoga ubijenoga. Pa nisam vidio (ni) jednoga (čovjeka da) svjedoči meni. Pa sam sjeo. Zatim se je pokazalo meni, pa sam spomenuo njegovu stvar poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao (jedan) čovjek od njegovih drugova (koji su toga časa sjedili sa njim): "Oružje ovoga ubijenoga, koji je (taj što on njega) spominje, je kod mene, pa zadovolji ga (da odustane) od njega (nagovori ga da odustane od njega, reci mu da odustane od njega, tj. za njega mu podaj nešto drugo)." Pa je rekao Ebu Bekr: "Nikako! Neka ne daje njega (trofej) ptičici (bijeloga repa) od Kurejševića (iz toga plemena - tj. tome slabiću), a (da) ostavi (bez toga trofeja jednoga) lava od lavova Allaha (tj. toga hrabroga čovjeka što) se bori za Allaha i Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio." ("Usajbigun" je neka vrsta slabašne ptičice, možda da znači i svraka, švraka.) Rekao je: Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvršio (tj. predao, dao) njega (taj trofej) k meni. Pa sam sebi kupio od njega (tj. za njega) vrt (jedan u kojem su palme). Pa je (to) bilo prvo imanje (što) sam ukorijenio (stekao) njega u Islamu (tj. otkada sam postao musliman). GLAVA

vojne Evtasa. (Evtas je jedna dolina u predjelima u kojima je bilo nastanjeno pleme Hevazin, a neki kažu da je to jedno mjesto u većem području koje se naziva Hunejn.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto je završio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (borbu) od Hunejna (tj. na Hunejnu), poslao je Ebu Amira (kao zapovjednika) nad (jednom) vojskom ka Evtasu, pa je (on) susreo Durejda, sina Simmeta (Essimmeta). Pa se je ubio (ubijen je, poginuo je idolopoklonički zapovjednik) Durejd, i porazio je Allah njegove (Durejdove) drugove. Rekao je Ebu Musa: A poslao je mene sa Ebu Amirom. Pa se pogodio (pogođen je) Ebu Amir u svoje koljeno, pogodio (ustrijelio) je njega (jedan) Džušemijević sa strijelom, pa je učvrstio (zabo, zario) nju u njegovo koljeno. Pa sam stigao (dopro) k njemu, pa sam rekao: "O moj striče! Ko je pogodio (ustrijelio) tebe?" Pa je dao znak (tj. pokazao je) ka Ebu Musa-u (tj. k meni), pa je rekao: "Taj je moj ubijač (moj ubica) koji je pogodio (ustrijelio) mene." Pa sam namjerio (upravio se) njemu (na njega), pa sam se priključio njemu (tj. stigao sam ga). Pa pošto je vidio mene, okrenuo je leđa (da bježi). Pa sam slijedio njega i počeo sam (da) govorim njemu: "Zar se nećeš stidjeti (tj. Zar se ne stidiš)? Zar nećeš biti čvrst?" Pa je odustao (od bježanja). Pa smo izmijenjali dva udaranja (udarca) sa (svojim) mačem (sabljom, sabljama), pa sam ubio njega. Zatim sam rekao Ebu Amiru: "Ubio je Allah tvoga druga (tj. tvoga ubicu)." Rekao je: "Pa iščupaj (istrgni, izvadi) ovu strijelu." Pa sam iščupao (izvukao) nju. Pa je nasrnula od nje (tj. iz mjesta na koljenu gdje je bila zarila se strijela navalila je) voda (valjda: krv). Rekao je: "O sine moga brata (bratiću)! Daj čitati (tj. Isporuči od mene) Vjerovijesniku (moj) pozdrav, i reci njemu: Traži oprost za mene (tj. da traži oprost za mene)." I učinio (postavio) je nasljednikom mene Ebu Amrir nad (tim) ljudima, pa je ostao lagano (tj. jedno kratko vrijeme), zatim je umro. Pa sam se vratio, pa sam unišao na (tj. ka) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovu kuću (sobu, a on je) na (jednome) krevetu napravljenom od užeta (užadi), i na njemu je (jedna) postelja, već su ostavila trag užeta (toga) kreveta u (tj. na) njegovim leđima i njegovim dvjema stranama. Pa sam izvijestio njega za našu vijest i vijest Ebu Amira (tj. o nama i o Ebu Amiru), i rekao je: Reci njemu: Traži oprost za mene (tj. i da je Ebu Amir rekao da ti kažem, reknem, Božiji Poslaniče, da tražiš oprost za njega). Pa je pozvao za vodu, pa se očistio (abdestio), zatim je podigao svoje dvije ruke, pa je rekao: "Moj Bože! Oprosti Ubejdu Ebu Amiru!" I vidio sam bjelinu njegova dva pazuha. Zatim je rekao: "Moj Bože! Učini njega (Ebu Amira na) sudnjem danu nad (iznad) mnogoga od Tvoga stvaranja (stvorenja) od ljudi (vjernika muslimana)." Pa sam rekao: "I za mene (I meni) pa traži oprost!" Pa je rekao: "Moj Bože! Oprosti Abdullahu, sinu Kajsa, njegov grijeh, i uvedi ga (na) sudnjem danu (u) plemenito (tj. u lijepo) mjesto uvođenja (ili: mjesto ulaženja)." Rekao je Ebu Burdete: Jedna (od) njih dvije je za Ebu Amira, a druga (dova, molba) je za Ebu Musa-a. (Ebu Musa je imao pravo ime Abdullah, sin Kajsa, ali je po nadimku više poznat.)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA HADISA (POZNATE) LAŽI (NA AIŠU R.A.) A "ifkun" i "efkun" su (riječi koje su) u stepenu (riječi) "nidžsun" i "nedžesun" (tj. javljaju se obje vrste ovih riječi u dva oblika, a značenje je isto: "ifkun" i "efkun" znači laž, a i "nidžsun" i "nedžesun" znači prljav, nečist). Rekne se (tj. čita se, uči se u ajetu "..... ve zalike ifkuhum ve ma kanu jefterune." - onaj izraz "ifkuhum" se čita na tri načina): "Ifkuhum", i "efkuhum" i "efekuhum". Pa ko je rekao (tj. pročitao, čitao taj izraz) "efekehum", govori (da to znači isto što i) "sarefehum anil-imani", i (isto što i) "kezebehum", kao što je rekao (da ajet): "Ju'feku anhu men ufike.", je (značenja, tj. da taj ajet znači isto što i) "jusrefu anhu men surife." ("Ifkun" je laž, "efkun" i "efekun" su infinitivi i znače: laganje. "Efeke" ja glagolski oblik prošloga vremena, perfekta, za treće lice jednine muškoga roda i znači: lagao je. Gornji izrazi znače: "Ifkuhum": njihova laž, "efkuhum" i "efekuhum": njihovo laganje. "Efekehum": lagao je njima; ili prema nekima to znači: "sarefehum anil-imani": otklonio ih je od vjerovanja, i to još po nekima znači "kezebehum": lagao je njima - misli se na njihov stav po kome su smatrali da je ispravno klanjati se kipovima i vjerovati više božanstava. I ajet "Ju'feku anhu men ufike.", protumačili su sa izrazom: "jusrefu anhu men surife", a to znači: Otklanja se od njega ko se je otklonio. - Misli se pod "od njega" na Kur'an, ili na Muhammeda a.s., ili vjeru u Sudnji dan i slično.) PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, od Saliha, od Ibnu Šihaba, rekao je: pričao mi je Urvete, sin Zubejra, i Seid, sin Musejjeba, i Alkamete, sin Vakkasa, i Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada su rekli stanovnici (one) laži (tj. lažovi kad su rekli ono) što su rekli (o tome je pričala Aiša r.a. njima: Urvetu, Seidu, Alkametu i Ubejdulahu), i svaki (od) njih je pričao meni grupu (dio) od njezinoga pričanja. A neki (od) njih bio (je) pamtljiviji za njezino pričanje od nekoga (drugoga) i čvršći (stalniji) za njega predanjem (pričanjem). A već sam zapamtio (veli Ibnu Šihab) od svakoga čovjeka od njih hadis (ili: pričanje to) koje je pričao meni od Aiše, i neko (od) njihovih pričanja potvrđuje neko (drugo) iako je bio neki (od) njih pamtljiviji za njega (za taj hadis) od nekoga. Rekli su: Rekla je Aiša: Bio bi poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio (ići na neko) putovanje, bacao (bi) ždrijeb (kocku) među svoje žene, pa koja (od) njih (imadne sreću da) je izašla njezina strjelica (da je na nju pala kocka), izašao bi sa njom (tj. poveo bi nju) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa sobom (vodeći nju). Rekla je Aiša: Pa je bacio ždrijeb među nas u (jednoj, nekoj) vojni (što) je vojevao (ratovao, tj. pošao na) nju. Pa je izašla u njoj moja strjelica (tj. Pa je pala kocka na mene). Pa sam izašla sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslije što se je spustio (poznati) zastor (tj. poslije objave odlomka, ajeta Kur'ana u kojem se naređuje da žene razgovaraju sa muškarcima nerođacima iza zastora, zavjese). Pa sam bila (u takvoj prilici da) se natovaram u svome palankinu (u svojoj nosiljci sličnoj šatoru - u njoj se na devu natovarim od strane ljudi) i spuštam se u njemu (u palankinu, u nosiljci, tj. i u njemu se i stovarim, tj. i u njemu su me i skidali sa deve). Pa smo išli (otišli). Te kada je svršio (završio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tu svoju vojnu i vraćao se, približili smo se Medini vraćajući se (mi), obavijestio je (objavio je, dao je dozvolu jedne) noći za putovanje (za polazak u Medinu nakon odmaranja). Pa sam ustala kada su obavijestili za (to) putovanje, pa sam išla dok sam prešla (tu) vojsku. Pa pošto sam izvršila

svoj posao (svoju stvar, tj. nuždu pred odlazak), krenula sam ka svome samaru (tj. svojoj devi). Pa sam dotakla svoja prsa pa kada li se je (jedan) đerdan moj od oniksa (iz grada) Zafara već prekinuo. Pa sam se vratila, pa sam sebi tražila svoj đerdan. Pa je mene zadržalo njegovo traženje. Rekla je: A došla je (ona) grupa ljudi (koji) postavljaše mene na samar (deve), pa su ponijeli moj palankin, pa su nasamarili (tj. natovarili) njega na moju devu koja (je bila ta što ja) jahah (što sam jahala, jašila) na njoj, a oni misle (računaju) da sam ja u njemu (u palankinu, u nosiljki, u nosiljci). A bile su (ondašnje) žene tada lagane, nisu bile mnogo mesnate (sa mnogo mesa na tijelu) i nije poklapalo (zastiralo to) meso. Jele su (one) samo malenkost od hrane (malo hrane), pa nisu smatrali ružnim (tj. neobičnim) laganost (lahkoću moga) palankina kada su podigli njega i natovarili ga, a (uz to još) bila sam djevojka (tj. žena) mladih godina (mlada žena). Pa su poslali (tj. potjerali tu) devu, pa su išli (otišli). I našla sam svoj đerdan poslije što je prošla (otišla ta) vojska. Pa sam došla njihovim mjestima odsijedanja (tj. ondje gdje su odmarali), a nije u njima (nema na tim mjestima) od njih (nikakvoga) dozivača, a niti odgovarača (niti ko viče, niti se ko odaziva, tj. nema tu nikoga, nema žive duše). Pa sam se upravila svome mjestu odsijedanja (koje je to što) sam bila u njemu, i mislila (znala) sam da će oni izgubiti (tj. vidjeti da nema) mene, pa će se vratiti k meni (po mene). Pa dok sam ja sjedačica (dok sam sjedila) u svome mjestu odsijedanja, savladalo je mene moje oko, pa sam zaspala. A bio je Safvan, sin Muattala, Sulemija, zatim Zekvanija od pozadi (te) vojske, pa je osvanuo kod moga mjesta odsijedanja. Pa je vidio crninu (tj. tijelo nekakvoga) čovjeka spavača. Pa je poznao mene kada je vidio mene. A bio je viđao mene prije zastora (tj. prije zapovjedi da se govori sa nerođacima iza zastora). Pa sam se probudila sa njegovim izgovaranjem rečenice "Inna lillahi ve inna ilejhi radžiune" kada je poznao mene. (Ta rečenica znači: "Mi smo Božiji, i mi smo k Njemu vraćači!", a izgovara se u nesreći i u čuđenju nečemu.) Pa sam pokrila (zastrla, zamotala) svoje lice sa svojim zagrnjačem (većim pokrivačem za glavu). I tako mi Allaha nismo razgovarali (ni) sa (jednom) riječju, i niti sam čula od njega (nijednu, ijednu) riječ osim njegovoga izgovaranja: "Inna lillahi ve inna ilejhi radžiune!". I pao je dok je oborio na koljena svoju samaricu (svoju devu), pa je gazio (tj. stao je) na njezinu ruku (tj. na devinu prednju nogu, jer se prednjim nogama deve rekne i ruke). Pa sam ustala k njoj (k devi), pa sam pojašila nju. Pa je (on) otišao (krenuo) vodi (vodeći) sa mnom (tu) samaricu (tj. devu) dok smo došli (toj) vojsci ulazeći u žestoku vrućinu (mi) u prsima podnevne žege, a oni su odsjedači (tj. a oni - vojnici - od te vojske odmaraju). Rekla je: Pa je propao ko je propao. A bio je (onaj) koji je upravljao većinom (te) laži Abdullah, sin Ubejja, (on) je sin Selule (tj. to je Abdullah Ubejjov što mu je materi ime Selula, jer je bilo više lica koja su imala ime Abdullah, i koji su imali ime oca Ubejj, pa se ovaj vođa dvoličnjaka raspoznaje tako što mu se spomene i ime matere). Rekao je Urvete: Izvijestio sam se (tj. Izviješten sam) da zaista on (govor o toj laži) proširivaše se i pričaše se o njemu kod njega, pa (on) učvršćiva njega, i sluša ga i traži raspravljanje (ili prenašanje među narod) njega (toga govora o toj laži). I rekao je Urvete takođe: Nije se imenovao od stanovnika laži (te, tj. od tih lažova) takođe (niko) osim Hassan, sin Sabita, i Mistah, sin Usaseta, i Hamneta, kći Džahša, u (među) drugim ljudima, nema znanja (nikakva) meni od njima osim (jedino to) da su oni (jedna) grupa (skupina), kao što je rekao Allah, uzvišen je. I zaista većinu toga veli se (kaže se da je izmislio i slagao) Abdullah, sin Ubejja, (a to) je sin Selule. (Dakle od cijele skupine koja je to izmislila i slagala poznata su imena toga Abdullaha, i Hassana, i Mistaha i Hamnete.)

Rekao je Urvete: Bila je Aiša (običaja, i pored svega toga, da) mrzi da psuje kod nje (tj. nije voljela da se psuje kod nje) Hassan, i govori (tj. i govoraše ona): Zaista on je (onaj) koji je rekao: "Pa zaista moj otac, i njegov otac i moja čast Za čast Muhameda su od vas zastor (zaštita)." Rekla je Aiša: Pa smo došli (u) Medinu. Pa sam bila bolesna kada sam došla mjesec (dana). A ljudi (ti) prolijevaju (se, tj. gaze, žure, trate vrijeme) u govoru drugova (te) laži (o meni, a ja) ne opažam (tj. ne znam ni) za (jednu) stvar (ništa) od toga. A ono je (jedino to što) daje sumnju meni u mome bolu (je to) da ja ne poznajem (ne prepoznajem) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (onu) dobrotu (finoću, ljupkost) koju viđah od njega kada se razbolim (prije toga). Samo uniđe meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa pozdravi, zatim rekne: "Kako ste vi?" Zatim ode (odlazi odmah). Pa to (je počelo da) daje meni sumnju, a neću opaziti za (to) zlo (nisam opazila za to), čak sam izašla (tj. počela da izlazim) kada sam se pridigla (tj. malo ozdravila, ali ne sasvim). Pa sam izašla sa Umu Mistahom (tj. sa majkom Mistaha) prema Menasi-u (mjestu van grada Medine), a bio je (Menasi') naše mjesto za vršenje nužde, i bili smo (običaja da) ne izlazimo osim noću do noći (tj. od noći do noći), a to je (tako bilo) prije (nego se uveo običaj) da uzimamo (da koristimo ove) nužnike blizu naših kuća. Rekla je: A naša stvar (tj. običaj kod obavljanja nužde) je stvar prvih Arapa u pustinji prema polju, i uznemirivasmo (uznemiravasmo) se sa nužnicima da uzimamo njih kod naših kuća. Rekla je: Pa sam otišla ja i Umu Mistaha, a ona je kći Ebu Ruhma, sina Muttaliba sina Abdu Menafa, a njezina majka je kći Sahra, sina Amira, tetka (materina sestra) Ebu Bekra Siddika (Mnogoistinitoga), a njezin sin (sin Umu Mistahe) je Mistah, sin Usaseta sina Abbada sina Muttaliba. Pa sam došla ja i Umu Mistaha (tj. išle smo nas dvije) prema mojoj kući kada smo svršile (završile) našu potrebu (tj. nuždu), pa je posrnula Umu Mistaha u svome plaštu (ogrtaču), pa je rekla: "Propao (Sunovratio se, Strmoglavio se) Mistah!" Pa sam rekla njoj: "Loše je (to) što si rekla. Zar psuješ (jednoga) čovjeka (koji) je prisustvovao (sudjelovao na) Bedru?!" Pa je rekla: "O stvarčice (tj. O jadnice, O ova, O ti) I nisi (li) čula (Zar nisi) čula šta je rekao (tj. Šta je on govorio)?" Rekla je: I rekla sam: "Šta je rekao (govorio)?" Pa je izvijestila mene za govor (tj. o govoru) lažova. ("Ehlul-ifki doslovno znači: stanovnici laži - a misli se na one koji su laž slagali - ali će se taj izraz u daljem tekstu prevoditi kratko lažovi mjesto stanovnici laži.) Rekla je: Pa sam sebi povećala (još jednu) bolest na svoju (dotadašnju) bolest. Pa pošto sam se vratila k svojoj kući (sobi), unišao je meni (tj. posjetio je mene) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pozdravio (nazvao je selam, selamio je), zatim je rekao: "Kako ste vi?" Pa sam rekla njemu: "Da li dozvaljaš (dozvoljavaš) meni da dođem (tj. da odem) svojim roditeljima?" Rekla je: A hoću da se uvjerim (u tu) vijest od strane njih dvoga (oca i majke svoje). Rekla je: Pa je dozvolio meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekla svojoj majci: "O moja majko! Šta to pričaju (ti određeni) ljudi?" Rekla je: "O kćerčice! Olakšaj sebi (nelagodnost). Pa tako mi Allaha zaista malo je bilo (toga) što (što se drukčije desilo, kada) je bila (jedna) žena ikad čista (tj. lijepa, omiljena) kod (jednoga) čovjeka (koji) voli nju (a) za (tj.

u) nje su inoće, (pa da je drukčije bilo) osim (tako da) su umnožile (one-inoće) na nju (sumnje i laži)." Rekla je: Pa sam rekla: "Slava Allahu! I zar su zaista već pričali ljudi o ovome (tj. ovako nešto)?" Rekla je: Pa sam plakala tu noć, čak sam osvanula (a) ne suši se (ili: ne prestaje) meni suza (suze mi teku stalno), a niti podvlačim surmu sa spavanjem (tj. ne dodirnu mi san očiju). Zatim sam osvanula plačem (osvanula sam plačući). Rekla je: I dozvao (zovnuo) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Aliju, sina Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega, i Usameta, sina Zejda, kada je ostala revelacija (Božija objava dugo vremena da nije sašla, dolazila - pa je pozvao Muhammed a.s. njih dvojicu da) pita njih dvojicu (da ih raspituje) i (da) traži zdogovor (sa) njima dvojicom o rastavljanju (svome sa) svojom porodicom (tj. ženom - misli se na Aišu r.a.). Rekla je: Pa što se tiče Usameta, pa pokazao je poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (ono) koje (on) zna od nevinosti njegove porodice (tj. žene, a to znači: pokazao je ispravno i iskreno nevini život Aiše, njezinu moralnu čistoću), i za (korektni postupak) koji zna za njih u svojoj duši. Pa je rekao Usamete: "Tvoja porodica (žena) je (takva i takva) i ne znamo (o njoj ništa drugo) osim dobro." A što se tiče Alije, pa rekao je: "O poslaniče Allaha! Nije stješnjavao (tj. nije pravio teškoće) Allah tebi. I žene su osim nje (Aiše) mnoge. I pitaj (njezinu) robinju (sluškinju, tj. Aišinu sluškinju o Aiši), biće iskrena (tj. reći će) tebi." Rekla je: Pa (je) pozvao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Beriru pa je rekao: "O Berira! Da li si vidjela od stvari (neke, tj. išta što) daje sumnju tebi?" Rekla je njemu: "Tako mi (Allaha) koji je poslao tebe sa (tom) istinom nisam vidjela na njoj (kod nje, pri njoj) stvari (nikakve) nikada (što) omalovažavam nju (tu stvar Aiši), osim (jedino to) da je ona djevojka (tj. žena) mladih godina, (pa) zaspe (ne vodeći dovoljno računa) o tijestu svoje porodice, pa dođe pokućarica (ovca koja je naučila ulaziti u kuću), pa pojede njega (tijesto)." Rekla je: Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od njegovoga (toga) dana pa je tražio ispriku (izvinjenje, tj. da ga izvinu, da mu ne zamjere ljudi za ono što će da on učini) od Abdullaha, sina Ubejja, a on (Muhammed a.s.) je na govornici (propovjedaonici u vrijeme izvinjavanja), pa je rekao: "O družino muslimana! Ko će izviniti (ispričati) mene (ako šta učinim) od čovjeka (koji je takav da) je već doprlo meni od njega njegovo uznemirivanje u mojoj porodici (tj. koji je uvrijedio moju ženu)? Tako mi Allaha nisam znao na moju porodicu (tj. ne znam o svojoj porodici, ženi, ništa drugo) osim dobro. I zaista već su spominjali (u vezi moje žene) čovjeka (koji je takav da) nisam znao na njega (tj. o njemu ništa drugo) osim dobro, i ne ulazi na moju porodicu (mojoj ženi drukčije) osim sa mnom." Pa je ustao "Sa'd, sin Muaza, brat Abdulešhelovića pa je rekao: "Ja, o poslaniče Allaha, ispričavam (izvinjavam) tebe. Pa ako je bio (taj čovjek) od Evsa (Evsovića, Evsaovića), udario sam (tj. udariću) njegov vrat. A ako je bio od naše braće Hazredžovića, zapovjedio si (zapovjedićeš) nam, pa smo učinili (tj. pa ćemo učiniti, izvršiti) tvoju zapovjed." Rekla je: Pa je ustao (jedan) čovjek od Hazredžovića - a bila je majka Hassana (Hassanova) kći njegovoga strica (tj. stričevka toga čovjeka) od njegovoga stegna - a on (taj čovjek) je Sa'd, sin Ubadeta, i on je gospodin (gospodar) Hazredžovića. (Izraz "od njegovoga stegna" znači od njegovoga koljena, od njegovoga plemena.) Rekla je: A bio je (Sa'd, sin Ubadeta) prije toga (jedan) dobar čovjek, ali je sebi natovarila njega (ona) zagrijanost (za plemenske svađe), pa je rekao Sa'du (sinu Muazovome):

"Slagao si (tj. Lažeš)! Zaista život Allaha (je moja zakletva) nećeš ubiti njega, i nećeš biti moćan na njegovo ubijanje. A da je bio od tvoje grupe, ne bi (ti) volio (želio) da se ubije." Pa je ustao Usejd, sin Hudajra - a on (je) sin strica Sa'da (tj. stričević Sa'dov), pa je rekao Sa'du, sinu Ubadeta: "Slagao si (Lažeš ti)! Zaista život Allaha (je moja zakletva) zaista ćemo ubiti svakako njega, pa (tj. jer) zaista ti si licemjerac (koji) raspravlja (da odbije kaznu) od (ovih) licemjeraca (koji su izmislili laž)." Rekla je: Pa su se uzbunila (ta) dva plemena: Evs i Hazredž, čak su pomišljali (tj. htjeli) su da se pobiju, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (još) je stajač na govornici (propovjedaonici svoje bogomolje). Rekla je: Pa je neprestano poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, spuštao (tj. smirivao, ublažavao) njih dok su ušutjeli (oni) i ušutio je (i on). Rekla je: Pa sam plakala svoj dan taj cio (sav), ne presjeca se meni suza (ne prestaju mi suze), i ne podvlačim surmu sa spavanjem (sa snom). Rekla je: I osvanuli su moji roditelji kod mene, a (ja) već plačem (doslovno: a već sam plakala) dvije noći i (jedan) dan ne presijecaju se meni suze, i ne podvlačim surmu (na trepavice) sa spavanjem (sa snom), čak zaista ja zaista mislim da je (taj) plač cjepač moje jetre (tj. da će mi on moju jetru rastrgnuti). Pa dok su moja dva roditelja (otac i majka) dva sjedača (tj. dok sjede) kod mene, a ja plačem, pa zatražila je dozvolu na mene (tj. od mene da mi uniđe jedna) žena od Pomagača, pa sam dozvolila njoj. Pa je sjela (i ona) plače sa mnom. Rekla je: Pa dok smo mi na tome (tj. u tom takvom stanju), unišao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na nas (tj. k nama), pa je pozdravio (nazvao je selam), zatim je sjeo. Rekla je: A nije sjeo kod mene otkada se reklo (ono) što se je reklo prije nje (te laži na mene). A već je ostao (jedan) mjesec (prošao je jedan mjesec a da) se ne objavljuje (od Uzvišenoga Allaha) k njemu o mome stanju (ili: o mojoj stvari ni) sa (jednom) stvari (tj. ne objavljuje mu se o meni ništa). Rekla je: Pa se je osvjedočio (Pa je očitovao, tj. izrekao je riječ ispovijedanja vjere, simbol islamske vjere: "Svjedočim da nema božanstva osim Allaha i da je Muhamed Njegov rob i poslanik" - to je izrekao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je sjeo, zatim je rekao: "Što se tiče poslije, o Aišo, zaista ono doprlo je meni od tebe (tj. o tebi) tako i tako (to i to), pa ako si bila čista (nevina), pa očistiće (tj. pokazaće čistom) tebe Allah. A ako si bila dotakla za grijeh (ako si bila učinila grijeh), pa traži oprost (od) Allaha, i pokaj se k Njemu, pa (jer) zaista (Božiji) rob kada je priznao, zatim se je pokajao, primio je kajanje Allah njemu." Rekla je: Pa pošto je svršio (završio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju besjedu (svoju riječ), presjekle su se moje suze, čak ne osjećam od njega (tj. od suzenja nijednu) kap, pa sam rekla svome ocu: "Odgovori poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od mene (za mene) o (onome) što je rekao (u vezi onoga što je rekao)." Pa je rekao moj otac: "Tako mi Allaha ne znam šta (da) reknem poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekla svojoj majki (majci): "Odgovori poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (onome) što je rekao." Rekla je moja majka: "Tako mi Allaha ne znam šta (da) reknem poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekla: "A ja sam djevojka (tj. žena) mladih godina, ne čitam od Kur'ana mnogo. Zaista ja tako mi Allaha zaista već sam znala (tj. već znam unaprijed to) zaista već (da) ste čuli ovo pričanje (o meni), čak se je ustalilo (ono) u vašim dušama i povjerovali ste (tj. vjerujete) u njega, pa zaista ako reknem vama: ja sam čista (nevina), nećete vjerovati meni. A zaista ako priznam vama za (jedan) posao - a Allah zna da sam ja od njega (od toga posla) čista - zaista ćete vjerovati svakako meni (da samo tada istinu govorim). Pa tako mi Allaha ne nalazim sebi i vama (nikakvoga drugoga) primjera osim oca Jusufa (Jusufova - a to je Jakub) kada je rekao:

"..... pa strpljenje lijepo (je jedino što mi je preostalo), a Allah je (onaj) od koga se traži pomoć na (ono, tj. protiv onoga) što opisujete."." Zatim sam se premjestila (okrenula), pa sam legla nauznačice na svoju postelju. A Allah zna da sam ja tada čista (nevina) i da je Allah moj očišćivač za moju čistoću (i da će Allah pokazati, objaviti moju čistoću, nevinost). A ali tako mi Allaha ne mišljah da je Allah, uzvišen je, spuštalac (tj. da će spustiti, poslati) o mome stanju objavu (koja) se čita (uči u Kur'anu). Zaista moje stanje (moja stvar) je u mojoj duši bilo omalovaženije od (toga - nije vrijedilo toga) da govori Allah o meni sa (jednom) zapovjedi, ali (tj. nego) se nadah da vidi (usnije) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (svome) spavanju (kakvo) snoviđenje (takvo da) očišćava mene (da me očisti) Allah s njime (tim snoviđenjem). Pa tako mi Allaha nije se rastavio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (od, sa) svoga mjesta sjedenja, a niti je izišao jedan (čovjek, tj. iko) od stanovnika (od prisutnih te) kuće (sobe) dok se spustilo (objavilo) na njega (njemu od Uzvišenoga Allaha). Pa je uzelo njega (ono) što uzimaše njega od teškoće (od teške uzmemirenosti), čak zaista ono zaista lije (kotrlja se) od njega znoj kao biser - a on je u (jednom) danu zimskome - od težine (toga) govora koji se spušta na njega. Rekla je: Pa se je otkrilo (tj. otklonilo, rastupilo se to stanje) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on se smije (nasmijan je nakon primljene objave). Pa je prva riječ bila (što) je progovorio s njom je (prvo što je rekao je): "O Aišo! Što se tiče Allaha, pa već je očistio tebe." Rekla je: Pa je rekla meni moja majka: "Ustani k njemu." Pa sam rekla: "Ne, tako mi Allaha neću ustati k njemu, pa (jer) zaista ja ne zahvaljujem (nikome drugom) osim Allahu, moćan je i veličajan je." Rekla je: I spustio je Allah, uzvišen je: "Zaista (oni) koji su donijeli (tu) laž su skupina od vas.....", (tih) deset ajeta (odlomaka koji se nalaze u suri, poglavlju Kur'ana koja se zovu Ennur). Zatim je spustio Allah, uzvišen je, ovo o mojoj čistoći (nevinosti). Rekao je Ebu Bekr Siddik, a trošaše (a trošio je) na Mistaha, sina Usaseta (tj. davao je trošak, opskrbu Mistahu) zbog njegovoga rodbinstva njemu i njegovoga siromaštva: "Tako mi Allaha, neću trošiti na Mistaha (nijednu) stvar (tj. ništa) nikada poslije (svega onoga) koje je rekao za Aišu (o Aiši) što je rekao (tj. poslije njegovoga širenja te laži o Aiši da je učinila preljub, blud sa Safvanom). Pa je spustio Allah, uzvišen je: "I neka se ne zakunu vlasnici vrline (ili: vlasnici viška imovine, tj. neka se ne zaklinju vrli, dobri; ili: imućni) od vas....", do Njegovoga govora "..... veleopraštač, milostivi." Rekao je Ebu Bekr Siddik: "Da, tako mi Allaha zaista ja zaista volim (želim) da oprašta Allah meni." Pa je vratio ka Mistahu (onu) opskrbu koju trošaše na njega, i rekao je: "Tako mi Allaha neću iščupati (istrgnuti, tj. neću obustaviti) nju od njega nikada." Rekla je Aiša: A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pitao Zejnebu, kćer Džahša, o mojoj stvari, pa je rekao Zejnebi: "Šta si to znala (tj. Šta ti znaš to o ovome)", ili: "vidjela si (tj. Šta si vidjela - Šta vidiš, a to će reći: Šta misliš)?" Pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Suzdržavam (sprječavam, tj. čuvam) svoj sluh i svoj vid (od grijeha da ne kažem da sam čula ono što nisam čula, i da sam vidjela ono što nisam vidjela). Tako mi Allaha nisam znala (tj. ne znam ništa drugo) osim dobro." Rekla je Aiša: A ona je (ta) koja se natjecaše (u ljepoti) sa mnom od (tj. između) žena (supruga) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je očuvao nju Allah sa pobožnošću (zbog čuvanja od grijeha od strane nje Allah je nju i sačuvao da ne pogriješi pri davanju izjave o meni). Rekla je: A počela je njezina sestra Hamneta (da) ratuje za nju (zbog nje-Zejnebe), pa je propala u (među onima) ko je propao (ko se ogriješio, zbog širenja te laži o meni).

Rekao je Ibnu Šihab: Pa je ovo (taj hadis) koji je dopro meni od hadisa (ili: od pričanja) ovih ljudi (ljudi ove grupe koji su spomenuti na početku). Zatim je rekao Urvete: Rekla je Aiša: "Tako mi Allaha zaista (onaj) čovjek koji je (taj što) se reklo njemu (za njega ono) što se reklo (tj. Safvan) zaista govori (u čudu): "Slava Allahu! Pa tako mi (Allaha) koji (je taj što) je moja duša u Njegovoj ruci nisam otkrio (ništa) od strane (ili: od zastora nijedne, ijedne) ženske nikada (ikada)." Rekla je: Zatim se ubio (tj. ubijen je, poginuo je) poslije toga u putu Allaha (na Božijem putu, u ratu). PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: diktirao (govorio, rekao) je meni Hišam, sin Jusufa, iz svoga pamćenja, rekao je: izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, rekao je: rekao je meni Velid, sin Abdul-Melika: "Da li je doprlo tebi da je Alija bio u (među onima) ko je bacao (ljagu, laž na) Aišu?" Rekao sam: "Ne, a ali (tj. Ne, nego) su već izvijestila mene dva čovjeka od tvoga naroda: Ebu Selemete, sin Abdurrahmana, i Ebu Bekr, sin Abdurrahmana sina Harisa, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla njima dvojici: Bio je Alija predavač (te stvari drugome da o njoj vodi računa, tj. bio je onaj koji šuti o toj stvari, bio je neutralan) u njezinoj stvari (u stvari Aiše). (Neki opet kažu da je u predanju ovome umjesto "musellimen" upotrebljena riječ "musien", a to znači: loš, rđav, pa bi onda i prevod bio ovakav: Bio je Alija loš u njezinoj stvari. O tome se govori u tekstu originala dalje kako slijedi.) Pa su se međusobno vraćali (tj. obraćali) njemu (Hišamu, ili Zuhriji da provjere kako on smatra da je rečeno), pa nije vratio (tj. nije odgovorio drukčije nikome) i rekao je: "musellimen" bez (ikakve) sumnje u njega (u taj izraz), i na njega (tj. i njemu - Velidu - i njima je jednako odgovorio da je rečeno "musellimen: predavač, šutilac, neutralan"). I (taj izraz "musellimen") je bio u korijenu (u osnovi) Atika takođe. (Atik može ovdje da znači ime čovjeka koji se je bavio hadisom, ili ime djela nekoga hadiskog učenjaka. Nisam mogao ustanoviti šta ovdje, u stvari, znači određena imenica Atik. Možda se misli i na neki stari primjerak Buharijinoga Sahiha, jer "atik" znači i star.) PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Husajna, od Ebu Vaila: pričao mi je Mesruk, sin Edžde-a, rekao je: pričala mi je Umu Rumana, a ona je majka Aiše, bio zadovoljan Allah od njih dviju, rekla je: Dok sam ja sjedačica (tj. Dok ja sjedim), ja i Aiša, kadli je unišla (tj. kadli uniđe, uđe jedna) žena od Pomagača, pa je rekla: "Učinio Allah sa (omsicom to i to) i učinio sa omsicom (to i to, dakle: Učinio Allah sa tim-i-tim to i to, i sa tim-i-tim to i to)!" Pa je rekla Umu Rumana: "A šta je to tebi?" Rekla je: "Moj sin je u (tj. među onima) ko je pričao (koji su pričali to) pričanje (o toj laži na Aišu)." Rekla je: "A šta je to tebi (tj. A šta se priča to tebi)?" Rekla je: "Tako i tako (To i to)." Rekla je Aiša: "Čuo je (tj. Da li je to čuo) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da se to priča)?" Rekla je: "Da." Rekla je: "I Ebu Bekr?" Rekla je: "Da." Pa se skrhala (Pa je pala došavši) na nju onesviješteno (stanje). (To jest: Pa je pala onesviještena, Pa se onesvijestila). Pa nije se osvijestila (nije se otrijeznila drukčije) osim (tako), a na nju je (napala neka) vrućica (groznica) sa potresajućim (pokretima, tj. groznica sa drhtanjem). Pa sam bacila na nju

njezine haljine (odjeće), pa sam pokrila nju. Pa je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Šta je stanje (ili: Šta je stvar) ove (Šta joj je, Šta je njoj)?" Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! Uzela (Obuzela, snašla) je nju groznica sa potresačem, potresom (sa drhtanjem)." Rekao je: "Pa možda u pričanju (tj. zbog pričanja koje) se je pričalo." Rekla je: "Da." Pa je sjela Aiša pa je rekla: "Tako mi Allaha zaista ako sam se zaklela (kad bi se zaklela, tj. ako se zakunem), nećete vjerovati meni. A zaista ako sam rekla (ako reknem, ako kažem), nećete ispričati mene (nećete primiti moje izvinjenje). Primjer mene i primjer vas je kao (primjer) Jakuba i njegovih sinova (kada je Jakub rekao): "..... a Allah je (onaj od) koga se traži pomoć na (tj. protiv onoga) što opisujete (pričate)." Rekla je: I otišao je, a nije rekao (nijedne) stvari (ništa). Pa je spustio Allah njezinu ispriku (njezino izvinjenje). Rekla je: "Sa zahvalom Allahu, ne sa zahvalom nijednome (licu), a ni sa zahvalom tebi." PRIČAO MI JE Jahja, pričao nam je Veki' od Nafi-a, sina Umera, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, čitaše (ona umjesto "Iz telekkavnehu bi elsinetikum"): "Iz telikunehu bi elsinetikum.....: Pošto lažete njega (taj govor) sa svojim jezicima....", i govori (ona-Aiša): "el-veleku" je (isto što i) "el-kezibu": laž. Rekao je Ibnu Ebu Mulejkete: A bila je znanija od (više je znala od nekih, ili: od svih drugih) osim nje o tome, jer zaista on (ovaj ajet, odlomak) sišao je o njoj. (Po čitanju drugih "Iz telekkavnehu bi elsinetikum....", značenje je: "Pošto susrećete njega (taj govor o Aiši) sa svojim jezicima.....".) PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Abdete od Hišama, od njegovoga oca, rekao je: Otišao (tj. Počeo) sam (da) psujem Hassana kod Aiše, pa je rekla: "Ne psuj ga, pa (jer) zaista on odbijaše od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (napade idolopokloničkih pjesnika i njihovih satiričnih pjesama, tj. branio je Allahovoga poslanika i prepirao se za njega svojim pjesmama koje je pjevao kao odgovor na satire neprijateljskih pjesnika)." A rekla je Aiša: Zatražio je dozvolu (Hassan od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u satiru (u satiri, tj. za satiru, pjesmu rugalicu) idolopoklonicima (Meke da spjeva). Rekao je: "Kako je sa mojim rodom (porijeklom)?" Rekao je: "Zaista izvući ću (istegnuću, izvadiću) svakako tebe od njih (između njih) kao što se izvlači (upala) dlaka iz (zamiješanoga) tijesta." A rekao je Muhamed: Pričao nam je Usman, sin Ferkada: čuo sam Hišama (da priča) od svoga oca, rekao je: Psovao sam Hassana (mnogo), a bio je (i on) od (onih) ko je umnožavao (mnogo govorio onu laž) na nju (na Aišu, laž o Aiši). PRIČAO MI JE Bišr, sin Halida, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera, od Šubeta, od Sulejmana, od Ebu Duha-a, od Mesruka, rekao je:

Unišli smo na Aišu (tj. Posjetili smo Aišu), bio zadovoljan Allah od nje, a kod nje je Hassan, sin Sabita, deklamuje (recituje, čita) joj (neku) pjesmu, opijeva (opjevava nju - Aišu, i njeno moralno dostojanstvo od mladosti) sa (nekim) svojim stihovima, i rekao je: "Čedna, razborita, ne sumnja se (ni) sa (kakvom) sumnjom, I osvanjiva gladna od mesa nemarnih (nepažljivih žena)." (Zadnja rečenica znači da ne kleveće druge žene.) Pa je rekla njemu Aiša: "Ali ti nisi takav (prebacuje mu, podsjeća ga na ono što je širio onu laž o njoj nekada prije)." Rekao je Mesruk: Pa sam rekao njoj: "Zašto dozvaljaš (dozvoljavaš) njemu da uniđe tebi, a već je rekao Allah: ".... i (onaj) koji je upravljao većinom njega (većinom toga govora o toj laži - on je takav griješnik da) je za njega velika kazna (tj. on ima veliku kaznu)." Pa je rekla: "A koja kazna je žešća od sljepoće (njegove, a već je tada bio oslijepio)?" Rekla je njemu: "Zaista on odbijaše - ili: pjevaše satire (rugalice da odbije uvrede) - od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (koje su mu upućivali neprijatelji)."

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA HODO ČAŠĆA OPRAŠTANJA (TJ. OPROŠTAJNOGA HODOČAŠĆA). PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, pričao nam je Malik od Ibnu Šihaba, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u hodočašću opraštanja (tj. u oproštajnom hodočašću) pa smo uzviknuli za umru (telbiju). Zatim je rekao nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko (je takav da) je bila kod njega žrtvena životinja (tj. Ko ima žrtvenu životinju-kurban), pa neka uzvikne (telbiju) za hodočašće sa umrom, zatim neke se ne rješava do (da) se riješi od njih dvoga (tj. neka se u tom slučaju ne rješava hodočasničkih stega posebno za umru, a posebno za hadž, nego za oboje skupa neka se riješi hodočasničkih stega kada izvrši obrede od oboga, obadvoga: i hadža i umre)." Pa sam došla sa njim (u) Meku, a ja sam bivajuća u mjesečnici (tj. a ja imam periodu, menstruaciju), i nisam ophodila Kabu (okolo, oko Kabe), a niti (sam trčala) između Safe i Merve, pa sam se potužila (požalila) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao: "Pokvari tvoju (tj. svoju) glavu (tj. Raščupaj, raščešljaj svoju kosu na glavi), i iščešljaj se (ti), i uzvikni (ti telbiju) za hodočašće, a ostavi umru." Pa sam (to) učinila. Pa pošto sam izvršila (to svoje) hodočašće, poslao je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa Abdurahmanom, sinom Ebu Bekra Sidika, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, ka Ten'imu (u Tenim), pa sam obavila umru. Pa je rekao: "Ova (umra) je mjesto (umjesto) tvoje umre (koju si bila odlučila da obaviš zajedno sa hadžom svojim)." Rekla je: Pa su ophodili (oni) koji su uzviknuli (telbiju) za umru (ophodili su) okolo Kabe i između Safe i Merve, zatim su se riješili (stega hodočašća maloga-umre). Zatim su ophodili (jedno) drugo ophođenje poslije što su se (kad su se, pošto su se) vratili od (sa) Mine. A što se tiče (onih) koji su sastavili (zajedno) hodočašće (hadž) i umru, pa (oni) su ophodili samo jedno ophođenje. PRIČAO MI JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jahja, sin Seida, pričao nam je Ibnu Džurejdž, pričao mi je Ata' od Ibnu Abasa (da je on rekao): Kada je ophodio (neko) okolo (oko) Kabe, pa već se je riješio (stega ihrama). Pa sam rekao (to veli Ibnu Džurejdž ka Ata-a koji mu odgovara na slijedeća pitanja): "Otkuda je rekao (smatrao, zastupao, mislio) ovo Ibnu Abas?" Rekao je: "Od (tj. na osnovu) govora Allaha, uzvišen je: ".... zatim mjesto rješavanja njezinoga je ka Kući Staroj (Cijenjenoj).", i od (i na osnovu) zapovjedi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, svojim drugovima da se riješe (stega) u hodočašću opraštanja (u oproštajnome hodočašću)." Pa sam rekao: "Bilo je to samo poslije stajanja na Arefatu (doslovno: poslije obavljenoga obreda na Arefatu)." Rekao je: "Bio je Ibnu Abas (običaja da) vidi njega (tj. da smatra, da misli njega - taj postupak da je ispravno tako izvršiti) prije i poslije (Arefata)." PRIČAO MI JE Bejan, pričao nam je Nadr, izvijestio nas je Šubete od Kajsa, rekao je: čuo sam Tarika od Ebu Musa-a Eš'arije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u mekansku dolinu, pa je rekao: "Da li si hodočastio (tj. Je si li hodočasnik)?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Kako si uzviknuo (rekao telbiju)?" Rekao sam: "Dvoodazov Tebi (Bože) sa uzvikivanjem kao uzvikivanje poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Ophodi okolo Kabe, i (između) Safe i Merve, zatim se riješi (stega)." Pa sam ophodio oko Kabe, i (između) Safe i Merve, i došao sam (jednoj) ženi od Kajsovića, pa je biskala moju glavu (a to znači: pretraživala je vaši u mojoj, na mojoj glavi). PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Enes, sin 'Ijada, pričao nam je Musa, sin Ukbeta, od Nafi-a da je Ibnu Umer izvijestio njega da je Hafsa, žena (supruga) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila njega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zapovjedio svojim ženama da se (one) riješe (stega hodočasništva) godine (tj. u godini) hodočašća opraštanja (u godini oproštajnoga hadža-hodočašća). Pa je rekla Hafsa (Muhamedu a.s.): "Pa šta sprječava tebe (da to isto ne učiniš, da to isto učiniš)?" Pa je (on) rekao: "Slijepio sam svoju glavu (tj. kosu na svojoj glavi gumiarabikom, smolom, lepkom, ljepkom) i ođerdanio sam (stavio sam đerdan, ogrlicu na) svoju žrtvenu životinju, pa nisam (pa ne mogu da) se riješim (stege nikako drukčije) do (da) zakoljem (dok ne zakoljem) svoju žrtvenu životinju." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, pričao mi je Šuajb od Zuhrije. A rekao je Muhamed, sin Jusufa: Pričao nam je Evzaija, rekao je: izvijestio me je Ibnu Šihab od Sulejmana, sina Jesara, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je (jedna) žena iz (plemena) Has'ama tražila rješenje (o zamjenjivanju u hodočašću - tražila je rješenje od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u hodočašću opraštanja (tj. za vrijeme oproštajnoga hadža), a (u tom času) Fadl, sin Abasa je sajahač poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Zaista dužnost (tj. odredba, zapovjed) Allaha na Njegove robove stigla (zatekla) je moga oca velikim starcem, neće moći (tj. ne može on) da (se) ujednači na (svojoj) samarici (tj. devi), pa da li da izvrši (da li će izvršiti on dužnost hadža tako, na taj način) da hodočastim od njega (tj. za njega ja, njegova kći)?" Rekao je: "Da." PRIČAO MI JE Muhamed, pričao nam je Surejdž, sin Numana, pričao nam je Fulejh od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Došao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, godine Pobjede, a on je postavljač (postavio je) sajahačem Usameta na (svojoj devi zvanoj) Kasva-i, i sa njim je Bilal i Usman, sin Talhata, dok (tj. te) je dao kleknuti (na koljena svojoj devi da bi sišao, odjahao, sjahao s nje) kod Kabe. Zatim je rekao Usmanu: "Donesi nam (kabenski) ključ." Pa je donio njemu (Kabin) ključ (ključ od Kabe), pa je otvorio njemu vrata (Kabe). Pa je unišao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i Usamete, i Bilal i Usman, zatim su zaključali na (tj. za) njima (ta) vrata. Pa je ostao dug dan (ostao je dugo, tj. boravio je dulji dio toga dana u Kabi), zatim je izašao. I požurili (natjecali) su se (prisutni) ljudi (za) ulaženje (za ulazak u Kabu), pa sam pretekao njih. Pa sam našao Bilala stojeći (on) iza (tih) vrata, pa sam rekao njemu:

"Gdje je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na kojem mjestu)?" Pa je rekao: "Klanjao je između ta dva prednja stuba." A bila je Kaba (sve do vremena Abdullaha, sina Zubejra) na šest stubova (poredanih u) dva reda (dvije linije). "Klanjao je između dva stuba od prednjega reda, i učinio je vrata Kabe pozadi (iza) svojih leđa, i okrenuo se sa svojim licem (zidu) koji stoji prema tebi kada uniđeš (u) Kabu, između njega i između (toga) zida (bilo je približno tri podlaktice, tri aršina)." Rekao je (Ibnu Umer): A zaboravio sam da pitam njega koliko je klanjao. A kod mjesta (onoga što) je klanjao u njemu je (jedan) crveni mermer (mramor, tj. jedna crvena mramorna ploča). PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, pričao mi je Urvete, sin Zubejra, i Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Aiša, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila njih dvojicu da je Safija, kći Hujejja, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, dobila mjesečnicu (menstruaciju) u hodočašću opraštanja (tj. zadesila je nju mjesečnica za vrijeme oproštajnoga hodočašća), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li je zadržavačica nas ona (tj. Da li će nas ona zadržati da se još ne mognemo vratiti u Medinu, jer ćemo je morati sačekati dok postane čista da bi mogla obaviti ophođenje oko Kabe nakon što se je vratila sa Arefata, a koje se ophođenje zove tavaful-ifadati, - Da li će nas, dakle, ona dotle zadržati)?" Pa sam rekla: "Zaista ona se je već vratila (sa Arefata u Meku), o poslaniče Allaha, i ophodila je okolo Kabe (poslije povratka, a prije nego ju je snašla mjesečnica)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa neka ode (ide ona sa nama u Medinu)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: izvijestio me je Ibnu Vehb, rekao je: pričao mi je Umer, sin Muhameda da je njegov otac pričao njemu od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bili smo (običaja da) pričamo (tj. Pričasmo) za hodočašće opraštanja (tj. Govorasmo o oproštajnom hodočašću), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, je (bio) između naših leđa (tj. a on je još živ, među nama), a nećemo znati (tj. a ne znamo) šta je hodočašće opraštanja (tj. šta znači oproštajno hodočašće). (Pa je bilo jasno tek poslije njegove brze smrti poslije toga hodočašća da se radilo o opraštanju sa njim, a ne sa nekim drugim, a on je to donekle prosto nagovijestio svojim savjetima i preporukama izrečenim na tom svome posljednjem hodočašću, a to će se sada i vidjeti iz daljega teksta.) Pa je (na tom hodočašću Muhamed a.s.) zahvaljivao Allahu i pohvaljivao je Njega (po drugi puta), zatim je spomenuo (izvjesnoga) pomazanika lažova (tj. Antihrista, Dedždžala, velikoga premazivača, podvaljivača, demagoga koji će zavoditi u bezboštvo, pa je oduljio u njegovom spominjanju (njegovo spominjanje), i rekao je: "Nije poslao Allah (nijednoga) vjerovijesnika osim (tako da) je opominjao svoj narod (svoju sljedbu da se čuva toga Antihrista). Opominjao je (za) njega Nuh (Noe) i (Božiji) vjerovijesnici poslije njega. I zaista on će izaći u (tj. među) vama, pa što (tj. pa ako) se je sakrilo vama od njegovoga stanja, pa nije (tako jedna stvar teška da) se sakrije vama (da ne znate to) da vaš Gospod nije na (tome) što se sakriva vama (što vam je nepoznato, neshvatljivo), tri (puta je to rekao): zaista vaš Gospod (Gospodar) nije slijep (u jedno oko), a

zaista on je (Antihrist-Dedžal) je slijepoga desnoga oka (svoga), kao da je njegovo oko (jedno) zrno grožđa lebdeće (koje lebdi na vodi, pliva nošeno valovima). Zar ne (Pazite)! Zaista Allah je zabranio vama (tj. učinio je svetinjom vama) vaše krvi (živote) i vaša imanja kao zabranu (kao svetinju) ovoga vašega dana u ovome vašem gradu u ovome vašem mjesecu. Zar ne (Pazite)! Da li sam priopćio (saopštio, kazao)?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Moj Bože! Svjedoči (Budi svjedok)!" Tri (puta je to rekao). "Jao vama!" Ili: "Teško vama! Gledajte (da) se ne vratite poslije mene (da budete kao) bezvjernici (da) udarate neki (od) vas vratove nekih (tj. Ne ubijajte se međusobno poslije mene kao bezvjernici - ili: kao što ste se ubijali kada ste bili bezvjernici)." PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Ebu Ishak, rekao je: pričao mi je Zejd, sin Erkama, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ratovao devetnaest ratovanja (vojni), i da je on hodočastio poslije što se je iselio jedno hodočašćenje (jedno hodočašće), (i) nije hodočastio poslije njega: hodočašćenja opraštanja (oproštajnoga hodočašćenja-hodočašća). Rekao je Ebu Ishak: I u Meki drugo (jedno hodočašćenje prije Hidžre obavljao je, ali, kako neki kažu, redovno, svake godine dok nije odselio u Medinu). PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Alije, sina Mudrika, od Ebu Zur'ata, sina Amra sina Džerira, od Džerira da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao u hodočašću opraštanja Džeriru: "Ušutkaj (te) ljude (tj. Traži od tih ljudi da ušute, da uspostave tišinu)!" Pa je rekao: "Ne vratite se poslije mene (da vi budete) nevjernicima (da budete nevjernici) udara (tj. udarajući) neki (od) vas vratove nekih (tj. ne ubijajte se međusobno)." PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Abdulvehab, pričao nam je Ejub od Muhameda, od Ibnu Ebu Bekreta, od Ebu Bekreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Vrijeme (ovo) već se je okrenulo (tj. već se kreće) kao oblik (njegovoga kretanja što je bio na) dan (kada) je stvorio Allah (ova) nebesa i (ovu) Zemlju: godina je dvanaest mjeseci, (a) od njih su četiri zabranjena (četiri sveta mjeseca), tri neprekidna (jedan do drugoga): zul-kade, i zul-hidže i muharem, i (jedan je usamljen, odvojen, a to je) redžep (plemena) Mudara koji je (po računanju toga plemena uvijek) između (mjeseca) džumada-a i (mjeseca) šabana." (Druga neka plemena su imala običaj da pomiču i premještaju mjesec redžep između nekih drugih mjeseci, pa je zato rekao Muhamed a.s. da je redžep sveti mjesec i to da je on na onome mjestu kako ga računa pleme Mudar stalno na jednom mjestu između džumada-a i šabana.) "Koji mjesec je ovo (Koji je ovo mjesec)?" Rekli smo: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Pa je šutio, čak smo mislili da će on imenovati njega sa (drugim imenom) osim njegovoga imena. Rekao je: "Zar (ovaj mjesec) nije zul-hidže?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Pa koji grad je ovo (koji je ovo grad)?" Rekli smo: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Pa je šutio, čak smo (pa smo) mislili da će on imenovati njega sa (nekim drugim imenom) osim njegovoga imena. Rekao je: "Zar nije (on sveti) grad?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Pa koji dan je ovo (koji je ovo dan)?" Rekli smo: "Allah i Njegov poslanik su znaniji (bolje znaju)."

Pa je šutio, čak smo mislili da će on imenovati njega sa (drugim nekim imenom) osim (mimo) njegovoga imena. Rekao je: "Zar nije (on) dan klanja (žrtava)?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Pa zaista vaše krvi i vaše imovine - rekao je Muhamed (Sirinov): A mislim ga (Ebu Bekreta u pričanju da) je rekao: i vaše časti - vama su zabranjene (svete, sve je to svetinja) kao zabranjenost (kao svetinja) ovoga vašega dana u ovome vašem gradu u ovome vašem mjesecu. I susrešćete vašega (svoga) Gospoda, pa će pitati vas o vašim djelima. Zar ne (Pazite, Pažnja)! Pa ne vratite se poslije mene (u) zalutale (da) udara (tj. udarajući) neki (od) vas vratove nekih. Zar ne (Pazite)! Neka priopći (ovo sve onaj ovdje) prisutni odsutnome. Pa možda neki ko (je taj što neko) priopći njemu da bude obuhvatniji (pamtljiviji) za njega (za ovaj govor, tj. da bolje upamti ovo što govorim) od nekoga ko je čuo njega (ko je lično čuo ovaj govor)." Pa je bio Muhamed (Sirinov) kada je spominjao njega (ovaj hadis - bio je običaja da) govori (tj. Pa Muhamed govoraše): "Bio je istinit (tj. Istinu je rekao Božiji poslanik) Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio." Zatim je rekao (Muhamed a.s. na kraju svoga govora na oproštajnom hodočašću): "Zar ne (Pažnja, Pazite)! Da li sam priopćio?" Dvaput (je to rekao). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Kajsa, sina Muslima, od Tarika, sina Šihaba da su (neki) ljudi od Židova rekli: "Da je sišao ovaj ajet u nama (među nama, među nas, nama), zaista bismo (mi) uzeli taj dan praznikom (tj. kao praznik)." Pa je rekao Umer: "Koji (je to) ajet?" Pa su rekli: "..... danas sam usavršio vama vašu vjeru, i upotpunio sam na vas (vama) svoju blagodat i zadovoljio sam se (zadovoljan sam) vama Islamom (kao) vjerom (tj. zadovoljavam se da vam Islam bude vjera)....." Pa je rekao Umer: "Zaista ja zaista znam (u) kojem mjestu se je spustio (objavio ovaj ajet, ova objava). Spustio se je (ovaj ajet), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je stajač u (tj. stajao je na) Arefatu." (A to znači da je i sišao taj ajet u dane najvećega muslimanskoga vjerskoga praznika, praznika hadža, hodočašća.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ebul-Esveda Muhameda, sina Abdur-Rahmana sina Nevfela, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa od nas je (neko) ko je uzviknuo (telbiju) za umru, a od nas je (neko) ko je uzviknuo za hodočašće (za hadž), a od nas je (neko) ko je uzviknuo za hodočašće i umru. A uzviknuo je (telbiju) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za hodočašće. Pa što se tiče (onoga) ko je uzviknuo za hodočašće ili je sastavio hodočašće i umru (hadž sa umrom), pa nisu se riješili (stega) do dana klanja (žrtava). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik i rekao je: Sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u hodočašću opraštanja (smo izašli). PRIČAO NAM JE Ismail, pričao nam je Malik slično njemu (prethodnom hadisu).

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ibrahim - on je sin Sa'da - pričao nam je Ibnu Šihab od Amira, sina Sa'da, od njegovoga oca, rekao je: Posjetio je mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u hodočašću opraštanja (tj. za vrijeme oproštajnoga hodočašća) od bola (tj. zbog bola što) sam se nadnio (nadvisio) od njega (zbog njega, zbog toga bola) na (nad svoju) smrt, pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Doprlo je sa mnom (tj. meni) od bola (moga ono) što vidiš, a ja sam imućan (bogat), a neće naslijediti mene (niko) osim kći moja jedna, pa (ću da) milodarim sa dvije trećine svoga imanja (svoje imovine)." Rekao je: "Ne." Rekao sam: "Pa da li (da) milodarim sa njegovom polovinom (tj. Pa da li da dam, da dadnem polovinu imanja kao milostinju, kao vakuf, sadaku, u zakladu, u zadužbinu)?" Rekao je: "Ne." Rekao sam: "Pa (A) trećina?" Rekao je: "Trećina (od toga imanja može da se milodari, da se da), a i trećina je (također) mnogo. Zaista da ti ostaviš svoje nasljednike imućne bolje je od (toga) da ostaviš njih (dakle: bolje je nego da ih ostaviš) siromašne (pa da) pružaju dlan (tj. da traže milostinju, da prose obraćajući se oni izvjesnim) ljudima. I nisi (nikad postupio, i nećeš postupiti tako da) utrošiš (jednu) potrošnju (opskrbu što) tražiš (tražeći) s njom (za nju) lice Allaha (pa da je bilo drukčije) osim (tako da) si se nagradio s njom (tj. da ćeš se nagraditi za nju, za tu potrošnju, utrošak, opskrbu), čak (taj) zalogaj (što) učiniš (staviš) njega u usta svoje žene (dakle: pa čak i za zalogaj kojeg staviš svojoj ženi u usta)." Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Zar se ostavljam ozadi, ozada poslije svojih drugova?" Rekao je: "Zaista se ti (nikad) nećeš ostaviti ozadi (ozada, iza), pa (da) uradiš (neki) rad (djelo što) tražiš s njime lice Allaha (pa da će biti drukčije) osim (tako da) si sebi povećao s njim stepen i uzdignuće. A možda ti (da) se ostavljaš ozadi (poslije) čak (da) se okoriste s tobom (neki) narodi (ljudi) i (da) se oštete s tobom (neki) drugi. Moj Bože! Sprovedi (tj. Upotpuni) mojim drugovima njihovo iseljenje (njihovu seobu, emigraciju), i ne vrati (ne vraćaj) ih na njihove pete (ne vraćaj ih nazad). Ali bijednik (jadnik taj) Sa'd, sin Havleta." Oplakivao je njega (tj. Osjećao je žalost, samilost za njega, za njim) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (zbog toga što se je dogodilo) da je preminuo u Meki (on-Sa'd, sin Havleta). PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Ebu Damrete, pričao nam je Musa, sin Ukbeta, od Nafi-a da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima dvojicom), izvijestio njih da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, obrijao svoju glavu u hodočašću opraštanja (u oproštajnom hadžu-hodočašću). PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Seida, pričao nam je Muhamed, sin Bekra, pričao nam je Ibnu Džurejdž, izvijestio me je Musa, sin Ukbeta, od Nafi-a, izvijestio je njega Ibnu Umer da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, obrijao svoju glavu u hodočašću opraštanja i (neki) ljudi od njegovih drugova (ashaba), a skraćivali su (potkratili su kosu) neki (od) njih. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Malik od Ibnu Šihaba. A rekao je Lejs: Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, pričao mi je Ubejdulah, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je on došao ide (tj. došao je idući on) na (jednom) magarcu, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je stajač u (na, stajao je na) Mini u hodočašću opraštanja, (i) klanja sa (tim) ljudima. Pa je išao (onaj) magarac ispred nekog (dijela prednjega) reda (klanjača), zatim je sišao od njega (sa njega - sa magarca Ibnu Abas), pa se je uredao (stao je u red Ibnu Abas) sa (tim) ljudima.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, od Hišama, rekao je: pričao mi je moj otac, rekao je: Upitao se (Upitan je) Usamete, a ja sam prisutan od idjenju (o idenju, o hodu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovom hodočašću, pa je rekao: Kasom (Trapom je gonio životinju na kojoj je jašio), pa kada je našao (kakvu) pukotinu (tj. širinu, prostran teren) galopirao je (galopirao bi, tj. išao bi, tjerao bi žestoko). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Jahja-a, sina Seida, od Adija, sina Sabita, od Abdullaha, sina Jezida, Hatmije da je Ebu Ejub izvijestio njega da je on klanjao sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u hodočašću opraštanja sutonsku i večernju molitvu (ahšam-akšam i jaciju) skupa.

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA PRI ČE RATOVANJA BEDRA priče ratovanja Bedra (tj. borbe, vojne na Bedru) i govora Allaha, uzvišen je: "I zaista već je pomogao vas Allah u (na) Bedru, a vi ste poniženi (omalovaženi bili u očima bezvjernika), pa čuvajte se Allaha, možda vi (da) budete zahvalni. Pošto govoriš vjernicima: Zar neće biti dosta vama da pomogne vas vaš Gospod sa tri hiljade od (određenih) anđela spuštajući (se oni). Nego (da), ako se (vi) strpite, i čuvate se i dođu vam od ovoga njihovog maha (i ako vam dođu sada odmah, iznenada), pomoći će vas vaš Gospod sa pet hiljada od (određenih, tj. posebnih) anđela ujednačavajući (se oni; ili: imajući oni jednake znakove, oznake -sima). A nije učinio njega (to pomognuće, pomaganje) Allah (ni zbog čega drugoga) osim (kao) veselje (veselu vijest) vama i zato (da) se smire vaša srca s njime (s time, zbog toga), a nije (ta) pomoć (ni od koga drugoga) osim od (onoga što je) kod Allaha moćnoga, mudroga. Zato (da) odsiječe (jednu) stranu (skupinu) od (onih) koji su bezvjernici (poslao je anđele), ili (da) ponizi (porazi) njih (bezvjernike) pa (da) se vrate bivši (oni) izjalovljene nade.". A rekao je Vahšija: Ubio je Hamzete (r.a.) Tuajmeta, sina Adijja sina Hijara (ispravno je, pravo je: sina Nevfela), (na) dan Bedra. I (GLAVA) govora Njega (Njegovoga), uzvišen je: "I (sjeti se) pošto (kada) obeća vama Allah jednu (od) dvije grupe (čete, skupine: ili karavanu koja je išla iz Sirije za Meku, ili naoružanu vojsku koja je pošla iz Meke da zaštiti tu karavanu iz Sirije) da je ona vama (da jedna ta grupa vaša), a volite (vi) da (ona druga grupa) osim (grupe) posjednice trna (tj. oštrice) bude vama....", (tj. a vi volite da nenaoružana grupa bude vama pala u šake, volite da se susretnete sa karavanom koja je nosila namirnice, nego sa naoružanom grupom koja je nosila oštrice sabalja, mačeva). "Ešševketu" - je (istoga značenja kao i) "el-haddu": oštrica. ("Ešševketu" znači i: trn.) PRIČAO MI JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Abdur-Rahmana, sina Abdullaha sina Ka'ba, da je Abdullah, sin Ka'ba, rekao: čuo sam Ka'ba, sina Malika, bio zadovoljan Allah, uzvišen je, od njega, (da) govori: Nisam zaostao (izostao) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ni) u (jednom) ratovanju (što) je ratovao njega osim u ratovanju Tebuka, osim (jedino još) da sam ja zaostao (izostao) od ratovanja Bedra, a nije se korio (nije bio ukoren ni) jedan (čovjek koji) je zaostao od njega (od Bedra, tj. od borbe na Bedru). Izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, samo (zato što) hoće karavanu Kurejševića (da zarobi kao odmazdu za imovinu koja je ostala muslimanima u Meki, a koju muslimani nisu mogli ponijeti sa sobom kada su se iselili iz Meke, jer više nisu mogli da podnose teror i pritisak bezbožnika iz plemena Kurejševića), dok je sastavio Allah između njih i između njihovoga neprijatelja na (drugi način) osim (međusobnoga) obećanja (ugovaranja o mjestu i vremenu ratovanja i borenja, borbe, tj. neplanirano, neočekivano). (To će reći: Muslimani tada nisu bili ni pošli u neku borbu, u neko ratovanje, nego su samo bili pošli da zarobe karavanu, ali su se neplanirano, neočekivano sudarili sa neprijateljem i njegovim oružanim snagama. Zbog toga niko nije ukoren što nije tada bio prisutan u borbi.)

GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Pošto tražite (molite za) pomoć (od) vašega Gospoda, pa je odgovorio vama da sam Ja (tj. da je On) pomagač vas sa hiljadu od anđela bivši (oni) slijeditelji (vas, tj. bivši oni za vama, iza vas). A nije učinio njega Allah osim (kao jedno) obeselenje (veselu vijest) i zato (da) se smire sa njim (sa tim obećanjem) vaša srca, a nije pomoć (u ratu ni na koji način) osim od (načina) kod Allaha, zaista Allah je moćan, mudar. Pošto pokriva vas drijemanje (kao) sigurnost (smirenje) od Njega (od Allaha), i spušta (On) na vas iz neba vodu zato (da) očisti vas s njom (njom), i (da) odvede (otjera) od vas prljavštinu sotone (tj. strah, nervozu koju vam ubacuje), i zato (da) sveže na vaša srca (tj. da ohrabri vaša srca) i učvrsti s njom noge. Pošto objavi tvoj Gospod ka anđelima da sam Ja (tj. da je On-Allah) sa vama, pa učvrstite (one) koji su vjerovali, zaista baciću u srca (onih) koji su bezvjernici strah, pa udarajte iznad vratova, i udarajte od njih svaku jagodicu (prsta, tj. skidajte im glave, i skresavajte, skrešite im prste, ruke). To je s (toga, zbog toga što su oni takvi) da su se oni odcijepili (od) Allaha i Njegovoga poslanika (tj. da su se oni stavili nasuprot Allahu i Njegovom poslaniku), a ko se odcijepi (od) Allaha i Njegovoga poslanika, pa zaista Allah je žestoke kazne." PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Israil od Muharika, od Tarika, sina Šihaba, rekao je: čuo sam Ibnu Mes'uda (da) govori: Prisustvovao sam od Mikdada, sina Esveda, (jednom) mjestu prisustvovanja (tj. Bio sam sa Mikdadom na jednom mjestu kada je on rekao jednu besjedu, jednu riječ, govor takav) zaista da budem njegov drug (vlasnik, tj. da sam rekao ja taj govor), draže je (tj. draže bi bilo) k meni (to) od (onoga) što se je izjednačilo s njim (što je ravno tome govoru po vrijednosti, nagradi). Došao je (on) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on moli na idolopoklonike (tj. a Muhammed a.s. proklinje idolopoklonike), pa je rekao (Mikdad tada tude): "Nećemo reći kao što je rekao narod Musa-a (Mojsijev narod Mojsiju): "Idi ti i tvoj Gospod, pa se borite vas dvojica.....", a ali (tj. nego) mi ćemo se boriti (na prostoru) od tvoje desnice (desne strane), i od tvoje ljevice (lijeve strane), i između tvoje dvije ruke (tj. i ispred tebe) i ozadi (iza) tebe." Pa sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da se) je osvijetlilo njegovo lice, i obradovao je njega - misli (na) - njegov govor (govor Mikdada). PRIČAO MI JE Muhamed, sin Abdullaha sina Havšeba, pričao nam je Abdul-Vehhab, pričao nam je Halid od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Bedra: "Moj Bože! Zaklinjem Te Tvojim ugovorom i Tvojim obećanjem." (To jest: "Molim Te da sada ispuniš Svoje obećanje što Si ga obećao Svojim poslanicima da ćeš ih pomoći i dati im pobjedu još na ovome svijetu nad nevjernicima.") "Moj Bože! Ako Si htio (da) se nisi obožavao (tj. Ako hoćeš da se Ti više ne obožavaš na Zemlji, onda ćeš dozvoliti da nas sada pobijede nevjernici)." (Doslovno: "Moj Bože! Ako hoćeš, nećeš se više obožavati." To jest: "na Zemlji na način kako Ti voliš.")

Pa je uzeo Ebu Bekr za njegovu ruku, pa je rekao: "Dosta ti je (to, o poslaniče Allaha)!" Pa je izašao (Muhammed a.s. iz šatora), a (pa) on govori: "Poraziće se (ovaj) skup i okrenuće (bježeći nazad) zadnjice (leđa svoja oni)." GLAVA. PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih, rekao je: izvijestio me je Abdul-Kerim da je on čuo Miksema, slobodnjaka Abdullaha, sina Harisa (slobodnjaka Abdullahovoga), (da) priča od Ibnu Abbasa da je on čuo njega (da) govori: "Neće biti jednaki (u nagradi određeni) sjedači (sjedioci) od vjernika.....", (da bi izostali) od Bedra i (određeni) izlazači (izlazioci) k Bedru. GLAVA broja drugova Bedra. PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, od Bera-a, rekao je: Ubrajao (tj. Smatrao) sam se malim (mladim, još nedoraslim za ratovanje, borbu) ja i Ibnu Umer. A pričao mi je Mahmud, pričao nam je Vehb od Šubeta, od Ebu Ishaka, od Bera-a, rekao je: Ubrajao (Brojio) sam se malim ja i Ibnu Umer (na) dan Bedra (tj. Smatrali su drugi nas dvojicu malenima za borbu). A bili su Iseljenici (na) dan Bedra nekoliko na šezdeset (tj. bilo ih je šezdeset i nekoliko koji su učestvovali u borbi), a Pomagači (a Pomagača) dvije stotine i četrdeset i nekoliko. ("Nejjifun" označava suvišak preko navršene svake desetice: deset i više; dvadeset i više; trideset i više itd.) PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Ebu Ishak, rekao je: čuo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Pričali su mi drugovi Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, od (onih drugova) ko je prisustvovao Bedru da su oni bili (u brojnom stanju kao što je) broj drugova Taluta (Saula) koji su prešli sa njim (onu) rijeku: tri stotine i deset i nekoliko. Rekao je Bera': "Ne, tako mi Allaha nije prešao sa njim (palestinsku) rijeku (niko) osim vjernik (veliki vjernik, pravi vjernik)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Redža-a, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Bera-a, rekao je: Bili smo (običaja mi) drugovi Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, (da) pričamo da je broj drugova Bedra (tj. broj muslimanskih osoba koje su učestvovale na Bedru) na broju (tj. da je odgovarao broju) drugova Taluta koji su prešli (pretrčali) sa njim (palestinsku) rijeku, a nije prešao sa njim (niko drugi) osim vjernik: tri stotine i deset i nekoliko. (Riječ "bid'atun" označava količinu, brojčanu vrijednost od tri do devet.)

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Jahja od Sufjana, od Ebu Ishaka, od Bera-a. - H - A pričao nam je Muhammed, sin Kesira, pričao nam je Sufjan od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pričasmo da su drugovi Bedra tri stotine i deset i nekoliko (jednako) sa brojem drugova Taluta koji su prešli (prošli) sa njim (onu) rijeku, a nije prešao (prošao) sa njim (niko) osim vjernik. GLAVA molitve (tj. prokletstva) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, na nevjernike Kurejševića: Šejbeta, i Utbeta, i Velida, i Ebu Džehla, sina Hišama, i njihove propasti. PRIČAO MI JE Amr, sin Halida, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Ebu Ishak od Amra, sina Mejmuna, od Abdullaha, sina Mesuda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Okrenuo se je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prema Ka'bi, pa je molio na nekolicinu (tj. pa je proklinjao nekolicinu) od Kurejševića: (prokletstvo je izrekao) na Šejbeta, sina Rebi'ata, i 'Utbeta, sina Rebi'ata, i Velida, sina 'Utbeta, i Ebu Džehla, sina Hišama. Pa svjedočim sa Allahom (se kunući, zaklinjući) zaista (da) sam već vidio njih shrvane (oborene, tj. bačene sve njih), već je promijenilo njih Sunce, a (taj dan) je bio vruć dan. GLAVA ubijanja (od strane muslimana) Ebu Džehla. PRIČAO NAM JE Ibnu Numejr, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Ismail, izvijestio nas je Kajs od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, da je on došao Ebu Džehlu, a s njim je (zadnji) ostatak (duše, zadnja iskra života na) dan Bedra (a ležao je među poginulim Kurejševićima), pa je rekao Ebu Džehl: "Da li je (iko) oslonutiji od čovjeka (što) ste ubili njega (vi)?" (To jest: "Da li se i na koga može oslonuti više nego na čovjeka kojega ste vi ubili?" A to će reći - A to znači: "Ima li iko veći gospodin od čovjeka kojega ste ubili? Ima li iko časniji od čovjeka kojega ste ubili?" Tim misli da rekne, da kaže da su oni ubili njega kao svoga najčasnijega čovjeka. U ovom slučaju "aamedu" je komparativ od "amidun". Ali ima i drugo tumačenje i shvatanje. Po tom drugom tumačenju "aamedu" je prvo lice jednine imperfekta ("el-fi'lul-mudari'u": sadašnje-budućega glagolskog vremena) od "amide minhu, ja'medu minhu". A "amide" sa prijedlogom "min" znači: čuditi se. Prema tome tumačenju prevod zadnje rečenice ima da glasi, treba da glasi ovako: "Da li se (ja) čudim od (tj. zbog jednoga) čovjeka (što) ste ubili njega?" To jest: "Nije čudo meni što je jedan narod ubio svoga čovjeka. Ja se ne čudim što ste me ubili, što me ubijate." On na ovaj način hoće da sebi olakša to stanje što je doživio poraz i dospio u propast, hoće da se utješi. To su dva najvažnija tumačenja pored još nekih.) PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Sulejman Tejmija da je Enes pričao njima, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. - H - A pričao mi je Amr, sin Halida, pričao nam je Zuhejr od Sulejmana Tejmije, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko će pogledati šta je napravio Ebu Džehl (tj. šta je s njim)?" Pa je otišao Ibnu Mes'ud, bio zadovoljan Allah od njega, pa je našao njega već su udarila njega dva sina 'Afra-e, čak se je ohladio. Rekao je: "Da li si ti Ebu Džehl?" Rekao je: Pa je uzeo za njegovu bradu. Rekao je (Ebu Džehl): "A da li je (neko) iznad čovjeka (što) ste ubili njega, ili: čovjeka (što) je ubio njega njegov narod?" (Sumnjao je Sulejman o tome kako je rečeno. Nevevija je protumačio ovu izjavu Ebu Džehla da je s njom htio da kaže da njemu nije sramota što su ga ubili.) Rekao je Ahmed, sin Junusa: "Ti si Ebu Džehl (umjesto: Da li si ti Ebu Džehl?)." PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Sulejmana Tejmije, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Bedra: "Ko će pogledati (vidjeti) šta je učinio Ebu Džehl (šta je bilo s njim)?" Pa je otišao Ibnu Mes'ud, pa je našao njega već su udarila njega dva sina 'Afra-e, čak se ohladio. Pa je uzeo za njegovu bradu, pa je rekao: "Ti si (oboren), Ebu Džehle!" Rekao je: "A da li (neko) iznad čovjeka (što) je ubio njega njegov narod, ili je rekao: (što) ste ubili njega." PRIČAO MI JE Ibnul-Musenna, izvijestio nas je Muaz, sin Muaza, pričao nam je Sulejman, izvijestio nas je Enes, sin Malika, načinom njegovim (tj. kao gore, slično njemu). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: Pisao (Napisao) sam od Jusufa, sina Madžišuna (ili: pisao) napisao (sam od Jusufa, sina Madžišuna), od Saliha, sina Ibrahima, od njegovoga oca, od njegovoga djeda o Bedru - misli (na) hadis dvojice sinova Afre (Afra-e). Pričao mi je Muhamed, sin Abdullaha, Rekašija, pričao nam je Mutemir, rekao je: čuo sam svoga oca (da) govori: pričao nam je Ebu Midžlez od Kajsa, sina Ubada, od Alije, sina Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on rekao: Ja sam prvi ko će čučnuti (kleknuti, pasti, sjesti na koljena između svih muslimanskih boraca) pred Svemilosrdnim radi prepirke (spora na) Sudnjem danu. A rekao je Kajs, sin 'Ubada: I o njima (u vezi njih) je spustila se (objava, ajet): "Ova dvojica su dva protivnika (što) su se prepirali (sporili oni) o svome Gospodu (u vezi svoga Gospoda)....". Rekao je: Oni su (tj. To su oni) koji su se međusobno pokazali (jedan drugome, tj. koji su izašli na megdan, dvoboj na) dan Bedra: Hamzete (Hamza), i Alija i 'Ubejdete, sin Harisa (kao jedan protivnik, jedna protivnička strana koja se borila u ime Islama i muslimana), i šejbete, sin Rebi'ata, i 'Utbete, sin Rebi'ata, i Velid, sin 'Utbeta (kao drugi protivnik, druga protivnička strana koja se borila u ime idolopoklonika). (Hamza i Alija su u dvoboju ubili svoje protivnike, a Ubejdete, sin Harisa, je u dvoboju zadobio ranu u koljeno i od te je rane i podlegao prilikom povratka sa Bedra u mjestu koje se zove Safra'.) PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Ebu Hašima, od Ebu Midžleza, od Kajsa, sina Ubada, od Ebu Zerra, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Sišla je (objava ajeta): "Ova dvojica su dva protivnika (što) su se prepirali (tj. što se prepiru, bore se) o svome Gospodu....", o šestorici (tj. to je sišlo u vezi šestorice ljudi) od Kurejševića: Aliji, i Hamzetu, i 'Ubejdetu, sinu Harisa, i Šejbetu, sinu Rebi'ata, i 'Utbetu, sinu Rebi'ata, i Velidu, sinu 'Utbeta. PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, Savvaf, pričao nam je Jusuf, sin Jakuba, odsjedaše (on) u Dubej'atovića, a on je slobodnjak Sedusovića, pričao nam je Sulejman Tejmija od Ebu Midžleza, od Kajsa, sina Ubada, rekao je: rekao je Alija, bio zadovoljan Allah, uzvišen je, od njega: O nama je sišao ovaj ajet (odlomak Kur'ana): "Ova dvojica su dva protivnika (što) su prepirali se o svome Gospodu.....". PRIČAO NAM JE Jahja, sin Džafera, izvijestio nas je Veki' od Sufjana, od Ebu Hašima, od Ebu Midžleza, od Kajsa, sina Ubada, rekao je: čuo sam Ebu Zerra, bio zadovoljan Allah od njega, (da) se zaklinje zaista (da) su sišli ovi ajeti (odlomci) o ovoj grupi (od) šest (ljudi na) dan Bedra načinom njegovim (tj. kao gore). PRIČAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, Devrekija, pričao nam je Hušejm, izvijestio nas je Ebu Hašim od Ebu Midžleza, od Kajsa: čuo sam Ebu Zerra (da) se zaklinje zakletvom zaista (da) je ovaj ajet "Ova dvojica su dva protivnika (što) su se prepirali o svome Gospodu.....", sišao o (onima) koji su se pokazali (na otvorenom prostoru, tj. koji su izašli na megdan, dvoboj na) dan Bedra: Hamzetu (Hamzi), i Aliji, i Ubejdetu, sinu Harisa, i Utbetu i Šejbetu, dvojici sinova Rebi'ata, i Velidu, sinu Utbeta. PRIČAO MI JE Ahmed, sin Seida, Ebu Abdullah, pričao nam je Ishak, sin Mansura, Selulija, pričao nam je Ibrahim, sin Jusufa, od svoga oca, od Ebu Ishaka: pitao je (jedan) čovjek Bera-a, a ja slušam, rekao je: "Da li je prisustvovao Alija Bedru?" Rekao je: "I izlazio je na megdan (dvoboj) i oblačio je oklop na oklop (to znači "zahere" ovdje, a ta riječ ima i drugo značenje)." PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, rekao je: pričao mi je Jusuf, sin Madžišuna, od Saliha, sina Ibrahima sina Abdurahmana sina Avfa, od njegovoga oca, od njegovoga djeda Abdurahmana, rekao je: Pisao sam Umejjetu, sinu Halefa (tj. Dopisivao sam se s njim; ili: Sklopio sam s njim pismeni ugovor da jedan drugoga štitimo i čuvamo po potrebi). Pa pošto je bio dan Bedra; pa je spomenuo njegovo ubijanje i ubijanje njegovoga sina (za koje je Abdurrahman bio počeo da se zauzima i nastojao je da ih spasi), pa je rekao Bilal: "Nisam se spasio (ja, ili: Ne spasio se ja) ako se spasi Umejjete!" PRIČAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio me je moj otac od Šubeta, od Ebu Ishaka, od Esveda, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on pročitao (poglavlje iz Kur'ana koje počinje sa riječima) "Vennedžmi...", pa je ničičio (pao ničice, pa na sedždu, učinio sedždu) za nju (na kraju nje - te sure, tog poglavlja), i ničičio je (učinio je sedždu sav skup ljudi) ko je (tada bio) sa njim osim (jedino to) da je (jedan) starac uzeo šaku od praha (šaku praha, šaku zemlje, u šaci praha-zemlje), pa je podigao njega (prah) k svome čelu, pa je rekao:

"Dosta je meni ovo." Rekao je Abdullah: Pa zaista već sam vidio njega poslije (da) se ubio (da je ubijen kao) bezvjernik (nevjernik). Izvijestio me je Ibrahim, sin Musa-a, pričao nam je Hišam, sin Jusufa, od Mamera, od Hišama, od Urveta, rekao je: Bila su u Zubejra (tri udubljenja od) tri udarca sa sabljom, jedno (od) njih je u (na) njegovom ramenu. Rekao je: Zaista bio sam (običaja da) zaista uvlačim svoje prste u njih. Rekao je: Udario se je (Udaren je on sa) dva (udarca na) dan Bedra, a jedan (na) dan Jermuka. Rekao je Urvete: A rekao je meni Abdul-Melik, sin Mervana, kada se ubio (kada je ubijen) Abdullah, sin Zubejra: "O Urvete! Da li poznaješ sablju (mač) Zubejra?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Pa šta je u nje?" Rekao sam: "U nje je (jedno) okrnjenje (oštećenje što) je okrnjio njega (na) dan Bedra." Rekao je: "Bio si istinit (tj. rekao si istinu) ".... u njih su okrnjenja od međusobnoga udaranja četa.". Zatim je vratio nju Urvetu. Rekao je Hišam: Pa smo procijenili nju (tu sablju) među nama (nasljednicima) tri hiljade. I uzeo je nju neki (od) nas. A zaista volio sam (volio bih) da sam ja bio uzeo nju (da sam je ja uzeo). PRIČAO NAM JE Fervete od Alije, od Hišama, od njegovoga oca, rekao je: Bila je sablja Zubejra ukrašena sa (nekim) srebrom. Rekao je Hišam: A bila je sablja Urveta (takođe) ukrašena sa srebrom. PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, pričao nam je Abdullah, izvijestio nas je Hišam, sin Urveta, od svoga oca da su drugovi poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekli Zubejru (na) dan Jermuka: "Zar nećeš zažestiti (tj. navaliti na neprijatelja), pa (da) zažestimo (i mi) sa tobom?!" Pa je rekao: "Zaista ja ako zažestim (navalim), slagaćete." Pa su rekli: "Nećemo učiniti (to, tj. Nećemo slagati)." Pa je navalio na njih, čak je rascijepio (probio) njihove redove, a nije sa njim (ni) jedan (čovjek, tj. a s njim nema nikoga od onih što su rekli da neće slagati). (U zadnjem dijelu teksta na prethodnoj strani omaškom je ispušten prevod teksta "fe džaveze hum: pa je prošao (prešao) njih", pa, prema tome, zadnja rečenica sa prethodne strane treba da glasi: Pa je navalio na njih, čak je rascijepio (probio) njihove redove, pa je prošao njih (Vizantince), a nije sa njime nijedan (čovjek, tj. niko).) Zatim se vratio idući naprijed (prema svojim drugovima), pa su uzeli (oni - neprijatelji Vizantinci) za njegovu uzdu, pa su udarili njega dvama udarcima (sa dva udarca) na (tj. po) njegovom ramenu, između njih dva je (jedan) udarac (što) se udario (što je on udaren, što mu je zadat na) dan Bedra. Rekao je Urvete: Uvlačih (Uvlačio sam) svoje prste u te udarce (ožiljke od udaraca i) igram se (igrajući se ja), a ja sam (tada bio) malen (mali dječak). Rekao je Urvete: A bio je sa njim (sa Zubejrom na Jermuku) Abdullah, sin Zubejra, tada, a on je sin (tj. a on ima svega) deset godina, pa je natovario njega na (jednoga) konja, prepustio je njega (jednome) čovjeku (na čuvanje). PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, čuo je Revha, sina Ubadeta, pričao nam je Seid, sin Ebu Arubeta, od Katadeta, rekao je: Spomenuo je nama Enes, sin Malika, od Ebu Talhata da je vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zapovjedio (na) dan Bedra za dvadeset i četiri čovjeka od knezova (tj. od prvaka) Kurejševića, pa su se bacili (bili su bačeni) u (kamenjem savijen, izgrađen jedan) bunar od bunareva (od bunara) Bedra, ružan (prljav), učinjen ružnim. A bio bi, kada bi se pokazao (kao pobjednik) nad (protivničkim) narodom, ostajao (bi) u širokom

prostoru (na kojem nema zgrada, tj. na bojištu bi on ostajao) tri noći (tj. tri dana). Pa pošto je bio u (na) Bedru treći dan, zapovjedio je za svoju samaricu (tj. za svoju devu) pa se svezao na nju njezin samar, zatim je išao, i slijedili su ga njegovi drugovi. I rekli (tj. govorili) su: Ne mislimo (da on) odlazi (ni zbog čega drugoga) osim zbog neke svoje potrebe. Dok je (najzad) stao na usnu (tj. na ivicu nesavijenoga, neizgrađenoga) bunara (toga, jer je sada bio obrušen i porušen nakon bacanja u njega mrtvih neprijatelja), pa je počeo (da) doziva njih sa (tj. po) njihovim imenima i imenima njihovih otaca (očeva): "O omsica (O ti), sine omsice (sine toga, O ikse, sine ipsilonov)! O omsice, sine omsice! Da li veseli vas (tj. Da li bi sada veselilo vas) da ste se vi pokoravali Allahu i Njegovome poslaniku? Pa zaista mi smo već našli (osjetili, doživjeli ono) što je obećao nama naš Gospod istinom (uistinu - misli na pobjedu protiv njih). Pa da li ste našli (vi ono) što je obećao vaš Gospod (da je to) istina?" Rekao je: Pa je rekao Umer: "O poslaniče Allaha! Što govoriš (razgovaraš mjestu) od tjelesa (koja su takva, u takvom stanju da) nema duša njima (u njima)?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako mi (Onoga) koji je (Taj što je) duša Muhammeda u Njegovoj ruci niste vi čulniji za (ono) što govorim od njih (tj. vi ne čujete bolje od njih ono što ja govorim)." Rekao je Katadete: Oživio je njih Allah (toliko vremena) dok je dao čuti njima njegov govor ukorom (korenjem, tj. oživio ih je zbog korenja, ukora), i omalovaženjem (i omalovažavanjem, i radi omalovažavanja), i osvetom, i žalosti (žalošću, zbog toga da osjete oni žalost) i kajanjem (i da osjete kajanje). PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Amr od Ata-a, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, "..... koji su zamijenili blagodat Allaha bezvjerstvom.....", rekao je: Oni su tako mi Allaha nevjernici Kurejševića. Rekao je Amr: Oni su Kurejševići, a Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio, je blagodat Allaha. "..... i smjestili su svoj narod (u) kuću propasti.", rekao je (Ibnu Abbas da to znači): Vatru (tj. U vatru na) dan Bedra. PRIČAO MI JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegovoga oca, rekao je: Spomenulo se je kod Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Ibnu Umer podigao (tj. pripisao) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (ovu izreku): "Zaista mrtvac se kažnjava u svome grobu sa plačem (zbog plača) svoje porodice.", pa je rekla: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, samo (ovo): "Zaista on (mrtvac, mrtvi) zaista se kažnjava sa svojom greškom i svojim grijehom (tj. zbog greške i grijeha svoga), a zaista njegova porodica zaista plače na njemu (tj. za njim) sada." (To jest: Kažnjavaće se mrtvac, mrtvi na Sudnjem danu za svoje greške i grijehe kada bude na Sudnjem danu proživljen, a već sad porodica plače za njim.) Rekla je: A to je kao njegov govor (tj. To je isto kao što je on - Ibnu Umer rekao): Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, stao je na (tj. nad) bunar, a u njemu su

ubijeni Bedra od idolopoklonika (ubijeni idolopoklonici iz bitke na Bedru), pa je rekao njima (ono) što je rekao: "Zaista oni zaista čuju šta govorim." Rekao je samo: "Zaista oni sada zaista znaju da je (ono) što govorah njima - istina." Zatim je pročitala: "Zaista ti nećeš dati čuti mrtvima.....", "..... i nisi ti davač čuti (davalac čuvenja onome) ko je u grobovima." Govori (ona): Kada su se stanili (nastanili, smjestili oni u) svoje sjedišta od Vatre (ti im ne možeš dati da čuju ono što ti govoriš). (Međutim, tome Aišinu, Aišinom shvatanju većina se protivi, jer kažu: Ako oni mogu znati, kao što to Aiša i sama tvrdi, onda mogu i čuti na taj način što ih Allah proživi bar djelimično u grobovima, kako to veli Katadete. Jasno je da im Muhammed a.s. ne može dati da oni čuju, ali im daje Allah Uzvišeni da oni čuju. Osim toga Aiša nije prisustvovala borbi na Bedru, a onaj ko je prisustvovao na Bedru, bolje je shvatio cio događaj i bolje je zapamtio riječi Muhammeda a.s. nego onaj ko nije tu bio prisutan. O ovome je već bilo govora u tekstu, a ovaj će hadis dolaziti još i u daljem tekstu, ali se ovo objašnjenje neće više davati.) PRIČAO MI JE Usman, pričao nam je Abdete od Hišama, od njegovoga oca, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Stao (Zastao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na bunaru Bedra, pa je rekao: "Da li ste našli (ono) što je obećao vaš Gospod istinom (da je to istina)?" Zatim je rekao: "Zaista oni sada čuju (ono) što govorim." Pa se (to) spomenulo Aiši, pa je rekla: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, samo (ovo): "Zaista oni sada zaista znaju da je (govor) koji govorah njima - (da) je on istina (istinit)." Zatim je čitala (pročitala): "Zaista ti nećeš dati čuti mrtvima (mrtvacima)....", dok je (dok nije) pročitala (cijeli taj) ajet. (Svugdje u daljem tekstu riječ "ajet" i riječ "sura" kao stručni izrazi ostaviće se i u prevodu, a neće se više uz ajet davati objašnjenje da to znači odlomak Kur'ana, a niti za suru da to znači poglavlje Kur'ana. To neka se ima u vidu.) GLAVA vrijednosti (ili: vrline onoga) ko je prisustvovao Bedru. PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sin Amra, pričao nam je Ebu Ishak od Humejda, rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Pogodio se je Harisete (na) dan Bedra, a on je dječak, pa je došla njegova majka k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Već si upoznao stepen Hariseta od mene, pa ako biva (ako je on) u raju, strpiću se (trpiću) i računaću sebi (na nagradu Uzvišenoga Allaha za to trpljenje), a ako je (ako biva stvar da je on u onom) drugom (tj. u paklu), vidjećeš šta ću napraviti (šta ću da učinim)." Pa je rekao: "Teško tebi! A zar si izgubila pamet (zar si se izgubila od žalosti pa ne znaš kakav je raj)? A zar je raj (samo) jedan? Ona (stvar sa rajem je takva) da je on (toliko velik da je podijeljen na) mnogobrojne rajeve (na mnogobrojne vrtove, bašće), i zaista on (tvoj poginuli sin) je u raju (zvanom) Firdevs (tj. najvrijednijem raju je on dospio)."

PRIČAO MI JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Abdullah, sin Idrisa, rekao je: čuo sam Husajna, sina Abdurahmana, od Sada, sina Ubejdeta, od Ebu Abdurahmana Sulemije, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poslao me je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (mene) i Ebu Merseda i Zubejra, a svaki (od) nas je konjanik (vrstan jahač), rekao je: "Odite (Idite) dok dođete (k mjestu zvanom) Revdatu Hahu, pa (tj. jer) zaista u njemu je (jedna) žena od idolopoklonika, sa njom je (jedno, ima neko) pismo od Hatiba, sina Ebu Belte'ata, k idolopoklonicima." Pa smo stigli nju (a ona) ide na svojoj devi (stigli smo je ondje) gdje je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa smo rekli: "Pismo." Pa je rekla: "Nema sa nama (nikakvo, Nemam nikakvo) pismo." Pa su dali kleknuti njoj (tj. Dali smo njezinoj, njenoj devi znak da klekne, legne da bi ona mogla da sjaši, sjaše), pa smo tražili (sebi, pretraživali), pa nismo vidjeli (tj. pa nismo našli nikakvoga) pisma. Pa smo rekli: "Nije slagao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zaista ćeš izvaditi svakako (to) pismo, ili ćemo zaista ogoliti svakako tebe." (To jest: "Daćemo te skinuti, Skinućemo te da budeš potpuno gola, naga.") Pa pošto je vidjela (tu) ozbiljnost, dala je pasti (ruci svojoj, krenula je rukom) k svome pojasu, a ona je opasana sa (jednom) odjećom, pa je izvadila njega (pismo). ("Muhtedžizetun" je ona koja je zavezala na sredini donju odjeću, a "hudžzetun" je mjesto na kojem je zavezana donja odjeća. Ovdje, međutim, prevedeno je na navedeni način.) Pa smo otišli s njom (tj. Odnijeli smo nju, tj. listinu, listu, to pismo) k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Umer: "O poslaniče Allaha! Već je izdao Allaha, i Njegovoga poslanika i vjernike, pa pusti me, pa zaista ću (da) udarim njegov vrat (sabljom)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Šta je nosilo tebe na (ono) što si napravio (o Hatibe, dakle: Zašto si to napravio, učinio o Hatibe)?" Rekao je Hatib: "Tako mi Allaha nije sa mnom (nije u meni to) da neću biti (da ne budem jedan) vjernik u Allaha i Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, (nego) sam htio da (to) bude meni kod (toga) naroda (kao jedna) ruka (tj. zasluga što) će odbijati Allah s njom (pomoću nje njihove nasrtaje) od moje porodice i moje imovine. A nije nijedan od tvojih drugova (u drukčijem položaju) osim (u takvom da) je za njega (tj. osim u takvom da on ima) od svoje rodbine (od svoga plemena nekoga) ko je (takav da) odbija Allah s njim od njegove porodice i njegovoga imanja (nasrtaje)." Pa je rekao: "Istinit je bio (tj. Istinu govori Hatib). I ne govorite njemu (tj. za njega ništa drugo) osim dobro." Pa je rekao Umer: "Zaista on je već izdao Allaha, i Njegovoga poslanika i vjernike, pa pusti me, pa zaista će (da sabljom) udarim njegov vrat (tj. da mu odsiječem glavu)." Pa je rekao: "Zar nije (i on) od stanovnika Bedra (tj. od učesnika muslimana u borbi na Bedru)?" Pa je rekao (dalje Muhammed a.s.): "Možda Allah (da) se je nadvirio (nadnio sa Svojom milošću) na (nad) stanovnike (tj. učesnike) Bedra, pa je rekao: "Radite što ste htjeli (tj. Radite šta god hoćete), pa već je trebao (pa već treba) vama raj." Ili: "Pa već sam oprostio vama." Pa su zasuzila dva oka Umera, i rekao je: "Allah i Njegov poslanik su znaniji (tj. bolje znaju)." GLAVA. PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, Džu'fije, pričao nam je Ebu Ahmed Zubejrija, pričao nam je Abdurrahman, sin Gasila, od Hamzeta, sina Ebu Usejda, i Zubejra,

sina Munzira sina Ebu Usejda, od Ebu Usejda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Bedra: "Kada se (oni) približe vama, pa gađajte ih, i tražite ostajanje vaših strjelica (tj. i čuvajte strjelice - a to danas znači: čuvajte municiju, metke)." PRIČAO MI JE Muhamed, sin Abdurahima, pričao nam je Ebu Ahmed Zubejrija, pričao nam je Abdurahman, sin Gasila, od Hamzeta, sina Ebu Usejda, i Munzira, sina Ebu Usejda, od Ebu Usejda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Bedra: "Kada su se približili vama - misli (na to: kada) su se učinili mnogobrojni vama (kada budu u velikom broju vama neprijatelji) - pa gađajte ih, i tražite ostajanje vaših (svojih) strjelica (čuvajte strjelice, ne rasipajte se bespotrebno sa strjelicama)." PRIČAO MI JE Amr, sin Halida, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Ebu Ishak, rekao je: čuo sam Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Učinio (Postavio) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (za zapovjednika) nad strijelcima (na) dan Uhuda Abdullaha, sina Džubejra. Pa su pogodili (neprijatelji) od nas sedamdeset (ljudi). A bio je (tj. A bili su) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi pogodili od idolopoklonika (na) dan Bedra stotinu i četrdeset (ljudi): sedamdeset zarobljenika i sedamdeset ubijenih (poginulih). Rekao je Ebu Sufjan: "Dan (ovaj na Uhudu) je za dan Bedra (odmazda), a rat su kove (kanta kojima se grabi voda iz bunara: nekada zagrabimo mi, a nekada vi)." PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, od njegovoga djeda Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a - mislim ga (da je pričao, tj. mislim da je pričao) - od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "I kada li je dobro (ono, u onome) što je donio Allah njega od dobra poslije (Uhuda) i nagrade istinitosti (za istinitost i iskrenost) koja je došla nama poslije dana Bedra." PRIČAO MI JE Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od svoga djeda, rekao je: rekao je Abdurahman, sin Avfa: Zaista ja sam zaista u (borbenom) redu (liniji na) dan Bedra pošto (kada) sam se obazreo, pa kada li (na položaju, na prostoru) od moje desnice i od moje ljevice (tj. pa kada li na mojoj desnoj i lijevoj strani nekakva) dva mladića, njih dvojica novoga zuba (tj. njih dvojica mlada, mladi), pa kao da ja nisam siguran (bezbijedan) bio sa mjestom njih dvojice. Kadli je rekao (iznenada) meni jedan (od) njih dvojice tajno (tj. krijući on) od svoga druga: "O moj striče (O moj amidža)! Pokaži mi Ebu Džehla!" Pa sam rekao: "O sine moga brata (O bratiću)! A šta ćeš napraviti s njim?" Rekao je: "Obavezao sam se Allahu (na to da) ako vidim njega (Ebu Džehla), da ću ubiti njega, ili ću umrijeti ispod (niže) njega." Pa je rekao meni (i onaj) drugi tajno (sakriveno, krijući) od svoga druga slično njemu (slično tome). Rekao je: Pa nije veselilo mene da sam ja među (između neka druga) dva čovjeka mjesto njih dvojice. Pa sam dao znak (pokazao) njima dvojici k njemu (prema Ebu Džehlu). Pa su njih dvojica zažestila (navalila) na njega kao dva sokola dok su njih dva udarili njega. A njih dvojica su dva sina 'Afra-e (Afra'a je ime njihove majke, a ocu njih dvojice bilo je ime Haris, sin Rifa'ata).

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ibrahim, izvijestio nas je Ibnu Šihab, rekao je: izvijestio me je Umer, sin Esida sina Džarijeta, Sekafija, saveznik Zuhretovića, a bio je od drugova Ebu Hurejreta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah, od njega, rekao je: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, deset očiju (tj. ljudi špijuna, izviđača) i učinio je zapovjednikom nad njima Asima, sina Sabita, Ensariju - djeda Asima, sina Umera sina Hattaba (djeda po majci). Čak (tj. Te) kada su bili u Heddetu (mjestu) između 'Usfana i Meke, spomenuli su se (tj. bili su spomenuti, otkriveni, pokazani jednom) plemenu (plemenskom ogranku) od Huzejlovića, rekne se njima (ime tim ljudima toga plemenskoga ogranka) Lihjanovići. Pa su pošli u boj (Lihjanovići) za njih (prema njima, prema Asimovoj desetini) sa blizu od (broja) stotinu ljudi strijelaca. Pa su ustopice išli (za) njihovim tragovima dok su našli njihovo mjesto jedenja datule (hurme) u odsjedalištu (jednome što) su odsijedali (odmarali u) njemu. Pa su rekli (Lihjanovići našavši košpice): "Datule Jesriba (Medine su ovo)." Pa su slijedili njihove tragove (dalje). Pa pošto je osjetio za njih Asim i njegovi drugovi, sklonuli (sklonili) su se k (jednome) mjestu (pribjegli su, zatražili su utočišta na jednome mjestu). Pa su opkolili njih (ti) ljudi (taj narod što ih je progonio, što je išao za njima ustopice-uzastopice), pa su rekli njima: "Siđite (tj. Predajte se), pa dajte (nam oružje) sa vašim rukama (sa svojim rukama; ili: pa dajte vaše ruke), a vama je (od nas) ugovor i (čvrsta) obaveza da nećemo ubiti od vas jednoga (tj. nijednoga čovjeka)." Pa je rekao Asim, sin Sabita: "O narode (moj)! Što se tiče mene, pa (ja) neću sići u zaštitu nevjernika (nijednoga, tj. neću se predati na riječ i na davanje zaštite od strane nijednoga nevjernika). Moj Bože! Izvijesti o nama Tvoga (Svoga) vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa su gađali njih sa (svojim) strjelicama, pa su ubili Asima, a sišla su k njima (tj. predala su im se) trojica ljudi na (njihov) ugovor i obavezu, od njih (od te trojice jedan) je Hubejb, i (drugi je) Zejd, sin Desineta i (a) (treći: je jedan) drugi čovjek. Pa pošto su se uhvatili (za oružje) od njih, pustili su (tj. odriješili su) tetive njihovih lukova, pa su vezali (povezali) njih s njima. Rekao je (onaj) treći čovjek: "Ovo je početak vjerolomstva (prevare). Tako mi Allaha neću se družiti (sa) vama. Zaista je meni u ovima (jedan) uzor - hoće (da kaže za) ubijene (poginule svoje drugove sa Asimom na čelu)." Pa su tegljili (vukli) njega i savladali (su) ga (tj. i borili su se sa njim), pa nije htio da se druži (sa) njima (tj. da ide sa njima). Pa se otišlo sa Hubejbom i Zejdom, sinom Desineta, dok su prodali njih dvojicu (a to je bilo sve) poslije događaja (borbe) Bedra. Pa su sebi kupili Harisovići, sina Amira sina Nevfela, (kupili su) Hubejba. A bio je Hubejb on (taj koji) je ubio Harisa, sina Amira, (na) dan Bedra. Pa je ostao Hubejb kod njih zarobljenikom (kao zarobljenik) dok su se složili (na) njegovo ubijanje (dok nisu odlučili da ga ubiju). Pa je pozajmio (posudio na upotrebu) od neke (između) kćera Harisa (jednu) britvu (da) obrije s njom (sebi dlake okolo polnoga uda radi toga da izgleda što čišći kada bude ubijen). Pa je pozajmila (posudila britvu) njemu. Pa je išao (otišao jedan) sinčić njezin, a ona je nemarna (nepažljiva bila) od njega, dok je došao njemu. Pa je našla njega posađivača njega na svoje stegno (Pa je vidjela sinčića kod njega), a (ta) britva je u njegovoj ruci. Rekla je: Pa se uplašila plašenjem (takvim da) je prepoznao njega (to plašenje) Hubejb, pa je rekao: "Da li se plašiš (Da li se bojiš) da ću ubiti njega (da ću ga ubiti)? Nisam bio zbog (toga da) učinim to." (To jest: "Nisam takav da to učinim.") Rekla je: "Tako mi Allaha nisam vidjela (nijednoga) zarobljenika boljega od Hubejba. Tako mi Allaha zaista već sam našla njega (jedan) dan (da) jede (jedan uzbrani) grozdac od grožđa (držeći ga) u svojoj ruci, a zaista on je zaista svezan (vezan, tj. okovan) sa željezom, a nema u Meki (ništa ni) od (kakvoga) ploda. I govoraše (ona za ovaj slučaj): "Zaista ono (to) je zaista (nekakva) hrana

(što) je nahranio nju (što je nahranio njom) Allah Hubejba." Pa pošto su izveli njega iz svetoga tla zato (da) ubiju njega u dozvoljenom (tlu, tj. na tlu, na prostoru gdje je dozvoljeno ubiti), rekao je njima Hubejb: "Pustite me (da) klanjam dva naklona (dva rekata)." Pa su ostavili njega, pa se naklonio dva naklona (klanjao je dva rekata), pa je rekao: "Tako mi Allaha da nije (toga) da mislite da je (ono) što je sa mnom nestrpljivost (kukavičko strahovanje od smrti), zaista bih povećao (broj naklona, rekata u ovoj molitvi)." Zatim je rekao: "Moj Bože! Izbroji ih brojem, i ubij (pobij) ih dijelovima (komadima, tj. tako da se rastave na komade), i ne ostavi od njih (ni) jednoga." Zatim je počeo (da) govori: "Pa nisam (da) se brinem kada se ubijam muslimanom Na koju stranu je radi Allaha moje mjesto obaranja (padanja). A to je u (ime) Bića Allaha, a ako hoće (On), Blagosloviće na udove tijela isječenoga." Zatim je ustao k njemu Ebu Serveate Ukbete, sin Harisa, pa je ubio njega. I bio je Hubejb on (taj koji) je uobičajio svakome muslimanu (koji) se ubijao strpljenjem (tj. pogubljenjem - da klanja tu) molitvu (namaz od dva naklona, rekata). I izvijestio je - misli (na) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, - svoje drugove (na) dan (kada) su se pogodili - njihovu vijest. (To jest: Obavijestio je još istoga dana svoje drugove o onome što je zadesilo Asima i njegovu desetinu.) A poslali su (neki) ljudi od Kurejševića k Asimu, sinu Sabita, kada se pričalo njima da se on ubio (da je ubijen - poslali su) da im se donese (neka) stvar (tj. nešto) od njega (mrtvoga da) se prepozna (da je to on, po toj stvari da se osvjedoče), a bio je ubio (Asim u prošlosti jednoga) velikoga čovjeka od njihovih velikana. Pa je poslao Allah za Asima (zbog Asima) kao oblak od pčela (ili: od osa, osova, tj. roj pčela, ili roj osa) pa su čuvale njega od njihovih poslanika, pa nisu mogli da odsijeku (da otkinu, odrežu) od njega (nijednu) stvar (ništa). A rekao je Ka'b, sin Malika: Spomenuli su Murareta, sina Rebi'a, Amriju, i Hilala, sina Umejjeta, Vakifiju - dobra dva čovjeka, već su prisustvovala njih dvojica Bedru. PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Jahja-a, od Nafi'a da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (bio jednom u takvoj prilici da) se spomenulo njemu da se Seid, sin Zejda sina Amra sina Nufejla, - a bio je Bedrija (učesnik borbe na Bedru) - razbolio u (jedan) petak. Pa je pojašio k njemu poslije (što je prošlo od jutra toliko) da se je visoko uzdigao (taj) dan i približila se molitva petka, i ostavio je molitvu petka. A rekao je Lejs: Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je: pričao mi je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je njegov otac pisao k Umeru, sinu Abdullaha sina Erkama, Zuhriji zapovijeda mu (u tom pismu) da uniđe na (posjetu) Subej'ati, kćeri Harisa, Eslemijetovićki pa (da) pita nju o njezinom hadisu (ili: o njezinom događaju, slučaju) i o (onome) šta je rekao njoj poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je tražila rješenje njemu (tj. od njega). Pa je pisao Umer, sin Abdullaha sina Erkama, k Abdullahu, sinu Utbeta, izvještava ga da je Subej'ata, kći Harisa, izvijestila njega da je ona bila pod Sa'dom, sinom Havleta, (tj. bila je sa njim u braku) - a on je od sinova Amira, sina Luejja (od Luejjovih Amirovića), i bio je od (onih) ko je prisustvovao Bedru. Pa je preminuo (rastavši se on tako) od nje, a ona je noseći (noseća, a ona je trudna), pa nije ostala (dugo, a već je nastupilo takvo vrijeme) da je stavila svoj teret (tj. da se je porodila) poslije njegove smrti. Pa pošto se uzdigla

(uzvisila, tj. pridigla, digla) od poslijeporođajnoga svoga čišćenja, uljepšala (nagizdala) se je za (svoje) prosce. Pa je unišao njoj Ebu Senabil, sin Ba'keka, - (jedan) čovjek od Abdudarovića, pa je rekao njoj: "Šta je meni vidim te (da) si se uljepšala za (svoje) prosce (prosioce), nadaš se vjenčanju (braku svome). Pa zaista ti tako mi Allaha, nisi ti vjenčavačica (tj. ti se ne možeš vjenčati) do (da) prođe na tebe (dok ne prođe tebi od smrti bivšega muža) četiri mjeseca i deset (dana)." Rekla je Subej'ata: Pa pošto je rekao to meni, skupila sam na meni (na sebi, na sebe) svoje odjeće kada sam omrknula, i došla sam poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam pitala njega o tome. Pa je riješio (izdao rješenje) meni za (takav postupak) da sam se ja već riješila (svake veze sa bivšim mužem i brakom u času) kada sam stavila svoj teret (tj. kada sam se porodila). I zapovjedio je meni za sparivanje (tj. za udaju) ako se je pokazalo meni (to za potrebno). Slijedio je njega (Lejsa) Asbag od Ibnu Vehba, od Junusa. A rekao je Lejs: Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, i pitali smo ga, pa je rekao: izvijestio me je Muhamed, sin Abdurahmana sina Sevbana, slobodnjaka sinova Amira, sina Luejja, da je Muhamed, sin Ijada sina Bukejra, a bio je njegov otac prisustvovao Bedru, izvijestio njega (za ovaj hadis, ili neki drugi hadis). GLAVA prisustvovanja (prisutnosti određenih) anđela Bedru (u svojstvu pomagača vjernicima). PRIČAO MI JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Džerir od Jahja-a, sina Seida, od Muaza, sina Rifa'ata sina Rafi'a, Zurekije, od njegovoga oca, - a bio je njegov otac od stanovnika (tj. učesnika) Bedra - rekao je: Došao je Džibril k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (i rekao je, i upitao ga je): "Šta (tj. Kakvim muslimanima vi) brojite učesnike Bedra u (među) vama?" Rekao je: "Od najvrijednijih (Od najvrlijih, najboljih) muslimana." Ili (je rekao neku) riječ njezinim načinom (tj. slično njoj, slično ovoj). Rekao je: "I takođe je (takav svaki onaj) ko je prisustvovao Bedru od (određenih) anđela." PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad od Jahja-a, od Muaza, sina Rifa'ata sina Rafi'a - a bio je Rifa'ate od učesnika Bedra, - a bio je Rafi' od učesnika Akabe, pa govoraše svome sinu: "Ne veseli mene da sam ja prisustvovao Bedru za Akabu (tj. umjesto Akabe)." Rekao je: "Pitao je Džibril Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za ovo (u prethodnom hadisu)." PRIČAO NAM JE Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Jezid, izvijestio nas je Jahja, čuo je Muaza, sina Rifa'ata, da je (jedan) anđeo (melek) pitao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A od Jahja-a da je Jezid, sin Hada, izvijestio njega da je on bio sa njim (na) dan (kada) je pričao njemu Muaz ovaj hadis, pa je rekao Jezid: Pa je rekao Muaz: "Zaista pitalac (taj) je on - Džibril, na njega pozdrav (njemu pozdrav, mir)!"

PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdul-Vehhab, pričao nam je Halid od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao (na) dan Bedra: "Ovo je Džibril uzimač (uzeo je) za glavu svoga konja, na njemu je oruđe (tj. oružje) rata." GLAVA. PRIČAO MI JE Halifete, pričao nam je Muhamed, sin Abdullaha, Ensarija, pričao nam je Seid od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Umro je Ebu Zejd, a nije ostavio pete (tj. potomstva nikakvoga: ni djece, ni unučadi), a bio je Bedrija (učesnik u borbi na Bedru, bedrski borac). ("Bedrijjun" doslovno znači: bedrski, a misli se na bedrskoga borca koji je učestvovao u muslimanskoj vojsci u borbi na Bedru za vrijeme Muhammeda a.s. U daljem tekstu riječ ta upotrebljavaće se kao stručni izraz bez prevođenja i objašnjavanja.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je Jahja, sin Seida, od Kasima, sina Muhameda, od Ibnu Habbaba da je Ebu Seid, sin Malika, Hudrija, bio zadovoljan Allah od njega, došao od (tj. sa jednoga) putovanja, pa je ponudila k njemu njegova porodica (neko) meso od mesa žrtvi (kurbana), pa je rekao -: "Nisam ja jedač njega do (da) pitam (Neću da ga jedem dok ne pitam o njemu)." Pa je otišao ka svome bratu po svojoj majci - a bio je Bedrija - (a radi se o) Katadetu, sinu Nu'mana, pa je pitao njega. Pa je rekao: "Zaista ono dogodila se poslije tebe (jedna) stvar (ili: zapovjed takva da je u toj stvari sadržano) rušenje (tj. dokinuće) za (ono) što njima zabranjivaše od njega (tj. što im se zabranjivaše ono) od jedenja mesa žrtvi poslije tri dana." PRIČAO MI JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, rekao je: rekao je Zubejr: Susreo sam (na) dan Bedra Ubejdeta, sina Seida sina 'Asa, a on je naoružan (u tolikoj mjeri da) se ne vidi od njega (ništa drugo) osim njegova dva oka, a on je preziva (ima nadimak) Ebu Zatil-Keriš. Pa je rekao: "Ja sam Ebu Zatil-Keriš." Pa sam navalio na njega sa štapom (ili: kratkim kopljem), pa sam udario (ubo) njega u njegovo oko, pa je umro. Rekao je Hišam: Pa sam se izvijestio (tj. Obaviješten sam) da je Zubejr rekao: Zaista već sam stavio svoju nogu na njega, zatim sam se pružio, pa je bio trud (moj veliki dok sam uspio) da sam iščupao nju (tj. njega - štap, koplje), i već su se savila njegova dva kraja (krajevi toga štapa). Rekao je Urvete: Pa je pitao (tražio) njemu njega (tj. od Zubejra taj štap) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na pozajmicu, na poslugu, unaruč, da se posluži s njime) pa je dao (Zubejr) njemu njega. Pa pošto se uzeo (sa ovoga svijeta, tj. Pa pošto je preminuo, umro) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uzeo je nju (toljagu, tj. taj svoj štap Zubejr natrag). Zatim je tražio nju (tu štapinu na poslužavanje) Ebu Bekr, pa je dao njemu nju. Pa pošto se uzeo (tj. pošto je preminuo) Ebu Bekr, pitao (tražio) je nju njemu Umer, pa je dao njemu nju. Pa pošto se je uzeo (preminuo) Umer, uzeo je nju. Zatim je tražio nju Usman od njega, pa je (on) dao njemu nju. Pa pošto se ubio (pošto je ubijen) Usman, pala (dospjela) je kod porodice (ukućana) Alije. Pa je tražio nju Abdullah, sin Zubejra, pa je bila kod njega dok se ubio (dok je najzad ubijen).

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Ebi Idris Aaizullah, sin Abdullaha, da je Ubadete, sin Samita - a bio je prisustvovao Bedru - (izvijestio njega) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Prisegnite se (vi) meni." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba: izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je Ebu Huzejfete - a bio je od (onih) ko je prisustvovao Bedru sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio - posinio sebi Salima (koji mu nije bio sin, tj. zvao ga je svojim sinom - a to je bilo prije nego što je objavljena zabrana u Kur'anu po kojoj se zabranjuje usvojenoj djeci govoriti: moj sin!, nego ih treba pripisivati njihovom pravome ocu), i vjenčao je njemu kćer svoga brata Hindu, kćer Velida sina 'Utbeta, a on (Salim) je slobodnjak (jedne) žene od Pomagača, kao što je posinio (zvao svojim sinom) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Zejda (sina Hariseta). A bio je - ko je posinio (jednoga) čovjeka u predislamlju - (u takvom položaju da) su zvali (tj. pripisivali) njega ljudi k njemu, i naslijeđivao je njegovo nasljedstvo (sve) dok je spustio (najzad) Allah, uzvišen je: "Zovite ih (posinke, usvojenike - pripisujući, vežući ih) za njihove očeve.....". Pa je došla Sehleta (žena Ebu Huzejfetova) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je spomenuo (određeni, ili: ovaj) hadis. (U komentarima se u vezi ovoga što se spominje da je došla Sehleta spominje ovo: U Ebu Davudovom Sunenu stoji da je Sehleta došla da se požali na svoga muža Ebu Huzejfeta da je ljubomoran na to što uniđe njoj s poslom u sobu taj posinak, usvojenik Salim nakon zabrane da se usvojenici nazivaju sinovima. Pa je njoj rekao Muhammed a.s. da ona zadoji Salima sa pet dojenja iako je on već čovjek sa bradom, pa će joj tako postati sin po mlijeku taj Salim, i prestaće onda ljubomora Ebu Huzejfeta. To je sve pričala Aiša r.a., ali se ostale žene Muhammeda a.s. protive tome da to može biti oslonac za opće pravilo. One kažu da je to jedan izuzetak za Salima, a da dojenje povlači srodstvo po mlijeku samo u slučaju kada se izvrši osobi dok je osoba bila malena, u kolijevci, u bešici - u stvari: do dvije godine starosti. Još se napominje da ovaj Ebu Huzejfete nije ista ličnost koja se spominje kao Huzejfete, sin Jemana, odnosno da nisu u nekoj vezi.) PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Bišr, sin Mufaddala, pričao nam je Halid, sin Zekvana, od Rubejji-e, kćeri Muaviza, rekla je: Unišao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) jutro (kada) se izgradio na meni (brak sa Ijasom, tj. ono jutro kada je unišao meni moj muž Ijas), pa je sjeo na moju postelju kao tvoje sjedenje od mene (što je sada, tj. onako kako ti sada sjediš kod mene), a (u sobi su i neke) djevojčice (koje) udaraju u def (u bubanj, ili slično), nariču (one za onima) ko se ubio (ko je ubijen, poginuo) od njihovih očeva (na) dan Bedra, dok je (najzad) rekla (jedna) djevojka: "I u (tj. među) nama je vjerovijesnik (koji) zna šta će u sutra (u sutrašnjem danu biti)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne govori ovako (tj. to tako), i govori (tj. nego govori ono) što govoraše (što si bila uobičajila ti da govoriš, tj. nego pjevaj kao što si i pjevala do sada)." PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera, od Zuhrije. - H - A pričao nam je Ismail, rekao je: pričao mi je moj brat od Sulejmana, od

Muhameda, sina Ebu Atika, od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, da je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: Izvijestio me je Ebu Talhate, bio zadovoljan Allah od njega, drug poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, - a bio je već prisustvovao Bedru sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, - da je on rekao: "Neće unići (tj. Ne ulaze određeni) anđeli (ni u jednu) kuću (sobu što se nalazi) u njoj (u kojoj se nalazi) pas, a ni slika" - hoće (on da kaže one) slike koje (prestavljaju bića što se nalaze) u njima (u kojima se nalaze) duše. PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus. - H - A pričao nam je Ahmed, sin Saliha, pričao nam je Anbesete, pričao nam je Junus od Zuhrije, izvijestio nas je Alija, sin Husejna, da je Husejn, sin Alije, izvijestio njega da je Alija rekao: Bila je za (u) mene (jedna) deva od moga dijela od ratnoga plijena (što sam ga dobio na) dan Bedra, a bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dao meni (još jednu drugu devu) od (onoga) što je zaplijenio Allah (njemu - i to) od petine (ratnoga plijena) tada. Pa pošto sam htio da sebi izgradim (bračnu zajednicu, tj. da nakon vjenčanja stupim u bračne odnose) sa Fatimom - na nju pozdrav (njoj mir)! - kćerkom Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ugovorio sam (uzeo sam obećanje od jednoga) čovjeka draguljara u Kajnukaovićima da otprtlja (tj. da ode on) sa mnom, pa (da) donesemo izhira (pirike; ili: mirisne trske, trstike). Pa sam htio da prodam nju (travu izhir) draguljarima, pa (da) se (dakle: pa da) tražim pomoći s njome u gozbi moga pira (moje svadbene svečanosti). Pa dok ja skupljam (sakupljam) za svoje dvije deve (prtljag, opremu, ormu) od samara, i vreća, i užeta (vreće i užeta), a moje dvije deve su oborene na koljenima (tj. legle su) k strani (tj. uza stranu, uz stranu jedne) sobe (jednoga) čovjeka od Pomagača dok sam skupljao (ono) što sam skupio njega, pa kada li ja (se susretnem, susretoh se) sa (sretoh, nađoh) svoje dvije deve (a one su u takvom stanju da) su se već izdubile (tj. odsjekle, odsječene su) grbe njih dviju, i rascijepile su se slabine (bokovi) njih dviju i uzelo se je od jetri (uzete su jetre od) njih dviju. Pa nisam posjedovao svoja dva oka (tj. nisam ih mogao zadržati da ne puste suze) kada sam vidio (taj) prizor. Rekao sam: "Ko ovo je učinio?" Rekli su: "Učinio je njega Hamzete, sin Abdulmuttaliba, i (a) on je u ovoj kući u pjanicama (tj. u društvu onih koji piju između nekih) od Pomagača. Kod njega je (jedna) pjevačica i njegovi drugovi, pa je rekla (ta pjevačica) u svojoj pjesmi (tj. u svome pjevanju): "Zar ne (Pazi)! O Hamzo, (pritrči tim) debelim devama!" (Ili: "O Hamzo! O Hamza! (Ponukavam te) Za debele deve!") Pa je skočio Hamzete (Hamza) k (svojoj) sablji (maču), pa je izdubio (odsjekao) grbe njih dviju, i rascijepio (otvorio) je slabine njih dviju i uzeo je od jetri (jetre od) njih dviju." Rekao je Alija: Pa sam otišao dok (najzad) uniđem (uđoh ili dok nisam ušao) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a kod njega je Zejd, sin Hariseta. I poznao (prepoznao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (udes) koji sam susreo (koji sam doživio), pa je rekao: "Šta ti je?" Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Nisam vidio kao danas (da se nešto tako dogodilo). Učinio je neprijateljstvo Hamzete nad mojim dvjema devama (ili: Naletio, Skočio je na njih), pa je izdubio grbe njih dviju, i rascijepio je slabine njih dviju, i, evo, on je tu u (jednoj) kući, sa njim su pijači (tj. pjanice neke)." Pa je pozvao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za svoj ogrtač, pa se je ogrnuo, zatim je otišao (počeo da) ide (krenuo je), a slijedio sam ga ja i Zejd, sin Hariseta, dok je došao (toj) kući koja (je ta što) je u njoj Hamzete. Pa je tražio dozvolu njemu (za ulazak), pa je dozvolio njemu. Pa je počeo

Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) kori (ukorava) Hamzeta u (tj. za ono) što je učinio, pa kada li je (kadli) Hamzete pijan, vrlo crvena su njegova dva oka. Pa je pogledao Hamzete k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je penjao (tj. podizao svoj) pogled, pa je pogledao k njegovim dvama koljenima, zatim je penjao, peo, podizao pogled. Pa je pogledao k njegovom licu, zatim je rekao Hamzete (Hamza): "A da li ste vi (išta drugo) osim (neki) robovi moga oca." Pa je prepoznao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da je on (sasvim) pjan. Pa se povratio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na svoje dvije pete natraške, pa je izašao, i izašli smo (i mi) sa njim. PRIČAO MI JE Muhamed, sin 'Abbada, izvijestio nas je Ibnu 'Ujejnete, rekao je: proveo je njega (hadis) nama Ibnul-Asbahanija, čuo je njega od Ibnu Ma'kila da je Alija, bio zadovoljan Allah od njega, veličao na Sehla (tj. nad Sehlom), sina Hunejfa, (tj. rekao je pet puta, a neki kažu šest puta, "Allahu ekber", klanjajući mu dženazu - a obično se to rekne četiri puta), pa je rekao: "Zaista on je prisustvovao Bedru." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Salim, sin Abdullaha, da je on čuo Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) priča da je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, (pričao o svome slučaju koji mu se je dogodio) kada je obudovala (postala udovica) Hafsata (Hafsa), kći Umera, od (tj. iza smrti svoga muža) Hunejsa, sina Huzafeta, Sehmije, a bio je od drugova poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, već je prisustvovao Bedru, preminuo je u Medini, rekao je Umer: Pa sam sreo Usmana, sina Affana, pa sam ponudio njemu Hafsu, pa sam rekao: "Ako hoćeš, vjenčaću ti Hafsu, kćer Umera." Rekao je: "Vidjeću (pogledaću) o svojoj stvari (o tome)." Pa sam ostao (nekoliko) noći (tj. dana), pa je rekao: "Već se pokazalo meni da se neću ženiti (u) ovaj ovaj moj dan." Rekao je Umer: Pa sam sreo Ebu Bekra, pa sam rekao: "Ako hoćeš, vjenčaću ti Hafsu, kćer Umera." Pa je šutio Ebu Bekr, pa nije vratio (tj. odgovorio) k meni (nijednu) stvar (tj. ništa). Pa sam bio na njega osjetljiviji (tj. ljući, srditiji) od mene na Usmana (nego što sam bio na Usmana). Pa sam ostao (nekoliko) noći, zatim je zaprosio nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam vjenčao nju njemu. Pa je sreo mene Ebu Bekr, pa je rekao: "Možda ti (da) si bio osjetljiv (ljutit) na mene kada si ponudio meni Hafsu, pa nisam vratio (odgovorio) k tebi." Rekao sam: "Da." Rekao je: "Pa zaista ono nije spriječilo mene da vratim (odgovorim) k tebi o (onome) što si nudio (ništa drugo) osim (to) da sam ja već znao da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, već spominjao nju, pa nisam zbog (toga htio ništa reći da) širim (da otkrijem) tajnu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A da je ostavio (on) nju, zaista bih primio nju." PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Šubete od Adijja, od Abdullaha, sin Jezida, čuo je Ebu Mes'uda Bedriju (da on priča) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Trošak (određenoga) čovjeka na svoju porodicu je (jedna) milostinja."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije: čuo sam Urveta, sina Zubejra (da) priča Umeru, sinu Abdul-Aziza, u njegovom zapovjedništvu (tj. u vrijeme njegovoga vladanja): Odgodio (Okasnio) je Mugirete, sin Šubeta, (obavljanje) popodnevne molitve, a on je zapovjednik Kufe, pa je unišao Ebu Mes'ud 'Ukbete, sin Amra, Ensarija, djed Zejda, sina Hasena - prisustvovao je (Ebu Mes'ud) Bedru - pa je rekao: "Zaista već si znao (tj. već znaš da) je sišao Džibril - na njega pozdrav! - pa je klanjao, pa je klanjao (i) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pet molitava (molitvi, namaza ovih u isto ono i onakvo vrijeme dana), zatim je rekao: "Ovako se je meni zapovjedilo." Takođe je bio Bešir, sin Ebu Mes'uda, (običaja da) priča od svoga oca. PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Ebu Avanete od Aameša, od Ibrahima, od Abdurahmana, sina Jezida, od Alkameta, od Ebu Mes'uda Bedrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dva ajeta od kraja sure Bekareta (Bekare takva su da) ko pročita njih dva u (jednoj) noći, njih dva su dosta njemu." Rekao je Abdurahman: Pa sam sreo (u Meki) Ebu Mes'uda, a on ophodi Kabu, pa sam pitao njega, pa je pričao meni njega (ovaj hadis). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba: izvijestio me je Mahmud, sin Rebi-a, da je 'Itban, sin Malika - a bio je (on) od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od (onih) ko je prisustvovao Bedru od Pomagača - da je on došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Ahmed, on je sin Saliha, pričao nam je 'Anbesete, pričao nam je Junus: rekao je Ibnu Šihab: Zatim sam pitao Husajna, sina Muhameda, a on je jedan (od) Salimovića, i on (je jedan) od njihovih vođa (poglavica, tj. od najboljih njih), (pitao sam ga) o hadisu Mahmuda, sina Rebi-a, od Itbana, sina Malika, pa je potvrdio njega (u tome, tj. smatrao ga je da istinu govori). PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Abdullah, sin 'Amira sina Rebi'ata, a bio je od najvećih (ili: od najstarijih) Adijjevića, i bio je njegov otac prisustvovao Bedru sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (izvijestio me je Abdullah) da je Umer postavio namjesnikom Kudameta, sina Mau'una, nad Bahrejnom, a bio je prisustvovao Bedru (on-Kudamete), i on je ujak (daidža) Abdullaha, sina Umera, i Hafse, bio zadovoljan Allah od njih. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda sina Esma-a, pričao nam je Džuvejrijete od Malika, od Zuhrije da je Salim, sin Abdullaha, izvijestio njega, rekao je: izvijestio je Rafi', sin Hadidža, (izvijestio je on) Abdullaha, sina Umera, da su njegova dva strica - a bila su njih dva prisustvovala Bedru - izvijestila njih dva njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio iznajmljivanje (tj. davanje pod zakup, pod kiriju, u najam) njiva (za sijanje). Rekao sam Salimu: "Pa (da li) daješ u zakup (pod zakup) njih ti?" Rekao je: "Da. Zaista Rafi' je umnožio na svoju osobu." (To jest: Rafi' je pogrešno shvatio smisao hadisa i tako ga onda i pričao, jer je zabranjeno davanje pod zakup zemljišta u slučaju kada se na ime zakupnine potražuje neodređeni dio ploda, a nije zabranjeno da se daje pod zakup zemljište za novac.)

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Husajna, sina Abdurahmana, rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Šeddada sina Hada, Lejsiju, rekao je: Vidio sam Rifa'ata, sina Rafi'a (Rafiovoga), Ensariju, a bio je prisustvovao Bedru. PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer i Junus od Zuhrije, od Urveta, sina Zubejra, da je on izvijestio njega da je Misver, sin Mahremeta izvijestio njega da je Amr, sin Avfa, a on je saveznik sinova Amira, sina Luejja (Luejjovih Amirovića), i bio je prisustvovao Bedru sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (da je taj Amr pričao) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao Ebu Ubejdeta, sina Džerraha, k Bahrejnu (tj. u Bahrejn da) donese njegovu glavarinu (porez Bahrejna). A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, on (lično) sklopio mir (sa) stanovnicima Bahrejna i postavio (je) zapovjednikom nad njima 'Ala-a, sina Hadremije. Pa je došao Ebu Ubejdete sa imovinom (tj. donio je veliku imovinu) iz Bahrejna. Pa su čuli Pomagači za dolaženje (za dolazak) Ebu Ubejdeta, pa su došli molitvi zore (da je obave) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto je otišao (tj. vratio se, vraćao se on sa molitve) izlagali (tj. pokazivali) su se njemu. Pa se nasmiješio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je vidio njih, zatim je rekao: "Mislim vas (Mislim da) ste čuli da je Ebu Ubejdete došao sa (nekom) stvari (tj. da je donio nešto)." Rekli su: "Da, o poslaniče Allaha." Rekao je: "Pa radujte (veselite) se, i nadajte se (onome) što vas veseli. Pa tako mi Allaha ne siromaštvu (da) se plašim na (tj. za) vas (dakle: ne plašim se siromaštva za vas), ali (tj. nego) ja se plašim da (se) prostre na vas ovozemnost (tj. da će se raširiti, u izobilju pojaviti bogatstvo ovozemaljskoga života, u ovozemaljskom životu) kao što se (bila) prostrla (ovozemnost) na (one ljude, one narode) ko je prije vas (živio), pa (da) se međusobno prepirete (za) nju (za ovozemnost i njezina dobra i naslade) kao što su se prepirali međusobno (oni za) nju, i (da) će (ona) uništiti vas kao što je uništila njih." PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Džerir, sin Hazima, od Nafi'a da Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, ubijaše zmije, sve (vrste od) njih, dok je (najzad) pričao njemu Ebu Lubabete Bedrija (bedrski učesnik) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio ubijanje zmija kuća (kućnih zmija), pa se je uzdržavao od njih. (Veli se da su to bijele zmije, ili: nježne, tanke, male zmije.) PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Muhamed, sin Fulejha, od Musa-a, sina Ukbeta. Rekao je Ibnu Šihab: Pričao nam je Enes, sin Malika (da) su (neki) ljudi od Pomagača zatražili dozvolu (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Dozvoli nama, pa neka ostavimo sinu naše sestre Abbasu njegov otkup (iz zarobljeništva, a bio je zarobljen na Bedru kao pripadnik idolopokloničke vojske)." Rekao je: "Tako mi Allaha nećete ostaviti od njega (tj. nećete ostaviti njemu niti jedan) srebrenjak." PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od Zuhrije, od 'Ata-a, sina Jezida, od Ubejdulaha, sina Adijja, od Mikdada, sina Esveda. - H - A pričao mi je Ishak, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima sina Sa'da, pričao nam je sin brata Ibnu Šihaba (bratić Ibnu Šihabov) od svoga strica, rekao je: izvijestio me je Ata', sin Jezida, Lejsija zatim Džunde'ija da je

Ubejdulah, sin Adijja sina Hijara, izvijestio njega da je Mikdad, sin Amra, Kindija - a bio je saveznik Zuhretovića i bio je od (onih) ko je prisustvovao Bedru sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio - izvijestio njega da je on rekao: "O poslaniče Allaha! Da li si vidio (tj. Šta misliš o ovakvom slučaju) ako sam sreo (jednoga) čovjeka od nevjernika, pa smo se pobili, pa je (on) udario jednu (od) moje dvije ruke sa (svojom) sabljom, pa je odsjekao nju, zatim se sklonio od mene u (jedno) stablo, pa je rekao: "Primio sam (tj. Primam) Islam radi Allaha (u ime Boga)." Da li ću ubiti njega, o poslaniče Allaha, poslije (toga što se desilo) da je (on) rekao nju (tu riječ)?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nećeš ubiti njega." Pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista on je odsjekao jednu (od) moje dvije ruke, zatim je rekao to poslije što je odsjekao nju." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nećeš ubiti njega (Ne ubij ga, Ne ubijaj ga, Ne smiješ ga ubiti). Pa ako si ubio (Pa ako ga ubiješ, tj. Pa ako ubiješ) njega, pa zaista on je u (na) tvom stepenu (položaju u kojem si bio) prije (nego ćeš) da ubiješ njega, a zaista ti si u (na) njegovom stepenu (položaju u kojem je bio on) prije (nego će) da izgovori (rekne, kaže) svoju riječ (tu) koju je rekao." (To jest: prije nego je izgovorio kelimei-šehadet.) PRIČAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je Ibnu 'Ulejjete, pričao nam je Sulejman Tejmija, pričao nam je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Bedra: "Ko će pogledati šta je napravio Ebu Džehl (šta je s njim)?" Pa je otišao Ibnu Mes'ud, pa je našao njega već (da) su udarila njega dva sina Afra-e, čak se je ohladio, pa je rekao: "Da li si ti (od), Ebu Džehle?" Rekao je Ibnu Ulejjete: Rekao je Sulejman: Ovako je rekao nju (tu rečenicu) Enes: Rekao je (Ibnu Mes'ud): "Da li si ti, Ebu Džehle?" Rekao je (Ebu Džehl): "A da li je (neko, tj. da li ima ko, neko) nad čovjekom (što) ste ubili njega?" Rekao je Sulejman: Ili je rekao: ".... (što) je ubio njega njegov narod." Rekao je: A rekao je Ebu Midžlez: Rekao je Ebu Džehl: "Pa da je (neko drugi) osim zemljoradnika ubio mene!" PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam je Mamer od Zuhrije, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, pričao mi je Ibnu Abbas od Umera, bio zadovoljan Allah od njih: Pošto je preminuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je Ebu Bekr: "Odi (Kreni) s nama k našoj braći od Pomagača (braći Pomagačima)." Pa su nas srela od njih dva dobra čovjeka, njih dva su prisustvovala Bedru. Pa sam pričao Urvetu, sinu Zubejra, pa je rekao: "Njih dvojica su 'Uvejm, sin Sa'ideta, i Ma'n, sin 'Adijja." PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, čuo je Muhammeda, sina Fudajla, od Ismaila, od Kajsa:

Bio je dar (dotacija, novčana pomoć iz državne blagajne) Bedranaca (tj. dar učesnicima u borbi na Bedru) pet hiljada pet hiljada (tj. po pet hiljada svakom). I rekao je Umer: "Zaista dajem (ili: davaću) prednost svakako njima (pretpostavljaću ih) nad (sve druge) ko je poslije njih (se borio)." PRIČAO MI JE Ishak, sin Mansura, pričao nam je Abdurrezzak, rekao je: izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Muhameda, sina Džubejra sina Mut'ima, od njegovoga oca, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita (uči) u sutonskoj molitvi (obavivši to čitanje) sa Turom (tj. pročitavši iz Kur'ana suru zvanu Tur), i to je prvo (ono) što je smirilo se (udostojilo se, ustalilo se) vjerovanje u mome srcu (zbog njega). (A to znači: Kad je čuo tu suru, to je bio početak ustaljivanja vjerovanja u njemu, to je prouzrokovalo da počne vjerovati. Ipak on nije odmah tada primio Islam, nego nakon šest godina kako neki vele.) A od Zuhrije, od Muhameda, sina Džubejra sina Mut'ima, od njegovoga oca da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao o zarobljenicima Bedra: "Da je bio (tj. Da je sada) Mut'im, sin Adijja, živ, zatim (da) je govorio meni o ovim smrdljivcima (tj. za ove smrdljivce), zaista bih ostavio njih njemu (bez otkupa, bez otkupnine bi mu ih poklonio)." A rekao je Lejs od Jahja-a, sina Seida, od Seida, sin Musejjeba: Dogodila se prva pobuna - misli (na) ubijanje Usmana - pa nije ostavila od drugova Bedra (ni) jednoga. Zatim se dogodila (ona) druga pobuna misli (na) Harru (tj. na pobunu i okršaj koji se je dogodio na istočnom kamenitom predjelu Medine između stanovnika Medine s jedne strane i Jezidove vojske - 27000 vojnika - s druge strane) - pa nije ostavila (ta pobuna) od drugova (tj. učesnika) Hudejbije (ni) jednoga (nikoga). Zatim se dogodila treća pobuna, pa nije se podigla (ova treća pobuna). I za ljude je skuhanost (tj. I tadašnji ljudi su imali skuhanost, učvršćenje, snagu, pamet - a to će reći (a to znači): I ti ljudi su bili prekaljeni i pametni, pa se nisu dali zavesti u krvoproliće u širim razmjerama). (U vezi ove treće pobune koja se ovdje spominje postoje razna nagađanja i mišljenja: 1. pobuna sekte Ezrekija u Iraku; 2. pobuna Ebu Hamzeta Haridžije u Medini za vrijeme halife Mervana, sina Muhameda sina Mervana sina Hakema, 130. godine po Hidžri; 3. pobuna, odnosno smutnja ubijanja koje je počinio Hadždžadž ubivši Abdullaha, sina Zubejra, r.a. 74. godine po Hidžri. Isto tako stavlja se prigovor i na izjavu i tvrđenje da poslije prve pobune nije ostao na životu nijedan učesnik u borbi na Bedru, a ostao je, u stvari, još neki broj tih ljudi na životu poslije toga: Alija, Talhate, Zubejr, Sa'd, Seid. Zadnji je umro između učesnika Bedra Sa'd, sin Ebu Vakkasa, a umro je prije pobune Harre, a ta je pobuna bila 63. godine po Hidžri.) PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Abdullah, sin Umera, Numejrija, pričao nam je Junus, sin Jezida, rekao je: čuo sam Zuhriju (da) je rekao: čuo sam Urvete, sina Zubejra, i Seida, sina Musejjeba, i 'Alkameta, sina Vakkasa, i 'Ubejdulaha, sina Abdullaha, o hadisu (ili: o događaju, slučaju) Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, svaki (od njih) pričao mi je grupu (jedan dio) od (toga) hadisa (događaja, slučaja). Rekla je (Aiša r.a.): Pa sam se okrenula (tj. Pa sam krenula prema mjestu za vršenje nužde) ja i Ummu Mistah, pa je posrnula Ummu Mistah u svome plaštu (u svome ženskom ogrtaču) pa je rekla:

"Sunovratio se (Propao) Mistah!" Pa sam rekla: "Loše je (ono) što si rekla. Psuješ (Grdiš) čovjeka (jednoga takvoga koji) je prisustvovao Bedru." Pa je spomenuo hadis (poznate) laži (klevete, tj. hadis u kojem se govori o klevetanju Aiše r.a.). PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Muhamed, sin Fulejha sina Sulejmana, od Musa-a, sina Ukbeta, od Ibnu Šihaba, rekao je: Ovo su ratovanja poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je spomenuo hadis (o Bedru i u njemu je naveo ovo): Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on baca njih (poginule neprijatelje u bunar): "Da li ste našli (ono) što je obećao vama vaš Gospod istinom (tj. kao istinitu stvar, da je istina to)." Rekao je Musa: Rekao je Nafi', rekao je Abdullah, rekli su (neki) ljudi od njegovih drugova: "O poslaniče Allaha! Dozivaš (neke) ljude mrtve." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Niste vi jačega sluha (tj. Ne čujete vi bolje ono) što sam rekao od njih." Pa svega (onih) ko je prisustvovao Bedru od Kurejševića (muslimana) od (onih) ko je (taj što) se je udarilo njemu za njegov dio (tj. od onih kome je pripao dio u ratnom plijenu) - je osamdeset i jedan čovjek. A bio je 'Urvete, sin Zubejra, (običaja da) govori: Rekao je Zubejr: Razdijelili su se njihovi dijelovi, pa su bili stotina (njih), a Allah je znaniji. (To jest: A Allah zna najbolje koliko ih je bilo.) PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera, od Hišama, sina 'Urveta, od njegovoga oca, od Zubejra, rekao je: Udarilo se je (tj. Učinilo se je, dalo se je na) dan Bedra za Iseljenike sa (tj. za) stotinu dijelova (od ratnoga plijena koji je zarobljen od neprijatelja). GLAVA nazivanja (imenovanja onih lica) ko se nazvao (imenovao, tj. čije se je ime spomenulo) od stanovnika (tj. između učesnika) Bedra u (ovom) Zborniku koji je (taj što) je postavio njega (tj. u ovoj Zbirci koju je sastavio, napisao) Ebu Abdullah (Buharija) na abecedi (tj. po abecedi poredavši imena osim prvih pet imena). Vjerovijesnik Muhammed, sin Abdullaha, Hašimović, pomilovao ga Allah i spasio. Ebu Bekr Siddik (Mnogoistiniti), zatim Umer, zatim Usman, zatim Alija. Zatim Ijas, sin Bukejra. Bilal, sin Rebaha, slobodnjak Ebu Bekra Siddika Kurejševića. Hamzete, sin Abdulmuttaliba, Hašimović. Hatib, sin Ebu Belte'ata, saveznik Kurejševića. Ebu Huzejfete, sin 'Utbeta sina Rebi'ata, Kurejšević. Harisete, sin Rebi'e, Ensarija, ubio se (ubijen, poginuo) je (na) dan Bedra, i on je Harisete, sin Surakata (jer je Rebi', ili: Rebi'a ime njegove majke), bio je (on) u osmatračnici (tj. u grupi osmatrača, gledalaca, izviđača). Hubejb, sin Adijja,

Ensarija. Hunejs, sin Huzafeta, Sehmija. Rifa'ate, sin Rafi'a, Ensarija. Rifa'ate, sin Abdul-Munzira. Ebu Lubabete Ensarija. Zubejr, sin 'Avvama Kurejšević. Zejd, sin Sehla. Ebu Talhate Ensarija. Ebu Zejd Ensarija. Sa'd, sin Malika, Zuhrija. Sa'd, sin Havleta, Kurejšević. Seid, sin Zejda sina Amra sina Nufejla, Kurejšević. Sehl, sin Hunejfa, Ensarija. Zuhejr, sin Rafi'a, Ensarija i njegov brat Abdullah, sin Mes'uda, Huzejlović. 'Utbete, sin Mes'uda, Huzejlija (Huzejlović). Abdurrahman, sin 'Avfa, Zuhrija (Zuhrijević). 'Ubejdete, sin Harisa, Kurejšević. 'Ubadete, sin Samita, Ensarija. 'Amr, sin 'Avfa, saveznik sinova 'Amira, sina Luejja (tj. saveznik Luejjovih Amirovića). 'Ukbete, sin 'Amra, Ensarija. 'Amir, sin Rebi'ata, 'Anzija ('Anzijević). 'Asim, sin Sabita, Ensarija. 'Uvejm, sin Sa'ideta, Ensarija. 'Itban, sin Malika, Ensarija. Kudamete, sin Maz'una. Katadete, sin Nu'mana, Ensarija. Muaz, sin Amra sina Džemuha. Muavviz, sin 'Afra'e, i njegov brat. Malik, sin Rebi'ata, Ebu Usejd Ensarija. Murarete, sin Rebi'a, Ensarija. Ma'n, sin 'Adijja, Ensarija. Mistah, sin Usaseta sina 'Abbada sina Muttaliba (sina Abdulmuttaliba) sina Abdu Menafa. Mikdad, sina 'Amra, Kindija, saveznik Zuhretovića. Hilal, sin Umejjeta, Ensarija, bio zadovoljan Allah od njih (s njima). GLAVA hadisa Nadirovića (tj. hadisa o Nadirovićima; ili: GLAVA događaja, slučaja Nadirovića) i (GLAVA) izlaženja poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k njima u (tj. zbog) krvarine (određene) dvojice ljudi, i (GLAVA onoga) šta su htjeli od prevare za poslanika (poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Zuhrija od Urveta, sina Zubejra: Bila je (vojna protiv Nadirovića) na glavi (tj. na završetku, po navršenju) šest mjeseci od događaja (od bitke) Bedra (a) prije Uhuda. I (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "On je (Onaj) koji je izveo (potjerao one) koji nisu vjerovali (koji ne vjeruju) od pripadnika Biblije iz njihovih zemalja (ili: domova) za prvo skupljanje (u Siriji, tj. On-Allah ih je protjerao radi njihovoga skupljanja i preseljenja na drugo mjesto, u stvari, u Siriju), niste mislili da izađu (tj. da će izaći)....". A učinio je njega (pohod protiv Nadirovića) Ibnu Ishak poslije (pohoda zvanoga) Bi'ru Me'unete i (poslije) Uhuda (da se je odigrao). PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdur-Rezzak, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž od Musa-a, sina Ukbeta, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Ratovali su Nedir i Kurejzate (ta dva plemena protiv Muhammeda a.s.), pa je protjerao (Muhammed a.s.) Nadiroviće (tj. pleme Nedir iz Medine), a ustalio je (tj. ostavio je) Kurejzate i učinio je dobro njima (tj. nije im uzeo ništa na ime ratnoga plijena), dok je (i pored takvoga odnosa prema njemu-tome plemenu opet) ratovalo (zaratovalo pleme) Kurejzate, pa je ubio (poubijao) njihove ljude i razdijelio je njihove žene, i njihovu djecu i njihova imanja među muslimane, osim nekih (od) njih (koji) su se priključili Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je obezbijedio njih (dao im je sigurnost, zaštitu) i primili su (oni) Islam. I protjerao je Židove Medine, sve njih: Kajnuka'oviće, a oni su skupina Abdullaha, sina Selama, i Židove Harisetovića i sve Židove Medine. PRIČAO MI JE Hasen, sin Mudrika, pričao nam je Jahja, sin Hammada, izvijestio nas je Ebu Avanete od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra, rekao je: Rekao sam Ibnu Abbasu: "Sura Hašr (Sura zvana Hašr)." Rekao je: "Reci: "Sura Nedira (Sura plemena Nadirovića)." Slijedio je njega (Ebu Avaneta) Hušejm od Ebu Bišra.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, pričao nam je Mutemir od svoga oca: čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah, uzvišen je, od njega, rekao je: Bio bi čovjek (određeni od Pomagača običaja da) učini Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (svojih) palmi dok je (najzad) osvojio sebi (posjede plemena) Kurejzate i Nedir, pa je bio poslije toga (običaja da) vraća njima (njihove palme, tj. da ih odbija da primi na korišćenje od njih - od Pomagača). PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Lejs od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Spaljivao (Palio) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, palme Nadirovića i sjekao, i one su Buvejrete (tj. i one - palme - su bile u mjestu Buvejrete u blizini Medine), pa je sišlo (aje, došao je ajet): "Što ste sjekli (posjekli) od palmi, ili ste ostavili njih stojeći (one) na svome korijenju, pa sa dozvolom Allaha (je to).....". PRIČAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Habban, izvijestio nas je Džuvejrijete, sin Esma'-a, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, spaljivao (palio) palme Nadirovića. Rekao je: I za njih govori (tj. I o njima-tim palmama - pjeva u slijedećim stihovima) Hassan, sin Sabita: "I lako je bilo na gospodare Luejjovića Paljenje (Požar da podnesu) u Buvejri šireći." (To jest: Lako je bilo podnositi požar Kurejševićima u Buvejri koji se je širio, buktao - jer nisu tu pogorile njihove palme, nego palme njihovih tajnih saveznika Nadirovića.) Rekao je: Pa je odgovorio njemu Ebu Sufjan, sin Harisa: "Učinio trajnim Allah to od pravljenja I spaljivao u njezinim krajevima plamen! Znaćeš koji nas od nje u daljini, I znaćeš koju (od) naših zemalja će štetiti." (Ebu Sufjan tada nije bio musliman, pa je ovim stihovima proklinjao muslimane, jer mu stihovi znače: Dao Allah da trajno spaljivanje bude u krajevima nje - Medine, koja je bila glavno mjesto i grad muslimana - tj. Izgorjela ti Medina, Hassane! Znaćeš ko je udaljen od nje-Buvejre pa da joj ne može pomoći i obraniti je, i znaćeš čiju će zemlju plamen štetiti, uništavati.) PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Malik, sin Evsa sina Hadesana, Nasrija da je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, pozvao njega (sebi u društvo, a on se i odazvao i došao Umeru). Kadli je došao njemu (Umeru iznenada) njegov vratar Jerfa pa je rekao njemu:

"Da li je tebi u Usmanu, i Abdurahmanu, i Zubejru i Sa'du (koji) traže dozvolu (povoljno društvo, tj. Hoćeš li im dozvoliti da uniđu, da uđu)?" Pa je rekao: "Da, pa uvedi ih." Pa je ostao malo, zatim je došao pa je rekao: "Da li ti je u Abbasu i Aliji (povoljno društvo)? Njih dvojica dozvolu traže." Rekao je: "Da." Pa pošto su njih dva unišla, rekao je Abbas: "O zapovjedniče vjernika! Sudi između mene i između ovoga (tj. i Alije)." A njih se dva parniče (svađaju, prepiru) o (imanju) koje je zaplijenio Allah Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, od imovine Nadirovića. Pa su se psovali (grdili) Alija i Abbas. Pa je rekla (ta mala) skupina (koja se tude zadesila): "O zapovjedniče vjernika! Sudi između njih dvojice, i odmori (tj. i daj mira) jednome (od) njih dvojice od drugoga." Pa je rekao Umer: "Promislite se (Polako se smislite i nastupajte lagano), zaklinjem vas sa Allahom koji je (taj što) sa Njegovom dozvolom stoji (opstoji) nebo i Zemlja. Da li znate da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nećemo se naslijeđivati, što smo ostavili, (to) milostinja je - hoće s tim svoju osobu (da li znate to)?" Rekli su: "Već je rekao to." Pa se okrenuo Umer na Aliju i Abbasa pa je rekao: "Zaklinjem vas dvojicu sa Allahom da li vas dvojica znate da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, već rekao to." Njih dvojica su rekla: "Da." Rekao je: "Pa zaista ja pričam (ili: ja ću pričati) vama o ovoj stvari. Zaista Allah, slava Njemu!, bio je posebno učinio Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, u ovome (ratnom) plijenu za (jednu) stvar (takvu što) nije dao nju (ni) jednome (čovjeku) osim njega, pa je rekao, veličajno je Njegovo spominjanje: "I što je zaplijenio Allah na (tj. za) Svoga poslanika od njih (od Nadirovića), pa niste (vi) gonili (utrkivali, tjerali na trčanje) na njega (tj. zbog njega - plijena ništa, nikoga) od konja, a ni deva.....", do Njegovoga govora ".... moćan". Pa bila je ova (imovina) čista (tj. osobita samo) za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim tako mi Allaha nije pritisnuo (uza se on, nije skupio on) nju ispod (tj. osim) vas i nije se osamio njom nad vama (tj. nije se samovlasno odnosio u toj imovini prema vama, nije bio sebičan u odnosu na vas). Zaista već je davao vama nje (te imovine) i razdijelio je nju u (među) vas dok je ostao (samo najzad) ovaj imetak od nje (od te cijele imovine). Pa je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) troši na svoju porodicu trošak (cijele) njihove godine od ovoga imetka, zatim uzme što je ostalo pa učine njega (tj. stavi ga na) mjesto činenja imetka Allaha (Allahovoga, tj. pa ostavi ostatak na mjesto gdje se ostavlja Allahov imetak - a to znači: u državnu imovinu). Pa je to radio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoj život (u cijelome svome životu). Zatim je preminuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Ebu Bekr: "Ja sam sljedbenik (nasljednik) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ili: njegov pokrovitelj, zaštitnik, skrbnik, tj. skrbnik njegove porodice, članova njegove porodice koji su ostali još živi poslije njegove smrti)." Pa je zgrabio njega (tj. uzeo je taj imetak) Ebu Bekr, pa je radio u njemu sa (načinom) što je radio s njim poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a vi ste tada (bili gdje ste i sada). Pa se okrenuo na Aliju i Abbasa (dakle: Okrenuo se Aliji i Abbasu) i rekao je: "Vas dvojica se sjećate da je Ebu Bekr u njemu (radio) kao što govorite vas dvojica. A Allah zna: Zaista on (Ebu Bekr) je (bio) u njemu (u tom radu) zaista istinit, dobročinitelj, napućen, sljedbenik prava (istine). Zatim je usmrtio Allah, moćan je i veličajan je, Ebu Bekra, pa sam rekao: "Ja sam sljedbenik poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekra, pa sam zgrabio (tj. držao) njega dvije godine od moga zapovjedništva radim (radeći ja) u njemu sa (načinom što) je radio u njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekr. I Allah zna da sam ja u njemu istinit, dobročinitelj, napućen, sljedbenik prava. Zatim ste vas dvojica došla meni, oba vas (obadva), i riječ vas dvojice je jedna i stvar vas dvojice je skupna (zajednička). Pa si došao meni - misli (na) Abbasa - pa sam rekao vama dvojici: "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je rekao:

"Nećemo se nasljeđivati (tj. Mi se ne nasljeđujemo - misli na sebe i na ostale Božije poslanike, a to znači: da se njihova zaostavština ne dijeli na nasljednike), šta smo (što smo) ostavili, milostinja je (to)." Pa pošto se pokazalo meni (za shodno) da dadnem njega (tj. taj imetak na korišćenje) k vama dvojici, rekao sam (reči ću): "Ako ste htjeli (tj. Ako hoćete) vas dvojica, daću njega k vama dvojici na (to, tj. uz uslov) da je na vas dvojicu ugovor Allaha, i Njegova obaveza (tj. ugovor i obaveza prema Allahu) zaista (da) ćete vas dvojica raditi svakako u njemu sa (načinom) što je (kako je) radio u njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekr i što sam radio u njemu (ja) otkako (tj. otkada) sam upravljao, a ako ne, pa ne govorite vas dvojica meni (tj. ne razgovarajte sa mnom o tom uopće). Pa ste vas dvojica rekla: "Dadni njega k nama s tim (tj. uz taj uslov)." Pa sam dao njega k vama dvojici. Pa zar vas dvojica sebi tražite od mene (drugo neko) suđenje osim toga? Pa tako mi Allaha koji je (Taj što) sa Njegovom dozvolom stoji (opstoji ovo) nebo i Zemlja, neću suditi u njemu (o njemu - o tom imetku) sa suđenjem (nekim drukčijim) osim toga dok stane (nastane) Čas (tj. do Sudnjega dana). Pa ako ste bili nemoćni od njega (tj. Pa ako ste nemoćni njega - taj uslov da ispunjavate), pa dadnite vas dvojica k meni, pa ja ću biti dosta vama dvojici njega (za njega - za taj imetak da ga upotrebim onako kako sam postavio vama uslov)." Rekao je (Zuhrija): Pa sam pričao ovaj hadis 'Urvetu, sinu Zubejra, pa je rekao: "Istinit je bio (tj. Istinu je rekao) Malik, sin Evsa. Ja sam čuo 'Aišu, bio zadovoljan Allah od nje, suprugu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da ona) govori: Poslale su supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, Usmana k Ebu Bekru (da) pitaju njega (tj. pitajući, tražeći, tražeći one od njega) svoju osminu od (onoga imetka) što je zaplijenio (bez borbe) Allah na Svoga (tj. Svome) poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam bila ja (običaja da) vraćam (tj. Pa ja odvraćah) njih, pa sam rekla njima: "Zar se (vi žene) ne bojite Allaha?! Zar ne znate (doslovno: Zar niste znale vi) da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govoraše: "Nećemo se nasljeđivati (mi), što smo ostavili, milostinja je (to)." Hoće s tim svoju osobu (tj. Mislio je s tim na sebe). "Samo će jesti obitelj (porodica) Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, u ovome imetku (tj. od ovoga imetka, a neće ga nasljeđivati)." Pa su doprijele supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, k (onome) što sam izvijestila njih." Rekao je: Pa je bila ova milostinja u ruci Alije, sprječavao je nju Alija Abbasu, pa je nadvladao njega nad njom. Zatim je bio (ovaj imetak) u ruci Hasena, sina Alije, zatim u ruci Husejna, sina Alije, zatim u ruci Alije, sina Husejna, i Hasena, sina Hasena, oba (od) njih dvojice uzimaše naizmjenično nju (ljetinu od toga imetka), zatim u ruci Zejda, sina Hasena. I ona je milostinja (tj. vakuf - evladijjet vakuf, porodična, obiteljska zadužbina) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, istinom (uistinu). PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, pričao nam je Mamer od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da su Fatima - na nju pozdrav (njoj mir)! - i Abbas došli njih dvoje Ebu Bekru (da) traže (ili: došli tražeći) njih dvoje svoje nasljedstvo njegovu zemlju od Fedeka (tj. u Fedeku) i njegov dio iz Hajbera (od Hajbera), pa je rekao Ebu Bekr: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Nećemo se nasljeđivati, što smo ostavili, milostinja je (to); samo jede porodica Muhammeda u ovome imetku (imanju, a ne nasljeđuje ga)." "Tako mi Allaha zaista rodbina

poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, draža je k meni da činim dobro (njoj više) od moje rodbine (tj. draža mi je nego moja rodbina)." GLAVA ubijanja Ka'ba, sina Ešrefa. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Amr: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je za Ka'ba, sin Ešrefa (spreman da ga napane)? Pa (tj. Jer) zaista on je već uznemirio (tj. uvrijedio) Allaha, i Njegovoga poslanika." Pa je ustao Muhamed, sin Meslemeta pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Da li želiš (voliš) da ubijem njega (da ga ubijem)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa dozvoli meni da govorim (jednu) stvar (tj. da reknem tome Ka'bu neku stvar, nešto i nepovoljno o tebi, a što će njega razveseliti da mu se tako pretvorim)." Rekao je: "Reci (šta hoćeš)." Pa je došao njemu (Ka'bu) Muhamed, sin Meslemeta pa je rekao: "Zaista ovaj čovjek (a mislio je na Muhammeda a.s.) već je pitao (tražio) nama milostinju, i zaista on je već zamorio nas (opteretio nas je za ono što nam je teško jer mi nemamo šta ni da jedemo, a kamoli da dajemo milostinju). I zaista ja sam već došao tebi (da) sebi tražim zajam (od) tebe." Rekao je (Ka'b): "I takođe (tj. I još) tako mi Allaha zaista zasitićete se svakako njega (tj. i još će vam biti dosade od njega, dosadiće vam on)." Rekao je: "Zaista mi smo već slijedili (tj. već slijedimo) njega, pa ne volimo da ostavimo njega do (da) vidimo (dok ne vidimo) ka kojoj stvari će postati njegova stvar (ili: njegovo stanje, njegov posao). A već smo htjeli (tj. već hoćemo) da pozajmiš nama (jedan devin) tovar, ili dva tovara (žita, hrane)." (Devin tovar je 60 sa'ova, oko dvjesta kilograma.) A pričao nam je Amr osim jedanput (više puta, a nije jedanput), pa nije spomenuo (riječi) "tovar, ili dva tovara", pa sam rekao njemu: U njemu (U hadisu) je (spomenuto i): "tovar, ili dva tovara". Pa je rekao: Mislim (da) je u njemu (spomenuo i): "tovar, ili dva tovara". Pa je rekao (Ka'b): "Da, (ali) založite mi (za dugovanje zalog)." Rekli su: "Koju stvar hoćeš (da ti dadnemo u zalog)?" Rekao je: "Založite mi vaše (svoje) žene." Rekli su: "Kako (da) založimo tebi naše žene, a ti si najljepši (od svih) Arapa?" Rekao je: "Pa založite mi vaše sinove." Rekli su: "Kako (da) založimo tebi naše sinove, pa (da) se psuje (grdi) jedan (od) njih, pa (da) se rekne: "Založio se je (tj. Bio je založen, u zalogu) za tovar, ili dva tovara. Ovo (To) je (jedna) sramota na nas (za nas), a ali (tj. nego) založićemo tebi oklop (pancijer, pancir košulju)." Rekao je Sufjan: Misli (na) oružje. Pa je obećao njemu da će doći njemu. Pa je došao njemu noću i sa njim je Ebu Nailete, a on je brat Ka'ba od dojenja (tj. brat po mlijeku Ka'bu). Pa je pozvao njih k tvrđavi (u tvrđavu), pa je sišao k njima. Pa je rekla njemu njegova žena: "Gdje izlaziš (u) ovaj čas?" Pa je rekao: "On je samo Muhamed, sin Meslemeta, i moj brat Ebu Nailete." A rekao je (u pričanju ovoga hadisa jedan drugi pripovjedač) osim Amra: Rekla je (Ka'bova žena): "Čujem (jedan takav) glas kao da ono kapa iz njega (tvoja) krv." Rekao je: "On je samo (tj. To je samo) moj prijatelj Muhamed, sin Meslemeta, i moj dojenik (brat po dojenju, mlijeku) Ebu Nailete. Zaista plemeniti (čovjek) da se je pozvao k udarcu (kopljem) u noći, zaista bi se odazvao." Rekao je: I uvede (dadne unići) Muhamed, sin Meslemeta, sa sobom dvojici ljudi. Reklo se je Sufjanu: "Imenovao je (tj. Je li imenovao) njih

Amr)?" Rekao je: "Imenovao je neke (od) njih." Rekao je Amr: Došao je sa njim sa dvojicom ljudi (tj. Doveo je sa sobom dvojicu ljudi, nekakva dva čovjeka). A rekao je (neko drugi) osim Amra (a ti drugi su): Ebu Abs, sin Džebra, i Haris, sin Evsa, i 'Abbad, sin Bišra: rekao je Amr: Došao je sa njim (tj. sa sobom u društvu) sa dvojicom ljudi (tj. doveo je sa sobom nekakva dva čovjeka), pa je rekao: "Kada god je došao (tj. Kada dođe Ka'b), pa zaista ja sam govornik za njegovu kosu (tj. ja ću uzeti njegovu kosu), pa ću omirisati (onjušiti) nju. Pa kada ste vidjeli (Kada vidite) mene (da) sam se domogao (tj. dohvatio, podigao do kose) od njegove glave, pa uzmite (mačeve), pa udrite njega." A rekao je jedanput: "Zatim dadnem omirisati vama (tj. Kada ga ja omirišem, zatim dadnem omirisati vama, udrite ga)." Pa je sišao k njima (Ka'b) naoružan (sabljom, mačem o vratu obješenom bivši) i on je (u takvom stanju da) se širi od njega vjetar mirisa. Pa je rekao (Muhamed, sin Meslemeta, Ka'bu): "Nisam vidio kao danas vjetra (tj. mirisa) - to jest: ljepšega." A rekao je (drugi) osim Amra: Rekao je (Ka'b): "Kod mene je najmirodskija (od) žena Arapa (tj. Ja imam ženu koja je vlasnica, ili spravljačica, najljepših mirisova od svih arapskih žena) i najsavršenija (od) Arapa. Rekao je Amr: Pa je rekao: "Da li ćeš dozvoliti meni da omirišem (da pomirišim) tvoju glavu?" Rekao je: "Da." Pa je omirisao njega (tj. nju - glavu). Zatim je dao omirisati svojim drugovima. Zatim je rekao: "Da li ćeš dozvoliti meni?" Rekao je: "Da." Pa pošto se domogao od njega (njega, tj. Pa pošto je dohvatio nju - glavu), rekao je: "Držite vi (Držite ga)!" Pa su ubili njega. Zatim su došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su izvijestili njega (o svemu tome). GLAVA ubijanja Ebu Rafi'a Abdullaha, sina Ebul-Hukajka. A rekne se (tj. veli se da je njegovo ime bilo) Sellam, sin Ebul-Hukajka. Bio je u Hajberu, a veli se (da nije u Hajberu nego) u (jednoj) tvrđavi svojoj u zemlji Hidžaza. A rekao je Zuhrija: Ono (ubijanje Ebu Rafi'a) je poslije (ubijanja) Ka'ba, sina Ešrefa. PRIČAO MI JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Jahja, sin Adema, pričao nam je Ibnu Ebu Zaidete od svoga oca, od Ebu Ishaka, od Bera-a, sina 'Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, skupinu (ljudi) k Ebu Rafi-u, pa je unišao na njega (tj. pa je unišao njemu) Abdullah, sin 'Atika, (u) njegovu kuću (sobu) noću, a on je spavač, pa je ubio njega. PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a, sina Aziba, rekao je: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k Ebu Rafi'u (određenome) Židovu (neke) ljude od Pomagača, pa je učinio zapovjednikom nad njima Abdullaha, sina Atika. A bio je Ebu Rafi' (običaja da) uznemiruje poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (da) potpomaže na njega (tj. protiv njega), a bio je u (jednoj) svojoj tvrđavi u zemlji Hidžaza. Pa pošto su se (oni) približili njemu (zamku, tvrđavi), a već je zašlo (zalazilo) Sunce i išli (tj. vraćali) su se ljudi sa svojim stadom (koje je bilo na paši), pa je rekao Abdullah svojim drugovima:

"Sjedite (na ovome) svome mjestu. Pa zaista ja sam odlazač i podešavač sebe (prikazivač sebe ljubaznim, prikazaću se ljubaznim, uljudnim) vrataru (te utvrde, tvrđave). Možda ja da uniđem." Pa se okrenuo prema (tvrđavi) dok se približio (tim) vratima. Zatim se pokrivao sa svojom odjećom kao da on vrši nuždu, a već su unišli ljudi (te tvrđave unutra). Pa je viknuo za njega (na njega taj) vratar: "O robe Allaha (O slugo Allaha, O čovječe Božiji)! Ako si bio (da) hoćeš (Ako hoćeš) da uniđeš, pa uniđi (pa uđi), pa (tj. jer) zaista ja hoću da zaključam (ova) vrata." Pa sam unišao, pa sam se sakrio. Pa pošto su unišli ljudi (sa stadima), zaključao je vrata. Zatim je objesio ključeve (kojima se zaključava) na (jedan) kolac. Rekao je: Pa sam ustao ka ključevima, pa sam uzeo njih, pa sam otvorio vrata. A bio je Ebu Rafi' (običaja da) se priča noću kod njega, i bio je u (nekim visokim, uzdignutim od tla) svojim sobama. Pa pošto su otišli od njega stanovnici (tj. učesnici) njegovoga noćnoga pričanja (razgovora), penjao (popeo) sam se k njemu. Pa sam učinio kada god sam otvorio (neka) vrata (penjući se k njemu), zaključao bih na mene (tj. za sobom njih) iznutra (od unutra). Rekao sam (u sebi ovo): Ako (ti) ljudi (taj narod njegov) opomenu se (saznaju) za mene, nisu dospjeli (neće oni dospjeti) k meni dok (tj. prije nego da) ubijem njega (dok ga ne ubijem). Pa sam (na kraju) stigao (dopro) k njemu, pa kada li je on u (jednoj) mračnoj sobi usred svoje obitelji (porodice), neću znati (tj. ne znam) gdje je on od sobe (u toj sobi). Pa sam rekao: "Ebu Rafi'e!" Pa je rekao: "Ko je ovo?" (To jest: "Ko je to?") Pa sam pao (tj. Pa sam se upravio, pošao, krenuo) prema glasu (put toga glasa), pa udarim njega (pa sam ga udario jednim) udaranjem (udarcem) sa sabljom (mačem), a ja sam izbezumljen (zabezeknut), pa nisam koristio (iskoristio nijednu) stvar (tj. nisam postigao ništa). I povikao je (on). Pa sam izašao iz (te) sobe, pa ostanem nedaleko (tj. ne tako mnogo). Zatim sam unišao k njemu pa sam rekao: "Šta je ovaj (Kakav je to) glas, o Ebu Rafi'e?" Pa je rekao: "Za tvoju majku jao (tj. Teško tvojoj majci)! Zaista je (nekakav) čovjek u (ovoj) sobi udario mene prije (tj. maloprije) sa sabljom (mačem svojim)." Rekao je: Pa udarim (Pa sam udario) njega (jednim) udaranjem (koje) je oslabilo njega, a nisam (bio sasvim) ubio njega. Zatim sam stavio oštricu sablje (mača) u njegov stomak (trbuh) dok je uzeo u njegovim leđima (izlaz, tj. dok mu je najzad mač izašao na leđa). Pa sam saznao (poznao) da sam ja ubio njega. Pa sam počeo (da) otvaram (ta) vrata, vrata po vrata, dok sam stigao (dopro) k (jednoj) stepenici njegovoj, pa sam stavio svoju nogu, a ja mislim (tj. misleći ja) da sam ja već stigao k zemlji (tj. da sam dopro k tlu). Pa sam pao u (jednoj) noći mjesečnoj (obasjanoj mjesečinom), pa se je razbila moja golijen (cipac, potkoljenica). Pa sam zamotao nju sa (jednom) čalmom (zavojem). Zatim sam otišao dok sam (najzad) sjeo na vrata, pa sam rekao: "Neću izaći noćas do (da) znam (dok ne saznam) da li sam ubio njega (sigurno, zaista)." Pa pošto je povikao (tj. zapjevao) pijetao (horoz), stao je objavljivač smrti na bedem (tvrđavu, na zid tvrđave) pa je rekao: "Objavljujem smrt (Izvještavam o smrti) Ebu Rafi'a, trgovca stanovnika Hidžaza." Pa sam otišao k svojim drugovima pa sam rekao: "Spas! (Tj. Spašavajte se! Požurite! Bježite!) Pa već je ubio Allah Ebu Rafi'a (neka znate)." Pa sam stigao (na kraju) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam pričao (ispričao to) njemu. Pa je rekao meni (on): "Prostri (Položi) svoju nogu!" Pa sam prostro (položio, pružio) svoju nogu, pa je potrao (on) nju, pa kao da je ona (takva da) se nisam tužio (na) nju nikada (tj. pa mi poslije toga bi, postade ta noga tako zdrava kao da me nije nikada ni boljela, kao da je nisam nikada ni ozlijedio). PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Usmana, pričao nam je Šurejh - on je sin Meslemeta, pričao nam je Ibrahim, sin Jusufa, od svoga oca, od Ebu Ishaka, rekao je: čuo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k Ebu Rafi'u Abdullaha, sina Atika, i Abdullaha, sina Utbeta, u ljudima (među ljude) sa njima. Pa su otišli dok su se približili (njegovoj) tvrđavi. Pa je rekao njima Abdullah, sin Atika: "Ostanite vi dok odem ja pa (da) pogledam." Rekao je: Pa sam se udobravao (pokazivao sam ljubaznost, uljudnost) da uniđem (u tu) tvrđavu. Pa su izgubili (stanovnici tvrđave jednoga) svoga magarca. Rekao je: Pa su izašli sa glavnjom (živim ugarkom da) traže njega. Rekao je: Pa sam se pobojao da se prepoznam (da ću biti prepoznat, da me ne prepoznaju), pa sam pokrio svoju glavu i svoju nogu (noge) kao da ja vršim nuždu. Zatim je dozivao (povikao) drug vrata (vratar): "Ko je htio (ko hoće) da uniđe, pa neka uniđe prije (nego) da zaključam njih." Pa sam unišao, zatim sam se sakrio u vezalište (u mjesto gdje je svezan nekakav) magarac kod vrata (te) tvrđave. Pa su večerali (oni) kod Ebu Rafi'a i pričali su dok je otišao (prošao jedan) čas (sat) od (te) noći, zatim su se vratili ka svojim kućama. Pa pošto su se smirili (njihovi) glasovi i ne čujem (nikakvoga) kretanja, izašao sam (tada). Rekao je: I vidio sam vratara gdje je stavio ključ (od vrata te) tvrđave u (jednu) rupu (prokopanu u zidu), pa sam uzeo njega, pa sam otvorio s njim vrata tvrđave. Rekao je: Rekao sam: Ako se opomene (tj. Ako sazna, opazi) za mene (taj) narod, otići ću na polaganost (polako, bez žurbe). Zatim sam se upravio ka vratima njihovih kuća, pa sam pozaključavao njih (vrata) na njima (vlasnicima) od vanjske (strane). Zatim sam se popeo k Ebu Rafi'u u (uz) stepenice, pa kada li je (njegova) kuća (soba) tamna. Već se je ugasila njegova svjetiljka, pa nisam znao gdje je (taj) čovjek (na kojem mjestu spava, leži). Pa sam rekao: "O Ebu Rafi'e!" Rekao je: "Ko je ovo (to)?" Rekao je: Pa sam se upravio prema (tome) glasu, pa udarim njega (pa sam ga udario). I povikao je. Pa nije koristila (ta prva navala nijednu) stvar (ništa). Rekao je: Zatim sam došao kao da ja pomažem (pritječem u pomoć) njemu, pa sam rekao: "Šta je tebi, o Ebu Rafi'e?" A izmijenio sam svoj glas. Pa je rekao: "Zar se neću začuditi (tj. Zar se ne čudim) tebi, tvojoj majci teško?! Unišao je na mene (meni jedan) čovjek, pa je udario mene sa sabljom (mačem). Rekao je: Pa sam se upravio njemu takođe (opet), pa udarim (pa sam udario) njega drugi (puta), pa nije koristila (nijednu) stvar (ništa). Pa je zavikao (zajaukao) i ustala je njegova porodica. Rekao je: Zatim sam došao, i izmijenio sam svoj glas kao (na) oblik (izvjesnoga) pomagača, pa kada li je on ležač (leži) na svojim leđima. Pa stavim (Pa sam stavio svoju) sablju u njegov stomak, zatim se izvrnem (nagnem, naslonim) na nju (na sablju), dok sam (najzad) čuo glas (njegove) kosti. Zatim sam izašao izbezumljen dok sam došao (onim) stepenicama (i) hoću da siđem, pa padnem od (sa) njih. Pa se skinula (tj. Pa je iskočila iz svoga ležišta) moja noga. Pa sam svezao nju, zatim sam došao mojim drugovima skakućem (skakućeći na jednoj nozi), pa sam rekao njima: "Odite (Idite), pa obradujte poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa (jer) zaista ja neprestano ću biti (tu) dok čujem (dok ne čujem) izvještačicu smrti (osobu koja izvještava o smrti). Pa pošto je bilo u lice jutra (tj. u osvit zore), popela se izvještačica (tj. izvještač o smrti) pa je rekao: "Izvještavam (o smrti) Ebu Rafi'a." Rekao je: Pa sam ustao (da) idem, nema sa mnom (u mene nikakvoga) prevrćanja (udaranja sobom, drhtanja, potresa od bolova), pa sam stigao svoje drugove prije (nego što je nastupilo vrijeme, čas) da dođu (oni) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam obradovao (obeselio ja lično) njega.

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA RATOVANJA HENDEKA i ona (tj. ovo ratovanje) je (poznato još i pod nazivom, imenom) Ahzab. ("Handekun" je pravi naziv, tj. izgovor, riječi Hendek, a znači: rov, šanac, opkop ili jarak, duboki jarak. U tekstu hadisa misli se na jedan rov što su ga nedaleko od Medine bili iskopali u svoje vrijeme Muhammed a.s. i njegovi drugovi da bi im se bilo lakše braniti od neprijatelja za koje su bili čuli da se spremaju da udare na Medinu. Zaista neprijatelji su bili zaista i došli da udare na Medinu i zaustavili su se kod toga rova. Neprijatelja je bilo deset hiljada vojnika, a muslimana je bilo svega tri hiljade boraca. Neprijatelji muslimana su bili sastavljeni iz skupina, stranaka raznih arapskih plemena sa bezbožničkim Kurejševićima na čelu i od Židova, uglavnom, iz plemena Nedirovića koji su protjerani iz Medine u Hajber. Ti Židovi i te skupine iz raznih arapskih plemena koje su se složile i sklopile kao nekakav savez da udare na Medinu - nazivaju se u Kur'anu i hadisima el-ahzabu. "El-ahzabu" je množina od "hizbun", a "hizbun" znači, između ostaloga, i stranka, skupina ljudi. "El-ahzabu" su stranke, skupine ljudi, a neki tu riječ prevode sa izrazom: saveznici. Prema tome "gazvetul-handeki" znači: ratovanje oko rova, preko rova. A "ve hijel-Ahzabu" znači: A ona (ta bitka) je (bitka, ratovanje protiv poznatih, određenih) skupina (stranaka; saveznika idolopoklonstva, bezboštva). U daljem se tekstu neće više davati ova objašnjenja, a ova će se bitka, vojna nazivati samo izrazima Hendek i Ahzab. Bilo bi pravilno upotrebljavati El-ahzab, ali radi kratkoće upotrebljavaće se oblik Ahzab.) Rekao je Musa, sin Ukbeta: Bila je (ova bitka) u (mjesecu) ševalu godine četvrte (poslije Hidžre). PRIČAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Ubejdulaha, izvijestio me je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izlagao (tj. vršio smotru) njega (na) dan Uhuda, a on (Ibnu Umer) je sin četrnaest godina (tj. a on je imao tada četrnaest godina života), pa nije dao preći njemu (u vojnike, nije dozvolio njemu da učestvuje u bitci, u borbi jer je smatrao da nije još dorastao za borbu). A izložio je (vršio je smotru) njega (na) dan Hendeka, a on je sin petnaest godina (tj. a on je imao tada petnaest godina života), pa je dao preći njemu (u vojnike, dao je dozvolu njemu da učestvuje u borbi, tj. proizveo ga je u čast vojnika). (Na osnovu ovoga Buharija hoće da dokaže da je Hendek bio četvrte godine po Hidžri, a ne pete godine kakav je stav nekih, jer je Uhud, tj. borba na Uhudu bila treće godine po Hidžri.) PRIČAO MI JE Kutejbete, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u Hendeku, a oni (tj. jedni muslimani) kopaju, a mi prenosimo (tu iskopinu) zemlju na našim međuplećima (tj. na prostoru hrptenjače gdje se sastaju pleća - a to će reći: na našim grbačama). Pa je rekao (govorio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Moj Bože! Nema života osim život (osim života) drugoga svijeta. Pa oprosti Iseljenicima i Pomagačima!"

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sin Amra, pričao nam je Ebu Ishak od Humejda: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka Hendeku, pa kada li Iseljenici i Pomagači kopaju u (jednom) hladnom jutru, pa nisu bili za njih robovi (tj. pa oni nemaju robova nikakvih da) rade to za njih (da rade to njima mjesto njih). Pa pošto je vidio (ono) što je sa njima od truda (napora) i gladi, rekao je: "Moj Bože! Zaista život je život drugoga svijeta. Pa oprosti Pomagačima i Iseljenicima." Pa su rekli (oni) odgovarajući njemu: "Mi smo (oni) koji su se prisegnuli Muhamedu. Na (ovu) borbu dok smo ostali (tj. dok ostajemo na životu), vječno." PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis od Abdul-Aziza, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Počeli su Iseljenici i Pomagači (da) kopaju (onaj poznati, određeni) rov okolo (oko) Medine, i (da) prenose (oni iskopanu) zemlju na svojim leđima, a oni govore (tj. radili su to govoreći oni): "Mi smo (oni) koji su se prisegnuli Muhammedu. Na Islam dok smo ostali (dok ostajemo, doživotno), vječno." Rekao je: Govori Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a on odgovara njima: "Moj Bože! Zaista ono nema dobra osim dobro drugoga svijeta. Pa blagoslovi (dadni blagoslov) u (među) Pomagače i Iseljenike." Rekao je: Donosi se njima punjenje moje šake od ječma (tj. Donosi im se, Donosilo im se toliko ječma da bi se mogla napuniti moja šaka), pa se napravi (tj. skuha) sa progrklim (ogrklim) salom (lojem), stavi se pred (te) ljude, a ljudi su gladni, a ono (to salo, loj, masnoća-ihaletun) je ružno u grlu (tj. hvata za grlo svojim ružnim ukusom) i za njega je (tj. on ima) smrdljiv miris. ("Ihaletun" je ženskoga roda u arapskom jeziku, prevodi se sa izrazom salo, loj - a te obje riječi drugoga su roda u našem jeziku, pa se zbog toga zamjenice ne slažu u rodu između teksta i prevoda.) PRIČAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, pričao nam je Abdul-Vahid, sin Ejmena, od svoga oca, rekao je: Došao sam Džabiru, bio zadovoljan Allah od njega, pa je rekao: Zaista mi (na) dan Hendeka kopamo, pa se izložila (tj. pa se ispriječila jedna) čvrsta površina (ili komad, sloj zemlje kojoj ne može ništa ćuskija, gvozdeni kolac). Pa su došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Ovo je (jedna neprobojna) površina (jedna gromada što) se izložila (ispriječila) u (ovome) rovu." Pa je rekao: "Ja sam silazač (tj. Ja ću sići)." Zatim je ustao, a njegov stomak je zamotan sa (jednim) kamenom (da mu kamen pritisne malo stomak, pa da bi lakše trpio glad i da bi lakše nosio prazan stomak). A ostali smo tri dana ne kušamo (ne kušajući mi nikakvoga) kušanja (tj. ne okusivši ništa). Pa je uzeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ćuskiju, pa je udario, pa se je vratila (tj. pa je postala ta čvrsta površina, pretvorila se u) pijesak tekući (padajući, tj. u živi pijesak), ili pokretni (nezadrživi pijesak). Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Dozvoli mi, ka kući (svojoj da odem)." Pa sam rekao svojoj ženi: "Vidio sam u Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) stvar, nije ti bilo u tome (nikakvoga) strpljenja."

(To jest: "Vidio sam ga gladnoga da to nije za izdržati, da ti ne bi to mogla trpiti.") "Pa (da li) je kod tebe (nekakva) stvar (od hrane, tj. Imaš li išta za pojesti)?" Rekla je: "Kod mene je (neki) ječam (tj. Imam nekoga ječma) i (jedna) kozica (žensko jare)." Pa sam zaklao (tu) kozicu, a (ona) je samlila (samljela taj) ječam, čak smo učinili (tj. stavili to) meso u lonac. Zatim sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a (ono) tijesto se već razbilo (tj. zakvasilo), a (onaj) lonac (šerpa) je među kamenjem (tj. na kamenju postavljenom uz vatru na koje se stavlja lonac za varenje), već je bio skoro (blizu) da se skuha (svari). Pa sam rekao: "Jelce (tj. Jedno malo jelo) je za (u) mene, pa ustani ti, o poslaniče Allaha, i (jedan) čovjek, ili dva čovjeka (još)." Rekao je: "Koliko je ono?" Pa sam spomenuo njemu. Rekao je: "Mnogo, lijepo (dobro je to)." Rekao je: "Reci njoj (da ona, tj. neka ona) ne iščupa (ne skida taj) lonac (sa kamenja), a niti (taj) hljeb iz peći (iz furune) do (da ja) dođem (dok ja ne dođem)." Pa je rekao: "Ustanite (Ustajte)!" Pa su ustali (ti svi tude što su bili) Iseljenici i Pomagači. Pa pošto je unišao (naišao) na svoju ženu (Džabir), rekao je: "Teško tebi! Doveo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (sve one) Iseljenike i Pomagače i ko je sa njima (se zadesio)." Rekla je: "Da li je pitao tebe (o količini jela)?" Rekao sam: "Da." Pa je rekao (Muhammed a.s.): "Ulazite, i ne tiskajte se (ne guraj te se)." Pa je počeo (Muhammed a.s. da) razbija (da lomi, da mrvi onaj) hljeb i (da) stavlja na njega (ono) meso, i zastire (pokriva taj) lonac i peć kada je (kada bi on) uzeo iz njega, i približuje (tj. dodaje) ka svojim drugovima, zatim iščupa (izvadi meso; ili: zatim skine, otkrije lonac - da opet izvadi iz njega). Pa neprestano razbija (lomi) hljeb i crpa (grabi, uzima iz lonca meso) dok su se zasitili (dok su se svi oni najeli), i ostao je (još i jedan) ostatak. Rekao je: "Jedi (ti, ženo Džabirova) ovo, i pokloni (još nekome), pa (tj. jer) zaista ljudi su (u takvoj prilici da) je pogodila njih glad." PRIČAO MI JE Amr, sin Alije, pričao nam je Ebu Asim, izvijestio nas je Hanzalete, sin Ebu Sufjana, izvijestio nas je Seid, sin Mina-a, rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Pošto se kopao Hendek, vidio sam u Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, žestoku glad (ili: žestoku udubljenost, uleknutost, uvučenost stomaka od gladi, zbog gladi), pa sam se obrnuo (vrnuo, tj. otišao) ka svojoj ženi, pa sam rekao: "Da li je kod tebe (imaš li od jela neku) stvar (išta), pa (jer) zaista ja sam vidio u poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, žestoku glad (udubljenost stomaka od gladi)?" Pa je izvadila k meni (jednu kožnu) posudu (vreću, torbu), u njoj je sa' (3,34 kg.) od ječma. I za (u) nas je (jedna) životinjica (ovca) pokućarica (ulazi u kuću), pa sam zaklao nju. I samlila (samljela) je (ona taj) ječam, pa je svršila (završila mljevenje) do moga svršavanja (završavanja klanja ovčice). I isjekao sam nju (ovčicu na komade) u njezin lonac (u njezinu šerpu, tendžeru), zatim sam se okrenuo (tj. otišao, vratio sam se) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekla: "Ne osramoti me sa (tj. u, kod) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa (u onoga, i sa onim) ko je sa njim." Pa je došao njemu, pa sam tajno govorio njemu, pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Zaklali smo (jednu) životinjicu našu i samljeli smo (jedan) sa' (3,34 kg) od ječma (sa' ječma koji) je bio kod nas, pa dođi ti, i nekolicina (i nekoliko ljudi) sa tobom (pa da jedu)." Pa je povikao (jakim glasom) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"O stanovnici (tj. O prisutnici, O radnici, kopači ovoga) rova! Zaista Džabir je već napravio podrobac (ostatak od hrane, jela, tj. napravio je jedno jelo), pa dođite (požurite) vi!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne spuštajte (Ne snimajte) nipošto vaš lonac, i ne zakuhavajte nipošto (u hljeb) vaše tijesto do (da) dođem (ja)." Pa sam došao, i došao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, predvodi (predvodeći on te) ljude dok sam došao (ja) svojoj ženi. Pa je rekla: "S tobom (učinio Allah tako, to) i s tobom (učinio tako, to)!" (To jest: Žena klete i mrmlja od stida što je malo hrane, a muž doveo mnogo ljudi sa Muhammedom a.s..) Pa sam rekao (ja praveći se da ne čujem ženine kletve): "Već (sam) učinio (onaj predlog) koji si rekla (a to znači: evo doveo sam Muhammeda a.s. i ljudi nekoliko)." Pa je izvadila njemu (Muhammedu a.s.) tijesto. Pa je pljucnuo (Muhammed a.s.) u njega i blagoslovio je. Zatim je upravio k našem loncu, pa je pljucnuo i blagoslovio (je). Zatim je rekao: "Pozovi (Zovni, Zovi jednu) kuharicu, pa neka zakuha (hljeb) sa mnom. I crpaj (uzimaj, tj. grabi ti, o kuharico,) iz vašega lonca. I ne spuštajte (ne skidajte vi) njega (lonac)." A oni su hiljadu (tj. A njih je bilo hiljadu ljudi sa Muhammedom a.s.). Pa kunem se Allahom zaista već su jeli (oni), čak su ostavili (prestali da jedu od sitosti) njega, i okrenuli se (odstranili su se od jela), a zaista naš lonac zaista hrče (tj. vrije ključa) kao što je on (prije toga ključao), i zaista naše se tijesto zaista zakuhava (u hljeb) kao što je ono (zakuhavalo se prije toga). PRIČAO MI JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Abdete od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, (o riječima iz Kur'ana): "Pošto su došli vama od (strane) iznad vas i od niže od vas, i pošto su se skrenuli (tj. uskolebali, uznemirili vaši) pogledi i (pošto) su doprla (dospjela od uzbuđenja vaša) srca grkljanima (u grkljane)....", rekla je: Bilo je to (neprijatno stanje obuzelo muslimane na) dan Hendeka. PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (dobrovoljno u prilici da) prenosi (iskopanu) zemlju (tj. prenosaše, prenosio je i on zemlju na) dan Hendeka, čak je sakrila (tj. prekrila prašina) njegov stomak - ili: uprašio se njegov stomak - govori (tj. prenosaše zemlju govoreći, izgovarajući ove stihove): "Tako mi Allaha da nije Allaha, ne bismo se naputili. I ne bismo milodarili i ne bismo klanjali. Pa spusti svakako spokojstvo na nas. I učvrsti (naše) noge ako se (mi) sukobimo. Zaista ovi su već se osilili na nas. Kada su htjeli zavođenje (nas), nismo htjeli." I podigao bi s njom (sa zadnjom riječi Muhammed a.s.) svoj glas: "Nismo hteli, nismo htjeli."

(Ove stihove je spjevao Abdullah, sin Revahata r.a. Pod zavođenjem se misli na zavođenje sa puta Islama natrag u bezboštvo i idolopokloništvo.) PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Šubeta, rekao je: pričao mi je Hakem od Mudžahida, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Pomogao sam se (tj. Pomognut sam) sa istočnjakom (vjetrom), a uništilo se (Uništeno je pleme) 'Ad sa zapadnjakom (vjetrom)." PRIČAO MI JE Ahmed, sin Usmana, pričao nam je Šurejh, sin Meslemeta, rekao je: pričao mi je Ibrahim, sin Jusufa, rekao je: pričao mi je moj otac od Ebu Ishaka, rekao je: čuo sam Bera-a (da) priča, rekao je: Pošto je bio dan Ahzaba i kopao je rov poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vidio sam ga (da) prenosi od zemlje (zemlju toga) rova, čak je sakrila od mene (ta) zemlja (tj. prašina te zemlje) kožu njegovoga stomaka (trbuha), a bio je mnoge dlake. Pa sam čuo njega (da) pjeva (pjesmu u pjesničkom metru redžezu) sa riječima sina Revahata (Revahatovoga), a on prenosi od (te) zemlje govori (tj. prenosi tu zemlju govoreći): "Moj Bože! Da nije Tebe, ne bismo se naputili. I ne bismo milodarili i ne bismo klanjali. Pa spusti svakako spokojstvo na nas. I učvrsti (u borbi naše) noge ako se sukobimo. Zaista ovi su već osilili se na nas. I ako (ili: Iako) su htjeli zavođenje, nismo htjeli." Rekao je: Zatim otegne svoj glas sa zadnjom njom (a to će reći: Otegne glas kada izgovara zadnju riječ "ebejna": nismo htjeli). PRIČAO MI JE Abdete, sin Abdullaha, pričao nam je Abdussamed od Abdurahmana - on je sin Abdullaha sina Dinara - od njegovoga oca da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: Prvi dan (što) sam prisustvovao njemu (tj. u njemu, jednoj borbi, ratovanju) je dan Hendeka. PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera, od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera. Rekao je (Mamer): A izvijestio me je Ibnu Tavus od Ikrimeta, sina Halida, od Ibnu Umera, rekao je: Unišao sam Hafsi, a njezine pletenice kapaju (što bi moglo da znači da se kupala ili prala glavu prije njegovoga dolaska, a to mu je sestra). Rekao sam: "Već je bilo od posla (ovih) ljudi što vidiš (i sama, tj. jedni priznaše za halifu Aliju, a drugi Muaviju, pa onda nastade među njima borba), pa se ne učini meni (ne dade mi se) od posla (ovoga - od vlasti nijedna) stvar (ništa)." Pa je rekla: "Priključi se (sastanku, skupu na Sifinu koji će vijećati od stvari, o stvarima halifata i spora između Alije i Muavije), pa (tj. jer) zaista oni iščekivaju tebe, i bojim se da će biti u zadržavanju od njih (njih kakav) razdor (rascjep)." Pa (ona) nije ostavila njega (nije ga pustila da izostane), dok je (najzad na njezin nagovor) otišao. Pa pošto

su se razišli (razjedinili, podijelili) ljudi (koji su učestvovali na tom sastanku nakon izjava Ebu Musa Eš'arije i Amra, sina Asa), govorio je (održao je govor, uzeo je riječ) Muavija, rekao je: "Ko htijaše da govori o ovome poslu (o ovoj stvari, tj. o stvari hilafeta, kalifata), pa neka nadnese (tj. pokaže) nama svoj rog (tj. svoju glavu, svoju stranu lica - a to će reći: neka se pokaže, neka se ne krije), pa (jer) zaista mi smo preči za njega (za ovaj posao za halifat, za čast halife) od njega i od njegovoga oca (tj. od Abdullaha i od Umera, njegovoga oca)." Rekao je Habib, sin Meslemeta: "Pa da li nisi (tj. Pa zašto nisi) odgovorio njemu?" Rekao je Abdullah: "Pa driješio sam svoju odjeću (kojom sam bio omotao leđa i golijeni dok sam sjedio - to je odjeća hubvet) i pomislio sam da reknem: "Preči je za ovaj posao (za ovu stvar) od tebe (onaj) ko se (koji se) borio (ratovao protiv) tebe i tvoga oca na (za) Islam (na Uhudu i Hendeku jer Muavija i njegov otac u to vrijeme još nisu bili primili Islam). Pa sam se pobojao da reknem (izreknem jednu takvu) riječ (koja) će raspršiti (podijeliti taj) skup (zbor, sabor), i proliti krv (muslimana) i nosiće se (tj. prenijeće se) od mene (da sam ja htio nešto drugo) osim to (da mu odgovorim na njegovo izazivanje). Pa sam se sjetio (onoga) što je izbrojio (pripravio) Allah u rajevima (u rajskim vrtovima za one koji se strpe i koji opraštaju uvrede i izazivanja)." Rekao je Habib: "Sačuvao si se i očuvao si se." Rekao je Mahmud od Abdurrezzaka: ....., a njezine pletenice..... (To jest: Po drugoj predaji u pričanju navedenoga teksta upotrebljen je izraz "nevsatu" mjesto izraza "nesvatu", a oba izraza znače: pletenice. Upravo ovome drugom izrazu daje se kod jezičara prednost, tj. izrazu "nevsatu". Čak neki kažu da izraz "nesvatu" i ne znači ništa, nego da je to izvrnuta riječ "nevsatu".) PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Ebu Ishaka, od Sulejmana, sina Sureda, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Ahzaba (tj. Hendeka): "Ratovaćemo (mi u Meki protiv) njih, a neće ratovati (oni protiv) nas (ovdje u Medini više nikada)." PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Jahja, sin Adema, pričao nam je Israil: čuo sam Ebu Ishaka (da) govori: čuo sam Sulejmana, sina Sureda (da) govori: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori kada su se udaljili (odagnali pomoću Božijom ti) Saveznici (skupine bezbožnika) od njega: "Sada ćemo ratovati (protiv) njih, a neće ratovati (oni protiv) nas. Mi ćemo ići k njima." (To se obistinilo poslije četiri godine.) PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Revh, pričao nam je Hišam od Muhameda, od Abideta, od Alije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao (na) dan Hendeka: "Napunio Allah na njih (Napunio im) njihove kuće i njihove grobove vatrom kao što su zaposlili (tj. omeli, spriječili oni) nas od (ove) srednje molitve dok je zašlo Sunce (tj. čak je zašlo Sunce, a mi ovu molitvu-namaz ne klanjasmo zbog zauzetosti oko kopanja rova da se možemo lakše braniti od njih)."

PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Džabira, sina Abdullaha, da je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, došao (na) dan Hendeka poslije (nakon) što je zapalo (zašlo ispod horizonta) Sunce, (i) počeo je (da) psuje bezbožnike Kurejševića i rekao je: "O poslaniče Allaha! Nisam bio skoro da klanjam dok je skoro bilo Sunce da zapadne (zađe)." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako mi Allaha nisam klanjao nju (ni ja - ovu molitvu-namaz, tj. ikindiju, popodnevnu molitvu)." Pa smo sišli sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u dolinu zvanu) Buthan, pa se očistio (abdestio) za molitvu (tu) i očistili smo se (i mi, abdestili smo i mi) za nju, pa je klanjao popodnev (poslije podnevnu molitvu-ikindiju) poslije što je zapalo (zašlo) Sunce (poslije zalaska Sunca). Zatim je klanjao poslije nje sutonsku molitvu (ahšam-akšam). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Ibnul-Munkedira, rekao je: čuo sam Džabira (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Ahzaba: "Ko će nam donijeti vijest (izvještaj o ovom) narodu (tj. o neprijatelju ovome što nas opsijeda)?" Pa je rekao Zubejr: "Ja." Zatim je rekao: "Ko će nam donijeti vijest (toga) naroda?" Pa je rekao Zubejr: "Ja." Zatim je rekao: "Ko će nam donijeti vijest (toga) naroda?" Pa je rekao Zubejr: "Ja." Zatim je rekao: "Zaista za (u) svakoga vjerovijesnika je (bio jedan) pomagač (naročito pouzdan, vjeran pristalica, drug), i zaista moj pomagač (apostol) je Zubejr." (Trebalo je izvidjeti šta radi i priprema neprijatelj, ali se za to prijavio jedino i samo Zubejr.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Seida, sina Ebu Seida, od njegovoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, govoraše (tj. da je često veličao i spominjao - zikir činio - Allaha ovako): "Nema (nikakvoga) božanstva osim Allah, sam On. Ojačao je (On) Svoju vojsku, i pomogao je Svoga roba, i nadvladao (i pobijedio) je Skupine (saveznike bezboštva na Hendeku) sam On, pa nema (nijedne) stvari poslije Njega (nema ništa osim Njega)." PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Fezarija i Abdete od Ismaila, sina Ebu Halida, rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a (Ebu Evfaovoga), bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Proklinjao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Skupine (Saveznike bezboštva na Hendeku), pa je rekao: "Moj Bože! Spuštaču Knjige, Brzi (u) računu (obračunu), porazi (ove) Skupine (Saveznika bezboštva). Moj Bože! Porazi ih, i potresi ih." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, pričao nam je Abdullah, izvijestio nas je Musa, sin Ukbeta, od Salima i Nafi-a, od Abdullaha (Umerovoga), bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja) kada bi se vratio iz

ratovanja (iz borbe), ili hodočašća ili umre (maloga hodočašća), (da) počne pa (da) veliča tri puta (tj. da izgovori tri puta "Allahu ekber: Allah je veći (od svega i svakoga)!"), zatim (da) govori (tj. izgovori ovo): "Nema božanstva osim Allah (Allaha), sam On. Nema (nikakvoga) druga (saučesnika) Njemu, Njemu je vlast, i Njemu je hvala i On je na svaku stvar moćan. Vraćači smo (mi, tj. Mi smo oni koji se vraćaju k Uzvišenom Allahu, i koji ćemo se vratiti k Njemu prilikom smrti naše), pokajnici smo, obožavaoci smo, ničičari smo (oni koji padaju ničice, na sedždu) našem Gospodu, hvalioci smo (oni koji hvale Allaha, zahvaljuju Allahu). Obistinio (tj. Ispunio, Izvršio) je Allah Svoje obećanje, i pomogao je Svoga roba i porazio je (na Hendeku) Skupine (Saveznike bezboštva) sam On."

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA RATOVANJA UHUDA (tj. GLAVA borbe na brdu Uhudu kod Medine) i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "I pošto si poranio od svoje porodice (da) pripraviš (tj. pripravljajući, razmiještajući ti) vjernike (na neka) sjedišta (tj. mjesta) za (određenu) borbu (tj. za borbu, za rat na Uhudu), a Allah je slušalac, znalac (tj. Allah sve čuje i sve zna).", i (GLAVA) Njegovoga govora, veličajno je Njegovo spominjanje: "I ne oslabite, i ne žalostite se, a vi ste najviši (najgornji) ako ste bili (tj. ako budete) vjernici. Ako dotakne (snađe) vas (kakva) rana, pa već je dotakla (bezbožnički) narod (jedna) rana slična njoj, i ti dani (danovi) su (takvi da) mijenjamo (smjenjujemo) njih među ljudima (izvjesnima), i zbog (toga da) zna (tj. da pokaže one) koji su vjerovali (koji vjeruju) i (da sebi) uzme od vas svjedoke; a Allah neće voljeti (ne voli) nasilnike. I zbog (toga da) umanji Allah (tj. da očisti grijehe onih) koji su vjerovali (koji vjeruju) i (da) zbriše nevjernike (bezbožnike). Ili ste (vi) mislili da uniđete (da ćete unići u) raj, a nije još znao (nije pokazao nikako) Allah (one) koji su se borili od vas i (da) zna strpljive. I zaista već ste bili (takvi da) želite smrt otprije (nego) sretnete nju, pa već ste vidjeli nju, a vi gledate." I (GLAVA) Njegovoga govora: "I zaista već je bio istinit vama Allah (u) Svome obećanju pošto ubijate njih" - iskorijenjujete njih ubijanjem - "sa Njegovom dozvolom, dok (tj. ubijate ih do časa) kada ste oslabili, i prepirali ste se o stvari i pogriješili ste od (časa) poslije što je pokazao vama (ono) što volite, od vas je (neko takav) ko hoće ovozemnost, a od vas je (neko takav) ko hoće zadnji (potonji, drugi svijet); zatim je okrenuo vas od njih zbog (toga da) isproba (iskuša, stavi u iskušenje) vas; i zaista već je oprostio vama (zbrisao od vas, sa vas tu vašu grešku), i Allah je vlasnik dobrote na vjernike (tj. dobar prema vjernicima)." I (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: "I ne misli (ne računaj) nipošto (one) koji su se ubili (koji su ubijeni, poginuli) u putu Allaha mrtvima (da su mrtvi).....". Odlomak (taj vidi u Kur'anu). PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdul-Vehhab, pričao nam je Halid od 'Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Uhuda: "Ovo je Džibril, uzimač (uzeo) je za glavu svoga konja, na njemu je čestica (tj. oruđe, oružje) rata." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahima, izvijestio nas je Zekerija, sin 'Adijja, izvijestio nas je Ibnul-Mubarek od Hajveta, od Jezida, sina Ebu Habiba, od Ebul-Hajra, od 'Ukbeta, sina 'Amira, rekao je: Klanjao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na ubijene Uhuda (tj. Izvršio je posmrtnu molitvu-dženazu za poginule muslimane u borbi na Uhudu) poslije osam godina kao opraštač (koji se oprašta od nekoga na rastanku) za žive i mrtve. Zatim je izašao (pojavio se na) govornicu (govornici), pa je rekao: "Zaista ja sam između vaših ruku (tj. ja sam pred vama) preteča (prethodnik, predvodnik), i ja sam na (nad) vama svjedok (na Sudnjem danu). I zaista vaše obećanje (tj. mjesto gdje vam obećavam da ćemo se sastati na Sudnjem danu na drugome svijetu) je bunar (moj bazen). I zaista ja zaista gledam k njemu (bunaru, bazenu za vodu) iz ovoga svoga mjesta. I zaista ja nisam (da) se bojim na (nad) vama (Ne bojim se da će se pojaviti to) da pridružujete (nekoga Allahu, tj. da postanete mnogobošci, idolopoklonici), ali ja (tj. nego ja)

se bojim (da će zavladati toliko) na (nad) vama ovozemnost da se međusobno natječete (takmičite vi za) nju (da ćete se natjecati, takmičiti za nju)." Rekao je: Pa je bila (ova njegova hutba-propovjed, predika) zadnji pogled (što) sam pogledao njega ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. (Izraz "kao opraštač za žive i mrtve" ima smisao: kao opraštač, poput onoga ko se oprašta od živih i od mrtvih, jer predosjeća da će brzo otići i rastati se od živih, a predosjeća da se neće ukopati kod umrlih, među umrle u tom groblju.) PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Susreli smo idolopoklonike (mekanske) tada (tj. u borbi na Uhudu). I posadio je (tj. postavio je u zasjedu na jednom klancu, prolazu u zaleđu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) vojsku od strijelaca, i učinio je zapovjednikom nad njima Abdullaha (sina Džubejra) i rekao je: "Neprestano budite (tu, ovdje). Ako ste vidjeli (Ako vidite) nas (da) smo se pokazali (kao pobjednici) nad njima, pa neprestano budite (tu). A ako ste vidjeli njih (da) su se pokazali (pobjednici) nad nama, pa ne pomažite nas (nego ostanite tu, ovdje gdje vas postavljam)." Pa pošto smo se susreli (sukobili sa idolopoklonicima), pobjegli su (bježali su oni), čak sam vidio (njihove) žene (da) žestoko žure u (tj. po) brdu, podigle su od svojih golijeni (donje dijelove odjeće tako da) su se već pokazali njihovi kolutovi (prstenovi na nogama koji su stavljeni kao ukras). Pa su uzeli (tj. počeli muslimanski vojnici u zasjedi da) govore: "Plijen, plijen (ratni idite da pokupite)!" Pa je rekao Abdullah, sin Džubejra: "Ugovorio je k meni (tj. Postavio je kao ugovor, obavezu k meni) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da (to jest): "Neprestano budite (tu)." Pa nisu htjeli (oni to). Pa pošto nisu htjeli, promijenila (izmijenila) su se njihova lica. Pa se je pogodilo sedamdeset ubijenih (ubijeno je sedamdeset). I nadvisio (nadvio) se Ebu Sufjan, pa je rekao: "Da li je u narodu (tome, vašem) Muhamed?" Pa je rekao: "Ne odgovarajte mu." Pa je rekao: "Da li je u narodu sin Ebu Kuhafeta (tj. Ebu Bekr)?" Rekao je: "Ne odgovarajte mu." Pa je rekao: "Da li je u narodu sin Hattaba (tj. Umer)?" Pa je rekao (Ebu Sufjan nakon toga): "Zaista ovi su se pobili (tj. pobijeni su, izginuli su), pa da su bili živi (da su živi), zaista bi odgovorili (oni na moje zapitkivanje, pitanje)." Pa nije posjedovao Umer svoju osobu (nije imao strpljenja, tj. nije mogao da se savladava i da šuti dalje), pa je rekao: "Slagao si (tj. Lažeš, nismo izginuli), o neprijatelju Allaha! Ostavio je Allah na tebe (tebi ono) što žalosti tebe." Rekao je Ebu Sufjan: "Budi velik, Hubel (Hubele, tj. Pobijedilo vjerovanje u Hubela - paganskoga kipa)!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Odgovorite mu!" Rekli su: "Šta (da) reknemo (Šta da kažemo)?" Rekao je: "Recite: "Allah je veći (viši) i veličajniji (od svega i svakoga)!" Rekao je Ebu Sufjan: "Za nas je (tj. Mi imamo) El-'Uzza-a, a nema Uzza-a za vas (a vi nemate Uzza-a, a i to je ime jedne vrste paganskoga kipa)." ("Uzza" u običnom jezičnom značenju označuje pridjev ženskoga roda u smislu najčasnija, najmoćnija.) Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Odgovorite mu." Rekli su: "Šta (da) reknemo?" Rekao je: "Recite: "Allah je naš zaštitnik (pokrovitelj), a nema

(nikakvoga) zaštitnika za vas (tj. a vi nemate zaštitnika)." Rekao je Ebu Sufjan: "Dan je (ovaj naša odmazda nad vama) za dan Bedra. I rat su kove (tj. naizmjenično pobjeđivanje i doživljavanje poraza). I naći ćete mrcvarenje (unakažavanje nekih vaših ubijenih ljudi), nisam zapovjedio njega (tj. nisam davao naređenje da se iko mrcvari), a nije (ono) neprijatno meni (tj. a nije mi ni mrsko to što su neki činili)." Izvijestio je mene Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Amra, od Džabira rekao je: Zajutrili su se vinom (tj. Pili su izjutra kao doručak vino na) dan Uhuda (neki) ljudi (muslimani), zatim su se ubili (tj. pobijeni su, izginuli su taj dan kao) mučenici (šehidi). PRIČAO NAM JE Abdan, pričao nam je Abdullah, sin Mubareka, izvijestio nas je Šubete od Sa'da, sina Ibrahima, od njegovoga oca Ibrahima da se je Abdur-Rahmanu, sinu Avfa donijelo (neko) jelo, a bio je postač (postio je), pa je rekao: Ubio se (Ubijen je) Mus'ab, sin Umejra, a on je bolji od mene. Mrtvačka odjeća stavila mu se je (a sastojala se je) u (jednom) ogrtaču (koji nije mogao da ga svega pokrije): ako mu se pokrila njegova glava, pokazale su se njegove dvije noge, a ako su se pokrile njegove dvije noge, pokazala se je njegova glava. I mislim ga (I mislim da) je rekao (još i ovo): I ubio se (ubijen, poginuo) je Hamza, a on je bolji od mene. Zatim se prostrlo (tj. dalo se je obilje) nama od ovozemnosti (ono, tj. ovo ovoliko) što se je prostrlo. Ili je rekao: Dalo nam se od ovozemnosti (ono) što se nama dalo. I već smo se pobojali da budu (da će biti da) su naša dobra djela požurila se nama (platiti, isplatiti na ovome svijetu, pa da na drugome svijetu nemamo šta tražiti). Zatim je počeo (da) plače, čak je ostavio jelo (to što mu je donešeno da ga jede). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Amra, čuo je Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je (jedan) čovjek Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Uhuda: "Da li si vidio (mislio, tj. Šta misliš) ako sam se ubio (ako budem ubijen, ako poginem danas), pa gdje sam (tj. gdje ću biti) ja?" Rekao je: "U raju." Pa je bacio (neke) datule (koje su bile u) njegovoj ruci, zatim se borio dok se ubio (dok je najzad boreći se ubijen, poginuo - dok nije poginuo, dok nije ubijen). PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Aameš od Šekika, od Habbaba, sina Eretta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Iselili smo (Emigrirali smo) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tražimo sebi (tj. tražeći sebi) lice Allaha (tj. Božije zadovoljstvo), pa trebala je (tj. treba da je, obavezna je) naša nagrada na Allaha. I od nas je (neko takav) ko je prošao ili otišao (a) nije jeo od Njegove (ili: od svoje) nagrade (na ovome svijetu nijednu) stvar (ništa, nimalo). Bio je od njih (takvih jedan i) Mus'ab, sin Umejra. Ubio se je (Ubijen je na) dan Uhuda (a) nije ostavio (ništa) osim (jedan) ogrtač (plašt). Bili smo (u takvoj prilici) kada bismo pokrili s njim (ogrtačem) njegovu glavu, izašle su (izašle bi, pokazale bi se) njegove dvije noge; a kada bi se pokrile s njim njegove dvije noge, izašla je (izašla bi, ukazala bi se) njegova glava. Pa je rekao nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pokrijte s njim njegovu glavu, i učinite (stavite) na njegovu nogu izhir (mirisnu trstiku, piriku, travu miloduh)." Ili je rekao: "Bacite na njegovu nogu od izhira (nešto, nekoliko)." A od nas je (neko takav) ko (je taj što) je sazrio (sazreo) njemu njegov plod (rada dobrih djela i borbe za Islam), pa on (sebi) bere njega. Izvijestio nas je Hassan, sin Hassana, pričao nam je Muhamed, sin Talhata, pričao nam je Humejd od Enesa, bio zadovoljan Allah

od njega, da je njegov stric odsustvovao od Bedra (tj. nije sudjelovao, učestvovao u borbi na Bedru), pa je rekao: Odsustvovao sam (Izostao sam) od prvoga ratovanja (od prve borbe) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Zaista ako dadne prisustvovati meni Allah (nekoj drugoj borbi) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, zaista će vidjeti svakako Allah što (tj. kako) se dajem truditi (kako ću se truditi, a to će reći: kako ću se hrabro boriti). Pa je sreo dan Uhuda. Pa su se porazili (poraženi su određeni muslimanski) ljudi. Pa je rekao: "Moj Bože! Zaista ja se ispričavam k Tebi od (onoga) što su napravili ovi, - misli (na poražene) muslimane - i čistim se k Tebi (tj. odričem se pred Tobom) od (onoga) što su donijeli njega idolopoklonici (u ovom okršaju)." Pa je stupio naprijed sa svojim mačem (sabljom). Pa je sreo Sa'da, sina Muaza (Muazovoga sina), pa je rekao: "Gdje ćeš (Kuda bježiš), o Sa'de? Zaista ja nalazim (tj. osjećam) miris raja ispod (niže) Uhuda." Pa je otišao (u najveću vatru borbe prsa u prsa), pa se ubio (pa je ubijen, poginuo je). Pa nije se prepoznao (drukčije) do (tako da) je prepoznala njega njegova sestra sa mladežom (tj. po mladežu), ili sa njegovim (po njegovim) jagodicama. I sa njim (tj. I u njega) je sedamdeset i nekoliko (povreda što) od udarca (udaraca kopljem), i (što od) udarca (mačem, sabljom) i prostrijeljenja sa strijelom. PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, pričao nam je Ibnu Šihab: izvijestio me je Haridžete, sin Zejda sina Sabita, da je on čuo Zejda, sina Sabita, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Izgubio sam (jedan) ajet od Ahzaba (odlomak iz poglavlja El-Ahzab) kada smo pisali (prepisivali) Mushaf (zbirku, primjerak knjige u kojoj je sav Kur'an, Božija objava Muhammedu a.s.), slušah poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita (uči) njega (taj ajet što sam ga izgubio, što mi nedostaje). Pa smo tražili njega, pa smo našli njega sa Huzejmetom, sinom Sabita, Ensarijom (tj. našli smo ga kod Huzejmeta, a to je ovaj ajet): "Od vjernika su (jedni) ljudi (takvi da) su bili istiniti (u onome) što su se obavezali Allahu na njega, pa od njih je (neko takav) ko je izvršio svoj zavjet (tj. ko je već umro), a od njih je (neko takav) ko očekuje.....". Pa smo priključili (uvrstili) njega (taj ajet) u njegovu suru (u njegovo poglavlje) u Mushafu. PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Adija, sina Sabita, rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Jezida (Jezidovoga), (da) priča od Zejda, sina Sabita, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto je izašao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ka Uhudu, vratili su se (neki) ljudi od (onih) ko je (bio) izašao sa njim (u borbu). A bili su drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, dvije stranke (tj. bili su se razdvojili na dvije stranke, grupe): stranka (jedna što) govori: "Borićemo se s njima (tj. protiv njih - mekanskih idolopoklonika)!", i stranka (druga što) govori: "Nećemo se boriti s njima!" Pa je sišla (objava slijedećega ajeta): "Pa šta je vama (da ste se razdvojili) u licemjercima (u odnosu na licemjerce na) dvije stranke, a Allah je povratio njih sa (onim, tj. zbog onoga) što su stekli (oni, tj. počinili).....". (Ili: "Pa nije za vas u licemjerce (na) dvije grupe (da se vi razdvajate), a Allah je povratio njih sa (onim) što su stekli.....". Ili: "Pa nije (za) vas (da se razdvajate) u (vezi) licemjeraca (a to će

reći nevjernika - da se razdvajate na) dvije stranke, a Allah je povratio njih sa (onim, zbog onoga) što su stekli.....".) I rekao je (Muhammed a.s.): "Zaista ona (tj. grad Medina) je lijepa (blagoslovena tako da) ništi (odstranjuje, uništava) grijehe (tj. griješnike, nevjernike) kao što ništi (odstranjuje, tj. topi, rastapa) vatra rđu (trosku od) srebra." (To je drugi hadis koji je već prolazio u tekstu, ili će doći.) GLAVA: "Pošto su pomišljale (odlučile) dvije grupe od vas da oslabe njih dvije (tj. da se odstranu-odstrane, odustanu od borbe), a Allah je zaštitnik njih dviju, i na Allaha pa neka se oslonu (oslone) vjernici." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Amra, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Sišao je ovaj ajet u (vezi) nas (tj. o nama): "Pošto su pomišljale dvije grupe od vas da oslabe njih dvije...." (sišao je u vezi nas) Selimetovića i Harisetovića, i (ja) ne želim da on nije sišao, a Allah govori (veli u tome ajetu): "a Allah je zaštitnik njih dviju.....". (A to će reći-a to znači: Iako se u tom ajetu iznosi greška što se je pomišljalo na slabljenje, odnosno odustajanje od borbe, ipak Božije riječi "a Allah je zaštitnik njihov....", pokazuje da je ta greška oproštena i da ona nije bila odlučena čvrsto da se izvede i učini.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Sufjan, izvijestio nas je Amr - on je sin Dinara - (izvještavajući on) od Džabira, rekao je: rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li si sklopio brak (da li si se oženio), o Džabire?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Šta je to (ta, dakle: Ko je ona)? Je li djevojka, ili (je) udovica?" Rekao sam: "Nije (djevojka), nego udovica." Rekao je: "Pa da si (tj. Zašto nisi oženio) djevojku (pa da ona) zabavlja tebe (da se igra s tobom)?!" Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Zaista moj otac se ubio (ubijen je na) dan Uhuda, a ostavio je devet kćeri (kćera), bile su (one) meni (one su meni) devet sestara, pa sam mrzio (tj. pa nisam želio) da skupim (sastavim) k njima (jednu) djevojku ludu (tj. nevještu u poslu) kao (što su) one, ali (tj. nego sam sebi uzeo u brak jednu) ženu (da) češlja njih i stoji nad njima (tj. i da se brine o njima)." Rekao je: "Pogodio si." PRIČAO MI JE Ahmed, sin Ebu Surejdža, izvijestio nas je Ubejdulah, sin Musa-a, pričao nam je Šejban od Firasa, od Ša'bije, rekao je: pričao mi je Džabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da se njegov otac našao mučenikom (tj. pao je, poginuo je kao šehit, šehid-mučenik na) dan Uhuda, i ostavio je na njemu (tj. na sebi jedan) dug (dugovanje) i ostavio je šest kćera. Pa pošto je prispjelo trganje (branje ploda sa) palmi, rekao je: Došao sam poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao: "Već si znao (Već znaš) da je moj otac našao se mučenikom (poginuo je na) dan Uhuda i ostavio je mnogo duga. I zaista ja želim da vide tebe (njegovi) vjerovnici (zajmodavci, kreditori)." Pa je rekao: "Idi, pa uhrpaj (sakupi) svaku (vrstu od) datula (hurmi)

na (jednu) stranu." Pa sam (to) učinio, zatim sam pozvao njega. Pa pošto su pogledali k njemu (ugledali njega), kao da su se oni potaknuli sa mnom (da još gore postupaju u) tom času. Pa pošto je vidio šta prave (čine oni), ophodao (obišao) je okolo (oko) najveće (od) njih uhrpavanjem (oko najveće hrpe) tri puta, zatim je sjeo na nju, zatim je rekao: "Pozovi sebi svoje drugove (tj. vjerovnike, zajmodavce)." Pa nije prestao (da) mjeri njima dok je izvršio Allah od (tj. za) moga oca njegov emanet (dug, dugovanje). A ja sam zadovoljan da izvrši Allah njegov emanet i (da, tj. pa makar da) se neću vratiti ka svojim sestrama (ni) sa (jednom) datulom. Pa je spasio Allah (te) hrpe, sve njih, čak (tako da) zaista ja gledam ka hrpi koja je (ta što) je bio na njoj Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kao da se ona nije okrnjila (ni za) jednu datulu. PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od svoga djeda, od Sa'da, sina Ebu Vakkasa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Vidio sam poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Uhuda i sa njim su dva čovjeka, bore se njih dva od njega (da odbiju napade neprijatelja), na njima dvojici su bijele odjeće, kao najžešće borenje (toga dana, tj. bore se njih dva najžešće), nisam vidio njih dvojicu (nikada) prije, a ni poslije. PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Mervan, sin Muavijeta, pričao nam je Hašim, sin Hašima, Sa'dija, rekao je: čuo sam Seida, sina Musejjeba (Musejjebovoga), (da) govori: čuo sam Sa'da, sina Ebu Vakkasa (da) govori: Izvadio (tj. Izručio, Ispraznio) je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoj tobolac (od strijela na) dan Uhuda, pa je rekao: "Gađaj, tvoj otkup je moj otac i moja mati!" PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Jahja-a, sina Seida, rekao je: čuo sam Seida, sina Musejjeba (da) je rekao: čuo sam Sa'da (da) govori: Sastavio je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoje roditelje (na) dan Uhuda. PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Jahja-a, od sina Musejjebovoga da je on rekao: rekao je Sa'd, sin Ebu Vakkasa, bio zadovoljan Allah od njega: Zaista već je sastavio (sakupio, skupio) meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Uhuda svoje roditelje, obadva (oba) njih (tj. i oca i majku). Hoće (da kaže da je to učinio) kada je rekao: "Tvoj otkup je moj otac i moja majka!", a on se bori. (Sastavio mi je roditelje svoje - to će reći: Rekao mi je da bi me otkupio davši za mene svoga oca i svoju majku kada bih ja pao u ropstvo, ili inače. Sa'd je bio dobar strijelac u ratu.) PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Mis'ar od Sa'da, od Ibnu Šeddada, rekao je: čuo sam Aliju (da) govori: Nisam čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) sastavlja svoje roditelje (ni) za jednoga (čovjeka, tj. nikome drugome) osim Sa'du.

PRIČAO NAM JE Jeserete, sin Safvana, pričao nam je Ibrahim od svoga oca, od Abdullaha, sina Šeddada, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Nisam čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je sastavio svoje roditelje (ni) za jednoga (čovjeka, ni za koga, nikome) osim za Sa'da, sina Malika (osim Sa'du Malikovome), pa zaista ja sam čuo njega (da) govori (na) dan Uhuda: "O Sa'de, gađaj, tvoj otkup je moj otac i moja majka!" PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, od Mutemira, od njegovoga oca, rekao je: Tvrdio je Ebu Usman da ono nije ostao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u nekom (od) tih dana koji su (ti što) se bori (on) u njima (niko drugi) osim Talhate i Sa'd, od pričanja (tj. po pričanju) njih dvojice (samih koji su to pričali lično Ebu Usmanu). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, pričao nam je Hatim, sin Ismaila, od Muhameda, sina Jusufa, rekao je: čuo sam Saiba, sina Jezida, rekao je: Družio sam se (sa) Abdur-Rahmanom, sinom Avfa, i Talhatom, sinom Ubejdulaha, i Mikdadom i Sa'dom, bio zadovoljan Allah od njih, pa nisam čuo nijednoga od njih (da) priča od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, osim (jedino to) da sam ja čuo Talhata (Talhu da) priča od dana (tj. o danu) Uhuda. PRIČAO MI JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Veki' od Ismaila, od Kajsa, rekao je: Vidio sam ruku Talhata (Talhe) suhu (tj. osušenu, zakržljalu, ukočenu), čuvao (štitio) je s njom (njome) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Uhuda. PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis, pričao nam je Abdul-Aziz od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto (tj. Kad) je bio dan Uhuda, porazili su se (nageli su u bježanje određeni) ljudi od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a Ebu Talhate (Ebu Talha) je pred Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, zaštićivač na njega (tj. štiti ga) sa (jednim kožnim) štitom svojim. A bio je Ebu Talhate čovjek strijelac, žestokoga čupanja (tj. trzanja), razbio je tada dva luka, ili tri. I bio je (bio bi određeni) čovjek (da) prođe sa njim (tj. pokraj njega) sa tobolcem od strjelica, pa govori (tj. rekne Muhamed a.s. tom muslimanu prolazniku koji nosi strjelice): "Prospi (tj. Stavi, podaj) ih Ebu Talhatu." Rekao je: I nadvisi (nadnese) se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, gleda (tj. gledajući) k (tom) narodu, pa rekne Ebu Talhate: "Sa mojim ocem ti si i mojom majkom (otkupljen)! Ne nadvisuj se, (pa da) pogodi tebe strjelica od strjelica (od strijela toga) naroda. Moja prsa su niže (tj. ispred) tvojih prsa (tj. ja se žrtvujem za tebe)!" I zaista već sam vidio Aišu, kćer Ebu Bekra, i Ummu Sulejmu, a zaista njih dvije su zaista uzdignjivačice (uzdignule su skute do koljena), vidim (ukrasne) kolutove golijeni njih dviju (tj. na cjevanicama u njih dviju), poskakuju (titraju, poigravaju) njih dvije mješine (za vodu) na svojim leđima. Izlijevaju njih dvije nju (vodu) u usta naroda (ranjenoga), zatim se vraćaju njih dvije, pa napune njih dvije nju (mješinu), zatim dolaze njih

dvije, pa izlijevaju nju u usta naroda. I zaista već je padala (ispadala) sablja iz dviju ruku Ebu Talhata ili dvaput (dva puta), ili tri (puta). PRIČAO MI JE Ubejdulah, sin Seida, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, sina Urveta, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Pošto je bio dan Uhuda, porazili su se idolopoklonici (u početku), pa je zajaukao (tj. poviknuo je) Iblis (vođa đavola, zlih duhova) - prokletstvo Allaha na njega!: "O robovi (sluge) Allaha! Najzadnje vaše (strane čuvajte se, tj. Obratite pažnju na one neprijatelje koji su vam iza vaših leđa)!" (A neprijatelja, u stvari, nije bilo za leđima u tom času još.) Pa se povratila prva (linija od) njih (od muslimana), pa se je pobila ona i zadnja (linija od) njih (žestoko između sebe u zabuni). Pa je vidio (ugledao) Huzejfete, pa kada li on sa svojim ocem Jemanom (se suoči, tj. pa kada li opazi svoga oca Jemana u onoj liniji koju oni - muslimani - napadaju, a i Jeman je bio musliman), pa je rekao: "O robovi Allaha! Moj otac, moj otac (je u onoj liniji tamo)!" Rekao je (Urvete): Rekla je (Aiša): Pa tako mi Allaha nisu se spriječili (oni od međusobne borbe odmah na to upozorenje), čak su ubili njega (Jemana). Pa je rekao Huzejfete: "Oprostio Allah vama!" Rekao je Urvete: "Pa tako mi Allah neprestano je bio u Huzejfetu ostatak dobra (sve) dok se priključio Allahu, moćan je i veličajan je. "Besurtu" je (isto što i) "alimtu" (znao sam, a to je) od (značenja izraza) "el-besiret fil-emri" (uviđavnost u poslu, u nekoj stvari pronicljivost, prozrenje). A "ebsartu" je od (izraza) "besarul-ajni" (vid oka). A veli se: "Besurtu" i "ebsaru" je jedno (tj. imaju isto značenje: vidio sam). GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Zaista (oni) koji su okrenuli se (tj. dali se u bijeg na) od (između) vas (na) dan (kada) su se sukobile dvije skupine, (učinili su to iz razloga što) je tražio posrtanje njima sotona samo sa (tj. zbog) nekoga (dijela onoga) što su stekli, a zaista već je zbrisao Allah od njih (tj. oprostio im je taj posrtaj, tu grešku), zaista Allah je velikoopraštač, blag.". PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Ebu Hamzete od Usmana, sina Mevheba, rekao je: Došao je (jedan) čovjek, hodočastio je Kabu, pa je vidio (neki) narod sjedače (tj. neke ljude kako sjede), pa je rekao: "Ko su ovi sjedači?" Rekao je (neko): "Ovo su Kurejševići." Rekao je: "Ko je (onaj) starac?" Rekli su: "Ibnu Umer (Sin Umera)." Pa je došao njemu, pa je rekao: "Zaista ja sam pitalac (tj. ja ću pitati) tebe od (tj. o jednoj) stvari. Da li ćeš pričati (reći) meni?" Rekao je:

"Zaklinjem te sa zabranjenošću (tj. sa svetošću) ove Kabe da li znaš da je Usman, sin Affana, pobjegao (na) dan Uhuda?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa znaš (li) ga (da) je odsustvovao od Bedra, pa nije bio prisutan njemu (tj. borbi na njemu)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa znaš (li) da je on izostao od prisege zadovoljstva (Božijega), pa nije prisustvovao njoj?" Rekao je: "Da." Rekao je: Pa je veličao (tj. uzviknuo je: "Allahu ekber!: Allah je veći!"). Rekao je Ibnu Umer: "Dođi, zbog (toga da) izvijestim tebe, i zbog (toga da) objasnim tebi o (onome) što si pitao mene o njemu. Što se tiče njegovog bijega (na) dan Uhuda, pa svjedočim da je Allah zbrisao od njega (da mu je oprostio). A što se tiče njegovoga odsustvovanja od Bedra, pa zaista ono bila je pod njim (pod njegovim brakom, tj. s njim u braku) kći poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a bila je bolesna, pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista za tebe je nagrada čovjeka od (onih) ko je prisustvovao Bedru i njegov dio (udio u ratnom plijenu)." A što se tiče njegovoga odsustvovanja od prisege Zadovoljstva, pa zaista ono da je bio ijedan (čovjek, tj. iko) cjenjeniji (časniji) u utrobi (tj. u dolini) Meke od Usmana, sina Affanovoga, zaista bi poslao njega (toga nekoga) mjesto njega (mjesto Usmana). Pa je poslao Usmana, a bila je prisega Zadovoljstva poslije (što) je otišao Usman k Meki. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (pokazujući) sa svojom desnom rukom: "Ovo je ruka Usmana." Pa je udario s njom na svoju ruku (tj. po svojoj drugoj ruci u znak prisege Usmanove), pa je rekao: "Ovo je za Usmana (prisega)." Idi sa ovim sada sa tobom (tj. sa sobom neka imaš u svome znanju)." GLAVA: "Pošto se penjete i ne zavijate vratom (tj. i ne obazirete se ni) na jednoga (čovjeka, tj. ni na koga), a Poslanik poziva vas u zadnju vašu (liniju, u zaštitnicu da se vratite, pa da se u njoj sredite i pripremite za protivnapad), pa je nagradio (tj. kaznio Allah) vas tugom sa tugom (ili: tugom za tugu) zato da se ne žalostite nad (tj. za onim) što je mašilo vas (što vas je prošlo, što vam se je izmaklo), a ni (niti zbog onoga) što je pogodilo vas, a Allah je obavješten za (ono) što radite.". "Tus'idune" je (isto što i) "tezhebune": idete, odlazite. "As'ade" i "sa'ide" je (značenja): popeo se (na primjer) "fevkal-bejti": na kuću (iznad kuće: a i to veli da "sa'ide" znači: uzvisio se je, a "As'ade": otišao je). PRIČAO MI JE Amr, sin Halida, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Ebu Ishak, rekao je: čuo sam Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Učinio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nad pješacima (nad pješadijom na) dan Uhuda (kao zapovjednika) Abdullaha, sina Džubejra, i okrenuli su poraženi (oni neki bivši). Pa to je: Pošto poziva njih Poslanik u njihovu zadnju (najzadnju liniju). GLAVA: "Zatim je spustio na vas (u vremenu) od poslije (te) tuge sigurnost (bezbijednost), drijemanje (što) pokriva (poklapa, tj. snalazi, zahvata jednu) grupu od vas, a (jedna) grupa (je takva da) su već zabrinule njih njihove osobe, misle o Allahu (drugu misao) osim ispravne - misao predislamlja, govore: "Da li je za nas od (ovoga) posla (stanja kakav dio) od stvari (tj. Imamo li mi od obećane pobjede išta, imalo)?"; reci: Zaista posao (taj), cio on je za Allaha (pripada Allahu, Allahov je); sakrivaju (taje oni) u svojim osobama (u svojim dušama, u sebi ono) što

neće pokazati tebi, govore: "Da je bilo za nas (Da smo mi imali) od (toga) posla (neku) stvar (išta), ne bi smo se ubili (ne bi smo bili pobijeni, ubijani) ovdje!"; reci: "Da ste bili (vi) u svojim kućama, zaista bi se pojavili (oni) koji su (ti što) se je propisalo njima (ovo) ubijanje ka svojim ležajima (tj. mjestima gdje sada leže pobijeni, izginuli); i (ovo vam je) zbog (toga da) isproba Allah (ono) što je u vašim prsima i zbog (toga da) očisti (ono kolebanje, sumnjanje) što je u vašim srcima, a Allah je znalac za (misli) vlasnice (gospodarice vaših) prsa.". A rekao je meni Halifete: Pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid od Katadeta, od Enesa, od Ebu Talhata, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio sam u (tj. među onima) ko (je bio takav da) je pokrilo (tj. zadesilo to) drijemanje (na) dan Uhuda, čak je pao moj mač (sablja) iz moje ruke nekoliko puta: padne, a (ja) uzmem njega, i padne (opet), pa ga (opet) uzmem. GLAVA: "Nije za tebe od (toga) posla (nijedna) stvar (tj. Ne pripada k tebi u vezi posla i stvari pomoći i pobjede vjernika i u vezi posla i stvari uništenja nevjernika ništa, ti nemaš ništa u vezi toga, nego Allah je taj koji to može da ih uništi) ili (da) se povrati na njih (tj. da im primi pokajanje, da im podari pokajanje), ili (da) kazni njih, pa (tj. jer) zaista oni su silnici (zulumćari, nasilnici).". Rekao je Humejd i Sabit od Enesa (prenoseći): Ranio se (Ranjen) je (u glavu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Uhuda, pa je rekao: "Kako će se spasiti (ili: Kako da se spasi jedan) narod (tj. ljudi naroda koji) su ranili (u glavu) svoga vjerovijesnika?" Pa je sišla (objava - ajet): "Nije za tebe od (toga) posla (nijedna) stvar (ništa)....". PRIČAO NAM JE Jahja, sin Abdullaha, Sulemija, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, pričao mi je Salim od svoga oca da je on čuo poslanika Allaha (Allahovoga poslanika), pomilovao ga Allah i spasio, kada je podigao svoju glavu od naklona (u molitvi, u namazu) od posljednjega naklonjanja od (molitve) zore (da) govori: "Moj Bože! Prokuni (Podaj prokletstvo na) omsicu (tog-i-tog), i omsicu (i tog-i-tog), i omsicu (i tog-i-tog)!", (to govori) poslije što govori (tj. nakon što je rekao): "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega! Naš Gospode, i Tebi Hvala!" Pa je spustio Allah, moćan je i veličajan je: "Nije za tebe od (toga) posla (nijedna) stvar....", do Njegovoga govora "pa (tj. jer) zaista oni su silnici.". A od Hanzaleta, sina Ebu Sufjana, rekao je: čuo sam Salima, sina Abdullaha, (da) govori: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) moli na (tj. protiv) Safvana, sina Umejjeta, i Suhejla, sina Amra, i Harisa, sina Hišama, (tj. proklinjaše ih) pa je sišla (objava - sišao je ovaj ajet): "Nije za tebe od (toga) posla (nijedna) stvar.....", do Njegovoga govora: "pa (jer) zaista oni su silnici.". GLAVA spominjanja Umu Selite.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba, i rekao je Sa'lebete, sin Ebu Malika: Zaista je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, dijelio (razdjeljivao nekakve) ogrtače (ili: odjeće, odjeću od vune) među (neke) žene od žena stanovnika Medine, pa je ostao od njih (jedan) dobar ogrtač (plašt). Pa je rekao njemu neki (od onih) ko je kod njega (bio tada tude, tu): "O zapovjedniče vjernika! Podaj ovaj kćeri (tj. unuci) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, koja je kod tebe." Hoće (oni, tj. Misle oni koji su predložili da podsjete na) Umu Kulsumu, kćer Alije. Pa je rekao Umer: "Umu Selita je preča za njega (za ogrtač) od nje." A Umu Selita je od žena Pomagača od (onih) ko se je (u svoje vrijeme) prisegao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Umer: "Pa (tj. Jer) zaista ona nosaše (ona je nosila na svojim leđima) nama mješine (za vodu, tj. vodu u mješinama na) dan Uhuda." GLAVA ubijanja (pogibije) Hamze (Hamzeta, strica-amidže Božijega poslanika). PRIČAO MI JE Ebu Džafer Muhamed, sin Abdullaha, pričao nam je Hudžejn, sin Musena-a, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Abdullaha sina Ebu Selemeta, od Abdullaha, sina Fadla, od Sulejmana, sina Jesara, od Džafera, sina Amra sina Umejjeta, Damrije, rekao je: Izašao sam sa Ubejdulahom, sinom Adijja sina Hijara. Pa pošto smo stigli (došli u) Hims (Homs), rekao je meni Ubejdullah, sin Adijja: "Da li (je) tebi (po želji) u Vahšije (da odemo i da) pitamo njega (dakle: Je si li voljan da odemo kod Vahšije da ga pitamo) o ubijanju Hamzeta (Hamze)?" Rekao sam: "Da." A bio je Vahšija (smjestio se da) stanuje (tj. stanovaše, stanovao je u) Himsu. Pa smo pitali o njemu, pa se reklo nama: "On je to u hladu (On je u hladu) svoga dvorca, kao da je on (velika) mješina." Rekao je: Pa smo došli, čak smo zastali nad njim sa laganom (stankom, tj. malo smo zastali). Pa smo (ga) pozdravili, pa je uzvratio pozdrav. Rekao je: A Ubejdulah je omotavač sebe sa svojim sarukom (tj. umotao, omotao je svoju glavu sa sarukom, čalmom), ne vidi Vahšija (drugo ništa) osim njegova dva oka i njegove dvije noge. Pa je rekao Ubejdulah: "O Vahšija! Je li prepoznaješ mene?" Rekao je: Pa je pogledao k njemu (njega, u njega), zatim je rekao: "Ne, tako mi Allaha, osim (jedino što ti mogu reći) da ja znam da je Adijj, sin Hijara spario se (oženio se sa jednom) ženom (što) se rekne njoj Umu Kital, kći Ebul-'Isa, pa je (ona) rodila njemu (jednoga) dječaka u Meki. Pa sam bio (običaja da ja) tražim dojilju njemu (dječaku), pa sam nosio toga dječaka sa njegovom majkom, pa sam dodavao njoj njega. Pa zaista kao da sam ja gledao ka tvojim dvama stopalama." (To jest: "Kao da sam ja gledao negdje tvoje noge." A to će reći: "Te tvoje noge su iste kao noge onoga dječaka." A komentatori vele da je ono, on onoga dječaka nosao prije pedeset godina prije nego se je dogodio ovaj slučaj, i više nije viđao toga dječaka, a taj dječak je bio baš isti Ubejdulah. To pokazuje oštroumnost i jako pamćenje Vahšije.) Rekao je: Pa je otkrio Ubejdulah svoje lice, zatim je rekao: "Zar nećeš izvijestiti nas o ubijanju Hamze?!" Rekao je: "Da. Zaista Hamza je ubio Tuajmeta, sina Adijja sina Hijara u (bitki, borbi na) Bedru, pa je rekao meni moj gospodar Džubejr, sin Mut'ima: "Ako ubiješ

Hamzu za moga strica, pa ti si slobodan (jer je Vahšija bio rob)." Rekao je: Pa pošto je (došlo vrijeme i slučaj) da su izašli (oni) ljudi (tj. bezbožni Kurejševići u rat u) godini Ajnejna - a Ajnejn je brdo prema Uhudu, između njega i između njega je (jedna) dolina - izašao sam (i ja) sa (tim) ljudima ka (toj) borbi. Pa pošto je (došao čas) da se uredaju (poredaju oni u bojne redove) za (tu) borbu, izašao je Siba', pa je rekao: "Da li je od megdandžije (iko, tj. Da li ima ikakav megdandžija, čovjek koji bi mi izašao na megdan, na dvoboj)?" Rekao je: Pa je izašao k njemu Hamza, sin Abdulmuttaliba, pa je rekao: "O Siba-e! O sine Umu Enmare, odsjecačice prevlaka (na ženskim spolnim organima, klitora, sikilja)! Zar (da) se zaoštravaš (ti) sa Allahom i Njegovim poslanikom, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Zar da ti vodiš neprijateljstvo protiv Allaha i Njegovoga poslanika, zar da ih ti srdiš)?" Rekao je: Zatim je navalio (potrčao žestoko) na njega, pa je bio, kao otišlo (prošlo) jučer (tj. kao jučerašnji dan koji je otišao, prošao - a to će reći: pa je nestalo Siba'-a kao jučerašnjega dana). Rekao je: A (ja) sam se sakrio radi Hamze (zbog Hamze u zasjedu) pod (jednu veliku) stijenu. Pa pošto se približio meni, gađao sam ga sa svojim kopljem, pa stavim ga (tj. pa pogodim, pa sam pogodio njime) u njegovu kičicu (u dlake okolo spolnoga organa tako da) je čak izašlo između njegova dva bedra (buta). Rekao je: Pa je to bila (ona neminovna) obaveza za njega (a to je smrt, tj. Pa to je bila smrt Hamze). Pa pošto su se vratili (tu) ljudi, vratio sam se (i ja) sa njima, pa sam ostao u Meki (sve dotle) dok se je raširio (tj. zavladao i) u njoj Islam. Zatim sam izašao ka Taifu. Pa su poslali k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakvoga) poslanika (tj. izaslanika, deputata). Pa se reklo meni: "Zaista on (Muhamed a.s.) ne uzbunjuje (tj. ne uznemiruje ove) poslanike (izaslanike koji mu dolaze da najave da stanovnici nekoga grada ili plemena žele primiti Islam)." Rekao je: Pa sam izašao sa njima, čak sam došao (stigao) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto je vidio mene, rekao je: "Je si li ti Vahšija?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Ti si ubio Hamzu." Rekao sam: "Već je bilo od posla (toga ono) što je već doprlo tebi." Rekao je: "Pa da li možeš da dadneš odsustvovati tvome licu od mene (tj. da ukloniš svoje lice od mene)?" Rekao je: Pa sam izašao. Pa pošto se zgrabio (uzeo, tj. pošto je umro) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa izašao je (pojavio se) Musejlimete Lažovina (Kezzab). Rekao sam: Zaista izaći ću svakako ka Musejlimetu, možda ja (da) ubijem njega, pa (da) izravnam s njim Hamzu (tj. da s tim ubijanjem toga Lažova izravnam i ispravim svoju veliku grešku koju sam napravio ubijanjem Hamze). Rekao je: Pa sam izašao sa ljudima (koji su poslani protiv Musejlimeta Lažova), pa je bilo od njegova posla (od njegove stvari ono) što je bilo. Pa kada li (jedan) čovjek je stajač (stajao je) u izdubini (rupi nekoga) zida, kao da je on lugast devac, uskovitlane (tj. nepočešljane) glave (kose). Rekao je: Pa sam gađao njega sa svojim kopljem, pa stavim njega (tj. pogodim njime, pogodim ga) među njegove dvije dojke (sise), čak je izašlo (koplje) između njegovih dviju plećki (pleća). Rekao je: I skočio (je) ka njemu (jedan) čovjek od Pomagača, pa je udario njega sa sabljom na njegovu glavu (tj. po njegovoj glavi). Rekao je (Abdul-Aziz): Rekao je Abdullah, sin Fadla: Pa me je izvijestio Sulejman, sin Jesara da je on čuo Abdullaha, sina Umera (da) govori: Pa je rekla (jedna) djevojka (ili: robinja koja se je u taj čas nalazila) na leđima (tj. na krovu jedne) kuće: "Jao zapovjedniku vjernika! Ubio je njega (taj) crni rob." (Pod zapovjednikom vjernika mislila je na Musejlimu-Musejlimeta Lažova, a pod vjernicima na one koji su bili počeli da vjeruju u Musejlima kao tobožnjega Božijega poslanika poslije Muhammeda a.s..)

GLAVA (onoga) što je pogodilo (zadesilo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od rana (na) dan Uhuda. PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdurrezzak od Mamera, od Hemmama, čuo je Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pojačala (Povećala) se je srdžba Allaha na narod (na ljude koji) su učinili sa Njegovim vjerovijesnikom (ovo)." Pokazuje (tj. Pokazujući pri toj izjavi) ka svome (zubu) sjekutiću. (Tj. Pokazujući na svoj izbijeni, izvaljeni sjekutić.) "Pojačala se je srdžba Allaha na čovjeka (što) ubije njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u putu Allaha." (Riječ "rebaijetun" znači zub sjekutić, a ne očnjak kako je bilo prvobitno prevedeno.) PRIČAO MI JE Mahled, sin Malika, pričao nam je Jahja, sin Seida, Umevija, pričao nam je Ibnu Džurejdž od Amra, sina Dinara, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: "Pojačala se je srdžba Allaha na (onoga) ko (je takav da) je ubio njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u putu Allaha (tj. u ratu, u borbi). Pojačala se je srdžba Allaha na narod (na ljude naroda koji) su okrvavili lice vjerovijesnika Allaha (Allahovoga vjerovijesnika), pomilovao ga Allah i spasio." GLAVA. PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Jakub od Ebu Hazima da je on čuo Sehla, sina Sa'da, a on se pita (a on je upitan) o rani poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zar ne (Pažnja)! Tako mi Allaha zaista poznajem (znam onoga) ko je (koji je) bio (taj što) pere ranu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. ko praše njegovu ranu) i ko lijevaše (polijevaše tu) vodu i sa čim se je liječio." Rekao je: "Bila je (to) Fatima - na nju pozdrav (ili: mir njoj)!, - kći poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ta što) pere njega (tj. nju - ranu njegovu), a Alija, sin Ebu Taliba lijeva (polijeva) vodu sa štita. Pa pošto je vidjela Fatima da voda ne povećava (toj) krvi (ništa drugo) osim mnoštvo (tj. da pranje vodom samo još više izaziva krvarenje rane), uzela je komad hasure (asure, rogožine), pa je spalila njega (tj. taj komad od hasure) i prilijepila ga. Pa se je sustegla (zastavila se ta, zaustavila se ta) krv. I razbio se (tj. razbijen) je njegov sjekutić tada, i ranilo se njegovo lice i razbila se kaciga (šljem) na njegovoj glavi." PRIČAO MI JE Amr, sin Alije, pričao nam je Ebu Asim, pričao nam je Ibnu Džurejdž od Amra, sina Dinara, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, rekao je: "Pojačala se srdžba Allaha na (onoga) ko (je takav da) je ubio njega (jedan, neki) vjerovijesnik; i pojačala se srdžba Allaha na (onoga) ko je okrvavio (tj. ranio, ozlijedio) lice poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." GLAVA:

"Koji su odgovorili (tj. odazvali se) Allahu i (Njegovom) poslaniku.....". PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Ebu Muavijete od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje: "Koji su odgovorili Allahu i Poslaniku poslije što je pogodilo (zadesilo) njih (to) ranjavanje, za (one) koji su činili lijepo (tj. dobra djela) od njih i bojali su se (Allaha), (određena) je velika nagrada (kod Allaha)." - rekla je (Aiša) Urvetu: "O sine moje sestre (O sestriću)! Bio je tvoj otac od njih: Zubejr i (djed) Ebu Bekr (tj. Tvoj otac Zubejr i Ebu Bekr bili su dvojica između njih koje je obradovao Allah velikom nagradom objavljivanjem gornjega ajeta, a koji se odnosi na borbu na Uhudu). Pošto je pogodilo (zadesilo) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ono) što je pogodilo (na) dan Uhuda i okrenuli se (tj. otišli, povukli se) idolopoklonici, plašio se je (Muhammed a.s.) da se vrate (zavrate ponovo u napad). Rekao je (zbog toga): "Ko će otići (ići) u njihovom tragu (za njihovim tragom, za njima)?" Pa se odazvalo (odgovorilo, javilo lako, brzo, tj. dobrovoljno) od njih (između njih-drugova Muhammeda a.s.) sedamdeset ljudi. Rekao je: Bio je u (među) njima Ebu Bekr i Zubejr." GLAVA (objašnjenja imena nekih ljudi od onih) ko se ubio (ko je ubijen, koji su ubijeni) od muslimana (na) dan Uhuda. Od njih su: Hamza (Hamzete), sin Abdulmuttaliba, i Jeman, i Enes, sin Nadra i Mus'ab, sin 'Umejra. PRIČAO MI JE Amr, sin Alije, pričao nam je Muaz, sin Hišama, rekao je: pričao mi je moj otac od Katadeta, rekao je: Ne znamo (nijedno) pleme od plemena Arapa (tj. arapskih) mnogobrojnije mučenikom (mučeništvom, tj. da ima više mučenika - šehita-šehida poginuli za Islam), časnije (na) Sudnjemu danu od Pomagača." (To jest: Pomagači su dali najviše šehida i biće najčasniji na Sudnjem danu.) Rekao je Katadete: A pričao nam je Enes, sin Malika da je ono ubilo se (tj. da je ubijeno) od njih (od Pomagača na) dan Uhuda sedamdeset, a (na) dan Bi'ri Me'uneta sedamdeset i (na) dan Jemame sedamdeset. A bio je Bi'ru Me'unete na vremenu (tj. u vrijeme, za života) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a dan Jemame na vremenu (za vrijeme vladanja) Ebu Bekra (na) dan (za vrijeme) Musejlimeta Lažova. PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Abdurrahmana, sina Ka'ba sina Malika, da je Džabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sastavljaše između dvojice (tj. po dvojicu) ljudi od ubijenih Uhuda (od poginulih u borbi na Uhudu, kod Uhuda) u jednu odjeću (pri pokopu, ukopu, sahrani), zatim govoraše: "Koji (od) njih je mnogobrojniji uzimanjem (vezano) za Kur'an (tj. Koji od njih zna više napamet Kur'ana)?" Pa kada se dao znak (kada bi se pokazalo) njemu k (prema) jednom (od njih), proturio bi ga naprijed u grobu (u stvari: u potkopanom dijelu groba prema kibli) i rekao bi: "Ja sam svjedok na (za) ove (na) Sudnjem danu." I zapovjedio je za njihovo

zakopavanje sa njihovim krvima, i nije klanjao na njih (nije obavljao molitve za njih - dženaze) i nisu prali (kupali njih). A rekao je Ebul-Velid od Šubeta, od Ibnul-Munkedira, rekao je: čuo sam Džabira (da) je rekao: Pošto se ubio (tj. Pošto je ubijen, poginuo, ili: Kad je ubijen) moj otac, počeo sam (da) plačem i (da) otkrivam (mrtvačku) odjeću od (tj. sa) njegovoga lica. Pa su počeli drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) zabranjuju meni (to), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nije zabranjivao. I rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne oplakuj ga! (Doslovno: Nećeš oplakivati njega.) Ili: Što oplakuješ njega? Neprestano (izvjesni) anđeli osjenjuju njega (tj. prave hlad njemu) sa svojim krilima dok se podignuo (tj. sve do časa kada je podignut, dok nije podignut sa svoga mjesta da se nosi u grob)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin 'Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina Abdullaha sina Ebu Burdeta, od njegovoga djeda Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, mislim od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Vidio sam u mome snoviđenju (tj. Usnio sam, sanjao sam u svome snu) da sam ja zatresao (jedan) mač, pa su se presjekla njegova prsa, pa kadli ono (to je bio predznak onome) što se pogodilo (što je poginulo) od vjernika (na) dan Uhuda. Zatim sam zatresao njega drugi (puta), pa se je vratio (kao) najljepši što je bio, pa kadli je ono (o ono je, to je bio, to bi predznak za ono) što je doveo (dao) njega Allah (poslije raznoga dobra koje se je sastojalo) od Pobjede (tj. oslobođenja Meke) i skupljanja (sakupljanja, sastavljanja tih) vjernika. I vidio sam (tj. sanjao sam) u njemu (u tom snu neke zaklane) krave - a Allah (tj. a pravljenje, davanje Allaha) je dobro - pa kadli su oni (to su poginuli) vjernici (na) dan Uhuda." PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Aameš od Šekika, od Habbaba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Iselili smo se sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a mi sebi tražimo lice Allaha, pa nužna je bila naša nagrada na Allaha. Pa od nas je (neko) ko je prošao, ili je otišao, nije jeo (nije okusio) od svoje nagrade (nijednu) stvar, bio je (jedan takav) od njih Mus'ab, sin Umejra. Ubio se (Ubijen je, tj. Poginuo) je (na) dan Uhuda, a nije ostavio (ništa drugo) osim (neki) ogrtač. Bili smo (u takvoj nezgodi da) kada bismo pokrili s njim (ogrtačem) njegovu glavu, izašle bi (otkrile bi se) njegove dvije noge; a kada bi se pokrile s njim njegove dvije noge, izašla bi (otkrila bi se, vidjela bi se) njegova glava. Pa je rekao nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pokrijte s njim njegovu glavu, i stavite na njegove dvije noge (travu zvanu) izhir (pirika; miomirisna trstika)." Ili je rekao: "Bacite na njegove dvije noge (neku količinu) od izhira." A od nas je (neko) ko (je takav da) je sazrio njemu njegov plod, pa on bere (trga sebi) njega. GLAVA: "Uhud voli nas i volimo (mi, i mi) njega (dakle: i mi volimo njega)." Rekao je njega (taj hadis) Abbas, sin Sehla, od Ebu Humejda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO MI JE Nasr, sin Alije, rekao je: izvijestio me je moj otac od Kurreta, sina Halida, od Katadeta: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ovo je (jedno) brdo (koje) voli nas, i (mi) volimo njega." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Amra, slobodnjaka Muttaliba (Muttalibovoga), od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (našao se jednom u prilici da) se je pojavio (pokazao) njemu Uhud, pa je rekao: "Ovo je brdo (koje) voli nas, i (mi) volimo njega. Moj Bože! Zaista Ibrahim (Avram) je zabranio (tj. učinio, proglasio svetom zemljom) Meku, a zaista ja sam zabranio (učinio svetim) Medinu (ono) što je između njezina dva kamenjara (kamenita predjela)." PRIČAO MI JE Amr, sin Halida, pričao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, od Ebul-Hajra, od 'Ukbeta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izašao (jedan) dan, pa je klanjao na (tj. molio za) stanovnike Uhuda (tj. pokopane na Uhudu) svoje klanjanje na (za) umrloga (tj. klanjao im je dženazu), zatim se obrnuo (otišao je) ka govornici, pa je rekao: "Zaista ja sam preteča vama, i ja sam svjedok na (za) vas. I zaista ja zaista gledam ka svome bunaru sada (misli se na bunar u raju). I zaista ja sam (u takvoj prilici bio da) su se meni davali ključevi blagajni (riznica) Zemlje (cijele; ili: određene teritorije, države na Zemlji), ili klju čevi Zemlje (sumnja jedan od pripovjedača o tome da li je rečeno "ključevi blagajni (riznica) Zemlje", ili je rečeno "ključevi Zemlje"). I zaista ja tako mi Allaha ne plašim se na (za) vas da ćete pridruživati (Allahu išta, tj. ne plašim se da ćete postati idolopoklonici, mnogobošci) poslije mene, ali (tj. nego) ja se plašim na (za) vas da ćete pretjeravati u njoj (u ovozemnosti, tj. da ćete se nadmetati, natjecati, takmičiti u pribavljanju sebi ovozemaljskih uživanja i naslada - da ćete želiti i vrlo voljeti ovozemaljski život)." GLAVA ratovanja (u blizini mjesta zvanoga) Redži', i (ratovanja, vojne protiv plemena) Ri'l i Zekvan, i (ratovanja kod mjesta) Bi'ru Meuneta, i hadisa (u kojem se nalazi pomen, spominjanje plemena) 'Adala i Kareta i (GLAVA hadisa u kojem se nalazi pomen, spominjanje) 'Asima, sina Sabita, i Hubejba i njegovih (Asimovih) drugova. Rekao je Ibnu Ishak: Pričao nam je 'Asim, sin 'Umera da je ona (bitka kod mjesta Redži' bila) poslije (nakon) Uhuda. PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa, od Mamera, od Zuhrije, od Amra, sina Ebu Sufjana, Sekafije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) četu (odred, desetinu vojnika da budu kao) oko (tj. izvidnica, osmatračnica, uhode koje će da špijuniraju neprijatelja), i učinio je zapovjednikom nad njima Asima, sina Sabita - a on je djed (a neki vele: ujak) Asima, sina Umera sina Hattaba. Pa su (oni) otišli. Te kada su bili između Usfana i Meke, spomenuli su se (tj. bili su spomenuti, prokazani) za pleme (tj. jednom plemenu - ogranku od velikoga plemena) Huzejla, rekne se njima Lihjanovići. Pa su slijedili njih sa blizu od stotinu strijelaca, pa su išli (u stopu za) njihovim tragovima dok su došli (jednome)

odsjedalištu (što) su odsijedali (oni, tj. Asim i njegovi drugovi u) njemu, pa su našli (Lihjanovići) u njemu koštice (košpice nekih) datula (što) su se opskrbili njima iz Medine (pošavši oni). Pa su rekli (Lihjanovići): "Ovo su datule Medine (Jesriba - jer je Jesrib staro ime Medine)." Pa su slijedili njihove tragove dok su se priključili njima (dok su ih stigli). Pa pošto se je skrajčio (tj. došao na kraju u ovakav položaj) Asim i njegovi drugovi, sklonili su se k (jednom nadvišenom) brežuljku (tj. na taj brežuljak). I došli su (ti) ljudi, pa su opkolili njih, pa su rekli: "Za vas je (tj. Vi imate od nas) ugovor i (čvrstu) obavezanost (garantovanost) ako ste sišli ka nama (ako sađete k nama) da nećemo ubiti od vas (ni jednoga) čovjeka." Pa je rekao Asim: "Što se tiče mene, pa neću sići u (tj. pod) zaštitu (nijednoga) nevjernika (bezbožnika, tj. neću se predati na riječ i obećanja bezbožnika). Moj Bože! Izvijesti o nama Tvoga (Svoga) vjerovijesnika!" Pa su se borili (protiv, tj. napadali su) njih dok su ubili Asima u (tj. sa još njegovih) sedam osoba (ljudi), sa strjelicama, a ostao je Hubejb, i Zejd i (još jedan) drugi čovjek. Pa su davali njima ugovor i obavezanost (obavezu). Pa pošto su davali (dali) njima ugovor i obavezanost, sišli su k njima. Pa pošto su našli moć od njih (tj. pošto su ih pobijedili, pohvatali), odriješili su strune (tj. tetive) svojih lukova, pa su svezali njih s njima (njima). Pa je rekao (onaj) treći čovjek koji je (bio) sa njima dvojicom: "Ovo je početak izdaje (vjerolomstva, kršenja ugovora i obaveze)." Pa (on) nije htio da se pridruži njima (da bude drug njima, tj. nije htio da ide s njima), pa su ga vukli (tegljili) i silili ga (borili su se s njime) na (to) da se pridruži njima, pa (on to) nije učinio. Pa su ubili njega, a otišli (išli) su sa Hubejbom i Zejdom dok su prodali njih dvojicu u Meki. Pa su sebi kupili Hubejba sinovi Harisa, sina Amira sina Nevfela. A bio je Hubejb on (taj koji) je ubio (toga) Harisa (na) dan Bedra. Pa je ostao kod njih (kao) zarobljenik. Te kada su se složili (na) njegovo ubijanje, pozajmio je britvu od neke (između) kćera Harisa - obrijao se (tj. da bi se on obrijao po tijelu okolo svoga spolnoga organa) s njome (britvom) - pa je (ona) pozajmila njemu (britvu). Rekla je: Pa sam zanemarila (jedno) svoje dijete, pa je išlo (primicalo se) k njemu dok je došlo njemu. Pa je stavio njega na svoje stegno (krilo). Pa pošto sam vidjela njega, zaprepastila sam se (velikim) zaprepaštenjem (tako da) je prepoznao to od mene (tj. na meni). A u njegovoj ruci je (ta) britva, pa je rekao: "Zar se plašiš da ću ubiti njega? Nisam bio zato (da) učinim to (tebi), ako htio Allah (ako Bog da), uzvišen je (Allah)." (Ili: "Ne činjah ti ja to - Neću učiniti to - ako uzvišeni Bog dadne, htjedne!") A bila je (običaja ona da) govori: "Nisam vidjela (nijednoga) zarobljenika nikada boljega od Hubejba. Zaista već sam vidjela njega (da) jede od (ubranoga) grozda grožđa, a nema u Meki tada (nikakvoga) ploda, a zaista on je zaista svezan (tj. okovan) u željezo. I nije bio (taj grozd ništa drugo) osim hrana (kojom) je hranio njega Allah." Pa su izašli sa njim (tj. izveli su ga) iz Harema (iz svetoga tla, sa svetoga tla) zato (da) ubiju njega, pa je rekao: "Pustite me, (da) klanjam dva naklona (dva rekata)." Zatim se vrnuo (došao) k njima, pa je rekao: "Da nije (toga) da vidite (mislite) da (ono) što je sa mnom (u ovom času - da je to) nestrpljenje (ili: uzbuđenje, strah) od (ovakve) smrti, zaista bih povećao (broj naklona - rekjata - u ovoj molitvi)." Pa je bio (on) prvi ko je uobičajio (uveo u običaj ova) dva naklona (dva rekata) kod ubijanja (strijeljanjem ili sličnim načinom u vrijeme mira - prvi je to uobičajio) on. Zatim je rekao: "Moj Bože! Izbroji ih brojem!" Zatim je rekao: "Ne brinem se kada se ubijem (budem ubijen) muslimanom

Na koju polovinu je bilo radi Allaha moje svaljivanje (obaranje) A to je u (ime) Bića Allahova, a ako hoće (On), Blagosloviće na udove tijela raščešljanoga (tj. raskomadanoga)." Zatim je ustao k njemu Ukbete, sin Harisa, pa je ubio njega. A poslali su Kurejševići k Asimu (neke ljude) zato (da) im se donese stvar (kakva, tj. dio neki) od njegovoga tijela (da) prepoznaju njega. A bio je Asim ubio (jednoga) velikana od njihovih velikana (na) dan Bedra. Pa je poslao Allah na njega (nad njim) slično hladnjaku od roja (pčela), pa je čuvao njega (taj roj pčela) od njihovih poslanika (izaslanika), pa nisu mogli od njega (ni) na (kakvu) stvar (tj. pa nisu mogli od Asima ništa da otkinu i odrežu - jer su im pčele ujedale lice). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Amra, čuo je Džabira (da) govori: Koji je ubio Hubejba (bio je) on Ebu Serveate (tj. Ebu Serveate je bio taj koji je ubio Hubejba). PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis, pričao nam je Abdul-Aziz od Enesa, bio zadovoljan Allah - uzvišen je - od njega, rekao je: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sedamdeset ljudi zbog (neke) potrebe, rekne se njima "kurra-i" (čitači, tj. koji čitaju, uče Kur'an napamet, naizust), pa su se izložila (ispriječila) njima dva plemena od (velikoga plemena) Sulejmovića: Ri'l i Zekvan kod (jednoga) bunara, rekne se njemu Bi'ru Meunete. Pa je rekao (taj) narod (tj. kurra'i - čitači): "Tako nam Allaha nismo vas htjeli (mi da napadnemo, niti smo vama htjeli doći). Mi smo samo prelazači (tj. prolaznici, putnici na prolazu, u prolazu) u (ime jedne, neke) potrebe za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa su pobili njih (poubijali su ih). Pa je proklinjao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njih (ubice iz ta dva plemena jedan) mjesec u molitvi jutra, i to je početak usrdne molitve, a nismo bili (običaja da) usrdno molimo (tj. ne moljasmo se svesrdnom molitvom, kunut dovom prije toga). Rekao je Abdul-Aziz: A pitao je (jedan) čovjek Enesa o (toj) usrdnoj molitvi (dovi) je li poslije naklonjanja (poslije ruku'a), ili je kod svršavanja od čitanja (Kur'ana, tj. ili je prije naklonjanja - prije ruku'a)? Rekao je: "Ne (poslije naklonjanja-ruku'a), nego kod svršavanja (završavanja) od čitanja (čitanja Kur'ana)." PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Hišam, pričao nam je Katadete od Enesa, rekao je: Molio je usrdno (Činio je usrdnu dovu - kunut dovu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) mjesec poslije naklonjanja (poslije ruku'a u molitvi - u namazu) proklinje (tj. proklinjući neka) plemena od Arapa. ("De'a ala": proklinjati. Doslovno: zvati na nekoga, moliti na nekoga, protiv nekoga - a to će reći, a to znači: proklinjati.) PRIČAO MI JE Abdul-Aala, sin Hamada, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da su Ri'l, i Zekvan, i Usajjete i Lihjanovići zatražili pomoć (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i

spasio, na (tj. protiv nekoga, jednoga) neprijatelja, pa je pomogao njih sa sedamdeset (boraca) od Pomagača, - bili smo (običaja da) imenujemo (nazivamo) njih kurra'ima (čitačima, tj. nazivasmo ih čitačima jer su mnogo oni čitali Kur'an) u njihovom (u svome) vremenu, nose drva u (po) danu i klanjaju u noći - (te) dok su bili (u odlasku k njima) u Bi'ru Meunetu, poubijali su ih i iznevjerili su ih (učinili su vjerolomstvo njima). Pa je to doprlo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa se usrdno molio (jedan) mjesec, proklinje (tj. proklinjući on) plemena (neka) od plemena Arapa (a to su plemena): Ri'l, i Zekvan, i 'Usajete i Lihjanovići (ili: Lahjanovići). Rekao je Enes: Pa smo čitali o njima Kur'an (tj. odlomak Kur'ana-ajet koji je o njima bio objavljen), zatim se je zaista digao (dokinuo se taj ajet i iz samoga teksta Kur'ana - a taj ajet glasio je ovako): "Priopćite o nama našem narodu da smo mi već sreli našega Gospoda, pa je bio zadovoljan od nas (sa nama) i zadovoljio je nas.". A od Katadeta, od Enesa, sina Malika, pričao je njemu da se vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, usrdno molio (činio dovu, kunut dovu jedan) mjesec u molitvi jutra (sabahu) proklinje (proklinjući neka) plemena od plemena Arapa: Ri'l, i Zekvan, i Usajete i Lihjanoviće. Povećao (Dodao) je Halifete: Pričao nam je Ibnu Zurej', pričao nam je Seid od Katadeta, pričao nam je Enes da su se tih sedamdeset od Pomagača ubili (tj. pobijeni su) u Bi'ri Meunetu. "Kuranen" je (isto što i) "kitaben": knjigu (smo čitali, čitali smo u Božijoj knjizi - Kur'anu odlomak objavljen u vezi njih) slično njemu (tj. slično prethodnom pričanju i kazivanju od Abdul-Aala-a, sina Hamadovoga). PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Hemmam od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, rekao je: pričao mi je Enes da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao njegovoga (Enesovoga) ujaka - brat je (to) Umu Sulejme - u (tj. sa) sedamdeset jahača (konjanika k Amirovićima). A bio je poglavica (poglavicom tih) idolopoklonika Amir, sin Tufejla stavio na izbor (Vjerovijesniku a.s. da izabere jednu) između tri svojstvenosti (jednu od tri stvari), pa je rekao: "Biće tebi stanovnici ravnice (tj. oni koji stanuju na slobodnom prostoru pod šatorima), a meni stanovnici blata (ilovače, tj. oni koji stanuju u kućama napravljenim od blata, ilovače - a to znači: Budi ti zapovjednik nad Beduinima, a ja ću stanovnicima gradova i sela), ili biću tvoj zastupnik (tj. biću poslije tvoje smrti rukovodilac za sve), ili ću ratovati (protiv) tebe sa pripadnicima (plemena) Gatafan sa hiljadu (riđih konja) i hiljadu (alata, tj. sa hiljadu konjanika na riđanima i hiljadu na alatima)." Pa se je zakužio (tj. razbolio se od kuge) Amir u kući majke omsice (omsičine majke, tj. neke žene), pa je rekao: "Žlijezda (Ili: Tumor) je (ovo u mene) kao žlijezda devca (mlade muške deve oboljele od kuge) u kući (jedne) žene od roda omsice. Dovedite mi moga konja!" Pa je umro na leđima svoga konja. (Pa je Muhammed a.s. poslao to sedamdeset ljudi da pozovu u Islam Amiroviće.) Pa je otišao (između tih sedamdeset poslanih ljudi) Haram, brat Umu Sulejme, i on, (i jedan) hrom čovjek i (još jedan drugi) čovjek od sinova omsice (tj. iz Omsičevića - a to će reći: Iz Iksovića, iz plemena iks). (Ta trojica su otišli da pokušaju pregovarati sa Amirovićima.) Rekao je (Haram svojoj dvojici drugova):

"Budite vas dvojica blizo (blizu) dok dođem njima (Amirovićima). Pa ako dadnu sigurnost meni, bićete blizu. A ako ubiju mene, doći ćete (tj. idite) vašim drugovima (tj. bježite)." Pa je rekao (Amirovićima): "Da li dajete sigurnost meni (da) priopćim poslanstvo (tj. poruku) poslanika Allaha (Allahovoga poslanika), pomilovao ga Allah i spasio, (k vama)?" Pa je počeo (da) priča njima. I dali su znak k (jednom) čovjeku od pozadi (ozadi, ozada, iza) njega, pa je udario (kopljem) njega - rekao je Hemmam: mislim ga (da) je (mislim da je) čak probio (ili: dao probosti) njega sa (svojim) kopljem. Rekao je (Haram kada je proboden): "Allah je veći (od svakoga)! Spasio sam se tako mi Gospodara Kabe!" Pa se stigao (stignut je onaj) čovjek (drugi osim hromoga čovjeka od one dvojice drugova Harama prije nego je stigao do grupe ostalih muslimana od ono sedamdeset ljudi). Pa su poubijani svi oni osim (onoga) hromoga (koji) je bio u glavi (tj. u vrhu nekoga) brda (sakrio se). Pa je spustio (tj. objavio) Allah, uzvišen je, nama, zatim je bio (taj ajet poslije) od dokinutoga (teksta): "Zaista mi smo već sreli našega Gospoda, pa je bio zadovoljan od nas (s nama) i zadovoljio je nas." Pa je proklinjao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njih (Amiroviće) trideset jutara: (plemena) Ri'l, i Zekvan, i Lihjanoviće i Usajjete koji su bili nepokorni (neposlušni, protivni) Allahu i Njegovom poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO MI JE Hibban, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer, rekao je: pričao mi je Sumamete, sin Abdullaha sina Enesa, da je on čuo Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Pošto se udario (tj. Pošto je udaren, proboden) Haram, sin Milhana - a bio je (to) njegov ujak (dajidža) - (na) dan Bi'ri Meuneta, rekao je (tj. učinio je) sa (svojom) krvlju ovako (tj. uzeo je krvi), pa je poprskao nju na svoje lice i svoju glavu, zatim je rekao: "Spasio sam se tako mi Gospodara Kabe!" PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Tražio je dozvolu (od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Bekr u (vezi) izlaženja (tj. da mu dozvoli da izađe iz Meke i da se iseli u Medinu u vrijeme) kada se pojačalo na njega uznemirivanje (uznemiravanje), pa je rekao njemu: "Ostani (još)!" Pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Da li si pohlepan (tj. Da li ti želiš) da se tebi dozvoli (da i ti iseliš, odeš iz Meke)?" Pa je bio (običaja) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Zaista ja se zaista nadam to (tome)." Rekla je: Pa je iščekivao (očekivao) njega Ebu Bekr. Pa je došao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, jednoga dana (u) podne, pa je dozvao njega, pa je rekao: "Izvedi (tj. Istjeraj napolje svakoga onoga) ko je kod tebe (u ovome času)." Pa je rekao Ebu Bekr: "Samo su (kod mene) njih dvije, moje dvije kćeri." Pa je rekao: "Da li si opazio da je ono već se dozvolilo meni u (vezi) izlaženja (iseljenja iz Meke u Medinu)?" Pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Druženje (tj. Saputništvo sa sobom mi dozvoli)!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Druženje (ti dozvaljam, dozvoljavam)." Rekao je: "O poslaniče Allaha! Kod mene su (tj. ja imam) dvije deve, već sam bio pripravio njih dvije za (ovo)

izlaženje." Pa je dao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, jednu (od) njih dviju, a ona je (tj. a to je ona kojoj je bilo ime) El-džeda' (El-Džed'au). (El-džed'au je vlastito ime, a u arapskom jeziku znači: ona kojoj su odsječene uši.) Pa su pojašila njih dva, pa su otišli dok su došli (njih dvojica u onu) pećinu, a ona je u (brdu) Sevru, pa su se njih dvojica sakrila u nju. Pa je bio Amir, sin Fuhejreta, dječak Abdullaha, sina Tufejla sina Sahbereta, (a taj Amir) je brat Aiše po njezinoj (Aišinoj) majci. I bila je za (tj. u) Ebu Bekra (jedna) deva (koja se i zimi muzla dajući dosta mlijeka), pa je bio (običaja Amir da) popodne odlazi s njom i (da) porani (da odlazi izjutra) njima, i (da) osvane, pa (da) ide (na kraju noći) k njima dvojici. Zatim napaša, napasa (odlazi sa tom devom na ispašu), pa ne razumije (ne zna) za njega (za ovaj postupak ni) jedan od pastira (mekanskih čobana). Pa pošto je izašao (iselio se iz Meke u Medinu Muhammed a.s. sa Ebu Bekrom r.a.), izašao je (Amir Fuhejretov) sa njima dvojicom (u takvom stanju, na taj način što) njih dvojica čine sajahačem naizmjenično njega dok su stigli njih dvojica (u) Medinu (tako čineći, tj. nekada bi Muhammed a.s., a nekada Ebu Bekr stavio ozadi, iza sebe Amira na devu). Pa se ubio (ubijen je) Amir, sin Fuhejreta (na) dan Bi'ri Meuneta. A od Ebu Usameta, rekao je: rekao je meni Hišam, sin Urveta: Pa izvijestio je mene moj otac, rekao je: Pošto su se ubili (tj. Pošto su poubijani oni) koji su (pobijeni) u Bi'ri Meunetu i zarobio se (i zarobljen je među njima) Amr, sin Umejjeta Damrija, rekao je njemu Amir, sin Tufejla: "Ko je ovo?" Pa je (pri tom pitanju) dao znak (pokazao je) k (jednome) ubijenom. Pa je rekao njemu Amr, sin Umejjeta: "Ovo je Amir, sin Fuhejreta." Pa je rekao: "Zaista već sam vidio njega poslije što se je ubio (nakon što je ubijen), (da) se je podignuo (tj. vidio sam ga da je on podignut) k nebu, čak da ja zaista pogledam (gledam) k nebu između njega i između zemlje (Zemlje), zatim se stavio (metnuo, spustio opet na Zemlju)." Pa je došao (od Uzvišenoga Allaha posredstvom anđela Džibrila) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, njihov izvještaj (tj. glas o njima, vijest o njihovoj pogibiji), pa je proglasio mrtvima njih (tj. objavio je njihovu smrt), pa je rekao: "Zaista vaši drugovi već su se pogodili (tj. pogođeni su, tj. pobijeni su). I zaista oni su već molili svoga Gospoda, pa su rekli: "Naš Gospode! Izvijesti o nama (za nas) našu braću o (onome) što smo zadovoljni bili od Tebe (s Tobom) i (da) Si bio zadovoljan od nas (s nama)." Pa je izvijestio njih o njima. I pogodio se (tj. poginuo) je tada u (među) njima Urvete, sin Esma-a sina Salta, pa se imenovao (dobio ime) Urvete (sin Zubejrov) s njim (tj. po njemu, zbog njega - zbog toga Urveta Esma-ovoga); i (tada je poginuo) Munzir, sin Amra, (pa) se imenovao Munzirom (drugi sin Zubejrov Munzir po tome Munziru, zbog toga Munzira). (Hoće da kaže da je Zubejr, sin Avvama dao imena svojim sinovima jednome Urvete, a jednome Munzir zbog toga što je u Bi'ri Meunetu poginuo jedan drug Muhammeda a.s. koji je imao ime Urvete, i jedan drugi koji je imao ime Munzir. A to je učinio zato što je rekao Muhammed a.s. da je Uzvišeni Allah objavio da je zadovoljan sa svima onima koji su poginuli u Bi'ri Meunetu, te je dao ime svojim sinovima Zubejr tih lica sluteći na dobro i želeći da i s njegovim sinovima isto tako bude zadovoljan Uzvišeni Allah.) PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Sulejman Tejmija od Ebu Midžleza, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Usrdno je molio (Činio je, Učio je kunut dovu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslije naklonjanja (ruku'a u jutarnjoj molitvi-sabahu jedan) mjesec, proklinje (tj. proklinjući) Ri'l i Zekvan, i govori (tj. i govoreći): "Usajjete je pogriješilo (bilo je neposlušno, nepokorno) Allahu i Njegovome poslaniku." (Pod izrazom "usrdno moliti - kanete" i "usrdna molitva - kunutun, el-kunutu", misli se u tekstu na posebnu molitvenu formu, posebno očitanje, dovu-molbu koja se izgovara u molitvi-namazu na stajanju prije naklonjanja, prije ruku'a, i ta molba-dova ima više varijanata, varijanti, oblika. To treba imati u vidu i u prošlom i u daljem tekstu gdje se god budu spominjali ti izrazi.) PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, rekao je: Proklinjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (one) koji su ubili - misli (na one koji su poubijali) njegove drugove u Bi'ri Meunetu - (proklinjao ih je) trideset jutara kada je proklinjao (plemena) Ri'l, i Zekvan i Usajjeta (koje) je pogriješilo Allahu i Njegovome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Enes: Pa je spustio (objavio) Allah - uzvišen je - Svome vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, o (onima) koji su se pobili (koji su pobijeni), drugovima (izginulim u mjestu) Bi'ri Meuneta (jedan) Kur'an (tj. ajet - odlomak u Kur'anu što) smo čitali njega (taj ajet), dok se je (tj. te se je) dokinuo (tj. povukao taj odlomak - ajet - iz teksta Kur'ana uopće) poslije (a taj tekst je glasio ovako): "Priopćite našem narodu, pa već smo sreli našega Gospoda, pa se je zadovoljio od nas (s nama), i zadovoljili smo se od Njega (s Njim)." PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam je Asim Ahvel, rekao je: pitao sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, o usrdnoj molbi u molitvi (je li ona uzakonjena), pa je rekao: "Da." Pa sam rekao: "Je (li ona) bila prije naklonjanja (prije ruku'a u molitvi-namazu), ili (je) poslije njega (poslije ruku'a)?" Rekao je: "Prije njega." Rekao sam: "Pa zaista (jedan) omsica je izvijestio mene (pričajući on) od tebe (da je čuo) da si ti rekao: poslije njega (tj. Poslije naklonjanja, poslije ruku'a da je usrdna molba-dova)." Rekao je: "Slagao je. Usrdno je molio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, samo poslije naklonjanja (poslije ruku'a u molitvi, u namazu, a to je bilo svega jedan) mjesec (dana), (jer) zaista on je bio poslao (neke) ljude, rekne se njima čitači i oni su (brojali okolo, tj. i bilo ih je) sedamdeset ljudi, (poslao ih je) ka (nekim) ljudima od idolopoklonika (velikoga plemena Amirovića, i to ljudima one grupe Amirovića što je bila prijateljski raspoložena prema muslimanima) i (što) je između njih i između poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio jedan) ugovor prema njima. Pa su se pokazali (kao pobjednici oni koji nisu bili prijateljski raspoloženi prema muslimanima nad onima) koji su (bili ti što) je bio između njih i između poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ugovor. Pa je usrdno (svesrdno) molio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslije naklonjanja (poslije ruku'a u klanjanju jedan) mjesec proklinje ih (proklinjući ih)." (Komentatori ovo kazivanje tumače ovako. Jedna grupa plemena Amirovića bila je naklonjena muslimanima i sklopila je i ugovor o sigurnosti sa njima. Poglavica te grupe bio je Ebu Bera' Amir, sin Malikov, i ta je grupa i pozvala sebi kurra'e-čitače. Poglavica druge grupe

Amirovića koja nije bila sklona ni naklonjena k muslimanima bio je Amir, sin Tufejla. Kada su kurra'i-čitači došli Amir Tufejlov je pozvao Amira Malikovoga da prekrše ugovor o sigurnosti i da ne pruže bezbjednost čitačima, nego da ih izdaju, da naprave vjerolomstvo. Većina Amirovića to nije htjela da učini, a onda je Amir Tufejlov sa svojom grupom pozvao u pomoć neka plemena iz Sulejmovića, a to su: Ri'l, i Zekvan i Usajjete. U okršaju tom pobijedila je grupa Amira Tufejlova grupu koja je bila sklopila ugovor sa Muhammedom a.s., i tada i tako su pobijeni ti čitači-kurra'i u mjestu Bi'ri Meunetu. Po tome tumačenju vidi se da su plemena Ri'l, i Zekvan i Usajjete ogranci većega plemena Sulejmovića, a nisu ogranci Amirovića, kako sam u prednjem tekstu negdje naveo, pa neka se to ima u vidu i na znanju.)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA VOJNE HAJBERA

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Jahja-a, sina Seida, od Bušejra, sina Jesara, da je Suvejd, sin Numana, izvijestio njega da je on izašao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Hajbera, te kada smo bili u Sahba-u (u Sahbi) - a ona (ta naseobina) je bliže (niže) Hajbera - klanjao je popodnev (popodnevnu molitvu-ikindiju). Zatim je pozvao za opskrbe, pa se nije njemu donijelo (ništa drugo) osim prekrupe (bungura). Pa je zapovjedio za njega, pa se je ovlažio (skvasio se bungur u vodi), pa je jeo (on tu prekrupu) i jeli smo (i mi). Zatim je ustao ka sutonskoj molitvi (akšamu), pa je promućkao (vodu u ustima, tj. isplakao je, izaprao je usta vodom) i promućkali smo (i mi usta vodom), zatim je klanjao, a nije se očistio (čistio, abdestio za molitvu ponovno zbog jedenja). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Hatim, sin Ismaila, od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta, sina Ekve-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Izašli smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, ka Hajberu (gradu koji se nalazi sjeverno od Medine prema Siriji). Pa smo išli (putovali) noću. Pa je rekao (jedan) čovjek od (toga) naroda Amiru: "O Amire! Zar nećeš dati čuti nama od tvojih stvarčica (tj. od tvojih pjesama, od tvojih pjesničkih sastava)?!" A bio je Amir čovjek pjesnik. Pa je sišao (tj. počeo je da) goni (tjera) pjevanjem (da popijeva) za (te) ljude govori (tj. govoreći, izgovarajući ovo): "Moj Bože! Da nije Tebe, ne bismo se naputili, I ne bismo milodarili, i ne bismo klanjali. Pa oprosti - žrtvovanje je za tebe (Muhamede) - (oprosti nam, Bože, ono) što smo ostavili, I baci svakako spokojstvo na nas. I učvrsti (naše) noge ako se susretnemo. Zaista mi kada se je vikalo za nas (da odustanemo od istine), nismo htjeli. I sa (tim) vikanjem jaukali su na nas (ili: tražili su pomoć protiv nas)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je ovaj tjerač (deva popjevkom)?" Rekli su: "Amir, sin Ekve-a." Rekao je: "Pomilovao ga Allah!" Rekao je (jedan) čovjek od (toga) naroda: "Trebala je (njemu rajska nagrada, tj. Treba mu raj; ili mučeništvo, nagrada mučenika, šehida zbog tvoje te molbe za njega, i tvoga blagoslova), o vjerovijesniče Allaha! Zašto nisi dao (tj. Zašto ne bi dao) uživati nama s njime?" (To jest: "Ostavi ga među nama da nas zabavlja.") Pa smo došli Hajberu. Pa smo opsijedali njih (stanovnike Hajbera), čak je pogodila nas žestoka glad. Zatim je zaista Allah, uzvišen je, osvojio nju (tu varoš, grad Hajber) na njih (njima, tj. muslimanima). Pa pošto su omrknuli (muslimanski) ljudi večer (tj. uoči onoga) dana koji je (bio taj što) se je osvojila njima (ta varoš u tom danu), naložili su mnoge vatre. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Šta su ove vatre? Na kojoj stvari (tj. Zbog čega) ložite (vatre)?" Rekli su: "Na meso (Zbog mesa)." Rekao je: "Na koje meso (tj. Zbog kakvoga mesa)?" Rekli su: "Mesa ljudskih (tj. pitomih, domaćih) magaraca." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Prolijte nju, razbijte nju (posudu u koju je god stavljeno da se vari to meso)." Pa je rekao (jedan) čovjek: "O poslaniče Allaha! Ili (da) prolijemo nju i operemo nju (a da je ne razbijamo)." Rekao je: "Ili to (tako da učinite)." Pa pošto se je poredao (u bojne redove međusobno muslimanski taj) narod, bio je mač Amira kratak, pa je dohvatio s njime (njime) golijen (cjevanicu jednoga) Židova zato (da) udari njega, i povrati se (odskočio je) vrh njegovoga mača, pa je pogodio izvor koljena Amira (Amirovo samo koljeno), pa je umro od njega (od toga pogotka). Rekao je: Pa pošto su se vratili (vraćali iz Hajbera u Medinu), rekao je Selemete: Vidio je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i on je uzimač (tj. i uzeo je on) za moju ruku, rekao je: "Šta je tebi?" Rekao sam njemu: "Tvoja žrtva je moj otac i moja majka (tj. Žrtvovao bi ih oboje za tebe)! Tvrdili su da je Amir (svojim slučajem dospio u takvo stanje da) se pokvario (da je propao) njegov posao (rad dobrih djela zbog onakvoga završetka života)." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Lagao je (onaj) ko je rekao njega (ko je to rekao). Zaista su njemu zaista (njemu pripadaju) dvije nagrade (on ima dvije nagrade)." I skupio (je) između svoja dva prsta (a još je onda dodao). "Zaista on je zaista trudbenik, borac. Malo je bio (koji) Arap (koji) je išao u njoj (tj. po njoj - po Zemlji, po Medini; ili: koji je išao sa njom - sa takvom osebinom, osobinom, vrlinom) kao on (tj. kao Amir)." Pričao nam je Kutejbete, pričao nam je Hatim, rekao je: "..... odrastao sa njom." (To jest: Po ovom drugom predanju upotrebljena je riječ "neše'e" umjesto "meša", pa zadnja rečenica bi onda glasila: "Malo je koji bio Arap koji je odrastao u njoj - ili sa njom - kao on.") PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Humejda Tavila, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, došao (k) Hajberu noću. A bio je (običaja), kada je došao (tj. kada bi došao nekom) narodu u noći, (da) nije navaljivao u njih (na njih) do (da) osvane (dok ne osvane pa je tako i kod Hajbera učinio, čekao je da osvane). Pa pošto je osvanuo, izašli su (hajberski) Židovi sa svojim lopatama i svojim zembiljima (malim torbama sa ručkom koje služe za nošenje živežnih namirnica i koje su pravljene od palminog lišća). Pa pošto su vidjeli njega, rekli su: "Muhamed, tako mi Allaha, i petodjel (tj. i njegova vojska je ovo)!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Porušen je (Porušen bio) Hajber! Zaista mi kada smo odsjeli u trznu (tratinu jednoga) naroda (u cilju rata), pa loše je bilo jutro opomenutih (od strane naše)." Izvijestio nas je Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete, pričao nam je Ejub od Muhameda, sina Sirina, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Jutrom smo došli Hajberu rano. Pa su izašli njegovi stanovnici sa lopatama. Pa pošto su vidjeli (ugledali) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekli su: "Muhamed, tako mi Allaha, Muhamed i petodjel (i vojska)!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Allah je veći (od svega i svakoga)! Porušio se je Hajber! Zaista mi kada smo odsjeli (sišli) u trznu (tratinu, predvorje, tj. u blizinu jednoga) naroda, pa loše je bilo jutro opomenutih." Pa smo pogodili od mesa (pitomih) magaraca, pa je dozivao dozivač Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Allah i Njegov poslanik zabranjuju njih dvojica vama mesa (meso pitomih) magaraca, pa (jer) oni su poganstvo (nečistoća)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdul-Vehaba, pričao nam je Abdul-Vehhab, pričao nam je Ejub od Muhameda, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (našao se u takvoj prilici da) je došao njemu (jedan) dolazač, pa je rekao: "Pojeli su se (tj. Poješće se ovi pitomi) magarci." Pa je šutio. Zatim je došao njemu drugi puta, pa je rekao: "Pojeli su se magarci." (Može da se stavi i uskličnik, pa da se piše ovako: "Pojeli su se magarci!") Pa je šutio. Zatim je došao njemu treći puta, pa je rekao: "Učinilo se je (da) nestanu (tj. Uništili su se pitomi) magarci." Pa je zapovjedio (jednome) dozivaču pa je dozivao u (među muslimanskim) ljudima (među muslimane): "Zaista Allah i Njegov poslanik zabranjuju njih dvojica vama mesa (sve vrste mesa ovih) magaraca porodičnih (domaćih)." Pa su se izvrnuli (oni) lonci, a zaista oni zaista ključaju sa mesom (tim napunjeni, pristavljeni). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jutarnju molitvu (sabah) blizu Hajbera u mraku (pred samu zoru, pred svitanje), zatim je rekao: "Allah je veći (od svega i svakoga)! Srušio se Hajber! Zaista mi kada smo odsjeli u trznu (nekoga) naroda, pa loše je bilo jutro opomenutih." Pa su izašli trče (tj. trčeći, žureći oni) u (po) ulicama (toga grada-Hajbera). Pa je ubio (naredio ubijanje) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (njihove) borce (njihovih boraca) i (a) zarobio je (proglasio je robljem njihovo) potomstvo. A bila je u (tom) roblju Safija, pa je postala (tj. pripala, dopala na diobi) k Dihjetu Kelbiji, zatim je postala k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je učinio njezino oslobađanje (od ropstva, zarobljeništva) njezinim vjenčanim darom (za vrijeme vjenčanja nje sa Muhamedom a.s.). Pa je rekao Abdul-Aziz, sin Suhejba, (k) Sabitu: "O Ebu Muhamede! Je si li ti rekao Enesu: "Šta je dao (odredio vjenčanoga) dara njoj?" Pa je pokrenuo (klimnuo) Sabit svoju glavu (u znak) potvrđivanja njemu. PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Abdul-Aziza, sina Suhejba, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Zarobio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Safiju, pa je oslobodio nju i sebi je vjenčao nju. Pa je rekao Sabit Enesu: "Šta je dao (vjenčanoga) dara njoj?" Rekao je: "Dao je (vjenčanoga) dara njoj njezinu osobu (ličnost), pa je oslobodio nju."

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Jakub od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, Saidije, bio zadovoljan Allah od njega, da se je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, susreo on i (određeni) idolopoklonici, pa su se pobili. (Gdje je susret bio u ovom slučaju, to u tekstu ovoga hadisa nije rečeno, pa zbog toga neki kažu da ovaj hadis nema mjesta ovdje, jer se ovdje govori o vojni na Hajber. Drugi kažu da je ovaj slučaj bio kod Hajbera, ili, možda, na putu za Hajber, pa je zato ovdje i spomenut, i tu tvrdnju žele da i potkrijepe s time što kažu da je ovaj slučaj istovjetan sa slučajem iz slijedećega hadisa iz kojega se vidi da je to bilo u vezi sa pohodom na Hajber prema pričanju Ebu Hurejreta.) Pa pošto se nageo (tj. vratio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k svojoj vojsci, i nageli su se (vratili su se i ovi) drugi k svojoj vojsci. A u drugovima poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je čovjek (jedan takav da) neće ostaviti njima (tj. neprijateljima nijedne njihove osobe) iznimne, a ni usamljene (drukčije) osim (tako da) je slijedio nju udara (udarajući on) nju sa svojim mačem (tj. svojom sabljom). Pa se reklo: "Nije bio dostatan (tj. borben) od nas danas nijedan (čovjek) kao što je bio dostatan (jedan) omsica (taj-i-taj, jedan iks)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Što se tiče (njega), zaista on je od stanovnika Vatre." Pa je rekao (jedan) čovjek od (toga) naroda: "Ja sam njegov drug (tj. Ja ću da ga pratim da vidim kako će on završiti)." Rekao je: Pa je izašao sa njim. Kada god (Svaki puta kada) je stao, stao je s njim, a kada je požurio, požurio je (požurio bi i on) sa njim. Rekao je: Pa se ranio (ranjen je taj borbeni) čovjek žestokom ranom, pa je tražio žurno (brzo svoju) smrt. Pa je stavio svoj mač u zemlju, a njegov vrh (doslovno: a njegovu mušicu, a to znači: vrh mača, sablje - stavio je) među svoje dvije sise, zatim se natovarao (natovario, nasadio, presavio) na svoj mač, pa je ubio svoju osobu (ubio je sam sebe, izvršio je samoubistvo). Pa je izašao (onaj drugi) čovjek k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Svjedočim da si ti poslanik Allaha." Rekao je: "A šta je to (tebi bilo, desilo se)?" Rekao je: "Čovjek (onaj) koji je (taj što) si spomenuo maločas (maloprije, prije) da je on od stanovnika Vatre, pa su za veliko držali (izvjesni) ljudi to (pa su ga smatrali, držali velikim, borbenim), pa sam rekao: Ja sam vama za njega (Ja ću da ga slijedim i da vidim šta će biti s njim). Pa sam izašao u njegovom traženju (tj. radi traganja za njim i pratio sam ga). Zatim se ranio (ranjen je) žestokom ranom. Pa je tražio žurno (svoju) smrt. Pa je stavio tupu stranu svoga mača u zemlju, a oštricu njegovu (oštru stranu mača) među svoje dvije sise, zatim se je natovarao na njega, pa je ubio svoju osobu (sam sebe)." ("Nasl" je tupi vrh, kraj mača, sablje i sličnoga; a "zubab" je oštri vrh mača, i oštrica, oštra strana.) Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kod toga (prilikom toga slučaja): "Zaista (izvjesni) čovjek zaista radi rad stanovnika raja (tj. ljudi koji će dospjeti u raj) u (onome) što se pokazuje (što se pričinja izvjesnim) ljudima, a on je od stanovnika Vatre (tj. a taj čovjek je od onih ljudi koji moraju dospjeti, koji će dospjeti u vatru pakla). I zaista (izvjesni) čovjek zaista radi rad stanovnika Vatre u (onome) što se pokazuje (izvjesnim) ljudima, a on je od stanovnika raja (dženneta)."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Seid, sin Musejjeba, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Prisustvovali smo Hajberu, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (jednoga) čovjeka od (onih) ko je (bio) sa njim (a) tvrdi Islam (tj. tvrdeći taj čovjek da je primio Islam, da je musliman - pa je za njega Muhamed a.s. rekao): "Ovaj je od stanovnika Vatre." Pa pošto je bila prisutna (tj. pošto je počela ta) borba, borio se je (taj) čovjek najžešćom borbom (najžešćim borenjem), čak se je umnožila (njegova) rana, pa je blizu bio (skoro je bio) neki (od tih) ljudi (da) posumnja (u riječi Muhameda a.s. o tom čovjeku). Pa je našao (tj. osjetio taj) bol (svoje) rane, pa je dao pasti (pa je pao) sa svojom rukom ka svome tobolcu (u kojem su mu bile strijelice), pa je izvukao iz njega (iz tobolca, iz nje: iz tobolice nekoliko) strjelica, pa je zaklao s njima svoju osobu (sam sebe). Pa su bili žestoki (u trčanju neki) ljudi od muslimana, pa su rekli: "O poslaniče Allaha! Potvrdio je Allah tvoje pričanje (tvoju riječ). Zaklao je sebe (doslovno "nehare" i "intehare" znači: udario se je u prsa) omsica (taj-i-taj), pa je ubio svoju osobu (sam sebe)." Pa je rekao: "Ustani, o omsica (o ti), pa objavi (oglasi), da ono neće unići (u) raj (niko drugi) osim vjernik. Zaista Allah ojačava (jača, ili: ojačavače ovu) vjeru sa (takvim) čovjekom griješnikom (ili: sa takvim čovjekom nevjernikom)." Slijedio je njega (Šuajba) Mamer od Zuhrije. A rekao je Šebib od Junusa, od Ibnu Šihaba: izvijestio me je Ibnul-Musejjeb i Abdurrahman, sin Abdullaha sina Kaba, da je Ebu Hurejrete rekao: Prisustvovali smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, Hajberu. A rekao je Ibnul-Mubarek od Junusa, od Zuhrije, od Seida, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Slijedio je njega (Ibnul-Mubareka) Salih od Zuhrije. A rekao je Zubejdija: Izvijestio me je Zuhrija da je Abdurrahman, sin Kaba, izvijestio njega da je Ubejdulah, sin Kaba, rekao: izvijestio me je (onaj) ko je prisustvovao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, Hajberu. Rekao je Zuhrija: A izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha, i Seid od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Vahid od Asima, od Ebu Usmana, od Ebu Musa Ešarije, rekao je: Pošto je ratovao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (protiv) Hajbera; ili je rekao: Pošto je upravio (krenuo) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, - nadvisili (nadnijeli) su se (njegovi) ljudi na (jednu) dolinu, pa su podigli svoje glasove sa veličanjem (Allaha izgovarajući ovo): "Allah je veći! Allah je veći! Nema božanstva osim Allah!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Budite samilosni na svoje duše (Naginjite na blagost prema samima sebi, pa se ne naprežite mnogo pri veličanju-tekbiru i sl., jer), vi zaista ne zovete (ne molite nekoga) gluhoga, a ni odsutnoga, zaista vi zovete (molite Allaha) Svečujnoga, Blizoga, i On je sa vama." A ja sam (se nalazio, veli Ebu Musa kome je bilo ime Abdullah) ozadi (iza jahaće) životinje poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je čuo mene, a ja govorim: "Nema snage, a ni moći osim sa Allahom." Pa je rekao meni:

"O Abdullahe, sine Kajsa!" Rekao sam: "Dvoodazov tebi (Odazivam ti se dvaputa), poslaniče Allaha!" Rekao je: "Zar neću pokazati tebi na (jednu) riječ od (jedne) blagajne od blagajni raja?" Rekao sam: "Da, o poslaniče Allaha! Tvoja žrtva je moj otac i moja majka (tj. Žrtvovao bih za tebe svoga oca i majku)!" Rekao je: "Nema snage, a ni moći osim sa Allahom." PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, pričao nam je Jezid, sin Ebu Ubejda, rekao je: Vidio sam trag udarca (nekakvoga) u golijeni (cjevanici, potkoljenici) Selemeta, pa sam rekao: "O Ebu Muslime, šta je (kakav je bio) ovaj udarac?" Rekao je: "Ovo (To) je udarac (što) je pogodio mene (tj. koji sam zadobio na) dan Hajbera. Pa su rekli ljudi: "Pogodio se (Pogođen) je Selemete." Pa sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pljucnuo u njega (u mjesto gdje sam pogođen) trima pljucanjima (sa tri pljucanja, tj. pljucnuo je u njega tri puta), pa se nisam potužio (na) nju (ovu ranu) do časa (ovoga, dosada)." ("Nefese" znači puhnuo je jače tako da je prilikom puhanja u zraku iz usta izašlo malo pljuvačke, a nekad ne mora izaći nimalo pljuvačke. Tako se objašnjava u komentaru Kastalanije.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Ibnu Ebu Hazm od svoga oca, od Sehla, rekao je: Susreli (tj. Sukobili) su se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i (izvjesni) idolopoklonici u nekom (od) njegovih ratovanja, pa su se pobili. Pa se nageo (vratio, povukao se) svaki narod ka svojoj vojsci. A u (tih) muslimana (jedan) čovjek (bio) je (takav da) neće ostaviti od (tih) idolopoklonika (ni jednu osobu) iznimnu, a ni osamljenu (drukčije) osim (tako da) je slijedio nju, pa je udario nju sa svojim mačem. Pa se je reklo: "O poslaniče Allaha! Nije dostatan bio nijedan (čovjek kao) što je dostatan bio omsica (taj jedan, taj neki)." Pa je rekao: "Zaista on je od stanovnika Vatre." Pa su rekli: "Koji (od) nas je od stanovnika raja ako je bio (tj. ako bi bio) ovaj (taj omsica borbeni) od stanovnika Vatre?" Pa je rekao (jedan) čovjek od (toga) naroda: Zaista ću slijediti (pratiti) svakako njega, pa kada je (kada bi) požurio, ili je (ili bi) usporio, bio sam (tj. biću) sa njim, dok se je ranio (dok je ranjen). Pa je tražio brzo (žurno svoju) samrt (smrt). Pa je stavio držak (balčak) svoga mača u zemlju, a njegovu oštricu (ili: vrh) među svoje dvije sise (na grudi, prsa), zatim se je natovarao na njega, pa je ubio svoju osobu (sam sebe). Pa je došao (ovaj) čovjek (koji je to vidio) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Svjedočim da si ti poslanik Allaha." Pa je rekao: "A šta je to (bilo tebi da si se uvjerio)?" Pa je izvijestio njega (o tome). Pa je rekao: "Zaista (određeni) čovjek zaista radi sa radom stanovnika raja u (po onome) što se pokazuje (kako se čini određenim, izvjesnim) ljudima, a zaista on je od stanovnika Vatre. A radi sa radom stanovnika Vatre u (po onome) što se (kako se) pokazuje (kako se čini) ljudima (kako vide ljudi), a on je od stanovnika raja." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Seida, Huzaija, pričao nam je Zijad, sin Rebi-a, od Ebu Imrana, rekao je:

Pogledao je (Gledao je, posmatrao je) Enes ka (izvjesnim) ljudima (u džamiji Basre u) danu petka, pa je vidio (odjeće neke zvane) tajlesane, pa je rekao: "Kao da su oni (u ovome) času Židovi Hajbera." (Tajlesan je vrsta odjeće porijeklom iz Perzije. Ta odjeća je žute boje. Neki smatraju da je nepoželjno nositi je muslimanima, naročito i zbog te žute boje. Neki, pak, smatraju da je tajlesan odjeća zelene boje. Negdje se tajlesan naziva dio saruka, ahmedije koji se spusti niz leđa.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Hatim od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio je Alija, bio zadovoljan Allah od njega, ostao ozadi, ozada (zaostao) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u Hajberu. A bio je krmeljiv (tj. bolesnih očiju koje su od bolesti krmeljale), pa je rekao: "Ja ću ostati ozadi (iza, ozada) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa se priključio njemu (na kraju). Pa pošto smo zanoćili (omrknuli u onoj) noći koja je (ta što) se (u kojoj se) osvojila (ta varoš poslije nje, sutradan), rekao je (Muhamed a.s.): "Zaista ću dati svakako (muslimansku) zastavu sutra - ili: zaista će uzeti svakako zastavu sutra (jedan) čovjek (koji je takav da) voli njega Allah i Njegov poslanik, osvojiće se na njega (preko njega, posredstvom njega)." Pa se mi nadamo njoj (zastavi, bajraku tom svaki od nas). Pa se reklo: "Ovo (tj. To) je Alija." Pa je dao njemu. Pa se je osvojilo na njemu (Pa je osvojeno preko njega). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Jakub, sin Abdurahmana, od Ebu Hazima, rekao je: izvijestio me je Sehl, sin Sada, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao (na) dan Hajbera: "Zaista ću dati svakako ovu zastavu sutra (jednome) čovjeku (što) će osvojiti Allah na njegove ruke (preko njegovih ruku, pomoću njegove) dvije (ruke), voli (on) Allaha i Njegova poslanika i voli njega Allah i Njegov poslanik." Rekao je: Pa su se (Pa su) zanoćili (omrknuli ti) ljudi gibaju se (miješaju se u prepirke i neslaganja u toj) svojoj noći (raspravljajući o tome) koji (od) njih (je taj što) će se dati njemu ona (ta zastava). Pa pošto su osvanuli (sutradan ti) ljudi, podranili (uranili) su na poslanika (tj. ka poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svaki (od) njih se nada da će se njemu dati ona. Pa je rekao: "Gdje je Alija, sin Ebu Taliba?" Pa se reklo: "On, o poslaniče Allaha, se tuži (na to da ga bole) njegova dva oka." Rekao je: "Pa pošaljite k njemu (nekoga da mu rekne da dođe)." Pa se on doveo. Pa je pljunuo (stavio pljuvačku) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u njegova dva oka, i molio je za njega. Pa je ozdravio (tako) čak kao da nije (ni) bilo u njega (doslovno: s njim nikakvoga) bola. Pa je dao njemu (tu) zastavu. Pa je rekao Alija: "O poslaniče Allaha! Boriću se (protiv) njih dok budu (tako da oni budu) kao mi (muslimani)." Pa je rekao (Muhamed) - na njega (njemu) pomilovanje i pozdrav (ili: njemu milost i mir)! - : "Prolazi (tj. Idi) na tvojoj polaganosti (Idi polako), dok odsjedneš (siđeš, dok dođeš) u njihovu trznu. Zatim pozovi njih k Islamu, i izvijesti ih o (onome) šta treba na njih (šta je njima dužnost, šta im je dužnost) od prava Allaha u njemu (tj. šta su oni dužni prema Allahu u

Islamu, po Islamu). Pa tako mi Allaha zaista da uputi Allah s tobom (preko tebe, tvojim posredstvom) jednoga čovjeka, bolje je (to) tebi od (toga) da bude tebi najcrvenija (grla od) stoke (tj. bolje ti je nego najcrvenija stoka da ti dopadne kao ratni plijen)." ("Neamun" je krupna stoka, prvenstveno deve, ali nekad može da znači i sitnu stoku kao ovce. Deve i goveda crvene boje su bila skupocjena.) PRIČAO NAM JE Adbulgaffar, sin Davuda, pričao nam je Jakub, sin Abdurrahmana. - H - A pričao mi je Ahmed, sin Isa-a, pričao nam je Ibnu Vehb: izvijestio me je Jakub, sin Abdurrahmana, Zuhrija od Amra, slobodnjaka Muttaliba, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Došli (Stigli) smo Hajberu. Pa pošto je osvojio Allah na njega (tj. njemu - Muhamedu a.s. - taj) zamak (tvrđavu tu), spomenula se je njemu ljepota Safije, kćeri Hujejja sina Ahtaba, a već se ubio (ubijen je u borbi) njezin muž, a bila je mlada (tj. nevjesta, tek stupila u brak, još u svadbenim danima, u danima pira). Pa je odabrao nju Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za svoju osobu (za sebe), pa je izašao sa njom, dok je dopro s njom (mjestu koje se zvalo) Seddussahba, (a tude, tu je Safijja) bila dozvoljena (postala je dozvoljena, tj. moglo se je s njom vjenčati, jer se riješila veze iz prvoga braka pošto je prošlo vrijeme koje treba da čeka udovica, ili pošto joj je kao zarobljenici se pojavila menstruacija, pa onda normalno i prestala što je bio jasan znak da nije ostala oplođena od prvoga muža, a to je za robinju dovoljno da se riješi svake veze sa prvim brakom i gospodarem koji je imao prije na nju pravo). Pa je sagradio sa njom (sa Safijom bračnu zajednicu, tj. vjenčao ju je i unišao u bračni, polni odnos sa njom) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je napravio (jedno jelo zvano) hajs (datule izmiješane sa maslom i sirom) u maloj koži (prostrtoj po tlu; ili: u malom ćilimu od kože, tj. stavivši to jelo na prostirku od kože). Zatim je rekao meni: "Oglasi (Obavijesti onoga) ko je okolo tebe (da pozivam na gozbu)." Pa je bila (ta hrana, to jelo) njegova gozba (svadbena, pir) na Safiju (tj. na veselje zbog vjenčanja sa Safijom). Zatim smo izašli ka Medini. Pa sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) pravi okruživačicu (odjeću napunjenu suhom travom koja se stavlja okolo, oko jahača) za nju iza sebe sa (jednim) kaftanom (tj. pravi od abe, kaftana njoj iza sebe okruživačicu, okruživač). Zatim sjede kod svoje deve, pa stavi svoje koljeno, i stavi Safija svoju nogu na njegovo koljeno dok uzjaha (pojaši ona, dok ne uzjaha - kako bi uzjahala). PRIČAO NAM JE Ismail, pričao nam je moj brat od Sulejmana, od Jahja-a, od Humejda Tavila, čuo je Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, boravio (ostao računajući i) na Safiju (tj. ostao je sa Safijom), kćer (kćerom) Hujejja, u (na) putu Hajbera tri dana dok je priredio (priređivao) svadbu s njom. I bila je (ona) u (među onima) ko (je takav da) se je udario na nju (propisani) zastor (zavjesa). PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera sina Ebu Kesira, izvijestio me je Humejd da je on čuo Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Boravio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između Hajbera i Medine tri noći, pravi (gradi) se njemu sa Safijom (svadba, tj. stupa u bračni odnos sa Safijom). Pa sam zvao (pozvao prisutne) muslimane k njegovoj gozbi. A nije bilo u njoj (u toj gozbi ništa, nimalo) od hljeba, a ni mesa. I nije bilo u njoj (ništa drugo) osim (to) da je zapovjedio Bilalu

za (izvjesne prostirke od) kože pa su se prostrle, pa je bacio na njih (svoje) datule, i sir i maslo. Pa su rekli (ti) muslimani: "Jedna (od) majki vjernika (je li ovo što se za nju pravi, priređuje svadba), ili je (ono) što je posjedovala njegova desnica (tj. je li mu ovo slobodna žena, ili mu je ovo robinja što za nju daje, priređuje svadbu)?" Rekli su: "Ako je zastro nju (tj. Ako zastre, pokrije nju, ako je stavi iza zavjese da saobraća sa nerođacima), pa ona je jedna (od) majki vjernika. A ako ne zastre nju, pa ona je od (onih) što je posjedovala (što posjeduje) njegova desnica." (Robinje se ne stavljaju iza zastora, zavjese. One mogu da saobraćaju i razgovaraju sa muškarcima i bez da se nalaze iza zastora, zavjese.) Pa pošto je prešao (tj. krenuo odatle), utro (dao je utrti, tj. pripravio) je za nju iza (ozadi) sebe i pružio je zastor (propisanu zavjesu). PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete. - H - A pričao mi je Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Vehb, pričao nam je Šubete od Humejda, sina Hilala, od Abdullaha, sina Mugaffela, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili smo opsjedači Hajbera, pa je gađao (pogodio jedan) čovjek u (jedan kožni) ranac, (a) u njemu je (bio nekakav) loj (salo), pa sam skočio (nasrnuo) zato (da) uzmem njega. Pa sam se obazreo, pa kada li (kadli) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio (tu, ili to). Pa sam se zastidio. PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, od Ebu Usameta, od Ubejdulaha, od Nafi-a i Salima, od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio (na) dan Hajbera jedenje bijeloga luka i mesa domaćih magaraca. Zabranio je jedenje bijeloga luka - ono je od Nafi-a, samoga njega (pričalo se), "i mesa domaćih magaraca" od Salima (se je pričalo). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Malik od Ibnu Šihaba, od Abdullaha i Hasena, dvojice sinova Muhameda, sina Alije, od oca njih dvojice, od Alije, sina Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio korišćenje (uživanje na određeno, ograničeno vrijeme) žena (bez sklapanja trajnoga braka - to je zabranio na) dan Hajbera i jedenje (mesa) domaćih magaraca. (Doslovno: ljudskih magaraca, a to znači: domaćih, pitomih magaraca). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, pričao nam je Ubejdulah, sin Umera, od Nafi-a, od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio (na) dan Hajbera mesa magaraca (tj. jedenje mesa magaraca) porodičnih (tj. domaćih, pitomih). PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Muhamed, sin Ubejda, pričao nam je Ubejdulah od Nafi-a i Salima, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jedenje mesa magaraca porodičnih (pitomih).

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Amra, od Muhameda, sina Alije, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hajbera mesa magaraca porodičnih (pitomih), a dopustio je u konje (tj. za konje - a to će reći, a to znači: a dopustio je da se jede meso konja). PRIČAO NAM JE Seid, sin Sulejmana, pričao nam je 'Abbad od Šejbanije, rekao je: čuo sam Ibnu Ebu Evfa-a (Ebu Evfa-ovoga sina), bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Pogodila je nas (Zadesila nas je jedna velika) glad (na) dan Hajbera. Pa zaista (naši) lonci (napunjeni magarećim mesom) zaista ključaju (vriju). Rekao je: A neki (od) njih su se skuhali. Pa je došao dozivač (izvikivač) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne jedite od mesa (pitomih) magaraca (nijednu) stvar (ništa), i prolijte (dajte proliti) njih (te lonce)." Rekao je Ibnu Ebu Evfa: Pa smo pričali (govorili) da je on zabranio njih samo zato (što je bio slučaj) da se oni nisu razdijelili na pet dijelova (tj. oni magarci nisu bili razdijeljeni na pet dijelova, pa da se peti dio uzme za državnu blagajnu pošto su zaklani magarci bili zarobljeni od neprijatelja kao ratni plijen, od kojega se, kao takvoga, treba dati petina za državnu blagajnu, državnu imovinu). A rekao je neki (od) njih: "Zabranio je njih svakako (odsječno, u svakom slučaju) zato (što) zaista oni (magarci) jedaše (imali su običaj da jedu) nečist (izmet)." PRIČAO NAM JE Hadždžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete: izvijestio me je Adij, sin Sabita, od Bera-a i Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, da su oni bili sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa su pogodili (nekakve pitome) magarce, pa su kuhali njih. Pa je dozivao dozivač (izvikivač) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Izvrnite (Prevrnite te svoje) lonce." PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Abdussamed, pričao nam je Šubete, pričao nam je Adij, sin Sabita, rekao je: čuo sam Bera-a i Ibnu Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih, (da) pričaju njih dvojica od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao (na) dan Hajbera, a već su (oni bili) postavili lonce (svoje da se u njima kuha magareće meso): "Izvrnite lonce!" PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Šubete od Adija, sina Sabita, od Bera-a, rekao je: Ratovali smo (u društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (i pričao je dalje) slično njemu (prethodnome pričanju, prethodnom hadisu o naredbi da se proliju lonci). PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Ibnu Ebu Zaidete, izvijestio nas je Asim od Amra, od Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Zapovjedio je nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u vojni Hajbera da bacimo magarce porodične (pitome, tj. njihovo meso) prisno (neskuhano, nekuhano) i

skuhano (doslovno: prisne i skuhane), zatim nije zapovjedio nama za njegovo jedenje poslije (tj. zabrana jedenja magarećega mesa ostala je trajna). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Husejna, pričao nam je Umer, sin Hafsa: pričao nam je moj otac od Asima, od Amira, od Ibnu Abbasa, rekao je: Neću znati (tj. Ja ne znam) je li zabranio njega (magarca, tj. njegovo meso) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zbog (toga što) je zaista on (magarac) bio tovarna (životinja) ljudi, pa je mrzio da ode (da se iskorijeni) njihova tovarna (životinja, životinja za transport); ili je zabranio njega (magarca, njegovo meso općom trajnom zabranom) u danu Hajbera (zbog nekoga drugoga uzroka koji je vezan za sve vrste) mesa magaraca porodičnih (pitomih, domaćih). PRIČAO NAM JE Hasen, sin Ishaka, pričao nam je Muhamed, sin Sabika, pričao nam je Zaidete od Ubejdulaha, sina Umera, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Razdijelio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hajbera za konja dva dijela, a za pješaka (jedan) dio (od ratnoga plijena, tj. Izvršio je raspodjelu ratnoga plijena tako da je davao na konja dva dijela, a na pješaka jedan dio). Protumačio je njega (taj način raspodjele) Nagi', pa je rekao: Kada je bio sa čovjekom (koji je učestvovao u toj vojni jedan) konj, pa za njega (tj. on je imao da dobije, on bi trebao da dobije) tri dijela (jedan za sebe, a dva za konja). Pa ako nije bio za njega (u njega nijedan) konj, pa za njega je (tj. on je imao da dobije jedan) dio. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejjeba, da je Džubejr, sin Mut'ima, izvijestio njega, rekao je: Išao sam ja i Usman, sin Affana k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo rekli: "Dao si sinovima Muttaliba (Muttalibovićima) od petine (ratnoga plijena) Hajbera, a ostavio si nas, a mi smo u jednom stepenu od tebe (tj. a mi smo na jednom stepenu srodstva prema tebi kao i oni)." Pa je rekao: "Sinovi Hašima (Hašimovići) i sinovi Muttaliba (Muttalibovići) su samo jedna stvar." Rekao je Džubejr: I nije razdijelio (podijelio, dao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za sinove Abdu Šemsa (tj. Abdušemsovićima) i sinovima Nevfela (Nevfelovićima nijednu) stvar (ništa). PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Burejd, sin Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Doprlo nam je izlaženje Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a mi smo u Jemenu, pa smo izašli (kao) iseljivači k njemu (tj. izašli smo iseljavajući se mi k njemu) ja i dva brata moja, ja sam najmlađi (od) njih, jedan (od) njih dvojice (te moje braće zvao se) je Ebu Burdete, a (onaj) drugi je Ebu Ruhm. Ili je rekao (pedeset i) nekoliko, ili je (pak) rekao: (izašli smo) u (tj. sa) pedeset i tri, ili pedeset i dva čovjeka od moga naroda. Pa smo se ukrcali (u jednu) lađu. Pa je bacila nas naša lađa k negusu u Abesiniju. Pa smo se složili (tj. susreli smo se sa) Džaferom, sinom Ebu Taliba. Pa smo boravili (ostali) sa njim (sve do vremena) dok smo došli (stigli natrag) skupa (zajedno). Pa smo se složili (sreli, susreli smo se sa) Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, kada je sebi osvojio Hajber. A bili su (običaja

neki) ljudi od (tih) ljudi (da) govore za nas - misli (da kaže) za stanovnike (te) lađe (tj. za iseljenike koji su putovali na onoj lađi) -: "Pretekli smo vas u (ovome) iseljenju (selidbi iz Meke u Medinu)." I unišla je Esma, kći Umejsa, a ona je od (onih) ko je došao (stigao, koji su stigli iz Abesinije) sa nama - (unišla je Esma) na Hafsu (tj. k Hafsi), supruzi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, posjećujući (ona Hafsu), a već je bila iselila (ta Esma prije toga) ka negusu u (među onima) ko je iselio (koji su iselili). Pa je unišao Umer na Hafsu (tj. unišao je ka svojoj kćeri Hafsi-supruzi Muhameda a.s.), a Esma je kod nje, pa je rekao Umer kada je vidio Esmu: "Ko je ova?" Rekla je: "Esma, kći Umejsa." Rekao je Umer: "Je li Abesinka ova (ovo, tj. koja je isiljala, iseljavala u Abesiniju)? Je li Pomorka ova (ovo, tj. koja je isiljala, selila po moru, preko mora)?" Rekla je Esma: "Da." Rekao je: "Pretekli smo vas sa isiljanjem (u isiljanju, u selidbi, u iseljavanju u Medinu), pa mi smo preči za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od vas." Pa se je rasrdila i rekla je: "Nikako! Tako mi Allaha bili ste sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u takvom stanju da on prema mogućnosti) hrani vašega gladnoga i savjetuje vašega neukoga (neznalicu). A (mi) smo bili u kući - ili: u zemlji - (izvjesnih ljudi) dalekih, mrskih, u Abesiniji, a to je u (ime) Allaha i u (ime) Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio. Tako mi zakletve Allaha neću se hraniti (nikakvom) hranom i neću piti (nikakvoga) pića do (da) spomenem (ono) što si rekao (ti meni) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I mi se uznemiravasmo i zastrašivasmo. I spomenuću to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, i pitaću ga. Tako mi Allaha neću slagati (lagati), i neću naginjati (neću skretati) i neću povećavati na njega (na to)." Pa pošto je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekla je: "O vjerovijesniče Allaha! Zaista Umer je rekao tako i tako (to i to)." Rekao je: "Pa šta si rekla njemu?" Rekla je: "Rekla sam njemu tako i tako (to i to)." Rekao je: "Nije preči za mene (meni) od vas. I za njega i za njegove drugove je jedna seoba (tj. I oni imaju jednu seobu), a za vas su, vi, o stanovnici (o porodico one) lađe, dvije seobe (a vi imate dvije seobe - a to znači: oni imaju jednu i nagradu, a vi dvije)." Rekla je: Pa zaista već sam vidjela Ebu Musa-a i drugove (one) lađe (da) dolaze meni (u) grupama (grupno, u skupinama da) pitaju mene o ovome hadisu. Nema od (ove) ovozemnosti (nijedna) stvar (da) su oni s njom veseliji, a ni veći u svojim dušama od (onoga) što je rekao njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Ebu Burdete: Rekla je Esma: Pa zaista već sam vidjela Ebu Musa-a, a zaista on zaista traži (da) se ponovi (da se nanovo, ponovo, opet priča) ovaj hadis (traži to) od mene. Rekao je Ebu Burdete od Ebu Musa-a, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ja zaista poznam (prepoznajem) glasove družine Eš'arijevića (Eš'arija) sa Kur'anom (tj. po učenju, čitanju Kur'ana) kada ulaze u noći (ili: kada ulaze noću). I poznam njihova odsjedališta (njihove stanove) od njihovih glasova sa Kur'anom u noći iako nisam bio vidio njihova odsjedališta kada su odsjeli u danu (izvjesnome). I od njih je (jedan) mudar (čovjek; ili: I od njih je jedan čovjek koji ima ime Hakim - i taj njihov čovjek je takav da) kada je susreo (izvjesnu) konjicu - ili je rekao (kada je sreo) neprijatelja - rekao je njima (rekne im): "Zaista moji drugovi zapovijedaju vam da pogledate (tj. da pričekate) njih." PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, čuo je Hafsa, sina Gijasa: pričao nam je Burejd, sin Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, rekao je: Došli (Stigli) smo na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. k njemu) poslije (što je bio slučaj) da je sebi osvojio Hajber, pa je razdijelio za nas (nama dio od toga ratnoga plijena), a nije razdijelio (ni) za jednoga (čovjeka, tj. nikome ko) nije prisustvovao (tome)

osvojenju osim nas (koji smo se vratili iz Abesinije gdje smo otišli kao iseljenici prije nego se je počelo iseljavati u Medinu). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sin Amra, pričao nam je Ebu Ishak od Malika, sina Enesa, rekao je: pričao mi je Sevr, rekao je: pričao mi je Salim, slobodnjak Ibnu Muti-a da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Osvojili smo sebi Hajber, i nismo zaplijenili (kao ratnu dobit, ratni plijen nikakvoga) zlata, a ni srebra. Zaplijenili smo samo (njihova) goveda, i deve, i robu i zidove (tj. njive i vrtove ograđene zidovima). Zatim smo otišli (tj. vraćali se u Medinu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (došavši mi) k Vadil-Kura-u (tj. do mjesta u blizini Medine koje se zove Vadil-Kura). A sa njim je (jedan) rob njegov, rekne se njemu (tj. ime mu je) Mid'am. Poklonio je njega njemu jedan (čovjek iz plemena) Dibabovića. Pa dok on spušta (skida, zbacuje) samar (deve) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kadli je došla (tj. kadli dođe) njemu (jedna) zalutala strijela dok (čak) je pogodila toga roba. Pa su rekli (ti) ljudi: "Lako (tj. Prijatno) njemu! Mučeništvo (je to, tj. Šehid, mučenik on postade)!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da, (tako bi bilo da nije učinio jedan težak grijeh prije ovoga slučaja, a nije se pokajao)! Tako mi (Allaha) koji (je taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaista (ona) kabanica (plašt, ogrtač) koja je (ta što je) pogodio nju (na) dan Hajbera od (hajberskih) ratnih plijenova (a što) nisu pogodile nju (tu kabanicu one) zardiobe (tj. kabanica koja je utajena, sakrivena, a nije stavljena da se redovnim putem razdijeli sa ostalim stvarima), zaista će se (ona - ta kabanica) rasplamsavati na njemu vatrom (tj. goriće ona na tom robu kao vatra na sudnjem danu)." Pa je došao (jedan) čovjek kada je čuo to od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, sa (jednim) kajišem, ili sa dva kajiša (za obuću, tj. donio je kajiš, ili dva kajiša za obuću koje je kajiše bio utajio), pa je rekao: "Ovo je (jedna) stvar (što) sam bio pogodio (uzeo, utajio, ukrao) nju." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kajiš, ili dva kajiša, od vatre." (Jedan od pripovjedača je sumnjao u to da li je njegov prethodnik u pričanju rekao: "sa kajišem" i "kajiš", ili je rekao "sa dva kajiša" i "dva kajiša".) PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera, rekao je: izvijestio me je Zejd, (sin Eslema), od svoga oca da je on čuo Umera, sina Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: "Zar ne (Pazite)! Tako mi (Allaha) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci da nije (toga) da ostavim zadnjega (od tih) ljudi (tj. zadnju generaciju, pokoljenje muslimana kao) jednu stvar (takvu da) nije za njih (nijedna) stvar (ništa ostalo, tj. kao jednu stvar koja nema ništa), ne bi se osvojilo na mene (tj. meni nijedno) selo (pa da bi drukčije s njim postupio) osim (tako da) bih razdijelio njega, kao što je razdijelio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hajber, ali (tj. nego) ja ostavljam nju (osvojenu zemlju, teritoriju kao jednu) riznicu (državnu, tj. kao državnu imovinu) njima (da) sebi razdjeljuju nju."

(Riječ "bebbanun" znači: jedna stvar, jedan način, jedan put, jedna vrsta; skupina; bijednik koji nema ništa. Ova riječ se rijetko upotrebljava u arapskom govoru i jeziku, čak neki tvrde da i nije po porijeklu arapska.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Ibnu Mehdija od Malika, sina Enesa, od Zejda, sina Eslema, od njegovoga oca, od Umera, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je: "Da nije kraja (tj. zadnjega dijela ovih) muslimana, ne bi se osvojilo na njih (ne bi se osvojilo njima) selo nijedno, (pa da bih postupio drukčije) osim (tako da) bih podijelio nju (zemlju toga sela) kao što je podijelio (razdijelio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hajber." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: čuo sam Zuhriju, a pitao je (tj. čuo sam Zuhriju, a pita, u času kada pita) njega Ismail, sin Umejjeta, rekao je: izvijestio je mene 'Anbesete, sin Seida, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pitao (tj. molio) njega (da mu dodijeli nešto, neki dio od ratnoga plijena zaplijenjenoga na Hajberu). Rekao je njemu neki (od) sinova Seida, sina 'Asa: "Ne dadni (Ne daj) njemu, o poslaniče Allaha!" Pa je rekao Ebu Hurejrete: "Ovo (tj. Ovaj) je ubica Ibnu Kavkala." Pa je rekao: "O čuda li zbog kunića (glodavca, tj. Čudim se kuniću, glodavcu koji) se je spustio od (tj. iz mjesta, ili planine) Kadumudda'na." A spominje se od Zubejdije, od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Anbesete, sin Seida da je on čuo Ebu Hurejreta (da) izvještava Seida, sina Asa, rekao je: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (čovjeka zvanoga) Ebana (kao zapovjednika) na (tj. nad jednom) četom iz Medine prema Nedždu. Rekao je Ebu Hurejrete: Pa je došao Eban i njegovi drugovi na Vjerovijesnika (tj. k njemu), pomilovao ga Allah i spasio, u Hajber poslije što je sebi osvojio nju (tu varoš - Hajber), a zaista kolani njihovih konja su zaista vlakno (lik, liko). Rekao je Ebu Hurejrete: Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Ne razdijeli njima. (To jest: Ne daj ništa Ebanu i njegovim drugovima)." Rekao je Eban: "I ti si sa ovim (za ovo, zbog ovoga), o kuniću (o glodavče), (koji) se skotrljao (sišao) od Re'su Da'na (a to je mjesto, ili planina, Re'su Da'nin znači: Glava Ovce, tj. Ovčija Glava kao ime planine)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O Ebane! Sjedi!" Pa nije razdijelio njima. Rekao je Ebu Abdullah: "Eddalu" je (isto što i) "essidru". ("Sidrun" znači lotos, divlji lotos. Ovdje ovo objašnjenje daje Buharija jer po jednoj predaji planina sa koje je došao Ebu Hurejrete zvala se je Re'su Dalin, a ne Re'su Da'nin, a niti Kadumu Da'nin. Re'su Dalin bi značilo Lotosova Glava. Kadumu Da'nin bi značilo Ovčija Strana, ili Ovčije Oko, ili Ovčije Makle i slično.) PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Amr, sin Jahja-a sina Seida, izvijestio me je moj djed da je Eban, sin Seida, došao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pozdravio njega. Pa je rekao Ebu Hurejrete:

"O poslaniče Allaha! Ovo je ubica Ibnu Kavkala (tj. Ovaj je ubio Ibnu Kavkala)." A rekao je Eban (k) Ebu Hurejretu: "O čuda li tebe (tj. Čudan li tebe, O čuda li)! Kunić (si ti koji) je dojurio od Kadumu Da'na (da) kudi mene (za jednoga) čovjeka (što) je počastio njega Allah sa mojom rukom (davši mu čast da bude šehid-mučenik), a spriječio je njega da (on) ponizi mene sa svojom rukom." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše da je Fatima - na nju pozdrav (ili: njoj mir)! - kći Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, poslala (zahtjev) k Ebu Bekru (u kojem ona) pita (moli) njega (za) svoje nasljedstvo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (onoga imanja) što je zaplijenio Allah njemu u Medini, i Fedeku i što je ostalo od petine Hajbera. Pa je rekao Ebu Bekr: Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nećemo se nasljeđivati (tj. Mi se ne nasljeđujemo). Što smo ostavili, (to) je milostinja. Jede rod (obitelj) Muhameda samo u ovome imanju (tj. od ovoga imanja). I zaista ja tako mi Allaha neću promijeniti (nijednu) stvar od milostinje poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od njezinoga stanja koje je (to što je) bila na njemu u vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I zaista ću raditi svakako u njoj sa (onim načinom) što je radio s njim poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa nije htio Ebu Bekr da dadne Fatimi od nje (nijednu) stvar. Pa se naljutila Fatima na Ebu Bekra u tome (tj. zbog toga), pa je napustila njega (tj. pa nije više s njim saobraćala), pa nije (s) njim govorila, čak je preminula (nije govorila s njim sve do svoje smrti). A živjela je poslije Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, šest mjeseci. Pa pošto je preminula, pokopao (ukopao) je nju njezin muž Alija noću, a nije oglasio (obavijestio) za nju Ebu Bekra, i (on-Alija) klanjao je na nju (tj. za nju, njoj molitvu za umrlo lice-dženazu). A bilo je za Aliju od (izvjesnih) ljudi lice (tj. Poštivaše Aliju ljudi za) života Fatime. Pa pošto je preminula, našao je mrskim (ružnim) Alija lica (tih) ljudi (prema sebi, tj. Nije mogao poznati Alija lica tih ljudi toliko su promijenili odnos prema njemu, kao da ga i ne poznaju). Pa je tražio (Alija) međusobno izravnanje (pomirenje, sklapanje mira sa) Ebu Bekrom i prisegnjivanje (i davanje prisege) njemu. A ne prisegnjivaše se tih mjeseci (života Fatimina Alija k Ebu Bekru, tj. nije ga Alija bio priznao za halifu i nije mu se bio prisegnuo-pokorio, na vjernost). Pa je poslao (Alija poziv) k Ebu Bekru da (to jest): "Dođi nam, i neka ne dolazi nama (ni) jedan (čovjek, tj. niko) s tobom." Izbjegavanjem za prisustvovanje Umera (tj. Takav poziv je poslao Alija za Ebu Bekra jer nije želio da prisustvuje Umer njihovom sastanku). Pa je rekao Umer: "Ne. Tako mi Allaha nećeš unići njima sam ti." Pa je rekao Ebu Bekr: "A šta možda (se nadaš) ti (od) njih da učinu (učine, urade) sa mnom? Tako mi Allaha zaista doći (tj. otići) ću svakako njima." Pa je unišao njima Ebu Bekr. Pa se osvjedočio (tj. izrekao je simbol Islama kelituš-šehadeti, kelimei-šehadet) Alija, pa je rekao: "Zaista mi smo već poznavali tvoju vrijednost (vrlinu) i (ono) što je dao tebi Allah. I ne zavidimo tebi dobro (tj. na dobru što) je tjerao (tj. dao) k tebi njega Allah, a ali (tj. nego) si postupio samovoljno na nas (tj. prema nama) sa stvari (ovom, sa ovim poslom, tj. sa izborom halife, jer nisi htio da se dogovoriš, zdogovoriš, zdogovaraš sa nama). A smatrasmo (mi, mišljasmo mi da imamo pravo) zbog našega srodstva (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na jedan) dio (udjel, pa makar toliko da se pozovemo na zdogovaranje, dogovaranje). Dok (tj. Te) su se prolile (suzama) dva oka Ebu Bekra. Pa pošto je govorio Ebu Bekr, rekao je: "Tako mi (Allaha) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaista srodstvo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, draže je k meni da povežem (da darujem, pomažem) od moga srodstva. A što se tiče (onoga spora) koji se je zapleo između mene i između vas od (zbog) ovih imanja, pa nisam malaksao (umanjio; usporio) u njima od dobra, i

nisam ostavio (nijednoga) posla (što) sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) pravi (čini) njega u njima (u tim imanjima, a da sam postupio drukčije) osim (tako da) sam napravio (učinio) njega." Pa je rekao Alija (k) Ebu Bekru: "Obećanje (tj. Obećano vrijeme) tebi je večeras (tj. popodne) za prisegu (moju na vjernost)." Pa pošto je klanjao Ebu Bekr podne (toga dana), popeo se je (na) govornicu (propovjedaonicu), pa se je osvjedočio (zasvjedočio, tj. izrekao je simbol Islama kelimuš-šehadeti). I spomenuo je stvar (stanje, slučaj) Alije i njegovo izostajanje (zaostajanje) od prisege (na vjernost njemu), i ispričao je njega (tj. primio je njegovu ispriku, izvinjenje) sa (onim načinom na) koji se je ispričao (izvinuo Alija) k njemu, zatim je tražio oprost. I osvjedočio (zasvjedočio) se je (izrekao je simbol Islama) Alija, pa je veličao pravo Ebu Bekra. I pričao je (Alija) da ono nije natovarilo (nosilo, rukovodilo ništa ružno) njega na (zaostajanje) koje je napravio (i da to nije učinio) zavidnošću na Ebu Bekra, a ni odricanjem (nepriznavanjem) za (ono dobro i pravo) koje (je to što) je odlikovao njega Allah s njim, a ali mi (tj. nego mi) smatrasmo za nas (za sebe) u ovoj stvari (postavljanja halife da imamo neki) dio (udjel, pa bar, pa makar da se pozovemo na zdogovor). Pa je postupio samovoljno (Ebu Bekr u odnosu) na nas, pa smo našli u našim dušama (u sebi jednu neugodnost). Pa su se obradovali (bili su obradovani) s tim (prisutni) muslimani, i rekli su: "Pogodio si." I bili su (ti) muslimani k Aliji blizu (tj. postali su prisni i ljubazni prema njemu) kada se povratio (njemu - tom skupu muslimana u toj) zapovjedi za dobro (a to će reći: u njegovom ulaženju u ono u šta su i oni unišli - ti muslimani - u prisegu na vjernost Ebu Bekru koji će kao vrhovni rukovodilac muslimanske zajednice zapovjedati dobro, a odvraćati od zla uz pomoć ostalih saradnika). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Haremija, pričao nam je Šubete: izvijestio me je Umarete od Ikrimeta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Pošto se osvojio Hajber, rekli smo: "Sada ćemo se nasititi (najesti) od datula (hurmi Hajbera, jer je u njemu bilo mnogo palmi)." PRIČAO NAM JE Hasen, pričao nam je Kurrete, sin Habiba, pričao nam je Abdurrahman, sin Abdullaha sina Dinara, od svoga oca, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Nismo se nasitili (zasitili, najeli sve) do (časa kada) smo osvojili Hajber (dok nismo osvojili Hajber). GLAVA uzimanja namjesnika (tj. postavljanja namjesnika od strane) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, na (tj. nad) stanovnicima Hajbera. PRIČAO NAM JE Ismail: pričao mi je Malik od Abdul-Medžida, sina Suhejla, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Seida Hudrije i Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uzeo (tj. postavio) namjesnikom (jednoga) čovjeka nad Hajberom, pa je donio njemu (taj čovjek) odstranjene datule (tj. najbolju vrstu datula, hurmi), pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Svaka (od) datula Hajbera je (li) ovako (ovako dobra, tj. Jesu li sve datule Hajbera ovakve)?" Pa je rekao: "Ne (tj. Nisu) tako mi Allaha, o poslaniče Allaha! Zaista mi zaista uzimamo (našu mjeru) sa' od ovoga (tj. od ove vrste datula) za dva sa'-a, za tri (sa-a od

slabijih datula)." Pa je rekao: "Ne činite (tako). Prodaj skup (svoj, tj. svoje redom skupljene datule, slabe datule) za srebrenjake (za novac), zatim kupi sebi za novce (svoje) odstranjene (datule, tj. ove najbolje datule)." A rekao je Abdul-Aziz, sin Muhameda, od Abdul-Medžida, od Seida da su Ebu Seid i Ebu Hurejrete (da su) pričala njih dvojica njemu da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao brata sinova Adijja, od Pomagača (su ti sinovi Adijja), k Hajberu, pa je postavio zapovjednikom njega nad njom (nad tom varoši). A od Abdul-Medžida, od Ebu Saliha Semmana, od Ebu Hurejreta i Ebu Seida slično njemu (slično prethodnom pričanju). GLAVA postupanja (postupka) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (sa) stanovnicima Hajbera. PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete od Nafi-a, od Abdullaha (Umerovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Dao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hajber Židovima (hajberskim) da rade nju (da obrađuju zemlju u Hajberu) i siju nju, a za njih je (tj. a da oni imaju, da dobiju) polovinu (onoga) što izlazi iz nje (iz zemlje, tj. a da dobiju polovinu ploda te zemlje). GLAVA (one) ovce koja se je otrovala (koja je otrovana, u koju je stavljen otrov) za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. ovca koja je njemu ispečena, i otrovana, u koju je stavljen otrov i ponuđena mu je kada je bio) u Hajberu. Predao je njega (ovaj slučaj) Urvete od Aiše, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs: pričao mi je Seid od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto se osvojio Hajber, poklonila se je za poslanika (tj. poklonila se poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedna) ovca, u njoj je (bio neki) otrov. GLAVA vojne Zejda, sina Hariseta (Zejda Harisetovoga). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, pričao nam je Sufjan, sin Seida, pričao nam je Abdullah, sin Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao je: Učinio (Postavio) je zapovjednikom (za zapovjednika) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Usameta nad (neke) ljude, pa su udarali u njegovo zapovjedništvo (tj. negodovali su zbog toga što je Usamete postavljen na tu dužnost), pa je rekao (Muhamed a.s.): "Ako udarate u njegovo zapovjedništvo (tj. Ako protestujete zbog njegovoga postavljenja), pa već ste udarali (udarili) u (na) zapovjedništvo njegovoga oca prije njega.

Tako mi zakletve Allaha zaista već je bio stvoren (tj. priličan, dostojan) za zapovjedništvo, i zaista (on) je bio od najdražih ljudi k meni. I zaista ovaj (tj. Usamete) je zaista od najdražih ljudi k meni poslije njega (poslije Zejda, oca Usametovoga)." GLAVA umre izvršenja (naknadnoga; ili: GLAVA umre suđenja, tj. umre sklapanja mira - a to će reći-a to znači: GLAVA umre koja se je obavila poslije sklapanja mira na Hudejbiji, a umra je malo hodočašće). Spomenuo je njega (hadis o umri izvršenja, suđenja) Enes od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto je (bio odlučio se da bi) obavio umru Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (mjesecu) zul-ka'detu (u šestoj godini po Hidžri), pa nisu htjeli stanovnici Meke da puste njega (da) uniđe (da uđe on u) Meku, čak je sudio se (on, tj. sklopio je ugovor o miru s) njima na (to se potpisavši) da ostane (boravi iduće godine) u njoj (u Meki svega) tri dana. Pa pošto su pisali knjigu (tu, tj. pismeni ugovor o tome), pisali su (tj. napisali su muslimani, odnosno Alija r.a. ispred muslimana): "Ovo je (ono na) što se sudio na njega (tj. na što sklapa ugovor o miru na njega) Muhamed, poslanik Allaha....." Rekli su (bezvjernici): "Nećemo priznati (tj. Ne priznajemo) sa ovim (za ovo, Ne priznajemo ovo ovako). Da znamo da si ti poslanik Allaha, ne bismo spriječili tebi (nijednu) stvar, a ali (tj. nego) ti si Muhamed, sin Abdullaha." Pa je rekao: "Ja sam poslanik Allaha, a ja sam (i) Muhamed, sin Abdullaha." Zatim je rekao Aliji: "Izbriši (izraz, formulaciju) "poslanik Allaha". Rekao je Alija: "Ne. Tako mi Allaha neću izbrisati tebe nikada." Pa je uzeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tu) knjigu (taj list, dokumenat), a nije (bio u stanju da) uljepšava (da) piše (tj. a nije lijepo pisao, nije mogao da čini lijepo da piše, nije mogao da izvodi lijepo pisanje), pa je pisao (tj. napisao): "Ovo je (ono na) što se je sudio (tj. na što je sklopio ugovor o miru) Muhamed, sin Abdullaha: (da) neće unositi (neće dati da uniđe u) Meku oružje osim sablje u koricama; i da neće izvesti od njezinih (mekanskih) stanovnika (ni) jednoga ako je htio (ako hoće neko od njih) da slijedi njega i da neće spriječiti od svojih drugova (ni) jednoga ako je htio (ako hoće neko od njih) da boravi (da ostane) u njoj (u Meki)." Pa pošto je unišao (u) nju (u Meku Muhamed a.s. iduće godine) i prošao je rok (taj od tri dana boravljenja, boravka), došli su (bezvjernici Meke) Aliji, pa su rekli: "Reci tvome (svome) drugu: Izađi od nas (tj. Neka izađe od nas, Reci mu da izađe, da napusti Meku)m pa već je prošao (onaj) rok." Pa je izašao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je slijedila njega kći Hamze doziva (dozivajući ona): "O moj striče! O moj striče!" Pa je dohvatio nju Alija, pa je uzeo za njezinu (njenu) ruku, i rekao je Fatimi - na nju pozdrav (ili: njoj mir)! - : "Drži (Uzmi) kćer tvoga (svoga) strica!" Ponijela (tj. Natovarila) je nju (na devu Fatima). Pa su se svađali o (za) nju (Hamzinu kćer) Alija, i Zejd i Džafer. Rekao je Alija: "Ja sam uzeo nju, i ona je kći moga strica." A rekao je Džafer: "Ona je kći moga strica, i njezina tetka (majčina sestra) je poda mnom (tj. sa mnom u braku)." A rekao je Zejd (sin Hariseta): "Kći moga brata (je ona, tj. pobratima, jer je Muhamed a.s. pobratio Hamzu i Zejda

dok je Hamza bio živ, kako neki tvrde)." Pa je sudio za nju Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da se smjesti ona ondje gdje će biti vezana) za njezinu (tj. za svoju) tetku (majčinu sestru), i rekao je: "Tetka (Majčina sestra) je u stepenu (rođene) majke." I rekao je Aliji: "Ti si od mene, a ja sam od tebe (Ti si moj, a ja sam tvoj)." I rekao je Džaferu: "Sličio si mome stvorenju i mojoj ćudi (tj. Ti si nalik na mene u tijelu, licu i u naravi)." A rekao je Zejdu: "Ti si naš brat (po vjeri), i naš slobodnjak (oslobođeni rob pod našom zaštitom, naš štićenik)." A rekao je Alija: "Zar nećeš vjenčati sebi kćer Hamze, (o poslaniče Allaha)?" Rekao je: "Zaista ona je kći moga brata od dojenje (po dojenju, po mlijeku, pa mi je to zabranjeno-haram)." PRIČAO MI JE Muhamed, sin Rafi-a, pričao nam je Surejdž, pričao nam je Fulejh, rekao je. - H - A pričao mi je Muhamed, sin Husejna sina Ibrahima: pričao mi je moj otac, pričao nam je Fulejh, sin Sulejmana, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izašao obavljajući umru (tj. donijevši odluku da učini umru i obukavši, odjenuvši se hodočasnički), pa su zastrli (tj. prepriječili put) bezvjernici Kurejševića između njega i između Kabe. Pa je zaklao svoju žrtvenu životinju, i obrijao je svoju glavu u Hudejbiji (mjestu između Meke i Medine). I sudio se je (sklopio je mir s) njima na (tj. uz taj uvjet, uslov) da obavi umru iduće godine, i (da) neće nositi (nikakvoga) oružja na njih (protiv njih kad bude obavljao umru) osim sabalja (sablji, mačeva), i (da) neće boraviti (ostati) u njoj osim (onoliko vremena) što su oni voljeli (koliko oni žele). Pa je obavio umru (u vremenu) od (te) iduće godine. Pa je unišao (u) nju (u Meku) kao što je bio sklopio mir (ugovor o miru sa) njima (kao što se dogovorio sa njima ugovorom). Pa pošto (je navršilo se toliko) da je boravio (ostao) u njoj (u Meki) tri (dana), zapovjedili su mu da izađe, pa je izašao. PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od Mudžahida, rekao je: Unišao sam ja i Urvete, sin Zubejra, (u) Bogomolju, pa kada li je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), sjedač (tj. kadli on sjedi) uz sobu Aiše. Zatim je rekao (Urvete pitajući Abdullaha): "Koliko (puta) je obavio umru Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (iz Medine)?" Rekao je (Abdullah): "Četiri (puta). Jedna (od) njih je u redžepu (tj. Jednu umru od te četiri umre obavio je u redžebu-redžepu mjesecu)." Zatim smo čuli pranje zuba Aiše (tj. čuli smo kako Aiša pere zube zubočistkom, misvakom). Rekao je Urvete: "O majko vjernika! Zar nećeš čuti (Zar ti ne čuješ ovo) šta govori Ebu Abdurrahman? Zaista je (,kaže,) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, obavio (obavljao) umru, četiri umre, jedna (od) njih je u redžepu." Pa je rekla: "Nije obavljao umru Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nijednu, nikoju) umru (drukčije) osim (tako da se je dogodilo), a on (Abdullah) je svjedok (tj. bio je sa Muhammedom a.s. u društvu pri obavljanju umre), a nije obavljao umru (Muhamed a.s.) u redžepu nikada." (Ovo jasno pokazuje da se i velikim drugovima Muhameda a.s. može dogoditi da zaborave i previde nešto.) PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Ismaila, sina Ebu Halida, čuo je Ibnu Ebu Evfa-a (da) govori:

Pošto je (tj. Kada je) obavljao umru poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pokrivali (krili, sakrivali smo ga od dječaka (mekanskih) idolopoklonika i od njih (samih da se ne bi dogodilo) da uznemiruju poslanika Allaha (Allahovoga poslanika), pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, on je sin Zejda, od Ejjuba, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Došao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi, pa su rekli (govorili mekanski) idolopoklonici: Zaista ono dolazi vama (jedno) izaslanstvo (čiji su ljudi takvi da) je oslabila njih groznica Jesriba. Pa je zapovjedio njima (muslimanima) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da pokaskivaju (da idu brzo u izvršavanju prve) tri ophodnje (prva tri kruženja), a da idu (običnim hodom u prostoru) što je između dva ugla (ćoška jemenska). A nije spriječilo njega da zapovjedi njima da pokaskivaju (u izvršenju tih) ophodnji sviju njih (ništa drugo) osim (njegovo) ostavljanje na njih (olakšice, tj. samo samilost i osjećaj prema njima ga je spriječio da ne naredi brzo ophođenje u svim ophodnjama, u svim ophođenjima). A povećao je Ibnu Selemete od Ejjuba, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abbasa, rekao je: Pošto je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za svoju godinu (tj. u svojoj godini) koja je (ta što je) našao osiguranje (sigurnost, tj. što je dobio osiguranje, bezbjednost u njoj po ugovoru na Hudejbiji), rekao je: "Pokaskivajte!" Zato (je to naredio da) pokaže (mekanskim) idolopoklonicima njihovu (muslimansku) snagu. A (ti) idolopoklonici su od strane (brda) Kuajkiana (posmatrali njih, odnosno mogli su vidjeti njih kako vrše obrede umre). PRIČAO MI JE Muhamed od Sufjana, sina Ujejneta, od Amra, od Ata-a, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Trčao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, okolo Kabe i između Safe i Merve samo zato (da on) pokaže idolopoklonicima (Meke) svoju snagu. PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, rekao je: pričao nam je Ejjub od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Vjenčao je sebi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Mejmunu (Mejmunetu), a on je hodočasnički obučen, a sagradio je s njom (bračni odnos, tj. a stupio je s njom u polni odnos), a on je dozvoljen (tj. a on je razriješen hodočasničkih obaveza i stega, jer ih je izvršio, a tada je već dozvoljeno stupiti u polni odnos sa vjenčanom ženom i na svetom tlu Meke i njezine okolice-harema). A umrijela (A umrla) je (ona poslije toga) u Serifu (mjestu udaljenom od Meke šest milja prema Medini idući). Rekao je Ebu Abdullah: A povećao je (u pričanju) Ibnu Ishak: Pričao mi je Ibnu Ebu Nedžih, i Eban, sin Saliha, od Ata-a i Mudžahida, od Ibnu Abbasa, rekao je: Vjenčao je sebi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Mejmunu u umri izvršenja (ili: u umri suđenja - a to znači: u umri koju je obavio nakon ugovora o miru na Hudejbiji na godinu dana).

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA VOJNE HUDEJBIJE i govora Allaha, uzvišen je: "Zaista već je bio zadovoljan Allah od (tih) vjernika pošto (jer) daju prisegu tebi pod (tim, onim) stablom (drvetom)....", ajet (odlomak taj vidi, pročitaj). PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, rekao je: pričao mi je Salih, sin Kejsana, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Zejda, sina Halida, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Hudejbije, pa je pogodila nas (jedna) kiša jedne noći. Pa je klanjao nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tu) jutarnju molitvu, zatim se okrenuo na nas (nama) sa svojim licem pa je rekao: "Da li znate šta je to rekao vaš Gospod?" Rekli smo: "Allah i Njegov poslanik su znaniji (od nas)." Pa je rekao: "Rekao je Allah: "Osvanuo je od Mojih robova (jedan) vjernik u Mene i (jedan) nevjernik u Mene. Pa što se tiče (onoga) ko je rekao: Pokisli smo (Dala se je nama kiša) sa milošću Allaha, i sa darom (davanjem, opskrbljavanjem) Allaha i sa dobrotom Allaha, pa on je vjernik u Mene, (a) nevjernik u (onu) zvijezdu (u koju vjeruju pagani, idolopoklonici da ona daje i donosi kišu). A što se tiče (onoga) ko je rekao: Pokisli smo sa zvijezdom takvom (tom, dakle: zbog zvijezde), pa on je vjernik u (tu) zvijezdu, (a) nevjernik u Mene." PRIČAO NAM JE Hudbete, sin Halida, pričao nam je Hemmam od Katadeta da je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, izvijestio njega, rekao je: Obavljao je umru (mali hadž, malo, kratko hodočašće) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, četiri, četiri umre (tj. četiri puta), sve su one (obavljane) u (mjesecu) zul-ka'detu osim (one umre) koja je bila sa njegovim hodočašćem (zajedno obavljena): umru (jednu je obavio) od Hudejbije u zul-ka'detu, i (jednu) umru od iduće godine (tj. u slijedećoj godini iza Hudejbije) u zul-ka'detu, i (jednu) umru od Dži'raneta gdje je razdijelio ratne plijenove Hunejna u zul-ka'detu i (jednu) umru sa svojim hodočašćem." (Hudejbija, i Džiranete i Hunejn su ime mjesta u bližoj i daljoj okolini Meke.) PRIČAO NAM JE Seid, sin Rebi-a, pričao nam je Alija, sin Mubareka, od Jahja-a, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta da je njegov otac pričao njemu, rekao je: Otišli (Krenuli) smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Hudejbije, pa su se obukli (odjenuli) hodočasnički njegovi drugovi, a (ja) se nisam obukao hodočasnički (nisam obukao hodočasničkih haljina-ihrama). PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Brojite vi (velikim) osvojenjem (velikom pobjedom) osvojenje Meke (od idolopoklonika), i već je bilo osvojenje Meke (jedno veliko) osvojenje, a mi brojimo (računamo, pravim velikim) osvojenjem (pravom velikom pobjedom) prisegu zadovoljstva

(Božijega na) dan Hudejbije. Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (nas) četrnaest stotina, a Hudejbijete (ili: kraće: Hudejbija) je (jedan) bunar (čatrnja), pa smo iscrpali (izgrabili) njega, pa nismo ostavili u njemu (nijednu) kap (vode). Pa je doprlo to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je došao njemu, pa je sjeo na njegovu ivicu (kraj). Zatim je pozvao za (jednu) posudu od vode (posudu vode da mu se donese), pa se očistio (kao što se čisti za molitvu). Zatim je promućkao (usta, tj. u ustima malo vode), i molio je, zatim (je) nju (vodu iz usta) u njega (u bunar - arapska riječ "bi'run": bunar je ženskoga roda, pa su zato sve zamjenice koje se odnose na "bi'run" u arapskom tekstu ženskoga roda, ali se u naš, na naš jezik prevode sa muškim rodom jer je u našem jeziku riječ bunar muškoga roda). Pa smo ostavili njega (bunar) nedaleko (tj. jedan čas, neko vrijeme). Zatim zaista on je vratio nama (tj. dao nam je vode onoliko) što (tj. koliko) smo htjeli mi i naši stremeni (tj. i naše kamile, deve). PRIČAO MI JE Fadl, sin Jakuba, pričao nam je Hasen, sin Muhameda sina Aajena, Ebu Ali Harranija, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Ebu Ishak, rekao je: obavijestio nas je Bera', sin Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da su oni bili sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hudejbije (na broju) hiljadu i četiri stotine ili (i još) više, pa su odsjeli na (jednome) bunaru (pokraj nekoga bunara), pa su iscrpali (izgrabili) njega (potrošili vodu iz njega-bunara). Pa su došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (i potužili su mu se da nema više vode). Pa je došao (tome) bunaru i sjeo je na njegovu ivicu (kraj), zatim je rekao: "Donesite mi (jednu) kovu (posudu) od njegove vode (od vode toga bunara)." Pa se njemu donijela ona (ta voda). Pa je pljunuo, pa je molio, zatim je rekao: "Ostavite (Pustite na miru) njega (bunar jedan) čas." Pa su napojili (napajali) svoje osobe i svoje stremene (svoje deve) do (časa kada) su otputovali (dok nisu otputovali). PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Ibnu Fudajl, pričao nam je Husajn od Salima, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Ožednili su (Bili su žedni) ljudi (na) dan Hudejbije, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (je bio u prilici da) je pred njim (jedna mala kožna) posuda (za vodu), pa se čistio (za molitvu-abdestio je) iz nje (lijevajući vodu). Zatim su se okrenuli (ti) ljudi prema njemu (tj. došli su mu). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Šta je vama?" Rekli su: "O poslaniče Allaha! Nije (Nema) kod nas (onoga) što se čistimo s njim, a nećemo (ni) piti (ništa drugo) osim (ono malo vode) što je u (toj) tvojoj posudi." Pa je stavio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoju ruku u (tu) posudu, pa je počela (ta) voda (da) izvire između njegovih prsta kao primjeri vrela. Rekao je: Pa smo se napili i očistili smo se (abdestili smo se). Rekao sam Džabiru: "Koliko ste tada bili (na broju, tj. Koliko vas je bilo tada)?" Rekao je: "Da smo bili (brojali) stotinu hiljada (Da nas je bilo sto hiljada), zaista bi bilo dosta nama (te vode). Bili smo (brojali, Bilo nas je) petnaest stotina." PRIČAO NAM JE Salt, sin Muhameda, pričao nam je Jezid, sin Zurej-a, od Seida, od Katadeta: rekao sam Seidu, sinu Musejjeba: doprlo mi je da Džabir, sin Abdullaha govoraše: Bili su (brojali) četrnaest stotina. Pa je rekao meni Seid: Pričao mi je Džabir: Bili su (brojali) petnaest stotina (oni) koji su se prisegnuli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hudejbije. Rekao je Ebu Davud: Pričao nam je Kurrete od Katadeta. Slijedio je njega Muhamed, sin Bešara: Pričao nam je Ebu Davud, pričao nam je Šubete, pričao nam je Alija, pričao nam je Sufjan, rekao je Amr: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan

Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hudejbije: "Vi ste najbolji (od svih) stanovnika Zemlje." A bilo smo (brojali, Bilo nas je) hiljadu i četiri stotine. I da pogledah danas (tj. I da danas vidim - jer je tada već bio oslijepio pred kraj svoga života), zaista bih pokazao vama mjesto (toga) stabla (drveta pod kojim smo mu dali prisegu). Slijedio je njega (Sufjana) Aameš, čuo je Salima, (a Salim) je čuo Džabira (da priča): Hiljadu i četiri stotine (da oni brojaše). A rekao je Ubejdulah, sin Muaza: Pričao nam je moj otac, pričao nam je Šubete od Amra, sina Murreta, pričao mi je Abdullah, sin Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Bili su drugovi (onoga) stabla (brojali) hiljadu i tri stotine, i bili su Eslemovići (tj. pripadnici plemena Eslem sačinjavali tada) osminu Iseljenika. Slijedio je njega (Ubejdulaha) Muhamed, sin Beššara: Pričao nam je Ebu Davud, pričao nam je Šubete. PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je 'Isa od Ismaila, od Kajsa da je on čuo Mirdasa Eslemiju (da) govori - a bio je od drugova (onoga) stabla (pod kojim je data prisega na Hudejbiji Muhamedu a.s.): Uzeće se (Zgrabiće se, tj. Umrijeće ovi ljudi) dobri, prvi, pa prvi (tj. najbolji, pa najbolji), a ostaće ocjedina (troska, mulj, otpadak) kao ocjedina (odredine) datula i ječma. Neće mariti Allah za njih (nijednu) stvar (tj. Neće voditi računa o njima u smislu pomaganja i zaštite. Neće se brinuti o njima nimalo u njihovu korist). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, od Urveta, od Mervana i Misvera, sina Mahremeta, rekla su njih dva: Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Hudejbije u (društvu sa) deset i nekoliko stotina od svojih drugova. Pa pošto je bio u Zul-Hulejfi, stavio je ogrlicu (đerdan) žrtvenoj životinji (svojoj) i dao je opaziti nju (tj. i označio je nju na taj način što je dao nasjeći malo njezinu desnu stranu i namazati je njezinom krvlju da se tako može opaziti i poznati da je to žrtvena životinja), i obukao se hodočasnički od nje (od Zul-Hulejfe za umru). Neću izbrojiti (tj. Ne znam broja, kaže Alija) koliko sam (puta) čuo njega (ovaj hadis) od Sufjana, čak sam čuo njega (da) govori: Neću zapamtiti (tj. Ne pamtim) od Zuhrije (da je spomenuo izraze) "iš'ara" i "taklida" ("iš'ar" je označavanje žrtvene životinje na taj način što se ona namaže krvlju iz rane koja joj se otvori na desnoj strani leđa; a "taklid" je označavanje žrtvene životinje na taj način što joj se metne, stavi neki predmet na vrat kao ogrlica, đerdan.). Pa neću znati (tj. Ne znam da li on-Sufjan) misli (na to da nije zapamtio od Zuhrije) mjesto "iš'ara" i "taklida", ili (ovaj) hadis, cijeloga (svega) njega (dovršava sa ovim Alija svoju izjavu). (To jest: Ne zna da li je mislio na to da ne pamti mjesto gdje je izvšen iš'ar i taklid da li je Zuhrija spomenuo, ili nije; ili da nepamti ovaj sav ovakav u cjelini od Zuhrije, nego samo neki dio ovoga hadisa.) PRIČAO NAM JE Hasen, sin Halefa, pričao nam je Ishak, sin Jakuba, od Ebu Bišra Verka-a, od Ibnu Ebu Nedžiha, od Mudžahida, rekao je: pričao mi je Abdurrahman, sin Ebu Lejla-a, od Ka'ba, sina 'Udžreta, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vidio njega, a njegova uš pada (tj. a njegovi uši, vaši padaju) na njegovo lice, pa je rekao:

"Je li uznemiruju tebe tvoje životinje (tvoji paraziti, insekti, tj. tvoje vaši)?" Rekao je: "Da." Pa je zapovjedio njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da obrije (svoju glavu), a on je u Hudejbiji (tj. odmah tu u Hudejbiji), a nije objasnio njima da se oni rješavaju (razriješavaju stega i zabrana koje sadrži umra) u njoj (u Hudejbiji), i oni su (još bili) na pohlepi (tj. u želji i nadi) da uniđu (da uđu u) Meku. Pa je spustio (objavio) Allah (poznati) otkup (iskupljenje za prekršaj taj u umri - jer se i u umri ne smije brijati, ni šišati dok se svi propisi umre ne izvrše). Pa je zapovjedio njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da nahrani (tj. da podijeli u hrani količinu od jednoga) fereka među šest siromaha (siromašnih), ili (da) žrtvuje (da pošalje kao žrtvenu životinju u Meku jednu) ovcu ili (da) posti tri dana. ("Ferek" je mjera koja ima šesnaest ritlova, a jedan "ritl" iznosi, prema nekima, količinu od 449,28 grama.) PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Malik od Zejda, sina Eslema, od njegovoga oca, rekao je: Izašao sam sa Umerom, sinom Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, ka (određenom) trgu, pa se priključila Umeru (jedna) mlada žena, pa je rekla: "O zapovjedniče vjernika (ovih, tj. muslimana)! Propao je moj muž, a ostavio je malenu djecu. Tako mi Allaha ne kuhaju cjevanice (tj. noge od ovce - a to znači da nemaju ni ovce, niti išta od marve), a nema za (tj. u) njih usjeva (nikakvoga, nikakvih usijeva), a ni vimena (tj. stoke nikakve), i uplašila sam se da će pojesti njih (ova) hijena (tj. ova gladna, nerodna, oskudna godina). A ja sam kći Hufafa, sina Ima-a, Gifarije (Gifarovića), a već je prisustvovao moj otac (na) Hudejbiji sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je stao sa njom Umer, i nije prošao (nije krenuo dalje). Zatim je rekao: "Širina (Široko mjesto neka) je sa blizim (bližim) rodom (za bližnji rod)!" Zatim je otišao ka (jednoj) devi snažnih leđa (što je) bila svezana u (njegovoj) kući, pa je natovario na nju dvije vreće (torbe a) napunio je njih dvije hranom (dvije torbe hrane). I natovario je između njih dvije (između tih vreća još neke) opskrbe i odjeće, zatim je dodao (dao) njoj (toj ženi) njezin povodac (povodac te deve), zatim je rekao: "Vodi sebi nju (ovu devu), pa neće proći (ova deva, tj. neće je nestati) od (tako da) će donijeti (dati) vama Allah (neko) dobro (neku opskrbu, trošak, tj. pa dok potrošite devu i to na njoj, daće vam Allah drugi trošak i opskrbu poslije)." Pa je rekao (jedan) čovjek: "O zapovjedniče vjernika! Umnožio si (tj. Dao si mnogo) njoj." Rekao je Umer: "Izgubila (Poželjela) te tvoja majka! Tako mi Allaha zaista ja zaista vidim (tj. mislim za) oca ove (žene) i njezinoga brata (da) su već njih dva opkolila (opkoljavala jedan) zamak (tvrđavu neko, jedno) vrijeme, pa su sebi osvojila njih dva njega (taj zamak). Zatim smo osvanuli (ili: počeli da) tražimo plijen dijelove njih dvojice u njemu (u zamku)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Rafi-a, pričao nam je Šebabete, sin Sevvara, Ebu Amr Fezarija, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Seida, sina Musejjeba, od njegovoga oca, rekao je: Zaista već sam vidio (ono) stablo (na Hudejbiji), zatim sam dolazio njemu poslije, pa nisam prepoznao njega (nisam ga prepoznao). Rekao je Mahmud: ....., zatim se je dalo zaboraviti meni njega poslije.

(Riječ je o stablu pod kojim je data prisega zadovoljstva Božijega.) PRIČAO NAM JE Mahmud, pričao nam je Ubejdulah od Israila, od Tarika, sina Abdurrahmana, rekao je: Otišao sam hodočasteći (tj. kao hodočasnik, hadžija), pa sam prošao pokraj (nekih) ljudi (što) klanjaju. Rekao sam: "Šta (tj. Kakva) je ovo bogomolja?" Rekli su: "Ovo je (ono) stablo gdje se je prisegnuo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prisegom zadovoljstva (Božijega, tj. gdje je on primio prisegu od tude okupljenih muslimana, pa je Allah objavio da je s tim vjernicima zadovoljan zbog te njihove prisege u suri koja počinje sa "Inna fetahna leke.....", u ajetu "Le kad radijallahu anil-mu'minine iz jubaji'uneke tahteš-šedžereti.....")." Pa sam došao Seidu, sinu Musejjeba, pa sam izvijestio njega. Pa je rekao Seid: Pričao mi je moj otac da je on bio u (među onima) ko se (koji se je) prisegao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pod (tim) stablom. Rekao je: Pa pošto smo izašli (u vremenu) od iduće (slijedeće, sljedeće) godine, zaboravili smo ga, pa nismo mogli na nj (na to stablo da potrefimo, pogodimo). Pa je rekao Seid: "Zaista drugovi Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, nisu znali njega (poslije godinu dana koje je to stablo), a znali ste (tj. a da znate) vi njega (a da vi znate). Pa vi ste znaniji (završio je svoju izajvu Seid potsmjehom, ironično)." PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Ebu Avanete, pričao nam je Tarik od Seida, sina Musejeba, od njegovoga oca da je on bio u (onima) ko se je prisegao (među onima koji su se prisegli) pod (onim) stablom, pa smo se vratili k njemu iduće (slijedeće) godine, pa je bilo slijepo na nas (tj. pa nam je bilo sumnjivo koje je - nismo mogli utvrditi koje je to stablo pod kojim smo dali prisegu na vjernost). PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Tarika, rekao je: Spomenulo se je kod Seida, sina Musejeba, (to) stablo, pa se nasmijao, pa je rekao: Izvijestio me je moj otac, a bio je prisustvovao njemu (tom drvetu-stablu prilikom prisege). PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete od Amra, sina Murreta, rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, a bio je od drugova (toga) stabla (tj. bio je jedan od onih koji su se prisegnuli pod tim stablom), rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada bi donio (neki) narod (neki ljudi kakvu) milostinju (za siromašne), rekao (tj. bio bi rekao, rekao bi, molio bi ovako): "Moj Bože! Pomiluj ih (ljude ovoga naroda)." Pa je donio njemu moj otac svoju milostinju, pa je rekao (Muhammed a.s.): "Moj Bože! Pomiluj rod Ebu Evfa-a." PRIČAO NAM JE Ismail od svoga brata, od Sulejmana, od Amra, sina Jahja-a, od Abbada, sina Temima, rekao je: Pošto je bio dan kamenjara (tj. dan borbe na kamenitom tlu kod Medine između stanovnika Medine i Jezidovih četa), i ljudi (Medine) daju prisegu Abdullahu, sinu Hanzaleta, pa je rekao Ibnu Zejd: "Na što uzima prisegu sin Hanzaleta (od tih) ljudi (na što ih prisegnjuje)?" Reklo se je njemu: "Na smrt." Rekao je: "Neću se prisegnuti na to (ni) jednome (čovjeku, tj. nikome)

poslije poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." A bio je prisustvovao sa njim (na) Hudejbiji. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Ja'la-a, Muharibija: pričao nam je moj otac, pričao nam je Ijas, sin Selemeta sina Ekve-a, rekao je: pričao mi je moj otac, rekao je - a bio je od drugova (onoga, toga) stabla - rekao je: Klanjavasmo (Klanjali smo) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio džum'u (molitvu u petak u podne), zatim odlazimo, a nije za zidove (tj. u zidova - zidovi kuća nemaju nikakvoga) hlada (sjene da) tražimo hlada (tj. da nađemo hlada sebi) u njemu (u tom hladu, u toj sjenci od zidova). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao je Hatim od Jezida, sina Ebu Ubejda, rekao je: rekao sam Selemetu, sinu Ekve-a: "Na koju stvar (tj. Na što) ste se prisegnuli poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hudejbije?" Rekao je: "Na smrt (tj. da ćemo se boriti dok ne izginemo boreći se mi)." PRIČAO MI JE Ahmed, sin Iškaba, pričao nam je Muhamed, sin Fudajla, od Ala-a, sina Musejjeba, od njegovoga oca, rekao je: Sreo sam Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, pa sam rekao: "Blago tebi! Družio (si) se (sa) Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, i prisegnuo si se njemu pod (tim, tj. onim) stablom." Pa je rekao: "O sine moga brata (bratiću)! Zaista ti nećeš znati (tj. ti ne znaš) šta smo proizveli poslije njega (poslije smrti Muhammeda a.s. - a to znači: šta smo sve novo uveli, napravili, počinili poslije njega što nije u mnogo slučajeva ni pohvalno ni lijepo)." PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Jahja, sin Saliha, pričao nam je Muavijete - on je sin Sellama, - od Jahja-a, od Ebu Kilabeta da je Sabit, sin Dahhaka, izvijestio njega da je on prisegnuo se (dao prisegu) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pod (onim) stablom. PRIČAO MI JE Ahmed, sin Ishaka, pričao nam je Usman, sin Umera, izvijestio nas je Šubete od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (tumačeći riječi iz Kur'ana) "Zaista mi smo osvojili za tebe (tebi) osvajanjem jasnim.", rekao je: Hudejbija (je to, jer je ugovor o miru, primirju koji je tu sklopljen osnova i uvod u događaje koji su se poslije toga odigravali i koji su doveli do osvajanja, oslobođenja Meke od idolopoklonika, što se smatra najvećom pobjedom, i kada se kaže "el-fethu": pobjeda, osvojenje, oslobođenje, misli se na osvajanje Meke, a to će se u tekstu - kako je već rečeno - pisati sa velikim slovom "Pobjeda"). Rekli su njegovi (Muhammedovi a.s.) drugovi: "Prijatno, ugodno! (Lasno, prijatno! Bezgriješno, bezbolno! A to znači: Lakoćom i prijatnošću neka ti život bude i teče, Muhamede! Allah ti, eto, objavi da ti dade pobjedu, i da ti je oprostio sve - i što je bilo i što će biti.). Pa šta je za nas (šta je s nama)?" Pa je spustio (objavio) Allah (u istom poglavlju-suri): "Zato (da) uvede (te) vjernike i vjernice (u rajske) vrtove (što) teku ispod njih (rajske) rijeke.....".

Rekao je Šubete: Pa sam došao (stigao u) Kufu, pa sam pričao za ovo, sav njega (za cijeli ovaj hadis i slučaj) od Katadeta (da je to tumačenje). Zatim sam se vratio, pa sam spomenuo njemu (Katadetu), pa je rekao: "Što se tiče (tumačenja ajeta): "Zaista mi smo osvojili za tebe.....", pa (to sam) od Enesa (prenio). A što se tiče (riječi) "Prijatno, ugodno!", pa od 'Ikrimeta (to sam prenio, čuo)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Amir, pričao nam je Israil od Medžze'eta, sina Zahira, Eslemije, od njegovoga oca - a bio je od (onih) ko je prisustvovao (onome) stablu - rekao je: Zaista ja zaista ložim (potpaljujem vatru) pod lonac (svoj koji je bio napunjen) sa mesima magaraca (sa mesom od domaćih, pitomih magaraca za vrijeme opsade Hajbera), kadli je povikao (tj. kadli poče dozivati, vikati) vikač (telal, objavljivač, izvikivač) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranjuje vam mesa (meso pitomih) magaraca." A od Medžze'eta, od (jednoga) čovjeka od njih od drugova (onoga) stabla, njegovo ime je Uhban, sin Evsa, a bio se tužio (na) svoje koljeno, i bio bi - kada je ničičio (padao ničice, na sedždu) - učinio (tj. bio bi stavljao, stavljao bi) pod svoje koljeno (jedan) jastuk. PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Šubeta, od Jahja-a, sina Seida, od Bušejra, sina Jesara, od Suvejda, sina Nu'mana, a bio je od drugova (onoga) stabla, rekao je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi (u takvoj prilici da) se njima donosio bungur (tj. prekrupa, krupno samljeveni ječam, bulgur), pa su (oni) žvakali njega (bungur, bulgur, prekrupu). Slijedio je njega (Ibnu Ebu Adijja) Muaz od Šubeta. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Hatima sina Bezi-a, pričao nam je Šazan od Šubeta, od Ebu Džemreta, rekao je: Pitao sam Aiza (ili: Aida), sina Amra - a bio je od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od drugova (onoga) stabla - : "Da li se kvari nepar (tj. neparna molitva-vitr namaz)?" Rekao je: "Kada si obavio neparnu molitvu od prvoga dijela njegovoga (tj. noćnoga klanjanja - a to će reći: na početku noći), pa ne obavljaj neparne molitve (neparnu molitvu-vitr namaz) od zadnjega dijela njega (noćnoga klanjanja, tj. ne klanjaj vitr namaza, namaz na kraju noći)." (Stvar je u ovome. Muhammed a.s. je rekao da vitr namaz bude zadnje što čovjek noću klanja. Ako čovjek klanja na početku noći vitr namaz iza jacije, kako mnogi i rade, pa ustane na kraju noći prije zore i želi da klanja nafile-neobaveznu molitvu, da li će opet ponovno trebati klanjati i vitr namaz da on bude zadnji, ili ne mora, jer mu vrijedi onaj što ga je klanjao s početka noći. Ibnu Umer je bio mišljenja da je u ovome slučaju onaj vitr namaz što ga je s početka noći klanjao, postao pokvaren, nevažeći, pa da treba sada klanjati drugi vitr namaz poslije ove nafile što ju je klanjao u zadnjem dijelu noći. Po mišljenju ovoga ashaba prvi vitr namaz nije pokvaren, pa, prema tome, ako je klanjao čovjek vitr na početku noći, ne treba ga klanjati na kraju noći iako je klanjao neku neobaveznu molitvu-nafilu - koja ima paran broj naklona, tj. rekata, a neobavezne molitve su, u stvari, sve sa parnim brojem naklona-rekata. To mišljenje zastupa i većina učenjaka hanefijskoga mezheba, i imami Malik i svi učenjaci

šafijskoga mezheba. Ovo pitanje, u stvari, i ne spada ovdje da se obrađuje jer je sada govor o ratovanjima, vojnama, ali su u ovim glavama spomenute mnoge stvari koje tu ne spadaju samo zbog toga što je te stvari pričao ashab koji je učestvovao u određenoj vojni.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Zejda, sina Eslema, od njegovoga oca da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, iđaše (putovaše, išao je) u nekom (od) svojih putovanja, i (da) Umer, sin Hattaba, iđaše (išao je) sa njim (jedne) noći, pa je pitao njega Umer, sin Hattaba, o (jednoj, nekoj) stvari, pa nije odgovorio njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je (ponovo) pitao njega, pa nije odgovorio (opet) njemu. Zatim je pitao (ponovo) njega, pa nije odgovrio (opet) njemu. I rekao je Umer, sin Hattaba: "Izgubila (Nemala) te tvoja majka, o Umere! Navaljivao si poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tri puta (uporno ga pitajući), sve to (ti nije pomoglo), (i) neće (da) odgovori tebi." Rekao je Umer: Pa sam pokrenuo svoju devu, zatim sam se naprijed probio pred (te) muslimane, i plašio sam se da siđe o meni (neko) čitanje (tj. neki ajet u Kur'anu kojim ću biti osuđen i kojim mi se izriče kakva kazna). Pa nisam ostao (dugo, a ono se dogodi) da sam čuo (nekakvoga) vikača (da) viče mene. Rekao je: Pa sam rekao: Zaista već sam se plašio da bude bilo sišlo o meni (neko) čitanje (tj. neki ajet u Kur'anu koji će se čitati o meni). I došao sam poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam pozdravio (nazvao selam). Pa je rekao (Muhammed a.s.): "Zaista već se je spustila meni noćas (u ovoj noći jedna) sura (poglavlje Kur'ana), zaista ona je milija (draža) k meni od (svega onoga) što se je pojavilo (izašlo) na njemu Sunce." Zatim je čitao (učio): "Zaista mi smo osvojili za tebe (tebi jedno) osvajanje jasno." (To je prvi ajet te sure što mu je tu noć objavljena, i što mu je draže od svega što obasjava Sunce.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan, rekao je: čuo sam Zuhriju kada je pričao ovaj hadis (koji će se sada navesti, ispričati), zapamtio sam neki (dio) njega, a učvrstio je mene (u onome što sam čuo od Zuhrije) Mamer od Urveta, sina Zubejra, od Misvera, sina Mahremeta, i Mervana, sina Hakema - povećava (dodaje u pričanju) jedan (od) njih dvojice na (pričanje) svoga druga - rekla su njih dvojica: Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Hudejbije u (među) deset i nekoliko stotina od svojih drugova. Pa pošto je došao Zul-Hulejfi, stavio je ogrlicu svojoj žrtvenoj životinji i dao je opaziti (tj. obilježiti krvlju) nju (obilježio je nju krvlju), i obukao se je hodočasnički od nje (od mjesta, od naseobine Zul-Hulejfe) za umru (odlučivši se, ili odlučivši se za umru). I poslao je oko svoje iz Huza'ata (tj. jednoga svoga izviđača, špijuna koji je bio porijeklom iz plemena Huza'ata). I išao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dok je bio (stigao) u Gadirul-Eštat, (i na tom mjestu) došao je njemu njegov izviđač (doslovno: došlo je njemu njegovo oko, - i) rekao je: "Zaista Kurejševići su skupili za tebe (zbog tebe, tj. zbog borbe protivu tebe neke) skupove, i već su skupili za tebe (one) skupine (sastavljene od pripadnika raznih plemena). I oni su borci (protiv) tebe, i odvraćači tebe od Kabe i sprječavači tebe." Pa je rekao:

"Dajte znak, o (prisutni moji) ljudi, na mene (tj. Pokažite mi šta mislite, Zdogovorite se, Dođite na zdogovor, o ljudi, sa mnom)! Je li vidite (tj. mislite) da se naginjem ka porodicama njihovim i potomstvima ovih koji hoće da odvrate (odvraćaju) nas od Kabe? Pa ako dođu nama, bio je Allah, moćan je i veličajan je, već odsjekao (jedno) oko (jednoga špijuna) od (tih) idolopoklonika, a ako ne, ostavili smo (ostavićemo) njih zaraćene (tj. zarobljene, otete)." Rekao je Ebu Bekr: "O poslaniče Allaha! Izašao si namjeravajući za Kabu, ne želiš (nećeš) ubijanje (ni) jednoga (čovjeka), a ni rat (ni) jednome (čovjeku), pa upravi se (kreni) njemu (Svetome hramu - Kabi pravo). Pa ako je odvraćao (tj. Ko bude odvraćao) nas od njega (od Kabe), borićemo se (protiv) njega." Rekao je: "Idite na ime Allaha (Krenite u ime Allaha)!" PRIČAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Jakub: pričao mi je sin brata Ibnu Šihaba (Ibnu Šihabov bratić) od svoga strica: izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, da je on čuo Mervana, sina Hakema, i Misvera, sina Mahremeta, (da) njih dvojica izvještavaju (jednu) vijest od vijesti poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o umri Hudejbije. Pa je bilo u (onome) što je izvijestio mene Urvete od njih dvojice da je ono pošto se potpisao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (sa) Suhejlom, sinom Amra, (na) dan Hudejbije na sud vremena (određenoga, tj. pošto su se potpisala njih dvojica na odluku, zaključenje ugovora o miru na određeno vrijeme - a bilo je u (onome) što je sebi uslovljavao Suhejl, sin Amra, a je on rekao: "Neće doći tebi od nas nijedan (niko) iako je bio na tvojoj vjeri (a sa njim da ćeš postupiti drukčije) osim (tako da) si vratio njega k nama, i pustićeš (doslovno: i pustio si) između nas i između njega"; i nije htio Suhejl da se sudi (tj. da sklopi mir sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (drukčije) osim na to (osim uz taj uslov) - pa su mrzili (prisutni) vjernici to (taj potpisani taki, takav ugovor o miru), i ljutili su se, pa su govorili o njemu. Pa pošto nije htio Suhejl da se sudi (tj. da sklopi mir sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (drukčije) osim na to (na taj uslov), potpisao se (tj. pristao) je njemu (na njega) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je vratio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Džendela, sina Suhejla (Suhejlovoga), tada k njegovom ocu Suhejlu, sinu Amra. I nije došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ni) jedan (čovjek) od (mekanskih) ljudi (a da je postupio s njim drugačije) osim (tako da) je vratio njega u tom (određenom) vremenu iako je bio musliman (taj izbjegli čovjek iz Meke). I došle su (mekanske) vjernice (kao) iseljenice (izbjeglice). Pa je bila Ummu Kulsuma, kći Ukbeta, sina Ebu Muajta, od (onih) ko je izašao k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ona je (mlada, vrlo mlada) djevojka. Pa je došla njezina porodica (da) pitaju (da mole) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da vrati nju k njima, dok (tj. te) je spustio Allah, uzvišen je, o (ovakvim) vjernicama (ono) što je spustio. Rekao je Ibnu Šihab: A izvijestio me je Urvete, sin Zubejra da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, žena (supruga) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla: Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ispitivaše (isprobavaše svaku onu) koja je iselila od (mekanskih) vjernica sa (tj. zbog) ovoga ajeta: "O Vjerovijesniče, kada su došle tebi (mekanske) vjernice (da) se prisegnu tebi.....". A od njegovoga strica, rekao je: Doprlo je nama (da je zapovjedio Muhammed a.s. da se vrate vjenčani darovi izbjeglih, iseljenih muslimanki ka njihovim bivšim muževima) kada je zapovjedio Allah Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, da povrate ka (mekanskim) idolopoklonicima (ono) što su utrošili (oni) na (one) koje su se iselile od (između) njihovih žena (supruga u Medinu). I doprlo je nama da je Ebu Besir......, pa je spomenuo njega (hadis o Ebu Besiru) sa njegovom dužinom (tj. spomenuo je taj cijeli hadis - a taj hadis je u cijelosti spomenut u proteklom

tekstu koji nosi naslov Kitabus-Sulhi: Knjiga (sklapanja ugovora o) miru (izmirenju, primirju), pa se treba obratiti na taj tekst). PRIČAO NAM JE Kutejbete od Malika, od Nafi-a da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izašao čineći umru (tj. obukavši se hodočasnički sa odlukom da učini umru) u iskušenju (poznatome, tj. u pobuni, u vrijeme pobune, rata između trupa Hadždžadža i pristalica Abdullaha, sina Zubejra, koji je tada upravljao Mekom), pa je rekao (Abdullah, sin Umera): Ako sam se odvratio (tj. Ako budem odvraćen zbog borbi) od Kabe (tj. Ako mi ne mognemo doći do Kabe), napravićemo kao što smo napravili sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (one godine kada smo zaustavljeni na Hudejbiji). Pa je uzviknuo (glasno izgovorio ritualnu rečenicu zvanu telbiju odlučivši se) za umru (da želi da izvrši umru) zbog (toga što je u svoje vrijeme bio slučaj) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio uzviknuo za umru (u) godini Hudejbije. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, od Nafi-a, od Ibnu Umera, da je on uzviknuo (telbiju) i rekao je: Ako se je zastrlo (tj. Ako se zastre, ako se ispriječi kakva prepreka) između mene i između njega (Svetoga hrama-Kabe), zaista sam učinio (tj. zaista ću učiniti, učiniću) kao što je učinio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada su zastrli (tj. kada su stavili prepreku) nevjernici Kurejševića između njega (i Kabe), i pročitao je (Ibnu Umer): "Zaista već je bio za vas u poslaniku Allaha lijep uzor.....". PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda sina Esma-a, pričao nam je Džuvejrijete od Nafi-a da su Ubejdulah, sin Abdullaha, i Salim, sin Abdullaha, izvijestila njih dvojica njega da su njih dvojica govorila Abdullahu, sinu Umera (da su razgovarali s njim). - H - A pričao nam je Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete od Nafi-a da je neki (od) sinova Abdullaha rekao njemu: "Da si ostao (za ovu) godinu, pa (jer) zaista ja se plašim da nećeš doprijeti (doći) do Kabe." Rekao je: Izašli smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa su zastrli (prepriječili) nevjernici Kurejševića ispred Kabe (Doslovno: ispred kuće Allahove, ali se misli na Kabu svugdje u tekstu u ovakvim slučajevima). Pa je zaklao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje žrtvene životinje i obrijao je (svoju glavu), a skratili su (svoju kosu) njegovi drugovi. I rekao je: "Zasvjedočavam (Uzimam za svjedoke) vas da sam ja (sebi ovoga časa) stavio dužnost (da obavim) umru, pa ako se je pustilo (ako se pusti) između mene i između Kabe, ophodio sam (tj. ophodiću okolo nje). A ako se je zastrlo (ako se spriječi, ako se zastre, prepriječi) između mene i između Kabe, napravio sam (napraviću) kao što je napravio poslanik Allaha." Pa je išao (jedan) čas, zatim je rekao: "Ne vidim (Ne smatram) stvar njih dvoga (hadža i umre drukčije) osim jedno. Zasvjedočavam vas da sam ja već (sebi) stavio (u) dužnost (da obavim) hodočašće (hadž) sa mojom umrom." Pa je ophodio jedno ophođenje i jedno trčanje dok se je riješio od njih dvoga (hadža i umre) skupa. PRIČAO MI JE Šudža', sin Velida, čuo je Nadra, sina Muhameda, pričao nam je Sahr od Nafi-a, rekao je:

Zaista (određeni) ljudi pričaju da je sin Umera primio Islam prije Umera, a nije tako, a ali (tj. nego) je Umer (na) dan Hudejbije poslao (svoga sina) Abdullaha ka (jednome) konju svome (koji je bio) kod (jednoga) čovjeka od Pomagača (da) dovede njega zato (da) se bori na njemu. A (u tom času) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prisegnjuje se (tj. prima prisegu) kod (onoga) stabla, a Umer ne zna za to, pa se je prisegnuo njemu (Muhammedu a.s.) Abdullah, zatim je otišao k (onome) konju, pa je doveo njega, k Umeru, a (u tom času) Umer oblači pancir, pancijer (-košulju) za (tu) borbu. Pa je izvijestio njega (Abdullah) da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prisegnjuje (prima prisegu) pod (onim) stablom. Rekao je: Pa je otišao. Pa je otišao sa njim, dok se prisegnuo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa ona (ta prisega) je (osnova) koja (je povod da) pričaju (određeni) ljudi da je sin Umera (sin Umerov) primio Islam prije Umera. A rekao je Hišam, sin 'Ammara: Pričao nam je Velid, sin Muslima, pričao nam je Umer, sin Muhameda, Umerija: izvijestio me je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da su (određeni) ljudi bili sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hudejbije raspršali se (razišli se) u hladove (tamošnjih) stabala, pa kada li su (iznenada određeni) ljudi obuhvatači (opkoljivači, tj. opkolili su, okupili su se okolo, oko) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao: "O Abdullahe! Pogledaj, šta je stanje (stvar tih) ljudi? Već su obuhvatili (opkolili, okružili) za poslanika (tj. okružili su poslanika) Allaha (tj. Allahovog poslanika), pomilovao ga Allah i spasio." Pa je našao njih (da) se prisegnjuju. Pa se prisegnuo, zatim se vratio k Umeru. Pa je izašao (i Umer) pa se prisegnuo. PRIČAO NAM JE Ibnu Numejr, pričao nam je Ja'la, pričao nam je Ismail, rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, kada je vršio (izvršavao) umru, pa je ophodio (Kabu), pa smo ophodili (i mi) sa njim, i klanjao je, i klanjali smo (i mi) sa njim, i trčao je između Safe i Merve, pa zastirasmo (pokrivasmo, sakrivasmo) njega od stanovnika Meke (zbog toga da) neće pogoditi (tj. da ne bi pogodio) njega jedan (neko) sa stvari (tj. da ga neko ne pogodi nečim). PRIČAO NAM JE Hasen, sin Ishaka, pričao nam je Muhamed, sin Sabika, pričao nam je Malik, sin Migvela, rekao je: čuo sam Ebu Hasina rekao je: rekao je Ebu Vail: Pošto je došao (stigao) Sehl, sin Hunejfa, iz Siffina, došli smo mu (da) tražimo vijest od njega, pa je rekao: "Sumnjičite mišljenje (vaše, tj. Sumnjajte u svoje mišljenje da li vi ispravno posmatrate ove stvari, a ne sumnjajte mene i moju borbenost ne potcjenjujte). Pa zaista već sam vidio (smatrao) sebe (na) dan Ebu Džendela (tako ratoborna) da mogu da povratim na poslanika (tj. da povratim poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegovu zapovjed, zaista bih vratio (povratio, poništio ugovor o miru i zapovjed da se vrati Ebu Džendel nevjernicima prisilno i zametnuo bih rat). A Allah i Njegov poslanik su znaniji (bolje znaju od mene šta je bolje; bolje su znali od mene da je bilo još i tada bolje izbjeći prolijevanje krvi, a kamoli sada). I nismo stavili naše mačeve na naša ramena zbog (neke) stvari (koja) užasava nas (pa da je bilo drukčije) osim (tako da) su olakšale za nas (one - sablje, mačevi naši put) ka stvari (jednoj što) poznajemo nju (kako ćemo da je riješimo) - prije ove stvari (stvari međusobne borbe, i rata muslimana između sebe, tj. prije ove stvari, prije ovih borbi što ih muslimani vode između sebe kada smo god metnuli sablje na ramena i ratovali, uvijek su nam

sablje olakšavale stvar koju poznajemo, a to je pobjeda nad neprijateljem - a sada) ne zatvorimo od nje (od ove pobune, međusobne borbe nijednu) stranu (tj. rupu na mješini za vodu, pa da bude drukčije) osim (tako da) je provrela na nas (nama jedna druga) strana, ne znamo kako ćemo doći njemu (njoj, tj. toj strani, toj stvari)." PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejjuba, od Mudžahida, od Ibnu Ebu Lejla-a, od Kaba, sina Udžreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Došao je na mene (tj. meni) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) vremenu Hudejbije, a (moje) uši (vaši, paraziti) prosipaju se na moje lice (iz kose na glavi), pa je rekao: "Je li uznemiruju tebe životinje (paraziti) tvoje glave?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Pa obrij (svoju glavu), i posti tri dana, ili nahrani šest siromaha, ili žrtvuj žrtvu (zakolji žrtvu, kurban)." Rekao je Ejjub: Ne znam sa kojim od ovoga (od ove tri kazne) je počeo. (To jest: Ne znam ili je prvo spomenuo žrtvu, ili post ili nahranjivanje siromaha, sirotinje.) PRIČAO MI JE Muhamed, sin Hišama, Ebu Abdullah, pričao nam je Hušejm od Ebu Bišra, od Mudžahida, od Abdurahmana, sina Ebu Lejla-a, od Kaba, sina Udžreta, rekao je: Bili smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u Hudejbiji, a mi smo hodočasnički obučeni, a već su opkolili (opsjeli, stijesnili, blokirali) nas (mekanski) idolopoklonici. Rekao je: I bila je za (tj. u) mene obilnost (tj. bujnost kose na glavi), pa su počele životinje (paraziti kose na glavi da) se obaraju na moje lice. Pa je prošao pokraj mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Je li uznemiruju tebe životinje tvoje glave?" Rekao sam: "Da." Rekao je: I spustio se je ovaj ajet (odlomak Kur'ana u kojem stoji ovo): "..... pa ko je bio (tj. pa ko bude) od vas bolestan, ili je sa njim (u njega neko) uznemirivanje od njegove glave, pa otkup (jedan neka dadne) od posta, ili milostinje ili žrtve (kurbana zbog toga što mora da se obrije prije nego izvrši do kraja već započeto hodočašće ili umru).....". GLAVA priče (plemena) 'Ukla i 'Urejneta. PRIČAO MI JE Abdul-Aala, sin Hammada, pričao nam je Jezid, sin Zurej-a, pričao nam je Seid od Katadeta da je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, pričao njima da su (neki) ljudi od (plemena) Ukla i Urejneta došli (stigli u) Medinu na (posjetu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i govorili su sa Islamom (da se slažu, tj. da prihvataju Islam kao svoju vjeru), pa su rekli (onda ovo): "O vjerovijesniče Allaha! Zaista mi smo bili stanovnici vimena (tj. mi smo bili stočari), a nismo bili stanovnici primorja (tj. nismo bili zemljoposjednici, zemljoradnici)." I (oni) su smatrali opasnim (po svoje zdravlje, zaraznom, nezdravom) Medinu. Pa je zapovjedio njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da idu) sa stadom (deva, manjim stadom) i pastirom i zapovjedio je njima da izađu u njemu (tj. da izlaze među stadom deva), pa (da) piju od mlijeka njihovih i mokraća njihovih (oni da piju mlijeko i mokraću od deva, kamila). Pa su otišli (krenuli). Te kada su bili (na) kraju (medinenskoga, medinskog)

kamenjara, bili su (postali su) nevjernici (tj. izašli su iz Islama, napustili su vjeru) poslije njihovoga primanja Islama, i ubili su pastira Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (ubili su Vjerovijesnikovoga pastira) i sebi su gonili (tjerali, potjerali to) stado (deva). Pa je doprlo (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je poslao potjeru (gonioce) u njihove tragove. Pa je zapovjedio s njima (s pohvatanima da gonioci postupe najstrožije). Pa su (gonioci pošto su ih pohvatali) ukucali čavlima (klincima) njihove oči, i odsjekli su njihove ruke i njihove noge i ostavili su se (i onda su ostavljeni tako) u kraju kamenjara (toga) dok su umrli na (u takvom) svome stanju. Rekao je Katadete: Doprlo je nama da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslije toga potanjivaše (nukaše) na milostinju (tj. na opraštanje ubojstva) i zabranjivaše mrcvarenje (unakažavanje osuđenika na smrt). A rekao je Šubete, i Eban, i Hammad od Katadeta (da su ljudi ti bili samo) iz Urejneta (plemena, a nisu iz Ukla nijedan). A rekao je Jahja, sin Ebu Kesira, i Ejjub od Ebu Kilabeta, od Enesa: Došla (Stigla) je nekolicina iz Ukla (plemena, a nije niko bio iz Urejneta). PRIČAO MI JE Muhamed, sin Abdurrahima, pričao nam je Hafs, sin Umera, Ebu Umer Havdija, pričao nam je Hammad, sin Zejda, pričao nam je Ejub i Hadždžadž Savvaf, njih dva su rekla: pričao mi je Ebu Redža', slobodnjak Ebu Kilabeta - a bio je (Ebu Redža') sa njim (sa Ebu Kilabetom) u Siriji - da je Umer, sin Abdul-Aziza, zdogovarao se (dogovarao se sa određenim) ljudima (jednoga) dana. Rekao je: "Šta govorite o ovoj (određenoj) diobi zakletve (razdjeljivanju zaklinjanja)?" Pa su rekli: "Pravo je (to najbližih rođaka ubijene osobe što) je sudio s njom (tj. dosuđivao je nju, tu diobu zakletve) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sudile su s njom (dosuđivale su nju) halife prije tebe." Rekao je (Ebu Redža'): A Ebu Kilabete je iza njegovoga prijestolja (iza Umerova prijestolja stajao, nalazio se prilikom toga zdogovaranja). Pa je rekao 'Anbesete, sin Seida: "Pa gdje je hadis Enesa o Urenijjinima (Urenijevićima)?" Rekao je Ebu Kilabete: "Meni je pričao njega (taj hadis lično) Enes, sin Malika." Rekao je Abdul-Aziz, sin Suhejba, od Enesa: "Iz Urejneta (su bili ti ljudi samo, a ne i iz Ukla plemena)." A rekao je Ebu Kilabete od Enesa: "Iz Ukla (su bili, a ne iz Urejneta)." Spomenuo je (ovu) priču. (Jedno objašnjenje o pomenutom zdogovoru o ovome hadisu. Radi se o tom da se je o tom zdogovoru raspravljalo o slučaju jednoga postupka koji se zove "el-kasametu". To je postupak koji se vodi, izvrši u slučaju da neka osoba bude nađena mrtva sa znakovima na tijelu na osnovu kojih se može utvrditi da je ubijena, ali se ne može pribaviti sigurni dokazi o ubici. Onda pedeset ljudi naselja gdje je nađen ubijeni moraju da se zakunu najbližim rođacima da ga oni nisu ubili, i nakon što su se zakleli, onda njih pedeset moraju još platiti krvarinu za ubijenoga. Taj postupak se zove na arapskom jeziku "el-kasametu", a biće prevođen sa izrazom "dioba zakletve". Halifa Umer, sin Abdul-Aziza - a ne Umer, sin Hattaba - zdogovarao se je o "diobi zakletve", jer su neki smatrali da je slučaj pastira Muhameda a.s. - kojega su ubili neki ljudi iz Urejneta, ili Ukla, i za njega je Muhamed a.s. naredio odmazdu, a nije dao izvršiti postupak "diobe zakletve" - na osnovu toga su neki smatrali taj postupak da nije pravo, nema pravni karakter, nego je više običaj. Rekli su, ipak, da je to pravo, da taj postupak ima i u islamskom zakonodavstvu pravni karakter.) GLAVA vojne Zatu Kareda, a ona je vojna koja (se sastojala u tom što) su navalili (neprijatelji) na deve Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, prije (vojne) Hajbera za tri (tj. na tri noći, a to znači: prije na tri dana).

("Likah" su deve muzare, koje imaju mlijeka.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Hatim od Jezida, sina Ebu Ubejda, rekao je: čuo sam Selemeta, sina Ekve-a, (da) govori: Izašao sam (iz Medine idući prema Gabi) prije (nego) da se oglašava za prvu (molitvu, tj. prije nego je učio ezan za jutarnju molitvu, sabah), a bile su deve poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (zadesile se da) pasu u (mjestu) Zu Karedu. Rekao je: Pa je susreo mene dječak Abdurrahmana, sina Avfa, pa je rekao: "Uzele su se deve poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao sam: "Ko je uzeo njih?" Rekao je: "Gatafanovići." Rekao je: Pa sam uzviknuo trima uzvicima: "O jutra (li žalosnoga)!" Rekao je: Pa sam dao čuti (svakome) što je između dva kamenjara Medine. Zatim sam se odbio na svoje lice (tj. krenuo sam, požurio sam naprijed) dok sam stigao njih (otmičare deva), a već su uzeli (da) se napajaju od (tamnošnje) vode. Pa sam počeo (da) gađam njih sa svojim strjelicama, a bio sam (dobar) strijelac, i (da pri tom) govorim: "Ja sam sin Ekve-a. Danas je dan (propasti) zlikovaca.", i (u pjesničkom metru) redžezu (to) pjevam, dok (čak) sam spasio (te) deve od njih, i sebi sam oteo (oplijenio, opljačkao) od njih trideset ogrtača. Rekao je: I došao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i (njegovi) ljudi. Pa sam rekao: "O vjerovijesniče Allaha! Već sam spriječio (onome zlikovačkom) narodu (ovu) vodu, a oni su žedni, pa pošalji k njima (tj. za njima potjeru ovaj) čas (tj. odmah da ih pohvatamo)." Pa je rekao (Muhamed a.s.): "O sine Ekve-a! Zavladao si, pa olakšaj (pa budi blag)." (To jest: Savladao si, bio si moćan nad neprijateljem toliko da si od njega povratio stvar, pa budi blag, postupi onako kako je lakše, ne budi mnogo žestok. A svakako da je blaže i lakše, manje je poteškoće da se vrati čovjek nazad sa lako povraćenom imovinom od neprijatelja, nego nastojati da dođe do težega sukoba koji bi prouzrokovao, možda, i krvoproliće. Ovaj neprijatelj nije bio napravio težega zločina, kao što su to bili učinili Ukl i Urejnete ubivši mrcvarenjem pastira Muhameda a.s., zato je ove neprijatelje poštedio Muhamed a.s. od progonjenja, a Ukl i Urejnete su kažnjeni odmazdom.) Rekao je (sin Ekve-a): Zatim smo se vratili. I učini sajahačem (i stavi kao sajahača) mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na njegovoj devi (na svoju devu), čak smo unišli (u) Medinu (ili: dok smo unišli u Medinu).

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

GLAVA VOJNE MUTE (vojne Muteta - a Muta je mjesto koje je dio) od zemlje Sirije. PRIČAO NAM JE Ahmed, pričao nam je Ibnu Vehb od Amra, od Ibnu Ebu Hilala, rekao je: A izvijestio me je Nafi' da je Ibnu Umer izvijestio njega da je on stao (zastavio se) nad Džaferom tada, a on je ubijen. Pa sam nabrojao u njega pedeset (ozljeda) između uboda (koplja) i udarca (sablje, mača). Nije od njih (od tih rana nijedna) stvar u njegovoj zadnjici. Misli (na to da nije nijedna od tih rana bila) u njegovim leđima. (A to znači da nije dobio u toj borbi nijedne rane bježeći nego samo boreći se idući naprijed prema neprijatelju, jer da je bježao, imao bi rane i po leđima.) Izvijestio nas je Ahmed, sin Ebu Bekra, pričao nam je Mugirete, sin Abdur-Rahmana, od Abdullaha, sina Sada, od Nafi-a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Učinio je (Postavio je) zapovjednikom poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u vojni Mute Zejda, sina Hariseta. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ako se je ubio (tj. Ako bude ubijen, ako pogine) Zejd, pa Džafer (je zapovjednik), a ako se ubio (ako pogine i) Džafer, pa Abdullah, sin Revahata (je zapovjednik)." Rekao je Abdullah (sin Umerov): Bio sam u (među) njima u toj vojni. Pa smo tražili Džafera, sina Ebu Taliba, pa smo našli njega u (tim) ubijenima, i našli smo (ono) što je (bilo) u njegovome tijelu devedeset i nekoliko (rana) od uboda (kopljem) i ustrjeljenja (strjelicama). PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Vakida, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejuba, od Humejda, sina Hilala, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, objavio smrt (oglasio smrt) Zejda, i Džafera i Ibnu Revahata (izvjesnim) ljudima prije (nego što je bio slučaj) da dođe njima njihova vijest (tj. vijest o njihovoj pogibiji), pa je rekao: "Uzeo je (muslimansku) zastavu Zejd, pa se je pogodio (pa je pogođen, tj. poginuo je). Zatim je uzeo Džafer, pa se pogodio (pa je pogođen i poginuo je). Zatim je uzeo sin Revahata, pa se pogodio (i on je pogođen i poginuo je)." I njegova (Muhamedova a.s.) dva oka suze (liju suze njih dva - dva oka), dok je uzeo (tu) zastavu (jedan) mač od mačeva Allaha, dok je (tj. te je) osvojio Allah na njih (tj. njima; ili: dok je najzad dao pobjedu Allah muslimanima nad njima - nad neprijateljima muslimana u toj vojni). PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Abdul-Vehhab, rekao je: čuo sam Jahja-a, sina Seida, rekao je: izvijestila me je Amreta, rekla je: čula sam Aišu, bio zadovoljan Allah od nje, (da ona) govori: Pošto (tj. Kada) je došlo ubijanje (tj. vijest o ubijanju, pogibiji Zejda), sina Hariseta (sina Harisetovoga), i Džafera, sina Ebu Talibovoga, i Abdullaha, sina Revahata (Revahatovoga), bio zadovoljan Allah od njih (s njima), sjeo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pozna se u (tj. na) njemu žalost (njegova). Rekla je Aiša: A ja se nadvirujem

(ja provirujem, virim) od pukotine (njegovih) vrata - misli (ona na pukotinu, zvirku koja je nastala) od rascijepljenja vrata (njegovih). Pa je došao njemu (jedan) čovjek, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista žene Džafera." Rekao je: I spomenuo je njihovo plakanje (plač). Pa je zapovjedio njemu da zabrani njima (da plaču one). Rekao je: Pa je otišao (taj) čovjek. Zatim je došao (ponovo), pa je rekao: "Već sam zabranjivao njima." I spomenuo je da ono nisu se pokorile njemu (one). Rekao je: Pa je zapovjedio njemu takođe (tj. opet). Pa je otišao. Zatim je došao, pa je rekao: "Tako mi Allaha zaista već su (one) nadvladale nas." Pa je tvrdila (Aiša) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Pa sipaj (naspi) u njihova usta od praha (prašine sa tla zemlje)." Rekla je Aiša: Pa sam rekla (onome čovjeku): "Uprašio (ili: Prilijepio za prašinu tla zemlje) Allah tvoj nos! Pa tako mi Allaha nisi ti (u mogućnosti da) činiš (da učiniš ono što ti se naređuje, tj. Ne možeš da spriječiš plač), a nisi ostavio (na miru i nisi poštedio) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od umora (njegovoga umaranja, od njegove potištenosti)." PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ebu Bekra, pričao nam je Umer, sin Alije, od Ismaila, sina Ebu Halida, od Amira, rekao je: Bio je (Bio bi) Ibnu Umer - kada je pozdravljao sina Džaferovoga - rekao: "Pozdrav tebi, o sine dvokrilatoga (o sine onoga koji je vlasnik dvaju krila, koji ima dva krila)!" PRIČAO NAM JE Ibrahim, pričao nam je Sufjan od Ismaila, od Kajsa, sina Ebu Hazima, rekao je: čuo sam Halida, sina Velida (Velidovoga), (da) govori: Zaista već se je presjeklo (prekinulo, slomilo) u mojoj ruci (na) dan Mute devet sabalja (mačeva), pa nije ostala u mojoj ruci (nikakva druga) osim šironjka (tj. široka sablja) jemenska. PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja od Ismaila, rekao je: pričao mi je Kajs, rekao je: čuo sam Halida, sina Velida (da on) govori: Zaista već se je stucalo (smrvilo, tj. slomilo) u mojoj ruci (na) dan Mute devet sabalja (mačeva), a (ili: i) strpila se (tj. izdržala je, nije se slomila) u mojoj ruci (jedna) šironjka (široka sablja) moja jemenska. PRIČAO MI JE 'Imran, sin Mejsereta, pričao nam je Muhamed, sin Fudajla, od Husajna, od Amira, od Numana, sina Bešira, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Onesvijestio se je (pao je u besvjesno stanje prilikom jedne svoje bolesti prije vojne na Muti) Abdullah, sin Revahata, pa je počela njegova sestra Amra (Amreta da) plače (uz naricanje): "Kuku gospodina (gospodara)!" (To jest: "Kuku meni za njim koji je gospodin, ili gospodar svoga plemena, koji se izdiže iznad drugih kao brdo!"). Kuku tako! Kuku tako!" Broji (Nabraja ona tako još neke riječi) nad njim. Pa je rekao kada se osvijestio (kada je došao k svijesti): "Nisi rekla (ti nijednu) stvar (pa da je bilo drukčije) osim (tako da) se reklo meni: "Je si li ti takođe (takav, tj. reklo mi se je sa prijekorom: Da li si ti takav)?" PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je 'Abser od Husajna, od Šabije, od Numana, sina Bešira, rekao je:

Onesvijestio se je Abdullah, sin Revahata, sa ovim (tj. na ovaj način kako je već navedeno šta je govorila njegova sestra, i šta je on njoj odgovorio i rekao kada je došao svijesti). Pa pošto je (Pa kada je umro, tj. Kada je poginuo na Muti), nije plakala na (nad) njim (tj. za njim, zbog njegove pogibije). GLAVA slanja (tj. odašiljanja od strane) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u borbu) Usameta, sina Zejda, ka Hurekatima (jednoj grupi plemena, bratstava koja su ogranci) od (velikoga plemena) Džuhejneta. (Veli se da je to pleme Hurekat nazvano tako po svome jednome pretku koji je spaljivao pobijeđene neprijatelje pošto bi ih pobio. Hurekatu - plural Hurekatun u arapskom jeziku znači onaj koji mnogo spaljuje.) PRIČAO MI JE Amr, sin Muhameda, pričao nam je Hušejm, izvijestio nas je Husajn, izvijestio nas je Ebu Zabjan, rekao je: čuo sam Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Poslao je nas poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka Hurekatu, pa smo jutrom došli (tome) narodu, pa smo porazili njih. I priključio sam se ja i (jedan) čovjek od Pomagača (jednome) čovjeku od njih (tj. stigli smo ga, uhvatili smo ga). Pa pošto smo poklopili (tj. opkolili) njega, rekao je: "Nema božanstva osim Allah (osim Allaha)." Pa se odstranio (odustao je od njega odmah taj) Pomagač (tj. nije mu htio ništa, jer ga je smatrao odmah muslimanom čim je to izrekao). Pa sam udario njega sa mojim (svojim) kopljem, čak sam ubio njega (čak sam ga i ubio jer sam smatrao da je on tu rečenicu izrekao, koja je simbol vjere Islama, samo da nas obmane, obmani, prevari, a ne da postane iskreni musliman). Pa pošto smo došli (nazad u Medinu), doprlo je (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O Usamete! Zar si ubio njega poslije (onoga časa) što je (kad je) rekao: "Nema božanstva osim Allah." (zar si to učinio)?" Rekao sam: "Bio je zaštićivač (sebe s time, tj. Bio je on htio da sebi nađe utočišta i zaštite s time, dakle: Htio se je time zaštititi i spasiti)." Pa nije prestao (da) ponavlja nju (tu svoju prijekornu riječ, rečenicu Muhamed a.s. meni), čak sam zaželio da ja nisam bio primio Islam prije toga dana. PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Hatim od Jezida, sina Ebu Ubejda, rekao je: čuo sam Selemeta, sina Ekve-a, (da) govori: Ratovao (Vojevao) sam (u društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, sedam vojni, a izašao sam u (onome) što pošalje (bez sebe, bez svoga učešća) od slanja (tj. od vojski u vojne pohode) devet vojni: jedanput je na (nad) nama (zapovjednik) Ebu Bekr, a jedanput je na (nad) nama (zapovjednik) Usamete. A rekao je Umer, sin Hafsa sina Gijasa: Pričao nam je moj otac od Jezida, sina Ebu Ubejda, rekao je: čuo sam Selemeta (da) govori: Ratovao (Vojevao) sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u društvu sa njim) sedam vojni, a izašao sam u (onome) što pošalje (on) od slanja (odašiljanja, tj. od vojske) devet vojni: jedanput je na (nad) nama Ebu Bekr (kao zapovjednik), a jedanput Usamete.

PRIČAO NAM JE Ebu Asim Dahhak, sin Mahleda, pričao nam je Jezid, sin Ebu Ubejda, od Selemeta, sina Ekve-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Ratovao (Vojevao) sam (u društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, devet vojni, ratovao (vojevao) sam (u društvu) sa sinom Hariseta, učinio je namjesnikom njega na (nad) nama. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, pričao nam je Hammad, sin Mes'adeta, od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta, sina Ekve-a, rekao je: Ratovao (Vojevao) sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, sedam vojni. Pa je spomenuo Hajber, i Hudejbiju, i dan Hunejna i dan Kareda. Rekao je Jezid: A zaboravio sam njihov ostatak (tj. ostale, preostale borbe u kojima je učestvovao).

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA VOJNE POBJEDE (tj. vojne u kojoj su muslimani osvojili Meku i oslobodili je od idolopoklonika uništivši tako idolopoklonstvo u Meki koja je do tada bila sjedište i središte idolopoklonstva u Arabiji - i ta vojna se zove "el-fethu", a u tekstu će se svugdje prevoditi sa izrazom pobjeda pišući taj izraz sa velikim početnim slovom: Pobjeda), i (GLAVA onoga špijunskoga izvještaja) što je poslao njega (kojeg je poslao po jednoj ličnosti) Hatib, sin Ebu Belteata, ka stanovnicima Meke (da) izvijesti (tj. izvještavajući on) njih za vojnu (za vojevanje) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (protiv njih). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Amra, sina Dinara, rekao je: izvijestio me je Hasen, sin Muhameda, da je on čuo Ubejdulaha, sina Ebu Rafi-a, (da) govori: čuo sam Aliju, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Poslao je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da idem) ja, i Zubejr i Mikdad (tj. poslao je mene, Zubejra i Mikdada), pa je rekao: "Idite, dok dođete (mjestu) Revdatu Hahu, pa (jer) zaista je u njemu (u tom mjestu jedna žena) putnica (u palankinu, u nosiljki na devi), sa njom je (jedna) knjiga (tj. kod nje je jedno pismo, pismeni izvještaj), pa uzmite (to) od nje." Rekao je: Pa smo otišli (tako žurno idući da) se međusobno utrkuju s nama naši konji dok smo došli (tom mjestu) Revdatu, pa kada li mi sa (tom) putnicom (se susretnemo, susretosmo)! Rekli smo njoj: "Izvadi (tu) knjigu." Rekla je: "Nije sa mnom (nikakva) knjiga." Pa smo rekli: "Zaista ćeš izvaditi svakako (tu) knjigu, ili zaista ćemo baciti (zbaciti, skinuti) svakako (sa tebe tvoje) odjeće." Rekao je: Pa je izvadila nju (knjigu, pismo) iz svojih pletenica. Pa smo donijeli njega (pismo) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa kada li u njemu od Hatiba, sina Ebu Belteata, ka (nekim) ljudima u Meki od (mekanskih) idolopoklonika (piše im Hatib sa namjerom da) izvijesti njih za neku stvar poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (vojnu stvar). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O Hatibe, što je ovo?" Rekao je: "O poslaniče Allaha, ne žuri na mene (ne žuri protiv mene da poduzimaš, da poduzmeš nešto). Zaista ja sam bio (jedan) čovjek prilijepljen u (uz) Kurejševiće." Govori (to Hatib s namjerom da kaže): "Bio sam saveznik (njihov), a nisam bio od njihovih osoba (od njih lično). A bio je (svaki pojedinac) ko je sa tobom od Iseljenika (u takvom položaju, stanju da svaki od njih imaju nekoga) ko je za njih (povezan u razna) srodništva (tj. svaki Iseljenik s tobom ima srodništva i rođake koji) čuvaju njihove porodice i njihove imovine. Pa sam volio (želio) pošto je prošlo (mašilo) mene to od (moga) porijekla (roda) u njima da sebi uzmem kod njih (jednu) ruku (tj. neku zaslugu, ili uslugu da im učinim da oni zbog te usluge) čuvaju moju rodbinu (srodstvo). A nisam učinio njega (tj. A nisam poslao to pismo i izvještaj njima) odmetništvom (zbog odmetništva) od svoje vjere, a ni zadovoljstvom (a ni zbog zadovoljstva) sa (njihovim) bezvjerstvom poslije (moga) primanja Islama." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nakon saslušanja Hatibovih riječi): "Zaista on je već bio istinit (istinu je rekao) vama." Pa je rekao Umer: "O poslaniče Allaha! Pusti me (da) udarim vrat ovoga licemjerca (dvoličnjaka, hipokrita)." Pa je rekao: "Zaista on je već prisustvovao Bedru, a šta upoznaje tebe (a šta ti znaš)? Možda Allah (da) se

je nadnio (nadvirio, tj. prosuo toliku Svoju milost) na (svakoga muslimana) ko (tj. koji) je prisustvovao Bedru (i da) je rekao: "Radite šta ste htjeli (Radite šta god hoćete i želite), pa već sam oprostio vama." Pa je spustio Allah (ono) poglavlje (suru Kur'ana tom prilikom koje poglavlje počinje sa riječima): "O (vi) koji ste vjerovali (koji vjerujete), ne uzimajte sebi Moga neprijatelja i vašega neprijatelja (ni za kakve) zaštitnike (pokrovitelje) bacate (tj. bacajući vi) k njima (znake) za ljubav (svoju prema njima), a već (oni) nisu vjerovali u (ono) što je došlo vama od (Moje) istine......", do Njegovoga govora "..... pa već je zalutao (sa) jednakosti puta (Moga, tj. izgubio je sredinu puta Moga, skrenuo je s Moga pravoga puta).". GLAVA vojne Pobjede (koja je vojna bila vođena) u ramadanu (u ramazanu mjesecu). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs: pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je Ibnu Abbas izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ratovao (vojevao) vojnu Pobjede u (mjesecu) ramadanu (u osmoj godini po Hidžri). Rekao je (Zuhrija): A čuo sam Ibnul-Musejjeba (da) govori kao to (slično tome). A od Ubejdulaha, sina Abdullaha, izvijestio je njega da je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: Postio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Te kada je dopro Kedidu, (onoj) vodi koja je između Kudejda i Usfana, omrsio se je. Pa je neprestano bio mrsilac (nepostač) dok se je oderao (tj. dok je prošao taj) mjesec. PRIČAO MI JE Mahmud, izvijestio nas je Abdurrezzak, izvijestio nas je Mamer: izvijestio me je Zuhrija od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ibnu Abasa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izašao u ramadanu (za vrijeme ramazana) iz Medine, a sa njim je deset hiljada (ljudi, boraca). A to je na glavi (tj. na početku) osam godina i pola (osam i po godina) od njegovoga dolaska (u) Medinu (veli se da je pravo: sedam i po godina). Pa je išao on i ko je (tada bio u društvu) sa njim od muslimana ka Meki, (i tako idući Meki) posti (on) i poste (oni) dok je dopro Kedidu - a on (Kedid) je voda između Usfana i Kudejda - (a tude kada su došli) omrsio se je (on) i omrsili su se (i oni). Rekao je Zuhrija: A uzima se od zapovjedi (ili: od posla, od postupka) poslanika Allaha (Allahovoga poslanika), pomilovao ga Allah i spasio, samo zadnji, pa zadnji (najzadnji, pa najzadnji - jer zadnji postupak ukida prethodni). PRIČAO MI JE 'Ajjaš, sin Velida, pričao nam je Abdul-Aala, pričao nam je Halid Hazza' od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, rekao je: Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u ramadanu (za vrijeme ramazana) ka Hunejnu, a ljudi (njegovi) su različni, pa postač (je neko), i mrsilac (je neko, dakle: ljudi su različito postupili neki su postili, a neki nisu). Pa pošto se izjednačio (tj. ispravio, smjestio) na svojoj samarici (devi, kamili), pozvao je za posudu od (zatražio je posudu) mlijeka - ili vode - pa je stavio nju na svoj dlan - ili: na svoju samaricu (devu) - zatim je gledao (pogledao) k (tim) ljudima. Pa su rekli mrsioci postačima: "Mrsite (Omrsite) se."

(To jest: Kada su vidjeli oni njegovi ljudi u toj vojni koji nisu tada postili da i Muhamed a.s. u danima te vojne ne posti, rekli su onima koji su tih dana postili: "Mrsite se i vi.") A rekao je Abdurezak: Izvijestio nas je Mamer od Ejuba, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Pobjede. A rekao je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Džerir od Mansura, od Mudžahida, od Tavusa, od Ibnu Abasa, rekao je: Putovao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u ramadanu, pa je postio dok je dopro (mjestu) Usfanu. Zatim je pozvao za posudu od vode (zatražio je posudu vode da mu se donese), pa je pio (napio se vode) danju (u danu, po danu) zato (da) pokaže njega (taj postupak svojim) ljudima. Pa je mrsio (se) dok je došao (u) Meku. Rekao je (Ikrimete): A bio je Ibnu Abas (običaja da) govori: Postio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (svome) putovanju, i mrsio je (mrsio se). Pa ko je htio, postio je. A ko je htio, mrsio je (mrsio se je-nije postio). GLAVA: Gdje je zabo (usadio, tj. postavio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (svoju) zastavu (bajrak na) dan Pobjede. PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegovoga oca, rekao je: Pošto je išao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Pobjede, pa je doprlo to Kurejševićima, izašao je Ebu Sufjan, sin Harba, i Hakim, sin Hizama, i Budejl, sin Verka-a, (da oni sebi) traže (tu) vijest o poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su počeli (da oni) idu dok su došli (mjestu) Meru Zahranu, pa kada li oni sa (nekakvim) vatrama (se suoče, suočiše se), kao da su one (te vatre) vatre Arefata. (To jest: toliko ih je, koliko ih bude na Arefatu za vrijeme hodočašća.) Pa je rekao Ebu Sufjan: "Šta su ove (vatre, Kakve su ovo vatre)? Zaista kao da su one vatre Arefata." Pa je rekao Budejl, sina Verka-a: "Vatre Amrovića (su ovo)." Pa je rekao Ebu Sufjan: "Amr (pleme) je malobrojnije od toga (što mi sada vidimo cijeneći po broju vatara, vatri)." Pa su vidjeli (tj. ugledali, opazili) njih (neki) ljudi od stražara poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su stigli njih, pa su uzeli (uhvatili) njih, pa su doveli njih poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je primio Islam Ebu Sufjan. Pa pošto je išao (tj. pošao, krenuo Muhamed a.s.), rekao je Abasu: "Zadrži Ebu Sufjana kod razbijanja konjaništva (tj. na mjestu gdje se konji tiskaju u prolazu tako) da pogleda ka (prisutnim) muslimanima." Pa je zadržao njega Abas. Pa su počela (prisutna) plemena (da) prolaze sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, četa po četa na Ebu Sufjana (nailazeći, tj. prolazeći pokraj njega). Pa je prošla (jedna) četa. Rekao je: "O Abase! Ko je ova (četa, tj. Koja je ovo četa, Ko su ovi)?" Rekao je: "Ova (četa, tj. Ovo) su Gifar (pleme, Gifarovići)." Rekao je: "Nema za mene i za Gifar (Gifaroviće neriješenih, pitanja, teških, loših odnosa, tj. Nije između mene i njih bio nikakav rat otprije)." Zatim je prošla (četa plemena) Džuhejnete. Rekao je slično tome. Zatim je prošla (četa plemena) Sada,

sina Huzejma, pa je rekao slično tome. I prošli su Sulejmovići (tj. četa Sulejmovića), pa je rekao slično tome. Dok (tj. Te) je došla (nastupila jedna) četa, nije vidio slične njoj. Rekao je: "Ko je ova?" Rekao je: "Ovi (tj. Ovo) su Pomagači." Nad njima je (zapovjednik) Sa'd, sin 'Ubadeta. Sa njim je zastava. Pa je rekao Sa'd, sin Ubadeta: "O Ebu Sufjane! Dan (ovaj) je dan ubijanja (rata u kojem će se mnogo ubijati tako da će biti mnogo mesa odsječenoga od ljudi - "melhametun" je od "lahmun": meso), danas će se tražiti da se dozvoli (da prestane biti sveta) Kaba." Pa je rekao Ebu Sufjan: "O Abase! Divan li je dan (zaštite) časti (a to znači: Divno je to da me danas zaštitiš)!" (Neki kažu da "ezzimaru" znači propast, pa bi onda prevod bio ovakav: "Divan li je to dan moje propasti!") Zatim je došla (jedna) četa, a ona je najmalobrojnija (od svih tih) četa, u njima (tj. među ljudima te čete) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi. A zastava Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (bila) je sa Zubejrom, sinom Avama. Pa pošto je prošao (tj. prolazio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj Ebu Sufjana, rekao je: "Zar nisi znao (tj. Znaš li) šta je rekao Sa'd, si 'Ubadeta?" Rekao je (Muhamed a.s.): "Šta je rekao?" Rekao je (Ebu Sufjan): "Rekao je tako i tako (to i to)." Pa je rekao: "Slagao (Lagao) je Sa'd, a ali (tj. nego) ovo je dan (što) uveličava Allah u njemu Kabu (dan u kojem joj stvara poštovanje), i (ovo je jedan) dan (što) se oblači (odijeva) u njemu Kaba." Rekao je: I zapovjedio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da se zabode (da se postavi) njegova zastava u Hadžunu (mjestu koje je blizu mekanskoga greblja, groblja). Rekao je Urvete: A izvijestio me je Nafi', sin Džubejra sina Mut'ima, rekao je: čuo sam Abasa (da) govori Zubejru, sinu Avama: "O Ebu Abdullahe! Ovdje je (Doslovno: Eto ovdje je) zapovjedio tebi poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da se zabode (postavi) zastava." Rekao je: I zapovjedio je tada poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Halidu, sinu Velida da uniđe od (sa) najvišega (brda, brijega) Meke, od Keda-a. A unišao (ušao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od (mjesta zvanoga) Kuda. Pa su se ubila (ubijena su) od konjaništva Halida tada dva čovjeka: Hubejš, sin Eš'ara, i Kurz, sin Džabira, Fihrija (Fihrijević). (Veli se da su se ova dva Halidova vojnika bila osamila i odvojila pošavši tako usamljeni, nekim putem, pa su ih ubili idolopoklonici.) PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Muavijeta, sina Kureta, rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Mugafela (da) govori: Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan osvojenja (oslobođenja) Meke na njegovoj devi, a on čita (uči) suru (poglavlje zvano) El-Feth, povraća (ponavlja glas, slovo, riječ u svome grlu - kao da on-glas, riječ - odzvanja, odjekuje i slično tome). I rekao je (Muavija): Da nije (toga da) se skupe (ti) ljudi okolo mene, zaista bih povraćao (ponavljao) kao što je povraćao (ponavljao Abdullah Muagafelov opisujući meni čitanje i povraćanje, ponavljanje u čitanju, čitanje, učenje Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio).

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Abdurahmana, pričao nam je Sadan, sin Jahja-a, pričao nam je Muhamed, sin Ebu Hafsata, od Zuhrije, od Alije, sina Husejna, od Amra, sina Usmana, od Usameta, sina Zejda, da je on rekao (u) vrijeme Pobjede: "O poslaniče Allaha! Gdje ćemo odsjesti sutra?" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "A da li je ostavio za nas (nama) Akil od odsjedališta (išta, da li nam je ostavio Akil ikakav stan)?!" (A to znači: Nije nam ostavio Akil ništa, nikakvoga stana, nego je sve prodao sve što je bilo pripadalo u nasljeđe Aliji i Džaferu, a to su braća Akilova, kada su Alija i Džafer otišli u Medinu kao Iseljenici. "Da nije Akil prodao njihove kuće, odsjeli bi u njihovim kućama." Akil je ostao kao idolopoklonik u Meki i prodao je svu imovinu onih sinova Ebu Taliba koji god su iselili u Medinu kao muslimani.) Zatim je rekao (Muhammed a.s.): "Neće naslijediti (Ne nasljeđuje) vjernik nevjernika, a ni nevjernik vjernika." (Može ovo da se tumači zbog određenoga člana "el" na dva načina: 1. mekanski vjernik mekanskoga nevjernika, a ni mekanski nevjernik mekanskoga vjernika; 2. nijedan, nikoji vjernik musliman nijednoga nevjernika, a ni nijedan nevjernik nijednoga vjernika muslimana.) Reklo se je Zuhriji: "A ko je naslijedio (imovinu) Ebu Taliba?" Rekao je: "Naslijedio je njega (njegovu imovinu) Akil i Talib." Rekao je Mamer od Zuhrije: "Gdje ćemo odsjesti sutra?", (da je to pitao) u njegovom hodočašću (za vrijeme hodočašća). A nije rekao (pripovjedač ovoga hadisa) Junus: "(u) njegovom hodočašću.....", a niti (je spomenuo riječi) "(u) vrijeme Pobjede.....". (Dakle, Junus nije spomenuo uopće nikako to u kojoj je prilici pitao Usamete: "Gdje ćemo odsjesti sutra?") PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, pričao nam je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od Abdu-Rahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Naše odsjedalište je, ako je htio Allah, kada je osvojio (kada je dao pobjedu) Allah, (ono) podnožje (brda iznad korita bujice, brina) gdje su se zaklinjali međusobno na (svoje) bezvjerstvo." (Naše odsjedalište je,..................., (ono) podnožje............. Ispuštena je riječ "je". NAPOMENA porodice prevodioca ovoga prevoda: Riječ "je" je već ubacila u gore navedeni tekst porodica prevodioca ovoga prevoda, koja inače vrši korekciju cijeloga prevoda s tim da se ne izmijeni i ne naruši originalnost prevoda.) PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, izvijestio nas je Ibnu Šihab od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio (da krene u borbu na) Hunejn: "Naše odsjedalište je sutra, ako je htio Allah (tj. ako htjedne, dadne Allah), u podnožju Kinanetovića gdje su se međusobno zaklinjali na (svoje) bezvjerstvo (nevjerstvo, nevjerništvo)."

(Riječ "Hajf" označava obronak, podnožje brda, planine, i to podnožje koje se ujedno nalazi iznad korita rijeke, ili doline kojom teče bujica za vrijeme poplave.) PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Malik od Ibnu Šihaba, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao (u) Meku (na) dan Pobjede, a na njegovoj glavi je kaciga (šljem). Pa pošto je skinuo njega (tj. šljem, kacigu), došao je (jedan) čovjek, pa je rekao: "Ibnu Hatal je objesivač sebe (tj. objesio se je, uhvatio se je) za zastore Kabe (a namjera mu je bila da se tako sačuva kazne koju je zaslužio svojim postupcima prema muslimanima)." Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Ubij ga!" Rekao je Malik: Nije bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, - u (po onome) što mislimo (tj. mislimo, čini nam se), a Allah je znaniji - tada obučen hodočasnički (jer da je bio obučen hodočasnički, ne bi izrekao tu riječ "Ubij" koju hodočasnik ne smije izreći). PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete od Ibnu Ebu Nedžiha, od Mudžahida, od Ebu Mamera, od Abdullaha (Mesudovoga), rekao je: Unišao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Meku (na) dan Pobjede, a okolo Kabe je (bilo) trista i šezdeset idola (statua od kipova postavljenih za obožavanje), pa je počeo (da) udara njih sa (nekakvim) drvetom u svojoj ruci (što ga je imao) i (da) govori: "Došla je istina (ova, tj. Islam, Kur'an - koji uništavaju idolopoklonstvo), a rasplinula se je (rastopila se je, izdahnula je, nestala je ta) pokvarenost (laž, neistina, tj. idoli)! Došla je (ova) istina, a ne počinje se (nanovo ta) pokvarenost (neispravno vjerovanje), i ne povraća se (ponovo)." PRIČAO MI JE Ishak, pričao nam je Abdusamed: pričao mi je moj otac, pričao nam je Ejub od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pošto je došao (u) Meku, nije htio da uniđe (u) Kabu, a u njoj su (tj. dok god su u njoj ta njihova) božanstva. Pa je zapovjedio za njih, pa su se izvadili (tj. pa su se iznijeli iz Kabe ti idoli). Pa se izvadila (iznijela) slika Ibrahima i Ismaila (izrađena tako da) su u rukama njih dvojice (nekoliko) od strjelica (za igru kojom su tražili udjel, dio u proricanju sudbine). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ubio ih Allah! Zaista već su znali (da) nisu njih dvojica tražili udjela (u poznavanju budućnosti i proricanju sudbine) sa njima (tj. pomoću tih strijelica) nikada." Zatim je unišao (u) Kabu, pa je veličao (tj. izgovarao je: "Allahu ekber!", a to znači: Allah je veći (od svega i svakoga)!) u krajevima (tj. po uglovima) Kabe, i izašao je, a nije klanjao u njoj. Slijedio je njega (Abdusameda) Mamer od Ejuba. A rekao je Vuhejb: Pričao nam je Ejub od Ikrimeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA ulaženja (ulaska) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od najvišega (dijela; ili vrha, brijega, planine) Meke. A rekao je Lejs: Pričao mi je Junus: izvijestio me je Nafi' od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, došao (na) dan Pobjede od najvišega (dijela) Meke na svojoj samarici (devi) čineći sajahačem

Usameta, sina Zejda, i sa njim je i Bilal, i sa njim je Usman, sin Talhata, od vratara (jedan od poslužitelja, portira Kabe) dok je (najzad) dao postaviti na koljena (svoju devu) u bogomolji (pred Kabom). Pa je zapovjedio njemu (Usmanu vrataru) da donese ključ Kabe. Pa je unišao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa njim je (unišao) Usamete, sin Zejda, i Bilal i Usman, sin Talhata, pa je ostao u njoj (u Kabi jedan) dugi dan (dugo), zatim je izašao. Pa su se natjecali (u trčanju, tj. potrčali su u Kabu prisutni) ljudi (koji su čekali da izađe Muhamed a.s.). Pa je bio Abdullah, sin Umera prvi (onaj) ko je unišao. Pa je našao Bilala iza vrata (Kabe) stojeći, pa je upitao njega: "Gdje je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u kojem dijelu, mjestu Kabe)?" Pa je dao znak (tj. pokazao je) njemu ka (onome) mjestu koje (je to što) je klanjao u njemu. Rekao je Abdullah: Pa sam zaboravio da pitam njega koliko je klanjao od ničičenja (tj. koliko je sedždi, rekata, stajanja klanjao, obavio). PRIČAO NAM JE Hejsem, sin Haridžeta, pričao nam je Hafs, sin Mejsereta, od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, izvijestila njega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao (u) godini Pobjede od Keda-a (naseobine) koja je u najvišem (najgornjem dijelu) Meke. Slijedio je njega (Hafsa) Ebu Usamete i Vuhejb u Keda-u (tj. slijede ga u tome što spominju naseobinu, mjesto Keda'). PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegovoga oca: Unišao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Pobjede od najvišega (dijela) Meke od Keda-a. (Ovaj hadis je mursel, jer nije spomenuta Aiša r.a., a Hišamov otac Urvete je tabiin.) GLAVA odsjedališta Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Pobjede. PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Amra, od Ibnu Ebu Lejla-a, rekao je: Nije izvijestio nas (ni) jedan (čovjek) da je on vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja ručanicu (duha namaz, tj. dobrovoljnu molitvu u vremenu poslije izlaska Sunca na dva sata - za tu molitvu nije nas niko izvijestio) osim Umu Hani-e. Pa zaista ona je spomenula da je on (na) dan osvojenja (oslobođenja) Meke okupao se u njezinoj kući (ili: u njezinoj sobi), zatim je klanjao (molitvu od) osam naklona (osam stajanja, rekata). Rekla je: "Nisam vidjela njega (da) je klanjao (ikakvu) molitvu lakšu od nje (od te molitve), osim (što je i u toj molitvi postupao tako) da on upotpunjava (svoje) naklonjanje (činjenje ruku'a) i (svoje) ničičenje (spuštanje licem na tle, ničice, činjenje sedžde)."

GLAVA. PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Mansura, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori u svome naklonjanju (na ruku'u) i svome ničičenju (i na sedždi u molitvi, u namazu): "Slava Tebi, moj Bože, naš Gospode, i (to slavljenje Tebe pomiješavši) sa zahvalom Tebi! Moj Bože, oprosti mi!" PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Ebu Avanete od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je Umer (običaja da) uvodi mene (u društvo, u sijelo) sa starcima Bedra (tj. sa starim borcima, sa prvoborcima učesnicima u borbi na Bedru), pa je rekao neki (od) njih: "Zašto uvodiš ovoga momka (mladića) sa nama, a za (tj. a u) nas su sinovi kao on (pa njih ne uvodiš)?" Pa je rekao: "Zaista on je od (onoga) ko (je takav, koji je takav da) ste već znali (da već znate)." Rekao je: Pa je pozvao njih (te starce) jednoga dana (jedne prilike), i pozvao je mene sa njima. Rekao je: A nisam mislio (smatrao) njega (da) je pozvao mene tada (radi ičega drugoga) osim zato (da) pokaže njima od mene (nešto). Pa je rekao: "Šta govorite (tj. Šta mislite da znače ove riječi; ili: da su značile, predskazivale ove riječi Kur'ana): "Kada je došla pomoć Allaha i Pobjeda. I vidio si (te) ljude (da) ulaze u vjeru Allaha (u) grupama.....", dok je završio (do kraja tu) suru (šta vi, dakle, mislite o njoj)?" Pa je rekao neki (od) njih: "Zapovjedilo se nama da zahvaljujemo Allahu i (da) tražimo oprost kada se je pomoglo nama i osvojilo se na nas (i kada nam se je dala pobjeda - eto, to ja mislim da se je htjelo da rekne u toj suri)." A rekao je neki (drugi od) njih: "Nećemo znati (tj. Ne znamo)." A nije rekao neki (od) njih (nijedne) stvari (ništa, dakle: A neki nisu ništa rekli). Pa je rekao meni: "O sine Abasa! Je li kao to (tj. Je li tako) govoriš (ti o tome)?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Pa šta govoriš (šta misliš ti o toj suri)?" Rekao sam: "On je (tj. Sadržaj ove sure ima u sebi) rok (tj. kraj života, skori kraj života) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (što) je obznanio (obavijestio) njega Allah njemu." "Kada je došla pomoć Allaha i Pobjeda - pobjeda (osvojenje) Meke - pa to je znak tvoga roka (tj. tvoje skore smrti). Pa slavi (pomiješavši slavljenje) sa zahvalom Tvome (tj. Svome) Gospodu, i traži oprost (od) Njega, zaista On je bio (tj. On je) veliki primalac pokajanja." Rekao je Umer: "Ne znam od nje (tj. o njoj - o toj suri, o tom poglavlju Kur'ana ništa drugo) osim (to) što znaš (ti)." PRIČAO NAM JE Seid, sin Šurahbila, pričao nam je Lejs od Makburije, od Ebu Šurejha Adevije (Adevijevića) da je on rekao Amru, sinu Seida, a on (Amr) šalje slanja (tj. šalje vojske, čete) ka Meki (kao Jezidov zapovjednik Medine protiv Abdullaha, sina Zubejrovoga, koji nije htio priznati za halifu Jezida, nego se je proglasio u Meki sam za halifu po nagovoru tamošnjih muslimana):

"Dozvoli meni, o zapovjedniče (Medine), (da) ispričam tebi (jedan) govor (što) je ustao s njim (tj. što ga je održao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sutra (dan, idućega dana računajući) od dana Pobjede (tj. sutradan, idući dan, drugi dan poslije osvojenja, oslobođenja Meke), čula su njega (taj govor) moja dva uha, i zapamtilo je njega moje srce i vidjela su njega (tj. Muhameda a.s.) moja dva oka (u času) kada je govorio njega (taj govor). Zaista on je zahvalio Allahu i hvalio je Njega, zatim je rekao: "Zaista Meka (je takva da) je zabranio (tj. učinio svetom) nju Allah, a nisu zabranili (nisu učinili svetom) nju (izvjesni) ljudi. Neće se dozvoliti (tj. Ne dozvoljava se nijednome) čovjeku (koji) vjeruje u Allaha i sudnji dan da prolijeva u njoj (u Meki ikakvu, ičiju) krv, i niti (da) siječe u njoj (ikakva) stabla. Pa ako je jedan (tj. ako bi jedan čovjek, ako bi neko) sebi dopuštao (da prolijeva krv u Meki) zbog borbe poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u njoj (u Meki), pa recite mu: "Zaista Allah je dozvolio Svome poslaniku, a nije dozvolio vama. A dozvolio je meni (da ratujem) u njoj samo (jedan) čas od (jednoga) dana, i već se je povratila (ponovno) njezina zabranjenost (svetost) danas kao (što je bila) njezina zabranjenost juče. I neka priopći (saopći ovo svaki koji ja sada ovdje) prisutni odsutnome (tj. onome koji nije sada ovdje među nama da ovo čuje)." Pa se je reklo Ebu Šurejhu: "Šta je to (Šta je na to) rekao tebi Amr?" Rekao je: Rekao je (Amr): "Ja sam znaniji za to (tj. o tome) od tebe, o Ebu Šurejhe! Zaista zabrana (zabranjeno, sveto tlo Meke) neće dati utočište (tj. Ne zaštićava, ne štiti nikakvoga) griješnika (nepokornika, neposlušnika), a niti bjegunca sa krvlju (na duši, tj. ubicu), a niti bjegunca sa (kakvim) rušenjem." Rekao je Ebu Abdullah: "El-harbetu" je "el-belijjetu." ("El-belijjetu" znači: iskušenje, nesreća. Riječ "el-harbetu", po tumačenju nekih, znači: pokvarenost u vjeri; a neki tumače da ova riječ ovdje znači: krađa. Na temelju osnovnoga značenja: rušenje, može da se kaže da ova riječ znači svaki postupak koji je rušilački, koji je štetan po ljude i njihovo društvo, po red i mir. Sveto tlo ne štiti nosioca nečega rušilačkoga. To hoće da se kaže.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, od Ata-a, sina Ebu Rebaha, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori (u) godini Pobjede, a on je u Meki: "Zaista Allah i Njegov poslanik zabranili su prodaju vina (tj. opojnih pića)." GLAVA prebivanja (boravljenja, ostajanja) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u Meki (u) vrijeme Pobjede. PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan. - H - A pričao nam je Kabisate, rekao je: Pričao nam je Sufjan od Jahja-a sina Ebu Ishaka, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Boravili (Ostali) smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, deset (dana u Meki) skraćujemo molitvu (tj. skraćujući mi molitvu od četiri na dva rekata, stajanja). PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, rekao je: Izvijestio nas je Asim od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Boravio (Ostao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, devetnaest dana klanja (klanjajući on po) dva rekata (stajanja). PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ebu Šihab od Asima, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Boravili (Ostali) smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju devetnaest (dana) skraćujemo (obaveznu) molitvu (tj. fardove). I rekao je Ibnu Abas: I mi skraćujemo (ono) što je između nas i između devetnaest (dana, tj. ako u putovanju boravimo, ostanemo na nekom mjestu do devetnaest dana). Pa kada smo povećali (boravak na više, više od devetnaest dana), upotpunjavali smo (tj. klanjali smo obavezne namaze, molitve u cijelosti: po četiri rekata, stajanja). (Jasno je da se u ovom pitanju stav pravnika hanefijskoga pravca razlikuje od Ibnu Abbasovoga stava, jer hanefijski pravnici kažu da se krati, skraćuje namaz samo ako se boravi do petnaest dana.) GLAVA. A rekao je Lejs: Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Abdullah, sin Salebeta sina Suajra, a bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, već potrao njegovo lice (lice toga Abdullaha u) godini Pobjede. PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera, od Zuhrije, od Sunejna Ebu Džemileta, rekao je (Zuhrija): Izvijestio nas je (Ebu Džemilete), a mi smo sa Ibnul-Musejebom. (Nije navedeno o čemu ih je on izvijestio.) Rekao je (Zuhrija): A tvrdio je Ebu Džemilete da je on stigao (tj. doživio, zapamtio) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i (da) je izašao sa njim (u) godini Pobjede. (Veli se da je Zuhrija htio da pojača dokaze za svoju predaju od Ebu Džemileta, jer ga je, eto, slušao u prisutnosti Ibnul-Musejeba. Pošto je to bio cilj navedenoga pričanja, nije ni naveo o čemu ih je izvijestio Ebu Džemilete. Ovakvih slučajeva je bilo, a i biće ih još u tekstu, pa neka se ovo objašnjenje ima u vidu, jer će se u daljem tekstu sve manje davati razna objašnjenja.) PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Amra, sina Selemeta; rekao je (Ejub): Rekao je meni Ebu Kilabete: "Zar nećeš susresti njega njega (Amra, sina Selemeta), pa (da) pitaš njega?" Rekao je: Pa sam susreo (sreo) njega, pa sam pitao njega (pa sam ga pitao). Pa je rekao (Amr): Bili smo u čemu prolaženju ljudi (putnika, tj. Bili smo u nekom takvom mjestu koje nije moglo da se zaobiđe u prolaženju ljudi putnika - u mjestu kuda su prolazili ljudi), i prolazaše (i prolazili su) pokraj nas (ti) konjanici, pa pitam njih (pa sam ih pitao):

"Šta je (tim) ljudima (doslovno: Šta je za te ljude)? Šta je (tim) ljudima? Šta je ovaj čovjek (tj. Muhamed a.s.)?" Pa govore (putnici): "Tvrdi (on) da je Allah poslao njega, (da) je objavio k njemu; ili: objavio je Allah za kao to (tj. ili: objavio je Allah tako - ovo je sumnja nekoga od pripovjedača o tome kako je čuo od prethodnika)." Pa pamtijah (Pa sam pamtio) taj govor. I kao da se je (on - taj govor) zatutkalio (zatutkao) u mojim prsima (tj. prilijepio se ljepkom, ljepilom, tutkalom). A bili su Arapi (takvoga postupka u odnosu na Islam da) se prekoravaju (tj. da iščekuju) sa svojim primanjem Islama (tu) Pobjedu (tj. osvojenje Meke od strane muslimana), pa govore: "Pustite (Ostavite) njega (Muhameda a.s.) i njegov narod (da se oni međusobno obračunaju), pa zaista on ako se je pokazao nad njima (kao pobjednik, tj. ako ih pobijedi, nadjača) pa on je (jedan) vjerovijesnik istinit." Pa pošto je bila (tj. desila se) dogodovština (događaj) pripadnika Pobjede, požurio se svaki narod (tj. svako pleme) sa svojim primanjem Islama (požurili su primiti Islam). I požurio (tj. preduhitrio) je moj otac moj narod u njihovom primanju Islama (ili: I požurio je moj otac moj narod sa njihovim primanjem Islama, tj. potjerao ih je da što prije i oni prime Islam). Pa pošto je došao, rekao je: "Došao sam vam tako mi Allaha od (iz sijela, sa sijela) kod (od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, istinom (tj. uistinu), pa je rekao (Muhamed a.s. vama, tj. poručio vam je preko mene i onih koji su bili sa mnom u izaslanstvu našega plemena): "Klanjajte molitvu ovakvu (takvu) u vrijeme ovakvo (takvo, dakle: Klanjajte ovaj namaz u ovo vrijeme), i klanjajte ovako (tako) u vrijeme ovakvo (takvo). Pa kada je prisutna bila molitva (određenoga vremena, tj. kada nastane, nastupi vrijeme molitve-namaza), pa neka oglasi (tj. neka prouči ezan-poziv na molitvu) jedan (od) vas. I neka predvodi (u molitvi, neka u molitvi rukovodi od) vas najmnogobrojniji (od) vas čitanjem (Kur'ana, tj. onaj koji od vas najviše zna napamet, naizust Kur'ana)." Pa su pogledali (tj. promatrali, ispitivali ljudi moga naroda, plemena ko među nama zna najviše Kur'ana napamet), pa nije bio nijedan (čovjek) mnogobrojniji čitanjem (Kur'ana napamet) od mene zato što se poučavah (iz usta, primah usmeno) od (tih) jahača (konjanika, tj. putnika koji su tuda prolazili i pričali o Muhamedu a.s. i o Islamu). Pa su proturili naprijed mene ispred njih (tj. ispred sebe moji ljudi), a ja sam sin šest, ili sedam godina (tj. a ja imam svega šest, ili sedam godina života, starosti). I bila je na meni (jedna) odežda (plašt, ogrtač, ali je bila takva da) sam bio (na muci s njom) kada sam ničičio (spuštao se ničice, kad sam činio sedždu), (jer ona) je skupila se od mene (se podignuvši, tj. zavrnula bi se ona, otkrila bi se od mene - otkrila bi me). Pa je rekla žena (neka) iz plemena (ili: iz mahale moje): "Zar nećete pokriti (tj. sakriti) od nas stražnjicu vašega (tj. svoga) čitača (tj. rukovodioca u molitvi)?" Pa su kupili, pa su odsjekli (tj. skrojili, napravili) meni (jednu) košulju. Pa nisam se veselio (ni) sa (jednom) stvari svojim veseljem sa tom košuljom (od te košulje, tj. Nisam se obradovao ni zbog čega kao što sam se obradovao zbog te košulje). PRIČAO MI JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ibnu Šihaba, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Lejs: Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, pričao mi je Urvete, sin Zubejra, da je Aiša rekla: Bio je Utbete, sin Ebu Vakasa, oporučio (stavio obavezu, dužnost) k svome bratu Sa'du da zgrabi (tj. da uzme) sina robinje Zem'ata (robinje Zem'atove), i rekao je Utbete:

"Zaista on je moj sin." Pa pošto je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Meku u Pobjedi (tj. za vrijeme oslobođenja Meke), uzeo je Sad, sin Ebu Vakasa, sina robinje Zemata, pa je došao (pristupio) s njim k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A došao (pristupio) je sa njim (također i) Abd, sin Zem'ata. Pa je rekao Sad: "Ovo je sin moga brata (koji) je oporučio k meni da je on njegov sin." Rekao je Abd, sin Zem'ata: "O poslaniče Allaha! Ovo je moj brat. Ovo je sin (robinje moga oca) Zem'ata. Rodio se je na njegovoj postelji." Pa je gledao (pogledao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka sinu robinje Zemata (Zem'ata) pa kada li je (on) najsličniji (najnaličniji od svih) ljudi sa Utbetom (tj. Utbetu), sinom Ebu Vakasa. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "On je za tebe (tj. On je tvoj, pripada tebi). On je tvoj brat, o Abde, sine Zemata, zbog (toga što je slučaj takav) da se on rodio na njegovoj postelji." I rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zastri se od njega, o Sevdo (o Sevdeta)." Zbog (toga) što je vidio (veliki dio) od sličnosti Utbeta, sina Ebu Vakasa. Rekao je Ibnu Šihab: Rekla je Aiša: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dijete je za postelju (tj. pripada onome na čijoj se je postelji rodilo), a za bludnika (preljubnika) je kamen (tj. preljubnika treba ubiti kamenovanjem)." A rekao je Ibnu Šihab: Bio je Ebu Hurejrete (običaja da) viče za to (tj. da žestokim tonom, glasom viče tu izreku, taj hadis Muhameda a.s.: "Dijete je za postelju, a za bludnika je kamen!"). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, da je (jedna) žena ukrala (nešto) u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u vojni Pobjede, pa se obratio njezin narod ka Usametu, sinu Zejda, (da) traže zauzimanje (tj. tražeći oni intervenciju, posredovanje od) njega (za neizvršenje kazne nad njom). Rekao je Urvete: Pa pošto je govorio njemu (Muhamedu a.s.) Usamete o njoj (u vezi nje), bojilo se je (tj. promijenilo je boju, poblijedilo je) lice poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zar govoriš meni o kazni od kazni Allaha (da je ne izvršim)?" Rekao je Usamete: "Traži oprost (oproštenje) za mene, o poslaniče Allaha!" Pa pošto je bilo predvečerje (toga dana), ustao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (kao) govornik (propovjednik), pa je hvalio Allaha sa (onim načinom) što je On pripadnik njemu (tj. kako i pripada, priliči Allahu da se On hvali), zatim je rekao: "Što se tiče poslije, pa propali su (određeni) ljudi prije vas samo (zato što se dešavalo tako) da su oni bili, kada je ukrao u (među) njima (njihov čovjek) častan (moćan), (bili bi) ostavili njega (bez kazne, dakle: ne bi ga kaznili). A kada je (kada bi) ukrao u (među) njima (njihov čovjek) slabi (neuglednik), uspostavili su (izvršili bi) nad njim (tu) kaznu. Tako mi (Allaha) koji (je Taj što) je duša Muhameda u Njegovoj ruci da (je bio slučaj) da je Fatima, kći Muhameda, ukrala, zaista bih odsjekao njezinu ruku (misli na svoju kćer)." Zatim je zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za tu ženu pa se je odsjekla njezina ruka. Pa je bilo lijepo njezino pokajanje poslije toga, i udala se je. Rekla je Aiša: Pa dolazaše meni (ona) poslije toga, pa podignem (tj. dokažem, prenesem) njezinu potrebu ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ako ona treba da nešto pita, ili moli, traži, zahtijeva). PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Asim od Ebu Usmana, pričao mi je Mudžaši', rekao je:

Doveo sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, svoga brata poslije Pobjede, pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Doveo sam ti svoga brata zato (da) prisegneš njega na (njegovo) Iseljenje (u Medinu)." Rekao je: "Otišli su pripadnici (pravoga) Iseljenja sa (onom velikom nagradom Allahovom) što je u njoj (u toj pravoj Selidbi, Seobi)." (To jest: "Odnijeli su Iseljenici u vrijeme prije Pobjede ono što je u sebi imala Selidba, Seoba - Hidžra prije osvojenja, oslobođenja Meke. Više nikakva seoba, iseljenje nema vrijednosti kao ona-ono prije oslobođenja Meke.") Pa sam rekao: "Na koju stvar (Na što) ćeš prisegnuti njega (primiti prisegu od njega)?" Rekao je: "Prisegnjujem ga (primam prisegu od njega) na primanje Islama, i vjerovanje (njegovo pravo) i (njegovu) borbu (ratovanje za Islam)." Pa sam sreo Ebu Mabeda (toga Mudžašiovoga brata) poslije - a bio je stariji (između) njih dvojice - pa sam pitao njega (o tome), pa je rekao: "Istinit je bio (tj. Istinu je rekao) Mudžaši' (u opisivanju moga slučaja). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekra, pričao nam je Fudajl, sin Sulejmana, pričao nam je Asim od Ebu Usmana Nehdije, od Mudžašia, sin Mesuda: Odveo sam Ebu Mabeda k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, zato (da) prisegne (da uzme prisegu od) njega na Selidbu (Seobu). Rekao je: "Prošla je Selidba za njezine stanovnike (pripadnike). Prisegnjujem ga na primanje Islama i borbu (njegovu za Islam pri ukazivanju potrebe za borbu)." Pa sam sreo Ebu Mabeda, pa sam pitao njega, pa je rekao: "Istinit je bio Mudžaši'." A rekao je Halid od Ebu Usmana, od Mudžašia da je on doveo svoga brata Mudžalida. (Mudžalid je pravo ime Ebu Mabeda). PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Ebu Bišra, od Mudžahida: rekao sam Ibnu Umeru, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: "Zaista ja hoću da se iselim k Siriji (tj. u Siriju)." Rekao je: "Nema (više nikakve) selidbe, a ali (tj. nego) je borba (ostala, tj. nego ima borba po potrebi), pa odi, pa izloži tvoju (svoju) osobu. Pa ako si našao (neku, jednu) stvar, a ako ne, vratio si se (tj. vrati se)." A rekao je Nadr: Izvijestio nas je Šubete, izvijestio je Ebu Bišr, rekao je: čuo sam Mudžahida (da kaže): rekao sam Ibnu Umeru (da hoću da se iselim), pa je rekao: "Nema selidbe danas - ili: poslije poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i dalje je još dodao) slično njemu (slično prethodnome hadisu, pričanju). PRIČAO MI JE Ishak, sin Jezida, pričao nam je Jahja, sin Hamzeta, rekao je: pričao mi je Ebu Amr Evzaija od Abdeta, sina Ebu Lubabeta, od Mudžahida, sina Džebra, da Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, govoraše: "Nema Selidbe poslije Pobjede." PRIČAO NAM JE Ishak, sin Jezida, pričao nam je Jahja, sin Hamzeta: pričao mi je Evzaija od Ata-a, sina Ebu Rebaha, rekao je: Posjetio sam Aišu sa Ubejdom, sinom Umejra, pa je (on) pitao nju o Selidbi, pa je rekla:

"Nema Selidbe danas. Bio je (izvjesni) vjernik (ili: svaki vjernik nekada u takvom položaju, stanju da) bježi jedan (od) njih sa svojom vjerom ka Allahu i ka Njegovom poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, strahovanjem (tj. zbog straha) da se iskuša na njemu (tj. da bude na iskušenje, na muke stavljen zbog njega - Islama). Pa što se tiče danas, pa već je pokazao Allah (kao pobjednika Svoju vjeru) Islam, pa (svaki) vjernik obožava svoga Gospoda gdje je htio (gdje hoće), a ali (tj. nego) je borba i namjera (ostala)." PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, izvijestio me je Hasen, sin Muslima, od Mudžahida da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ustao (na) dan Pobjede, pa je rekao: "Zaista Allah je zabranio (tj. učinio svetim mjestom) Meku (na) dan (kada) je stvorio (ova) nebesa i (ovu) Zemlju, pa ona je zabranjena sa zabranjenošću Allaha (tj. po zabrani Allahovoj, po Allahovom proglašenju za sveto tlo) do sudnjega dana, nije bila dozvoljena (ni) za jednoga (nijednome čovjeku) prije mene, a neće biti dozvoljena (ni) za jednoga (nijednome čovjeku) poslije mene, i nije bila dozvoljena (za ratovanje ni) meni (ništa više) osim (jedan) čas od (izvjesnoga) vremena. Neće se nagoniti u bježanje njezin lov (tj. životinje za lov na njezinom tlu), i neće se sjeći njezino trnje, i neće se sjeći (tj. žeti, kositi) njezina trava (svježa, zelena), i neće se dozvoliti njezina pobrana (stvar, sa tla uzeta stvar koju je neko izgubio), osim (jedino to što je dozvoljeno) za pokazivača (pokazivaču, na uviđaj, tj. onim licima koji će istraživati kome pripada izgubljena stvar ta, tim licima je dozvoljeno da dignu sa tla nečiju izgubljenu stvar - to su munšidi ili još muarrifi)." Pa je rekao Abas, sin Abdulmutaliba: "Osim izhira (pirike, mirišljive trstike), o poslaniče Allaha, pa (jer) zaista ono nema bijega od nje (tj. ona je potrebna) za kovača (našega) i kuće (naše)." Pa je šutio, zatim je rekao: "Osim izhira (te trave), pa zaista on je dozvoljen (da se siječe - taj izhir)." A od Ibnu Džurejdža: Izvijestio me je Abdul-Kerim od Ikrimeta, od Ibnu Abasa (pričao je) slično ovome; ili kao ovo (na ovaj način). Predao je njega (spomenuti hadis) Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA VOJNE TAIFA u ševalu (desetom mjesecu u godini po arapskom nazivu mjeseci - u ševalu) osme godine (nakon Hidžre). (A Taif je znamenit i velik grad, varoš istočno od Meke, i u njemu je bilo nastanjeno pleme Sekif, i taj grad je bio poznat po grožđu i palmama.) Rekao je njega (tj. to da je ta vojna bila u ševalu osme godine - to je rekao) Musa, sin 'Ukbeta. PRIČAO NAM JE Humejdija, čuo je Sufjana, pričao nam je Hišam od svoga oca, od Zejnebe, kćeri Ebu Selemeta, od njezine majke Umu Selemete (Umu Seleme): Unišao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a kod mene je (jedan) žensko (čovjek koji se ponaša, savija i previja kao žensko, ženstveno), pa sam čula njega (toga žensku, ženstvenoga da) govori Abdullahu, sinu Umejeta: "O Abdullahe! Da li si vidio (tj. mislio - a to će reći: Šta misliš) ako je osvojio (tj. ako osvoji) Allah vama Taif sutra, pa na tebe je (da se uhvatiš) za kćer Gajlana (tj. pa drži kćer Gajlanovu), pa (tj. jer) zaista ona ide naprijed sa četri, a ide nazad sa osam." (Veli se da je mislio na zavojke, prevojke na stomaku od debljine.) Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Neka ne ulaze nipošto ovi (ovakvi ljudi) vama (ženama)." Rekao je Ibnu Ujejnete: A rekao je Ibnu Džurejdž: Žensko (taj, tj. taj koji se ponaša kao žensko imao) je (ime) Hitun (Hit). PRIČAO NAM JE Mahmud, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama za ovo, i povećao (dodao) je: ...... a on je opkoljivač (a on je opkolio, blokirao grad) Taifa tada. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, od Ebu Abasa (Ebul-Abasa), (poznatoga) slijepoga pjesnika, od Abdullaha, sina Amra, rekao je: Pošto je opkolio (blokirao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Taif, pa nije postigao od njih (nijednu) stvar (ništa), rekao je: "Zaista mi (smo) vraćači (tj. mi se vraćamo nazad), ako je htio Allah (ako Allah dadne, htjedne)." Pa je bilo teško njima, i rekli su: "Odlazimo, i nećemo osvojiti njega." A rekao je jednom (jedanput): "Vraćamo se." Pa je rekao: "Poranite na borbu (sutra protiv Taifa)." Pa su poranili (tj. počeli su rano izjutra u borbu), pa je pogodilo njih (tj. drugove Muhameda a.s.) ranjavanje (u borbi veliko). Pa je rekao: "Zaista mi smo vraćači sutra, ako je htio Allah." Pa je začudilo (ili: zadivilo to) njih. Pa se je nasmijao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. A

rekao je Sufjan jedanput: Pa se nasmiješio. Rekao je: Rekao je Humejdija: Pričao nam je Sufjan (ovu) vijest, cijelu nju. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Asima, rekao je: čuo sam Ebu Usmana, rekao je: čuo sam Sada (Sa'da) - a on je prvi ko (koji) se je bacio sa strijelom u putu Allaha - i (čuo sam) Ebu Bekreta - a bio se prebacio preko bedema zamka (tvrđave) Taifa u (među, tj. sa nekim) ljudima, pa je došao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio - pa su rekla njih dvojica (Sad i Ebu Bekrete): Čuli smo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ko se je pripisivao ka (nekome drugom) osim svoga oca, a on zna (tj. svjesno), pa raj je njemu zabranjen." A rekao je Hišam: A izvijestio nas je Mamer od Asima, od Ebul-Alijeta, ili Ebu Usmana Nehdije, rekao je: čuo sam Sada i Ebu Bekreta od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Asim: Rekao sam: "Zaista već su bili (bila) prisutni (prisutna) kod tebe dva čovjeka (ili: već su svjedočila kod tebe dva čovjeka), dosta ti je za njih dvojicu (tj. takvi su vrijedni da su ti dosta njih dvojica)." Rekao je (Asimov sagovornik: Ebul-Alijete, ili Ebu Usman Nehdija): "Da. Što se tiče jednoga (od) njih dvojice, pa (on) je prvi ko je bacio strijelu (bacio se strijelom) u putu Allaha. A što se tiče drugoga, pa sišao je k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, treći (od) dvadeset i tri (čovjeka) iz Taifa (tj. sišao je, i prišao je Muhamedu a.s. kao jedan od dvadeset i tri čovjeka, jedan od dvadeset i trojice ljudi, iz Taifa koji su prvi primili Islam, i izvukli se tako što su se popeli na bedem zamka, tvrđave taifske, i spustili su se niza zid i došli muslimanima)." (Ovdje je spomenut samo broj tih ljudi, a u prethodnom hadisu je opisano kako su, odnosno kako je Ebu Bekrete sa tim ljudima izašao i prišao Muhamedu a.s. To je opisano sa izrazom "ve kane tesevvere hisnet-Taifi: a bio se je prebacio preko bedema zamka-tvrđave - Taifa....". Sur je bedem, zid oko tvrđave, pa od toga je nastao glagol "tesevvere": popeti se na zid, na bedem, pa se onda spustiti niza zid, niz bedem. "Hisnun" je zamak, tvrđava. Taj tekst se mogao prevesti i ovako: a bio se je popeo (na) zamak (tvrđavu) Taifa (spustivši se niz njezin bedem)..... .) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio sam kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on je odsjedač u Džiranetu (u Džirani) između Meke i Medine (između Meke i Taifa), i sa njim je Bilal. Pa je došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) Beduin, pa je rekao (taj Beduin): "Zar nećeš (Da li ćeš) ispuniti (izvršiti) meni (ono) šta (što) si obećao meni?" Pa je rekao njemu: "Veseli se (Primi veselu vijest! Blago Tebi)!" Pa je rekao: "Već si umnožio na mene od (govora riječi) "Veseli se!" (tj. "Mnogo mi je, Dosta mi je toga tvoga "Veseli se!")." Pa se okrenuo (Muhamed a.s.) na Ebu Musa-a i Bilala kao lika srditoga (čovjeka) pa je rekao: "Odbio je (moju) veselu vijest (on), pa primite vas dvojica (nju), vas dvojica." Rekla su njih dvojica: "Primili smo (tj. Primamo mi)." Zatim je pozvao za (jednu, neku) čašu, u njoj je (neka) voda, pa je prao (oprao) svoje dvije ruke i svoje lice u njoj, i poprskao je (iz usta, štrcnuo je iz usta vode) u nju, zatim je rekao: "Pijte vas dvojica iz nje, i izručite (polijte) izlijte) vas dvojica na lica vas dvojice i na prsa vas dvojice (na svoja lica i prsa od te vode), i

veselite se vas dvojica (tj. primite veselu vijest vas dvojica)!" Pa je uzeo (tu) čašu. Pa su (to) učinila njih dvojica. Pa je dozvala Umu Selemeta (Umu Selema) iza (svoga) zastora da (tj. to jest): "Ostavite ostatak (pretek) vas dvojica za majku vas dvojice (svojoj majci, tj. meni - Umu Selemi)." Pa su ostavila ostatak njih dvojica za nju (njoj) od nje (od te vode jednu) skupinu (tj. količinu). ("Fadlun" znači i pretek, preostatak - pa od toga je i glagol "efdale": ostavio je ostatak, pretek. Obje te riječi imaju i druga značenja.) PRIČAO NAM JE Jakub, od Ibrahima, pričao nam je Ismail, pričao nam je Ibnu Džurejdž: izvijestio me je Ata' da je Safvan, sin Ja'la-a sina Umejeta, izvijestio njega da Ja'la govoraše: "Da je meni (da) vidim poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada se spušta na njega (tj. njemu objava, kada mu se objavljuje neka objava od Uzvišenoga Allaha)!" Rekao je: Pa dok je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u Džiranetu (u Džirani), i na njemu je (neka) odjeća, već se je zasjenjivao (napravljen je njemu hlad) s njom, s njime su u njoj (tj. pod tom odjećom su sa njim neki) ljudi od njegovih drugova, kadli je došao (kadli dođe) njemu jedan (Beduin), na njemu je (neka) odežda (kabanica sa širokim rukavima), uprljan (zamazan, tj. namazan) sa (nekim) mirisom, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Kako vidiš (tj. Kako misliš, šta misliš) o (jednome) čovjeku (što) se je hodočasnički obukao za umru u (jednoj) odeždi poslije što (nakon što) se je uprljao (namazao) sa (svojim) mirisom?" Pa je dao znak Umer ka Ja'la-u sa svojom rukom da (to jest): "Dođi!" Pa je došao Ja'la, pa je uvukao svoju glavu, pa kada li je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, mnogo pocrveniloga lica, hrči takođe (jedan) čas, zatim se je otklonilo od njega (to teško stanje), pa je rekao: "Gdje je (onaj) koji pita mene o umri maloprije?" Pa se tražio (taj) čovjek (Pa su tražili toga čovjeka), pa se je doveo on, pa je rekao: "Što se tiče mirisa koji je s tobom (koji je na tebi), pa operi ga tri puta. A što se tiče odežde, pa skini nju, zatim pravi (čini) u svojoj umri kao što praviš (činiš) u svome hodočašću. PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Amr, sin Jahja-a, od 'Abada, sina Temima, od Abdullaha, sina Zejda sina Asima, rekao je: Pošto je zaplijenio (tj. plijen ratni dao) Allah Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hunejna, razdijelio je u (među izvjesne svoje) ljude u (među one što) su spojena njihova srca (tj. što su sastavljani, učvršćivani u vjeri Islamu koji su skoro bili), a nije dao Pomagačima (nijednu) stvar (ništa). Pa kao da su oni našli (tj. rasrdili se) pošto nije pogodilo njih (ono) što je pogodilo (te) ljude (pošto nisu dobili kao oni što su dobili). Pa je govorio (predikovao) njima, pa je rekao: "O družino Pomagača! Zar nisam našao vas zalutale, pa je naputio vas Allah sa mnom (preko mene, posredstvom mene), i bili ste rastavljeni (zavađeni), pa je složio vas (dao da budete složni) Allah sa mnom (preko mene), i (bili ste) siromašni, pa je obogatio vas Allah sa mnom (preko mene)?" Kada god je rekao (spomenuo tu neku) stvar, rekli su (rekli bi oni): "Allah i Njegov poslanik su dobročinstveniji (bolji od svakoga)." Rekao je: "Šta sprječava vas da odgovorite poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. da budete zadovoljni sa onim kako on postupi)?" Rekao je: Kad god je rekao (neku) stvar (nešto), rekli su (rekli bi): "Allah i Njegov poslanik su dobročinstveniji." Rekao je: "Da ste htjeli, rekli bi ste: "Došao si

nama tako i tako." Zar nećete biti zadovoljni da odvedu (ti) ljudi (tu) ovcu i (tu) devu (dobijenu kao dio ratnoga plijena), a (da vi) odvedete Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ka vašim (svojim) boravištima (stanovima)? Da nije Selidbe (Iseljenja), zaista bih bio (jedan, neki) čovjek od Pomagača. I da su se (ti) ljudi uputili (nekoj) dolini, ili uzbrdici (klancu), zaista bih se uputio dolini Pomagača (dolinom) njihovom bih putovao) i njihovoj uzbrdici (klancu). Pomagači su odjeća (do tijela), a (ti) ljudi su odjeća (po onoj, preko one do tijela). Zaista vi ćete susresti poslije mene (veliku jednu) sebičnost (tj. zapostavljanje vas od onih koji nisu zaslužni za Islam kao vi), pa strpite se dok susretnete mene na bunaru (bazenu mome od vode za piće na Sudnjem danu)." PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, izvijestio me je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekli su (neki) ljudi od Pomagača kada je zaplijenio Allah Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, (ono) što je zaplijenio od imanja Hevazina, pa je počeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) daje (nekim) ljudima (toga plijena po) stotinu od deva - pa su rekli (ti neki Pomagači): "Oprostio Allah Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio! Daje Kurejševićima, a ostavlja nas, a naše sablje kapaju (kaplju) od njihovih krvi (a sa naših sabalja još kaplje krv njihova, jer su tek skoro postali muslimani, a do juče smo protiv njih ratovali)." Rekao je Enes: Pa se pričalo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (taj) njihov govor. Pa je poslao k Pomagačima (poslao je nekoga da ih dovede, da dođu), pa je sakupio njih u (jednu) kupolu (tj. šator) od kože, i nije pozvao sa njima (nikoga drugoga) osim njih. Pa pošto su se sakupili, ustao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Šta je (to nekakvo) pričanje (Kakvo je to pričanje koje) je doprlo meni od vas?" Pa su rekli razumni (tj. pravnici od) Pomagača: "Što se tiče naših poglavica (glavara, glavnih zapovjednika), o poslaniče Allaha, pa nisu rekli (nijednu) stvar (ništa). A što se tiče (nekih) ljudi od nas (koji su takvi da) su novi njihovi zubi (mlade njihove godine, tj. koji su mladi, skorašnji), pa rekli su: "Oprostio Allah Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio! Daje Kurejševićima, a ostavlja nas, a naše sablje kapaju od njihovih krvi." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa zaista ja dajem (nekim) ljudima (koji) su novoga (mladoga, tj. skorašnjega) vremena sa bezvjerstvom (bili povezani, tj. koji su doskora bili bezvjernici da) složim (sjedinim sebi, nama svima) njih. Zar se ne zadovoljavate da odvedu (ti) ljudi (ta) imanja, a (da vi) odvedete Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, k vašim (ka svojim) obitavalištima (stanovima, kućama). Pa tako mi Allaha zaista (ono) što se obrćete (okrećete, vraćate vi kućama) s njime, bolje je od (onoga) što se obrću (oni kućama) s njime (tj. bolje je od onoga sa čime se oni vraćaju kućama)." Rekli su: "O poslaniče Allaha! Već su bili zadovoljni (Već smo se zadovoljili)." Pa je rekao njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Naći ćete žestoku (jaku) sebičnost, pa strpite se dok susretnete Allaha i Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, (na Sudnjem danu). Pa zaista ja sam na bunaru (bazenu svome za vodu za piće na Sudnjem danu)." Rekao je Enes: Pa nisu se strpili. PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Ebu Tejaha, od Enesa, rekao je:

Pošto je bio dan osvojenja (oslobođenja) Meke, razdijelio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neke) ratne plijenove među Kurejševiće, pa su se rasrdili Pomagači. Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar se ne zadovoljavate da odvedu (odnesu ovi) ljudi ovozemnost, a (da vi) odvedete (odnesete) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (svojim kućama, u svoj kraj)?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Da su se uputili (putovali ovi) ljudi (nekom) dolinom, ili (nekom) uzbrdicom (klancem), zaista bih se uputio dolinom Pomagača, ili njihovom uzbrdicom (njihovim klancem)." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ezher od Ibnu Avna, obavijestio nas je Hišam, sin Zejda sina Enesa, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto je bio dan Hunejna, susreo se je Hevazin, a sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (bilo) je deset hiljada (boraca) i pušćenici, pušćenika (oni koji su za vrijeme borbe za oslobođenje Meke bili pohvatani, pa su pušteni na slobodu bez davanja otkupa, pa su se odmah pridružili muslimanskoj vojsci, a veli se da ih je bilo oko dvije hiljade), pa su pošli nazad (da bježe mnogi od njih pri sukobu sa borcima plemena Hevazin). Rekao je (Muhamed a.s.): "O družino Pomagača!" Rekli su: "Dvoodazov tebi, o poslaniče Allaha! I dvije sreće tebi! Dvoodazov tebi! Mi smo pred tobom!" Pa je sišao (sjahao, odjahao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Ja sam rob (sluga) Allaha i Njegov poslanik." Pa su se porazili (najzad Hevazinovi) idolopoklonici. Pa je dao (Muhamed a.s. od ratnoga plijena onim) pušćenicima i Iseljenicima (Muhadžirima), a nije dao Pomagačima (Ensarijama, nijednu) stvar (ništa). Pa su rekli (neke prigovore). Pa je pozvao njih, pa je uveo njih u (jednu) kupolu (tj. u šator), pa je rekao: "Zar se ne zadovoljavate da odvedu (ti) ljudi (tu) ovcu i (tu) devu (te ovce i te deve), a (da vi) odvedete poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (sa sobom)?" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da su se uputili (ovi) ljudi (nekom) dolinom, a uputili se Pomagači (nekom) uzbrdicom, zaista bih sebi odabrao uzbrdicu (klanac) Pomagača." ("Ši'bun" znači put u brdo, uz brdo, put preko brda.) PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete, rekao je: čuo sam Katadeta (da priča) od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Sakupio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (neke) ljude od Pomagača, pa je rekao: "Zaista Kurejševići su novoga (mladoga, tj. skorašnjega) vremena (bili povezani) sa predislamljem (sa paganstvom) i nesrećom (udesom koji su pretrpili, kojeg su pretrpili kada smo vodili mi borbu protiv njih za oslobođenje Meke), i zaista ja sam htio da napravim razbijenu kost njima (tj. da zaliječim njima rane) i složim njih (sa nama). Zar se ne zadovoljavate da se (ti) ljudi vraćaju sa ovozemnošću (ovozemaljskim dobrima, vrijednostima), a (vi da) se vraćate sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka

vašim (svojim) kućama?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Da su se uputili, krenuli (ti) ljudi (nekom) dolinom, a Pomagači se uputili (krenuli, putovali, išli, pošli nekom) uzbrdicom, zaista bih se uputio (krenuo) dolinom Pomagača, ili uzbrdicom Pomagača." PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mesudovoga), rekao je: Pošto je razdijelio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, diobu (djelidbu plijena) Hunejna, rekao je (jedan) čovjek od Pomagača: "Nije htio s njom (sa ovom diobom) lice Allaha." Pa sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam izvijestio njega (o tome). Pa se je promijenilo njegovo lice, zatim je rekao: "Milost Allaha na Musa-a (Božija milost Musa-u - Mojsiju)! Zaista uznemirivao se je već (uznemiravao se je već, tj. već je uznemirivan, vrijeđan) sa većim (uznemirivanjem) od ovoga, pa se je strpio." PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto je bio dan Hunejna, odabrao je (osobito, naročito, tj. promaknuo je prilikom dijeljenja plijena) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (neke) ljude. Dao je Akre-u stotinu (komada deva) od (tih zaplijenjenih) deva. I dao je 'Ujejnetu sli čno tome. I dao je ljudima (nekima još). Pa je rekao (neki) čovjek: "Nije se htjelo sa ovom diobom lice Allaha." Pa sam rekao: "Zaista ću izvijestiti svakako Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio (o ovome što je rekao taj čovjek)." Rekao je: "Pomilovao Allah Musa-a! Već se uznemirivao sa većim (uznemirivanjem-uznemiravanjem) od ovoga, pa se strpio (pa je bio strpljiv)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Muaz, sin Muaza, pričao nam je Ibnu Avn od Hišama, sina Zejda sina Enesa sina Malika, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto je bio dan Hunejna, okrenula su se (prema, tj. protiv muslimana plemena) Hevazin, i Gatafan i (druga) osim njih (osim tih plemena) sa svojom marvom (stokom) i svojim potomstvima. A sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (bilo) je deset hiljada (boraca koji su krenuli s njim iz Medine) i od pušćenika (na slobodu puštenih zarobljenika poslije oslobođenja Meke), pa su pošli nazad (tj. pa su bili pobjegli) od njega, čak je (bio) ostao sam on. Pa je dozivao (tj. povikao) tada dva dozivanja (dvaput je zvao, pozvao, povikao), (i) nije pomiješao između njih dvaju (ništa drugo). Obazreo se na svoju desnu (stranu), pa je rekao: "O družino Pomagača!" Rekli su: "Dvoodazov tebi, o poslaniče Allaha! Veseli se, mi smo s tobom!" Zatim se obazreo na svoju lijevu (stranu), pa je rekao: "O družino Pomagača!" Rekli su: "Dvoodazov tebi, o poslaniče Allaha! Veseli se, mi smo s tobom!" A on je na (jednoj) bijeloj mazgi. Pa je sišao, pa je rekao:

"Ja sam rob Allaha, i Njegov poslanik." Pa su se porazili (svi ti) idolopoklonici. Pa je pogodio (tj. zaplijenio) tada mnogobrojne (ratne) plijenove. Pa je razdijelio u (među) Iseljenike i (te) puštenike, a nije dao (tim) Pomagačima stvar (nijednu, ništa). Pa su rekli (ti) Pomagači: "Kada je bila žestoka (situacija, okolnost, tj. muka, teško stanje), pa mi se zovemo (pozivamo, onda nas zovu), (a taj ratni) plijen daje se (nekome drugome) osim nas." Pa je doprlo njemu to. Pa je skupio njih u (jednu) kupolu, pa je rekao: "O družino Pomagača! Šta je pričanje (Kakav je to razgovor koji) je dopro (došao) meni od vas?" Pa su šutjeli. Pa je rekao: "O družino Pomagača! Zar se ne zadovoljavate da odvedu (ovi) ljudi ovozemnost (ovozemaljske vrijednosti, imovine), a (da vi) odvedete poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) pritisnete (stisnete) njega ka vašim (svojim) kućama (tj. da ga zgrabite i potjerate sebi ne dajući ga nikome drugome, da ga vi samovlasno obuhvatite i imate ga samo vi)?" Rekli su: "Da." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da su se uputili (ti) ljudi (nekom) dolinom, a (da su) se uputili Pomagači (nekom) uzbrdicom (klancem), zaista bih uzeo (odlučio bi se za) uzbrdicu Pomagača." Pa je rekao Hišam: "O Ebu Hamzete! I ti si (bio) prisutan tome." Rekao je: "A gdje (da) odsustvujem od njega?!" GLAVA čete (vojne grupe, skupine do četiri stotine ljudi najviše) koja je prema Nedždu (bila upućena, poslana). PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hamad, pričao nam je Ejub od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) četu prema Nedždu, pa sam bio u njoj. Pa su doprli naši udjeli dvanaest deva (po osobi), i dao se je višak nama po deva (svakome), pa smo se vratili sa (po) trinaest deva (svaki). GLAVA slanja (odašiljanja) Vjerovijesnika (Vjerovijesnikovoga), pomilovao ga Allah i spasio, Halida, sina Velida, ka Džezimetovićima (Džezimovićima). PRIČAO NAM JE Mahmud, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer. - H - A pričao mi je Nuajm, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Salima, od njegovoga oca, rekao je: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Halida, sina Velida, ka Džezimetovićima, pa je pozivao njih ka Islamu (u Islam). Pa nisu učinili lijepo (tj. nisu se izrazili lijepo na jasan i izričit način) da govore (da reknu): Primili smo Islam (Primamo Islam). Pa su počeli (da) govore: "Prevjerili smo se, prevjerili smo se." (To jest: "Izlazimo iz jedne vjere u drugu vjeru. Prelazimo u drugu vjeru.")

Pa je počeo Halid (da) ubija od njih (neke) i (da) zarobljava (da ih uzima kao roblje, zarobljenike). I dao je ka svakome čovjeku od nas njegovoga zarobljenika (tj. da ima po svoga zarobljenika). Te kada je bio dan (jedan, tj. Te jednoga dana), zapovjedio je Halid da ubije svaki čovjek od nas svoga zarobljenika. Pa sam rekao: "Tako mi Allaha neću ubiti svoga zarobljenika, i neće ubiti (nijedan) čovjek od mojih drugova svoga zarobljenika (prije časa) dok smo stigli (dok ne stignemo, dok dođemo) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio." Pa smo spomenuli njega (ovaj slučaj) njemu (Muhamedu a.s.). Pa je podigao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoju ruku, pa je rekao: "Moj Bože! Zaista ja se čistim (tj. izvinjavam, izjavljujem da sam neumiješan) k Tebi (tj. odričem se pred Tobom) od (onoga) što je napravio Halid." Dva puta (je to rekao Muhamed a.s.). GLAVA čete Abdullaha, sina Huzafeta, Sehmije i Alkameta, sina Mudžeziza, Mudlidžije. A rekne se: Zaista ona je četa Pomagača. (To jest: Ta četa je četa Pomagača.) PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Aameš, pričao mi je Sad, sin Ubejdeta, od Ebu Abdurahmana, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) četu, pa je učinio namjesnikom (tj. zapovjednikom) nad njom (tom četom jednoga) čovjeka od Pomagača, i zapovjedio je njima da se pokoravaju (oni) njemu. Pa se je rasrdio (ražljutio, razljutio, naljutio), pa je rekao: "Zar nije (bilo tako da) je zapovjedio vama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se pokoravate meni?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Pa sakupite mi drva." Pa su sakupili. Pa je rekao: "Naložite (Potpalite) vatru." Pa su naložili nju. Pa je rekao: "Uniđite (Skačite u) nju." Pa su pomislili (razmišljali su, tj. pomišljali su da to učine, učinu; ili: Pa su bili zabrinuti šta da rade). I počeo je neki (od) njih (da) zadržava nekoga (da ne ide u vatru tu), i (da neki još i ovo da) govore: "Pobjegli smo ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, od Vatre." Pa su neprestano bili (tako u raspravljanju) dok se je ugasila (utrnula ta) vatra. Pa se smirila njegova srdžba. Pa je (to) doprlo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Da su unišli (oni u) nju, ne bi izašli iz nje do Sudnjega dana. Pokoravanje (Pokornost ta) je u poznatome (tj. u onome što je dobro, a ne u onome što je zlo)."

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA VOJNE TEBUKA a ona je vojna teškoće (poteškoće, izvijesnog teškog položaja zbog velike vrućine i oskudice u vodi i tovarnim i jahaćim životinjama). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina Abdullaha sina Ebu Burdeta, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poslali su mene moji drugovi ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) pitam njega (da tražim od njega izvjesne) životinje tovarne (i jahaće) za njih (njima da dadne, da da njima) pošto su oni sa njim u vojsci teškoće (izvjesne) - a ona (tj. a to) je vojna Tebuka - pa sam rekao: "O vjerovijesniče Allaha! Zaista moji drugovi poslali su mene k tebi zato (da) natovariš njih (tj. da im daš, da im dadneš, daruješ životinje za tovarenje, prenos ratnoga materijala i za jahanje)." (Doslovno izraz "li tahmile hum" znači: zato (da) poneseš njih.) Pa je rekao: "Tako mi Allaha neću nositi (natovariti) vas (ni) na (jednu) stvar (ni na što, ni na čemu)." I susreo sam se (sa) njim (susreo sam ga, sreo sam ga), a on je srdit, a neću opaziti (a ja ne opažam da je on srdit, ljut). I vratio sam se tužan od (zbog) sprječavanja (odbijanja) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i od (i zbog) straha da bude Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, našao (osjetio) u svojoj duši na mene (tj. i zbog straha da se bude naljutio, da se nije naljutio, da se ne bude naljutio, rasrdio na mene). Pa sam se vratio ka svojim drugovima, pa sam izvijestio njih (o govoru) koji je (tj. o onome što je) rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa nisam ostao osim (jedan) časak pošto (kad) sam čuo (tj. kadli čujem) Bilala (da) doziva: "O Abdullahe, sine Kajsa!" Pa sam odgovorio (tj. odazvao sam se) njemu. Pa je rekao: "Odgovori (Odazovi se, javi se) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zove (poziva on) tebe." Pa pošto sam došao njemu, rekao je: "Uzmi ova dva sadruga i ova dva sadruga (misli se na deve, svezane po dvije zajedno) - za šest deva (što) je kupio njih tada od Sa'da (to mi je rekao za sve to šest deva) -, pa odi s njima (tj. pa odvedi ih) ka svojim drugovima, pa reci: "Zaista Allah - ili je rekao: "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio - nosi (tj. tovari) vas na ove (deve), pa uzjašite (pojašite vi) njih." Pa sam odveo k njima njih, pa sam rekao: "Zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nosi (tovari) vas na ove (deve), ali ja tako mi Allaha neću ostaviti vas do (da) ode (ide) sa mnom (dok ne krene) neki (od) vas ka (onome) ko je čuo besjedu (riječ, govor) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) ne mislite (neka ne mislite vi) da ja pričam vama (neku) stvar (što) nije rekao nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa su rekli meni: "Zaista ti si kod nas zaista potvrđen (tj. poznat kao čovjek od istine, čovjek kome se vjeruje da istinu govori), a zaista učinićemo svakako (ono) što si volio (želio, tj. ono što voliš, šta želiš)." Pa je otišao Ebu Musa sa nekolicinom od njih dok su došli (onima) koji su čuli govor poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegovo sprječavanje njima, zatim

davanje njima poslije, pa su pričali (oni) njima sa sličnim (načinom, slično) što je pričao njima sa njim (tim načinom) Ebu Musa. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta, od Hakema, od Mus'aba, sina Sa'da, od njegovoga oca da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izašao ka Tebuku, a imenovao (tj. postavio) je zamjenikom (svojim zastupnikom u Medini) Aliju, pa je rekao: "Zar (iza sebe) ostavljaš mene u djeci i ženama (tj. među djecom i ženama ovim)?" Rekao je: "Zar se ne zadovoljavaš da budeš od mene u stepenu Haruna (Arona) od Musa-a (Mojsija), osim (tj. izuzev jedino to) da ono nije (tj. nema nikakvoga načina da bude neko) vjerovijesnik poslije mene." A rekao je Ebu Davud: Pričao nam je Šubete od Hakema: čuo sam Musaba. PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Seida, pričao nam je Muhamed, sin Bekra, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: čuo sam Ata-a (da) izvještava, rekao je: izvijestio me je Safvan, sin Ja'la-a sina Umejeta, od svoga oca (Ja'la-a, sina Umejeta), rekao je: Ratovao sam (u društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, Teškoću (tj. rat, vojnu izvjesne teškoće, poteškoće velike). Rekao je: Bio je Ja'la (običaja da) govori: Ta vojna je najpouzdaniji (od svih) mojih poslova kod mene (tj. to je moje djelo u koje se najviše uzdam da je dobro i da ću za njega biti nagrađen kod Allaha). Rekao je Ata': Pa je rekao Safvan: Rekao je Ja'la: Pa bio je za (u) mene (jedan) najamnik, pa se borio (pobio se je sa jednim) čovjekom, pa je ujeo (ugrizao) jedan (od) njih dvojice ruku drugoga. Rekao je Ata: Pa zaista već je izvijestio mene Safvan koji (od) njih dvojice je ujeo drugoga, pa sam (ja) zaboravio njega. Rekao je: Pa je iščupao (istrgnuo taj) ujedeni (ugriženi) svoju ruku iz usta (toga) ujedača, pa je iščupao jedan (od) njegova dva sjekutića (prednja zuba). Pa su njih dvojica došla Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zanemario njegov sjekutić (prednji zub, tj. odbacio je zahtjev za odštetu za taj zub). Rekao je Ata': I mislio sam (tj. I mislim) da je on (Safvan) rekao: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa zar (da on) ostavi svoju ruku u tvojim ustima (da ti) grizeš nju, kao da je ona u ustima pastuha (ždrijepca koji) grize (odgriza) nju." GLAVA hadisa Ka'ba, sina Malika, i (GLAVA) govora Allaha, moćan je i veličajan je: "I na (onu) trojicu koji su se ozadi ostavili (vratio se je Allah, tj. primio je pokajanje i one trojice koji su ozadi, pozadi ostavljeni da se o njihovom slučaju izostanka od borbe na Tebuku naknadno izrekne odluka)....". PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, rekao je: pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Abdurahmana, sina Abdullaha sina Ka'ba sina Malika, da je Abdullah, sin Ka'ba sina Malika - a bio je vođa (tj. vodić, vodič) Kaba od (tj. između) njegovih sinova kada je oslijepio - rekao je: Čuo sam Ka'ba, sina Malika (da) priča, (o svome slučaju koji mu se je dogodio) kada je izostao (od borbe na Tebuku), o priči Tebuka. Rekao je Ka'b:

Nisam izostao od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ni) u (jednoj) vojni (što) je vojevao (ratovao) nju osim u vojni Tebuka, osim (jedino što je još bio slučaj) da sam ja bio izostao u vojni Bedra, a nije korio (ni) jednoga (čovjeka koji) je izostao od nje. Izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, samo (zato što) hoće karavanu Kurejševića (da presretne kod Bedra) dok (tj. te) je sastavio Allah između njih (muslimana) i između njihovih neprijatelja na (drugi način) osim obećanja (tj. nepredviđeno je izbila borba na Bedru, jer se nije bilo ni pošlo na Bedr zbog neke ozbiljnije borbe, pa zato nije ni ukoren niko ko nije u toj borbi učestvovao). I zaista već sam prisustvovao sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) noći Akabe kada smo se međusobno obavezali na Islam, i ne volim (nisam volio) da imam za nju (za tu noć) prisustvovanje Bedru iako je bio Bedr spominjaniji (tj. više spominjan) u (među tim) ljudima od nje (te noći). Bilo je od moje vijesti (u vezi izostanka od Tebuka) da ja nisam bio nikad jači, a ni laganiji (tj. bogatiji, imućniji) kada sam izostao od njega (iza njega - Muhameda a.s.) u toj vojni. Tako mi Allaha nisu se sastavile kod mene prije njega (ovoga slučaja) dvije samarice (dvije deve) nikad, dok sam sastavio njih dvije u toj vojni. A nije bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da drukčije postupa kada) hoće (neku) vojnu (borbu, rat) osim (tako da) je sakrivao (prikrivao, tajio) sa (nečim drugim) osim nje do (tj. izuzev kada) je bila ta vojna (dok nije bila ta borba). Ratovao (tj. Poduzeo) je nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) žestokoj vrućini i krenuo je prema (jednom) dalekom putu, i pustinji i mnogobrojnom neprijatelju, pa je jasno pokazao muslimanima njihovu stvar zato (da) se spreme (prigotove oni) spremom njihovoga ratovanja (ratnom opremom i sl.), pa je izvijestio njih o svome načinu (tj. o svome pravcu) koji hoće. A muslimana je sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bilo) mnogo i neće sakupiti njih (nijedna) pamtljiva knjiga - hoće (da kaže) spisak (popis, zbornik). Rekao je Ka'b: Pa nije (nijedan) čovjek htio da odsustvuje (da se udalji, izostane pa da je drukčije smatrao) osim (tako da) je mislio da će se sakriti za njega (za to mnoštvo, zbog te velike mase da se neće ni primjetiti njegovo odsustvovanje, neučestvovanje) dok nije sišla (tj. sve dok ne siđe) o njemu objava Allaha. A ratovao (poduzeo) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tu vojnu kada su bili lijepi (dobri ti) plodovi (voća) i hladovi (stabala). I opremao se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (ti) muslimani sa njim. Pa sam počeo (da) idem jutrom zato (da) se opremam (spremam za pohod u tu borbu) sa njima, pa se vratim, a nisam završio (izvršio nijednu) stvar (ništa). Pa govorim u svojoj duši (u sebi govorim): Ja sam moćan na njega (na opremanje). Pa neprestano je ustrajalo (odugovlačilo se to stanje) sa mnom dok se je pojačao u (tih) ljudi trud (oko opremanja). Pa je osvanuo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a (ti) muslimani su sa njim (već opremljeni), a (ja) nisam izvršio od moje (svoje) opreme (nijednu) stvar (a ja se još nisam spremio, opremio). Pa sam rekao: Opremiću se poslije njega za (jedan) dan ili dva dana, zatim ću se priključiti njima. Pa sam išao jutrom poslije (što je nastupio čas, kad je došao trenutak) da su se rastavili (odvojili, tj. izašli iz Medine oni) zato (da) se opremim, pa sam se (opet) vratio, a nisam (i nisam) izvršio (nijednu) stvar (ništa, opet se nisam opremio). Zatim sam (ponovo) išao jutrom (ujutru, ujutro), zatim sam se (ponovo) vratio, a (da) nisam izvršio (nijednu) stvar (i ponovo se nisam spremio). Pa neprestano je sa mnom (takvo stanje bilo) dok su požurili (odžurili, tj. otišli žurno oni) i prošlo (pobjeglo mi) je (to) ratovanje (ta vojna). I odlučio (naumio, pomišljao) sam da otprtljam (tj. da krenem) pa (da) stignem njih. I da sam ja (I kamo sreće da sam ja) učinio (to)! Pa nije se odredilo meni to. Pa bio sam, kada sam (kada bih) izašao u (među te) ljude poslije izlaženja (tj. odlaska) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,

pa sam ophodio u njima (tj. pa bih hodao između njih), (bio sam takav da) je žalostilo mene da ja neću vidjeti (tj. da ne vidim nikoga drugoga) osim (nekoga) čovjeka osumnjičenoga (da je) na njemu (pri njemu to) licemjerstvo, ili čovjeka (nekoga koji je) od (onih) ko (je takav da) je ispričao Allah (njega, tj. primio mu je ispriku jer je to lice) od (tih) slabića (nemoćnih za borbu). A nije se sjetio (nije spomenuo) mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, do (časa kada) je dopro Tebuku, pa je rekao, a on je sjedač u (tom) narodu u Tebuku: "Šta je učinio Ka'b?" Pa je rekao (jedan) čovjek od Selimetovića: "O poslaniče Allaha! Zadržala (Spriječila) su ga njegova dva ogrtača i njegovo gledanje u njegove dvije strane (u njegova dva boka)." Pa je rekao Muaz, sin Džebela: "Loše je (ono, to) što si rekao. Tako mi Allaha, o poslaniče Allaha, nismo znali na njemu (tj. ne znamo o njemu ništa drugo) osim dobro." Pa je ušutio (šutio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Ka'b, sin Malika: Pa pošto je doprlo meni da se je on upravio (krenuo) vraćajući se, došla je meni moja briga (zabrinuo sam se), pa sam počeo (da) se sjećam (prisjećam određene, izvjesne) laži i (da) govorim: S čime to (da) izađem iz njegove srdžbe sutra? I tražio sam pomoć na to (zbog toga) u svakoga vlasnika (posjednika nekoga) mišljenja od svoje porodice (u svojoj porodici). Pa pošto se je reklo: Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, već je zasjenio dolazeći (tj. već dolazi, prilazi Medini), (i) otišla je od mene neistina (pokvarenost, tj. namjera da se lažno izvinjavam njemu), i upoznao sam da ja neću izaći (nikada) od njega nikada sa (nekom) stvari (što) je u njoj (neka) laž, pa sam se složio (na) njegovu istinu (tj. pa sam odlučio da mu reknem istinu). I osvanuo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dolazeći. A bio je (bio bi), kada je dolazio od (tj. kada bi dolazio sa kakvoga) putovanja, počeo bi sa Bogomoljom (tj. na povratku najprije bi unišao u Bogomolju), pa se nakloni u njoj dva naklona (tj. klanja dva rekata, pa bi klanjao dva rekata), zatim je (tj. zatim bi on) sjeo za (tj. radi toga da sasluša te) ljude. Pa pošto je učinio to, došli su njemu (ti) izostali (tj. oni koji nisu bili otišli u borbu na Tebuk), pa su počeli (da) se ispričavaju (izvinjavaju) k njemu i (da) se zaklinju njemu, a bili su (oni skupina od) osamdeset i nekoliko ljudi. Pa je primio od njih poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njihovu javnost (tj. javnu izjavu, javno izvinjenje), i primio je njihovu prisegu i tražio (molio) je oprost za njih (za njihove grijehe), a povjerio (predao, prepustio) je njihove tajne ka Allahu. Pa sam došao njemu (veli Kab). Pa pošto sam pozdravio njega, osmjehnuo se je osmjehivanjem rasrđenoga (čovjeka), zatim je rekao: "Dođi!" Pa sam došao idem (tj. došao sam idući) dok sam sjeo pred njega. Pa je rekao meni: "Šta je izostavilo tebe (Zašto si izostao, tj. Šta je ostavilo u Medini iza -halfe- nas tebe, pa da nisi išao u ovu borbu)? Zar nisi bio već sebi kupio tvoju (svoju) devu (doslovno: tvoja leđa, tj. leđa deve za jahanje)?" Pa sam rekao: "Da. Zaista ja tako mi Allaha da sam sjeo kod (nekoga drugoga) osim tebe (mimo tebe) od stanovnika ovozemnosti (tj. od ljudi ovoga svijeta), zaista bih vidio (smatrao, mislio) da ću izaći iz njegove srdžbe sa isprikom (tj. pomoću kakve god isprike, izvinjenja), a zaista već se je meni dalo prepiranje, ali (nego) ja tako mi Allaha zaista već sam znao (već znam to da) zaista ako sam pričao (ako pričam, ispričam) tebi danas pričanje laži (ako ti slažem, tj. ako ti kažem neko lažno pričanje, lažni razgovor koji je takav da) se zadovoljiš s njime (ti) od mene, zaista skoro će svakako Allah da naljuti (rasrdi) tebe na mene (protiv mene). A zaista ako sam pričao (tj. ako pričam, ako kažem, reknem) tebi pričanje istine (koje je takvo da) nalaziš na mene (protiv mene) u njemu (osnova da se ljutiš, tj. ako ti pričam istinito pričanje zbog kojega ćeš se naljutiti na mene), zaista ja zaista nadam se u njemu (tj. zbog njega) oprostu Allaha (nadam se da će mi Allah

oprostiti). Ne, tako mi Allaha nije bilo za mene (ništa) od isprike (tj. ja nemam nikakvoga opravdanja za svoj izostanak od ove borbe, vojne). Tako mi Allaha nisam bio nikad jači, a ni lakši (bogatiji, imućniji) od mene kada sam se izostavio (kada sam izostao) od tebe." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Što se tiče ovoga, pa već je istinit bio (tj. pa već reče istinu). Pa ustani, dok sudi (dok ne dosudi, dok osudi, dok objavi presudu) Allah o tebi." Pa sam ustao. I podigli su se (skočili su neki) ljudi od Selimetovića, pa su slijedili mene, pa su rekli meni: "Tako mi (Tako nam) Allaha nismo znali (za) tebe (da) si bio pogriješio (neki) grijeh prije ovoga, a zaista već si bio nemoćan da nećeš biti (da ne budeš) ispričao se (tj. a nisi mogao da se budeš bio ispričao, izvinuo) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa (onim, na onaj način) što su se ispričali (izvinuli, opravdali) k njemu (oni ostali) izostavljači sebe (tj. izostali iz ove borbe). Već je bilo dosta tebi (za) tvoj grijeh traženje oprosta poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za tebe." Pa su neprestano (vrlo žestoko) korili (tj. Pa neprestano prekoravaju oni tako) mene čak (da) sam htio da se vratim pa (da) učinim lažnom svoju osobu (tj. da reknem da sam slagao ono što sam rekao maloprije, i da iznesem onda lažno opravdanje za izostanak). Zatim sam rekao njima: "Da li je susreo ovo sa mnom ijedan (čovjek, iko, tj. Je li ovo zadesilo ikoga osim mene)?" Rekli su: "Da. Dva (neka) čovjeka rekla su slično (onome) što si rekao (i ti), pa se reklo njima dvojici (tako nešto) slično što se reklo tebi." Pa sam rekao (Pa sam pitao): "Ko su njih dvojica?" Rekli su: "Murarete, sin Rebi-a, El-Amrija i Hilal, sin Umejeta, El-Vakifija." Pa (vidim da) su spomenuli (oni) meni dvojicu dobrih ljudi (koji) su već prisustvovali (doslovno: prisustvovala su njih dva na) Bedru, u njima dvojici je uzor. Pa sam prošao (otišao) kada su spomenuli njih dvojicu meni. I zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tim) muslimanima naš govor (tj. razgovor sa nama, sa nama trojicom samo jasno rekavši to:) o (vas) trojica, između (svih onih) ko se je izostavio (ko je izostao) od njega. Pa su se klonili nas (ti) ljudi i promijenili su se nama (protiv nas), čak se izmijenila (doslovno: postala je nepoznata) u mojoj duši (i ta) Zemlja, pa nije ona (više ta) koju poznajem. Pa smo ostali na tome (u takvom stanju) pedeset noći (tj. pedeset dana). Pa što se tiče moja dva druga, pa njih dvojica su se pokorili (ponizili, predali sudbini) i njih dvojica su sjedila u svojim kućama plaču njih dvojica (tj. sjedili su u kući plačući njih dva). A što se tiče mene, pa bio sam najmlađi (od toga) naroda i najčvršći (najjači, najstrpljiviji od) njih, pa izlažah pa prisustvujem (pa sam izlazio da prisustvujem zajedničkoj) molitvi sa (tim) muslimanima, i ophodim (obilazim) u (tj. po) trgovima (pijacama), a neće govoriti meni (tj. a neće da razgovara sa mnom ni) jedan (čovjek, niko). I dođem poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa pozdravim njega, a on je u svome sijelu (sjednici) poslije (zajedničke) molitve, pa govorim u svojoj duši (sam u sebi): Da li je pokrenuo svoje dvije usne za vraćanje (toga) pozdrava na mene (tj. u ime otpozdravljanja, i u ime primanja moga pozdrava je li bar pokrenuo usne), ili nije? Zatim klanjam blizo (blizu) njega, pa kradem njemu pogled (njegov, tj. međusobno kradem njemu poglede, kradomice gledamo jedan drugoga), pa kada sam se okrenuo (ja) na svoju molitvu, okrenuo se je (on, okrenuo bi se on) k meni, a kada sam se obazreo prema njemu, okrenuo se je (okrenuo bi se) od mene. Čak (tj Te) kada je bilo dugo to od napuštanja (izbjegavanja tih) ljudi (tj. kada se oduljilo to izbjegavanje ljudi), išao sam dok sam se prebacio bedemom (preko bedema) zida ograde Ebu Katadeta, a on je sin moga strica (moj stričević) i najdraži (od svih) ljudi k meni, pa sam pozdravio njega. Pa tako mi Allaha nije (ni on) vratio (tj. uzvratio) meni (toga) pozdrava. Pa sam rekao:

"O Ebu Katadete! Zaklinjem te sa Allahom da li znaš mene (da) volim (da li znaš da ja volim) Allaha i Njegovoga poslanika?" Pa je šutio. Pa sam vratio (tj. zavratio) se njemu, pa sam zaklinjao njega, pa je (opet) šutio. Pa sam se vratio njemu, pa sam zaklinjao njega, pa je rekao: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Pa su se izlila (tj. prolila su suze) moja dva oka, i okrenuo sam leđa (otišao sam od njega) dok sam se prebacio bedemom (preko bedema njegovoga) zida. Rekao je: Pa dok ja idem u (dok sam išao po) trgu (pijaci) Medine kada li (jedan) Nabatejac od Nabatejaca stanovnika Sirije, od (onih) ko je došao sa (svojom) hranom (da) prodaje nju u Medini, govori: "Ko će pokazati (uputiti mene) na Kaba (Ka'ba), sina Malika?" Pa su počeli (ti) ljudi (da) daju znak (da pokazuju) njemu. Te kada je došao meni, dao je meni (jednu) knjigu (tj. jedno pismo) od vladara Gasanovića, pa kada li je u njemu (pisalo ovo, ili: a u njemu je pisalo ovo): "Što se tiče poslije, pa zaista ono već je doprlo meni da je tvoj drug već napustio tebe (okrenuo se od tebe, prekinuo odnose sa tobom). A nije učinio tebe Allah (sveznanoga) sa kućom poniženja, a ni upropaštavanja (upropaštenja), pa priključi se nama, pomoći ćemo te (učinićemo te uzorom, primjerom za kojim se treba povoditi; ili: učinićemo te ravnim nama)." Pa sam rekao pošto sam pročitao nju (ovu poslanicu, poruku): I ovo je takođe od (moga) iskušenja (tj. još jedna moja nesreća). Pa sam se upravio sa njom (sa tom poslanicom u svoju) peć (stavio sam je u peć), pa sam potpalio nju (peć) sa njom (sa tom poslanicom iz Sirije). Te kada je prošlo četrdeset noći (tj. dana) od (tih) pedeset, kada li poslanik poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dolazi meni, pa je rekao (pa reče): "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zapovjeda tebi da se odstraniš tvoje (svoje) žene." Pa sam rekao: "Pustiću nju, ili šta to (da) činim (tj. Da li da se razvedem sa njom, ili šta to da učinim, šta da radim)?" Rekao je: "Ne (da se razvedeš), nego odstrani se nje, i ne približuj se njoj." I poslao je k mojoj dvojici drugova slično tome (zapovjed, naredbu). Pa sam rekao svojoj ženi: "Priključi se svojoj porodici, pa budi kod njih dok sudi (dok izrekne presudu) Allah o ovoj (mojoj) stvari (tj. o mome slučaju)." Rekao je Kab: Pa je došla žena Hilala, sina Umejeta, poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Zaista je Hilal, sin Umejeta, starac propao (oronuli starac), nije za (u) njega sluga (tj. on nema nikakvoga poslužitelja), pa da li mrziš da poslužujem (služim) njega?" Rekao je: "Ne, ali (nego) neka se ne približuje tebi." Rekla je: "Zaista ono tako mi Allaha nema sa njim (tj. nema u njega nikakve) kretnje (pokretanja) ka stvari (ikakvoj, ka ičemu). Tako mi Allaha neprestano plače (on) otkako je bilo od njegove stvari (ono) što je bilo do ovoga njegovoga dana (do danas)." Pa je rekao meni neki (od članova) moje porodice: "Da si tražio dozvolu (i ti od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. za) tvoju (svoju) ženu (da on dozvoli njoj da te služi) kao što je dozvolio ženi Hilala, sina Umejeta, da (ona) služi njega." Pa sam rekao: "Tako mi Allaha neću tražiti dozvole u (vezi) nje (tj. za nju od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I šta upoznaje mene (tj. I šta ja znam) šta će govoriti (šta će reći) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada sam zatražio (tj. kad zatražim) dozvolu (od) njega u (vezi) nje (tj. za nju), a ja sam (jedan) čovjek mlad." Pa sam ostao poslije toga deset noći (tj. deset dana) dok se je upotpunilo (navršilo) nama pedeset noći (tj. dana) od kada je zabranio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, naš govor (tj. razgovaranje sa nama trojicom). Pa pošto sam klanjao klanjanje (tj. molitvu te) zore jutrom (u jutru navršenih, poslije navršenih) pedeset noći (dana), a ja sam na leđima (jedne) kuće od naših kuća (tj. a ja sam iza jedne naše kuće), pa dok sam ja sjedač na (u onome) stanju koje je spomenuo Allah: "..... već se je stijesnila meni moja duša i stijesnila se je meni Zemlja sa

(onim) što je široka (bila).....", čuo sam glas (jednoga) vikača (dozivača koji) se je nadvisio na brdo Sel' (a koji je vikao) sa najvišim svojim glasom: "O Ka'be, sine Malika! Veseli se (Primi veselu vijest)!" Rekao je: Pa sam se skrhao (pao) ničičeći (čineći ničicu-sedždu), i poznao sam de je već došlo raspuknuće (olakšanje, radost). I objavio (oglasio) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za povraćanje Allaha na nas (tj. oglasio je da je primio Allah naše pokajanje - to je oglasio) kada je klanjao klanjanje (molitvu te) zore. Pa su otišli (ti) ljudi (da) obesele nas (da kažu veselu vijest nama). I otišli su prema mojoj dvojici drugova (jedni) obeseljivači, a podbo je (nogama jedan) čovjek konja, a trčao je (jedan) trkač iz (plemena) Eslema, pa se nadvisio na (ono) brdo (popeo se na brdo) i bio je (njegov) glas brži od (onoga) konja. Pa pošto je došao meni (taj što) sam čuo njegov glas (da) obeseli mene, ščupao (skinuo) sam (dao sam) njemu svoje dvije odjeće pa sam obukao njemu njih dvije za njegovu veselu vijest (zbog tog muštuluka), tako mi Allaha ne posjedujem (nikakve druge odjeće) osim njih dviju tada (osim te dvije odjeće u to vrijeme). I pozajmio sam (uzeo sam u naruč, na poslugu nekakve) dvije odjeće, pa sam obukao njih dvije i otišao sam ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sretaju mene (ti) ljudi grupa (po) grupa (tj. u grupama), čestitaju mi za (to) pokajanje, govore (govoreći): "Neka je sretno tebi povraćanje Allaha na tebe (tj. Neka ti je sretno to što je Allah primio tvoje kajanje)!" Rekao je Ka'b: Dok (tj. Te) sam unišao (u) Bogomolju, pa kada li poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sjedač (sjedi a) okolo njega (ti izvjesni) ljudi. Pa je ustao k meni Talhate, sin Ubejdulaha žuri (tj. žureći, pokaskivajući on) dok je rukovao se (sa) mnom i čestitao mi je. Tako mi Allaha nije ustao k meni (nijedan) čovjek od Iseljenika osim njega, i neću zaboraviti nje (te čestitke) Talhatu (dakle: nisam zaboravio tu čestitku, to čestitanje Talhata). Rekao je Ka'b: Pa pošto sam pozdravio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on (je u takvom stanju da) svijetli (sijeva) njegovo lice od (njegove) radosti: "Veseli se sa najboljim danom (koji) je prošao (došao) tebi otkada je rodila tebe tvoja majka!" Rekao je: Rekao sam: "Je li od (strane) kod tebe (tj. Je li od tebe), o poslaniče Allaha, ili je od (strane) kod Allaha (ili je od Allaha)?" Rekao je: "Ne (od mene, Ne, nije od mene), nego od (strane) kod Allaha (nego je od Allaha)." A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada se obeselio (kada bi bio obeseljen, obradovan, bio bi takav da) se je svijetlilo njegovo lice čak kao da je ono komad (odsječak) Mjeseca, i prepoznavasmo to od njega (to na njemu). Pa pošto sam sjeo pred njega, rekao sam: "O poslaniče Allaha! Zaista od moga pokajanja je (to) da se skidam (tj. da se odričem) od svoga imanja (koje dajem kao) milostinju ka Allahu (u ime nagrade Allaha) i ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zadrži na tebi (tj. Zadrži sebi) neki (dio) svoga imanja, pa ono (pa to) je bolje tebi (za tebe)." Rekao sam: "Pa zaista ja zadržavam svoj dio koji je u Hajberu." Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista Allah je spasio mene samo sa (mojom) istinitošću (zbog moje istinitosti), i zaista od moga pokajanja je (i to) da neću pričati (govoriti drugo) osim istinu dok sam ostao (tj. dok sam god živ)." Pa tako mi Allaha ne znam (ni) jednoga (čovjeka) od muslimana (da) je stavio na iskušenje njega Allah u istini (njegovoga) pričanja (tj. da je obasuo blagodatima njega Allah zbog istine u pričanju njegovom) otkada sam spomenuo to poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da je nekoga stavio na iskušenje) ljepše od (onoga) što je stavio na iskušenje mene. Nisam se upravio, otkada sam spomenuo to poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, do ovoga moga dana (nikakvoj) laži. I zaista ja zaista se nadam da će sačuvati mene

Allah u (onome) što sam ostao (da proživim, tj. u preostalome mome životu). I spustio je Allah, uzvišen je, na Svoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista već se je vratio Allah na Vjerovijesnika (tj. primio je pokajanje Vjerovijesniku), i Iseljenike i Pomagačima (i primio je pokajanje Iseljenicima i Pomagačima).....", do Njegovoga govora "...... i budite sa (tim) istinitima.". Pa tako mi Allaha nije blagodario Allah na mene (ništa, nijedne) od blagodati nikada poslije (što je bio slučaj) da je naputio mene Islamu - (nije mi dao nijedne blagodati) veće u mojoj duši (osim primanja Islama) od moje istinitosti (tj. od blagodati moje istinitosti) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da ne budem lagao njemu, pa (da) propadnem kao što su propali (oni) koji su lagali (iznosili lažna opravdanja za izostanak od te borbe), pa (tj jer) zaista Allah, uzvišen je, rekao je za (one) koji su lagali kada je spustio (tu) objavu najgore što je rekao za jednoga (čovjeka, tj. najgore što je rekao za nekoga), pa je rekao, blagoslovljen je i uzvišen je (On): "Zaklinjaće se (oni) sa Allahom vama kada ste se obrnuli (tj. kada se vratite k njima)....", do Njegovoga govora "..... pa zaista Allah neće se zadovoljiti (neće biti zadovoljan) od naroda (tj. od tih ljudi) griješnih." Rekao je Ka'b: A bili smo izostajali se, o (vi) trojica, (tj. nas trojica - bili smo izostavljeni) od stvari tih koji (su to što) je (koje je) primio od njih poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (njihovu izjavu sumnjivoga pravdanja izostanka) kada su se zaklinjali njemu, pa je primio prisegu (na vjernost od) njih, i tražio je oprost za njih, a odgodio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, našu stvar dok je sudio (dok presudi) Allah o njoj. Pa s time (tj. Pa zbog toga) rekao je Allah: "I na (onu) trojicu koji su se izostavili (tj. čija se je stvar odgodila, odložila - povratio se je Allah, a to znači: primio je pokajanje i te trojice).....". A nije (ono izostavljanje, izostajanje) koje je spomenuo Allah (u tom ajetu) od (onoga) što smo se mi izostavili (što smo mi ostali, izostali) od (toga) ratovanja (na Tebuku), a ono (to izostavljanje, izostajanje) je samo njegovo (Muhamedovo a.s.) izostavljanje (ostavljanje) nas i njegovo odgađanje naše stvari od (svakoga onoga) ko se je zakleo njemu i ispričao se (izvinjavao se) je k njemu, pa je (on) primio od njega (tu neiskrenu izjavu).

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. HODOČAŠĆE EBU BEKRA SA (MUSLIMANSKIM) LJUDIMA (SA MUSLIMANIMA) U GODINI DEVET (TJ. U DEVETOJ GODINI P OSLIJE HIDŽRE) PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Davuda, Ebu Rebi', pričao nam je Fulejh od Zuhrije, od Humejda, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta da je Ebu Bekr Sidik, bio zadovoljan Allah od njega, poslao njega (poslao Ebu Hurejreta) u hodočašću koje (je to što) je učinio zapovjednikom njega (Ebu Bekra) nad njim (nad tim hodočašćem umjesto sebe) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prije hodočašća opraštanja (prije oproštajnoga hadža - poslao je Ebu Bekr Ebu Hurejreta na) dan klanja (žrtava, tj. prvi dan bajrama, hadži bajrama - kurban bajrama) u grupi (tj. sa malom grupom da) oglasi u (među tim okupljenim) ljudima: "Neće hodočastiti poslije (ove) godine (više nijedan) idolopoklonik, i neće ophoditi Kabu (okolo, oko Kabe nijedan) nag (go čovjek, kao što je to dosada poneki činio)." (Te je, dakle, godine konačno zabranjen pristup Kabi i Meki svima idolopoklonicima.) PRIČAO MI JE Abdullah, sin Redža-a, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Zadnja sura (koja) je sišla potpuna (savršena, bivši ona cijela) je (sura koja se zove) Beraetu, a zadnja sura (uopće koja) je sišla je završetak sure Nisa-a: "Traže riješenje tebi (od tebe); reci: Allah rješava (daje riješenje) vama o kelaletu (o kelali: osobi koja nema živih roditelja niti žive djece).....". (To je sjećanje i mišljenje Bera-a r.a., o tome koja je sura cijela zadnja objavljena i koji je ajet najzadnji objavljen. Međutim Ibnu Abas r.a. i još neki drugi drugovi Muhameda a.s. drukčije su pričali, i znali su na osnovu onoga što su se sjećali da je to druga sura i drugi ajet. To je ovdje ono što je znao Bera', a drugo će se navesti poslije.)

IZASLANSTVO (DEPUTACIJA) TEMIMOVI ĆA PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Ebu Sahreta, od Safvana, sina Muhriza, Mazinije, 'Imrana, sina Husajna, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Došla je nekolicina iz Temimovića Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Primite veselu vijest (o ulasku u raj zbog primanja Islama), o Temimovići!" Rekli su: "O poslaniče Allaha! Već si obeselio (obradovao) nas, pa daj (daruj) nama (neki dar i na ovome svijetu, neko materijalno dobro)." Pa se to vidjelo u njegovome licu (tj. na licu mu se vidjelo da mu nije bilo prijatno to što su mu rekli). Pa je došla nekolicina iz Jemena (u taj čas), pa je rekao: "Primite veselu vijest (moju o ulasku u raj - primite vi to) kada nisu primili nju (tu vijest) Temimovići." Rekli su: "Već smo primili (tj. Odmah primamo), o poslaniče Allaha."

GLAVA. Rekao je Ibnu Ishak: Vojna 'Ujejneta, sina Hisna sina Huzejfeta sina Bedra, (protiv) 'Anberovića (ogranka) od Temimovića. Poslao je njega (Ujejneta) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k njima, pa je navalio (napao na njih), i pogodio je od njih (neke) ljude (tj. pobio ih je, ili, možda, ranio, ili zarobio) i zarobio je od njih (neke) žene. (Veli se da je uzrok ovome vojnome pohodu bio to što su Temimovići napali pleme Huza-ate, Huza'a, pa je, za odmazdu, Muhamed a.s. poslao Ujejneta sa pedeset njegovih ljudi, među njima nije bilo ni Pomagača ni Iseljenika, pa je Ujejnete napao Anberoviće, ogranak plemena Temimovića.) PRIČAO MI JE Zuhejr, sin Harba, pričao nam je Džerir od Umareta, sina Ka'ka-a, od Ebu Zur'ata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Neću prestati (da) volim Temimoviće poslije tri (izreke - a to je ono) što sam čuo njega (koje sam čuo) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da on) govori (da on) govori njih o njima: "Oni su najžešći (od) moje sljedbe na (tj. protiv) Lažova (Antihrista-Dedždžala)"; i bila je u njima (tj. od njih, između njih jedna) zarobljenica kod Aiše, pa je rekao: "Oslobodi je, pa (jer) zaista ona je od djece Ismaila (tj. od poroda Ismaila, sina Ibrahimova - Avramova - a.s.)"; i došle su njihove milostinje, pa je rekao: "Ovo su milostinje (jednoga) naroda, ili (milostinje od) moga naroda." (Sumnjao je jedan pripovjedač da li je rečeno naroda, ili moga naroda.) PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, pričao nam je Hišam, sin Jusufa da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih od Ibnu Ebu Mulejketa da je Abdullah, din Zubejra izvijestio njih da su ono došli jahači (konjanici, tj. izaslanici) od Temimovića Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Ebu Bekr: "Postavi zapovjednikom (Temimovićima) Ka'ka-a, sina Mabeda sina Zurareta." Pa je rekao: "Nego (tj. Ne njega, nego) postavi zapovjednikom (njima) Akre-a, sina Habisa." Rekao je Ebu Bekr: "Nisi htio (ništa drugo) osim protivljenje meni." Rekao je Umer: "Nisam htio protivljenje tebi." Pa su se prepirala dvojica, čak su se podigli glasovi njih dvojice. Pa je sišla (objava, tj. ovaj ajet): "O (vi) koji ste vjerovali, ne stavljajte se naprijed pred Allaha i Njegovoga poslanika......", dok se je završila (tj. dok se je svršio, završio taj ajet - a to će reći: to je početak toga ajeta koji je tada objavljen u cijelosti čiji kraj ne navodimo na ovom mjestu). GLAVA izaslanstva Abdulkajsovića. PRIČAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Ebu Amir Akadija, pričao nam je Kurete od Ebu Džemreta (da je on rekao:) rekao sam Ibnu Abasu:

"Zaista za (tj. u) mene je (jedan) ćup (vrč, zemljani lonac, što) se zakomi u njemu (u kojem se zakomi) kom, pa pijem njega slatkoga u ćupu (iz ćupa), ako sam mnogo učinio (tj. mnogo popio) od njega, pa sam sjedio (međusobo sa tim) narodom, pa sam oduljio (to) sjedenje, pobojao sam se (tj. bojim se) da se osramotim." Pa je rekao (Ibnu Abas): "Došlo je izaslanstvo (plemena) Abdul-Kajsa (Abdulkajsovića) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Širina sa (tim) narodom (Tj. Dobro došli)! Ne poniženi, a ni kajući se (vi)!" Pa su rekli: "O poslaniče Allaha! Zaista između nas i između tebe su (ovi) idolopoklonici od (plemena) Mudara, i zaista mi nećemo dopirati (dolaziti) k tebi osim u mjesecima (te) zabrane (tj. osim u svetim mjesecima hodočašća). Pričaj (Reci) nam za (neke) rečenice (tj. rečenice u kojima je kratko, zbijeno, uopćeno izraženo ono najvažnije) od (toga) posla (tj. od Islama), ako smo radili (tj. ako budemo radili) njega, unići ćemo (u) raj (da ako to budemo radili, da se onda nadamo da ćemo zbog toga ući u raj). I (da) pozivamo za (tj. u) njega ko je iza nas." Rekao je: "Zapovijedam vam za četiri (osnovne istine), i zabranjujem vam četiri (glavne zabrane): (zapovijedam vam za) vjerovanje u Allaha. Da li znate šta je vjerovanje u Allaha? Svjedočenje da nema božanstva osim Allah (osim Allaha), i uspostavljanje molitve, i davanje zekata (obavezne godišnje milostinje), i post ramadana (mjeseca ramazana) i da dajete od ratnih plijenova petinu. A zabranjujem vam četiri (vrste šira, komova) što se je komilo (tj. što se je pravilo, držalo kao kom, šira) u tikvi (tj. u posudi od kore tikve), i kadnju (posudi od izdubljenoga drveta), i (zelenom, tj. zagleđaisanom zemljanom) ćupu i zasmoljenom (sudu, posudi namazanoj smolom)." PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ebu Džemreta, čuo sam Ibnu Abasa (da) govori: Došlo je izaslanstvo Abdulkajsovića Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "O poslaniče Allaha! Zaista mi, ovo pleme (koji smo ogranak) od Rebi'ata, (u takvom smo položaju da) su rastavili između nas i između tebe nevjernici Mudara (izravnu povezanost), pa nismo (u mogućnosti da) dopiremo (da dolazimo) k tebi osim u (nekom) svetom mjesecu, pa zapovjedi nam za (neke) stvari, (da) uzmemo njih (ili: uzećemo njih), i (da) pozivamo (tj. i pozivaćemo) k njima (onoga) ko je iza nas." Rekao je: "Zapovijedam vam za četiri (stvari), i zabranjujem vam četiri: (zapovijedam za) vjerovanje u Allaha, (a to je) svjedočenje da nema božanstva osim Allah - i zavezao je (tj. pokazao je rukom da to čini) jednu (od te četiri stvari) -, i uspostavljanje molitve, i davanje zekata, i da izvršavate Allahu (tj. da dajete u državnu imovinu) petinu (onoga) što ste zaplijenili (u ratu od neprijatelja). A zabranjujem vam tikvu (posudu od tikve), i kadanj, i zeleni (zagleđaisan zemljani) ćup i zasmoljeni (namazan smolom) sud (posudu)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, pričao mi je Ibnu Vehb, izvijestio me je Amr. A rekao je Bekr, sin Mudara, od Amra, sina Harisa, od Bukejra da je Kurejb, slobodnjak Ibnu Abasa, pričao njemu da su Ibnu Abas, i Abdurahman, sin Ezhera, i Misver, sin Mahremeta poslali (njega) ka Aiši, pa su rekli:

"Pročitaj (tj. Isporuči, Kaži) njoj (naš) pozdrav od nas sviju, i pitaj nju o (ta) dva naklona (dva rekata) poslije popodneva (poslije ikindije), i zaista mi smo se izvijestili (izviješteni smo) da ti klanjaš njih, a već je doprlo nama (a već smo čuli) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio njih (doslovno: nju, tj. tu neobaveznu molitvu od dva rekata poslije ikindijskoga farda)." Rekao je Ibnu Abas: A udarah (udarao sam) sa Umerom (te) ljude (odvraćajući ih) od njih dvaju (od ta dva naklona-rekata, tj. zbog njih). Rekao je Kurejb: Pa sam unišao njoj i priopćio sam joj (ono) što su poslali mene (oni zbog njega, dakle: rekao sam joj zbog čega su me oni poslali). Pa je rekla: "Pitaj Umu Selemetu (Umu Selemu)." Pa sam izvijestio njih, pa su me vratili ka Umi Selemi (Umu Selemi) sa sličnim (onim pitanjem) što su (bili) poslali mene (zbog njega) ka Aiši. Pa je rekla Umu Selema: "Čula sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) zabranjuje njih dva (tj. ta dva rekata). I zaista on je klanjao popodnev (popodnevnu molitvu, ikindiju), zatim je unišao meni, a kod mene su (neke) žene od Haramovića (jednoga plemena) od Pomagača (Hazredžovića), pa je klanjao njih dva (on, Muhamed a.s. dva rekata poslije ikindijskoga farda). Pa sam poslala k njemu (jednu žensku svoga) poslužitelja, pa sam rekla (njoj šaljući je): "Stani k njegovoj strani (tj. do njega, uz njega), pa reci: "Govori (Veli ti) Umu Selema, o poslaniče Allaha: zar nisam čula (da ti) zabranjuješ ova dva naklona (rekata), pa vidim te (sada da ti) klanjaš njih dva?!" Pa ako je dao znak (pokazao) sa svojom rukom, pa zadrži se (tj. očekaj, pričekaj, sačekaj da dovrši molitvu)." Pa je učinila (tako ta) robinja (tj. djevojka, sluškinja). Pa je dao znak sa svojom rukom. Pa se je zadržala od njega (se malo povukavši nazad). Pa pošto je otišao (sa molitve, kada je završio namaz), rekao je: "O kćeri Ebu Umejeta! Pitala si o (ovim) dvama naklonima, rekatima (mojim što sam ih sada klanjao) poslije (moga) popodneva (poslije moje ikindije). Zaista ono došli su meni (neki) ljudi od Abdulkajsovića za Islam (tj. kao izaslanici u vezi primanja Islama) od njihovoga naroda, pa su me zauzeli (tj. spriječili, pomeli, omeli) od (ta moja neobavezna) dva naklona (dva rekata) koja su poslije podne (poslije podnevnoga farda), pa njih dva su ta dva (tj. pa ova dva rekata što sam sada poslije ikindije klanjao - to su ta dva rekata koja sam trebao da klanjam poslije podnevnoga farda da me nisu omeli Abdulkajsovići)." PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, Džu'fija, pričao nam je Ebu Amir Abdulmelik, pričao nam je Ibrahim, on je sin Tahmana, od Ebu Džemreta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Prva džum'a (zajednička molitva petkom što) se je postavila (koja se uspostavila) džum'om poslije džum'e (koja) se uspostavila (koja je uspostavljena) džum'om u bogomolji (u džamiji) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bila) je u bogomolji (u džamiji) Abdulkajsovića u Džuvasa-u - misli (na jedno selo, ili kraj) od Bahrejna. (Džuvasa je zamak, tvrđava - a, prema tome, i jedan kraj, selo u Bahrejnu, pokrajini na jugu Arabije.) GLAVA

izaslanstva (plemena) Hanifetovića i pričanja (ili: i događaja) Sumameta, sina Usala (tj. i GLAVA događaja koji se je desio sa Sumametom). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je Seid, sin Ebu Seida da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) je rekao: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) konjaništvo prema Nedždu, pa je dovelo (to konjaništvo jednoga) čovjeka iz Hanifetovića (kao zarobljenika), govori se (tj. ime je) njemu Sumamete, sin Usala. Pa su svezali njega za (jedan) stup (stub) od stupova Bogomolje. Pa je izašao k njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Šta je kod tebe, o Sumamete (tj. Šta imaš, o Sumamete)?" Pa je rekao: "Kod mene je (tj. Ja imam jedno veliko) dobro, o Muhamede! Ako ubiješ mene, ubićeš posjednika krvi (tj. krvna čovjeka, plemenitoga čovjeka). A ako udijeliš (ako dadneš blagodat, dobro postupiš), udijelićeš (daćeš dobro, blagodat) na zahvalnoga (zahvalnome čovjeku). A ako hoćeš (moga, mojega) imetka, pa pitaj (tj. traži) od njega (od imetka ono) što si htio (što hoćeš u ime moje otkupnine da se otkupim iz zarobljeništva)." (U stvari, ova zadnja rečenica treba da glasi ovako: "A ako (ti) htijaše imetak (moj), pa pitaj od njega (tj. traži ono) što si htio, (šta hoćeš, koliko hoćeš).".) Pa se ostavio (ostavljen je) dok je bilo sutra (do sutra, sutradan), zatim je rekao njemu: "Šta je kod tebe (Šta imaš), o Sumamete?" Pa je rekao: "Što sam rekao tebi (to imam). Ako udijeliš (Ako učiniš dobro, dobročinstvo), udijelićeš na zahvalnoga." Pa je ostavio njega dok je bilo poslije sutra (tj. dok je bilo prekosutra, do prekosutra), pa je rekao: "Šta je kod tebe, o Sumamete?" Rekao je: "Kod mene je (ono) što sam (već) rekao tebi." Pa je rekao: "Pustite (Dajte pustiti) Sumameta." Pa je otišao k (jednom) pišteljku (ili: lokvi, ili: potoku koji je bio) blizu Bogomolje, pa se okupao, zatim je unišao (u) Bogomolju, pa je rekao: "Svjedočim da nema božanstva osim Allah i svjedočim da je Muhamed poslanik Allaha. O Muhamede! Tako mi Allaha nije bilo na Zemlji (nijedno) lice mrže k meni od tvoga lica, pa već je osvanulo (tj. postalo je sada) tvoje lice najdraže (od svih) lica k meni. Tako mi Allaha nije bilo (ništa) od vjere (tj. nije bila nijedna vjera, nikakva vjera) mrža k meni od tvoje vjere, pa je osvanula (postala) tvoja vjera najdraža (od svake) vjere k meni. Tako mi Allaha nije bilo (ništa) od grada (tj. nijedan grad nije bio) mrži k meni od tvoga grada, pa je osvanuo (postao) tvoj grad najdraži (od svih) gradova k meni. I zaista tvoje konjaništvo uzelo je mene, a ja hoću umru (tj. u času kada sam pošao da obavim umru), pa šta to vidiš (tj. pa šta misliš da sada treba da činim, šta treba sada da činim)?" Pa je obradovao (tj. rekao je veselu vijest) njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i zapovjedio je njemu da izvrši umru. Pa pošto je došao (u) Meku, govorio je njemu (neki) govornik (tj. neko je rekao njemu): "Prevjerio si se." Rekao je: "Ne, tako mi Allaha, ali (tj. nego) primio sam Islam sa Muhamedom, poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I ne, tako mi Allaha neće doći vama iz Jemame (ni jedno) zrno pšenice do (da) dozvoli (dok ne dozvoli) u (tj. za) nju Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Abdullaha, sina Ebu Husejna, pričao nam je Nafi', sin Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Došao je Musejlimete Lažov na vremenu (tj. za vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je počeo (da) govori: "Ako je učinio (tj. Ako učini zastupanje, vladanje) meni (dakle: Ako me učini zastupnikom, vladarem) Muhamed poslije njega (poslije sebe), slijedio sam (tj. slijediću) ga." A došao je njoj (u nju - u Medinu) u mnogobrojnom ljudstvu (tj. sa mnogo ljudi) od svoga naroda. Pa je došao k njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa njim je Sabit, sin Kajsa sina Šemmasa, (govornik Pomagača) i u ruci poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je komad (neke palmine) grane, dok (tj. te) je stao nad Musejlimetom (kod Musejlimeta) u (među) njegovim drugovima, pa je rekao: "Da si pitao (tražio ti od) mene ovaj komad (grane, ogranak), ne bih dao tebi njega (u to ime u koje ti tražiš). A nećeš pretrčati (tj. nećeš izbjeći) zapovjed (sudbinu) Allaha o tebi (u vezi tebe koju je odredio). I zaista ako si pošao nazad (ako pođeš nazad ne pokorivši se meni), zaista izmrcvariće (iskasapiće, tj. uništiće) svakako tebe Allah. I zaista ja zaista vidim (smatram) tebe (onim) koji (je taj što) se je meni pokazalo o njemu (ono što) sam vidio (u snu, tj. što sam usnio, sanjao). A ovo je Sabit (da) odgovori tebi o meni (tj. za mene, ispred mene)." Zatim je otišao od njega (od Musejlimeta Muhamed a.s.). Rekao je Ibnu Abas: Pa sam pitao o govoru poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (kojeg je rekao, a to je) "Zaista ti si, vidim (smatram), (onaj) koji (je taj što) se je meni pokazalo o njemu (ono) što sam vidio (sanjao u snu).", pa je izvijestio mene Ebu Hurejrete da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Dok sam ja spavač (Kad sam spavao), vidio (sanjao) sam u svojim dvjema rukama (nekakve) dvije narukvice od zlata, pa je zabrinula mene stvar njih dviju. Pa se je objavilo meni (k meni) u (tom) snu da (to jest): "Puhni njih dvije." Pa sam puhnuo njih dvije, pa su odletjele njih dvije. Pa sam protumačio njih dvije (da su to) dva lažova (što) će izaći (što će se pojaviti) njih dva poslije mene. Jedan (od) njih dvojice je Ansija (El-Ansijju), a drugi (taj) je Musejlimete." PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdurezak od Mamera, od Hemama da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dok sam ja spavač (Dok spavam), dovele (donijele) su mi se riznice (cijele određene) zemlje (ili: Zemlje). Pa su se stavile u (na) moj dlan (nekakve) dvije narukvice od zlata, pa su bile velike njih dvije (velika stvar) na mene (tj. bile su mi neprijatne), pa se je objavilo ka meni da, tj.: "Puhni njih dvije (u njih dvije)!" Pa sam puhnuo (u) njih dvije, pa su otišle njih dvije. Pa sam protumačio njih dvije (da prestavljaju ta) dva lažova, koja su njih dva (te osobe što) sam ja među njima dvojicom (između njih dvojice): (misli na) druga San-e i druga Jemame." (Drug Sane je Esved Ansija, a drug Jemame je Musejlimete. Drug ovdje znači vlastodržac i demagog.)

PRIČAO NAM JE Salt, sin Muhameda, rekao je: čuo sam Mehdiju, sina Mejmuna, rekao je: čuo sam Ebu Redža-a Utaridiju (Utaridija da) govori: Obožavasmo (Obožavali smo neki lijep) kamen (lijepo kamenje). Pa kada smo (Pa kada bi) našli (neki drugi) kamen (da) je on bolji (tj. ljepši i privlačniji), bacili smo njega, a uzeli smo (ovaj) drugi. Pa kada nismo (Pa kada ne bi) našli (nikakav) kamen, skupljali smo (sakupili bismo jednu) hrpu (humku, gomilu u obliku groba napravljenu) od praha (od zemlje), zatim smo (zatim bi) doveli (izvjesnu) ovcu, pa smo pomuzli nju na nju (pomuzli bi ovcu na tu hrpu praha, zemlje), zatim smo ophodili nju (zatim bi ophodili okolo, oko nje). Pa kada je došao mjesec redžeb (redžep), rekli smo (tj. rekli bismo): "Vrhovaditelj kopalja (je ovaj mjesec, tj. Redžep je mjesec koji vadi, skida željezne vrhove, šiljke sa kopalja; u ovome mjesecu se skidaju željezni šiljci sa kopalja jer se u tom mjesecu ne ratuje, pa treba i oružje da se rastavi, demontira da se ne bi upotrijebilo u tom mjesecu)." Pa nećemo ostaviti (tj. mi ne ostavljamo nijedno) koplje (što) je u njega željezo (tj. koplje koje ima željezo, željezni vrh, šiljak), a ni strijelu (što) je u nje željezo (drukčije) osim (tako da) smo iščupali (skinuli) njega i bacili smo njega (u) mjesecu redžepu (na određeno mjesto, vjerovatno, dok samo prođe taj mjesec). (Željezni vrh, šiljak koplja i strijele je dio koji nanosi ozljede, pa su zato i skidani.) A čuo sam Ebu Redža-a (- to kaže Mehdija - da Ebu Redža') govori (o sebi ovo): Bio sam (na) dan (tj. u vrijeme kada) se poslao (tj. kada je postao čuven) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dječak, čuvam (čuvao sam) deve (na paši - doslovno: napasam deve) svojoj porodici. Pa pošto smo čuli za njegovo izlaženje (pojavljivanje), pobjegli smo ka Vatri, ka Musejlimetu. (To pokazuje da je Ebu Redža' među onima iz svoga plemena Utarida koji su bili jedno vrijeme pristali i slijedili Musejlimeta Lažova. Kada je poslije Ebu Redža' primio Islam, nazivao je Musejlimu sa izrazom Vatra, tj. pakao, paklena vatra.)

PRIČA ESVEDA ANSIJE (EL-ESVEDA EL-ANSIJA) PRIČAO NAM JE Seid, sin Muhameda, Džermija, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima: pričao nam je moj otac od Saliha, od Ibnu Ubejdeta, sina Nešita, - a bilo je u (na) drugom mjestu njegovo ime Abdullah - da je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, rekao: Doprlo je nama da je Musejlimete Lažov došao (u) Medinu, pa je odsjeo u kući kćeri (u kući kćere) Harisa. A bila je pod njim (tj. s njim u braku) kći Harisa, sina Kurejza, i ona je majka Abdullaha, sina Amira. Pa je došao njemu (Musejlimetu, Musejlimi) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa njim je Sabit, sin Kajsa sina Šemmasa - a on (Sabit) je (to lice) koji je (taj što) se govori njemu: govornik poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio - a u ruci poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bila) je grana (neka grančica, šiba, šipka). Pa je stao nad njim (tj. kod njega), pa je govorio njemu (razgovarao je sa njim). Pa je rekao njemu Musejlimete: "Ako si htio (tj. Ako hoćeš), pustio si (pustićeš) između nas i između (ovoga) posla (rukovođenja muslimanima; ili: posla vjerovijesništva), zatim ćeš učiniti (dati) njega nama poslije tebe (poslije sebe)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da si pitao (tj. Da si tražio, Da tražiš u to ime od) mene ovu (moju) granu, ne bih dao tebi nju (ne bi ti ni nju dao). I zaista ja zaista mislim tebe (onim) koji (je to što) se meni pokazalo o njemu (ono) što se meni pokazalo." (Dakle: Zaista ja mislim da si ti taj o kome se meni pokazalo ono što se je pokazalo.) "A ovo je Sabit, sin Kajsa, i odgovoriće ti o meni (za mene)." Pa je otišao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Ubejdulah, sin Abdullaha: Pitao sam Abdullaha, sina Abbasa (Abasovoga sina), o snoviđenju poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, koje je (što je) spomenuo (pomenuo u navedenom slučaju), pa je rekao Ibnu Abas (Abasov sin): "Spomenulo (Spominjalo) se meni da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Dok sam ja spavač, pokazalo se je meni da su se ono stavile u moje dvije ruke (nekakve) dvije narukvice od zlata, pa sam se užasnuo (zastravio, zaplašio, uplašio, zastrašio od) njih dviju i mrzio sam njih dvije. Pa se je dozvolilo meni, pa sam puhnuo njih dvije, pa su odletjele njih dvije. Pa sam protumačio njih dvije (da predskazuju za neka) dva lažova (što) će izaći (pojaviti se) njih dvojica (tj. čije će pitanje poslije mene biti važno, s kojima će se morati obračunavati poslije mene, a dok sam ja živ, nisu opasni)." Pa je rekao Ubejdulah: Jedan (od) njih dvojice je Ansija koji (je taj što) je ubio njega Fejruz u Jemenu, a drugi je Musejlimete Lažov. GLAVA priče stanovnika Nedžrana (grada i pokrajine na jugu od Meke, južno od Meke). PRIČAO MI JE Abas, sin Husejna, pričao nam je Jahja, sin Adema, od Israila, od Ebu Ishaka, od Sileta, sina Zufera, od Huzejfeta, rekao je: Došli su Akib i Sejid, dva druga Nedžrana (tj. dva prvaka iz Nedžrana) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i) hoće njih dva da se proklinju (sa) njim (međusobno, tj. bili su došli sa namjerom da njih dvojica reknu Muhamedu a.s., a neka i Muhamed a.s. rekne njima: "Prokletstvo Allaha na silnika (nepravednika, nasilnika, tj. na onoga koji je između nas na pogrešnom putu)!"). Rekao je: Pa je rekao jedan (od) njih dvojice svome drugu: "Ne čini (to)! Pa tako mi Allaha zaista ako je bio (ako bude Muhamed stvarno Božiji) vjerovijesnik, pa se (a mi se) proklinjemo (tj. pa se budemo proklinjali međusobno sa njim), nećemo se spasiti mi, a niti naš potomak (naše potomstvo) poslije nas." Rekla su njih dva: "Zaista mi dajemo (mi ćemo dati) tebi šta si tražio (šta tražiš) nama. I pošalji sa nama (jednoga) povjerljiva (pouzdana, sigurna) čovjeka, i ne šalji sa nama (drukčijega) osim povjerljivoga." Pa je rekao: "Zaista poslaću svakako sa vama čovjeka povjerljivoga, istinom povjerljivoga (tj. povjerljivoga istinito, uistinu, sasvim povjerljivoga)." Pa su se nadnijeli (tj. zagledali stavivši ruke nad obrve) za njega (zbog njega, zbog ovoga iskaza, zbog te riječi Muhameda a.s. zagledali su se) drugovi poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao:

"Ustani, o Ebu Ubejdete, sine Džeraha!" Pa pošto je ustao, rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ovo je povjerljivi (čovjek, pouzdanik) ove sljedbe." PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, pričao nam je Šubete, rekao je: čuo sam Ebu Ishaka (da priča) od Sileta, sina Zufera, od Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Došli su stanovnici Nedžrana ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Pošalji nam (jednoga) povjerljivoga čovjeka." Pa je rekao: "Zaista poslaću svakako k vama (jednoga) čovjeka povjerljivoga, istinom povjerljivoga." Pa su se nadnijeli (zagledali) zbog njega (njegovi) ljudi. Pa je poslao Ebu Ubejdeta, sina Džeraha. (Na jednom mjestu je ispušteno "čuo sam", a to je iza dijela teksta: ........, pričao nam je Šubete, rekao je: čuo sam Ebu Ishaka (da priča) od Sileta..... . To je u prevodu ispušteno, i slučajno je primjećeno, pa se ovdje to napominje i ispravlja. Inače, tekst nije od strane samoga prevodioca ponovno pregledan ni korigovan, i prevođenje je vršeno bez koncepta, direktno gledajući u arapski originalni tekst (i) odmah je kucan prevod na naš jezik. To tek ovdje napominjem da bi se mogle shvatiti tolike greške i ispuštanja, koje će se svakako zapaziti pri čitanju i pregledanju. - NAPOMENA: Ovaj prethodni tekst je napisao prevodilac, a napomena sa velikim slovima "NAPOMENA" - te napomene piše porodica prevodioca, koja kao što je već jednom rečeno i vrši korekciju teksta prevoda. Pa prema tome i ono "čuo sam" što je ispušteno je ispravljeno u samom tekstu.) PRIČAO NAM JE Ebul Velid, pričao nam je Šubete od Halida, od Ebu Kilabeta, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Svaka sljedba ima povjerljivoga, a povjerljivi ove sljedbe je Ebu Ubejdete, sin Džeraha." (Doslovno: "Za svaku sljedbu je povjerljivi (čovjek jedan bio, postojao), a povjerljivi ove sljedbe je....".)

PRIČA UMANA I BAHREJNA (EL-BAHREJNA) PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan, čuo je Ibnul-Munkedir Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da je već došao imetak (imovina) Bahrejna, zaista već sam dao (tj. već bi dao) tebi ovako i ovako tri puta (to i to tri puta)." Pa nije došao imetak Bahrejna, čak se je uzeo (zgrabio, tj. čak je preminuo, a već je umro) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto je došao (taj imetak) na Ebu Bekra (Ebu Bekru), zapovjedio je (on) dozivaču (jednom), pa je dozivao: "Ko (je god u takvoj prilici da) je bio njemu kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (kakav) dug (dugovanje) ili (kakvo) obećanje, pa neka dođe meni." Rekao je Džabir: Pa sam došao Ebu Bekru, pa sam izvijestio njega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i

spasio, rekao: "Da je već došao imetak Bahrejna, dao sam (tj. dao bih) tebi ovako i ovako tri puta." Rekao je: Pa je dao meni. Rekao je Džabir: Pa sam susreo Ebu Bekra poslije toga, pa sam tražio (od) njega, pa nije dao meni. Zatim sam došao njemu, pa nije dao meni. Zatim sam došao njemu treći (puta), pa nije dao meni. Pa sam rekao njemu: "Već sam dolazio (Već dolazim) tebi, pa nisi dao meni (pa mi ne daješ). Zatim sam dolazio tebi, pa nisi (opet) dao meni. Zatim sam dolazio tebi (ponovo), pa (ponovo) nisi dao meni. Pa ili ćeš da dadneš (da daš) meni, ili ćeš da škrtariš od mene?!" Pa je rekao: "Škrtariš od mene? A koja bolest je bolnija od škrtosti (od čovjekovoga škrtarenja)?!" Rekao je nju (ovu izreku, rečenicu) tri (puta). "Nisam spriječio (sustegao) tebi (ni) jedanput (drukčije) osim (tako, a da sam u takvom stanju), a ja hoću da dam (da dadnem) tebi." (To jest: "Svaki puta kada ti nisam dao, htio sam da ti dadnem sigurno, ali je ispalo tako da ti nisam dao.") A od Amra, od Muhameda, sina Alije: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, (da) govori: Došao sam njemu (Ebu Bekru), pa je rekao meni Ebu Bekr: "Broji nju (pregršt novca, tj. Izbroj koliko novaca ima u jednoj pregršti kada sa hrpe uzmeš novaca jednu pregršt)." Pa sam izbrojio nju, pa sam našao nju (da sadrži) pet stotina. Pa je rekao: "Uzmi, slično njoj (toj količini novaca još) dvaput (dva puta, dakle: Uzmi još dva puta toliko)." GLAVA dolaženja (dolaska) Eš'arijevića i stanovnika Jemena. A rekao je Ebu Musa od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Oni su od mene, a ja sam od njih." PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, i Ishak, sin Nasra, njih dvojica su rekla: pričao nam je Jahja, sin Adema, pričao nam je Ibnu Ebu Zaidete od svoga oca, od Ebu Ishaka, od Esveda, sina Jezida, od Ebu Musa-a, rekao je: Došao sam ja i moj brat iz Jemena, pa smo ostali (neko) vrijeme (tako da) ne mislimo (tj. ne smatramo drukčije) Ibnu Mesuda i njegovu majku osim (tako da su njih dvoje) od porodice kuće (Muhameda a.s.) od (tj. zbog) njihovoga ulaženja i njihovoga držanja za njega (tj. i zbog toga što se nisu odvajali i rastavljali od njega, od Muhameda a.s. i njegove kuće). PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abduselam od Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Zehdema, rekao je: Pošto je došao Ebu Musa (u Kufu kao zapovjednik Kufe za vrijeme Usmana r.a.), počastio je (tj. ugostio je) ovo pleme (tj. ogranak plemena) od (velikoga plemena) Džerma, i zaista mi smo zaista sjedači (tj. mi sjedimo, mi smo sjedili) kod njega, a on ruča (objeduje neke) kokoši (tj. kokoš, kokošije meso). A u (tom) narodu je (jedan, neki) čovjek sjedač (sjedi), pa je pozvao njega (Ebu Musa) ka (tom) ručku (objedu). Pa je rekao (taj čovjek):

"Zaista ja sam vidio njega (to biće, tj. nju-kokoš da) jede (jednu) stvar (tj. nešto), pa sam se gadio (zgadio na) nju (na kokoš)." Pa je rekao: "Dođi, pa (tj. jer) zaista ja sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) jede njega (tj. nju-kokoš)." Pa je rekao: "Zaista ja sam se zakleo (da) neću jesti nju." Pa je rekao: "Ovamo, (da) izvijestim tebe o tvojoj zakletvi. Zaista mi smo došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (nas jedna) nekolicina od Ešarijevića pa smo tražili natovarenje (od) njega (tj. tražili smo da nam dadne kakvih tovarnih i jahaćih životinja da bismo mi jahali te životinje kada pođemo u rat i da bismo tovarili i prenosili na njima ratnu opremu na bojište). Pa nije htio da natovari nas (tj. nije htio da nas opskrbi tovarnim i jahaćim životinjama). Pa smo tražili natovarenje (ponovno, ponovo od) njega, pa se je zakleo da neće natovariti nas. Zatim nije ostao (mnogo vremena) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se (pa se) je njemu doveo plijen (nekakvih) deva, pa je zapovjedio nama za pet deva (tj. da nam se dadne malo stado od pet deva). Pa pošto smo zgrabili (uzeli) njih (te deve), rekli smo: "Zanemarili smo sebi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, njegovu zakletvu (tj. upravili smo mu se u času kada je zanemario i zaboravio na svoju zakletvu - a to nije dobro). Nećemo se spasiti poslije nje nikada (tj. poslije prekršenja njegove zakletve)." Pa sam došao njemu, pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista ti si se zakleo da nećeš natovariti nas, a već si natovario nas (dakle: da nam nećeš dati, a već si nam dao)?!" Rekao je: "Da. A ali (nego) neću se zaklesti (zakleti ni) na (kakvu) zakletvu, pa da (a da) vidim (da je nešto drugo) osim nje bolje od nje (pa da ću drukčije postupiti) osim (tako da) sam došao (da ću doći, tj. da ću učiniti onaj postupak) koji je on bolji (koji je bolji) od nje (od postupka na kojim sam izrekao nju - zakletvu). PRIČAO MI JE Amr, sin Alije, pričao nam je Ebu Asim, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ebu Sahrete Džami', sin Šedada, pričao nam je Safvan, sin Muhriza, Mazinija, rekao je: pričao nam je Imran, sin Husajna, rekao je: Došli su Temimovići ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Veselite se (ili: Primite veselu, radosnu vijest), o Temimovići!" Pa su rekli: "Što se tiče (toga) kada si obeselio nas (kada si priopćio veselu vijest nama), pa dadni nama (daj nam dar)." Pa se je promijenilo lice poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa su došli (neki) ljudi od stanovnika Jemena (u taj čas), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Primite veselu vijest, pošto nisu primili nju Temimovići." Rekli su: "Već smo primili, o poslaniče Allaha!" PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, Džu'fija, pričao nam je Vehb, sin Džerira, pričao nam je Šubete od Ismaila, sina Ebu Halida, od Kajsa, sina Ebu Hazima, od Ebu Mesuda da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Vjerovanje je evo ovdje, - i pokazao je (dao je znak) sa svojom (valjda: rukom) ka Jemenu - a napuštanje (ostavljanje, odustajanje) i grubost srca su u (onih) koji vrlo žestoko viču (koji imaju mnogo žestok, jak glas) kod korjenova repova deva, odakle izlaze (rađaju se) dva roga (izvjesnoga) sotone: Rebi'ata i Mudara."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Ibnu Ebu Adij od Šubeta, od Sulejmana, od Zekvana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Došli su vam stanovnici Jemena, oni su tanji (nježniji po) srcima i mekši srcima (tj. oni su nježnijega i mekšega srca od drugih ljudi). Vjerovanje je jemensko i mudrost je jemenska, a ponos i oholost je u vlasnicima deva, a spokojstvo i dostojanstvo je u (među) stanovnicima (tj. u vlasnicima) brava (ovaca)." A rekao je Gunder od Šubeta, od Sulejmana: čuo sam Zekvana, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je moj brat od Sulejmana, od Sevra, sina Zejda, od Ebul-Gajsa, od Ebu Hurejreta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Vjerovanje je jemensko, a kušnja (iskušenje, tj. izvjesna pobuna, buna) je evo ovdje, evo ovdje (gdje) izlazi (rađa se) rog sotone." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Došli su vam stanovnici Jemena, slabiji su srcima i tanji (nježniji) su srcima (od drugih). Pravo (ili: Razumijevanje) je jemensko, i mudrost je jemenska." (A pod izrazom "razumijevanje" misli se na razumijevanje pravnih propisa i njihovih izvora.) PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Ibrahima, od Alkameta, rekao je: Bili smo sjedači (tj. Sjedili smo) sa Ibnu Mesudom. Pa je došao Habib, pa je rekao: "O Ebu Abdurahmane! Da li mogu ovi mladići da čitaju kao što čitaš (ti Kur'an)?" Rekao je: "Zar ne (Pazi)! Zaista ti da si htio (tj. Zaista ako hoćeš), zapovjedio bi (ili: zapovjedio bih ja) nekome (od) njih da čita tebi." Rekao je: "Da." Rekao je: "Čitaj, o Alkamete!" Pa je rekao Zejd, sin Hudejra, brat Zijada, sina Hudejra: "Zar zapovjedaš Alkametu da čita, a nije (on) najbolji čitač (između, od) nas?" Rekao je: "Zar ne (Pazi)! Zaista ako si ti htio (ako hoćeš, veli Ibnu Mesud), izvijestiću te o (onome) što je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, o tvome narodu i (o) njegovome narodu." (Zejd, sin Hudejra bio je iz Esedovića koje je jednom prilikom Muhamed a.s. pokudio, a Alkamete je bio iz Jemena iz plemena Nah'i - Nah'jevića koje je pohvalio Muhamed a.s. .) Pa sam pročitao (veli Alkamete) pedeset ajeta iz sure Merjem, pa je rekao Abdullah: "Kako vidiš (smatraš)?" Rekao je (Habab): "Već je uljepšao (tj. Čitao je lijepo)." Rekao je Abdullah (Mesudov): "Ne čitam (nijednu) stvar (ništa, pa da bude drukčije) osim (tako), a on (također) čita nju." Zatim se je obazreo ka Hababu, a na njemu (na Hababu) je prsten od zlata, pa je rekao:

"Zar nije došlo (nastupilo) vrijeme (čas) za ovaj prsten (ovome prstenu) da se baci?" Rekao je (Habab): "Zar ne (Pazi)! Zaista ti nećeš vidjeti njega na meni poslije danas (od danas)." Pa je bacio njega (Pa ga je bacio). Predao je njega (prednji hadis) Gunder od Šubeta.

PRIČA (PLEMENA) DEVSOVI ĆA I TUFEJLA, SINA AMRA, DEVSOVI ĆA PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Ibnu Zekvana, od Abdurahmana Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je: Došao je Tufejl, sin Amra ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista Devsovići su već propali, pogriješili su i nisu htjeli (da prime Islam), pa moli Allaha na njih (da pošalje kaznu, tj. pa prokuni ih)." Pa je rekao: "Moj Bože! Naputi (Uputi na pravi put) Devsoviće, i dovedi ih (pokorne nama)." PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Ismail od Kajsa, o Ebu Hurejreta, rekao je: Pošto sam došao (tj. krenuo) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, rekao sam u (tom) putu (na tom putu): "O (jedne li velike) noći od (zbog) njezine duljine i njezina truda (umora)! Na (to) da je ona (tj. I pored toga ona je) iz kuće (njihovoga) bezvjerstva spasila." I pobjegao je (jedan) dječak moj u (tom) putu. Pa pošto sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam se prisegnuo njemu (na vjernost), pa dok sam ja kod njega, kadli se je pojavio (taj moj) dječak. Pa je rekao meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O Ebu Hurejrete! Ovo je tvoj dječak (tj. Evo tvoga dječaka)!" (A prije toga nije Muhamed a.s. poznavao toga dječaka, kaže se u komentarima, pa se i u ovome slučaju vidi jedna od mudžiza.) Pa sam rekao (veli Ebu Hurejrete): "On je za lice Allaha!" (To jest: "On je u ime Allaha slobodan!") Pa je oslobodio njega. (Dječak je, dakle, bio rob prije toga časa.) GLAVA priče izaslanstva (plemena) Tajja i hadisa (ili: i razgovora) Adija, sina Hatima. PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete, pričao nam je Abdul-Melik od Amra, sina Hurejsa, od Adija, sina Hatima, rekao je:

Došli smo Umeru u (jednome) izaslanstvu, pa je počeo (da) zove (poziva jednoga po jednoga) čovjeka po čovjeka i (da) imenuje njih (da ih po imenu poziva). Pa sam rekao: "Zar ne poznaješ mene, o zapovjedniče vjernika?" Rekao je: "Da. Primio si Islam pošto su (tj. kad su) bili bezvjernici (oni), i došao si pošto su (oni) otišli nazad (kada su bježali nazad), i bio si vjeran pošto su bili (dok su oni bili) vjerolomni, i poznavao si pošto su (dok su oni) nijekali (osuđivali Islam i muslimane)." Pa je rekao Adij: "Pa se neću tada brinuti (Ne brinem se, ne marim tada ni za šta, ni za što drugo)."

Peti dio od Sahiha Ebu Abdullaha Muhameda, sin Ismaila sina Ibrahima sina Mugireta sina Berdizbeha, Buharije Džu'fije, bio zadovoljan Allah, uzvišen je, od njega i ukoričio (tj. obasuo, obuhvatio) ga sa Svojom milošću i nastanio ga (u) sredinu Svoga raja! Amin (Uslišaj)!

SAHIH BUHARIJE

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA RATOVANJA (VOJNI)

(ratova, vojnih poduhvata, vojnih pohoda) GLAVA ratovanja (vojne zvane) 'Ušejreta, ili 'Usejreta. (Ušejrete i Usejrete su imena mjesta na domak obale Crvenoga mora u okolici luke Jenbu'. Prema tome onda ovo ima da znači: GLAVA u kojoj se spominje vojna, vojni pohod na mjestu Ušejrete, ili Usejrete.) A rekao je Ibnu Ishak: Prvo što je ratovao (vojevao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bila) je (vojna prema mjestu) El-Ebva-u, zatim (prema) Buvatu, zatim (prema) 'Ušejretu. (El-Ebva' je prema Meki kada se ide iz Medine, a Buvat i Ušejrete su prema Jenbu'-u.) PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Vehb, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka: Bio sam k strani (uz stranu, tj. do) Zejda, sina Erkama, pa se reklo njemu (Upitan je): "Koliko je ratovao (vojevao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od ratovanja (od vojni)?" Rekao je: "Devetnaest." Reklo se je: "Koliko si ti ratovao sa njim (u društvu bivši, dakle: U koliko si ti ratova, bitaka bio s njim)?" Rekao je: "Sedamnaest." Rekao sam: "Pa koja (od) njih je bila prvo (prva od tih vojni, ratova, bitaka)?" Rekao je: "El-Usejrete, ili El-Ušejr." Pa sam (to) spomenuo Katadetu, pa je rekao: "El-Ušejr." GLAVA spominjanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (o tome) ko će se ubiti u (borbi na) Bedru (da će biti ubijen). PRIČAO MI JE Ahmed, sin Usmana, pričao nam je Šurejh, sin Meslemeta, pričao nam je Ibrahim, sin Jusufa, od svoga oca, od Ebu Ishaka, rekao je: pričao mi je Amr, sin Mejmuna, da je on čuo Abdullaha, sina Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, pričao je (on) od Sa'da, sina Muaza, da je on rekao:

Bio je (on - Sa'd, sin Muaza) prijatelj Umejjetu, sinu Halefa. I bio bi Umejjete kada bi prolazio pokraj Medine, odsijedao na (tj. u, kod) Sa'da. A bio bi Sa'd kada bi prolazio pokraj Meke, odsijedao (odsjedao) na (u, kod) Umejjeta. Pa pošto je došao (stigao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, otišao je Sa'd obavljajući (on) umru (malo hodočašće). Pa je odsjeo na (u, kod) Umejjeta u Meki, pa je rekao Umejjetu: "Pogledaj mi čas praznoće (prostora okolo Ka'be kako bih) možda ja (mogao bez smetnje) da ophodim Kabu." Pa je izveo njega blizu od polovine (toga) dana. Pa je susreo (sreo) njih dvojicu Ebu Džehl, pa je rekao: "O Ebu Safvane! Ko je ovaj (tj. ovo) s tobom?" Pa je rekao: "Ovo je Sa'd." Pa je rekao njemu Ebu Džehl: "Zar ne (Pazi)?! Vidim te (da) ophodiš u Meki siguran (bezbjedan), a već ste dali odsjesti prevjericama (ovim, tj. a već ste zaštitili ove koji su napustili svoju staru vjeru i prešli u drugu vjeru), i tvrdili ste (tj. i vi još tvrdite) da ćete vi pomoći njih i potpomagati ćete ih. Zar ne (Pazi)?! Tako mi Allaha da nije (toga) da si ti sa Ebu Safvanom, ne bi se vratio k svojoj porodici zdrav." Pa je rekao njemu Sa'd, a podigao je svoj glas na njega: "Zar ne (Pazi)?! Tako mi Allaha zaista ako spriječiš meni ovo, zaista spriječiću svakako tebi (ono) što je ono teže tebi od njega (od ovoga): put tvoj na Medinu (pokraj Medine)." Pa je rekao njemu Umejjete: "Ne podiži svoga glasa, o Sa'de, na Ebu-Hakema, gospodara stanovnika (ove) doline." Pa je rekao Sa'd: "Pusti nas od sebe, o Umejjete! Pa tako mi Allaha zaista već sam čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Zaista oni su ubojice (ubice, tj. oni će ubiti) tebe." Rekao je: "U Meki?" Rekao je: "Neću znati (tj. Ne znam gdje će te ubiti oni)." Pa se je uplašio zbog toga žestokim plašenjem (vrlo se preplašio, uplašio). Pa pošto se vratio Umejjete k svojoj porodici (ženi), rekao je: "O Ummu Safvano! Zar nisi vidjela (čula) šta je rekao meni Sa'd?" Rekla je: "A šta je rekao tebi?" Rekao je: "Tvrdio je da je Muhammed izvijestio njih da su oni ubojice mene (moje ubice)." Pa sam rekao njemu (Pitao sam ga): "U Meni (Jel' u Meki)?" Rekao je (Odgovorio mi je): "Neću znati (tj. Ne znam)." Pa je rekao Umejjete: "Tako mi Allaha neću izlaziti iz Meke." Pa pošto je bio dan Bedra, tražio je u boj Ebu Džehl (određene) ljude. Rekao je: "Stignite vašu (svoju) karavanu (da je spasite da ne bude zarobljena)." Pa je mrzio Umejjete da izađe. Pa je došao njemu Ebu Džehl, pa je rekao: "O Ebu Safvane! Zaista ti (znaj), kada vide tebe ljudi (da) si već zaostao (izostao), a ti si gospodar (ove) doline, zaostaće (izostaće i oni) sa tobom." Pa je neprestano s njim (tako razgovarao) Ebu Džehel (Ebu Džehl) dok je rekao (dok nije rekao najzad Umejjete): "Što se tiče kad (pošto) si savladao (obladao ti) mene (toliko, pa kad si me toliko obladao), pa tako mi Allaha zaista kupiću (ja) svakako najplemenitiju devu (kamilu) u Meki (na kojoj se može pobjeći u slučaju opasnosti)." Zatim je rekao Umejjete: "O Ummu Safvano! Opremi me (za puta)." Pa je (ona) rekla njemu: "O Ebu Safvane! A već si zaboravio šta je rekao tebi tvoj prijatelj Jesribija (Jesribovac)." Rekao je: "Ne (Nisam). Neću da pređem sa njima osim blizu (tj. Neću s njima ići dugo)." Pa pošto je izašao Umejjete, uzeo je (počeo je da) neće odsjesti (da ne odsjeda nijendo) odsjedalište (drukčije) osim (tako da) je ukolinčio (ukoljenčio bi on) svoju devu (da mu ne bi pobjegla). Pa je neprestano (bio) sa tim (na tom postupku, stalno je tako postupao) dok je (ipak i pored te opreznosti) ubio njega Allah, moćan je i veličajan je, u (tj. na) Bedru (rukom Bilalovom, tj. posredstvom Bilala).

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA TUMA ČENJA (objašnjenja, komentara) KUR'ANA "Errahman" i "errahim" su dva imena (pridjeva, atributa koja su izvedena) od (riječi, imenice) "rahmetun": milost (samilost). "Errehimu" i "errahimu" su sa jednim značenjem (imaju isto značenje: milostiv), kao (i oblici pridjeva, atributa - odnosno atributa i glagolskoga pridjeva aktivnoga) "el-alimu" i "el-alimu": znan. (NAPOMENA: Riječi "el-alimu" i "el-alimu" su isto napisane, ali se dugačije izgovaraju. Kod prve riječi naglasak je na "i", a kod duge riječi na "a".) GLAVA (onoga) što je došlo o otvaračici Knjige (Fatihi, tj. o prvoj suri Kur'ana koja se zove otvaračica Knjige, ili Otvaračica Knjige), a imenovala (tj. nazvala) se (ova sura, zove se ovo poglavlje Kur'ana još i) majkom Knjige (tj. Izvorom, vrelom, početkom Knjige zbog toga što je slučaj) da se ono počinje sa pisanjem nje u Zbirkama (tj. u zbirkama u kojima je ispisan Kur'an, u primjercima Kur'ana), i (zbog toga što) se počinje sa čitanjem njezinim (učenjem nje) u (toj) molitvi. A "din" (riječ koja se nalazi u trećem odlomku, ajetu te sure) je plata (naplata, nagrada) u (tom) dobru i (tom) zlu; (u poslovici se kaže: "kema tedinu tudanu", a to znači): kao što plaćaš, platiće se tebi. A rekao je Mudžahid: "Biddini" je (isto što i) "bil-hisabi": u obračun (u međusobni račun), "medinine" je "muhasebine": s kojima se obračunava (sa kojima se ima obračunati). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta, rekao je: pričao mi je Hubejb, sin Abdurahmana, od Hafsa, sina Asima, od Ebu Seida, sina Muala-a, rekao je: Klanjah (Klanjao sam, Klanjavah ja) u Bogomolji, pa je pozvao mene (jednom prilikom, jedne prilike) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa nisam odgovorio njemu (tj. pa se nisam odazvao njemu odmah, u prvi čas), pa sam rekao (izvinjavajući se): "O poslaniče Allaha! Zaista ja klanjah (klanjao sam)." Pa je rekao: "Zar nije rekao Allah: "..... odgovorite (odazovite se) Allahu i (Njegovom) poslaniku kada je pozvao vas....."." Zatim je rekao meni: "Zaista podučiću (poučiću) svakako tebe (jednu) suru, ona je najveća (po smislu između) sura u Kur'anu prije (nego) da izađeš iz Bogomolje." Zatim je uzeo za moju ruku. Pa pošto je htio da izađe, rekao sam njemu: "Zar nisi rekao: "Zaista ću podučiti (poučiti) svakako tebe (jednu) suru, ona je najveća sura u Kur'anu?" Rekao je: "Hvala Allahu gospodaru (Gospodu) svjetova.". Ona je (to) sedam (koji) su po dva (ili: koje su po dvije) i Kur'an veliki koji (je taj što) se je meni dao on." (Ima mnogo tumačenja zbog čega se ova sura naziva "esseb'ul-mesani", i uopće šta znači sami izraz "esseb'ul-mesani", ali ta tumačenja nećemo prikazivati ni navoditi. Jedino još jednom

napominjemo da doslovno "esseb'ul-mesani" znači: izvjesnih sedam koje su po dvije. Ovdje još napominjemo naknadno da izraz iz prethodne GLAVE "Kema tedinu tudanu: Kao što plaćaš, platiće se tebi.", smatraju i hadisom, ali pošto je to ocijenjeno kao slab, nepouzdan hadis, tj. nije sigurno da je to Muhamed a.s. rekao, zato se je gore taj izraz i označio kao poslovica.) GLAVA "..... osim (tj. a ne na put onih što) se rasrđeno na njih, a ni (na put onih) zalutalih.". PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Sumeja, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kada je rekao (Kada kaže taj) vođ (tj. predvodnik u molitvi) "...... osim (onih što) se je rasrđeno na njih i ni (i ne na put) zalutalih.", pa recite: Amin (Uslišaj). Pa ko (bude taj da) se je složio (podudario) njegov govor (sa) govorom (izvjesnih) anđela (meleka), oprostilo se je (tj. oprostiće se) njemu (ono) što je proturio naprijed od svoga grijeha (od svoga griješenja)."

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA SURA BEKARETE (BEKARA) "I POU ČIO JE ADEMA (TA) IMENA, SVA NJIH.....". PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam, pričao nam je Katadete od Enesa, bio zadovoljan Allah, uzvišen je, od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je meni Halifete: Pričao nam je Jezid, sin Zurej-a, pričao nam je Seid od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Sakupiće se (izvjesni) vjernici (na) sudnjem danu, pa će govoriti: "Da smo tražili zagovaranje (šefa'at, tj. zagovornika koji će da se moli za nas) ka našem Gospodu (tj. Zašto ne tražimo zagovaranje ka našem Gospodu)?" Pa će doći Ademu (Adamu), pa će reći (oni njemu): "Ti si otac (tih) ljudi. Stvorio je tebe Allah sa Svojom rukom (tj. Svojom moći), i uničičio je tebi Svoje anđele (tj. i zapovjedio je da padnu ničice-na sedždu tebi Njegovi anđeli), i poučio je tebe imena svake stvari, pa zagovaraj (zauzimaj se) za nas kod svoga Gospoda (tj. moli Ga sve dotle) dok odmori nas (tj. tako da nas odmori, da nam dadne mira i odmora) od ovoga našega mjesta (tj. od muke i tegobe stajanja na ovome našem mjestu)." Pa će reći (on): "Nisam ovdje vama (tj. Nisam za to vama pogodan)." I spomenuće svoj grijeh, pa će se stidjeti (i reći će im): "Idite Nuhu (Noju, Noemu), pa (tj. jer) zaista on je prvi poslanik (što) je poslao njega Allah ka stanovnicima Zemlje." Pa će doći njemu, pa će reći: "Nisam ovdje vama (pogodan)." I spomenuće svoje pitanje svoga Gospoda (Gospodara o onome, za ono) što nije za njega (njemu) sa njim (tj. za to, za tu stvar nikakvo) znanje, pa se stidi (tj. pa će se i Nuh stidjeti), pa će reći: "Idite prijatelju Milosrdnoga (tj. Ibrahimu, Avramu)." Pa će doći njemu, pa će reći: "Nisam (ni ja za to pogodan) ovdje vama. Idite Musa-u (Mojsiju), robu (Božijemu takvom što) je (koji je) govorio njemu Allah (izravno, direktno) i dao je njemu Tevrat." Pa će doći njemu, pa će reći: "Nisam (ni ja) ovdje vama (pogodan)." I spomenuće ubijanje (one) osobe

bez (odmazde za ubijanje neke) osobe, pa se stidi (pa će se i on stidjeti) od svoga Gospoda (svoga Gospodara), pa će reći: "Idite Isa-u (Isusu), robu Allaha, i Njegovom poslaniku, i riječi Allaha i Njegovom duhu (Duhu)." Pa će reći (i Isa): "Nisam ovdje vama. (dakle: Nisam ni je za to pogodan pa ne mogu se ni ja za vas zauzimati.) Idite Muhamedu, pomilovao ga Allah i spasio, robu (Božijem koji je takav da) je oprostio Allah njemu (i ono) što je proturio naprijed od svoga grijeha (griješenja) i što je ostavio ozadi (iza)." Pa će doći meni. Pa ću otići čak (da) tražim dozvolu, na (tj. od) svoga Gospoda. Pa će se dozvoliti (meni). Pa kada sam vidio (kada vidim) svoga Gospoda, pao sam (pasti ću, pašću) ničičeći (spuštajući se ničice, činiću sedždu), pa će ostaviti mene šta (tj. koliko) je htio (koliko hoće da budem u položaju ničice, na sedždi). Zatim će se reći: "Podigni svoju glavu, i pitaj (moli, prosi), daće se tebi ono (to što pitaš, što prosiš, moliš da ti se dadne), i reci, čuće se (slušaće se, udovoljiće se), i zagovaraj, primiće se tvoje zagovaranje." Pa ću podignuti svoju glavu, pa ću zahvaljivati Njemu sa zahvaljivanjem (što) će poučiti mene njega (On). Zatim ću zagovarati (zauzimati se), pa će ograničiti meni (jednu) granicu (tj. jedan narod, jedne ljude), pa ću uvesti njih (u) raj. Zatim ću se vratiti (ponovo, ponovno) k Njemu, pa kada sam vidio svoga Gospoda slično Njemu (tj. slično kao i prvi puta što sam Ga vidio, opet će se ponoviti cijeli red radnji), zatim ću zagovarati, pa će ograničiti meni (jednu) granicu, pa ću uvesti njih (u) raj. Zatim ću se vratiti treći (puta). Zatim ću se vratiti četvrti (puta), pa ću reći: "Nije ostao u Vatri (niko drugi) osim ko (je takav da) je zadržao njega Kur'an (tj. osim onih za koje je u Kur'anu rečeno da će ostati "halidine fiha: bivši oni vječno u njemu") i (ko je takav da) je trebalo na njega (za njega to) vječno bivanje (ostajanje u paklu)." Rekao je Ebu Abdullah: ...... osim ko (je takav da) je zadržao njega Kur'an - misli (na) govor Allaha, uzvišen je: "..... halidine fiha.....: bivši oni vječno u njoj (u vatri pakla, tj. u paklu).....". GLAVA. Rekao je Mudžahid: "ka svojim sotonama": svojim drugovima od (tih) dvoličnjaka (licemjeraca) i (tih) idolopoklonika. "Obuhvatač za (te) nevjernike.": Allah je sakupljač njih. "Sibgatun" (znači boja, ali po tumačenju Mudžahida to) je: vjera. "..... na skrušene (ponizne).": na (te) vjernike uistinu (istinom, tj. na prave vjernike). Rekao je Mudžahid: "..... sa snagom.....": (to znači da vjernik) radi sa (onim, po onome) što je u njemu (u onome što je Allah dao, objavio). A rekao je Ebul-Alijeti (Ebul-Alijete): ".... bolest....", je sumnja (a radi se o ajetu u kojem se kaže: "U njihovim srcima je bolest...."). (Svaka riječ u navodnicima, pod navodnicima je, u stvari, prevod teksta Kur'ana, riječ iz nekoga ajeta sure Bekareta, Bekare, ali se neće opširnije navoditi prevod tih ajeta, jer bi to oduzelo mnogo prostora i vremena. Jasno je da će zato mnogima ovi tekstovi u Buharijinom prevodu biti nejasni zbog toga, a osobito ako ne poznaju dobro tekst Kur'ana, posebno originalni arapski tekst.)

"i što je ozadi nje (iza činjenice pretvaranja u drugi oblik)....": je (jedna) pouka za (onoga) ko je ostao (na životu, u životu, poslije slučaja kažnjavanja pretvaranjem u oblik životinje nekih ljudi). "..... nema biljega (tj. pjege, mrlje).....": nema bjeline (bijele tačke). A rekao je (drugi) osim njega (osim Ebul-Alijeta u vezi tumačenja nekih tekstova iz sure Bekareta ovo): "..... traže vas (vam, ili: opterećuju vas)...." je (značenja): daju vam (lošu kaznu). "El-velajetu", (čitano) sa vokalom "e" (poslije slova "v") je infinitiv (izraza) "velaun", a ona je (tj. a ta riječ znači) gospodarenje (gospodarstvo; ili: božanstvenost). A kada se je stavilo (čitalo) "i" (poslije) slova "v" (tj. "el-vilajetu"), pa ona je (značenja) zapovjedništvo. A rekao je neki (od) njih (tj. neki komentator): Zrna (Bobe) koja se (god) jedu, sva su ona "fum (fumun)". A rekao je Katadete: "..... pa su se vratili (ili: pa su priznali).....", je: pa su se prevrnuli (obrnuli). A rekao je (neko drugi) osim njega (osim Katadeta): "..... traže pobjedu....", je: traže pomoć. "...... prodali su....", je: kupili su. "..... raina (: pazi nas).....", je od (izraza, tj. od korijena riječi) "ruunetun: bivanje glupim (biti glup). Kada su htjeli da proglase glupim (jednoga) čovjeka, rekli su (rekli bi oni) glup (neki govor). ".... neće plaćati.....", je: neće koristiti. ".... korake.....", je od koračanje (koracanje, koracati), a značenje (toga) je njegove tragove (ne slijedite). Njegov govor, uzvišen je: "..... pa ne činite Allahu (nikakvih Njemu) ravnih (bića), a vi znate (tj. znajući, svjesno).". PRIČAO MI JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ebu Vaila, od Amra, sina Šurahbila, od Abdullaha (Mesudovoga), rekao je: Pitao sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Koji grijeh je najveći kod Allaha?" Rekao je: "Da učiniš Allahu (nekoga) ravnoga (ravnim), a On (a Allah) je stvorio tebe." Rekao sam: "Zaista to je zaista velik (grijeh)." Rekao sam: "Zatim koji (je)?" Rekao je: "Da ubiješ svoje dijete, bojiš se (tj. bojeći se ti) da jede (da se hrani ono) sa tobom." Rekao sam: "Zatim koji (je, A zatim koji je sljedeći najveći grijeh)?" Rekao je: "Da bludničiš (međusobno sa) ženom tvoga (svoga) susjeda (komšije)." I Njegov govor, uzvišen je (On-Allah): "I zasjenili smo (tj. natkrilili smo) nad vama (te) oblake, i spustili smo na vas (tj. vama) manu (nebeski kruh) i (te) prepelice, jedite od lijepih (vrsta hrane) što smo dali vama (što smo opskrbili vas), a nisu nasilje učinili nama, a ali su bili (takvi da) svojim osobama čine nasilje." A rekao je Mudžahid: "El-mennu" je (neka) smola, a "essekva" su (izvjesne) ptice. PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Abdul-Melika, od Amra, sina Hurejsa, od Seida, sina Zejda, bio zadovoljan Allah, uzvišen je, od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Gomoljika je od mane, a njezina voda je lijek za oko." (Riječ "el-kem'etu" znači gomoljika, vrsta samonikle podzemne jestive gljive; a po nekima "el-kem'etu" je pečurka.) GLAVA:

"I pošto smo rekli: "Ulazite (u) ovu naseobinu, pa jedite od nje gdje ste htjeli (gdje hoćete) ugodno, i ulazite (na ta) vrata čineći ničicu (vi, čineći sedždu), i govorite: "Spuštanje (tj. Zbacivanje tovara grijeha sa nas je naša želja i molba)", oprostićemo vama vaše pogreške; a povećaćemo (tima) dobročiniteljima.". "..... regaden (ugodno)....", je (značenja): prostran (tj. prostrano), mnogobrojan (mnogobrojno). PRIČAO MI JE Muhamed, pričao nam je Abdurahman, sin Mehdije, od Ibnul-Mubareka, od Mamera, od Hemama, sina Munebiha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: Reklo se je Israelićanima: "Ulazite (na ta) vrata čineći ničicu (sedždu vi), i recite: "Spuštanje (Zbacivanje grijeha želja je naša)!" Pa su unišli (na taj način da) puzaju (pužu se) na svojim stražnjicama. Pa su zamijenili (izmijenuli) i rekli su: "Spuštanje (Zbacivanje grijeha - i još su na to dodali ismijavajući se oni, dodali su ironično) zrno u dlaki." Njegov govor: "Ko je bio neprijatelj Džibrilu.....". A rekao je Ikrimete: "Džebre", i "mike" i "serafi" je rob (tj. sva tri ta izraza znače: rob), ile je Allah. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Munira, čuo je Abdullaha, sina Bekra, pričao nam je Humejd od Enesa, rekao je: Čuo je Abdullah, sin Selama, za dolaženje (za dolazak) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u (tj. na jednoj) zemlji bere (plodove), pa je došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista ja sam pitalac (tj. pitam) tebe o trima (stvarima, o tri stvari što) neće znati njih (koje njih ne zna niko) osim (jedan) vjerovijesnik. Pa šta je prvi (od) znakova Časa, i šta je (i koja je) prva hrana stanovnika raja, i šta iščupa (tj. povuče, okrene to) dijete ka svome ocu (da sliči, da liči), ili ka svojoj majci (da sliči, da je nalik)." Rekao je: "Izvijestio me je za njih Džibril maločas (malopre, maloprije)." Rekao je: "Džibril?" Rekao je: "Da." Rekao je: "To je neprijatelj Židova od (tih) anđela (od meleka)." Pa je čitao (pročitao) ovaj ajet: "Ko je bio neprijatelj Džibrila, pa zaista on je spustio (snio, donio) njega na tvoje srce.....". "Što se tiče prvoga (od) znakova Časa, pa (to je jedna) vatra (koja) će sakupiti (te) ljude od (toga) istoka ka (tom) zapadu. A što se tiče prve hrane stanovnika raja, pa (to je) povećanje (ili: višak) jetre (jedne) ribe. A kada je prestigla (nadmašila) voda (tečnost, sperma) čovjeka vodu žene, iščupala je dijete (tj. povukla je dijete ka ocu da bude nalik), a kada je prestigla (nadmašila) voda žene, iščupala je (povukla je žena dijete sebi da njoj bude nalik)." Rekao je: "Svjedočim da nema božanstva osim Allah, i svjedočim da si ti poslanik Allaha! O poslaniče Allaha! Zaista Židovi su narod (tj. ljudi) lažljivci (klevetnjaci), i zaista oni ako znaju (znadnu, saznaju) za moje primanje Islama prije (nego) da pitaš njih, oblagaće me (oklevetaće me)." Pa su došli Židovi, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Koji čovjek (tj. Kakav) je Abdullah u (među) vama?" Rekli su: "Najbolji (od) nas je i sin najboljega (od) nas je, i naš gospodin je i sin našega gospodina (gospodara) je." Rekao je: "Da li ste mislili (tj. Da li mislite to tako o njemu i u slučaju) ako je (ako bi) primio Islam Abdullah, sin Selama?" Pa su rekli: "Dao utočište njemu (tj. Sačuvao ga) Allah od toga!" Pa je izašao Abdullah, pa je rekao: "Svjedočim da nema božanstva osim Allah, i da je Muhamed poslanik Allaha!" Pa su rekli: "Najgori je (od) nas i sin je najgorega (od) nas." I sebi su okrnjivali njega (tj. klevetali su ga). Rekao je: "Pa ovo je (njihov postupak) koji je (taj što se) pribojavah (kojega sam se bojao, plašio), o poslaniče Allaha." GLAVA Njegovoga govora: "Nismo dokinuli (ukinuli, derogirali ništa) od ajeta (tj. nijednoga ajeta) ili odgodili njega.....". (Ili: "Što dokidamo od ajeta ili odgađamo ga....".). PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jahja, pričao nam je Sufjan od Habiba, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, rekao je: rekao je Umer, bio zadovoljan Allah od njega: Najbolji čitač (učač Kur'ana između) nas je Ubej, a najbolji sudija (tj. a najznaniji u vezi suđenja, o suđenju između) nas je Alija. A zaista mi zaista ostavljamo (ponešto) od govora Ubeja (od mišljenja Ubejovoga), a to je (zbog toga što je slučaj) da Ubej govori: Neću ostaviti (nijednu) stvar (što) sam čuo nju od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a već je rekao Allah, uzvišen je: "Ne dokidamo (ili: Što dokidamo) od ajeta, ili odgađamo njega.....". (To jest: Iako uzvišeni Allah kaže da dokida, ukida neke ajete, ili ih odgađa, Ubej kaže da on neće ostaviti ništa što je čuo od Muhameda a.s., pa zbog toga mi nešto i ostavljamo, izostavljamo od Ubejovoga mišljenja, jer on ne priznaje dokidanje, ukidanje nekih ajeta.) GLAVA: "I rekli su: Uzeo je sebi Allah dijete - slavljen je On (tj. Uzvišen je On i čist i očišćen je od tako nečega On)! - .....". PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Abdullaha, sina Ebu Husejna, pričao nam je Nafi', sin Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: Rekao je Allah (dž.š.): "Čini (Oglašava) lažnim Mene čovjek (doslovno: sin Adema, Ademov sin - a to je čovjek), a nije bilo njemu to (a nije to njemu pristojno, dostojno); i grdi Me, a nije bilo njemu to (pristojno i dostojno). Pa što se tiče njegovoga činenja (činjenja, oglašavanja) lažnim Mene, pa tvrdio je (tvrdi čovjek) da Ja neću moći da povratim njega (u život) kao što je bio (da ga ne mogu poslije njegove smrti opet u život vratiti). A što se tiče njegovoga grdenja (njegove grdnje) Mene, pa (to sadrži) njegov govor (da) je za Mene dijete (tj. da Ja imam dijete). Pa

slava Meni (veća, viša nego to) da sebi uzimam družicu (ženu), ili dijete (tj. Pa uzvišen sam Ja, očišćen, čist, daleko sam Ja od toga da uzimam sebi ženu ili dijete)!" GLAVA: "..... i sebi uzmite od mjesta Ibrahima (Ibrahimovoga) klanjalište......". "..... zavraćalište (tj. mjesto gdje se zavraća, ponovno, dolazi, opet gdje se dolazi)....". "Jesubune" je (što i) "jerdžiune": vraćaju se. ("Mesabeten" i "jesubune" su od istoga korijena, pa je zato ovdje spomenuta ta riječ "jesubune".) PRIČAO NAM JE Museded od Jahja-a, sina Seida, od Humejda, od Enesa, rekao je: rekao je Umer, bio zadovoljan Allah od njega: Složio (Podudario) sam se (sa) Allahom u trima (zapovjedima, tj. Pogodio sam slučajno Allahovu odredbu u tri Njegove zapovjedi), ili: Složio se je (sa) mnom moj Gospod u tri (zapovjedi, tj. Slučajno je odredio moj Gospod ono što sam želio i predlagao ja u tri zapovjedi koje je On zapovjedio). Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Da si sebi uzeo od mjesta Ibrahima (Ibrahimovoga) klanjalište!" I rekao sam: "O poslaniče Allaha! Ulazi tebi (i taj) dobri i (taj) nevaljali (griješni musliman), pa da si zapovjedio majkama (tih) vjernika (tj. svojim ženama, suprugama) za (taj) zastor (zavjesu da postave, pa da iza nje-zavjese-odgovaraju i razgovaraju one u slučaju potrebe)." Pa je spustio Allah ajet (toga) zastora. Rekao je: I doprlo je meni korenje (ukor) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, neke (neku od) svojih žena, pa sam unišao njima. Rekao sam: "Ako ste se prošle (Ako se prođete takvih postupaka zbog kojih vas kori, dobro će biti; a to znači: Zaista ili ćete se vi proći toga što izaziva njegov prijekor, ukor), ili će zaista zamijeniti svakako Allah Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, (umjesto vas) bolje (žene) od vas", čak sam došao (prišao bliže) jednoj (od) njegovih žena (savjetujući ih, ali) rekla je (ona): "O Umere! Zar nema u poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (dovoljno onoga) što savjetuje (s njime) svoje žene, čak (da) savjetuješ njih ti (a da ih ti savjetuješ, a ti si se našao da ih savjetuješ)?!" Pa je spustio Allah: "Možda njegov Gospod, ako je razveo (ako razvede on) vas, da zamijeni njemu supruge bolje od vas (bivši one) muslimanke (predane)...." Ajet (taj vidjeti). A rekao je Ibnu Ebu Merjeme: Izvijestio nas je Jahja, sin Ejuba, pričao mi je Humejd: čuo sam Enesa od Umera. Njegov govor, uzvišen je: "I pošto podignu Ibrahim (Avram te) temelje od (te) kuće (tj. Ka'be) i Ismail, naš Gospode, primi od nas, zaista Ti, Ti si svečujni, sveznajući." "El-kavaidu" je (isto što i) "esasuhu": njezin temelj. Jednina njezina je "kaidetun" (jer "el-kavaidu" je množina). A (u izrazu) "el-kavaidu minennisai": koje su u klimakteriju od žena", jednina njezina (tj. jednina od riječi "el-kavaidu" u tom izrazu) je "kaidun". (Dakle, kada izraz "el-kavaidu" znači žene u klimakteriju, onda mu je jednina "kaidun". Ako, pak, taj izraz znači, temelj, ili znači žene koje sjede, onda mu je jednina "kaidetun".)

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Ibnu Šihaba, od Salima, sina Abdullaha da je Abdullah, sin Muhameda sina Ebu Bekra izvijestio Abdullaha, sina Umera, od Aiše, bio zadovoljan Allah, uzvišen je, (Uzvišeni Allah) od nje (s njom), supruge (žene) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zar nisi vidjela da je tvoj narod (tj. da su tvoji ljudi) izgradili (tj. obnovili, obnavljali) Ka'bu i (da) su skratili (malo) od temelja Ibrahima?" Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! Zar nećeš vratiti nju na temelje Ibrahima?" Rekao je: "Da nije mlado (tj. skorašnje) bivanje tvoga naroda u bezvjerstvu, (učinio bih to)." (Tumačenje ove izreke već je prošlo u tekstu, odnosno ovome prevodu kada je bilo riječi od hadisima o hadžu.) Pa je rekao Abdullah, sin Umera: Zaista ako je bila Aiša čula ovo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ne mislim poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je ostavljao potiranje (i ljubljenje tih) dvaju uglova koja slijede (nalaze se njih dva uz) polukružni zid (tj. prema polukružnom zidu zvanom hidžru - pa ta dva ćoška, ugla nije potirao ni zbog čega drugoga) osim (zato što je slučaj) da se Kaba nije upotpunila na temeljima Ibrahima. GLAVA: "Govorite (Recite): Vjerovali smo (tj. Vjerujemo mi) u Allaha i što se je spustilo (objavilo) k nama.....". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Usman, sin Umera, izvijestio nas je Alija, sin Mubareka, od Jahja-a, sina Ebu Kesira, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili su stanovnici (tj. sljedbenici) knjige (Božije objavljene prije Kur'ana, a to se misli na Tevrat, Zebur i Indžil koji su sabrani u jednu zbirku koja se zove Biblija, a biblija na latinskom znači: knjiga - pa pripadnici Biblije, odnosno njezini sljedbenici bili su običaja da) čitaju (iz Biblije) Tevrat u (na) ibranijskom (jevrejskom) jeziku i (da) tumače njega (Tevrat) u (na) arapskom jeziku stanovnicima (sljedbenicima) Islama, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne potvrđujte sljedbenike Biblije, a (i) ne učinite (ne oglašavajte) lažnim njih, i govorite (recite im): "Vjerovali smo (Vjerujemo) u Allaha i što se je spustilo k nama (od Allaha).....". "Reći će (ti) glupi (maloumni) od (tih) ljudi: "Šta je okrenulo leđa njima (tj. Šta je okrenulo, skrenulo njih) od njihove strane (okretanja pri molitvi) koja (je ta što) su bili (oni) na njoj (na nju se okretali)?" Reci: "Allahu je (Allahu pripada taj) istok i (taj) zapad; upućuje koga hoće ka putu pravom.". PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, čuo je Zuhejra od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao (okrećući se) ka kući (toga) svetoga mjesta (tj. ka Jerusalimu nakon preselenja, selidbe u Medinu) šesnaest mjeseci, ili sedamnaest mjeseci, a zadivljavaše ga da bude njegova Strana prema Kabi. I zaista ono klanjao je - ili klanjao je nju, molitvu popodneva i klanjao je sa njim (neki) narod (prvi puta se okrećući prema Kabi po zapovjedi i dozvoli Uzvišenoga Allaha), pa je izašao (jedan) čovjek od (onih) ko je bio klanjao sa njim, pa je prošao pokraj stanovnika

(izvjesne) bogomolje, a oni su naklonjači (a oni su u molitvi u stavu naklonjanja, naklona, ruku'a). Rekao je: "Svjedočim (zaklinjući se) sa Allahom zaista (da) sam već klanjao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, prema Meki (se okrećući)." Pa su se (oni) okrenuli u krugu (tj. napravili su krug) kao što su oni (tj. u stanju obavljanja molitve on ako u stavu ruku-a, naklona okrenuvši se oni) prema Kabi. A bio je (izvjestan broj ljudi onaj) koji je umro na (toj) strani (okretanja prema Jerusalimu) prije (nego se desio slučaj) da se okreće prema Kabi (a to su neki) ljudi (koji) su se ubili (koji su ubijeni u ratu, poginuli), nismo znali šta (da) govorimo o njima (šta da reknemo za njih i njihovo klanjanje). Pa je spustio Allah: "..... a nije bio Allah za (tako nešto da) upropasti vaše vjerovanje (tj. vaše klanjanje, vašu molitvu), zaista Allah je za (te) ljude zaista samilostan milostiv.". "I takođe učinili smo vas (jednim) narodom srednjim (tj. sljedbom umjerenom) zato (da) budete svjedoci na (te) ljude i (da) bude (Moj) poslanik na (nad) vama svjedokom (tj. svjedok)....". PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Rašida, pričao nam je Džerir i Ebu Usamete, a (ova) riječ je za Džerira (tj. a ovo je riječ Džerirova - njegov iskaz kako je on pričao), od Aameša, od Ebu Saliha. A rekao je Ebu Usamete: Pričao nam je Ebu Salih od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zvaće (Pozvaće) se Nuh (Noe) sudnjega dana (tj. na sudnjem danu), pa će reći (govoriti Nuh): "Dvoodazov Tebi, i dvije sreće Tebe (Tvoje, tj. i od Tebe su dvije sreće; i od Tebe je svaka sreća i svako dobro), o moj Gospode!" Pa će reći (govoriti Allah dž.š.): "Da li si priopćio (saopštio)?" Pa će reći (Nuh): "Da." Pa će se reći njegovom narodu: "Da li je priopćio (Božiju objavu Nuh) vama?" Pa će govoriti (reći oni): "Nije došao nama (Nije dolazila nama nikakva ni prilika) od opominjača." Pa će reći (Allah dž.š. Nuhu): "Ko svjedoči tebi?" Pa će reći: "Muhamed i njegov narod (njegova sljedba)." Pa će (oni) svjedočiti da je on već priopćio, i (da) će biti (taj) poslanik nad vama (na vas) svjedok (svjedokom). Pa to je Njegov govor, veličajno je Njegovo spominjanje: "I takođe učinili smo vas (jednim) narodom srednjim (umjerenim, pravednim) zato (da) budete (jedni, neki) svjedoci na (te) ljude i (da) bude (taj) poslanik (tj. Moj poslanik Muhamed) nad vama svjedokom.....", a srednji je pravedan ("veset" je "adl", a "adl" je pravedan). "A nismo učinili (onu) Stranu koja je (ta što) si bio na njoj (ni zbog čega drugoga) osim zato (da) znamo (tj. da pokažemo vama onoga) ko slijedi (ovoga Moga) poslanika (i da se on izdvoji) od (onoga) ko se prevrće na svoje pete dvije, i zaista bila je (ta nova strana prema Kabi) zaista velika (tj. teška stvar za sve) osim na (osim za one) koje je naputio Allah, a nije bio Allah zato (odredio to da) upropasti vaše vjerovanje (tj. vaše klanjanje), zaista Allah je za (te) ljude zaista samilostan, milostiv.". PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Sufjana, od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah, uzvišen je, od njih dvojice: Dok (ti) ljudi klanjaju jutarnju molitvu u bogomolji Kuba-a, kadli je došao (jedan) dolazač (dolazitelj), pa je rekao:

"Spustio je Allah na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) čitanje (tj. jedan ajet Kur'ana) da (se) okreće prema Kabi (Muhamed a.s. kada klanja), pa okrenite se (i vi) prema njoj." Pa su se upravili ka Kabi. GLAVA: "Već vidimo okretanje tvoga lica u (to) nebo, pa zaista okrenućemo svakako tebe strani (onoj što) se zadovoljavaš (s) njom (koju ti voliš), pa okreni tvoje (svoje) lice prema zabranjenoj (tj. svetoj) bogomolji (tj. prema Kabi).....". PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Mutemir od svoga oca (Sulejmana), od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je (pri kraju svoga života): Nije ostao od (onih) ko je klanjao (prema te) dvije strane (niko na životu do sada) osim mene. (Ajnija kaže da to znači da u Basri nije niko više ostao na životu osim Enesa, ali da je u pustinjskim nekim naseljima i predjelima bio neki izvjestan broj još živih ljudi koji su klanjali prema obje Kible.) "I zaista ako bi donio (ti onima) koji (su ti što) se je dala njima (prije tebe Božija) knjiga (tj. Biblija) svaki ajet (dokaz), ne bi slijedili (oni) tvoju stranu.....", do Njegovoga govora: "..... zaista ti si tada zaista od (tih) nasilnika (nepravednika)." PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, rekao je: pričao mi je Abdullah, sin Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Dok su (ti) ljudi u jutarnjoj molitvi u Kuba-u, došao je njima (jedan) čovjek, pa je rekao: "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (imao je takav slučaj da) se je već spustilo njemu noćas (jedno) čitanje (tj. ajet Kur'ana) i već se je zapovjedilo njemu da se okrene prema Kabi. Zar ne (Pazite, Pažnja)! Pa okrenite se njoj." A bilo je lice (tih) ljudi (okrenuto) ka Siriji, pa su se zaokružili (tj. pa su oni napravili krug) sa svojim licima ka Kabi. "Koji (su ti što) smo dali njima (prije Kur'ana tu) knjigu, poznaju njega (tj. prepoznaju njega-Muhameda a.s., ili Kur'an) kao što poznaju svoje sinove, i zaista (jedna) skupina (grupa) od njih zaista sakrivaju (tu) istinu.....", do Njegovoga govora: "...... pa ne budi nipošto od sumnjičavih (od onih koji sumnjaju u tu istinu).". PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera, rekao je: Dok su (ti) ljudi u Kuba-u u molitvi (toga) jutra, kadli je došao njima (jedan) dolazač, pa je rekao: "Zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (imao je slučaj da) se je već spustilo njemu noćas čitanje, i već se zapovjedilo njemu da se okrene prema Kabi, pa okrenite se (i vi) njoj." A bila su njihova lica (okrenuta) ka Siriji, pa su se zaokružili (zaokrenuli, okrenuli) ka Kabi.

"I za svakoga je strana (tj. svako ima svoju stranu što) je on okretač njoj (što se on okreće njoj), pa natječite se (potrčite ka tim) dobrim djelima; gdje god (vi) budete, dovesti će vas (na sudnji dan) Allah skupa, zaista Allah je na svaku stvar moćan.". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: pričao nam je Jahja od Sufjana, pričao mi je Ebu Ishak, rekao je: čuo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah, uzvišen je, od njega, rekao je: Klanjali smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, prema Jerusalimu šesnaest - ili sedamnaest - mjeseci, zatim je promijenio (okrenuo Uzvišeni Allah) njega prema (sadašnjoj) strani. "I odakle (otkuda god) si izašao, pa okreni tvoje (svoje) lice prema (doslovno: strani) zabranjene (svete) bogomolje (tj. Kabi), i zaista ono je zaista (ta) istina od tvoga Gospoda, i nije Allah zanemarivač od (onoga) što radite.". "Šatrehu" je (isto što i) "tilkaehu": prema njemu. PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Muslima, pričao nam je Abdullah, sin Dinara, rekao je: čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah, uzvišen je, od njih dvojice, (da) govori: Dok su (ti) ljudi u jutarnjoj molitvi u Kuba-u, kadli je došao njima (jedan) čovjek, pa je rekao: "Spustilo se je noćas (jedno) čitanje, pa se je zapovjedilo njemu da se okrene (okreće) prema Kabi, pa okrenite se (vi) njoj." Pa su se zaokružili (tj. zaokrenuli oni) kao njihov oblik (tj. zadržavši svoj oblik i položaj, pozu u klanjanju). Pa su se upravili ka Kabi, a bilo je lice (tih) ljudi (okrenuto) ka Siriji. "I odakle (otkuda god) si izašao, pa okreni svoje lice prema zabranjenoj (svetoj) bogomolji (tj. Kabi), i gdje god ste bili, pa okrenite vaša (svoja) lica prema njemu (svetome hramu, tj. prema njoj - Kabi).....". PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, od Malika, od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera, rekao je: Dok su (ti) ljudi u molitvi (toga) jutra u Kuba-u, kadli je došao njima (dođe im jedan) dolazač (čovjek), pa je rekao (pa reče): "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (imao je slučaj da) se njemu već spustilo (objavilo) noćas, i već se zapovjedilo njemu da se okreće (okrene) prema Kabi, pa okrenite se (i vi) njoj." A bila su njihova lica ka Siriji (okrenuta), pa su se zaokružili (zaokrenuli oni) ka Strani (tj. sadašnjoj strani, Kabi). "Zaista Safa i Merva su od obreda Allaha (tj. od činova i znakova pokornosti Allahu), pa ko je hodočastio Kabu, ili je vršio umru, pa nema (nikakvoga) grijeha njemu da ophodi njih dva (ta dva brežuljka - Safu i Mervu), a ko je pokorno (dobrovoljno) činio (neko, jedno) dobro, pa zaista Allah je zahvalan, znan.". "Šeairu" je (isto što i) "alamatun": znakovi, njezina jednina je: "šeiretun" (tj. jednina od "šeairu" je "šeiretun").

A rekao je Ibnu Abas: "Essafvanu" je (isto što i) "el-hadžeru: kamenje. A veli se (da ta riječ znači) glatko kamenje koje neće dati niknuti (na sebi nijednoj) stvari (ništa), a jednina njezina (tj. jednina od riječi "safvanun") je "safvanetun" u značenju "essafa", a "essafa" je za sve (tj. za množinu, za plural, a i "essafa" znači: kamenje). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca da je on rekao: rekao sam Aiši, ženi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam tada novoga zuba (svoga, tj. a ja sam tada mlad): "Je si li vidjela (mislila, tj. Šta ti misliš o tome šta znači) govor Allaha, blagoslovljen je i uzvišen je: "Zaista Safa i Merva su od obreda Allaha, pa ko je hodočastio (ko hodočasti) Kabu ili je obavljao (ili obavlja) umru, pa nema (nikakvoga) grijeha na njega (njemu) da ophodi njih dva (okolo njih dva)....", (šta ti misliš o tome)?" "Pa ne mislim (ja, veli Urvete, ni) na jednoga (čovjeka da je ikakvu) stvar (tj. da je imalo griješan ako se desi to) da neće ophoditi (da ne ophodi) njih dva (ta dva brijega - Safu i Mervu)." Pa je rekla Aiša: "Nikako (to nije tako)! Da je bila (ta objava, da je taj ajet to značio) kao što govoriš, bila bi (ona ovakoga teksta, ovako bi glasio taj ajet): "..... pa nema grijeha na njega da neće ophoditi (da ne ophodi) njih dva....". Spustio se je ovaj ajet samo o Pomagačima (koji, tj. a oni) uzvikivaše za (idol) Menat (odazov u vrijeme paganskoga hodočašća prije Islama), a bio je Menat (postavljen) prema (mjestu) Kudejdu, i čuvahu se (čuvali su se) grijeha (oni koji se je grijeh, po njihovom vjerovanju, sastojao u tom) da ophode (u tom paganskom hodočašću oni) između Safe i Merve. Pa pošto je došao Islam, pitali su poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o tome, pa je spustio (objavio) Allah: "Zaista Safa i Merva su od obreda (tj. od znakova poštovanja) Allaha, pa ko je hodočastio Kabu ili činio je umru, pa nema grijeha na njega da ophodi njih dva (okolo njih dva - breška, Safe i Merve).....". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Asima, sina Sulejmana, rekao je: pitao sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, o Safi i Mervi, pa je rekao: Gledasmo (Smatrasmo) da su njih dva od posla (od stvari) predislamlja (tj. da je ophođenje, trčanje između ta dva brda, breška, brežuljka - Safe i Merve - paganski običaj). Pa pošto je bio Islam (došao), uzdržavali smo se od (obilaženja, ophođenja) njih dvaju. Pa je spustio Allah, uzvišen je: "Zaista Safa i Merva su od obreda Allaha, pa ko je hodočastio Kabu ili je činio umru, pa nema grijeha na njega.....". GLAVA Njegovoga govora: "I od (tih) ljudi je (neko) ko (je takav da) sebi uzima osim Allaha (nekakva božanstva) ravna (Allahu, ali protivna Allahu, koja su nasuprot Allahu).....". (Endaden) je (što i) "addaden": oprečne stvari, tj. suparnici, protivnici. Njezina jednina (tj. jednina od riječi "endaden") je "niddun".

PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Šekika, od Abdullaha (Mesudovoga), rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) riječ, a rekao sam (ja jednu) drugu. Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je umro, a on zove (moli) osim Allaha (neko, jedno) ravno (slično božanstvo, tj. pozivajući u pomoć i moleći nekakvo božanstvo koje je oprečno, protivno Allahu), unišao je (tj. unići će u) Vatru." A rekao sam ja: "Ko je umro, a on neće zvati (tj. a on ne zove, ne moli, ne tvrdi) Allahu ravnoga (tj. protivnika, suparnika), unišao je (ući će u) raj." "O (vi) koji ste vjerovali, propisala se je na vas (ta) odmazda u (tim) ubijenima: slobodan za slobodnoga.....", do Njegovoga govora: "..... kazna bolna.". "Ufije" je (što i) "turike": ostavilo se je njemu (nešto od odmazde, oprostila mu se je najžešća odmazda i zamijenila lakša odmazda). PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Amr, rekao je: čuo sam Mudžahida (da) je rekao: čuo sam Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Bila je u (među) Israelićanima (ta) odmazda, a nije bila u (među) njima (ta) krvarina (plaćanja krvi, života ubijenoga, a da ubica ostane na životu da se nad njim ne izvrši smrtna kazna). Pa je rekao Allah, uzvišen je, za ovaj (moj) narod (za moju sljedbu): "..... propisala se je na vas (ta) odmazda u ubijenima (tj. zbog ubijenih, za ubijena lica): (taj) slobodni za (toga) slobodnoga (da se ubije u slučaju kada je on izvršio ubijstvo), i rob za roba, i ženska za žensku; pa ko (bude imao slučaj i sreću da) se je oprostila njemu od njegovoga brata (jedna, neka) stvar (tj. nešto od odmazde).....", - pa (to) opraštanje je da primi (tu) krvarinu u (tom) namjernom (u hotimičnom ubijstvu) - "pa slijeđenje sa (tim) poznatim (tj. lijepim načinom) i izvršenje k njemu sa dobročinstvom....." - slijediće (tj. potraživaće rođak poginuloga krvarinu bez grubosti) sa poznatim (lijepim načinom) i izvršiće (platiće ubica krvarinu) sa dobročinstvom (tj. bez odugovlačenja i bez nastojanja da prođe jeftino) - "to je (jedno veliko) olakšanje od vašega Gospoda i milost....." - (tj. to je lakši i blaži način odmazde) od (onoga) što se je (bio) propisao na (one) ko je bio prije vas - "pa ko se je izneprijateljio (izrodio u neprijatelja) poslije toga, pa za njega je (pa on ima) kaznu bolnu." - (riječ "iateda": izneprijateljio se je - to znači: ko) je ubio poslije primanja (te) krvarine (tj. ko od ubice primi krvarinu, pa ga poslije toga opet ubije, pa njemu je bolna kazna). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, Ensarija, pričao nam je Humejd da je Enes pričao njima od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Knjiga Allaha je (odredila da se izvršuje, vrši, izvrši, izvršava ta) odmazda." PRIČAO MI JE Abdullah, sin Munira, čuo je Abdullaha, sina Bekra, Sehmiju, pričao nam je Humejd od Enesa da je Rubejia, njegova tetka razbila sjekutić (prednji zub jedne) djevojke, pa su tražili k njoj (tj. za nju taj) oprost, pa nisu htjeli (rođaci one djevojke da oproste). Pa su ponudili (rođaci Rubejie taj) otkup (naknadu za zub), pa nisu htjeli. Pa su došli poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i nisu htjeli (ništa drugo) osim (tu) odmazdu. Pa je zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (tu) odmazdu. Pa je rekao Enes, sin Nadra:

"O poslaniče Allaha! Zar će se razbiti sjekutić Rubejie (Rubeji-i)? Ne tako mi (Onoga) koji je poslao tebe sa (tom) istinom, neće se razbiti njezin sjekutić." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O Enese! Knjiga Allaha je (ta) odmazda (tj. propisala je tu odmazdu)." Pa se zadovoljio (taj) narod (koji je tražio tu odmazdu), pa su oprostili (tj. odustali od izvršenja odmazde). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista od robova Allaha je (neko) ko (je takav) da je zakleo se na Allaha (ili: zakleo Allaha), zaista bi dao učiniti dobročinstvo (Allah dž.š.) njemu (tj. obistinio bi mu zakletvu, dao bi mu Allah šta je taj rob htio i želio da mu Allah dadne, da se desi)." GLAVA: "O (vi) koji (ste ti što) su vjerovali, propisalo se je na vas (to) postenje (taj post) kao što se je propisalo (ono) na (one) koji su otprije vas (bili u vremenu prošlih vjerovijesnika), možda vi (da i postom pokažete da) se bojite (čuvate se Allaha).". PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, rekao je: izvijestio me je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je ašura' (deseti dan mjeseca muharema takav dan da) poste njega (tj. postahu ga, postili su ga) stanovnici predislamlja. Pa pošto je sišao ramadan (tj. pošto je objavljena od Uzvišenoga Allaha zapovjed da se posti mjesec ramadan, ramazan), rekao je (Muhamed a.s.): "Ko je htio, postio je njega, a ko je htio, nije postio njega (tj. Ko hoće, neka ga posti, a ko neće, pa neka ga ne posti)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bio je (dan zvani) ašura' (takav dan da) se posti (tj. postaše se on u vremenu) prije ramadana (prije zapovjedi da se posti post ramadana), pa pošto je sišao ramadan, ko je htio, postio je, a ko je htio, mrsio je." PRIČAO MI JE Mahmud, izvijestio nas je Ubejdulah od Israila, od Mansura, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mesudovoga), rekao je: Unišao je njemu El-Eš'as, a on (Abdullah) jede (doslovno: uzima hranu, hrani se), pa je rekao (Eš'as): "Dan (ovaj, tj. Danas) je ašura'." Pa je rekao (Abdullah): "Postaše (Postio) se (on) prije (nego što je bio slučaj) da siđe ramadan." Pa pošto je sišao ramadan, ostavio se je (napustio se je post dana ašura-a), pa približi se (primakni se i ti), pa jedi (sa mnom)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja, pričao nam je Hišam, rekao je: izvijestio me je moj otac od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bio je dan ašura-a (takav da) poste njega Kurejševići u predislamlju, i bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) posti njega. Pa pošto je došao (u) Medinu, postio je njega i zapovjedio je za njegovo postenje. Pa pošto je sišao ramadan, bio je

ramadan (ramazan ta) obaveza (stroga i obavezna dužnost), a ostavio (napustio) se je ašura' (taj dan). Pa je (neko) bio ko je htio, postio je njega, a ko je htio, nije postio njega (nakon propisa da se ramazan posti). GLAVA Njegovoga govora: "...... (nekoliko) dana izbrojanih, pa ko je bio od vas (neki, jedan) bolesnik ili je na (nekom) putovanju, pa (jedan, neki) broj od (nekih) dana drugih; a na (one) koji mogu (podnijeti, izdržati) njega (post stavlja se, određuje se) otkup: hrana (jednoga) siromaha (bijednika); pa ko je pokorno (dobrovoljno) učinio dobro (neko, tj. ko je dao otkup veći, bolji od hrane jednoga siromaha), pa ono je dobro (tj. pa to je bolje) za njega; a da postite (vi), dobro (tj. bolje) je za vas ako znadijaste." A rekao je Ata': Mrsiće od (te) bolesti, svake nje, kao što je rekao Allah, uzvišen je. (Jer u tekstu ajeta uz riječ "meridan: bolesnik, bolestan" nije spomenuto nikakvo ograničenje, tj. ne govori se o tome da li treba biti teže bolestan, ili ne.) A rekao je Hasen i Ibrahim o (toj) dojilji i (toj) nosećoj (trudnoj ženi): Kada su se njih dvije bojale (kada se one opravdano plaše) na (za) svoje osobe, ili svoje dijete, mrsiće (se) njih dvije, zatim (će) njih dvije (to) naknaditi (naknadno postiti, napostiti). A što se tiče (toga) velikoga starca (prestaroga) kada nije mogao (kada ne može izdržati, podnijeti to) postenje, pa već je nahranio (nahranjivao, hranio, tj. otkupljivao je, otkupio postenje nahranjivanjem siromaha i sam) Enes poslije što (tj. kada je) ostario (i to je Enes činio jednu) godinu, ili dvije godine (dajući on za) svaki dan (jednome) siromahu hljeba i mesa, i mrsio je (nije postio). Čitanje (te) općenitosti (tj. Čitanje većine) je: "..... jutikunehu: mogu (izdržati) njega.....", i ono (ovo čitanje) je mnogobrojnije (od drugoga načina čitanja ovoga mjesta u tekstu Kur'ana, a to drukčije čitanje će se u daljem tekstu spomenuti i ono glasi "...... jutavvekunehu: opterećavaju se njime (postom)...."). PRIČAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Revh, pričao nam je Zekerija, sin Ishaka, pričao nam je Amr, sin Dinara, od Ata-a, čuo je Ibnu Abasa (da) čita "..... ve alellezine jutavvekunehu fidjetun taamu miskinin: a na (one) koji se opterećuju njim je otkup: hrana (jednoga) siromaha.....". Rekao je Ibnu Abas: Nije (ova odredba) dokinuta (ukinuta). Ono (to lice koje može da daje otkup za svoj post) je veliki starac (tj. stari starac, prestari starac) i velika (tj. stara, prestara) žena (što) neće (koja neće) moći (tj. ne mogu) njih dvoje da poste, pa neka nahranjuju (nahrane) njih dvoje mjesto svakoga dana (posta po jednoga) siromaha (bijednika ako ima imovinske mogućnosti za otkup posta; a ko može izdržati post, treba da posti makar bio i star, jer je Uzvišeni Allah rekao u ajetu koji je odmah iza ovoga): "..... pa ko je prisustvovao (prisutan bio kod svoje kuće) od vas (taj) mjesec (u tom mjesecu), pa neka posti njega......". (A misli se na mjesec ramadan, ramazan.) PRIČAO NAM JE Ajaš, sin Velida, pričao nam je Abdul-Aala, pričao nam je Ubejdulah od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan (Allah) od njih dvojice, da je on čitao: "..... fidjetu taami mesakine: otkup hrane (nekoliko) siromaha (bijednika)......". Rekao je: Ona (Ova odredba) je dokinuta (ukinuta).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Bekr, sin Mudara, od Amra, sina Harisa, od Bukejra, sina Abdullaha, od Jezida, slobodnjaka Selemeta, sina Ekve-a (Ekveovoga), od Selemeta, rekao je: Pošto je sišla (objava, tj. ajet): "..... a na (one) koji mogu (izdržati) njega je otkup: hrana (jednoga) siromaha.....", bio je (neko) ko (je takav da) je (on) htio da mrsi i (ili: a da) otkupi se (i sve je radio tako) dok je (najzad) sišao ajet koji je poslije nje (te objave, poslije ovoga ajeta u kojem se govori o otkupu), pa je dokinuo (ukinuo) nju (tu odredbu, tj. taj ajet o otkupu). Rekao je Ebu Abdullah: Umro je Bukejr prije Jezida. "Dozvolilo se je vama (u) noći (vašega) postenja (to) prilaženje (tj. u cilju spolnoga odnosa dolaženje) k vašim (svojim) ženama; one su (jedno) odijelo vama, a vi ste odijelo njima; znao je Allah da vi iznevjeravaste vaše (svoje) osobe (tj. da sam i sebe varaste, obmanjivaste), pa se je vratio na vas (tj. pa je primio vaše pokajanje) i oprostio je vama, pa sada dotičite se njih (tj. imajte po noći spolni odnos sa njima), i tražite sebi (ono) što je propisao Allah vama.....". PRIČAO NAM JE Ubejdulah od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a. A pričao nam je Ahmed, sin Usmana, pričao nam je Šurejh, sin Meslemeta, rekao je: pričao mi je Ibrahim, sin Jusufa, od svoga oca, od Ebu Ishaka, rekao je: čuo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah, uzvišen je, od njega: Pošto je sišao post ramadana, bili su (običaja da) se neće približiti (tj. da se ne približuju svojim) ženama (u) ramadanu, cijelom njemu. A bili su (neki) ljudi (takvi da) iznevjeravaju (varaju) svoje osobe (u tom pogledu), pa je spustio Allah, uzvišen je: "..... znao je Allah da vi iznevjeravaste svoje osobe, pa se je vratio na vas (tj. primio je vaše pokajanje) i oprostio je vama.....". GLAVA Njegovoga govora, uzvišen je: "..... i jedite, i pijte, dok se je razjasnio vama (taj) konac bijeli od (toga) konca crnoga od (te) zore, zatim upotpunite (to) postenje do (te) noći; a ne dotičite se međusobno (sa) njima, a vi ste boravioci u (tim) bogomoljama.....", do Njegovoga govora: "..... boje se.". "El-akifu" je (što i) "el-mukimu": boravilac (koji boravi, stanuje). PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Husajna, od Šabije, od Adija, rekao je: Uzeo je Adij (jedno) uže (šnjuru, tj. konac, nit) bijelo i (jedno) uže crno, dok (tj. te kada) je bio neki (dio te) noći, pogledao (gledao) je, pa se nisu razjasnila njih dva (tj. nisu se jasno razlikovala ta dva užeta). Pa pošto je osvanuo, rekao je:

"O poslaniče Allaha! Učinio (tj. Stavio) sam (ih) pod svoj jastuk." Rekao je: "Zaista tvoj jastuk je tada zaista širok (kada je bio slučaj) da je bio (taj) konac bijeli i crni (koji su spomenuti u ajetu) pod tvojim jastukom." (Jer se u ajetu misli na traku, nit bijelu od zore koja se pojavi na obzoru uz crnu nit noći koja počinje da se povlači pred osvitom zore, pa jastuk i uzglavlje pod koje bi stao obzor, zaista je širok, tj. bio bi širok.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Mutarrifa, od Šabije, od Adijja, sina Hatima, bio zadovoljan Allah, uzvišen je, od njega, rekao je: rekao sam: "O poslaniče Allaha! Šta je (taj) konac bijeli od (toga) konca crnoga? Da li su njih dva (ta) dva konca (užeta, niti)?" Rekao je: "Zaista ti si zaista širokoga (svoga) zatioka (potiljka) ako si vidio (tj. mislio na ta obična) dva konca." Zatim je rekao: "Ne, nego ono (tj. nego to) je crnina (te) noći i bjelina (toga) dana." PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, pričao nam je Ebu Gassan Muhamed, sin Mutarrifa, pričao mi je Ebu Hazim od Sehla, sina Sa'da, rekao je: I spustilo se je "..... i jedite, i pijte, dok se je razjasnio vama konac bijeli od konca crnoga.....", a nije se spustilo "..... od (te) zore.....", i bili su (neki) ljudi, kada su htjeli (taj) post, (postupali tako da) je vezao (svezao) jedan (od) njih u (tj. na, za) svoje dvije noge (taj) bijeli konac i (taj) crni konac, i neprestano jede dok se je razjasnilo (dok se jasno ukaže) njemu viđenje njih dvaju. Pa je spustio Allah poslije njega (poslije toga slučaja; ili: poslije onoga dijela rečenoga, navedenoga teksta još ovaj dio teksta) "od (te) zore". Pa su znali da namjerava (misli On) samo (na tu) noć (kada se ona odvaja) od (toga) dana. "..... a nije (to) dobročinstvo u (tom) da dolazite (svojim) kućama od njihovih leđa (ozadi kada ste se obukli hodočasnički), a ali (tj. nego to) dobročinstvo je (postigao onaj) ko se je bojao (ko se boji Uzvišenoga Allaha); i dolazite (svojim) kućama od njihovih (tj. na njihova) vrata, i bojte (plašite) se Allaha, možda vi (da) se spasite.". PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a, rekao je: Bili su (tj. Bili bi oni), kada su se hodočasnički obukli u predislamlju, dolazili (svojoj, ili: toj) kući (u kojoj su stanovali za vrijeme paganskoga hodočašća) od njezinih leđa, pa je spustio Allah: "..... i nije dobročinstvo u (tome) da dolazite (tim) kućama od njihovih leđa, a ali je dobročinstvo (učinio onaj) ko se je bojao; i dolazite kućama od njihovih vrata.....". "I borite se (protiv) njih, čak (tj. tako da) neće biti (da ne bude nikakve) kušnje (iskušenja, tj. idolopoklonstva) i (da) bude (ta) vjera za Allaha (da bude vjera pripadala Allahu, tj. da se vjeruje Allah), pa ako su svršili (tj. ako su se prošli idolopoklonstva), pa nema (nikakvoga) neprijateljstva osim na (te) silnike (nepravednike).". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Abdulvehab, pričao nam je Ubejdulah od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Došla su njemu (nekakva) dva čovjeka u kušnji (tj. u vrijeme bune, pobune) Ibnu Zubejra, pa su rekla njih dvojica:

Zaista (ovi) ljudi napravili su (to što vidiš), a ti si sin Umera i drug Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa šta sprječava tebe da izađeš (i da uzmeš učešća u tom okršaju)?" Pa je rekao: "Sprječava mene (to što ja znam) da je Allah zabranio krv moga brata (muslimana da je prolijevam)." (Iz ovoga se jasno vidi da i Abdullah, sin Umerov, r.a. kao i još neki drugovi Muhameda a.s. nisu smatrali da je dozvoljeno da se muslimani međusobno ubijaju zbog vlasti u islamskoj državi i zajednici, ili zbog okrnjenja i gubljenja neke oblasti iz svoje vlasti ako je u izgubljenoj toj oblasti na vlast došao musliman po zahtjevu muslimana te oblasti, kao što je bio slučaj sa Ibnu Zubejrom. Ova dvojica sagovornika koja su vodila ovaj razgovor sa Abdullahom, sinom Umera, r.a., kao što će se vidjeti, imala su drukčije mišljenje. Oni su smatrali da se treba boriti protiv otcijepljenoga dijela islamske države, i protiv vođe toga otcijepljenoga dijela i te oblasti, i smatrali su da je ta borba isto tako dužnost svakoga muslimana isto kao što je dužnost svakoga muslimana da se bori u ratu protiv nemuslimana, pa makar da je vođa otcijepljene oblasti musliman. Čak su to svoje stanovište potkrepljivali ajetima koji se odnose na borbu protiv idolopoklonika i drugih neprijatelja muslimana i Islama. To njihovo takvo tumačenje tih ajeta nije usvojio Abdullah, sin Umera, r.a. koji je, također, dobro znao i značenje ajeta u Kur'anu koji stavlja u dužnost muslimanima da se pokoravaju svome glavnome rukovodiocu, vođi, halifi, vladaru ili kako god hoćeš, nazovi ga. Smatrajući da je pogrešno prolijevanje krvi za međusobnu vlast, nije Ibnu Umer r.a. učestvovao u ovome okršaju ni na jednoj od dvije zaraćene strane. Vojsku halife Abdulmelika predvodio je Hadžadž protiv Ibnu Zubejra pred 73. godine po Hidžri, i borba se je vodila u samoj Meki. Iduće godine umro je i Ibnu Umer.) Pa su rekla njih dva (tj. ta dva sagovornika Ibnu Umerova ka Ibnu Umeru): "Zar nije rekao Allah: "I borite se (vi protiv) njih, čak (da) neće biti (čak da ne bude nikakve) kušnje (tj. idolopoklonstva)...."?" Pa je rekao (Ibnu Umer): "Borili smo se, čak (da) nije bilo kušnje i bila je (ta) vjera za Allaha; a vi hoćete da se borite, čak (da) bude kušnja (idolopoklonstvo i njegove posljedice u koje spada i međusobno ubijanje, ili od čiji je običaja bilo međusobno ubijanje) i (da) bude (ta) vjera za (nekoga drugoga) osim Allaha." A povećao je Usman, sin Saliha, od Ibnu Vehba, rekao je: izvijestio me je (jedan) omsica (jedan iks) i Hajvete, sin Šurejha, od Bekra, sina Amra, Meafirije da je Bukejr, sin Abdullaha, pričao njemu od Nafi-a da je (jedan, neki) čovjek došao Ibnu Umeru, pa je rekao: "O Ebu Abdurahmane! Šta je nosilo tebe na (to) da hodočastiš (jednu) godinu i (da) obavljaš umru (jednu) godinu, a (da) ostavljaš (tu) borbu u (na) putu Allaha, moćan je i veličajan je, a već si znao (ono) što je potaknjivao (ponukavao) Allah u nje ga (za njega, za borbu)?" (Taj čovjek je smatrao borbu protiv otcijepljenoga dijela muslimana isto što i borbu protiv idolopoklonika i drugih muslimanskih neprijatelja, i nazivao je nju borbom na putu Allaha, za put Allaha. A takvo rezonovanje je žalosno ako je proizvod vlastitoga shvatanja, a ako je proizvod povođenja za nekim ko nije ni musliman, ali je sebi postavio za uzor, onda takvo lice i nije musliman, nego je obični hipokrit, licemjerac, kvazimusliman. Takvih je, eto, bilo još u ono vrijeme, pa nije ni čudo, što ih danas ima u pretežnom broju u redovima onih koji sačinjavaju pripadnike Islama na cijelom svijetu.)

Rekao je (Ibnu Umer tome čovjeku, za kojega neki drže da je bio haridžija): "O sine moga brata (tj. o bratiću po vjeri)! Sagradio se je Islam na pet (načela): Vjerovanje u Allaha i Njegovoga poslanika; i (tih) pet (dnevnih) molitava (molitvi); i postu ramadana (ramazana); i davanju zekata (obavezne godišnje tačno određene milostinje) i hodočašću Kabe." Rekao je: "O Ebu Abdurahmane! Zar nećeš čuti (Zar ne čuješ ono) šta (što) je spomenuo Allah u Svojoj knjizi (Kur'anu): "A ako su se (neke) dvije skupine (grupe) od (tih) vjernika pobile, pa učinite dobrim (odnose) među njima dvjema (tj. pa izmirite ih, naravnajte ih), pa ako je nasilje učinila jedna (od) njih dviju na (toj) drugoj (nad tom drugom), pa borite se (protiv one) koja nasilje čini čak (dotle da) se vrati (ona) ka zapovjedi (naredbi) Allaha.....", "...... borite se (vi protiv) njih čak (da) neće biti (da ne bude nikakve) kušnje (tj. idolopoklonstva)....." (zar ovo ne čuješ, ne slušaš)?" Rekao je: "Činili smo (to) na vremenu (za vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I bio je Islam malen (tj. pripadnici Islama bili su tada malobrojni), pa je bio (taj) čovjek (musliman mnogi u takvoj prilici da) se iskušava u svojoj vjeri (tj. da se stavlja na muke zbog svoje vjere): ili su (ili bi) ubili njega (neprijatelji Islama), ili kažnjavaju (ili bi kažnjavali) njega (muslimana), dok se je umnožio Islam (na kraju), pa nije bilo (nikakve) kušnje." Rekao je: "Pa šta je tvoj govor (šta misliš) o Aliji i Usmanu?" Rekao je: "Što se tiče Usmana, pa bio je Allah oprostio njemu, a što se tiče vas, pa mrzili ste da oprostite njemu (vi). A što se tiče Alije, pa (on je) sin strica poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegov je zet." I dao je znak (tj. pokazao je Ibnu Umer) sa svojom rukom, pa je rekao: "Ovo je njegova (Alijina) kuća gdje vidite (tj. među kućama, sobama Božijega poslanika Muhameda a.s. je Alijina kuća, ili soba)." GLAVA Njegovoga govora: "I trošite u put Allaha, a ne bacajte sa svojim rukama u (tu) propast, i činite lijepo (dobro djelo), zaista Allah voli (te) činitelje lijepoga.". "Ettehluketu" i "elhelaku" je jedno (tj. te obadvije riječi znače isto: propast). PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Nadr, pričao nam je Šubete od Sulejmana, rekao je: čuo sam Ebu Vaila od Huzejfeta: "I trošite u put Allaha, a ne bacajte sa svojim rukama u propast (doslovno: ka izvjesnoj propasti - a ovaj ajet ima mnogo tumačenja koja se neće ovdje navoditi).....", rekao je (Huzejfete): Sišla je (ova objava, ovaj ajet) o (tom) trošku (tj. izdatku za borbu protiv neprijatelja Islama). "..... pa ko je bio od vas bolesnik (bolestan), ili je u njega (pojavilo se neko) uznemirivanje od njegove glave....."

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Abdurahmana, sina Asbahanije, rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Makila, rekao je: Sjedio sam do Kaba, sina Udžreta u ovoj bogomolji - misli (na) bogomolju Kufe - pa sam pitao njega o "značenju riječi (u ajetu): "..... otkup od postenja.....", pa je rekao: Natovario sam se (i otišao) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a (te) vaši (uši) prosipaju se na moje lice, pa je rekao: "Nisam bio (u mogućnosti da) mislim (tj. Ne pomišljah) da je (taj) trud (tj. ta poteškoća) već doprla u tebe ovo (ovu mjeru). Zar ne nalaziš (jednu) ovcu?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Posti tri dana, ili nahrani šest siromaha, za svakoga siromaha (tj. svakome siromahu dadni) polovinu sa-a od hrane, i obrij tvoju (svoju) glavu." Pa je sišla (ta objava, taj ajet) o meni (u vezi mene) naročito, a ona (ta odredba) je za vas (sviju) općenito. "...... pa ko se je koristio sa umrom do hodočašća......" PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Imrana Ebu Bekra, pričao nam je Ebu Redža' od Imrana, sina Husajna, bio zadovoljan Allah, uzvišen je, od njega, rekao je: Sišao je ajet (o tome) davanju korišćenja (uživanja, tj. ajet o umri pred hodočašće - to je sišlo, objavljeno) u knjizi Allaha, pa smo činili nju (tu pogodnost) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i nije se spustilo (nikakvo) čitanje (koje) zabranjuje njega (taj postupak), i nije se zabranila ona (ta radnja), čak je umro (Muhamed a.s., a to nije bilo zabranjeno). Rekao je (poslije smrti Muhameda a.s. jedan) čovjek sa svojim mišljenjem (tj. po svome mišljenju ono) što je htio. Rekao je Muhamed (tj. Buharija): Govori se (Veli se): Zaista on je Umer (tj. Taj čovjek je Umer koji je zabranjivao umru u danima hadža pred sami hadž; a neki drugi osim Buharije vele da je to bio Usman). "Nije na vas (nikakav) grijeh da sebi tražite (neku, jednu) dobrotu od vašega (od svoga) Gospoda....." PRIČAO MI JE Muhamed, rekao je: izvijestio me je Ibnu Ujejnete od Amra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bili su Ukaz, Medženete i Zul-Medžaz pijace (ili: sajmovi, vašari, tj. mjesta gdje su se održavali sajmovi, vašari jednom godišnje) u predislamlju, pa su se čuvali grijeha da trguju u (tim) praznicima (u tim vremenima, sezonama vršenja hodočašća), pa je sišla (objava, sišao je ajet): "Nije na vas (nikakav) grijeh da sebi tražite (neku, jednu) dobrotu od vašega (svoga) Gospoda....." - u praznicima (vremenima, sezonama toga) hodočašća. GLAVA: "Zatim se vratite (sa Arefata od Muzdelife, preko Muzdelife; doslovno "efidu" znači: dajte izliti se, raziđite se, razlijte se sa Arefata) odakle su se vraćali (ti) ljudi......". PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Muhamed, sin Hazima, pričao nam je Hišam od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Uzvišeni Allah (doslovno: Allah, uzvišen je), od nje, rekla je:

Bili su Kurejševići i ko se je vjerio njihovom vjerom (tj. i svi oni koji su bili njihove vjere, vjere onakve kakvu su ispovijedali Kurejševići - svi su oni bili običaja da) stoje u (na) Muzdelifi (umjesto na Arefatu kada bi obavljali pagansko hodočašće), i (oni) se imenovahu (nazivahu) Humsi (Ahmesi: Čvrsti, Žestoki), a bili su ostali (od) Arapa (ostali Arapi običaja da) stoje u (na) Arefatu. (Uz Kurejševiće se u ovome ubrajaju još ova plemena: Sasa'atovi Amirovići, Sekif i Huza-a.) Pa pošto je došao Islam, zapovjedio je Allah Svome vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, da dođe Arefatu, zatim (da) stoji u (na) njemu, zatim (da) se vrati od njega (sa njega). Pa to je Njegov govor, uzvišen je: "Zatim se vratite, odakle su se vratili (vraćali ti) ljudi....." PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ebu Bekra, pričao nam je Fudajl, sin Sulejmana, pričao nam je Musa, sin Ukbeta, izvijestio me je Kurejb od Ibnu Abasa, rekao je: "Ophođenje (mnogo izvjesnoga) čovjeka okolo (oko) Kabe što je bio dozvoljen (tj. čovjeka koji je bio razriješen stega je poželjno), čak (tako da) uzvikne (telbiju) za (to) hodočašće. Pa kada je pojašio ka Arefatu, pa ko je (takav da) se je olakšalo njemu poklonjanje (poklon, tj. žrtvena životinja) od deva, ili krava (goveda) ili brava, šta (što) se je olakšalo njemu od toga, koje je htio (pa neka potjera od njih što je htio); osim da se nije olakšalo njemu, pa na njega je (onda dužnost da posti) tri dana u (tom) hodočašću, a to je prije dana Arefata. Pa ako je bio zadnji dan od (ta) tri dana dan Arefata, pa nema (nikakva) grijeha na njega (njemu). Zatim neka ode čak (tako da) stoji u (na) Arefatu od molitve popodneva ka (tj. do vremena) da bude (ta) tmina (pomrčina). Zatim neka se odbiju (neka krenu) od (sa) Arefata kada su se vratili (razišli) od njega dok dopru Džem-u (tj. Muzdelifi, mjestu) koje je (to što) zanoćivaju u njemu. Zatim neka (taj čovjek hodočasnik) spominje Allaha mnogo. I umnožavajte (tj. mnogo izgovarajte) tekbir (veličanje Allaha) i tehlil (izjavljivanje da je božanstvo samo Allah) prije (nego) da osvanete. Zatim se vratite, pa (jer) zaista (ti) ljudi vraćahu (se odatle i tako na taj način), a rekao je Allah, uzvišen je: "Zatim se vratite (vraćajte), odakle su se vraćali (ti) ljudi, i tražite oprost (od) Allaha, zaista Allah je veliki opraštač, milostiv.", (i tako postupite) dok bacite (najzad taj) kamenčić (kod Akabe). "A od njih je (neko takav) ko govori: "Naš Gospode, daj nam u (toj) ovozemnosti lijepu (životnu stazu, lijep život) i u (tom) drugom svijetu (u onozemnosti) lijepu (sreću, lijep život, raj), i sačuvaj nas (od) kazne Vatre."." PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris od Abdulaziza, od Enesa, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori: "Moj Bože! Naš Gospode (Gospodare), daj nam u (toj) ovozemnosti lijepu (sreću) i u (na tom) drugom svijetu lijepu (sreću), i sačuvaj nas kazne Vatre." "....... a on je žestok (u) parničenju (protivljenju, neprijateljstvu)." A rekao je Ata': "Nesl" je (ovdje u ovome ajetu upotrebljena riječ u značenju riječi) "hajvanun": stoka, marva. ("Neslun" inače znači: porod.)

PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Ibnu Džurejdža, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Aiše, (ona) podiže njega (sljedeći hadis do Muhameda a.s.): "Najmrži (između tih) ljudi ka Allahu je najžešći (u prepiranju taj čovjek), (taj) svađalica (koji se mnogo svađa, prepire se, tj. zakleti, nepomirljivi, svađalica)." A rekao je Abdullah: Pričao nam je Sufjan, pričao mi je Ibnu Džurejdž od Ibnu Ebu Mulejketa, od Aiše, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od nje, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. "Ili ste mislili (računali) da uniđete (u) raj, a nije vam (još) došao primjer (onih) koji su prošli otprije vas (tj. a nije vas nikako zadesilo još ono što je zadešavalo one prije vas): dotaknula je njih (ta) poteškoća (bijeda, siromaštvo) i (ta) šteta (bolest, nesreća, udes)......", do "blizu." PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Ibnu Džurejdža, rekao je: čuo sam Ibnu Ebu Mulejketa (da) govori: rekao je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je značenje ovoga ajeta isto kao i značenje ajeta u suri Jusufu: "Čak (tj. Te) kada su očajavali (ti) poslanici i mislili su da su oni već (u takvom položaju da) se je njima slagalo.....", lagano (čitajući riječ "kuzibu", bez pojačanoga "z"), odveo je nju (tj. njega-ovaj ajet) tamo, i čitao je "čak (da) govori (taj) poslanik i koji su vjerovali sa njim: "Kada je (tj. Kada će doći) pomoć Allaha? Zar ne! Zaista pomoć Allaha je blizu.". Pa sam sreo (veli Ibnu Ebu Mulejkete) Urveta, sina Zubejra, pa sam spomenuo njemu to, pa je rekao: Rekla je Aiša: "Zaštitu Allaha (tj. Sačuvaj Bože)! Tako mi Allaha nije obećao Allah Svome poslaniku (ništa) od (jedne) stvari (tj. nije obećao baš ništa) nikada (drukčije) osim (tako da) je znao da je ono bivajuće (tj. da će ono biti još) prije (nego) da umre (Božiji poslanik), ali (nego) nije prestalo (to) iskušenje (tj. ali je neprestano to iskušenje bilo) sa (tim) poslanicima čak (da) su se bojali da bude (onaj) ko je sa njima (između njihovih vjernika i sljedbenika, preokrenuo se u one koji) smatraju lažnim njih (tj. da ih počnu ne vjerovati)." Pa (Aiša) čitaše njega (taj ajet ovako): "..... ve zannu ennehum kad kuzzibu: i mislili su da su oni već smatrali se lažnima.....", oteščano (bivši slovo "z", tj. čitajući ona harf-slovo "z" u riječi "kuzzibu" pojačano, a kao takvo, otežano je njegovo izgovaranje). GLAVA: "Vaše žene su oranje za vas (tj. mjesto gdje vi zaoravate, sijete svoje sjeme, spermu), pa dođite vašem (svome) oranju gdje (kako, na koji način) ste htjeli, i proturite naprijed za vaše osobe (za sebe, sebi vi).....". Ajet (vidjeti taj u cijelosti). PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Nadr, sin Šumejla, izvijestio nas je Ibnu Avn od Nafi-a, rekao je: Bio je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, kada je čitao Kur'an, (takvoga običaja da) nije govorio čak (tako da) završi njega (čitanje, pa onda razgovara). Pa sam (ja) uzeo njemu (mushaf da ga preslušavam kako on uči napamet, naizust jednoga) dana, pa je čitao suru Bekare dok (je) dokrajčio (došao) do (jednoga) mjesta (u toj suri, pa) je rekao:

"Znaš (li) o čemu se je spustio (ovaj ajet, o čemu, u vezi čega se spustila ova objava)?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Spustila se je o tome i tome." Zatim je prošao (dalje, tj. nastavio je dalje, čitati napamet, naizust). A od Abdusameda: Pričao mi je moj otac, pričao mi je Ejub od Nafi-a, od Ibnu Umera: "...... pa dođite vašem (svome) oranju gdje ste htjeli (tj. kako ste htjeli).....", rekao je: "Doći će joj u." (Ovdje su u komentarima izložena razna tumačenja i mišljenja o tome šta iza prijedloga "fi: u", treba da stoji dalje još, ali to se ovdje neće prikazivati.) Predao je njega (ovaj hadis, ili ovo pričanje Ibnu Umera) Muhamed, sin Jahja-a sina Seida, od svoga oca, od Ubejdulaha, od Nafi-a, od Ibnu Umera. PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Ibnul-Munkedira, čuo sam Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili su Židovi (običaja da) govore (u vezi spolnoga odnosa): Kada je (čovjek, muž) spolno općio (sa) njom (sa ženom) od (strane) iza nje, došlo je (na svijet, tj. rodilo se je, rodiće se njihovo) dijete razroko (razrooko, tj. takvo da mu oči gledaju koso, nakrivljeno). Pa je sišla (objava ajeta): "Vaše žene su oranje za vas, pa dođite (tj. vi priđite vašem oranju), gdje (tj. kako) ste htjeli....." (To jest: Neće biti dijete razroko zbog toga ako spolno općite sa svojim suprugama prilazeći vi njima ozada umjesto sprijeda, ne moraju one da leže, dakle, na leđima pri spolnom općenju kako su to neki tvrdili.) GLAVA: "I kada ste razvjenčavali (svoje) žene, pa su doprle (razvjenčane žene) svojemu roku (svome roku), pa ne sprječavajte njih (žene) da se vjenčavaju (sa) svojim muževima.....". PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Seida, pričao nam je Ebu Amir Akadija, pričao nam je Abbad, sin Rašida, pričao nam je Hasen, rekao je: pričao mi je Makil, sin Jesara, rekao je: Bila je za (u) mene sestra (tj. imao sam jednu sestru što) se je prosila (tražila za vjenčanje, za udaju obrativši se prosilac njezin) ka meni. A rekao je Ibrahim od Junusa, od Hasena: pričao mi je Makil, sin Jesara. Pričao nam je Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Junus od Hasena da je sestra Makila, sina Jesara, (bila u takvoj prilici da) je razvjenčao nju njezin muž, pa je ostavio nju dok se završio njezin broj (dana koji je morala da čeka poslije razvjenčanja da bi se ona mogla ponovo udati). Pa je zaprosio nju (od Makila bivši njezin muž), pa nije htio Makil (da je dadne za bivšega njezinoga muža ponovno da se ona udaje). Pa je sišla (objava, tj. sišao je ajet Kur'ana u kojem se, između ostaloga, kaže): "...... pa ne sprječavajte njih da se vjenčavaju (one sa bivšim) svojim muževima....." "A koji se usmrte (umru, preminu) od vas, a ostave supruge (iza sebe), pričekaće (one u vezi udaje poslije vas) sa svojim osobama (sa samima sobom one) četiri mjeseca i deset (dana); pa kada su (one) doprle (ovome) svome roku (čekanja), pa nema (nikakva) grijeha na vas u (onome, za ono) što su učinile (one) sa svojim osobama sa (tim) dobrom (tj. na poznat, zakonit način), a Allah je o (onome) što činite (radite vi) obavješten." "...... ja'fune.....", je (što i) "jehebne: poklanjaju (one)."

PRIČAO MI JE Umejete, sin Bistama, pričao mi je Jezid, sin Zurej-a, od Habiba, od Ibnu Ebu Mulejketa, rekao je Ibnu Zubejr: rekao sam Usmanu, sinu Affana: "A koji se usmrte (umru) od vas, a ostavljaju supruge.....", rekao je: već je dokinuo (ukinuo) njega (ovaj ajet taj) drugi ajet, pa zašto pišeš njega - ili (zašto) ostavljaš njega (napisanoga u Mushafu)?" Rekao je (Usman): "O sine moga brata! Neću promijeniti (izmijeniti nijednu) stvar od njega od (tj. sa) njegovoga mjesta." (Ovaj ajet koji je naveden pred ovim hadisom nije dokinut, ukinut, nego je on dokinuo, ukinuo jedan drugi ajet koji na isti način počinje, ali se drukčije nastavlja i završava, a taj ajet se nalazi u istoj suri poslije ovoga na pet ajeta. Napominje se još i to da u početku prevoda seneda ovoga hadisa treba da tekst glasi ovako: PRIČAO MI JE Umejete, sin Bistama, pričao nam je (a ne: pričao mi je) Jezid, sin Zurej-a, od Habiba...... .) PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Revh, pričao nam je Šibl od Ibnu Ebu Nedžiha, od Mudžahida: "A koji se usmrte (umru) od vas, a ostave supruge.....", rekao je: Bio je ovo (taj) broj (što ona) sebi broji (tj. što čeka taj broj dana žena) kod porodice svoga (umrloga) muža - dužnost. Pa je spustio Allah: "A koji se usmrte (koji umru) od vas, a ostave supruge, (izvršiće oni jednu) oporuku za svoje supruge (svojim suprugama neku) robu ka (toj godini (tj. robu neku za godinu dana da se može izdržavati žena pomoću te robe) bez istjeravanja (žene iz stana umrloga supruga, muža), pa ako su (one same sobom) izašle, pa nema (nikakvoga) grijeha na vas (vama) u (onome, tj. zbog onoga) što su učinile (one) u svojim osobama od (nekoga) dobra.....", rekao je: Učinio je Allah njoj potpunost (upotpunjenje te) godine (sa) sedam mjeseci i dvadeset dana (na ona četiri mjeseca i deset dana - doslovno: noći) oporukom. Ako je htjela, stanovala je (tj. Ako hoće, stanovaće) u svojoj oporuci (tj. prema oporuci). A ako je htjela, izašla je (ako hoće opet, izaći će ona), i ono (tj. i to) je govor Allaha, uzvišen je: "..... osim (bez) istjeravanja (tj. bez izlaženja žene iz kuće umrloga muža), pa ako su (one) izašle, pa nema grijeha na vas....." Pa (taj) broj (dana koje treba da čeka) je kao što jest on - dužnost je na nju. Tvrdio je to (Ibnu Ebu Nedžih) od Mudžahida. A rekao je Ata': Rekao je Ibnu Abas: Dokinuo je ovaj ajet njezin broj (dana čekanja) kod njezine porodice, pa će sebi (ona) brojiti (čekati te dane ondje) gdje je htjela (gdje hoće), i ono (tj. i to) je govor Allaha, uzvišen je: "..... osim (bez) istjeravanja (izlaženja)......". Rekao je Ata': Ako je htjela (tj. Ako ona hoće), sebi je brojila (sebi će brojiti, tj. čekaće) kod njegove porodice i stanovala je (stanovaće) u svojoj oporuci (u kući svoje oporuke, gdje joj je oporučeno). A ako je htjela, izašla je (izaći će ona) zbog govora Allaha, uzvišen je: "..... pa nema grijeha na vas u (onome, zbog onoga) što su učinile (one).....". Rekao je Ata': Zatim je došlo (to) nasljeđivanje (tj. došao je ajet o nasljeđivanju), pa je dokinuo (ukinuo to) stanovanje (stan), pa sebi (ona) broji (tj. pa ona čeka) gdje je htjela, a nema (nikakva) stanovanja (stana) njoj. A od Muhameda, sina Jusufa: Pričao nam je Verka' od Ibnu Ebu Nedžiha, od Mudžahida za ovo. A od Ibnu Ebu Nedžiha, od Ata-a, od Ibnu Abasa, rekao je: Dokinuo je ovaj ajet njezin broj (tj. njezino čekanje) u njezinoj (u svojoj) porodici, pa će sebi brojiti (tj. pa će ona čekati) gdje je htjela zbog govora Allaha, uzvišen je: "...... osim (bez) istjeravanja (izlaženja).....", slično njemu (slično onome što se prenijelo od Mudžahida).

PRIČAO NAM JE Hiban, pričao nam je Abdullah, izvijestio nas je Abdullah, sin Avna, od Muhameda, sina Sirina, rekao je: Sjedio sam ka mjestu sjedenja (tj. u sijelu što) su u njemu (jedni) velikani od Pomagača, i u (među) njima je Abdurahman, sin Ebu Lejla-a, pa sam spomenuo hadis Abdullaha, sina Utbeta, o stvari (o stanju, o slučaju) Subejate, kćeri Harisa (za koju je pričao Abdullah Utbetov da je ona ostala udovica iza Sada Havletovoga, pa je rodila poslije njegove smrti za dvadeset i pet dana, i da joj je dozvolio Muhamed a.s. da se odmah iza poroda uda ne čekajući ona četiri mjeseca i deset dana, jer se je porodila - a to je odredba za trudnu udovicu, prema ajetu u suri Talak, da takva udovica čeka dok se ne porodi iza smrti muža od kojega je ostala noseći, trudna). Pa je rekao Abdurahman: A ali (nego) njegov stric bio je (takav da) neće govoriti (ne govori) to (tako - a misli na Abdullaha Mesudovoga, strica Abdullaha Utbetovoga). Pa sam rekao: Zaista ja sam zaista odvažan (smion) ako sam slagao na (jednoga) čovjeka (koji se još nalazi živ) u strani (u kraju) Kufe, i podigao je (Ibnu Sirin izgovarajući ovo) svoj glas. Rekao je (Ibnu Sirin dalje): Zatim sam izašao, pa sam susreo Malika, sina Amira - ili: Malika, sina Avfa (jedan od pripovjedača je sumnjao). Rekao sam: "Kako (Kakav) je bio govor (tj. Kakvo je bilo mišljenje) Ibnu Mesuda o (ženi što je) umro njoj njezin suprug (muž), a ona je noseći (noseća, trudna)?" Pa je rekao: Rekao je Ibnu Mesud: "Zar činite na nju (to) stavljanje grubosti (oštrine naređujući njoj da mora da čeka više od četiri mjeseca i deset dana ako je trudna sve dok ne rodi), a neće činiti (a vi ne činite, ne dajete) njoj (to) dopuštenje (tj. tu olakšicu da se može udati i prije četiri mjeseca i deset dana ako se je porodila prije isteka, navršenja četiri mjeseca i deset dana)?! Zaista je sišla sura (tih) žena (i to ona sura) kraća poslije (one sure) dulje." (To jest sura Talak koja je kraća i u kojoj se govori o čekanju udovice do vremena rađanja nosećega djeteta - ta je sura objavljena iza sure Bekare koja je dulja i u kojoj se govori o tome da udovica treba čekati četiri mjeseca i deset dana. A ono što je objavljeno poslije, kasnije - ima prednost jer je to ujedno i obrazloženje onome što je objavljeno prije.) A rekao je Ejub od Muhameda: Susreo sam Ebu Atijeta Malika, sina Amira (bez sumnje, svakako). GLAVA: "Čuvajte se međusobno na (tim) molitvama i (toj) srednjoj molitvi.....". PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Jezid, izvijestio nas je Hišam od Muhameda, od Abideta, od Alije, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO MI JE Abdurahman, pričao nam je Jahja, sin Seida, rekao je Hišam, pričao nam je Muhamed od Abideta, od Alije, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao (na) dan Hendeka: "Zadržali (Spriječili) su nas od molitve (toga) srednjega (klanjanja, tj. od te srednje molitve) dok (ili: čak) je zašlo Sunce. Napunio Allah njihove grobove i njihove kuće - ili: njihove utrobe; sumnjao je Jahja (kako je rečeno) - vatrom!"

GLAVA (Njegovoga govora, uzvišen je): "..... i stojte (ustanite) radi Allaha (tj. klanjajte u ime Allaha bivši vi) usrdni.", to jest: pokorni. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ismaila, sina Ebu Halida, od Harisa, sina Šubejla, od Ebu Amra Šejbanije, od Zejda, sina Erkama, rekao je: Bili smo (običaja da) govorimo (tj. Razgovarasmo) u (toj) molitvi, govori jedan (od) nas svome bratu o svojoj potrebi (sve do vremena) dok je (dok nije) sišao ovaj ajet: "Čuvajte se međusobno (jedan drugoga) na (tim) molitvama i (toj) srednjoj molitvi (da ne razgovarate), i stojte (ustanite, tj. klanjajte) radi Allaha (bivši vi) usrdni.", pa se je zapovjedilo nama za (tu) šutnju (u molitvi). "Pa ako ste se bojali (tj. ako se bojite, plašite neprijatelja i slično), pa (klanjajte vi bivši vi) pješaci (tj. stojeći na nogama) ili jahači (na konjima); pa kada ste bili sigurni (tj. kada budete sigurni, bezbijedni), pa spominjite Allaha (tj. klanjajte) kao što je (Allah) poučio vas (ono) što ne znadijaste (što niste bili takvi da znate)." A rekao je Ibnu Džubejr: "Kursijjuhu" je "ilmuhu" (Njegovo prijestolje je Njegovo znanje). Govori se: "Bestaten" je "zijadeten" i "fadlen" (Prostiranje je povećanje i vrijednost). "Efrig" je "enzil" (Izlij je spusti, tj. riječ Izlij znači: spusti. A u tom smislu su i ostale riječi ovdje, a i na drugim mjestima. Jedne riječi objašnjavaju smisao drugih). "Ve la jeuduhu" je (značenja) "la juskiluhu": Neće oteščati Njemu (tj. Nije oteščalo Njemu, Ne daje teškoće Njemu, Ne pričinja težine Njemu čuvanje, obdržavanje nebesa i Zemlje). "Adeni" je (što i) "eskaleni": Oteščalo je meni. "A "el-adu" i "el-ejdu" je (što i) "el-kuvvetu": snaga. "Essinetu" je "nuasun" (drijemanje). "Jetesenneh" je (što i) "jetegajjer": izmijenio se (izmijenilo se; odnosno: izmijenjuje se). "Fe buhite" je (značenja) "zehebet hudždžetuhu": otišao je njegov dokaz (tj. propao mu je dokaz). "Havijetun" je (značenja) "La enise fiha": Nema druga u njoj. "Urušuha" je (značenja) "ebnijetuha": njezine građevine (građevine te određene oblasti). "Essinetu" je "nuasun": drijemanje. "Nunširuha" (tako neki čitaju umjesto "nunšizuha", a "nunširuha") je (što i) "nuhridžuha": vadimo je (tj. vadimo njih - kosti). "Iasarun" je žestok vjetar (što) puše (duva) od zemlje ka nebu kao stup (stub). U njemu je vatra. A rekao je Ibnu Abas: "Salden" je (značenja): Nije (tj. Nema) na njemu (nijedna) stvar (tj. Nema na njemu ništa - misli se na kamen koji je po temelju go). A rekao je Ikrimete: "Vabilun" je žestoka kiša (jaka kiša). "Ettallu" je (što i) "enneda": rosa. (A veli se da "tallun" i "neda, neden" znači sitna kiša, slaba kiša, izmago, vlaga, vlažnost vazduha.) A ovo je primjer djela (rada iskrenoga, pravoga) vjernika. "Jetesenneh" je (što i) "jetegajjer": izmjenjuje se, mijenja se. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Malik od Nafi-a da je Abdullah, sin Umera, bio, kada se pitao (kada je bio pitan) o molitvi (toga) straha (tj. o molitvi u vrijeme opasnosti od neprijatelja), rekao (tj. bio bi rekao, rekao bi): Stupiće naprijed (taj) vođ i (jedna) skupina (grupa) od (tih) ljudi, pa klanja sa njima (taj) vođa (jedan) naklon (rekat), a biće (a biva, a bude druga jedna) skupina (grupa) od njih

između njih i između (toga) neprijatelja (i ljudi te druge grupe biće tako da) nisu klanjali (da ne budu klanjali u času kada klanja prva grupa sa vođom). Pa kada su klanjali (oni) koji su sa njim (jedan) naklon (jedan rekat), povući će se (oni) nazad (na) mjesto (onih) koji nisu klanjali, a neće pozdravljati (tj. neće davati, predavati selama u znak završetka molitve). I stupiće naprijed (oni) koji nisu klanjali, pa će klanjati sa njim (jedan) naklon (jedan rekat). Zatim će otići (taj) vođa (sa molitve, tj. završiće on molitvu), a već je (on sam) klanjao dva naklona (dva rekata). Pa će ustati svaki jedan (tj. svaki pojedinac) od (te) dvije skupine (grupe), pa klanjaju (pa će oni klanjati) za svoje osobe (sami po sebi još jedan) naklon (rekat) poslije (što je bio slučaj) da ode (taj) vođa (sa molitve završivši on dva rekata), pa biva (tj. pa će biti) svaki jedan (pojedinac) od (te) dvije skupine (grupe da) je već klanjao dva naklona (dva rekata na taj način). Pa ako je bio strah (takav da je) on žešći od toga (da se može to tako obaviti molitva), klanjali su (tj. klanjaće oni) pješice stojeći (oni) na svojim nogama ili jašući (oni) okrenuti (oni bivši) prema Strani ili bez (da su oni) okrenuti prema njoj. Rekao je Malik: Rekao je Nafi': Neću misliti (tj. Ne mislim) Abdullaha, sina Umera, (da) je spomenuo to (on drukčije) osim (prenoseći to on) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. "A koji se usmrte (usmrćuju) od vas, a ostavljaju supruge.....". PRIČAO MI JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, pričao nam je Humejd, sin El-Esveda, i Jezid, sin Zurej-a, rekla su njih dvojica: pričao nam je Habib, sin Šehida, od Ibnu Ebu Mulejketa, rekao je: rekao je Ibnu Zubejr: Rekao sam Usmanu: "Ovaj ajet koji je u Bekari "A koji se usmrte (umru) od vas, a ostavljaju supruge....", do Njegovoga govora "..... osim (tj bez) istjeravanja.....", (taj ajet je takav da) je već dokinuo (ukinuo) njega (onaj) drugi ajet, pa zašto pišeš njega?" Rekao je (Usman): "Ostavićeš njega (u Mushafu, tj. Ostavi ga napisanoga u Mushafu). O sine moga brata (bratiću)! Neću izmijeniti (promijeniti nijednu) stvar od njega od (tj. sa) njegovoga mjesta." Rekao je Humejd: Ili načinom ovim (tj. Ili slično ovome je rekao Usman). "I pošto je rekao Ibrahim: "Moj Gospode! Pokaži mi, kako oživljuješ (te) mrtve (umrle)....". "Fe surhunne" je (što i) "katti'hunne": pa isijeci (sasijeci dobro) njih (ptice). PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Saliha, pričao nam je Ibnu Vehb, izvijestio me je Junus od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta i Seida, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Mi smo preči za (tu) sumnju od Ibrahima pošto (tj. kad) je rekao: "Moj Gospode, pokaži mi kako proživljuješ (te) umrle (te mrtve)." Rekao je (Uzvišeni Allah): "A zar nisi vjerovao (zar ne vjeruješ u to)?" Rekao je (Ibrahim): "Da, a ali zato (da) se smiri moje srce.....". GLAVA Njegovoga govora: "Zar voli jedan vas da bude za (tj. u) njega (jedna) bašča (vrt) od palmi i grožđa, teku ispod nje (te) rijeke, za (u) njega je u njoj od svakih (tih) plodova......". PRIČAO NAM JE Ibrahim, izvijestio nas je Hišam od Ibnu Džurejdža, čuo sam Abdullaha, sina Ebu Mulejketa, (da) priča od Ibnu Abasa. Rekao je (Ibnu Džurejdž): A čuo sam njegovoga brata Ebu Bekra, sina Ebu Mulejketa, (da) priča od Ubejda, sina Umejra,

rekao je: rekao je Umer, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega, (jednoga) dana drugovima Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "O čemu mislite ovaj ajet (da) je sišao "Zar voli jedan vas da bude za (u) njega (jedna) bašča (vrt)....."?" Rekli su: "Allah je znaniji (tj. Allah zna)." Pa se rasrdio Umer, pa je rekao: "Govorite: "Znamo, ili nećemo znati (ili: ne znamo)." Pa je rekao Ibnu Abas: "U mojoj duši je od njega nešto (doslovno: jedna stvar), o zapovjedniče (tih) vjernika." (Ajet je u arapskom ženskoga roda.) Rekao je Umer: "O sine moga brata, reci, i ne omalovažavaj tvoju (svoju) osobu." Rekao je Ibnu Abas: "Udarila se je primjerom za (jedan) rad (tj. Ta bašča je donešena kao primjer za posao i rad)." Rekao je Umer: "Koji rad?" Rekao je Ibnu Abas: "Za (jedan, neki) rad." Rekao je Umer: "Za (jednoga) čovjeka imućnoga (koji) radi u pokornosti Allahu, moćan je i veličajan je, zatim je poslao Allah njemu (toga) sotonu, pa je radio u (tim) grijesima dok je ugušio svoja djela (radove, tj. dobre poslove sa tim grijesima)." "..... fe surhunne....", je (što i) "katti'hunne" isijeci (dobro) njih. "..... neće pitati (ne pitaju, tj. ne prose milostinju obraćajući se oni na te) ljude upornošću (dosađivanjem)....." Govori se: "Elhafe alejje", i "elehha alejje" i "ahfani bil-mes'eleti: (sva tri izraza znače) bio je uporan (ustrajan) na mene u (tom) prosjačenju (a to znači: dosađivao je meni sa prosjačenjem). "Fe juhfikum.....", je (isto što i) "judžhidukum": zatrudnjuje vas (stvara poteškoće vama, zamara vas, dosađuje vam, namuči vas). PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, rekao je: pričao mi je Šerik, sin Ebu Nemira da su Ata', sin Jesara, i Abdurahman, sin Ebu Amreta, Ensarija rekli (doslovno: rekla su njih dvojica): čuli smo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nije (taj) siromah koji (je takav da) vrati njega (ta) datula i (te) dvije datule, a ni (taj) zalogaj, a ni (ta) dva zalogaja. Siromah (taj) je samo (onaj) koji se ponaša pošteno (čedno, tj. koji uopće ne prosjači, a siromašan je). I čitajte, ako ste htjeli (ako hoćete) - misli (na) Njegov govor, uzvišen je - : "..... neće pitati (tj. ne prosjače od tih) ljudi uporno (tj. dosađujući, dosađivanjem)......". "..... i dozvolio je Allah (tu) prodaju (tj. trgovinu), a zabranio je (tu) kamatu...." "El-messu" je (što i) "eldžununu": ludost (poludjelost). PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Muslim od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Pošto su sišli (ti) ajeti od kraja (tj. koji se nalaze na kraju) sure Bekare o (toj) kamati, čitao (pročitao) je njih poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na (te) ljude (tj. ka tim ljudima), zatim je zabranio (tu) trgovinu u (tom) vinu (tj. trgovanje sa vinom, trgovanje sa tim opojnim pićima). "Briše Allah (tu) kamatu.....": (to znači) Daje otići njoj (tj. Odstranjuje nju, uništava je). PRIČAO NAM JE Bišr, sin Halida, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera, od Šubeta, od Sulejmana, čuo sam Ebu Duha-a (da) priča od Mesruka, od Aiše da je ona rekla: Pošto su se spustili (ti) zadnji ajeti od sure Bekare, izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je čitao (pročitao, rekao) njih u Bogomolji, pa je zabranio (tu) trgovinu u (tom) vinu (sa vinom). "..... pa dozvolite za rat od Allaha i Njegovoga poslanika.....": (to znači) pa znajte.

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Mansura, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Aiše, rekla je: Pošto su se spustili (ti) ajeti od kraja sure Bekare, čitao je njih Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u Bogomolji, i zabranio je trgovinu u vinu. "A ako je bio vlasnik teškoće (tj. a ako je bio siromašan), pa čekanje (priček) do lakoće, a da milodarite, bolje je za vas ako znadijaste." A rekao je nama Muhamed, sin Jusufa, od Sufjana, od Mansura i Aameša, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Aiše, rekla je: Pošto su se spustili (ti) ajeti od kraja sure Bekare, ustao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pročitao njih nama, zatim je zabranio trgovinu u vinu (sa vinom). GLAVA: "I čuvajte se dana (što) se vraćate u njemu ka Allahu......". PRIČAO NAM JE Kabisate, sin Ukbeta, pričao nam je Sufjan od Asima, od Šabije, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Zadnji ajet (što) je sišao na Vjerovijesnika (Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, (to) je ajet (te) kamate. GLAVA: "..... i ako (tj. a ako) pokazujete (vi ono) što je u vašim dušama, ili sakrivate njega, obračunava se (tj. obračunavaće se međusobno sa) vama za njega Allah, pa oprašta (pa oprostiće onome) kome hoće, a kažnjava (a kazniće onoga) koga hoće, a Allah je na svaku stvar moćan.". PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Nufejlija, pričao nam je Miskin od Šubeta, od Halida Hazza-a, od Mervana Asfera, od (jednoga) čovjeka od (tj. između) drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on je Ibnu Umer, da je on (ajet - a on je ženskoga roda u arapskom jeziku, pa je i zamjenica koja se odnosi na riječ ajet uvijek ženskoga roda - slijedeći ajet) već se dokinuo "..... a ako pokazujete što je u vašim dušama, ili sakrivate njega,....", ajet (taj vidjeti cio). GLAVA: "Vjerovao je (taj) poslanik u (ono) što se je spustilo k njemu od njegovoga Gospoda.....". A rekao je Ibnu Abas: ".... isren.....", je (što i) "ahden": obaveza (opterećenje). A govori se: "..... gufraneke....", je (značenja) "magfireteke fagfir lena": Tvojim (Svojim) opraštanjem, pa oprosti nama.

PRIČAO MI JE Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Revh, izvijestio nas je Šubete od Halida Hazza-a, od Mervana Asfera, od (jednoga) čovjeka od drugova poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: mislim ga (mislim da je to bio) Ibnu Umer: "..... a ako pokazujete što je u vašim dušama, ili sakrivate njega.....", rekao je: dokinuo je njega (ovaj ajet drugi taj) ajet koji je poslije njega.

SURA ALI IMRAN (IMRANOVA OBITELJ, PORODICA, ROD) "Tukaten" i "tekijjeten" je jedno (istoga značenja: čuvanjem, bojanjem). "Sirrun" je "berdun": studen, hladan; hladnoća. "Šefa hufretin" je kao "šeferrekijjeti": ivica, rub rupe je kao (što se rekne) ivica, rub bunara, i strana njegova ("ve harfuha": i strana njegova, bunarova). "Tubevviu" je (što i) "tettehizu muaskeren": uzimaš mjesto skupljanja vojske. "Elmusevvimu" (i "el-musevvemu") je (onaj) koji ima (koji je takav da je za njega, da je u njega neko) obilježje sa (nekim) znakom, ili sa (komadićem) vune ili sa (onim) što je bio (on obilježen od drugih vrsta znakova). "Ribbijjune" (znači te) sve (tu množinu), a (njegova) jednina je "ribbijjun". "Tehussunehum" je (značenja) "teste'silunehum katlen": iskorijenite njih ubijanjem. "Guzzen" (je plural, množina, i ta riječ znači: ratnici, borci), njezina jednina je "gazin". "Senektubu" je (što i) se nahfezu: zapamtićemo (sačuvaćemo). "Nuzulen" je (što i) "sevaben": nagradu. A dozvalja se i (da znači) smješten kod Allaha, kao što je tvoj govor: "enzeltuhu" (a znači) smjestio sam ga (na stan kod sebe). A rekao je Mudžahid: A "el-hajlul-musevvemetu" su (konji koji) su krasni (savršeni, divni), lijepi. A rekao je Ibnu Džubejr: "...... ve hasuren......", je (onaj koji) neće doći (koji ne dolazi, ne prilazi tim) ženama (tj. koji nema spolnih odnosa sa ženama). A rekao je Ikrimete: "...... min fevrihim.....", je (značenja) "min gadabihim jevme Bedrin": od njihove srdžbe (na) dan Bedra. (Drugi to tumače na drugi način.) A rekao je Mudžahid: "...... juhridžul-hajje" (izvodi toga života)....", (to je to ljudsko) sjeme (sperma što) izađe mrtvo i izađe iz njega (taj) živi (čovjek). "El-ibkaru....", je početak zore, a "el-ašijju" je naginjanje Sunca - mislim ga do (časa kada hoće ono) da zađe (zapadne). GLAVA: "..... od njega su (neki, jedni) ajeti učvršćeni (jasni, nedvosmisleni).....", i rekao je Mudžahid (da su to ajeti u kojima se govori šta je izvjesno): dozvoljeno i (izvjesno) zabranjeno, "a drugi su slični (tj. nejasni).....", potvrđuje neki (dio) njega (kitaba Božijega-Kur'ana jedan drugi dio) neki, kao Njegov govor, uzvišen je: "..... i ne zavodi s njim (nikoga) osim pokvarene.", i kao Njegov govor, veličajno je Njegovo spominjanje: "...... i čini (stavlja tu) nečistoću na (one) koji neće razumjeti.", i kao Njegov govor, uzvišen je: "I koji su se naputili, povećao je njima pravopuće (pravi put).....". "Zejgun" je (što i) "šekkun" (sumnja). "..... traženjem sebi (te) kušnje (tj. smutnje)....." (to su ti) slični (tj. nejasni ajeti, pa ko u srcu sumnja, on istražuje te nejasne ajete Kur'ana). "..... a (ti vjernici) ustaljeni....", znaju "govore: Vjerovali smo (tj. Vjerujemo) u njega.....". PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Jezid, sin Ibrahima, Tusterija od Ibnu Ebu Mulejketa, od Kasima, sina Muhameda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Čitao (pročitao) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ovaj ajet: "On je (onaj) koji je spustio na tebe (tu) knjigu, od nje su (jedni) ajeti učvršćeni, oni su majka (tj. izvor, temelj te) knjige, a drugi su slični (tj. dvosmisleni, nejasni), pa što se tiče (onih) koji (imaju) u svojim srcima (jedno) skretanje (tj. sumnju), pa (oni) slijede (ono) što je slično (tj. što je nejasno) od nje (od ove knjige) traženjem sebi kušnje (tj. zbog traženja smutnje) i traženjem sebi njegovoga (tj. njezinoga) tumačenja, a ne zna njegovoga (njezinoga) tumačenja (niko) osim Allah, a (ti) ustaljeni u (toj) nauci govore: Vjerovali smo u njega (u kitab, u nju - knjigu), sve je od (strane) kod našega Gospoda (tj. sva je ova knjiga od našega Gospoda), a ne opominju se (drugi) osim vlasnici mozgova (tj. osim pametni).". Rekla je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa kada si vidjela (ili: kada si vidio, tj. Pa kada vidiš one) koji slijede (ono) što je slično (nejasno) od njega (od nje), pa ti su (ti to oni) koje je imenovao (nazvao, označio) Allah, pa budite na oprezu (od) njih (tj. čuvajte se njih). GLAVA: "..... i zaista ja tražim utočišta njoj u Tebe i njezinome potomstvu od (toga) sotone prokletoga.". PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Seida, sina Musejeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nema od rođenoga (djeteta što) se rađa (rodi da prođe drukčije) osim (tako), a (taj) sotona dotakne njega kada se rodi, pa vikne (viče dijete) derući se od doticanja (toga) sotone, osim njega (tj. izuzev jedino) Merjemu i njezinoga sina." (To jest: Jedino što taj sotona nije dotaknuo Merjemu i Isa-a - Mariju i Isusa.) Zatim govori (govoraše) Ebu Hurejrete: I čitajte, ako ste htjeli "..... i zaista ja tražim utočišta njoj u Tebe i njezinom potomstvu od (toga) sotone prokletoga (da ih zaštitiš).". GLAVA: "Zaista (oni) koji kupuju za ugovor (za obavezu) Allaha (za Božiju obavezu) i svoje zakletve (jednu, neku) cijenu malu, ti (su takvi griješnici da) nema udjela (nikakvoga) "- (tj.) nema dobra -" za njih u (na tom) drugom svijetu.... i za njih je (tj. i oni imaju jednu) kaznu bolnu." - ("elimun" je što i) "mu'limun" (i) "mudžiun" (a obje riječi znače: koji daje bol, tj. kazna koja će zadavati bolove), ("elimun" je) od "elemun": bol; i on je (tj. taj oblik "elimun" je ovdje upotrijebljen) u mjestu (tj. umjesto "mu'limun" koji ima oblik) "muf'ilun". PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Ebu Avanete od Aameša, od Ebu Vaila, od Abdullaha, sina Mesuda, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko se je zakleo (Ko se zakune) zakletvom trpljenja (tj. zakletvom na koju je pozvan i zadržan na sudu, suđenju radi nje, ali se zakune lažno) zato (da) sebi odsiječe s njom (pomoću nje, zakletve) imanje (jednoga) čovjeka muslimana, susreo je (tj. susresti će) Allaha, a On je na njega srdit." Pa je spustio Allah potvrđivanje toga (tj. kao potvrdu tome):

"Zaista (oni) koji kupuju za ugovor (za obavezu) Allaha i svoje zakletve (neku, jednu) cijenu malu, ti (su takvi da) nema (nikakvoga) udjela za njih u (na tom) drugome (svijetu).....", do kraja (toga) ajeta. Rekao je: Pa je unišao Eš'as, sin Kajsa i rekao je: "Šta priča vama Ebu Abdurahman?" Rekli smo: "Tako i tako (To i to)." Rekao je: "O meni se je spustio (taj ajet). Bio je za (u) mene bunar u zemlji sina (jednoga) strica moga. Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Tvoj dokaz, ili njegova zakletva (treba)." Pa sam rekao: "Tada se zaklinje (on, tj. Tada će se on zaklesti), o poslaniče Allaha!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko se je zakleo na (jednu, neku) zakletvu trpljenja (da) sebi odsiječe sa njom (sa zakletvom, pomoću zakletve) imanje (nekoga) čovjeka muslimana, a on je u njoj (u toj zakletvi) griješnik, susreo je (tj. susresti će) Allaha, a On je (a Allah je) na njega srdit." PRIČAO NAM JE Alija - on je sin Ebu Hašima -, čuo je Hušejma, izvijestio nas je Avvam, sin Havšeba, od Ibrahima, sina Abdurahmana, od Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njih dvojice, da je (jedan) čovjek uspostavio (podigao jednu) robu u (toj) pijaci, pa se zaklinjao u njoj (tj. za nju, za tu robu) zaista (da) je već dao za nju (onoliko) što nije dao njega zato (da) obori (tj. da navuče) u nju (u tu robu, na tu robu jednoga, nekoga) čovjeka od (tih) muslimana, pa je sišao (ajet): "Zaista koji sebi kupuju za ugovor Allaha i svoje zakletve (jednu) malu cijenu,.....", do kraja (toga) ajeta. PRIČAO NAM JE Nasr, sin Alije sina Nasra, pričao nam je Abdullah, sin Davuda, od Ibnu Džurejdža, od Ibnu Ebu Mulejketa da (neke) dvije žene probadaše (kožu šilom, tj. šivaše kožu, šivale su njih dvije kožu) u (jednoj) kući, ili u (toj) sobi. Pa je izašla jedna (od) njih dviju, a već se je dalo proći sa (jednim) šilom (probadačom) u njezin dlan (tj. a proboden joj je dlan, šaka, ruka sa šilom, iglom probadačom, probadačem), pa je tvrdila na (tu) drugu (da je ona ubola nju šilom). Pa se je podigla (dostavila ta stvar) ka Ibnu Abasu, pa je rekao Ibnu Abas: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da se daje (nekim, tim) ljudima sa njihovim tvrđenjem (tj. prema njihovim tvrđenjima, po njihovim tužbama), zaista bi otišle krvi (tj. životi nekih) ljudi i njihovi imeci (i njihova imanja). Opominjite nju sa Allahom, i čitajte njoj: "Zaista koji kupuju sebi za ugovor Allaha....."." Pa su opominjali nju, pa je priznala (da je zabola to šilo u dlan svoje drugarice). Pa je rekao Ibnu Abas: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zakletva je na (onoga) što se tvrdi na njega (da je nešto počinio, učinio, tj. Kada ne postoje jasni dokazi kod tužitelja, onda je ta zakletva obavezna na tuženoga da se zakune da on nije počinio ono zbog čega je tužen)." GLAVA: "Reci: O stanovnici (tj. pripadnici pređašnje Božije) knjige, dođite ka (jednoj) riječi jednakoj između nas i između vas da nećemo obožavati (nikoga drugoga) osim Allaha.....".

"Sevain" je (što i) "kasdin": upravljenoj (ustremljenoj, usmjerenoj; umjerenoj). PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, od Hišama, od Mamera. A pričao mi je Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, pričao mi je Ibnu Abas, pričao mi je Ebu Sufjan iz svojih usta ka mojim ustima, rekao je: Otišao sam u (tome) vremenu koje je bilo između mene i između poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (a u kojem je trajalo primirje poslije ugovora o miru na Hudejbiji). Rekao je: Pa dok sam ja u Siriji, kadli (poštoli) je donijelo se (jedno) pismo od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ka Irakliju. Rekao je: A bio je Dihjete Kelbija donio njega, pa je dao njega ka velikanu (velikašu mjesta) Busra-a. Pa je dao njega (to pismo) velikan Busra-a ka Irakliju. Rekao je: Pa je rekao Iraklije: "Da li je ovdje ijedan (čovjek, iko) od naroda toga čovjeka (ovoga čovjeka što mi je poslao ovo pismo i) koji tvrdi da je on (neki) vjerovijesnik?" Pa su rekli: "Da." Rekao je: Pa sam se pozvao (pozvan sam) u nekolicini od Kurejševića. Pa smo unišli Irakliju, pa smo se posadili (posađeni smo mi) pred njega. Pa je rekao: "Koji (između ovih, od) vas je najbliži porijeklom ovome čovjeku koji tvrdi da je on (neki, nekakav, jedan) vjerovijesnik?" Pa je rekao Ebu Sufjan: Pa sam rekao: "Ja." Pa su posadili mene pred njega, a posadili su moje drugove ozadi (pozadi, iza) mene. Zatim je pozvao za svoga tumača (prevodioca), pa je rekao: Reci njima: "Zaista ja sam pitalac (tj. Zaista ja ću pitati) ovoga o ovome čovjeku koji tvrdi da je on vjerovijesnik. Pa ako je slagao meni, pa oglasite lažnim njega (demantujte ga, recite da ne govori on istinu)." Rekao je Ebu Sufjan: I zakletva Allaha (je moja zakletva, tj. I kunem se Allahom), da nije (toga) da dadnu prenijeti (da prenesu) na mene (tu) laž, zaista bih slagao (lagao o Muhamedu a.s. tada u toj prilici). Zatim je rekao svome tumaču (prevodiocu): "Pitaj ga, kako (kakvo) je njegovo plemstvo (tj. njegovo porijeklo) u (među) vama?" Rekao je: Rekao sam: "On je u nama (tj. među nama) plemenit (dobroga porijekla)." Rekao je: "Pa da li je bio od njegovih očeva (predaka iko neki) vladar?" Rekao je: Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Pa da li bijaste sumnjičili njega sa (tom) laži prije (nego je počeo) da govori (ono) što je rekao?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Je li slijede njega visoki (časni, ugledni pojedinci od tih) ljudi, ili njihovi slabići?" Rekao je: Rekao sam: "Nego (tj. Ne visoki, nego) njihovi slabići (slabi, nemoćni)." Rekao je: "Povećavaju (li) se, ili se okrnjuju (smanjuju)?" Rekao je: Rekao sam: "Ne, nego se povećavaju." Rekao je: "Da li se vraća (tj. odmeće) ijedan od njih od svoje vjere poslije (što je bio slučaj) da uniđe u nju (da li se odmetne od nje) mržnjom za nju (tj. iz mržnje prema toj vjeri u koju je bio unišao)?" Rekao je: Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Pa da li ste se borili (protiv) njega?" Rekao je: Rekao sam: "Da." Rekao je: "Pa kako (kakva) je bila vaša borba (protiv) njega?" Rekao je: "Biva (taj) rat između nas i između njega kovama (kao kove, kante kojima se dohvaća i grabi voda iz bunara: nekad dohvati, zagrabi jedna, a nekad druga): pogađa od nas, i pogađamo od njega." Rekao je: "Pa da li vrši vjerolomstvo (da li krši ugovor)?" Rekao je: Rekao sam: "Ne. A mi smo od njega (odsutni) u ovome vremenu (kako smo krenuli ovamo), nećemo znati (tj. ne znamo sada) šta je on napravljač u njemu (tj. šta je napravio u ovom vremenu dok smo ovamo, dok smo ovdje, tu)." Rekao je: Tako mi Allaha nije omogućio meni od riječi (jedne da) uvedem u nju (jednu sumnjivu) stvar osim ove (tj. nisam mogao ništa sumnjivo da ubacim baš ni jednu riječ drugu osim ove: ne znam šta je napravio otkako smo mi ovamo-ovdje). Rekao je: "Pa da li je rekao (tj. govorio) ovaj govor (njegov) ijedan (čovjek) prije njega?" Rekao je: Rekao sam: "Ne." Zatim je rekao svome tumaču (prevodiocu): Reci njemu:

"Zaista ja sam pitao tebe o njegovom plemstvu u (među) vama, pa si tvrdio da je on u (među) vama plemenit. A takođe su (Božiji) poslanici (takvi da) se šalju u plemstvima (tj. od dobrog porijekla) svoga naroda. I pitao sam te da li je bio u njegovim očevima (djedovima nekakav) vladar, pa si tvrdio da nije. Pa sam rekao: Da je bio od njegovih očeva (kakav) vladar, rekao bih: čovjek (je to koji) traži vlast svojih očeva. I pitao sam te o njegovim sljedbenicima: jesu li njihovi (oni) slabići, ili su njihovi visoki (ugledni), pa si rekao: nego (ne, nego) njihovi slabići, a oni su sljedbenici (Božijih) poslanika. I pitao sam te da li bijaste sumnjičili njega za (tu) laž prije (nego je postao slučaj) da govori (ono) što je rekao, pa si tvrdio da nije (tj. da niste). Pa sam spoznao da on nije bio zato (da) ostavi (tu) laž na (te) ljude, zatim (da) ode pa (da) laže na Allaha. I pitao sam te da li se vraća (odmeće) ijedan od njih od svoje vjere poslije (što je slučaj) da uniđe u nju mržnjom za nju (iz mržnje prema njoj), pa si tvrdio da ne, a takođe je (takvo to) vjerovanje kada se je pomiješalo (sa) veselošću (tih) srca. I pitao sam te da li se povećavaju, ili se okrnjuju (smanjuju), pa si tvrdio da se oni povećavaju, a takođe (takvo) je (to) vjerovanje dok se upotpuni. I pitao sam te da li ste se borili (protiv) njega, pa si tvrdio da ste se vi borili (protiv) njega, pa (da) biva (taj) rat između vas i između njega kovom (kao kove), (nekad) postigne (on) od vas i (nekad) postignete (vi) od njega; a takođe su (takvi ti Božiji) poslanici, stavljaju se na iskušenje, zatim biva (bude) za njih (ta) posljedica (tj. zatim njima bude posljedica dobra, oni pobijede). I pitao sam te da li vrši vjerolomstvo, pa si tvrdio da on neće vršiti (da ne vrši on) vjerolomstvo, a takođe su (takvi Božiji) poslanici, neće vršiti (ne vrše) vjerolomstvo. I pitao sam te da li je govorio ijedan (čovjek) ovaj (njegov) govor prije njega, pa si (ti) tvrdio da ne (da nije). Pa sam rekao: Da je bio govorio (Da je govorio) ovaj (njegov) govor ijedan (čovjek) prije njega, rekao bih: Čovjek (taj) povodio se je (tj. povodi se) za govorom (što) se je govorio (rekao se je još) prije njega." Rekao sam: Zatim je rekao: "Sa čime zapovjeda vama (tj. O čemu vam zapovjeda, Šta vam naređuje)?" Rekao je: Rekao sam: "Zapovijeda nam za (tu) molitvu, i zekat (obaveznu određenu količinski godišnju milostinju), i povezanost (sa rodbinom) i čednost (poštenje, suzdržavanje od prosjačenja)." Rekao je: "Ako bude (ono) što govoriš o njemu istina, pa zaista on je vjerovijesnik. I već znadijah (bijah znao) da je on izlazač (da će on izaći, pojaviti se), a ne mišljah (ja ne bijah mislio za) njega (nisam znao, nisam mislio da će biti) od vas (tj. između vas). I da zaista ja znam da ću ja doprijeti (dospjeti) k njemu, zaista bih volio (želio) njegovo sretanje (njegov susret - da se s njim sretnem). I da sam bio kod njega, zaista bih prao od njegovih nogu (stopala prašinu). I zaista će doprijeti svakako njegova vlast (na područje) što je pod mojim dvama stopalima (pod mojim nogama)." Rekao je: Zatim je pozvao za pismo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pročitao njega, pa kada li je u njemu: "Sa imenom (tj. U ime) Allaha milosrdnoga milostivoga. Od Muhameda, poslanika Allaha (Allahovoga) ka Irakliju (Hiraklu), velikanu (velikašu) Vizantinaca! Pozdrav na (onoga, tj. Pozdrav onome) ko je slijedio (ko slijedi ovo) pravopuće! Što se tiče poslije, pa zaista ja pozivam tebe sa pozivanjem (te vjere) Islama. Primi Islam, spasićeš se. I primi Islam, daće ti Allah tvoju nagradu dvaput. Pa ako si okrenuo leđa (ako okreneš leđa), pa zaista na tebe je grijeh (tih) ratara (poljodjelaca, poljoprivrednika). I: "O stanovnici (tj. sljedbenici prethodne Božije) knjige, dođite ka (jednoj) riječi jednakoj između nas i između vas da nećemo obožavati (nikoga drugoga) osim Allaha....", do Njegovoga govora "..... svjedočite za (to, svjedočite o tome) da smo mi muslimani (primaoci Islama)."

Pa pošto je završio čitanje (toga) pisma, podigli su se (njihovi) glasovi kod njega i mnogo je bilo (te) galame (buke). I zapovjedilo se je za nas, pa smo se izveli (pa smo istjerani napolje). Rekao je: Pa sam rekao svojim drugovima kada smo izašli: Zaista već se je zastvarila (tj. postala je velika) stvar sina Ebu Kebšeta (sina Ebu Kebšetovoga). Zaista ono zaista plaši se njega vladar Asferovića (tj. Vizantinaca). Pa sam neprestano bio ubijeđen (tvrdo uvjeren) u stvar poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da će se ona pojaviti (kao pobjedonosna, da će ona pobijediti), dok je (najzad) uveo Allah na mene (tj. dok me je uveo Allah u) Islam. Rekao je Zuhrija: Pa je pozvao Iraklije velikane Vizantinaca, pa je sakupio njih u (jednu) svoju kuću, pa je rekao: "O družino Vizantinaca! Da li je za vas u (tom) spasu i pravome putu (do) kraja (te) vječnosti (tj. Da li imate želju za vječnim spasom i pravim putem), i da ustraje vama vaša vlast?" Rekao je: Pa su se razbježali (pobjegli su) razbježavanjem magaraca (te) divljači ka (svojim) vratima (na koja su unišli), pa su našli njih (da) su se već zaključala. Pa je rekao: "Na mene sa njima (Ovamo ih meni)!" Pa je pozvao njih, pa je rekao: "Zaista ja sam sebi ispitivao samo vašu žestinu (čvrstoću) na vašoj vjeri, pa već sam vidio od vas (taj postupak) koji sam volio (želio)." Pa su pali ničice njemu, i zadovoljili su se od njega (sa njim). GLAVA: "Nećete postići (to) dobročinstvo do (da) trošite (dijelite) od (onoga) što volite.....", do "...... za njega znan (za njega zna).". PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, da je on čuo Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Bio je Ebu Talhate najmnogobrojniji Pomagač u Medini (po) palmama, i bio je najdraži (od) njegovih imanja ka njemu (komad zvani) Biruha' (ili Bejruha'). I bila je (ta zemlja, voćnjak taj) okrenut prema Bogomolji, i bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) ulazi (u) nju i pije od vode (jedne) u njoj lijepe. Pa pošto se spustilo: "Nećete postići (to) dobročinstvo do (da) trošite (dijelite) od (onoga) što volite.....", ustao je Ebu Talhate, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista Allah govori: "Nećete postići (to) dobročinstvo do (da) trošite od (onoga) što volite......", a zaista najdraži (od) mojih imanja ka meni je Biruha' (Bejruha'), i zaista ona (ta zemlja, njiva sa palmama) je milostinja za Allaha (u ime Allaha od mene, tj. dajem radi želje da postignem Allahovo zadovoljstvo), nadam se njezinom dobročinstvu i njezinoj pohrani kod Allaha, pa stavi nju, o poslaniče Allaha, gdje je pokazao tebi Allah (da je najbolje da se stavi, okrene, upotrijebi ona)." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Bravo (tj. Vrlo dobro)! To je odlazeće imanje (u dobre svrhe)! To je odlazeće imanje! I već sam čuo šta si rekao. I zaista ja vidim (tj. mislim) da učiniš nju (tj. da dadneš tu zemlju) u (među svoje) najbliže (rođake)."

Rekao je Ebu Talhate: "Činim (to), o poslaniče Allaha!" (To jest: "Učiniću tako!") Pa je razdijelio nju Ebu Talhate u svoje najbliže i svoje stričeviće. Rekao je Abdullah, sin Jusufa, i Revh, sin Ubadeta (pričajući ovaj hadis): To je unosno imanje (rentabilno imanje, koje donosi dobit, ćar, korist). PRIČAO MI JE Jahja, sin Jahja-a, rekao je: Čitao sam Maliku: "...... odlazeće imanje." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, Ensarija, pričao mi je moj otac od Sumameta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pa je učinio nju Hassanu i Ubejju, a ja sam bliži k njemu, a nije učinio meni od nje (nijednu) stvar (tj. ništa). GLAVA: "..... pa donesite Tevrat, pa čitajte ga, ako ste bili istiniti (vi).". PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Ebu Damrete, pričao nam je Musa, sin Ukbeta, od Nafi-a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da su (izvjesni) Židovi došli ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa čovjekom od njih i ženom (tj. da su doveli jednoga svoga čovjeka i ženu), već su bludničili (učinili preljub) njih dvoje, pa je rekao njima: "Kako činite sa (onim) ko je bludničio od vas?" Rekli su: "Ugljenišemo (tj. namažemo, potaremo ugljem, ocrnimo) njih dvoje i udaramo (izudaramo) njih dvoje." Pa je rekao: "Ne nalazite (li vi) u Tevratu (to) kamenovanje?" Pa su rekli: "Ne nalazimo u njemu (nijednu) stvar (tj. ništa)." Pa je rekao njima Abdullah, sin Selama: "Slagali ste. Pa donesite Tevrat, pa čitajte njega, ako ste bili istiniti." Pa je stavio njegov predavač koji predaje njega od njih (ili: njegov proučavalac koji proučava njega - Tevrat - između njih) svoj dlan na ajet (toga) kamenovanja (na ajet koji govori o kamenovanju bludnika i bludnice), pa je počeo (da) čita (ono) što je ispod (tj. ispred) njegove ruke i što je iza nje, a ne čita ajeta kamenovanja. Pa je iščupao (tj. sklonio, odstranio, otklonuo Abdullah) njegovu ruku od (tj. sa) ajeta kamenovanja, pa je rekao: "Šta je ovo?" Pa pošto su vidjeli to, rekli su ovo je ajet kamenovanja. Pa je zapovjedio za njih dvoje, pa su se kamenovali njih dvoje blizu gdje je mjesto stavljanja (tih) umrlih (lica spremljenih za pokop) kod Bogomolje (tj. mjesto je to blizu Bogomolje). Rekao je: Pa sam vidio njezinoga druga (da) se nadnosi (naginje) na nju (da) čuva nju (da je zaštiti od toga) kamenja. GLAVA: "Bili ste najbolji (jedan) narod (što) se je izveo (dao pokazati) za (te) ljude (tim ljudima)......". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, od Sufjana, od Mejsereta, od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, "Bili ste najbolji narod (što) se je izveo za (te) ljude.....", rekao je:

Najbolji ljudi za (te izvjesne, određene) ljude (što su bili takvi da vi) dovedete njih u (tim) lancima u njihovim vratovima dok (tj. te oni onda postanu takvi da) uniđu u Islam (i steknu sreću na obadva svijeta). GLAVA: "Pošto su razmišljale (pomišljale neke) dvije grupe od vas da oslabe njih dvije (da se prepadnu, poplaše, tj. pobjegnu).....". PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: rekao je Amr: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: O nama je sišao (ajet): "Pošto su razmišljale (neke) dvije grupe od vas da oslabe njih dvije, a Allah je zaštitnik (pokrovitelj) njih dviju...." Rekao je: Mi smo (te) dvije grupe: Harisetovići i Selimetovići; a ne volimo - a rekao je Sufjan jedanput: a ne veseli mene - da on (taj ajet) nije sišao (ne volimo) zbog govora Allaha: "...... a Allah je zaštitnik njih dviju (tj. tih dviju grupa).....". GLAVA: "Nije za tebe od (te) zapovjedi (ili: od toga posla nijedna) stvar (ništa).....". PRIČAO NAM JE Hiban, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Salim od svoga oca da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je podigao svoju glavu sa (doslovno: od toga) naklonjanja (sa ruku'a) u zadnjem naklonu (rekatu) od (molitve) zore (da) govori: "Moj Bože! Prokuni omsicu (tog-i-tog), i omsicu i omsicu (tog-i-tog i tog-i-tog)!", poslije što govori (poslije što izgovori rečenicu): "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega! Naš Gospode i Tebi hvala!" Pa je spustio Allah: "Nije za tebe (Nije tebi) od (toga) posla (nijedna) stvar (ništa).....", do Njegovoga govora: "..... pa zaista oni su silnici." Predao je njega (prednji hadis) Ishak, sin Rašida, od Zuhrije. PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, pričao nam je Ibnu Šihab od Seida, sina Musejeba, i Ebu Selemeta, sina Abdur-Rahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio - kada je htio da moli na (tj. protiv) jednoga (lica), ili za jedno (lice) - usrdno se molio poslije (toga) naklonjanja (poslije toga ruku'a). Pa ponekada je rekao, kada je rekao: "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega! Moj Bože, naš Gospode, Tebi hvala!", (poslije toga bi govorio, tj. molio): "Moj Bože! Spasi Velida, sina Velida, i Selemeta, sina Hišama, i Ajjaša, sina Ebu Rebiata. Moj Bože, pojačaj Tvoje (Svoje) gaženje na Mudar, i učini njega (gaženje, tj. kaznu njima gladne) godine kao godine Jusufa." Glasno izgovara (Muhamed a.s. u molitvi) to. I govoraše (tj. I bio je običaja da govori, moli) u nekoj svojoj molitvi (ili: u nekom dijelu svoje molitve) u molitvi zore (sabahu): "Moj Bože! Prokuni omsicu i omsicu (tog-i-tog i tog-i-tog)!", (uperivši to prokletstvo) za (neka) plemena od Arapa, dok je (tj. te je) spustio Allah: "Nije za tebe od (toga) posla (nijedna) stvar (ništa)....." Ajet (taj vidjeti u cijelosti).

GLAVA Njegovoga govora: "...... a (taj) poslanik poziva vas u vaš najzadnji (red, tj. u zaštitnicu, u položaju da ostanete na mjestu koje štiti zaleđe glavnini vojske).....". A on - izraz "uhrakum" - je ženski rod (od izraza) "ahirikum" (zadnji vas; a nije "uhrakum" ženski rod od izraza "aharikum": drugi vas). A rekao je Ibnu Abas: "..... jednu (od) dvije najljepše (nagrade)....." (to znači) pobjedu, ili mučeništvo (bivanje šehitom, šehidom). PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Ebu Ishak, rekao je: čuo sam Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Učinio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (zapovjednikom) nad (tim određenim) pješacima (na) dan Uhuda Abdullaha, sina Džubejra, i došli su (i bili su) poraženi, pa to je (taj momenat, čas) pošto (tj. kada) poziva njih (taj) poslanik u njihov najzadnji (red, tj. u zaštitnicu). A nije ostalo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, osim dvanaest ljudi. GLAVA Njegovoga govora: "..... smirenost (sigurnost), drijemanje.....". PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima sina Abdurahmana, Ebu Jakub, pričao nam je Husejn, sin Muhameda, pričao nam je Šejban od Katadeta, rekao je: pričao nam je Enes da je Ebu Talhate rekao: Pokrilo (tj. Obuzelo) je nas (to) drijemanje, a mi smo u našim mjestima redanja (tj. na našim položajima gdje smo postavljeni u bojne redove na) dan Uhuda. Rekao je: Pa je počeo moj mač (sablja da) ispada iz moje ruke i uzimam ga, i ispadne mi i uzmem ga. GLAVA Njegovoga govora: "Koji su se odazvali Allahu i (Njegovome) poslaniku od poslije što je pogodila njih (ta) rana (to ranjavanje), za (one) koji su lijepo činili od njih i bojali su se, velika nagrada (je pripremljena)." "El-karhu" je (što i) "el-džirahu": rane, rana. "Istedžabu" je (što i) "edžabu": odazvali su se (doslovno: odgovorili su). "Jestedžibu" je (što i) "judžibu": odaziva se (odgovara). GLAVA: "..... zaista (ti) ljudi skupili su se za vas (zbog vas, tj. protiv vas)....". Ajet (taj vidjeti). PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, mislim ga (mislim da) je rekao: pričao nam je Ebu Bekr od Ebu Hasina, od Ebu Duha-a, od Ibnu Abasa:

"..... dosta nam je Allah, i divan li je darivalac (ili: oslonac na koji se oslanja, i koji je dostatan)!", rekao je nju (tu rečenicu) Ibrahim - njemu pozdrav (mir)! - kada se bacio (kada je bačen) u (onu) vatru, i rekao je nju Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio, kada su rekli: "Zaista (ti) ljudi skupili su se za (tj. protiv) vas, pa plašite se njih, pa je povećalo njima (muslimanima to zastrašivanje njih, povećalo im je) vjerovanje i rekli su: "Dosta nam je Allah, i divan li je (taj) darivalac (pomoći i spasa od opasnosti svake vrste)." PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Israil od Ebu Hasina, od Ebu Duha-a, od Ibnu Abasa, rekao je: Bio je zadnji (dio, kraj) govora Ibrahima kada se je bacio u (onu) vatru: "Dosta mi je Allah, i divan li je (taj) darivalac (spasa od svake opasnosti)." GLAVA: "I ne misli nipošto (ti za one) koji škrtare sa (onim) što je dao njima Allah od Svoje dobrote on (taj postupak škrtarenja, škrtosti da) je dobar za njih, nego on je zao za njih, postaviće ogrlicom (postaviće se kao đerdan na vrat) njima (ono) što su škrtarili s njim (to će im se postaviti kao ogrlica na) sudnjem danu, a za Allaha je (tj. a Allahu pripada) nasljedstvo (tih) nebesa i (te) Zemlje, a Allah je o (onome) šta radite obaviješten." "..... sejutavvekune.....", je (značenja) kao tvoj govor (tj. kao kada rekneš): "Tavvaktuhu bi tavkin": Poogrličio sam ga sa ogrlicom (Ođerdanio sam ga sa đerdanom, tj. stavio sam njemu ogrlicu, đerdan na vrat). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Munira, čuo je Ebu Nadra, pričao nam je Abdurahman, on je sin Abdullaha sina Dinara, od svoga oca, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko (bude takav da) je dao njemu Allah (jedno) imanje, pa nije izvršio njegov zekat (tj. pa ne bude davao od toga imanja obaveznu, godišnju, količinski određenu milostinju), predstaviće se (pretvoriće se, stvoriće se) njemu njegovo imanje ćelavom zmijom (kao ćelava zmija, poskok), ona ima (u nje su) dvije tačke (crne tačke iznad očiju), poogrličiće se njemu ona (tj. saviće mu se okolo vrata u kolo kao ogrlica na) sudnjem danu, uzeće za njegove dvije vilice - misli (tj. hoće da kaže) za njegova dva ugla (od usta), govori (tj. govoreći ta zmija): "Ja sam tvoje imanje, ja sam tvoja blagajna." Zatim je pročitao ovaj ajet: "I neka ne misle nipošto (nikako oni) koji škrtare sa (onim) što je dao njima Allah od Svoje dobrote.....", do kraja (toga) ajeta (je čitao). GLAVA:

"...... i zaista ćete čuti svakako od (onih) koji su (ti što) se je njima davala (Božija) knjiga od prije vas i od (onih) koji su pridruživali (Uzvišenome Allahu druga božanstva, tj. i od onih koji su idolopoklonici i bezbožnici - čućete od njih jedno) mnogobrojno uznemirivanje (vrijeđanje).....". PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, da je Usamete, sin Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pojašio (uzjašio) na (jednoga) magarca na pokrivaču fedefijskom (napravljenom u mjestu Fedeku), i učinio je sajahačem Usameta, sina Zejda, iza sebe (a pošto je da) posjeti Sada, sina Ubadeta, u Harisovićima (od velikoga plemena) Hazredža prije događaja (tj. prije borbe) Bedra. Rekao je: Dok (Čak, tj. Te) je prošao pokraj sijela, u njemu (u tom sijelu) je Abdullah, sin Ubejja, (on-Abdullah taj) je sin Selule. A to je (bilo) prije (nego što je bio slučaj) da primi Islam (prividno, jer stvarno ga nije nikad ni primio) Abdullah, sin Ubejja. Pa kada li su u (tome) sijelu mješavine (izmiješane, pomiješane skupine, grupe) od (tih izvjesnih medinenskih) muslimana, i idolopoklonika: obožavalaca (tih) kipova, i Židova i muslimana. I u (tom) sijelu je Abdullah, sin Revahata. Pa pošto je pokrila (zahvatila to) sijelo prašina (od te) životinje, zastro (pokrio) je Abdullah, sin Ubejja, svoj nos sa svojim ogrtačem, zatim je rekao: "Ne prašite nam (Ne dižite prašine na nas)!" Pa je pozdravio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njih, zatim je stao (zastao), pa je sišao (sjašio), pa je pozivao njih ka Allahu i čitao je njima Kur'an. Pa je rekao Abdullah, sin Ubejja, (on) je sin Selule: "O (ti) čovječe! Zaista ono nema ljepše (ništa) od (onoga) što govoriš (ti) ako je bilo istina (ako je to istina), pa nećeš uznemirivati (tj. pa ne uznemiruj) nas sa njim (sa tim) u našem sijelu. Vrati se ka tvome (svome) stanu, pa ko je došao (ko dođe) tebi, pričaj njemu." Pa je rekao Abdullah, sin Revahata: "Da, o poslaniče Allaha, pa pokri (tj. obaspi) nas sa njim (sa tim svojim pričanjem) u našim sijelima, pa (tj. jer) zaista mi to volimo." Pa su se grdili (psovali ti) muslimani, i (ti) idolopoklonici i (ti) Židovi, čak su bili skoro (blizu da) međusobno skaču (jedan na drugoga, da se podignu međusobno jedan na drugoga). Pa je neprestano Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, spuštao (tj. stišavao) njih dok su se umirili (smirili). Zatim je uzjašio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoju (jahaću) životinju, pa je išao (otišao) dok je unišao (tj. posjetio) Sada, sina Ubadeta. Pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O Sade! Zar nisi čuo šta je rekao Ebu Hubab?" Hoće (da kaže da misli pod tim na) Abdullaha, sina Ubeja. "Rekao je tako i tako (to i to)." Rekao je Sad, sin Ubadeta: "O poslaniče Allaha! Oprosti mu, i okreni se od njega (svojom stranom kao da nisi ništa čuo). Pa tako mi (Onoga) koji je spustio na tebe (tj. tebi Svoju) knjigu (tj. Kur'an) zaista je već donio Allah (tu) istinu koju je spustio na tebe (i to u vrijeme kada) su se zaista već izmirili (ili: sklopili mir) stanovnici ovoga gradića (tj. Medine) na (uvjet, uz uslov) da okrune njega, pa (da) omotaju njega sa (tim) omotačem (vladarske krune). Pa pošto nije htio Allah to sa (tom) istinom koju je dao tebi Allah, ugušio (udavio) se je s time (Abdullah, sin Ubejja), pa to se učinilo sa njim (ono) što si vidio (da te on mrzi)." Pa je oprostio njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi (bili su običaja da) opraštaju (tim) idolopoklonicima i stanovnicima (sljedbenicima Božije) knjige (prije Kur'ana), kao što je (i) zapovjedio njima Allah i (bili su običaja da) se strpljuju na (tom) uznemiravanju. Rekao je Allah, uzvišen je:

"...... i zaista čućete svakako od (onih) koji su (ti što) se je njima dala (Božija) knjiga prije vas i od (onih) koji su pridruživali (Allahu druga božanstva, tj. i od idolopoklonika) mnogo uznemirivanja (vrijeđanja).....", ajet (taj vidjeti). I rekao je Allah: "Voljeli su mnogi od stanovnika (tj. pristalica prijašnje Božije) knjige da vrate vas od poslije vašega vjerovanja (da budu opet) bezvjernici zavišću (zbog zavidnosti) od (strane) svojih duša.....", do kraja (toga) ajeta. I bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) sebi tumači (to) opraštanje (da to ono) što je zapovjedio njemu Allah za njega, dok je (najzad) dozvolio Allah u njima (tj. sa njima - a to će reći: protiv njih borbu, ratovanje). Pa pošto je ratovao (vojevao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na mjestu zvanome) Bedr, pa je ubio (pobio) Allah s njime prvake bezvjernika Kurejša (plemena), rekao je (tada taj Abdullah) sin Ubejja, (a on) je sin Selule, i ko je sa njim od (tih) idolopoklonika i obožavalaca (tih) kipova (svi su rekli): "Ovo je (jedna) stvar (što) se je već oličila (tj. čije se je lice pokazalo jasno, pobjednički)." Pa su se prisegnuli (Božijem) poslaniku (Muhamedu), pomilovao ga Allah i spasio, na Islam, pa su primili Islam (formalno, prividno). GLAVA: "Ne misli nikako (nipošto one) koji se vesele sa (onim svojim postupanjem) što su došli (njemu, tj. što su ga učinili)......". PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera, rekao je: pričao mi je Zejd, sin Eslema, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da su (neki) ljudi od (tih) dvoličnjaka na vremenu (za vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bili takvi da) je bio (njihov postupak takav), kada je (kada bi) izašao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka (tom) ratovanju, (da) su izostajali od njega i veselili su se sa svojim sjedenjem protivno (tj. nasuprot) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (koji je odlazio u boj). Pa kada je (tj. kada bi) došao (iz borbe nazad) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ispričavali (izvinjavali) su se k njemu, i zaklinjali su se i voljeli su da se pohvaljuju sa (onim) što nisu činili. Pa je sišao (ajet): "Ne misli nipošto (one) koji se vesele sa (onim) što su došli (njemu, što su učinili, počinili) i vole da pohvaljuju sa (onim) što nisu učinili." PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih od Ibnu Ebu Mulejketa da je Alkamete, sin Vakasa, izvijestio njega da je Mervan rekao svome vrataru: "Odi (Idi), o Rafi-e, ka Ibnu Abasu, pa reci: Zaista ako je bio (tj. ako bi bio) svaki čovjek, (koji) se je veselio sa (onim) što se njemu dalo i (koji) je volio da se pohvaljuje sa (onim) što nije učinio, (ako bi bio) kažnjen, zaista kaznićemo se (bićemo kažnjeni) svakako svi." Pa je rekao Ibnu Abas: "A šta je za vas i za ovu (postavku, tj. šta je vama i ovoj postavki)? Pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, samo (neke) Židove, pa je pitao njih o (nekoj) stvari, pa su sakrili nju njemu, i izvijestili su ga za (neku drugu) osim nje.

Pa su pokazivali njemu da su već tražili pohvalu k njemu (tj. od njega da ih pohvali) za (ono) što su izvijestili njega o njemu u (vezi onoga) što je pitao njih. I veselili su se za (zbog onoga) što se njima dalo od njihovoga sakrivanja (prave istine)." Zatim je pročitao Ibnu Abas: "I pošto je uzeo Allah obavezu (ugovor onih) koji su (ti što) se je njima dala (prijašnja Božija) knjiga.....", također (čitajući sve) do Njegovoga govora: "...... vesele se (oni) sa (onim) što se je njima dalo i vole da se pohvaljuju sa (onim) što nisu učinili...." Slijedio je njega (Hišama) Abdurezak od Ibnu Džurejdža. PRIČAO NAM JE Ibnu Mukatil, izvijestio nas je Hadžadž od Ibnu Džurejdža, izvijestio me je Ibnu Ebu Mulejkete od Humejda, sina Abdurahmana sina Avfa, da je on izvijestio njega da je Mervan (pričao) za ovo. GLAVA Njegovoga govora: "Zaista u stvaranju (tih) nebesa i Zemlje i naizmjeničnosti (tj. i naizmjeničnom pojavljivanju te) noći i (toga) dana zaista su dokazi (znakovi) za posjednike (tih) mozgova (tj. znakovi za razumne da postoji Mudri, Sveznajući, Moćni Tvorac vasione i zakona koji vladaju u vasioni, svemiru)." PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera, rekao je: izvijestio me je Šerik, sin Abdullaha sina Ebu Nemira, od Kurejba, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Zanoćio (Prenoćio) sam kod svoje tetke Mejmune, pa se je pričao (pa se razgovarao, pa je razgovarao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojom porodicom (jedan) čas, zatim je zaspao. Pa pošto je bila zadnja trećina (te) noći, sjeo je, pa je pogledao ka (tom) nebu, pa je rekao: "Zaista u stvaranju (tih) nebesa i Zemlje i naizmjeničnosti (te) noći i (toga) dana zaista su znakovi za posjednike (tih) mozgova (tj. za razumne ljude, osobe)." Zatim je ustao, pa se očistio (uzeo abdest), i oprao je sebi zube, pa je klanjao jedanaest naklona (rekata). Zatim je proučio ezan Bilal (a to znači: Zatim je Bilal glasno izgovorio poziv za dolazak na molitvu zore - dakle: proučio je ezan za sabah), pa je klanjao (Muhamed a.s. u kući svojoj) dva naklona (dva rekata), zatim je izašao, pa je klanjao jutarnju (molitvu, tj. fard od sabaha u džamiji zajednički, džematile). GLAVA: "Koji spominju Allaha stojeći, i sjedeći i na svojim stranama i razmišljaju (promišljaju) o stvaranju (tih) nebesa i Zemlje.....".

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Abdurahman, sin Mehdije, od Malika, sina Enesa, od Mahremeta, sina Sulejmana, od Kurejba, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njih dvojice, rekao je: Zanoćio sam kod svoje tetke Mejmune, pa sam rekao: Zaista gledaću svakako ka molitvi (molitvu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se je bacio za poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) jastuk, pa je zaspao (spavao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovoj duljini (u dužini jastuka toga). Pa je počeo (da) potire (tj. otire, tare to) spavanje od (sa) svoga lica, zatim je pročitao (očitao) deset zadnjih ajeta od (sure) Ali Imrana dok je završio. Zatim je došao (jednom) obješenom mijehu (tj. mješini za vodu), pa je uzeo njega, pa se je očistio. Zatim je ustao (da) klanja. Pa sam ustao, pa sam pravio (tj. činio) slično što je pravio (učinio i on). Zatim sam došao, pa sam stao ka njegovoj strani (tj. uz njega). Pa je stavio svoju ruku na moju glavu. Zatim je uzeo za moje uho, pa je počeo (da) suče (zasukiva) njega. Zatim je klanjao dva naklona (dva rekata). Zatim je klanjao dva naklona. Zatim je klanjao dva naklona. Zatim je klanjao dva naklona. Zatim je klanjao dva naklona. Zatim je klanjao dva naklona. Zatim je nepario (klanjao je neparnu molitvu, tj. klanjao je vitr namaz). GLAVA: "Naš Gospode! Zaista Ti koga uvedeš (u) Vatru, pa već si ponizio (dao poniziti) njega, a nema za (te) nasilnike (ništa) od pomagača (tj. nikakvih pomagača).". PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ma'n, sin 'Isa-a, pričao nam je Malik od Mahremeta, sina Sulejmana, od Kurejba, slobodnjaka Abdullaha, sina Abasa da je Abdullah, sin Abasa izvijestio njega da je on zanoćio kod Mejmune, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a ona je njegova tetka, rekao je: Pa sam se povalio (legao na stranu, a ne na leđa ni potrbuške) u širinu (njegovoga) jastuka, a povalio se je (legao je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegova porodica (tj. i njegova žena) u njegovu duljinu. Pa je zaspao (tj. spavao je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dok se upolila (raspolovila ta) noć, ili prije njega za malo, ili poslije njega (raspolovljenja) za malo. Zatim se probudio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je počeo (da) tare (tj. otire, odgoni to) spavanje od svoga lica sa svojim dvjema rukama. Zatim je pročitao (proučio, izgovorio) deset ajeta završnih od sure Ali Imrana. Zatim je ustao ka (jednoj) obješenoj mješini (u kojoj je stajala voda), pa se očistio (vodom) iz nje (abdestio je), pa je uljepšao svoje čišćenje. Zatim je ustao (da) klanja. (To jest: Počeo je da klanja. Ili: Stajao je klanjajući). Pa sam napravio slično šta (što) je napravio (učinio i on). Zatim sam otišao, pa sam stao ka njegovoj strani (tj. uz njegovu stranu, uz njega). Pa je stavio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju desnu ruku na moju glavu, i uzeo je za moje uho desno (počevši on da) suče njega (da ga zasukiva, zavrće). Pa je klanjao dva naklona (dva rekata), zatim dva naklona, zatim dva naklona, zatim dva naklona, zatim dva naklona, zatim dva naklona, zatim je nepario (raspario, tj. klanjao je neparnu molitvu, vitr-namaz koji ima neparan broj naklona, rekata, stajanja). Zatim se povalio (legao je na stranu, a ne na leđa, niti potrbuške) dok je došao njemu (njegov) muezin (mujezin -

pozivač na zajedničku molitvu), pa je ustao (Muhamed a.s.), pa je klanjao laka (lahka, lagana) dva naklona (dva rekata sabahskoga suneta u kući), zatim je izašao (u džamiju), pa je klanjao (to) jutro (tj. tu jutarnju obaveznu molitvu, sabahski fard u džemaatu, zajednički u džamiji). GLAVA: "Naš Gospode! Zaista mi smo čuli (jednoga) dozivača (da) doziva (tj. pozivača koji poziva) za (to) vjerovanje.....". Ajet (taj vidjeti u cijelosti). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, od Malika, od Mahremeta, sina Sulejmana, od Kurejba, slobodnjaka Ibnu Abasa (Ibnu Abasovoga), da je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je on zanoćio (noćio, prenoćio) kod Mejmune, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a ona je njegova (tj. Ibnu Abasova) tetka (materina sestra). Rekao je: Pa sam se povalio (tj. Pa sam legao) u širinu (toga) jastuka, a povalio se je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegova porodica u njegovu duljinu (dužinu). Pa je spavao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Dok kada (tj. Te kada) se raspolovila (ta) noć, ili prije njega (prije raspolovljenja, tj. prije pola noći) za malo, ili poslije njega za malo, probudio se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je počeo (da) potire (da tare to) spavanje (san, drijemanje) od (sa) svoga lica sa svojom rukom. Zatim je čitao (očitao tih) deset ajeta završnih od sure Ali Imrana. Zatim je ustao ka (jednoj) obješenoj mješini, pa se očistio iz nje, pa je uljepšao svoje čišćenje. Zatim je ustao (da) klanja. Rekao je Ibnu Abas: Pa sam ustao, pa sam napravio slično šta (što) je napravio (on). Zatim sam otišao, pa sam stao ka njegovoj strani (tj. uz njega). Pa je stavio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju desnu ruku na moju glavu, i uzeo je za moje desno uho, suče ga (sučući ga, zasukujući, zavrćući ga). Pa je klanjao dva naklona (dva rekata), zatim dva naklona, zatim dva naklona, zatim dva naklona, zatim dva naklona, zatim dva naklona, zatim je nepario (raspario, tj. klanjao je vitr - namaz, molitvu koja ima neparan broj naklona). Zatim se povalio (legao je) dok je došao (tj. dok dođe) njemu (njegov) muezin (pozivač na zajedničku molitvu). Pa je ustao, pa je klanjao laka (lagana, lahka) dva naklona (dva rekata), zatim je izašao, pa je klanjao (to) jutro (tj. tu jutarnju molitvu). SURA (ZVANA) NISA' (SURA ŽENA, TJ. U KOJOJ SE POMIN JU, SPOMINJU ŽENE, JER NISA ZNAČI: ŽENE) Rekao je Ibnu Abas: "Jestenkifu" je (što i) "jestekbiru": oholi se (drže sebe velikim; inače "jestenkifu je značenja: uzdiže se, sprječava se, tuđi se). "Kivamen": podlogu (oslon, temelj) - vaša podloga od vaših življenja (tj. vaša podloga za vaša življenja). (Ovdje je navedena riječ "kivamen" koja ima isto značenje kao i riječ "kijamen" koja je upotrebljena u jednom ajetu u suri Nisa, pa čak po jednom kiraetu i u tom ajetu je mjesto "kijamen" upotrebljena riječ "kivamen".) "....... za njih (za žene nekakav, jedan) put." Misli (na to) kamenovanje za (tu bludnicu) udovicu, a (to) bičevanje za (tu bludnicu) djevojku. A rekao je (neko drugi) osim njega (osim Ibnu Abasa): "...... po, dvije, i po tri i po četiri.....". Misli (na) dvije, i tri i četiri. A neće preći (to jest: Ne prelaze ti) Arapi (riječ) "ruba-a": po četiri.

(To jest: U govoru Arapi ne upotrebljavaju ovakve oblike riječi dalje od izraza "ruba-a": po četiri; a to će reći: ne upotrebljavaju izraze kao na primjer "humase: po pet", "sudase: po šest" i tako dalje, premda se ti izrazi mogu napraviti i skovati.) GLAVA: "A ako ste se plašili (ako se bojite) da nećete biti pravedni u (tj. među tom) siročadi (sirotama, siroticama)......". PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Ibnu Džurejdža, rekao je: izvijestio me je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je (jedan, neki) čovjek (bio u takvoj prilici da) je bila za (tj. kod) njega (jedna) sirotica (bez oca), pa je vjenčao nju (sebi, za sebe), a bila je za nju (tj. u nje jedna) palma i (on) zadržavaše nju (tu siroticu) na nju (za nju, za tu palmu, zbog te palme), a nije bila za nju (za tu siroticu) od njegove osobe (nijedna) stvar (tj. a ona-sirotica - nije imala od njega ništa, nikakve koristi), pa je sišao o njemu (ajet): "A ako ste se plašili da nećete biti pravedni u (tim) sirotama.....". Mislim ga (da) je rekao (još Urvete i ovo): Bila je (ta sirotica) njegova suvlasnica (suvlasnica onoga čovjeka što je bio nju vjenčao sebi - suvlasnica) u toj (izvjesnoj) palmi i u njegovome imetku (imanju). PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, od Saliha, sina Kejsana, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, da je on pitao Aiše o govoru Allaha, uzvišen je, "A ako ste se plašili da nećete biti pravedni u (tim) sirotama......", pa je rekla: "O sine moje sestre! Ova je (ta takva) sirotica (koja) bude u skrbništvu svoga zaštitnika (zakonskoga pokrovitelja, tutora - a ona) bude udružena (tj. bude suvlasnik sa) njim u njegovom imanju, i zadivljuje njega njezino imanje i njezina ljepota, pa hoće njezin zaštitnik da se oženi (sa) njom bez da bude pravedan u njezinom vjenčanom daru, pa (da) dadne njoj slično što daje njoj (neko drugi) osim njega (tj. što joj ponuđava, nudi neko drugi osim njega). Pa se je njima zabranilo da vjenčavaju njih (drukčije) osim (jedino tako) da budu pravedni njima, i (da) dopru njima najviši njihov običaj (postupak) u (tom) vjenčanom daru. Pa se zapovjedilo njima da vjenčaju (ono) što je lijepo njima od (tih) žena osim (tj. osim tih sirotica)." Rekao je Urvete: Rekla je Aiša: I zaista (ti) ljudi tražili su rješenje (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslije ovoga ajeta, pa je spustio Allah: "I traže rješenje (od) tebe o (tim) ženama.....". Rekla je Aiša: I govor Allaha, uzvišen je, u (jednom) drugom ajetu: "..... a želite da vjenčate njih.....", (to znači također da se radi o slučaju kada) je želja jednoga (od) vas (da bude daleko) od svoje sirotice (tj. da ne sklapa s njome braka) kada bude (ona) maloga imanja i ljepote. Rekla je: Pa se je njima zabranilo da vjenčavaju od (onih) ko (je takav da) su željeli (oni) njegovo imanje i njegovu ljepotu u (tj. među tim) sirotama (tih) žena osim sa (tom) pravednošću, zbog njihove želje (da su daleko od njih) kada su bile (one) maloga imanja i ljepote (doslovno: malene imanjem i ljepotom). GLAVA: "...... a ko je bio siromašan, pa neka jede sa poznatim (načinom, tj. obično, normalno neka naplati svoj trud), pa kada ste dali (predali) k njima njihova imanja, pa zasvjedočite (dajte svjedoke) na njih, a dosta je bio Allah obračunavačem (tj. a dosta je Allah kao obračunavač).".

A "bidaren" je (što i) "mubadereten": žurenjem (pretjecanjem, prestizanjem). "..... Eatedna.....", je (što i) "eadedna": dali smo izbrojiti; ("eatedna" još znači što i) "efalna minel-atadi": dali smo učiniti od (te) pripreme (spreme). PRIČAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Abdullah, sin Numejra, pričao nam je Hišam od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od nje, o Njegovom govoru, uzvišen je: "..... a ko je bio imućan, pa neka se sustegne (od naplaćivanja truda za vođenje brige i nadzora nad imanjem siročeta); a ko je bio siromašan, pa neka jede sa (tim) poznatim (načinom, tj. neka naplati obično).....", da je on (taj ajet) sišao o imanju (tj. u vezi imanja toga) siročeta kada je bio (staratelj) siromašan, da on jede od njega mjesto svoga stajanja (tj. vođenja računa) nad njim (na tim imanjem) sa poznatim (naplaćivanjem nadnice i truda u tom mjestu i tom vremenu). GLAVA: "I kada su prisustvovali (toj) diobi (nasljedstva) bližnji (rođaci), i (ta) siročad i (ti) bijednici, pa opskrbite ih (tj. dadnite im) od njega (od toga imanja koje se dijeli)......". PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Humejda, izvijestio nas je Ubejdulah Ešdžeija od Sufjana, od Šejbanije, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njih dvojice (doslovno: bio zadovoljan Allah-uzvišen je, uzvisio se je - bio zadovoljan od njih dvojice; ali već na više mjesta u prošlom tekstu, a i u daljem tekstu prevodi se i prevodiće se sa izrazom: "Uzvišeni Allah", umjesto "Allah, uzvišen je"), "I kada su prisustvovali (toj) diobi bližnji, i siročad i bijednici.....", rekao je: On je učvršćen (tj. Ova odredba u ovome ajetu je punovažna; Ovaj ajet je u važnosti i sada), i nije dokinut (ukinut). Slijedio je njega (Ikrimeta) Seid od Ibnu Abasa. (Po nekima slabima predajama tvrdi se da je Ibnu Abas rekao suprotno.) GLAVA: "Oporučuje vama Allah u vašoj djeci.....". (To jest: o vašoj djeci, u vezi vaše djece.....). PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, pričao nam je Hišam da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih, rekao je: izvijestio me je Ibnu Munkedir od Džabira, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega, rekao je: Posjetio je mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekr u Selimetovićima pješačeći (tj. idući pješice) njih dvojica, pa je našao mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da ja) ne razumijem (doslovno: da nisam pri pameti, pri svijesti), pa je pozvao za vodu, pa se očistio (sa jednim dijelom) od nje, zatim je poprskao na mene (tj. zatim me je poprskao), pa sam se osvijestio, pa sam rekao: "Šta zapovjedaš meni da napravim u svome imanju, o poslaniče Allaha?" Pa je sišao (ajet): "Oporučuje vama Allah u (tj. o) vašoj djeci......".

GLAVA: "I za vas je polovina (tj. I vi imate naslijediti polovinu onoga) što su ostavile vaše supruge (žene).....". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, od Verka-a, od Ibnu Ebu Nedžiha, od Ata-a, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bilo je (to) imanje za (to) dijete, a bila je (ta) oporuka za (te) roditelje, pa je dokinuo (ukinuo) Allah od toga što je volio (što je htio), pa je učinio (tj. odredio) za (to) muško kao udio (tih) dviju ženskih, i učinio je za (te) roditelje za svako jedno (tj. za svako pojedino) od njih dvoje (tu) šestinu i (tu) trećinu, i učinio je za (tu) ženu (tu) osminu i (tu) četvrtinu, a za (toga) supruga (muža tu) polovinu i (tu) četvrtinu. GLAVA: "...... neće se dozvoliti (tj. ne dozvoljava se) vama da naslijeđujete (te) žene silom (na silu, preko njihove volje, u prilikama kada one to mrze), i ne sprječavajte ih (i ne zadržavajte ih od stupanja u brak), zbog (toga da) odnesete neki (dio od onoga) što ste dali njima.....". Ajet (taj vidjeti). A spominje se od Ibnu Abasa (da je on rekao da): "..... la ta'dulununne....." (znači što i): "la takheruhunne": ne savladavajte ih (da odnesete nešto od onoga što ste im dali). "..... huben.....", je (što i) "ismen": grijeh. "..... teulu" je (što i) "temilu": nagnete se (vi, tj. učinite nasilje). "...... nihleten......": "ennihletu" je (što i) "elmehru" (el-mehru) - vjenčani dar (prćija). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, pričao nam je Esbat, sin Muhameda, pričao nam je Šejbanija od Ikrimeta, od Ibnu Abasa. Rekao je Šejbanija: A spomenuo je njega (ovaj hadis) Ebul-Hasen Suvaija - a neću misliti (tj. a ne mislim da) je spomenuo njega (od ikoga drugoga) osim od Ibnu Abasa (u vezi ajeta) "O (vi) koji ste vjerovali, neće se dozvoliti (ne dozvoljava se) vama da naslijeđujete (te) žene silom (na silu), i ne sprječavajte ih, zbog (toga da) odnesete neki (dio od onoga) što ste dali njima.....", (da) je rekao (Ibnu Abas): Bili su (postupali na sljedeći način) kada je umro (izvjesni oženjeni) čovjek. Bili su njegovi zaštitnici (zakonski zastupnici) preči za njegovu ženu (od svakoga drugoga, čak i od njezine porodice). Ako je (Ako bi) htio neki (od) njih, vjenčao je (vjenčao bi) sebi nju (uzeo je, uzeo bi nju sebi u brak). A ako su (A ako bi) htjeli, vjenčali su (vjenčali bi) nju (nekome kome su, kome bi oni htjeli). A ako su htjeli, nisu vjenčavali (oni) nje (nikome nikako tako da bi je ostavili i spriječili uopće od udaje poslije smrti bivšega muža). Pa su oni (bili) preči za nju od njezine porodice. Pa je sišao ovaj ajet (navedeni u ovoj GLAVI) o tome. GLAVA: "A za svakoga smo učinili (ili: za sve, za svaku stvar smo učinili neke) bližnje (ili: neke zaštitnike; ili: nasljednike) od (onoga) što su ostavili (ti) roditelji i (ti) najbliži.....". Ajet (taj vidjeti, a taj ajet se na razne načine tumači i prevodi zbog mnogo značenja riječi "mevalije", ali ta tumačenja i razne mogućnosti prevoda neće se ovdje iznositi ni prikazivati).

A rekao je Mamer: "..... mevalije.....", je (što i) "evlijae": zaštitnici; štićenici; (i isto tako "..... mevalije.....", je što i) "vereseten": nasljednici (doslovno: nasljednike). "...... akadet ejmanukum (obavezale su se međusobno sa nekim vaše zakletve)....." - on je zaštitnik (te) zakletve, i on je (taj) saveznik. A (riječ) "el-mevla" (jednina od "mevalije") također je (tj. ta riječ ima značenje još i): sin (toga) strica; i "el-mevla" je: dobročinitelj (taj, i taj) opraštač roba (od ropstva); i "el-mevla" je: oprošteni rob; i "el-mevla" je (taj) vladar; i "el-mevla" je gospodar (gospodin, pokrovitelj, zaštitnik; ili drug) u (toj) vjeri. PRIČAO MI JE Salt, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Usamete od Idrisa, od Talhata, sina Musarifa, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njih dvojice, (u vezi tumačenja ajeta): "A za svakoga smo učinili (neke) bližnje (ili: zaštitnike).....", rekao je (da "mevalije" ovdje znači) nasljednike. "...... a (oni) koji (su takvi da) su se obavezale međusobno vaše zakletve (s njima)....." (rekao je Ibnu Abas u vezi tumačenja tih riječi u tom ajetu ovo): Bili su (ti) Iseljenici (u takvom položaju) pošto su došli (u) Medinu (da) naslijeđuje (taj) Iseljenik (toga) Pomagača osim njegovih rođaka (osim rodbine Pomagačeve) zbog (toga) bratstva (pobratimstva) koje (je to što) je izvršio bratimljenje Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između njih. Pa pošto je sišao (ajet): "A za svakoga smo učinili (neke) bližnje.....", dokinula (ukinula) se je (ta odredba nasljedstva na osnovu pobratimstva - jer ono "osim njegovih rođaka" znači da je Pomagača naslijeđivao njegov pobratim muhadžir, a ne njegovi rođaci, starosjedioci Medine). Zatim je rekao (Ibnu Abas u vezi riječi u tom ajetu) "...... a koji (su takvi da) su se obavezale međusobno vaše zakletve (s njima).....", (da to znači udjel) od (te) pomoći, i pomaganja i savjetovanja (ili: i odanosti), a već je otišlo (to) nasljedstvo (tj. to naslijeđivanje), a oporučiti će njemu (neki dio). Čuo je Ebu Usamete Idrisa, a čuo je Idris Talhu (Talhata). GLAVA: "Zaista Allah neće učiniti nasilje (način mjerenja) težine (jednoga) truna (prašine)......" - misli (na) mjeru truna (tj. koliko trun jedan). PRIČAO MI JE Muhamed, sin Abdulaziza, pričao nam je Ebu Umer Hafs, sin Mejsereta, od Zejda, sina Eslema, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega, da su (neki) ljudi u vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekli: "O poslaniče Allaha! Da li ćemo vidjeti našega Gospoda (na) sudnjem danu?" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da. Da li se međusobno oštećujete u viđenju (toga) Sunca u (podnevnoj žestokoj) vrućini, svjetlu (ili: svjetlo, svjetlost Sunca kada je takva da) nije u njoj oblak (nikakav, kad nema nikakvih oblaka, kad je skroz vedro)?" Rekli su: "Ne." Rekao je: "A da li se oštećujete u viđenju (toga) Mjeseca (u) noći uštapa, svjetlu (svjetlosti, ili: svjetlost da) nije u njoj oblak (kad nemu u noći oblaka)?" Rekli su: "Ne." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne oštećujete se (tj. Nećete se oštećivati) u viđenju Allaha, moćan je i veličajan je (uvijek bio), (na) sudnjem danu (nimalo drukčije) osim kao što se oštećujete u viđenju jednoga (od) njih dvoga (od njih dvoje). Kada je bio (tj. Kada bude) sudnji dan, oglasiće (jedan) oglašavač (tj. dozivaće jedan dozivač):

"Slijedi (tj. Neka slijedi) svaka sljedba (svaki narod ono) što obožavaše (ona - ta sljedba - za vrijeme svoga života na Zemlji, u vrijeme prije proživljenja, vaskrsnuća)." Pa neće ostati (niko od onih) ko obožavaše (koji su obožavali nešto drugo) osim Allaha od (tih) idola i kipova (tj. kao što su oni koji obožavaše te idole i kipove, pa da će oni drukčije proći) osim (tako da) će se međusobno obarati u Vatru. Čak (tj. Te) kada nije ostao (ne bude ostao niko drugi) osim (onaj) ko obožavaše Allaha: dobročinitelj, ili griješnik i ostaci stanovnika (tj. pripadnika pređašnje Božije) knjige, pa će se pozvati Židovi, pa će se reći njima: "Koga obožavaste (Koga ste obožavali)?" Rekli su (tj. Reći će oni): "Obožavasmo (Obožavali smo) Uzejra, sina Allaha (sina Allahovoga)." Pa će se reći njima: "Slagali ste (tj. Lažete). Nije sebi uzeo Allah (ništa) od drugarice (žene), a ni djeteta (nikakvoga). Pa šta to tražite?" Pa su rekli (tj. reći će oni): "Ožednjeli (Ožednili) smo, naš Gospode, pa napoj nas." Pa će se dati znak (tj. pokazaće se): "Zar nećete doći?" (Tj. "Dođite!") Pa će se skupiti (sakupiti) k Vatri, kao da je ona fatamorgana, lomi neki (dio) nje neki (sama sebe lomi, razbija), pa će se međusobno obarati u Vatru. Zatim će se pozvati (ti) kršćani, pa će se reći njima: "Šta obožavaste (Šta ste obožavali)?" Rekli su (tj. Reći će oni): "Obožavasmo (Obožavali smo toga) pomazanika, sina Allaha (sina Allahovoga)." Pa će se reći njima: "Slagali ste (tj. Lažete). Nije sebi uzeo Allah (ništa) od drugarice, a ni djeteta." Pa će se reći njima: "Šta to tražite?" Pa takođe slično (tome) prvome (će se reći, tj. slično će se reći onome naprijed što je rečeno u vezi Židova - šta će reći oni, i šta će im se odgovoriti). Čak (te) kada nije ostao (niko drugi) osim ko obožavaše (osim onih koji su obožavali) Allaha (bio on, ili bili oni) od dobročinitelja, ili griješnika, došao je (tj. doći će) njima Gospodar (svih tih) svjetova u najnižoj slici od koje su vidjeli (tj. smatrali) Njega u njoj, pa će se reći: "Šta to iščekujete? Slijedi svaki narod (svaka sljedba ono) što obožavaše (ono što su obožavali)." Rekli su (tj. Reći će oni): "Rastavili (Rastali) smo se (od tih) ljudi u (tom) zemaljskom životu na (onome) najnužnijem što smo bili k njima (upućeni), i nismo se družili (sa) njima, i mi iščekujemo našega Gospoda kojega obožavasmo (kojeg smo obožavali)." Pa će reći: "Ja sam vaš Gospod!" Pa će reći: "Nećemo pridruživati (tj. Ne pridružujemo) sa Allahom (nijednu) stvar (ništa)." Dvaputa ili tri (puta to će oni reći). GLAVA: "Pa kako (ćete se osjećati) kada smo doveli (kada dovedemo) od svakoga naroda (jednoga) svjedoka i doveli smo (i dovedemo) tebe nad ovima svjedokom?". "El-muhtalu" i "el-hattalu" je jedno. (Veli se da je ovdje po srijedi neka greška, jer "el-muhtalu" znači ohol, a "el-hattalu" znači varalica, koji se prikrada, neopaženo se primiče nekome i nečemu.) "..... natmise vudžuhen (zbrišemo neka lica).....", (to znači): sravnamo ih čak (da) se vrate (tj. da postanu) kao njihovi potiljci (jer izraz) "tamesel-kitabe" (znači što i): "mehahu" (zbrisao je tu knjigu - pobrisao je nju). "..... seiren.....", je (što i) "vukuden": rasplamsavanje (gorenje, sjajenje vatre).

PRIČAO NAM JE Sadekate, izvijestio nas je Jahja od Sufjana, od Sulejmana, od Ibrahima, od Abideta, od Abdullaha (Mesudovoga). Rekao je Jahja: Neki (dio sljedećega) hadisa je od Amra, sina Murreta. Rekao je (Abdullah Mesudov): Rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Čitaj na mene (tj. Čitaj meni Kur'an)!" Rekao sam: "Zar (da) čitam na tebe, a na tebe se je spustio (Zar da čitam tebi, a tebi se je spustio, objavio, poslao)?" Rekao je: "Pa zaista ja volim da slušam njega od osim mene (tj. od nekoga drugoga osim sebe)." Pa sam čitao na njega (tj. njemu) suru Nisa' dok sam dopro (do ajeta) "Pa kako (ćete se osjećati) kada smo doveli od svakoga naroda (jednoga) svjedoka, a donijeli smo (tj. doveli smo, dovesti ćemo) tebe nad ove svjedokom?". Rekao je: "Zadrži (tj. Prestani)!" Pa kada li njegova dva oka suze (liju suze njih dva). GLAVA Njegovoga govora: "...... a ako ste bili bolesnici, ili na (nekom) putovanju ili je došao jedan od vas iz (toga) polja (njive gdje je obavio nuždu).....". "..... saiden.....", je (što i) "vedžhel-erdi": lice zemlje (tj. površina, površinu zemlje). A rekao je Džabir: Bili su (tj. Postojali su ti glavni) zavodnici (sotone) koji (su imali takav uticaj da) se međusobno sude (ljudi idući) k njima (k tim zavodnicima): u (plemenu) Džuhejnetu je (bio takav) jedan, i u Eslemu jedan i u svakom plemenu jedan, (a ti zavodnici, sotone su) vračari (pogađači, predskazivači budućnosti i sudbine), silazi na njih (taj) sotona (tj. silazi im taj nevidljivi zao duh). A rekao je Umer: "El-džibtu" je (što i) "essihru": čarobnjaštvo (čarolije, mađije, čini), "ettagutu" je (što i) "eššejtanu": sotona (đavo). A rekao je Ikrimete: "El-džibtu" je u jeziku Abesinaca sotona (đavo), a "ettagutu" je (taj) vračar (pogađač, predskazivač budućnosti, i sudbine i izgubljenih stvari i tajni). PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Abdete od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Propala je (izgubila se je jedna) ogrlica Esme (Esmina), pa je poslao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u njezino traženje (neke) ljude. Pa je prisustvovala (tj. Pa je nastupila ta) molitva (tj. vrijeme molitve), a (oni) nisu na očišćenosti (za molitvu, tj. nisu pod abdestom), a nisu našli (nikakve) vode, pa su klanjali, a oni su na (drugom stanju) osim očišćenosti. Pa je spustio Uzvišeni Allah - misli (na) ajet tejemuma (ajet u kome se govori o upravljanju na površinu od površine zemlje pa da se njom očisti - dakle: radi se o tejemumu - korišćenje zemlje, prašine u nedostatku vode u svrhu čišćenja za molitvu ili za druge svrhe). "..... ulil-emri minkum.....", je (što i) "zevil-emri": zapovjednicima od vas (vašima pokoravajte se). (Doslovno "ulil-emri" i "zevil-emri" znači: posjednici te zapovjedi, vlasnici te zapovjedi, zapovjedanja; ili: posjednici, vlasnici posla, stvari uprave, upravljanja vladanja.) PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Hadžadž, sin Muhameda, od Ibnu Džurejdža, od Ja'la-a, sina Muslima, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (u vezi kur'anskih riječi):

"..... pokoravajte se Allahu, i pokoravajte se (Njegovome) poslaniku i zapovjednicima od vas......", rekao je (Ibnu Abas r.a.): Sišao je (taj ajet) o Abdullahu, sinu Huzafeta sina Kajsa sina Adija, pošto je poslao njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) četi (kao zapovjednika). GLAVA: "Pa ne, tako mi tvoga Gospoda, neće vjerovati (oni) do (da) postave sudijom tebe u (onome) što se je razgranalo među njima (tj. što je došlo u raspravu i spor među njima).....". PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Urveta, rekao je: Prepirao (Sporio) se je Zubejr (sa jednim) čovjekom od Pomagača o (jedan strmi) vodotok (o jednom strmom vodotoku koji je išao, isticao) od (toga medinskoga) kamenjara, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Napoj (tj. Natopi svoju njivu), o Zubejre, zatim pošalji (tj. pusti tu) vodu k tvome (k svome) susjedu (komšiji)!" Pa je rekao (taj) Pomagač: "O poslaniče Allaha! Da je bio (tj. Sudio si tako zbog toga što je slučaj da je bio Zubejr) sin tvoje tetke." Pa se obojilo (tj. poblijedilo je) njegovo lice, zatim je rekao: "Napoj, o Zubejre, zatim zadrži (tu) vodu čak (da) se vrati (tj. da postane, da se nalije) ka (tim) zidovima (do tih zidova rupa okolo korijena palminoga debla), zatim pošalji (tu) vodu ka tvome (svome) susjedu." I uzeo je u cijelosti Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Zubejru njegovo pravo u izričitom sudu (tj. u jasnoj svojoj presudi) kada je rasrdio njega (taj) Pomagač, a bio je dao znak (bio je pokazao) njima dvojici za (jedan) posao (za postupak) njih dvojice (što) je u njemu (jedna) širina. Rekao je Zubejr: Pa ne mislim ove ajete (da su imali neki drugi razlog i uzrok) osim (samo da) su sišli o tome: "Pa ne, tako mi tvoga Gospoda, neće vjerovati (oni) do (da) uzmu sudijom tebe u (onome) što se je razgranalo među njima (tj. u onome u vezi čega je nastao spor među njima).....". GLAVA: "...... pa ti su sa (onima) koji (su takvi da) je dao blagodat Allah na njih od (grupe ljudi Svojih) vjerovijesnika.....". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha sina Havšeba, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, od svoga oca, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od nje, rekla je: Čula sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Nema (nijednoga) od vjerovijesnika (tj. nema nijednoga vjerovijesnika koji) se razboli (pa da se postupi sa njim drukčije) osim (tako da) se je njemu dalo izabrati između ovozemnosti i drugoga svijeta." I bila je u njegovoj bolesti, koja (je ta što) se je uzeo on u njoj, uzela je njega hropljevina žestoka (jak hropac), pa sam čula njega (da) govori:

"Sa (onima) koji su (ti što) je dao blagodat Allah na njih od (tih) vjerovijesnika, i sasvim istinitih (iskrenih Božijih robova), i mučenika (šehita-šehida) i dobrih (vjernika)." Pa sam znala da je ono dalo se njemu izabrati (u tom času da li će da još živi, ili je voljan da umre). Njegov govor: "I šta je vama (pa vi) nećete (da) se borite u putu Allaha i (nećete da se borite za one) koji se smatraju (broje) slabi od (tih) ljudi, i žena.....". Ajet (taj vidjeti). PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Ubejdulaha, rekao je: čuo sam Ibnu Abasa (da) je rekao: Bio sam ja i moja majka od (onih) koji su se smatrali slabi (tj. nemoćni za borbu i za seobu-hidžret). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Ibnu Ebu Mulejketa da je Ibnu Abas čitao (pročitao): "...... osim (onih) koji se smatraju slabi od (tih) ljudi, i žena i djece.....", (pa) je rekao: Bio sam ja i moja majka od (onih) ko (je takav da) je ispričao Allah (njega, tj. da je Allah oglasio njih za nemoćne i oprostio im što se nisu borili i što nisu učinili hidžret, hidžru, što nisu emigrirali, iselili se iz Meke u Medinu). A spominje se od Ibnu Abasa (da je rekao u vezi tumačenja riječi "hasiret") "..... hasiret....", je (što i) "dakat": bila su tijesna (njihova prsa, stiješnjena). "...... telvu (zavijate; ili: odugovlačite, zavlačite)....": vaše (svoje) jezike sa (tim) svjedočenjem (tj. ako iskrivljujete; ili odugovlačite da izreknete, izjavite svojim jezikom svjedočenje, izjavu simbola vjere: "Nema božanstva osim Allah, i Muhamed je Allahov poslanik!"....., pa zaista je Allah o onome što radite obaviješten."). A rekao je (drugi) osim njega (tj. osim Ibnu Abasa): "El-muragamu" je (što i) "el-muhadžeru": napušten (ostavljen; usamljen). "Ragamtu" je (značenja što i) "hadžertu kavmi": napustio sam moj (svoj) narod. "...... mevkuten.....", je "muvekkaten vakkatehu alejhim": vremenski određen (što) je vremenski odredio njega (Allah) na njih (njima). "Pa šta je za vas (tj. šta je vama) u dvoličnjacima (tj. zbog tih dvoličnjaka ste se podijelili na te) dvije skupine, a Allah je strmoglavio (vratio u bezvjerstvo) njih (tj. te dvoličnjake) sa onim, (tj. zbog onoga) što su stekli (tj. pogriješili oni).....". Rekao je Ibnu Abas: "Beddedehum": (tj. "erkesehum" je što i "beddedehum", a "beddedehum" znači) razjedinio je njih (dvoličnjake; pa nemojte se vi dijeliti u dvije skupine raspravljajući se vi u vezi dvoličnjaka o tome da li su dvoličnjaci na pravom putu, ili nisu, a Allah je njih razjedinio i vratio ih je u bezvjerstvo). "..... fietun.....", je "džemaatun": skupina (grupa). PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder i Abdurahman, rekla su njih dvojica: pričao nam je Šubete od Adijja, od Abdullaha, sina Jezida, od Zejda, sina Sabita, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega, (govoreći o značenju kur'anskih riječi): "Pa šta je za vas (šta je vama) u (tim) dvoličnjacima (tj. u vezi njih podijelili ste se na) dvije skupine....." (rekao je Zejd, sin Sabita): Vratili su se (neki) ljudi od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od Uhuda (prije nego je počela borba protiv neprijatelja ne htijući oni da učestvuju u borbi). I bili su (se ti) ljudi (muslimani) u njima (tj. u vezi njih su se podijelili na) dvije skupine (grupe):

(jedna) skupina govori: "Ubij (pobij) njih (Muhamede, Božiji poslaniče)!", a (jedna druga) skupina govori: "Ne." Pa je sišao (ajet): "Pa šta je za vas (šta je vama) u (tim) dvoličnjacima (tj. zbog njih ste se podijelili na) dvije skupine......". A rekao je (Muhamed a.s.): "Zaista ona (Medina) je Tajbetu (Tajba), negira (tj. odstranjuje ona tu) nevaljalštinu (rđu) kao što odstranjuje (ta) vatra rđu (toga) srebra." GLAVA: "I kada je došla njima (jedna) stvar od (te) sigurnosti ili (toga) straha (opasnosti), raširili su nju....." to jest: proširili su nju (tj. otkrili su nju prije vremena). "..... jestenbitunehu.....", je (što i) "jestahridžunehu": iscrpavaju nju (tj. rješavaju nju - tu stvar; izvlače zaključke, izumijevaju rješenja za nju). "...... hasiben......", je (što i) "kafijen": dostatan. "..... osim žene (ženske)....." - misli (na to) mrtvo: kamen, ili ilovača (glina) ili što je slično njemu (slično tome). (To jest: Oni se mole samo ženskima - a to će reći idolima koji su obično imali imena ženskoga roda. Pa je onda to dalje protumačeno: Mole se oni nečemu što je mrtvo, jer su kipovi pravljeni od kamena, ili ilovače ili od nečega slično tome.) "..... meriden.....", je (što i) "mutemerriden": ustrajnoga griješnika. "..... fe le jubettikunne (pa zaista će oni odsijecati svakako)....." (taj izraz "fe le jubettikunne" je od izraza, od glagola) "bettekehu" (a to) je (značenja i smisla što i) "katta'ahu": odsijecao je njega (ili: izodsijecao je njega). "...... kilen....." i "kavlen" je jedno (oboje znači: govor, riječ). "..... tubi'a.....", je (što i) "hutime": zapečatilo se je. GLAVA: "A ko ubije (jednoga, nekoga) vjernika namjerno, pa njegova kazna je pakao.....". ("Muteammiden" doslovno znači: urpavljajući se - a to će reći pošavši u cilju, u svrhu ubijanja prema žrtvi da je ubije.) PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete, pričao nam je Mugirete, sin Numana, rekao je: čuo sam Seida, sina Džubejra, rekao je: Ajet (jedan što) su se razišli u njemu (oko njega) stanovnici Kufe (bio je uzrok), pa sam otputovao (da pitam) o njemu k Ibnu Abasu. Pa sam pitao njega o njemu, pa je rekao: Sišao je ovaj ajet: "A ko ubije vjernika namjerno, pa njegova kazna je pakao.....", on je zadnje što je sišlo, i nije dokinula (ukinula) njega (nijedna) stvar (tj. ništa). GLAVA: "..... i ne govorite za (onoga) ko je bacio k vama (taj) pozdrav (mira, tj. ko vam je ponudio mir, sklapanje mira), nisi vjernik.....". "Essilmu", i "esselemu" i "esselamu" je jedno (tj. sve tri te riječi znače isto: mir).

(Prema tome prevod teksta ajeta trebao bi da glasi ovako: "...... i ne govorite za onoga ko je bacio k vama (ponudu za taj) mir, nisi vjernik.....". Međutim, kako selam znači i pozdrav, prevod je izražen kako je to već navedeno.) PRIČAO MI JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, od Ata-a, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (u vezi ovoga ajeta): "...... i ne govorite za (onoga) ko je bacio k vama pozdrav (mira), nisi vjernik (nikakav).....", rekao je: rekao je Ibnu Abas: Bio je (jedan) čovjek u bravčićima svojima (tj. u svome malom stadu brava, ovaca), pa su stigli njega (ti izvjesni) muslimani, pa je rekao (on njima): "Pozdrav na vas (Pozdrav vama od mene, tj. Pozdravljam vas)!" Pa su ubili njega i uzeli su njegove bravčiće. (Jedna druga predaja o ovome kaže da su ti muslimani smatrali da je taj čovjek njih pozdravio samo zato da bi se spasio i da bi spasio svoje brave-ovce, a što je želio da ih pozdravi običnim pozdravom, pa su ga zbog toga ubili.) Pa je spustio Allah o tome (navedeni ajet, odnosno navedeni dio toga ajeta) do Njegovoga govora: "robu (toga) života ovozemnoga....." (a to su) ti bravčići (to malo stado brava). Rekao je (Ata'): Čitao je Ibnu Abas: "...... (ilejkumus)selame.....", (a Nafi' i Hamzete su čitali: "...... ilejkumusseleme...."): pozdrav. GLAVA: "Neće se izjednačiti (izravnati, tj. Nisu jednaki, ravni ti) sjedači (kod kuće) od (tih) vjernika i (ti) borci u putu Allaha.....". PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Ibrahim, sin Sada, od Saliha, sina Kejsana, od Ibnu Šihaba, rekao je: pričao mi je Sehl, sin Sada, Sa'idija da je on vidio Mervana, sina Hakema, u Bogomolji, pa sam došao dok sam sjeo ka njegovoj strani (tj. pa sam išao prema njemu dok sam ja sjeo uz njega), pa je (on) izvijestio nas da je Zejd, sin Sabita, izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, diktirao njemu (kazivao njemu u pero da on piše ajet): "Neće se izjednačiti (ti) sjedači od vjernika i (ti) borci u putu Allaha.....", pa je došao njemu Ibnu Umi Mektum, a on dobacuje njega na mene (tj. a on diktira njega meni). Rekao je ((Ibnu Ummi Mektum): "O poslaniče Allaha! Tako mi Allaha da mogu (voditi tu) borbu, zaista bih se borio." A bio je (on) slijep. Pa je spustio Allah na Svoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, a njegovo stegno je na mome stegnu, pa je bilo teško na mene (tj. meni tako-to) čak (da) sam se plašio (uplašio) da će se stucati (smrviti) moje stegno. Zatim se otklonilo od njega (tj. otišlo je od njega to stanje), pa je spustio Allah: "..... osim vlasnika (te) štete (oštećenja važnih tjelesnih sposobnosti, tj. osim prinuždenih, primoranih da sjede kod kuće zbog slijepoće i sličnoga).....". PRIČAO MI JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega, rekao je:

Pošto je sišao (ajet): "Neće se izjednačiti (ti) sjedači od vjernika......", pozvao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Zejda, pa je pisao (napisao) njega (taj ajet). Pa je došao Ibnu Ummi Mektum, pa se je potužio (na) svoje oštećenje (vida, tj. na svoju slijepoću, sljepoću), pa je spustio Allah: "..... osim vlasnika (te) štete......". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a, rekao je: Pošto je sišao (ajet): "Neće se izjednačiti (ti) sjedači od (tih) vjernika.....", rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pozovite omsicu (iksa, tog-i-tog)." Pa je došao njemu, a sa njim je (taj) divit (tintarica) i (ta) ploča (tabla), ili (ta) plećka (tj. kost od pleća, lopatica od plećke, jer su pisali i na tome zbog pomanjkanja i oskudice u papiru), pa je rekao: "Piši: "Neće se izjednačiti (ti) sjedači od (tih) vjernika i (ti) borci u putu Allaha.....", a iza (pozadi) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u tom času bio) je Ibnu Ummi Mektum, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Ja sam slijep." Pa je sišla njezinim mjestom (u njezino, u njeno mjesto, na njezino mjesto - ili: Pa je sišao na mjesto njega-toga ajeta - ovaj ajet): "Neće se izjednačiti (ti) sjedači od (tih) vjernika, osim vlasnika (te) štete (oštećenja u vidu), i (ti) borci u putu Allaha......". PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih. - H - A pričao mi je Ishak, izvijestio nas je Abdurezak, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, izvijestio me je Abdulkerim da je Miksem, slobodnjak Abdullaha sina Harisa, izvijestio njega da je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega (da riječi u ajetu) "Neće se izjednačiti (ti) sjedači od (tih) vjernika.....", (da se te riječi odnose na one koji su izostali) od Bedra i (te) izlazače ka Bedru (tj. i na one koji su išli na Bedr u borbu). GLAVA: "Zaista (oni) koji (su takvi da) su usmrtili njih (ti) anđeli (u takvom stanju da su oni) nasilnici svojim dušama, rekli su (tj. reći će im anđeli): "U čemu ste bili?" Rekli su (tj. Reći će oni anđelima): "Bili smo smatrani nemoćnima u (toj) zemlji"; rekli su (reći će anđeli): "Zar nije bila zemlja Allaha (Allahova Zemlja) prostrana, pa (da) se iselite u njoj (u drugi kraj gdje ste mogli ispovijedati Islam)?"......". Ajet (taj vidjeti). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jezida, Mukri' (Mukria), pričao nam je Hajvete i (još jedan drugi) osim njega, rekla su njih dva: pričao nam je Muhamed, sin Abdurahmana, Ebul-Esved, rekao je: Odsjekao se je na stanovnike Medine (jedan) odred (tj. Odredilo se je stanovnicima Medine da dadnu jedan odred vojske, jednu vojsku za borbu pristalica Abdullaha, sina Zubejra, protiv muslimana stanovnika Sirije koji su bili pristalice Abdul-Melika), pa sam se upisao u njega (u taj odred). Pa sam susreo (sreo) Ikrimeta, slobodnjaka Ibnu Abasa (Ibnu

Abasovoga), pa sam izvijestio njega, pa je zabranjivao to meni najžešćim (svojim) zabranjivanjem, zatim je rekao: Izvijestio me je Ibnu Abas da su (neki) ljudi od (tih prvih) muslimana bili sa (tim) idolopoklonicima, umnožavaju crninu (tih) idolopoklonika (tj. uveličavajući oni mnoštvo, masu, gomilu idolopoklonika) na (protiv) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u jednoj borbi - veli se na Bedru -), dođe (ta) strijela, pa se baci (pa se gađa) s njom, pa pogodi jednoga (od) njih, pa ubije njega; ili se udari (tj. ili bude udaren), pa se ubije (pa od toga udarca bude ubijen). Pa je spustio Allah: "Zaista (oni) koji (su takvi da) su usmrtili njih (ti) anđeli (u takvome stanju da su oni bili) nasilnici svojim dušama.....". Ajet (taj vidjeti). Predao je njega (taj hadis) Lejs od Ebul-Esveda. (S ovim je Ikrimete htio da kaže Ebu-Esvedu ovo: Iako ti u srcu nisi za ratovanje muslimana između sebe, ako u tom takvom ratu pogineš, učinićeš nasilje sam sebi, svojoj duši jer ćeš na nju natovariti grijeh učestvovanja u takvom ratu; a ako ti ubiješ koga u takvom ratu, opet si učinio još veći grijeh - isto onako kao što je bio slučaj i sa tim nekim muslimanima u redovima idolopokloničke vojske koja se je borila protiv Muhameda a.s. i muslimana - ti muslimani su krivi što nisu izbjegli učestvovanje u takvoj vojsci koja se bori protiv Muhameda a.s., i kad je takav musliman u takvoj prilici i poginuo, on je opet griješan i sam je sebi nasilje učinio iako u duši, možda, nije želio da uzme učešća u borbi protiv muslimana i Muhameda a.s.) "Osim (onih) koji se smatraju nemoćni od (tj. između tih) ljudi, i žena i djece (koja) neće moći (koja ne mogu učiniti nikakve) varke (tj. izlaza da se oni spase) i neće se naputiti putu (tj. i ne znaju nikakvoga puta kojim bi se iselili u neki drugi kraj).". PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hammad od Ejjuba, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (govoreći on o ajetu) "Osim (onih) koji se smatraju (kao) nemoćni.....", rekao je: Bila je moja majka od (onih) ko (je takav da) je ispričao Allah (njega, tj. opravdao ga da se ne može iseliti). GLAVA Njegovoga govora: "...... pa ti (takvi) možda Allah da oprosti njima.....". Ajet (taj vidjeti). PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega, rekao je: Dok Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanja večernju molitvu, pošto (tj. kadli) je rekao (kadli odjednom reče): "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", zatim je rekao prije (nego) da ničiči (tj. prije nego da on padne ničice, prije nego da ode na sedždu): "Moj Bože! Spasi Ajjaša, sin Ebu Rebi'ata! Moj Bože! Spasi Selemeta, sin Hišama! Moj Bože! Spasi Velida, sina Velida! Moj Bože! Spasi (one) koji se smatraju slabi (nemoćni) od (tih) vjernika! Moj Bože! Prižesti (Pojačaj) Tvoje gaženje (tj. Svoju kaznu) na (pleme)

Mudar. Moj Bože! Učini nju (kaznu na taj način što ćeš poslati njima gladne) godine kao godine Jusufa (tj. kao što si dao nerodne godine u vrijeme Jusufa a.s.)." GLAVA Njegovoga govora: "..... a nema grijeha (nikakvoga) na vas ako je bilo s vama (tj. za vas, vama neko) uznemirenje od kiše, ili ste bili bolesni, da ostavite (stavite osim sebe, da skinete sa sebe vi) vaša (svoja) oružja.....". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, Ebul-Hasen, izvijestio nas je Hadžadž od Ibnu Džurejdža, rekao je: izvijestio me je Ja'la od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njih dvojice, (govoreći o kur'anskim riječima): "..... ako je bilo sa vama (ili: za vas, u vas neko) uznemirenje od kiše, ili ste bili bolesni.....", rekao je (Ibnu Abas): Abdurahman, sin Avfa bio je ranjen (pa je u vezi toga, u vezi njega sišlo je to, taj dio riječi u tom ajetu što se u njemu nalaze te riječi). GLAVA Njegovoga govora: "I traže (oni) rješenje (pravno rješenje od) tebe o (tim) ženama; reci: Allah daje rješenja vama o njima, i što se čita na vas (tj. i što se čita vama) u (toj izvjesnoj) knjizi u (tj. o) sirotama (tih) žena......". PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete, rekao je: pričao nam je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, (u vezi kur'anskih riječi) "I traže rješenje (od) tebe o (tim) ženama; reci: Allah daje rješenje vama o njima......", do Njegovoga govora: "..... a (vi) želite da vjenčate njih (sebi)......", rekla je Aiša: On je (tj. To je izvjesni taj) čovjek (što) biva kod njega (ta) sirotica, on je njezin zaštitnik (zakonski zastupnik) i njezin nasljednik, pa je bila suvlasnik njegov u njegovom imanju, čak u (toj izvjesnoj) palmi (ili: grozdu od palme, u grozdu od hurmi, datula), pa želi (on) da vjenča nju (sebi) i mrzi da spari (vjenča on) nju (nekom drugom) čovjeku pa (da taj čovjek) bude suvlasnik njemu u njegovom imanju sa (onim, tj. uz ono) što je bila suvlasnik njemu (ona, tj. zbog toga što je ona bila suvlasnik njegov prije udaje). Pa spriječi (on) nju (od udaje za nekoga drugoga). Pa je sišao ovaj ajet (o tome). "A ako se je (jedna) žena bojala od svoga muža uzdizanju (tj. odustajanja od njegovoga izvršavanja bračnih obaveza prema njoj), ili okretanja (glave od nje).....". A rekao je Ibnu Abas: "Šikakun" je (što i) "tefasudun": međusobno kvarenje odnosa.

(Ovo tumačenje Ibnu Abasa značenja riječi "šikakun" trebalo je doći u tekstu ranije po mišljenju komentatora.) "..... i učinile su se prisutnima (te) duše (toj) škrtosti......", (a to znači): njegova (čovjekova) strast u (izvjesnoj) stvari (što) hlepi na nju (što je pohlepan) na nju. "...... kao (tu) obješenu.....", (to znači): Nije ona udovica, a niti je vlasnica muža (tj. a niti je ona udata, odnosno, a niti je sa mužem). "...... nušuzen......", je (što i) "bugdan": mržnju (mržnja). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, (govoreći ona o kur'anskim riječima) "A ako se je (jedna) žena bojala od svoga muža uzdizanja (odustajanja, mržnje), ili okretanja (njegovoga, svoje glave od nje)......", rekla je: Čovjek (izvjesni dođe u takvu priliku da) bude kod njega (njegova) žena (u takvom stanju da) nije (on) tražilac mnogoga (življenja u braku) od nje, hoće da se rastavi s njome, pa (ona) govori (tj. rekne njemu): "Činim te od moje stvari u dozvoljenosti (ali da me ne razvjenčavaš, tj. Ne razvjenčavaj me od sebe, a dozvoljavam ti da ne izvršavaš svoje bračne obaveze prema meni ako ne želiš da ih izvršavaš)." Pa je sišao ovaj ajet o tome. "Zaista (ti) dvoličnjaci su u (tom) najnižem stupnju (ili: najnižem dnu).....". A rekao je Ibnu Abas: najnižoj Vatri. (Tj. "u najnižem stupnju (dnu)", znači u najnižoj Vatri.) "..... nefekan.....", je (što i) "sereben": podzemni hod (idenje, prolaz), tunel. (Od "nefekun" je nastala i riječ "munafikun": dvoličnjak, jer kako god tunel ima dva otvora, tako i dvoličnjak sebi postigne dva otvora, izlaza: jedan kod muslimana, a jedan kod neprijatelja muslimanskih.) PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, rekao je: pričao mi je Ibrahim od Esveda, rekao je: Bili smo u kolutu (tj. u krugu, u društvu) Abdullaha (Mesudovoga), pa je došao Huzejfete dok je stao nad nama, pa je pozdravio, zatim je rekao: "Zaista već se je spustilo (to) dvoličnjaštvo na (jedan) narod bolji od vas." (To jest: Bili su stavljeni na iskušenje da postanu dvoličnjaci oni koji su živjeli u boljoj generaciji, pokoljenju - u pokoljenju savremenika, ashaba koje je bolje nego vaše pokoljenje - pokoljenje tabi'ina, pa zato ne smatrajte da i vi ne možete u takvo iskušenje zapasti da postanete dvoličnjaci.) Rekao je Esved: "Slava Allahu! Zaista Allah govori (tj. kaže u Kur'anu): "Zaista (ti) dvoličnjaci su u najnižem stupnju (dnu) od Vatre.....". Pa se osmjehnuo Abdullah. (Veli se da je to bilo u znak divljenja riječima Huzejfeta koji je upozoravao na čuvanje i opreznost od dvoličnjaštva.) I sjeo je Huzejfete u stranu (tj. u jedan kraj te) bogomolje. Pa je ustao Abdullah, pa su se razišli njegovi drugovi. Pa je gađao mene sa (tim) pijeskom (Huzejfete - to kaže Esved), pa

sam došao njemu. Pa je rekao Huzejfete: "Začudio sam se od (tj. zbog) njegovoga smijeha, a već je poznavao (znao ono) što sam rekao. Zaista već se je spustilo (to) dvoličnjaštvo na narod (tj. na jedne ljude koji) su bili bolji od vas, zatim su se vratili, pa se vratio Allah na njih (tj. zatim su se ti ljudi pokajali od dvoličnjaštva, pa je Allah primio njihovo pokajanje)." GLAVA: Njegov govor: "Zaista mi smo objavili k tebi kao što smo objavili ka Nuhu......", do Njegovoga govora: "..... i Junusu, i Harunu i Sulejmanu.....". PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Sufjana, rekao je: pričao mi je Aameš od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mesudovoga), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ne treba za jednoga (tj. ni jednome čovjeku, nikome) da govori: "Ja sam bolji od Junusa, sina Meta-a (Metaovoga)." (Ili: Ne treba ni jednome čovjeku da govori da sam ja bolji od Junusa, sina Meta-a.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, pričao nam je Fulejh, pričao nam je Hilal od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je rekao (Ko rekne): "Ja sam bolji od Junusa, sina Meta-a, pa već je slagao (ili: Ko rekne da sam ja bolji od Junusa, sina Meta-a, pa već je slagao)." GLAVA: "Traže rješenje tebi (tj. od tebe); reci: Allah daje rješenje vama o (tom) licu bez djece i roditelja (to znači "el-kelaletu"); ako je (jedan) čovjek propao (tj. umro), nije za njega dijete (tj. nema djeteta), a za njega (tj. u njega) je sestra (a ima jednu sestru), pa za nju je polovina (tj. pa njoj pripada polovina onoga) što je ostavio (on poslije svoje smrti od kakve imovine), a on naslijeđuje nju (tj. svu njezinu imovinu) ako nije bilo za nju (tj. u nje nijedno) dijete.....". A "el-kelaletu" je (onaj) ko (je takav da) nije naslijedio njega otac ili sin, a on (taj izraz) je infinitiv od (ili: on-taj izraz je proistekao od): "tekellelehunnesebu" (nagnulo se je njemu, porijeklo; ili: uzelo se je njemu porijeklo sa obje strane - a misli se, valjda na to da mu se je prekinulo porijeklo; ili: dosadilo se je njemu porijeklo, otupilo, zatupilo se je njemu porijeklo njegovo - a to će opet reći prestalo mu je porijeklo na obje strane). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka: čuo sam Bera-a, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega, rekao je: Zadnja sura (koja) je sišla je Beraetun, a zadnji ajet (koji) je sišao je (ajet): "Traže rješenje tebi (tj. od tebe).....".

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA GLAVA

tumačenja sure Maide (El-Maidete, a riječ "maidetun" znači: sofra, stol, trpeza, postavljena trpeza sa hranom; a u ovoj suri se spominje trpeza koju je Uzvišeni Allah poslao sa neba Isa-u a.s. - Isusu -, pa se po tome i zove ova sura) "..... hurumun.....", njezina jednina (tj. jednina od "hurumun") je "haramun": zabranjena stvar (ali ovdje riječ "haramun" plural "hurumun" znači hodočasnički obučena, odjevena osoba). "..... fe bi ma nakdihim misakahum.....", je (što i) "bi nakdihim": sa njihovim kvarenjem (kršenjem svojih ugovora, obaveza). "..... elleti ketebellahu (koju je propisao Allah).....", je (značenja) "džealellahu": (koju) je učinio Allah (vama). "...... tebu'e.....", je (značenja) "tahmile": (da) poneseš (da natovariš). "..... dairetun.....", je (značenja) "devletun": okretanje (okretaj, prevrtaj, prevrat, preokret). A rekao je (jedan drugi) osim njega (tj. osim onoga ko je dao prethodna tumačenja za te prijašnje riječi): "El-igrau" je (što i) "etteslitu": davanje moći (ili: davanje vlasti; a veli: bacanje, ubacivanje nečega - mržnje i slično - među neke osobe i lica). "..... udžurehunne.....", je (što i) "muhurehunne": njihove vjenčane darove (njihove prćije). "El-Muhejminu" je (što i) "el-eminu": pouzdan (povjerljiv). Kur'an je pouzdan na svaku knjigu prije sebe (tj. povjerljiv je u svaku Božiju knjigu prije sebe, prethodnu). Rekao je Sufjan: Nema u Kur'anu (nijedan) ajet žešći na mene (žešći meni, žešći za mene) od: "..... niste (ni) na (jednoj) stvari (ni na čemu) do (da vi) uspostavite Tevrat, i Indžil i (ono) što se je spustilo k vama od vašega Gospoda.....". "..... mahmesatun....", je (što i) "medža'atun": glad. "...... men ahjaha (ko je oživio nju, tj. ko oživi nju)....." - misli (na to): ko je zabranio ubijanje nje (osobe) osim sa pravom (tj. osim ako je ubije po kazni), živjeli su (tj. živjeće ti) ljudi od njega (od nje; ili: zbog njega) svi. "..... šir'aten ve minhadžen.....", je (što i) "sebilen ve sunneten": put i običaj (put i postupak). "Fe in 'usire.....", je (što i) "zahere": pokazalo se je (tj. Pa ako se je pokazalo.....). "..... el-evlejani.....", jednina njih dvojice ("el-evlejani" znači: dvojica preča, podobnija) je "evla": preči (podobniji). (To jest: "El-evlejani" je dvojina od "evla", a "evla" je jednina). GLAVA Njegovoga govora: "...... danas sam usavršio vama vašu vjeru.....". A rekao je Ibnu Abas: "Mahmesatun" je (što i) "medža'atun": glad. PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Abdurahman, pričao nam je Sufjan od Kajsa, od Tarika, sina Šihaba: Rekli su (izvjesni) Židovi Umeru: "Zaista vi čitate (jedan) ajet (takav) da je sišao u nas (nama), zaista bismo uzeli njega bajramom (praznikom, tj. praznovali bismo dan kada je sišao taj ajet)." Pa je rekao Umer: "Zaista ja zaista znam kad se je spustilo, i gdje se je spustilo i gdje je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada se je spustio (taj ajet): (to je bilo na) dan Arefata, i zaista mi smo (bili) tako mi Allaha u (tj. na) Arefatu." Rekao je Sufjan: I sumnjam (da li) je bio petak, ili ne: "...... danas sam usavršio vama vašu vjeru.....". GLAVA Njegovoga govora: "...... pa niste našli (nikakve) vode, pa upravite se (kakvoj) zemlji čistoj.....".

"..... tejemmemu.....", je (što i) "teammedu": upravite se. "..... ammine.....", je (što i) "amidine": upravljajući se oni. "Emmemtu" i "tejemmemtu" je jedno: upravio sam se. A rekao je Ibnu Abas: "...... lemestum (dotaknuli ste).....", i "....... temessuhunne (dotaknete njih).....", i "...... ellati dehaltum bi hinne (koje su te što ste unišli sa njima)......", i "el-ifda'u" (dovođenje, dopiranje) je brak (tj. sva ta četiri izraza u Kur'anu označavaju tim načinom pojam braka, bračnog odnosa). PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Abdurahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla je: Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u nekom (od) njegovih putovanja. Te kada smo bili u (mjestu) Bejda-u, ili u Zatul-Džejšu (sumnja Aiša r.a.), odsjekao (tj. prekinuo, otrgao) se je niz (ogrlica, đerdan) moj, pa se podigao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na njegovo traženje i podigli su se (ti) ljudi sa njim, a nisu na vodi (tj. blizu vode, kod neke vode) i nije sa njima voda (tj. i nemaju oni uza se vode, nemaju sa sobom vode). Pa su došli (ti) ljudi k Ebu Bekru Siddiku, pa su rekli: "Zar (ti) ne vidiš šta je napravila Aiša? Podigla je poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (te) ljude, a nisu na vodi (kod neke vode) i nije sa njima voda (i nemaju vode)." Pa je došao Ebu Bekr, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, stavljač je (tj. stavio je) svoju glavu na moje stegno, već je zaspao. Pa je rekao: "Zadržala si poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (te) ljude, a nisu na vodi i nije sa njima voda." Rekla je Aiša: Pa je korio mene Ebu Bekr i rekao (tj. i izgovorio) je šta je htio Allah da rekne, i počeo je (da) udara mene sa svojom rukom u moju slabinu (u moj bok). I ne sprječava me od pomicanja (pokretanja sobom zbog njegovoga udaranja ništa drugo) osim mjesto poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na mome stegnu. Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je osvanuo na (stanju) bez vode. Pa je spustio Allah ajet (toga) upravljanja (ka zemlji i prašini pa da se njom čisti kada nema vode). Pa je rekao Usejd, sin Hudajra: "Nije on (ovaj ajet) prva vaša blagoslov, o rode (o porodico) Ebu Bekra!" Rekla je: Pa smo poslali (podigli tu) devu koja je (ta što) sam bila na njoj, pa kada li (taj) niz (đerdan) pod njom. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me je Amr da je Abdurahman, sin Kasima, pričao njemu od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom): Pala je (jedna) ogrlica moja (tj. ispala je) u Bejda-u, a mi smo ulazači (tj. a mi ulazimo u) Medinu. Pa je postavio devu na koljena Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. dao joj je znak da se spusti, da legne ona na svoja koljena) i sjahao je, pa je presavio (nagnuo) svoju glavu u moje krilo spavajući (on, tj. zaspavši on). Došao je Ebu Bekr, pa je udario mene šakom u prsa žestokim udaranjem (žestokim udarcem, vrlo jako) i rekao je: "Zadržala si (te) ljude u ogrlici (tj. zbog jedne ogrlice)." Pa sa mnom je (ta) smrt zbog mjesta poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a već je zadao meni bol. Zatim se zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, probudio, a bilo je prisutno (osvanulo je to) jutro. Pa se je tražila (ta) voda, pa se nije našla, pa je sišao (taj ajet):

"O (vi) koji ste vjerovali, kada ste ustali ka (toj) molitvi......". Ajet (taj vidjeti). Pa je rekao Usejd, sin Hudajra: "Zaista već je dao blagoslov Allah za (te) ljude (tj. tim ljudima) u vama (tj. zbog vas), o rode (porodico) Ebu Bekra! Niste vi (ništa drugo) osim (jedan) blagoslov za njih (tj. vi ste sreća njima, sreća za njih)." GLAVA Njegovoga govora: "...... pa idi ti i tvoj Gospod, pa se borite vas dvojica, zaista mi smo evo ovdje sjedači (mi ovdje sjedimo).". PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Israil od Muharika, od Tarika, sina Šihaba: čuo sam Ibnu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Vidio sam od Mikdada (ili: Prisustvovao sam Mikdadu; ili: Prisustvovao sam sa Mikdadom). - H - A pričao mi je Hamdan, sin Umera, pričao nam je Ebu Nadr, pričao nam je Ešdžeija od Sufjana, od Muharika, od Tarika, od Abdullaha (Mesudovoga), rekao je: rekao je Mikdad (na) dan Bedra: "O poslaniče Allaha! Zaista mi nećemo reći tebi kao što su rekli Israelićani Musa-u: "...... pa idi ti i tvoj Gospod, pa se borite vas dvojica, zaista mi smo evo ovdje sjedači.", a ali (tj. nego ti kažemo): "Prolazi (tj. Idi), a mi smo sa tobom!" Pa kao da se je ono otklonilo (odstranilo nelagodno stanje) od poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio. I predao je njega (taj hadis) Veki' od Sufjana, od Muharika, od Tarika da je Mikdad rekao to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA: "Kazna (onima) koji ratuju Allahom (tj. protiv Allaha) i Njegovim poslanikom i trče u (toj) Zemlji pokvarenošću (tj. i koji trče na Zemlji, po Zemlji da siju pokvarenost - njihova je kazna) samo da se poubijaju, ili (da) se povješaju.....", do Njegovoga govora: "..... ili (da) se protjeraju iz (te) zemlje (tj. iz te oblasti gdje su sijali pokvarenost i nevaljaštine - da se interniraju u drugu neku oblast).....". Ratovanje protiv Allaha je nevjerovanje u Njega. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Muhamed, sin Abdullaha, Ensarija, pričao nam je Ibnu Avn, rekao je: pričao mi je Selman Ebu Redža', slobodnjak Ebu Kilabeta, da je on bio sjedač (tj. da je bio sjedio) iza (pozadi, ozadi) Umera, sina Abdul-Aziza, pa su spominjali i spominjali su (prisutni ljudi pitanje šerijatskoga pravnoga postupka koji se naziva "el-kasametu" i prevodi se onda kada se sa sigurnošću ne zna ko je ubio lice nađeno mrtvo), pa rekli su (da smatraju taj postupak kao neku vrstu odmazde za ubijenoga i kao neku vrstu zadovoljenja rođaka ubijenoga lica) i rekli su: "Već su vršili odmazdu s njom (osvećivali su ubijenoga s tom vrstom postupka, takvom presudom tebi prethodne) halife." Pa se je obazro (okrenuo) ka Ebu Kilabetu, a on iza njegovih leđa, pa je rekao: "Šta (ti) govoriš (tj. Šta ti o tom misliš), o Abdullahe, sine Zejda?" Ili je rekao: "Šta govoriš, o Ebu Kilabete?" Rekao sam: "Nisam znao (tj. Ne znam nijednu) osobu (da je takva da) se je dozvoljavalo njezino ubijanje u Islamu osim čovjeka (koji) je bludničio poslije ženidbe, ili je ubio (on neku) osobu bez (odmazde neke) osobe ili je ratovao Allahom i Njegovim poslanikom, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. ili je postao odmetnik od Islama nakon što je bio primio Islam pa više ne vjeruje u Allaha i Njegovoga poslanika a.s.)." Pa je rekao Anbesete: "Pričao nam je Enes za tako i tako (to i to)." Rekao sam: "Meni je pričao Enes (to tako, slično tome), rekao je:

Došao je (jedan) narod (tj. Došli su neki ljudi) na Vjerovijesnika (Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, pa su govorili njemu (razgovarali su sa njime), pa su rekli: "Već smo osjetili (za nas) nezdravom ovu zemlju (tj. Ne prija nam zrak i voda ovoga grada Medine)." Pa je rekao: "Ovo je marva (tj. deve i stoka grupna, krupna) naša izlazi (odlazi na pašu dalje od Medine), pa izađite u njoj (tj. i vi sa njom), pa pijte od njezinih mlijeka (njena mlijeka, od njih mlijeka) i njezinih mokrača." Pa su izašli u njoj (sa njom sa stokom), pa su pili od njezinih mokraća i njezinih mlijeka, i ozdravili su (oni) i nagnuli su se na (toga) pastira (čobana), pa su ubili njega i sebi su potjerali (tu) marvu (stoku, tj. te deve). "Pa šta (da) se usporava od ovih (Pa zašto da se oklijeva sa kaznom ovih ovakvih)?!" ("Što da se s nestrpljenjem čeka šta će biti od ovih ovakvih?!") "Ubili su (tu) osobu, i ratovali su Allahom i Njegovim poslanikom i zastrašili su poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." (Dakle kod ovih je krivica bila očita.) Pa je rekao: "Slava Allahu!" Pa sam rekao: "Sumnjičiš mene (ti, tj. Izgleda da mi ne vjeruješ da je ovo meni pričao Enes)." Rekao je (Anbesete): "Pričao je nama za ovo Enes (također)." Rekao je (Ebu Kilabete): I rekao je (Anbesete): "O stanovnici toga (kraja, tj. O stanovnici Sirije; ili: O stanovnici Damaska)! Zaista vi nećete prestati sa dobrom (tj. vi ćete biti neprestano dobro) dok je dao ostajanje Allah ovome (čovjeku) u vama (među vama) i slično njemu (tj. Bićete dobro dok god Allah daje da među vama bude bio ovaj i sličan njemu neko)." GLAVA Njegovoga govora: "...... i (da) su rane odmazde......". PRIČAO MI JE Muhamed, sin Selama, izvijestio nas je Fezarija od Humejda, od Enesa, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega, rekao je: Razbila je Rubeji-a, a ona je tetka Enesa, sina Malika, sjekutić (zub jedne) djevojke od Pomagača, pa je tražio (taj) narod (tu) odmazdu. Pa su došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zapovjedio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za (tu) odmazdu. Pa je rekao Enes, sin Nadra, stric Enesa, sina Malika: "Ne! Tako mi Allaha neće se razbiti njezin zub, o poslaniče Allaha!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O Enese! Knjiga Allaha je (presudila da se izvrši ta) odmazda." Pa su se zadovoljili (ljudi koji su predvodili taj) narod i primili su otkup (platu za krv, krvarinu tu). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista od robova Allaha (ima neko) ko (je takav) da se je zakleo na Allaha (tj. da se zakune Allahom), zaista je (zaista bi) učinio istinitom njemu (Allah zakletvu)." GLAVA: "O (ti Moj) poslaniče, priopći (ono) što se spustilo k tebi od tvoga Gospoda,.....".

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Ismaila, od Šabije, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: "Ko je pričao tebi da je Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio, sakrio (neku) stvar od (onoga) što se spustilo njemu, pa već je slagao, a Allah govori: "O (ti) poslaniče, priopći (ono) što se je spustilo k tebi od tvoga Gospoda....."." Ajet (taj vidjeti). GLAVA Njegovoga govora: "Neće uzimati (tj. Neće kažnjavati) vas Allah za (tu) brbljivost (tj. za tu nepromišljenost) u vašim zakletvama.....". PRIČAO NAM JE Alija, sin Selemeta, pričao nam je Malik, sin Suajra, pričao nam je Hišam od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje: Spustio se je ovaj ajet: "Neće uzimati (kažnjavati) vas Allah za (tu) brbljivost u vašim zakletvama.....", u govoru (toga) čovjeka (tj. u vezi riječi i govorenja čovjekovoga): "Ne, tako mi Allaha!", i: "Da, tako mi Allaha!". PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Redža-a, pričao nam je Nadr od Hišama, rekao je: izvijestio me je moj otac od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je njezin otac bio (takav da) neće pogaziti u zakletvi (tj. neće pogaziti zakletvu) dok je spustio Allah otkupljenje (iskupljenje, tj. do toga vremena nije kršio zakletve, a kada je Allah odredio otkupljenje) zakletve, rekao je Ebu Bekr: Neću vidjeti (Neću smatrati nijednu) zakletvu (koja je takva da) mislim (nešto drugo) osim nje (da) je bolje od nje (pa da ću postupiti sa tom zakletvom na drugi način) osim (tako da) sam primio (tj. da ću primiti) dopuštenje Allaha, i učinio sam (tj. i učiniću onaj postupak) koji je bolji (od ostajanja na onome za koji sam se bio zakleo). GLAVA Njegovoga govora: "O (vi) koji ste vjerovali, ne zabranjujte lijepih (ugodnosti, uživanja) što je dozvolio Allah vama (njih)......". PRIČAO NAM JE Amr, sin Avna, pričao nam je Halid od Ismaila, od Kajsa, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega, rekao je: Bili smo (običaja da) ratujemo (tj. Ratovasmo u društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a nije (tj. a nisu) sa nama žene, pa smo rekli: "Zar se nećemo ujaloviti (uškopiti, uštrojiti)?" Pa je zabranio nama to. Pa je dopustio nama poslije toga da sebi vjenčavamo (tu) ženu za (tu) odjeću (tj. davši mi njoj vjenčanoga dara samo tu izvjesnu odjeću). Zatim je čitao (pročitao ajet): "O (vi) koji ste vjerovali (tj. koji vjerujete), ne zabranjujte lijepih (ugodnosti, uživanja) što je dozvolio Allah vama (da ih koristite).....". GLAVA

Njegovoga govora: "..... (to) vino, i hazardna igra, i (postavljeni) idoli i (te) strijelice (za igru za pogađanje sudbine) su samo paganstvo od posla (toga) sotone......". A rekao je Ibnu Abas: "El-azlamu" je (što i) "el-kidahu": strjelice (što su imali običaj Arapi prije Islama da) traže udio (udjel, tj. sreću) sa njima (tj. pomoću izvlačenja tih strjelica) u (svojim) poslovima. A "nusubun" (to je jednina, a množina te riječi je) "ensabun" je postavljeno kamenje (što) kolju na njemu (žrtve kipovima, idolima; a neki kažu da ta riječ znači: idol, kip). A rekao je (neko drugi) osim njega (tj. osim Ibnu Abasa): "Ezzelemu" (zelemun) je (ta) strjelica (što) nema pera za nju (što nema pera u nje), a on (taj izraz) je jednina (od) "el-ezlamu". A "el-istiksamu" (traženje udjela, dijela, tj. sreće, sudbine) je (da) dadne kolati (tim) strjelicama (da ih stavi u pokret), pa ako su zabranile njemu, zabranio je sebi (tj. prošao se toga posla), a ako su zapovjedile njemu, činio je (ono) što zapovjedaju njemu. (Može se i u jednini ženskoga roda glagol upotrijebiti u ovome prevodu zadnje rečenice.) "Judžilu" je (što i) "judiru": daje kružiti (okreće). A već su označavali (te) strjelice (jednim, nekim) znakovima sa (nekim) vrstama (da oni) traže udjel (sreću) s njima. (Veli se da je od tih strjelica na jednoj pisalo: "Emereni rabbi - Zapovjedio je meni moj gospodar!" Na jednoj je pisalo: "Nehani rabbi - Zabranio mi je moj gospodar!" Na jednoj je pisalo: "Vahidun minkum - Jedan od vas!" I tako dalje.) A učinio sam od njega (od toga traženja udjela, sreće pomoću tih strjelica rekne se sa oblikom) "kasemtu" (tj. kada to činiš drugom; a ako to činiš sebi, za sebe onda se rekne: "istaksemtu), a "el-kusumu" je infinitiv (neodređeni oblik: traženje udjela, sreće; ili: tražiti udjela, sreće za neki posao pomoću strjelica). PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Muhamed, sin Bišra, pričao nam je Abdulaziz, sin Umera sina Abdulaziza, rekao je: pričao mi je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njih dvojice, rekao je: Sišlo je zabranjivanje (toga) vina, a zaista je u Medini (bilo) tada zaista pet pića (tj. pet vrsta pića opojnih što) nije u njima piće (od toga) grožđa (tj. a u Medini je tada postojalo pet vrsta opojnih pića osim pića opojnoga koje se pravi od grožđa). PRIČAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je Ibnu Ulejjete, pričao nam je Abdulaziz, sin Suhejba, rekao je: rekao je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega: Nije bilo za (tj. u) nas (nikakvo drugo) vino osim ovoga vašega fadiha koji (je ta vrsta pića što) nazivate njega fedih (ili: fadih; a to je vrsta soka, opojnoga pića koje se dobijalo od datula koje još nisu dobro sazrele, ali bez stavljanja na vatru). Pa zaista ja sam zaista stajač (stojim), (i) pojim (napajam) Ebu Talhata, i omsicu i omsicu (i tog-i-tog i tog-i-tog) kadli je došao (kadli dođe jedan) čovjek, pa je rekao (taj pridošli čovjek): "A da li je doprla (došla) vama (ta) vijest?" Pa su rekli: "A šta je to (bilo, tj. A kakva je to vijest)?" Rekao je: "Zabranilo se je (to) vino." Rekli su: "Prolij ove krčage (velike testije; ili: ove ćupove za vino), o Enese!" Rekao je: Pa nisu pitali o njima (za njih), a niti su se vraćali njima poslije vijesti (toga) čovjeka.

PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete od Amra, od Džabira, rekao je: Pili su jutarnje piće (tj. Doručkovali su neki) ljudi (u) jutru Uhuda (to) vino, pa su se ubili (pa su pobijeni, poginuli) od njihovoga dana (tj. toga njihovoga dana) svi (kao) mučenici (šehiti-šehidi), a to je bilo prije njegovoga zabranjivanja (prije zabrane vina i opojnih pića). PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, Hanzalija, izvijestio nas je Isa i Ibnu Idris od Ebu Hajjana, od Šabije, od Ibnu Umera, rekao je: čuo sam Umera, bio zadovoljan Allah od njega, na govornici Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Što se tiče poslije. O (vi) ljudi! Zaista ono sišlo je zabranjivanje (toga) vina, a ono je od pet (vrsta voća, i žita i sličnoga pravilo se i izrađivalo se): od (toga) grožđa, i datula, i meda, i pšenice i ječma. A (to) vino je (sve ono) što je zastiralo (tu) pamet (tj. sve što zanosi, opija pamet)." GLAVA: "Nije na (ili: Nije za one) koji su vjerovali i radili su (te poslove) dobre (nikakav) grijeh u (onome, tj. zbog onoga) što su kušali (okusili).....", do Njegovoga govora "..... a Allah voli (te) dobročinitelje (tj. one koji čine lijepa, dobra djela i poslove.". PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hamad, sin Zejda, pričao nam je Sabit od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je (to) vino koje se je prolilo (bilo se to vino zvalo) fedih (fadih). A povećao je meni Muhamed od Ebu Numana, rekao je: Bio sam napajač (toga) naroda u stanu Ebu Talhata, pa je sišlo zabranjivanje (toga) vina, pa je zapovjedio (jednome) dozivaču, pa je dozivao (tj. vikao je taj dozivač). Pa je rekao Ebu Talhate: "Izađi, pa pogledaj, šta je ovaj glas (pogledaj o čemu se radi)." Rekao je: Pa sam izašao. Pa sam rekao: "Ovo je (To je nekakav) dozivač (koji) doziva (viče): "Zar ne (Pazite, Pažnja)! Zaista (to) vino već se je zabranilo." (To jest: "Pažnja! Zabranjeno je vino.") Pa je rekao meni: "Odi (Idi), pa prolij njega (prolij ga)." Rekao je: Pa je teklo u (po) ulicama (sokacima) Medine. Rekao je: A bilo je njihovo vino tada fedih (fadih, tj. od vrste vina zvanoga fedih). Pa je rekao neki (dio toga tadašnjega) naroda: "Ubio se je (tj. Poginuo je jedan) narod (Ubijeni su, poginuli su neki ljudi), a ono je u njihovim trbusima (stomacima)." Rekao je: Pa je spustio Allah (taj ajet): "Nije na (one) koji su vjerovali i radili su (ta) dobra (djela) grijeh u (onome, tj. zbog onoga) što su kušali.....". GLAVA

Njegovoga govora: "...... ne pitajte od (tj. o nekim) stvarima (koje su takve) ako se pokažu vama (one), ružne (tj. neugodne) će biti (one) vama.....". PRIČAO NAM JE Munzir, sin Velida sina Abdurahmana, Džarudija, pričao nam je moj otac, pričao nam je Šubete od Musa-a, sina Enesa, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Predikovao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) prediku (propovjed, hutbu takvu da) nisam čuo slične njoj nikada. Rekao je: "Da znate šta (ja) znam, zaista ste se smijali (tj. zaista bi se vi smijali vrlo) malo i zaista bi (vi) plakali mnogo." Rekao je: Pa su pokrili drugovi poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoja lica, za njih je (tj. oni imaju neko) jecanje (na nos). Pa je rekao (jedan) čovjek: "Ko je moj otac?" Rekao je: "Omsica (taj-i-taj)." Pa je sišao ovaj ajet: "...... ne pitajte o (nekim) stvarima ako se (one) pokažu vama, biće ružne (neugodne) vama....". Predao je njega (ovaj hadis) Nadr i Revh, sin Ubadeta, od Šu'beta. PRIČAO NAM JE Fadl, sin Sehla, rekao je: pričao nam je Ebu Nadr, pričao nam je Ebu Hajsemete, pričao nam je Ebu Džuvejrijete od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bili su (neki) ljudi (običaja da) pitaju poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ismijavanjem (radi ismijavanja), pa govori (pa pita taj izvjesni) čovjek: "Ko je moj otac?" I govori (I pita izvjesni taj) čovjek (što) luta njegova deva: "Gdje je moja deva?" Pa je spustio Allah o njima ovaj ajet: "O (vi) koji ste vjerovali (tj. koji vjerujete), ne pitajte o (nekim) stvarima ako se pokažu vama, biće ružne (neugodne) vama.....", dok je završio (svršio) taj ajet, svega njega (sav). GLAVA: "Nije učinio Allah (ništa) od (deve) rascijepljenoga uha, a ni puštene da luta kuda hoće, a ni (ovce) spojene, a ni (ždrjebaka) čuvara (tj. očuvanih leđa svojih).....". (To su sve nazivi raznih životinja između deva i ovaca koje su među idolopoklonicima bile žrtvovane idolima na dva načina: ili da lutaju, a da se ni od koga ne upotrebljavaju za korišćenje, ili da ih samo putnici i siromasi koriste u nuždi muzući njihovo mlijeko - muzući ih, ili jašući ih. U tumačenjima Kur'ana spomenuto je bliže značenje svake od ovih riječi.) "I pošto je rekao Allah.....", (to znači): Govori (tj. I govoriće Allah - na sudnjem danu: "O Isa, sine Merjeme! Jesi li ti rekao ljudima....", jer se dalje o tome u tekstu Kur'ana veli): "Rekao je Allah: (Ovo je dan - kada - će koristiti istinitima njihova istina.....", i baš "kada će koristiti" pokazuje taj izraz da izraz upotrebljen u prošlom vremenu ima značenje budućega vremena - tj. izraz "kale: rekao je", znači: reći će). I "iz: pošto" je ovdje spajanje (tj. ono je ovdje suvišno). "El-maidetu" (sofra, trpeza), njezin korijen je "mef'uletun" (tj. ta riječ ima značenje kao riječ od istoga korijena koja ima oblik "mef'uletun", a to je "memjudetun": ona kojoj je

donešena hrana), kao (što je i izraz) "išetin radijetin: zadovoljan život" (a to je u smislu: "išetun merdijjetun anha: život od kojega se je zadovoljno, sa kojim se je zadovoljno"), i "tatlikatun bainetun: razvođenje rastavljajuće" (u smislu: "tatlikatun mebinetun biha" - od "mebjunetun biha: razvođenje s kojim se rastavlja, s kojim se bude rastavljeno"). A značenje je (te riječi "el-maidetu"): Opskrbio (Nahranio) se je s njom (na njoj) njezin vlasnik od (nekoga) dobra. Govori (Rekne) se: "Medeni": učinio je lijepo (dobro) meni; "jemiduni": čini lijepo (dobro) meni. A rekao je Ibnu Abas: "..... muteveffike......", je (što i) "mumituke": usmrćivač tebe (davalac smrti tebi). PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, sina Kejsana, od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejjeba, rekao je: "El-behiretu" je (deva) koja (je takva da) se sprječava njezino mlijeko zbog (tih) idola, pa neće pomusti (tj. pa ne muze) nju nijedan (čovjek) od (tih) ljudi. A "essaibetu" je (takva deva što) puštaše da se izlijeva (tj. da hoda, da ide ona kuda hoće) zbog svojih božanstava, neće se nositi (ne nosi se) na njoj stvar (nijedna, tj. ne tovari se na nju ništa). Rekao je: A rekao je Ebu Hurejrete: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Vidio sam (u snu, tj. Sanjao sam) Amra, sina Amira, Huzaiju (da) teglji (da vuče on) svoje crijevo u Vatri. Bio je prvi ko je (koji je) pustio ići (tim devama) puštenima da idu (kuda hoće)." A "el-vesiletu" (el-vasiletu) je mlada deva (što) porani (požuri da oteli-odevi, okoti, rodi žensko) u prvom priplodu deve, zatim podvostruči (ona) poslije sa (drugim) ženskom; i puštaše ići (tj. da ona ide) njima zbog njihovih idola (iz razloga što se desilo) da je spojila (ta deva teleći se - rađajući se) jednu (od) njih dviju sa (tom) drugom (ženskom otelitom devom tako da) nije među njima dvjema (bilo otelito, oteljeno) muško. A "el-hamu" (hamun) je ždrjebak (ždrijebac) deve (što) oplodi (to) oplođenje odbrojano (tj. koji oplodi određen broj deva - veli se deset), pa kada je svršio (izvršio) svoje oplođenje, ostavili su (ostavili bi) ga za (te) idole, i oprostili su ga (dali su oprostiti njega, poštedjeli bi ga) od (toga) nošenja (tovarenja), pa nije se nosila (tovarila) na njemu stvar (nikakva), i nazivali su ga (imenom) "el-hami" (hamin). A rekao je Ebul-Jeman: Izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije: čuo sam Seida, rekao je izvještava (tj. izvještavajući) ga za ovo (tj. o ovome). Rekao je (Seid Musejebov): A rekao je Ebu Hurejrete: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu. A predao je njega (ovaj hadis, ili: ovo pričanje) Ibnul-Had od Ibnu Šihaba, od Seida, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ebu Jakuba, Ebu Abdullah Kirmanija, pričao nam je Hassan, sin Ibrahima, pričao nam Junus od Zuhrije, od Urveta da je Aiša, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od nje, rekla: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Vidio sam pakao (da) razbija (tj. da jede) neki (dio) njega (drugi) neki (dio, tj. da sam sebe jede), i vidio sam Amra (da) teglji (vuče) svoje crijevo, a on je prvi ko je pustio slobodno lutati (ići tim devama) puštenima (da one idu kuda hoće)." GLAVA: "..... i bio sam nad njima svjedokom dok sam trajao u (među) njima, pa pošto si usmrtio mene, bio si Ti (tim) paziteljem nad njima, i Ti si na svaku stvar svjedok (prisutan).".

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete, izvijestio nas je Mugirete, sin Numana, rekao je: čuo sam Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njih dvojice, rekao je: Predikovao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O (vi) ljudi! Zaista vi ste (vi ćete biti) sakupljeni ka Allahu bosi (bivši vi), goli, neobrezani (neosunećeni)." Zatim je rekao: "..... kao što smo počeli prvo stvaranje, povratićemo ga (tj. obnovićemo ga nakon uništenja), obećanjem na nas (tj. na sebe to obećanje primamo, stavljamo), zaista mi smo bili činitelji.", do kraja (toga) ajeta (je očitao). Zatim je rekao: "Zar ne (Pazite)! I zaista prvi od (tih) stvorenja (što) će se obući (zaodjeti) sudnjega dana (tj. na Sudnjem danu) je Ibrahim. Zar ne (Pazite)! I zaista ono dovesti će se (neki) ljudi od moje sljedbe, pa će se uzeti sa njima (na stranu) lijevu. Pa ću reći: "O moj Gospode! Moji drugčići (mali drugovi su to)!" Pa će se reći: "Zaista ti nećeš znati (tj. ne znaš ono) šta su proizveli (oni) poslije tebe." Pa ću reći kao što je rekao (kao što će reći taj) dobri rob (Božiji): "..... i bio sam nad njima svjedokom dok sam trajao u (među) njima, pa pošto si usmrtio mene, bio si Ti (tim) paziteljem nad njima.....". Pa će se govoriti (reći će se): "Zaista ovi nisu prestali biti vraćači sebe na svoje pete otkako si se rastavio (od) njih (tj. neprestano su se vraćali u bezboštvo i idolopoklonstvo i njegove običaje otkako si umro i rastao se od njih)." GLAVA Njegovoga govora: "Ako kazniš njih, pa zaista oni su Tvoji robovi; a ako oprostiš njima, pa zaista Ti, Ti si (taj) moćni, mudri.". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Mugirete, sin Numana, rekao je: pričao mi je Seid, sin Džubejra, od Ibnu Abasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista vi ste sakupljeni (tj. vi ćete biti sakupljeni, proživljeni na sudnjem danu), i zaista ljudi (su neki takvi da) će se uzeti sa njima (da se vode na stranu) lijevu, pa ću reći kao što je rekao (taj) dobri rob: ".... i bio sam nad njima svjedokom dok sam trajao u (među) njima,....", do Njegovoga govora: "..... (taj) moćni, mudri."."

SURA EN'AM (EL-EN'AM)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

Rekao je Ibnu Abas: "Zatim nije bila njihova kušnja.....", (to znači): njihova isprika (njihovo izvinjenje, pravdanje). "..... marzšatin (napravljene; podignute).....", (ono) što se napravi (podigne na nešto, pa bilo to) od loze i (tj. ili to bilo od nečega drugoga) osim toga (osim loze da se podigne na podupirače i slično da ne leži i ne puza po tlu). "..... hamuleten (nosačicu životinju je stvorio)....", (a to ona) što se nosi na njoj. "..... ve le lebesna....", je (što i) "le šebbehna": i zaista bi smo učinili sli čnim (sumnjivim). "...... ve jen'evne....", je (što i) "jeteba'adune": udaljavaju se (međusobno). "..... tubsele....", je (što i) "tufdaha": sramoti se

(ona-osoba). "..... ubsilu....", je (što i) "ufdihu": dali su se osramotiti. "..... pružači svojih ruku.....", "el-bestu" je (što i) "addarbu": udaranje. (To će reći "bestun" znači pružanje, prostiranje, ali ta riječ ovdje u tekstu znači udaranje.) "...... isteksertum.....", je (značenja): zavodili ste mnogo. "..... stvorio od (toga) oranja....": Učinili su Allahu od njihovih (od svojih) plodova i imanja (jedan) dio, a (tome) sotoni i (tima) kipovima (jedan) dio. ".... ekinneten.....", njezina jednina je "kinanun": zastor (poklopac, pokrivač). "..... emmeštemelet....." misli (da rekne, tj. hoće da kaže): Da li omotava (obuhvata maternica ženske nešto drugo) osim muško, ili žensko, pa zašto zabranjujete neki (plod), a dozvoljavate neki. "...... mesfuhan....", je (što i) "muhrakan": proliven. "..... sadefe.....", je (što i) "eareda": okrenuo se je. "..... ublisu.....", je (što i) "ujisu": stavili su se u očaj (tj. stavljeni su oni u očaj). "..... ubsilu.....", je (što i) "uslimu": predali su se (predani su-ka propasti). ".... sermeden...." je (što i) "Daimen": trajno (vječno). "..... istehvethu....." je (što i) "edallethu": zavela je njega (tj. zaveli su njega đavoli, sotone na pogrešan put). "..... temterune...." je (što i) "tešukkune": sumnjate. "..... vakren....." je (što i) "samemun": gluhoća (gluhost). A što se tiče (značenja riječi) "vikrun", pa zaista ono je (tj. ona znači) tovar (teret, težina). "..... esatiru.....", njezina (njena) jednina je "usturetun" i "istaretun", a ona (ta riječ) je (što i riječ) "etturrehatu": neistine (pokvarenosti, neispravnosti). "..... el-be'sau.....", je od "el-be'su (žestina, snaga, jakost), a biva (ta riječ i) od "el-bu'su" (teško stanje materijalno, siromaštvo). "...... džehreten....." je (što i) "muajeneten": očevidno (javno, tj. očekivano). "..... essuveru....." je skupina (tj. množina od riječi) "suretun", kao Njegov govor "suretun" i "suverun". (Prvo "essuveru" znači slike - ali se ovdje misli na riječ u tekstu Kur'ana "..... ve lehulmulku jevme junfehu fissuri.....", pa "essuri" ovdje on zamjenjuje, odnosno poistovjećuje sa "essuveru". Drugo "suverun" znači poglavlja.) "..... melekute...." je (što i) "mulke": vlast. Slično strahovanju (koje je) bolje od milosti (tj. Slično riječi "melekutun" nalaze se riječi "rehebutun" i "rehamutun" u poslovici: Strahovanje je bolje od milosti - Rehebutun hairun min rehamutin.) A rekneš (to isto i na ovaj način): "Turhebu hajrun min en turhame": Zastrašuješ se (tj. Da bude zastrašen) bolje je od (toga) da se pomiluješ (tj. bolje je nego da ti se ukazuje milost, nego da ti se daje milost od ljudi). "..... dženne...." je (što i) "azleme": zamračio se je (obzor, nastupio je mrak usljed noći). "..... teala......" je (što i) "ala": bio je visok (tj. Uzvišen je). "...... ve in ta'dil....." je (što i) "tuksit": i ako bude pravedna (- ta izvjesna osoba -), neće se primiti od nje u tome danu. Govori se (tj. rekne se): Na Allaha su njegovi računi, to jest: njegov obračun (proračun - a svrha ovoga je da se kaže da je riječ "husbanun" množina od riječi "hisabun"). A govori se (rekne se): ".... husbanen...." (a to znači što i) "meramije": strjelice (strijele); i ("husbanen" još znači i) "rudžumen liššejatini": kamenovanja za (te) sotone (đavole; ili: meteorite za - tj. protiv tih - sotona, đavola označuje riječ "husbanen"). "..... mustekarrun (mjesto ustaljivanja)...." u leđima (oca - a misli se na spermu, sjeme čovjekovo od kojega je čovjek stvoren nakon što je dospjelo u maternicu majčinu iz očeva spolnoga uda). "..... ve mustevdeun (mjesto ostavljanja, pohranjivanja)....." je u maternici (maternici majke). "El-kinvu" je (što i) "el-'izku": kita, grozd. A dva (grozda kaže se) "kinvani", a (ta) skupina (tj. množina) takođe: "kinvanun" (množina je "kinvanun", a dvojina je "kivani"). Slično (riječi) "sinvun" i "sinvanun".

(Tj. "Kinvanun" je kao i riječ "sinvanun" koja ima jedninu "sinvun", a dvojinu "sinvani". "Sinvun - sinvanu" znači: rođeni brat, i izdanak iz korijena nekoga stabla koji je nikao iz istoga korijena kao i još jedan drugi izdanak; blizanac brat ili bliznac izdanak iz istoga korijena voćke.) GLAVA: "I kod Njega su ključevi (toga) neviđenoga (ključevi tajnoga, tajni), neće znati njih (ne zna njih niko drugi) osim On.....". PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, od Ibnu Šihaba, od Salima, sina Abdullaha, od njegovoga oca (Abdullaha Umerovoga) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Klju čevi (toga) nevidljivoga (doslovno: Ključevi te odsutnosti, odsustvovanja) su pet (stvari, tj. Pet stvari su tajna koju samo zna Allah): "Zaista Allah je (taj što je) kod Njega znanje Časa, i spušta (tu) kišu, i zna šta je u (tim) maternicama, i ne zna (nijedna) osoba šta će to steći (ona) sutra, i ne zna (nijedna) osoba u kojoj će zemlji (ona) umrijeti, zaista Allah je znan, obaviješten."." GLAVA Njegovoga govora: "Reci: On je (taj koji je) moćan na (to) da pošalje na vas (neku) kaznu od iznad vas, ili od ispod vaših nogu....". "..... jelbisekum....." je (što i) "jahlitakum": (da) pomiješa vas; (a to je) od (infinitiva) "iltibasun": pomiješati se. "..... jelbisu...." je (što i) "jahlitu": pomiješaju (tj. naprave smušenost). "..... šije'an....." je (što i) "firekan": stranke (grupe, grupašenja). PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Amra, sina Dinara, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto je sišao ovaj ajet: "Reci: On je (taj koji je) moćan na (to) da pošalje na vas (jednu) kaznu od iznad vas....", rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Utječem se u Tvoje lice (tj. Tražim zaštite u Tebe od Tvoje kazne, Svemoćni Allahu!)!" Rekao je: "..... ili od ispod vaših nogu....", rekao je: "Utječem se u Tvoje lice." "..... ili (da) pomiješa vas strankama (tj. ili da vas razbije u stranke, u neprijateljski raspoložene grupe) i (da) dadne kušati nekima (od) vas žestinu (snagu, junaštvo) nekih.....", rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ovo je laganije." Ili: "Ovo je lakše." ("Ehven" i "ejser" su približno istoga značenja.) GLAVA: "...... i nisu pomiješali svoje vjerovanje (ni) sa (kakvim) nasiljem......".

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Šubeta, od Sulejmana, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto je sišao (ajet u kojem se kaže): "...... a (ili: i) nisu pomiješali svoje vjerovanje sa nasiljem (nikakvim).....", rekli su njegovi drugovi: "A koji (od) nas nije učinio (nekakvo) nasilje?" Pa je sišao (ajet u kojem se kaže): "...... zaista (to) idolopoklonstvo (mnogoboštvo) je zaista nasilje veliko." GLAVA Njegovoga govora: "...... i Junusa, i Luta, i svakoga (od njih) odlikovali smo na (te) svjetove.". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Ibnu Mehdija pričao nam je Šubete od Katadeta, od Ebul-Alijeta, rekao je: pričao mi je sin strica vašega (našega) vjerovijesnika - misli (na) Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice - od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ne treba (ni) za (jednoga) roba da govori: Ja sam bolji od Junusa, sina Metta-a." (A može da se prevede još i ovako: "Ne treba nijedan rob da govori da sam ja bolji od Junusa, sina Metta-a.") PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete, izvijestio nas je Sad, sin Ibrahima, rekao je: čuo sam Humejda, sina Abdurahmana sina Avfa, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ne treba (ni) za (jednoga) roba da govori (Neka ne govori ni jedan rob): Ja sam bolji od Junusa, sina Metta-a." GLAVA Njegovoga govora: "Ti su (oni) koje je uputio Allah, pa sa njihovim pravopućem se povodi (tj. pa povodi se za njima, kreni njihovim stazama),.....". PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih, rekao je: izvijestio me je Sulejman Ahvel da je Mudžahid izvijestio njega da je on pitao Ibnu Abasa: "Je li u (suri zvanoj) "Sad" ničičenje (tj. Je li potrebno učiniti sedždu kada se pročita, prouči ajet u suri Sad)?" Pa je rekao: "Da." Zatim je čitao (pročitao): "I poklonili smo....", do Njegovoga govora "..... pa sa njihovim pravopućem se povodi,.....". Zatim je rekao: "On (Davud) je od njih (od tih vjerovijesnika za koje je rečeno da se za njima povodi)." Povećao je Jezid, sin Haruna, i Muhamed, sin Ubejda, i Sehl, sin Jusufa, (pričajući sva trojica) od Avvama, od Mudžahida: Rekao sam Ibnu Abasu, pa je rekao: "Vaš vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (je i on) od (onih) ko (je takav da) se je njemu zapovjedilo da se povodi sa njima (tj. za njima i on, pa onda vi ostali pogotovu).

(Napominje se da na početku ove GLAVE treba tekst da glasi ovako: GLAVA Njegovoga govora: "Ti su (oni) koje je uputio Allah,.....", a ne kako na prethodnoj strani stoji: GLAVA Njegovoga govora: "...... ti su (oni) koje je.....". NAPOMENA: Porodica prevodioca ovoga prevoda ispravila je taj tekst u odgovarajućoj gore navedenoj GLAVI.) GLAVA Njegovoga govora: "A na koji su bili Židovi zabranjivali smo svaku vlasnicu nokta (tj. svaku životinju koja ima kopito i nerascijepljen papak i pticu sa kandžama), i od (tih) goveda i brava zabranjivali smo na njih (tj. njima) lojeve njih dvoga (tj. lojeve i sala goveda i brava).....". Ajet (taj vidjeti). A rekao je Ibnu Abas: "..... svaku vlasnicu nokta....." je deva i noj (tj. pod izrazom vlasnica nokta - doslovno: vlasnik nokta, imalac nokta, noktaš - misli se na devu i na noja). "...... el-havaja....." je (što i) "el-meb'aru": mjesto izmeta (mjesto gdje izlazi izmet, balega, brabonjci; tj. krajnja crijeva). A rekao je (neko drugi) osim njega (osim Ibnu Abasa): "..... hadu....." je (značenja) "saru jehuden": postali su Židovi. A što se tiče Njegovoga govora: "...... hudna.....", (pa to je značenja) "tubna": povratili smo se (pokajali smo se; tj. vraćamo se, kajemo se). "Haidun" je (što i) "taibun": vraćalac (pokajnik). PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, pričao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, rekao je Ata': čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ubio Allah (te) Židove! Pošto je zabranjivao Allah na njih (tj. njima) njihove lojeve (loj), topili (pretapali) su njega (loj), zatim su prodavali njega, pa su jeli nju (tu cijenu, zaradu od loja)." A rekao je Ebu Asim: Pričao nam je Abdulhamid, pričao nam je Jezid: Pisao je ka meni Ata': Čuo sam Džabira od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA Njegovoga govora: "..... i ne približujte se nevaljalštinama (bezobraštinama) što se je pokazalo od njih i što se je sakrilo......". PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Amra, od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega, rekao je: Nema nijednoga (bića, tj. Nema nikoga da) je ljubomorniji od Allaha, i zbog toga je zabranjivao (zabranio te izvjesne) nevaljalštine (bezobraštine, i to ono) što se je pokazalo od njih i što se je sakrilo (tj. i vidljive, javne i tajne nevaljalštine je zabranio). A nema (nijedne) stvari (da) je draža k njemu (ta) hvala od Allaha, i zbog toga je hvalio Svoju osobu (Sam sebe). Rekao sam (Ebu Vailu - to kaže za sebe Amr): "Čuo (li) si njega od Abdullaha?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "I je (li) podigao njega (taj hadis do usta Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, Abdullah)?" Rekao je: "Da." "..... vekilun....." je (što i) "hafizun": čuvar; i (što i) "muhitun bihi": obuhvatač za njega (obuhvatač njega, opkoljivač njega). "....... kubulen......" je množina (od riječi) "kabilun": skupina. A značenje je da ono (to) su vrste za (tu) kaznu, svaka vrsta od njih je (jedna) skupina. "...... zuhrufek-kavli....." (ukras toga govora). Svaka stvar (što) si uljepšavao nju i šarao si nju, a ona je neistinita (lažna), pa ona je ukras (ukrašavanje, tj. ona je patvorina, ili

slična patvorini). "...... ve harsun hidžrun (i oranje zabranjeno)......" je (što i) "haramun": zabranjenostaa, zabranjen (tj. "hidžrun" je što i "haramun"). I sve zabranjeno (spriječeno), pa ono je "hidžrun mahdžurun" (zabranjena zabrana). I "el-hidžru" je svaka zgrada (što) si izgradio nju. I govori (rekne) se (kaže se) za (tu) ženku od (tih) konja "hidžrun". A govori se za (tu) pamet "hidžrun" i "hidžen". A što se tiče El-Hidžra, pa (to) je mjesto Semuda (plemena gdje je ono obitavalo). A (onaj prostor) što si sprječavao na njega od (te) zemlje, pa on je "hidžr" (ili: I onaj prostor što si ga ogradio kamenjem, kamenom ogradom od dijela te zemlje, pa on je "hidžr"). I od njega (od ovoga, zbog ovoga) nazvao se je razbijeni (tj. odvojeni polukružni zid) Kabe "hidžr", kao da je on (taj izraz "hatimun") proizveden (izveden) od (izraza) "matumun" (razbijen, odvojen), kao (što je slučaj sa izrazom) "katilun" (koji je izveden) od "maktulun" (oboje znači: ubijen). A što se tiče (izraza) Hadžrul-Jemameti, pa on je (jedan) stan (odsjedalište, boravište). GLAVA Njegovoga govora: "..... ovamo vaše svjedoke.....". Jezik (tj. Narječje) stanovnika Hidžaza je "helumme" (ovamo!) za jednoga, i dvojicu i skup (i množinu). (To jest: Ta riječ se upotrebljava jednako i kada se zapovijeda jednome, ili dvama-dvojici ili više lica, i kada ih se doziva, kada se dozivaju. To vrijedi samo za stanovnike Hidžaza. Stanovnici Nedžda nešto drukčije upotrebljavaju tu riječ.) GLAVA: "...... neće koristiti (nijednoj) osobi njezino vjerovanje.....". PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Umarete, pričao nam je Ebu Zur'ate, pričao nam je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće se pojaviti (nastati, početi) Čas do (da) se pojavi (rodi se, dakle: dok se ne pojavi, dok se ne rodi) Sunce od njegovoga zalaza (od mjesta gdje zalazi). Pa kada su vidjeli (tj. kada vide, ugledaju) njega (ti) ljudi, vjerovao je (tj. vjerovaće tada svi, svaki, svako) ko je na njoj (na Zemlji). Pa to je vrijeme (takvo kada) neće koristiti (nijednoj) osobi njezino vjerovanje (koja osoba) nije bila vjerovala otprije (dakle: neće joj koristiti to vjerovanje ako nije otprije vjerovala)." PRIČAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće se pojaviti (Neće nastati) Čas do (da) se pojavi (da se rodi) Sunce od njegovoga (od svoga) zalaza (od mjesta gdje zalazi). Pa kada se pojavilo (kada se pojavi, kada se ono rodi) i vide njega (ti) ljudi, vjerovali su (tj. vjerovaće tada oni) svi. A to je vrijeme (to kada) neće koristiti (nijednoj) osobi njezino vjerovanje......" Zatim je čitao (pročitao taj) ajet.

SURA AARAF (EL-EARAFU)

Rekao je Ibnu Abas: "...... ve rijašen (ve rišen: i perje)......" (to je izraz kojim se misli na to) imanje (čovjekov imetak). "...... zaista On neće voljeti (tj. ne voli te) prelazače (granice u nečemu, pretjerivače u nečemu).": (to znači ne voli one koji prelaze granicu, pretjeravaju, pretjeruju) u (toj) molbi (molitvi) i u (drugome) osim nje (osim molitve). "....... afev....." je (značenja): bili su mnogobrojni i bila su mnogobrojna njihova imanja. "El-Fettahu" je (što i) "El-Kadi": sudija. ("Fettahun" u korijenu znači veliki otvarač, i veliki pobjednik.) ".....iftah bejnena....." je (značenja) "ikdi bejnena": sudi među nama. "......netaknel-džebele....." je (značenja) "refa'na": podigli smo (to brdo). "...... inbedžeset....." je (što i) "infedžeret": provrela je (izvirala je, izvirala su). "..... mutebberun...." je (što i) "husranun": šteta (propast). ".... asa..." je (što i) "ahzenu": žalostim se (da se žalostim). "..... te'se..." je (što i) "tahzen": žalosti se ("fe la te'se": pa ne žalosti se). A rekao je (neko drugi) osim njega (osim Ibnu Abasa): "..... šta je spriječilo tebe da ne ničičiš (da ne padneš ničice)...." govori se (da to znači): Šta je spriječilo tebe da ničičiš (da padneš ničice). "..... jahsifani...." je (značenja): Uzeli su njih dvoje (sebi taj) pokrovac (pokrivač, tj. grubu odjeću) od lišća raja, slažu (tj. slažući) njih dvoje (to) lišće, lijepe njih dvoje (to) lišće neko (od) njega ka nekom (tj. na neko). "..... sev'atihima...." je (kao jedna) oznaka (tj. izraz) o dvama polnim udovima njih dvoga (njih dvoje), a to će reći: o sramnim mjestima njih dvoga-njih dvoje (poseban izraz pod kojim se podrazumijevaju sramna mjesta). "..... i roba ka vremenu (tj. do nekog, jednog vremena).", ono (to vrijeme) je ovdje do sudnjega dana (tj. riječ "hinun: vrijeme" ovdje u ovome ajetu označava razdoblje sve do sudnjega dana). A (ta riječ) "hinun" je kod Arapa (oznaka za trajanje) od časa (trena, hipa) do (tolikoga trajanja) što se neće izbrojiti (obuhvatiti) njegov broj (tj. ta riječ znači i samo jedan časak, a i neograničeno vrijeme, vremensko trajanje). "Errijašu" i "errišu" je jedno, a ono je (ono) što se je pokazalo (što se pokazuje) od (toga) odijela. "..... kabiluhu....." je (što i) "džiluhu": njegovo pokoljenje (naraštaj), koje je (to što je) on od njih. "..... iddareku....." je (što i riječ) "idžteme'u": sakupili su se. A rascjepi (tj. rupe, šupljine toga) čovjeka i životinje, sve (od) njih nazivaju se "sumumun", jednina njezina (tj. jednina od "sumumun") je "semmun", a ona je (a one - te šupljine, te rupe su): njegova dva oka, i njegove dvije nozdrve, i njegova usta, i njegova dva uha, i njegova zadnjica i njegov spolni organ (ud; "ihlilun" doslovno znači: šupljina na koju izlazi mokrača, mokraća). "..... gavašin....." je (ono) što su se pokrivali s njim. "..... nušuren...." je (što i) "muteferrikaten": rastavljena (tj. raznovrsna, raznovrsne). ".... nekiden...." je (što i) "kalilen": malo. ".... jagnev...." je (što i) "je'išu": žive ("ke en lem jagnev fiha": kao da oni nisu živjeli u njoj - u toj oblasti....). ".... hakikun...." je (što i) "hakkun": pravo (prav, ispravan). "..... isterhebuhum....." je od (riječi) "errehbetu": strah (pa onda "isterhebuhum" znači: tražili su prestrašiti njih, tj. tražili su, nastojali su da zadadnu strah njima.....). ".....telekkafu (telkafu)...." je (što i riječ) "telekkamu": ždere (guta, jede brzinom). "..... tairuhum...." je (što i) "hazuhum": njihov udjel (njihova sreća, sudbina). "Tufanun" (potop) od (te) bujice (poplave vode), a govori (a rekne) se za (to) mnogo umiranje (za mnogobrojnu smrt) "ettufanu" (pomor). "El-kummelu" je (što i) "el-hamnanu": krpelj (krpuša, ugrk), koji sliči malim obadovima (obad; parazit koji siše krv životinja i leže svoja jajašca u kožu leđa životinje od koji nastaju izrasline, kvrge na leđima životinja, domaćih životinja: goveda i deva. Inače, ima još mnogo tumačenja u vezi riječi "el-kummel", a isto tako i u vezi riječi "el-hamnanu", ali se to neće navoditi.). "Urušun" i "arišun" je zgrada. "..... sukita.....": Svaki ko se je pokajao, pa već je (on) "sukita" (za njega se kaže da je sukita). fi jedihi (a to doslovno znači: palo se je u njegovoj ruci; a to se opet tumači da to ima za cilj da naglasi da onaj koji se pokaje za nešto ujede se za ruku, za prste). "El-esbatu" su plemena Israelićana. "..... ja'dune fissebti (prelaze granicu u tu subotu).....", je (značenja) prelaze

(griješe) zbog njega (toga dana u koji im je bilo zabranjeno raditi), prelaze (preko naredbi Božijih); "ta'du" je (što i) "tudžaviz": pređi (prođi). "..... šurre'an....." je (isto što i) "ševari'a": pokazivačice (približivačice, pokazujući se, približujući se one - ribe). "..... beisin...." je (što i) "šedidin": žestokoga (jakoga; žestokim, jakim kažnjavanjem; teškom kaznom). "..... ahlede ilel-erdi (boravio je, nastanio se je k toj zemlji)....." je (značenja) sjeo je i isprsio se je (ili: usjedio se je i odgodio se je za poslije). ".... se nestedridžuhum....." to jest: Doći ćemo im od njihovoga mjesta sigurnosti (bezbjednosti, tj. Kazniću ih od onoga mjesta šaljući im kaznu odakle su smatrali da su bezbjedni, sigurni), kao što je (značenja i) Njegov govor, uzvišen je (On): "..... pa je došao njima Allah odakle (oni sebi) nisu računali (odakle nisu mislili).....". "..... min džinnetin...." je (što i) "min džununin": od ludosti (od poludjelosti). "..... ejjane mursaha...." je (što i) "meta hurudžuha": kada je njezino (tj. njegovo) izlaženje? "..... fe merret bihi....." je (značenja): Istrajalo (Ustrajalo) je sa njom nošenje (djeteta) pa je upotpunila njega (nošenje; inače "fe merret bihi" znači: pa je prolazila s njim, sa začetim djetetom). "..... jenzeganneke...." je (što i) "jestehiffenneke": traži bivanje lakim svakako (od) tebe (u rasuđivanju, tj. sotona traži od tebe da postupiš ludo, pogrešno na svaki način). "..... tajfun (taifun)...." je (što i) "mulimmun bihi lememun": pogađač (što) je sa njim rastrojstvo (tj. događaj koji pogodi, zadesi čovjeka, a koji je događaj takav da izazove umno rastrojstvo i lakše ludilo). A govori (kaže se, rekne) se "taifun", a on je jedan (te isti, tj. "tajfun" i "taifun" su izrazi, riječi koje imaju isto značenje). "..... jemuddunehum (pomažu ih)...." (to znači): nagizdavaju (tj. prikazuju kao lijep taj zabludjeli pravac). "..... ve hifeten....." je (što i) "havfen": i strahom (tj. iz straha). A "hufjeten" je od (riječi) "el-ihfa'u": sakrivanje. A "el-asalu" (predvečerja), njezina jednina (tj. jednina od te riječi) je "esilun", a on (taj izraz) je (oznaka za vrijeme) što je između popodneva do zalaza (sunčevoga); kao što je tvoj govor: Jutrom i predvečerjem. "..... zabranjivao je (tj. zabranio je) moj Gospod samo (te) nevaljaštine (bezobraštine), što se je pokazalo od njih i što se je sakrilo....". PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Amra, sina Murreta, od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao sam: "Ti (li) si čuo ovo od Abdullaha?" Rekao je: "Da." I podigao je njega (do usta Muhameda a.s.). Rekao je: "Nema nijednoga (bića da je) ljubomornije (tj. da više mrzi nevaljalštine i bezobraštine) od Allaha, pa je zbog toga zabranio (te) nevaljalštine, što se je pokazalo od njih i što se je sakrilo (od njih, dakle: bile javne ili tajne). I nema nijednoga (nikoga da) je draži k njemu (taj) način pohvale od Allaha, pa je zbog toga pohvaljivao Svoju osobu (Sam Sebe)." "I pošto je došao Musa za (tj. u) Naše (određeno) vrijeme, i govorio je njemu (tj. i razgovarao je sa njim) njegov Gospod, rekao je: "Moj Gospode! Pokaži meni, (da) pogledam k Tebi (tj. Pokaži mi Sebe, da Te vidim)"; rekao je: "Nećeš vidjeti Mene, a ali pogledaj ka (tom) brdu, pa ako je ustalilo se (tj. ako se ustali ono na) svome mjestu, pa vidjećeš Mene"; pa pošto se je pokazao (ukazao) njegov Gospod za (to) brdo (tj. tome brdu), učinio je njega ravninom (učinio ga je porušenim, sravnjenim), i srušio se je (pao je) Musa onesviješten, pa pošto se je osvijestio, rekao je: "Slava Tebi", kajem se k Tebi, i ja sam prvi (od tih) vjernika." Rekao je Ibnu Abas: ".... erini (pokaži meni)....." je (što i) "eatini": daj mi (daruj mi).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Amra, sina Jahja-a, Mazinije, od njegovoga oca, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Došao je (jedan) čovjek od (tih) Židova ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (a) već se je ošamarilo njegovo lice (lice toga Židova) i rekao je: "O Muhamede! Zaista (jedan) čovjek od tvojih drugova od Pomagača ošamario je (mene) u moje lice (po mome licu)." Rekao je: "Pozovite ga." Pa su pozvali njega. Rekao je: "Zašto si ošamario njegovo lice?" Rekao je: "O poslaniče Allaha! Zaista ja sam prošao pokraj (tih) Židova, pa sam čuo njega (tj. ovoga da) govori: "Tako mi (Onoga) koji je odabrao Musa-a nad (to) ljudstvo (nad te ljude)." Pa sam rekao: "I nad Muhameda (Zar i nad Muhameda)?" I uzela je mene (jedna) srdžba (razjarenost), pa sam ošamario njega." Rekao je: "Ne odabirite mene između (tih) vjerovijesnika (tj. Ne govorite za mene da sam ja bolji od tih drugih Božijih vjerovijesnika), pa (tj. jer) zaista (ti) ljudi onesvijestiće se (na) sudnjem danu, pa ću biti prvi ko će se (koji će se) osvijestiti (doći k sebi), pa kada li ja sa Musa-om (a on je) uzimač (uzeo je) za (jednu) nogu (toga) Prijestolja! Pa neću znati (tj. Pa ne znam da li) se je osvijestio prije mene, ili se je nagradio za onesvještenje Tura (tj. na Turu što je bio onesviješten)?" "..... manu (nebeski kruh) i prepelice.....". PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Šubete od Abdulmelika, od Amra, sina Hurejsa, od Seida, sina Zejda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Gomoljika (ta, tj. Izvjesna jestiva podzemna gljiva, pečurka) je od mane, a njezina voda je lijek oku (tj. jedan lijek za to oko)." GLAVA: "Reci: O ljudi! Zaista ja sam poslanik Allaha k vama skupa (tj. svima - poslanik Allaha) koji je (taj što pripada) Njemu vlast (tih) nebesa i Zemlje, nema božanstva osim On, oživljuje i umrtvljuje (On daje život i smrt), pa vjerujte u Allaha i Njegovoga poslanika, (toga) vjerovijesnika narodnoga (ili: vjerovijesnika nepismenoga) koji vjeruje u Allaha i Njegove riječi, i slijedite ga, možda vi (da) se naputite.". PRIČAO NAM JE Abdullah, pričao nam je Sulejman, sin Abdurahmana, i Musa, sin Haruna, njih dvojica su rekla: pričao nam je Velid, sin Muslima, pričao nam je Abdullah, sin Ala-a sina Zebra, rekao je: pričao mi je Busr, sin Ubejdulaha, rekao je: pričao mi je Ebu Idris Havlanija, rekao je: čuo sam Ebu Derda-a (da) govori: Bila je između Ebu Bekra i Umera (neka) prepirka (neki međusobni razgovor), pa je rasrdio (naljutio) Ebu Bekr Umera, pa je otišao od njega Umer rasrđen. Pa je slijedio njega Ebu Bekr moli njega da traži oprost njemu (tj. moleći ga da mu oprosti), pa nije učinio, čak je zatvorio svoja vrata u njegovo lice. Pa je okrenuo (tj. Pa je došao) Ebu Bekr ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Ebu Derda': A mi smo (se u tom času zadesili) kod njega. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Što se tiče ovoga vašega druga, pa već se je zgrabio (s nekim u koštac, tj. već se je prepirao, borio se s nekim; ili: već je pretekao u dobru nekoga tražeći prvi izmirenje nakon prepirke)." Rekao je: A pokajao se (i) Umer na (tj. za ono) što je bilo od njega, pa je okrenuo

(tj. došao je i on ka Muhamedu a.s.) dok je pozdravio (nakon dolaska) i sjeo ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, i ispričao je poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tu) vijest. Rekao je Ebu Derda': I rasrdio se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I počeo je Ebu Bekr (da) govori: "Tako mi Allaha, o poslaniče Allaha, zaista ja sam bio nasilniji (veći nasilnik, gori - više sam ja pogriješio)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li ste vi ostavljači meni moga druga (na miru, tj. Hoćete li ostaviti moga druga na miru)! Da li ste vi ostavljači meni moga druga! Zaista ja sam rekao (tj. govorio): "O ljudi, zaista ja sam poslanik Allaha ka vama skupa (svima)!", pa ste rekli (govorili): "Slagao si (tj. Lažeš)!, a rekao je (govorio je odmah tada) Ebu Bekr: "Bio si istinit (tj. Istinu govoriš, Istinu kažeš)." Rekao je Ebu Abdullah: "Gamere" je (značenja): pretekao je sa (tim, izvjesnim) dobrom (druge osobe). GLAVA Njegovoga govora: "..... sniženja (tj. oprost grijeha želimo i molimo)......". PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Hemama, sina Munebiha da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Reklo se je Israelićanima: "Uniđite (na ta) vrata čineći ničicu (vi, ničičeći vi), i govorite: Sniženje (grijeha, oprost grijeha molimo)!, oprostićemo vama vaše greške." Pa su zamijenili (izmijenili te zapovjedi, tj. umjesto tih zapovjedi oni su postupili drukčije), pa su unišli pužu (pužući oni) na svojim zadnjicama, i rekli su: boba (jedna, tj. zrno jedno) u (jednoj) dlaki (je to što molimo, želimo, tj. da imamo onoliko zrna žita koliko imamo dlaka na tijelu - a zanemarili su, dakle, traženje sniženja-oprosta grijeha)." GLAVA: "Uzmi (kao svoju ćud taj) oprost (prelaženje preko tuđih grešaka), i zapovijedaj za (to) dobro, i okreni se od (tih) neukih (ili: grubih, surovih).". "El-urfu" je (što i) "el-marufu": dobro (dobročinstvo). PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, pričao nam je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: Došao je 'Ujejnete, sin Hisna sina Huzejfeta, pa je odsjeo na (tj. kod) svoga bratića (bratučeda) Hurra, sina Kajsa. A bio je (Hurr) od (te) nekolicine (ljudi) koji su (takvi da) približuje njih Umer (tj. drži ih blizu sebe, u svome društvu i sijelu). A bili su (ti) čitači (Kur'ana) drugovi sijela (sjednica) Umera i (drugovi) njegovoga zdogovaranja, bili (su oni) sredovječni ili mladi (mladići). Pa je rekao 'Ujejnete svome bratiću (sinu svoga brata):

"O moj bratiću! Za tebe je (tj. Ti imaš jedno) lice (tj. jedan ugled, jednu čast) kod ovoga zapovjednika, pa traži dozvolu za mene na njega (tj. njemu da uniđem)." Rekao je: "Tražiću dozvolu za tebe njemu (doslovno: na njega)." Rekao je Ibnu Abas: Pa je tražio dozvolu Hurr za Ujejneta. Pa je dozvolio njemu Umer. Pa pošto je unišao na njega (njemu, tj. Pošto je posjetio njega), rekao je: "Hej (ili: Ih, ili: Ona stvar je ovakva, tj. Ono stanje je ovakvo), o sine Hattaba! Pa tako mi Allaha ne daješ nam (toga velikoga) dara, i nećeš suditi (tj. i ne sudiš) među nama sa (tom) pravdom." ("Džezlun" je prvobitno značilo golemo, veliko ogrijevno drvo, pa je od toga poslije postao izraz za obilan, velik dar.) Pa se rasrdio Umer, čak je pomišljao s njim (tj. htio je njega da kazni). Pa je rekao njemu Hurr: "O zapovjedniče vjernika! Zaista Allah, uzvišen je, rekao je Svome vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Uzmi oprost, i zapovijedaj za dobro, i okreni se od neukih." I zaista ovaj je od neukih (od grubih)." Tako mi Allaha nije prešao (prošao) njega Umer kada je pročitao njega na njega (njemu, tj. nije prošao mimo ovaj ajet a da ne postupi po njemu, prema njemu kada mu ga je pročitao - a to će reći: oprostio je Umer Ujejnetu). A bio je (Umer) veliki stajač kod knjige Allaha (tj. postupao je precizno po Božijoj knjizi, prema odredbama Kur'ana). PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Veki' od Hišama, od njegovoga oca, od Abdullaha, sina Zubejra, (govoreći on o ajetu) "Uzmi oprost, i zapovijedaj za dobro....", rekao je: Nije spustio Allah (ovaj ajet ni o čemu drugom) osim o ćudima (tih) ljudi. A rekao je Abdullah, sin Berrada: Pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Hišam, izvijestio me je od svoga oca, od Abdullaha, sina Zubejra, rekao je: Zapovjedio je Allah Svome vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, da uzme (taj) oprost od naravi (iz ćudi tih) ljudi; ili kao što je rekao (ili: od naravi ljudi. Ili kao što je rekao.). ("Afvun" doslovno znači zbrisavanje, brisanje nečega, pa onda brisanje grijeha - a to znači: oprost, opraštanje.)

SURA ENFAL (EL-ENFALU)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. Njegov govor: "Pitaju te o (tim) ratnim plijenovima; reci: plijenovi (ti) su za Allaha i (Njegovoga) poslanika (tj. Plijenovi pripadaju Allahu i Njegovom poslaniku), pa čuvajte se Allaha, i popravljajte vlasnicu (stanja) između vas (tj. popravljajte vaše, tj. svoje međusobne odnose, svoju jedinstvenost)....". Rekao je Ibnu Abas: "El-enfalu" je (što i) "el-meganimu": ratni plijenovi, ratne dobiti (zadobijene od neprijatelja pobjedom nad njim). Rekao je Katadete: "..... rihukum (vaš vjetar)....." je (značenja) "el-harbu": rat. Govori se (Rekne se): "Nafiletun" je (što i)

"'atijjetun": dar (poklon, tj. dobit - pa je od toga postao i izraz "nefelun": ratna dobit, plijen u ratu, množina "enfalun"). PRIČAO MI JE Muhamed, sin Abdurahima, pričao nam je Seid, sin Sulejmana, izvijestio nas je Hušejm, izvijestio nas je Ebu Bišr od Seida, sina Džubejra, rekao je: rekao sam (pitao sam) Ibnu Abasu, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: "Sura Enfal (šta veliš o njoj)?" Rekao je: "Sišla je o Bedru." "Ešševketu" je (što i) "el-haddu": oštrica (oštrina, tj. zaštita, odbrana). ".... murdifine...." je (značenja): grupu poslije grupe (tj. u grupama, u skupinama koje dolaze jedna za drugom). "Redifeni" i "erdefeni" je (što i) "dža'e ba'di": došao je poslije mene. ".....zuku." je (što i) "baširu": dotaknite se (osjetite na svojoj koži); i (što i) "džerribu": iskusite. A nije ono (tj. ovaj izraz "zuku") od (izraza) "zevkul-femi": kušanja usta (okus ustima, jezikom). "..... fe jerkumehu...." je (što i) "jedžmeahu": (pa da) sakupi njega. "..... šerrid...." je (što i) "ferrik": rastavi (odvoji). ".... ve in dženehu...." je (značenja) "talebu": (a ako) su tražili. "Essilmu", i "esselmu" i "esselamu" je jedno (sva tri izraza znače: mir). ".... jushine...." je (što i) "jaglibe": (da) nadvlada (pobijedi). A rekao je Mudžahid: "..... mukaen...." je uvlačenje njihovih prsta u njihova usta, a ".... tasdijeten...." je "essafiru": zviždanje (zujanje). (Po nekima "mukaen" znači zviždanjem ustima, a "tasdijeten" znači pljeskanje rukama.) ".... lijusbituke...." je (značenja) "li jahbisuke": zato (da) zadrže tebe (zato da zatvore tebe). "Zaista najgori (od tih) životinja kod Allaha su (ti) gluhi, nijemi koji neće razumjeti.". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Verka' od Ibnu Ebu Nedžiha, od Mudžahida, od Ibnu Abasa (govoreći on o ajetu): "Zaista najgore (od tih) životinja kod Allaha su (ti) gluhi, nijemi, koji neće razumjeti (neće da razumiju, koji ne razumiju).", rekao je: Oni su nekolicina (ljudi) od (plemena) Abdudarovića. "O (vi) koji ste vjerovali, odazovite se Allahu i (Njegovome) poslaniku, kada je pozvao (kada poziva) vas za (ono, tj. ka onome) što oživljava vas (što vam daje života, vitalnosti), i znajte, da Allah rastavlja (isprječava se, popriječi se) između (toga) čovjeka i njegovoga srca i da je On (taj što) ćete se k Njemu sakupiti.". "..... istedžibu...." je (isto što i) "edžibu": odgovorite (tj. odazovite se, prihvatite ono čemu se pozivate). ".... lima juhjikum...." je (što i) "juslihukum": popravlja vas (pomiruje vas, pravi mir među vama). PRIČAO MI JE Ishak, rekao je: izvijestio nas je Revh, pričao nam je Šubete od Hubejba, sina Abdurahmana: čuo sam Hafsa, sina Asima (da) pričao od Ebu Seida, sina Mualla-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Klanjavah (tj. Bio sam više puta u prilici da klanjam, nalazim se u molitvi), pa je prošao (pa prođe) pokraj mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pozvao

mene, pa nisam došao njemu (odmah nego) dok sam klanjao (poslije namaza), zatim sam došao njemu. Pa je rekao (jedanput): "Šta je spriječilo tebe da dođeš? Zar nije rekao Allah: "O (vi) koji ste vjerovali, odazovite se Allahu i (Njegovom) poslaniku kada je pozvao vas...."?" Zatim je rekao: "Zaista poučiću svakako tebe najveću suru u Kur'anu prije (nego) da izađem." Pa je otišao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zato (da) izađe, pa sam spomenuo (napomenuo) njemu. A rekao je Muaz: Pričao nam je Šubete od Hubejba, sina Abdurahmana, čuo je Hafsa, čuo je Ebu Seida, (jednoga) čovjeka od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o ovome (za ovo da priča) i rekao je: "Ona (Ta sura) je: "Hvala Allahu, Gospodaru svjetova.", (to) sedam koji su po dva (ili: to sedam podvostručenih - ajeta; ili: (to) sedam predvostručenih - ajeta). (Na osnovu ovoga hadisa se vidi da sura Fatiha ima naziv i "esseb'ul-mesani", a taj izraz se prevodi, odnosno tumači i objašnjava na mnogo načina, ali te načine nećemo navoditi; a taj izraz je spomenut i u jednom ajetu u suri Hidžr.) GLAVA Njegovoga govora: "I pošto su rekli: Moj Bože! Ako je bilo ovo on (tj. ona - ta) istina od kod Tebe (tj. istina od Tebe poslata), pa okiši (tj. daj kišu) na nas kamenje iz (toga) neba, ili donesi nam (kakvu) kaznu bolnu.". Rekao je Ibnu Ujejnete: Nije imenovao (nazvao) Allah, uzvišen je, kišu (riječ "metarun") u Kur'anu (drukčije) osim (kao) kaznu, a imenuje (nazivaju) nju Arapi (izrazom) "el-gajsu" (kiša), i on je (tj. i taj izraz za kišu je spomenuo i obuhvatio) Njegov govor, uzvišen je: "I On (Allah) je (taj) koji spušta (tu) kišu od poslije (tj. nakon) što su očajavali (bili izgubili nadu da će pasti kiša ikako).....". PRIČAO MI JE Ahmed, pričao nam je Ubejdulah, sin Muaza, pričao nam je moj otac, pričao nam je Šubete od Abdulhamida, druga Zijadije, čuo je Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega: Rekao je Ebu Džehl: "Moj Bože! Ako je bila ovo on (ona-ta) istina od kod Tebe (dakle: Ako je ovo istina od Tebe), pa okiši na nas kamenje (daj kišu kamenja) iz (sa toga) neba, ili donesi nam (kakvu) kaznu bolnu." Pa je sišao (ajet): "A nije bio Allah zbog (toga da) kažnjava njih, a ti si (Muhamede, bivši) u njima (među njima), i nije bio Allah njihov kažnjavač, a oni traže oprost. A šta je za njih (tj. A šta je njima - pa misle) da neće kažnjavati njih Allah, a oni odvraćaju (sprječavaju) od Svete Bogomolje (Kabe).....". Ajet (taj vidjeti). GLAVA

Njegovoga govora: "A nije bio Allah zbog (toga da) kažnjava njih, a ti si u njima (tj. dok si god ti, Muhamede, među njima), i nije bio Allah njihov kažnjavač, a oni traže oprost.". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Nadra, pričao nam je Ubejdulah, sin Muaza, pričao nam je moj otac, pričao nam je Šubete od Abdulhamida, druga Zijadije, čuo je Enesa, sina Malika, rekao je: rekao je Ebu Džehl: "Moj Bože! Ako je bila ovo on (ona-ta) istina od kod Tebe (Ako je bilo ovo od Tebe istina), pa okiši na nas kamenje (daj kišu kamenja) iz (toga) neba, ili donesi nam (kakvu) kaznu bolnu." Pa je sišao (ajet): "A nije bio Allah zbog (toga da) kažnjava njih, a ti si u njima (među njima), i nije bio Allah njihov kažnjavač, a oni traže oprost. I šta je za njih (tj. A šta je njima - pa misle) da neće kažnjavati njih Allah, a oni odvraćaju od Svete Bogomolje...". Ajet (taj vidjeti). "I borite se (protiv) njih dok neće biti (tj. dok ne bude više bilo nikakve) kušnje (tj. zavođenja u idolopoklonstvo), i (da) bude (ta njihova) vjera, sva ona za Allaha (tj. Allahu, vjera samo u Allaha, a to je Islam - predanost Allahu)...". PRIČAO NAM JE Hasen, sin Abdulaziza, pričao nam je Abdullah, sin Jahja-a, pričao nam je Hajvete od Bekra, sina Amra, od Bukejra, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je (jedan) čovjek došao njemu, pa je rekao: "O Ebu Abdurahmane! Zar nećeš čuti (Zar ne čuješ, ne slušaš ono) šta je (što je) spomenuo Allah u Svojoj knjizi: "A ako (neke) dvije grupe (skupine) od (tih) vjernika pobiju se....", do kraja (toga) ajeta (znaš već šta se kaže), pa šta sprječava tebe da se nećeš (da) boriš kao što je spomenuo Allah u Svojoj knjizi?" (A radilo se o borbi za vlast u islamskoj državi između dviju muslimanskih grupa: grupe umejevićkog halife Abdul-Melika i grupe Abdullaha, sina Zubejra r.a..) Pa je rekao (Ibnu Umer r.a. tome čovjeku koji je bio pristalica Abdulmelikov i koji je htio i Ibnu Umera iz neutralnosti da privuče u tabor Abdulmelikov): "O sine moga brata (bratiću)! Zavaravam se sa ovim ajetom i neću se boriti (tj. Tumačim ovaj ajet na drugi način nego što ga ti tumačiš i ne borim se u jednom takvom ratu u kojem ti učestvuješ u međusobnoj borbi muslimana za vlast - i to) draže je (to) k meni od (toga) da se zavaravam sa ovim ajetom koji (je taj što u njemu) govori Allah, uzvišen je: "A ko ubije (jednoga) vjernika namjerno.....", do kraja (toga) ajeta." (To jest: Da ne učestvujem u takvom ratu u kojem ti učestvuješ - to mi je draže nego da se zavaravam takvim tumačenjem onoga ajeta u kojem Allah kaže da je kazna vječno pakao onome ko ubije namjerno, hotimično jednoga vjernika zbog takve stvari i takvoga razloga kao što je borba za vlast, i prema tome, i borba za vrstu sistema.) Rekao je (onaj čovjek Ibnu Umeru): "Pa zaista Allah govori:

"I borite se (protiv) njih čak (dotle da) neće biti (nikakve) kušnje...."." Rekao je Ibnu Umer: "Već smo učinili (to) na vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pošto (tj. kada) je bio Islam mali (malobrojan), pa je bio (taj musliman) čovjek (u takvu priliku zapadao da) se iskušava u svojoj vjeri (tj. stavlja se na muke zbog svoje vjere): ili ubiju njega, ili dadnu svezati njega (ili ga svežu idolopoklonici), dok se je umnožio (najzad) Islam (dok se nije umnožio najzad Islam), pa nije bila kušnja (više nikakva, tj. pa je nestalo idolopoklonstva i muka koje su zadavali muslimanima idolopoklonici)." Pa pošto je vidio (taj čovjek - koji je bio Haridžija -) da on (Ibnu Umer) neće (da) se složi (sa) njim u (onome) što (on) hoće, rekao je: "Pa šta je tvoj govor (tj. šta je tvoje, kakvo je tvoje mišljenje) o Aliji i Usmanu?" Rekao je Ibnu Umer: "Šta je moj govor o Aliji i Usmanu (sada ćeš čuti). Što se tiče Usmana, pa bio je Allah već oprostio njemu, pa ste mrzili (vi, tj. a vi niste htjeli) da oprostite njemu. A što se tiče Alije, pa (on) je sin strica (amidže) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegov zet, i (pri tom) je dao znak sa svojom rukom (rekavši): I ovo je njegova kćerka, ili njegova kći, gdje vidite." (Ispuštena je riječ "njegova" prije riječi "kćerka", pa rečenica treba da glasi: I ovo je njegova kćerka, ili njegova kći, gdje vidite. - Ponovo NAPOMENA porodice prevodioca: I ovu riječ "njegova" porodica prevodioca je uvrstila u samom tekstu.) PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Bejan da je Veberete pričao njemu, rekao je: pričao mi je Seid, sin Džubejr, rekao je: Izašao je na nas, ili k nama, Ibnu Umer, pa je rekao (jedan) čovjek: "Kako vidiš (Kako misliš, Šta misliš) o borbi (ove) kušnje (tj. o ratu protiv ove pobune)?" Pa je rekao: "A da li znaš šta je (ta) kušnja?" (To jest: "Znaš li šta je prava kušnja? Prava kušnja je skretanje u bezboštvo i idolopoklonstvo, jer se i obožavanje zlatnoga teleta koje su Izraelićani bili počeli obožavati u odsustvu Musa-a, naziva u Kur'anu sa izrazom koji je nastao iz riječi "el-fitnetu". U suri Taha kaže se da je Harun odvraćao od obožavanja teleta Izraelićane govoreći im: "..... ja kavmi innema futintum bihi": o moj narode, iskušali ste se samo sa njim (tj. stavljeni ste na kušnju s tim teletom - a to će reći: otišli ste na pogrešan put, u idolopoklonstvo počevši vi obožavati to tele). Dakle, nije kušnja, i grijeh i pogrešan put ako se izrazi neslaganje da jedna ličnost bude halifa, vladar, glavni rukovodilac i slično tome, nego je "fitnetun" - kušnja, protiv koje treba ratovati, krivo vjerovanje, bezboštvo, idolopoklonstvo.") "Bio je Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio, (takvoga postupanja da) se bori (protiv tih) idolopoklonika, i bilo je (to) ulaženje na njih (njima, posjećivanje njih, ulaženje-ulazak u njihov krug) kušnjom (kušnja), a nije kao vaša borba na (tj. za tu) vlast." GLAVA: "O (ti Moj) vjerovijesniče, podstiči (te) vjernike na (tu) borbu; ako bude od vas dvadeset strpljivih (tj. izdržljivih), nadvladaće (oni) dvije stotine (neprijateljskih vojnika), a ako bude od vas stotina, nadvladaće (oni) hiljadu od (onih) koji su bili bezbožnici (koji ne vjeruju) s (toga što) su zaista oni narod (tj. ljudi koji) neće razumjeti (koji na razumijevaju).".

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Pošto je sišao (ajet): "...... ako bude od vas dvadeset strpljivih, nadvladaće (oni) dvije stotine.....", pa pisalo se je (tj. propisalo se je) na njih da neće bježati (tj. da ne bježi, da ne smije bježati) jedan od deset (od desetorice). Pa je rekao Sufjan (više) osim jedanput: Da neće bježati dvadeset od dvije stotine. Zatim je sišao (ajet): "Sada je olakšao Allah od vas (tj. olakšao vama).....", pa je propisao (tj. uzakonio, odredio Uzvišeni Allah) da neće bježati (tj. da ne bježi) stotina od dvije stotine. Povećao je Sufjan jedanput (u pričanju ovoga hadisa): Sišao je (ajet): "..... podstiči (te) vjernike na (tu) borbu, ako bude od vas dvadeset strpljivih....". Rekao je Sufjan: A rekao je Ibnu Šubrumete (tabiin, kadija u Kufi): Mislim (Smatram to) zapovijedanje za dobro i odvraćanje od zla slično ovome (tj. dvadeset na dvije stotine nekad, a nekad jedna stotina na dvije stotine; a neki kažu da to znači: da ne bježi jedan od dvojice kada ova dvojica rade kakav ružan posao, a ako ih bude više od dvojice koji rade neki ružan posao, onda da treba pobjeći od njih). "Sada je olakšao Allah od vas i znao je (i zna) da je u vama slabost (da među vama postoji neka slabost)....". Ajet (taj vidjeti). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Abdullaha, Sulemija, izvijestio nas je Abdullah, sin Mubareka, izvijestio nas je Džerir, sin Hazima, rekao je: izvijestio me je Zubejr, sin Hirrita, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Pošto je sišao (ajet): "..... ako bude od vas dvadeset strpljivih, nadvladaće (oni) dvije stotine.....", teško je bilo to (palo) na (te) muslimane kada se je uzakonilo (tj. odredilo) na njih da ne bježi jedan od desetorice. Pa je došlo (to) olakšanje, pa je rekao (Uzvišeni Allah): "Sada je olakšao Allah od vas i znao je da je u (među) vama (neka) slabost, pa ako bude od vas (jedna) stotina strpljiva, nadvladaće (oni) dvije stotine....". Rekao je: Pa pošto je olakšao Allah od njih od (toga) broja, okrnjio (smanjio) je od (te njihove) strpljivosti za količinu (onoga) što se je olakšalo od njih (ili: za količinu) onoliku koliko (što se je olakšalo od njih).

SURA BERAETE ".... velidžeten...." je svaka stvar (što) si uveo (uvukao, dao da uniđe) nju u (neku drugu) stvar. "..... eššukkatu...." je (što i) "esseferu": putovanje. "El-habalu" je (što i) "el-fesadu": pokvarenost; a "el-habalu" je (i): smrt. ".... ve la teftinni...." je (što i) "la tuvebbihni": ne kori me (ne izriči prijekora, ukora meni). "Kerhen" i "kurhen" je jedno (silom, na silu, preko volje). "..... muddehalen (podzemni hodnik)...." (da) uniđu u njega. "..... jedžmehune....." je (što i) "jusriune": žure (oni, tj. žureći oni). ".... vel-mu'tefikatu (sela, krajevi Lutovoga naroda)....." (što) se je prevrnula, izvrnula sa njima (ta) zemlja (to tlo što ih potrpalo). "....ehva..." je (što i) "elkahu fi huvvetin": bacio ga je u duboko mjesto (u bezdanu). "..... adnin...." je (što i) "huldin": vječnoga (tj. vječan). "Adentu bi erdin" to jest "ekamtu": boravio sam (ostao sam, stanovao sam u zemlji). I od njega (od toga izraza) je (i riječ) "ma'din" (rudnik, jer u njemu boravi, stanuje, tj. stalno se nalazi ruda, rudača). A govori se: u rudniku istine - (a to znači) u mjestu nicanja istine. "El-havalifu" (to je množina od) "el-halifu": koji je zastupio mene (tj. ostao je iza mene) pa je sjedio poslije mene. I od njega (od toga značenja toga izraza) je (i dova - molba za umrloga): Zastupio ga u (tim) ostalima (od

njegovoga potomstva, tj. Allah se brinuo i Allah čuvao umjesto njega njegove potomke koji su ostali iza njega)! A dozvoljava se (dozvoljena je mogućnost) da budu (te) žene (označene sa izrazom "el-havalifu", pa je to onda množina) od "el-halifetu". A ako je bio (taj izraz "el-havalifu") množina (tih) muških (množina od "el-halifu" koji označava muško, a ne žensko), pa zaista ono nije se dalo naći (naići) na određivanje njegove množine (na taj oblik) osim dvije riječi (još, a to su): "farisun" (množina te riječi) je "fevarisu"; i "halikun" (množina i te riječi) je "hevaliku" (dakle svega te tri riječi koje imaju oblik "failun", dolaze u množini na "fevailu"). (Dakle svega tri riječi muškoga roda imaju taj oblik množine, a ženske imenice samo dolaze na taj oblik. Istina neki drugi osim Buharije navode još neke imenice muškoga roda osim "halifun", "farisun" i "halikun", pa kažu da i te neke muške imenice imaju takođe množinu na oblik "fevailu", ali Buharija je naveo samo te tri.) "El-hajratu" - njezina je jednina "hajretun" - a ona je (što i) "el-fevadilu": dobre (vrijedne, vrle nagrade). ".... murdževne...." je (što i) "muehharune": odgođeni (ostavljeni za kasnije). ".... Eššefa...." je (što i) "šefirun": strana (obala rijeke), i ona je njezina ivica. A "el-džurufu" (potkopana obala) je (ono) što se je odnijelo (potkopalo) od (tih) bujica i dolina (tj. poplava niz te doline). ".... harin...." je (što i) "hairin" (hairun): nagnut (da padne, ali još nije pao). "..... zaista veliki kukalac (onaj koji mnogo viče uh! - evvahun)...." samilošću i strahom (tj. mnogo kuka zbog samilosti i zbog straha, samilost prema ljudima i straha od Uzvišenoga Allaha). A rekao je (taj) pjesnik (Musakkab): "Kada god sam ustao (da) osedlam nju (devu) u noći, Ječi (Kuka ona) jekom (toga) čovjeka žalosnoga." Govori se (za bunar) "tehevveretil-bi'ru" kada se je (on-bunar) porušio (srušio). I "inhare" je slično njemu (sličnoga značenja kao i "tehevvere" i "inhedeme": porušio se je, srušio se je). GLAVA Njegovoga govora: "Oslobođenje (Prestanak važnosti ugovora) od Allaha i Njegovoga poslanika (ovo) je (i upućuje se) ka (onima) koji su (ti što) ste se vi međusobno bili obavezali (sklopili ugovor) od (tih) idolopoklonika (koji su prvi prekršili odredbe toga ugovora)." ".... ezanun...." je (što i) "ialamun": obavještavanje (obavijest, davanje na znanje). A rekao je Ibnu Abas: "..... uho...." (što) potvrđuje (što je god ono čulo; potvrđuje, tj. On - Muhamed a.s. - je uho takvo da sasluša svakoga, sve i jednoga čovjeka). ".... opraćeš ih (ili: da opereš njih) i očistićeš ih (da očistiš njih) sa njom (sa milostinjom).....". A kao ovaj (ajet) je mnogo (toga u Kur'anu, ili u jeziku Arapa - a misli se na to da se upotrijebe dvije riječi koje imaju isto ili slično značenje, a to je slučaj u navedenom ajetu, jer "tutahhiru" i "tuzekki" imaju slično značenje, samo što "tuzekki" ima jače značenje, u jačoj mjeri od riječi "tutahhiru"). A "ezzekatu" je (riječ koja još znači i) pokornost i iskrenost. ".... neće davati (tj. ne daju) zekat...." je (značenja): neće svjedočiti (ne svjedoče oni) da nema (nikakvoga) božanstva osim Allah. "..... judahune (judahi'une)...." je (što i) "jušbihune": sliče (oni, tj. slični su oni u svome govoru, u svome mišljenju na govor, na mišljenje onih koji ne vjeruju). PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, rekao je: čuo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Zadnji ajet (što) je sišao je (ajet): "Pitaju (Traže) rješenje tebi (tj. od tebe), reci: Allah daje rješenje vama o osobi zvanoj "el-kelaletu" (koja nema djece, a ni roditelja da bi je naslijedili)....", a zadnja sura (što) je sišla je (sura) Beraete (Beraetu). GLAVA Njegovoga govora: "Pa putujte u (po) Zemlji četiri mjeseca, i znajte da ste vi (sve drugo) osim činilaca nemoćnim Allaha (tj. i znajte da vi ni u kojem slučaju ne možete učiniti nemoćnim Allaha u onome što Allah hoće) i da je Allah ponižavač (tih) bezvjernika." ".... sihu...." je (što i) "siru": idite (tj. putujte). PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, rekao je: pričao mi je Lejs, rekao je: pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba: i izvijestio me je Humejd, sin Abdurahmana da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Poslao me je Ebu Bekr u tom (izvjesnom) hodočašću u (među) oglašavačima (što) je poslao njih (na) dan klanja (žrtava da) oglašavaju u Mini (na Mini) da neće hodočastiti poslije (ove) godine (nijedan) idolopoklonik i (da) neće ophoditi Kabu (nijedan) go (nag hodočasnik). Rekao je Humejd, sin Abdurahmana: Zatim je propratio (njih) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa Alijom (tj. poslao je za njima iz Medine na to hodočašće Aliju), sinom (sina) Ebu Taliba, i zapovjedio je njemu da oglasi za Beraete (suru među njima). Rekao je Ebu Hurejrete: Pa je oglašavao sa nama Alija (na) dan klanja (kurbana-žrtava) u (među) stanovnicima Mine za (suru) Beraete, i da neće hodočastiti poslije (te) godine idolopoklonik (idolopoklonici) i niti će (iko) ophoditi Kabu go (nag). GLAVA Njegovoga govora: "I oglas (objava) od Allaha i Njegovoga poslanika ka (tim) ljudima (na) dan (toga) najvećega hodočašća da je Allah čist od (tih) idolopoklonika i Njegov poslanik (tj. da raskidaju i otkazuju i oni ugovor koji je postojao, a koji su idolopoklonici prvi prekršili), pa ako ste se pokajali (od idolopoklonstva), pa ono je bolje za vas, a ako ste okrenuli leđa, pa znajte, da ste vi (sve drugo) osim činilaca nemoćnim Allaha; i obeseli (obraduj one) koji su bili bezvjerci sa kaznom bolnom.". "Azenehum" je (što i) "ealemehum": objavio je njima (dao je na znanje njima). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je Ukajl: rekao je Ibnu Šihab: pa izvijestio me je Humejd, sin Abdurahmana da je Ebu Hurejrete rekao: Poslao me je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, u tome (izvjesnome) hodočašću u (među tim) oglašavačima (što) je poslao njih (na) dan klanja (žrtava da) oglašavaju u (na) Mini da neće hodočastiti poslije (te) godine (nijedan) idolopoklonik, a niti će ophoditi Kabu go (nag hodočasnik). Rekao je Humejd: Zatim je propratio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa Alijom, sinom Ebu Taliba (tj. poslao za njima, iza njih odmah iz Medine Aliju), pa je zapovjedio njemu da oglašava za (suru) Beraete. Rekao je Ebu Hurejrete: Pa je oglašavao sa nama Alija u (među) stanovnicima Mine (na) dan klanja (žrtava) za (suru) Beraete, i da neće hodočastiti poslije (te) godine idolopoklonik i (ili: a) niti će ophoditi Kabu go.

"Osim (onih) koji su (ti što) ste međusobno sklopili ugovor (s njima) od (tih) idolopoklonika....". PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je moj otac od Saliha, od Ibnu Šihaba da je Humejd, sin Abdurahmana izvijestio njega da je Ebu Hurejrete izvijestio njega da je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, poslao njega u (tom) hodočašću koje (je to što) je učinio zapovjednikom njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nad njim (nad tim hodočašćem) prije hodočašća oproštaja (oproštajnoga hodočašća) u grupi (tj. poslao je Ebu Hurejreta među grupom, sa grupom da) oglašava u (tom hodočašću među tim) ljudima da neće hodočastiti nipošto (nikako više) poslije (te) godine idolopoklonik i niti će ophoditi Kabu (iko) go (nag). Pa je bio Humejd (običaja da) govori: Dan (toga) klanja je dan (toga) najvećega hodočašća, zbog hadisa Ebu Hurejreta. GLAVA: "..... pa borite se (protiv) vođa (toga) bezvjerstva (ili: pa poubijajte vođe bezvjerstva), zaista oni su (takvi da) nema (nikakvih) zakletvi za njih (tj. oni nemaju nikakvih zakletvi - jer ne drže ni do kakve zakletve, nemaju ništa sveto).....". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja, pričao nam je Ismail, pričao nam je Zejd, sin Vehba, rekao je: Bili smo kod Huzejfeta, pa je rekao: Nisu ostala od drugova ovoga ajeta osim trojica, a niti od (tih) dvoličnjaka osim četvorica. Pa je rekao (jedan) Beduin: "Zaista vi, drugovi Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, izvještavate nas (o svemu i svačemu), pa nećemo znati (tj. pa ne znamo). Pa šta je umu ovih koji cijepaju (tj. otvaraju) naše kuće (sobe) i kradu skupocjenosti (skupocjena imanja koja su nam na srcu, vise o srcu našem)?" Rekao je (Huzejfete): "Ti su (izvjesni) pokvarenjaci." (Pa je onda Huzejfete nastavio svoje prvobitno pričanje:) Da, nije ostalo od njih osim četvorica. Jedan (od) njih je veliki starac (stari starac), da se napio (da se napije on te) hladne (studene) vode, zaista ne bi našao (ne bi osjetio) njezinu hladnoću (tj. ne bi osjetio njezinu slast, jer je kažnjen još na ovome svijetu tako da ne osjeća slasti od imanja koje ima i uživa). GLAVA Njegovoga govora: ".... a (oni) koji blagajniče (tj. koji stavljaju u blagajnu, u kasu to svoje) zlato i srebro, a neće trošiti njega u put Allaha, pa obeseli ih sa (jednom) kaznom bolnom.". PRIČAO NAM JE Hakem, sin Nafi-a, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad da je Abdurahman Aaredž pričao njemu da je on rekao: pričao mi je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Biće blagajna jednoga (od) vas (na) sudnjem danu (jedna) zmija ćelava (ćelava zmija poskok)." PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Husajna, od Zejda, sina Vehba, rekao je:

Prošao sam pokraj Ebu Zerra u Rebezi (u mjestu kod Medine zvanom Rebezete), pa rekao: "Šta je spustilo (tj. nastanilo, smjestilo) tebe u ovu zemlju (tj. u ovo mjesto, selo)?" Rekao je: "Bili smo u Siriji, pa sam pročitao: ".... a koji blagajniče (ostavljaju u blagajnu to) zlato i srebro, a neće trošiti njega u put Allaha, pa obeseli ih sa kaznom bolnom.". Rekao je Muavija: "Nije ovaj (ajet) o nama (u vezi nas), nije on (ni o kom drugom objavljen) osim o pripadnicima (te) knjige (Božije prije Kur'ana što je objavljena)." Rekao je: Rekao sam: "Zaista on je zaista o nama i o njima (tj. i u vezi nas i u vezi njih je objavljen - a to će reći: vrijedi, važi i za nas i za njih)." GLAVA Njegovoga govora, moćan je i veličajan je: "Danom (tj. Na dan kada) se zagrije (raspali vatra) na njoj (na toj imovini od zlata i srebra koja je bila nagomilavana) u vatri pakla, pa će se spaljivati s njom (tom usijanom imovinom) njihova čela (lica), i njihove strane i njihova leđa; (i reći će se njima:) ovo je (ono) što ste blagajničili (gomilali, ostavljali u kase) za vaše (za svoje) osobe, pa kušajte (ono) što bijaste blagajničili.". A rekao je Ahmed, sin Šebiba sina Seida, pričao nam je moj otac od Junusa, od Ibnu Šihaba, od Halida, sina Eslema, rekao je: Izašli smo sa Abdullahom, sinom Umera, pa je rekao: Ovo je prije (nego što je bio slučaj) da se spusti (da se objavi, tj. prije nego se je propisao taj) zekat. Pa pošto se spustio (taj zekat - propis o zekatu), učinio je njega Allah čišćenjem (kao očišćenje) za (ta) imanja. GLAVA Njegovoga govora: "Zaista broj (tih) mjeseci kod Allaha je dvanaest mjeseci u knjizi Allaha (na) dan (kada) je stvorio (ta) nebesa i Zemlju, od njih su četiri zabranjena (tj. četiri sveta mjeseca kada je zabranjeno ratovanje i ubijanje).....". ".... el-kajjimu....", je (što i) "el-kaimu": stajač (tj. prav, uspravan - a to će reći ispravan). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdulvehhaba, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Muhameda, od Ibnu Ebu Bekreta, od Ebu Bekreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista (to) vrijeme već je kružilo (tj. već kruži, kreće se u krug) kao (što je) njegov oblik (kruženja bio na) dan (kada) je stvorio Allah nebesa i Zemlju: (ta) godina je dvanaest mjeseci, od njih su četiri zabranjena (sveta): tri uzastopna (jedan do drugoga) zul-kadete, i zul-hidžete i muharem; i (jedan je odvojen, usamljen, a to je) redžep Mudara (plemena, a to je onaj) koji je između džumada-a i šabana (tj. između džumadel-uhra-a i šabana)."

GLAVA Njegovoga govora: ".... drugoga (do) dvojice, pošto su njih dvojica u (toj) pećini (špilji), pošto govori svome drugu: Ne žalosti se, zaista Allah je sa nama....": (to znači: Allah je) naš pomagač. "Essekinetu" je (oblik) "feiletun" od (riječi) "essukunu": mirovanje (smirenost, spokojstvo - obje te riječi imaju približno isto značenje). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Habban, pričao nam je Hemmam, pričao nam je Sabit, pričao nam je Enes, rekao je: pričao mi je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (toj) pećini, pa sam vidio (ugledao iz pećine) tragove (onih) idolopoklonika. Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Da je zaista jedan (od) njih podigao svoje stopalo (svoju nogu još samo jednom, još samo malo), zaista bi vidio nas." Rekao je: "Šta je tvoje mišljenje za dvojicu (takvu što) je Allah treći (sa) njima dvojicom (sa Svojom pomoći i milošću)?!" PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ibnu 'Ujejnete od Ibnu Džurejdža, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on rekao kada se dogodilo (desilo neprijatno stanje) između njega i između Ibnu Zubejra (zbog odbijanja Ibnu Abbasa da se prisegne na vjernost Ibnu Zubejru i da ga prizna halifom). Rekao sam (to sada veli Ibnu Ebu Mulejkete da je rekao Ibnu Abasu slijedeće kao neku vrstu prekora Ibnu Abasu zbog toga što nije htio da prizna halifom Ibnu Zubejra): "Njegov otac je Zubejr, a njegova majka je Esma, a njegova tetka (po majci) je Aiša, a njegov djed je Ebu Bekr, a njegova nena (baba, ebejka) je Safijja." (To su sve vrline zbog kojih je bio dostojan da bude halifa po mišljenju Ibnu Ebu Mulejketa.) Pa sam rekao Sufjanu (to kaže Abdullah, sin Muhameda da je rekao Sufjanu, sinu Ujejneta): "Njegov sened (tj. Lanac ljudi preko kojih si čuo ovaj hadis koje je; kakav je)?" Pa je rekao: Pričao nam je. Pa je zaposlio (tj. Pa je zabavio, pomenuo, smeo) njega (jedan) čovjek i nije rekao (da mu je pričao) Ibnu Džurejdž. PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: pričao mi je Jahja, sin Meina, pričao nam je Hadždžadž, rekao je Ibnu Džurejdž, rekao je Ibnu Ebu Mulejkete: A bila je između njih dvojice (Ibnu Abasa i Ibnu Zubejra jedna, neka) stvar (tj. loši odnosi). Pa sam poranio na (tj. ka) Ibnu Abasu, pa sam rekao: "Je li hoćeš (Hoćeš li) da se boriš (da ratuješ protiv) Ibnu Zubejra, pa (da tako ti) dozvoliš zabranu (svetinju, sveto tlo) Allaha (Allahovo)?" Pa je rekao: "Zaštita Allaha (tj. Bože, sačuvaj me od toga - Bože sačuvaj)! Zaista Allah je (to) propisao (odredio) Ibnu Zubejru i Umejevićima dozvoljavajući (oni tako nešto kao što je ratovanje u haremu - na svetome tlu), a zaista ja tako mi Allaha neću dozvoliti njega (sveto tlo da se na njemu ratuje) nikada." Rekao je (Ibnu Abas): Rekli su (ti) ljudi: "Prisegni se (i ti na vjernost) Ibnu Zubejru!" Pa sam rekao: "A gdje sa ovim poslom (sa ovom stvari - stvari hilafeta) od njega (od Ibnu Zubejra da se odmakne daleko)? Što se tiče

njegovoga oca, pa (on) je pomagač (apostol) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, - hoće (da kaže da misli na) Zubejra. A što se tiče njegovoga djeda, pa drug (te) pećine (je on)." Hoće (tj. Misli na) Ebu Bekra. "A što se tiče njegove majke, pa (ona je) posjednica (toga, tj. onoga poznatoga) pasa (pojasa)." Hoće (tj. misli na) Esmu. "A što se tiče njegove tetke, pa (ona je) majka (tih) vjernika." Hoće (Misli na) Aišu. "A što se tiče njegove tetke (sa očinu, očevu stranu - jer mu je Aiša tetka sa majčinu stranu), pa (ona je) supruga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Hoće (Misli na) Hadidžu (Hatidžu). "A što se tiče tetke Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa (ona je) njegova nena (baba, ebejka, tj. nena Ibnu Zubejrova)." Hoće (Misli na) Safijju. "Zatim je (on sam po sebi - tj. Ibnu Zubejr je sam po sebi) čedan (pošten) u Islamu, (veliki) čitač (učač) Kur'ana. Tako mi Allaha ako su darovali mene (ako su mi učinili neko dobro Umejevići), darovali su mene od blizoga (tj. zbog bližnjega srodstva - a to će reći: trebali su da me daruju kao bližnjega rođaka; a ovo su neki protumačili kao optužbu i prekoravanje i Umejevića i Ibnu Zubejra od strane Ibnu Abasa, jer se prema njemu nisu ponijeli ni jedni ni drugi kao što je trebalo); a ako su zagospodarili meni, zagospodarili su meni ravni (ugledni ljudi koji su) plemeniti." Pa je odabrao (Ibnu Zubejr te) Tuvejtate, i Usamate i Humejdate (tj. njih je prihvatio prije mene, a ja sam bio pozivao narod da njega i priznaju halifom, a ostavio sam svoje bližnje rođake Umejeviće). Hoće (tj. Ibnu Abas pod izrazima Tuvejtat, i Usamat i Humejdat misli na) ogranke plemena iz (većega plemena) Esedovića: Tuvejtoviće, i Usametoviće i Esedoviće. Zaista Ibnu Ebu-'As pokazao se je (da) ide (tom) napredovanju - misli (na) Abdulmelika, sina Mervana - a zaista on je zavio (tj. savio, podavio, podvio) svoj rep - misli (na) Ibnu Zubejra. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ubejda sina Mejmuna, pričao nam je Isa, sin Junusa, od Umera, sina Seida, rekao je: izvijestio me je Ibnu Ebu Mulejkete: Unišli smo Ibnu Abasu, pa je rekao: "Zar se nećete čuditi (Zar se ne čudite) Ibnu Zubejru! Ustao je (on) u ovome svome poslu (u ovoj svojoj stvari - stvari hilafeta), pa sam rekao: "Zaista obračunavaću se svakako svojom osobom za njega (što) se nisam obračunavao njom (sa njom) za Ebu Bekra i ni za Umera; i zaista njih dvojica su bili bliži za svako dobro (svakome dobru) od njega (tj. bili su u povoljnijem položaju od njega)." I rekao sam: "Sin (je on, tj. On je unuk) tetke Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i sin (je) Zubejra, i sin (tj. unuk je) Ebu Bekra, i sin brata Hatidže, i sin sestre Aiše (tj. i sin Aišine sestre), pa kada li se (on) uzvisuje od mene i neće to (što mu ja htjedoh da budem pri ruci i na pomoći)!" Pa sam rekao: "Nisam bio (takav da) mislim (tj. Ne pomišljah) da ću zaista ja ponuditi ovo od svoje osobe (od sebe), pa (da) ostavim njega, i ne mislim ga (da, tj. i ne mislim da) hoće dobro (ikakvo sa mnom) I ako je bilo (da) nema bijega (tj. Ako je tako da treba, da mora neko od te dvije stranke da zagospodari), zaista da zagospodare meni moji stričevići (tj. moji rođaci Umejevići), draže je k meni od (toga nego) da zagospodari meni (neko drugi) osim njih (osim Umejevića, mimo njih). GLAVA Njegovoga govora: ".... i (milostinje su za one što su) složena njihova srca....". (To jest: čija srca treba da se još čvršće slože i sastave sa srcima ostalih muslimana.) Rekao je Mudžahid: Slaže (sastavlja, udobrovoljava) ih sa (tim) darom. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od svoga oca, od Ibnu Ebu Nu'ma, od Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Poslala se je k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedna, neka) stvar, pa je razdijelio nju među četvoricu, i rekao je: "Slažem (tj. Udobrovoljavam) ih." Pa je rekao (jedan) čovjek: "Nisi učinio pravo." Pa je rekao: "Izaći će iz korijena (iz potomstva) ovoga narod (koji će biti takav da) će probijati iz (ove) vjere (tj. izlaziće iz Islama ljudi toga naroda)." GLAVA Njegovoga govora: "Koji kore (kude, napadaju te) dobrovoljne darivaoce (darovatelje milostinje) od (tih) vjernika.....". ".... jemizune...." je (što i) "je'ibune": kore (kude, napadaju). A ".... džuhdehum...." i "džehdehum" je (u smislu) "takatehum": svoju moć (ono koliko mogu oni). PRIČAO MI JE Bišr, sin Halida, Ebu Muhamed, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera, od Šubeta, od Sulejmana, od Ebu Vaila, od Ebu Mes'uda, rekao je: Pošto se nama zapovjedilo za (tu) milostinju, bili smo (običaja da) se natovarimo (tj. natovarasmo se - to će reći: nosili smo jedan drugome stvari na sebi da bi štogod zaradili, pa da se prehranimo i da dadnemo milostinju od te zarade). Pa je donio Ebu 'Akil polovinu sa'-a (hrane), a donio je (jedan) čovjek više od njega. Pa su rekli (ti) dvoličnjaci: "Zaista Allah je zaista imućan (tj. nepotreban, neovisan) od milostinje ovoga (prvoga, tj. od Ebu Akilove milostinje), a nije učinio ovaj drugi (svoju milostinju ni zbog čega drugoga) osim licemjernošću (tj. osim iz licemjernosti da se vidi kako je on darežljiv)." Pa je sišao (ajet): "Koji kore (kude te) dobrovoljne davaoce od (tih) vjernika u (tim) milostinjama i koji neće naći (ne nalaze) osim njihovu (tj. soju) trudnost (svoju moć, mogućnost da rade i da od te zarade dadnu milostinju).....". Ajet (taj vidjeti). PRIČAO MI JE Ishak, sin Ibrahima, rekao je: rekao sam Ebu Usametu: Je li pričao vama Zaidete od Sulejmana, od Šekika, od Ebu Mes'uda Ensarije? Rekao je (Ebu Mes'ud Ensarija): Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) zapovijeda nama za (tu) milostinju, pa traži (pa je tražio) izlaza (načina) jedan (od) nas dok donese (da donese taj) mud (hrane - mud je četvrtina sa-a), a zaista jedan (od) njih danas je (vlasnik, tj. ima) stotinu hiljada. Kao da on daje izlagati za svoju osobu (tj. kao da on cilja, aludira na sebe). GLAVA Njegovoga govora: "Traži oprost za njih, ili ne traži oprost za njih, ako tražiš oprost za njih sedamdeset puta, pa neće oprostiti Allah njima (opet)....". PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, od Ebu Usameta, od Ubejdulaha, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njih dvojice, rekao je: Pošto je preminuo Abdullah, sin Ubejja, došao je njegov sin Abdullah, sin Abdullaha, ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pitao (tj. molio) njega da dadne (da

daruje) njemu svoju košulju (da) zamota (da spremi, opremi) u nju svoga oca. Pa je dao njemu. Zatim je pitao (molio) njega da klanja na (za) njega (posmrtnu molitvu-dženazu). Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zato (da) klanja (da bi klanjao tu dženazu). Pa je ustao Umer, pa je uzeo za odjeću poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Klanjaš (ili: Klanjaćeš - zar ti, tj. Zar ćeš ti klanjati) na njega (tj. njemu dženazu), a već je zabranio tebi tvoj Gospod da klanjaš na njega (tj. njemu - Abdullahu, sinu Ubejja, dženazu)?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Samo je dao izabrati meni Allah, pa je rekao: "Traži oprost za njih, ili ne traži oprost za njih; ako tražiš oprost za njih sedamdeset puta.....", a (ja) ću povećati njemu na (to) sedamdeset (puta još više od toga)." Rekao je (Umer): "Zaista on (Abdullah, sin Ubejja) je dvoličnjak." Rekao je: Pa je klanjao na njega (tj. njemu dženazu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je spustio Allah, uzvišen je: "I ne klanjaj (ni) na jednoga (tj. nijednome) od njih (dženazu koji god) je umro nikada, i ne stani nad njegov grob....". PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla. A rekao je (drugi) osim njega: Pričao mi je Lejs, pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha, od Ibnu Abasa, od Umera, sina Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, da je on rekao: Pošto je umro Abdullah, sin Ubejja, (on) je sin Selule, pozvao se za njega (njemu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zato (da on) klanja na njega (za njega dženazu). Pa pošto je ustao (ili: stao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, skočio sam k njemu, pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Zar (da) klanjaš na sina Ubejja (tj. sinu Ubejjevom dženazu), a već je (on) rekao dana toga tako i tako (to i to)?" Rekao je: Nabrajam njemu njegov govor. Pa se je nasmiješio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i rekao je: "Odgodi (tj. Povuci se nazad) od mene, o Umere!" Pa pošto sam umnožio na njega (njemu), rekao je: "Zaista ja sam (u takvom stanju da) se je meni dalo izabrati (dalo mi se da biram), pa sam sebi izabrao. Da znam da ja ako sam povećao (ako povećam) na (to) sedamdeset (traženja oprosta), (da) će se oprostiti njemu, zaista bih povećao na njih." Rekao je: Pa je klanjao na njega (tj. njemu dženazu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je otišao. Pa nije ostao osim lako (tj. osim malo) dok su sišla (ta) dva ajeta od (sure) Beraeta: "I ne klanjaj (ni) na jednoga od njih (što) je umro nikada....", do Njegovoga govora ".... a oni su pokvarenjaci." Rekao je: Pa sam se čudio poslije od moje smionosti (tj. zbog svoje smionosti) na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A Allah i Njegov poslanik su znaniji. GLAVA Njegovoga govora: "I ne klanjaj (ni) na jednoga od njih (koji) je umro nikada, i ne stani nad njegovim grobom.".

PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Enes, sin 'Ijada, od Ubejdulaha, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on rekao: Pošto je preminuo (umro) Abdullah, sin Ubejja, došao je njegov sin Abdullah, sin Abdullaha, ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je dao njemu svoju košulju i zapovjedio je njemu da zamota (da opremi, spremi) njega u nju, zatim je ustao (da) klanja na njega. Pa je uzeo Umer, sin Hataba, za njegovu odjeću, pa je rekao: "Klanjaš na njega (zar), a on je dvoličnjak, i već je zabranio tebi Allah da tražiš oprost za njih (za dvoličnjake, hipokrite, licemjere, licemjerce)?" Rekao je: "Samo je dao izabrati meni (Dao mi je samo da izaberem) Allah, ili izvijestio je mene Allah, pa je rekao: "Traži oprost za njih, ili ne traži oprost za njih, ako tražiš oprost za njih sedamdeset puta, pa neće oprostiti Allah njima....". Pa je rekao: "Povećati ću (Povećaću traženje oprosta) njemu nad (više od) sedamdeset (puta)." Rekao je: Pa je klanjao na njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i klanjali smo (i mi) sa njim. Zatim je spustio Allah na njega (tj. njemu ajet): "I ne klanjaj (ni) na jednoga od njih (koji) je umro nikada, i ne stani nad njegov grob, zaista oni su bili bezvjernici (tj. nisu vjerovali) u Allaha i Njegovoga poslanika i umrli su, a oni su pokvarenjaci.". GLAVA Njegovoga govora: "Zaklinjaće se (oni) sa Allahom vama kada ste se obrnuli (tj. kada se vratite iz borbe) k njima zbog (toga da) se okrenete od njih (tj. da odustanete od njih), pa okrenite se od njih, zaista oni su prljavština (nečistoća, pogani, nečisti), i njihovo sklonište (tj. prebivalište) je pakao nagradom (tj. to će im biti kao nagrada, a to znači: kazna) za (ono) što su bili (običaja da) stiču (da rade).". PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Abdurahmana, sina Abdullaha da je Abdullah, sin Ka'ba rekao: Čuo sam Ka'ba, sina Malika (da govori o svome slučaju) kada je izostao od Tebuka: "Tako mi Allaha nije blagodario Allah na mene (nijedne) od blagodati - poslije pošto je uputio mene - veće od moje istinitosti poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da ne budem lagao (slagao) njemu, pa (da) propadnem kao što su propali (oni) koji su lagali kada se je spuštala (ta Božija) objava (tj. ovaj ajet): "Zaklinjaće se (oni) sa Allahom vama kada ste se obrnuli (vratili iz borbe) k njima...." do Njegovoga govora "pokvarenjaka."." GLAVA Njegovoga govora: "Zaklinju se vama zbog (toga da) budete zadovoljni od njih, pa ako budete zadovoljani od njih (vi)....." do Njegovoga govora ".... pokvarenjaka." (I ovom prilikom se napominje da se arapski izraz u doslovnom prevodu "radije an: zadovoljan je bio od...." i toga svi drugi izvedeni glagolski oblici - ne slažu sa našim književnim izrazom te misli, jer se u našem jeziku rekne: "zadovoljan je bio s njim", a ne

"zadovoljan je bio od njega". Međutim, kako je već rečeno, prevodilac je htio da bude u većini slučajeva što doslovniji u prevođenju, pa neka se to ima u vidu.) "A drugi su priznavali za svoje grijehe, pomiješali (miješali) su (jedno) djelo dobro, a drugo loše, možda Allah da se vrati na njih (tj. da primi njihovo pokajanje), zaista Allah je veliki opraštač, milostiv.". PRIČAO NAM JE Muemmel, pričao nam je Ismail, sin Ibrahima, pričao nam je Avf, pričao nam je Ebu Redža', pričao nam je Semurete, sin Džunduba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nama: "Došla su mi noćas (ili: sinoć) dva dolazača (tj. nekakva dvojica), pa su njih dvojica poslali (iz sna u budno stanje, tj. podigli su, probudili su) mene, pa su njih dvojica stigla (došla) do (jednoga) grada sagrađenoga sa ćerpičem (ciglom) zlata i čerpićem srebra. Pa su sreli (dočekali) nas (neki) ljudi, (jedna) polovina od njihovoga stvorenja (tj. njihovoga tijela) je (nešto) kao (nešto što je) najljepše što si ti vidjelac (što si ti vidio), a polovina (a pola) kao najružnije što si ti vidjelac. Rekli su njih dvojica njima: "Idite, pa padnite (skočite vi) u tu (izvjesnu) rijeku." Pa su pali (oni) u nju, zatim su se vratili k nama, a već je otišlo to zlo (ta ružnoća) od njih, pa su postali u najljepšem obliku. Rekli su njih dvojica meni: "Ovo je raj ostanka (stanovanja, boravka vječnoga), a ovo ti je tvoj stan (tvoje odsjedalište)." Rekla su njih dvojica: "Što se tiče (toga) naroda koji su bili (takvi da) je polovina (njihovog tijela) od njih lijepa, a polovina od njih ružna, pa zaista oni su miješali (jedan) posao dobar (dobro djelo), a drugi loš (posao), (ali) je prošao (tj. prešao je) Allah od njih (tj. prešao je preko njihovih grijeha, oprostio im je)." GLAVA Njegovoga govora: "Nije bilo za Vjerovijesnika i (one) koji su vjerovali da traže oprost za (te) idolopoklonike.....". PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Seida, sina Musejeba, od njegovoga oca, rekao je: Pošto je bila prisutna (tj. Pošto je došla) Ebu Talibu (ta) smrt, unišao je (njemu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a kod njega su (u tom času bili) Ebu Džehl i Abdullah, sin Ebu Umejeta, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O moj striče (O moj amidža)! Reci: "Nema božanstva osim Allah!", (pa da) se prepirem za tebe s njom (tj. na osnovu nje - te rečenice) kod Allaha." Pa je rekao Ebu Džehl i Abdullah, sin Ebu Umejeta: "O Ebu Talibe! Zar (da ti) izbjegavaš vjeru Abdulmutaliba?" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista tražiću oprost svakako za tebe dok se meni ne zabrani od tebe (tj. o tebi da vodim brigu)." Pa je sišao (ajet): "Nije bilo za Vjerovijesnika i (za one) koji su vjerovali (to) da traže oprost za (te) idolopoklonike i da su bili (tj. pa makar da su im oni bili) bližnji (rođaci) poslije što je bilo jasno njima (vjernicima) da su oni (da su ti idolopoklonici) drugovi pakla (tj. da će pasti u pakao jer su umrli kao idolopoklonici).".

GLAVA Njegovoga govora: "Zaista već se je povratio Allah na Vjerovijesnika, i (te) Iseljenike i Pomagače koji su slijedili njega u času (te) teškoće (u pohodu na Tebuk) poslije što je blizu bilo (da na krivi put) nagnu srca (jedne) grupe od njih, zatim se je povratio na njih (tj. primio je Allah njihovo pokajanje i povratio je Svoju milost na njih), zaista On je za njih (prema njima) mnogo samilostiv, milostiv.". PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Saliha, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me je Junus. Rekao je Ahmed: A pričao nam je Anbesete, pričao nam je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Abdur-Rahman, sin Kaba, rekao je: izvijestio me je Abdullah, sin Kaba, a bio je vodić (vodič, tj. vodio je) Kaba od (između) njegovih sinova kada je oslijepio (on-Ka'b), rekao je: čuo sam Ka'ba, sina Malika, u njegovom hadisu (ili: u njegovom pričanju o ajetu): "I na (tu) trojicu koji su se izostavili (iza ostalih su ostavljeni da se o njima osuda izrekne poslije).....", rekao je u (na) kraju svoga hadisa (tj. pričanja): Zaista od moga pokajanja je (to) da se izuvam (tj. da se odričem) od svoga imanja (i dajem ga kao) milostinju ka Allahu i Njegovome poslaniku (tj. u ime zadovoljstva Allaha i Njegovoga poslanika). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zadrži neki (dio) tvoga (svoga) imanja, pa ono je bolje za tebe." "I na (tu) trojicu koji su se izostavili (koji su ostavljeni iza drugih da se o njima kasnije izrekne osuda, presuda), čak (tj. te) kada se je stijesnila na njih (tj. njima) Zemlja sa (onim) što je (tj. iako je ona) bila široka (prostrana), i stijesnule su se na njih njihove duše i mislili (tj. i uvjerili) su (se oni) da nema skloništa od Allaha (nikome drugome) osim ka Njemu (ka Allahu), zatim se je povratio na njih (tj. primio je njihovo pokajanje) zato (da) se povrate (pokaju oni), zaista Allah - On je (taj) veliki povraćalac (veliki primalac pokajanja), milostivi.". PRIČAO MI JE Muhamed, pričao nam je Ahmed, sin Ebu Šuajba, pričao nam je Musa, sin Eajena, pričao nam je Ishak, sin Rašida da je Zuhrija pričao njemu, rekao je: izvijestio me je Abdurahman, sin Abdullaha sina Ka'ba (Kaba) sina Malika, od svoga oca, rekao je: čuo sam svoga oca Kaba, sina Malika - a on je jedan (od te) trojice koji su (oni što) se je povratilo na njih (što im se je primilo pokajanje za grijeh izostajanja od pohoda na Tebuk) - da on nije izostao od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ni) u (jednoj) vojni (što) je vojevao nju nikada osim dvije vojne: vojne (te) teškoće (tj. vojne pohoda na Tebuk) i vojne Bedra. Rekao je: Pa sam se složio (tj. odlučio sam se na) istinu (da reknem) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ručanicom (tj. i to sam mu i rekao u doba doručka - ili: seljačkoga ručka - a to je okolo, oko dva do tri sata prije podne). A bilo je malo (slučajeva) što dolazi (od) od (tj. sa nekoga) putovanja (što) je putovao njega (da se vrati u drugo doba dana) osim ručanicom. Pa počinjaše sa (svojom) bogomoljom, pa nakloni se dva naklona (tj. pa ovdje obavi molitvu od dva stajanja-dva rekata). I zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, moj govor i govor moje dvojice drugova (tj. zabranio je razgovaranje sa nama trojicom), a nije zabranio govor (tj. razgovaranje ni sa) jednim od (tih) izostalih osim nas. Pa su se odstranili (ti) ljudi našega govora (razgovaranja). Pa sam ostao također (tj. tako) dok je bilo dugo (tj. dok se je oduljila) na mene (tj. meni ta) stvar. I nije (ništa ni) od (kakve) stvari (bilo) brižnije k meni od (toga) da umrem (u to vrijeme), pa (da) neće klanjati ne mene (meni dženazu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ili (da)

umre poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa (da) budem od (tj. između tih) ljudi u tom stepenu, pa (da) neće govoriti (sa) mnom (ni) jedan od njih (dok sam god živ) i neće klanjati na mene (meni niko dženazu kad umrem na kraju življenja). Pa je spustio Allah naše pokajanje na Svoga vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada je ostala (ta) zadnja trećina od (te) noći, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je kod Umu Seleme (u času kada je dobio objavu o primanju našega pokajanja). A bila je Umu Selema dobročiniteljka u mome stanju, potištena (zabrinuta) u mojoj stvari, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O Umu Selemo! Povratilo se je na Kaba (tj. Primljeno je pokajanje Kabovo)." Rekla je: "Pa zar neću poslati k njemu, pa (da) obeselim njega?!" Rekao je: "Tada će razbiti (slomiti) vas (ti) ljudi, pa će spriječiti vama (to) spavanje ostali (dio, ostatak te) noći." Čak (tj. Te) kada je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjanje (molitvu te) zore, oglasio je za povraćanje Allaha na nas. A bio je kada se je obeselio (radovao zbog nečega), (takav da) se je sijalo njegovo lice, čak kao da je ono komad od (toga) Mjeseca. I bili smo, o (vas) trojica, (nas trojica, tj. mi smo bili te ličnosti, ti ljudi) koji su se izostavili od (te) stvari, koja se je primila od onih koji su se ispričali (izvinuli), kada je spustio Allah za nas (tj. nama to) povraćanje (to primanje pokajanja). Pa pošto su se spomenuli (oni) koji su lagali (slagali) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (tih) izostalih, pa su se ispričali sa (tom) neistinom (laži), spomenuli su se sa najgorim što se je spomenuo sa njim ijedan (tj. iko). Rekao je Allah - slava Njemu!: "Ispričavaju se vama (k vama) kada ste se vratili k njima, reci: ne ispričavajte se, nećemo vjerovati vama, već je obavijestio nas Allah od vaših vijesti, i vidjeće Allah vaše djelo (vaš rad) i Njegov poslanik....". Ajet (taj vidjeti). GLAVA: "O (vi) koji ste vjerovali, čuvajte se (bojte se) Allaha, i budite (budnite) sa (tim) istinitima.". PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Abdurahmana, sina Abdullaha sina Kaba sina Malika, da je Abdullah, sin Kaba sina Malika - a bio je vodić (vodič slijepoga) Kaba, sina Malika - rekao: čuo sam Kaba, sina Malika (da) priča (svoj slučaj) kada se je izostao (kada je izostao od pohoda na Tebuk) o priči Tebuka: Pa tako mi Allaha ne znam (ni) jednoga (čovjeka da) je iskušao njega Allah u istinitosti (tj. zbog istinitosti toga) pričanja ljepše od (onoga) što je iskušao mene. Nisam se upravio (namjerno) otkako sam spomenuo to poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, do ovoga moga dana (nikakvoj, nijednoj) laži. A spustio je Allah, moćan je i veličajan je, (spustio je) na Svoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista već se je povratio Allah na Vjerovijesnika, i (te) Iseljenike...." do Njegovoga (do Svoga) govora ".... i budite sa (tim) istinitima (iskrenima).". GLAVA Njegovoga govora: "Zaista već je došao vama (jedan) poslanik od (između) vas (doslovno: od osoba vas, od vaših ličnosti), teško je na njega (njemu ono) što ste griješili (što griješite), pohlepan je na vas (da uniđete u raj-dženet), za (te) vjernike je samilostan, milostiv.".

Od (riječi) "erre'fetu" (samilost, najjača milost - od te riječi je atribut "reufun"). PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Ibnu Sebbak da je Zejd, sin Sabita, Ensarija, bio zadovoljan Allah od njega - a bio je od (onih) ko piše (tj. koji su pisali, ispisivali Božiju) objavu - rekao: Poslao je k meni Ebu Bekr ubojstvom stanovnika Jemame (tj. u vrijeme borbe protiv stanovnika Jemame da dođem njemu, pa sam došao (a kod njega je Umer, pa je rekao Ebu Bekr: Zaista Umer je došao meni pa je rekao: "Zaista (to) ubijanje već se je osjetilo vrućim (tj. već se pojačalo, zažestilo na) dan Jemame u (tim) ljudima (veli se da je poginulo 1100, a po nekima 1400 muslimana, a od toga broja 70 hafiza), i zaista ja se plašim da će se osjetiti vrućim (tj. da će se pojačati to) ubijanje za (te) čitače (tj. hafize) u (tim) mjestima (ratištima mogućih budućih sukoba), pa (da) ode mnogo od Kur'ana, osim (jedino) da sakupite njega (Kur'an, tj. da ga napišete svega u jednu zbirku, neka je napisan, pa se tako neće zagubiti ništa od Kur'ana), i zaista ja zaista vidim (smatram da treba ti) da sakupiš Kur'an (tj. da ga napišeš sav, cio u jednu knjigu, u jednu zbirku)." Rekao je Ebu Bekr: Rekao sam Umeru: "Kako (da) činim (učinim jednu) stvar (što) nije učinio nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (dok je bio živ)?" Pa je rekao Umer: "Ono (tj. To) je tako mi Allaha dobro (tj. To što ti predlažem dobra je stvar)." Pa nije prestao Umer (da) se vraća (obraća) meni u njemu (tj. zbog njega - zbog toga pisanja Kur'ana u jednu cjelovitu knjigu, zbirku) dok je rasprostranio (udobrovoljio) Allah za to moja prsa, i vidio sam (taj postupak) koji je vidio Umer (da je ispravan, tj. i na kraju sam smatrao to što je smatrao i Umer da treba da se učini). Rekao je Zejd, sin Sabita: A Umer je kod njega sjedač (tj. sjedi), neće govoriti (tj. ne govori ništa). Pa je rekao Ebu Bekr: "Zaista ti si (jedan) čovjek mlad, pametan, i nećemo sumnjičiti tebe (ne sumnjamo u tebe), pisaše (ti tu) objavu za poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa slijedi se (tj. tragaj za) Kur'anom, pa sakupi njega (pa ga sakupi)." Pa tako mi Allaha da je opteretio mene prenošenjem (nekoga, jednoga) brda od (tih) brda, ne bi bilo teže na mene (meni to) od (onoga) što je zapovjedio meni za njega od sakupljanja Kur'ana. Rekao sam: "Kako (da) činite vas dvojica (jednu) stvar (što) nije činio nju Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (za života)?" Pa je rekao Ebu Bekr: "Ono je (To je) tako mi Allaha dobro (to da se učini)." Pa nisam prestao (da) se vraćam (obraćam, tj. da protuslovim) njemu dok je rasprostranio (otvorio) Allah moja prsa za (taj postupak) koji (je to što) je rasprostranio Allah za njega prsa Ebu Bekra i Umera. Pa sam ustao, pa sam se slijedio (tragao, istraživao, ispitivao) Kur'an (da) sakupim njega iz (tih) krpa (tj. komada platna na kojem je bio pisan Kur'an), i (tih kostiju od) plećaka (pleća), i grana (palminih sa kojih je odstranjeno lišće) i (iz) prsa (tih) ljudi (koji su znali napamet Kur'an), čak sam našao od sure Tevbe (to je drugi naziv, drugo ime sure Beraete) dva ajeta sa Huzejmetom Ensarijom, nisam našao njih dva (ni) sa jednim (drugim) osim njega (nisam našao ta dva ajeta ni kod koga drugog osim kod njega, tj. niko drugi osim njega nije znao napamet ta dva ajeta, a to su): "Zaista već je došao vama (jedan) poslanik od vaših osoba, teško je na njega (njemu ono) što ste griješili, pohlepan ja na vas (da uniđete u raj)....." do njegovoga kraja (tj. do kraja toga ajeta i onoga ajeta iza njega). I bile su (te) stranice koje (su te što) se je sakupio u njima Kur'an (nalazile su se) kod Ebu Bekra (sve do časa) dok je usmrtio njega Allah. Zatim kod

Umera dok je usmrtio njega Allah, zatim kod Hafse, kćeri Umera. Slijedio je njega (Šuajba) Usman, sin Umera, i Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba. A rekao je Lejs: Pričao mi je Abdurahman, sin Halida, od Ibnu Šihaba, i rekao je: ...... sa Ebu Huzejmetom Ensarijom..... A rekao je Musa od Ibrahima: pričao nam je Ibnu Šihab: ....... sa Ebu Huzejmetom..... A slijedio je njega (Musa-a) Jakub, sin Ibrahima, od njegovoga (tj. od svoga) oca (pričajući). A rekao je Ebu Sabit: Pričao nam je Ibrahim i rekao je: ...... sa Huzejmetom, ili Ebu Huzejmetom.....

(Ne slažu se ovdje prenosioci ovoga hadisa: jedni kažu da je ta dva ajeta Zejd našao kod Huzejmeta, a drugi kažu kod Ebu Huzejmeta.)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

SURA JUNUS

A rekao je Ibnu Abas: "..... fahteleta (pa se je pomiješalo)....." (to znači): Pa je izniklo sa (tom) vodom (zbog te vode bilje, rastinje) od svake boje. "I rekli su: Uzeo je sebi Allah dijete; slava Njemu (tj. Čist i uzvišen je On od toga)!? On je imućan (tj. nepotreban, neovisan od toga-ne treba Mu to),....". A rekao je Zejd, sin Eslema (govoreći o značenju riječi u ajetu u suri Junusu): "..... da je za njih noga (stopalo) istine (da oni imaju nogu istine)...." (to) je Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Mudžahid: Dobro (tj. ".... da je za njih noga istine...." to znači ".... da je za njih dobro...." - a to će reći "da oni imaju dobro kod svoga Gospoda...."). Govori se: "..... to su znakovi...." - misli (na to da kaže): ovo su znakovi Kur'ana. (To hoće da kaže zamjenica "tilke" koja doslovno znači: "ona, one, ono", ima nekada značenje: "ova, ovo", ili: "ta, to".) Slično njemu (tome upotrebljavanju zamjenice trećega lica u značenju zamjenice drugoga lica) je (i u ajetu): "..... hatta iza kuntum fil-fulki ve džerejne bihim (te kada ste bili u tim lađama i tekle-plovile - su sa njima)....", značenje je: "bikum" (sa vama su tekle, plovile lađe po moru). "..... da'vahum...." je (što i) "duauhum": njihova molitva (molba). "..... uhita bihim (obuhvatili se se oni, opkolili su se oni)...." je (značenja) "denev minel-heleketi": približili su se (oni svojoj) propasti. "..... ehatat bihi hatietuhu (obuhvatila je njega njegova pogreška).....". "..... fettebeahum...." i "etbeahum" je jedno (istoga značenja): pa je slijedio njih (išao je za njima). "..... adven....." je od (izraza) "el-udvanu": neprijateljstvo. A rekao je Mudžahid (govoreći o značenju riječi) "I da požuruje Allah (tim) ljudima (to) zlo njihovim traženjem žurbe za (to) dobro.....", (to) je govor (toga) čovjeka za svoje dijete i svoju imovinu kada se je rasrdio: Moj Bože! Ne blagoslovi u njemu, i prokuni ga! ".... zaista bi se izvršio k njima njihov rok...." (to) je (značenja): zaista bi se uništio (onaj) ko se je proklinjao (na koga se je tražilo Božije prokletstvo), i zaista bi usmrtio njega (Allah). "Za (one) koji su činili lijepo je najljepša....." (to znači da će oni koji čine lijepu rabotu imati) sličnu njoj lijepu (nagradu u raju) i (jedno) povećanje (a to povećanje, višak nagrade) je praštanje (pogrešaka). A rekao je neko drugi (osim njega da) je (povećanje, višak nagrade vjernikovo) gledanje ka Njegovom licu (tj. u Božije lice, biće). "El-kibrijau" je (što i) "el-mulku": vlast. "I prešli smo sa Israelićanima (to) more (tj. Preveli smo Israelićane preko toga mora), pa je slijedio njih faraon i njegove vojske nasiljem i

neprijateljstvom (tj. iz nasilja i neprijateljstva), čak (te) kada je stigao (zadesio) njega (taj) potop (potopljenje, utopljenje, ugušenje vodom), rekao je: "Vjerovao sam (tj. Vjerujem) da ono nema božanstva osim (Jedini Bog Allah) koji (je to taj što) su vjerovali u Njega (što vjeruju Njega) Israelićani, i ja sam od (tih) muslimana (ljudi koji su se predali tome Jedinome Bogu)."." "..... nundžike...." je (značenja): bacamo tebe na (jednu) uzvišicu od (te) zemlje (kopna), a on (taj izraz "nedžvetun") je (što i) "ennešezu": vis (visoko tlo), (i što i) "el-mekanul-murtefiu": uzdignuto mjesto. PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Došao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, a (ti) Židovi poste ašura' (deseti dan mjeseca muharrema), pa su rekli: Ovo je dan (što) se je pokazao (pobjednikom) u njemu Musa nad faraonom. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svojim drugovima: "Vi ste preči za Musa-a (preči Musa-u) od njih, pa postite." SURA (BOŽIJEGA POSLANIKA) HUDA, NA NJEGA (BOŽIJI) B LAGOSLOV I POZDRAV (MIR, SPAS)! (Sura Huda, znači Sura u kojoj se spominje ime i događaj Božijega poslanika Huda a.s. koji se je desio njemu sa njegovim narodom. To ne znači da se u toj suri ne spominje i još neki Božiji poslanik osim Huda a.s. To isto vrijedi i za imena ostalih sura koja se nazivaju po imenima Božijih poslanika, pa to neka se ima u sjećanju, na umu, jer se ova napomena neće više obnavljati.)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. Rekao je Ibnu Abas: ".... asibun." je (što i) "šedidun": žestok (jak). "la džereme...." je (što i) "bela": da. A rekao je (drugi) osim njega (osim Ibnu Abasa): ".... ve haka...." je (što i) "nezele": sišao je. ".... jehiku...." je (što i) "jenzilu": silazi. ".... jeusun...." je (atribut na oblik) "feulun" od (glagola) "jeistu": očajavao sam (izgubio sam nadu). A rekao je Mudžahid: ".... tebteis...." je (što i) "tahzen": žalosti se. ".... jesnune sudurehum (naginju svoja prsa)...." je (izraz kojim se ovdje označava) sumnja i kleveta u (tu) istinu (tj. na tu istinu). "..... zato (da) se sakriju od Njega...." (to znači): od Allaha ako su mogli (tj. ako mogu). A rekao je Ebu Mejserete: "El-evvahu" je (značenja): Milostivi, u abesinskom (jeziku). A rekao je Ibnu Abas: ".... badier-re'ji...." je (ono) što se je pokazalo nama (što se pokazuje nama). A rekao je Mudžahid: "El-Džudijju" je (jedno) brdo u Džeziri. (Džezira je sjeverozapadni dio Mezopotamije.) A rekao je Hasen: ".... zaista ti si, zaista si ti (onaj) blagi...." (to znači da) se ismijavaju (ismjehivaju oni) sa njim. A rekao je Ibnu Abbas: ".... akli'f...." je (što i) "emsiki": zadrži

(ustegni). ".... asibun...." je (što i) "šedidun": žestok. ".... la džereme...." je (što i) "bela": da. ".... ve farettennuru...." je (značenja) "nebe'al-mau": izvirala je (provrila, provrela je ta) voda. A rekao je 'Ikrimete: Lice (površina) Zemlje (je "ettennuru"). "Zar ne! Zaista oni naginju (savijaju) svoja prsa zato (da) se sakriju od Njega; zar ne! kada traže da se pokriju svojim odjećama, zna (On ono) što taje (sakrivaju oni) i što iznose javno; zaista On je znalac za vlasnicu (tih) prsa (tj. za tajnu koja zaokuplja i muči prsa).". A rekao je (drugi) osim njega: ".... ve haka...." je (što i) "nezele": sišao je (sišlo je, pogodilo je). ".... jehiku...." je (što i) "jenzilu": silazi. "Jeusun" je (oblik) "feulun" od (glagola) "jeistu": izgubio sam nadu (očajavao sam). A rekao je Mudžahid: "..... tebteis...." je (što i) "tahzen": žalosti se. ".... jesnune sudurehum (naginju svoja prsa)...." je (izraz kojim se označava) sumnja i sumnjanje u (tu) istinu. ".... zato (da) se sakriju od njega...." - od Allaha ako su mogli (tj. ako mognu). PRIČAO NAM JE Hasen, sin Muhameda sina Sabaha, pričao nam je Hadždžadž, rekao je: rekao je Ibnu Džurejdž: izvijestio me je Muhamed, sin Abada sina Džafera, da je on čuo Ibnu Abasa (da) čita: "Ela innehum tesnevni suduruhum (Zar ne! Oni su zaista takvi da vrlo mnogo naginju njihova prsa)....". Rekao je: Pitao sam ga o njemu (o ovome ajetu), pa je rekao: "Ljudi (neki) su bili (takvi da) se stide da se osame (da odu u nužnik), pa (da) dopru ka (tom) nebu (a to znači da im stidni, sramotni organi, udovi ugledaju nebo, okrenu se ka nebu); i (stidjeli su se) da spolno opće (sa) svojim ženama, pa (da) dopru (tj. da im se okrenu spolni udovi) ka (tom) nebu. Pa je sišao taj (ajet; sišlo je to) o njima." PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Ibnu Džurejdža, i izvijestio me je Muhamed, sin Abbada sina Džafera, da je Ibnu Abas čitao: "Ela innehum tesnevni suduruhum (Zar ne! Zaista oni su takvi da se vrlo mnogo naginju njihova prsa)....". Rekao sam (Ibnu Abbasu koji je imao svoj nadimak Ebul-Abas): "O Ebul-Abase! Šta je (značenja) "..... vrlo mnogo se naginju njihova prsa...."?" Rekao je: "Bio je (izvjesni) čovjek (običaja da) spolno opći (sa) svojom ženom, pa se stidi; ili (da) se osami (tj. ili da obavlja nuždu, ispražnjava se), pa se stidi (pa ga je stid). Pa je sišao (ajet): "Zar ne! Zaista oni su (takvi da) se naginju (savijaju) njihova prsa....". PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Amr, rekao je: Čitao je Ibnu Abas: "Zar ne! Zaista oni naginju (savijaju - jesnune) svoja prsa zato (da) se sakriju od Njega; zar ne!, kada traže da se pokriju svojim odjećama....". A rekao je (drugi) osim njega (osim Amra) od Ibnu Abasa (da je on rekao o riječi) ".... jestagšune...." (da) je (ona istoga značenja što i) "jugattune ru'usehum": pokrivaju svoje glave. ".... sie bihim (bilo se je loše za njih)...." je (značenja) bilo je loše njegovo (Lutovo) mišljenje o njegovom narodu (loše je mislio on o svome narodu). ".... ve daka bihim (i stijesnilo se je sa njima)...." je (značenja): sa njegovim gostima (tj. zbog njegovih gostiju bojeći se on da mu goste ne napastuju pripadnici njegovoga naroda). "..... bi kit'in minellejli (u komadu, odsječku od te noći)...." je (značenja): u crnoći (tj. kada se smrkne). ".... ilejhi unibu...." je (što i) "erdžiu": k Njemu se vraćam. GLAVA Njegovoga govora: ".... a bilo je Njegovo prijestolje na (izvjesnoj) vodi....".

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Rekao je Allah, moćan je i veličajan je: "Troši (Dijeli, čovječe), trošiću (dijeliću) na tebe!" I rekao je: "Ruka Allaha je puna, neće okrnjiti nju obilna potrošnja (u toj) noći i danu (tj. neće umanjiti ono što je u Božijoj ruci lijevajuće, obilno davanje, darivanje danju i noću razne blagodati koje daje svima stvorenjima)." I rekao je: "Da li ste mislili (Jeste li vidjeli da ono) što je potrošio (podijelio) otkako je stvorio (to) nebo i Zemlju, pa zaista ono nije okrnjilo (ono) što je u Njegovoj ruci. I bilo je Njegovo prijestolje na (toj) vodi, i u Njegovoj ruci je (ta) vaga, spušta i podiže." ".... iaterake (pogodio je tebe)...." je (oblik) "iftealtu" (tj. "ifteale") od (riječi) "arevtuhu" to jest (tj. a "arevtuhu" je značenja što i) "esabtuhu": pogodio sam ga. I od njega (od toga glagola) je (i izreka): "Ja'ruhu va'terani": pogađa njega i poklapa (pokriva) mene. ".... uzimač za njezinu kiku...." to jest: u Njegovoj vlasti i Njegovoj snazi (moći) je. "Anidun", i "anudun" i "anidun je jedno, on (taj izraz označava) pojačanje tiranije (nadmenosti, oholosti, samovolje). ".... i govore (ti) svjedoci....", njegova jednina (tj. jednina od izraza "el-ešhadu") je "šahidun" (svjedok), kao (što je slučaj sa izrazom) "sahibun" (drug - a množina je) "ashabun" (drugovi). ".... ista'merekum...." je (značenja) učinio vas je stanovnicima (Zemlje). (Rekne se:) "Eamertuhuddare fe hije umra": Nastanio sam ga (u tu) kuću (da stanuje u njoj dok je on živ, ili dok sam ja živ), pa ona (je) životna (tj. ta kuća je doživotna na uživanju); "džealtuha lehu": učinio sam nju (kuću) njemu. ".... nekirehum (smatrao je nepoznatima njih, nije prepoznavao njih)....", i "enkerehum i istenkerehum" je jedno (jednoga značenja). ".... hamidun medžidun (hvaljen, slavljen)....", kao da je on (tj. taj oblik "medžidun") "feilun" od (oblika) "madžidun". "Mahmudun" (je značenje oblika "hamidun", a ta oba oblika su) od "hamide" (hvalio je). "Sidždžilun" je (značenja taj) žestoki veliki. "Sidždžilun i sidždžinun" je (jednoga značenja, istoga značenja). A (harf - slovo) "l" (lam) i "n" (nun) su dvije sestre (tj. dva brata - a to će reći srodni su, i kao takvi, dolaze jedno mjesto drugoga, što i ove dvije riječi potvrđuju, koje imaju isto značenje i oblik s tom razlikom što je u jedne na kraju "l", a u druge "n" - "sidždžilun" i "sidždžinun"). A rekao je (pjesnik) Temim, sin Mukbila: "I (ponekih) pješaka (što) udaraju (te) kacige jutrom (u ručanicu) Udaranjem, međusobno se oporučuju za njega (ti) junaci, žestokim." (To jest: Udaranjem....... žestokim, jakim. U tome stihu je, dakle, upotrebljena riječ "sidždžinun" u značenju žestok, jak. To je svrha navođenja stiha.) "I ka Medjenu njihovoga brata Šuajba....", to jest: ka stanovnicima Medjena, jer zaista Medjen je (jedan) grad. A slično njemu (slično tome) je: "I pitaj (to) selo....", "i pitaj (tu) karavanu...." - misli (na) stanovnike (toga) sela i karavane. ".... iza vas leđno (tj. iza vaših leđa)....", govori (tj. hoće da kaže): niste se obzirali k Njemu. I govori se (I kaže se za nekoga čovjeka) kada nije izvršio (taj) čovjek njegove potrebe: bio leđima (za leđima) sa mojom potrebom; i: učinio si mene leđno (leđnim, tj. bacio si me za leđa). A (izraz) "ezzihrijju" je ovdje (u ovoj poslovici, a ne u ajetu - to) da uzmeš sa sobom (jednu) jahalicu (jahaću životinju) ili (neku) posudu (vreću da) tražiš pomoći u njoj (da je imaš u zaleđu za svaki slučaj). "..... eraziluna...." je (što i) "sukatuna": naš otpadak (naši otpaci, naši nitkovi). ".... idžrami (moje griješenje).....", on (taj izraz) je infinitiv od "edžremtu", a neki (od) njih govori

(da je to od) "džeremtu". "El-fulku" i "el-feleku" je jedno (tj. imaju isto značenje), a ona (ta riječ) je (ta) lađa i lađe. "Mudžraha" (tj. ".... medžraha....") je (što i) "medfeuha": njezino odbijanje (tj. njezino kretanje na plovidbu), a on (taj izraz "mudžra, medžra") je infinitiv (glagola) "edžrejtu" (dao sam teći, tj. pokrenuo sam, potjerao sam). A "ersejtu" je (što i) "habestu": zadržao sam. A čita se ".... mersaha (njezino ustaljivanje, ukotvljenje)...." od (izraza) "reset hije": ustalila se je ona, "..... ve medžraha (i njezino tečenje, plovljenje)...." od (izraza) "džeret hije": tekla je ona. I (čita se još i ovako): ".... mudžriha ve mursiha (davaoca tečenja njoj i ustaljivača nje, tj. njezinoga pokretača i njezinoga ustaljivača, umirivača)...." od (izraza) "fu'ile biha": učinilo se je s njom (to). "Errasijatu" je (značenja) "sabitatun": stalne (ustaljene). GLAVA Njegovoga govora: "..... i govore (ti) svjedoci: Ovi su (oni) koji su lagali na svoga Gospoda; zar ne! prokletstvo Allaha na (te) silnike (nasilnike)!". Jednina (od riječi) "el-ešhadu" je "šahidun" (svjedok), kao "sahibun" (drug) i "ashabun" (drugovi). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid i Hišam, rekla su njih dvojica: pričao nam je Katadete od Safvana, sina Muhriza, rekao je: Dok Ibnu Umer ophodi kadli se pojavi (jedan) čovjek, pa je rekao (pa reče): "O Ebu Abdurahmane!" Ili je rekao: "O Ibnu Umere! Da li si čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da je išta rekao) o (tom) sašaptavanju (tajnom razgovoru između Uzvišenoga Allaha i vjernika na sudnjem danu)?" Pa je rekao: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Približiće se (taj) vjernik svome Gospodu." A rekao je Hišam: "Biće blizu (taj) vjernik, čak (da) će staviti na njega Svoju stranu, pa će ustanovljavati (utvrđivati, konstatovati) njemu za njegove grijehe: "Poznaješ (li svoj) grijeh taj (i taj)?" Govoriće: "Poznajem, moj Gospode! Govoriće "Poznajem.", dva puta. (To jest: Dva puta će reći: Poznajem.). Pa će reći (Uzvišeni Allah): "Pokrio sam ih (grijehe tvoje, čovječe vjerniče) u (toj) zemnosti (u tvom životu na Zemlji), i opraštam ih tebi danas." Zatim će se saviti stranice njegovih lijepih djela. A što se tiče (tih) drugih, ili (tih) bezvjernika, pa dozivaće se na glavama (tih) svjedoka (tj. pred tim svjedocima): "Ovi su (ti) koji su lagali na svoga Gospoda." A rekao je Šejban od Katadeta: pričao nam je Safvan. GLAVA Njegovoga govora: "I takođe je (tj. I takvo je) uzimanje (tj. kažnjavanje) tvoga Gospoda kada je uzimao (kažnjavao ta) sela, a ona su silna (a ona su pravila nasilje); zaista Njegovo uzimanje je bolno, žestoko.". "Errifdul-merfudu" je (što i) "el-avnul-muinu": pomagajuća pomoć (pomažuća, pomoć, tj. pomoć koja pomaže, koristi). "Refedtuhu" je (što i) "eantuhu": pomogao sam ga. ".... terkenu...." je (što i) "temilu": naginjete se (tj. ne naginjite se, ne naginjite ka silnicima). "Fe levla kane...." je (što i) "Fe hella kane": Pa zašto nije bilo (doslovno: Pa da li nije bilo). ".... utrifu...." je (što i) "uhliku": uništili su se (bili su oni uništeni). A rekao je Ibnu Abas: ".... zefirun ve šehikun...." je (jedan glas) žestok i (jedan) glas slab.

(Ima još mnogo tumačenja šta je "zefirun", a šta je "šehikun".) PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ebu Muavijete, pričao nam je Burejd, sin Ebu Burdeta, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Allah zaista postupa blago (tj. polagano, bez žurbe) za (toga) nasilnika (tj. postupa blago sa tim silnikom), dok (te) kada je uzeo njega (kada ga kazni), nije spasio njega (nije pustio njega sa se riješi kazne - ne oprašta mu)." Rekao je: Zatim je čitao: "I takođe (I takvo) je uzimanje (tj. kažnjavanje) tvoga Gospoda kada je uzimao (kada je kažnjavao ta) sela, a ona su nasilna, zaista Njegovo uzimanje je bolno, žestoko.". GLAVA Njegovoga govora: "I uspostavljaj (tj. obavljaj tu) molitvu (na) dvama krajevima (toga) dana i (u) blizinama od (te) noći (tj. i u časovima noći koji su blizu dana; ili: u jednoj skupini te noći); zaista (ta) lijepa djela odvode (tj. poništavaju ta) loša djela; to je (jedna) opomena za (te) opominjače (koji se opominju, koji se sjećaju Uzvišenoga Boga).". ".... ve zulefen...." je (značenja: u jednim) časovima poslije (nekih) časova. I od njega (od toga) se je imenovala (tj. nazvala svojim imenom i) Muzdelifa (jer u nju dolaze hodočasnici u prvim časovima noći; ili zbog toga što se u njoj približuju hodočasnici Uzvišenom Allahu svojim vršenjem propisa hodočašća - zulfetun - zulefun znači i čas, i stepen, stupanj). "Ezzulefu" je stupanj poslije stupnja (stepen poslije stepena). A što se tiče (riječi) "zulfa" (blizina), pa (to) je infinitiv (i ima značenje isto kao što je) od (riječi) "el-kurba": najbliža (rodbina, ili uopće blizina). "Izdelefu" je (što i) "idžtemeu": sakupili su se. ".... ezlefna...." je (što i) "džema'na": sakupili smo. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Sulejman Tejmija od Ebu Usmana, od Ibnu Mes'uda, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega, da je (jedan) čovjek pogodio od (jedne) žene (jedan) poljubac (tj. da je jedan čovjek poljubio jednu ženu tuđu), pa je došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je to spomenuo njemu, pa se je spustilo na njega (tj. njemu ovo, tj. ovaj ajet): "I uspostavi (tu) molitvu (na) dvama krajevima (toga) dana i (u) blizinama (ili: i u časovima te) noći; zaista (ta) lijepa djela odvode (poništavaju ta) loša djela; to je (jedna) opomena za (te) opominjače (za koji se opominju i sjećaju Uzvišenoga Allaha)." Rekao je (taj) čovjek: "Je li za mene ova (objava, tj. Je li ovaj ajet vrijedi za mene samoga)?" Rekao je (Muhamed a.s.): "Za (svakoga) ko je radio sa njom (tj. po ovoj objavi, po ovome ajetu) od moje sljedbe (od moga naroda)." SURA JUSUFA - NA NJEGA (BOŽIJI) BLAGOSLOV I POZDRAV (ILI: NJEMU BLAGOSLOV I MIR)!

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. A rekao je Fudajl od Husajna, od Mudžahida: ".... mutken (tako neki čitaju umjesto "mutteke'en")...." je (što i) "el-utrudždžu": limun (neka vrsta limuna). Rekao je Fudajl: Limun

je u abesinskom jeziku "mutken". A rekao je Ibnu 'Ujejnete (pričajući) od (jednoga) čovjeka, od Mudžahida: "Mutken" je svaka stvar (što) se je sjekla (odsjekla, presjekla) sa (tim) nožem (tj. pomoću noža). A rekao je Katadete: ".... le zu 'ilmin...." je (značenja): činitelj sa (onim, tj. prema onome) što je znao. (Doslovno "le zu ilmin" znači: zaista posjednik znanja, tj. zaista učen, znan.). A rekao je Ibnu Džubejr: "Suvaun" je pehar (toga) Perzijanca (tj. perzijski pehar) koji (je takav da) se sastaju njegova dva kraja, pijahu (bili su običaja da piju) s njime (tj. iz njega) Nearapi (tj. Perzijanci). A rekao je Ibnu Abas: ".... tufenniduni...." je (značenja) "tudžehhiluni": smatrate neznalicom mene. A rekao je (drugi) osim njega: "Gajabetun", svaka stvar (što) je dala odsustvovati od tebe (jednoj, nekoj drugoj) stvari, pa ona je "gajabetun". (To je po nekima podzemna udubina, hodnik takav da ne vidiš stvar koja se u njemu nalazi jer ti vid do nje ne dopire.) A "eldžubbu" je (taj) bunar koji se nije savio (tj. koji nije uređen i podzidan unutra.). ".... bi mu'minin lena...." je (značenja) "bi musaddikin": potvrđivač (tj. nisi onaj koji vjeruje nama, ne vjeruješ nam...). ".... ešuddehu (svoju snagu, žestinu, tj. punoljetnost)...." (to) je (vrijeme) prije (nego) da uzme (čovjek da ide) u (to) okrnjenje (svoje snage, tj. to je vrijeme čovjekovoga života prije nego čovjek pođe da nazaduje, da se smanjuje njegova snaga i sposobnost umna i fizička, tjelesna). Govori se: Dopro je svojoj snazi; i: doprli su (oni) njihovoj (svojoj) snazi. (To jest: "El-ešuddu" se rekne i za jednu osobu i za više osoba, pa se zbog toga smatra da je to imenica koja nema množine, ili imenica u množini koja nema jednine.) A rekao je neki (od) njih (stručnjaka za jezik): Jednina nje (te riječi "el-ešuddu") je "šeddun". A "el-muttekeu" je (ono) što si se naslonio na njega radi pića, ili radi pričanja (razgovora) ili radi hrane (jela). A neistinu je rekao (onaj) koji je rekao (da to znači) limun. I nije u govoru Arapa (taj) limun (tako nazivan). Pa pošto se je prepiralo na njih (protiv njih pošto su iznešeni dokazi) za (to) da je ono (značenje te riječi taj) naslonjač od (nekih) jastuka, pobjegli su ka gorem od njega (od tvrđenja da je to limun), pa su rekli: Samo je ono "el-mutku", sa sukunom (na harfu, slovu) "t". A "el-mutku" je samo kraj sikilja (klitorisa), i od toga (tj. i zbog toga) reklo se je njoj (tj. rekne se ženskoj osobi) "metkau" (žena koja ima klitoris, koja nije obrezana, osunećena), i "ibnul-metkai" (sin neobrezane). Pa ako je bilo (bio) tude limun (kakvoga limuna, tj. ako se radi tude u ajetu o kakvome limunu), pa zaista on je (bio) poslije (toga) naslonjača (tj. poslije jela za vrijeme kojega su se naslonjali na naslonjač). ".... šegafeha...." govori se (da to znači što i) "belega ila šigafiha": dopro je do njezinoga "šigafa", a on (šigaf) je oklop (omot) njezinoga srca. A što se tiče "šeafeha", pa (to je) od (riječi) "mešufun": lud (poludio, izbezumljen, rasejan). ".... asbu...." je (značenja) "emilu": naginjem (nageću). ".... adgasu ahlamin...." je (ono) što nema (nikakvoga) tumačenja za njega (nema mu nikakvoga protumačenja). A "eddigsu" je punjenje (te) ruke (tj. pregršt ruke, šaka) od sijena (trave) i (onoga) što je slično njemu (tome). I od njega je: "I uzmi sa tvojom (svojom) rukom svežanj (tj. šaku, pregršt, smotuljak jedan)....", (a) ne od Njegovoga govora "..... adgasu ahlamin.....", jednina njezina (tj. jednina od riječi "adgasu") je "digsun". "..... nemiru....." je od (riječi) "el-miretu": hrana, životne namirnice (naročito koje je čovjek pohranio). ".... i povećavamo sebi mjerenje (jedne) deve...." (tj. dobili smo više za toliko koliko) što nosi (jedna) deva (za tovar deve). ".... ava ilejhi...." je (značenja) "damme ilejhi": privukao je k njemu (k sebi). "Essikajetu" je (što i) "mikjalun": posuda (za mjerenje). ".... istej'esu...." je (što i) "je'isu": očajavali su (izgubili su nadu oni). ".... i ne očajavajte od milosti Allaha....", značenje njegovo je (ta) nada (nadanje). ".... halesu nedžijjen...." je (značenja) "iaterefu nedžijjen": povodili su se tajno (doslovo: poznavali su se tajno; a to će reći: odstranili su se, osamili su se tajno). A (ta) množina (od "nedžijjun") je "endžijetun".

"Jetenadževne" (međusobno se sašaptavaju, tajno razgovaraju). Jedan (taj) je "nedžijjun", a (ta) dva i (ta) množina (tj. i za dvojicu i za više njih opet izraz) je "nedžijjun" i (nekad i množina od toga) "endžijetun". "..... tefte'u...." je (značenja) "la tezalu": nećeš prestati (Neprestano činiš). "..... haredan...." je (značenja) bolestan (opao od bolesti, usahnuo, pokvarenoga tijela od bolesti), topi (rastopi) tebe (ta) tuga (žalost). ".... tehassesu...." je (značenja) "tehabberu": izvijestite se (nastojte sebi pribaviti vijest, vijesti, podatke). ".... muzdžatin...." je (što i) "kaliletin": malene (malena, mala, malobrojna). ".... gašijetun min 'azabillahi (jedna poklapačica od kazne Allaha)...." je (izraz koji ovim načinom znači jedna Božija kazna) opća, obuhvatna. GLAVA Njegovoga govora: ".... i upotpunjava Svoju blagodat na tebe i na rod (obitelj) Jakuba kao što je upotpunio nju na tvoja dva oca (djeda i pradjeda) otprije Ibrahima i Ishaka.....". PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Abdusamed od Abdurahmana, sina Abdullaha sina Dinara, od njegovoga oca, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Plemeniti je sin plemenitoga, sina plemenitoga sina plemenitoga (Ili: Plemeniti je sin plemenitoga, (koji) je sin plemenitoga (koji) je sin plemenitoga): Jusuf, sin Jakuba sina Ishaka sina Ibrahima." GLAVA Njegovoga govora: "Zaista već je bilo u Jusufa i njegove braće (nekih) znakova za (te) pitače (za te koji pitaju, ispitivaju).". PRIČAO MI JE Muhamed, izvijestio nas je Abdete od Ubejdulaha, od Seida, sina Ebu Seida, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega, rekao je: Upitao se je (Upitan je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (o tome) koji čovjek (između ljudi) je najplemenitiji, (pa) je rekao: "Najplemenitiji (od) njih kod Allaha je najbogobojazniji (od) njih." Rekli su: "Nije o ovome (da) pitamo tebe (Ne pitamo te o tome; Ne pitamo te za to). Rekao je: "Pa najplemenitiji (od tih) ljudi je Jusuf, vjerovijesnik Allaha, (koji) je sin vjerovijesnika Allaha (koji) je sin vjerovijesnika Allaha (koji je) sin prijatelja Allaha (ili: Jusuf, vjerovijesnik Allaha, sin vjerovijesnika Allaha, sina vjerovijesnika Allaha sina prijatelja Allaha)." Rekli su: "Nije o ovome (da) pitamo tebe (Ne pitamo te o tome)." Rekao je: "Pa o rudnicima (tj. o plemenima tih) Arapa pitate (li) mene?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Pa najbolji (između) vas u predislamlju su najbolji (između) vas (i) u Islamu kada su razumjeli (shvatili propise Islama)." Slijedio je njega (Abdeta) Ebu Usamete od Ubejdulaha.

GLAVA Njegovoga govora: ".... rekao je: Nego uljepšale su vama vaše duše (nekakvu) stvar; pa lijepo strpljenje je (moj postupak u ovome slučaju)....". ".... sevvelet...." je (što i) "zejjenet": nagizdala je (nakitila je). PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, od Ibnu Šihaba. Rekao je: A pričao nam je Hadždžadž, pričao nam je Abdullah, sin Umera, Numejrija, pričao nam je Junus, sin Jezida, El-Ejlija, rekao je: čuo sam Zuhriju, čuo sam 'Urveta, sina Zubejra, i Seida, sina Musejjeba, i 'Alkameta, sina Vakkasa, i Ubejdulaha, sina Abdullaha, od hadisa Aiše, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada su rekli njoj stanovnici (te) laži (tj. ti lažovi ono) što su rekli, pa je očistio nju (Aišu) Allah (tj. objavio je njezinu, njenu nevinost). Svaki (pojedinac) pričao je meni (jednu) skupinu (pojedinosti) od (toga) hadisa. Rekao je (između ostaloga) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ako si (ti, Aišo,) bila čista (nevina), pa očistiće tebe Allah. A ako si bila učinila (neki) grijeh, pa traži oprost (od) Allaha, i pokaj se k Njemu." Rekla sam: "Zaista ja tako mi Allaha neću naći (tj. ne nalazim nikakvoga drugoga) primjera osim oca Jusufovoga: "..... pa lijepo strpljenje je (moj postupak), a Allah je (onaj) od koga se traži pomoć na (ono, tj. protiv onoga) što opisujete." I spustio je Allah (ajete): "Zaista (oni) koji (su) donijeli (tu) laž su (jedna) družina od vas..." (to) deset ajeta. PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Ebu Avanete od Husajna, od Ebu Vaila, rekao je: pričao mi je Mesruk, sin Edžde-a, rekao je: pričala mi je Umu Rumana, a ona je mati (majka) Aiše, rekla je: Dok smo ja i Aiša (sjedile), uzela je nju (ta) vrućica (groznica), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Možda je (to) u pričanju (tj. Možda je to zbog pričanja koje) se je pričalo (o njoj)." Rekla je (Umu Rumana): "Da." I sjela je Aiša (ustavši, podigavši se sa postelje, pa) je rekla: "Primjer moj i primjer vaš je (ili: Primjer mene i primjer vas je) kao Jakuba i njegovih sinova: "..... nego uljepšale su vama vaše duše (nekakvu) stvar; pa lijepo strpljenje je (moj postupak), a Allah je (onaj) od koga se traži pomoć na (ono) što opisujete.". GLAVA Njegovoga govora: "I htjela je njega (tj. zavodila, nastojala je da zavede njega žena) koja (je ta što) je on u njezinoj kući (da ga zavede) od njegove osobe (na preljub sa njom), i pozaključavala je (ta) vrata i rekla je: hodi ti (dođi ti)!....". A rekao je 'Ikrimete: "Hejte leke" u havranijskom jeziku znači (ono što u arapskom književnom jeziku znači) "helumme" (Ovamo!). A rekao je Ibnu Džubejr (da "hejte leke" znači): "Tealeh" (tj. Dođi!). PRIČAO MI JE Ahmed, sin Seida, pričao nam je Bišr, sin Umera, pričao nam je Šubete od Sulejmana, od Ebu Vaila, od Abdullaha, sina Mes'uda:

".... kalet hejte leke....", rekao je: I čitamo njega (ovaj ajet) samo kao što smo se poučili njega (tj. kao što smo poučeni da čitamo njega; riječ "hejte" čitaju neki "kurrai" - čitači, učači Kur'ana na drugi način, čak se navode četiri druga načina čitanja te riječi). ".... mesvahu....." je (što i) "mukamuhu": njegovo prebivanje (prebivalište, boravište). A ".... elfeja...." je (što i) "vedžeda": našli su njih dvoje. ".... našli su (oni) svoje očeve....". "..... elfejna (našli smo)....". A od Ibnu Mes'uda (da je on čitao ajet "Bel adžibte ve jesharune." na ovaj način): "Bel adžibtu ve jesharune (Nego čudim se (ja), a ismijavaju se (oni).)". (Veli se - Kaže se da je ovdje ovo naveo Buharija da pokaže i podsjeti da neki i riječ "hejte" čitaju "hejtu" kao što i riječ "adžibte" neki čitaju "adžibtu".) PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Muslima, od Mesruka, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega, da su Kurejševići (bili proklinjati, proklinjani) pošto su bili spori (tj. pošto su odgađali, zaostajali) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, sa Islamom (sa primanjem Islama), rekao je (Muhamed a.s.): "Moj Bože! Budi dosta meni (Ti protiv) njih sa sedam (nerodnih godina) kao sedam (godina gladnih za vrijeme) Jusufa." Pa je pogodila njih (jedna takva) godina (koja) je obrijala (tj. uništila) svaku stvar (sve), čak su jeli (oni te) kosti, čak je počeo (izvjesni) čovjek (da) pogleda (gleda) ka (tome) nebu, pa vidi između sebe i između njega (neba nešto) kao (taj) dim. Rekao je Allah: "Pa očekuj sebi dan (kada) će donijeti (to) nebo (jedan) dim jasan.". Rekao je Allah: "Zaista mi smo otkrivači (otklanjači te) kazne malo, zaista vi ste vraćači (tj. vi ćete se ponovno vratiti u bezvjerstvo).". Pa zar će se otkriti (tj. otkloniti) od njih (ta) kazna (na) sudnjem danu?! A već je prošao (taj) dim, i prošlo je (to) upropaštavanje (pogubljenje)." GLAVA Njegovoga govora: ".... pa pošto je došao njemu (taj) poslanik, rekao je: "Vrati se ka tvome (svome) gospodaru, pa pitaj njega: šta je umu (onih) žena (tj. šta je bilo onim ženama) koje su isjekle (iskrižale) svoje ruke? Zaista moj gospodar za njihovu varku je znan." Rekao je: "Šta (je) vaše stanje (tj. Šta vam je bilo) pošto ste htjele Jusufa (da zavedete) od njegove osobe?" Rekle su (one): "Osim Allaha!" (tj. "Daleko je Allah od svega lošega i ružnoga! Sveti Bože!").....". A "haše" i "haša" su (riječi kojima se iskazuje jedno) udaljavanje (odstranjivanje) i izuzimanje (nekoga od nedoličnih osebina, osobina; a posebno izražavanje da je Allah daleko od onoga svega što Njemu ne dolikuje, izražavanje da se On od svega nedoličnoga izuzima). ".... hashasa....." je (što i) "vedaha": bio je jasan (bilo je jasno; jasno je). PRIČAO NAM JE Seid, sin Telida, pričao nam je Abdurahman, sin Kasima, od Bekra, sina Mudara, od Amra, sina Harisa, od Junusa, sina Jezida, od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejjeba, i Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pomilovao Allah Luta (ili: Smilovao se Allah Lutu)! Zaista već je bio (na putu da) se sklone (skloni) ka žestokom (jakom) uglu. A da sam ostao u (tom) zatvoru (hapsu) što je (tj. koliko je dugo) ostao Jusuf, zaista bih se odazvao (odmah tom) pozivaču. I mi smo preči od

Ibrahima (da tražimo ono što je on tražio) pošto je (tj. kada je) rekao njemu: "..... a zar nisi vjerovao (a zar ti to ne vjeruješ)?" Rekao je: "Da, ali zato (da) se smiri moje srce....."." GLAVA Njegovoga govora: "Te kada (Čak kada) su očajavali (ti) poslanici (Moji)....". PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, od Saliha, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od nje, rekla je njemu, a on pita nju o govoru Allaha, uzvišen je: "Čak (Te) kada su očajavali (ti Moji) poslanici.....", rekao je: Rekao sam: "Da li "kuzibu", ili "kuzzibu"?" Rekla je Aiša: "Kuzzibu." (Riječ "kuzibu" znači: izvijestili su se za laž, lažno su obaviješteni; a "kuzzibu" znači: oglašavani su za lažove, smatrani su lažovima. Ta se riječ nalazi u tekstu navedenoga ajeta u početku GLAVE, ali nije odmah u cijelosti sav tekst u GLAVI naveden.) Rekao sam: "Pa već su se uvjerili da njihov narod (tj. da su ljudi njihovoga naroda) smatrali za lažove njih, pa šta je ono sa (tom) mišlju (tj. šta znači ta riječ "zannu": mislili su, smatrali su)?" Rekla je: "Da, tako mi života zaista već su se (oni čvrsto) uvjerili u to." Pa sam rekao njoj: "..... i mislili su da su oni već (u takvom položaju da) se njima slagalo (da su lažno obaviješteni o tome da će im doći pomoć od Uzvišenoga Allaha)....". Rekla je: "Zaštita Allaha (tj. Sačuvaj Bože)! Nisu bili (Božiji) poslanici (takvi da) misle (tj. Ne mišljaše oni) to o svome Gospodu." Rekao sam (Pitao sam): "Pa šta je ovaj ajet (htio da izrazi, da rekne)?" Rekla je: "Oni su sljedbenici (tih) poslanika (Božijih, i to oni sljedbenici) koji su vjerovali u svoga Gospoda i potvrđivali su njih (poslanike, tj. smatrali su ih za istinite), pa je dugo bilo (to njihovo) iskušenje, i odgodila se je od njih (Božija) pomoć (do zadnjega časa). Te kada su očajavali (izgubili nadu Božiji) poslanici od (svakoga onoga) ko je smatrao za lažove njih od (ljudi) njihovoga naroda, i mislili su (Božiji) poslanici da su (i) njihovi sljedbenici već smatrali (tj. da su već počeli da smatraju) za lažove njih, došla je (došla bi) njima (poslanicima) pomoć Allaha kod toga (u tom momentu, času)." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Urvete, pa sam rekao: "Možda ona (ta riječ u ajetu da) je ".... kuzibu...." olakšano (bivši slovo "z", tj. nije dvostruko, udvojeno)." Rekla je: "Zaštita Allaha, (Sačuvaj Bože, od značenja) sličnoga njemu!" (Tj. od značenja koje bi se dobilo kada bi se tako čitala ta riječ.)

SURA RA'D (SURA RA'DA; SURA GRMLJAVINE)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA, MILOSTIVOGA. Rekao je Ibnu Abas: ".... kao prostirač svojih dvaju dlanova (šaka)...." (to) je primjer (toga) idolopoklonika koji je obožavao sa Allahom (neko) božanstvo (drugo) osim Njega, (njegov primjer je) kao primjer (toga) žednoga koji pogleda k svojoj mašti (tj. u mašti, u zamisli) u (tu) vodu iz daleka, i on hoće da dohvati nju, a neće moći (tj. a ne može da je dohvati). A rekao je (drugi) osim njega (osim Ibnu Abasa): ".... sehhare...." je (što i) "zellele": potčinio je (učinio je poniznim). "..... mutedžaviratun...." je (što i) "mutedanijatun": međusobno blize. "El-mesulatu", jednina njezina je "mesuletun", a ona je (tj. a ta riječ znači

te) priličnosti i sličnosti. A rekao je: "..... osim slično danima (onih) koji su prošli (postojali prije vas)....". ".... bi mikdarin...." je (što i) "bi kaderin": sa (jednom) količinom (ili: sa jednom odredbom). ".... muakkibatun...." su (jedni) anđeli čuvari, smjenjuju prvi od njih zadnje (doslovno: smjenjuje prva od nje zadnju; a to će reći: od te skupine anđela koji prate i čuvaju ljude dvije su smjene: prvu slijedi uzastopice, ustopice druga, zadnja). I od njega (od toga značenja) reklo se je (rekne se) "el-akibu": slijedeći (idući, naredni, tj. slijedeće pokoljenje, naraštaj, generacija). Govori se: "akkabtu fi eserihi" (slijedio, došao sam u njegovome tragu, tj. došao sam za njim odmah, ustopice). "El-mihalu" je (što i) "el-ukubetu": kazna. ".... kao (taj) prostirač svojih dvaju dlanova ka (toj) vodi...." zato (da) zgrabi na (tu) vodu (tj. da uhvati tu vodu). ".... rabijen (povećavajući se, rastući)...." (to) je od (glagola) "reba" (povećavao se je), "jerbu" (povećava se on). ".... ili (kakve) robe pjena slična njemu....", roba (ta) je (ono) što (je takvo, to da ti) nauživaš se sa njim (tj. što je takvo da se koristiš s njime). ".... džufaen (upijanjem, isušenjem, tj. neiskorišćeno, beskorisno)...." (a ta riječ "džufaen" je od izraza): "edžfe'etil-kidru" (bacio je lonac pjenu, tj. prestao se je pjeniti lonac, a to se za lonac kaže onda) kada je proključao, pa se nadvisila (nad) njega (ta) pjena, zatim se smiri, pa ode (ta) pjena bez (ikakve) koristi; pa također se (tako) razlikuje (ta) istina od (te) neistine. "El-mihadu" je (što i) "el-firašu": dušek (postelja). ".... jedreune...." je (što i) "jedfeune": odbijaju (tj. odvraćaju, uzvraćaju). "Dere'tuhu anni" je (značenja "defa'tuhu": odbio sam ga (od sebe). ".... selamun alejkum....", to jest: "jekulune selamun alejkum" (govore oni: Pozdrav na vas!). ".... ve ilejhi metabi" je (značenje riječi "metabi" što i) "tevbeti": pokajanje moje (".... i k Njemu je moje pokajanje."). ".... e fe lem jej'es...." je (značenja) "lem jetebejjen": nije se razjasnilo (".... pa zar nije bilo jasno? zar se nije razjasnilo...."). ".... kariatun...." je (što i) "dahijetun": nesreća. ".... fe emlejtu...." je (što i) "etaltu": oduljio sam (otegnuo sam - a riječ "emlejtu" dolazi, nastala je) od (riječi) "el-melijju" i "el-milavetu" (el-mulavetu, melijjun: dugo vremena; milavetun i mulavetun: jedno, vrijeme, časak, ili dulji čas vremena). I od njega (tj. od toga) je ".... melijjen (dugo vremena, dulje vrijeme)....". A govori se za (taj) prostrani dugački (predjel) od Zemlje "melen minelerdi (jedna uvala, udolina od Zemlje)". ".... ešekku...." je (što i) "ešeddu": žešći (jači, oštriji), (a ešekku je drugi i treći stepen pridjeva) od (riječi) "el-mešekkatu" (teškoća). "..... muakkibun....", (što i) "mugajjirun": mijenjač (promjenjivač, izmjenjivač). A rekao je Mudžahid: "..... mutedžaviratun (susjedne, blize parcele, komadi)....", dobri (između) njih i nevaljali (između) njih, neobrađeni (nekultivisani dijelovi, komadi zemlje). ".... sinvanun...." su (te) dvije palme ili više u jednome korijenu (tj. iz jednoga korijena). ".... ve gajru sinvanin....." je sama ona (jedna palma iz jednoga korijena). ".... sa jednom vodom (je sve natapano)....", kao dobar (dio, odjeljak od) sinova čovjeka (nekoga, ili: sinova Adema, praoca ljudi) i nevaljali (dio od) njih, otac njihov je jedan (tj. otac jedan i onih dobrih i onih nevaljalih). "..... essehabessikale (teške oblake - stvara, daje)...." (a to je oblak) koji je (taj što je) u njemu (ta) voda. "..... kao rasprostirač (prostirač) svojih dvaju dlanova...." (to znači): doziva (tu) vodu sa svojim jezikom i daje znak ka njoj sa svojom rukom, pa neće doći (pa ne dolazi) njemu nikada (ta voda na taj način). ".... tekle su doline sa svojom količinom....." (to znači): napuni (bujica) utrobu doline (cijelu dolinu). "..... pjenu rastuću (povećavajuću).....", "zebedussejli" (pjena te bujice) je (isto što i) nevaljaština (tj. rđa, hrđa toga) gvožđa i (toga) nakita (a to će reći da riječ "zebedun" znači i mulj, muljež bujice). GLAVA

Njegovoga govora: "Allah zna šta nosi svaka ženka (ženska osoba, ili žensko biće) i šta okrnjuju (te) materice (maternice)....". "Gida" je (što i) "nukisa": Okrnjilo se je (a može da znači: potonulo je, otišlo je u zemlju, utonulo je). PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Ma'n, rekao je: pričao mi je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Klju čevi (toga) odsutnoga (tj. nepoznatoga, tajnoga) su pet (tajni što) ne zna njih (niko drugi) osim Allah: Neće znati (Ne zna ono) šta je u sutra (tj. u sutrašnjem danu, šta će biti sutra, ne zna niko) osim Allah; i ne zna šta okrnjuju (te) materice (maternice niko) osim Allah; i neće znati (ne zna uvijek pouzdano, sigurno) kada dolazi (ta) kiša nijedan (tj. niko) osim Allah; i neće znati (ne zna nijedna) duša (tj. osoba) u kojoj zemlji će umrijeti (ona) i neće znati (ne zna niko) kada će ustati (nastati, biti) Čas osim Allah." SURA IBRAHIMA - NA NJEGA (BOŽIJI) BLAGOSLOV I POZDR AV (SPAS; ILI: BLAGOSLOV MU I MIR)!

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. GLAVA: Rekao je Ibnu Abas: ".... hadin....." je (što i) "da'in": pozivač (na pravi put). A rekao je Mudžahid: "Sadidun" je gnoj (gnjoj iz rane) i krv. A rekao je Ibnu 'Ujejnete (govoreći on o značenju): "..... spomenite (vi) blagodat Allaha na vas (tj. prema vama, vama koju je dao)...." (da to znači): ruke Allaha i Njegove danove (dane). (Pod rukama Allahovim misli se na Allahove blagodati i darove, a pod Allahovim danovima, danima misli se na događaje koji su se desili u prošlim vremenima.) A rekao je Mudžahid: "..... od svega (onoga) što ste pitali (molili, tražili) njega (ili: od Njega)...." (to znači: što) ste željeli k Njemu u njemu (tj. što ste god izrazili želju k Njemu za njega - za nešto). ".... traže nju (stazu, put) krivinom...." (to) je (značenja): traže (oni) za nju (tj. njoj - stazi neku) krivinu (iskrivljenje, tj. nastoje da s prave staze odu na krivu, pogrešnu). "I pošto je oglasio se vaš Gospod....." (to znači: pošto) je obavijestio vas (dao na znanje vama), oglasio je vama. ".... vratili su (oni) svoje ruke u svoja usta....", ovo je (jedan) primjer (o onome što) su odustali (oni) od (onoga) što se je njima zapovjedilo za njega (da ga vrše). "..... Moga mjesta....", (to znači: mjesta čovjekovoga stajanja pred Allahom na sudnjem danu) gdje će podignuti njega (čovjeka) Allah (da čovjek stoji) pred Njim. ".... od iza njega....", (to) je (značenja) "kuddamehu": pred njim. "..... vama sljedbenici....", jednina nje (te riječi "tebean") je "tabiun" (sljedbenik), kao (što) je "gajebun" i gaibun" (gaibun: odsutan, gajebun: odsutni). ".... sa povikivačem vas (tj. povikivač vas u pomoć)....", (to je od glagola) "istasrehani" (a to je što i) "istegaseni": tražio je pomoć (od) mene; "jestasrihuhu": povikuje (u pomoć) njega; (a to) je od (riječi) "surahun": vikanje (glasno dozivanje uz deranje). "..... ve la hilale (tj. ve la hilalun: i nema međusobnoga prijateljstva, druženja)....", (riječ "hilalun") je infinitiv od (glagola) "haleltuhu hilalen": družio sam se (sa) njim druženjem (međusobnim). A dozvoljava se (tj. moguće je da riječ "hilalun" bude) takođe množina (od) "hulletun" (prijateljstvo, prijatelj) i (množina) "hilalun" (prijateljstva, prijatelji). "..... udžtusset...." je

(značenja) "ustu'silet": iskorijenila se je (iščupala se je iz korijena, uništeno je njezino tijelo u cijelosti). GLAVA Njegovoga govora: "..... kao (jedno) stablo lijepo (dobro), njegov korijen je stalan (čvrst), a njegov ogranak (njegov vrh, vrh toga stabla) je u (tom) nebu. Daje svoje jelo (tj. svoj plod to stablo u) svakom času (vremenu).....". PRIČAO MI JE Ubejd, sin Ismaila, od Ebu Usameta, od Ubejdulaha, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njih dvojice, rekao je: Bili smo kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Izvijestite me o (jednom) stablu (koje) sliči (li či čovjeku muslimanu); ili (koje) je kao (taj) čovjek musliman: na opada njegovo lišće, i ne, i ne, i ne, daje svoje jelo (svoj plod u) svakom času (tj. Kažite mi koje je to drvo)?" (To je kao postavljena zagonetka. Veli se da riječi i ne, i ne, i ne - i ne prekida se njegov plod, i ne gubi se njegova sjena, hlad i ne pokvari se njegova korist.) Rekao je Ibnu Umer: Pa je palo u moju dušu (tj. na moj um, u moju misao) da je ona (da je ta voćka, to drvo) palma, a vidio sam Ebu Bekra i Umera (da) njih dvojica ne govore (ništa), pa sam mrzio da (i ja) govorim. Pa pošto nisu govorili (nijednu) stvar (ništa), rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ona je palma (To je palma)." Pa pošto smo ustali, rekao sam Umeru: "O moj oče (O babo; O tatice)! Tako mi Allaha zaista već je bilo palo u moju dušu (misao, pomisao) da je ona palma (pomislio sam da je to palma)." Pa je rekao: "Šta je spriječilo tebe da govoriš (tj. da rekneš, da kažeš)?" Rekao je: "Nisam vidio vas (da) govorite, pa sam mrzio (bilo mi je nezgodno) da govorim (ja), ili (da) reknem (jednu) stvar (išta)." Rekao je Umer: "Zaista da budeš (bio) rekao nju (Zaista da si rekao; da si kazao taj odgovor), draže je meni (k meni bilo, draže bi mi bilo, tj. draže bi bilo meni) od toliko i toliko." GLAVA: "Učvršćuje Allah (one) koji su vjerovali sa (tim) stalnim (čvrstim) govorom....". PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me je Alkamete, sin Merseda, rekao je: čuo sam Sada, sina Ubejdeta, od Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Musliman kada se je pitao (tj. kada se bude pitao, kada bude pitan, upitan) u (svome) grobu, svjedočiće da nema božanstva osim Allah i da je Muhamed poslanik Allaha, pa to je (tj. to znači) Njegov govor: "Učvršćuje Allah (one) koji su vjerovali sa (tim) stalnim (sa tim čvrstim) govorom u (tom) životu najbližem i zadnjem (tj. u životu na ovome svijetu i na onome drugom svijetu).....".

GLAVA: "Zar nisi vidio (tj. gledao) ka (onima) koji su zamjenjivali blagodat Allaha bezvjerstvom....". "Zar nisi znao....", (to) je kao Njegov govor: "Zar nisi vidio kako.....", "Zar nisi vidio (gledao) ka (onima) koji su izašli.....". "El-bevaru" je (što i) "el-helaku": propast; (a glagolski oblici od te riječi "bevarun" su) "bare" (on je propao), "jeburu" (propada, propašće), "bevren" (propadanje). ".... kavmen buren....", je (što i) "halikine": propali (propao narod, propali ljudi). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, od 'Ata-a, čuo je Ibnu Abasa (da je tumačio slijedeći ajet, tj. ajet): "Zar nisi vidio (gledao) ka (onima) koji su zamjenjivali (zamijenili) blagodat Allaha bezvjerstvom.....", rekao je: Oni su (tj. To su) bezvjernici stanovnika Meke.

SURA HIDŽRA (SURA HIDŽR) A rekao je Mudžahid (tumačeći riječi Kur'ana): "..... put na Mene ispravan." Istina se vraća ka Allahu i na Njega je njezin put. (Ima još mnogo drugih tumačenja izraza "alejje: na Mene"). ".... zaista u vođi jasnome.", (to znači): na (jasnome tome) putu. A rekao je Ibnu Abas: "Le amruke....." je (što i) "Le ajšuke": Zaista tvoj život (je moja zakletva, tj. Kunem se tvojim životom.....). "..... narod (ljudi nekakvi) nepoznati.", (to znači): Nije poznavao (nije poznao) njih Lut (Lot). A rekao je (drugi) osim njega (Ibnu Abasa): "..... knjiga poznata.", je rok (tačno određen i zapisan u knjizi sudbine). "Lev ma tetina....." je (što i) "Hella tetina": "Daj donesi nama.....". "Šije'un" je (što i) "umemun": Narodi. A za (te) dobre takođe su narodi (tj. A takođe i dobri imaju narode - a pod dobrima se misli na dobre Božije sluge, robove koje je Uzvišeni Allah odlikovao i obdario nečim mimo druge obične dobre vjernike; u kršćanstvu se zovu sveci, sveti ljudi). A rekao je Ibnu Abbas: "..... juhreune." je (značenja) "musri'ine": žureći (žureći se oni, tj. oni žure, žure se). "..... lilmutevessimine.", je (značenja) "linnazirine": za (te) gledače (tj. promatrače). "..... sukkiret....", je (značenja) "guššijet": pokrila se je (zastrla se je, tj. pokrivena su, zastrta su, obmanuta su naša osjetila vida). "..... burudžen (kule)....", je (značenja) položaje (mijene toga kretanja) Sunca i Mjeseca. ".... levakiha...." je (značenja) "melakiha" (a "melakihu" je množina od) "mulkihaten" (tj. od "mulkihatun"): oplođavajuća (ili: vodonosna, kišonosna - pa "levakiha" onda znači: oplođavajuće vjetrove, ili: vodonosne vjetrove, tj. vjetrove koji izazivaju kišonosne oblake). ".... hame'in....", je skupina (tj. množina od riječi) "ham'etun", a ono je (tj. a to je izvjesno) blato promijenjeno (tj. pocrnjelo, crno blato uz kakvu vodu što se nalazi). A "el-mesnunu" je (značenja) "el-mabubu": izljeveno, proljeveno (proliveno). ".... tevdžel...." je (značenja) "tehaf": plaši se (tj. ne plaši se - la tevdžel). ".... dabire....", je (značenja) "ahire": zadnje (zadnji dio, kraj). ".... le bi imamin mubinin (zaista u (jednom) vođi jasnom).", vođa (taj izvjesni) je (sve ono) što se povodiš i upućuješ se sa njim (za njim). "Essajhatu" je (značenja) "el-heleketu": propast. "Osim (onoga sotone, đavola koji) je sebi ukrao (taj) sluh (prisluh, tj. koji je prisluhom ukrao, prisluškivao od meleka, anđela), pa je slijedio njega plamen (ili meteor) jasni (a to će reći: pa je pogodio njega plamen, pa je spalio njega-toga đavola - jasni plamen).".

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od 'Amra, od 'Ikrimeta, od Ebu Hurejreta, dopire s njim (s pričanjem) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: Kada je sudio (odredio) Allah (izvjesnu neku) stvar u (na tom) nebu, udarili su (tj. udare izvjesni) anđeli sa svojim krilima ponižavajući se (oni, tj. a oni su ponizni) Njegovome govoru (sudbini - i glas, zvuk, ton, krila od meleka zvekne) kao lanac na kamenu (glatkome). (Ili: - i glas Allahovoga govora i zapovjedi zvekne kao taj izvjesni lanac na kamenu). Rekao je Alija: I rekao je (i drugi) osim njega (osim Sufjana: na) kamenu. Provodi (Allah) njima (anđelima) to (što je dosudio, odredio, tj. Stavlja im na znanje Svoj govor i odredbu na taj opisani način i opisanim glasom). Pa kada se je otklonio strah od njihovih srca, rekli su (reknu ti anđeli pitajući oni najodabranije anđele kao što je Džibril i drugi): "Šta je to rekao vaš Gospod?" Rekli su (tj. Reknu ti najodabraniji anđeli kao odgovor svakome onome) koji je rekao (tj. koji je pitao - njemu reknu, odgovore mu): "Istinu (je rekao Uzvišeni Allah tu i tu, takvu i takvu istinu je rekao), i On je (taj) Uzvišeni, Veliki." Pa čuju nju (tu riječ od anđela đavoli, sotone) kradljivci (toga) sluha (slušanja), a kradljivci (toga) sluha su ovako (postavljeni): jedan iznad drugoga. I opisivao je Sufjan (to) sa svojom rukom i rastavljao je (tj. pravio bi pukotine, razmake) između prsta svoje desne ruke, postavio je (postavio bi) njih neke (od) njih iznad nekih (da prikaže kako su oni postavljeni na razmaku u nebeskim visinama). Pa ponekad je stigao (stigne, pogodi taj) plamen (ili: taj meteor toga đavola) prisluškivača prije (nego) da baci nju (tu riječ) ka svome drugu (ispod sebe), pa spali (plamen, meteor) njega (đavola). A ponekad ne stigne (nije stigao, pogodio) njega (plamen), čak (da uspije, pa uspije da) baci (da prenese) nju ka (onome) koji slijedi njega, ka (onome) koji je on niže od njega, čak (da) bace (tj. dobace đavoli, sotone) nju (riječ) ka Zemlji (tj. na Zemlju). A ponekad je rekao (u pričanju) Sufjan: ..... čak (da ta riječ) stigne (dopre) ka Zemlji, pa se baci (pa se stavi, prenese) na usta (izvjesnoga) mađioničara (opsjenara, gatara, proricača sudbine), pa (on-taj mađioničar) slaže sa njom (tj. uz nju - uz tu istinitu riječ jednu od prave sudbine još) stotinu laži, pa biva istinit (pa ga smatraju za istinitoga u svemu što god rekne, ti neupućeni ljudi tako ga smatraju), govore (ti neki ljudi): "Zar nije izvijestio (on) nas (na) dan taj i taj (da) će biti to i to (tako i tako), pa smo našli njega (tj. to) istinom (tj. da se je uistinu dogodilo)?!" Zbog (te) riječi koja se čula iz (toga) neba (i koja se obistinila, oni to govore i vjeruju mu i one njegove laži koje laže uz onu istinu). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Amr od Ikrimeta, od Ebu Hurejreta: Kada je sudio (odredio) Allah (izvjesnu) stvar.... I povećao je (tj. dodao je na riječi ".... pa se baci-ta riječ - na usta toga izvjesnoga mađioničara....") i proricatelja (tj. i na usta proricatelja sudbine). A pričao nam je Sufjan, pa je rekao: Rekao je Amr: Čuo sam Ikrimeta, pričao nam je Ebu Hurejrete (da) je rekao: Kada je sudio (odredio) Allah (izvjesnu) stvar...., i rekao je (u pričanju): na usta (izvjesnoga) mađioničara (gatara, a nije spomenuo i rekao: i na usta proricatelja sudbine). Rekao sam Sufjanu (to kaže Alija): "Da li si ti čuo Amra (da) je rekao: čuo sam Ikrimeta, rekao je: čuo sam Ebu Hurejreta (tj. čuo sam Ikrimeta da je rekao: čuo sam Ebu Hurejreta)?" Rekao je: "Da." Rekao sam Sufjanu: "Zaista (jedan) čovjek je predao (tj. pričao je da je čuo) od tebe, od Amra, od Ikrimeta, od Ebu Hurejreta, i podiže njega (to predanje do Muhameda a.s.) da je on čitao (umjesto "fuzzia"): "..... furriga (dalo se je

isprazniti, tj. istjerati strah)....."." Rekao je Sufjan: "Ovako je čitao Amr, pa neću znati (tj. ne znam) čuo (li) je njega (da li je čuo to čitanje) ovako, ili ne." Rekao je Sufjan: "I ona (ta riječ) je naše čitanje (tj. I mi čitamo "furriga", a ne "fuzzia")." GLAVA Njegovoga govora: "I zaista već su smatrali lažnima (tj. lažovima) drugovi Hidžra (Božije) poslanike.". (A Hidžr je dolina, pustinjska oblast između Sirije i Medine.) PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Ma'n, rekao je: pričao mi je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao za drugove Hidžra (kada su on i njegovi drugovi prolazili kroz njihov kraj na putu za Tebuk): "Ne ulazite na ove ljude (drukčije) osim (tako) da budete plakači (plakali - plačući). Pa ako niste bili plakači (ako ne budete plakali), pa ne ulazite na njih (tj. ne posjećujte ih - ne posjećujte stanove u kojima su oni nekada postojali zbog opasnosti i mogućnosti) da pogodi (zadesi i) vas slično (onome) što je njih pogodilo (jer ne uzeti pouku prilikom posjete kraju uništenih naroda i tada ne zaplakati, to je znak da je posjetilac tvrdoga srca, a tvrdoća srca je znak okrutnosti, a okrutnost svakoga časa može da bude kažnjena, tako tumače neki ovaj hadis)." GLAVA Njegovoga govora: "I zaista već smo dali tebi sedam od (tih) prevoja (ili: sedam od tih što su po dva, koji su po dva, koje su po dvije) i (dali smo tebi taj) Kur'an veliki.". PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Hubejba, sina Abdurahmana, od Hafsa, sina Asima, od Ebu Seida, sina Mualla-a, rekao je: Prošao je pokraj mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a ja klanjam, pa je pozvao mene, pa nisam došao njemu dok sam klanjao (tj. nego sam dovršio klanjanje), zatim sam došao. Pa je rekao: "Šta je spriječilo tebe da dođeš (odmah)?" Pa sam rekao: "Klanjah (Bio sam klanjao; Klanjao sam)." Pa je rekao: "Zar nije rekao Allah, uzvišen je: "O (vi) koji ste vjerovali (tj. koji vjerujete), odazovite se Allahu i (Njegovome) poslaniku...."." Zatim je rekao: "Zar ne (Pazi)! Poučiću te najveću suru u Kur'anu prije (nego) da izađeš iz Bogomolje." Pa je otišao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zato (da) izađe (on), pa sam podsjetio (opomenuo, napomenuo) njega (njemu šta mi je rekao), pa je rekao: "El-hamdu lillahi rabbil-alemine (Hvala Allahu, Gospodaru svjetova). Ona (Ta sura) je (tih) sedam prevoja (previjenih; ili: tih sedam koje su po dvije) i (ona je taj) Kur'an veliki koji (je taj što) se je meni dalo njega (što mi se je dao on)." PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b, pričao nam je Seid Makburija od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Majka Kur'ana (tj. Izvor, vrelo Kur'ana - a to je takođe jedno ime sure "El-hamdu lillahi rabbil-alemine..." - dakle: sure Fatihe) - ona je (to) sedam prevoja (sedam previjenih; ili: to sedam koje su po dvije) i (ona je taj) Kur'an veliki." Njegov govor: "Koji su učinili Kur'an (na) udove (tj. na dijelove - a to će reći rastavili su sadržaj na jedan dio koji priznaju, i na drugi dio koji oni ne priznaju i ne vjeruju).". ".... el-muktesimine.", je (značenja) "ellezine halefu": koji su se zaklinjali (zakleli). I od njega (od toga izraza) je "La uksimu...." (a to "la uksimu" značenja) je "uksimu": zaklinjem se. (Ono "la" je ubačeno, umetnuto bez nekoga značenja, bez veze sa značenjem koje ima "la", a to će reći da je to "la" tu, tude suvišno po toj pretpostavki-pretpostavci.) A čita se (ta riječ "La uksimu" još i ovako po jednom kiraetu, vedžhu - načinu) "Le uksimu": zaista kunem se (Zaista se zaklinjem). "..... kasemehuma...." je (značenja): zaklinjao se je (on) njima dvoma, a nisu se njih dvoje zaklinjali njemu. A rekao je Mudžahid: "..... tekasemu.....", je (značenja) "tehalefu": zaklinjali su se međusobno (jedni drugima). PRIČAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je Hušejm, izvijestio nas je Ebu Bišr od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njih dvojice: "Koji su učinili Kur'an udovima (tj. na dijelove).", rekao je (Ibnu Abas u vezi tumačenja tih riječi toga ajeta): Oni su (To su) stanovnici (tj. sljedbenici prethodne Božije) knjige, izdijelili su njega (Kur'an na) dijelove, pa su vjerovali u neki (dio od) njega, a nijekali su (tj. a nisu vjerovali) neki (dio od) njega. PRIČAO MI JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Aameša, od Ebu Zabjana, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njih dvojice: "Kao što smo spustili na (te) koji se zaklinju (ili: ne te koji sebi dijele, razdjeljuju).", rekao je: Vjerovali su (tj. Vjeruju oni) u neki (dio), a nijekali su neki (dio, tj. a niječu, ne vjeruju u neki dio): Židovi i kršćani (su to). GLAVA Njegovoga govora: "I obožavaj tvoga (svoga) Gospoda, čak (da) dođe tebi (to) uvjereno (sigurno, neminovno).". Rekao je Salim: "El-jekinu" (izvjesna uvjerena stvar) je (ovdje značenja) "el-mevtu": smrt.

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

SURA NAHLA (SURA NAHL) ".... ruhul-kudusi (duh svetosti)....", je (izraz i naziv za anđela -meleka- koji ima ime) Džibril. (To pokazuje i ajet u kojem se kaže:) "Sišao je sa njim (tj. Snio je, donio je njega -Kur'an- taj izvjesni) duh pouzdani (povjerljivi)." (U tom se ajetu naziva "duhom pouzdanim" anđeo koji je donosio, snosio Kur'an ka Muhamedu a.s., a taj anđeo isti naziva se i Džibril.) ".... u tijesnom (tj. u teškom stanju, raspoloženju).....". Govori se (u arapskim narječjima riječ "dajkun" i na način "dajjikun", jer se rekne): "Emrun dajkun", i (emrun) dajjikun (posao tijesan, težak; ili: stvar tijesna, teška). Slično (tome su još neki izrazi kao) "hejnun" i "hejjinun" (lagan, lahak, lak), i "lejnun" i "lejjinun" (mekan) i "mejtun" i "mejjitun" (mrtav). Rekao je Ibnu Abas: "..... tetefejje'u (drugi način čitanja riječi "jetefejje'u") zilaluhu.....", je (značenja) "tetehejje'u": priprema se (njegova sjena, hlad; - veli se da je bilo pravo da se umjesto "tetehejje'u" kaže "tetemejjelu": naginje se njegova sjena, hlad). "..... subule rabbiki zululen (puteve svoga Gospoda ponizne, tj. potčinjene).....", (to) je (značenja): Neće biti tvrdo (teško) na nju (tj. njoj - pčeli - nijedno) mjesto (što) se je uputila njemu. A rekao je Ibnu Abas: ".... u njihovom prevrćanju (izvrćanju).....", je (značenja): njihovom suprotstavljanju (suprostavljanju, neslaganju, tj. njihovom prepiranju, svađanju). A rekao je Mudžahid: ".... temidu.....", je (što i) "tekeffe'u": pomiče se (naginje se). ".... mufretune....", je (značenja) "mensijjune": zaboravljeni (u njoj - u vatri pakla). A rekao je (drugi) osim njega (osim Mudžahida u vezi tumačenja ajeta): "Pa kada si čitao Kur'an, pa traži utočište u Allaha (tj. od Allaha da te Allah zaštiti od sotone, protiv sotone)....", ovo je (takav tekst gdje je nešto) prometnuto naprijed, a (nešto) prometnuto ozadi, a to je da je (to) traženje utočišta prije (toga) čitanja (potrebno izreći). A značenje njezino (tj. značenje te rečenice "Euzu billahi....") je (to) čuvanje sebe sa Allahom (tj. molitva Allahu da nas sačuva). A rekao je Ibnu Abas: "..... tusimune.....", je (značenja) "ter'avne": napasate (izgonite na pašu). ".... šakiletihi...." je (značenja) "nahijetihi": svojoj strani (koja mu priliči njegovome obliku stanja u kojem se nalazi). "..... kasdussebili (upravljenost izvjesnoga - možda Božijega - puta)....", je (značenja) "el-bejanu" (izvjesno bivanje jasnim, tj. jasno pokazivanje pravoga puta). "Eddif'u" je (ono) što si tražio toplotu (zagrijavanje s njime protiv studeni, hladnoće). "..... turihune (idete u povratku, tj. vraćate se)...." u (to) predvečerje, i "..... tesrehune (idete u odlasku, tj. izađete, izlazite)....", u (to) jutro (u tom jutru). "..... bi šikki.....", misli (na značenje koje ima i riječ) "el-mešekkatu": teškoća (pa onda "bi šiki" znači sa teškoćom). ".... ala tehavvufin (na postepenom strahovanju)....", je (značenja) "tenekkusin": okrnjivanju (postepenom, malo po malo se okrnjuje imovina i lica, osobe). "..... (u tim) marvama (stoki) je zaista (jedna) pouka.....", i ona (ta riječ "el-en'amu") biva ženskoga roda i biva muškoga roda, a takođe je (takva i riječ) "enne'amu", "el-en'amu" je skupina (tj. množina od riječi) "enneamu" (stoka, marva, domaće životinje). "..... eknanen....", njezina jednina (tj. jednina od riječi "eknanen - eknanun) je "kinnun" (sklonište); kao (riječ) "himlun" (tovar) i (njegova množina) "ahmalun". "..... serabile....", je (što i) "kumusun": košulje. "..... tekikumul-harre (čuva, tj. čuvaju vas od te vrućine).....". A što se tiče ".... košulje (koje) čuvaju vas (od) vašega junaštva (vaše snage, žestine udaranja).....", pa zaista one su (tj. pa te košulje su ti) oklopi. "....

dehalen bejnekum (uvlačenje, tj. rovarenje, prevaru, kao prevaru) među vama....", svaka stvar (koja) nije bila zdrava (tj. koja nije zdrava, nije ispravna), pa ona je "dehalun". Rekao je Ibnu Abas: "..... hafedeten.....", je (potomstvo) od djeteta (od djece izvjesnoga) čovjeka. "Essekeru" je (ono) što se je zabranilo od ploda nje (palme i grožđa, tj. od njihovoga ploda - ploda palmi i grožđa), a "(ta) lijepa opskrba" je (ono) što je dozvolio Allah. A rekao je Ibnu 'Ujejnete (pričao je on) od Sadekata (o značenju ajeta u kojem se nalaze riječi ".... rasukivanjima (tj. rasukujući, kvareći ona ono što je bila usukala, oprela)....", ona je (tj. ta žena koja je to radila, zvala se je) Harka'. Bila bi, kada je učvrstila (tj. čvrsto oprela) svoju pređu pokvarila nju (pokvarila bi je). (Veli se da je njezino pravo ime bilo drukčije, a da joj je Harka' samo nadimak, jer "harka'u" znači: luda, budalasta; i ona koja dere, provaljuje zidove i slično.) A rekao je Ibnu Mes'ud: "El-ummetu" je (značenja) "muallimul-hajri": poučavač (učitelj toga) dobra. A "el-kanitu" je (što i) "el-muti'u": pokoran (poslušan). GLAVA Njegovoga govora, uzvišen je: "..... a od vas je (neko takav) ko se vrati ka najnižem (najprezrenijem tom) životu....". PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Harun, sin Musa-a, Ebu Abdullah El-Aaver od Šuajba, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, moljaše (Uzvišenom Allahu ovako): "Utječem se Tebi (Tražim pomoći u Tebe, od Tebe) od (te, tj. protiv te) škrtosti, i lijenosti (ljenosti), i najnižega (najprezrenijeg) života, i kazne (toga) groba (u grobu), i kušnje (toga) Lažova (Antihrista) i kušnje (toga) života i (te) smrti."

SURA ISRAELIĆANA PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, rekao je: čuo sam Abdurahmana, sina Jezida (da) je rekao: čuo sam Ibnu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, (da) je rekao o (suri) Israelićana (o suri Benu Israil), i Kehfa i Merjema (tj. i surama Kehf i Merjem): Zaista one su od (tih) najizvrsnijih najprvih (prvih), i one su od moje rođene (imovine, tj. o moje starine). (Veli se da se ove tri sure nazivaju najizvrsnije zbog svoga sadržaja, a najprve-prve, zbog toga što su se prve učile i poučavale nekoga prije ostalih sura, ili zbog toga što su bile objavljene među najprvima surama, među prvim surama . A veli se da Ibnu Mes'ud naziva te sure svojom starinom -starom, rođenom imovinom zbog toga što je on te sure vrlo rano naučio napamet.) "..... fe sejungidune ilejke ru'usehum (pa će micati oni k tebi svoje glave)....", rekao je Ibnu Abas (da riječ "sejungidune" znači što i): "jehuzzune" (potresaće). A rekao je (drugi) osim njega (osim Ibnu Abasa): "Negadat sinnuke" (Maknuo se je tvoj zub), to jest "teharreket" (Pomaknuo se je, pokrenuo se je iz svoga korijena). "Ve kadajna ila Beni Israile (I sudili smo ka Israelićanima)....", (to) je (značenja): Izvijestili smo ih zaista da će oni

pokvariti (tj. da će sijati pokvarenost na Zemlji dva puta). A "el-kada'u (suđenje - ta riječ) je (takva da dolazi) na načine (tj. ima više značenja pored onoga osnovnoga). "Ve kada Rabbuke (I sudio je tvoj Gospod)....", je (značenje) "emere Rabbuke": zapovjedio je tvoj Gospod. I od njega (I od toga raznovrsnoga upotrebljavanja te riječi je i to da se upotrebljava u značenju riječi) "el-hukmu" (presuđivanje) "Inne Rabbeke jakdi bejnehum (Zaista tvoj Gospod će presuđivati među njima).....". I od njega je (upotreba u značenju riječi) "el-halku": stvaranje "Fe kadahunne seb'a semavatin (Pa je stvorio njih -kao- sedam nebesa)....". ".... nefiren (četom, skupinom)....", ("nefirun" je onaj - skup ljudi) ko ide u boj sa njim (tj. koji idu u boj sa njim, sa nekim čovjekom). ".... mejsuren....", je (značenja) "lejjinen": mekan (blag). ".... ve li jutebbiru....", je (što i) "judemmiru": (da) unište (oni sve ono) "ma 'alev" (što su nadvisili, tj. što su pobijedili u ratu). ".... hasiren...." je (značenja što i) "mahbisen": mjesto gdje se zadržava (zatvara prisilno, zatvor; i "hasiren" je što i) "mahsaren": mjesto gdje se obuhvata (opkoljava, mjesto gdje se neko od strane nekoga stješnjava - što opet znači zatvor, logor, blokada i slično). "..... hakka...." je (što i) "vedžebe": trebalo je (biti nešto, tj. treba, nužno je i istinito, ispravno je da bude). "..... mejsuren...." je (značenja) "lejjinen": mekan (mekano, tj. blago, blagim načinom nekom reći nešto). ".... hit'en...." je (što i) "ismen": grijeh. A on (taj izraz "hit'un") je imenica od "hati'tu: pogriješio sam, promašio sam metu, cilj". A "el-hata'u", sa samoglasnikom "e" (uz suglasnike "h" i "t" - to) je njegov infinitiv od (toga) grijeha (tj. "hata'un" znači griješiti, griješenje). "Hati'tu" je u značenju "ahta'tu". (Ima i drugih tumačenja o značenju "hati'tu" i "ahta'tu", i značenju i obliku riječi "hit'un" i "hata'un".) ".... tahrika...." je (što i) "takta'a": presijecaš. ".... ve iz hum nedžva (i pošto su oni sašaptavanje)....", (riječ "nedžva") je infinitiv od "nadžejtu" (sašaptavao sam se, tajno sam razgovarao s jednom osobom), pa je opisao njih sa njom (sa tom riječi), a značenje (toga, tj. te riječi "nedžva") je (što i) "jetenadževne": sašaptavaju se međusobno (oni). ".... rufaten...." je (značenja) "hutamen": smrvljeno (zdrobljeno, razbijeno nešto što se je prethodno osušilo, sasušilo; a neki vele da "hutamun" znači: prah, zemlja). ".... vestefziz...." je (značenja) "istehiffe": omalovaži (tj. izazovi, gurni na krivi put). ".... bi hajlike (sa tvojim, tj. sa svojim konjaništvom)...." (to znači: sa) konjanicima. A "erredžlu" (tj. "erredžilu") je "erredždžaletu" (pješadija), jednina njezina (jednina od riječi "redžilun") je "radžilun" (pješak), kao "sahibun" i "sahbun" (drug i drugovi), i "tadžirun" i "tedžrun" (trgovac i trgovci). ".... hasiben...." je žestoki vjetar; a "el-hasibu" je također (ono) što baci njega (taj) vjetar, a od njega (od ovoga značenja) je ".... hasabu džehenneme (nanos pakla, tj. ono što je bačeno paklu, u pakao - kao da je vjetar nanio i bacio u pakao te osobe koje budu u paklu gorjele)....", baca se (baciće se) s njega (tj. baciće se njega, baciće se on - taj narod) u pakao, i on je njegov "hasab" (nanos, u pakao bačena stvar, tj. i on - taj pojedinac, ili narod je paklov, džehennemski pijesak od vjetra nanešen u pakao, u džehennem). A govori se: "hasabe fil-erdi", je (značenja) "zehebe": otišao je (u zemlju). A "el-hasabu" je izvedeno od "el-hasba'u" (a to opet znači što i): "el-hidžaretu" (kamenje; u stvari: sitno kamenje). ".... tareten....", je (što i) "merreten": jedanput. A njegova skupina (tj. množina od "tareten") je "tijeretun" i "taratun". ".... le ahtenikenne....", je (značenja) "le este'silennehum": zaista iskorijeniću ih. Govori se: "Ihteneke fulanun ma inde fulanin min ilmin: istaksahu" (Iskusio je, zavladao je, ovladao je omsica, taj-i-taj sa onim što je kod drugoga omsice, kod tog-i-tog od znanja: tražio je najudaljeniji dio njega, tj. postigao je, našao je najdalju tačku njegovoga znanja). ".... tairehu....", je (što i) "hazzahu": njegov dio (tj. njegovu sreću). Rekao je Ibnu Abas: Svaka (riječ) "sultanun" (koja je upotrijebljena) u Kur'anu, pa ona je (upotrijebljena, upotrebljena u značenju riječi) "hudždžetun": dokaz. ".... velijjun minezzulli (zaštitnik od poniženja toga)...." (to) je (značenja) "lem juhalif ehaden": Nije

sklapao (tj. Ne sklapa) savez (ni sa) jednim (bićem, ni s kim da bi ga neko zaštitio od poniženja). GLAVA Njegovoga govora: ".... putovao je (ili: dao je putovati) sa Svojim robom noću od (te) Bogomolje Zabranjene (Svete Bogomolje, tj. od Kabe u Meki)....". PRIČAO NAM JE Abdan, pričao nam je Abdullah, izvijestio nas je Junus. - H - A pričao nam je Ahmed, sin Saliha, pričao nam je Anbesete, pričao nam je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je Ibnul-Musejjeb, rekao je Ebu Hurejrete: Donijele su se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (one) noći (kada) se je putovalo s njim u Jerusalim, dvije čaše: od vina, i (od) mlijeka (dvije čaše: u jednoj čaši je bilo vino, a u drugoj mlijeko). Pa je gledao k njima dvjema, pa je uzeo (to) mlijeko. Rekao je Džibril: "Hvala Allahu koji je naputio tebe (Muhamede) za (tj. na to) stvaranje (tj. na piće to što je takvo da je čovjek stvoren na takav način da se hrani tim pićem-mlijekom)! Da si uzeo (to) vino, zalutala bi (propala bi) tvoja sljedba (tj. tvoj narod)." PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Saliha, pričao nam je Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je Ebu Selemete: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Pošto su smatrali lažnim mene Kurejševići, ustao sam u Hidžru (u prostoru uz desnu stranu Kabe koji je ograđen polukružnim zidom), pa je otkrio (tj. jasno prikazao, pokazao) Allah meni Jerusalim, pa sam počeo (da) izvještavam njih o njegovim znakovima, a ja gledam k njemu (u njega - u Jerusalim)." Povećao je Jakub, sin Ibrahima: Pričao nam je sin brata (tj. bratić) Ibnu Šihaba (Ibnu Šihabov bratić) od svoga strica: "Pošto su smatrali lažnim mene Kurejševići kada se je putovalo sa mnom (noću) ka Jerusalimu....", (i dalje pričanje) je slično njemu (prethodnom hadisu). ".... kasifen (razbijač)....", (to) je (jedan) vjetar (što) razbija svaku stvar. ".... kerremna....", i "ekremna" je jedno (tj. imaju isto značenje obje riječi: počastili smo, odlikovali smo). ".... di'fel-hajati....", je (značenja) "azabel-hajati": kazne (toga) života; i kazne (te) smrti. ".... hilafeke...." i "halfeke" je jedno (tj. jednoga značenja: iza tebe, ozadi tebe). (U stvari treba ovako prevesti: ".... hilafeke...." i "halfeke" je jednako, isto, izjednačeno.) ".... ve ne'a...." je (što i) "teba'ade": i udaljio se je. ".... šakiletihi...." je (što i) "nahijetihi": (na) svoju stranu. A ona (ta riječ "šakiletun") je od (riječi) "šeklihi": (na) njegov (svoj) oblik (način). ".... sarrefna...." je (što i) "vedždžehna": upravili smo. ".... kabilen...." je (značenja) "muajeneten" (viđenjem, tj. očevidno) i "mukabeleten" (susretanjem, suočenjem prema sebi, da vidimo nekoga prema sebi, nasuprot sebe). A reklo se je (da ta riječ "kabilen" znači ta) primalja (babica), jer da je ona susretačica prema njoj (prema porodilji, tj. stajačica je, stoji, nalazi se prema njoj) i prima njezino dijete (prihvata ga). ".... hašjetel-infaki (iz bojazni toga trošenja)....", "enfekarredžulu" (trošio je izvjesni čovjek) je (značenja) "emleka":

osiromašio je (zapao je u bijedu). I "nefikaššej'u" (značenja) je "zehebe": otišla je (potrošila se je izvjesna) stvar. ".... katuren...." je (značenja) "mukattiren": škrtac (daje biti škrt, preporučuje škrtost mnogo i drugom, a ne samo sebi). ".... lilezkani (lil-ezkani: za te brade, tj. na te brade, podbratke)....", (el-ezkanu) je mjesto gdje se sakupljaju (sastavljaju te) dvije čeljusti, a jednina (te riječi) je "zekanun". A rekao je Mudžahid: ".... mevfuren....", je (što i) "vafiren": obilan (obilnoga). ".... tebi'an....", je (značenja) "sairen": osvetnika (koji traži za vas osvetu - se'r). A rekao je Ibnu Abas (da riječ "tebi'an" znači što i) "nesiren": Pomagača (pomagač). ".... habet...." je (što i) "tafiet": ugasila se je (vatra). A rekao je Ibnu Abas: ".... la tubezzir (ne rasipaj)....", (to) je (značenja) ne troši u (tu) neistinu (za laž). ".... traženjem milosti (tj. tražeći milost)...." (to znači: zbog traženja) opskrbe. ".... mesburen....", je (što i) "mel'unen": prokletoga (proklet). ".... la takfu...." je (značenja) "la tekul": ne reci. ".... fe džasu...." je (značenja) "tejemmemu": upravili su se (namjeravali su oni). "Juzdžil-fulke" je (značenja) "judžril-fulke": daje teći (ploviti tim) lađama. ".... jehirrune lil-ezkani (padaju za - na - brade)...." (to) je (značenja) za (na) lica. GLAVA Njegovoga govora: "I kada smo htjeli da uništimo (jednu) naseobinu, zapovjedili smo njezinim uživaocima (tj. njezinim stanovnicima koji su živjeli u udobnosti i u slastima)....". Ajet (taj vidjeti-dakle: pogledajte, pročitajte taj ajet u Kur'anu). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, izvijestio nas je Mansur od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mesudovoga), rekao je: Bili smo (takvi da) govorimo (tj. Govorasmo; Govorili smo) za (izvjesno) pleme kada je bilo mnogobrojno (tj. kada se je namnožilo) u predislamlju: "Zastvarili su se (Namnožili su se) sinovi omsice (tj. iksovići)." PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan i rekao je: "Emire" (umjesto "emere"): Namnožio se je. GLAVA: "Potomstvo (onoga) koga smo natovarili sa Nuhom (Nojem), zaista on (Nuh) je bio (jedan) rob zahvalan (mnogo).". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Ebu Hajjan Tejmija od Ebu Zur'ata, sina Amra sina Džerira, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Donijelo se je poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakvo) meso, pa se podigla k njemu (ta) noga (ispod koljena od te zaklane i ispečene životinje), a zadivljavaše njega (volio je meso od noge), pa je zagrizao (prednjim zubima) od nje (jednim) zagrizanjem, zatim je rekao: "Ja sam gospodin (tih) ljudi (na) sudnjem danu. A da li znate od čega (tj. zbog čega) je to? Sakupiće (se ti) ljudi (Sakupiće Allah i) prve i zadnje (doslovno: najprve i najzadnje) u površinu jednu (na jedno tlo), daće čuti njima (izvjesni) pozivač (čuče oni pozivača), i prolaziće njima (do njih, preko njih taj) vid (oko), i biće blizu Sunce, pa će doprti (dopirati

tim) ljudima od tuge i žalosti (jada onoliko, toliko) što neće moći (da izdrže oni) i neće nositi (tj. i neće moći da podnose i nose oni to) pa će reći (ti) ljudi: "Zar nećete vidjeti (Zar ne vidite vi) šta je već doprlo vama? Zar nećete pogledati (gledati nekoga) ko će se zauzimati za vas (upućujući molbu) ka vašem Gospodu?" Pa će reći neki (od tih) ljudi nekima: "Na vas je sa Ademom (tj. Držite Adema - a to će reći: Tražite Adema)!" Pa će doći Ademu - na njega pozdrav (tj. Njemu mir)! - pa će reći (oni) njemu: "Ti si otac (svih tih) ljudi. Stvorio je tebe Allah sa Svojom rukom (tj. Svojom moći), i puhnuo je (tj. udahnuo, nadahnuo je) u tebe od Svoga duha, i zapovjedio je (tih) anđelima, pa su ničičili (pa su pali ničice - na sedždu) tebi, (pa) zauzimaj se za nas k tvome (k svome) Gospodu. Zar nećeš vidjeti (tj. Zar ne vidiš, ne gledaš) ka (onome) što smo mi u njemu (u kakvom smo stanju, iskušenju)? Zar nećeš vidjeti (tj. pogledati) ka (onome) što je već doprlo nama (Zar ne vidiš šta nas je snašlo)?" Pa će reći Adem: "Zaista moj Gospod već se je rasrdio danas srdžbom (takvom da) se nije rasrdio prije nje slično njoj, i neće se rasrditi poslije nje (poslije te srdžbe) sličnoj njoj (slično toj srdžbi). I zaista On je zabranio meni (da jedem) od (izvjesnoga) stabla, pa sam pogriješio (pa sam bio neposlušan) Njemu. Moja osoba (je meni najpreča da nju spašavam, za nju da se zauzimam i molim)! Moja osoba! Moja osoba! Otiđite (Idite) ka (nekome drugome) osim mene (mimo mene)! Otiđite ka Nuhu!" Pa će doći Nuhu, pa će reći (oni): "O Nuhe (O Noje)! Zaista ti, ti si prvi (od Božijih) poslanika ka stanovnicima Zemlje, i već je imenovao (nazvao) tebe Allah (jednim) zahvalnim robom, zauzmi se za nas ka tvome (svome) Gospodu. Zar ne vidiš ka (onome) što smo mi u njemu (u kakvoj smo situaciji)?" Pa će reći: "Zaista moj Gospod, moćan je i veličajan je, već se rasrdio danas srdžbom (takvom da) se nije rasrdio prije nje slično njoj (slično toj srdžbi), a neće se (nikada) rasrditi poslije nje slično njoj (slično ovoj srdžbi). I zaista ono već je bila meni (uslišana i primljena jedna) molba (što) sam molio nju na svoj narod (protiv svoga naroda, tj. prokletstvo što sam njime prokleo svoj narod). Moja osoba (Ja se brinem za sebe; ja sam zabrinut za svoju osobu, šta će sa mnom biti)! Moja osoba! Moja osoba! Otiđite (Odite; Idite) ka (drugome) osim mene. Otiđite Ibrahimu." Pa će doći Ibrahimu, pa će govoriti (reći će oni): "O Ibrahime! Ti si vjerovijesnik Allaha i Njegov prijatelj od (tj. između) stanovnika Zemlje, zauzmi se za nas ka tvome Gospodu. Zar ne vidiš ka (onome) što smo mi u njemu (Zar ne vidiš u kakvoj smo situaciji)?" Pa će reći (on) njima: "Zaista moj Gospod već se rasrdio danas srdžbom (takvom da) se nije rasrdio prije nje slično njoj, a neće se rasrditi poslije nje slično njoj; a zaista ja sam već bio slagao tri laži." Pa je spomenuo njih Ebu Hajjan u (tom) hadisu. "Moja osoba! Moja osoba! Moja osoba! Otiđite ka (drugome) osim mene! Otiđite ka Musa-u!" Pa će doći (oni) Musa-u, pa će govoriti: "O Musa! Ti si poslanik Allaha. Odlikovao te je Allah sa Svojim poslanstvom i sa Svojim govorom nad (te) ljude, (pa) zauzmi se za nas ka tvome Gospodu. Zar ne vidiš ka (onome) što smo mi u njemu?" Pa će reći: "Zaista moj Gospod već se je rasrdio danas srdžbom (takvom da) se nije rasrdio prije nje slično njoj, a neće se rasrditi poslije nje slično njoj, a zaista ja sam već ubio (jednu) osobu (što) se nije (bilo) meni zapovjedilo za njezino ubijanje. Moja osoba! Moja osoba! Moja osoba! Otiđite ka (drugome) osim mene. Otiđite ka Isa-u." Pa će doći (oni) Isa-u, pa će govoriti:

"O Isa! Ti si poslanik Allaha, i Njegova riječ (što) je bacio nju ka Merjemi, i (jedan) duh od Njega, i govorio si (tim) ljudima u (toj) kolijevci (u bešiki bivši ti još kao) dijete, zauzmi se za nas ka tvome Gospodu. Zar ne vidiš ka (onome) što smo mi u njemu?" Pa će reći Isa: "Zaista moj Gospod već se rasrdio danas srdžbom (takvom da) se nije rasrdio prije nje slično njoj, a neće se rasrditi poslije nje slično njoj." I nije spomenuo (nikakvoga svoga) grijeha. "Moja osoba! Moja osoba! Moja osoba! Otiđite ka (drugome) osim mene. Otiđite ka Muhamedu, pomilovao ga Allah i spasio. Pa će doći (oni) Muhamedu, pomilovao ga Allah i spasio, pa će reći (oni): "O Muhamede! Ti si poslanik Allaha, i zadnji (doslovno: i pečat od Božijih) vjerovijesnika, i već je oprostio Allah tebi (i ono) što se je proturilo naprijed od tvoga grijeha (griješenja) i što se je ostavilo ozadi (iza), zauzmi se za nas ka tvome Gospodu. Zar ne vidiš ka (onome) što smo mi u njemu?" Pa ću otići (krenuti), pa ću doći pod (to Allahovo izvjesno) prijestolje, pa ću pasti ničičeći (čineći ničicu-sedždu) svome Gospodu, moćan je i veličajan je. Zatim će otvoriti Allah na mene (tj. meni) od Svojih zahvala (hvaljenja) i (od) ljepote (te) pohvale na Njega (jednu) stvar (što) nije otvorio nju (ni) na jednoga (čovjeka) prije mene. Zatim će se govoriti (reći će se): "O Muhamede! Podigni tvoju (svoju) glavu, pitaj (tj. moli), darovati će se tebi (daće ti se), i zauzimaj se, primiće se tvoje zauzimanje (udovoljiće se tvome zauzimanju)." Pa ću podignuti moju (svoju) glavu, pa ću reći: "Moja sljedba, o moj Gospode! Moja sljedba, o moj Gospode!" Pa će se govoriti (reći će se): "O Muhamede! Uvedi od tvoje (svoje) sljedbe (u raj svakoga) ko (spada u one što) nema obračuna nad njima (tj. koji neće polagati obračun) od (tih) desnih vrata od vrata (toga) raja (tj. uvedi ih na desna vrata raja), a oni su saučesnici (tih) ljudi (i) u (onome) što je osim toga od (tih drugih rajskih) vrata." Zatim je rekao: "Tako mi (Allaha) koji je (Taj što je) moja duša u Njegovoj ruci zaista (ono) što je između (ta) dva dovratka od dovrataka (toga) raja je (tako razmaknuto) kao što je (razmak, rastojanje) između Meke i Himjera (tj. San'e u Jemenu); ili kao što je između Meke i (mjesta) Busra-a (u Siriji)." (Jedan od pripovjedača je sumnjao o tom kako je rečeno). GLAVA Njegovoga govora: ".... i dali smo Davudu Zebur.". (To jest: ".... i dali smo Davudu napisano.", a to će reći napisanu knjigu. Ili: ".... i dali smo Davudu - Davidu - psalme.".) PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdurezak od Mamera, od Hemmama, sina Munebbiha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Olakšavalo se je na Davuda (tj. Lako i glatko je bilo Davudu to) čitanje. Pa zapovijedaše (on) za svoju jahalicu (životinju za jahanje) zato (da) se osedla (ona), pa čitaše

(tj. pa on pročita) prije (nego) da svrši (završi sluga osedlavanje) - misli (na to da Davud za to vrijeme pročita) Kur'an." (Pod izrazom Kur'an može da se misli na tekst od Zebura koliko iznosi cijeli Kur'an, a to će reći da pročita za to kratko vrijeme više puta sav Zebur, jer je Zebur kraći od Kur'ana.) GLAVA: "Reci: Pozivajte (Zovite, molite one) koji su (ti što vi njih) tvrdite osim Njega (Allaha), pa (oni) neće posjedovati otkrivanje (otklanjanje te) štete od vas, a ni (kakvo) okretanje (izmjenjivanje).". PRIČAO MI JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jahja, pričao nam je Sufjan, pričao mi je Sulejman od Ibrahima, od Ebu Mamera, od Abdullaha (Mes'udovoga): "..... ka njihovome (tj. ka svome) Gospodu (to) sredstvo.....", rekao je (o značenju tih riječi i ajeta u kojem se te riječi nalaze): Bili su (neki) ljudi od (tih) ljudi (običaja da) obožavaju (neke) ljude od duhova (tj. neku grupu od tih izvjesnih duhova - nevidljivih bića), pa su primili Islam (ti) duhovi, a pridržavali su se ovi za njihovu (za svoju) vjeru (da obožavaju i dalje te duhove). Povećao je El-Ešdžeija od Sufjana, od Aameša: "Reci: Pozivajte (Zovite, molite one) koji su (ti što vi) tvrdite.....", (pa je pročitao cijeli ovaj ajet i onaj ajet iza njega u kojem i stoji tekst: ".... ka njihovom Gospodu sredstvo....", pa je onda rekao: Bili su neki ljudi od ljudi običaja da obožavaju neke ljude od duhova.....). GLAVA: "Ti koje pozivaju (tj. mole oni takvi su da oni sami) sebi traže ka njihovome (svome) Gospodu (to) sredstvo (posredništvo).....". Ajet (taj vidjeti). (To jest koje mole i zovu u pomoć neki ljudi - ti duhovi i sami sebi traže posredstvo da se približe Uzvišenom Allahu pomoću primanja Islama i pomoću vršenja dobrih djela po islamskim propisima.) PRIČAO NAM JE Bišr, sin Halida, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera, od Šubeta, od Sulejmana, od Ibrahima, od Ebu Mamera, od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, o ovome ajetu (u kojem stoje riječi) ".... koje pozivaju (dozivaju, mole - ti i sami) sebi traže ka njihovome (svome) Gospodu (to) sredstvo....", rekao je: Ljudi od (tih) duhova obožavaju se (tj. Neki su ljudi od duhova obožavani), pa su primili Islam. GLAVA:

".... i nismo učinili (to) viđenje koje smo pokazali tebi (ni zbog čega) osim kušnjom za (te) ljude....". PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: ".... i nismo učinili (to) viđenje koje smo pokazali tebi (drukčije) osim kušnjom (iskušenjem) za (te) ljude....", rekao je: Ono je viđenje oka (što) se je pokazalo ono poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) noći (u kojoj) se je putovalo s njim. ".... i (to) stablo prokleto.....", (to) je stablo zekkuma (stablo u paklu zvano "zekkum", a "zekkum" je i ime jednom stablu, rastinju koje raste u pustinji i ima cvijet kao cvijet jasmina). GLAVA Njegovoga govora: ".... zaista Kur'an (te) zore (tj. čitanje Kur'ana u zoru) je posvjedočeno.", rekao je Mudžahid: Molitva (te) zore (to je značenje izraza: ".... zaista Kur'an zore...."). PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ebu Selemeta i Ibnul-Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Vrijednost molitve (tih) sviju (tj. molitve skupine, namaza u skupini-džematu) nad molitvom (toga) jednoga (pojedinca) je dvadeset i pet stepeni (stupnjeva). I sakupljaju (sastaju) se anđeli (te) noći i anđeli (toga) dana u molitvi (toga) jutra." Govori Ebu Hurejrete: Čitajte, ako ste htjeli (ako hoćete): ".... i Kur'an (te) zore, zaista Kur'an zore bio posvjedočen (osvjedočen, tj. njemu se je prisutno).". GLAVA Njegovoga govora: ".... možda da će proživjeti (oživjeti, uskrsnuti) tebe tvoj Gospod (na jednome) mjestu pohvaljenom (pohvalnom).". PRIČAO NAM JE Ismail, sin Ebana, pričao nam je Ebul-Ahvas od Adema, sina Alije, rekao je: čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Zaista (ti) ljudi postaće (na) sudnjem danu skupine. Svaki narod (Svaka sljedba) slijediće svoga vjerovijesnika govore (tj. govoreći oni): "O omsica (O ti)! Zauzimaj se; dok dopre (stigne na kraju to) zauzimanje ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa to će (biti na) dan (kada) će proživjeti njega Allah (ili: kada će poslati njega Allah na to) mjesto pohvaljeno.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Ajjaša, pričao nam je Šuajb, sin Ebu Hamzeta, od Muhameda, sina Munkedira, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko je rekao (tj. Ko rekne) kada čuje (to) dozivanje (na molitvu-namaz, tj. kada čuje ezan): "Moj Bože, Gospodaru ove pozivnice pune (ovoga poziva) i (Gospodaru ove) molitve stojeće (tj. uspostavljajuće), daj Muhamedu (to) sredstvo (posredništvo), i (tu) vrlinu, i proživi ga (na jedno) mjesto pohvaljeno koje si obećao njemu;", dozvoljeno je bilo (tj. biće dozvoljeno) njemu moje zauzimanje (na) sudnjem danu." Predao je njega (prednji hadis) Hamzete, sin Abdullaha, od svoga oca (Abdullaha Umerovoga), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA: "I reci: Došla je (ta) istina, a propala je (umrla, izdahnula je ta) neistina (laž), zaista (ta) neistina bila je propalom (tj. zaista neistina je propala).". "Jezheku" je (značenja) "jehliku": propada (on, uništava se). PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan od Ibnu Ebu Nedžiha, od Mudžahida, od Ebu Mamera, od Abdullaha, sina Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Unišao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Meku, a okolo Kabe (oko Kabe) je tri stotine i šezdeset kipova (statua), pa je počeo (da) udara njih sa (nekakvim) drvetom (koje se nalazilo) u njegovoj ruci i (da on) govori: "Došla je (ta) istina, a propala je (ta) neistina, zaista (ta) neistina bila je propalom (tj. zaista ta neistina je propala). Došla je (ta) istina, a ne počinje se (tj. a ne stvara se ta) neistina i ne povraća se (tj. i ne obnavlja se ponovo, ponovno ona)." GLAVA: "I pitaju (oni) tebe o (tom) duhu (ili: o toj duši)....". (O značenju i smislu riječi "erruhu" ima mnogo mišljenja i pretpostavki.) PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao mi je Ibrahim od Alkameta, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Dok sam ja sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (bivši ja zauzet poslom) u (nekom) oranju, a on je naslonjač (tj. a on se naslonio) na granu (tj. na štap od palmine grane), pošto (tj. kadli) su prošli (prolazili ti) Židovi! Pa je rekao neki (od) njih nekima: "Pitajte ga o "erruhu" (duhu; ili duši, ili Džibrilu)...." Pa je rekao (neki od njih): "Šta je sumnjao (ili: sumnjalo) vas k njemu (tj. šta vas baca u sumnju pa da idete k njemu)?" A rekao je neki (od) njih: "Neće susresti (on) vas (ni) sa (jednom) stvari (što) mrzite nju." Pa su rekli:

"Pitajte ga." Pa su pitali njega o (tome) duhu, pa se je sustegnuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije vratio na njih (tj. nije odgovorio njima nikakvu) stvar (ništa), pa sam znao da će se ono objaviti k njemu (neka objava od Uzvišenoga Allaha), pa sam stajao (u) svome (na svome) mjestu. Pa pošto je sišla (ta) objava, rekao je (tj. očitao je, pročitao je nju): "I pitaju te o (tome) duhu (o toj duši); reci: Duh (taj) je od stvari (ili zapovjedi) moga Gospoda, a nije se vama dalo od (toga) znanja osim malo.". GLAVA: ".... i ne budi gromoglasan sa tvojom (tj. sa svojom) molitvom, a ne budi (ni) nečujan sa njom (tj. ne obavljaj molitvu ni posve glasno, a niti nečujno i posve tiho, vrlo spuštenim glasom)....". PRIČAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je Hušejm, pričao nam je Ebu Bišr od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, o Njegovom govoru, uzvišen je, ".... i ne budi gromoglasan sa tvojom molitvom (tj. u svojoj molitvi), a ne budi (ni) nečujan sa njom (tj. a ne budi ni posve, sasvim spuštena glasa u njoj, u molitvi)....", rekao je: Sišao je (ovaj ajet), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sakrivač je u Meki (tj. sakrivao se je u Meki tajno ispovijedajući Islam, sakrivao se je, krio se je). Bio je (Bio bi) - kada je (kada bi) klanjao sa svojim drugovima - podizao (bi) svoj glas sa Kur'anom. Pa kada su čuli (kada bi čuli to ti) idolopoklonici, psovali su Kur'an, i ko je spustio njega i ko je donio njega. Pa je rekao Allah, uzvišen je, Svome vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: ".... i ne budi gromoglasan sa tvojom (svojom) molitvom,....", to jest: sa tvojim (sa svojim) čitanjem, pa (da) čuju (ti) idolopoklonici, pa (da oni) psuju Kur'an, "..... i ne budi nečujan sa njom....." od tvojih (svojih) drugova, pa (da) ne dadneš čuti njima, "..... i sebi traži između toga put (srednji, umjereni).". PRIČAO NAM JE Talk, sin Ganama, pričao nam je Zaidete od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Spustilo se je to o (toj) molbi (molitvi uopće upućenoj Uzvišenom Allahu bez obzira je li se upućuje, da li se upućuje u klanjanju, ili inače).

SURA KEHFA (SURA KEHF)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. A rekao je Mudžahid: ".... takriduhum...." je (značenja) "tetrukuhum": ostavlja ih (ona, tj. ono - Sunce). "Ve kane lehu sumurun (umjesto semerun: A bili su za njega plodovi, tj. A bilo je u njega plodova)....", (sumurun) je (značenja) "zehebun vefiddatun": zlato i srebro. A rekao je (drugi) osim njega (osim Mudžahida da sumurun) je (značenja) "džemaatussemeri": skupina (toga) ploda. ".... bahi'un...." je (što i) "muhlikun": uništavač. ".... esefen...." je (značenja) "nedemen": kajanjem (zbog kajanja). "El-kehfu" je otvor u brdu (u planini, tj. kehf znači pećina, špilja). A "errekimu" je (što i) "el-kitabu": knjiga (pismo, natpis). "Merkumun" je (značenja) "mektubun": napisan. Od "errakmu": pisanje, pisati (dolaze obje riječi, odnosno izvedene su obje riječi: i rekimun i merkumun). ".... svezali smo na njihova srca...." (to) je (značenja) nadahnuli smo ih strpljenjem (nadahnuli smo njima strpljenje). ".... da nije (toga)

da smo svezali na njezino srce (tj. da smo nadahnuli njoj strpljenje - a radi se o majci Musa-ovoj)....". ".... šetatan." je (značenja) "ifratan": pretjeranost. "El-vesidu" je dvorište (prostor pred kućom, ovdje: prostor pred pećinom), množina njegova (tj. množina od izraza "el-vesidu") je "vesaidu" i "vusudun". A govori se "el-vesidu" (da) je (značenja) "el-babu": vrata. ".... mu'sadetun...." je (značenja) "mutbekatun": poklopita (zaklopljena). "Asadel-babe" i "evsade": zaključao je (ta) vrata. (Asade i evsade znače isto). ".... beasnahum...." je (značenja) "ahjejnahum": oživjeli smo ih. ".... ezka...." je (značenja) "ekseru": mnogobrojniji, viši, više. A govori se (da ezka ovdje znači) "ehallu": dozvoljeniji (dozvoljenije, tj. blagosloveniji, pošteniji, blagoslovenije, poštenije). A govori se (da ovdje ezka znači) "ekseru rej'an": mnogobrojnije rastom (uzrastom, razrastanjem, rastinjem). Rekao je Ibnu Abas (da ovdje riječ "ezka" znači: ljepši) "ukleha": njezinim jelom, odnosno njezinim plodom (jelom, plodom te naseobine, toga grada). ".... ve lem tazlim...." je (značenja) "lem tenkus": i nije okrnjila. A rekao je Seid od Ibnu Abasa: "Errekimu" je ploča (tabla izvjesna) od olova, napisao je njihov namjesnik (na njoj) njihova imena, zatim je odbacio (stavio) nju u svoju riznicu (blagajnu). Pa je udario Allah na njihove uši (tj. spriječio je njih da slušaju, da čuju, oduzeo je sposobnost čuvenja njihovim osjetilima sluha - njihovim ušima), pa su zaspali (spavali). A rekao je (drugi) osim njega (osim Ibnu Abasa): "Ve'elet - te'ilu" (to) je (što i: "nedžet") "tendžu": spašava se (ona, tj. "ve'elet": spasila se je, "te'ilu": spašava se ona, ili spasiće se ona). A rekao je Mudžahid: ".... mev'ilen.", je (značenja) "mahrizen": sačuvano (tj. nedostupno, neosvojivo, nepristupačno) mjesto (gdje se može neko sačuvati). ".... neće moći (oni nikakvo) čuvenje.", (to) je (značenja) neće razumjeti (shvatiti). GLAVA Njegovoga govora: ".... i bio je (taj) čovjek najmnogobrojnija stvar prepiranjem.". (To znači: Čovjek je biće koje se najviše svađa, prepire, vodi rasprave.) PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima sina Sa'da, pričao nam je moj otac od Saliha, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Alija, sin Husejna, da je Husejn, sin Alije, izvijestio njega od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, došao noću njemu i Fatimi, rekao je (njima dvoma nakon dolaska): "Zar nećete vas dvoje klanjati?" (To jest: "Dajte klanjajte vas dvoje noćno dobrovoljno klanjanje!") ".... redžmen bil-gajbi (bacanjem kamenja u to odsutno, tj. u to tajno, neviđeno)....", (to) je (značenja) "lem jestebin": nije bilo jasno (njima, tj. nije bio jasan njima broj tih drugova). Govori se (da) ".... furutan...." (znači) "nedemen": kajanje. ".... suradikuha (njezin - vatrin, vatre pakla - šator)....", (to) je slično (tome) šatoru i (toj) sobi koja opkoljava (te velike) šatore. (O ovome ima mnogo tumačenja, tj. o riječi "suradik" i izrazu "suradikuha": njezin šator.)

".... juhaviruhu (odgovara mu, prepire se sa njim)...." (to) je od (riječi) "el-muhaveretu": odgovaranje, prepiranje (sa nekim međusobno). "Lakinne (iako se piše ta riječ kao "Lakinna", čita se ona "Lakinne", a biće odmah i objašnjeno zbog čega je to tako) huvellahu rabbi....", to jest: "Lakin ene huvellahu rabbi: Ali ja (sam taj koji vjeruje da je) On - Allah moj Gospod (Gospodar)....". Zatim je ukinuo (čitač, učač to slovo koje Arapi zovu) "el-elifu" (tj. ukinuo je slovo "e" na početku riječi "ene") i slio (stopio, asimilirao) je jedno (od ta dva slova) "en" u drugo (tj. i slovo "n" od "lakin" stopio je, udvojio je sa slovo "n" od "ene" nakon što je odbacio prvo "e" od te riječi i pošto je ostalo samo "ne", pa je "lakin" i "ne" stopito u "lakinne"). ".... i cijepali smo kroz njih dvije (jednu) rijeku (tj. dali smo kroz njih dvije - bašče - da izvire, da teče rijeka).". Govori (neki od tumača da riječ "hilalehuma" znači što i) "bejnehuma neheren": između njih dviju rijeku (između dviju bašči rijeku). ".... zelekan.", je (značenja) "la jesbutu fihi kademun": neće biti (tj. nije) stalno u njemu (u tom tlu nijedno) stopalo (tj. nijedna noga; a to će reći onda da "zelekan" znači: gladak toliko da je klizav taj teren da se po njemu ne može čvrsto i stalno ići, putovati). "Hunalikel-velajetu (Tude je to zaštitništvo, tj. pomoć)....", (a ta riječ "el-velajetu") je infinitiv (od glagola koji ima još i drugi infinitiv na oblik) "el-velju" ("el-vel'ju": biti blizu, slijediti; a ko je blizu tebe, taj ti može i pomoći i zaštititi tebe; a Allah je blizu nas sa Svojom moći, znanjem i milošću). ".... ukuben (umjesto "'ukben": pošljedicom, posljedicom, završetkom, svršetkom).", (ta riječ "ukuben", i riječi) "akibeten", i "ukba" i "ukbeten" je jedno (tj. sve četiri te riječi imaju isto značenje), a ona je (a ono je, tj. a to značenje je taj) drugi svijet (ili: taj krajnji, zadnji život, a to je život na onome drugome svijetu nakon proživljenja i nakon sudnjega dana poslije proživljenja, uskrsnuća, vaskrsnuća). "Kibelen", i "kubulen" i "kabelen" (to) je (sve, tj. sve te tri riječi su značenja) "isti'nafen": počinjanjem (nanovo, obnavljanjem, tj. okrećanjem-okretanjem njima, dolaženjem u susret njima). (Riječ "kubulen" je upotrijebljena u jednom ajetu sure Kehf, a tu riječ u tom ajetu neki čitaju i "kibelen", pa je zato ovdje dato tumačenje za te dvije riječi i za njima srodno onu treću. Riječ "kubulen" ima i drugih značenja, odnosno za tu riječ ima i drukčijih, drugačijih tumačenja.) ".... li judhidu....", je (značenja) "li juzilu": zato (da) otklonu (oni, da odgurnu istinu sa njezinoga mjesta pomoću laži, lažnim prepiranjem i prividnim dokazima). "Eddehadu" je (značenja) "ezzeleku": klizanje (klizavost, nestalnost; prema ovome onda "li judhidu" znači: zato da dadnu klizati, okliznuti istinu da se istina oklizne i poklizne pomoću laži). GLAVA: "I pošto je rekao Musa svome momku: Neću prestati (da putujem drukčije) do (da) doprem sastajalištu (tih) dvaju mora (tj. tih dviju velikih rijeka), ili (da) prolazim (jedno dulje) vrijeme.". (Riječ "hukuben") je (značenja) "zemanen": vrijeme; a njegova množina (tj. množina toga izraza) je "ahkabun". PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Amr, sin Dinara, rekao je: izvijestio me je Seid, sin Džubejra, rekao je: Rekao sam Ibnu Abasu: "Zaista Nevf El-Bikalija tvrdi da Musa, drug Hadira (Hidra) nije on (onaj) Musa, drug Israelićana." Pa je rekao Ibnu Abbas: "Slagao je neprijatelj Allaha (Allahov neprijatelj).

Pričao mi je Ubej, sin Ka'ba da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Zaista Musa je ustao govornikom (kao govornik, propovjednik) u (među) Israelićanima, pa se upitao (upitan je): "Koji je čovjek najznaniji?" Pa je rekao: "Ja." Pa je ukorio Allah njega (doslovno: na njega) pošto (tj. jer) nije vratio (to) znanje k Njemu (ka Allahu), pa je objavio Allah k njemu: "Zaista je za mene rob (tj. Zaista ja imam jednoga roba) u sastajalištu (ta) dva mora (tj. dvije rijeke), on je znaniji od tebe." Rekao je Musa: "O moj Gospode! Pa kako je za mene sa njim (kako imam načina da se sa njim sastanem; kako ću ga naći, sresti)?" Rekao je: "Uzećeš sa sobom (jednu) ribu, pa ćeš učiniti (staviti) nju u (jedan) zembilj (rogožar, ručnu torbu), pa gdje god si izgubio (tu) ribu, pa on je tude (pa on je tu)." Pa je uzeo (jednu) ribu, pa je učinio (pa je stavio) nju u (jedan) zenbilj (zembilj, rogožar, torbu), zatim je otišao (krenuo je), i otišao je (vodeći) sa sobom svoga momka Jušea, sina Nuna. Čak (Tj. Te) kada su došla njih dvojica (toj velikoj) stijeni, stavila su njih dvojica svoje glave, pa su zaspala njih dvojica. I zatresla se je (ta) riba u (tom) zembilju, pa je izašla iz njega, pa je pala u (to) more (tj. u tu rijeku veliku), pa je uzela svoj put u (tom) moru (kao jedan svoj) pravac (u moru). I zadržao (zastavio) je Allah od (tj. iza te) ribe način tečenja (toka te) vode, pa je postao na njoj (tj. za njom - za ribom) kao (taj) pas (traka nad tom ribom). Pa pošto se probudio, zaboravio je njegov drug da izvijesti njega za (tu) ribu. Pa su otišli (tj. išli, putovali) njih dvojica ostatak svoga (toga) dana i noći svoje. Čak (te) kada je bilo (vrijeme) od sutra (sutrašnjega dana, sutradan), rekao je Musa svome momku: "Daj nam naš ručak! Zaista već smo sreli od ovoga našega putovanja (veliki jedan) trud (umor, zamorenost - već smo se na ovom putu jako puno umorili)." Rekao je: A nije našao (tj. nije osjetio) Musa (toga) truda dok (tj. u putovanju prije nego) je prešao (to) mjesto koja je to što je zapovjedio Allah za njega. Pa je rekao njemu njegov momak: "Da li si mislio (vidio, tj. Vidje li ti, znaš li) pošto smo odsjeli ka (onoj) stijeni (uz onu stijenu), pa zaista ja sam zaboravio (tu) ribu, a nije dao zaboraviti meni nju (niko drugi) osim (taj) sotona da se sjetim nje (ili: da spomenem nju), i uzela je svoj put (i otišla je) u (to) more čudom." (Ili: I uzeo je (Musa) njezin put u more (kao jednim) čudom - kao jedno čudo.) Rekao je: Pa je bio (ulazak ribe u tu vodu) za (tu) ribu pravac, a za Musa-a i za njegovoga momka čudo. Pa je rekao Musa: "To je (ono) što tražismo (što smo bili tražili, što i tražimo)." Pa su se njih dvojica vratili na svoje tragove (po svojim tragovima) slijeđenjem (tj. slijedeći svoje tragove u stopu). Rekao je: Vratila su se njih dvojica slijede (tj. slijedeći) njih dvojica svoje tragove dok su došli (dok nisu došli na kraju) ka (toj) stijeni, pa kada li (kadli tamo jedan) čovjek pokriven (nekom) odjećom! Pa je pozdravio njega Musa. Pa je rekao Hadir (El-Hadir): "A gdje (ili: A kako) je u tvojoj zemlji (taj) pozdrav?" Rekao je: "Ja sam Musa." Rekao je: "Musa Israelićana?" Rekao je: "Da. Došao sam ti zato (da) poučiš mene (nešto) od (onoga) što si se poučio pravome putu." Rekao je: "Zaista ti nećeš moći sa mnom (da imaš) strpljenje. O Musa! Zaista ja sam na (jednom) znanju od znanja Allaha (od Allahovoga znanja što) je poučio mene njega (njemu - tome znanju - a) ti njega nećeš znati (a ti ga ne znaš). A ti si na (jednom, nekom) znanju od znanja Allaha (što) je poučio tebe Allah (a ja) neću znati (ne znam) njega (ne znam ga)." Pa je rekao Musa: "Naći ćeš mene, ako je htio Allah (ako Bog da), strpljenoga (strpljivoga), i neću se ogriješiti tebi (ni od jednu, ni o jednu) zapovjed." Pa je rekao njemu Hadir (El-Hadir): "Pa ako si slijedio (tj. ako ćeš slijediti) mene, pa ne pitaj mene (ni) o (jednoj) stvari do (da ja)

proizvedem tebi od nje (tj. o njoj kakvo) spominjanje (dok ti ja ne kažem o njoj)." Pa su otišla (krenula na putovanje) njih dvojica idu (tj. idući) njih dvojica na obalu (toga) mora (ili: obalu te rijeke). Pa je prošla (jedna) lađa, pa su govorili njima da ponesu (tj. da natovare, ukrcaju) njih (da ih prime na tu lađu), pa su prepoznali Hadira (Hidra), pa su nosili (natovarili, ukrcali, primili) njega bez dara (tj. besplatno). Pa pošto su se ukrcala njih dvojica u (tu) lađu, nije se iznenadio (Musa zbog drugoga) osim, a Hadir (osim zbog toga što) je (Hadir) već iščupao (jednu) plohu (tj. dasku) od ploha (od dasaka, od daski te) lađe sa maklema (maklama, sa jednom vrstom strugača). Pa je rekao njemu Musa: "Ljudi (ovoga naroda) su nosili (natovarili, ukrcali su) nas bez dara (besplatno), a ti (si upravio ka njihovoj lađi, pa si provalio (probio) nju zato (da) pogušiš (potopiš) njezine stanovnike (tj. putnike). Zaista već si došao (jednoj) čudnoj stvari (ili: ružnoj, mrskoj - Ružno je, čudno je to što si učinio)." Rekao je: "Zar nisam rekao: "Zaista ti nećeš moći sa mnom (imati) strpljenja?!" Rekao je: "Ne kažnjavaj me za (ono, tj. zbog toga) što sam zaboravio, i ne opterećuj me od moga posla (od moje stvari nikakvom) poteškoćom." Rekao je: A rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "I bila je (ta primjedba) najprva (prva) od Musa-a zaboravom." Rekao je: "I došao je (jedan) vrabac, pa je pao (stao) na stranu (na ivicu te) lađe, pa je kljucnuo u (to) more (jednim) kljucanjem (tj. kljuvao je, udario je kljunom u vodu, zagrabio je svojim kljunom vode). Pa je rekao njemu Hadir: "Nije moje znanje i tvoje znanje od znanja Allaha (od Allahovoga znanja okrnjilo i umanjilo nikako drukčije) osim slično (onome) što je okrnjio ovaj vrabac od ovoga mora." Zatim su izašli njih dvojica iz (te) lađe. Pa dok njih dvojica idu (pješače) na (toj) obali, kadli je vidio (ugledao) Hadir (jednoga) dječaka (gdje) se igra sa (tim) dječacima. Pa je uzeo Hadir njegovu glavu sa svojom rukom, pa je sebi iščupao nju sa svojom rukom, pa je ubio njega (pa ga je ubio). Pa je rekao njemu Musa: "Zar si ubio (jednu) osobu čistu (nevinu) bez osobe (tj. iako ta osoba nije ubila neku drugu osobu)? Zaista si već došao (jednoj) stvari ružnoj (stvari koja je za osudu - već si uradio djelo koje je za osudu)." Rekao je: "Zar nisam rekao tebi: "Zaista ti nećeš moći sa mnom (imati) strpljenje." Rekao je: "A ovo je žešće od najprve (od prve)." Rekao je: "Ako sam upitao (tj. Ako upitam) tebe o (ikakvoj) stvari poslije nje (tj. poslije ove sada što se dogodila), pa ne druži se (sa) mnom (više). Već si dopro od mene (jednoj) isprici (opravdanju, izvinjenju)." Pa su otišli njih dvojica (dalje). Te kada su njih dvojica došla stanovnicima (jedne) naseobine (jednoga sela), njih dvojica tražili su hranu (jelo od) njezinih (od tih) stanovnika, pa (oni) nisu htjeli da ugoste njih dvojicu. Pa su njih dvojica našla u njoj (u toj naseobini jedan) zid (koji) hoće da se sruši. Rekao je: Naginjač (je bio zid, tj. riječ "en jenkadda" znači da se je zid bio nagnuo). Pa je ustao (ili: stao tude, tu, na tom mjestu) Hadir, pa je uspravio njega sa svojom rukom. Pa je rekao Musa: "Narod (tj. Ljudi u ovom mjestu su takvi da) smo došli njima, pa nas nisu nahranili, i nisu nas ugostili. Da si htio (tj. Da hoćeš), zaista bi uzeo na njega (za njega, za taj zid jednu) nagradu (tj. platu, naknadu za rad i utrošeno vrijeme, nadnicu)." Rekao je: "Ovo je rastanak (rastajanje) između mene i između tebe...." Do Njegovoga govora (tj. I dalje je Hadir rekao ka Musa-u kao što je to opisano u Allahovom govoru - a to znači u Kur'anu - do kraja Njegovoga govora koji o tome slučaju govori, pa se na kraju toga opisivanja toga slučaja veli) "..... to (ti) je tumačenje (onoga) što nisi mogao na njemu (da imadneš ti) strpljenje." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Voljeli smo da je Musa bio se strpio (Voljeli bi, voljeli bi smo da se Musa strpio) dok ispriča Allah na nas (tj. nama još i više) od vijesti njih dvojice." Rekao je Seid, sin Džubejra: Pa je bio Ibnu Abas (običaja da) čita (umjesto ".... ve kane veraehum...."): "..... ve kane emamehum melikun je'huzu kulle sefinetin salihatin gasben (..... i bio je pred njima jedan vladar (što) uzima svaku dobru lađu otimanjem).". I čitaše (on): "Ve emmel-gulamu fe kane kafiren ve kane ebevahu mu'minejni (A što se tiče (toga) dječaka, pa bio je nevjernik, a bili su njegovi roditelji dva vjernika)....". (Drugi učači, čitači Kur'ana nešto drukčije čitaju i ovaj zadnji tekst Kur'ana.) GLAVA: Njegov govor: "Pa pošto su doprla njih dvojica sastajalištu između njih dva (mora, ili rijeke), zaboravili su njih dvojica svoju ribu, pa je uzela svoj put u (to) more pravcem (kretanja).". "Mezheben": Mjesto idjenja (Mjesto gdje se ide, kuda se ide - to je značenje riječi "sereben: pravac, pravcem"). "Jesrubu" je (značenja) "jesluku": kreće se, zapućuje se. I od njega (od toga izraza) je ".... ve saribun binnehari (i kretalac u (tom) danu).". PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih, rekao je: izvijestio me je Ja'la, sin Muslima, i Amr, sin Dinara, od Seida, sina Džubejra, povećava jedan (od) njih dvojice na (pričanje) svoga druga, i (još jedan drugi) osim njih dvojice (osim Ja'la-a i Amra), već sam čuo njega (toga drugoga da) priča njega (spomenuti hadis) od Seida (da) je rekao: Zaista mi smo zaista kod Ibnu Abasa u njegovoj kući pošto je rekao (kad je rekao, kad reče): "Pitajte me." Rekao sam: "O Ebu Abase! Učinio mene Allah tvojim otkupom (tj. žrtvom za tebe)! U Kufi je (tj. ima, postoji jedan) čovjek pripovjedač (propovjednik), govori se njemu (tj. ime mu je) Nevf, (i) tvrdi (on) da on (tj. da Musa koji se spominje da je putovao sa Hadirom-Hidrom) nije Musa Israelićana (tj. da to nije Israelićanski, israilski Musa - Mojsije)." Što se tiče Amra, pa rekao je meni (to veli Ibnu Džurejdž pričajući od Seida): Rekao je (Ibnu Abas): "Slagao je već (doslovno: Već je slagao) neprijatelj Allaha." A što se tiče Ja'la-a, pa rekao je meni: Rekao je Ibnu Abas: Pričao mi je Ubejj, sin Ka'ba, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Musa je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Opominjao (Savjetovao) je (Musa svoje) ljude (jednoga) dana. Te kada su se prolile (njihove) oči i raznježila se (njihova) srca, okrenuo je leđa. Pa je stigao njega (jedan) čovjek, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Da li je u (tj. na) Zemlji ijedan (čovjek) znaniji od tebe?" Rekao je: "Ne." Pa je korio njega (Allah) pošto nije vratio (tj. pripisao najveće to) znanje ka Allahu. Reklo se je: "Da." Rekao je: "O moj Gospode! Pa gdje je?" Rekao je: "U sastajalištu (tih) dvaju mora." Rekao je: "O moj Gospode! Učini mi (kakav, neki) znak (da) znam to od njega." Pa je rekao meni Amr (a ne Ja'la): Rekao je: "Gdje se rastane (od) tebe (ta) riba." A rekao je meni Ja'la: Rekao je: "Uzmi (jednu) ribu mrtvu, gdje se puhne (tj. udahne) u nju (njezina) duša (duh - tude ćeš naći, tu ćeš naći Hadira)." Pa je uzeo (jednu) ribu, pa je učinio (pa je stavio) nju u (jedan) zembilj (u torbu za namirnice), pa je rekao svome momku:

"Neću opterećivati (ili: Ne opterećujem) tebe (ni sa čim drugim) osim da izvijestiš mene o (tome) gdje se rastane (gdje se bude rastala od) tebe (ta) riba." Rekao je (Musa-ov momak, tj. sluga): "Nisi opteretio (mene) mnogo." Pa to (ti) je Njegov govor, veličajno je Njegovo spominjanje: "I pošto je rekao Musa svome momku...." Juše'u, sinu Nuna. Nije (ova izjava o imenu Musa-ovoga momka da je momku bilo ime Juše' (Juša'), sin Nuna - nije to pričano) od Seida. Rekao je: "Pa dok je on u hladu (tj. u sjenci jedne velike) stijene u (jednom) mjestu vlažnom (rosnom, mokrom) kadli se je uzburkala (počela se udarati, počela se koprcati, tj. micati ta) riba, a Musa je spavač (tj. spavao je). Pa je rekao njegov momak: Neću buditi njega. Te kada se probudio, pa zaboravio je (momak) da izvijesti njega. A uzburkavala se je (ta) riba, čak je unišla (u to) more. Pa je zadržao (zaustavio) Allah od nje način tečenja (toka te) vode, čak kao da je njezin (ribin) trag (vodio) u (neku rupu u) kamenu." Rekao je meni Amr ovako: "Kao da je njezin trag (vodio) u (neku) rupu." I napravio je kolut između svoja dva palca i (ona druga dva prsta) koja dva stoje blizu njih dvojice (dva susjedna prsta do palčeva, tj. koja su do palaca, koja su uz palce). ".... zaista već smo sreli od ovoga našega putovanja (jedan) trud (umor, zamor)." Rekao je: "Već je odsjekao (presjekao) Allah od tebe (taj) trud." Nije (ova rečenica pričana) od Seida. Izvijestio je (momak) njega (Musa-a o nestanku ribe), pa su se vratila njih dvojica, pa su našla njih dvojica Hadira. Rekao je meni Usman, sin Ebu Sulejmana: "Na (jednoj) postelji zelenoj (ili: Na jednom ćilimu zelenom) na jetri (džigeri, tj. na sredini toga) mora (našli su Hadira)." Rekao je Seid, sin Džubejra: "Pokriven je (bio Hadir, Hidr) sa svojom odjećom, već je učinio njezin kraj (jedan) pod svoje dvije noge, a (drugi) njezin kraj pod svoju glavu. Pa je pozdravio njega Musa. Pa je otkrio svoje lice i rekao je: "Da li je u mojoj zemlji (ostalo išta) od pozdrava? Ko si ti?" Rekao je: "Ja sam Musa." Rekao je: "Musa Israelićana?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa šta je tvoje stanje?" Rekao je: "Došao sam zato (da) poučiš mene (nešto) od (onoga) što si se poučio (što si ti poučen) pravome putu." Rekao je: "Zar nije dosta tebi (to) da je Tevrat (Tora) u tvojim dvjema rukama i da (Božija) objava dolazi tebi? O Musa! Zaista za mene je (tj. ja imam jedno) znanje (takvo što) ne treba tebi da znaš njega. A zaista za tebe je (tj. ti imaš jedno) znanje (što) ne treba meni da znam njega." Pa je uzela (jedna) ptica sa svojim kljunom (vode) od (toga) mora, a rekao je (na to Hadir): "Tako mi Allaha nije moje znanje i nije tvoje znanje u strani (tj. u odnosu) znanja Allaha (u odnosu na Allahovo znanje) osim kao što je uzela ova ptica sa svojim kljunom od (toga) mora." Te kada su se ukrcala njih dvojica u (tu) lađu, našla su njih dvojica (tj. vidjeli su neke) lađe male (što) nose (tj. prenose, prevoze) stanovnike (narod, ljude, putnike) ove obale ka stanovnicima ove druge obale, (i ti stanovnici putnici u velikoj lađi) prepoznali su njega, pa su rekli: "Allahov dobri rob je (ovo)." Rekao je: Rekli smo Seidu: "Hadir je (li pod tim nazivom od strane saputnika mislio da kaže)?" Rekao je: "Da. Nećemo ga nositi (prevoziti) za nagradu (nego besplatno)." Pa je provalio nju (Hadir tu lađu) i učvrstio je (udario, zabio je) u nju (u lađu jedan) kolac (klin). Rekao je Musa: "Zar si provalio nju (lađu) zato (da) pogušiš njezine stanovnike (putnike, ljude u toj lađi)? Zaista već si došao (jednoj) stvari čudnoj (ili: stvari ružnoj)."

Rekao je Mudžahid: "Munkeren" (ružnoj - to je značenje izraza "imren"). Rekao je: "Zar nisam rekao (da) zaista ti nećeš moći sa mnom (imati) strpljenje." Bila je najprva (prva Musa-ova primjedba) zaboravljanjem, a (ta) srednja (druga) uslovljavanjem, a treća upravljanjem (namjeravanjem da ukaže na osnovicu i temelj da se prinude stanovnici da im dadnu hranu). Rekao je: "Ne kažnjavaj me sa (onim, tj. zbog onoga) što sam zaboravio, i ne opterećuj me od moje stvari (od moga posla nikakvom) teškoćom." Sreli su njih dvojica dječaka, pa je ubio njega. Rekao je Ja'la: Rekao je Seid: "Našao je dječake (neke što) se igraju, pa je uzeo (jednoga) dječaka nevjernika, oštroumnoga, pa je povalio njega (nauznačke), zatim je zaklao njega sa (tim) nožem. Rekao je: "Zar si ubio (jednu) osobu čistu (nevinu), bez (odmazde neke druge) osobe, (a) nije učinila (taj) grijeh." A bio je Ibnu Abas čitao nju (tu riječ) "zekijjeten" (umjesto "zakijeten" kao što neki čitaju). "Zakijeten" je (značenja) "muslimeten" (predanu; ili: koja je primila Islam, tj. osobu koja je primila Islam?, jer su sva malodobna djeca muslimani, sposobna su da prime Islam dok ih roditelji ili neko drugi ne okrene u neku drugu vjeru ili bezboštvo). Kao što je tvoj govor: Dječak čist (tako se rekne i osoba čista). (I "zakijeten" i "zekijjeten" imaju približno značenje: dobar, lijep, čist, rastući, napredan.) Pa su išla (otišla dalje) njih dvojica, pa su našla njih dvojica (jedan) zid (neki zid koji) hoće da se sruši, pa je ispravio (uspravio, tj. podbočio) njega. Rekao je Seid (tj. pokazao je) sa svojom rukom ovako, i podigao je svoju ruku, pa se je ispravio (zid). Rekao je Ja'la: Mislim da je Seid rekao: "Pa je potrao njega sa svojom rukom, pa se ispravio (zid). "Da si htio, zaista bi uzeo na njega (za njega) nagradu." Rekao je Seid: "Nagradu (da) jedemo nju." A bio je iza njih.... (to) je (značenja) bio je pred njima. Čitao je nju (tu rečenicu, ili tu riječ) Ibnu Abas (tako): pred njima (umjesto "iza njih") vladar. Tvrde (neki pričajući to) od (drugoga nekoga) osim Seida da je on (taj vladar bio po imenu, da je imao ime) Huded, sin Budeda. Dječak ubijeni (taj), njegovo ime je - tvrde - Džejsur. Vladar (jedan što) uzima svaku lađu otimanjem (otimajući). Pa sam htio - kada je ona prolazila (tj. kada ova lađa prođe) pokraj njega - da pusti (ostavi) nju (njezinim vlasnicima) zbog njezine mane. Pa kada su prešli (prošli kraj gdje je vladao taj vladar), popravili su nju (tj. lađu), pa su se koristili s njom. A od njih je (neko takvoga mišljenja) ko govori: Zatvorili su nju (rupu na lađi) sa (jednom) staklenkom (staklenom bocom; ili: sa staklom pomiješanim sa brašnom ili nečim sličnim). A od njih je (neko) ko govori: Sa (tom) smolom (su zatvorili provaljeno mjesto na lađi). Bili su njegovi roditelji dva vjernika, a bio je (on, tj. dječak) nevjernik, pa smo se plašili da (on) priključi njih dvoje (oca i mater, svoje roditelje) nasilju i bezvjerstvu, (a to znači) da ponese njih dvoje njegova ljubav (tj. ljubav prema njemu) na (to) da slijede njih dvoje njega na njegovoj vjeri (pogrešnoj; jer je i bezvjerstvo, nevjerovanje ipak jedna vjera - ali pogrešna vjera). Pa smo htjeli da zamijeni njima dvoma njihov Gospod (za njega drugo dijete) bolje od njega čistotom (dobrotom) i bliže nježnošću (milošću), zbog Njegovoga govora: ".... zar si ubio osobu čistu....". A "bliže nježnošću....." (to znači): Njih dvoje su za njega (tj. njemu-budućem djetetu) milostiviji (nježniji) od njih dvoga (tj. nego što su njih dvoje bili milostiviji) za (to) prvo (dijete) koje je ubio Hadir. A tvrdio je (neko drugi) osim Seida da su njih dvoje (imali takav slučaj da) se je njima dvoma zamijenila djevojka (tj. da im je Allah dao da im se je rodila, da im se rodi kći poslije toga sina kojega je ubio Hadir). A što se tiče Davuda, sina Ebu Asima, pa je rekao (prenoseći) od (više pripovjedača) osim jednoga:

Zaista ona je djevojka (tj. Osoba koja se rodila poslije ubijenoga dječaka bila je djevojka, tj. žensko). (Međutim, u svome komentaru Kastalanija kaže da je Ibnu Džurejdž rekao da je drugo dijete poslije ubijenoga dječaka bilo muško, a to je spomenuo Ibnu Kesir i drugi.) GLAVA: Njegov govor: "Pa pošto su njih dvojica prešli, rekao je svome momku: "Daj nam naš ručak, zaista već smo sreli od ovoga našega putovanja (jedan) trud (umor, zamorenost)." Rekao je: "Jesi li vidio? Pošto smo odsjeli ka (toj) stijeni, pa zaista ja sam zaboravio (tu) ribu.....". ".... sun'an.", je (značenja) "amelen": radom (po radu svome). ".... hivelen." je (značenja) "tehavvulen": premiještanje (mijenjanje, promjenu). "Rekao je: "To (ti) je (ono) što tražismo (tj. što smo bili pošli da tražimo)"; pa su se vratila njih dvojica na svoje tragove slijeđenjem (tj. slijedeći oni svoje tragove u stopu).". "Imren" i "nukren" je (značenja) "dahijeten": veliku stvar (ružno djelo - ružnom djelu si prišao, došao, tj. počinio si veliki grijeh). ".... jenkadda...." je (značenja) "jenkadu kema jenkadussinnu": poruši se kao što se poruši (izvali taj) zub (u vilici). ".... le tehizte...." i ".... ittehazte...." je jedno (tj. oboje imaju isto značenje: uzeo si; odnosno: uzeo bi). (To su dva kiraeta - dva načina čitanja te riječi i "letehizte" i "lettehazte", ali je značenje isto.) ".... ruhmen" je od (riječi) "erruhmu" (milost, nježnost srca), a ona je žešća (jača je ta riječ) pojačanjem (stepena milostivosti) od (riječi) "errahmetu". A mislimo da je on (taj izraz "ruhmun") od "errahimu": milostivi. A zove se Meka (sa nazivom) Ummu ruhmin (Majka milosti), to jest: Milost (Allahova što) silazi u njoj (u Meku; ili: u nju - u Meku; hoće, valjda, da kaže da je to uzrok za takav naziv Meke). (Uglavnom htio je da kaže to da obje riječi i "ruhmun" i "rahmetun" imaju isto značenje, a to je: milost, ali da "ruhmun" ima jače značenje na milostivost od riječi "rahmetun".) PRIČAO MI JE Kutejbete, sin Seida, pričao mi je Sufjan, sin Ujejneta, od Amra, sina Dinara, od Seida, sina Džubejra, rekao je: rekao sam Ibnu Abasu: "Zaista Nevf Bikalija (ili: Bekalija) tvrdi da Musa, vjerovijesnik Allaha nije (to onaj) Musa Hadira (Hadirov Musa, koji se sastao sa Hadirom i putovao sa njim)." Pa je rekao: "Slagao je neprijatelj Allaha. Pričao nam je Ubejj, sin Ka'ba, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je rekao: "Ustao je Musa govornikom (tj. kao govornik, propovjednik) u (među) Israelićanima, pa se reklo njemu: "Koji čovjek je znaniji (tj. najznaniji, najučeniji)?" Rekao je: "Ja." Pa je ukorio Allah njega pošto nije vratio (tj. pripisao to najveće) znanje k Njemu, i objavio je k njemu (Musa-u): "Da. Rob (jedan) od Mojih robova je u sastajalištu (tih) dvaju mora, on je znaniji od tebe." Rekao je: "O moj Gospode! Kako je (taj) put (tj. način da se dođe, dopre) k njemu (Kako ću doći do njega)?" Rekao je - Uzećeš (tj. Uzmi ti jednu) ribu u (jedan) zenbilj (zembilj, torbu), pa gdje god si izgubio (tu) ribu, pa slijedi nju (tj. traži nju-ribu, vrati se da tražiš nju, naći ćeš tada toga roba - tj. Hadira)." Rekao je: Pa je izašao Musa i sa njim je njegov momak (poslužitelj) Juše'a, sin Nuna, i sa njima dvojicom je (ta) riba, (i putovali su)

dok su dospjeli (stigli) njih dvojica k (toj) stijeni, pa su odsjela njih dvojica kod nje. Rekao je: Pa je stavio (spustio) Musa svoju glavu, pa je zaspao. Rekao je Sufjan: A u hadisu (jednom što ga je pripovijedao, pričao jedan pripovjedač drugi) osim Amra rekao je: A u korijenu (tj. u podnožju te) stijene je (bilo jedno) vrelo, govori se njemu (ime mu je, zove se): Život (tj. Vrelo života), ne pogodi od njegove vode (nijedna) stvar (pa da se, a da se sa tom stvari dogodi drugo) osim (to da) je oživjela (da oživi ona, da ona postane živa). Pa je pogodilo (tu) ribu od vode toga vrela (neka količina). Rekao je: Pa se pomicala (tj. počela se micati) i izvukla se je iz (toga) zembilja (iz torbe), pa je unišla (ušla u to) more. Pa pošto se probudio Musa, rekao je svome momku: "Daj (ti) nama naš ručak (tj. našu hranu da jedemo)." Ajet (taj vidjeti). Rekao je: A nije našao (tj. osjetio toga) truda (umora, zamorenosti otprije) do (da) je prešao (dok nije prešao ono) što se njemu zapovjedilo za njega. Rekao je njemu njegov momak Juše'a (Juša), sin Nuna: "Jesi li (Da li si) vidio? Pošto smo odsjeli k (toj) stijeni, pa zaista ja sam zaboravio (tu) ribu." Ajet (taj vidjeti). Rekao je: Pa su se vratila njih dvojica slijede (tj. slijedeći) njih dvojica u tragove njih dvojice (tj. svoje tragove slijedeći, stajući u svoje stope). Pa su njih dvojica našla u (tom) moru kao (taj) pas (traku) prolaz (te) ribe (tj. kuda je riba otišla). Pa je (to) bilo za njegovoga momka (jedno) čudo, a za (tu) ribu pravac. Rekao je: Pa pošto su dospjela (stigla) njih dvojica ka (toj) stijeni kada li njih dvojica (susretnu se, susretoše se, sretoše se) sa (jednim) čovjekom pokrivenim sa (jednom) odjećom. Pa je pozdravio njega Musa. Rekao je: "A gdje (tj. A kako, A kakav) je u tvojoj zemlji (taj, takav) pozdrav?" Pa je rekao: "Ja sam Musa." Rekao je: "Musa Israelićana?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Da li (dozvoljavaš meni da) slijedim tebe na (to, tj. zbog toga) da poučiš mene (nešto) od (onoga) što si se poučio (što si i ti poučen) pravom putu (od pravoga puta)?" Rekao je njemu Hadir: "O Musa! Zaista ti si na (jednom) znanju od znanja Allaha (od Allahovoga znanja što) je poučio tebe njega Allah (ili: tebe njemu Allah), neću znati (tj. ne znam ja) njega (toga tvoga znanja); a ja sam na (jednom) znanju od znanja Allaha (što) je poučio mene njega (njemu) Allah, nećeš znati (tj. i ne znaš ti) njega (toga moga znanja)." Rekao je: "Nego slijediću tebe (tj. Da, tako, ali ja želim da te slijedim, da putujem s tobom)." Rekao je: "Pa ako si (ti) slijedio mene (tj. ako ćeš slijediti mene, ako ćeš putovati sa mnom), pa ne pitaj me (ni) o (jednoj) stvari do (da) proizvedem (ja sam sobom) tebi od nje (neko) spominjanje (do da ti ja o njoj napomenem - dok ti ja o njoj ne kažem)." Pa su otišla (krenula) njih dvojica idu (tj. idući) njih dvojica (pješačeći) na (tj. uz tu) obalu. Pa je prošla pokraj njih dvojice (jedna velika) lađa. Pa se je prepoznao (tj. bio je prepoznat od putnika u lađi) Hadir, pa su nosili (tj. natovarili, ukrcali, primili) njih u svoju lađu bez plate (doslovno: bez dara, bez dužnosti). Govori se (da izraz "bi gajri nevlin" znači što i): "bi gajri edžrin" (bez plate, tj. bez plaćanja vožnje, besplatno). Pa su se ukrcala njih dvojica (u tu) lađu. Rekao je: I pao je (I stao je jedan) vrabac na stranu (na rub, ivicu te) lađe, pa je zamočio svoj kljun (u to) more. Pa je rekao Hadir (ka) Musa-u: "Nije tvoje znanje, i moje znanje i znanje (tih svih) stvorenja u znanju (tj. u omjeru prema znanju) Allaha osim količina (onoga) što je zamočio ovaj vrabac svoj kljun." Rekao je: Pa nije se (malo, nego mnogo) iznenadio Musa (ili: Nije iznenadilo Musa-a malo) pošto se upravio Hadir ka (jednom stolarskom alatu zvanom) makle (ka maklama), pa je provalio (probio tu) lađu. Pa je rekao njemu Musa: "Narod (tj. Ljudi ovi) nosili (natovarili) su nas bez plate (besplatno), (a ti) si se upravio ka njihovoj lađi, pa si provalio nju zato (da) pogušiš njezine stanovnike; zaista već si došao....." Ajet (taj vidjeti). Pa su otišla njih dvojica, kada li njih dvojica (susretnu se, susretoše se) sa (jednim) dječakom (koji) se igra (koji se je igrao) sa (tim izvjesnim) dječacima! Pa je uzeo Hadir za njegovu glavu, pa je odsjekao nju. Rekao je

njemu Musa: "Zar si ubio (jednu) osobu čistu, bez (odmazde neke druge) osobe? Zaista već si došao (jednoj) stvari ružnoj (nevaljaloj)." Rekao je: "Zar nisam rekao tebi: "Zaista ti nećeš moći (da imaš) sa mnom (nikakvo, ikakvo) strpljenje?!" Do Njegovoga govora: ".... pa nisu htjeli da ugoste njih dvojicu; pa su našla njih dvojica u njoj (u toj naseobini jedan) zid (koji) hoće da se sruši...." Pa je rekao (tj. pokazao je, da je znak) sa svojom rukom ovako, pa je ispravio njega (ili: uspravio njega). Pa je rekao njemu Musa: "Zaista mi smo unišli (u) ovu naseobinu (u ovo selo, kraj, grad), pa nas nisu ugostili i nisu nas nahranili. Da si htio (tj. Da hoćeš), zaista bi sebi uzeo na (za) njega (neku) platu (nagradu, nadnicu)." Rekao je: "Ovo je rastanak između mene i između tebe; obavijestiću te za tumačenje (o onome) što nisi mogao na njemu (da imadneš nikakvoga) strpljenja." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Voljeli smo (Voljeli bismo) da se je Musa strpio dok se (pa da se) ispriča (još neka zgoda i slučaj) nama od stvari njih dvojice." Rekao je: I bio je Ibnu Abas (takvoga stava da) čita (ovako sljedeći ajet iz teksta ove sure koji se odnosi na opis putovanja Musa-a i Hadira): ".... ve kane emamehum melikun je'huzu kulle sefinetin salihatin gasben. Ve emmel-gulamu fe kane kafiren....." (a to znači: ".... a bio je pred njima vladar (koji) uzima svaku lađu dobru otimanjem. A što se tiče (toga) dječaka, pa bio (je) nevjernik.....".). (Taj isti tekst glasi nešto malo drukčije prema čitanju drugih čitača, učača Kur'ana, i taj drugi tekst je punovažniji, pa neka se vidi taj tekst u Kur'anu, i vidjeće se razlike.) GLAVA: Njegov govor: "Reci: Da li ćemo obavijestiti vas za najpropalije poslovima (tj. za one, o onima koji su na najvećoj šteti i gubitku po poslovima, u svojim radovima)?". PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, pričao nam je Šubete od Amra, od Mus'aba, rekao je: pitao sam svoga oca (Sa'da, sina Ebu Vakkasa o značenju ajeta): "Reci: Da li ćemo obavijestiti vas za najpropalije poslovima?", oni su harurije (tj. ovi ovakvi jesu li harurije)?" Rekao je: "Ne. Oni su Židovi i kršćani. Što se tiče Židova, pa (oni) smatraju lažnim (tj. pa oni ne vjeruju) Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio. (Doslovno: ...... pa smatrali su lažnim (nisu vjerovali) Muhameda a.s.). A što se tiče kršćana, ne vjeruju (doslovno: nisu vjerovali) u raj, i rekli su (tj. i govore): "Nema (nikakve) hrane (jela) u njemu (u raju), a ni pića." A harurije su (oni) koji kvare (krše) ugovor Allaha od poslije (poslije, tj. nakon) njegovoga obavezivanja (učvršćivanja, tj. nakon što su ga se bili obavezali - a misli se na pobunu protiv halife Alije r.a., a bili su mu se prisegnuli na vjernost i priznali ga halifom ti isti pobunjenici). I bio je Sa'd (običaja da) imenuje (naziva) njih (tim) pokvarenjacima (griješnicima). (Harurije je naziv za sektu, frakciju koja se pojavila među muslimanima u vrijeme halife Alije r.a., a ta se je sekta pojavila u jednom selu u blizini Kufe, u selu Harura-u, pa su pristalice po imenu toga sela i nazvane harurije, a kasnije su dobili naziv haridžije, haridžiti.) GLAVA:

"Ti su (oni) koji su bili nevjernici (tj. koji nisu vjerovali) u znakove svoga Gospoda i sretanje Njega, pa su se pokvarila (doslovno: potonula, nestala, propala) njihova djela.....". Ajet (taj vidjeti). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, pričao nam je Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Mugirete, sin Abdurahmana, pričao mi je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista ono zaista će doći (taj izvjesni) čovjek, veliki, debeli (na) sudnjem danu (bivši on, nalazeći se on u takvom stanju da) neće mjeriti (vagati, težiti, tj. neće vrijediti) kod Allaha (ni koliko) krilo (jedne) komarice (mušice). I (onda) je rekao: Čitajte: ".... pa nećemo uspraviti (tj. uspostaviti) za njih (na) sudnjem danu (nikakvo) mjerenje (mjeru, težinu)."." A od Jahja-a, sina Bukejra, od Mugireta, sina Abdurahmana, od Ebu Zinada slično njemu (prethodnom, spomenutome hadisu).

K H J A S (KAF, HA, JA, AJN, SAD)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. Rekao je Ibnu Abas: ".... divno li čuju oni i vide!....", Allah govori njega (ovaj govor, izraz čuđenja i divljenja opisujući njihovo stanje na sudnjem danu kada će oni divno čuti i vidjeti istinu), a oni danas neće čuti i neće vidjeti (tj. a oni danas i ne čuju i ne vide trajno lutajući oni) u zabludi jasnoj. Misli (na) Njegov govor: ".... divno li čuju oni i vide!...." (da to znači): Nevjernici (ti) tada su najčujnija stvar i najvidovitija (tj. tada će oni bolje čuti i vidjeti nego iko drugi). ".... le erdžumenneke...." je (značenja) "le eštimenneke": zaista grdiću (ružiću) svakako tebe (pogrdama). ".... ve ri'jen." (to) je (značenja) "menzaren": i izgledom (po izgledu). A rekao je Ebu Vail: Znala je Merjema da je (taj) bogobojazni razuman (čovjek; ili: da je svaki bogobojazni razuman) dok je rekla: ".... zaista ja se utječem (tražim zaštitu) u Milosrdnoga (Allaha) od tebe ako si bio bogobojazan.". A rekao je Ibnu Ujejnete: "..... teuzzuhum ezzen.", (to) je (značenja) "tuz'idžuhum ilel-measi iz'adžen": tjeraju (potiču, podstrekavaju) ih ka (tim) grijesima tjeranjem. A rekao je Mudžahid: ".... idden.", je (značenja) "'ivedžen": krivini (iskrivljenosti, tj. iskrivljenoj stvar). Rekao je Ibnu Abas: ".... virden.", je (značenja) "'itašen": žedne. ".... esasen...." je (značenja) malen: imovinom (po imovini). ".... idden." je (značenja) "kavlen azimen": govor velik. ".... rikzen?", je (značenja) "savten": glas. A rekao je osim njega (tj. osim Ibnu Abasa neko drugi): ".... gajjen.", je (značenja) "husranen": štetu. ".... bukijjen.", je skupina (tj. množina od riječi) "bakin": plakalac (tj. "bakin" znači onaj koji plače). ".... silijjen (ulaženjem, ili: spaljivanjem).", (ta riječ je infinitiv od glagola) "salije": unišao je (u vatru; ili: spalio se je), "jasla": ulazi (u vatru; ili: spaljiva se on). ".... nedijjen.", i "ennadi" je jedno (jednoga značenja): sijelom (sjednicom, skupom, tj. po sijelu, po sjednici - a to će reći: ko ima najljepše mjesto sjedenja, sijela; čiji je klub ljepši?). "I opominji njih (pričajući im o) danu (te) žalosti.....".

(Pod izrazom "dan žalosti" misli se na sudnji dan-Sudnji dan, jer će se žalostiti oni koji budu osuđeni u pakao da idu da trpe kaznu.) PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Ebu Salih od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dovesti će se (ta) smrt kao oblik (jednoga) ovna garavoga, pa će dozivati (jedan) dozivač: "O stanovnici raja!" Pa će pružiti (istegnuti oni svoje) vratove (podigavši oni glave) i gledaće. Pa će reći (onaj vikač, dozivač): "Da li poznajete (šta je) ovo?" Pa će govoriti (reći će oni): "Da, ovo je (ta) smrt." I svaki (od) njih već je vidio nju. Zatim će dozivati (dozvati): "O stanovnici Vatre (tj. pakla)!" Pa će pružiti vratove (podigavši glave) i gledaće (oni). Pa će govoriti (reći će on): "Da li poznajete ovo (Znate li šta je ovo)?" Pa će govoriti (reći će oni): "Da, ovo je (ta) smrt (to je smrt)." I svaki (od) njih već je vidio nju. Pa će se zaklati (smrt, tj. biće zaklana smrt), zatim će govoriti (reći će taj dozivač): "O stanovnici raja! Vječno ostajanje (je vama u raju), pa nema smrti! I o stanovnici pakla (vatre pakla)! Vječno ostajanje (je vama u Vatri), pa nema smrti (nema umiranja više)!" Zatim je čitao: "I opominji ih (na) dan (te) žalosti pošto se je sudila (ta) stvar, a oni su u (jednoj) nemarnosti (sada, u životu na ovome svijetu)....", (to jest), a ovi su u nemarnosti, stanovnici (te) ovozemnosti, i oni neće vjerovati (i oni ne vjeruju u to)." GLAVA Njegovoga govora: "I ne spuštamo se (mi drukčije) osim sa zapovjedi tvoga Gospoda, Njemu je (sve) što je između naših ruku (tj. sve što je pred nama) i što je ozadi (iza) nas....". PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Umer, sin Zerra, rekao je: čuo sam svoga oca (da priča) od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Džibrilu: "Šta sprječava tebe da posjećuješ nas više od (onoga) što posjećivaš (posjećuješ) nas?" Pa je sišao (ajet): "I ne spuštamo se (mi drukčije) osim sa (po) zapovjedi tvoga Gospoda, Njemu je što je između naših ruku (pred nama), i što je ozadi nas (i što je između toga)....". GLAVA Njegovoga govora: "Pa da li si vidio (onoga) koji je bio nevjernik u Naše znakove (tj. koji nije vjerovao - koji ne vjeruje u Naše znakove), i rekao je (uz to još): Zaista će se meni dati svakako imovina i dijete (djeca).". PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Ebu Duha-a, od Mesruka, rekao je: čuo sam Habbaba (da) je rekao: Došao sam Asu, sinu Vaila, Sehmiji (da) uzmem (naplatim; odnosno: da tražim od) njega (jedno) pravo svoje kod njega (što sam imao), pa je rekao (on): "Neću dati tebi do (da) budeš (dok ne budeš) nevjernik u Muhameda - pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekao: "Ne, čak (da) umreš, zatim (da) se proživiš (zatim da vaskrsneš, uskrsneš - dakle kad bi umro, zatim se proživio)." Rekao je: "A zaista je zaista (li) sam mrtav, zatim proživljen (dakle: kad budem mrtav hoću li zaista biti oživljen?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Zaista je za mene

tamo (tj. Ja ću imati tamo jedno veliko) imanje i djecu, pa ću (da) platim tebi njega (to tvoje pravo, tvoj taj dug što sam ti dužan)." Pa je sišao ovaj ajet: "Pa da li si vidio (onoga) koji je bio nevjernik u Naše znakove, i rekao je: Zaista meni će se dati svakako imanje i djeca.". Predao je njega (ovaj hadis) Sevrija, i Šubete, i Hafs, i Ebu Muavijete i Veki' (svi su ga pričali) od Aameša. Njegov govor: "Je li se natkučio (na to) odsutno (tj. Je li saznao neviđeno, tajno), ili je sebi uzeo kod Milosrdnoga (nekakav) ugovor (obavezu)?". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Aameša, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Habbaba, rekao je: Bio sam kovač u Meki, pa sam načinio Asu, sinu Vaila, Sehmiji (jednu) sablju (mač), pa sam došao (da) tražim (naplatim od) njega, pa je rekao: "Neću dati tebi do (da) budeš nevjernik u Muhameda." Rekao sam: "Neću biti nevjernik u Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, čak (da) usmrti tebe Allah, zatim (da) oživi (nanovo) tebe." Rekao je: "Kada je usmrtio mene Allah, zatim je proživio mene (tj. kada me usmrti, pa me proživi), a za (tj. u) mene je (a kod mene tad kad bude) imovina i djeca (pa tada ću ti platiti)." Pa je spustio Allah: "Pa jesi li (da li si) vidio (onoga) koji nije vjerovao u naše znakove, i rekao je: Zaista će se meni dati svakako imovina i djeca. Da li se je natkučio (na to) odsutno (tj. Da li je saznao neviđeno, tajno), ili je sebi uzeo kod Milosrdnoga (neki) ugovor (obavezu da će mu On to tako dati)?". Rekao je (Buharija da riječ "ahden" znači što i): "Mevsikan" (obavezivanje, čvrsto obećanje, ugovor). Nije rekao Ešdžeija (pričajući on) od Sufjana: ..... sablju...., a ni "mevsikan" (obavezivanje, tj. nije spomenuo u pričanju toga hadisa te dvije riječi). GLAVA: "Nikako! Zapisaćemo (ono) šta (on) govori, i pružićemo njemu od (te) kazne pružanjem (tj. i povećaćemo njemu kaznu velikim povećavanjem).". PRIČAO NAM JE Bišr, sin Halida, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, od Šubeta, od Sulejmana, čuo sam Ebu Duha-a (da) priča od Mesruka, od Habbaba, rekao je: Bio sam kovač u predislamlju, i bio je za mene (jedan) dug (dugovanje meni) na Asu, sinu Vaila (tj. kod Asa, pri Asu, sinu Vailovom). Rekao je: Pa je došao njemu (da) traži (da se naplati od) njega. Pa je rekao: "Neću dati tebi do (da) budeš nevjernik u Muhameda - pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao: "Tako mi Allaha neću biti nevjernik (u Muhameda) čak (da) usmrti tebe Allah, zatim (da) se proživiš (ti nanovo)." Rekao je: "Pa pusti me, dok umrem, zatim (da) se proživim (ja nanovo), pa meni će se dati imovina i djeca, pa ću izvršiti (tj. platiti) tebi." Pa je sišao ovaj ajet: "Pa da li si vidio (onoga) koji je bio nevjernik u naše znakove, i rekao je: Zaista daće se meni svakako imovina i djeca.". Njegov govor, moćan je i veličajan je: "I naslijedićemo ga, (ono) što govori (da će mu se dati, tj. naslijedićemo njegovo imanje i djecu), i doći će (on) nama samac (usamljen, sam).".

A rekao je Ibnu Abas: ".... el-džibalu hedden (ta brda rušenjem).", (riječ "hedden" to) je (značenja) "hedmen": rušenjem. PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Veki' od Aameša, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Habbaba, rekao je: Bio sam čovjek kovač, i bio je za mene na Asu, sinu Vaila (jedan) dug (tj. i bio mi je dužan As, sin Vaila jedno dugovanje), pa sam došao njemu (da) tražim (naplatim) njega (od njega), pa je rekao meni: "Neću izvršiti (Neću platiti) tebi do (da) budeš nevjernik u Muhameda." Rekao je: Rekao sam: "Neću biti nevjernik u njega čak (da) umreš, zatim (da) se proživiš." Rekao je: "A zaista ja zaista proživljen sam (tj. proživljen ću biti) od poslije (nakon te) smrti, pa ću izvršiti (pa ću platiti) tebi kada sam se vratio (kada se vratim) ka imanju i djeci." Rekao je: Pa je sišao (objavljen je ajet): "Pa da li si vidio (onoga) koji je bio nevjernik u naše znakove, i rekao je: "Zaista će se meni dati imanja i djeca." Da li se je natkučio (Da li je saznao to) odsutno (neviđeno, tajno), ili je sebi uzeo kod Milosrdnoga ugovor (obavezu)? Nikako! Zapisaćemo šta govori, i pružićemo njemu od (te) kazne pružanjem. I naslijedićemo ga, (njega i ono) što govori (da će mu se dati), i doći će (on) nama samac (usamljen, sam).".

T H (TA HA)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. Rekao je Ibnu Džubejr i Dahhak: U nabatejskom jeziku (izraz) Taha je (značenja): O čovječe! A rekao je Mudžahid: "....elka." (ta riječ) je (značenja) "sane'a": napravio je (načinio je, izveo je svoju vještinu). Govori se (tj. Rekne se): Svaki (onaj) što nije govorio (tj. ko ne izgovara) za (jedno) slovo (tj. ko ne može da izgovara neko slovo čisto i jasno), ili je u njega tepanje, ili fućkanje (tj. ili u govoru zapinje pri izgovaranju slova "t", ili slova "f"), pa ona je zavežljaj (spletenost, zapletenost u govoru, tj. ta se pojava u govoru naziva zapletenost - a to će reći: mucanje, zapinjanje, a to se arapski rekne "'ukdetun"). ".... ezri.", (to) je (značenja) "zahri": moja leđa (tj. moju snagu, moje ojačanje, moju podršku). ".... fe jeshatekum....", je (značenja) "juhlikekum": .... pa (da) uništi vas.... (Po Asimovom čitanju umjesto "fe jeshatekum" ta rečenica glasi: ".... fe jushitekum....".) ".... el-musla (najpriličnijom, najpriličnija).", (ta riječ) je ženski rod (do) "el-emselu" (najpriličniji, najprimjerniji, koji služi kao primjer). Govori (tj. Fir'avn-faraon kaže u ajetu, u kojem se spominje riječ "el-musla", da će Musa i Harun ako nadvladaju mađioničare, da će njih dvojica odnijeti, uništiti "vašu stazu najpriličniju" - a to znači): "vašu vjeru". Govori se: Uzmi (tu stazu) najpriličniju, uzmi (taj put) najpriličniji. ".... zatim dođite redu (u red)....". Govori se: Da li si došao (tome) redu (u taj red) danas - misli (na to) klanjalište koje je (to mjesto što) se klanja u njemu. "Fe evdžese...." (to) je (značenja) "admere": skrivao je (mislio je). "Havfen" (strahovanjem, zbog straha - a to je značenje koje ima i riječ ".... hifeten....", a koja je nastala od "hivfeten"), pa je otišlo (slovo) "v" od (riječi) "hifeten" (pretvorivši se u dugo "i") zbog samoglasnika (vokala) "i" (iza slova, uz slovo) "h" (koje se nalazi pred "v", odnosno koje se je nalazilo prije korjenitoga "v" koje se zbog takvog položaja u riječi i pretvorilo u "i"). ".... u debla (tih) palmi....", to jest: na debla (tih) palmi. ".... hatbuke....", je (značenja) "baluke": tvoj um (tj.: Šta je tvoj um? - a to će reći: Šta misliš? Šta je tebi? Šta

veliš, šta kažeš?). ".... misase...." je infinitiv (od) "massehu misasen": doticao se je međusobno (sa) njim doticanjem. ".... le nensifennehu...." je (značenja) "le nezrijennehu": zaista ćemo prosuti (posijati) svakako njega (pepeo, lug od spaljenoga zlatnoga teleta). "..... ka'an (ravnica, površina, tj. ravnicom, površinom)...." (to označuje takvu ravnicu, površinu što) nadvisuje nju (ta) voda (voda iz fatamorgane). A ".... essafsafu...." je ravna površina od (te) zemlje (od tla Zemlje). A rekao je Mudžahid: ".... evzaren (terete, teretima)...." (to) je (značenja: bili smo natovareni sa jednim) težinama (tovarima) od nakita (toga faraonovoga) naroda, (izvjesnoga) nakita koji (kojeg) su pozajmili (na upotrebu, unaruč) od roda (od porodice, obitelji) faraona (faraonove). ".... fe kazeftuha...." (to) je (značenja) "fe elkajtuha": pa sam bacio nju (skupljenu gomilu toga nakita). ".... elka...." je (značenja) "sane'a": napravio je (načinio je Samirija). ".... pa je zaboravio." (to jest: zaboravio je) Musa, oni (Samirija i njegove pristalice) govore njega (taj govor da) je pogriješio (promašio Musa svoga) Gospoda (i otišao Ga tražiti na Turi Sina-u, a On mu je tu - to tele). ".... neće vratiti k njima (nikakav) govor...." (to) tele (tj. neće im ništa odgovoriti tele). "..... hemsen;", je (značenja) "hissul-akdami": osjet (tj. topot tih) stopala (nogu kada padaju na tle, tlo). ".... si sakupio (proživio) mene slijepoga...." - od moga dokaza - "a već sam bio vidovit (vidio sam)?" - u zemnosti (u zemaljskom životu sam vidio svoj dokaz za svoje stanovište i stav, a sada ga ne vidim i ne nalazim). Rekao je Ibnu Abas: ".... sa glavnjom (sa ugarkom, tj. glavnju, ugarak)....", bili su zalutali (sa toga) puta, a bili su putnici zimi (u zimno doba, u zimsko doba), pa je rekao: "Ako nisam našao (tj. Ako ne nađem) na njoj (kod nje - kod one vatre nekoga) ko upućuje (vodi na taj) put, donijeću vam vatru (vatre da) ložite." A rekao je Ibnu Ujejnete: ".... najpriličniji njih stazom...." (to) je (značenja) najpravedniji (od) njih (u govoru, onaj koji najpravije govori). A rekao je Ibnu Abas: ".... hadmen (okrnjenja).", (to znači) neće se (njemu - čovjeku) učiniti nasilje, pa (da) se okrnji njemu od njegovih lijepih poslova (nešto, tj. neki dio nagrade). ".... ivedžen...." je (značenja) "vadijen": dolinu; "ve la emten." (a "emten") je (značenja) "rabijeten": uzvisinu (uzvišicu). ".... sireteha (njezin način hoda, idjenja, tj. života)", (a to) je (značenja) "haletehel-ula": njezino stanje prvo (prvobitno). ".... ennuha (razuma).", (to) je (značenja) "ettuka": bogobojaznosti. ".... danken....", je (značenja) "eššekau": nesretnost ("dankun" inače znači tijesan). ".... heva.", je (značenja) "šekije": bio je nesretan. ".... u (toj) dolini svetoj...." (to znači): blagoslovljenoj. ".... Tuva." (to) je (vlastito) ime (te) doline. ".... bi milkina (a to je: bi melkina)...." (to je (značenja) "bi emrina": sa našom zapovjedi (ili: sa našom stvari; ili: sa našim poslom). ".... mekanen suven." (to) je (značenja: mjesto koje je bilo jedna) polovina (sredina puta) između njih. ".... jebesen...." je (značenja) "jabisen": suh. ".... ala kaderin...." je (značenja) "mev'idin": na ročište (na obećano, određeno vrijeme). ".... la tenija...." je (značenja) "la tad'ufa": ne budite slaba vas dvojica. ".... jefruta (da pretjera, tj. da požuri-na nas)....", "ukubetun": kaznom (da nas kazni prije nego mu do kraja iskažemo Tvoju zapovjed). GLAVA: Njegov govor: "I napravio (tj. stvorio) sam Sebi tebe za Moju osobu (tj. za Sebe - da Meni služiš).". PRIČAO NAM JE Salt, sin Muhameda, pričao nam je Mehdija, sin Mejmuna, pričao nam je Muhamed, sin Sirina, od Ebu Hurejreta, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Susreo se je (Susreli su se) Adem i Musa, pa je rekao Musa Ademu: "Ti si (onaj) koji si unesrećio (te) ljude i izveo si ih iz (toga) raja." Rekao je njemu Adem: "Ti si (onaj) koji (si takav da) je Sebi izabrao tebe Allah sa Svojim poslanstvom, i Sebi je izabrao tebe za Svoju osobu (za Sebe), i spustio je na tebe (taj) Tevrat (jesi li ti to taj)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa (je si li) našao) nju u Tevratu moju grešku da (se je propisala na mene (da mi je predodređena) prije (nego) da stvori mene (prije nego me je stvorio Allah)." Rekao je: "Da." Pa je dokazao Adem Musa-u (tj. Nadjačao je u prepiranju, u tom iznošenju dokaza, u dokazivanju Adem Musa-a). "El-jemmu" je (što i) "el-bahru": more. "I objavili smo (Ovdje je ispušteno nešto od teksta Kur'ana, jer treba ovako puni tekst da glasi: "I zaista već smo objavili) ka Musa-u, to jest: Putuj noću sa Mojim robovima, i udari za njih put u moru suh, nećeš se bojati stizanja (od faraona) i nećeš se plašiti (utopljenja). Pa je slijedio njih faraon sa svojim vojskama, pa je pokrilo njih od (toga) mora (ono) što je pokrilo (poklopilo) njih. I zaveo je faraon svoj narod, a nije uputio.". PRIČAO MI JE Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je Revh, pričao nam je Šu'bete, pričao nam je Ebu Bišr od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice rekao je: Pošto je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, a Židovi (ti) poste ašura' (deseti dan muharrema mjeseca), pa je pitao njih (zašto oni to čine), pa su rekli: "Ovo je (taj) dan koji (je to što, koji je taj što) je pokazao se u njemu Musa na faraonu (tj. nad faraonom kao pobjednik)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Mi smo bliži sa Musa-om od njih, pa postite ga (tj. pa postite taj dan)." GLAVA Njegovoga govora: ".... pa neka ne izvede (ne istjera đavo, sotona) nipošto vas dvoje (tebe, Ademe, i tvoju ženu), pa (da) budeš nesretan.". PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Ejub, sin Nedždžara, od Jahja-a, sina Ebu Kesira, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Raspravljao je (Prepirao se je) Musa (sa) Ademom, pa je rekao njemu: "Ti si (onaj) koji si izveo (istjerao te) ljude iz (toga) raja sa tvojim (svojim) grijehom, pa si unesrećio njih." Rekao je: Rekao je (na te riječi) Adem: "O Musa! Ti si (onaj) koji (si takav da) je Sebi izabrao (odabrao) tebe Allah sa Svojim poslanstvom i Svojim govorom. Zar koriš mene (ti) na (za jednu) stvar (što) je propisao nju Allah meni prije (nego) da stvori mene?" Ili (je rečeno): "Odredio je nju na mene (tj. meni) prije (nego) da stvori mene." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa je nadvladao sa (tim) dokazom (tj. pobijedio je u raspravi, u prepiranju) Adem Musa-a."

SURA EL-ENBIJA-A (SURA ENBIJA')

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, rekao je: čuo sam Abdurahmana, sina Jezida, od Abdullaha (Mesudovoga), rekao je: (Sura) Israelićana, i Kehf, i Merjem, i Taha i Enbija' - one (te sure) su (tih sura) najizvrsnijih, najprvih (prvih) i one su od moje rođene (imovine, tj. od moje starine, stare imovine). A rekao je Katadete: ".... džuzazen...." (to) je (značenja) "katta'ahunne": isjekao je njih (statue kipova). A rekao je Hasen: ".... fi felekin (u krugu, u sferi, orbiti)....", sličnoj točkiću (te) preslice (tj. okrugloj daski, postolju prele, preslice, ili vretena). ".... jesbehune (plivaju)." (to) je (značenja) "jedurune": kruže (kreću se). Rekao je Ibnu Abas: ".... nefešet...." je (značenja) "re'at": pasla je (pasli su bravi, pasle se ovce, pasle su ovce). ".... jushabune." je (značenja) "jumne'une": sprječavaju se. ".... vaša sljedba je sljedba jedna (ili: vaš narod je narod jedan)....", rekao je (Ibnu Abas da to znači): Vaša vjera je vjera jedna. A rekao je Ikrimete: ".... hasabu...." je (značenja) "hatabu": drva, (ali "hasabu" znači drva) u abesinskome jeziku. A rekao je osim njega (Ikrimeta neko drugi): ".... ehassu...." je (značenja) "tevakka'uhu": očekivali su ga. Od "ahsestu": osjetio sam (od te riječi je i riječ "ehassu: osjetili su"). ".... hamidine.", je (značenja) "hamidine": ugasnule (istruhle, truhle). "Hasidun" (Požnjeven) je (značenja) "muste'salun": iskorijenjen. Pada (tj. upotrebljava se taj izraz) na (tj. za toga) jednoga, i dvojicu i sve. ".... la jestahsirune.", je (značenja) "la ju'june": Neće se umoriti. I od njega (od toga) je "el-hasiru": umoran (sustao)., i (izraz) "hasertu be'iri": zamorio sam svoju devu. ".... 'amikin." je (značenja) "be'idin": dalekoga. ".... nukisu...." je (značenja) "ruddu": povratili su se. ".... pravljenje oblačila...." je (značenja ti) oklopi (pancijer-košulje, pancir košulje). ".... tekatta'u emrehum (isjekli su oni svoju stvar, svoj posao)...." (to) je (značenja) "ihtelefu": protivili su se. "El-hasisu", i "el-hissu, i "el-džersu" i "el-hemsu" je jedno (tj. sve te riječi imaju jedno značenje), a ono od (toga) glasa sakrivenoga (vuče značenje, tj. sve te riječi znače: osjećanje, tajni glas i njegovo osjećanje). ".... azennake...." je (značenja) "aalemnake": obavijestili smo te (dali smo na znanje tebi). ".... obavijestio sam vas....". (Prvi ajet, odnosno prva rečenica "azennake" spomenuta je iz ajeta iz druge sure da se objasni značenje, pa je onda spomenuta rečenica koja se nalazi u ajetu ove sure Enbija-a. Smisao riječi "obavijestio sam vas" je u tome da se protivniku jasno stavi na znanje i da se pripremi za rat i borbu, pa da se nađe - ala sevain: na jednakosti, na jednakom stanju pripremljenosti za rat - i da se ne može žaliti na vjerolomstvo i mučki napad, napad bez objave rata. To će se sada u tekstu jasno izraziti.) Kada si obavijestio njega (protivnika), pa ti si i on na jednakosti (na jednakom, u jednakom položaju), nisi bio vjeroloman (nisi učinio vjerolomstvo; zbog toga i Allah poručuje nevjernicima "..... obavijestio sam vas...."). A rekao je Mudžahid: ".... leallekum tus'elune (možda vi) da (se pitate).", (to) je (značenja) "tufhemune": (da) se razumijete (tj. da se vama dadne razumjeti, da se urazumijete, dovedete u razum). ".... irteda...." je (značenja) "radije": bio je zadovoljan. ".... ettema silu...." je (značenja) "el-asnamu": kipovi. ".... essidžillu...." je (značenja) "essahifetu": list (riječ "essahifetu" znači i stranica). GLAVA: ".... kao što smo počeli prvo stvaranje, vratićemo ga (obnovićemo ga nakon uništenja), obećanje na Nas (je to),....".

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Mugireta, sina Numana, (jednoga) starca iz (plemena) Neha'a, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Predikovao je (Držao je govor) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista vi ste (oni koji će biti) sakupljeni (sabrani) ka Allahu (u stanju u kakvom ste bili i rođeni) bosi, goli, neobrezani (neosunnećeni, tj. nisu vam polni udovi obrezani, dakle: neće vam polni udovi biti obrezani): ".... kao što smo počeli prvo stvaranje, vratićemo ga, obećanje na Nas (stavljamo), zaista Mi smo bili činioci." Zatim zaista prvi ko će se (koji će se) obući (ko će dobiti odjeću na) sudnjem danu (to) je Ibrahim (biće Ibrahim). Zar ne (Pazite)! Zaista ono dovesti će se (neki) ljudi od moje sljedbe, pa će (se) uzeti s njima lijevo (tj. povesti će se oni na lijevu stranu - a to znači: u pakao), pa ću reći: "O moj Gospode! Moji drugovi (su to)." Pa će se govoriti (reći će se): "Nećeš znati (tj. Ne znaš ti ono) šta su proizveli poslije tebe." Pa ću reći kao što je rekao (taj) rob dobri: ".... i bio sam nad njima svjedok dok sam trajao (postojao među njima)....", do Njegovoga govora: "...., (i Ti si na svaku stvar) svjedok." Pa će se govoriti (reći će se): "Zaista ovi nisu prestajali (da budu) vraćači na svoje pete (tj. ti tvoji drugovi neprestano su se odmetali, odstupali od Islama vraćajući se u postupke paganstva) otkako si se rastavio (od) njih (otkako si se rastao s njima, od njih, tj. otkako si umro)."

SURA HADŽDŽA (SURA HADŽ)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

A rekao je Ibnu Ujejnete: ".... el-muhbitine." (to) je (značenja) "el-mutmeinnine": (te) smirene (koji su se smirili, našli mira). A rekao je Ibnu Abas o (značenju) ".... kada je želio, bacio je (taj) sotona u njegovu želju...." (to znači): kada je pričao, bacio je (tj. bacio bi, ubacio bi izvjesni) sotona u njegovo pričanje, pa pokvari (uništi) Allah (ono) što baca (ubacuje taj) sotona, i učvršćuje Svoje ajete (ili: Svoje znakove). A govori se: "njegova želja" je (značenja, tj. to znači) njegovo čitanje. (Prema tome ".... iza temenna elkaššejtanu fi umnijjetihi....", znači: kada je čitao, bacio je sotona u njegovo čitanje.... Da bi pojačao svoje tumačenje da ovdje "temenna" znači čitao je, sada će da navede još neke riječi iz sure Bekare, pa kaže) ".... osim želja (tj. osim čitanja)...." (to znači da oni): čitaju, a neće pisati (a ne pišu). A rekao Mudžahid: ".... mešidin: obojen." (to jest) sa (tim) krečom (ili: sa gipsom). A rekao je osim njega (Mudžahida drugi): ".... jestune...." je (značenja) "jefrune": žure (trče; ili: uznemiruju), (a "jestune") je od "essatvetu: navala, navaljivanje (na nekoga). A govori se: ".... jestune...." je (značenja) "jebtišune" (a može se izgovarati i "jebtušune"): sruše se (obore se - na one koji im čitaju ajete Allahove). "I naputili su se ka (tom) lijepom od (toga) govora...." (to znači): Udahnulo im se je (Ulilo im se je)., "i naputili su se ka putu (Allaha) Hvaljenoga." (to) je Islam (taj put). A rekao

je Ibnu Abas: ".... sa (jednim) uzrokom...." (to znači): sa (jednim) užetom (tj. neka pruži uže) ka krovu (ka tavanu svoje) kuće (sobe, pa neka se udavi, objesi, pa neka vidi hoće li taj njegov postupak odstraniti ono što ga ljuti i zbog čega se je udavio i objesio). ".... tezhelu...." je (značenja) "tušgalu": zaposlila se (tj. zaposlena je, zauzeta je - sama sobom tako da ona ne može voditi brigu o onome djetetu što ga doji). GLAVA: ".... i vidiš (tj. misliš te) ljude pjane.....". PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Ebu Salih od Ebu Seida Hudrije, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Reći će Allah, moćan je i veličajan je, (na) sudnjem danu: "O Ademe!" Pa će reći (Adem, Adam): "Dvoodazov Tebi, naš Gospode, i dvije sreće Tebi (pripadaju, tj. i Ti daješ dvije sreće: sreću u zemaljskome životu i sreću drugu u životu poslije sudnjega dana, na drugome svijetu)!" Pa će se dozivati (Adem) sa (jednim) glasom: "Zaista Allah zapovjeda tebi da izvedeš (da izvadiš) iz tvoga (svoga) potomstva (jedno) poslanje (tj. jednu skupinu, količinu) ka Vatri." Rekao je (tj. Reći će Adem): "O moj Gospode! A šta je (tj. koliko je) poslanje (četa, skupina) Vatre?" Rekao je (tj. Reći će taj glas): "Od svake hiljade - mislim ga (da) je rekao (mislim da je rekao) - devet stotina devedeset i devet (treba da pošalješ u pakao)." Pa tada će smetnuti (ta) nosačica svoj tovar (tj. porodiće se trudna žena, pobaciće svoje čedo u sebi koje je nosila - haml), i posijediće (to) rođenče, i vidjećeš (te) ljude pjane, a oni nisu pjani, a ali (tj. nego) je kazna Allaha žestoka." Pa je bilo teško to (pričanje Muhameda a.s.) na (te) ljude čak (da) su se promijenula (promijenila) njihova lica. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Od (naroda) Jedžudža i Medžudža (Goga i Magoga) je devet stotina devedeset i devet, a od vas je jedan. Zatim vi ste u (među tim) ljudima kao (ta) dlaka crna u strani (toga) vola bijeloga (na bijelom volu), ili kao (ta) dlaka bijela u strani (toga) vola crnoga. I zaista ja zaista se nadam da budete (vi) četvrtina stanovnika (toga) raja." Pa smo veličali (Allaha, tj. rekli smo: "Allahu ekber" (Allah je veći)!). Zatim je rekao: "Trećina stanovnika raja." Pa smo (ponovo) veličali (rekli: "Allahu ekber!"). Zatim je rekao: "Polovina stanovnika raja." Pa smo (opet) veličali. A rekao je Ebu Usamete od Aameša: "Vidiš (te) ljude pjane, a nisu oni pjani." Rekao je: "Od svake hiljade devet stotina devedeset i devet (doslovno: devet stotina i devedeset i devet; i u ovom tekstu i u tekstu prethodnoga hadisa treba da stoji "i" prije riječi devedeset)." A rekao je Džerir i Isa, sin Junusa, i Ebu Muavijete: "..... sekra ve ma hum bi sekra" (umjesto: "sukara ve ma hum bi sukara"). (I pričanje sa izrazima "sekra ve ma hum bi sekra" ima isto značenje: ".... pjane, a nisu oni pjani.".) GLAVA: "A od (tih) ljudi je (neko takav) ko obožava Allaha na (nekoj) strani," - (to znači: u jednoj) sumnji - "pa ako je pogodilo njega (kakvo) dobro, smirio se je s njim; a ako je pogodila njega (kakva) kušnja (iskušenje, nezgoda, nesreća), izvrnuo se je (prevrnuo se je) na svoje lice;

štetovao je (tu) ovozemnost i (taj) zadnji (život, tj. izgubio je i ovaj svijet i drugi, budući svijet-ahiret).....", do Njegovoga govora ".... to je ono (ta) zabluda daleka.". ".... etrefnahum (raznježili smo ih; razmazili smo ih)...." (to) je (značenja) "vessa'nahum": proširili smo im (dali smo im moć, široke mogućnosti i udobnosti). PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Harisa (ili: sin Munzira), pričao nam je Jahja, sin Ebu Bukejra, pričao nam je Israil od Ebu Hasina, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je (o značenju i smislu ajeta): "A od (tih) ljudi je (neko takav) ko obožava Allaha na strani (na ivici vjere i bezvjerstva),....", rekao je: Bio je (izvjesni taj) čovjek (takvoga postupka da) dođe (u) Medinu (u cilju primanja Islama i primi Islam). Pa ako je rodila njegova žena dječaka (nakon što je on bio u Medini) i oždrijebilo se je njegovo konjaništvo (tj. i ako je dobio priplod od konja svojih), rekao je (rekao bi on): "Ovo je (jedna) vjera dobra." A ako nije rodila njegova žena i nije se oždrijebilo njegovo konjaništvo, rekao je (rekao bi): "Ovo je vjera (jednoga) zla (vjera nevaljalosti)." GLAVA: Njegov govor: "Ova dvojica su dva protivnika (što) se prepiru (svađaju) njih dvojica u (vezi, tj. zbog) svoga Gospoda....". PRIČAO NAM JE Hadždžadž, sin Minhala, pričao nam je Hušejm, izvijestio nas je Ebu Hašim od Ebu Midžleza, od Kajsa, sina Ubada, od Ebu Zerra, bio zadovoljan Allah od njega, da je on bio (običaja da) se kune (zaklinje) u (vezi, tj. zbog) nje: Zaista ovaj ajet: "Ova dvojica su dva protivnika (što) su se prepirali (tj. što se prepiru i svađaju) u (vezi, tj. zbog) svoga Gospoda....", sišao je u (vezi, zbog) Hamzeta i njegova druga, i Utbeta i njegova dva druga (na) dan (kada) su se pokazali (pojavili na mejdanu, tj. kada su izašli na megdan, mejdan) u danu (na dan) Bedra. Predao je njega (spomenuti hadis) Sufjan od Ebu Hašima. A rekao je Usman od Džerira, od Mansura, od Ebu Hašima, od Ebu Midžleza (koji je taj što je spomenut) njegov govor. PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Mu'temir, sin Sulejmana, rekao je: čuo sam svoga oca (da) je rekao: pričao nam je Ebu Midžlez od Kajsa, sina Ubada, od Alije, sina Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: "Ja sam prvi ko će sjesti na koljena pred Milosrdnim (Allahom) radi prepirke (svađe, tj. radi parničenja na) sudnjem danu." Rekao je Kajs: I u (vezi, tj. zbog) njih je sišao (ajet): "Ova dvojica su dva protivnika (što) su se prepirali (svađali, tj. borili) u (vezi, tj. zbog) svoga Gospoda....". Rekao je: Oni su (ti) koji su izašli na megdan (na) dan Bedra: Alija, i Hamzete i Ubejdete (kao jedan protivnik koji je prestavljao muslimane); i Šejbete, sin Rebi'ata, i Utbete, sin Rebi'ata, i Velid, sin Utbeta (kao drugi protivnik koji je prestavljao mekanske idolopoklonike u tom megdanu, dvoboju, duelu).

SURA MU'MINUNA (SURA MUMINUN)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

Rekao je Ibnu Ujejnete: "..... sedam staza.....", je (značenja) sedam nebesa. ".... za njih (ili: k njima, tj. dobrim djelima) pretjecači (drugih ljudi).", (to znači:) pretekla (je) njima (ta) sreća (a to će reći: pribjegla je, pripala je njima ta sreća da oni čine ta dobra djela). ".... njihova srca su strašljiva....." (to znači: bivši oni) bojazni (bojažljivi, plašljivi). Rekao je Ibnu Abas: ".... hejhate hejhate....", je (značenja) "be'idun be'idun": daleko je, daleko je. ".... pa pitaj (te) brojače.", (to) je (značenja: pitaj te izvjesne) anđele. "..... lenakibune.", (to) je (značenja) "le'adilune": zaista skretači (su oni sa pravoga puta). ".... kalihune.", je (značenja) "'abisune": namrgođeni (smrknuti su oni). A rekao je osim njega (osim Ibnu Abasa neko drugi): izvađevine (tj. od tvari koja je izvađena, izvučena, dobijena iz druge tvari)....", dijete (čovjekovo je njegova izvađevina, ono je dobijeno iz čovjeka). I (ta) kaplja (tj. sperma, čovjekovo sjeme) je "essulaletu": izvađevina (iscjedina, izvadak, kao neka vrsta ekstrakta). (Izraz "izvađevina" sam loše napravio i upotrebio u nedostatku nekoga boljega izraza u našem jeziku koji bi odgovarao sadržaju i smislu arapske riječi "sulaletun".) A "el-džinnetu" i "el-džununu" je jedno (tj. obje riječi znače isto: poludjelost). A "el-gusa'u" je (značenja kao i) "ezzebedu": pjena, i (ili: a to) je (ono) što se je uzdiglo (što se uzdigne) od (te) vode i što (je takvo da) se neće koristiti s njime. "..... jedž'erune.", je (značenja) podižu svoje glasove kao što riče (podiže svoj glas ta) krava. ".... ala aakabikum (na vaše - na svoje - pete)....", (rekne se:) "redže'a ala akibejhi": vratio se je na svoje dvije pete (tj. okrenuo je leđa natrag idući - ovdje se misli na to da je otišao natrag u bezvjerstvo, paganstvo). ".... samiren....", je od "essemeru": sijelenje i bdijenje noću (sjedenje uz razgovor i pričanje po noći, naročito u mjesečnoj noći, na mjesečini pod kakvim drvetom). A svi (tj. A množina, plural od "samirun") je "summarun" (samirun: sjedač, sijeldžija - summarun: sjedači, sijeldžije). A (riječ) "samirun" je ovdje u mjestu (te) množine (tj. A riječ samirun je upotrebljena u ovome ajetu u suri Muminun u jednini, ali u smislu množine, a to znači da samirun tude (tu) znači sjedači, sijeldžije, a ne: sjedač, sijeldžija). ".... tusharune (omađijavate se, opčinjavate se).", (to) je (značenja što i) "ta'mevne minessihri": zaslijepljujete od (te) mađije (od toga opčinjavanja, očaravanja, čaranja). (Upotpunio se je peti dio, i slijedi ga šesti dio; početak njegov (tj. početak šestoga dijela) je sura Nura (sura Nur).

SADRŽAJ:

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. KNJIGA (TJ. PISMO, PISANJE) VJEROVIJESNIKA, POMILOV AO GA ALLAH I SPASIO, KA KSERKSU (PERZIJSKOM) VLADARU I KAJZERU ( CEZARU, VIZANTIJSKOM CARU) PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima: pričao nam je moj otac od Saliha, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha, da je Ibnu Abas izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao svoju knjigu (tj. svoje pismo) ka kserksu sa Abdullahom, sinom Huzafeta, Sehmijom (tj. po Abdullahu, sinu Huzafeta, Sehmiji), pa je zapovjedio njemu da dadne njega (to pismo Abdullah) ka velikašu Behrejna, pa je dao njega velikaš Bahrejna ka kserksu. Pa pošto je pročitao njega (kserks), poderao (pocijepao) je njega. Pa mislim da je Ibnul-Musejeb rekao: Pa je molio na njih (tj. proklinjao je njih) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da se (i oni) poderu svakim deranjem (tj. da budu i oni pocijepani svakim cijepanjem - sa svakim, svakakvim deranjem i cijepanjem). PRIČAO NAM JE Usman, sin Hejsema, pričao nam je Avf od Hasena, od Ebu Bekreta, rekao je: Zaista već je okoristio mene Allah sa (jednom) riječi (što) sam čuo nju od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (pa mi je ta riječ koristila nakon smrti Muhameda a.s. čak u) danima deve (tj. u danima rata oko Aišine deve, u danima međusobne borbe Alije r.a. i njegovih protivnika među kojima se nalazila i Aiša r.a.) poslije što sam skoro bio (tj. a blizu sam bio) da se priključim drugovima (one) deve, pa (da) se borim sa njima (u društvu). Rekao je (Ebu Bekrete dalje da protumači koja je to riječ što je njega sa njom okoristio Allah tada): Pošto je doprlo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da su stanovnici Perzije već zavladarili nad njima (tj. nad sobom) kćer kserksa (tj. da su Perzijanci postavili za vladara sebi kserksovu kćerku), rekao je: "Neće se nikad spasiti (jedan) narod (ljudi jednoga naroda koji) su dali (upravu) njihove stvari (svoje stvari jednoj) ženi." (Neće biti spašeni ljudi koji predaju svoju vlast u ruke jedne žene.) PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: čuo sam Zuhriju od Saiba, sina Jezida (da) govori: Sjećam se ja da sam izašao sa (medinskim) dječacima ka Senijetul-Veda-u (da) susretnemo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Sufjan jedanput: ..... sa (medinskom) djecom..... (umjesto sa dječacima). (Senijetul-Veda' je mjesto ili brežuljak kod Medine do kojega su stanovnici Medine pratili one koji odlaze na putovanje i do kojega su mjesta, brežuljka izlazili na doček onih koji dolaze sa putovanja.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, od Saiba:

Sjećam se da sam ja izašao sa (tom) djecom (iz Medine da) susretnemo (dočekamo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ka Senijetul-Veda-u (prilikom) njegovoga dolaženja (dolaska) iz (tj. sa) vojne Tebuka. (Veli se da je Buharija uvrstio, stavio ova zadnja dva hadisa da bi posredno upozorio na to da je slanje pisama ka vladarima izvan granica Arabije bilo u godini istoj kada je bila i vojna na Tebuku.)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

ODLAŽENJE DŽERIRA K JEMENU (ODLAZAK DŽERIRA U JEMEN ) PRIČAO MI JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, Absija, pričao nam je Ibnu Idris od Ismaila, sina Ebu Halida, od Kajsa, od Džerira, rekao je: Bio sam u (na jemenskom) moru (tj. na Crvenom moru), pa sam sreo dvojicu ljudi od stanovnika Jemena: Zu Kela-a (Zu Kala-a) i Zu Amra. Pa sam počeo (da) pričam njima o poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao njemu (Džeriru) Zu Amr: "Zaista ako je bio (taj tvoj izvještaj) koji spominješ od stvari tvoga (svoga) druga (a to će reći: o Muhamedu a.s. - ako je to bilo nešto što si nam rekao), zaista (i ja ću tebi reći to da) je već prošao na njegov (na svoj) rok (tj. na svoju smrt) od tri (dana prije, tj. zaista već je on umro ima tri dana)." I krenula su se (I krenuli su) njih dvojica sa mnom. Te kada smo bili u nekom (dijelu toga) puta (putovanja), podigli (tj. pojavili) su se nama (neki) konjanici od strane Medine. Pa smo pitali njih, pa su rekli: "Zgrabio se je (Uzeo se je, tj. Umro je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i postavio se je (postavljen je) halifom Ebu Bekr, i ljudi (ti muslimanski, muslimani) su dobri." Pa su rekla njih dvojica (Zu Kela i Zu Amr): "Izvijesti tvoga druga (tj. svoga druga - a misle na Ebu Bekra), da smo mi već došli (tj. pošli bili), i možda mi (da) ćemo se (ponovno k njemu) vratiti, ako je htio (ako htjedne) Allah (ako Bog da)." I vratila su se njih dva k Jemenu (sa toga dijela puta). Pa sam izvijestio Ebu Bekra za njihovo pričanje (o njihovom razgovoru). Rekao je: "Pa zar nisi doveo njih?" Pa pošto je bilo poslije (pa poslije toga), rekao je meni Zu Amr: "O Džerire! Zaista za tebe je na meni (tj. ti imaš kod mene jednu veliku) plemenitost (tj. poštovanje, čast, ugled, cijenjenost), i zaista ja sam izvještač (tj. izvješćujem) tebe (jednu) vijest (za jednu vijest): "Zaista vi, družino Arapa, nećete prestati (biti) sa dobrom dok ste bili (tj. dok budete, u slučaju) kada je propao (kada propadne jedan) zapovjednik, (takvi da) ste se zdogovarali (da se zdogovarate, dogovarate) o drugome (o novome). Pa kada je bila (tj. kada bude vlast, zapovjedništvo stečeno) sa sabljom (svojom), bili su (tj. biće oni kao obični neki) vladari, ljute se (ljuteći se) ljutnjom (tih) vladara i zadovoljavaju (i zadovoljavajući) se zadovoljstvom (tih) vladara."

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. ODSIJEDANJA (SILAŽENJA, ODJAHIVANJA) VJEROVIJESNIKA , POMILOVAO

GA ALLAH I SPASIO, (U) HIDŽRU PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, Džu'fija, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Pošto je prošao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj Hidžra (kraja na sjeveru od Medine prema Siriji gdje se nalaze tragovi stanova i boravište uništenoga plemena Semuda), rekao je: "Ne ulazite (u) stanove (onih) koji su nasilje učinili svojim dušama (tj. koji su učinili nasilje sami sebi - ne ulazite zbog opasnosti) da pogodi vas (da ne bi pogodilo vas ono) što je pogodilo njih (ne ulazite drukčije) osim (tako) da budete plakači (tj. osim plačući)." Zatim je velom prekrio svoju glavu i požurio je (svoj) hod dok je prešao (tu) dolinu. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za drugove Hidžra (tj. o onima koji su kažnjeni i uništeni u Hidžru): "Ne ulazite na (posjetu) ovima kažnjenima (drukčije) osim (tako) da budete plakači (osim plačući od straha) da (može da) pogodi vas (takođe) slično (onome) što je pogodilo njih." GLAVA. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, od Lejsa, od Abdulaziza, sina Ebu Selemeta, od Sa'da, sina Ibrahima, od Nafi-a, sina Džubejra, od Urveta, sina Mugireta, od njegovoga oca Mugireta, sina Šu'beta, rekao je: Otišao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zbog neke svoje nužde, pa sam ustao (da) izlijem (polijem) njemu (njegovu) vodu - neću znati (tj. ne znam) njega (drukčije) osim (da) je rekao (da je to bilo): u vojni Tebuka - pa je oprao svoje lice, i otišao je (tj. i počeo je da) opere (pere) svoje dvije podlaktice, pa je tijesan bio njemu rukav (njegove) odežde (dugoga kaputa sa rukavima), pa je izvadio njih dvije (tj. podlaktice) ispod svoje odežde (džube), pa je oprao njih dvije, zatim je potrao na svoje dvije obuće (cipele, tj. po svojoj obući, po mestvama). PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, pričao mi je Amr, sin Jahja-a, od Abasa, sina Sehla sina Sa'da, od Ebu Humejda, rekao je: Dolazili smo (tj. Primicali smo se prema Medini) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, iz (tj. sa) vojne Tebuka (mjesta koje se nalazi sjeverno od Medine na udaljenosti od preko šest stotina kilometara), te kada smo se nadvisili (popeli) nad Medinu, rekao je:

"Ovo je Tabete (ili: Ovo je Taba - a Taba je jedno ime od imena grada Medine), a ovo je Uhud, brdo (koje) voli nas i (mi) volimo njega." PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Humejd Tavil od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da se je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vratio iz vojne Tebuka, pa se približio Medini, pa je rekao: "Zaista u Medini su (neki) narodi (tj. ljudi takvi da vi) niste išli (nikakvo) idjenje (iđenje, idenje - nikakav hod), a niti ste presjekli (kakvu) dolinu (drukčije) osim (tako da) su (i oni) bili sa vama." Rekli su: "O poslaniče Allaha! A oni su u Medini (zar)?" Rekao je: "A oni su u Medini. Zadržala je njih (njihova) isprika (tj. opravdan razlog koji ih je spriječio da ne pođu u ovu borbu, ali su svojim mislima pratili uvijek vas i bili sa vama, pa su i u nagradi Allahovoj udruženi sa vama)."

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. SLANJA (ODAŠILJANJA) ALIJE, SINA EBU TALIBA, I HALI DA, SINA VELIDA, BIO ZADOVOLJAN ALLAH OD NJIH DVOJICE (S NJIMA DVOJI COM), KA JEMENU PRIJE HODOČAŠĆA OPRAŠTANJA (OPROŠTAJNOGA HODOČAŠĆA) PRIČAO MI JE Ahmed, sin Usmana, pričao nam je Šurejh, sin Meslemeta, pričao nam je Ibrahim, sin Jusufa sina Ishaka sina Ebu Ishaka, pričao mi je moj otac od Ebu Ishaka: čuo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega: Poslao je nas poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa Halidom, sinom Velida, ka Jemenu (u Jemen). Rekao je: Zatim je poslao Aliju poslije toga mjesto njega (mjesto Halida), pa je rekao: "Zapovjedi (Naredi) drugovima Halida ko je htio (tj. ko hoće) od njih da smijeni (da se vrati u Jemen) sa tobom (nakon što se bude vratio iz Jemena sa Halidom), pa neka se smijeni (neka se vrati odmah sa tobom u tvojoj smjeni). A ko je htio (da dođe iz Jemena sasvim, posve), pa neka dođe." Pa sam bio u (tj. među onima) ko se je (koji se) smjenio (vratio) sa njim. Rekao je: Pa sam zaplijenio (tj. dobio sam kao dio od ratnoga plijena) ukija brojnih (tj. mnogo ukija novca). (Ukija je mjera za metalni novac u prošlosti, a iznosila je u nekim krajevima 37,44 grama, odnosno i danas u nekim arapskim krajevima se upotrebljava za mjerenje plemenitih metala i iznosi 37,44 gr.) PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Revh, sin Ubadeta, pričao nam je Alija, sin Suvejda sina Mendžufa, od Abdullaha, sina Burejdeta, od njegovoga oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Aliju ka Halidu zato (da) zgrabi (tj. da od njega Alija uzme) petinu (njegovoga ratnoga plijena, što ga je u borbama zaplijenio Halid). I mržah (tj. I mrzio sam od tada) Aliju, a već se je okupao. (To znači: Mrzio sam neko vrijeme Aliju od toga preuzimanja petine od Halida jer je Alija iz petine preuzetoga plijena uzeo sebi jednu robinju i imao je polni odnos sa njom pošto se je okupao, pa na osnovu toga smatram da je imao spolni odnos sa njom. Spolni odnos sa robinjom, svojom robinjom je dozvoljen, ali je Burejdete mislio da je Alija tu robinju prikrio, sakrio za sebe, a da mu nije došla kao dio na raspodjeli. Međutim, iz daljeg teksta vidjeće se pravo stanje.) Pa sam rekao Halidu: "Zar nećeš vidjeti k ovome (tj. Zar ne vidiš ovoga)?" (Pitanje izrečeno u ime prekoravanja Alije.) Pa pošto smo došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, spomenuo sam to njemu. Pa je rekao (Muhamed a.s.): "O Burejdete! Da li (ti) mrziš Aliju?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Ne mrzi (Nemoj mrziti) njega, pa (jer) zaista je za njega (tj. on ima pravo) u (toj) petini (na) više od toga (na više od jedne robinje)."

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Abdulvahid od Umareta, sina Ka'ka-a, pričao nam je Abdurahman, sin Ebu Nu'ma, rekao je: čuo sam Ebu Seida Hudriju (Hudrija da) govori: Poslao je Alija, sin Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega, ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, iz Jemena (pošiljku neku) sa zlatašcem (sa malim zlatom) u kožu učinjenoj rujem (ili: učinjenoj sa lišćem ruja - neka vrsta trna, biljke), nije se sticalo (tj. nije se očistilo to zlato) od svoga praha (zemlje). Rekao je: Pa je razdijelio nju (tu količinu zlata) među četiri lica: među Ujejneta, sina Bedra, i Akre-a, sina Habisa, i Zejda Hajla i (taj) četvrti ili je Alkamete, ili je Amir, sin Tufejla. Pa je rekao (jedan) čovjek od njegovih drugova: "Bili smo mi preči za ovo (zlato) od ovih." Rekao je: Pa je to doprlo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zar nećete biti sigurni (u) mene (tj. Zar nemate povjerenja u mene), a ja sam povjerljiv (pouzdan kod Onoga) ko je (Vladar) u nebu (na nebu tome našemu), dolazi mi vijest (toga) neba jutrom i večerom (pa zar da mi vi ne vjerujete i ne pouzdavate se da ću raditi svrsishodno)?" Rekao je: Pa je ustao (jedan) čovjek, potonulih (svojih) očiju (doslovno: upalih, upala svoja dva oka, tj. čovjek čije su oči upale u očnu šupljinu), nagetih (ispupčenih) jagodica, visokoga čela, guste brade, obrijane glave, zavrnutoga skuta (donje odjeće), pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Boj se (Čuvaj se) Allaha!" Rekao je (Muhamed a.s.): "Teško tebi! A zar nisam (ja) najpreči (od svih) stanovnika Zemlje da se boji (da se čuva) Allaha?" Rekao je: Zatim je okrenuo leđa (taj) čovjek (i pošao, otišao). Rekao je Halid, sin Velida: "O poslaniče Allaha! Zar neću udariti njegov vrat (Zar ga neću ubiti, tj. Daj da ga posiječem)?!" Rekao je: "Ne. Možda on bude (takav da) klanja (da se moli Allahu)." Pa je rekao Halid: "A koliko li (puta neko) od klanjača (tj. neki klanjač; ili: Koliko li ima klanjača da) govori sa svojim jezikom (ono) što nije u njegovom srcu!" Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ja (sam takav da) se nije meni zapovjedilo da provaljujem (tj. da ispitujem, istražujem) srca (tih) ljudi, i niti (da) cijepam njihove stomake (unutrice)." Rekao je: Zatim je pogledao (gledao) k njemu, a on je okretač zatioka (potiljka), pa je rekao (Muhamed a.s. gledajući za tim čovjekom): "Zaista ono izaći će (ili: izlazi) iz korijena (poroda) ovoga (čovjeka) narod (takav da) uče (tj. da će oni učiti) knjigu Allaha vlažno (tj. nježno, meko, mehko, mekano - ali to čitanje) neće preći njihove ključnjače (tj. neće im saći u srce), izlaziće (oni) iz (ove) vjere kao što izlazi (njihova) strijela iz (njihove) prostrijeljene (lovne) životinje." I mislim ga (da) je rekao (I mislim da je rekao još i ovo): "Zaista ako sam stigao (ako stignem, tj. doživim) njih, zaista ću ubijati svakako njih ubijanjem Semuda." PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, od Ibnu Džurejdža, rekao je Ata', rekao je Džabir: Zapovjedio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Aliji da ostane na (u) svome hodočasničkom odijevanju (tj. da se ne rješava hodočasničkih stega dok ne zakolje žrtvenu životinju, jer je i Alija imao i dotjerao bio sa sobom žrtvenu životinju). Povećao je Muhamed, sin Bekra, od Ibnu Džurejdža, rekao je Ata', rekao je Džabir:

Pa je došao Alija, sin Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega, (iz Jemena) sa svojim načinom nastojanja (tj. sa svojim upravljanjem - a to će reći: došao je iz Jemena gdje je bio poslat kao upravljač, službeno lice koje je imalo da donese petinu ratnoga plijena). Rekao je njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "S čime (tj. S kojom odlukom) si povikivao (telbiju), o Alija (za hadž, ili za umru)?" Rekao je: "Sa (onom - Za ono) što je povikivao s njim (što je povikivao za njega) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio." (To jest: "U nijetu, u odluci sam rekao da ću da izvršim ono što će da izvrši i Vjerovijesnik a.s.") Rekao je: "Pa potjeraj žrtvenu životinju (hedja), i ostani zabranjen (tj. u hodočasničkim stegama) kao što si ti (u ovom času)." Rekao je: I poklonio je njemu (ili: I potjerao je njemu) Alija (jednu) žrtvenu životinju. PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Bišr, sin Mufadala, od Humejda Tavila, pričao nam je Bekr Basrija da je on spomenuo Ibnu Umera da je Enes pričao njima da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, povikivao za umru i hadž. Pa je rekao: Povikivao je (tj. Izgovorio je telbiju na određenom mjestu-mikatu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za hadž, i povikivali smo (i mi) za njega (za hadž) sa njim. Pa pošto smo došli (u) Meku, rekao je: "Ko (je u takvom stanju da) nije bio sa njim hedj (tj. Ko nema žrtvene životinje), pa neka učini nju (ovu odluku za hadž, neka je preokrene za) umru." A bio je sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, hedj (žrtvena životinja - hed'j). Pa je došao nama Alija, sin Ebu Taliba, iz Jemena hodočasteći (on, tj. kao hadžija). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "S čime (tj. Za koje si hodočastenje) povikivao, pa (jer) zaista je sa nama tvoja porodica (žena Fatima - pa ili si se odlučio za hadž, ili za umru)?" Rekao je: "Povikivao sam za (ono) što je povikivao za njega (za što je povikivao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Pa uzdrži se (Sustegni se od razrješavanja stega), pa (jer) zaista sa nama je žrtvena životinja (tj. mi imamo hed'ja)."

VOJNA ZUL-HALESATA PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Halid, pričao nam je Bejan od Kajsa, od Džerira, rekao je: Bila je (jedna) kuća u predislamlju (što) se rekne njoj (tj. ta kuća se zvala, nazivala se) Zul-Halesate, i jemenska Kaba i sirijska Kaba. Pa je rekao meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar nećeš odmoriti mene (tj. Zar nećeš dati mira meni) od Zul-Halesata (Zul-Halese)?" Pa sam otišao u boj u (tj. sa) stotinu i pedeset konjanika, pa smo razbili (razlupali) nju (tu kuću) i ubili smo koga smo našli kod nje. Pa sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga

Allah i spasio, pa sam izvijestio njega (o tome), pa je molio za nas i za (pleme) Ahmesa (za Ahmesoviće). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja, pričao nam je Ismail, pričao nam je Kajs, rekao je: rekao je meni Džerir, bio zadovoljan Allah od njega: rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar nećeš odmoriti mene od Zul-Halesata?" A bila je (jedna) kuća u Has'amu (među plemenom Has'amovićima), naziva se jemenska Kaba. Pa sam otišao u (sa) stotinu i pedeset konjanika od Ahmesa (tj. iz plemena Ahmesovića), a bili su drugovi (tj. posjednici) konja. A bio sam (takav da) neću biti (tj. nisam, ne bivam, ne budem) čvrst na (tim) konjima, pa je udario u moja prsa (Muhamed a.s.), čak sam vidio trag njegovih prsta u mojim (u svojim, na svojim) prsima, i rekao je (zatim je rekao): "Moj Bože! Učvrsti ga, i učini ga napućivačem, napućenim." Pa je otišao (Džerir) k njoj, pa je razbio nju i spalio je nju. Zatim je poslao ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga čovjeka kao svoga poslanika, kurira, izaslanika da ga izvijesti o tome). Pa je rekao poslanik (kurir) Džerira: "Tako mi (Allaha) koji je poslao tebe sa (tom) istinom nisam došao tebi (drukčije) do (da) sam ostavio nju (takvu) kao da je ona šugava deva (jedna deva šugava)." Rekao je: Pa je blagoslovio (tj. Pa je izrekao blagoslov, molio se je za blagoslov) u (tj. za) konje Ahmesa i njihove ljude (blagoslovio ih je) pet puta. PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, izvijestio nas je Ebu Usamete od Ismaila, sina Ebu Halida, od Kajsa, od Džerira, rekao je: rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar nećeš odmoriti mene od Zul-Halesata?" (To jest: "Riješi me briga u vezi uništavanja idolopokloničkoga hrama zvanoga Zul-Halesa.) Pa sam rekao: "Da." Pa sam otišao u (sa) stotinu i pedeset konjanika od (iz plemena) Ahmesa, a bili su drugovi konja (posjednici konja, imali su konje). A bio sam (takav da) neću biti (tj. da ne bivam) čvrst (nisam čvrst, stabilan) na (tim) konjima, pa sam spomenuo to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je (on) udario njegovom (svojom) rukom na moja prsa (po mojim prsima), čak sam vidio trag (tako da je ostao trag) njegove ruke u mojim (na mojim) prsima (grudima), pa je (zatim) rekao: "Moj Bože! Učvrsti ga, i učini ga napućivačem (upućivačem), napućenim." Rekao je: Pa nisam pao (ni) sa (jednoga) konja poslije. Rekao je: A bio je Zul-Halesate (to je bila jedna) kuća u Jemenu (koja je pripadala plemenima) Has'am i Bedžilete, u njoj su statue (idoli što) se obožavaju (koje idolopoklonici obožavaju), rekne njoj (reknu njoj, tj. ta se je kuća nazivala) Kaba. Rekao je: Pa je došao njoj, pa je spalio nju sa (svojom) vatrom i razbio je (slupao je) nju. Rekao je: I pošto je došao Džerir (tada u) Jemen, bio je u njoj (u toj kući Zul-Halesati jedan) čovjek traži dio (tj. sreću i sudbinu) sa (svojim) strjelicama (za gatanje). Pa se reklo njemu: "Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ovdje (poslao svoga izaslanika), pa ako je mogao na tebe (tj. ako mogne tebe uhvatiti), udario je (tj. on će udariti)

tvoj vrat (ubiće te)." Rekao je: Pa dok on udara sa njima (sa strjelicama), kadli je stao na njega (tj. zastao je kod njega, nad njim) Džerir, pa je rekao: "Zaista ćeš razbiti svakako nju i zaista ćeš svjedočiti svakako da nema božanstva osim Allah (osim Allaha), ili zaista ću udariti svakako tvoj vrat." Rekao je: Pa je razbio nju (razbijao je nju - tu kuću, ili strjelicu, strjelice za gatanje) i svjedočio je. Zatim je poslao Džerir (jednoga) čovjeka iz (plemena) Ahmesa, (čovjeka koji) ima nadimak (tj. koji je imao nadimak) Ebu Ertat, k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da Ebu Ertat) obeseli njega (da ga obraduje) s tim. Pa pošto je došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "O poslaniče Allaha! Tako mi (Onoga) koji je poslao tebe sa (Svojom) istinom, nisam došao (drukčije) do (da) sam ostavio nju (onu kuću) kao da je ona šugava deva (šugav devac)." Rekao je: Pa je blagosiljao (blagoslovljavao, činio blagoslov) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na konje Ahmesa i njihove ljude (na ljude toga plemena) pet puta.

VOJNA ZATUSSELASILA (ZATU SELASILA)

A ona (ta vojna) je vojna (protiv plemena) Lahma i Džuzama, rekao je njega (tj. to je rekao) Ismail, sin Ebu Halida. A rekao je Ibnu Ishak od Jezida, od Urveta: Ona (tj. Zatu Selasil) je (teritorija, područje gdje se nalaze) zemlje (plemena) Belija, i Uzreta i Kajnovića. PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Halid, sin Abdullaha, od Halida Haza-a, od Ebu Usmana da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao Amra, sina Asa, (kao zapovjednika) nad vojskom (koja je ratovala na području) Zatu Selasila. Rekao je: Pa sam došao njemu pa sam rekao: "Koji (od) ljudi je draži (tj. najdraži) k tebi (tebi)?" Rekao je: "Aiša." Rekao sam: "Od muških (osoba)?" Rekao je: "Njezin otac." Rekao sam: "Zatim ko (Koji poslije njega)?" Rekao je: "Umer." Pa je brojio (nabrojio onda još neke) ljude. Pa sam ušutio (zašutio, ućutao iz) straha da učini (nabroji) mene u zadnjem (dijelu od) njih (tj. da me učini najzadnjega).

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA SLANJE (ODAŠILJANJE) EBU MUSA-A I MUAZA K JEMENU (U JEMEN) PRIJE HODOČAŠĆA OPRAŠTANJA (OPROŠTAJNOGA HODOČAŠĆA) PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Ebu Avanete, pričao nam je Abdul-Melik od Ebu Burdeta, rekao je: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Musa-a i Muaza, sina Džebela, k Jemenu. Rekao je: I poslao je svakoga jednoga (tj. pojedinoga) od njih dvojice (kao zapovjednika) nad (jednim) okrugom (nad jednom oblasti). Rekao je: A Jemen je (tj. Jemen ima) dva okruga. Zatim je rekao (Muhamed a.s. njima dvojici kada ih je ispraćao u Jemen): "Olakšavajte vas dvojica, a ne oteščavajte (a ne otežavjte) vas dvojica! I obeseljavajte vas dvojica, a ne razgonite (ne natjeravajte u bijeg) vas dvojica!" Pa je otišao svaki pojedini od njih dvojice ka svome radu (svaki na svoj posao, zadatak). Rekao je: A bio je svaki pojedini od njih dvojice, kada je išao u svojoj zemlji (svojoj oblasti), a bio je (a bio bi) blizu svoga druga, (bio bi) proizveo (odredio) za njega (jedno, neko) vrijeme (tj. obnovio bi mu posjetu), pa je pozdravio njega (dakle: posjećivali i pozdravljali bi se). Pa je (jednom tako) išao Muaz u svojoj zemlji (teritoriji) blizo (blizu) svoga druga Ebu Musa-a. Pa je došao ide (tj. idući on) na svojoj mazgi dok je stigao k njemu, a kada li (a kadli) je on sjedač (sjedi), a već se skupio k njemu (izvjestan broj) ljudi, i kada li je (jedan) čovjek kod njega, već su se sakupile (već su skupljene) njegove dvije ruke k njegovom vratu. Pa je rekao njemu Muaz: "O Abdullahe, sine Kajsa! Koje što je ovaj (U čemu je stvar sa ovim, Šta je sa njim, tj. Koja stvar je to što je počinio nju ovaj)?" Rekao je: "Ovo je čovjek (koji) nije vjerovao poslije njegovoga primanja Islama (tj. koji je postao bezvjernik nakon što je bio primio Islam javno)." Rekao je: "Neću sići (odjahati sa mazge) do (da) se ubije (tj. dok se ne ubije taj čovjek)." Rekao je: "Doveo se je on samo zbog toga, pa siđi (odjaši, sjaši)." Rekao je: "Ne silazim do (da) se ubije." Pa je zapovjedio za njega, pa se ubio (pa je on ubijen). Zatim je sišao (sjahao). Pa je rekao: "O Abdullahe! Kako čitaš Kur'an?" Rekao je: "Namuzam sebi njega namuzanjem (tj. Čitam ga pomalo, na prekide, na mahove kao što se deva više puta muze pomalo da bi nadolazilo njoj mlijeko, malo se muze, pa se pusti njezino mlado da ono sasne, pa se opet iza njega muze sebi, jer deva spusti, pusti mlijeko svome mladome u većoj mjeri nego kad čovjek sebi muze, te se onda služi prevarom pa iza mladoga devčeta opet muze sebi dok ne ustegne deva, pa opet pusti mlado, i tako čovjek hvata sebi, a mlado sebi pomalo)." (Vrlo zgodna usporedba. Čovjek počne da čita Kur'an, ali se pojavi i neki neodložan posao, pa čovjek za taj posao mora da utroši neki dio vremena, pa čim završi posao, opet čita, pa opet drugi puta prihvati za posao isti ili drugi, pa opet čita itd.) Rekao je: "Pa kako čitaš ti, o Muaze?" Rekao je: "Spavam (na) početku (početak svoje) noći, pa ustanem, a već sam izvršio svoj dio od (svoga) spavanja, pa čitam (ono) što je propisao Allah meni (tj. koliko Allah hoće), pa računam svoje spavanje kao što računam svoje ustajanje (stajanje i ustajanje na noćnu molitvu, dobrovoljnu, jer pod: "pa ustanem" treba razumjeti "pa klanjam"; a računam znači smatram i mislim da je to dobro djelo za koje ću dobiti nagradu od Uzvišenoga Allaha)."

PRIČAO MI JE Ishak, pričao nam je Halid od Šejbanije, od Seida, sina Ebu Burdeta, od njegovoga oca, od Ebu Musa-a Ešarije, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao njega k Jemenu. Pa je pitao njega o pićima (što) se prave u njemu (u Jemenu). Pa je rekao: "A šta su ona?" (To jest: "Koja i kakva su to pića za koja me pitaš da ti riješim o njima?") Rekao je: "Bit' i mizr." Pa sam rekao Ebu Burdetu (- to veli Seid): "Šta je bit'?" Rekao je: "Kom meda, a mizr je kom ječma." (Kom, šira je sok od provreloga voća, žita ili meda od kojega se peče rakija i opojna pića, ali to još nije samo opojno piće, pa zbog toga hanefijski pravnici smatraju takav sok da je dozvoljeno piti, ali ako ne opija; drugi, pripadnici drugih mezheba smatraju i ovaj sok da je haram, zabranjeno piti.) Pa je rekao (Muhamed a.s. kao odgovor na pitanje Ebu Musa-a za ta pića): "Svako opijajuće (piće) je zabranjeno." Predao je njega (tj. ovaj hadis osim Halida još i) Džerir i Abdulvahid od Šejbanije, od Ebu Burdeta. PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Šubete, pričao nam je Seid, sin Ebu Burdeta, od svoga oca (koji) je rekao: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njegovoga (Seidovoga) djeda Ebu Musa-a i Muaza ka Jemenu, pa je rekao: "Olakšavajte vas dvojica, a ne otežavajte vas dvojica, i obeseljavajte vas dvojica, a ne razgonite (ne natjeravajte u bijeg) vas dvojica, i pokoravajte se (tj. slažite se u stavovima) međusobno vas dvojica!" Pa je rekao Ebu Musa: "O vjerovijesniče Allaha! Zaista naša zemlja je (takva da) je u njoj (u njoj ima jedno) piće od ječma (našega koji se zove) mizr, i piće (jedno) od meda (našega koje se zove) bit'." Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Svako opijajuće (piće) je zabranjeno (zabranjena stvar)." Pa su otišla njih dvojica. Pa je rekao Muaz (ka) Ebu Musa-u: "Kako čitaš Kur'an?" Rekao je: "Stojeći, i sjedeći, i na njegovoj (svojoj) samarici (devi) i namuzam se njega namuzanjem (kao što se deva muze)." Rekao je: "Što se tiče mene, pa spavam i ustajem (tj. klanjam), pa sebi računam svoje spavanje kao što sebi računam svoje ustajanje (klanjanje)." I udario je (tj. podigao je jednu) kuću od dlake (tj. šator), pa su počela njih dva (da) se međusobno posjećuju. Pa je posjetio Muaz (jedanput) Ebu Musa-a, pa kada li je (jedan) čovjek svezan. Pa je rekao:

"Šta je ovaj (Ko je ovaj; Šta je s njim)?" Pa je rekao Ebu Musa: "Židov je (to jedan koji) je (bio) primio Islam, zatim se povratio (nazad iz Islama, postao je otpadnik, renegat)." Pa je rekao Muaz: "Zaista udariću svakako njegov vrat." Slijedio je njega (Muslima) Akadija i Vehb od Šubeta. A rekao je Veki', i Nadr i Ebu Davud (sva trojica su rekla pričajući oni) od Šubeta, od Seida, od njegovoga oca, od njegovoga djeda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Predao je njega (taj hadis) Džerir, sin Abdulhamida, od Šejbanije, od Ebu Burdeta. PRIČAO MI JE Abas, sin Velida, - on je Nersija -, pričao nam je Abdulvahid od Ejuba, sina Aiza, pričao nam je Kajs, sin Muslima, rekao je: čuo sam Tarika, sina Šihaba, (da) govori: pričao mi je Ebu Musa Ešarija, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poslao je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka zemlji moga naroda. Pa sam došao (jedanput iz Jemena u Meku), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je postavljač na koljena deve u Ebtahu (u mekanskoj dolini, tj. a Božiji poslanik a.s. je odsjeo u mekanskoj dolini), pa je rekao: "Je si li hodočastio (obavio hadž), o Abdullahe, sine Kajsa?" Rekao sam: "Da, o poslaniče Allaha." ("Je si li hodočastio?" To ovdje znači: "Je si li došao ovamo kao hodočasnik, hadžija? Je si li na određenom mjestu odlučio da ćeš da izvršiš hodočašće, hadž? Je si li to nijet učinio?") Rekao je: "Kako si rekao (prilikom nijeta, odluke)?" Rekao je: Rekao sam: "Dvoodazov Tebi (Uzvišeni Bože)! Povikivanjem (to povikujem) kao povikivanje tvoje (,o Muhamede)." Rekao je: "Pa da li si tjerao (potjerao, gonio) sa tobom (sa sobom) žrtvenu životinju (kakvu)?" Rekao sam: "Nisam potjerao (nikakve žrtvene životinje)." Rekao je: "Pa ophodi okolo (oko) Kabe (izvrši tavaf), i trči između Safe i Merve, zatim se riješi (stege hodočašća)." Pa sam učinio (tako), čak je počešljala (iščešljala) mene (jedna) žena od žena Kajsovića. I ostali smo s tim (tj. na tom postupanju, postupku sve) dok se je postavio (dok je postavljen) halifom Umer (koji taj postupak ukide i zavede drugi na osnovu nekih svojih dokaza i argumenata). PRIČAO MI JE Hiban, izvijestio nas je Abdullah od Zekerija-a, sina Ishaka, od Jahja-a, sina Abdullaha sina Sajfije, od Ebu Mabeda, slobodnjaka Ibnu Abasa (Ibnu Abasovoga), od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Muazu, sinu Džebela, kada je poslao njega ka Jemenu: "Zaista ti češ doći (jednome) narodu od pripadnika (sljedbenika) Knjige (Biblije). Pa kada si došao (kada dođeš) njima, pa pozovi ih ka (tome) da svjedoče da nema božanstva osim Allah (osim Allaha) i da je Muhamed poslanik Allaha. Pa ako su se oni pokorili tebi u tome, pa izvijesti ih da je Allah već uzakonio (propisao obavezno) njima pet molitava (molitvi) u svakom danu i noći. Pa ako su se oni pokorili (ako se pokore) tebi u tome, pa izvijesti ih da je Allah već uzakonio na vas (tj. vama jednu obavezu) milostinju (koja) se uzima od njihovih imućnih (bogatih), pa se vraća na njihove siromašne (tj. daje se ta milostinja-zekat njihovim siromašnima). Pa ako su se oni pokorili (ako se oni pokore) tebi u tome, pa čuvaj se plemenitih (grla stoke od) njihovih imanja (tj. ne uzimaj od imućnih za siromahe, za sirotinju, za siromašne onu najplemenitiju rasu koja je ostavljena za priplod, nego srednju vrstu grla stoke). I čuvaj se molitve (tužbe, tj. kletve onoga) kome je učinjeno

nasilje (obespravljenoga; ili: onoga kome je učinjeno nasilje, nepravda od tvoje strane), pa (tj. jer) zaista on je (takav da) nije (nema) između njega i između Allaha (nikakvoga) zastora." Rekao je Ebu Abdullah: "Tavveat", i "taat" i "etaat" je (jedan) jezik (tj. sve tri riječi znače isto: pokorila se je, povela se je za nečim). "Tiatu", i "tuatu", i "eta'tu": pokorio sam se (poveo sam se za nečim). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Habiba, sina Ebu Sabita, od Seida, sina Džubejra, od Amra, sina Mejmuna, da je Muaz, bio zadovoljan Allah od njega, pošto je došao (u) Jemen, klanjao je sa njima jutarnju molitvu (sabah), pa je čitao (tj. pročitao, proučio u molitvi ajet u kojem stoji i ovo): "..... i uzeo je sebi Allah Ibrahima (Avrama kao iskrenoga) prijatelja." Pa je rekao (jedan) čovjek od (toga) naroda: "Zaista već se je ustalilo oko majke Ibrahima (tj. Veselo je oko, vesele su oči majke Ibrahimove)." Povećao je Muaz od Šubeta, od Habiba, od Seida, od Amra da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao Muaza k Jemenu (u Jemen), pa je čitao (pročitao, proučio) Muaz u molitvi jutra suru (poglavlje iz Kur'ana zvano) Nisa'. Pa pošto je rekao (tj. pročitao): "..... i uzeo je sebi Allah Ibrahima (kao) prijatelja.", rekao je (jedan) čovjek ozadi njega (iza njega, iza njegovih leđa): "Ustalilo se je (tj. Sretno, veselo je) oko majke Ibrahima." (Veli se da: "karret ajnu" znači doslovno: ohladilo se je oko, ohladila se je suza oka..... - a tako se rekne kada se čovjek raduje i veseli zbog nečega, jer su suze od radosti hladne, a suze od i zbog žalosti su vrele, vruće.)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

VOJNA OBALE MORA (IZVJESNOGA, TJ. CRVENOGA) I oni (muslimani su u ovoj vojni otišli da naprave zasjedu i da) susretnu (dočekaju jednu) karavanu Kurejševića, a njihov (muslimanski) zapovjednik je (u toj vojni bio) Ebu 'Ubejdete, sin Džerraha, bio zadovoljan Allah od njega. PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Vehba, sina Kejsana, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on rekao: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) slanje (odašiljanje, tj. jednu četu) prema obali (Crvenoga mora), i postavio je zapovjednikom nad njima Ebu Ubejdeta, sina Džeraha, i oni su (brojali) tri stotine (boraca). Pa smo izašli (iz Medine), i (kada) smo bili u nekom (dijelu) puta (toga), prošla je opskrba (naša, tj. nestalo nam je hrane). Pa je zapovjedio Ebu Ubejdete za opskrbe (te) vojske, pa se je sakupilo (ono malo još što se u nekoga nalazilo), pa je bilo (svega) dvije torbe (mješine putničke) datula (sakupljeno na sve nas). Pa hranjaše nas (on, tj. davao je hranu on nama) svaki dan malo po malo, dok je prošlo (nestalo), pa nije bilo (moguće da) pogodi (da dopadne) nas osim po (jedna) datula (doslovno: datula po datula). Pa sam rekao: "Šta koristi vama (jedna) datula?" Pa je rekao: "Zaista smo našli (tj. osjetili) njezino izgubljenje (njezin prestanak) kada je prošla (tj. zaista smo osjetili i taj gubitak kada više nismo dobivali ni po jednu onu datulu dnevno)." Zatim smo stigli k (tome) moru, pa kada li je (jedna) riba kao brijeg (malo brdo)! Pa je jeo od nje (Pa je jeo nju taj) narod (jeli su nju ljudi) osamnaest noći (tj. osamnaest dana). Zatim je zapovjedio Ebu Ubejdete za dva rebra od njezinih rebara pa su se postavila (uspravila) njih dva, zatim je zapovjedio za (jednu) samaricu (devu) pa se osamarila (tj. stavilo se je sedlo, samar na nju), zatim se je provela ispod njih dvaju (tj. ispod tih rebara), pa nije pogodila (tj. nije dodirnula deva) njih dva (jer su oba rebra bila viša u visinu od deve koja ima samar na sebi). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: (Hadis) koji (je taj što) smo zapamtili njega (kojeg smo zapamtili) od Amra, sina Dinara, (a Amr) je rekao: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, (da) govori: Poslao je nas poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, trista konjanika, (a) naš zapovjednik je Ebu Ubejdete, sin Džeraha, (da) zasjednemo (tj. da napravimo zasjedu, zamku) karavani Kurejševića. Pa smo ostali (boravili) u (na) obali (Crvenoga mora) polovinu mjeseca (pola mjeseca). Pa je pogodila nas žestoka glad, čak smo jeli lišće (opalo sa posebnoga šiblja, trnja, divlje ruže, ili, možda, ruja). Pa se imenovala (nazvala ta) vojska vojskom (toga) lišća (Vojska lišća). Pa je bacilo (izbacilo) nama (to) more (jednu) životinju, govori (rekne) se njoj (naziva se) kit (kit grenlandski). Pa smo jeli od njega (Pa smo ga jeli) polovinu mjeseca i namazali smo se sa njegovim salom (sa njegovom masnoćom), čak su se povratila (vratila) k nama naša tijela (tjelesa, dakle: jedući tog kita povratili smo kilažu). Pa je uzeo Ebu Ubejdete (jedno) rebro od njegovih (kitovih) rebara, pa je postavio (uspravio) njega, pa se upravio ka (jednome) najdužem (tj. najvišem u visinu) čovjeku sa njim (sa sobom). Rekao je Sufjan jedanput: ...... rebro od njegovih rebara..... (a po nekima da je rečeno ovako: rebro od njegovih udova, organa). Pa je postavio njega (to rebro) i uzeo je (jedan) samar (sedlo) i devu, pa je prošao ispod njega (ispod rebra). Rekao je Džabir: I bio je (jedan) čovjek od (toga) naroda (od tih ljudi) zaklao tri deve (na kojima su jahali pri dolasku obali, ali

ih je glad, jer ih je glad natjerala da kolju deve), zatim je zaklao tri deve (opet), zatim je zaklao tri deve (još). Zatim je zaista Ebu Ubejdete zabranio (to) njemu. A bio je Amr (običaja da) govori: Izvijestio nas je Ebu Salih da je Kajs, sin Sa'da, rekao svome ocu (Sa'du, sinu Ubadeta): Bio sam u (toj) vojsci, pa su ogladnili (bili su gladni ljudi, vojnici). Rekao je: "Zakolji (devu)." Rekao je: "Zaklao sam." Rekao je: Zatim su izgladnili. Rekao je: "Zakolji (devu)." Rekao je: "Zaklao sam." Rekao je: Zatim su izgladnili (ogladnili). Rekao je: "Zakolji." Rekao je: "Zaklao sam." Zatim su izgladnili. Rekao je: "Zakolji." Rekao je: "Zabranilo se je meni." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ibnu Džurejdža, rekao je: izvijestio me je Amr da je on čuo Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Ratovali smo (kao) Vojska lišća, i postavio se je zapovjednikom Ebu Ubejdete. Pa smo izgladnili (izgladnjeli) žestokom glađu. Pa je izbacilo more (Crveno more jednu) mrtvu ribu, nismo vidjeli slične njoj (po veličini), govori (rekne) se njoj (ime joj je, naziva se) kit, pa smo jeli od nje pola mjeseca (pa smo jeli nju pola mjeseca). Pa je uzeo Ebu Ubejdete (jednu) kost od njezinih kostiju, pa je prošao (izvjesni) jahač ispod nje. Pa je izvijestio mene Ebu Zubejr da je on čuo Džabira (da) govori: Rekao je Ebu Ubejdete: "Jedite (meso te ribe)." Pa pošto smo došli (u) Medinu, spomenuli smo to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Jedite (tu) opskrbu (hranu što) je izvadio nju Allah (vama iz toga mora). Nahranite (i) nas ako je bilo sa vama (ako je išta ostalo kod vas, tj. ako ima sa vama još od te ribe išta, imalo). Pa je dao njemu neki (od) njih, pa je jeo njega (tj. taj komad od te ribe; ili: pa je on jeo nju - tu ribu).