buharijina zbirka hadisa 6 dio

399

Upload: bosnjak10

Post on 24-Jun-2015

418 views

Category:

Documents


18 download

TRANSCRIPT

Page 1: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio
Page 2: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA (izvjesnih) ŽRTAVA GLAVA običaja (Muhamedovoga a.s. koji je uveo u postupak klanje bajramske) žrtve. A rekao je Ibnu Umer: Ona (žrtva na bajram - tj. na godišnji praznik) je običaj (Muhameda a.s.) i poznato (tj. dobro) djelo. (Radi se o klanju žrtve u ime Uzvišenoga Allaha na godišnji muslimanski praznik kada se obavlja hodočašće u Meki u dvanaestom mjesecu hidžretske godine. Tu žrtvu kolju oni imućni muslimani na taj praznik kod svojih kuća u isti dan kada i hodočasnici kolju žrtve na hodočašću. Samo žrtva hodočasnika na hodočašću zove se "hedjun, hedj", a žrtva onoga koji nije otišao na hodočašće, a kolje žrtvu-kurban kod kuće zove se "udhijjetun". Ova žrtva je po hanefijskom mezhebu vadžib. Neki mezhebi je smatraju kao sunet.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Zubejda Ejamije, od Šabije, od Bera'-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista prvo što počinjemo sa njim u ovom našem danu je (to da) klanjamo. Zatim se vraćamo, pa koljemo (žrtve preko vrha prsa). Ko je učinio njega (tj. ovaj postupak), pa već je pogodio naš običaj. A ko je zaklao prije, pa ono je (pa to je) samo (obično) meso (što) je ponudio (što nudi) njega svojoj porodici, nije od žrtve (propisane ni) u (jednoj) stvari (to što je zaklano prije molitve)." Pa je ustao Ebu Burdete, sin Nijara - a već je (bio) zaklao (prije molitve) - pa je rekao: "Zaista je kod mene (tj. u mene je jedna) kozica (imam kozicu)." Pa je rekao: "Zakolji nju (ispod vrata ponovno), a neće biti dostatna (kozica ni) od jednoga (tj. ni za koga, nikome) poslije tebe (za žrtvu ovu)." Rekao je Mutarrif od Amira, od Bera-a: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je zaklao poslije (te) molitve, upotpunila se je njegova žrtva i pogodio je običaj (postupak) muslimana." PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Ismail od Ejuba, od Muhameda, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je zaklao prije (bajramske) molitve, pa zaklao je samo za svoju osobu (tj. za sebe). A ko je zaklao poslije (te) molitve, pa već se je upotpunila njegova žrtva i pogodio je običaj (postupak svih) muslimana." GLAVA diobe (razdjeljivanja izvjesnoga) vođe (izvjesne) žrtve među (izvjesne) ljude.

Page 3: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, pričao nam je Hišam od Jahja-a, od Ba'džeta Džuhenije, od 'Ukbeta, sina 'Amira, Džuhenije rekao je: Razdjeljivao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, među svoje drugove (neke) žrtve (tj. životinje koje se trebaju zaklati kao žrtve), pa je postala (dopala) za 'Ukbeta (tj. Pa je došla na diobi Ukbetu jedna) kozica. Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Postala je (Dopala je, tj. Došla je meni) kozica." Rekao je: "Žrtvuj s njom (tj. Zakolji kao žrtvu nju sebi)." (Izraz "džeze'atun" znači kozica ili ovčica koja ima samo sedam mjeseci života, starosti. Veli se da ovčica te starosti može vrijediti kao žrtva, kao kurban ako je debela i velikoga tijela kao ona ovca od godine dana. Kozica od te starosti ne može vrijediti kao grlo koje može biti kao žrtva-kurban, nego kozica mora imati najmanje godinu dana starosti, ali je izuzetno Muhamed a.s. odobrio to dvojici drugova: Ebu Burdetu, sinu Nijara, i 'Ukbetu, sinu 'Amira.) GLAVA (izvjesne) žrtve za (izvjesnoga) putnika i (izvjesne) žene. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Sufjan od Abdurahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao njoj, a (ona) je bila u mjesečnici, (unišao joj je) u (mjestu) Serifu prije (nego) će da uniđe u Meku, a ona plače, pa je rekao: "Šta je tebi (Šta ti je)? Jesi li postala u mjesečnici (tj. Jesi li dobila mjesečnicu)?" Rekla je: "Da." Rekao je: "Zaista ovo je (jedna) stvar (što) je propisao nju Allah na kćeri Adema (tj. na žene), pa vrši (ti sve) što vrši (izvršava svaki taj) hodočasnik osim (tj. izuzev toga) da nećeš ophoditi Kabu (jedino nećeš ophoditi Kabu)." Pa pošto smo bili u Mini (na Mini), dalo se je meni meso krava (tj. nekakvo goveđe meso), pa sam rekla: "Šta je ovo?" Rekli su: "Žrtvovao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. zaklao je žrtvu) od svojih žena sa (tim) kravama (tj. zaklao je žrtve za svoje žene te izvjesne krave, u ime žrtava te krave)." GLAVA (onoga) što se želi od (toga) mesa (na) dan klanja (po vrhu prsa tih žrtava). PRIČAO NAM JE Sadekate, izvijestio nas je Ibnu 'Ulejjete od Ejjuba, od Ibnu Sirina, od Enesa, sina Malika, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan (toga) klanja (žrtava): "Ko je bio zaklao prije (te bajramske) molitve, pa neka povrati (tj. ponovi, ponovno zakolje drugu žrtvu)." Pa je ustao (jedan) čovjek pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista ovo je dan (što) se želi u njemu (ovo) meso." I spomenuo je svoje susjede. "A kod mene je kozica bolja od dvije ovce mesa." Pa je dopustio njemu u tome. Pa neću znati (tj. ne znam) je li doprlo (to) dopuštenje (i drugome nekome) ko je osim njega, ili ne. Zatim se je nageo (tj. obrnuo, okrenuo, otišao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ka dvojici ovnova, pa je zaklao njih dvojicu (ispod vilica). I ustali su (izvjesni) ljudi ka malim bravima, pa su sebi rastavili njih (tj. razdijelili), ili je rekao: pa su sebi razbili

Page 4: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(raskomadali) njih (ali u smislu: razdijelili, podijelili u živu-kao živu stoku, a ne da su ih zaklali, pa rasjekli na komade). GLAVA (onoga) ko je rekao: Žrtve (te) su (na) dan (toga) klanja (po vrhu prsa, tj. Žrtve i kurbani se kolju samo na dan klanja, samo prvi dan bajrama, a ne drugi i treći dan, ili još i kasnije). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Selama, pričao nam je Abdulvehhab, pričao nam je Ejjub od Muhameda, od sina Ebu Bekreta, od Ebu Bekreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Vrijeme (to) već je kružilo (tj. već kruži) kao njegov oblik (što je, tj. na svoj način kruženja kao što je kružilo na) dan (kada) je stvorio Allah (ta) nebesa i (tu) Zemlju (na kojoj živimo): godina je dvanaest mjeseci. Od njih (tj. od tih dvanaest mjeseci) su četiri zabranjena (tj. sveta): tri uzastopna - zul-ka'de, i zul-hidždže i muharrem - i (jedan je odvojen, a to je) redžep (po računanju plemena) Mudara, (a to je mjesec) koji je između (mjeseca) džumada-a (džumadel-ahira, uhra-a) i (mjeseca) šabana. Koji mjesec je ovo?" Rekli smo: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Pa je šutio, čak smo mislili da će on imenovati njega sa (drugim imenom) osim njegovoga imena. Rekao je: "Zar nije zul-hidždže?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Koji grad je ovo?" Rekli smo: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Pa je šutio, čak (da) smo mislili da će on imenovati njega sa (nekim drugim imenom) osim njegovoga imena. Rekao je: "Zar nije (naš sveti) grad?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Pa koji dan je ovo?" Rekli smo: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Pa je šutio, čak (da) smo mislili da će on imenovati njega sa (drugim imenom) osim njegovoga imena. Rekao je: "Zar nije dan klanja (žrtava po vrhu prsa, ispod vrata)?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Pa zaista vaše krvi (tj. životi), i vaša imanja (imovine) - rekao je Muhameda: A mislim ga (da) je rekao (još i): "i vaše časti - na vas su zabranjena stvar (tj. vama su svetinje, sveti) kao zabranjenost (tj. kao svetost) ovoga vašega dana u ovome vašem gradu u ovome vašem mjesecu. I susrešćete vašega (svoga) Gospodara (na sudnjem danu, na strašnome sudu), pa će pitati vas o vašim poslovima (djelima). Zar ne (tj. Pazite)! Pa ne vraćajte se poslije mene (da budete kao oni neki) zalutali, (pa da) udara (mačem, sabljom) neki (od) vas vratove nekih. Zar ne?! (Tj.: Pazite! Pozor!) Neka priopći (ovaj) prisutni (ovdje) odsutnome (tome, tj. onome koji nije ovdje sada prisutan)! Pa možda neki ko (bude taj što) dopre njemu (ovo) da bude obuhvatljiviji za njega (tj. da bolje zapamti i obuhvati ovaj govor) od nekoga ko je čuo njega (ko je čuo taj govor direktno)." I bio je (tj. I bio bi) Muhamed, kada je spominjao njega (ovaj hadis), rekao je: "Istinit je bio (tj. Istinu je rekao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio." Zatim je rekao: "Zar ne (Pažnja)?! Da li sam priopćio (dostavio)?" GLAVA (tih) žrtava i (toga) mjesta klanja u klanjalištu (tom, tj. žrtve i klanje žrtava - to sve treba da je u mjestu gdje se klanja molitva praznika - bajram namaz).

Page 5: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekra, Mukaddemija, pričao nam je Halid, sin Harisa, pričao nam je Ubejdullah od Nafi'-a rekao je: Bio je Abdullah (Umerov običaja da) kolje u (na izvjesnom) mjestu klanja (žrtava po vrhu prsa). Rekao je Ubejdullah: Misli (na) mjesto klanja (žrtava na kojem su se klale žrtve) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Kesira, sina Ferkada, od Nafi'-a da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega, rekao je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) kolje (žrtve ispod vilica) i (da) kolje (ispod vrata, po vrhu prsa) u (svome) klanjalištu (tj. u mjestu gdje je on klanjao, klanjavao bajramsku molitvu, bajramski namaz). GLAVA o žrtvi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, sa dva rogata ovna (obadva, oba). A spominje se (još i to da su bila) debela (oba, obadva, dva debela rogata ovna). A rekao je Jahja, sin Seida: Čuo sam Ebu Umameta, sina Sehla (da) je rekao: Bili smo (običaja da) udebelimo (udebljamo, da napravimo debelom tu) žrtvu u Medini. I bili su muslimani (izvjesni, ili svi muslimani običaja da) udebele (da hrane, da nahrane i da tako naprave debelom žrtvu, životinju koju će da kolju kao žrtvu). PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete, pričao nam je Abdulaziz, sin Suhejba, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) žrtvuje sva dva ovna. I ja žrtvujem sa dva ovna. (Žrtvuje sa dva ovna - to znači kolje kurban tako što zakolje dva ovna u ime kurbana, u ime žrtve.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Abdulvehhab, od Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Enesa da se je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nageo (obrnuo) ka dvama ovnovima, rogatima, garavima (okolo usta, i očiju i nogu), pa je zaklao njih dvojicu (ispod vilica) sa svojom rukom. Slijedio je njega (Abdulvehhaba) Vuhejb od Ejuba. A rekao je Ismail i Hatim, sin Verdana, od Ejuba, od Ibnu Sirina, od Enesa. PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, pričao nam je Lejs od Jezida, od Ebul-Hajra, od Ukbeta, sina Amira, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dao njemu (neke) brave (da on) razdijeli njih na njegove drugove (da ih pokolju kao) žrtve. Pa je ostalo (jedno) jare. (Veli se da "'atudun" znači jare muškoga pola koje je navršilo pet mjeseci, a neki vele koje je ojačalo i počelo da pase, tj. da brsti, itd.)

Page 6: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Pa je spomenuo njega (jare) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao (Muhamed a.s.): "Žrtvuj ti sa njim." GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (što ga je uputio) Ebu Burdetu: "Žrtvuj sa (tim izvjesnim) jaretom od (te) koze, a neće biti dostatno (jare ni) od jednoga (tj. ni za jednoga čovjeka više) poslije tebe." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Halid, sin Abdullaha, pričao nam je Mutarrif od Amira, od Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Žrtvovao je (jedan) ujak (dajidža) moj, govori se njemu Ebu Burdete, (žrtvovao je, tj. zaklao je žrtvu) prije (bajramske) molitve, pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Tvoja ovca je ovca (običnoga) mesa (a ne žrtvenoga mesa)." Pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista je kod mene (jedna) pokućarica (tj. životinja koja mi u kuću ulazi, hoda po kući), mlado žensko od (te) koze (tj. kozica od koze izvjesne)." Rekao je: "Zakolji nju (ispod vilice), a neće biti dobra (tj. neće vrijediti ona kao takva) za (nekoga drugoga) osim tebe." Zatim je rekao: "Ko je zaklao prije (bajramske) molitve, pa zaklao je samo za svoju osobu. Ako ko je zaklao poslije (te) molitve, pa već se je upotpunila njegova žrtva, i pogodio je običaj (svih) muslimana." Slijedio je njega (Mutarifa) Ubejdete od Šabije i Ibrahima. A slijedio je njega (Ubejdeta) Veki' od Hurejsa, od Šabije. A rekao je 'Asim i Davud od Šabije (da u tekstu hadisa stoji ovako): "kod mene je jare mlijeka." (Izraz "jare mlijeka" tumači se na dva načina. Prvo tumačenje kaže da to znači žensko jare, kozica, jer će ona davati mlijeko u vrijeme kada odraste. Drugo tumačenje kaže da to znači jare koje je tek odbijeno od mlijeka, ili jare, možda, koje još sisa mlijeko od koze, i slično tome.) A rekao je Zubejd i Firas od Šabije: "Kod mene je (jedna) kozica." A rekao je Ebul-Ahvas: Pričao nam je Mansur: jare, kozica. (To jest: jare koje je bilo žensko-kozica.) A rekao je Ibnu 'Avn: jare, (muško) jare (ili: jare, kozica), jare mlijeka. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, pričao nam je Šubete od Selemeta, od Ebu Džuhajfeta, od Bera'-a rekao je: Zaklao je Ebu Burdete prije (bajramske) molitve, pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Daj zamjenu njoj (tj. Zakolji drugu žrtvu mjesto te)." Rekao je: "Nije kod mene (tj. Ja nemam ništa drugo) osim (što se nalazi u mene, kod mene u posjedu jedna) kozica." Rekao je Šubete: I mislim ga (da) je rekao (I mislim da je rekao): "Ona je bolja od (ovce) koja je unišla

Page 7: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

u treću godinu." Rekao je: "Učini nju (Zakolji nju) mjesto nje (mjesto one koju si zaklao prije bajram-namaza), a neće biti dostatna (ona, tj. takva kozica više ni) od jednoga (tj. ni za jednoga čovjeka) poslije tebe." A rekao je Hatim, sin Verdana, od Ejuba, od Muhameda, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i rekao je: jare kozica (jare, kozica). GLAVA (onoga) ko je zaklao (klao svoje, ili izvjesne) žrtve sa svojom rukom. PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete, pričao nam je Katadete od Enesa rekao je: Žrtvovao je (tj. Zaklao je žrtvu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa dva ovna (obadva) garava (tj. oba su bila crnih nogu, i imala su crna usta, okolo usta i crno okolo očiju). Pa sam vidio njega (da je on) stavljač (stavio je, stavlja) svoju nogu (svoje stopalo) na strane njih dvojice, (i) imenuje (tj. i izgovara Bismillahi!) i veliča (tj. i izgovara Allahu ekber!), pa je zaklao (ispod vilica) njih dvojicu sa svojom rukom. GLAVA (onoga) ko je zaklao (ispod vilice) žrtvu (nekoga drugoga) osim njega (tj. osim sebe, osim svoje žrtve, mimo svoje žrtve). A pomagao je (jedan) čovjek Ibnu Umera u njegovoj žrtvenoj devi (tj. u klanju deve davao mu je pomoć). A zapovjedio je Ebu Musa svojim kćerima da žrtvuju (tj. da kolju žrtvu one same) sa svojim rukama. PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Sufjan od Abdurahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Unišao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (kada smo se nalazili) u (mjestu) Serifu, a ja plačem, pa je rekao: "Šta je tebi? Jesi li bila u mjesečnici (tj. Je li ti nastupila mjesečnica, perioda)?" Rekla sam: "Da." Rekao je: "Ovo je (jedna) stvar (tj. ženska osebina, osobina, odlika što) je propisao nju Allah na kćeri Adema (na Ademove kćeri, tj. na žene, ženama naročito). Vrši (sve obrede) što vrši (svaki) hodočasnik, osim (što) nećeš ophoditi Kabu (u vrijeme dok ti traje mjesečnica)." I žrtvovao je (tj. zaklao je žrtvu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od svojih žena (tj. za svoje žene) sa (izvjesnim) kravama (tj. zaklavši on za njih izvjesne krave - a to će reći da je zaklao za drugoga osim sebe). GLAVA (izvjesnoga) klanja (ispod vilica) poslije (te bajramske) molitve. PRIČAO NAM JE Hadždžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me je Zubejd, rekao je: čuo sam Šabija (Šabiju) od Bera'-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) predikuje (govori na govornici), pa je rekao:

Page 8: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Zaista prvo što počinjemo s njim od ovoga našega dana je (to) da klanjamo (bajramsku molitvu), zatim (da) se vratimo pa (da) koljemo (žrtve po vrhu njihovih prsa ako su žrtve deve). Pa ko je učinio ovo (ko čini ovako), pa već je pogodio naš običaj (naš postupak i naše pravilo). A ko je zaklao (prije klanjanja bajrama), pa ono (pa to) je samo (obično) meso (što) ponuđava (nudi, daje) njega za svoju porodicu (svojoj porodici), (i) nije od (te prave) žrtve (ni) u (jednoj) stvari (tj. ni u čemu nije mu to žrtva)." Pa je rekao Ebu Burdete: "O poslaniče Allaha! Zaklao sam prije (nego) da klanjam, a kod mene je (jedna) kozica bolja od (ovce) koja je zašla u treću godinu." Pa je rekao: "Učini nju mjesto nje, a neće biti dostatna, ili (neće u cijelosti) ispuniti (vrijediti takva kozica za žrtvu ni) od jednoga (tj. ni za koga, nikome) poslije tebe." GLAVA (onoga) ko je zaklao prije (bajramske) molitve, povratio je (tj. ponovio je klanje, trebao je zaklati opet drugu životinju u ime žrtve). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ismail, sin Ibrahima, od Ejuba, od Muhameda, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je zaklao prije (bajramske) molitve, pa neka povrati." (Dakle: neka ponovo zakolje drugu životinju poslije klanjanja bajram namaza, jer mu ono prvo klanje žrtve prije bajram namaza ne važi, ne vrijedi kao propisana žrtva-kurban, zato što je zaklao životinju prije klanjanja bajramskoga namaza.) Pa je rekao (jedan) čovjek: "Ovo je dan (što) se želi u njemu (to) meso." I spomenuo je stvar od svojih susjeda (neku stvar, nešto, tj. da su mu siromašni susjedi-komšije). Pa kao da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ispričao njega (a to znači: kao da mu je primio i uvažio ispriku i izvinjenje). A kod mene je kozica bolja od dvije ovce. Pa je dopustio njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa neću znati (tj. ne znam) doprlo (li) je (to) dopuštenje, ili ne (i drugima, i za druge). Zatim se je nageo (obrnuo, pristupio) ka dvama ovnovima. Misli (na to da) je zaklao njih dvojicu (ta dva ovna). Zatim se nagnuo (obrnuo, prionuo je, pristupio je taj) narod (ti ljudi) ka bravčićima (ka malim bravima, ovcama, tj. malom stadu brava-ovaca) pa su klali (zaklali) njih. PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Esved, sin Kajsa: čuo sam Džundeba (Džunduba), sina Sufjana, Bedželiju rekao je: Prisustvovao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan klanja (tih žrtava), pa je rekao: "Ko je zaklao prije (nego) da klanja, pa neka povrati (neka ponovno zakolje) mjesto nje drugu (žrtvenu životinju). A ko nije zaklao, pa neka zakolje." PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Firasa, od Amira, od Bera-a rekao je: Klanjao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) dana, pa je rekao:

Page 9: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Ko je klanjao (tj. Ko klanja) našu molitvu, i okrenuo se je (i okreće se u klanjanju) našoj Strani (prema kibli, prema Kabi), pa neka kolje (prije) do (da) ode (sa molitve bajramske)." Pa je ustao Ebu Burdete, sin Nijara, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Učinio sam (ja to što nije trebalo da se učini)." Pa je rekao: "Ono je (tj. To je jedna) stvar (što) si dao požuriti nju." Rekao je (Ebu Burdete): "Pa zaista kod mene je (jedna) kozica, ona je bolja od dvije ovce zašle u treću godinu. Da li (da) zakoljem nju?" Rekao je: "Da. Zatim neće biti dostatna (ona, tj. takva kozica kao žrtvena životinja ni) od jednoga (ni za jednoga čovjeka) poslije tebe." Rekao je Amir: Ona (tj. Ta kozica) je najbolja njegova žrtva (ili: bolja njegova žrtva, jer, u stvari, ono što je zaklao prije bajramske molitve - to i nije bila žrtva-kurban). GLAVA stavljanja (svoga) stopala (tj. svoje noge) na stranu (te) životinje koja se kolje. PRIČAO NAM JE Hadždžadž, sin Minhala, pričao nam je Hemmam od Katadeta, pričao nam je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja da) žrtvuje (da kolje žrtvu) sva dva ovna garava, rogata. I stavio je (tj. I stavio bi on) svoju nogu na stranu njih dvojice, i zakolje (i zaklao je) njih dvojicu sa svojom rukom. GLAVA (izvjesnoga) veličanja (tj. izgovaranja "Allahu ekber!") kod (toga) klanja (žrtve ispod vilice). PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ebu Avanete od Katadeta, od Enesa rekao je: Žrtvovao je (Zaklao je žrtvu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa dva ovna garava, rogata. Zaklao je njih dvojicu (ispod vilica) sa svojom rukom, i imenovao je (tj. i rekao bi Bismillahi!), i veličao je (tj. i rekao bi Allahu ekber!) i stavio je (stavljao bi on) svoju nogu na strane njih dvojice (tih ovnova). GLAVA: Kada je po nekome (poslao čovjek) svoju žrtvenu životinju (u Meku) zato (da) se zakolje (tamo), nije bilo zabranjeno (tj. neće biti zabranjeno) na njega (njemu - tome čovjeku ni jedna) stvar. (To jest: neće mu biti u ovom slučaju zabranjeno ono što je zabranjeno čovjeku koji se je obukao u hodočasničku odjeću, hodočasničke čaršafe, plahte). PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Ismail od Šabije, od Mesruka da je on došao Aiši pa je rekao njoj: "O majko (svih) vjernika! Zaista (jedan) čovjek šalje po drugome svoju žrtvenu životinju ka Ka'bi (u Meku), a sjedi u Egiptu, pa oporučuje da se zaogrliči njegova žrtvena deva (tj. da joj se stavi neka ogrlica kao znak da je određena za žrtvu), pa je neprestano od toga dana hodočasnički odjeven (kod kuće) do (časa kada) se razriješe ljudi (ti na hadžu

Page 10: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

hodočasničkih stega)." Rekao je: Pa sam čuo njezino pljeskanje (rukom o ruku) iza (njezinoga) zastora (zavjese), pa je rekla: "Zaista već sam bila (jednom u takvoj prilici da) usukivam ogrlice žrtvene životinje poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa posla (on) svoju žrtvenu životinju ka Ka'bi (u Meku), pa ne bi zabranjeno na njega (tj. pa nije bilo zabranjeno njemu tada ništa) od (onoga) što se je dozvolilo za (izvjesne) ljude od njegove (tj. što je bilo dozvoljeno svima ostalim ljudima u vezi njegove) porodice dok se vrate (ti) ljudi (sa hadža, tj. nije mu bilo zabranjeno da ima odnose sa svojom porodicom, sa svojim ženama dok se ne vrate sa hadža oni koji su otišli na hadž)." GLAVA (onoga) što se jede od mesa (tih) žrtava i što se opskrbljava (tj. i što se uzima kao opskrba za putovanje) od njih (od tih vrsta kurbanskoga mesa). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Amr: izvijestio me je 'Ata', čuo je Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bili smo (običaja da) se opskrbljavamo mesima (mesom od tih) žrtava na vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ka Medini (putujući, vraćajući se iz Meke). A rekao je (Sufjan više puta) osim jedanput: (Opskrbljavasmo se sa) mesima (tj. mesom tih) žrtvenih životinja (zaklanih u Meki kod Ka'be). PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Sulejman od Jahja-a, sina Seida, od Kasima da je sin Habbaba izvijestio njega da je on čuo Ebu Seida (da) priča da je on bio odsutan, pa je došao, pa se ponudilo k njemu (nekakvo) meso. Rekao je: "A ovo je od mesa naših žrtava. Odgodite ga (tj. odstranite ga), neću okušati njega (neću ga probati, neću ga jesti)." Rekao je: Zatim sam ustao, pa sam izašao, čak dođem (čak sam došao) svome bratu Ebu Katadetu. A bio je (to) njegov brat za njegovu majku (vezan, tj. brat po majci), i bio je Bedrija (učesnik u borbi na Bedru). Pa sam to spomenuo njemu (veli dalje Ebu Seid). Pa je rekao (njemu Ebu Katadete): "Zaista ono već se je dogodila poslije tebe (jedna) stvar (jedna zapovjed u vezi kurbanskoga mesa)." PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta, sina Ekve'a, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je žrtvovao (zaklao žrtvu) od vas, pa neka ne osvane nipošto poslije trećega (dana bajrama), a u njegovoj kući je od njega (od toga mesa ijedna) stvar (išta, imalo)." Pa pošto je bila iduća godina, rekli su: "O poslaniče Allaha! Činimo (tj. Hoćemo li činiti) kao što smo činili (ove) prošle godine?" Rekao je: "Jedite, i nahranjujte, i pohranjujte (tj. i ostavite u zalihi), pa (tj. jer) zaista ta (prošla) godina (bila je takva da) je bilo u (izvjesnih) ljudi poteškoće (tj. gladi), pa sam htio da pomognete u njoj (u toj poteškoći, u toj gladi i gladnoj godini)." PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je moj brat od Sulejmana, od Jahja-a, sina Seida, od Amreta, kćeri Abdurahmana, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Page 11: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Žrtva (ta upotrebljavana je, tj. meso od nje upotrebljavano je tako da) smo bili (običaja da ga) posolimo (dobro, tj. stavimo dosta soli u neki dio) od njega, pa dođemo s njim (s tim mesom) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u Medinu (tj. donesemo mu ga u Medinu). Pa je rekao: "Ne jedite (to kurbansko meso više) osim tri dana (više od tri dana)." A nije (ta njegova zabrana) odluka (tj. stroga zabrana), a ali (nego) je htio da nahrani od njega (od toga mesa imućni musliman siromašnoga). A Allah je znaniji." PRIČAO NAM JE Hibban, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio me je Junus od Zuhrije rekao je: pričao mi je Ebu 'Ubejd, slobodnjak Ibnu Ezhera, da je on prisustvovao (izvjesnom) prazniku (bajramu na) dan (tih) žrtava sa Umerom, sinom Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, pa je klanjao prije (bajramske) predike (propovjedi), zatim je predikovao (održao propovjed prisutnim) ljudima, pa je rekao: "O ljudi! Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, već je zabranio vama postenje (post) ovih dvaju (ova dva) praznika (godišnjih - dvaju bajrama). Što se tiče jednoga (od) njih dvojice (jednoga od ta dva praznika), pa (to je) dan vašega mršenja od vašega postenja (posta). A što se tiče drugoga, pa (to je) dan (kada vi) jedete vašu žrtvu (svoje žrtve-kurbane)." Rekao je Ebu Ubejd: Zatim sam prisustvovao sa Usmanom, sinom Affana, pa je to bio petak. Pa je klanjao prije (te) predike, zatim je predikovao, pa je rekao: "O ljudi! Zaista ovo je dan (što) su se sakupila (tj. sastala) vama u njemu dva praznika (bajram - a to je godišnji blagdan, praznik, i džum'a - a to je sedmični praznik). Pa ko je želio (tj. ko želi i voli) da pričeka džum'u (današnju) od stanovnika Avalija (a to je naziv za sela okolo Medine), pa neka pričeka. A ko je želio (ko želi i ko hoće) da se vrati (kući prije džum'e), pa već sam dozvolio (tj. dozvaljam, dozvoljavam) njemu." Rekao je Ebu Ubejd: Zatim sam prisustvovao njemu (tj. bajramu) sa Alijom, sinom Ebu Taliba. Pa je klanjao prije (te) predike, zatim je predikovao (prisutnim) ljudima, pa je rekao (ovo): "Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio vama da jedete mesa vaše žrtve (tj. svojih žrtava, kurbana) iznad tri (dana, više od tri dana)." A od Mamera, od Zuhrije, od Ebu Ubejda slično njemu (slično onome što se je navelo da je rekao Alija r.a.). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahmana, izvijestio nas je Jakub, sin Ibrahima sina Sa'da, od sina brata Ibnu Šihaba (tj. od bratića Ibnu Šihabovoga, bratovoga sina), od njegovoga strica Ibnu Šihaba, od Salima, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Jedite od (tih) žrtava tri (dana)." A bio je Abdullah (običaja da hljeb) jede sa (tim) uljem (umjesto sa mesom) kada ide (tj. kada se vraća u Meku) iz Mine (sa Mine treći dan bajrama) zbog mesa (te) žrtvene životinje (zaklane za vrijeme hodočašća, tj. da ne bi više ni slučajno jeo mesa žrtvene životinje poslije tri dana nakon klanja žrtava).

Page 12: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA (tih, izvjesnih) PI ĆA I (KNJIGA) govora Allaha, uzvišen je: "..... vino (to), i (izvjesna) igra, i idoli (ili uspravljeno i postavljeno kamenje na kome se prinose žrtve kipovima) i (izvjesne) strjelice (za kockanje i gatanje - to sve) samo je poganstvo od posla (izvjesnoga) sotone (đavola), pa odstranite se njega (tj. od toga svega) (da bi) možda vi spasili se.". PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'-a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko je pio (to) vino u (toj) ovozemnosti, zatim se nije pokajao od njega, zabranilo se je (tj. zabraniće se) njemu ono u (tom) zadnjem (tj. budućem) svijetu (životu na drugom svijetu)." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je Seid, sin Musejjeba, da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da su se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, donijela (u) noći (kada) se noću putovalo s njim u Jerusalim, (donijela su mu se) dva pehara (tj. dvije pune čaše): od vina i mlijeka (dakle: u jednom peharu ili čaši je bilo vino, a u drugom peharu je bilo mlijeko). Pa je gledao k njima dvama (dvoma), (a) zatim je uzeo (to) mlijeko. Pa je rekao Džibril (tom prilikom): "Hvala Allahu koji je naputio tebe za (taj) način stvaranja (tj. koji te je naputio da uzmeš prirodnu hranu čovjeka koji je stvoren na takav način da mu je mlijeko najpogodnija hrana). A da si uzeo (to) vino, zalutala je (tj. zalutala bi) tvoja sljedba." (A neki tumače "lil-fitreti" da to znači i ovdje: Hvala Allahu koji je naputio tebe "za Islam (tj. ka Islamu)". Neki opet vele "za istrajnost (ili ispravnost, tj. ka istrajnosti, ka ispravnosti)". Islam, i istrajnost i ispravnost vršenja vjerskih propisa traže da se čuva zabranjenih postupaka, a u te zabranjene postupke spada i pijenje opojnih pića.) SLIJEDIO JE NJEGA (tj. Šuajba) Mamer, i Ibnul-Had, i Usman, sin Umera, i Zubejdija (svi oni pričajući) od Zuhrije. PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam, pričao nam je Katadete od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam od poslanika Allah, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan takav) hadis (da) neće pričati vama za njega (tj. o njemu niko drugi) osim mene, rekao je (Muhamed a.s.): "Od znakova (toga) Časa je da se pojavi (izvjesno) neznanje, i (da) bude malo (maleno izvjesno) znanje, i (da) se pojavi (izvjesni) preljub (blud, prostitucija), i (da) se pije (to) vino, i (da) budu malobrojni (ti) ljudi (i kad bude malo muškaraca), i (da) budu mnogobrojne (te) žene, čak (da) bude za pedeset žena njihov zbrinjavač jedan čovjek." PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Saliha, pričao nam je Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me je Junus od Ibnu Šihaba rekao je: čuo sam Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, i Ibnul-Musejjeba (da) govore njih dvojica: rekao je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega:

Page 13: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neće bludničiti kada bludniči, a on je vjernik, i neće piti (to) vino kada pije njega, a on je vjernik, i neće krasti (izvjesni) kradljivac kada krade, a on je vjernik." Rekao je Ibnu Šihab: A izvijestio me je Abdulmelik, sin Ebu Bekra sina Abdurahmana sina Harisa sina Hišama, da Ebu Bekr pričaše njega (ovaj hadis) od Ebu Hurejreta, zatim govori (tj. zatim govoraše): Bio je Ebu Bekr (običaja da) priključi sa njima (još i ovo): "I neće ugrabiti (oteti) ugrabljenu imovinu, posjednicu časti (tj. vrijednu neku otetu imovinu), podižu (izvjesni) ljudi k njemu njihove (tj. svoje) poglede u njoj (tj. zbog nje, zbog te imovine) kada ugrabi nju (tj. kada otima nju javno naočigled), a on je vjernik." GLAVA (toga) vina od (toga, ili od izvjesnoga) grožđa. PRIČAO NAM JE Hasen, sin Sabbaha, pričao nam je Muhamed, sin Sabika, pričao nam je Malik, on je sin Migvela, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Zaista već se je zabranilo (to) vino, a nije (a nema) u Medini od njega (ni jedna) stvar (ništa). PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ebu Šihab Abdu Rabbihi, sin Nafi-a, od Junusa, od Sabita Bunanije, od Enesa rekao je: Zabranilo se je nama (to) vino (u vrijeme) kada se je zabranilo, a ne nalazimo - misli (na to da se ne nalazi) u Medini - vina (od tih vrsta) grožđa osim malo, i općenitost našega vina (tj. i većina našega vina u to vrijeme) je (ta još dobro) nedozrela datula i (ta) suha (osušena) datula (tj. većina vina je tada proizvođena od datula nedozrelih i suhih, ili: većinom se tada vino proizvodilo od nedozrelih i suhih datula). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ebu Hajjana, pričao nam je Amir od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Ustao je Umer na govornici pa je rekao: "Što se tiče poslije. Sišlo je zabranjivanje (Sišla je zabrana toga) vina, a ono je (tada proizvođeno) od pet (vrsta voća i žita): grožđa, i datula (hurmi), i meda, i pšenice i ječma. I (to) vino je (sve) što je pokrivalo (zastiralo, tj. opijalo tu) pamet (čovjekovu)." GLAVA: Sišlo je zabranjivanje (toga) vina, a ono je (tada proizvođeno) od (tih) nedozrelih datula i (tih) osušenih (suhih) datula (hurmi). PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Malik, sin Enesa, od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Page 14: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Bio sam (u poslu tom takvom da ja) napajam Ebu Ubejdeta, i Ebu Talhata i Ubejja, sina Ka'ba, od soka (sokom, tj. pića iscijeđenoga iz razbijenih, ispučenih zarudjelih) datula (koje su tek dobile boju) i osušenih datula, pa je došao njima (neki) dolazač (tj. došao im je neko) pa je rekao: "Zaista (to) vino već se je zabranilo." Pa je rekao Ebu Talhate: "Ustani, o Enese, pa prolij njega, (pa ga prolij)." Pa sam prolio njega (vino - vino je ženskoga roda u arapskom jeziku u većini slučajeva, iako se nekad upotrebi i u muškom rodu). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Mu'temir od svoga oca, rekao je (njegov otac): čuo sam Enesa (da) je rekao: Bio sam stajač na (usluživanju tom) plemenu, napajam njih - svoje stričeve, a ja sam najmlađi (od) njih (napajam ih, dajem im taj) sok (tj. to piće, vino od zarudjelih razbijenih, raspučenih, ispučenih sirovih datula). Pa se reklo: "Zabranilo se (to) vino." Pa su rekli: "Prevrni ga (a to znači: Prolij ga)." Pa smo prevrnuli (izvrnuli - a to znači: prolili). Rekao sam Enesu (veli to Sulejman): "Šta je njihovo piće (tada bilo, tj. od čega se je proizvodilo i pravilo)?" Rekao je: "Svježe sazrele datule i zarudjele (tj. nedovoljno zrele) datule (su služile za proizvodnju i pravljenje vina tada)." Pa je rekao Ebu Bekr, sin Enesa: "I bilo je (to takvo vino) njihovo vino." Pa nije nijekao (pobijao to) Enes. A pričao mi je (veli opet Sulejman) neki (od) mojih drugova da je on čuo Enesa (da) govori: "Bilo je (to) njihovo tada vino (vino zvano "fedih")." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekra, Mukaddemija, pričao nam je Jusuf Ebu Mašer Bera', rekao je: čuo sam Seida, sina Ubejdulaha, rekao je: pričao mi je Bekr, sin Abdullaha, da je Enes, sin Malika, pričao njima da se je (to) vino zabranilo, a (to) vino tada su nedozrele datule i osušene datule (tj. pravljeno je od tih datula). GLAVA: Vino (to proizvođeno) je od (toga) meda, i ono je (taj) bit' (tj. i to se vino u Jemenu zvalo "el-bit'u, bit'"). A rekao je Ma'n: Pitao sam Malika, sina Enesa o (tom) soku (komu, širi) od rozina, pa je rekao: "Kada nije opijao (Kada ne opija), pa nema štete (grijeha) s njim." A rekao je Ibnu Deraverdija: Pitali smo o njemu, pa su rekli: "Neće opiti, nema štete s njim." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana da je Aiša rekla: Upitao se je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (tom piću) bit'u, pa (je) rekao: "Svako piće (što) je opijalo (što opija, tj. koje opija), pa ono je zabranjena stvar (zabranjeno je)." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurahmana da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla: Pitao se

Page 15: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(tj. Upitan) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o bit'u, a on je (tj. a to je) piće (vino, napitak od toga) meda, i bili su stanovnici Jemena (običaja da) piju njega, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Svako piće (koje) je opijalo (koje opija), pa ono je zabranjena stvar (pa ono je zabranjeno)." A od Zuhrije rekao je: Pričao mi je Enes, sin Malika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ne pravite sebi napitak (piće zvano "nebiz" koje je slično komu, širi - ali nije postalo alkohol) u (toj) tikvi, a ni u (tom sudu) zasmoljenom." (Nebiz je napitak koji se pravi od grožđa ili od datula. Ako se taj napitak pravi u posudi od tikve ili u zasmoljenoj posudi, posudi koja je unutra namazana smolom, onda se taj napitak lako pretvori u alkohol u tim posudama. Zbog toga je Muhamed a.s. i rekao da ne prave taj napitak u tim posudama. Iz daljeg teksta vidjeće se da se još tim posudama priključuju i druge dvije, a to je već i prolazilo u prošlom tekstu još u prvoj knjizi.) A bio je Ebu Hurejrete (običaja da) priključuje sa njima dvjema gleđeisanu zemljanu posudu (hantem) i kadanj (stupu, tj. posudu od drveta koja je napravljena od panja ili trupca koji bi izdubili, kojeg bi izdubili, koje bi izdubili). GLAVA (onoga) što je došlo o (tome) da je (to) vino (sve ono) što je pokrivalo (zastiralo, tj. opijalo ljudsku) pamet od (svakoga) pića. PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Redža'a, pričao nam je Jahja od Ebu Hajjana Tejmije, od Šabije, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Predikovao je Umer na govornici poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista ono već je sišlo zabranjivanje (toga) vina, a ono je (pravljeno) od pet stvari: grožđa, i datula, i pšenice, i ječma i meda. A vino je (sve) što je pokrivalo (zastiralo, tj. što god opija ljudsku) pamet. A tri (pitanja su takva da) sam volio (tj. da bih volio) da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se nije rastavio nas (tj. od nas - a to će reći: da nije prije umro) do (da on) obeća k nama obećanje (neko, tj. do da oporuči k nama neku oporuku u vezi tih pitanja, i da objasni nama nekim objašnjenjem ta pitanja koja su nam nejasna): djed (kako naslijeđuje sa unucima), i (ta) osoba bez najbližih srodnika (bez djece i roditelja da je pobliže opisano i njezino naslijeđenje, nasljeđivanje i nasljedstvo) i (neka) vrata (tj. neke vrste i oblici) od vrata (od oblika te) kamate (da su objašnjeni)." (Neki vele da je Umer mislio na to da bi volio da je Muhamed a.s. lično objasnio pojam i smisao riječi "el-kelaletu", jer nije dovoljno jasan. Osim navedenoga značenja imaju još dva značenja i tumačenja toga izraza.) Rekao je (dalje Ebu Hajjan): Rekao sam (Šabiji, koji je imao nadimak Ebu Amr: "O Ebu Amre! Pa (kako se treba posmatrati jedna) stvar (što) se pravi u Sindu od (te) riže (pirinča)?" Rekao je: "To nije bilo (poznato) na vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Ili je rekao: "na vremenu Umera (nije bilo to poznato)."

Page 16: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

A rekao je Hadžadž od Hamada, od Ebu Hajana mjesto grožđa rozine (tj. da je vino pravljeno od rozina, rezaćija, suhoga grožđa u vrijeme kada je zabranjeno piti). PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Abdullaha, sina Ebu Sefera, od Šabije, od Ibnu Umera, od Umera rekao je: "Vino (to) pravi se od pet (vrsta voća i žita i dr.): od (tih) rozina (rezaćija, suhoga grožđa), i datula, i pšenice, i ječma i meda." GLAVA (onoga) što je došlo o (onome) ko smatra dozvoljenim (to) vino i imenuje (naziva) ga sa (drugim nazivom) osim njegovoga imena. A rekao je Hišam, sin Ammara: Pričao nam je Sadekate, sin Halida, pričao nam je Abdurahman, sin Jezida sina Džabira, pričao nam je Atijjete, sin Kajsa, Kilabija, pričao mi je Abdurahman, sin Ganema, Eš'arija, rekao je: pričao mi je Ebu Amir, ili Ebu Malik Eš'arija (sumnja kako je ime ashaba, a to, kažu, ne šteti i ne mora biti razlog da hadis ne bude pouzdan), tako mi Allaha nije slagao (lagao) meni, čuo je Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Zaista će biti svakako od moje sljedbe (neki) ljudi (koji će da) smatraju dozvoljenim (dozvoljenom stvari tu, ili svaku) žensku pukotinu (tj. ženski spolni ud, organ - a to će reći: blud, preljub), i svilu, i vino i oruđa zabave (ili svirke, tj. instrumente svirke i pjesme). I zaista odsješće svakako (neki) ljudi ka strani brda (ili vrha brda jednoga, nekoga), (i) dolazi (dolaziće) njima (popodne, naveče pastir, čoban) sa stadom (bravima-ovcama) njihovim, dolazi im zbog (neke) potrebe (nužde), pa govore (tj. pa će mu oni reći): "Vrati se k nama sutra!" Pa (će) noću (da) navali njima (tj. Pa će da uništi noću, po noći njih) Allah, i skine (spusti, ponizi, tj. sravni to) brdo (ili taj vrh brda) i pretvori (pretvoriće neke) druge (u) majmune i svinje ka sudnjem danu (tj. do sudnjega dana da takvi ostanu)." GLAVA (izvjesnoga) pravljenja napitka (pića zvanoga "nebiz") u (izvjesnim) posudama i (u izvjesnoj) posudi od kamena. ("Tevrun" može značiti i posuda od mjedi, i od drveta, i posuda kao neki legen, legin, leđen, lavor i slično tome. Samo u hadisu znači posuda od kamena. Taj izraz može značiti i malu posudu.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Jakub, sin Abdurahmana, od Ebu Hazima rekao je: čuo sam Sehla (da) govori: Došao je Ebu Usejd Sa'idija, pa je pozvao poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. na) svoju svadbu (piraniju, ženidbenu gozbu). Pa je bila njegova (Ebu Usejdova) žena njihov poslužitelj, a ona je mlada (nevjesta). Rekao je: "Je li znate (tj. Da li znate) šta je (tj. čime je ona) napojila poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. šta mu je dala da pije, popije)? Pokiselila je (kao turšiju, doslovno: potopila je u vodu, stavila je u vodu) za njega (nekoliko) suhih datula (hurmi i to

Page 17: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

još) iz (te) noći (od te noći, uoči toga dana stavivši ona te datule) u (jednu) posudu od kamena (kamenu posudu)." GLAVA dopuštanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da se prave dozvoljena pića) u (izvjesnim) posudama i sudima (suđu, ili: i izvjesnim mješinama) poslije (izvjesne svoje) zabrane. PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Muhamed, sin Abdullaha, Ebu Ahmed Zubejrija, pričao nam je Sufjan od Mansura, od Salima, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesne) sude (posude, ili: mješine). Pa su rekli Pomagači: "Zaista ono nema izbjegavanja nama od njih (nemoguće nam je izbjeći ove sude i posude, tj. trebaju nam one - te posude)." Rekao je: "Pa ne (zabranjuje vam se njihova upotreba) tada." A rekao je meni Halifete: Pričao nam je Jahja, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Mansura, od Salima, sina Ebul-Dža'da, od Džabira za ovo (tj. za ovaj navedeni hadis). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan za ovo, i rekao je u njemu (u tom hadisu, ili u tom pričanju navedenoga hadisa): Pošto je zabranio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesne) posude. (Dakle, on je u pričanju umjesto izraza "azzuruf - sudi" upotrebio i prenio izraz "el-ev'ijeti - posude".) PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Sulejmana, sina Ebu Muslima, Ahvela, od Mudžahida, od Ebu 'Ijada, od Abdullaha, sina Amra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Pošto je zabranio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesne) mješine (tj. posude za pravljenje napitka "nebiza"), reklo se je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Nije svaki (od tih) ljudi (tj. Ne može svaki čovjek da) nađe mješinu (tj. pogodan sud, posudu)." Pa je dopustio njima (da prave napitke koji nikako nisu opojni) u (tom) krčagu nezasmoljenom (tj. u zemljanom sudu, testiji koja nije namazana smolom unutra, u sudu koji nije natopljen sa smolom unutra, iznutra). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Sufjana, pričao mi je Sulejman od Ibrahima Tejmije, od Harisa, sina Suvejda, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tu izvjesnu) tikvu (tj. posudu od kore tikve) i (izvjesni) zasmoljeni (sud da se u ta dva suda pravi napitak od grožđa i datula).

Page 18: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Usman, pričao nam je Džerir od Aameša za ovo (tj. o ovome, o tome hadisu). PRIČAO MI JE Usman, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ibrahima: rekao sam Esvedu: "Da li si pitao Aišu, majku (svih) vjernika o (onome sudu, posuđu) što se mrzi da se pravi nebiz (napitak, bezalkoholno piće) u njemu?" Pa je rekao: "Da. Rekao sam (joj): "O majko (svih) vjernika! Od čega (tj. Šta) je zabranio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se pravi nebiz u njemu." (Dakle: U čemu je Muhamed a.s. zabranio da se pravi piće nebiz.) Rekla je: "Zabranio je nama u tome (tj. u tom pogledu), porodici (svoje) kuće da pravimo nebiz u (toj) tikvi i zasmoljenom (sudu, posudi, posuđu)." Rekao sam: "Zar nije spomenula (tj. Aiša taj) krčag (testiju) i gleđeisani krčag?" Rekao je: "Pričam ti samo što sam čuo. Pričam (li, tj. Zar da pričam ono) što nisam čuo?!" (Izraz "el-džerru" znači krčag, testiju, zemljanu posudu pečenu, ali koja nije gleđeisana. Izraz "el-hantemu" znači takođe krčag, testiju, posudu od pečene zemlje, ali koja je unutra namazana sa gleđu, gleđi, i to posebno zelenom gleđu.) PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Šejbanija, rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (taj) zeleni krčag. (Davno se je napomenulo da glagol "neha" sa prijedlogom "an" znači: zabraniti, zabranjivati nešto. Dakle i "neha" i "neha" an, neha 'an" znače skoro isto u mnogo slučajeva.) Rekao sam: "Da li (da) pijemo u (tom) bijelom (krčagu napravljeni napitak)?" Rekao je: "Ne." (U svim tim slučajevima misli se na to da se neće napitak napravljen u tim vrstama posuđa, piti ako se je pretvorio u alkohol i dobio moć da opije. Sama posuda niti je zabranjena ni dozvoljena posebno, odnosno ona niti se zabranjuje, niti dozvoljava sama po sebi, pa bez obzira kakva bila da bila.) GLAVA turšije (od tih suhih) datula dok god nije opila. ("Neki'un" je piće koje se dobije na taj način što se u vodu potope, stave osušene datule, i tako se ostave neko vrijeme da stoje. One za to vrijeme svoga stajanja u vodi puste iz sebe neki sok i slast, pa se sa tom vodom stvori napitak, piće koje u početku ima karakter bezalkoholnoga pića. Međutim, ako stoji dulje vrijeme tako, pretvori se u alkohol, u alkoholno piće, a kada počne da opija, onda je i zabranjeno. Izraz "neki'un" prevodiće se sa našim izrazom "turšija od datula".) PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Jakub, sin Abdurahmana, Karija, od Ebu Hazima rekao je: čuo sam Sehla, sina Sada, Sa'idiju da je Ebu Usejd Sa'idija pozvao

Page 19: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zbog svoje svadbe. Pa je bila njegova (Ebu Usejdova) žena njihov poslužitelj tada, a ona je (ta) mlada (nevjesta). Pa je rekla: "Šta znate (tj. Da li znate) šta sam dala napraviti kao turšiju (od datula) za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da ga počastim)? Dala sam napraviti kao turšiju (od datula) za njega (nekoliko) datula od (iz te) noći (stavivši ih u vodu) u posudu (od kamena)." (Hadis je već prolazio u tekstu.) GLAVA (izvjesnoga napitka zvanoga) bazeka (a to je vrlo malo kuhani iscijeđeni sok od grožđa koji poslije toga kuhanja postane žestok, jak) i (GLAVA onoga) ko je zabranjivao svaki opijajući (napitak) od (tih) pića. A smatrali su Umer i Ebu Ubejdete i Muaz (da je dozvoljeno) pijenje (toga izvjesnoga pića zvanoga) tila-a (iscijeđenoga soka od grožđa koji se je kuhao dotle da je spao) na (tu) trećinu (od količine koja se je stavila da se kuha, dvije trećine su se izgubile u kuhanju). A pili su Bera' i Ebu Džuhajfete na (tu) polovinu (iscijeđeni sok koji je kuhanjem spao na svoju polovinu, tj. na polovinu količine koja je stavljena da se kuha - a i ovdje se radi o soku iz grožđa). A rekao je Ibnu Abas: Pij (taj) iscijeđeni sok (sve dotle) dok je trajao svjež (dok je svjež, frišak, jer je tada sigurno da on ne opija i da u njemu nema alkohola, a ako se on pretvori u alkohol, ne može se kuhanjem ništa postići, jer vatra i kuhanje ne mogu učiniti dozvoljenom neku zabranjenu hranu i piće, opojno piće). A rekao je Umer: Našao sam (da se čuje) od Ubejdulaha miris (nekakvoga) pića, i ja sam pitalac (tj. ja pitam) o njemu. Pa ako je bilo (tj. ako bude takvo da) opija, bičevao sam (odmah, tj. bičevaću) njega (bičevaću ga). (A taj Ubejdulah je jedan od Umerovih sinova. Veli se da je Umer r.a. ustanovio da je to piće bilo opojno, i da je bičevao toga svoga sina.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Ebul-Džuvejrijeta rekao je: pitao sam Ibnu Abasa o (tom izvjesnom piću) bazeku (iscijeđenom soku od grožđa koji je kuhan najlakšim, najmanjim kuhanjem), pa je rekao: Prestigao je Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio, (to piće) bazek, pa što je opijalo (tj. što opija, izaziva pijanost), pa ono je zabranjeno. Rekao je (Ebul-Džuvejrijete): Piće dozvoljeno lijepo (je bazek, jer je to iscijeđen sok iz dozvoljenoga lijepoga grožđa). Rekao je (Ibnu Abbas da on treba biti ono što je dozvoljeno i lijepo, jer): Nije poslije (toga) dozvoljenoga lijepoga (ništa drugo ostalo) osim (ono) zabranjeno nevaljalo. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takvoga običaja da) voli (izvjesnu) slatku (hranu pravljenu) i (taj) med. GLAVA (onoga) ko je smatrao da neće miješati (tj. da ne treba miješati, pomiješati te) nedozrele datule i (te) osušene datule kada je bilo (to miješanje tih vrsta datula) opijajuće (opojno, tj. kada to može da dovede do pretvaranja u alkohol), i da neće učiniti dva začina u (jedan) začin (prismok, tj. umjesto jednoga začina).

Page 20: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Hišam, pričao nam je Katadete od Enesa rekao je: Zaista ja zaista pojim Ebu Talhata, i Ebu Dudžaneta i Suhejla, sina Beda-a, mješavinom nedozrelih datula i osušenih datula, pošto li se (tj. kadli se iznenada) zabranilo (zabrani to) vino (tj. dođe vijest da je zabranjeno)! Pa sam bacio nju (tu mješavinu), a ja sam napajač njih (tj. onako dok ih još napajam), a ja sam najmlađi (od sviju) njih. I zaista mi brojimo nju (tj. računamo tu mješavinu) tada (tim) vinom. A rekao je Amr, sin Harisa: Pričao nam je Katadete (da) je čuo (on) Enesa. Pričao nam je Ebu Asim od Ibnu Džurejdža: izvijestio me je 'Ata' da je on čuo Džabira (da) govori: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (te) rozine (rezaćije, suho grožđe) i osušene datule (da se to dvoje sastavlja, pomiješa), i nedozrele datule i svježe (sirove) datule (da se to dvoje pomiješa). PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Hišam, izvijestio nas je Jahja, sin Ebu Kesira, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegovoga oca rekao je: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se sakuplja (tj. da se sastavlja) između (tih) osušenih datula i (tih nedozrelih) datula koje su dobile boju, i (između tih) osušenih datula i (tih) rozina (rezaćija, suhoga grožđa). I neka se baci (tj. stavi za pravljenje pića "nebiza") svaka jedna (tj. svaka pojedina vrsta datula) od njih dviju napose (posebno, zasebno). GLAVA pijenja (toga) mlijeka i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "..... od (toga) između svarenoga sadržaja stomaka (koji je već nečist, prljavština) i (između) krvi (napajamo vas tim trećim proizvodom) mlijekom čistim, prijatnim za (te) pijače (tj. prijatnim onima koji ga piju).". PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Donio se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) noći (kada) se je noću putovalo s njim (donio mu se jedan) pehar (čaša) mlijeka i pehar vina. PRIČAO NAM JE Humejdija, čuo je Sufjana, izvijestio nas je Salim Ebu Nadr da je on čuo Umejra, slobodnjaka Umu Fadle (da on) priča od Umu Fadle rekla je: Sumnjali su (izvjesni) ljudi o postenju (tj. u vezi postenja, posta) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan 'Arefata (da li posti, ili ne), pa sam poslala k njemu (jednu) posudu, u njoj je (neko) mlijeko. Pa je pio (popio to mlijeko). Pa je bio Sufjan, možda (ili: bio je ponekada, bio bi ponekada), rekao (rekao bi): Sumnjali su (izvjesni) ljudi o postenju poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Arefata, pa je poslala k njemu Umu Fadla.... Pa kada se dao zastaviti na njemu (tj. na Sufjanu taj hadis - a to će reći: Nekada Sufjan ne bi spomenuo da je hadis čuo od Umu Fadle, koja je živjela u vrijeme Muhameda a.s. i pričala taj hadis, pa su u tom slučaju pitali Sufjana je li hadis spojen sa Muhamedom a.s. preko nekoga ko je živio sa Muhamedom a.s. u njegovo vrijeme. Na to bi Sufjan odgovarao kako stoji dalje u tekstu), rekao je (tj. rekao bi Sufjan): On (tj. Taj hadis) je od Umu Fadle.

Page 21: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Džerir od Aameša, od Ebu Saliha i Ebu Sufjana, od Džabira, sina Abdullaha rekao je: Donio je Ebu Humejd pehar (jednu čašu) mlijaka (napunjen, napunjenu, ali nije bilo pokriveno, a donio ga je čak) iz Neki'a (mjesta prema predjelu, ili u predjelu koji se zove Vadil-'Akik, a to je prilično daleko od Medine). Pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li nisi (tj. Zašto nisi) zastro (pokrio ti) njega (to mlijeko)? I da si (tj. Makar da si postupio tako) da popriječiš na njega drvo (tj. Makar da si stavio preko širine pehara kakvo drvo, i to bi bilo bolje nego što si ga nosio potpuno otkrivenoga)." PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, rekao je: čuo sam Ebu Saliha (da) spominje, mislim ga, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Donio je Ebu Humejd, (a to je jedan) čovjek od Pomagača, posudu od mlijeka (tj. posudu punu mlijeka) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da nisi (tj. Zašto nisi) zastro (pokrio) njega? I da si (učinio bar to) da popriječiš na njega (na sud kakvo) drvo." A pričao mi je Ebu Sufjan od Džabira, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za ovo. PRIČAO MI JE Mahmud, izvijestio nas je Nadr, izvijestio nas je Šubete od Ebu Ishaka rekao je: čuo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Došao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, iz Meke, i Ebu Bekr je sa njim. Rekao je Ebu Bekr: Prošli smo pokraj (jednoga) pastira (čobanina), a već je bio ožednio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega: Pa sam pomuzao (namuzao jednu) malenkost (tj. malu količinu) od mlijeka u (jedan) pehar, pa je pio (popio), čak (da) sam bio zadovoljan (što se Muhamed a.s. napio). I došao je nama Surakate, sin Džu'šuma, (tj. stigao nas je vršeći on potjeru za nama) na (jednom) konju. Pa je molio na njega (protiv njega, tj. Pa je počeo da ga proklinje). Pa je tražio Surakate da ne moli na njega (protiv njega, tj. da ga on ne proklinje), a da se vrati (on - Surakate od njih - Muhameda a.s. i Ebu Bekra r.a. - nazad). Pa je učinio (to) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Divna li je (izvjesna) milostinja (ta) muzara deva obilnoga mlijeka (obilne muže) darovanjem na mužu (tj. koja je data na neko vrijeme da se siromašno lice koristi mlijekom te deve muzući nju) i ovca obilne muže (mlijeka) darovanjem na mužu (na mlijeko, tj. koja je data na iskorištavanje mlijeka, a koja je takva da) jutrom donosi (jednu) posudu, a večerom donosi drugu." (To jest: Ta deva i ovca daju izjutra jednu posudu mlijeka, a uveče, naveče drugu, jer su dobre na mlijeku. Izraz "minhatun, minhaten" je riječ koja označava takav dar žive stoke ženskoga spola gdje se životinja ne daruje u trajno vlasništvo, nego samo da se koristi mlijekom

Page 22: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

umuženim, namuženim od životinje, dakle to označava privremeni dar na korištenje, korišćenje.) PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Evzaije, od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pio (neko) mlijeko, pa je promućkao (usta vodom, tj. izaprao je usta) i rekao je: "Zaista je za (tj. u) njega (neka) debljina (tj. masnoća - a to će reći: Zaista ono, mlijeko, ima neku masnoću svoju)." A rekao je Ibrahim, sin Tahmana, od Šubeta, od Katadeta, od Enesa, sina Malika, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Podigao sam se (tj. Podignut sam) ka (izvjesnom, tj. džennetskom, rajskom) lotosu, pa kada li četiri rijeke! Dvije rijeke su vanjske (obje, obe), a dvije rijeke su unutrašnje (obje). Pa što se tiče (tih) dviju vanjskih, pa (to) su Nil i Eufrat. A što se tiče (tih) dviju unutrašnjih, pa (to) su (neke) dvije rijeke u raju. Pa su se meni dala tri pehara (tri punjene, napunjene čaše): pehar u njemu je (dakle: u jednom peharu je) mlijeko, i pehar u njemu je (u drugom peharu je) med i pehar u njemu je (a u trećem peharu je) vino. Pa sam uzeo koji je (taj što je) u njemu (to) mlijeko, pa sam (ga) popio. Pa se reklo meni: "Pogodio si (tu) prirodu (narav, doslovno: način stvaranja, tj. način kako je stvoreno da se čovjek hrani) ti i tvoja sljedba." (Izraz "el-fitretu" ima više značenja, pa, između ostaloga, znači i Islam, i istrajnost, te su i tumačenja gornjega hadisa, i svih drugih hadisa u kojima se spominje taj izraz, (pa prema tome) i tumačenja su razna.) A rekli su Hišam, i Seid i Hemmam od Katadeta, od Enesa, sina Malika, od Malika, sina Sa'sa'ata, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o (tim) rijekama slično njemu (tj. slično onome što je spomenuto u navedenom hadisu), a nisu spomenuli (njih trojica u svome pričanju) tri pehara (o kojima se govori u navedenom hadisu). GLAVA traženja pitkosti (od te) vode (za piće, tj. traženja pitke vode, ukusne slatke vode za piće, za pijenje). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ishaka, sina Abdullaha da je on čuo Enesa, sina Malika (da) govori: Bio je Ebu Talhate najmnogobrojniji Pomagač u Medini imanjem od palmi (tj. imao je najviše palmi), i bilo je najdraže njegovo imanje k njemu (komad koji se zvao) Bejruha' (ili Biruha'), i bila je (ta parcela, taj komad) okrenuta prema Bogomolji, i bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) uniđe (u) nju i (da) u njoj pije od (jedne) vode (dobre, tj. pitke i ukusne za piće). Rekao je Enes: Pa pošto je sišao (ajet): "Nećete (nikako, nikada) postići (izvjesno, tj. pravo) dobročinstvo do (da) trošite (da dijelite) od (onoga) što volite....", (i) ustao je Ebu Talhate pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista Allah govori: "Nećete (nikako drukčije) postići (to) dobročinstvo do (da) trošite (dijelite) od (onoga) što volite.....", a zaista najdraža moja imovina k meni je Bejruha' (Biruha'), i zaista ona je milostinja (tj. dajem je ja kao milostinju) radi Allaha (i) nadam se (tj. nadajući se ja za) njezino dobročinstvo i (za) njezinu pohranu (ostavu, zalihu, rezervu) kod Allaha, pa stavi nju (tu parcelu, taj komad), o poslaniče Allaha, gdje je pokazao (tj. gdje pokaže) tebi Allah (da je najbolje)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

Page 23: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Bravo (Odlično)! To je imovina unosna (koristonosna, sa ćarom, dobitkom), ili naveče dolazeća." Sumnjao je Abdullah (sin Meslemeta o tom da li je rečeno "unosna", ili je rečeno "rajihun - naveče dolazeća"). "A već sam čuo (veli dalje Muhamed a.s. k Ebu Talhatu - čuo sam ono) što si rekao. I zaista ja smatram da učiniš (tj. da razdijeliš, ili da dadneš) nju (tu parcelu, taj komad) u (među svoje) najbliže (rođake)." Pa je rekao Ebu Talhate: "Činim (to odmah), o poslaniče Allaha!" Pa je razdijelio nju Ebu Talhate u (među) svoje najbliže (rođake) i u (među) sinove svoga strica (amidže). A rekao je Ismail i Jahja, sin Jahja-a: "..... naveče dolazeći." (To jest: Ova dvojica bez sumnjanja pričali su hadis sa izrazom "rajihun" umjesto "rabihun". A i to znači u mnogom neku prednost nad imanjem koje dolazi izjutra. Na ta tumačenja neće se osvrtati.) GLAVA miješanja (izvjesnoga) mlijeka sa (izvjesnom) vodom (tj. kada čovjek hoće da se napije mlijeka da on u njega sebi pomiješa vode, a to se nikako ne odnosi na prodaju da se pri prodaji to čini). PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije rekao je: izvijestio me je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je on vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je pio mlijeko - a došao je njegovoj (Enesovoj) kući - pa sam pomuzao (jednu) ovcu, pa sam pomiješao za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (to pomuženo mlijeko sa vodom) iz (svoga) bunara (da se mlijeko rashladi). Pa je dohvatio (tj. uzeo taj puni) pehar (čašu), pa je pio, a od njegove ljevice (sa lijeve strane) je (stajao) Ebu Bekr, a od njegove desnice (sa desne strane) je (bio jedan) Beduin, pa je dao (tome) Beduinu svoj višak (mlijeka iz te čaše), zatim je rekao: "Desnoga, pa desnoga (prvo ponudite)!" PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Amir, pričao nam je Fulejh, sin Sulejmana, od Seida, sina Harisa, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao (jednom) čovjeku od Pomagača i sa njim je (jedan) njegov drug. Pa je rekao njemu (tome čovjeku) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ako je bila kod tebe (kakva) voda (što) je prenoćila ovu noć u (nekoj) mješini (napij, napoj nas te vode), a ako ne, napićemo se ustima (zahvativši tu vodu iz potočića koji teče po vrtu, voćnjaku)." Rekao je: A (taj) čovjek okreće (tj. razvodi kao potočiće tu bunarsku) vodu (iskopavši male jarkove) u svome zidu (tj. u vrtu ograđenom zidom da tako vrt zalije vodom). Rekao je: Pa je rekao (taj) čovjek: "O poslaniče Allaha! Kod mene je (jedna) voda prenoćena, pa odi ka (izvjesnom) hladnjaku." Rekao je: Pa je odveo njih dvojicu, pa je nalio u (jedan) pehar. Zatim je pomuzao na njega (na to mlijeko u peharu) od (jedne ovce) pokućarice svoje. Rekao je: Pa je pio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je pio (taj) čovjek koji je došao sa njim. GLAVA pića (izvjesnoga) slatkoga (napravljenoga napitka) i (izvjesnoga) meda.

Page 24: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

A rekao je Zuhrija: Neće biti dozvoljeno (tj. Nije dozvoljeno) pijenje mokrače (mokraće tih) ljudi zbog (neke) teškoće (nužde koja) odsjedne (tj. koja zadesi nekoga) zato (što je slučaj) da je ona (mokrača, mokraća) nečist (poganština jedna velika, a) rekao je Allah, uzvišen je: "..... dozvolila su se vama (izvjesna, ili sva ta) lijepa (jela i pića)....". A rekao je Ibnu Mes'ud o (tom) vinu (ili o tom opojnom piću svakom): Zaista Allah nije učinio vaš lijek u (onome) što je zabranio na vas (tj. što je zabranio vama da upotrebljavate za jelo i piće). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ebu Usamete, rekao je: izvijestio me je Hišam od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) zadivljuje njega (to umjetno, pravljeno) slatko (jelo ili piće) i (taj) med. GLAVA (toga) pijenja stojeći. PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Mis'ar od Abdulmelika, sina Mejsereta, od Nezzala rekao je: Došao je Alija, bio zadovoljan Allah od njega, na vrata (toga izvjesnoga) širokoga mjesta (tj. širokoga prostora pred džamijom Kufe), pa je pio stojeći (vodu), pa je rekao: "Zaista (neki) ljudi (su takvi da) mrzi jedan (od) njih da pije (vodu), a on je stajač (a on stoji, stojeći). A zaista ja sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je činio (učinio) kao što ste vidjeli mene (da) sam činio (učinio)." PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Abdulmelik, sin Mejsereta: čuo sam Nezzala, sina Sebreta, (da) priča od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, (tj. priča o Aliji) da je on klanjao (izvjesnu) podnevnu molitvu, zatim je sjeo u potrebe (tj. zbog potreba izvjesnih) ljudi (sjeo je) u (na) široko mjesto (tj. prostor pred džamijom) Kufe, čak je prisustvovala (tj. nastupila) molitva (toga) popodneva (ikindije, a on još sjedi u tom prostoru). Zatim se njemu donijela (neka) voda, pa je pio (tu vodu), i oprao je svoje lice i svoje dvije ruke. I spomenuo je (Adem) njegovu glavu i njegove dvije noge. Zatim je ustao, pa je pio njezin višak (tj. višak te vode kojom je uzimao abdest), a on je stajač (stojeći, a on stoji), zatim je rekao: "Zaista (neki) ljudi mrze (to) pijenje stojeći, a zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, napravio (tj. učinio, činio) kao što sam napravio (učinio ja sada)." PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Asima Ahvela, od Šabije, od Ibnu Abasa rekao je: Pio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, stojeći od (vode) Zemzema (bunara kod Ka'be u Meki). GLAVA (onoga) ko je pio (vodu), a on je stajač (a on se nalazi) na svojoj devi (tj. a on je jahač na devi).

Page 25: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Abdulaziz, sin Ebu Selemeta, izvijestio nas je Ebu Nadr od Umejra, slobodnjaka Ibnu Abasa (Ibnu Abasovoga), od Ummu Fadle, kćeri Harisa, da je ona poslala ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (po nekome jedan) pehar mlijeka, a on je stajač (a on stoji) večerom (naveče, tj. poslije podne dana) Arefata, pa je uzeo sa svojom rukom, pa je pio njega (iz njega, iz pehara to mlijeko). Povećao je (pričanju) Malik od Ebu Nadra: .... na svojoj devi (tj. a on je stajač na svojoj devi, tj. jahač na njoj). GLAVA: Desnoga (do sebe, uz sebe, uza se), pa desnoga u (tom) pijenju (ponudite, počastite, napojte najprije)! PRIČAO NAM JE Ismail: Pričao mi je Malik od Ibnu Šihaba, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, donijelo (neko) mlijeko (koje) se je već pomiješalo sa vodom, a od njegove desnice je (stajao, tj. a bio mu je na desnoj strani jedan) Beduin, a od njegove ljevice je (tj. a na lijevoj strani mu je bio) Ebu Bekr, pa je pio, zatim je (prvo) dao (tom) Beduinu i rekao je: "Desnoga (na svojoj strani najprije ponudite, počastite), pa desnoga (tj. Najprije podajte desnome, pa desnome)!" GLAVA: Da li (će da) traži dozvolu (izvjesni) čovjek (od onoga) ko je od njegove desnice (tj. od onoga ko mu je na desnoj strani) u (tom) pijenju zato (da) dadne najstarijem (da on prvi pije iako je taj najstariji na lijevoj strani)? PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: Pričao mi je Malik od Ebu Hazima, sina Dinara, od Sehla, sina Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, da se je poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, donijelo (nekakvo) piće, pa je pio od njega (pa je pio njega, pa ga je pio), a od njegove desnice (tj. na njegovoj desnoj strani) je (jedan) dječak, a od njegove ljevice (tj. a na njegovoj lijevoj strani) su (izvjesni) starci, pa je rekao (tome) dječaku: "Da li dozvaljaš (Da li dozvoljavaš) meni da dadnem ovima (najprije)?" Pa je rekao (taj) dječak: "Tako mi Allaha, o poslaniče Allaha, neću odabrati sa svojim dijelom od tebe (ni) jednoga (čovjeka, tj. nikoga - dakle: neću dati prednost nikome)." Rekao je: Pa je stavio njega (taj pehar) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovu (u dječakovu) ruku. GLAVA (izvjesnoga) pijenja (vode ustima bez grabljenja vode rukom ili posudom, nego nagnuvši se nad potok ili nad bunar i stavivši usta) u (izvjesni) bunar (vrelo). (Taj način pijenja vode zove se u arapskom jeziku "el-ker'u", ili "ker'un", to je infinitiv, a glagol je "kere'a, jekre'u".) PRIČAO NAM JE Jahja, sin Saliha, pričao nam je Fulejh, sin Sulejmana, od Seida, sina Harisa, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao (jednome) čovjeku od Pomagača, i sa njim

Page 26: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

je (bio jedan) drug njegov. Pa je pozdravio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i njegov drug (tj. Pozdravili su obojica). Pa je vratio (tj. uzvratio pozdrav taj) čovjek, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Sa mojim ocem ti si i mojom majkom (otkupljen, tj. žrtvujem za tebe svoga oca i svoju majku otkud ti u ovaj čas), a ona (tj. a ova ura) je vruća ura (a ovo je vruć čas, vruće vrijeme)?!" A on (tj. A taj čovjek) okreće (navodi, usmjerava) u (jedan) svoj zid (tj. u svoj vrt) - misli (na to da okreće tu) vodu. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ako je bila (tj. Ako ima) kod tebe (kakva) voda (koja) je prenoćila u (kakvoj) mješini (daj nam da se napijemo), a ako ne, pili smo (tj. pićemo ustima nagnuvši se u bunar ili potočić kojim se navodnjava taj vrt)." A (taj) čovjek okreće (tu) vodu u zid (tj. u vrt ograđen zidom). Pa je rekao (taj) čovjek: "O poslaniče Allaha! Kod mene je (jedna) voda (Imam neku vodu koja) je (prenoćila) u (jednoj) mješini (mijehu za vodu)." Pa je otišao ka (izvjesnom) hladnjaku (tj. prostoru u tom vrtu koji je bio natkriven granama radi zaštite od Sunca), pa je nalio u (jedan) pehar vodu (tj. nekoliko vode), zatim je pomuzao (namuzao) na nju (na tu vodu mlijeka) od (ovce) pokućarice svoje (tj. od jedne svoje ovce koja je bila običaja da ulazi u kuću, u prizemni dio kuće). Pa je pio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je povratio (vratio), pa je pio (onaj) čovjek koji je došao sa njim. GLAVA posluživanja (izvjesnih) mladih (izvjesne) stare (ili: izvjesnih starih). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Mu'temir od svoga oca rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio sam stajač na (usluzi, tj. Bio sam poslužitelj toga svoga) plemena (i) pojim (tj. pojeći, napajajući) njih - moje (svoje) stričeve, a ja sam najmlađi (od) njih, (i dajem im da piju to piće zvano) fedih (fadih - vino napravljeno od nedozrelih i sirovih datula, odnosno od soka iz njih nakon što su one ispučene i izgnječene). Pa reklo: "Zabranilo se je (to) vino (svako uopće)." Pa su rekli: "Izvrni (Prevrni) ga." Pa smo izvrnuli (prevrnuli, tj. prolili ga)." Rekao sam Enesu (Upitao sam Enesa): "Šta je njihovo piće?" Rekao je: "Sirove (svježe) datule i nedozrele datule (su upotrebljavane za pravljenje vina)." Pa je rekao Ebu Bekr, sin Enesa: "I bila je (ta vrsta pića i proizvoda) njihovo vino." Pa nije Enes (to) zanijekao (tj. nije to pobio i nije se tome suprotstavljao). A pričao mi je neki (od) mojih drugova da je on čuo Enesa (da) govori: "Bila je (ta vrsta pića, tj. piće fadih) njihovo vino tada." GLAVA pokrivanja (te) posude (u kojoj se nalazi voda ili hrana). PRIČAO NAM JE Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Revh, sin Ubadeta, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me je 'Ata' da je on čuo Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

Page 27: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Kada je bio (tj. Kada bude prvi) dio (svake) noći - ili (kada) ste omrknuli, pa otklonite (tj. sprječavajte) vašu (svoju) djecu (od izlaženja iz kuća tada), pa (tj jer) zaista (izvjesne) sotone razilaze se tada (tj. razlete se, razmahuju, razmahnu se svuda). Pa kada je otišao (jedan) čas od (svake) noći, pa odriješite (tj. pa pustite) ih (tj. dozvolite im onda izlaženje). I zatvorite (sva svoja) vrata, i (pri tom) spomenite ime Allaha, pa (tj. jer) zaista (izvjesni) sotona neće otvoriti (nijedna) vrata zatvorena (zaključana uz izgovaranje riječi Bismillahi!). I zavezujte (vežite otvore) vaših (svojih) mješina (mijehova u kojima stoji voda ili hrana), i (pri tome) spominjite ime Allaha. I pokrivajte vaše (svoje) posude, i (pri tome opet) spominjite ime Allaha, i da (bi, tj. i makar da učinite to, pa makar) da popriječite na nju (na posudu nekakvu) stvar (bilo kakvu stvar, nešto). I ugasite vaše (svoje) svjetiljke." ("Hammere juhammiru" znači: pokriti, a to je glagol izveden od riječi "himarun": pokrivač kojim žena pokriva glavu i ramena, zavijač. Množina od "himarun" je "humurun". "Hammere juhammiru" znači i zakvasiti hljeb.) PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Hemmam od 'Ata-a, od Džabira da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ugasite (svoje) svjetiljke, kada ste spavali (tj. kada hoćete da spavate), i zaključavajte (svoja) vrata, i dajte zavezati (svežite svoje) mješine, i pokrijte (tu svoju) hranu i piće." I mislim ga (da) je rekao (I mislim da je rekao): "I da sa (jednim) drvetom (pokrijete to jelo i piće, pa makar da to drvo stavite tako da) popriječiš njega na njega (na jelo i piće)." GLAVA naginjanja (izvjesnih) mješina (u kojima stoji voda prethodno otvorivši, odriješivši otvore i slavine na mješinama i stavivši usta na te otvore, slavine da se tako napije vode iz mješine - to je značenje izraza "ihtinas"). PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Ibnu Ebu Zib (ili: Ibnu Zi'b) od Zuhrije, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ebu Seida Hudrije (El-Hudrije), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, naginjanje (prema vani tih) mješina (za vodu pijući iz njih vodu stavljanjem usta na njihove otvore, slavine). Misli (na to) da se razbiju njihova usta (tj. da se odriješe otvori mješina i da se izvade čepovi iz njihovih slavina), pa (da) se pije iz njih (neposredno stavivši svoja usta na usta mješine, tj. na otvor mješine, na slavinu mješine). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Ubejdulah, sin Abdullaha da je on čuo Ebu Seida Hudriju (da) govori: Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) zabranjuje naginjanje (tih) mješina (za vodu da iz njih voda pođe prema vani, pa da se iz njih pije voda neposredno ustima). Rekao je Abdullah: Rekao je Mamer, ili (neko drugi) osim njega: Ono je (tj. To je to neposredno) pijenje iz njihovih usta (tj. iz otvora i slavina na mješinama). GLAVA (izvjesnoga) pijenja iz usta (izvjesne) mješine.

Page 28: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(To je, u stvari, isto što i "ihtinas". A usta mješine znači otvor mješine, slavina mješine za vodu. Inače, u drugim nekim hadiskim zbirkama postoje hadisi iz kojih se vidi da je dozvoljeno pijenje vode neposredno iz usta mješine. Međutim, hadisi u Sahihu Buharije su svakako pouzdaniji, pa se smatra da se samo u izuzetnim prilikama može odstupiti od ovih hadisa.) PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ejub, rekao je: rekao je nama Ikrimete: "Zar neću izvijestiti vas (tj. Da, izvijestiću vas) za (neke) kratke stvari (što) je pričao nama za njih Ebu Hurejrete. Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesno) pijenje iz usta (izvjesne) mješine, ili (izvjesnoga) mijeha (za vodu), i da sprječava (musliman) svoga susjeda (komšiju) da (on) usadi (zabode) svoja drva u njegovu kuću." (Veli se da "kirbetun" znači više: mješina za vodu, a "sika'un" je mješina za vodu i za mlijeko. Tako stoji u komentaru Ajnije.) PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ismail, izvijestio nas je Ejub od 'Ikrimeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se pije iz usta (izvjesne) mješine. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Halid od 'Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesno) pijenje iz usta (izvjesne) mješine. GLAVA (izvjesnoga) odahnjivanja (uzdahnjivanja, tj. disanja) u (izvjesnu) posudu. PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegovoga oca rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada je pio (Kada pije) jedan (od) vas, pa neka ne odahnjuje u (tu) posudu. A kada je mokrio (pišao - dakle: Kada mokri) jedan (od) vas, pa neka ne tare (neka ne potire, otire) svoj spolni ud sa svojom desnicom (desnom rukom). A kada se potirao (trao, otirao - kada se potire) jedan (od) vas, pa neka se ne potire sa svojom desnicom." GLAVA (izvjesnoga) pijenja sa dva daha, ili tri (tj. sa dva ili tri predaha odmičući od svojih usta posudu sa vodom prilikom predaha). PRIČAO NAM JE Ebu Asim i Ebu Nuajm, rekla su njih dvojica: pričao nam je 'Azrete, sin Sabita, rekao je: izvijestio me je Sumamete, sin Abdullaha, rekao je:

Page 29: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Bio je Enes (običaja da) odahne u (tu) posudu dvaput ili tri (puta, ali ne više puta), i tvrdio je da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja da) odahne (tj. da on odahnjivaše) tri (puta). (Neki to tumače, kako je već u GLAVI rečeno, da je to odahnjivanje činjeno odmicanjem posude od usta. Međutim, prema postupku samoga Enesa to se ne bi moglo tako tumačiti.) GLAVA (izvjesnoga) pijenja u posudama (od toga, ili: od izvjesnoga) zlata. PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Hakema, od Ibnu Ebu Lejla-a rekao je: Bio je Huzejfete u Medainu (gradu koji se nalazi južno od Bagdada oko 30 km), pa je tražio napajanje (tj. tražio je da mu se donese vode za piće). Pa je donio njemu (Pa mu je donio jedan) seoski plemić (velikaš jedan) pehar srebra (tj. pehar od srebra, srebreni pehar napunjen vodom). Pa je gađao (Huzejfete) njega sa njim, pa je (onda) rekao: "Zaista ja nisam gađao njega (ni zbog čega drugoga) osim (zato što je slučaj) da sam zabranjivao njemu, pa se nije zabranio (tj. pa se nije okanuo on, nije prestao on da upotrebljava pehare i čaše od srebra), a zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranjivao (zabranio) nama (tu svaku, izvjesnu) svilu, i brokat, i (to) pijenje u posudama (tj. iz posuda od) zlata i srebra, i rekao je: "One (tj. Te posude) su za njih (za nevjernike) u (toj) ovozemnosti, a ona (ta vrsta posuđa) je za vas u (tom) zadnjem (tj. u tom drugom, na tom drugom) svijetu (na sudnjem danu, u raju)." GLAVA posuda (od toga, od izvjesnoga) srebra. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Ibnu Avna, od Mudžahida, od Ibnu Ebu Lejla-a rekao je: Izašli smo sa Huzejfetom, i spomenuo je Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je rekao: "Ne pijte u posudama (tj. iz posuda od toga) zlata i srebra, i ne oblačite (te) svile i brokata (brokat), pa (tj. jer) zaista ona (ta vrsta posuda i odjeće) je za njih u (toj) ovozemnosti, a za vas je u (tom) zadnjem (životu i svijetu, tj. na drugom svijetu, u raju)." PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik, sin Enesa, od Nafi'-a, od Zejda, sina Abdullaha sina Umera, od Abdullaha, sina Abdurahmana sina Ebu Bekra Siddika, od Umu Seleme, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Koji pije u posudi (tj. iz posude od toga) srebra, samo saljeva uz kloparanje (klokotanje, izlijeva uz šum) u svoj stomak vatru pakla."

Page 30: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Eš'asa, sina Sulejma, od Muavijeta, sina Suvejda sina Mukarrina, od Bera-a, sina 'Aziba, rekao je: Zapovjedio je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za sedam, a zabranio je nama sedam (postupaka i stvari). Zapovjedio je nama za posjećivanje (tj. Zapovjedio nam je da posjećujemo toga) bolesnoga, i slijeđenje (ispraćaj) mrtvačke nosiljke, i molitvu (i dovu tom) kihaču (koji kihne i zahvali Allahu, reći mu: "Jerhamukellah!: Pomilovao te Allah!"), i odazivanje (tome) pozivaču (na svoju svadbu ili kakvo drugo veselje), i širenje (toga) pozdrava, i pomoć (tom) obespravljenom i činjenje istinitim (toga) zaklinjača (tj. dati da ostane pri onome na što se je zakleo, a ne tjerati ga da prekrši zakletvu). A zabranio je nama prstenove (prstenje, ili pečate od toga) zlata, i (to) pijenje u (tom) srebru, ili je rekao: posudama (tj. iz posuda od toga) srebra, i (zabranio nam je te) male postelje (pravljene od svile i brokata, da stavljate na sedla i deveće samare), i kassijsko platno (jer je bilo polusvileno i izrađivano u mjesu Kassu, pa se po njemu i zvalo tako), i (zabranio nam je) oblačenje (te) svile, i brokata i gruboga brokata. (Neki vele da izraz "istebrak" znači tanki, nježni brokat, a neki vele da to znači brokat u kome ima zlatnih žica. Međutim, većina kažu da to znači grubi brokat.) GLAVA (izvjesnoga) pijenja u (tim) peharima (tj. iz tih pehara napunjenih vodom). PRIČAO MI JE Amr, sin Abasa, pričao nam je Abdurahman, pričao nam je Sufjan od Salima Ebu Nadra, od Umejra, slobodnjaka Umu Fadle, od Umu Fadle da su oni sumnjali u post Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Arefata, pa se poslao k njemu (po nekome jedan pun) pehar od mlijeka (pehar pun mlijeka), pa je popio njega (pa ga je popio). GLAVA (izvjesnoga) pijenja iza pehara (čaše) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovih posuda. A rekao je Ebu Burdete: Rekao je meni Abdullah, sin Selama: "Zar neću napojiti (tj. Da, napojiću) tebe u peharu (tj. iz jednoga pehara što) je pio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u njemu (tj. iz njega)." PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Ebu Gassan, pričao mi je Ebu Hazim od Sehla, sina Sada, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Spomenula se je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedna) žena od (izvjesnih) Arapa, pa je zapovjedio (on) Ebu Usejdu Saidiji da pošalje k njoj (nekoga da je dovede). Pa je poslao k njoj (po nju nekoga). Pa je došla (ta žena), pa je odsjela tvrđavi (zamku, kuli) Saidetovića. Pa je izašao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dok je došao njoj (tj. tvrđavi), pa je unišao njoj (tj. u nju - u tvrđavu), pa kada li (jedna) žena spustačica svoje glave (tj. oborene glave, oborena pogleda)! Pa pošto je govorio njoj (tj. razgovarao sa njom) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekla je: "Utječem se Allahu od tebe!" Pa je rekao: "Već sam dao utočište (zaštitu) tebi od mene (od sebe)." Pa su rekli njoj: "Da li znaš ko je ovo?" Rekla je: "Ne." Rekli su: "Ovo je

Page 31: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Došao je zato (da) prosi tebe." Rekla je: "Bila sam ja nesretnija od toga." Pa se okrenuo (tj. vratio se nazad iz te tvrđave) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, tada dok je sjeo u nastrešnicu Saidetovića (tj. u paviljon, u laku natkrivenu građevinu, predvorje pred tvrđavom Saidetovića) on i njegovi drugovi, zatim je rekao: "Napoj nas, o Sehle!" Pa sam izašao njima sa ovim peharom, pa sam dao napojiti njih u njemu (tj. iz njega). Pa je izvadio nama Sehl taj pehar (koji je on stalno čuvao), pa smo pili iz njega (vode, kaže Ebu Hazim). Rekao je: Zatim je tražio kao poklon njega (tj. taj pehar sebi od Sehla) Umer, sin Abdul-Aziza, poslije toga, pa je poklonio njega njemu. PRIČAO NAM JE Hasen, sin Mudrika, rekao je: pričao mi je Jahja, sin Hammada, izvijestio nas je Ebu 'Avanete od 'Asima Ahvela rekao je: Vidio sam pehar Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kod Enesa, sina Malika, a već se bio raspuknuo, pa je dao spojiti njega sa (nekakvim) srebrom. Rekao je: A on je (tj. A to je bio jedan) pehar dobar (vrstan), širok, od (drveta) nudara. (Izraz "nudar" se tumači na više načina i komentarima i u rječnicima. Jedni kažu da je to naročito drvo od kojega su se pravili sudi, drveno posuđe. Jedni (Neki) kažu da taj izraz znači "čisti", čisto drvo. Jedni kažu da to znači drvo tamarisk, pa bi prema tome značilo da je i taj pehar bio od tamariska.) Rekao je (Asim dalje): Rekao je Enes: Zaista već sam napojio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u ovome peharu (tj. iz ovoga pehara) više od toliko i toliko (puta). Rekao je: A rekao je Ibnu Sirin: Zaista ono bio je u njemu (u tom peharu, u toga pehara jedan) kolut od željeza, pa je htio Enes da učini (tj. da stavi) mjesto njega (jedan drugi) kolut (kolut) od zlata ili srebra, pa je rekao njemu Ebu Talhate: "Ne promijeni (Ne mijenjaj) nipošto (ni jednu) stvar (što) je napravio nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je ostavio njega (pehar onako kakav i jest). GLAVA pijenja (od vode izvjesnoga, posebnoga) blagoslova i (pijenja) vode blagoslovljene. PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Aameša, pričao mi je Salim, sin Ebul-Dža'da, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, ovaj hadis, rekao je: Već sam vidio mene (tj. Već vidio sam sebe) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a već je bila prisutna (tj. a već je došla, nastupila) popodnevna molitva, a nije sa nama voda (tj. a nemamo nikakve druge vode) osim (jedan) pretek (preostatak, ostatak). Pa se učinilo (stavilo se to malo vode) u (jednu) posudu, pa se došlo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, s njim (tj. pa se njemu donijelo to malo vode u toj jednoj posudi). Pa je uveo (tj. stavio) svoju ruku u njega (u taj ostatak vode) i raširio je svoje prste, zatim je rekao: "Dođi (vodo,) na stanovnike (pristalice te) vode za čišćenje (radi molitve, Dođi na one koji upotrebljavaju vodu za čišćenje pred molitvu)."

Page 32: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(Ili: "Dođi, (a poziv upućujem) na stanovnike vode za čišćenje." Ima i drugih tumačenja u vezi rečenice: "Hajje 'ala ehlil-vedu'i!", ali se ta druga tumačenja neće prikazivati.) "Blagoslov (posebni, naročiti) je od Allaha!" Pa zaista već sam vidio (tu posebnu) vodu (da) teče (izvire) između njegovih prsta (prstiju, kaže Džabir). Pa se očistio (za molitvu taj prisutni) narod (tj. Pa su uzeli abdest ti ljudi) i napili su se. Pa sam činio (tako da) neću malaksati (tj. ne malakšem, ne malaksavam u onome) što sam činio (tj. stavljao) u svoj stomak od nje (od te vode, tj. Pa sam postupio tako da ne žalim truda da što više stavim u svoj trbuh te vode). Pa (tj. Jer) znao sam da je ono (ta voda jedan) blagoslov (izvanredni, pa nije se grijeh napiti nje prekomjerno). Rekao sam (veli Salim) Džabiru: "Koliko ste bili tada (na broju, tj. Koliko vas je bilo tada)?" Rekao je: "Hiljadu i četiri stotine." Slijedio je njega (Salima) Amr, sin Dinara, od Džabira. A rekao je Husajn i Amr, sin Murreta, od Salima, od Džabira: "Petnaest stotina." I slijedio je njega (valjda Husajna) Seid, sin Musejjeba, od Džabira. (Upotpunio se je šesti dio, i slijedi ga sedmi dio, a njegov početak je KNJIGA bolesnika i liječništva.)

Page 33: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA 'AKIKE (Rođenokosnice, tj. ovce koja se kolje za novorođenče sedmi dan poslije rođenja kada mu se brije i kosa koja mu se je nalazila na glavi pri rođenju) (Već je u naslovu ove knjige objašnjeno šta je 'akika. Za taj pojam ne znam da ima izraz u našem jeziku, pa sam zbog toga skovao, možda, neukusnu kovanicu riječ "rođenokosnica". Makar ta riječ bila i neukusno skovana, ipak ta riječ u sebi sadrži neki dio značenja riječi "'akika". U prvo doba Islama sedmi dan poslije rođenja djeteta, obrijala bi se kosa glave novorođenčeta, a upravo ta se kosa u arapskom jeziku i naziva "el-'akikatu", pa se taj dan zakolje ovca, i ta se ovca skuha, svari, pa se od njezinoga mesa pravi, napravi gozba u ime veselja što se je to dijete rodilo. I ta takva ovca se, takođe, zove "el-'akikatu", ili kratko akika. Sve uslove koje mora imati kurban, mora imati te iste uslove i 'akika. Od nje se dijeli i siromašnima. Običaj je bio da se meso akike kuha, osim jedne noge koja bi se davala babici sirova, neskuhana sa još nekim slatkim jelom u ime slutnje na dobro da dijete bude slatke ćudi i naravi. Kosti od 'akike nisu se razbijale ni lomile u ime slutnje na dobro da se ne budu lomile kosti toga djeteta i da bude zdravih svojih udova, organa tijela. Za žensko dijete se je klala jedna akika, a za muško dvije, i to sve sedmi dan po rođenju djeteta. Sedmi dan se je muško dijete obrezivalo, sunetilo. Isto tako sedmi dan se je novorođenčetu nadijevalo ime, davalo mu se ime, lično ime. Međutim, iz hadisa u daljem tekstu vidjeće se da se ime davalo, nadijevalo i prvi dan rođenja.) GLAVA imenovanja (izvjesnoga) rođenčeta (tj. davanja imena rođenčetu, novorođenčetu) jutrom (kada) se rodi za (onoga) ko nije klao akiku od (tj. za) njega (tj. ko ne kolje akiku za rođenče), i (GLAVA) stavljanja na nepce (tj. u usta) njemu (rođenčetu, novorođenčetu malo sažvakane datule, ili malo meda ili kakve druge slatke hrane). PRIČAO MI JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Ebu Usamete, pričao mi je Burejd od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rodio se meni (u mene jedan) dječak, pa sam odnio njega Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je imenovao (nazvao je) njega Ibrahimom (tj. pa je dao njemu ime Ibrahim), pa je trljao nepce njemu sa (jednom) datulom (tj. pa je stavio na nepce, u usta njemu datule, hurme koju je prethodno Muhamed a.s. žvakao u svojim ustima), i molio je njemu za (Allahov) blagoslov, i dao je njega k meni (nazad). A bio je (taj dječak) najstariji (od) djece (tj. najstarije dijete) Ebu Musa-a. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Donijelo se je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno, neko) dijete (pa ga je uzeo da) trlja nepce njemu (sažvakanom datulom), pa se je pomokrilo na njega. Pa je proslijedio njemu (izvjesnu) vodu (tj. Pa je dao politi vodu, Polio je vodom na ono mjesto na sebi gdje je pala mokraća, mokrača djeteta). PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Esme, kćeri Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvoje, da je

Page 34: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

ona nosila (tj. zanijela, postala trudna) sa Abdullahom, sinom Zubejra, u Meki (prije nego će ona iseliti u Medinu). Rekla je: Pa sam izašla (iz Meke isiljajući se, seleći se), a ja sam upotpunjačica (svoje trudnoće, tj. a ja sam pri kraju devetoga mjeseca). Pa sam došla Medini (u Medinu), pa sam odsjela (u mjestu) Kuba-u. Pa sam (se) porodila u Kuba-u. Zatim sam donijela njega (dijete) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je stavio (metnuo) njega u svoje krilo. Zatim je pozvao za (jednu) datulu (zatražio je jednu hurmu, datulu), pa je žvakao (sažvakao) nju, zatim je pljunuo u njegova usta. Pa je bila prva stvar (koja) je unišla (u) njegovu utrobu (u dječiji stomak), pljuvačka poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je trljao (protrljao) nepce njemu sa (tom sažvakanom) datulom (hurmom). Zatim je molio (Učio je dovu) za njega, pa je blagosiljao njega. I bio je (tj. Bilo je to dijete) prvo rođenče (novorođenče koje) se rodilo u Islamu (u Medini od djece Iseljenika iz Meke). Pa su se veselili s njim (tj. zbog njega) žestokim veseljem jer (je bio slučaj takav) da su oni (bili u takvoj prilici da) se reklo njima: Zaista (izvjesni) Židovi već su opčinili (omađijali, začarali) vas, pa se neće roditi za vas (tj. vama nijedno dijete nikada). PRIČAO NAM JE Metar, sin Fadla, pričao nam je Jezid, sin Haruna, izvijestio nas je Abdullah, sin Avna, od Enesa, sina Sirina, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega i spasio (ga), rekao je: Bio je (jedan) sin za Ebu Talhata (tj. u Ebu Talhata običaja da) se razboli (tj. pobolijevaše, razboljavaše se). Pa je izašao Ebu Talhate, pa se uzelo (tj. preminulo, umrlo je to) dijete. Pa pošto se vratio Ebu Talhate, rekao je: "Šta je učinio (tj. Šta radi) moj sin?" Rekla je Umu Sulejma: "On je mirni (mirniji, smireniji nego ikada) što je bio." Pa je približila (stavila) k njemu (tu) večeru, pa je večerao. Zatim je pogodio od nje (tj. pogodio je nju, a to će reći: izvršio je spolni odnos sa njom). Pa pošto je svršio, rekla je: "Sakrij dijete (to pod zemlju - a to će reći: Zakopaj ga)." Pa pošto je osvanuo Ebu Talhate, došao je poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvijestio njega (o tome). Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Svadbovali ste noćas." Rekao je: "Da." Rekao je: "Moj Bože! Blagoslovi njima dvoma u noći njih dvoga (njih dvoje, tj. u njihovoj noći)!" Pa je rodila (jednoga) dječaka. Rekao je meni Ebu Talhate (to kaže Enes): "Čuvaj ga, čak (da) doneseš njega Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je donio njega Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. I poslala je sa njim (njega) sa (nekim) datulama. Pa je uzeo njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Je li sa njim (neka) stvar (tj. išta - dakle: Ima li sa njim išta)?" Rekli su: "Da. Datule (nekakve)." Pa je uzeo njih Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je žvakao (sažvakao) njih. Zatim (ih) je uzeo iz svojih usta, pa je učinio (tj. stavio je) njih u usta (toga) djeteta, i trljao je nepce njemu sa njim (sa tim sažvakanim dijelom datula) i imenovao je njega Abdullah (tj. i dao je ime njemu Abdullah). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Ibnu Avna, od Muhameda, od Enesa i tjerao je (tj. i neveo je, ispričao je izvjesni) hadis (koji će doći u tekstu poslije u Knjizi odijevanja).

Page 35: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

GLAVA udaljavanja (odstranjivanja izvjesnoga) uznemirivanja od (izvjesnoga) djeteta u akiki (tj. odstranjivanja prljavštine i kose sa glave novorođenčeta u akiki, prilikom klanja akike). PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejjuba, od Muhammeda, od Selmana, sina Amira, rekao je: Sa (novorođenim) dječakom je akika. (To jest treba zaklati akiku za dječaka. Dječak ima pravo na akiku.) A rekao je Hadždžadž: Pričao nam je Hammad, izvijestio nas je Ejjub, i Katadete, i Hišam i Habib (svi su izvijestili pričajući oni) od Ibnu Sirina, od Selmana, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je (neko drugi) osim jednoga (tj. rekli su mnogi, a ne jedan, pričajući oni) od Asima i Hišama, od Hafse, kćeri Sirina, od Rebabe, od Selmana, sina Amira, Dabbijje (Dabbovića), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A predao je njega (ovaj hadis) Jezid, sin Ibrahima, od Ibnu Sirina, od Selmana (kao) njegov govor (tj. kao govor Selmana, a ne kao govor Muhameda a.s.). A rekao je Asbag: Izvijestio me je Ibnu Vehb od Džerira, sina Hazima, od Ejjuba Sahtijanije, od Muhameda, sina Sirina: pričao nam je Selman, sina Amira, Dabbijja rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Sa (novorođenim) dječakom je akika. Pa prolijte od (tj. za) njega krv, i udaljite (odstranite) od njega (izvjesno) uznemirenje (tj. prljavštinu i kosu sa glave)." PRIČAO MI JE Abdullah, sin Ebu Esveda, pričao nam je Kurejš, sin Enesa, od Habiba, sina Šehida, rekao je: Zapovjedio je meni Ibnu Sirin da pitam Hasena (Basriju) od koga je čuo hadis akike (hadis o akiki), pa sam pitao njega, pa je rekao: "Od Semureta, sina Džundeba." GLAVA (izvjesnoga) prvoga ploda (kod deva i ovaca, tj. prvoga devčeta ili janjeta). (Prvo devče što bi otelila, odevila deva, ili prvo janje, jagnje što bi ga ojanjila ovca u predislamlju Arapi su žrtvovali kipovima, tj. klali su svojim idolima. Jedni, pak, kažu da je "el-fere'u" žrtva koju su klali idolima kada bi se u nekoga naplodilo, ili bi stekao radom i kupovanjem punih stotinu deva. U tom bi slučaju zaklali jednu mladu devu kao žrtvu svojim idolima.) PRIČAO NAM JE Abdan, pričao nam je Abdullah, izvijestio nas je Mamer, izvijestio nas je Zuhrija, od Ibnul-Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nema (žrtvovanja) prvoga ploda (deve ili ovce kipovima), i nema klanja žrtve (u prvih deset dana mjeseca redžepa idolima, kipovima). A "el-fere'u" je prvi (izvjesni) porod (tj. devin i ovčiji plod što) su bili (običaja da) kolju njega za svoje idole (tj. svojim idolima). A

Page 36: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"el-'atiretu" je u redžepu (mjesecu što su klali kao žrtvu svojim kipovima, idolima u vrijeme prije pojave Islama)." GLAVA (izvjesnoga) klanja (žrtve u redžepu za idole, kipove). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Zuhrija, pričao nam je (Zuhrija) od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nema (u Islamu žrtvovanja) prvoga ploda (poroda), i nema klanja (žrtve idolima u mjesecu redžepu od sada)." Rekao je: "A "el-fer'u" je prvi porod (plod što) je bio (slučaj da) se oplodi (porodi) za njih (njima). Bili su (običaja da) zakolju njega za svoje idole (svojim idolima). A "el-'atiretu" je u redžepu (klanje žrtve kipovima)."

Page 37: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

KNJIGA BRAKA (vjen čanja, ženidbe) Podsticanje (Poticanje, ponukavanje za stupanje) u (taj) brak zbog Njegovoga govora, uzvišen je: ".... pa vjenčavajte (uzimajte u brak ono) što je bilo lijepo za vas (vama) od (izvjesnih) žena....". (Riječ "nikahun" znači i sklapanje, zaključenje braka, vjenčanje - a znači i spolni snošaj. Po zahirijskom mezhebu brak je farzi ajn svakom imućnom i za spolni snošaj sposobnom muslimanu. Ostali mezhebi smatraju da je brak sunnet. Farzi ajn je lična dužnost i obaveza.) PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera, izvijestio nas je Humejd, sin Ebu Humejda, Tavil da je on čuo Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Došle su tri osobe (tj. tri čovjeka) ka kućama žena (ili: ka sobama žena) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) pitaju o pobožnosti Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto su se izvijestili, kao da su oni brojili (računali, tj. smatrali) malenom nju (tj. njegovu pobožnost). Pa su rekli: "A gdje smo mi od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (daleko ostali u vrijednosti, pa je njemu dovoljno i manje pobožnosti, jer) već se je oprostilo njemu što se je proturilo naprijed od njegovoga grijeha i što se je odgodilo (i što se je ostavilo ozadi, ozada, iza, tj. njemu je oprošteno i što je bilo i što će biti u preostalom dijelu njegovoga života)." Rekao je jedan (od) njih: "Što se tiče mene, pa zaista ja klanjam (cijelu tu) noć vječno (stalno)." A rekao je drugi: "Ja postim (cijelo to) vrijeme, i neću mrsiti." A rekao je (još jedan) drugi (u stvari, treći): "Ja se odstranjujem (tih) žena, pa neću se sparivati (tj. neću se ženiti) vječno (tj. nikada, nikako)." ("Tezevvedže" znači takođe ženiti se, stupiti u brak. Brak u arapskom jeziku ima mnogo imena. Ajnija u svome komentaru navodi podatak da je lingvist Ebul-Kasim sakupio hiljadu i četrdeset - 1040 - imena za brak u arapskom jeziku.) Pa je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Vi ste (oni) koji ste govorili (rekli) tako i tako (to i to). Zar ne! (To jest: Pazite!) Tako mi Allaha zaista ja sam zaista najplašljiviji (od) vas zbog Allaha i najbogobojazniji (od) vas zbog Allaha (tj. ja se između vas sviju najviše bojim i čuvam od Allaha i Njegove srdžbe), ali ja postim i mrsim (tj. ja postim, a nekad ne postim - misli se na dobrovoljni post), i klanjam i spavam i sparivam se (ženim se sa izvjesnim) ženama, pa ko nije želio (ko ne želi, ko odstupa i okreće glavu) od moga postupka, pa nije (on) od mene (tj. nije moj pristalica)." PRIČAO NAM JE Alija, čuo je Hassana, sina Ibrahima, od Junusa, sina Jezida, od Zuhrije rekao je: izvijestio me je Urvete da je on pitao Aišu o Njegovom govoru, uzvišen je:

Page 38: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"A ako ste se plašili da nećete biti pravedni u (tim) sirotama (tj. u pogledu tih sirotica), pa vjenčavajte što je bilo lijepo za vas od (izvjesnih) žena po dvije, i po tri i po četiri, pa ako ste se plašili da nećete biti pravedni, pa jednu (samo), ili (robinju) što su posjedovale vaše desnice, to je niže (bliže) da nećete prevagnuti (na nasilje).". Rekla je: "O sine moje sestre! Sirotica (izvjesna) bude u skrbništvu svoga zaštitnika (tutora), pa (on) u njezino imanje i njezinu ljepotu (da se uvuče), hoće da se spari (vjenča se sa) njom sa nižim od običaja njezinoga vjenčanoga dara (tj. da je on sebi vjenča uz manji vjenčani dar nego obično), pa se je zabranilo njima da vjenčavaju njih (drukčije) osim (tako) da budu pravedni njima pa (da) upotpune (taj) vjenčani dar. I zapovjedilo se je njima za brak (sa onima) koje su osim njih od (izvjesnih) žena (tj. da stupaju u brak tutori sa drugim ženama, a ne sa siroticama čiji su oni tutori, da bi oni manje naginjali na nepravednost)." GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je mogao (Ko može) od vas (taj) brak (doslovno: Ko može to spolno snošenje, polni čin vršiti), pa neka se spari (oženi), jer zaista ono je (tj. jer to je) spuštenije (poniznije) za (vaš) vid (pogled) i čvršće (tj. sigurnije) za (vašu) pukotinu (spolnoga uda, tj. za vaš polni organ)." I da li će se spariti (tj. oženiti onaj) ko nema potrebe svoje u (tom) braku? PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš rekao je: pričao mi je Ibrahim od Alkameta rekao je: Bio sam sa Abdullahom (Mesudovim), pa je susreo (sreo) njega Usman u (na) Mini pa je rekao: "O Ebu Abdurahmane! Zaista je za mene (tj. Ja imam) ka tebi (tj. s tobom jednu) potrebu." Pa su se osamila njih dvojica. Pa je rekao Usman: "Da li je za tebe (tj. Da li ti imaš potrebu), o Ebu Abdurahmane, u (tome) da vjenčamo (doslovno: sparimo) tebi (jednu) djevojku (koja) će opominjati (podsjećati) tebe (na ono) što si bio (običaja da) poznaješ (tj. što ti poznavaše - misli, misleći) na (muškost i snagu njegove mladosti)?" Pa pošto je vidio (smatrao) Abdullah da nije za njega (u njega nikakva) potreba ka ovome (tj. da nema za ovo potrebe), dao je znak (tj. pokazao je) k meni pa je rekao: "O Alkamete!" Pa sam dospio (došao) k njemu, a on govori: "Zar ne? (To jest: Pazi!)! Zaista ako si rekao to, zaista već je rekao nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O družino (skupino izvjesnih) mladića! Ko je mogao (ko može) od vas (taj) brak, pa neka se spari (oženi). A ko nije mogao (ko ne može), pa na njega je s (izvjesnim) postom (da se bavi), pa (tj. jer) zaista on je za njega (on je njemu jedno) jalovljenje (škopljenje, tj. obuzdavanje i ukroćenje strasti)." GLAVA (onoga) ko nije mogao (toga) braka, pa neka posti. ("El-baetu" je brak i spolni snošaj, spolni čin i odnos. Ova riječ ima još jedno značenje, a to je stan, mjesto u kome neko odsijeda, gdje se odsijeda - "el-menzilu". Za brak, u kojem je jedno od najvažnijih djela i činova polni odnos i snošaj sa ženom, potreban je svakako stan, mjesto gdje će se odsijedati sa ženom, pa je zato baš ovaj izraz i upotrebio u svome hadisu Muhamed a.s. u predici svojim drugovima mladalačke skupine. Neki ovaj hadis pogrešno tumače i kažu

Page 39: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

da on, u stvari, znači: "Ko može vršiti spolni snošaj, neka se ženi." Međutim, drugi dio hadisa demantuje i pobija takvo tumačenje. Jer ako neko ne može vršiti spolni snošaj i ne osjeća potrebe za to, onda njemu nije potrebno ni obuzdavati ni ukroćivati svoju strast, pa onda ne treba ni postiti da bi se obuzdao i ukrotio. A upravo to se u zadnjem dijelu hadisa preporučuje i predlaže kao mjera za obuzdavanje - indirektno jalovljenje. Direktno jalovljenje vađenjem jaja polnoga uda je zabranjeno. Svakako je pitanje stana bio uvijek veliki jad i nevolja siromašnih. Pogotovo u vrijeme Muhameda a.s. kada su mnogi spavali na prostoru uz njegovu džamiju, a taj prostor je bio natkriven granama i lišćem palmi i zvao se "es-suffetu" - sofa, hladnjak, nastrešnica, a oni koji su tu spavali zvali su se "ashabus-suffeti", i oni nisu ni imali drugoga stana. Ovi hadisi su svakako prvenstveno i namjenjeni njima i njima sličnima.) PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao mi je Umarete od Abdurahmana, sina Jezida, rekao je: Unišao sam sa Alkametom i Esvedom na Abdullaha (tj. ka Abdullahu Mesudovom). Pa je rekao Abdullah: Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, mladići, nećemo naći (tj. ne nalazimo ni jednu) stvar (tj. ništa - a to će reći: nemamo ništa). Pa je rekao nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O družino (skupino izvjesnih) mladića! Ko je mogao (Ko može) brak (izvjesni), pa neka se spari (neka se oženi), pa (jer) zaista ono je spuštenije za (vaš) vid (pogled) i čvršće (sigurnije) za (vašu) pukotinu (tj. polni organ). A ko nije mogao (ko ne može), pa na njega je sa (dobrovoljnim) postom (da se bavi, tj. da posti), pa (jer) ono (tj. postenje, post) je za njega (njemu jedno) jalovljenje (uškopljenje, tj. obuzdavanje, ukroćenje)." GLAVA množine (mnoštva tih) žena. PRIČAO NAM JE Ibrahim sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih, rekao je: izvijestio me je Ata, rekao je: Prisustvovali smo sa Ibnu Abbasom pokopavanju Mejmune u (mjestu) Serifu. Pa je rekao Ibnu Abas: "Ovo je žena (supruga) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa kada ste podignuli (tj. kada podignete vi) njezina nosila (mrtvačku nosiljku), pa ne drmajte nju, i ne potresajte nju, i budite blagi (tj. oprezni, pažljivi prilikom njezinoga nošenja). Pa zaista ono bilo je kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, devet (9 žena, supruga). Bio je (običaja da) razdijeli (tj. Razdjeljivaše on svoj boravak) za osam, a neće razdijeliti (a ne razdjeljiva) za jednu (koja je poklonila svoju noć Aiši, a to je Sevdeta, Sevda - kći Zem'ata)." (U Meki je Muhamed a.s. imao samo jednu ženu - Hadidžu, Hatidžu r.a. Kada se je preselio u Medinu, do kraja života je tu ostao i u Medini je jedno vrijeme imao devet žena: Sevdeta, Aiša, Hafsa, Umu Selema, Zejneba - kći Džahša, Umu Habiba, Džuvejrija, Safija i Mejmuna r.a.) PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ophađaše se na svoje žene (tj. bio je običaja da obilazi, ophodi više puta, mnogo puta svoje žene) u jednoj noći, a za njega je (tj. u njega je - on je imao) devet žena.

Page 40: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

A rekao je meni Halifete: Pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid od Katadeta da je Enes pričao njima od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. (Cilj Buharije s ovim senedom je da navede izričitu izjavu Katadeta da je Enes pričao njima, a to će reći: da je Katadete o ovome lično čuo pričanje od samoga Enesa.) PRIČAO NAM JE Alija, sin Hakema, Ensarija, pričao nam je Ebu Avanete od Rekabeta, od Talhata Jamije, od Seida, sina Džubejra rekao je: rekao je meni Ibnu Abas: "Da li si se spario (oženio)?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Pa spari se (oženi se), pa (tj. jer) zaista najbolji (od) ove sljedbe je najmnogobrojniji (od) nje ženama (tj. jer je najbolji od ove sljedbe onaj ko ima najviše žena)." (Ovo neki tumače da je Ibnu Abas mislio na Muhameda a.s. koji je lično imao devet žena. To je bilo samo njemu dozvoljeno. Ostali svi muslimani mogu imati samo četiri žene najviše.) GLAVA: Ko je iselio (emigrirao, migrirao) ili je radio (neko) dobro (djelo) zbog vjenčanja žene (tj. zbog ženidbe sa nekom ženom), pa njemu je (ono) što je namjeravao. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Malik od Jahja-a, sina Seida, od Muhameda, sina Ibrahima sina Harisa, od Alkameta, sina Vekkasa, od Umera, sina Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Rad je sa (izvjesnom) namjerom, i za (jednoga) čovjeka je (tj. i čovjek ima) samo (ono) što je namjeravao. Pa ko je (takav da je) bila njegova seoba ka Allahu i Njegovom poslaniku, pa njegova seoba (selidba, emigracija, migracija) je ka Allahu i Njegovom poslaniku. A ko je (takav da je) bila njegova seoba ka (tj. zbog neke) ovozemnosti (tj. ovozemaljske koristi da) pogodi nju, ili ženi (tj. zbog neke žene da) vjenča nju, pa njegova seoba je ka (onome) što je iselio k njemu (zbog čega, radi čega se je iselio). GLAVA sparivanja (tj. vjenčavanja izvjesnoga) siromaha koji je (tako siromašan da je) sa njim Kur'an i Islam (tj. samo je musliman i zna iz Kur'ana napamet neki dio). O njemu (tj. o tome je pričao) Sehl od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja, pričao nam je Ismail, pričao mi je Kajs od Ibnu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili smo (u prilici da) ratujemo (tj. Ratovasmo u društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, nije za nas (tj. nismo mi imali nikakvih) žena (ili: Nismo imali žene). Pa smo rekli (govorili): "O poslaniče Allaha! Zar se nećemo ujaloviti (uškopiti, lišiti se polnih žlijezda)?!" (Ili: "Da, ujalovićemo se!") Pa je zabranio nama to (tj. Spriječio nas je od toga). GLAVA

Page 41: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

govora (izvjesnoga) čovjeka svome bratu: "Pogledaj, koju (od) moje dvije žene si htio (tj. koju ti želiš, pa) čak (da) siđem tebi od nje (tj. da se razvedem zbog tebe od nje, da bi je ti mogao nakon toga sebi vjenčati pošto istekne određeno vrijeme nakon razvoda).". Predao je njega (taj slučaj) Abdurahman, sin Avfa. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, od Sufjana, od Humejda Tavila rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika, rekao je: Došao je Abdurahman, sin Avfa, pa (je) izvršio bratimljenje (pobratimstvo) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između njega i između Sad, sina Rebia, Ensarije. A kod (toga) Ensarije su (bile) dvije žene. Pa je izložio (tj. predložio) njemu da raspolovi njemu svoju porodicu i svoju imovinu. Pa je rekao: "Blagoslovio Allah tebi u tvojoj porodici i tvojoj imovini! Uputite me (tj. Pokažite put meni) na (vašu) pijacu (na vaš trg)." Pa je došao na (tu) pijacu, pa je ćario (zaradio, bio je na dobitku odmah toliko da je kupio sebi jednu) stvar (nešto) od sira i (jednu) stvar od masla (i nešto masla). Pa je vidio njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslije (nekoliko) dana, a na njemu je masna mrlja od žutila (tj. od žute pomade, masti za lice). Pa je rekao: "Šta je ona šta (tj. Šta znači ova mrlja), o Abdu-Rahmane?" Pa je rekao: "Spario sam se (Oženio sam se jednom) Pomagačicom." Rekao je: "Pa šta (si) tjerao (tj. Šta si dao vjenčanoga dara)?" Rekao je: "Mjeru (jedne datule) košpe od zlata." Rekao je: "Piruj (tj. Napravi svadbenu gozbu), i da sa ovcom (to učiniš, tj. makar jednu ovcu u to ime zakolji)." GLAVA (onoga) što se mrzi (što se smatra ružno) od odsijecanja sebe (od braka, ženidbe) i (toga) jalovljenja (kastracije, kastriranja). PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, izvijestio nas je Ibnu Šihab, čuo je Seida, sina Musejjeba (da) govori: čuo sam Sada, sina Ebu Vekasa (da) govori: Vratio (tj. Odbio, Zabranio) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na Usmana (tj. Usmanu), sina (sinu) Ma'una, odsijecanje (njegovo sebe od braka, tj. predanost neženstvu), a da je dozvolio njemu, zaista bi se mi uškopljavali (jalovili). (Riječ "et-tettul" ima još jedno značenje: prednost k Uzvišenom Allahu - a to je opet u vezi sa osnovnim i korijenitim značenjem: odsjeći sebe. Onaj ko se preda iskreno ka Uzvišenom Allahu, on sebe i odsiječe, odrekne se od svega i svačega drugoga, tj. izvršavanje dobrih djela u ime Allaha njemu je jedini cilj.) PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio me je Seid, sin Musejjeba, da je on čuo Sada, sina Ebu Vekkasa, (da) govori: Zaista već je vratio (odbio) to (jalovljenje) - misli (na) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, - na Usmana, sina Ma'una (tj. Usmanu, sinu Ma'una to je odbio, zabranio). A da je dozvolio njemu (to) odsijecanje sebe (od braka, tj. neženstvo), zaista jalovili bismo se.

Page 42: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Ismaila, od Kajsa rekao je: rekao je Abdullah (Mesudov): Ratovasmo (u društvu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a nije za nas stvar (nikakva, tj. a mi nemamo ništa). Pa smo rekli: "Zar se nećemo jaloviti?" Pa je zabranio nama to (tj. Spriječio nas je od toga). Zatim je dopustio nama da vjenčamo (izvjesnu) ženu sa (izvjesnom) odjećom (dara vjenčanoga, tj. da je vjenčamo uz mali dar, da joj dadnemo dara odjeću ako ne možemo ništa više i veće). Zatim je čitao (pročitao) na nas (tj. nama ajet): "O (vi) koji ste vjerovali (tj. koji vjerujete), ne zabranjujte ljepota (tj. dozvoljenih uživanja) što je dozvolio Allah vama (njih - a među njih i ženidba spada), i ne pretrčavajte se (tj. ne prelazite granice, ili: ne činite nasilja prelazeći u nedozvoljeno), zaista Allah neće voljeti (ne voli) pretrčavače (sebe, prestupnike).". A rekao je Asbag: Izvijestio me je Ibnu Vehb od Junusa, sina Jezida, od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao sam: "O poslaniče Allaha! Zaista ja sam (jedan) čovjek mlad, i ja se plašim na (za) svoju osobu (izvjesne) poteškoće (tj. grijeha - u ovom slučaju: bluda, prostitucije), a neću naći (tj. a ne nalazim, nemam imanja) što bih se spario (oženio) s njim (sa tim) ženama." Pa je šutio od mene (Pa je šutio; Nije na to ništa rekao; Nije mi odgovorio). Zatim sam rekao slično tome (Ponovo sam ga pitao o tome). Pa je šutio od mene. Zatim sam rekao slično tome. Pa je šutio od mene. Zatim sam rekao slično tome. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O Ebu Hurejrete! Osušilo se je (izvjesno) pero sa (onim) što si ti susretač, pa jalovi se na to (zbog toga), ili ostavi (tj. ili odustani od jalovljenja)." (Pod izrazom u tekstu "(izvjesno) pero" misli se na pero koje je pisalo sudbinu na "levhi mahfuzu - ploči sudbine". Osušilo se je pero, tj. već je zapisano šta ćeš susresti u životu, pa radi od sebe šta hoćeš. I jalovi nekada čine blud.) GLAVA braka (izvjesnih) djevojaka. A rekao je Ibnu Ebu Mulejkete: Rekao je Ibnu Abas Aiši: "Nije vjenčao (sebi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nijedne) djevojke (druge) osim tebe." PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je moj brat (Abdulhamid) od Sulejmana, od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Rekla sam: "O poslaniče Allaha! Da li si vidio (mislio, tj. Šta misliš) da si odsjeo (u jednu) dolinu, i u njoj je (jedno) stablo već se je jelo od njega (njegovoga ploda), a našao si (jedno drugo)

Page 43: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

stablo (što) se nije jelo od njega, u koje (od) njih bi bio (da) pustiš uživati (u koje bi pustio) tvoju (svoju) devu?" Rekao je: "U (ono) koje je (to što) se nije uživalo od njega." Misli (ona sa ovim primjerom na to) da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nije se spario (oženio sa) djevojkom (nikakvom drugom) osim nje. (Sve ostale žene Muhameda a.s. bile su udovice ili raspuštenice.) PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usameta (Ebu Usamete) od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše rekla je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pokazala si mi se ti (tj. Vidio sam tebe) u (mome) snoviđenju (u snu) dva puta. Kada li (tj. Sanjam te na način kao jedan) čovjek nosi te u (jednom otcijepljenom) komadu svile (svilene tkanine) pa govori: "Ovo je tvoja žena." Pa otkrijem nju, pa kada li je ona (kadli ono) ti! (To jest: kada li ona ženska u komadu svile što je nosi - ti!). Pa govorim: "Ako biva ovo od (strane) kod (od) Allaha, provešće ga (tj. neka ga provede, neka tako bude, neka dadne da tako to prođe)!"." GLAVA (izvjesnih) udovica (ili: ponovnih udavača - a to bi obuhvatilo i udovice i pušćenice, razvedene, raspuštenice). A rekla je Umu Habiba: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne izlažite (Ne ponuđavajte, ne nudite vi, o moje supruge) na mene (meni) vaše kćeri (od bivših vaših muževa), a ni vaše sestre." PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hušejm, pričao nam je Sejjar od Šabije, od Džabira, sina Abdullaha, rekao je: Vraćali smo se sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, iz (jedne) vojne (borbe). Pa sam se (Pa sam) požurio na (jednoj) devi svojoj sporoj (na sporoj devi). Pa se priključio meni (jedan) jahač ozadi (iza) mene, pa je bocnuo (podbo, tj. gurnuo) moju devu sa (jednim) štapom (koji) je bio sa njim (kojeg je imao). Pa je otišla (tj. počela ići) moja deva kao najplemenitija (tj. kao najbolja) što si viđač (tj. što si vidio hod) ti od (izvjesnih) deva. Pa kada li je (to bio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio! Pa je rekao: "Šta je požurilo (nabrzilo) tebe?" (Doslovno: "Šta požuriva tebe?") Rekao sam: "Bio sam novoga (tj. skoroga) vremena sa svadbom (tj. Skoro sam se oženio)." Rekao je: "Djevojku, ili udovicu (ili: ili ponovnu udavaču - si uzeo za ženu)?" Rekao sam: "Udovica (ili: Ponovna udavača)." Rekao je: "Pa da li nisi (tj. Pa zašto nisi uzeo jednu, neku) djevojku (da) zabavljaš nju i (da ona) zabavlja tebe?!" (Doslovno: ".... da se ti igraš s njom i da se ona igra s tobom?!") Rekao je: Pa pošto smo otišli zato (da) uniđemo (u Medinu), rekao je: "Lagano postupite (tj. Pričekajte), čak (da vi) uniđete (tako da uđete) noću, to jest večerom (uveče), zbog (toga) da se počešlja (izvjesna žena) nakostriješena (tj. nepočešljana) i (da) traži željezo osamljena (tj. i da upotrebi žena britvu čiji je muž bio odsutan od kuće - a to će reći da obrije dlake okolo svoga polnoga organa, pa da dočeka muža uređena)." PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Muharib rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori:

Page 44: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Spario sam se. Pa je rekao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Šta si (uzeo kada si) se spario?" Pa sam rekao: "Spario sam se udovicom (ponovnom udavačom)." Pa je rekao: "Šta je za tebe i za (izvjesne) djevojke i njihovu pljuvačku (ili: i njihovo zabavljanje, igranje međusobno pa se nisi odlučio za njih)?" Pa sam spomenuo to (veli Muharib) Amru, sinu Dinara, pa je rekao Amr: Čuo sam Džabira, sina Abdullaha (da) govori: Rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li nisi (tj. Zašto nisi neku) djevojku (da) zabavljaš nju i (da ona) zabavlja tebe?!" GLAVA sparivanja (vjenčavanja izvjesnih) malih od (izvjesnih) velikih (tj. vjenčavanja mladih od starih - ili: vjenčavanja malodobnih od strane punodobnih, preko punodobnih). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs od Jezida, od Irakja, od Urveta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zaprosio Aišu (obrativši se on) ka Ebu Bekru. Pa je rekao njemu Ebu Bekr: "Ja sam samo tvoj brat (tj. pobratim)." Pa je rekao: "Ti si moj brat u vjeri Allaha (u Allahovoj vjeri) i Njegovoj knjizi (a nisi po rođenju i krvi), i ona je meni dozvoljena." GLAVA: Ka kome (tj. Ka kojoj da se opredijeli da je) vjenča, i koja (od) žena je najbolja (ili: i koja žena je bolja) i šta se smatra lijepim da sebi izabere za svoje kapljice (sjemena, tj. za sijanje svoje sperme) bez obavezivanja (bez zahtijevanja da mora takav izbor vršiti). PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Najbolje (od) žena (koje) su jašile (izvjesne) deve su dobre (ženske osobe između) žena Kurejševića, najmilostivije su na (neko) dijete u njegovoj mladosti i najpažljivije su na (nekoga) muža u vlasnici njeove ruke (tj. u njegovoj imovini - a to će reći: i najbolje čuvaju imovinu svoga muža)." GLAVA uzimanja sebi (izvjesnih) robinja i ko je oslobodio (ropstva) svoju robinju, zatim je spario se (sa) njom (tj. oženio se sa njom). ("Tezevvedže" je od "zevdžun", a "zevdžun" znači, između ostaloga, i par, a tu dolazi i polni par: muško i žensko, pa "tezevvedže" znači: spariti se, a to znači: oženiti se. Međutim, radi jasnoće i kratkoće u daljem tekstu i izraz "tezevvedže" i svaki drugi izraz koji u krajnjoj liniji znači što i izraz "tezevvedže", prevodiće se sa našim izrazima: oženiti se i oženiti. To neka se ima u vidu.)

Page 45: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Salih, sin Saliha, Hemdanija, pričao nam je Šabija, pričao mi je Ebu Burdete od svoga oca rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Koji god čovjek (imadne, bude imao takav slučaj da) je bila kod njega (neka) robinja, pa je poučio nju (pa je pouči), pa je uljepšao njezino poučavanje, i odgojio je nju (i odgoji je), pa je uljepšao njezino odgajanje, zatim je oslobodio (ropstva) nju i oženio je nju (i oženi je) - pa za njega su (tj. pa on ima) dvije nagrade. I koji god čovjek od pripadnika (izvjesne, tj. Božije) knjige je vjerovao (koji vjeruje) u svoga vjerovijesnika i vjerovao je (i vjeruje) u mene, pa za njega su (on ima) dvije nagrade. I koji god rob je izvršio (izvrši) pravo svojih zaštitnika (pokrovitelja, tj. vlasnika) i pravo svoga Gospodara (a to će reći: I koji rob ispuni svoju dužnost prema vlasnicima i prema Stvoritelju), pa za njega su (i on ima) dvije nagrade." Rekao je Šabija: Uzmi nju (ovu besjedu, ovu poruku iz ovoga hadisa od mene koju ti ja dajem - kazujem) bez stvari (ikakve, tj. besplatno, a) već je bio (običaja izvjesni) čovjek (da) putuje u (vezi nečega, tj. zbog nečega) što je ispod njega (tj. što je manje važno od spomenutoga pitanja u prednjem hadisu - putovaše čovjek iz svoga mjesta) ka Medini (u Medinu da bi doznao to što je manje važno od ovoga). A rekao je Ebu Bekr od Ebu Hasina, od Ebu Burdeta, od njegovoga oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "..... oslobodio je nju (ropstva), zatim je dao vjenčani dar njoj." ("Asdeka" je od riječi "sadakun" i "sudakun": vjenčani dar.) PRIČAO NAM JE Seid, sin Telida, rekao je: izvijestio me je Ibnu Vehb rekao je: izvijestio me je Džerir, sin Hazima, od Ejjuba, od Muhameda, od Ebu Hurejreta rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Sulejman od Hammada, sina Zejda, od Ejjuba, od Muhameda, od Ebu Hurejreta: Nije slagao Ibrahim (ništa drugo) osim tri laži: Dok je Ibrahim prolazio pokraj (jednoga) silnika, a sa njim (sa Ibrahimom je Sara...., pa je spomenuo (taj cijeli) hadis. Pa je dao njoj (Sari) Hadžeru (Agaru). Rekla je: "Otklonio je Allah ruku (onoga) bezvjernika (od mene) i uslužio je (tj. dao je kao sluškinju) meni Hadžeru (Adžeru, Agaru)." Rekao je Ebu Hurejrete: "Pa to je vaša majka (mati), o sinovi Maus-Sema-a (o Mausemaovići)!" ("Maus-semai" znači: voda neba, pa "beni mais-semai" znači: sinovi vode neba. To je jedan naziv i ime Arapa, a to zato što oni žive po pustinjama i najviše se koriste vodom neba, tj. kišom. To je razlog da se zovu sinovi nebeske vode - kiše - Kišnići, Kišovići, Kišići i slično tome.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Humejda, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Ostao je (tj. Boravio je u jednom mjestu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između Hajbera i Medine tri (dana i), pravi se na njega sa Safijjom, kćerkom Hujejja (tj. izvodi se njemu stupanje u bračni život sa Safijjom, kćerkom Hujejja). Pa sam pozvao (prisutne) muslimane ka njegovoj (svadbenoj) gozbi. Pa nije bilo u njoj (u toj gozbi ništa,

Page 46: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

nimalo) od hljeba, a niti mesa. Zapovjedilo se je za (izvjesne) kože (da se prostru) pa je bacio u njih (na njih nešto) od (izvjesnih) datula, i (masnoga) sira i masla, pa je (to) bila njegova (svadbena) gozba (pir, piranija). Pa su rekli (izvjesni) muslimani: "Jedna (od) majki muslimana (svih je ova žena što je s njom unišao u bračne odnose sada Muhamed a.s.), ili je (ona) od (onih) što je posjedovala njegova desnica (tj. ili je ona robinja)?" Pa su rekli: "Ako je zastro (tj. Ako zastre, pokrije) nju, pa ona je od majki (svih) vjernika (tj. ona mu je žena, jer su sve njegove žene svima muslimanima majke). A ako nije zastro (tj. ako ne zastre, ne pokrije) nju, pa ona je od (onih što ih) je posjedovala njegova desnica (tj. ona mu je robinja)." Pa pošto je uzjašio (na samar svoje deve), utro (tj. pripremio je) za nju (za Safijju mjesto na devi) ozadi (iza) sebe i pružio je (tj. postavio je izvjesni) zastor između nje i između (tih) ljudi. GLAVA (onoga) ko je učinio oslobađanje (ropstva svoje) robinje njezinim vjenčanim darom (da joj to bude vjenčani dar - "sadakun" i "sudakun" je vjenčani dar). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Hammad od Sabita i Šuajba, sina Habhaba, od Enesa, sina Malika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, oslobodio (ropstva) Safiju i učinio je njezino oslobađanje njezinim vjenčanim darom. GLAVA vjenčanja (izvjesnoga) siromaha zbog Njegovoga (Allahovoga) govora, uzvišen je: ".... ako budu siromašni, obogatiće ih Allah od Svoje dobrote....". PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Abdulaziz, sin Ebu Hazima, od svoga oca, od Sehla, sina Sada, Saidije rekao je: Došla je (jedna) žena ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Došla sam (da) poklonim tebi svoju osobu (sebe)." Rekao je: Pa je gledao k njoj poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je podizao (on svoj) pogled u nju i upravljao je njega (pogled), zatim je pognuo (spustio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju glavu. Pa pošto je vidjela (ta žena da on nije sudio (odlučio) o njoj (ni jedne) stvari (ništa), sjela je. Pa je ustao (jedan) čovjek od njegovih drugova pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Ako nije bilo (tj. Ako nema) tebi sa (za) njom (nikakve) potrebe, pa vjenčaj meni nju (vjenčaj je za mene)!" Pa je rekao: "A da li je kod tebe od stvari (kakve, tj. Imaš li ti išta)?" Rekao je: "Ne, tako mi Allaha, o poslaniče Allaha!" Pa je rekao: "Idi ka svojoj porodici, pa pogledaj da li nalaziš (tj. da li imaš ikakvu) stvar (išta)." Pa je otišao, zatim se vratio pa je rekao: "Ne, tako mi Allaha nisam našao (ni jednu) stvar (ništa)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pogledaj, i da (bi, tj. makar to bio jedan) prsten od željeza." Pa je otišao, zatim se je vratio pa je rekao: "Ne, tako mi Allaha, o poslaniče Allaha, i ni prsten od željeza (nemam), ali (nego) ovo je moj zastirač (tijela, tj. moja donja odjeća)." Rekao je Sehl: Nije za njega (tj. u njega - a to znači: Nema on) ogrtač (nikako nikakav).

Page 47: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Pa za nju je njegova polovina (to su riječi, nastavak govora onoga siromašnoga čovjeka, tj. Njoj dajem polovicu ovoga svoga zastirača kao vjenčani dar)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Šta (da) napraviš sa tvojim (svojim) zastiračem? Ako si obukao njega (ti), nije bilo (tj. neće biti) na njoj od njega stvar (ni jedna, tj. ništa). A ako je obukla (ona) njega, nije bilo (neće biti) na tebi stvar (ni jedna, tj. ništa)." Pa je sjeo (taj) čovjek. Te kada se je oduljilo njegovo sjedenje, ustao je. Pa je vidio njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da je on) okrećač leđa (tj. da je on okrenuo leđa i da ode - da on odlazi). Pa je zapovjedio za njega pa se (on) pozvao. Pa pošto je došao, rekao je: "Šta je to sa tobom od Kur'ana?" Rekao je: "Sa mnom je sura takva i sura takva (tj. sura ta i sura ta)." Brojio je njih. Pa je rekao: "Čitaš (li ti) njih od leđa tvoga (svoga) srca (dakle: Znaš li ih učiti napamet)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Idi, pa već sam dao u posjed (tj. vjenčavam) tebi nju sa (onim, tj. zbog onoga) što je sa tobom od Kur'ana." (Sljedbenici hanefijskoga mezheba tumače ovaj hadis na taj način što kažu da se pretpostavlja da je Muhamed a.s. za ovoga čovjeka dao toj ženi vjenčani dar iz svojih sredstava, pa na taj način hanefijske pristalice usklađuju sadržaj ovoga hadisa sa pravilom svoga mezheba da na vjenčanju mora, odnosno treba u svakom slučaju da dadne čovjek vjenčani dar ženi sa kojom stupa u brak. Ili druga pretpostavka pristalica hanefijskoga mezheba je da je u ovome posebnome slučaju vjenčani dar prešućen i da je ostao kao dugovanje koje je kasnije platio onaj čovjek svojoj ženi. Naime, hanefijski pravnici smatraju da nije dozvoljeno da bude kao vjenčani dar poznavanje napamet sure iz Kur'ana, ili poučavanje nekoga neku suru, nego vjenčani dar treba da se dadne u nekome materijalnome dobru koje vrijedi najmanje deset dirhema - srebrenjaka. To je ta jedna napomena u vezi navedenoga hadisa. U daljem tekstu neće se davati ovakve napomene, niti će se iznositi stavovi raznih mezheba.) GLAVA (izvjesnih) ravnih (lica) u (islamskoj) vjeri (tj. GLAVA lica približno jednako pobožnih koja se trebaju uzimati u brak međusobno) i (GLAVA) Njegovoga govora: "I On je (onaj) koji je stvorio od (izvjesne) vode čovjeka (čovječanstvo), pa je učinio njemu porijeklo i tazbinstvo (tj. i dao, stvorio je njemu - čovjeku srodstvo po krvi i srodstvo po ženidbi), i bio je tvoj Gospodar svemoćan.". PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Ebu Huzejfete, sin Utbeta sina Rebiata sina Abdu Šemsa - a bio je (on) od (onih) ko je prisustvovao Bedru sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio - posinio (Tj. usvojio kao svoga sina) Salima i vjenčao je njemu kćer svoga brata (svoju bratičnu) Hindu, kćer Velida, sina Utbeta sina Rebiata, a on (tj. a taj Salim) je slobodnjak (oslobođeni rob jedne, neke) žene od Pomagača, kao što je posinio (uzeo na mjesto sina, kao sina) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Zejda (sina Harisetovoga).

Page 48: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

A bio je (slučaj i običaj takav da onaj) ko je posinio (jednoga) čovjeka u predislamlju (u doba prije Islama, taj usvojeni je bio u položaju da) su zvali njega (ti) ljudi k njemu (tj. po njemu - po onome ko je njega posinio, usvojio), i naslijedio bi od njegovoga nasljedstva, dok je (najzad) spustio Allah (ajet): "Zovite ih za njihove očeve (prave i stvarne vežući njihova imena)....", ka Njegovom govoru (do Njegovoga govora): "..... i vaši slobodnjaci (štićenici, saveznici)....", pa su se vratili ka svojim očevima (tj. pa su onda usvojenike počeli da zovu po njihovim stvarnim očevima). Pa ko (je bio u takvom položaju da) se nije znao njemu otac, bio (je) slobodnjak i brat u (tj. brat po islamskoj) vjeri. Pa je došla Sehleta (Sehla), kći Suhejla, sina Amra, Kurejševića, zatim Amirovića - a ona je žena Ebu Huzejfeta, sina Utbeta - (došla je) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Zaista mi smo bili (u takvom odnosu da) vidimo (smatramo) Salima djetetom, a već je spustio Allah o njemu (i o njemu sličnome ono) što si već znao (što već znaš)." Pa je spomenuo (Ebul-Jeman prednji) hadis (u cijelosti). PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše rekla je: Unišao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na Duba'atu (tj. Posjetio je Duba'atu), kćer Zubejra, pa je rekao njoj: "Možda ti (da) si htjela (da izvršiš ovogodišnje) hodočašće." Rekla je: "Tako mi Allaha neću se naći (tj. ne nalazim se nikako drukčije) osim bolesna." Pa je rekao njoj: "Hodočasti (Odi na hodočašće), i uslovi sebi. Reci: Moj Bože! Moje mjesto razrješavanja (oslobađanja od stega hodočašća) je (ondje) gdje si zadržao mene (tj. gdje zadržiš mene - a to će reći: ondje gdje mi dadneš bolest tako tešku da ne mognem dalje ići)." A (ona) je bila (pod brakom, u braku) Mikdada, sina Esveda. (Duba'ata je bila Hašimovićka, a Mikdad je bio Kindija, Kindijević - a Hašimovići kao ogranak Kurejševića bili su ugledniji od Kindovića, ali je brak između njih opet sklopljen.) PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdulaha rekao je: pričao mi je Seid, sin Ebu Seida, od svoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Vjenčava se (Uzima se u brak izvjesna) žena (ženska osoba) za (tj. zbog) četiri (njezine vrijednosti, osebine, osobine, svojstva): za njezinu imovinu (zbog imovine), i za njezino porijeklo (zbog porijekla), i za njezinu ljepotu (zbog ljepote) i za njezinu vjeru (zbog vjere). Pa pobijedi (napravi uspjeh, postigni uspjeh) sa posjednicom (islamske) vjere, uprašile se tvoje dvije ruke!" (Ta izreka na kraju "uprašile se tvoje dvije ruke!", ima više tumačenja, ali se ta tumačenja neće prikazivati.) PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Hamzeta, pričao nam je Ibnu Ebu Hazim od svoga oca, od Sehla rekao je:

Page 49: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Prošao je (neki) čovjek na (tj. pokraj) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Šta govorite (kažete) o ovome (čovjeku - dakle: Šta mislite o njemu kakav je)?" Rekli su: "Dostojan je (Priličan je da se njemu izađe u susret uvijek:) ako je (ako bi) prosio (neku žensku) da mu se vjenča (udala bi se za njega), a ako je zagovarao da mu se primi zagovaranje (dakle: primilo bi mu se zagovaranje, tj. a ako je intervenisao da mu se primi-primi mu se, primilo bi mu se intervenisanje), a ako je (ako bi) rekao (govorio, tj. ako govori on nešto) da se sluša (slušao bi se)." Rekao je: Zatim je šutio. Pa je prošao (jedan) čovjek od siromašnih (lica tih) muslimana, pa je rekao (pitao ih je): "Šta govorite o ovome (Šta mislite o ovome kakav je)?" Rekli su: "Dostojan je (da se s njim postupi obratno:) ako je (ako bi) zaprosio da mu se ne vjenča (ne bi se za njega udala), a ako je zagovarao da mu se ne primi (ne bi mu se primilo) zagovaranje, a ako (bi) govorio da se ne sluša (ne bi se slušao)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ovaj je bolji od punoće Zemlje (tj. od pune Zemlje onakvih ljudi koji su) slično ovome (slični onome prvome, tj. kao ovaj prvi, ili kao onaj prvi što je prošao)." GLAVA (izvjesnih vjerenika) ravnih u (tom) imanju (tj. koji su približno jednakoga imovinskoga stanja) i (GLAVA) vjenčanja (izvjesnoga) siromaha (za izvjesnu) imućnu (bogatu). PRIČAO MI JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Urvete da je on pitao Aišu, bio zadovoljan Allah od nje, (o ajetu) "A ako ste se plašili da nećete biti pravedni u (vezi stupanja u brak sa izvjesnim) siroticama....". Rekla je (na to Aiša): "O sine moje sestre! Ovo (ti) je (izvjesna) sirotica (koja) bude u skrbništvu svoga zaštitnika (tj. tutora), pa (on) želi u njezinu ljepotu i njezino imanje (poželi njezinu ljepotu i njezino imanje), a hoće da (sebi) okrnji njezin vjenčani dar, pa se njima zabranilo njihovo vjenčavanje (međusobno) osim da budu pravedni u upotpunjavanju (njihovoga) vjenčanoga dara, i njima se je zapovjedilo za vjenčanje (nekih drugih) koje su osim njih (osim tih sirotica)." Rekla je: "I tražili su rješenje (izvjesni) ljudi (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslije toga, pa je spustio (objavio) Allah, uzvišen je: "I traže rješenje (od) tebe o (izvjesnim) ženama....", ka (tj. do riječi u ajetu) ".... i žele da vjenčaju njih....". Pa je spustio Allah njima da (izvjesna) sirotica kada je bila posjednica ljepote i imovine, željeli su u njezin brak i njezino porijeklo (da stupe i) u (slučaju kada se radi o) upotpunjavanju (njezinoga) vjenčanoga dara. A kada je bila nepoželjna u (tj. zbog) malenkosti (njezine) imovine i ljepote, ostavili bi nju i uzeli bi (drugu) osim nje od (izvjesnih) žena. Rekla je: "Pa kao što ostavljaju nju kada žele od nje (da su daleko, tj. kada ne žele nju - kada im je ona nepoželjna), pa nije njima (dozvoljeno) da vjenčavaju njih (ni onda) kada su željeli u njima (tj. sa njima da su u braku, kada su im poželjne), osim da budu pravedni njima i (da) daruju njima njihovo pravo najcjelovitije u (tom) vjenčanom daru." ("Regi fi": željeti, "regibe an": ne željeti, ne želiti.).

Page 50: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

GLAVA (onoga) što se čuva (čovjek njega) od zlosrećnosti (izvjesne) žene (tj. čuvanja od nesretne žene, od nesretnosti žene, nesreće koju sa sobom donosi izvjesna žena i tome slično) i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: ".... zaista od vaših supruga i vaše djece je (jedan) neprijatelj za vas (vama)....". PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Ibnu Šihaba, od Hamzeta i Salima, dvojice sinova Abdullaha, sina Umera, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nesretnost (Zlosrećnost izvjesna) je u (izvjesnoj) ženi, i kući i kobili (konju)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Minhala, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Umer, sin Muhameda, Askalanija od svoga oca, od Ibnu Umera rekao je: Spomenuli su (izvjesnu) nesretnost kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ako je bila (izvjesna, naročita) nesretnost u (jednoj) stvari (tj. u nečemu, i u čemu), pa (ona - nesretnost) je u (izvjesnoj) kući, i ženi i kobili (konju)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sada da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ako je (i) bila (ta zlosrećnost) u (nekoj) stvari (i u čemu), pa (ona) je u (izvjesnoj) kobili (konju), i (u izvjesnoj) ženi i (u izvjesnom) stanu." PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Sulejmana Tejmije rekao je: čuo sam Ebu Usmana Nehdiju (da priča) od Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nisam ostavio poslije mene (poslije sebe ni jednu, nikakvu) kušnju (iskušenje) štetnije na (za izvjesne) ljude od (izvjesnih) žena." GLAVA (izvjesne) slobodne (žene koja nije robinja) pod (brakom izvjesnoga) roba. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Rebi'ata, sina Ebu Abdurahmana, od Kasima, sina Muhameda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bila su u (vezi) Berirete (Berire) tri postupka (tj. tri odredbe Muhammeda a.s.): Oslobodila se je, pa se njoj dao (pa joj se dao) izbor (dalo joj se da sebi sama ona izabere da li će i dalje ostati u braku sa dotadašnjim svojim mužem Mugisom, ili neće). (To je prvi postupak, odredba koja važi posebno za robinje.) I rekao je (kao drugu odredbu tom prilikom) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

Page 51: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Zaštitništvo (Pokroviteljstvo) je za (onoga) ko je oslobodio (ropstva, tj. Zaštitništvo pripada onome ko je oslobodio)." I (kao treći postupak bio je to:) unišao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a (jedan) lonac je na (kućnoj) vatri. Pa se približio (tj. ponudio se) k njemu (da jede jedan) hljeb i prismok (začini) od začina (te) kuće. Pa je rekao: "Nisam vidio (tj. Ne vidim onoga) lonca." (To jest: "Šta je sa onim loncem?") Pa se reklo: "Meso (neko što) se je milodarilo s njim na Beriru (tj. U tom je loncu meso koje se je dalo Beriri kao sadaka-milostinja), a ti nećeš jesti (tj. ti ne jedeš te) milostinje (tu milostinju)." (To je bilo Muhamedu a.s. objašnjenje zašto mu nije ponuđeno meso iz onoga lonca.) Rekao je (Muhamed a.s.): "Ono je na nju (tj. Ono je njoj jedna) milostinja, a za nas (tj. a nama od nje) je (jedan) poklon (dio toga mesa)." (Razlika između sadake-milostinje i hedije-poklona je u tome što se milostinja daje radi toga da se dobije nagrada na budućem svijetu, a poklon-hedija se daje radi čašćenja, počašćenja nekoga, iskazivanja počasti nekome kome se daje taj poklon. Milostinja se daje samo siromašnom bijedniku koji nije sposoban za rad. Muhamedu a.s. milostinja je bila zabranjena - haram. A u ovom slučaju je jeo meso koje je Berira dobila od nekoga kao milostinju. On je dao o tom i objašnjenje, a to objašnjenje kada se razradi u sebi sadrži ovaj smisao: Kada se nešto primi i uzme kao milostinja, onda to postaje posjed i vlasništvo onoga ko je to primio, a kad primljeno dobro, vrijednost postane vlasništvo, ono onda izgubi karakter i smisao milostinje i dobiva smisao ostalih posjedovanih vrijednosti i dobara, i onda se od toga može dati poklon, odnosno može se od tako stečenoga dobra i primiti neki dio kao poklon od toga novoga vlasnika.) GLAVA: Neće se oženiti (musliman sa) više od četiri (žene, tj. neće imati istodobno, u isto vrijeme više od četiri žene), zbog Njegovoga govora, uzvišen je: ".... po dvije, i po tri i po četiri....". A rekao je Alija, sin Husejna (Huseina) - na njih dvojicu pozdrav (spas, tj. mir im obojici)!: Misli (se na to, tj. hoće da se kaže): po dvije, ili po tri ili četiri. I Njegov govor, veličajno je Njegovo spominjanje: ".... posjednicima krila po dva, i po tri i po četiri...." - misli (na): po dva, ili po tri ili po četiri. (Ponekad "ve: i", znači "ev: ili".) PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Abdete od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše (o ajetu) "A ako ste se plašili da nećete pravedni biti u (vezi tih) sirotica....", rekao je: Sirotica (izvjesna) bude kod (izvjesnoga) čovjeka i on je njezin zaštitnik (tutor, staratelj), pa je vjenča (sebi, za sebe) na njezino imanje, i čini loše njezino druženje (tj. loše s

Page 52: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

njom postupa), i neće (da) bude pravedan u njezinom imanju, pa neka se oženi (on sa onima) što je bilo lijepo njemu od (izvjesnih) žena (drugih) osim nje (te sirotice, čak i sa) po dvije, i po tri i po četiri. GLAVA: ".... i vaše majke koje su dojile (zadajale) vas.....". I zabranjuje se od (tj. zbog izvjesnoga) dojenja (uzimanje u brak svako žensko lice) što se zabranjuje od (zbog izvjesnoga) porijekla (srodstva po krvi i plemenu). (Žena koja je dojila više puta neko dijete muško u doba njegovoga života prije nego je to muško dijete navršilo dvije godine starosti od svoga rođenja, postala je majka po mlijeku, po dojenju - majka tome muškome djetetu. Ako je ta žena i neko žensko dijete dojila u više navrata dok je i to žensko dijete bilo u dobu svoga života ispod dvije godine starosti, i to žensko dijete postalo je sestra po dojenju, po mlijeku onome muškom djetetu. To je to srodstvo po dojenju, po mlijeku, i ono je kod sklapanja braka po islamskim propisima isto tako važno kao i srodstvo po krvi i rođenju, i ono je zapreka stupanju u brak srodnika po mlijeku. Zabranjeno je da stupe brat i sestra od iste majke, koje rodi jedna majka, u brak. A isto tako je zabranjeno da stupe u brak i brat i sestra po dojenju, po mlijeku. To znači pravilo u šeriatskom pravu: Zabranjuje se od (izvjesnoga) dojenja što se zabranjuje od (izvjesnoga) porijekla.) PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Abdullaha, sina Ebu Bekra, od Amrete, kćeri Abdurahmana, da je Aiša, žena (supruga) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila nju da je (jednom prilikom) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio kod nje i da je ona čula glas (nekoga) čovjeka (koji) traži dozvolu (da uniđe) u sobu Hafse. Rekla je: Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! Ovo je (nekakav) čovjek (neko ko) traži dozvolu u tvoju sobu (kuću da uniđe, da bude primljen)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Mislim ga (da je to) omsica (iks - ili: Mislim da je to taj-i-taj). Za strica Hafse od (toga) dojenja (rekavši to on, tj. Pod tim je podrazumjevao Hafsinoga strica po mlijeku)." Rekla je Aiša: "Da je bio omsica (taj-i-taj) živ (misleći ona) za svoga strica od (toga) dojenja (tj. strica po mlijeku), ulazio bi na nju (tj. ka njoj)?" Pa je rekao: "Da. Dojenje (izvjesno) zabranjuje što zabranjuje (i izvjesno) rođenje (rađanje)." (Po ovome se može zaključiti da su posjete muških lica dozvoljene samo onim ženskim licima koja su im u srodstvu po krvi ili mlijeku, ali u tako blizom, bliskom, bližem srodstvu da ne mogu sklopiti brak po islamskom pravu, po šeriatu.) PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta, od Katadeta, od Džabira, sina Zejda, od Ibnu Abasa rekao je: Reklo se je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar se nećeš oženiti kćerkom Hamze?" (Tj. "Zar ne! Oženi se kćerkom Hamze!") Rekao je: "Zaista ona je kći moga brata od (izvjesnoga) dojenja (i kao takva mi je zabranjena)."

Page 53: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

A rekao je Bišr, sin Umera: Pričao nam je Šubete: čuo sam Katadeta, čuo sam Džabira, sina Zejda (da priča) slično njemu (navedenom hadisu). PRIČAO NAM JE Hakem, sin Nafi-a, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio me je Urvete, sin Zubejra da je Zejneba, kći Ebu Selemeta, izvijestila njega da je Umu Habiba, kći Ebu Sufjana, izvijestila nju da je ona rekla: "O poslaniče Allaha! Vjenčaj (sebi) moju sestru, kćer Ebu Sufjana." Pa je rekao: "A zar voliš (želiš) to ti (zar ti to želiš)?!" Pa sam rekla: "Da. Nisam tebi sa osamljenicom (tj. Nisam ti osamljenica - sama bez inoće). A najmiliji (najdraži) ko se je udružio meni u (jednom, nekom) dobru, je moja sestra." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ta neće biti (tj. nije ona) dozvoljena meni." Rekla sam: "Pa zaista mi pričamo da ti hoćeš da vjenčaš kćer Ebu Selemeta." Rekao je: "Kćer Umu Selemete (Umu Seleme)?" Rekla sam: "Da." Pa je rekao: "Da ona zaista nije bila (tj. Da ona i nije) moja pastorka u mome skrbništvu (tutorstvu), ne bi bila (ona) dozvoljena meni. Zaista ona je zaista kći moga brata od (izvjesnoga) dojenja (brata po dojenju). Dojila je mene i Ebu Selemeta (žena po imenu) Suvejbeta (Suvejba), pa ne izlažite (ne ponuđavajte vi, ne nudite, o moje supruge,) meni vaše kćeri (od bivših vaših muževa), a ni vaše sestre." Rekao je Urvete: A Suvejbeta je slobodnjakinja (oslobođena robinja) Ebu Leheba. Bio je Ebu Leheb oslobodio nju (ropstva), pa je (ona) dojila (zadajala) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (dok je bio dijete). Pa pošto je umro Ebu Leheb, pokazao se on nekom (od) svoje porodice u najgorem stanju (u snu, tj. vidio je u snu, usnio ga je neko od porodice njegove, a on - Ebu Leheb - u najgorem je stanju). Rekao je njemu (taj što ga je u snu vidio): "Šta si to sreo?" Rekao je Ebu Leheb: "Nisam sreo poslije vas (tj. od kako sam se rastao od vas umrijevši ja, nikakvoga) dobra osim (jedino to) da sam ja napojio se u ovome (tj. da sam napojen vodom u količini koja je kao rupa pod palcem, ili rupa između palca i kažiprsta - a to će reći napojen sam količinom vode koja bi stala između palca i kažiprsta - i to sam napojen) s mojim opraštanjem Suvejbete (Suvejbe, tj. napojen sam zbog toga što sam oprostio ropstva Suvejbetu)." GLAVA (onoga) ko je rekao: Nema dojenja poslije dvije godine! (tj. poslije navršenja dvije godine od rođenja djeteta koje se je dojilo), zbog Njegovoga govora, uzvišen je: ".... dvije godine savršene (završene, tj. cijele) njih dvije za (onoga) ko je htio da upotpuni (izvjesno) dojenje....", i (GLAVA objašnjenja onoga) što zabranjuje (stupanje u brak pa bilo to) od maloga (izvjesnoga) dojenja i (tj. ili) od njegovoga velikoga (mnogoga). PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Eš'asa, od njegovoga oca, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao na nju (unišao njoj), a kod nje je (jedan) čovjek, pa kao da se promijenilo njegovo lice, kao da je on mrzio to (tj. kao da on to nije odobrio, kao da mu to nije bilo pravo), pa je rekla: "Zaista on (ovaj čovjek) je moj brat (po mlijeku)." Pa je rekao: "Gledajte (Pogledajte dobro, tj. Provjerite) ko su vaša braća (po mlijeku)? Pa (izvjesno) dojenje je samo od (zbog izvjesne) gladi."

Page 54: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(To jest: Samo ono dojenje koje se vrši u ono doba razvoja kada je to jedini način da se glad odstrani u dojenčeta jer ono ništa drugo još ne može jesti. A tada i malo dojenje, ipak, bar za kraće vrijeme odstrani glad.) GLAVA mlijeka (izvjesnoga) mužjaka (čovjeka). (Izraz "mlijeko mužjaka" je izraz koji ima prenosno, preneseno značenje i smisao, a cilj toga izraza je da nagovijesti i podsjeti na pitanje da li muž neke žene koja doji tuđe dijete i postane mu majka po mlijeku, da li muž te žene postane otac po mlijeku tome istome djetetu, i braća toga čovjeka postanu li stričevi po mlijeku toga istoga djeteta, pa ako je dijete bilo žensko, je li ono postalo zabranjeno haram za stupanje u eventualni brak svome ocu po mlijeku i svome stricu-amidži po mlijeku kada to žensko dijete postane punoljetno i odraste, i da li ga mogu posjećivati kao bliži srodnici po mlijeku, ili ne mogu, ili ne treba da ga posjećuju. U vezi ovoga imali su suprotna mišljenja mnogi učenjaci. Ipak, pravnici sva četiri mezheba, tj. Ebu Hanife, Malik, Šafija i Ahmed i njihovi sljedbenici mišljenja su da čovjek i njegova braća postaju srodnici djetetu koje je dojila žena izvjesnoga čovjeka. To je ovdje sve navedeno da bi se shvatio izraz "mlijeko mužjaka", a ne zbog toga da se objašnjavaju stavovi pojedinih mezheba.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše da je Eflah, brat Ebul-Kuajsa došao (i) traži (tj. tražeći on) dozvolu (da uniđe, da uđe) njoj, a on je njezin stric (amidža) od (izvjesnoga) dojenja (tj. stric po mlijeku), poslije (što je bio slučaj da) je sišao (ajet da se stavlja izvjesni) zastor, pa nisam htjela da dozvolim njemu (da uđe). Pa pošto je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila sam ga za (postupak) koji sam napravila. Pa je zapovjedio meni da dozvolim njemu (da me može posjećivati). GLAVA svjedočenja (izvjesne) dojilje. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ismail, sin Ibrahima, izvijestio nas je Ejub od Abdullaha, sina Ebu Mulejketa, rekao je: pričao mi je Ubejd, sin Ebu Merjema, od Ukbeta, sina Harisa. Rekao je (Abdullah, sin Ebu Mulejketa): A već sam čuo njega (ovaj hadis) od Ukbeta (izravno), ali sam ja za hadis Ubejda pamtljiviji (tj. ali sam bolje zapamtio Ubejdov hadis). Rekao je (Ukbete): Oženio sam se (jednom) ženom. Pa je došla nama (jedna druga) žena crna, pa je rekla (ta crna žena): "Dojila sam vas dvoje." Pa sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao: "Oženio sam se omsicom (ženskom - tom-i-tom), kćerkom omsice (kćerkom te-i-te), pa je došla nama (neka) žena crna pa je rekla meni: "Zaista ja sam već dojila vas dvoje."

Page 55: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

A ona je lažljivica (tj. A ona - ta žena laže). Pa se okrenuo (Muhamed a.s.) od njega (od Ukbeta). Pa sam došao njemu od strane njegovoga lica (i) rekao sam: "Zaista ona je lažljivica." Rekao je: "Kako s njom (da budeš u braku), a već je tvrdila (tj. a već tvrdi ta crna žena) da je ona već dojila vas dvoje? Pusti je od tebe (od sebe)." I dao je znak (pokazao je) Ismail sa svoja dva prsta: kažiprstom i srednjakom (srednjim prstom da) priča (oponaša) Ejuba (oponašajući Ejuba kako je Ejub prikazao to njemu). GLAVA (onoga) što se dozvalja (dozvoljava) od (izvjesnih) žena i što se zabranjuje (da se uzima u brak) i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: "Zabranile su se na vas (tj. vama) vaše majke, i vaše kćeri, i vaše sestre, i vaše tetke (po ocu), i vaše tetke (po majci), i kćeri (vašega) brata, i kćeri (vaše) sestre....", do kraja (toga) ajeta. A rekao je Enes: "I (izvjesne) udate (vjenčane) od (izvjesnih) žena....", je: posjednice (svojih) muževa, slobodne (žene) su zabranjene da se uzimaju u novi brak prije razvjenčanja, osim što su posjedovale vaše desnice (tj. osim robinja). Neće vidjeti (tj. Ne vidi, Ne smatra za) štetu (grijeh) da iščupa (da odstrani izvjesni) čovjek svoju robinju od svoga roba. I rekao je (Uzvišeni Allah): "I ne vjenčavajte (izvjesne) idolopoklonice do (da) vjeruju (one)....". A rekao je Ibnu Abas: Što je povećao na četiri (žene u isti mah - dakle: ako bi oženio u isto vrijeme, odjednom više od četiri žene), pa ono (tj. pa to) je zabranjeno kao njegova majka, i njegova kćerka i njegova sestra (što su mu zabranjene). A rekao je nama Ahmed, sin Hanbela: Pričao nam je Jahja, sin Seida, od Sufjana: pričao mi je Habib od Seida, od Ibnu Abasa: Zabranilo se je (vama uzimati u brak) od (izvjesnoga, tj. vašega) porijekla sedam (vrsta žena) i od (vašega) tazbinstva sedam (vrsta žena). Zatim je čitao (pročitao ajet): "Zabranile su se na vas (tj. Zabranile su se vama) vaše majke....", ajet (taj je pročitao). A sastavio je Abdullah, sin Džafera, između kćerke Alije (Alijine) i žene Alije (tj. i Alijine žene koja mu nije rodila tu kćer). A rekao je Ibnu Sirin: Nema štete s njime (tj. Nema grijeha u takvom postupku: sastaviti nečiju bivšu ženu i njezinu pastorku). A mrzio je njega (taj postupak) Hasen (Hasani Basrija) jedanput, zatim je (i on) rekao: Nema štete s njim (u njemu). A sastavio je Hasen, sin Hasena sina Alije, između dvije kćeri strica u (jednoj) noći. A mrzio je njega (taj postupak) Džabir, sin Zejda, zbog (izvjesnoga) presijecanja (veza rodbinskih pošto to dovodi do svađanja stričevki u braku za jednim licem u isto vrijeme), a nije u njemu (tj. a nije u vezi njega - ovoga postupka došlo nikakvo) zabranjivanje zbog Njegovoga govora, uzvišen je: ".... a dozvolilo se je za vas (tj. vama sve ono) što je iza toga vama (tj. što vam je iza toga - dalje od toga zabranjenoga)....". A rekao je Ikrimete od Ibnu Abasa: Kada je bludničio (neki čovjek) sa sestrom svoje žene, nije se zabranila na njega (tj. njemu nije postala zabranjena) njegova žena. A predaje se (Prenosi se predaja, tj. Priča se) od Jahja-a Kindije, od Šabije i Ebu Džafera u (vezi onoga) ko se igra sa (izvjesnim) djetetom (muškim djetetom): Ako je uveo njega u njega (tj. Ako je dao

Page 56: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

unići svom spolnom udu, organu u dječaka - Ako je izvršio akt homoseksualnosti), pa neka se ne ženi nipošto njegovom majkom (tj. s majkom toga dječaka). A Jahja ovaj je nepoznat (nepoznata ličnost) i nije se slijedilo na njega (tj. i ne može se slijediti niti prihvatiti njemu ta predaja). A rekao je Ikrimete od Ibnu Abasa: Kada je bludničio s njom (punicom), neće se zabraniti (neće postati zabranjena) njemu njegova žena. (To neki pravnici objašnjavaju ovako: Zabranjena djela neće zabraniti dozvoljena djela. "El-haramu la juharrimul-halale.".) A spominje se od Ebu Nasra da je Ibnu Abas zabranio njega (odnos sa svojom ženom onome čovjeku koji je bludničio s punicom - ženinom majkom - a to znači da mu je prestao brak sa ženom. To je, dakle, predaja suprotna prethodnoj.). A Ebu Nasr ovaj je (takva ličnost da) se nije poznavalo njegovo slušanje od Ibnu Abasa. (To jest: Nije poznato da je on slušao Ibnu Abasa i da se je s njim sastajao.) A predaje se od Imrana, sina Husajna, i Džabira, sina Zejda, i Hasena i nekoga (od) stanovnika Iraka (ili: i nekih - od - stanovnika Iraka) rekao je (svaki od njih): Zabranjuje se njemu (dalji brak sa svojom ženom nakon bluda sa njezinom majkom). A rekao je Ebu Hurejrete: Neće se zabraniti do (da) dadne prilijepiti na Zemlju (tj. površinu Zemlje). Misli (Ebu Hurejrete sa tim izrazom da kaže: do da) spolno opći (s njom). A dozvoljavao je njega (nastavak braka sa ženom nakon bluda sa njezinom majkom) Ibnul-Musejjeb, i Urvete i Zuhrija. I rekao je Zuhrija: Rekao je Alija: Neće se zabraniti (Neće biti zabranjen dalji brak u takvom slučaju). A ovo je poslano (tj. poslana predaja, a to će reći: prekinuta predaja, predaja čiji je sened prekinut). (Napomena: Izraz u zagradi "(s njom)" odnosi se takođe na punicu.) GLAVA: ".... i (zabranile su vam se) vaše pastorke koje su u vašim skrbništvima od vaših žena koje su (te što) ste unišli s njima (u polne odnose)....". A rekao je Ibnu Abas: "Ed-duhulu", i "el-mesisu" i "el-limasu" - ono je "el-džimau": spolno općenje. (To jest: Izrazi ed-duhulu, i el-mesisu i el-limasu znače što i el-džimau, a taj izraz el-džimau je polno, spolno općenje, odnos, čin. A doslovno ti izrazi znače: ed-duhulu - ulaženje, el-mesisu - doticanje, el-limasu - međusobno doticanje, el-džimau - međusobno sastajanje, sakupljanje.) I (GLAVA onoga) ko je rekao: Kćeri njezinoga (ženinoga) djeteta (od bivšega muža) su od njegovih kćeri u (tom) zabranjivanju (tj. one su kao i njegove kćeri u pogledu zabrane stupanja u brak s njima) zbog govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, Umu Habibi: "Ne izlažite (Ne ponuđavajte, Ne nudite) ne mene (meni) vaše kćeri, a niti vaše sestre." A takođe su (u tom pogledu zabranjene) žene djeteta (izvijesnih) sinova, (jer) su one (na istom stupnju kao i) žene (izvjesnih) sinova. I da li se naziva (izvjesnom) pastorkom iako nije bila (tj. iako ne bude) u njegovom skrbništvu? A dao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) pastorku svoju (jednom čovjeku) ko (tj. koji je primio na sebe da)

Page 57: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

izdržava nju (da se brine o njoj). A imenovao (nazvao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sina svoje kćeri sinom (svojim, jer je to običaj u Arapa da unuka nazivaju sinom). (Na osnovu toga se i izvelo gornje pravilo da su ne samo žene sinova, ako ostanu udove, udovice ili pušćenice, zabranjene da se uzimaju u brak, nego i žene od unuka i svojih i unuka ženinih, jer se i unuci smatraju neprekidna silazna loza roda i srodstva.) PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Hišam od svoga oca, od Zejnebe, od Umu Habibe rekla je: Rekla sam: "O poslaniče Allaha! Da li je za tebe (tj. Da li ti imaš potrebu) u kćeri Ebu Sufjana?" Rekao je: "Pa činim (tj. Pa učiniću). Šta je to (tj. O kakvoj se potrebi radi)?" Rekla sam: "Vjenčavaš (tj. Da vjenčaš nju sebi)." Rekao je: "Zar (ti to) voliš?" Rekla sam: "Nisam za tebe sa osamljenicom (tj. Ja nisam tebi osamljenica - bez inoće). A najdraži ko se je (ko bi se) pridružio (tj. ko će se pridružiti) meni u tebi (ko će imati u tebi udio sa mnom zajedno), (to) je moja sestra (bila bi to moja sestra)." Rekao je: "Zaista ona neće biti (tj. nije) dozvoljena meni." Rekla sam: "Doprlo je meni (Čula sam) da ti prosiš." Rekao je: "Kćer Umu Seleme?" Rekla sam: "Da." Rekao je: "Da (ona i) nije bila moja pastorka, ne bi bila dozvoljena meni. Dojila je mene i njezinoga oca Suvejbeta (Suvejba). Pa ne izlažite (tj. ne ponuđavajte) meni vaše kćeri, a ni vaše sestre." A rekao je Lejs: Pričao nam je Hišam: Durreta, kći Ebu Selemeta (bila je ta na koju je mislila Umu Habiba da je nju bio prosio Muhamed a.s., a nije Zejneba kako neki tvrde). GLAVA: ".... i (zabranjuje vas se) da sakupite (tj. da sastavite zajedno) između (izvjesne) dvije sestre, osim (onoga) što je već prošlo (što je bilo u prošlosti)....". PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba da je Urvete, sin Zubejra, izvijestio njega da je Zejneba, kći Ebu Selemeta, izvijestila njega da je Umu Habiba rekla: Rekla sam: "O poslaniče Allaha! Vjenčaj (sebi) moju sestru, kćer Ebu Sufjana!" Rekao je: "A (zar ti to) voliš?" Rekla sam: "Da. Nisam za tebe sa osamljenicom (Nisam ti osamljenica). A najmiliji (najdraži) ko se je udružio (tj. ko će se udružiti sa) mnom u (jednom) dobru, (to) je moja sestra." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ta ti neće biti (tj. nije) dozvoljena meni." Rekla sam: "O poslaniče Allaha! Pa tako mi Allaha zaista mi zaista pričamo da ti hoćeš da vjenčaš (sebi) Durretu (Durru), kćer Ebu Selemeta." Rekao je: "Kćer Umu Seleme?" Pa sam rekla: "Da." Rekao je: "Pa tako mi Allaha nije bila (tj. i da nije ona) u mome skrbništvu, ne bi bila dozvoljena meni. Zaista ona je zaista kći moga brata od (izvjesnoga) dojenja (tj. moga brata po mlijeku). Dojila je mene i Ebu Selemeta (žena po imenu) Suvejbeta. Pa ne izlažite (ne ponuđavajte, ne nudite) meni vaše kćeri, a niti vaše sestre." GLAVA: Neće se vjenčavati (izvjesna) žena na svoju tetku (po ocu, a ni po majci, materi).

Page 58: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Asim od Šabije, čuo je Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (to) da se vjenča (da se dadne vjenčati, udati izvjesna) žena (pošavši ona) na svoju tetku (po ocu), ili na svoju tetku (po materi, majci). (Tetka po ocu je očeva sestra, a tetka po majci je materina sestra.) A rekao je Davud i Ibnu Avn od Šabije, od Ebu Hurejreta. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neće se sakupiti (sastaviti, spojiti) između (izvjesne) žene i njezine tetke (po ocu), a niti između (izvjesne) žene i njezine tetke (po majci)." PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah rekao je: izvijestio me je Junus od Zuhrije rekao je: pričao mi je Kabisate, sin Zuejba (možda Zurejba - ovdje je ispušteno slovo), da je on čuo Ebu Hurejreta (da) govori: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se vjenčava (izvjesna) žena na njezinu (tj. na svoju) tetku (po ocu), i (izvjesna) žena i njezina tetka (po majci). Pa mislimo (to kaže Zuhrija) tetku njezinoga oca u tom (izvjesnom) stupnju (stepenu zabranjenosti), jer zaista je Urvete pričao meni od Aiše rekla je: Zabranjujte od (izvjesnoga) dojenja što je zabranjeno od (izvjesnoga) porijekla (srodstva). GLAVA (izvjesne) trampe (zamjene, razmjene, tj. ženidbe zamjenom ženska za žensko da bi se izbjeglo davanje vjenčanoga dara). (To je stručno značenje riječi "eš-šigaru", a doslovno ta riječ ima dva osnovna značenja: 1. ispražnjivanje, ostajanje bez nečega, 2. dizanje nogu, dizanje noge od strane psa kada hoće da se mokri.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (način ženidbe zvani) "eš-šigar" (trampu, zamjenu).

Page 59: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

A "eš-šigar" je (kaže Malik) da vjenča (izvjesni) čovjek svoju kćer (drugome čovjeku) na (taj način, tj. uz uvjet, uz uslov) da vjenča njemu (taj) drugi svoju kćer (tako da) nije između njih dvojice (nikakav) vjenčani dar (obavezno dati). GLAVA: Da li je za (izvjesnu) ženu da (ona) pokloni svoju osobu (tj. sebe i) za jednoga (tj. i za koga)? PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Selama, pričao nam je Ibnu Fudajl, pričao nam je Hišam od svoga oca rekao je: Bila je Havleta (Havla), kći Hakima, od (onih žena) koje su poklanjale svoju osobu (sebe) za Vjerovijesnika (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekla Aiša: "Zar se ne stidi (izvjesna) žena da poklanja svoju osobu (sebe) za (izvjesnoga) čovjeka (izvjesnom čovjeku)?" Pa pošto je sišao (od Uzvišenoga Allaha ajet u kojem stoji): "Odstranjuješ koju hoćeš od njih....", rekla sam (kaže Aiša): "O poslaniče Allaha! Ne vidim (tj. Ne mislim, ne smatram drukčije) tvoga Gospodara osim (tako da) žuri u tvojoj želji (strasti da ti udovolji)." Predao je njega (navedeni hadis još i) Ebu Seid El-Mueddib, i Muhamed, sin Bišra, i Abdete (sva trojica) od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, povećava (tj. povećavajući i dodajući u pričanju) neki (od) njih na (pričanje) nekoga. GLAVA braka (izvjesnoga čovjeka) hodočasnički obučenoga (odjevenoga). PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete, izvijestio nas je Amr, pričao nam je Džabir, sin Zejda, rekao je: obavijestio nas je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Oženio se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a on je hodočasnički obučen (odjeven za hodočašće). GLAVA zabranjivanja (zabrane) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, brak (braka izvjesnoga) uživanja naposljetku. (Pod izrazom "brak uživanja" ili "brak naslade" misli se na privremeni brak koji se sklopi bez namjere da bi se stalno ostalo u tom braku, i koji se sklopi samo radi naslade kraće vrijeme, čak nekada samo tri dana. Takav brak je bio u početku Islama dozvoljen, pa je zabranjen, pa je ponovno bio dozvoljen, i onda je konačno zabranjen.) PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Ibnu Ujejnete da je on čuo Zuhriju (da) govori: izvijestio me je Hasen, sin Muhameda sina Alije, i njegov brat Abdullah

Page 60: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

od oca njih dvojice (tj. izvijestila su me njih dvojica od svoga oca) da je Alija, bio zadovoljan Allah od njega, rekao Ibnu Abasu: "Zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio (izvjesno) uživanje (tj. brak uživanja, naslade) i (jedenje) mesa pitomih (domaćih) magaraca (u) vrijeme Hajbera (tj. u vrijeme borbenoga pohoda na Hajber sjeverno od Medine)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Ebu Džemreta rekao je: čuo sam Ibnu Abasa (da) se je pitao (da je upitan) o uživanju (izvjesnih) žena (bez trajnoga braka), pa je dopuštao (to). Pa je rekao njemu (jedan rob) slobodnjak njegov: "To je samo u (izvjesnom) žestokom (teškom) stanju, a u (tim) ženama je malobrojnost, ili slično njemu (tome stanju)." Pa je rekao Ibnu Abas: "Da." PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Sufjan, rekao je Amr od Hasena, sina Muhameda, od Džabira, sina Abdullaha, i Selemeta, sina Ekve'a, rekla su njih dvojica: Bili smo u (jednoj) vojsci, pa je došao nama poslanik (izaslanik) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao (taj Muhamedov a.s. poslanik, kurir, izaslanik): "Zaista ono već se je dozvolilo vama da uživate (da se naslađujete, tj. da se poslužite brakom uživanja - privremenim brakom), pa uživajte se (naslađujte se tim brakom)." A rekao je Ibnu Ebu Zib (Zi'b): pričao mi je Ijas, sin Selemeta sina Ekve'a, od svoga oca, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Koji god čovjek i žena su se složili (tj. Koji god čovjek i žena se slože međusobno, pristanu međusobno), pa druženje što je između njih dvoga (što je između njih dvoje) je tri noći (tj. tri dana). Pa ako su željeli (tj. ako žele) njih dvoje da međusobno povećaju njih dvoje (tj. da produže, neka produže druženje), ili (da) se međusobno ostave (napuste), (neka) se ostave međusobno njih dvoje." Pa ne znam da li je (to jedna) stvar bila za nas naročito (posebno), ili je za (te) ljude općenito. Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): A objasnio je njega (tj. taj takav brak) Alija od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on dokinut (ukinut). GLAVA izlaganja (ponuđavanja izvjesne) žene svoju osobu (svoje osobe, sebe) na (izvjesnoga) dobroga čovjeka (ka dobrome čovjeku). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Merhum rekao je: čuo sam Sabita Bunaniju rekao je: bio sam kod Enesa, a kod njega je (jedna) kći njegova. Rekao je Enes:

Page 61: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Došla je (jedna) žena ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i) izlaže (ponuđava ona) njemu svoju osobu (sebe). Rekla je: "O poslaniče Allaha! Da li je za tebe sa mnom potreba?" Pa je rekla kći Enesa: "Kako li je malen njezin stid (Kako li je malo stidljiva)! Jao nevaljaštine! Jao nevaljaštine!" Rekao je: "Ona je bolja od tebe. Željela (Voljela) je Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izložila (ponudila) njemu svoju osobu (sebe)." PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Ebu Gassan rekao je: pričao mi je Ebu Hazim od Sehla, sina Sada, da je (jedna) žena izložila (ponudila) svoju osobu na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao njemu (jedan) čovjek: "O poslaniče Allaha! Vjenčaj meni nju." Pa je rekao: "Šta je kod tebe (tj. Šta imaš ti da dadneš vjenčanoga dara)?" Rekao je: "Nemam kod mene (ni jedna) stvar (ništa)." Rekao je: "Idi (Odi), pa sebi potraži, i da (bi to bilo, tj. makar to bio jedan) prsten od željeza." Pa je otišao, zatim se vratio pa je rekao: "Ne, tako mi Allaha nisam našao (ni jednu) stvar (ništa), i ni prsten od željeza, a ali (tj nego) ovo je moj zastirač (moja donja odjeća), i za nju je njegova polovina (tj. i njoj dajem polovinu, pola svoga zastirača)." Rekao je Sehl: A nije za (tj. u) njega ogrtač (nikakav postojao, tj. nije on imao nikakve gornje odjeće, kaputa). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "A šta (da) napraviš sa tvojim (sa svojim) zastiračem? Ako obučeš (doslovno: Ako si obukao ti) njega, nije bilo (tj. neće biti) na njoj od stvari (nikakve, tj. neće biti na njoj ništa). A ako je obukla (ako obuče ona) njega (ako bi ga obukla ona), nije bilo (neće biti) na tebi od njega (ni jedna) stvar (ništa)." Pa je sjeo (taj) čovjek. Te kada se oduljilo njegovo sjedenje, ustao je. Pa je vidio njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pozvao njega. Ili se je pozvao njemu. Pa je rekao njemu: "Šta je to sa tobom od Kur'ana?" Pa je rekao njemu: "Sa mnom je sura kao ta i sura kao ta (tj. sura ta i sura ta rekavši on to) za sure (neke koje on) broji njih (tj. nabrajajući ih)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Dajemo u posjed tebi nju sa (onim, tj. zbog onoga) što je sa tobom od Kur'ana." GLAVA izlaganja (ponuđavanja izvjesnoga) čovjeka svoju kćer (svoje kćeri) ili svoju sestru (svoje sestre) na pripadnike (izvjesnoga) dobra (tj. ponuđavanje svoje kćeri, ćeri, kćerke ili sestre k dobrim ljudima). PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, od Saliha, sina Kejsana, od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Salim, sin Abdullaha, da je on čuo Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) priča da je Umer, sin Hataba, kada je obudovila Hafsa, kći Umera, (ostavši ona udova, udovica) od Hunejsa, sina

Page 62: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Huzafeta, Sehmije - a bio je (on jedan) od drugova poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je preminuo u Medni - pa je rekao Umer, sin Hataba: Došao sam Usmanu, sinu Afana, pa sam izložio (ponudio) njemu Hafsu. Pa je rekao: "Pogledaću o svojoj stvari (toj, tj. Vidjeću, promisliću)." Pa sam ostao (nekoliko) noći (tj. dana čekajući šta će on riješiti). Zatim je susreo (sreo) mene pa je rekao: "Već se je pokazalo meni da se neću ženiti (u) ovaj moj dan." Rekao je Umer: Pa sam susreo Ebu Bekra Siddika pa sam rekao: "Ako si htio (tj. Ako ti hoćeš), vjenčao sam (tj. vjenčaću) ti Hafsu, kćer Umera." Pa je šutio Ebu Bekr, pa nije odvratio (nije odgovorio) k meni (ni jednu) stvar (ništa). I bio sam srditiji (ljući) na njega od mene na Usmana (tj. nego na Usmana). Pa sam ostao (nekoliko) noći. Zatim je zaprosio nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam vjenčao nju njemu. Pa je susreo mene Ebu Bekr pa je rekao: "Možda ti (da) si se rasrdio na mene kada si izložio na mene (tj. ponudio meni) Hafsu, pa nisam odvratio k tebi (ni jednu) stvar (ništa)." Rekao je Umer: Rekao sam: "Da." Rekao je Ebu Bekr: "Pa zaista ono nije spriječilo mene da odvratim k tebi u (onome, tj. u vezi onoga) što si izložio na mene (što si nudio meni - nije me spriječilo ništa drugo) osim (to) da sam ja (već) bio znao da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, već spominjao nju, pa nisam htio zbog (toga ništa reći da) proširim (da ne proširim, tj. da otkrijem, da ne bi otkrio na taj način) tajnu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A da je ostavio nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaista primio sam (tj. primio bih ja) nju." PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, od Irakja, sina Malika, da je Zejneba, kći Ebu Selemeta, izvijestila njega da je Umu Habiba rekla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista mi smo već pričali da si ti vjenčavač Durrete (Durre), kćeri Ebu Selemeta." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar na Umu Selemu? Da nisam (bio) vjenčao Umu Selemu, nije (tj. ne bi bila Durreta) dozvoljena meni. Zaista njezin otac je moj brat od (izvjesnoga) dojenja (moj brat po dojenju, moj brat po mlijeku)." GLAVA govora Allaha, moćan je i veličajan: "A nema grijeha na vas u (onome) što ste nagovještavali s njim od prosidbe (izvjesnih) žena, ili ste sakrivali u vašim dušama (u svojim mislima želju za prosidbom), znao je Allah....", ajeta (taj vidi) do Njegovoga govora, ".... veliki opraštač, blagi.". ".... eknentum....", je: "admertum" (zatajivati, tajiti u srcu). I svaka stvar (što) si čuvao nju i tajio si nju, pa ona je (tj. ona se naziva izrazom) "meknun". A rekao je meni Talk, sin Gannama: pričao nam je Zaidete od Mansura, od Mudžahida, od Ibnu Abasa (o značenju riječi u navedenom ajetu) ".... u (onome) što ste nagovještavali s njim od prosidbe (izvjesnih) žena....", (to znači da čovjek neki) govori (ovako nekoj ženi): Zaista ja hoću (izvjesnu) ženidbu, i zaista bih volio da se ono olakša meni (jedna) dobra žena. A rekao je Kasim (to znači da čovjek ovako) govori: Zaista ti si meni plemenita! I: Zaista ja sam u tebe zaista željan (tj. zaljubljen)! I: Zaista Allah je zaista tjerač k tebi (jedno) dobro! Ili slično ovome (da joj rekne). A rekao je Ata': Nagovještavaće, a neće izričito izjaviti (da je prosi dok joj ne istekne rok koji ona treba da čeka poslije smrti bivšega muža), govoriće: Zaista je za mene potreba (tj. Ja imam jednu potrebu)! I: Budi obradovana! I: Ti si, sa hvalom Allahu, prolazeća (tj. možeš proći dobro, možeš se potrošiti)! A govori ona (tj. A ona će da odgovori): Već čujem šta govoriš. A neću obećavati (ni jednu) stvar (ništa), a neće

Page 63: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

međusobno obećavati (ni) njezin zaštitnik (zakonski zastupnik nikome ništa) bez njezinoga znanja. (To jest: Ona neće nikome ništa obećavati ni u kojem slučaju, a ni njezin zakonski zastupnik bez njezinog znanja.) A ako je (ona) međusobno obećala (jednome) čovjeku u svome broju (tj. u svome roku koji ona mora da čeka, da sačeka), zatim je vjenčao (zatim vjenča taj čovjek) nju poslije, nije se rastavljalo (tj. neće se rastavljati) između njih dvoje. A rekao je Hasen (o značenju riječi u ajetu): ".... ne obećavajte međusobno (vi) njima (ženama nikakve) tajne....", (da to znači: ne obećavajte im izvjesni) blud (preljub). A spominje se od Ibnu Abasa: "..... (izvjesna) knjiga svoj rok.....", (da to znači: da) se ispuni (izvrši, svrši izvjestan) broj (koji žena treba da sačeka). GLAVA (izvjesnoga) gledanja ka (izvjesnoj) ženi prije vjenčavanja (njezinoga). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Vidio sam te u (izvjesnom) snu (tj. Sanjao sam te i u snu sam te vidio), (i) dolazi s tobom (dovodi te izvjesni) anđeo u (jednom otcijepljenom platnenom) komadu od svile, pa je rekao meni: "Ovo je tvoja žena." Pa sam otkrio od tvoga lica (izvjesnu) odjeću, pa kada li si ti ona! Pa sam rekao: "Ako je bilo ovo od (sudbine) kod Allaha, izvršiće njega (tj. neka ga izvrši, tj. neka to i bude tako)." PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Jakub od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sada, da je (jedna) žena došla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Došla sam zato (da) poklonim tebi moju (svoju) osobu (sebe)." Pa je gledao k njoj poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je dao penjati (podizati svoj) pogled k njoj i upravljao (tj. i spuštao je) njega, zatim je pognuo (oborio) svoju glavu. Pa pošto je vidjela (ta) žena da on nije sudio o njoj (ni jednu) stvar, sjela je. Pa je ustao (jedan) čovjek od njegovih drugova pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Ako nije bila tebi s njoj, s njom (za njom nikakva, ikakva) potreba, pa vjenčaj meni nju." Pa je rekao: "A da li je kod tebe od stvari (tj. imaš li išta)?" Rekao je: "Ne, tako mi Allaha, o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Idi (Odi) ka svojoj porodici, pa pogledaj da li nalaziš (da li ćeš naći neku, kakvu) stvar (išta)?" Pa je otišao, zatim se je vratio pa je rekao: "Ne, tako mi Allaha, o poslaniče Allaha, nisam našao (ni jedne) stvari." Rekao je: "Pogledaj, i da (bude makar jedan) prsten od željeza (ako nema ništa vrijednije)." Pa je otišao, zatim se vratio pa je rekao: "Ne, tako mi Allaha, o poslaniče Allaha, i ni (jedan) prsten od željeza, ali ovo je moj zastirač (imam ovaj zastirač) - rekao je Sehl: Nije za njega (u njega postojao uopće) ogrtač (tj. nije imao gornji dio-ogrtač, već je imao samo donji dio, a to je taj zastirač). - pa za nju je polovina njega (pola, polovina zastirača)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

Page 64: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Šta (da ti) napraviš sa svojim zastiračem? Ako is (Ako bi) obukao njega (ti), nije bila (ne bi bila) na njoj od njega (ni jedna) stvar (tj. ništa). A ako je (A ako bi) obukla (ona) njega, nije bila (ne bi bila) na tebi (ni jedna) stvar (tj. ništa)." Pa je sjeo (taj) čovjek, čak se je oduljilo (dugo je potrajalo) njegovo sjedenje (dugo je tu sjedio). Zatim je ustao. Pa je vidio (opazio) njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, okretačem leđa (tj. kako je on okrenuo leđa odlazeći), pa je zapovjedio za njega, pa se je (on) pozvao. Pa pošto je došao, rekao je: "Šta je to sa tobom od Kur'ana?" Rekao je: "Sa mnom je sura tako (tj. sura ta), i sura tako (i sura ta) i sura tako (i sura ta), brojio je njih." Rekao je: "Da li čitaš njih od leđa svoga srca (tj. napamet)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Idi (Odlazi sa ispunjenom željom), pa već sam dao posjedovati tebi nju sa (onim) što je sa tobom od Kur'ana." GLAVA (onoga) ko je rekao: Nema (sklapanja, zaključivanja) braka (drukčije) osim sa zaštitnikom (sa zakonskim zastupnikom)!, (a to je tako) zbog Njegovoga govora, uzvišen je: ".... pa ne sprječavajte (vi, o zakonski zastupnici,) njih žene....", pa je unišla (ušla) u njega (u to, tj. ubraja se u to) udovica, a također (i ta) djevojka. I rekao je: "I ne dajite u brak (ne vjenčavajte svojih ženskih osoba tim) idolopoklonicima (drukčije) do (da) vjeruju (do da postanu vjernici)....". I rekao je: "I dajite u brak (vjenčavajte tim licima) obudovljenima od vas (vjenčavajte im svoje ženske osobe)....". (Pošto je glagol u svim navedenim ajetima upotrebljen u zapovjednom načinu za množinu muškoga roda, to se i tumači da svaka muslimanka, bila djevojka ili ponovna udavača, treba imati pristanak svoga najbližega živoga rođaka kao zakonskoga zastupnika da bi ona mogla stupiti u brak sa nekim čovjekom muslimanom koji je prosi.) PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, pričao nam je Ibnu Vehb od Junusa, pričao nam je Ahmed, sin Saliha, pričao nam je Anbesete, pričao nam je Junus od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, da je Aiša, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila njega da je (taj) brak u predislamlju bio na vrste (na četiri načina zaključivan i sklapan). Pa (jedan) brak od njih je (bio kao što je) brak (tih) ljudi danas. Prosi (izvjesni) čovjek ka (izvjesnom) čovjeku (obraćajući se za) njegovu štićenicu, ili njegovu kćer, pa dadne vjenčani dar njoj, zatim vjenča nju. I drugi brak (ovakav): Bio je (izvjesni) čovjek (običaja da) govori svojoj ženi kada se je očistila od svoje mjesečnice (menstruacije): pošalji (poruku, zahtjev) ka omsici (ka iksu, ka tom-i-tom), pa traži spolni odnos od njega (tj. traži da s tobom izvrši spolni snošaj, polni akt). I odstrani se nje (poslije spolnoga snošaja sa tim omsicom - odstrani se nje) njezin muž nikada (tj. nikako) dok se je razjasnilo njezino nošenje (tj. njezina trudnoća, oplođenje) od toga čovjeka koji (je taj što je ona bila upućena k njemu da) traži spolni snošaj od njega. Pa kada se razjasnilo njezino nošenje (oplođenje), pogodio bi je njezin muž kada je volio (tj. vršio bi opet s njom spolni snošaj). A čini (činio je) to samo (zbog) želje za uglednosti (svoga) djeteta (tj. da bi na taj način oplemenio svoje potomstvo). Pa je bio ovaj brak (nazivan) "nikahul-istibda'i": brak spolnoga snošaja.

Page 65: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

I drugi brak (u stvari, treća vrsta braka sastojala se u tom da) se sakupi (izvjesna) skupina što je ispod deset (osoba, ljudi), pa ulaze (pa su ulazili izvjesnoj) ženi, svaki (od) njih pogodi nju (tj. izvrši spolni snošaj s njom). Pa kada je (kada bi) zanijela (ona), i smetnula je (porodila se je, i porodi se), i prošle su (nekolike) noći poslije (što je bio slučaj) da smetne (porodi ona) svoj teret, poslala bi (ona poruku) k njima (da dođu). Pa nije mogao (ni jedan) čovjek od njih da se sustegne (da postupi drukčije) do (da) se sakupe (oni) kod nje. Rekne (onda ona) njima: "Već ste upoznali (tj. Već znate postupak) koji je bio od vašega posla (sa mnom), a već sam rodila, pa on (tj. ovaj rođeni dječak) je tvoj sin, o omsica (o ti)." Imenuje (ta žena pri tom između njih onoga) koga je željela (htjela) sa njegovim imenom. Pa se priključi s njim (tj. njemu) njezino dijete, (i) neće moći (tj. ne može) da se sustegne s njim (tj. ne može da se otrese i da se odrekne njega - toga djeteta taj) čovjek (nikako). I brak četvrte (vrste je da) se sakupe (izvjesni) mnogi ljudi, pa (da) ulaze (izvjesnoj) ženi (doslovno: na izvjesnu ženu), (i) neće se sustegnuti (tj. ne susteže se ona) od (onoga) ko je dolazio njoj (tj. ne odbija ona da sa svakim vrši spolni snošaj ko je došao, ko bi došao da s njome izvrši spolni snošaj). A one (takve žene) su (izvjesne) nevaljalice (raspusnice, prostitutke, bludnice koje) su bile (običaja da) podignu na svoja vrata (neke) zastave (da one) budu (neki) znak. Pa ko je htio (od) njih, ulazio je njima (doslovno: ulazio je na njih). Pa kada je zanijela (postala trudna, noseća) jedna (od) njih, i spustila (smetnula, tj. i porodila) je svoj teret (svoje breme), skupili su se (skupili bi se oni) njoj, i pozvali su (pozvali bi oni izvjesne) gatare (vračare koji su po nekakvim tajnim tragovima, ili po promatranjima udova tijela određivali ko je otac djeteta). Zatim su priključivali njezino dijete sa (onim, tj. onome) koji (je taj što njega) vide (smatraju oni za dječijega oca). Pa se je (to dijete) prilijepilo s njim (tj. za njega) i zvalo se je njegov sin, (i) neće se spriječiti (tj. ne sprječava se - ne može se otresti taj čovjek) od toga. Pa pošto se poslao Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio, sa (Božijom) istinom, porušio je brak (toga) predislamlja, svaki (taj način od) njega, osim braka (tih) ljudi danas (koji je u praksi). PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Veki' od Hišama, od Ibnu Urveta, od njegovoga oca, od Aiše (o ajetu): ".... i što se čita vama (doslovno: na vas) u (Božijoj) knjizi u (vezi sa) siroticama (od tih) žena koje (su u takvom stanju da) nećete dati (ne dajete) njima što se je propisalo za njih, a želite da vjenčate njih (za sebe)....", rekla je (Aiša): Ovo je (To je) o (izvjesnoj) sirotici koja bude kod (izvjesnoga) čovjeka, možda ona (da) bude njegova suvlasnica u njegovom imanju, i on je bliži s njom (ili: i on je preči s njom, preči za nju od nekoga drugoga), pa želi da vjenča nju (sebi), pa sprječava nju zbog njezinoga imanja, i neće (da) dadne vjenčati nju osim njega (tj. osim sebe nekome drugome - ne da joj se udati za drugoga zbog) odvratnosti (mržnje) da se udruži (tj. da postane kao suvlasnik) njemu (i) jedan (čovjek, tj. iko) u njezinome imanju (sa njim zajedno). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, izvijestio nas je Mamer, pričao nam je Zuhrija rekao je: izvijestio me je Salim da je Ibnu Umer izvijestio njega da je Umer (postupio ovako) kada je obudovala Hafsa, kći Umera, od (tj. poslije smrti) Ibnu Huzafeta Sehmije - a bio je (on) od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od stanovnika (tj. učesnika) Bedra, preminuo je u Medini - pa je rekao Umer:

Page 66: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Susreo sam Usmana, sina Affana, pa sam izložio (ponudio) njemu, pa sam rekao: "Ako si htio, dao sam vjenčati tebi Hafsu (Ako hoćeš vjenčaću ti Hafsu)." Pa je rekao: "Pogledaću (u (vezi te) svoje stvari." Pa sam ostao (nekoliko) noći. Zatim je susreo (sreo) mene pa je rekao: "Pokazalo se meni da se neću ženiti (u) ovaj svoj dan." Rekao je Umer: Pa sam susreo Ebu Bekra pa sam rekao: "Ako si htio, dao sam vjenčati (tj. daću vječati) tebi Hafsu." PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Umera, rekao je: pričao mi je moj otac rekao je: pričao mi je Ibrahim od Junusa, od Hasena rekao je (o ajetu) ".... pa ne sprječavajte njih (ženske osobe)....", rekao je: pričao mi je Makil, sin Jesara da je on (ovaj ajet) sišao o njemu (u vezi njega). Rekao je: "Vjenčao sam (jednu) svoju sestru (u brak) od (jednoga) čovjeka (tj. Vjenčao sam sestru za jednoga čovjeka), pa je (on) razvjenčao nju. Te kada se je završio (izvršio) njezin broj (tj. njezin određeni rok čekanja), došao je (da) prosi nju (on opet nanovo, ponovo). Pa sam rekao njemu: "Vjenčao sam tebi (nju), i prostro sam tebi (nju) i počastio sam te (njom), pa si razvjenčao nju, zatim si došao (da opet) prosiš nju. Ne, tako mi Allaha, neće se vratiti (ona) k tebi nikada." A bio je (taj) čovjek (takav da) nema štete s njime (tj. Bio je on dobar čovjek). A bila je (i ta žena takvoga raspoloženja da ona) hoće da se vrati ka njemu. Pa je spustio (objavio) Allah ovaj ajet: ".... pa ne sprječavajte njih....". Pa sam rekao: "Sada činim (tj. pristajem da se ona vrati k njemu), o poslaniče Allaha!" Pa je vjenčao nju njemu. GLAVA: Kada je bio (izvjesni) zaštitnik (tj. zakonski zastupnik), on (taj sami) prosac. A prosio je Mugirete, sin Šubeta, (jednu) ženu (što) je on najbliži (od svih) ljudi s njom (tj. on joj je bio najpreči), pa je zapovjedio (jednom) čovjeku pa je vjenčao njega. A rekao je Abdurahman, sin Avfa, Umu Hakimi, kćeri Kariza: "Da li činiš (tj. prepuštaš) svoju stvar k meni?" Rekla je: "Da." Pa je rekao: "Već sam sebi vjenčao tebe." A rekao je Ata': "Neka zasvjedoči (određeni broj svjedoka) da sam ja već vjenčao tebe (sebi)." Ili neka zapovjedi (nekom) čovjeku iz njezinoga plemena (njezine družine, družbe da ga on vjenča s njom). A rekao je Sehl: Rekla je (jedna) žena Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Poklanjam tebi moju osobu (svoju osobu, tj. sebe)." Pa je rekao (jedan) čovjek: "O poslaniče Allaha! Ako nije bilo za tebe sa njom (nikakva) potreba, pa vjenčaj meni nju (ili drugim riječima: Ako je ti nećeš za sebe, vjenčaj je za mene)!" PRIČAO NAM JE Ibnu Selam, izvijestio nas je Ebu Muavijete, pričao nam je Hišam od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, o Njegovom govoru: "I traže rješenje (od) tebe o (izvjesnim) ženama, reci: Allah daje rješenje vama o njima....", (i tako) do kraja (toga) ajeta, rekla je (Aiša): Ona (tj. To) je (izvjesna) sirotica (koja) bude u skrbništvu (izvjesnoga) čovjeka (koja) se je već udružila (s) njim u njegovom imanju, pa želi od nje (da bude daleko) da vjenča sebi nju, a mrzi da vjenča nju (nekome drugome) osim sebe pa (da onaj) uniđe njemu u njegovo imanje, pa (zbog toga tutor, zakonski zastupnik) zadržava nju (od udaje). Pa je zabranio njima (zakonskim zastupnicima) Allah to (da čine oni).

Page 67: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Mikdama, pričao nam je Fudajl, sin Sulejmana, pričao nam je Ebu Hazim, pričao nam je Sehl, sin Sada, rekao je: Bili smo kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, sjedači (tj. sjedeći mi, sjedili smo kod njega). Pa je došla njemu (jedna) žena izlaže (tj. nudeći ona) svoju osobu njemu. Pa je spuštao u (tj. po) njoj (svoj) pogled i podizao je njega, pa nije htio nje. Pa je rekao (jedan) čovjek od njegovih drugova: "Vjenčaj meni nju, o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Je li kod tebe od (ikakve) stvari (išta - Imaš li išta)?" Rekao je: "Nema kod mene od stvari (nikakve, tj. Nemam ništa)." Rekao je: "I ni prstena od željeza?" Rekao je: "I ni prstena (od željeza), ali (ću da) raspolovim ovaj svoj ogrtač, pa (ću da) dadnem njoj (njegovu) polovinu, a uzeću (sebi njegovu) polovinu." Rekao je: "Ne. Da li je sa tobom od Kur'ana (ikakva) stvar (išta)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Odi (Idi), pa već sam vjenčao tebi nju sa (onim, tj. zbog onoga) što je sa tobom od Kur'ana." GLAVA davanja vjenčanja (izvjesnoga) čovjeka svojoj malodobnoj djeci (ili: GLAVA vjenčavanja čovjeka svoju malodobnu djecu sa nekim, za nekoga - svoje malodobne djece za nekoga) zbog Njegovoga govora, uzvišen je: ".... i (one) koje (još) nisu imale mjesečnice (menstruacije, periode)....". Pa je učinio (odredio) njezin broj (dana iščekivanja) tri mjeseca prije (njihovoga) postajanja punoljetnima (zrelima, tj. prije dospijevanja u punodobnost, zrelost). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sebi vjenčao nju, a ona je kći šest godina (tj. a ona ima svega šest godina; a ona je imala svega šest godina). A uvela se na njega (njemu), a ona je kći devet (a ona je imala devet godina). I ostala je kod njega devet (godina). GLAVA vjenčavanja (izvjesnoga) oca svoju kćer (svoje kćeri) od (izvjesnoga) vođe (tj. ka vođi, za vođu, za vrhovnoga rukovodioca). A rekao je Umer: Prosio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obrativši se on) k meni, Hafsu, pa sam dao vjenčati njemu (nju). PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Vuhejb od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, od Aiše da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sebi vjenčao nju, a ona je kći šest godina. A sagradio je s njom (brak, tj. počeo je s njom bračni život), a ona je kći devet godina. Rekao je Hišam: I obavijestio sam se da je ona bila kod njega devet godina. GLAVA: Vladar je zaštitnik (tj. zakonski zastupnik u braku svake ženske) zbog govora (doslovno: sa govorom, prema govoru) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Vjenčali smo tebi nju sa (onim) što je sa tobom od Kur'ana.".

Page 68: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sada, rekao je: Došla je (jedna) žena ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "Zaista ja sam poklonila od svoje osobe (Poklanjam sebe tebi)." Pa je stajala dugo. Pa je rekao (jedan) čovjek: "Vjenčaj meni nju, ako nije bila za tebe s njom (nikakva) potreba (ako je ti nećeš)." Rekao je: "Da li je kod tebe (išta) od (kakve) stvari (da) njoj dadneš vjenčani dar?" Rekao je: "Nije kod mene osim moga zastirača (Nemam ništa osim svoga zastirača)." Pa je rekao: "Ako si darovao njoj njega, sjedio si (tj. sjedićeš tako da) nema zastirača za tebe, pa traži sebi (neku) stvar (tj. nešto)." Pa je rekao: "Ne nalazim (nikakvu) stvar." Pa je rekao: "Traži sebi, i da (bi to bio makar jedan) prsten od željeza." Pa nije (ni to) našao. Pa je rekao: "Da li je sa tobom od Kur'ana (ikakva) stvar?" Rekao je: "Da. Sura tako i sura tako (tj. sura ta i sura ta)." Za (neke) sure (što) je imenovao njih (tvrdio je da ih ima i da ih zna). Pa je rekao: "Vjenčali smo tebi nju sa (onim, zbog onoga) što je sa tobom od Kur'ana." GLAVA: Neće dati vjenčati (izvjesni) otac i (niko drugi) osim njega (izvjesnu) djevojku i (izvjesnu) udovicu (nikako drukčije) osim sa njezinim zadovoljstvom (tj. sa njezinim pristankom). PRIČAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, pričao nam je Hišam od Jahja-a, od Ebu Selemeta da je Ebu Hurejrete pričao njima da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neće se vjenčati (izvjesna) udovica do (da) se zdogovara (savjetuje) s njom. A neće se vjenčati (izvjesna) djevojka do (da) se traži dozvola od nje." Rekli su: "O poslaniče Allaha! A kako je (kakva je) njezina dozvola?" Rekao je: "Da šuti (ona)." (To znači: Ako se predloži djevojci da se uda, vjenča za izvjesno lice, pa ona na to šuti, neće da odbije to jasnom izjavom - to onda znači da je dala pristanak i dozvolu da se vjenča za to lice.) PRIČAO NAM JE Amr, sin Rebi'a sina Tarika, izvijestio nas je Lejs od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ebu Amra, slobodnjaka Aiše, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla: "O poslaniče Allaha! Zaista (izvjesna) djevojka stidi se (da dadne dozvolu)." Rekao je: "Njezino zadovoljstvo (pristanak) je njezina šutnja." GLAVA: Kada je vjenčao svoju kćer (neko nekome), a ona je mrziteljica (tj. a ona mrzi, ne odobrava to vjenčanje), pa njegovo vjenčanje (njegov brak) je vraćen (tj. poništen, on ne vrijedi, ne važi). PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Abdurahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Abdurahmana i Mudžemmi'a, dvojice sinova Jezida, sina Džarijeta, od Hanse, kćeri Hizama, Ensarijske (Ensarijke) da je njezin otac vjenčao nju (za nekoga čovjeka), a ona je (bila) udovica, pa je mrzila (ona) to, pa je došla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (pa se je k njemu požalila) pa je vratio njegov brak (tj. pa je on poništio vjenčanje njezinoga oca koji je bio nju vjenčao za nekoga čovjeka).

Page 69: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Jezid, izvijestio nas je Jahja da je Kasim, sin Muhameda, pričao njemu da su Abdurahman, sin Jezida, i Mudžemmi', sin Jezida, pričala njih dvojica njemu da je (jedan) čovjek (što) se zove Hizam dao vjenčati (nekome čovjeku jednu) kćer svoju..... (i dalje) slično njemu (tj. prethodnom, navedenom hadisu). GLAVA vjenčavanja (izvjesne) sirotice zbog Njegovoga govora: "I ako ste se plašili da nećete biti pravedni u (izvjesnim) siroticama, pa vjenčavajte.....". I kada je rekao zaštitniku (zakonskome zastupniku neki prosac): Vjenčaj meni (tu žensku) omsicu (tu-i-tu)!, pa je ostao (tj. pričekao zastupnik jedan) čas, ili je rekao: Šta je sa tobom (tj. Šta imaš)?, pa je rekao (prosac): Sa mnom je tako i tako (to i to). Ili su ostala njih dvojica (kraće vrijeme u istom sijelu, sjednici čekajući), zatim je rekao (zastupnik proscu): Vjenčao sam tebi nju!, pa ono (tj. pa to) je dozvoljeno (tj. takav postupak je dozvoljen). O njemu je (pričao) Sehl od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije. A rekao je Lejs: Pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Urvete, sin Zubejra da je on pitao Aišu, bio zadovoljan Allah od nje, rekao je njoj: "O majko (O majčice)! (Šta znači, ili: O čemu je sišao ajet): "I ako ste se plašili da nećete biti pravedni u (tim) siroticama....", do ".... što su posjedovale vaše desnice....", (šta to znači)?" Rekla je Aiša: "O sine moje sestre! Ova sirotica bude u skrbništvu svoga zaštitnika (tj. zakonskoga zastupnika), pa želi (on) u njezinu ljepotu i njezino imanje (tj. zaljubi se u nju), a hoće da (sebi) okrnji od njezinoga vjenčanoga dara. Pa se njima zabranilo (zabranio) brak njihov (brak sa njima), osim da budu pravedni njima u upotpunjavanju (njihovoga) vjenčanoga dara, i zapovjedilo se njima za brak (sa onima) koje su osim njih od (tih) žena." Rekla je Aiša: "Tražili su rješenje (izvjesni) ljudi (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslije toga, pa je spustio Allah: "I traže rješenje (od) tebe o (izvjesnim) ženama....", do ".... a želite da vjenčate njih....". Pa je spustio Allah njima u ovom ajetu da (izvjesna) sirotica kada je bila posjednica imovine i ljepote, željeli su (oni) njezin brak, i njezino porijeklo i njezin vjenčani dar. A kada je bila nepoželjna u malenkosti (tj. zbog male svoje) imovine i ljepote, ostavljali su nju (siroticu takvu), i uzimali su (neku drugu) osim nje od (tih) žena." Rekla je: "Pa kao što ostavljaju nju kada žele od nje (da su daleko, tj. kada ne žele nju), pa nije za njih da vjenčavaju nju (ni onda) kada su željeli nju, osim da budu pravedni njoj i (da) dadnu njoj njezino najpotpunije pravo od (toga) vjenčanoga dara." GLAVA: Kada je rekao (izvjesni) prosac (izvjesnome) zaštitniku: Vjenčaj mi (neku ženu) omsicu (tu-i-tu)!, pa je rekao: Već sam vjenčao tebi za tako i tako!, bio je dozvoljen (taj) brak iako nije rekao (zaštitnik) mužu: Da li si bio (Da li si) zadovoljan? Ili: (Jesi li) primio (Da li si primio)? PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ebu Hazima, od Sehla, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedna) žena došla Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izložila (ponudila) njemu svoju osobu (sebe), pa je rekao:

Page 70: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Nije meni danas u (tim) ženama (ništa) od potrebe (Nemam za njima potrebu, potrebe)." Pa je rekao (jedan) čovjek: "O poslaniče Allaha! Vjenčaj meni nju." Rekao je: "Šta je kod tebe?" Rekao je: "Nije kod mene (ni jedna) stvar." Rekao je: "Daruj joj, i da prsten od željeza (bude, tj. pa makar željezni prsten)." Rekao je: "Nije kod mene (ni jedna) stvar (Nemam ništa)." Rekao je: "Pa šta je kod tebe od Kur'ana?" Rekao je: "Tako i tako (to i to)." Rekao je: "Pa već sam dao posjedovati tebi nju sa (onim) što je sa tobom od Kur'ana." GLAVA: Neće prositi (jedan musliman) na prosidbu svoga brata (muslimana) do (da ovaj) vjenča, ili (da) pusti (odustane). (To znači: Ako jedan musliman prosi neku žensku, drugi mu se ne treba nametati kao suparnik i konkurent.) PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, pričao nam je Ibnu Džurejdž rekao je: čuo sam Nafi'a (da) priča da Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, govoraše: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da prodaje neki (od) vas na prodaju nekoga. I neće prositi (I da ne prosi žensku za udaju izvjesni) čovjek na prosidbu svoga brata do (da) ostavi (dok ne ostavi, dok ne odustane taj) prosac (prosilac) prije njega, ili (da) dozvoli njemu (taj) prosac. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Džafera, sin Rebiata, od Aaredža rekao je: rekao je Ebu Hurejrete (i) prenosi (tj. prenoseći on) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Čuvajte se (izvjesnoga) mišljenja (tj. sumnjičenja), pa (jer) zaista (izvjesno) mišljenje je najlažljivije pričanje! I ne uhodite se (istraživanjem mana i nedostataka), i ne prisluškivajte se (da čujete razgovor nečiji), i ne mrzite se međusobno! I budite, o robovi Allaha, (kao dobra rođena) braća! I neće prositi (I neka ne prosi izvjesni) čovjek na prosidbu svoga brata do (da) vjenča, ili ostavi (tj. dok god njegov brat ne isprosi i ne vjenča, čekaće, ili dok ne odustane, čekaće)." GLAVA tumačenja (razjašnjenja) ostavljanja (odustajanja od izvjesne) prosidbe. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio me je Salim, sin Abdullaha da je on čuo Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) priča da je Umer, sin Hataba, (postupio ovako) kada je obudovala (kada je postala udovica) Hafsata (Hafsa). Rekao je Umer: Susreo sam Ebu Bekra pa sam rekao: "Ako si htio, da sam (tj. Ako hoćeš daću) vjenčati tebi Hafsu, kćer Umera." Pa sam ostao (tj. čekao sam nekoliko) noći (tj. dana). Zatim je zaprosio nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je susreo mene Ebu Bekr pa je rekao: "Zaista ono nije spriječilo mene da vratim (tj. da odgovorim) k tebi o (onome) što si izložio (ponudio meni - ništa drugo me nije spriječilo) osim (to) da sam ja već znao da je

Page 71: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, već spominjao nju, pa nisam bio zato (pa nisam htio da) proširim tajnu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A da je (on) ostavio nju, zaista bih primio (ja) nju." Slijedio je njega (Šuajba) Junus, i Musa, sin Ukbeta, i Ibnu Ebu Atik od Zuhrije. GLAVA (izvjesne) predike (propovjedi prilikom prosidbe, prošnje neke ženske). PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan, od Zejda, sina Eslema, rekao je: čuo sam Ibnu Umera (da) govori: Došla su (nekakva) dvojica ljudi od istoka (tj. od istočne strane od Medine), pa su njih dvojica predikovala (držala govore). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista od (izvjesne) jasnoće (riječitosti u govoru ima i takve koja) je opčinjavanje (čarolija, tj. kao neko opčinjavanje, magija, čini)." (Veli se da je Buharija ovdje uvrstio ovaj hadis zato da podsjeti na to da govor i predika, iako su uobičajeni i dozvoljeni prilikom prošnje-traženja, ne treba da izvrću istinu i da je prikažu lažno, i ne treba da obmanjuje niko nikoga u svome govoru i prediki.) GLAVA udaranja defa (otvorenoga bubnjića sa mjedenim kolutićima na okviru) u braku i gozbi (tj. u vrijeme sklapanja braka i bračne gozbe, pira). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Bišr, sin Mufaddala, pričao nam je Halid, sin Zekvana rekao je: rekla je Rubejjia, kći Muavviza, sina Afra-a: "Došao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je unišao kada se je sagradilo na meni (bračno življenje, tj. kada se moj ženik, muž sa mnom spratio, spario i unišao u polne odnose i snošaje), pa je sjeo (Muhamed a.s. za vrijeme pira, piranije, svadbenoga veselja) na moju postelju kao tvoje sjedenje od mene (tj. kao što ti sada sjediš kraj mene, uza me, uz mene). Pa su počele (neke) djevojke naše (da) udaraju u (izvjesni) def, i (da) oplakuju (ožaljavaju one onoga) ko se ubio (tj. ko je ubijen) od mojih očeva (na) dan Bedra, kadli je rekla (tj. kadli iznenada reče) jedna (od) njih: "I u nama (I među nama) je vjerovijesnik (koji) zna šta je u sutra (tj. šta će biti u sutrašnjem danu, sjutra)!" Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Pusti ovu (besjedu, tj. Pusti ti ovaj govor), i govori za (tj. o onome) koje si bila (ti običaja da) govoriš (tj. i ti pjevaj onako kao što si pjevala)." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "I dajite (tim) ženama njihove vjenčane darove poklanjanjem (na način poklona, darovanja)....", i (GLAVA) množine (tj. veličine toga) dara, i najnižega (onoga) što se dozvalja (dozvoljava) od (toga) dara, i Njegovoga govora, uzvišen je: ".... a dali ste jednoj (od) njih (jedan) kantar (tj. jedna vaga koliko može odjednom da vagne zlata ili slično), pa ne uzimajte od njega (nazad ni jednu) stvar (tj. ništa ne uzimajte od vjenčanoga

Page 72: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

dara ako dođe do razvoda)....", i (GLAVA) Njegovoga govora, veličajno je Njegovo spominjanje: ".... ili se (vi niste) zadužili njima (ženama, tj. niste im još bili odredili kao dužnost prema njima)....". A rekao je Sehl: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "I da (jedan) prsten od željeza (tj. makar željezni prsten da joj nađeš, dadneš)." PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Abdulaziza, sina Suhejba, od Enesa da je Abdurahman, sin Avfa se oženio (sa jednom) ženom na mjeri (jedne palmine) košpe. Pa je vidio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, veselost (izvjesne) svadbe, pa je pitao njega, pa je (on) rekao: "Oženio sam se (jednom) ženom na mjeri (jedne palmine) košpe (tj. davši joj ja vjenčanoga dara koliko jednu košpu, špicu)." A od Katadeta, od Enesa da je Abdurahman, sin Avfa oženio se (sa jednom) ženom na mjeri (jedne) košpe od zlata. GLAVA (izvjesnoga) vjenčavanja na Kur'anu (tj. zbog Kur'ana) i bez vjenčanoga dara. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan: čuo sam Ebu Hazima (da) govori: čuo sam Sehla, sina Sada, Saidiju (da) govori: Zaista ja sam u (izvjesnom) narodu (bio) kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kadli je ustala (tj. kadli ustade jedna) žena pa je rekla (pa reče): "O poslaniče Allaha! Zaista ona je već poklonila njezinu (tj. svoju) osobu (sebe) za tebe (tebi), pa vidi o njoj tvoje (tj. svoje) viđenje (tj. pa providi s njom po svome viđenju, nahođenju, mišljenju)!" Pa nije odgovorio njoj (ni jednu) stvar (ništa na to). Zatim je ustala pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Zaista ona je već poklonila (poklanja) njezinu (svoju) osobu za tebe (tebi), pa vidi o njoj tvoje (svoje) viđenje (nahođenje, mišljenje)!" Pa (opet) nije odgovorio njoj (ni jednu) stvar (ništa). Zatim je ustala treći (puta) pa je rekla: "Zaista ona je poklonila njezinu (svoju) osobu (sebe) za tebe, pa vidi o njoj tvoje viđenje!" Pa je ustao (jedan) čovjek pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Daj vjenčati (tj. Vjenčaj) meni nju!" Rekao je: "Da li je kod tebe od (kakve) stvari (tj. išta - Imaš li išta)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Odi, pa traži, i da (tj. makar nađeš jedan, neki) prsten od željeza." Pa je (on) otišao, i tražio je. Zatim je došao pa je rekao: "Nisam našao (ni jedne) stvari (ništa), i ni prstena od željeza." Pa je rekao: "Da li je sa tobom od Kur'ana (ikakva) stvar?" Rekao je: "Sa mnom je sura tako (tj. sura ta) i sura tako (i sura ta)." Rekao je: "Odi (Idi), pa već sam dao vjenčati tebi nju sa (onim, tj. zbog onoga) što je sa tobom od Kur'ana." GLAVA (izvjesnoga) vjenčanoga dara sa (izvjesnim) robama (tj. u raznim vrstama robe) i (jednim) prstenom od željeza.

Page 73: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Veki' od Sufjana, od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sada, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao za čovjeka (tj. jednome čovjeku): "Oženi se, i da sa prstenom od željeza (tj. makar sa prstenom od željeza da bi darovao ženu koju vjenčaš sebi)." GLAVA (izvjesnih) uslova (uvjeta) u (tom) braku (tj. u sklapanju braka). A rekao je Umer: Odrezivanja (ili: Mjesta u kojima se odrezuju, kroje, tj. dodijeljuju izvjesna) prava su kod (izvjesnih) uslova (uvjeta). A rekao je Misver: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je spomenuo (jednoga) zeta svoga, pa je hvalio njega u njegovom zetovstvu (tazbinstvu, tj. zbog njegovoga zetovstva-njegovoga odnosa i ponašanja kao zeta), pa je lijepo činio (to hvaljenje), rekao je: Pričao je meni pa je bio istinit (tj. istinu je rekao on-zet moj) meni, i obećao je meni pa je ispunio (u cijelosti obećanje svoje) meni. PRIČAO NAM JE Ebul-Velid Hišam, sin Abdulmelika, pričao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, od Ebul-Hajra, od Ukbeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Najpravije (Najpreče ono) što ste ispunili (tj. što ispunjavate, što treba da ispunite u cijelosti) od (izvjesnih) uslova (uvjeta) je (to) da ispunite njega (tj. onaj uslov, uvjet) što ste tražili dozvoljenost s njim (s tim uslovom izvjesnih) pukotina (tj. polnih udova svojih žena)." (To jest: Najpreče je da ispunite uslove, uvjete koji su vam postavljeni prilikom vjenčanja koje vam je učinilo dozvoljenim korištenje spolnih, polnih udova, organa vaših žena radi udovoljenja polnom nagonu.) GLAVA (izvjesnih) uslova koji se neće dozvoliti (tj. koji se ne dozvoljavaju) u (sklapanju izvjesnoga) braka. A rekao je Ibnu Mes'ud: Neće sebi uslovljavati (uvjetovati izvjesna) žena razvod (razvjenčavanje) njezine (tj. svoje) sestre (po srodstvu, ili sestre po vjeri). (A to znači: Ne treba da ona govori i postavlja uslov, uvjet nekome muškarcu oženjenome ovako: "Razvedi se sa svojom sadašnjom ženom, pa ću se ja, pod tim uslovom, udati za tebe.".)

Page 74: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Zekerija-a, on je sin Ebu Zaideta, od Sada, sina Ibrahima, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Neće se dozvoliti (tj. Nije dozvoljeno, Ne dozvoljava se ni) za (jednu) ženu (tj. ni jednoj ženi) da pita (tj. da ona traži) razvod (razvjenčavanje) svoje sestre zato (da ona) traži isprazniti (tj. da izruči) njezinu zdjelu. Pa za nju je samo (ono) što se je odredilo za nju." (To jest: Pa njoj pripada samo ono što je suđeno njoj.) GLAVA (izvjesnoga) žutila (žute pomade, masti) za oženjenoga (za onoga koji se je oženio). A predao je njega (tj. hadis o tome) Abdurahman, sin Avfa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Humejda Tavila, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Abdurahman, sin Avfa došao ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a s njim je (tj. a na njemu je) trag (jednoga) žutila (tj. žute masti, kreme, pomade). Pa je pitao njega (o tome) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je izvijestio njega (Abdurahman) da se on oženio (sa jednom) ženom od Pomagača. Rekao je (Muhamed a.s.): "Koliko si tjerao k njoj (tj. Koliko si dao njoj vjenčanoga dara)?" Rekao je: "Mjerenje (tj. Mjeru jedne) košpe od zlata." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Gozbuj (Piruj, tj. Napravi gozbu, pir), i da (tj. makar) sa ovcom (jednom da to bude)." GLAVA. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Humejda, od Enesa rekao je: Gozbio je (Pirovao je, tj. Napravio je svadbenu gozbu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za Zejnebu (tj. sa Zejnebom kada se je oženio), pa je raširio (umnožio prisutnima) muslimanima dobro. Pa je izašao kao što (je imao običaj da) pravi kada se oženio (tj. kada se oženi), pa je došao sobama majki vjernika (svih, tj. sobama svojih žena pa), moli i mole (one) za njega. Zatim je otišao. Pa je vidio dva čovjeka (nekakva), pa se vratio. Neću znati (Ne znam da tačno kažem da li) sam izvijestio njega, ili se on izvijestio (od nekoga drugoga) za izlaženje (za izlazak, tj. o konačnom odlasku i) njih dvojice (one dvojice na kraju). GLAVA: Kako će se moliti za (izvjesnoga) oženjenoga (tj. za onoga koji se oženi)? PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, on je sin Zejda, od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, vidio na Abdurahmanu, sinu Avfa, trag žutila (žute mirišljive masti). Rekao je:

Page 75: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Šta je ovo (Šta je to)?" Rekao je: "Zaista ja sam se oženio (jednom) ženom (ženskom) na mjeri košpe od zlata." Rekao je: "Blagoslovio Allah tebi (u tome)! Gozbuj, i da sa ovcom (makar sa ovcom)!" GLAVA (izvjesne) molitve (dove) za žene koje poklanjaju (tj. predaju mladoženji njegovu) mladu i za (tu) mladu (nevjestu). PRIČAO NAM JE Fervete, sin Ebul-Magra-a, pričao nam je Alija, sin Mushira, od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje: Oženio se je (sa) mnom Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je došla meni moja majka, pa je uvela mene (u njegovu) kuću, pa kada li (neke) žene od Pomagača u (toj) kući! Pa su rekle (one žene): "Na (svako) dobro i blagoslov, i na najbolju pticu (tj. na najbolji udio, na najbolju sreću)!" GLAVA (onoga) ko je volio (izvjesno) građenje (tj. izvršenje spolnoga snošaja, spolnoga odnosa) prije (izvjesnoga) rata (ratovanja, borbe). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Abdullah, sin Mubareka, od Mamera, od Hemmama, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ratovao je (jedan) vjerovijesnik od (Allahovih) vjerovijesnika, pa je rekao svome narodu: "Neće slijediti mene (tj. Neka ne ide za mnom ni jedan) čovjek (koji) je posjedovao brak (ili doslovno: spolni ud jedne) žene, a on hoće (želi) da gradi (tj. da izvrši spolni snošaj) sa njom, a nije gradio (izvršio) sa njom (spolni snošaj)." GLAVA (onoga) ko je gradio (izvršio spolni snošaj, odnos) sa (nekom, jednom) ženom, a ona je kći devet godina (tj. a ona ima devet godina starosti). PRIČAO NAM JE Kabisate, sin Ukbeta, pričao nam je Sufjan od Hišama, sina Urveta, od Urveta: Oženio se je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (sa) Aišom, a ona je kći šest (tj. a ona je imala svega šest godina vjenčavši je), a gradio je (tj. izvršio je spolni snošaj) sa njom, a ona je kći devet (tj. kada je imala devet godina). I ostala je kod njega devet (godina). GLAVA (izvjesne) gradnje (izvršenja spolnoga snošaja sa tek vjenčanom ženom) u (izvjesnom) putovanju.

Page 76: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Selama, izvijestio nas je Ismail, sin Džafera, od Humejda, od Enesa rekao je: Boravio (Ostao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između Hajbera i Medine tri (dana i), gradi se na njega (tj. njemu šator na jednome mjestu za izvršenje bračnih odnosa) sa Safijom, kćerkom Hujejja. Pa sam pozvao (prisutne) muslimane ka njegovoj svadbenoj gozdbi. Pa nije bilo u (tj. na) njoj (nimalo) od hljeba, a ni mesa. Zapovjedio je za (izvjesne) kože (kožne prostirke) pa se bacilo u (na) njih (neka količina) od (izvjesnih) datula, i sira i masla, pa je (to) bila njegova svadbena gozba. Pa su rekli (izvjesni) muslimani: "Jedna (od) majki (svih) vjernika je (ova ženska što je s njom sada on stupio u bračne odnose), ili je od (onih) što je posjedovala njegova desnica?" Pa su rekli: "Ako je zastro (Ako zastre on) nju, pa ona je od majki vjernika. A ako nije zastro (Ako ne zastre on) nju, pa ona je od (onih) što je posjedovala njegova desnica (tj. ona je onda robinja njegova)." Pa pošto je uzjašio (doslovno: Pa pošto je sjeo u sedlo), utro je (tj. napravio je mjesto) za nju iza sebe (ozadi sebe) i pružio je (izvjesni) zastor između nje i između (tih) ljudi. GLAVA (izvjesnoga) građenja (ulaženja u bračne odnose) u (tom) danu (dakle ne mora to biti samo po noći) bez (nekoga) jahanja (jašenja, možda se misli na trke deva, ili konja), i niti vatri (i bez paljenja vatre, svijeća i slično). PRIČAO MI JE Fervete, sin Ebul-Magra-a, pričao nam je Alija, sin Mushira, od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Oženio se (sa) mnom Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je došla meni moja majka, pa je uvela (dovela) mene (u njegovu) kuću (po tadašnjem običaju). Pa nije uplašio (tj. nije iznenadio) mene (niko drugi) osim poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ručanicom (tj. unišavši on meni u ručanicu - u vrijeme kasnoga jutra, u vrijeme koje je sredina između izlaza Sunca i podneva, kada su na selu nekada imali običaj da ručaju). GLAVA (izvjesnih) prostirki (ćilima za zastiranje zidova, ili vrata, i drugoga) i slično njima za (izvjesne) žene (što se uzmu i nabave za njih). ("El-enmat" znači i još mnogo nekih značenja, ali se ta značenja neće ovdje iznositi.). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Muhamed, sin Munkedira, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li ste (vi) sebi uzeli (neke) prostirke (ćilime)?" Rekao sam: "O poslaniče Allaha! A gdje su nama prostirke (ćilimi)?" Rekao je: "Zaista one će biti." GLAVA (izvjesnih) žena koje poklanjaju (tj. predaju izvjesnu) ženu ka njezinome mužu (tj. mladoženji).

Page 77: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Fadl, sin Jakuba, pričao nam je Muhamed, sin Sabika, pričao nam je Israil od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, od Aiše da je ona spratila (tj. predala, predavala jednu) ženu ka (jednome) čovjeku od Pomagača, pa je rekao vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O Aišo! Nije bila sa vama (nikakva) zabava (tj. svirka i udaranje uz def). Pa zaista Pomagači (su takvi da) zadivljuje njih (ta) zabava (prilikom svadbe i spratnje - predaje mlade ka mladoženji prvi puta)." GLAVA (izvjesnoga) poklona za mladu (ili: zbog mlade, nevjeste). A rekao je Ibrahim od Ebu Usmana - a njegovo ime je El-Dža'd (Džad) - od Enesa, sina Malika. Rekao je (Ebu (Usman): Prošao je pokraj nas (Enes u Basri) u bogomolji Rifaatovića, pa sam čuo njega (da) govori: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je (kada bi) prolazio pokraj strane Umu Sulejme, unišao (bi) njoj, pa je pozdravljao nju. Zatim je rekao (dalje Enes): Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, mladoženja sa Zejnebom. Pa je rekla meni Umu Sulejma (a to je Enesova majka rođena): "Da smo poklonili poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) poklon (tj. Zašto mu nismo poklonili nikakav, ikakav poklon)?!" Pa sam rekao njoj: "Učini (to)!" Pa (se) upravila ka (nekakvim) datulama, i maslu i siru, pa je uzela (tj. pa je napravila jednu) smješu (smjesu, poparu od toga troga u jednome) loncu, pa je poslala nju (tu poparu) sa mnom (po meni) k njemu. (Izraz "hajseten, hajsetun" označava jedno arapsko narodno jelo koje se pravi od datula, masla i sira - a mjesto sira može se staviti i brašno, ili, pak, smrvljeni hljeb. U nedostatku boljega našega izraza i naše odgovarajuće riječi, taj izraz "hajseten" preveden je sa našom riječi popara, i sa riječi smješa.) Pa sam otišao s njom (tj. Pa sam odnio nju) k njemu. Pa je rekao meni: "Stavi je (Smetni na tlo nju - poparu)." Zatim je zapovjedio meni pa je rekao: "Pozovi mi (neke) ljude (što) je imenovao njih. I pozovi mi koga si (god) susreo (tj. koga susretneš)." Rekao je: Pa sam učinio (nalog) koji je zapovjedio meni. Pa sam se vratio, pa kada li je (ta) kuća udavljačica, (tj. davi se, tuši se, tj. napunjena je) sa svojim stanovnicima (gostima i sl.). Pa sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, stavio je (tj. da je on stavio) svoje dvije ruke na tu poparu, i govorio je za nju (tj. on je izgovarao nad njom ono) što je htio Allah. Zatim je počeo (da) poziva po desetoricu (ljudi da oni) jedu od njega (tj. od toga jela), i govori (on) njima: "Spomenite ime Allaha! I neka jede svaki čovjek od (onoga) što slijedi njega (tj. ispred sebe, što je pred njim u posudi, a ne ispred drugoga)" - rekao je - čak (da) se rasprše (raziđu oni) svaki (od) njih od nje (od te popare zasitivši se oni). Pa je izašao od njih (iz kuće odlazeći onaj) ko je izašao, a ostala je nekolicina (i) pričaju (tj. pričajući i razgovarajući oni poslije jela). Rekao je: I počeo sam (da) se žalostim (što i ovi ljudi već ne odu). Zatim je izašao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prema (svojim drugim) sobama. I izašao sam u njegovome tragu (tj. za njim) pa sam rekao: "Zaista su oni već otišli." Pa se vratio, pa je

Page 78: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

unišao (u svoju) kuću (sobu) i spustio je (izvjesni) zastor. I zaista ja sam zaista u (njegovoj) sobi, a on govori (tj. čita, izgovara u tom času objavljeni ajet koji glasi): "O (vi) koji ste vjerovali (koji vjerujete), ne ulazite (u) sobe Vjerovijesnika (drukčije) osim da se dozvoli vama (da uniđete) ka (nekome) jelu ne gledajući (vi) njegovo skuhavanje (kuhanje), a ali (tj. nego) kada ste se pozvali, pa uniđite, pa kada ste jeli (objedovali), pa raziđite se, a ne družeći se vi za pričanje (nekakvo, ili: a ne prisluškivajući vi za kakav razgovor, pričanje), zaista to vam uznemirivaše Vjerovijesnika, pa se (on) stidi od vas, a Allah se neće stidjeti (tj. ne stidi) od (te) istine....". Rekao je Ebu Usman: Rekao je Enes: Zaista on (Enes) je posluživao poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, deset godina (kao sluga). GLAVA pozajmljivanja (na upotrebu izvjesne) odjeće (odijela) za mladu (nevjestinu osobu) i (pozajmljivanja nečega drugoga) osim nje (osim odjeće). PRIČAO MI JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), da je ona pozajmila (na upotrebu) od Esme (jednu) ogrlicu, pa je propala (a to će reći: nestala je ta ogrlica - izgubila se ili sl.). Pa je poslao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neke) ljude od svojih drugova u njezino traženje (da traže ogrlicu). Pa je stigla njih (izvjesna) molitva (namaz), pa su klanjali bez čišćenja (bez abdesta i sl.). Pa pošto su došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, potužili su se (na) to k (njemu). Pa je sišao ajet (izvjesnoga) upravljanja (ka čistoj zemlji i čišćenja s njom kada nema vode - dakle korišćenja čiste zemlje, prašine za čišćenje ako nema vode - tejemum). Pa je rekao Usejd, sin Hudajra: "Nagradio te (o Aišo,) Allah dobrim! Pa tako mi Allaha, nije sišla s tobom (tj. nije se tebi dogodila ni jedna) stvar nikada (drukčije) osim (tako da) je učinio (Allah) tebi iz nje izlaz, a učinio je za muslimane u njoj (neki) blagoslov (sreću)." GLAVA (onoga) što govori (izvjesni) čovjek kada je došao svojoj porodici (tj. kada priđe svojoj ženi). PRIČAO NAM JE Sad, sin Hafsa, pričao nam je Šejban od Mansura, od Salima, sina Ebul-Dža'da, od Kurejba, od Ibnu Abasa rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar ne (Pazite)! Da zaista jedan (od) njih govori kada dođe svojoj porodici (tj. ženi):

Page 79: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Sa imenom Allaha (U ime Allaha)! Moj Bože! Odstrani (od) mene (izvjesnoga) sotonu (đavola), i odstrani (izvjesnoga) sotonu (od djeteta) što si opskrbio nas (tj. što ćeš nam ga dati da se začne u ovome spolnom snošaju)!", zatim se je odredilo (tj. zatim se odredi) među njima dvoma u tome, ili se je sudilo (tj. ili se sudi - sudbina bude da se začne jedno) dijete (tada), nije škodio (tj. ne bi škodio, naudio) njemu (ni jedan) sotona (đavo) nikada (dakle: neće naškoditi njemu-tom djetetu ni jedan đavo nikada)." GLAVA: Gozba (svadbena) je pravo (odnosno: dužnost). A rekao je Abdurahman, sin Avfa: rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Gozbuj (tj. Napravi svadbenu gozbu), i da bi sa ovcom (to učinio)!" PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao mi je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Enes, sin Malika da je on bio sin deset godina dolaskom (tj. da je on imao deset godina u vrijeme dolaska) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu. Pa su bile moje majke (običaja da) istraju (tj. da one istrajno šalju) mene na posluživanje Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam služio njega deset godina. I preminuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam sin dvadeset (tj. a ja imam dvadeset) godina. Pa sam bio najznaniji (do svih) ljudi o stanju (tj. o stvari izvjesnoga) zastora kada se je spustio (tj. kada se je zapovjedio da se stavlja - a to će reći: kada je objavljen ajet u kojem je zapovjeđen zastor). A bio je početak (toga) što se je spustilo u gradnji sebi (tj. u vrijeme spratnje, ulaska u bračne-spolne - odnose) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa Zejnebom, kćerkom Džahša. Osvanuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, s njome mladoženja, pa je pozvao (izvjesni) narod (ljude), pa su pogodili od (izvjesnoga) jela, zatim su izašli. A ostala je (mala jedna) skupina od njih kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa su oduljili (to svoje) ostajanje (dugo su sjedili, zasjeli). Pa je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izašao. I izašao sam (i ja iz sobe) sa njim zato da izađu (i oni, tj. ne bi li se oni sjetili da i oni treba već da odu). Pa je išao (hodao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i išao sam (i ja), čak je došao (on) pragu sobe Aiše (Aišine). Zatim je mislio da su oni izašli, pa se vratio i vratio sam se (i ja) sa njim. Te kada je unišao Zejnebi, pa kada li su oni sjedači (tj. a oni još uvjek sjede), nisu (još) ustali! Pa se vratio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i vratio sam se sa njim. Te kada je dopro pragu sobe Aiše i mislio je da su oni izašli, pa (onda) se je vratio, i vratio sam se sa njim, pa kada li su oni već izašli! Pa je udario (metnuo, stavio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između mene i između njega (tj. i između sebe izvjesni) zastor (zavjesu), i spustio se je (ajet za taj) zastor (zavjesu). GLAVA (izvjesne, svadbene) gozbe, i da sa ovcom (se makar provede svadbena gozba, tj. i da se zakolje jedna ovca za tu gozbu). PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Sufjan rekao je: pričao mi je Humejd da je on čuo Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pitao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Abdurahmana, sina Avfa - a oženio se je (jednom) ženom od Pomagača:

Page 80: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Koliko si vjenčanoga dara dao njoj?" Rekao je: "Mjeru košpe (špice) od zlata." A od Humejda: Čuo sam Enesa (da) je rekao: Pošto su došli (u) Medinu, odsjeli su Iseljenici na Pomagače (tj. kod Pomagača). Pa je odsjeo Abdurahman, sin Avfa na Sada (kod Sada), sina Rebia. Pa je rekao (Sad): "Podijeliću (ili: Razdijeliću međusobno) tebi (s tobom) svoje imanje, i odsijedam (tj. odustajem, odričem se) tebi od jedne (između) svoje dvije žene." Rekao je (Abdurahman): "Blagoslovio Allah tebi u tvojoj porodici i tvome imanju!" Pa je izašao k (medinskom) trgu (pijaci), pa je prodavao i kupovao, pa je pogodio (jednu) stvar od (nekoga) sira i masla, pa se oženio (nakon izvjesnoga vremena). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Gozbuj, i da (to provedeš) sa (jednom) ovcom." PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad od Sabita, od Enesa rekao je: Nije gozbovao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (ni) na (jednu) stvar od svojih žena što je gozbovao na Zejnebu. Gozbovao je sa (jednom) ovcom. (Izraz "gozbovati" prevodilac je prosto skovao, možda, nepravilno, ali u nedostatku boljega i pravilnijega izraza, a taj izraz znači: napraviti gozbu, svadbenu gozbu, svadbeni objed za goste i učesnike u veselju.) PRIČAO NAM JE Museded od Abdulvarisa, od Šuajba, od Enesa da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, oslobodio (ropstva) Safijju i oženio se (sa) njom. I učinio je njezino (njeno) oslobađanje njezinim (njenim) vjenčanim darom. I gozbovao je na nju sa poparom (jelom od smiješanih datula, sira i masla). PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Zuhejr od Bejana rekao je: čuo sam Enesa (da) govori: Gradio je (tj. Izvršio je, vršio je pripreme da stupi u bračne, spolne odnose) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa (jednom svojom tek vjenčanom) ženom, pa je poslao mene, pa sam pozvao (neke) ljude ka (izvjesnom) jelu. GLAVA (onoga) ko je gozbovao na neku (od) svojih žena više od neke (tj. više nego na neku). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Sabita rekao je (slijedeće): Spomenulo se vjenčavanje Zejnebe, kćeri Džahša, kod Enesa pa je rekao (Enes r.a.): Nisam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je gozbovao (ni) na jedno (vjenčanje) od svojih žena što je gozbovao na nju. Gozbovao je sa (jednom) ovcom. GLAVA (onoga) ko je gozbovao sa (nečim) manjim od (jedne) ovce.

Page 81: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Mansura, sina Safije, od njegove majke Safijje, kćeri Šejbeta, rekla je: Gozbovao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na neku (od) svojih žena sa dva mudda od ječma. (Dva mudda iznose približno 1,67 kg, jer dva mudda su polovina sa'a: 1 kg i 66,5 dkg.) GLAVA dužnosti odazivanja (svadbenoj) gozbi i (izvjesnom) pozivanju (i na druge vrste gozbe, gozbi), i (GLAVA onoga) ko je gozbovao sedam dana i slično njemu (tj. i slično tome). A nije ovremenio (oročio, tj. nije vremenski odredio trajanje svadbenoga veselja i gozbe) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na jedan) dan, a ni (na) dva dana. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi-a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kada se je pozvao jedan (od) vas ka (izvjesnoj svadbenoj) gozbi, pa neka dođe njoj." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Sufjana rekao je: pričao mi je Mansur od Ebu Vaila, od Ebu Musa-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Odriješite (tj. Oslobodite izvjesnoga) zarobljenika, i odazovite se (izvjesnome) pozivaču, i posjetite (izvjesnoga) bolesnika." PRIČAO NAM JE Hasen, sin Rebi'a, pričao nam je Ebul-Ahvas od Eš'asa, od Muavijeta, sina Suvejda, rekao je: rekao je Bera', sin Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Zapovjedio je nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sedam, a zabranio je nama sedam (stvari, poslova). Zapovjedio je nama posjećivanje (izvjesnoga) bolesnika, i slijedenje (slijeđenje, ispraćaj izvjesnoga) mrtvaca, i molitvu (dovu izvjesnom) kihaču, i obistinjavanje (tj. sprovođenje u djelo izvjesne) zakletve, i pomaganje (izvjesnoga) obespravljenoga (tj. onoga kome je učinjeno nasilje), i proširivanje (izvjesnoga) pozdrava i odazivanje (izvjesnome) pozivaču. A zabranio je nama prstenje (od izvjesnoga) zlata, i posude (od izvjesnoga) srebra, i svilene jastuke po sedlima (ili samarima), i kasijsku odjeću (tj. odjeću od svile izrađivane u gradu Kassu - taj grad se nalazio u Egiptu u blizini današnjega Dimjata, ali danas ne postoji), i (zabranio je nama još) grubu svilu i svilu. Slijedio je njega (Ebul-Ahvasa) Ebu Avanete i (slijedio ga je još) Šejbanija od Eš'asa u (pričanju o) proširivanju (izvjesnoga) pozdrava. PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Abdulaziz, sin Ebu Hazima, od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sada rekao je:

Page 82: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Pozvao je Ebu Usejd Saidija poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u svoju svadbu (tj. na svoju svadbenu gozbu). I bila je njegova žena tada njihov poslužitelj, a ona je mlada (nevjesta - radi se o ženi domaćina Ebu Usejda). Rekao je Sehl: "Znate (li vi) šta je napojila poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. čime ga je ona napojila, šta mu je dala da popije)? Pokiselila je (Smočila je u vodu nekoliko) datula od (te) noći (tj. preko noći, uoči te noći kada će biti svadbena gozba). Pa pošto je jeo, napojila ga je sa tim (pićem, tj. tom vodom što su u njoj bile pokiseljene datule)." GLAVA: Ko je ostavio (izvjesno) pozivanje, pa već se je ogriješio (prema) Allahu i Njegovom poslaniku (ili: pa već je bio nepokoran Allahu i Njegovom poslaniku). (Pod pojmom "izvjesno pozivanje, izvjesni poziv" misli se u najviše slučajeva na pozivanje na svadbu i na svadbenu gozbu, svadbeni ručak, večeru.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da on govoraše: "Najgore (izvjesno) jelo je jelo (svadbene) gozbe (koja je takva da) se pozovu njoj (izvjesni) imućnici (bogataši), a ostave se (izvjesni) siromasi. A ko je ostavio (izvjesno) pozivanje (tj. odazivanje na poziv), pa već se je ogriješio (prema) Allahu i Njegovome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio." GLAVA (onoga) ko se je odazvao ka cjevanici (ka golijeni, tj. ka gozbi na kojoj je bilo od jela samo dio noge od koljena do stopala - a to je dio ovce i govečeta gdje ima vrlo malo mesa - pa to onda znači: GLAVA onoga ko se je odazvao na oskudnu i bijednu gozbu). PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Da sam se pozvao ka (jednoj) cjevanici (golijeni), zaista bih se odazvao. I da se je poklonila k meni podlaktica (tj. cjevanica, golijen od prve noge, jer je "kura'" cjevanica, golijen od zadnje noge), zaista bih (je) primio." (Neki opet vele da je "zira'un" dio noge iznad koljena, a da to ne znači cjevanica prvih nogu. Isto tako ima jedno tumačenje koje tvrdi da "kura'un" ovdje ne označuje cjevanicu, golijen, nego da znači ovdje ime mjesta zvanoga Kuraul-Gamim koje je udaljeno nekoliko dana pješačkoga hoda od Medine prema Meki. Pa hadis, prema tome, znači: "Da se pozovem čak u Kuraul-Gamim, zaista bih se odazvao, pa neka je tako daleko.".) GLAVA odazivanja (izvjesnome) pozivaču u (izvjesnu) svadbu i (u drugo) osim nje (osim svadbe, tj. i odazivanja i odlaska u neku drugu vrstu gozbe osim svadbene gozbe). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha sina Ibrahima, pričao nam je Hadžadž, sin Muhammeda, rekao je: rekao je Ibnu Džurejdž: izvijestio me je Musa, sin Ukbeta, od Nafi-a rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

Page 83: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Odazovite se ovome pozivanju, kada ste se pozvali njemu (tj. Odazovite se pozivu na tu svadbenu gozbu, kada ste se pozvali na nju - na tu gozbu i pir, piraniju)." Rekao je (Nafi'): Bio je Abdullah (običaja da) dođe (na taj) poziv u (toj) svadbi (svadbenoj gozbi) i (u drugom svakom slučaju) osim (te) svadbe, a on je postač (tj. dolazaše, dolazio je on na poziv i posteći, i onda kada bi se dogodilo da on posti, a bude pozvan na neku gozbu). GLAVA odlaženja (izvjesnih) žena i djece ka (izvjesnoj) svadbi. PRIČAO NAM JE Abdurahman, sin Mubareka, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Abdulaziz, sin Suhejba, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Ugledao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (neke) žene i djecu dolazeći (oni prema nama) iz (nekakve) svadbe (pira), pa je ustao blagodareći (on, tj. počast odajući on njima), pa je rekao: "Moj Bože! Vi (, o učesnici na svadbi,) ste od najdražih ljudi k meni!". GLAVA: Da li (da) se vrati (nazad musliman bez učestvovanja u svadbenoj svečanosti i gozbi) kada je vidio (opazio nekakvo) ružno djelo u (tome) pozivu? A vidio je Ibnu Mes'ud (nekakvu) sliku u (izvjesnoj) kući (sobi), pa se je vratio (ili: pa se vratio). A pozvao je Ibnu Umer (na svadbenu gozbu) Ebu Ejjuba, pa je vidio (Ebu Ejjub) u (Abdullahovoj) kući (nekakav) zastor na (tom) zidu. Pa je rekao Ibnu Umer (izvinjavajući se on Ebu Ejjubu): "Nadvladale su nas na njega (tj. za njega - za taj zastor naše) žene (da ga postavimo na zid)." Pa je rekao (Ebu Ejjub negodujući): "Ko (god je mogao biti taj što) sam bio (običaja da) se plašim na (tj. za) njega (da će to učiniti), pa nisam bio (takvoga mišljenja da) se plašim na (tj. za) tebe. Tako mi Allaha neću jesti (doslovno: neću okusiti) vama jela (nikakvoga)." Pa se vratio. (Iz ovoga se vidi da su mnogi ashabi smatrali za vrlo ružno i nevaljalo djelo pokrivanje i zastiranje zidova u sobi, jer su to smatrali kao luksuz.) PRIČAO NAM JE Ismail rekao je: pričao mi je Malik od Nafi-a, od Kasima, sina Muhameda, od Aiše, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je ona izvijestila njega da je ona sebi kupila (jedan) jastuk, u njemu su (a na njemu su bile izvezene nekakve) slike (likovi). Pa pošto je vidio njega (taj jastuk) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, stao je na (kućnim, ili sobnim) vratima, pa nije unišao (pa nije ušao). Pa sam prepoznala u (tj. na) njegovom licu (izvjesnu) neprijatnost, pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! Vraćam (tj. Kajem) se ka Allahu i ka Njegovom poslaniku! Šta sam to pogriješila?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

Page 84: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Šta je umu ovoga jastuka (tj. Kakav je to jastuk sa slikama - doslovno: sa slikanjima)?" Rekla je: Pa sam rekla: "Kupila sam sebi njega za tebe zato (da) sjediš na njemu i (da ti) sebi upotrijebiš (njega) uzglavljem (tj. da staviš taj jastuk pod svoju glavu)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista drugovi ovih slika kažnjavaju se (tj. kažnjavaće sa na) sudnjem danu, i govoriće se njima: "Oživite (ono) što ste stvorili (stvarali)." I rekao je: "Zaista kuća (soba) koja (je takva da) su u njoj (te) slike, neće ulaziti (tj. ne ulaze u) nju (izvjesni) anđeli (meleki)." GLAVA stajanja (tj. posluživanja izvjesne) žene nad ljudima (među ljudima izvjesnim) u (izvjesnoj) svadbi i posluživanja njihovoga sa (svojom) osobom (tj. lično da ih ona poslužuje sobom prilikom svadbe, svadbene gozbe). PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Ebu Gassan rekao je: pričao mi je Ebu Hazim od Sehla rekao je: Pošto je svadbovao (pirovao, tj. priredio svadbu, pir) Ebu Usejd Saidija, pozvao je Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegove drugove. Pa nije napravio njima jela, a niti je približio (postavljao) njega k njima (niko drugi) osim njegova žena Umu Usejda. Skvasila (Pokvasila, pokiselila) je (nekoliko) datula u (jednoj) kovi (posudi) od kamenja iz noći (tj. od te noći uoči svadbe). Pa pošto je završio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (to) jelo (objed), promiješala je (ili: promutila, razmutila je) njega (tj. one pokiselite datule) njemu (Muhamedu a.s.), pa je napojila njega, (i) daruje (tj. darujući, časteći ona) njega s time. GLAVA (izvjesne) turšije (tj. pokiseljenoga voća u vodi - a ovdje: turšije od datula, od hurmi) i (GLAVA izvjesnoga) pića koje neće opiti (a upotrijebi se) u (izvjesnoj) svadbi. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Jakub, sin Abdurahmana, Karija od Ebu Hazima rekao je: čuo sam Sehla, sina Sada, da je Ebu Usejd Saidija pozvao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za (tj. na) svoju svadbu. Pa je bila njegova žena njihov poslužitelj tada, a ona je (njegova - Ebu Usejdova) mlada (nevjesta). Pa je (ona) rekla, ili je rekao (on - Sehl): "Da li znate šta je (ona) pokiselila za poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da ga počasti)? Pokiselila je (u vodu) njemu (nekoliko) datula od (te) noći u (jednoj) kovi (posudi iz koje se pije voda)." GLAVA (izvjesnoga) laskanja (udvaranja, podešavanja, prilagođavanja u ophođenju) sa (izvjesnim) ženama, i (GLAVA) govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Žena (svaka) je samo kao (to krivo) rebro."

Page 85: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Žena (svaka) je kao (to krivo) rebro (poput krivog rebra). Ako si ispravljao nju, razbio si je. A ako si se naslađivao (koristio) s njom, naslađivao si se s njom, a u nje (a u njoj, kod nje) je (jedna) krivina (iskrivljenost, nastranost)." GLAVA (izvjesne) oporuke za (izvjesne) žene. PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Husejn Džu'fija od Zaideta, od Mejsereta, od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je bio (takav da) vjeruje u Allaha i zadnji (tj. sudnji) dan, pa neće uznemirivati (uznemiravati) svoga susjeda (dakle: neka ne uznemiruje svoje komšije). I primite savjet (oporuku od mene tu da postupate) sa (izvjesnim, tj. sa svojim) ženama dobro. Pa (tj. Jer) zaista one su se stvorile od (jednoga) rebra, a zaista najiskrivljenija stvar u (toga) rebra je najviši (dio) njegov, pa ako si otišao (tj. ako bi počeo da) ispravljaš njega, razbio si njega (tj. razbićeš ga). A ako si ostavio njega (A ako ga ostaviš), neprestano je krivo (iskrivljeno). Pa primite savjet (oporuku od mene da vi, i pored toga, postupate) sa (tim) ženama dobro." PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bili smo (takvi da) se čuvamo (klonimo izvjesnoga) govora i rasprostranjivanja (tj. i izvjesnoga dobroga raspoloženja) ka našim ženama (tj. prema svojim ženama) na vremenu (za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (zbog) straha da siđe o nama stvar (tj. nešto nepovoljno u Kur'anu u vezi toga). Pa pošto je preminuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govorili smo i rasprostranili smo se (tj. raspričali smo se i postali smo komotniji, više raspoloženi i slobodni prema svojim ženama). GLAVA: ".... čuvajte vaše osobe i vašu porodicu (doslovno: i vaše porodice, tj. čuvajte sebe i svoje porodice od jedne velike) vatre....". PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejuba, od Nafi-a, od Abdullaha (Umerovoga r.a.) rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Svaki (od) vas je pastir (čoban) i svaki (od) vas je pitan (tj. odgovoran za ono čemu je on pastir, čoban - biće na sudnjem danu odgovoran za ono čime je bio zadužen da ga čuva). Pa (svaki) vođa (rukovodilac) je pastir i on je pitan (i on će biti odgovoran za ono za što je zadužen). I (svaki) čovjek je pastir nad svojom porodicom i on je pitan (i on će biti odgovoran i pitan za svoju porodicu). I (svaka) žena je pastirica nad kućom svoga muža i ona je pitana (i ona će biti odgovorna i pitana za to). I (svaki) rob je pastir nad imanjem svoga gospodara i on je pitan (i on će biti odgovoran za to). Zar ne (Pazite)! (Ili: Zar ne?!) Pa svaki (od) vas je (jedan) pastir i svaki (od) vas je pitan (svaki od vas će biti pitan i odgovoran za nešto)."

Page 86: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

GLAVA ljepote (izvjesnoga) druženja (međusobnoga općenja) sa (svojom) porodicom (ili: sa svojom ženom). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Abdurahmana, i Alije, sin Hudžra, rekli su njih dvojica: izvijestio nas je 'Isa, sin Junusa, pričao nam je Hišam, sin Urveta, od Abdullaha, sina Urveta, od Urveta, od Aiše rekla je: Sjedilo (Sijelilo) je (jednih, nekakvih) jedanaest žena, pa međusobno su ugovorile i međusobno su se obavezale da (one) neće sakriti (tajiti) od vijesti svojih muževa (ni jednu) stvar (ništa). Rekla je prva (između njih): "Moj muž je meso devca mršavoga (ili: moj muž je mršavo meso jednoga devca) na vrhu (jednoga) brda, niti je ravno, pa da se popne (na njega), a niti je debelo (to meso), pa (da) se prenesu. Rekla je druga: "Moj muž je (takav da) neću raširiti njegovu vijest. Zaista ja se plašim da neću ostaviti nju (vijest da je do kraja ne iskažem, - ili: da neću ostaviti njega). Ako spomenem njega, (i) spomenem (tj. spomenuću) njegove čvoruke (čvoruge na leđima) i njegove kvrge (na pupku na stomaku - a to znači: spomenuću njegove mane i propuste, ili njegove tuge i brige, ili njegove promašaje i nedostatke)." Rekla je treća: "Moj muž je (izvjesni) dugonja (pokuđeno dugačak čovjek)." (Neki kažu da "el-'ašenneku" znači: čovjek dugoga vrata. Neki kažu da to znači: čovjek loše ćudi itd.) "Ako govorim (Ako budem govorila) razvešću se (tj. biću razvedena, biće raskinut brak sa mnom). A ako šutim (A ako budem ćutala) vješam se (tj. biću u stanju takvom kao da visim ni nebu ni na Zemlji - niti će me razvesti, niti će me držati kao što se žena drži. Neki, opet, tumače da je ova žena sa rečenicom "Ako govorim, razvodim se, a ako šutim, vješam se.", opisala lošu narav svoga muža kojega ona voli, ali on nju ne voli, jer on prema njoj ne postupa kao prema svojoj ženi, pa ona nije ni žena, ni razvedenica, pušćenica. A da mu prigovori za takav postupak, odmah bi on nju razvjenčao.)." Rekla je četvrta: "Moj muž je kao noć (pokrajine) Tihame - nije vruća (pretjerano), a nije (ni) hladna (pretjerano) - i nema (nikakve) bojazni, a niti dosade (dosadnosti ikakve s njim)." Rekla je peta:

Page 87: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Moj muž ako je (kad bi) unišao (u kuću), poleopardio se je (tj. ponaša se kao leopard - jedni vele: mnogo spava, a jedni-a neki vele: mnogo opći spolno sa ženom kao leopard - a ima i drugih tumačenja), a ako je (a kad bi) izašao (iz kuće), polavio se je (polavio bi se, tj. ponaša se kao lav - a i to se tumači na više načina, ali se ta tumačenja neće prikazivati, spominjati), i neće pitati (tj. ne pita moj muž) o (onome) što je upoznao (ili: na što se je obavezao, ili: što je susreo da je otišlo i nestalo, ili što se je desilo itd.)." (Mnogo bi prostora zauzelo u prevodu iznošenje i prikazivanje raznih tumačenja svake rečenice koju je svaka od ovih jedanaest žena u ovome sijelu izrekla. Prevod će se ograničiti samo na što je moguće doslovniji smisao samo originalnoga teksta.) Rekla je šesta: "Moj muž ako je (ako bi) jeo, mota je (tj. mota, mnogo jede), a ako je (ako bi) pio, presušio je (iskapio je sve što je u posudi), a ako se je povalio (na stranu, tj. ako je legao na postelju da spava), zamotao se je (sam), i neće uvući (svoju) šaku (dlan, tj. ruku) zato (da) zna (moju) tugu." Rekla je sedma: "Moj muž je beznadežan (glup, basalo, lutalica, nesnalažljiv), ili sustan (umoran, tj. nemoćan da vrši spolni snošaj, ili se brzo zamori u vršenju toga snošaja), poklopljen (tj. zatvoren, nesnalažljiv u poslovima - a veli se da to znači: teških prsa kod spolnoga snošaja, odnosa za prsa žene kao kakav teški poklopac), svaka bolest je njemu bolest (njegova bolest, tj. sve bolesti što postoje, on ih ima). Ranio je glavu tebi, ili ranio je tebi (neki drugi dio tijela), ili je sastavio svako (od to dvoje) tebi." (Prvi izraz "Gajajau" neki tumače kao: mračna, pomračenoga razuma usljed neznanja i neupućenosti.) Rekla je osma: "Moj muž je (takav da njegovo) doticanje je (nježno kao) doticanje zeca, a (njegov) miris (zadah) je miris zerneba (biljke koju tim imenom - zernebun - nazivaju Arapi, a koja ima lijep miris)." Rekla je deveta: "Moj muž je (takav da je) visokoga (svoga) stupa, dugačkoga remena (od sablje), velikoga luga, blize (blizu) kuće od (tj. do plemenske) skupštine (vijećnice, sabora)." Rekla je deseta: "Moj muž je (jedan) posjednik. I šta (tj. I koji, kakav) posjednik (veliki)?! Posjednik bolji od toga ti! Za njega (tj. U njega) su deve mnogobrojnih ležališta, malobrojnih ispasišta. I kada su čule (tj. kada čuju one - deve) glas (njegove) laute (šargije), uvjerile su se (uvjerene su one) da su one propadačice (tj. da će biti poklane u čast prispjelih gostiju zbog kojih moj muž i svira uz lautu od veselja)." Rekla je jedanaesta:

Page 88: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Moj mužje Ebu Zer'in. (Ebu Zer'in, inače, znači: otac usjeva, sijanja.) Pa šta je (tj. Ko je, Kakav je) Ebu Zer'in?! Pokrenuo je (doslovno: Raznjihao je, razljuljao je) od nakita moja dva uha, i napunio je od loja (sala) moje dvije mišice (mojih ruku, tj. dao mi je nakita, pa mi se uši njišu od toga nakita, i uhranio me je, pa su mi mišice pune loja, sala od debljina ruku), i učinio je velikom mene, pa je bila (tj. pa je postala) velika k meni moja osoba (ili: moja duša). Našao je mene u porodici stadašca (tj. maloga stada ovaca) u (mjestu zvanome) Šikku, pa je učinio (tj. odveo je) mene u porodicu rzanja (konja), i ječanja (stenjanja deva pod teretom), i gazioca i čistača (tj. i u porodicu gdje ima posla i onaj koji gazi žito, tj. koji vrše, i onaj koji ga čisti od slame, tj. koji ga previjava, prevejava). Pa kod njega govorim, pa neću se učiniti ružnom (tj. ne govori mi se da je ružno što govorim, neće mi se reći da je ružno što sam rekla), i spavam, pa se jutrim (u spavanju, tj. pa i jutro, prvi dio dana provodim u spavanju pored toga što sam spavala i u noći), i pijem, pa se prepijem (zamrzim na pijenje od velikoga pijenja vode). Majka Ebu Zer'a. Pa šta (tj. Kakva) je majka Ebu Zer'a?! Njezine vreće su teške (ili: velike, jer su mnogo natrpane i napunjene sa raznim stvarima i robom), i njezina kuća je prostrana. Sin Ebu Zer'a. Pa šta je sin Ebu Zer'a?! Njegovo ležište (postelja, krevet) je kao izvlačenje grane (ili: kao izvlačenje sablje, tj. maleno kao izvučena sablja iz korica, ili kao odsječena palmina grana - a to znači postelja mu je malena), i zasiti (nahrani) ga podlaktica (izvjesne) kozice (tj. najede se od dijela noge od koljena do stopala jednoga jareta - a to će reći: malo jede i malo spava, a to se je smatralo za vrlinu). Kći Ebu Zer'a. Pa šta je kći Ebu Zer'a?! Pokoravanje (tj. Pokorna je) svome ocu i pokoravanje (i pokorna je ona) svojoj majci, i (ona je) punoća svoje odjeće (ispunila je svoje odijelo, tj. debela je) i srdžba je svoje susjetke (komšinice, tj. inoće). Djevojka (tj. Sluškinja, ili Robinja) Ebu Zer'a. Pa šta je djevojka Ebu Zer'a?! Neće raširiti (ona) našega pričanja (razgovora) raširivanjem, i neće iskopavati našu (pohranjenu) hranu (opskrbu) iskopavanjem (Ili: i neće izdavati našu hranu izdavanjem nikakvim nikome drugome), i neće napuniti našu kuću pravljenjem ptičijih gnijezda (tj. neće ostavljati u kući hrpa, hrpe smetlja u uglovima, budžacima kao ptičija gnijezda)." Rekla je: "Izašao je Ebu Zer'in, a mješine se bućkaju (mućkaju, metu, tj. mješine od mlijeka se tresu da se iz njih, odnosno iz mlijeka u njima izvadi i pokupi kajmak, maslac, maslo), pa je susreo (sreo jednu) ženu, (a) sa njom su dva djeteta njezina kao (izvjesna) dva leoparda (pantera i), igraju se njih dva od ispod njezinih slabina sa dva šipa. Pa je (Ebu Zer'in) pustio (razvjenčao) mene, a vjenčao je nju. Pa sam (se) vjenčala (tj. Pa sam se i ja udala) poslije njega (za jednoga) čovjeka ugledna (odabranoga, plemenitoga), jahao je (konja) izabranoga (koji je pretjeran, neumoran u hodu), i uzeo je (tj. nosio je koplje) hatsko (hattijsko, tj. iz mjesta Hatta u Bahrejnu), i dogonio je na mene (tj. meni naveče) marvu bogatu (tj. mnogu stoku), i darovao je meni od svake naveče došle (vrste stoke po jedan) par (tj. dao mi je od svake vrste stoke po jedan par koja je stigla naveče, uveče) i rekao je: "Jedi, Umu Zer'o, i nahrani tvoju (svoju) porodicu (tj. odnesi im, daruj im kao hranu)." Rekla je: "Pa da sam sastavila svaku stvar (što) je darovao meni nju, ne bi (to) dostiglo najmanju (od) posuda Ebu Zer'a." Rekla je Aiša: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Bio sam tebi (o Aišo) kao Ebu Zer'in za Umu Zer'u (kao Ebu Zer'in Umu Zer'i)." Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): Rekao je Seid, sin Selemeta, od Hišama: "..... i neće (ona) ptičija gnijezda praviti (u) našoj kući pravljenjem gnijezda (ptičijih)." (To je razlika u pričanju, i ona se odnosi na rečenicu: "..... i neće (ona) napuniti našu kuću pravljenjem ptičijih gnijezda....".) Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je neki (od) njih (umjesto "fe etekannehu", rekao je): ".... fe etekammehu....", sa (slovom, harfom) "m", i ovo je ispravnije.

Page 89: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

("Fe etekammehu", znači: pa podignem glavu od pijenja zbog napojenosti, prepijenosti, jer ne volim više da pijem.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Urveta, od Aiše rekla je: Bili su Abesinci (običaja da) se igraju sa svojim (kratkim) kopljima, pa pokrije mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ja gledam. Pa nisam prestajala (da) gledam (sve dotle) dok budem ja (sama htjela da) odem (da se okrenem, promijenim mjesto). Pa odredite određenje (tj. mjeru, količinu trajanja želje izvjesne) djevojke, novoga (svoga) zuba (tj. mladih godina, djevojke mlade koja voli da) sluša (izvjesnu) zabavu. GLAVA predikovanja (tj. savjetovanja izvjesnoga) čovjeka svoju kćer (svoje kćeri) za stanje njezinoga muža (zbog stanja i stvari njezinoga muža, tj. zbog odnosa i ponašanja prema mužu). PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Ebu Sevra, od Abdullaha, sina Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Neprestano sam bio pohlepan na (to) da pitam Umera, sina Hataba, o (onim) dvjema ženama od supruga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koje dvije (su bile te što) je rekao Allah, uzvišen je, (o njima dvjema): "Ako se pokajete vas dvije k Allahu, pa već su se nagela (nagnula, priklonula) srca vas dviju....", dok (je najzad pružila se meni prilika za to kada) je hodočastio (Umer) i hodočastio sam sa njim (i ja). I skrenuo je (u jednoj prilici za vrijeme toga putovanja da on obavi nuždu) i skrenuo sam (i ja) sa njim (u stranu) sa posudom (za vodu), pa je izašao napolje (tj. pa je obavio nuždu). Zatim je došao. Pa sam izlio (polio) na njegove dvije ruke iz nje (iz posude), pa se očistio (on za molitvu). Pa sam rekao njemu: "O zapovjedniče (svih) vjernika! Ko (Koje) su (te izvjesne) dvije žene od supruga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koje dvije (bijaše takve da) je rekao Allah, uzvišen je, (o njima dvjema): "Ako se vas dvije pokajete k Allahu, pa već su se nagela (nagnula, priklonila) srca vas dviju....", (ko su te dvije žene)?" Rekao je: "O čuda zbog tebe (tj. O čudim ti se), o sine Abasa! Njih dvije su Aiša i Hafsa." Zatim se okrenuo Umer prema (tome) hadisu (da on) tjera njega (tj. da ga pripovijeda na dugo i široko). Rekao je: "Bio sam ja i (jedan) moj susjed od Pomagača u (među) Umejjetovićima Zejda (tj. Umejjetovićima Zejdovim - a to je ogranak Evsovića) od Visija Medine (a "Avalil-medineti-Medinske Visije" je naziv za sela koja se nalaze istočno od Medine oko četiri milje). I smjenjivasmo se (tj. Na redu vršili smo, naizmjenično smo vršili naše) silaženje na Vjerovijesnika (tj. ka Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, pa (jedan) dan siđe (on), i siđem (ja jedan) dan (dakle: a ja siđem drugi dan). Pa kada sam sišao, došao sam (tj. došao bih ja) sa (onim) što se je dogodilo od vijesti toga dana od Objave ili (nečega drugoga) osim nje. A kada je sišao (on-onaj moj susjed, komšija), učinio je slično tome. A bili smo (mi) družina Kurejševića (običaja takvoga da) nadvladavamo (naše) žene (tj. da njima vladamo). Pa pošto

Page 90: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

smo došli na Pomagače (tj. Pošto smo došli Pomagačima - u daljem tekstu izraz "kadime ala" prevodiće se sa našim izrazom "doći nekome, nekomu"), kada li (su oni jedan takav) narod (što) nadvladavaju njih njihove žene! Pa su počele naše žene (da) uzimaju od odgoja (tj. od ponašanja) žena Pomagača (ponešto toga - dakle: poprimile su taj običaj od njih, da odogovaraju, uzvraćaju i slično svojim muževima u svađi ili sl.). Pa sam viknuo (izderao se) na svoju ženu, pa je (ona) uzvratila meni. Pa sam smatrao ružnim da (ona) uzvraća meni. Rekla je: "A zašto smatraš ružnim (to) da uzvraćam tebi? Pa tako mi Allaha zaista supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zaista uzvraćaju njemu. I zaista jedna (od) njih zaista napusti njega (da ne govori sa njim) danas do noći (tj. cijeli dan)." Pa je zaprepastilo (preplašilo) mene to i rekao sam njoj: "Već je izgubila nadu (u spas, tj. propala je ona) koja je to učinila od njih." Zatim sam sastavio na sebi svoju odjeću (ili: na sebi svoju odjeću), pa sam sišao. Pa sam unišao na Hafsu (tj. unišao sam Hafsi - u daljem tekstu izraz "dehale ala" prevodiće se sa "unići nekome, nekomu"). Pa sam rekao njoj (Hafsi): "O Hafso (O Hafso)! Da li se međusobno srdi jedna (od) vas (sa) Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, danas (po cijeli dan) do (te) noći?" Rekla je: "Da." Pa sam rekao: "Već si izgubila nadu, i štetovala si! Pa zar si sigurna (od toga) da se rasrdi Allah zbog srdžbe poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa (da ti) propadneš? Ne traži mnogo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, i ne uzvraćaj mu (ni) u (jednoj) stvari (ni u čemu), i ne napuštaj ga (da ne govoriš s njime), i pitaj mene (tj. i traži od mene ono) što se je pokazalo tebi (da ti treba). I neka ne vara (I neka ne zavara) tebe nipošto (to što tako nešto napravi tvoja inoća, jer znaš) da je bila tvoja susjetka čišća (tj. ljepša) od tebe i draža k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio." Hoće (s tim da podsjeti na njezinu inoću) Aišu (koju naziva njezinom komšinicom, susjetkom). Rekao je Umer: "A bili smo već pričali da Gasanovići obuvaju (tj. potkivaju svoje) konje zbog rata (protiv) nas. Pa je sišao (u Medinu) moj drug Pomagač (na) dan njegove rede (njegovoga dežurstva), pa se vratio k nama večerom (naveče). Pa je udario (na) moja vrata žestokim udaranjem i rekao je: "Da li je tude on?" Pa sam se preplašio, pa sam izašao k njemu. Pa je rekao (taj Pomagač): "Već se je dogodila danas (jedna) stvar velika." Rekao sam: "Šta je ono (to)? Jesu li došli Gasanovići?" (Doslovno: "Je li došao Gasan?") Rekao je: Ne, nego veće od toga (i) strašnije. Pustio (Razvjenčao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje žene." Pa sam rekao: "Izgubila je nadu (u spas) Hafsa i štetovala je! Već sam bio (u takvom stanju da) mislim (da će) skoro da bude ovo." Pa sam sastavio (skupio) na sebe (na sebi) svoju odjeću, pa sam klanjao molitvu (te) zore sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je unišao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u jednu) svoju sobu, pa se odstranio (tj. osamio se on) u njoj. I unišao sam Hafsi, pa kada li ona plače. Pa sam rekao: "Šta je rasplakalo tebe? Zar nisam bio upozoravao (opominjao) tebe (na) ovo? Da li je pustio (razvjenčao) vas Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (ili nije)?" Rekla je: "Neću znati (Ne znam). Evo, on je tu odstranjen (osamljen) u (toj) sobi." Pa sam izašao, pa sam došao ka (njegovoj) govornici (u njegovoj džamiji), pa kada li okolo nje (jedna manja) skupina, plače neki (od) njih. Pa sam sjeo sa njima malo. Zatim je nadvladalo mene (ono) što nalazim (tj. što osjećam), pa sam došao (toj) sobi koja (je ta što) je u njoj Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao njegovom (jednom) crnom dječaku (tj. robu, ili slugi, poslužitelju): "Traži dozvolu za Umera!" Pa je unišao (taj) dječak, pa je govorio Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, zatim se vratio pa je rekao: "Govorio sam (ja) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, i spomenuo sam tebe njemu, pa je šutio." Pa sam otišao, čak sam sjeo sa (tom) skupinom koji su kod (te) govornice. Zatim je nadvladalo mene što nalazim (osjećam), pa sam došao pa sam rekao (tome) dječaku: "Traži

Page 91: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

dozvolu za Umera!" Pa je unišao, zatim se vratio pa je rekao: "Već sam spomenuo tebe njemu, pa je šutio (čutao)." Pa sam se vratio, pa sam sjeo sa (tom) skupinom koji su kod (te) govornice. Zatim je nadvladalo mene što nalazim (osjećam), pa sam došao (tom) dječaku pa sam rekao: "Traži dozvolu za Umera!" Pa je unišao, zatim se vratio k meni pa je rekao: "Već sam spomenuo tebe njemu, pa je šutio." Pa pošto sam okrenuo leđa odlazeći - rekao je - kada li (taj) dječak poziva mene. Pa je rekao: "Već je dozvolio tebi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam unišao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa kada li on povaljen (položen, tj. leži) na rebrima (jedne) hasure (rogozine, od kojih je ispletena ta hasura, i to tako da) nije između njega i između njega (tj. između Muhameda a.s. i između toga njegovoga kreveta od rogozine, hasure nema prostrta nikakva druga) postelja, (i) već su ostavila trag (ta) rebra (hasure) u njegovu stranu, (on leži) oslanjajući se na (jedan) jastuk od kože, (a) njegovo natrpavanje je liko (tj. jastuk je natrpan likom, ili biljnim vlaknima). Pa sam pozdravio njega, zatim sam rekao, a ja sam stajač (a ja stojim): "O poslaniče Allaha! Jesi li pustio (razvjenčao ti) svoje žene?" Pa je podigao k meni svoj pogled pa je rekao: "Ne." Pa sam rekao: "Allah je veći (od svakoga i svega, tj. Allah je najveći)!" Zatim sam rekao, a ja sam stajač (i) tražim obiknjavanje (tj. tražeći ja dozvolu da sjednem i da razgovaram s njim): "O poslaniče Allaha! Da si vidio mene! A bili smo (mi) družina Kurejševića (takvi da) nadvladavamo (naše) žene. Pa pošto smo došli (u) Medinu, kada li su (oni jedan) narod (što) nadvladavaju njih njihove žene. Pa se osmjehnuo (nasmiješio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim sam rekao: "O poslaniče Allaha! Da si vidio mene! I unišao sam Hafsi pa sam rekao njoj: "Neka ne vara (ne zavarava, ne prevari) nipošto tebe (postupak tvoje inoće jer znaš) da je bila tvoja susjetka (tj. inoća) čišća (tj. ljepša) od tebe i draža ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio." Hoće (da podsjeti na) Aišu. "Pa se osmjehnuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, drugim osmjehom (smiješkom). Pa sam sjeo kada sam vidio njega (da) se osmjehnuo (ponovo). Pa sam podigao svoj pogled u (po) njegovoj sobi, pa tako mi Allaha nisam vidio u njegovoj sobi (ni jednu) stvar (koja) vraća (moj) pogled (tj. koja privlači pažnju) osim tri (nekakve) kože. Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Moli Allaha, pa neka proširi na tvoju sljedbu (sljedbenike bogatstvo), pa (jer) zaista Perzijanci i Vizantinci (su u takvom stanju da) se već proširilo na njih, i darovalo se njima ovozemlje (dobra ovoga svijeta), a oni neće obožavati (tj. ne obožavaju) Allaha!" Pa je sjeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a bio je naslonjen, pa je rekao: "A zar si u ovome ti, o sine Hattaba? Zaista oni su (jedan) narod (takav što) su se već njima požurila darovati njihove ljepote (njihova uživanja) u (izvjesnom, u tom) životu najbližem (tj. u životu na ovome svijetu)." Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Traži oprost za mene!" Pa se odstranio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (od) svojih žena zbog toga (izvjesnoga) pričanja (razgovora) kada je raširila (tj. otkrila, odala) njega Hafsa ka Aiši (odstranio se je) dvadeset i devet noći (dana), i bio je rekao: "Nisam je za ulazača njima (tj. Neću unići njima - svojim ženama cio jedan) mjesec (dana)!", od (tj. to je bio rekao zbog) žestine njegove (svoje) ljutnje (srdžbe) na njih kada je ukorio njega Allah, moćan je i veličajan je. Pa pošto je prošlo dvadeset i devet noći (dana), unišao je Aiši, pa je počeo s njom. Pa je rekla njemu Aiša: "O poslaniče Allaha! Zaista ti si se već bio zakleo da nećeš unići nama mjesec (dana), a osvanuo si samo od dvadeset i devet noći (dana što ja) brojim njih brojanjem?!" Pa je rekao:

Page 92: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Mjesec (izvjesni) je dvadeset i devet." Pa je bio taj mjesec dvadeset i devet noći (dana). Rekla je Aiša: Zatim je spustio Allah, uzvišen je, ajet (našega) samoizbora. Pa je počeo sa mnom, prvom ženom od svojih žena. Pa sam sebi izabrala njega (Muhameda a.s. umjesto uživanja i nakita na ovome svijetu). Zatim je dao izabrati svojim (ostalim) ženama, svima njima (ili isposnički, skromni život sa njim u braku - ili razvod braka sa njim, pa neka one onda sebi traže i stiču uživanja i nakit ovoga života, života na ovome svijetu). Pa su rekle (one - sve njegove žene isto onako) kao što je rekla Aiša (tj. da izabiraju, da izabiru, da biraju njega - brak da nastave i dalje s Muhamedom a.s.). GLAVA postenja (posta izvjesne) žene sa dozvolom svoga muža dobrovoljnim činjenjem (tj. kada posti dobrovoljni post, a ne onaj post koji je stroga dužnost). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, pričao nam je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, sina Munebbiha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Neće postiti (izvjesna) žena, a njezin muž je prisutan (kod kuće) osim sa njegovom dozvolom (dobrovoljni post)." GLAVA: Kada je omrkla (zanoćila izvjesna) žena napuštajući (tj. izbjegavajući ona) postelju svoga muža. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijin (Adij) od Šubeta, od Sulejmana, od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kada je pozvao (Kada pozove izvjesni) čovjek (muž) svoju ženu ka svojoj postelji, pa nije (ona) htjela da dođe (pa ne htjedne doći), proklinjali su (tj. kunu, proklinju) nju (izvjesni) anđeli čak (da ona tako) osvane." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ar'areta, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Zurareta, od Ebu Hurejreta rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada je omrkla (zanoćila) žena napuštajući postelju svoga muža, proklinjali su nju (izvjesni) anđeli (meleki) do (da) se vrati (ona na postelju)." GLAVA: Neće dozvoliti (izvjesna) žena u kuću (tj. u stan) svoga muža (ni) za jedno (lice, tj. nikome drukčije) osim sa njegovom dozvolom (dozvolom muža). PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, pričao nam je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

Page 93: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Neće se dozvoliti (tj. Nije dozvoljeno) za (izvjesnu) ženu da posti (ona), a njezin muž je prisutan, osim sa njegovom dozvolom. I neće dozvoliti (žena nečiji ulazak-da neko uđe) u njegovu kući (drukčije) osim sa njegovom dozvolom. I što je (ona) trošila (utrošila) od potrošnje (od nekoga troška, opskrbe) bez načina zapovijedanja (bez upravljanja, tj. bez naročite, osobite zapovjedi - bez izričite dozvole muža), pa zaista ono izvršiće se k njemu njegova polovina (tj. njemu - mužu će biti data, predata polovina Allahove nagrade na sudnjem danu za taj trošak što ga je žena utrošila u neku dobrotvornu svrhu)." A predao je njega (tj. ovaj hadis) Ebu Zinad također od Musa-a, od njegovoga oca, od Ebu Hurejreta (što se tiče teksta) u (tj. o tom) postu (u vezi posta samo i jedino). GLAVA. PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Ismail, izvijestio nas je Tejmija od Ebu Usmana, od Usameta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Stao (Stajao) sam na vratima raja, pa je bila općenitost (tj. većina onih) ko je unišao (u) njega (bili su izvjesni) siromasi (bijednici). A drugovi (izvjesne) veličine (ili: drugovi udjela, tj. bogataši) su zadržani (na polaganju računa), osim (slučaja) da su drugovi Vatre (između njih u takvom stanju) da se je već zapovjedilo za njih ka Vatri (da se vode). I stao (stajao) sam na vratima Vatre, pa kada li općenitost (tj. većina onih) ko je unišao (u) nju su žene!" GLAVA nezahvalnosti (bračnome) drugu. A on (tj. izraz "el-aširu") je (što i) "ez-zevdžu": par (tj. muž, suprug). I on (izraz "el-aširu") je (što i) "el-halitu": pomiješan (koji se miješa sa nekim - i taj izraz "el-aširu", nastao, izveden) je od (izraza) "el-muašeretu": druženje. O njemu (tj. O ovome - o nezahvalnosti bračnome drugu - došao) je (predanjem hadis) od Ebu Seida, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Zejda, sina Eslema, od Ata-a, sina Jesara, od Abdullaha, sina Abasa, da je on rekao: Pomrčalo (Pomračilo) je Sunce (tj. Dogodilo se pomrčanje, pomračenje Sunca) na vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je klanjao (obavio je, obavljao je izvanrednu molitvu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (prisutni) ljudi sa njim. Pa je (u toj molitvi on) stajao dugim stajanjem, količinom od sure El-Bekarete (tj. koliko bi se mogla pročitati ta sura - dakle: toliko je dugo stajao da bi se mogla pročitati ta sura El-Bekare). Zatim se naklonio (učinio je ruku') dugim naklonjanjem. Zatim se podigao (tj. uspravio, vratio se je sa ruku'a) pa je stajao dugim stajanjem, a ono je ispod (tj. kraće od onoga) prvoga stajanja. Zatim se naklonio (učinio, činio ruku'-naklon, pregib) dugim naklonjanjem, a ono je ispod (kraće od onoga) prvoga naklonjanja. Zatim se podigao (uspravio). Zatim je ničičio (tj. pao je ničice - na sedždu). Zatim je ustao, pa je stajao dugim stajanjem, pa ono je ispod (kraće od onoga) prvoga stajanja. Zatim se naklonio (učinio je ruku') dugim naklonjanjem, a ono je ispod (kraće od onoga) prvoga naklonjanja. Zatim se podigao, pa je stajao dugim stajanjem (dugo), a ono je ispod (kraće od) prvoga stajanja. Zatim se naklonio (naklonuo, učinio ruku') dugim naklonjanjem, a ono je ispod (kraće od) prvoga

Page 94: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

naklonjanja. Zatim se podigao (uspravio se, vratio se sa ruku'a). Zatim je ničičio (pao ničice - učinio sedždu). Zatim je otišao (završivši molitvu), a već se je pokazalo Sunce. Pa je rekao: "Zaista Sunce i Mjesec su dva znaka od znakova Allaha, (i) neće pomrčati (tj. ne pomrčaju, ne pomračuju se) njih dvoje zbog smrti (ni) jednoga (lica), a niti zbog njegovoga života. Pa kada ste vidjeli (Pa kada vidite) to (pomračenje, pomrčanje), pa spominjite Allaha!" Rekli su: "O poslaniče Allaha! Vidjeli smo te dohvatio si (neku) stvar (nešto) u ovome svome mjestu (gdje stojiš), zatim smo te vidjeli (da) si se stuknuo (pomakao si se nazad)." Pa je rekao: "Zaista ja sam vidio raj - ili: pokazao mi se je raj - pa sam dohvatio iz njega (jedan) grozdac, i da sam uzeo (dohvatio) njega, zaista bi (vi) jeli od njega dok je ostala (trajala) ovozemnost. I vidio sam Vatru, pa nisam vidio kao danas (nikakvoga) prizora nikada. I vidio sam (da) su najmnogobrojniji njezini (vatrini, džehenemski) stanovnici žene." Rekli su: "Zašto (Zbog čega), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Sa (tj. Zbog) njihovoga bezvjerstva (nepriznavanja)." Reklo se je: "Ne vjeruju (one) u Allaha?" Rekao je: "Ne vjeruju (one, tj. Nisu zahvalne svome bračnome) drugu i ne vjeruju (nisu zahvalne one izvjesnome) dobročinstvu (lijepome postupanju prema njima). Da si činio dobro (lijepo) k jednoj (od) njih (to cijelo) vrijeme, zatim je vidjela od tebe (jednu nepovoljnu) stvar (nešto i), rekla je: "Nisam vidjela od tebe (nikakvoga) dobra nikada."." PRIČAO NAM JE Usman, sin Hejsema, pričao nam je Avf od Ebu Redža-a, od Imrana, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Natkučio sam se u raj, pa sam vidio (da) su najmnogobrojniji njegovi stanovnici siromašni (siromasi). I natkučio sam se u Vatru, pa sam vidio (da) su najmnogobrojniji njezini stanovnici žene (izvjesne žene)." Slijedio je njega (Avfa) Ejub i Selm, sin Zerira. GLAVA: Za tvoju ženu je na tebi (jedno) pravo (tj. Tvoja žena ima kod tebe jedno pravo, pa ti si dužan da joj to pravo dadneš i ispuniš, izvršiš, izvršavaš). Rekao je njega (tj. hadis o tom pravu žene) Ebu Džuhajfete (pričajući to) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Evzaija rekao je: pričao mi je Jahja, sin Ebu Kesira, rekao je: pričao mi je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, rekao je: pričao mi je Abdullah, sin Amra sina Asa, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O Abdullahe! Zar se nisam obavijestio da ti postiš (svaki taj) dan i klanjaš (svaku svu) noć?" Rekao sam: "Da, o poslaniče Allaha." Rekao je: "Pa ne čini (to tako toliko). Posti, i mrsi (omrsi se po neki dan), i klanjaj, i zaspi (i spavaj), pa (tj. jer) zaista za tvoje tijelo je (određeno, prirodno uzakonjeno) na tebi (jedno) pravo. I zaista za tvoje oko je na tebi (jedno) pravo. I zaista za tvoju ženu je na tebi (jedno) pravo." GLAVA:

Page 95: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Žena je pastirica (čobanica) u kući svoga muža. PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Musa, sin Ukbeta, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Svaki (od) vas (Svako od vas) je pastir (čoban) i svaki (od) vas (i svako od vas) je pitan (odgovoran - dakle: biće odgovoran i pitan na sudnjem danu) o svome stadu. I (izvjesni) zapovjednik je pastir, i (izvjesni, tj. svaki) čovjek je pastir nad porodicom svoje kuće, i (svaka) žena je pastirica nad kućom svoga muža i njegovim djetetom. Pa svaki (od) vas je (jedan) pastir i svaki (od) vas je pitan o svome stadu (tj. on će odgovarati za svoje stado)." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Ljudi su upravljači (zapovjednici) nad ženama sa (razloga) što je odlikovao Allah neke njih nad neke....", do Njegovoga govora ".... zaista Allah je bio višnji, velik.". PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman rekao je: pričao mi je Humejd od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Zakleo se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da će se odstraniti) od svojih žena (jedan) mjesec (dana), i sjedio je u (jednoj) svojoj sobi. Pa je sišao za (tj. nakon) dvadeset i devet (dana). Pa se reklo: "O poslaniče Allaha! Zaista ti si se zakleo (da ćeš biti odstranjen) mjesec (dana)." Rekao je: "Zaista (ovaj) mjesec je dvadeset i devet." GLAVA napuštanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, svoje žene (svojih žena stanujući on u tom vremenu njihovoga napuštanja) u (drugoj sobi, prostoriji) osim njihovih soba (kuća, prostorija). A spominje se od Muavije, sina Hajdera, (hadis što) je podigao njega (taj hadis do Muhameda a.s., i u tom hadisu se kaže, između ostaloga, i to): osim (tj. izuzev) da se neće napuštati (ona - žena drukčije) osim u sobi (njezinoj samo, tj. osim tako da se u njezinoj sobi boravi i spava i u vrijeme prekida odnosa, i u vrijeme napuštanja razgovaranja i spolnoga općenja s njom zbog nekoga njezinoga uznemirivanja muža). A (ono) prvo je ispravnije (tj. da se može boraviti i u drugoj prostoriji osim ženine prostorije, sobe u vrijeme napuštanja svakoga općenja s njom.). PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža. A pričao mi je Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž rekao je: izvijestio me je Jahja, sin Abdullaha, sina Sajfije, da je Ikrimete, sin Abdurahmana sina Harisa, izvijestio njega da je Umu Selema izvijestila njega da se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zakleo (da) neće unići nekome (nikome od) svoje porodice mjesec (dana). Pa pošto je prošlo dvadeset i devet dana, jutrom je došao (tj. poranio je) njima - ili je večerom došao. Pa se reklo njemu:

Page 96: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"O vjerovijesniče Allaha! Zakleo si se (da) nećeš unići (ući) njima (ženama jedan) mjesec (dana)." Rekao je: "Zaista (ovaj) mjesec biva dvadeset i devet dana." (Ili: Zaista (izvjesni, svaki) mjesec bude dvadeset i devet dana.). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Mervan, sin Muavijeta, pričao nam je Ebu Jafur rekao je: Međusobno smo spominjali (tj. raspravljali, pretresali) kod Ebu Duha-a, pa je (on) rekao: pričao nam je Ibnu Abas rekao je: Osvanuli smo (jedan) dan, a žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, plaču, kod svake žene od njih je njezina porodica. Pa sam izašao ka Bogomolji, pa kada li je ona puna od (izvjesnih) ljudi! Pa je došao Umer, sin Hattaba, pa se popeo ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u (jednoj) sobi svojoj, pa je pozdravio, pa je pozdravio, pa nije odgovorio njemu (ni) jedan (čovjek, tj. niko). Zatim je pozdravio, pa nije odgovorio njemu (ni) jedan (čovjek). Zatim je pozdravio, pa (opet) nije odgovorio njemu (ni) jedan (čovjek). Pa je dozivao (tj. dozvao poslužitelj na kraju) njega (Umera), pa je (on) unišao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Da li si pustio (razvjenčao ti) svoje žene?" Pa je rekao: "Ne, ali sam se zakleo od njih mjesec (dana da ću se odstraniti)." Pa je ostao dvadeset i devet (dana), zatim je unišao svojim ženama. GLAVA (onoga) što se mrzi (tj. što se smatra ružnim) od udaranja (tih) žena, i (GLAVA) Njegovoga govora: "..... i udarite njih....". (ali to znači: udarite ih) udaranjem osim (udaranja) žestokoga uznemirenja (tj. udarite ih udaranjem koje nije mnogo žestoko i jako, ili koje neće unakaziti, koje neće ostaviti traga na tijelu usljed jačine, koje neće izazvati velike bolove i teškoću). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Hišama, od njegovoga oca, od Abdullaha, sina Zemata, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Neka ne bičuje jedan (od) vas svoju ženu bičevanjem roba (svoga, tj. kao što bičuje, udara kandžijom svoga roba), zatim (će on da) spolno opći (sa) njom (ili: pa da onda s njom spolno opći) u zadnjem dijelu (tj. na kraju toga istoga) dana." GLAVA: Neće se pokoriti (pokoravati izvjesna) žena svome mužu u (nekome) griješenju (tj. u onome što je grijeh činiti po islamskim propisima). PRIČAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, pričao nam je Ibrahim, sin Nafi-a, od Hasena - on je sin Muslima -, od Safije (kćeri Šejbeta), od Aiše da je (jedna) žena od Pomagača vjenčala (tj. udala i dala vjenčati) svoju kćer, pa je opala kosa njezine glave. Pa je došla k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je spomenula to njemu, pa je rekla:

Page 97: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Zaista njezin muž zapovjedio je meni da spojim (povežem, tj. da nastavim i navežem) u (na) njezinu kosu (nešto)." Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Ne. Zaista ono već su se proklele (izvjesne žene) davačice spajanja (tj. koje spajaju i navezuju kose, vlasi drugim ženama)." GLAVA: "A ako se je plašila (jedna) žena od svoga muža odustajanja (od vršenja bračnih obaveza prema njoj) ili napuštanja (okretanja glave od nje)....". (Izraz "nušuzen" može se prevesti na više načina, a smisao toga izraza je da čovjek od supruge, što bi se reklo, neće ništa da zna i ne daje joj ni izdržavanje, materijalno obezbjeđenje niti vrši sa njom spolni snošaj, spolni odnos.) PRIČAO NAM JE Ibnu Selam, izvijestio nas je Ebu Muavijete od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, (u vezi ajeta): "A ako se je plašila (jedna) žena odustajanja ili napuštanja....", rekla je: Ona je (tj. To je izvjesna) žena (što) bude kod (svoga) čovjeka (tj. vjenčanoga muža koji) ne traži mnogo od nje (druženja), pa hoće njezin razvod i (da) se oženi (on sa nekom drugom) osim nje, (pa ona) govori njemu: "Zadrži me, i ne razvjenčavaj me, zatim se oženi (sa drugom) osim mene, pa ti si u razrješenju (tj. pa ti si oprošten i oslobođen si) od opskrbe na mene (od materijalnoga obezbjeđivanja mene) i diobe meni (i dodjeljivanja meni bračne noći). Pa to je Njegov govor, uzvišen je: "..... pa nema grijeha na njih dvoje da se njih dvoje izmire između sebe (jednim) mirom, a (taj) mir je dobar....". GLAVA (izvjesnoga) odstranjivanja (tj. prolijevanja, izlijevanja sperme, sjemena ljudskoga izvan maternice izvlačenjem spolnoga uda iz ženskoga spolnoga uda-organa pri spolnom snošaju u cilju sprječavanja začeća). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Ibnu Džurejdža, od Ata-a, od Džabira rekao je: Bili smo (običaja da) odstranjujemo (tj. da izlijevamo sjeme izvan maternice) na vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Amr: izvijestio me je Ata' (da) je čuo Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili smo (običaja da) odstranjujemo (da izlijevamo sjeme izvan maternice), a Kur'an silazi (a Kur'an se objavljuje). A od Amra, od Ata-a, od Džabira rekao je: Bili smo (običaja da sjeme) odstranjujemo (izlijevamo izvan maternice) na vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a Kur'an silazi (ili: i Kur'an silazi).

Page 98: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(Pa pošto to Kur'an nije uopće spomenuo, a potom nije to ni zabranio, nego je samo prešutao, to onda služi nekima učenjacima kao podloga da kažu da je taj postupak dozvoljen, ali samo taj postupak. Nije već dozvoljeno ništa preduzimati ako se je sjeme izlilo u maternicu i dogodilo se začeće.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda sina Esma-a, pričao nam je Džuvejrijete od Malika, sina Enesa, od Zuhrije, od Ibnu Muhajriza, od Ebu Seida Hudrije rekao je: Pogodili smo (tj. Zarobili smo jedno) roblje, pa smo (bili običaja od robinja da) odstranjujemo (tj. da izlijevamo sjeme izvan maternice prilikom spolnoga snošaja, odnosa sa njima). Pa smo pitali (o tome) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "A zar zaista vi zaista (to) činite?" Rekao je nju (tu rečenicu, riječ) tri puta. (A onda je rekao:) "Nema (ni jedne) od duša bivajuće (tj. koja je određena da bude i postane) do sudnjega dana (da će se drugo dogoditi) osim (to da) je ona bivajuća (da će ona biti, postati, stvoriti se)." GLAVA (izvjesnoga) bacanja kocke (ždrijeba, žrijeba) među (svojim) ženama kada je htio (na neko) putovanje (neki čovjek). PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdulvahid, sin Ejmena, rekao je: pričao mi je Ibnu Ebu Mulejkete od Kasima, od Aiše da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (tj. bio bi) kada je izašao (kada bi izašao), bacao (bi) kocku (žrijeb) među svoje žene. (To jest: Kada bi htio izaći na neko putovanje, odlučivao bi žrijebom, kockom koja će mu žena sa njim poći na to putovanje.) Pa je odletjela (pala je ta) kocka za (na) Aišu i Hafsu (prilikom spremanja na jedno putovanje pa su obje pošle na putovanje sa Muhamedom a.s.). A bio (bi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je bio u (toj) noći, putovao je sa Aišom (tj. jašio je, jahao je uz devu Aiše da sa njom, sa Aišom) priča. Pa je rekla Hafsa: "Zar nećeš uzjašiti (tj. Daj uzjaši, o Aišo,) noćas moju devu, a uzjahaću (ja) tvoju devu (da ti) pogledaš (a) i (ja da) pogledam (kako je jašiti, jahati na kojoj devi)." Pa je rekla: "Da." Pa je uzjašila. Pa je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ka devi Aiše, a na njoj je Hafsa, pa je pozdravio nju, zatim je išao dok su odsjeli (najzad na jednome mjestu). I izgubila je sebi njega (Muhameda a.s.) Aiša. Pa pošto su odsjeli, učinila (tj. stavila) je svoje dvije noge između (tamošnjega izvjesnoga) izhira (mirišljive pirike, trstike) i govori (tj. govoreći ona): "Moj Gospodaru (Bože)! Ovlasti na mene (tj. Pošalji na mene nekoga) škorpiona ili zmiju (da) ujede mene! A neću moći (tj. A ne mogu) da govorim za njega (tj. njemu - Muhamedu a.s. ni jedne) stvari (ništa)." (Uvidjela je Aiša da je ona pogriješila, pa je u ljubomori sama sebe klela.)

Page 99: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

GLAVA (izvjesne) žene (koja) pokloni svoj dan od svoga muža za svoju inoću (svojoj inoći), i kako se dijeli to? PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Zuhejr od Hišama od njegovoga oca, od Aiše da je Sevda, kći Zem'ata, poklonila svoj dan za Aišu (tj. Aiši), i bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) dijeli za Aišu (da dijeli Aiši) za njezin dan i dan Sevde. (Pod dijeljenjem, razdjeljivanjem se misli na posjete i noćivanja, pa to onda znači: Raspoređivaše Muhamed a.s. svoje posjete tako da je Aišu posjećivao i kod nje noćivao dva dana: u njezin-njen dan i dan Sevde.) GLAVA (izvjesne) pravde među (svojim) ženama. "I nećete moći da budete pravedni među (svojim) ženama....", do Njegovoga govora: ".... prostran (tj. sveobuhvatan Svojom milošću), mudar.". GLAVA: Kada se je oženio (sa izvjesnom) djevojkom na (izvjesnu) udovicu. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Bišr, pričao nam je Halid od Ebu Kilabeta, od Enesa: I da sam htio da govorim (da kažem): rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (istinu bih rekao), a ali (nego) je rekao: Običaj (izvjesni) je kada se je oženio (sa izvjesnom) djevojkom, ostao je (boravio je, tj. boravio bi mladoženja) kod nje sedam (dana neprekidno). A kada se je oženio (sa izvjesnom) udovicom (udavačom), ostao je kod nje tri (dana). GLAVA: Kada se oženio (sa izvjesnom) udovicom na (izvjesnu) djevojku. PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Rašida, pričao nam je Ebu Usamete od Sufjana, pričao nam je Ejub i Halid od Ebu Kilabeta, od Enesa rekao je: Od (izvjesnoga) običaja (postupka) je (to da) kada se je oženio (izvjesni) čovjek (sa izvjesnom) djevojkom na (izvjesnu) udovicu, ostao je sedam (dana bez prekidanja), i dijelio je (tj. a poslije toga je raspoređivao svoj boravak ravnomjerno, jednako kod svake svoje supruge). A kada se oženio (izvjesnom) udovicom na (izvjesnu) djevojku, ostao je kod nje tri (dana), zatim je dijelio (razdijeljivao, tj. raspoređivao svoj boravak jednako kod svake svoje žene). Rekao je Ebu Kilabete: A da sam htio, zaista bih rekao: Zaista je Enes podigao njega (ovaj govor) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Abdurezak: Izvijestio nas je Sufjan od Ejuba i Halida, rekao je Halid: I da sam htio, rekao bih: Podigao je njega (tj. ovaj govor) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio.

Page 100: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

GLAVA (onoga) ko je ophodio svoje žene u jednom kupanju (sa jednim kupanjem). PRIČAO NAM JE Abdulaala (Abdul-Aala), sin Hamada, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid od Katadeta da je Enes, sin Malika pričao njima da je vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja da) ophodi svoje žene u (izvjesnoj) jednoj noći, a za (tj. u) njega je tada (bilo) devet žena. GLAVA ulaženja (ulaska izvjesnoga) čovjeka svojim ženama u (izvjesnome) danu. PRIČAO NAM JE Fervete, pričao nam je Alija, sin Mushira, od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je otišao od (molitve, kada bi otišao sa namaza izvjesnoga) popodneva (ikindije), (bio je) unišao (unišao bi) svojim ženama, pa se približi jednoj (od) njih. Pa je unišao Hafsi, pa se je zadržao najviše što se zadržavaše (najviše što je bio običaja da se zadrži on). GLAVA: Kada je tražio dozvolu (izvjesni) čovjek (od) svojih žena u (tj. za to) da se liječi (njeguje on) u kući (u sobi samo) neke (od) njih, pa su dozvolile (one) njemu. PRIČAO NAM JE Ismail rekao je: pričao mi je Sulejman, sin Bilala, rekao je Hišam, sin Urveta: izvijestio me je moj otac od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pitaše u svojoj bolesti koja (je ta što) je umro u njoj: "Gdje sam ja sutra? Gdje sam ja sutra?" Hoće (tj. Želi) dan Aiše. Pa su dozvolile njemu njegove žene (da on) bude gdje je htio (gdje hoće). Pa je bio u kući (u sobi) Aiše, čak je umro kod nje. Rekla je Aiša: Pa je umro u (onom) danu koji (je taj što) kružiše (tj. što je bio običaja da kruži, da dolazi) meni u njemu u moju kuću (sobu). Pa je uzeo njega Allah, a zaista njegova glava je zaista između moga gornjega dijela prsa i mojih pluća (tj. a on je oslonjen, naslonjen glavom na moja prsa). I pomiješala se njegova pljuvačka (sa) mojom pljuvačkom. GLAVA volidbe (izvjesnoga) čovjeka neku (neke od) svojih žena više od neke (više od nekih, više od druge ili drugih žena). PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Sulejman od Jahja-a, od Ubejda, sina Hunejna, čuo je Ibnu Abasa (da priča) od Umera, bio zadovoljan Allah od njih (s njima), unišao je (Umer) Hafsi pa je rekao: "O kćerčice! Neka ne prevari nipošto (nikako) tebe ova koja (je ta što) je zadivila nju njezina ljepota, (to jest neka ne prevari tebe nikako) ljubav (volidba) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nju-nje (mnogo, tj. više nego vas druge)!"

Page 101: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Hoće (tj. Misli Umer sa tim na) Aišu. Pa sam (to) ispričao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa se (on) osmjehnuo. GLAVA (izvjesnoga usiljenoga) zasićivača (tj. GLAVA onoga koji se pravi da je sit, da se je najeo - a to će reći: koji sebe kiti, ukrašava) sa (onim) što nije postigao, i (GLAVA onoga postupka) što se zabranjuje od iskazivanja ponosa (prema svojoj) inoći. PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Hišama, od Fatime, od Esme, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A pričao mi je Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja od Hišama: pričala je meni Fatima od Esme da je (jedna) žena rekla: "O poslaniče Allaha! Zaista za (u) mene je (jedna) inoća (tj. imam jednu inoću), pa da li je na mene grijeh ako sam se zasićivala (tj. ako se inoći pravim i prikazujem zasićenom, nahranjenom) od svoga muža (sa nekom drugom hranom, sa nečim drugim) osim (jela) koje daje meni?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Prezasićivač (tj. Izvjesni koji se pravi sit, nahranjen) sa (onim) što se njemu nije dalo, je kao oblačilac dviju odjeća laži." GLAVA (izvjesne) ljubomore. A rekao je Verrad od Mugireta: Rekao je Sad, sin Ubadeta: "Da sam vidio (jednoga, nekoga) čovjeka sa mojom ženom, zaista bih udario njega sa (svojim) mačem bez (da je) okrenut stranom (ili: bez da sam udario stranom mača, sablje - nego oštricom, tj. ne udarajući ja njega pljoštrimice nego oštricom)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li se čudite od (zbog) ljubomore Sada? Zaista ja sam ljubomorniji od njega, a Allah je ljubomorniji od mene." PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš od Šekika, od Abdullaha, sina Mes'uda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nema (ni) od jednoga (bića, tj. Nema nikoga) ljubomornijega (ili: Nema nikoga da je ljubomorniji) od Allaha. Zbog toga je zabranio (izvjesne) nevaljaštine (bezobraštine). I nema (ni) jedno (biće, tj. Nema niko da je) draže k njemu (izvjesno) pohvaljivanje (hvala) od Allaha." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "O sljedbo (tj. O narode) Muhameda! Nije (ni) jedno (biće) ljubomornije od Allaha (na takav postupak) da vidi Svoga roba ili Svoju robinju (da) bludniči. O sljedbo Muhameda! Da znate šta (ja) znam, zaista bi se smijali malo, a zaista bi plakali mnogo!"

Page 102: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Hemmam od Jahja-a, od Ebu Selemeta da je Urvete, sin Zubejra, pričao njemu od svoje majke Esme da je ona čula poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Nema (ni jedne) stvari ljubomornije (Nema niko ljubomorniji) od Allaha." A od Jahja-a da je Ebu Selemete pričao njemu da je Ebu Hurejrete pričao njemu da je on čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao: "Zaista Allah biva (tj. Allah je) ljubomoran, a ljubomora Allaha je (na to) da dođe (izvjesni) vjernik (onome) što je zabranio Allah." PRIČAO NAM JE Mahmud, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Hišam rekao je: izvijestio me je moj otac od Esme, kćeri Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvoga, rekla je: Oženio se je (sa) mnom Zubejr, a nema za njega (tj. u njega) u zemlji (nimalo) od imanja, a ni roba, a ni (kakve) stvari osim (jedne) deve i osim njegovoga konja. Pa sam bila (u tom poslu da) hranim njegovoga konja, i (da) se napajam (te) vode (tj. i da dogonim vodu na devi, ili: i napajam, pojim vodom), i šijem (izvjesnu veliku) kovu njegovu (od kože za grabljenje vode iz bunara) i zakuhavam (mijesim tijesto). A nisam bila (takva da) činim lijepo (da) pravim hljeb. I bile su (običaja da) prave hljeb (neke) susjetke (komšinice) moje od Pomagača, a bile su (one) žene istine (tj. iskrene žene). I bila sam (u poslu takvom da) prenosim (tj. Prenašah datuline) košpe iz zemlje Zubejra koju je odsjekao (tj. dodijelio kao leno) njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (prenašah košpe) na svojoj glavi, a ona (ta zemlja) je od mene dvije trećine ferseha (udaljena, a to je oko dvije milje, jer ferseh iznosi tri milje - a milja je, po ondašnjem računanju, četiri hiljade koraka). Pa sam dolazila (jedan) dan, a (te) košpe su na mojoj glavi. Pa sam susrela poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a sa njim je nekolicina od Pomagača, pa je pozvao mene, zatim je rekao (svojoj devi): "Ih, ih!" (dajući tako znak svojoj devi da legne) zbog (toga da) natovari mene ozadi (iza) sebe. Pa sam se stidjela da idem sa (tim) ljudima, i sjetila sam se Zubejra i njegove ljubomore, a bio je najljubomorniji (od svih) ljudi. Pa je prepoznao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da sam zaista ja već se zastidjela, pa je prošao. Pa sam došla Zubejru pa sam rekla: "Susreo (Sreo) me je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a na mojoj glavi su (te) košpe, a sa njim je nekolicina od njegovih drugova, pa je dao znak (devi) da legne zbog (toga da ja) uzjašem. Pa sam se zastidjela od njega, i znala sam tvoju ljubomoru." Pa je rekao: "Tako mi Allaha zaista tvoje nošenje (te) košpe bilo je žešće (tj. teže) na mene od tvoga jahanja sa njim (nego da si uzjašila sa njim)." (Ta žena je sestra Muhamedove a.s. žene Aiše.) Rekla je (Esma dalje): Dok je (tj. Te je, pa je) poslao k meni Ebu Bekr poslije toga sa sluganom (tj. poslao mi je jednoga slugana, poslužitelja koji) biva (koji će biti) dovoljan meni

Page 103: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(za) uređivanje (sređivanje, tj. hranjenje i pojenje) konja (Zubejrovoga). Pa kao da je oslobodio mene (moj otac ropstva poslavši mi toga poslužitelja). PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Ibnu Ulejjete od Humejda, od Enesa rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kod neke (od) svojih žena, pa je poslala jedna (od) majki (svih) vjernika (svoga slugu) sa zdjelom (što) je u njoj (neka) hrana. Pa je udarila (žena) koja (je ta što) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u njezinoj kući ruku (toga) sluge, pa je pala (ta) zdjela, pa se razbila (raskomadala, u stvari, raspolovila se na dvije polovine). Pa je sastavio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, polovine (komade te) zdjele, zatim je počeo (da) skuplja u nju (tu) hranu koja je bila u (toj) zdjeli i (da) govori: "Bila je ljubomorna vaša majka!" Zatim je zadržao (toga) slugu dok se je došlo sa zdjelom (tj. dok se donijela jedna cijela, nerazbijena zdjela) od (one žene njegove) kod koje je on (bio) u njezinoj kući, pa je dao zdravu (tj. tu nerazbijenu) zdjelu k (onoj ženi) koja (je ta što) se razbila njezina (njena) zdjela, a zadržao je (onu) razbijenu u kući (one žene) koja (je ta što) se razbila (ta zdjela) u njoj (u njezinoj kući). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekra, Mukaddemija, pričao nam je Mutemir od Ubejdulaha, od Muhameda, sina Munkedira, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Unišao sam (u) raj - ili: Došao sam (u) raj, pa sam vidio (jedan) dvorac (zamak), pa sam rekao (pitao sam): "Za koga je ovo?" Rekli su: "Za Umera, sina Hattaba." Pa sam htio da uniđem (da uđem u) njega, pa nije spriječilo mene (ništa drugo) osim moje znanje za tvoju ljubomoru." Rekao je Umer, sin Hattaba: "O poslaniče Allaha! Sa mojim ocem si ti i (sa) mojom majkom (otkupljen)! O vjerovijesniče Allaha, a zar na tebe (da) budem ljubomoran?!" PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah od Junusa, od Zuhrije: izvijestio me je Ibnul-Musejjeb od Ebu Hurejreta rekao je: Dok smo mi kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sjedači (tj. dok smo sjedili), pa rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dok sam ja spavač (tj. Dok sam spavao), vidio sam sebe u raju, pa kada li (jedna) žena čisti se (uzima abdest za molitvu-namaz) uz stranu (jednoga) dvorca! Pa sam rekao: "Za koga je ovo?" Rekao je: "Ovo je za Umera." Pa sam se sjetio njegove ljubomore, pa sam okrenuo leđa bježeći (idući) nazad." Pa je zaplakao Umer, a on je u (na tom) sijelu, zatim je rekao: "A zar na tebe, o poslaniče Allaha, (da) budem ljubomoran?!" GLAVA ljubomore (tih, ili: izvjesnih) žena i njihovoga gnjeva (srdžbe - ili: i njihove žalosti, tuge - ili: i njihove velike ljubavi, strastvenosti). PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ja zaista znam kada si bila od mene (tj. kada si sa mnom ti) zadovoljna, a kada si bila (tj. a kada si) na mene ljutita." Rekla je: Pa sam rekla: "Odakle prepoznaješ to (Kako to

Page 104: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

znaš)?" Pa je rekao: "Što se tiče (tvoga stanja) kada si bila od mene (sa mnom) zadovoljna, pa zaista ti govoriš: "Ne, tako mi Gospodara Muhamedovoga!" A kada si bila ljutita (srdita), rekla si (ti kažeš): "Ne, tako mi Gospodara Ibrahimovoga (Abrahamovoga)!" Rekla je: Rekla sam: "Da, tako mi Allaha, o poslaniče Allaha! Ne ostavljam (ništa drugo) osim tvoje ime." PRIČAO MI JE Ahmed, sin Ebu Redža-a, pričao nam je Nadr od Hišama rekao je: izvijestio me je moj otac od Aiše da je ona rekla: Nisam bila ljubomorna (ni) na (jednu) ženu zbog poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kao što sam bila ljubomorna na Hadidžu (Hatidžu) zbog mnogoće (tj. mnogoga, čestoga) spominjanja poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nju (nje, Hatidže) i njegovoga pohvaljivanja nje (Hatidže). I već se je objavilo ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da obraduje nju (Hatidžu) sa (jednom) kućom za nju u raju od trstike (tj. od bisera dugoga i velikoga kao trstika). GLAVA odbijanja (izvjesnoga) čovjeka (neprijatnosti) od svoje kćeri u (izvjesnoj) ljubomori i (izvjesnoj) pravednosti. PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Ibnu Ebu Mulejketa, od Misvera, sina Mahremeta, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori, a on je na (svojoj) govornici: "Zaista Hišamovići Mugiretovi tražili su dozvolu u (tom, tj. za to) da dadnu vjenčati svoju kćer (u stvari: kćer Ebu Džehla) Aliji, sinu Ebu Taliba, pa neću dozvoliti (to, tj. pa ne dozvoljavam to), zatim neću dozvoliti, zatim neću dozvoliti (to), osim (u slučaju) da hoće sin Ebu Taliba da pusti (razvjenča) moju kćer, a (pa da onda) vjenča (sebi) njihovu kćer, pa ona (moja kći) je samo (jedan) komad (mesa) od mene, (i) uzbuđiva (potresa) me (ono) što uzbuđiva (i) nju, i uznemiruje me (i uznemirava me ono) što uznemiruje (i) nju (što je uznemirivalo nju, tj. i što bi moglo uznemiriti nju)." GLAVA: Bude malo (tj. Biće malo tih) ljudi, (a) bude mnogo (i biće mnogo tih) žena. A rekao je Ebu Musa od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "I vidiš (izvjesnoga) jednoga čovjeka (da) slijedi njega četrdeset žena (nekih koje) traže utočišta u njega (utječu se njemu - a to je) od (zbog) malobrojnosti (tih) ljudi i mnogobrojnosti (tih) žena." PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, Havdija, pričao nam je Hišam od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Zaista ispričaću svakako vama (jedan) hadis (što) sam čuo njega od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i) neće pričati vama za njega (ni) jedan (čovjek drugi) osim mene. Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Zaista od znakova Časa je (i to) da se podigne (izvjesno) znanje, i umnoži se (da bude mnogobrojno izvjesno) neznanje, i umnoži se (izvjesni) blud, i umnoži se pijenje (toga) vina, i

Page 105: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(da) bude malo (tih) ljudi i umnoži se (da bude mnogo tih) žena čak (da) bude za pedeset žena (izvjesni) jedan staralac (upravljač, upravitelj, zbrinjavač)." GLAVA: Neće se osamiti nipošto (ili: Neka se ne osamljuje nipošto, nikako ni jedan) čovjek sa (nekom, jednom) ženom (drukčije) osim (ako je on) posjednik zabranjivanja (tj. osim ako je tako bližnji rođak toj ženi da mu je zabranjeno u brak stupiti sa njom), i (nije dozvoljeno izvjesno) ulaženje (izvjesnoj ženi) osamljenici (doslovno: ženi u koje je muž odsutan). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, od Ebul-Hajra, od Ukbeta, sina Amira, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Čuvajte se vi (od) ulaženja (izvjesnim) ženama!" Pa je rekao (jedan) čovjek od Pomagača: "O poslaniče Allaha! Pa da li si vidio (tj. mislio - a to će reći: Šta misliš za muževog daljega) rođaka?" Rekao je: "Rođak (taj) je (izvjesna) smrt." (U vezi izraza "el-hamvu" ima više tumačenja. Neki kažu da to znači svekar - mužev otac. Neki kažu da to znači tast, punac, babaluk - otac žene, otac supruge. Neki kažu da to znači svaki drugi rođak muža osim muževog oca i muževoga sina, kao što je brat, stric, stričević itd., pa se je zbog toga taj izraz preveo sa dalji rođak.) PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Amr od Ebu Mabeda, od Ibnu Abasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Neće se osamljivati (ili: Neka se ne osamljuje) nikako (ni jedan) čovjek sa ženom, osim (što se žena može osamiti) sa posjednikom zabranjivanja (tj. sa rođakom u takvoj srodnosti da se ne dopušta stupanje u brak s njime njoj)." Pa je ustao (jedan) čovjek pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Moja žena je izašla hodočasteći (ona, tj. odlazeći ona na hodočašće - na hadž), a upisao sam se (ja) u ratovanje tako i tako (tj. u borbu tu i tu da i ja idem kao borac)." Rekao je: "Vrati se, pa hodočasti sa svojom ženom." GLAVA (onoga) što je dozvoljeno da se osami (izvjesni) čovjek sa (izvjesnom) ženom kod (tj. u neposrednoj blizini izvjesnih) ljudi. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Hišama rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Došla je (jedna) žena od Pomagača ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa se je osamio s njom pa je rekao: "Tako mi Allaha zaista vi ste zaista najdraži (od sviju) ljudi k meni." GLAVA

Page 106: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(onoga) što se zabranjuje od ulaženja (izvjesnih muškaraca) oponašavača za žene (da ti ljudi ulaze izvjesnoj) ženi. (To jest: GLAVA u kojoj se objašnjava da je zabranjeno da ulazi ženi, ili ženama onaj muškarac koji se pravi žensko i koji se ponaša kao žene u govoru, i u odijevanju i slično tome. Međutim, iz slijedećega hadisa vidi se da taj izraz "el-mutešebbihine bin-nisai" znači još i drugo, a to je: muškarci koji riječima opisuju nekome neke žene kako se ponašaju one i kako izgledaju. Upravo ovo drugo značenje koji ljudi imaju pri sebi, njima i treba zabraniti da ulaze izvjesnoj ženi. Ipak, taj izrazi dalje će se prevoditi sa "oponašavači za žene, oponašavači žena".) PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Abdete od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, od Zejnebe, kćeri Umu Seleme, od Umu Seleme da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio kod nje, a u (njezinoj) sobi je "ženskarac" (neki, tj. muškarac jedan koji se ponaša kao žensko, koji je sličan žensku). Pa je rekao (taj) "ženskarac" bratu Umu Seleme Abdullahu, sinu Ebu Umejeta: "Ako otvori (tj. osvoji) Allah vama Taif sutra, uputiću te na kćer Gajlana (Gajlanovu), pa zaista ona ide naprijed sa četiri, a ide nazad sa osam (zavojnica, prevojnica koje se naziru po njezinom tijelu usljed debljine)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće ulaziti (tj. Neka ne ulazi) nikako (nipošto) ovaj vama!" GLAVA gledanja (izvjesne) žene ka Abesincima i sličnima njima bez (kakve) sumnje (uzbuđenja i sličnoga). PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, Hanzalija, od Isa-a, od Evzaije, od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Vidjela sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) pokriva mene sa svojim ogrtačem, a ja gledam ka (izvjesnim) Abesincima (koji) igraju u Bogomolji (sve dotle) dok budem ja (taj) koji je dosadniji (tj. koji se je prije dosadio gledati, promatrati - dakle: dok meni nije dosadilo to gledanje), pa odredite odredbu (tj. količinu gledanja izvjesne) djevojke novoga zuba (tj. mladih godina), pohlepne na (tu) zabavu. GLAVA izlaženja (izvjesnih) žena zbog svojih potreba (nužda, nužde). PRIČAO NAM JE Fervete, sin Ebul-Magra-a, pričao nam je Alija, sin Mushira, od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše rekla je: Izašla je Sevda, kći Zem'ata, noću, pa je vidio nju Umer, pa je prepoznao nju pa je rekao: "Zaista ti si (to), tako mi Allaha, o Sevdo! Ne sakrivaš se nama!" Pa se vratila ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je to spomenula njemu, a on je u mojoj sobi (i on) večera, i zaista je u njegovoj ruci zaista (jedna) kost. Pa se je spustilo (spuštalo, tj.

Page 107: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

objavila se je Božija objava u tom času) na njega (njemu). Pa se je podiglo od njega (teško stanje u koje je zapadao u takvim časovima, tj. Pa je prestala dolaziti Božija objava nakon kraćega vremena), a on govori: "Već je dozvolio Allah za vas (žene) da izlazite zbog svojih potreba (nužda)." GLAVA traženja dozvole (izvjesne) žene (od) svoga muža u (vezi, tj. radi izvjesnoga) izlaženja (izlaska) ka Bogomolji i osim nje (na neko drugo mjesto gdje je potrebno da izađe). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Zuhrija od Salima, od njegovoga oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada je tražila dozvolu žena jednoga (od) vas (da ona izađe) ka Bogomolji, pa neka ne spriječi nju." GLAVA (onoga) što se dozvalja (dozvoljava) od (izvjesnoga) ulaženja i (izvjesnoga) gledanja ka (izvjesnim) ženama u (slučaju izvjesnoga) dojenja (tj. zbog izvjesnoga dojenja, zadajanja). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla: Došao je moj stric (amidža) od (izvjesnoga) dojenja (stric po mlijeku), pa je tražio dozvolu (da uniđe) meni, pa nisam htjela da dozvolim njemu do (da) upitam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam pitala njega o tome, pa je rekao: "Zaista on je tvoj stric, pa dozvoli njemu." Rekla je: Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! Dojila je mene samo (izvjesna) žena, a nije dojio mene (izvjesni) čovjek." Rekla je: Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista on je tvoj stric, pa neka uniđe (uđe) tebi!" Rekla je Aiša: A to je (bilo) poslije (vremena kada je bio slučaj) da se udario na nas (onaj izvjesni) zastor. Rekla je Aiša: Zabranjuje se od (tj. zbog izvjesnoga) dojenja (ono) što se zabranjuje od (zbog izvjesnoga) rađanja (rođenja). GLAVA: Neće doticati (ili: Neka ne dotiče kožu izvjesna) žena (izvjesnu) ženu (ili: Neka ne ulazi izvjesna žena izvjesnoj ženi), pa (da) opisuje nju svome mužu. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Mansura, od Ebu Vaila, od Abdullaha, sina Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Neka ne dotiče (kožu izvjesna) žena (u odnosu na izvjesnu) ženu (tj. Neka ne dotakne žena ženu; Neka ne dotiče žena ženu), pa (da) opiše nju svome mužu (pa da on dobije sliku, predodžbu, prestavu o njoj) kao da on gleda k njoj (u nju)."

Page 108: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš rekao je: pričao mi je Šekik rekao je: čuo sam Abdullaha (Mesudovoga) rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Neka ne dotiče (izvjesna) žena (izvjesnu) ženu, pa (da) opiše nju svome mužu kao da on gleda k njoj (tj. u nju)." GLAVA govora (izvjesnoga) čovjeka: "Zaista ophodiću svakako noćas (večeras) svoje žene." PRIČAO MI JE Mahmud, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer, od Ibnu Tavusa, od njegovoga oca, od Ebu Hurejreta rekao je: rekao je Sulejman, sin Davuda - na njih dvojicu pozdrav (tj. - njima obojici mir)!: "Zaista ophodiću svakako noćas (večeras) stotinu žena, (i) rodiće (- ili: da rodi) svaka žena dječaka (da) se bori u putu (na putu, za put) Allaha." Pa je rekao njemu (izvjesni) anđeo: "Reci: Ako je htio (tj. Ako htjedne) Allah!" (To jest: "Ako Bog da!"). Pa nije rekao i zaboravio je (da to on rekne). Pa je ophađao (doslovno: Pa je dao ophađati) njih (tj. Pa se približavao njima, a to će reći: pa je izvršio spolni snošaj s njima), i nije rodila od njih (ni jedna druga žena) osim (jedna jedina) žena (što je rodila - koja je rodila) polovinu (jednoga) čovjeka. Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da je rekao: "Ako je htio (Ako htjedne) Allah!, ne bi prekršio zakletvu (tj. ne bi ozadi ostao od svoje želje, ne bi ostao nasuprot svoje želje i cilja), i bio bi (taj govor "In šaellahu") nadobudniji za njegovu potrebu." GLAVA: Neće dolaziti svojoj porodici noću kada je oduljio (musliman svoju) odsutnost bojaznošću (tj. zbog bojazni) da vara njih i (da) traži njihove posrtaje. PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Muharib, sin Disara, rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) mrzi (to) da dođe (izvjesni) čovjek svojoj porodici noćnim dolaženjem. (Glagol "tareka, jatruku, turukan" znači u osnovi: doći po noći neočekivano, ali se nekada radi pojačanja samoga značenja dodadne još i riječ: "lejlen" - noću, dolaziti noću, noćom.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Asim, sin Sulejmana, od Šabije da je on čuo Džabira, sina Abdullaha, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada je oduljio jedan (od) vas (svoju) odsutnost, pa neka ne dolazi svojoj porodici noću."

Page 109: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

GLAVA traženja (izvjesnoga) djeteta (tj. traženja začeća svoga djeteta u spolnome odnosu, snošaju). PRIČAO NAM JE Museded od Hušejma, od Sejjara, od Šabije, od Džabira rekao je: Bio sam sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) borbi (ratovanju), pa pošto smo se vratili, požurio sam se na (jednoj svojoj) devi sporoj. Pa se priključio meni (neki) jahač od pozadi (iza) mene. Pa sam se obazreo, pa kada li ja (suočim, suočih se) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: "Šta požuruje tebe (Što, Zašto žuriš)?" Rekao sam: "Zaista ja sam novoga (tj. skoroga) vremena sa svadbom (ili: sa brakom, tj. skoro sam se oženio, nisam se davno oženio)." Rekao je: "Pa (nekom) djevojkom oženio (li) si se, ili (nekom) udovicom (udavačom)?" Rekao sam: "Nego (Ne djevojkom, nego) udovicom (udavačom)." Rekao je: "Pa da li ne (tj. Pa zašto nisi nekom) djevojkom (da ti) zabavljaš nju i (da ona) zabavlja tebe (tj. da se međusobno igrate, zabavljate)?!" Rekao je: Pa pošto smo došli (stigli pred Medinu), otišli smo zato (da) uniđemo, pa je rekao: "Pričekajte, čak (da) uniđete noću, to jest večerom (večeras, naveče) zbog (toga) da se počešlja (da bi se počešljala izvjesna žena) razbarušena (raščupana) i (da) traži željezo (tj. britvu kako bi obrijala potrebna mjesta) osamljena (doslovno: izvjesna žena u koje je muž u odsutnosti)." (Ovo se tumači da je Muhamed a.s. preporučio da se naveče uniđe u Medinu jer su već bili obaviješteni stanovnici Medine da su im se njihovi mili vratili i da su već blizu. A ona prethodna preporuka Muhameda a.s. da se noću ne dolazi porodici, odnosi se na slučaj kada se vraća sa putovanja neočekivano, bez najavljivanja da dolazi.) Rekao je (Hušejm): A pričao mi je (izvjesni pripovjedač) pouzdani da je on (Muhamed a.s. još) rekao u ovome hadisu: "Pamet (izvjesnu imaj), pamet (izvjesnu), o Džabire!" Misli (na to da želi imati svoje) dijete. (To jest: Pamet, razum je nastojati da imaš dijete. Neki opet tumače izraz "El-kejse el-kejse ja Džabiru!" ovako: Spolni snošaj, spolni snošaj, o Džabire! A to će reći: Izvrši spolni snošaj, o Džabire, da bi se začelo dijete!.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Velida, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, pričao nam je Šubete od Sejjara od Šabije, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kada si unišao noću (u Medinu), pa ne ulazi svojoj porodici do (da) traži željezo (izvjesna) osamljenica (tj. žena u koje je muž bio dugo odsutan) i (da) se počešlja (izvjesna) razbarušenica (raščupanica)." Rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa na tebe je sa (izvjesnom) pameti, pameti (ili: Pa na tebe je sa spolnim snošajem, spolnim snošajem - da nastupiš prema svojoj ženi)!"

Page 110: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Slijedio je njega (Šabiju) Ubejdulah od Vehba, od Džabira, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (slijedio ga je) u (izrazu, tj. u pričanju izraza) "el-kejs"-u: pameti (ili: spolnom snošaju). GLAVA: Traži željezo (tj. britvu izvjesna) osamljenica i počešljava se (izvjesna) razbarušenica (raščešljanica, raščupanica). PRIČAO MI JE Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je Hušejm, izvijestio nas je Sejjar od Šabije, od Džabira, sina Abdullaha, rekao je: Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) borbi. Pa pošto smo se vratili, bili smo blizu Medine, (i ja) sam se požurio na (jednoj) svojoj devi sporoj. Pa se priključio meni (neki) jahač od pozadi mene, pa je podbo (ubo, tj. gurnuo) moju devu sa (nekim) štapom (što) je bio sa njim (što ga je imao), pa je išla (pošla) moja deva kao najljepše što si ti viđač (tj. što si vidio hod) od (tih) deva (dakle: što se vidi hod deva). Pa sam se obazreo, pa kada li ja sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (suočih se, sretoh se)! Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista ja sam novoga (tj. skorašnjega) vremena sa svadbom (sa brakom)." Rekao je: "Da li si se oženio?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Da li djevojkom, ili udovicom (udavačom)?" Rekao je: Rekao sam: "Nego udovicom." Rekao je: "Pa da li ne (tj. Pa zašto nisi) djevojkom (da) zabavljaš nju i (da ona) zabavlja tebe?!" Rekao je: Pa pošto smo došli, otišli (krenuli) smo zato (da) uniđemo, pa je rekao: "Pričekajte, čak (da vi - tako da) uniđete noću, to jest večerom (naveče, uveče, večeras) zbog (toga) da se počešlja (izvjesna) razbarušenica (raščešljanica) i (da) traži željezo (britvu izvjesna) osamljenica (žena u koje je muž dugo u odsutnosti)." GLAVA: ".... i neka ne pokazuju (one) svoj nakit (nikome drugome) osim za muževe svoje (tj. osim svojim muževima).....", do Njegovoga govora: ".... nisu (još) pokazivali (tj. ne pokazuju, ne ukazuju) na sramote (izvjesnih) žena....". PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Ebu Hazima rekao je: Razišli su se (izvjesni) ljudi (u pogledu toga) sa kojom stvari (sa čime) se je liječila rana poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Uhuda, pa su pitali Sehla, sina Sada, Saidiju - a bio je (on) od zadnjega (dijela onih) ko je ostao (koji su ostali) od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u Medini - pa je rekao: "I nije ostao od (izvjesnih) ljudi (ni) jedan znaniji o njemu (tj. o tome) od mene. Bila je Fatima - na nju pozdrav (ili: njoj mir)! - (zaposlena da) pere (od njegove rane) krv od (sa) njegovoga lica, a Alija donosi vodu na svome štitu. Pa se uzela (jedna) rogozina (hasura), pa se spalila, pa se natrpala (napunila) s njom (sa hasurom, tj. sa pepelom od hasure) njegova rana." GLAVA:

Page 111: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

".... i koji nisu doprli (polnoj) zrelosti od (između) vas.....". PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Sufjan od Abdurahmana, sina Abisa: čuo sam Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (u času kada) je pitao njega (jedan) čovjek: "Prisustvovao (li) si ti (tj. Da li si prisustvovao ti) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesnom godišnjem vjerskom islamskom) blagdanu (prazniku, bajramu): žrtava, ili mršenja (nakon posta)?" Rekao je: "Da. A da nije moga mjesta (u srodstvu) od njega, ne bih prisustvovao njemu." Misli (na razlog) od svoje mladosti (tj. zbog svoje nedoraslosti i nezrelosti - ne bi mu bio dozvoljen pristup u samo društvo sa Muhamedom a.s., a ne nikako na mjesto gdje se klanja bajramski namaz). Rekao je: Izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je klanjao, zatim je predikovao (održao propovjed). A nije spomenuo (on - Ibnu Abas u ovome svome pričanju) ezana, a ni ikameta. (Ezan ritualni poziv na dolazak na molitvu-namaz, a ikamet ritualni poziv na ustajanje na molitvu, na počinjanje molitve u bogomolji.) Zatim je došao (prišao Muhamed a.s. - priča o tom Ibnu Abas - prišao je prisutnim) ženama, pa je savjetovao njih, i opominjao je njih i zapovjedio je njima za (izvjesnu) milostinju. Pa sam vidio njih (kako one rukama) padaju ka svojim ušima i svojim grlima (rukama skidaju sa njih svoj nakit i) daju (ga) k Bilalu (tj. dajući one Bilalu svoje priloge, a Bilal ih kupi, sakuplja). Zatim se je podigao on i Bilal ka njegovoj kući. GLAVA govora (izvjesnoga) čovjeka svome drugu: "Da li ste svadbovali (tj. Da li ste spolno općili, spolni snošaj imali) noćas?!", i (GLAVA) udaranja (izvjesnoga) čovjeka svoju kćer (svoje kćeri) u (njezinu) slabinu kod (njegovoga) karanja (ukora nje). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Abdurahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Aiše rekla je: Korio (Karao) je mene Ebu Bekr i počeo je (da) udara mene sa svojom rukom u moju slabinu (u moj bok). Pa nije spriječilo mene od (moga) pokretanja (micanja ništa drugo) osim mjesto poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegova glava na mome stegnu.

Page 112: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA HRANA (dozvoljenih, tj. raznih vrsta hrane, raznih jela) I govora Allaha, uzvišen je: "..... jedite od lijepih (jela) što smo opskrbili vas (ili: što smo dali vama)....", i Njegovoga govora: "..... trošite od lijepih (posjeda, imovina) što ste stekli (zaradili)....." i Njegovoga govora: "..... jedite od (izvjesnih) lijepih (zarada ili vrsta hrane), i radite dobar (posao), zaista Ja sam o (onome) što radite veliki znalac (tj. sveznajući).". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Mansura, od Ebu Vaila, od Ebu Musa-a Eš'arije, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nahranjujte (izvjesnoga) gladnoga, i posjećujte (izvjesnoga) bolesnika, i odriješite (tj. spasite, pustite iz ropstva izvjesnoga) zarobljenika." Rekao je Sufjan: "El-'ani" je (isto što i) "el-esiru" (zarobljenik). PRIČAO NAM JE Jusuf, sin 'Isa-a, pričao nam je Muhamed, sin Fudajla, od svoga oca, od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta rekao je: Nije se zasitio (nasitio, nadovoljio, najeo) rod (tj. porodica) Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, od (neke) hrane tri dana, čak se je zgrabio (uzeo, tj. čak je umro Muhamed a.s. u takvom stanju skromnosti). A od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta: Pogodio je mene (jedan) žestoki trud (tj. velika poteškoća od gladi). Pa sam susreo (sreo) Umera, sina Hataba, pa sam tražio čitati njemu (tj. tražio sam od njega da mi pročita jedan) ajet iz knjige Allaha (Allahove knjige - Kur'ana). Pa je unišao (u) svoju kuću i otvorio je nju meni. Pa sam išao nedaleko, pa sam pao za (tj. na) svoje lice od (izvjesnoga) truda (teškoće) i (izvjesne) gladi, pa kada li poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, stajač (tj. stoji) nad mojom glavom! Pa je rekao: "O Ebu Hurejrete!" Pa sam rekao: "Dvoodazov tebi, o poslaniče Allaha, i dvije sreće tebi!" Pa je uzeo za moju ruku, pa je podigao mene. I poznao (prepoznao) je (slučaj) koji je sa mnom, pa je odveo mene ka svom stanu, pa je zapovjedio za mene (da se pogostim) sa (jednom velikom) čašom od mlijeka (čašom mlijeka). Pa sam pio od njega (od toga mlijeka). Zatim je rekao: "Vrati (se, tj. Ponovi), pa pij, o Ebu Hurejrete." Pa sam (se) vratio, pa sam pio. Zatim je rekao: "Vrati (se)." Pa sam (se) vratio, pa sam pio dok se je ujednačio (izravnao) moj stomak pa je postao kao (izvjesna) strjelica. (Kad je čovjek gladan, stomak je uleknut, udubljen, jer je prazan. Veli se da riječi u navedenom tekstu "Pa je unišao (Umer u) svoju kuću i otvorio je nju meni.", znače: i otvorio je nju - tj. njega: ajet. A to će reći: i započeo je ajet meni, tj. rekao mi je o ajetu za koji sam ga pitao, kako je početak toga ajeta. Ne znači, dakle, da mu je kuću otvorio da u nju i on uniđe, uđe.) Rekao je (dalje Ebu Hurejrete): Pa sam susreo (sreo) Umera (opet), i spomenuo sam njemu (ovaj slučaj) koji je bio od moje stvari, i rekao sam njemu: "Učinio (uzeo) je

Page 113: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

upravljačem Allah toga (posla oko nahranjivanja mene - uzeo onoga) ko je bio preči za njega (za taj posao) od tebe, o Umere! Tako mi Allaha zaista već sam tražio čitati (od) tebe (onaj izvjesni) ajet, a zaista ja sam bolji čitač za njega od tebe (tj. a ja sam bolje čitao i znao taj ajet od tebe)." (Dakle, pitao ga je o ajetu s nadom da će ga uvesti u kuću i počastiti ga jelom pošto mu pročita ajet, ali Umer r.a. nije procijenio njegovu namjeru, pa mu nije ispunio nadu.) Rekao je Umer: "Tako mi Allaha zaista da budem (bio) uveo tebe (tj. da sam bio uveo tebe), draže (bi bilo) k meni (to) od (toga) da bude meni (pripalo) kao crvene (vrste od izvjesne) marve (tj. volio bih nego da sam dobio izvjesnu crvenu marvu - krupnu stoku: goveda, deve, konji, a crvena se smatra posebno vrijedna)." GLAVA (izvjesnoga) imenovanja nad (izvjesnom) hranom i (izvjesnoga) jedenja sa (svojom) desnicom (svojom desnom rukom). (Pod izrazom "izvjesno imenovanje" misli se na spominjanje Allahovoga imena pred uzimanje i pri uzimanju prvoga zalogaja hrane prilikom jedenja. To se obično čini izgovaranjem rečenice: Bismillahi - Sa imenom Allaha, ili: U ime Allaha! Može se i duljim načinom ta rečenica izgovoriti: Bismillahir-rahmanir-rahimi: Sa imenom (U ime) Allaha Milosrdnoga Milostivoga!) PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, izvijestio nas je Sufjan, rekao je Velid, sin Kesira: izvijestio me je da je on čuo Vehba, sina Kejsana, da je on čuo Umera, sina Ebu Selemeta, (da) govori: Bio sam dječak u skrbništvu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i bila je moja ruka (običaja da) luduje u zdjeli (njegovoj, tj. da hoda tamo-amo po zdjeli), pa je rekao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O dječače! Imenuj (tj. Izgovori ime) Allaha, i jedi sa tvojom (svojom) desnicom, i jedi od (onoga kraja suda, zdjele) što slijedi tebe (tj. što je blizu tebe, što je pred tobom - a to će reći: jedi ispred sebe)." Pa nije prestao (da bude) to moj način hranjenja (jedenja, tj. neprestano je bio to moj način jedenja) poslije. GLAVA (izvjesnoga) jedenja od (onoga) što slijedi njega (jedenja ispred sebe). A rekao je Enes: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Spomenite ima Allaha! I neka jede svaki čovjek od (onoga) što slijedi njega. PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Muhamed, sin Dža'fera, od Muhameda, sina Amra sina Halhaleta, Dilije, od Vehba, sina Kejsana, Ebu Nuajma, od Umera, sina Ebu Selemeta - a on je sin Umu Seleme, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio - rekao je:

Page 114: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Jeo sam (jedan) dan (jednoga dana, u jednom danu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neku) hranu, pa sam počeo (da) jedem u stranama (tj. po krajevima, po svim stranama njegove) zdjele (tj. svuda po zdjeli). Pa je rekao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Jedi od (onoga) što slijedi tebe (jedi ispred sebe)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Vehba, sina Kejsana, Ebu Nuajma rekao je: Došlo se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa (nekom) hranom (tj. donijela mu se je nekakva hrana), a sa njim je njegov pastorak Umer, sin Ebu Selemeta, pa je rekao: "Imenuj (tj. Spomeni ime) Allaha, i jedi od (onoga) što slijedi tebe (jedi ispred sebe)." GLAVA (onoga) ko je slijedio (tj. grabio, dohvatao, jeo) okolo (svega izvjesnoga) čanka sa svojim drugom kada nije poznavao (prepoznao) od njega (nikakve) odvratnosti (neprijatnosti). PRIČAO NAM JE Kutejbete od Malika, od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, da je on čuo Enesa, sina Malika, (da) govori: Zaista (neki) krojač pozvao je poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zbog (neke) hrane (tj. na neku hranu što) je napravio nju. Rekao je Enes: Pa sam otišao sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam vidio njega (da) slijedi (tj. hvata izvjesnu) tikvu okolo (oko izvjesnoga) čanka (tj. po unutrašnjim krajevima izvjesnoga čanka, po cijelome čanku). Rekao je: Pa nisam prestao (da) volim (tikvu, tj. Pa neprestano volim tu izvjesnu) tikvu od tada. Rekao je Umer, sin Ebu Selemeta: Rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Jedi sa tvojom (svojom) desnicom (desnom rukom)." GLAVA (izvjesnoga) služenja desnom rukom u (svome) jedenju i (drugom još nekom poslu) osim njega (osim jedenja). (Dakle, o vršenju nekih poslova desnom rukom kao što je jelo, jedenje i neki drugi poslovi osim njega, mimo jela.) PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Šubete od Eš'asa, od njegovoga oca, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) voli (izvjesno) služenje (da se služi sa) desnom rukom (i počinjanje sa desne strane i desnoga kraja) što je mogao (više) u svome čišćenju, i svome obuvanju i svome češljanju (tj. počešljavanju, uređivanju kose na glavi). A bio je rekao (Eš'as dok je stanovao) u Vasitu prije ovoga (kazivanja još u pričanju i ovo): u svojoj stvari, svakoj (od) nje (svakoj njoj je volio da se počne od desne strane gdje nije bilo naređeno da se lijeva ruka i strana upotrebi naročito).

Page 115: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

GLAVA (onoga) ko je jeo (dotle) dok se je zasitio. PRIČAO NAM JE Ismail: pričao mi je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, da je on čuo Enesa, sina Malika, (da) govori: Rekao je Ebu Talhate (ka) Umu Sulejmi: "Zaista već sam čuo glas poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da je taj glas vrlo) slab, poznajem u njemu (njegovu izvjesnu) glad. Pa da li je kod tebe od (neke) stvari (išta od hrane, tj. Imaš li išta od hrane)?" Pa je izvadila (neke) kolutove (tj. pogače) od ječma. Zatim je izvadila (neki) svoj zavijač, pa je zamotala (taj) hljeb sa nekim (dijelom) njega (zavijača), zatim je tisnula (stavila) njega pod moju odjeću, i ogrnula je mene sa nekim (dijelom) njega (tj. toga istoga zavijača), zatim je poslala mene k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. ("Ridaun" je ogrtač, pa "redda jureddi" ogrnuti nekoga.) Rekao je: Pa sam otišao s njim (tj. odnio sam njega - taj hljeb). Pa sam našao poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u Bogomolji i sa njim su (izvjesni) ljudi. Pa sam stajao nad njima. (Ili: Pa sam stao uz njih, kod njih.). Pa je rekao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Je li poslao tebe Ebu Talhate?" Pa sam rekao: "Da." Rekao je: "Sa hranom?" Rekao je: Pa sam rekao: "Da." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (one, tj. onima) koji su sa njim: "Ustanite." Pa je otišao (Krenuo je - Krenuli su). I otišao (krenuo, pošao) sam pred njima, dao sam došao (dok nisam stigao) Ebu Talhatu. Pa je rekao Ebu Talhate Umu Sulejmi: "Već je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa (izvjesnim) ljudima, a nije kod nas od (izvjesne) hrane (onoliko) što (bismo mogli da) nahranimo njih (dakle: za sve nema dovoljno hrane)." Pa je rekla: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je: Pa je otišao Ebu Talhate (idući dotle) dok je susreo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se okrenuo (tj. krenuo je) Ebu Talhate i poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (prema kući Ebu Talhatovoj) dok su unišli (u kuću). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ovamo (ti), o Umu Sulejmo, (ono) što je kod tebe!" Pa je došla sa tim hljebom (tj. donijela je taj hljeb što ga je bila po meni poslala). Pa je zapovjedio za njega (za taj hljeb) pa se iskomadao (izmrvio). I cijedila (iscijedila) je na njega Umu Sulejma (jednu malu) svoju mješinu (za maslo), pa je začinila njega (taj hljeb, tj. pomastila ga je). Zatim je rekao u njega (tj. nad njim - nad tim hljebom) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ono) što je htio Allah (da) rekne, zatim je rekao: "Dozvoli za desetoricu (da uniđu da jedu)." (To jest: "Neka uniđu, uđu desetorica!") Pa je dozvolio njima. Pa su jeli (dotle) dok su se nasitili (najeli), zatim su izašli. Zatim je rekao: "Dozvoli za desetoricu (drugu)!" Pa je dozvolio njima. Pa su jeli dok su se nasitili (dok su se najeli), zatim su izašli. Zatim je rekao: "Dozvoli za desetoricu!" Pa je dozvolio njima (dozvolio im je da uđu). Pa su jeli dok su se nasitili, zatim su izašli. Zatim je dozvolio za desetoricu. Pa je jeo (taj) narod, svi oni, i nasitili su se (najeli su se), a (taj) narod je (brojao) osamdeset ljudi (dakle: bilo je osamdeset ljudi).

Page 116: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Mu'temir od svoga oca (koji) je rekao: A pričao je Ebu Usman takođe (još i ovo) od Abdurahmana, sina Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (nas) stotinu i trideset. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li je (i) sa jednim od vas (ikakva) hrana (Ima li iko od vas ikakve hrane)?" Pa kada li je sa (jednim) čovjekom (jedan) sa' od hrane ili slično njemu! Pa se zamijeslio (tj. napravilo se je tjesto). Zatim je došao (jedan) čovjek idolopoklonik, razbarušen (tj. neuređene kose na glavi), dugačak sa (nekim) bravima, tjera (goni) njih (brave, ovce). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li je prodaja, ili je darovanje - ili je rekao: poklon (dakle: Da li su ovce za prodaju ili su kao poklon)?" Rekao je: "Ne, nego prodaja." Rekao je: Pa je sebi kupio od njega (jednu) ovcu, pa se je napravila (za jelo). Pa je zapovjedio vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za crninu (od njezinoga) stomaka (tj. za jetru - crnu džigeru od te ovce da) se ispeče. I zakletva Allaha nema (tj. nije bilo ni jednoga čovjeka) od (tih) stotinu i trideset (da je prošao drukčije) osim (tako da) je već odsjekao njemu (jedno) odsijecanje (tj. jedan komadić) od crnine njezinoga stomaka: ako je bio prisutan, dao je nju njemu, a ako je bio odsutan, sakrio je nju njemu (tj. ostavio je nju njemu-džigeru, dio, komadić džigere). Zatim je učinio u njoj (tj. od nje - od ovce je napravio hranu koju je stavio u) dva čanka (dvije drvene zdjele), pa smo svi jeli, i nasitili (najeli) smo se, i preteklo je (hrane) u (tim) dvama čancima, pa sam natovario njega (taj ostatak) na (izvjesnu) devu. Ili kao što je rekao. PRIČAO NAM JE Muslim pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Mansur od svoje majke, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje: Preminuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada smo se nasitili od (izvjesnoga) dvoga crnoga: datula i vode. GLAVA: "Nije na (izvjesnoga) slijepoga teškoća (tj. nije mu nikakav grijeh), a niti na (izvjesnoga) hromoga teškoća, a niti na (izvjesnoga) bolesnoga teškoća.....", (vidjeti taj) ajet (čitajući ga idući redom) ka Njegovom govoru: ".... možda vi (da biste) razumjeli.". PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Jahja, sin Seida: čuo sam Bušejra, sina Jesara, (da) govori: pričao nam je Suvejd, sin Nu'mana, rekao je: Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka Hajberu. Pa pošto smo bili u Sahba-u (u Sahbi) - rekao je Jahja: a ona (ta naseobina) je od Hajbera na noćno putovanje (tj. udaljena je jedno noćno putovanje hoda, a to će reći jedan dan hoda od Hajbera) - pozvao (zatražio) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za hranu, pa nije se došlo njemu osim sa prekrupom (tj. nije se donijelo njemu ništa drugo osim prekrupa, ugruhani ječam, bungur, bulgur). Pa smo žvakali njega (to jelo, tu prekrupu), pa smo jeli od njega (pa smo ga jeli). Zatim je pozvao za (zatražio je) vodu, pa je promućkao (vodu u ustima, tj. izaprao je usta), i promućkali smo (i mi), pa je klanjao sa nama (tu) sutonsku molitvu, a nije se očistio (ponovno za molitvu zbog toga što je bio jeo pred molitvu - dakle: nije uzeo ponovo abdest za namaz poslije jela, nego je samo izaprao usta od jela).

Page 117: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Rekao je Sufjan: Čuo sam njega (taj hadis) od njega (od Jahja-a) vraćanjem i počinjanjem (tj. prvi puta i zadnji puta - prvi puta i ponovno, opetovano, ponovljeno, dvaput). GLAVA (izvjesnoga) hljeba umekšanoga (tj. hljeba od sitnoga bijeloga brašna kao kreda bijeloga) i (GLAVA izvjesnoga) jedenja na (izvjesnom jedaćem) stolu i (izvjesnoj putničkoj jedaćoj) koži (ili platnu - a to će reći: na sofri). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, pričao nam je Hemmam od Katadeta rekao je: Bili smo kod Enesa, a kod njega je (jedan) pekar njegov, pa je rekao (Enes): "Nije jeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nikakvoga) hljeba umekšanoga (tj. bijeloga, od finoga brašna), a niti ovce pečene (ili: obarene u vreloj vodi kada se zakolje da sa kože spane, spadne vuna, pa ona sa kožom pečene), čak je sreo Allaha (tj. čak je umro, a nije toga dvoga jeo, nije to dvoje jeo)." (Neka pouzdana pričanja kažu da je jeo pečenoga mesa od ovce, ali pečene na obični način, a ne pečene sa kožom zajedno.) PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Muaz, sin Hišama, rekao je: pričao mi je moj otac od Junusa, rekao je Alija: on (tj. ovaj Junus) je (Junus zvani) Iskaf, od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Nisam znao (tj. Ne znam) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je jeo na (malom) čanku ikada (a misli se na čanak, tanjirić za salatu - pa to onda znači: Ne znam ga da je jeo ikada na salati, sa salatom, uz salatu), a niti se je hljeb pravio njemu umekšan ikada, a niti je jeo na (jedaćem) stolu ikada (tj. na sofri, ili siniji, a kamoli na stolu jedaćem - za stolom). Reklo se je Katadetu: "Pa na čemu su bili (običaja da) jedu (objeduju)?" Rekao je: "Na (izvjesnim jedaćim) kožama (tj. platnima)." ("Sufretun" - "suferun" je prvobitno značilo hranu koju putnik nosi sa sobom na putovanje. A ta se je hrana nosila u okrugloj koži koja je na krajevima imala željezne halke, karike, kolutove, pa bi se pomoću tih karika vješala na devu pošto bi se ta koža skupila sadržeći u sebi jelo. Poslije se i ta koža nazvala "sufretun-suferun". Pošto se ta koža sa hranom stavljala na tle, tlo i sa nje se hrana uzimala i jela, to se je uobičajilo da se i svako platno koje se stavi na tle, pa se na njega stavi hrana i sa njega se jede, naziva sa "sufre", ili u nas "sofra, sofra-bez". Od toga se razvio u nas, kod nas naziv sofra za okruglu drvenu ili metalnu plohu, odignutu na kraćim nogama, ili na niskom postolju, dok Arapi to nazivaju svojim izrazom "hivanun, ili huvanun". Izraz "sufretun - suferu" u hadisu znači kožu za jelo - pa bilo da se jede sa te kože neko jelo, ili bilo da se nosi hrana u toj koži.) PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera, izvijestio me je Humejd da je on čuo Enesa (da) govori: Stao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da bračne odnose) gradi sa Safijjom, pa sam pozivao (prisutne) muslimane ka njegovoj svadbenoj gozbi (piru, piraniji).

Page 118: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Zapovjedio je za (izvjesne) kože, pa su se prostrijele (prostrle), pa su se bacile (tj. stavile) na njih (izvjesne) datule, i sir i maslo. A rekao je Amr od Enesa: Sagradio je (bračne odnose) sa njom Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je napravio (jedno jelo zvano) hajs u (jednoj) koži (tj. na jednoj koži, a hajs je smjesa, mješavina od datula, sira i masla). PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Ebu Muavijete, pričao nam je Hišam od svoga oca i od Vehba, sina Kejsana, rekao je: Bili su stanovnici Sirije (običaja da) predbacuju (prebacuju, ismijavaju, doslovno: da iznose kao sramotu) Ibnu Zubejru (i) govore (mu, tj. govoreći oni): "O sine posjednice (izvjesnih) dvaju pasova!" Pa je rekla njemu Esma: "O moj sinčiću (sinak, sinko)! Zaista oni prebacuju tebi za (izvjesna) dva pasa (pojasa). Da li znaš (ti) šta su bila (ta) dva pasa? Bio je (to) samo moj pas (pojas jedan što) sam rascijepila (raspolovila) njega (na) dvije polovine, pa sam zavezala (svezala) mješinu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa jednim (jednom polovinom od) njih dva (dvije), i učinila sam u njegovu (tj. na njegovu jedaću) kožu drugi (dio pojasa, tj. drugu polovinu). Rekao je: Pa bili su stanovnici Sirije kada su predbacivali njemu (rugali mu se) za (ta) dva pasa (bili su, tj. bili bi oni dobili odgovor tako što on - Ibnu Zubejr njima) govori: "E (E baš), tako mi Allaha, to je mana (tj. to je poruga takva da) je uzdizačica od tebe njezina sramota (tj. to je takva mana, poruga čija se sramota pojavljuje od tebe - a to će reći: podiže se od tebe daleko ta sramota, ona se ne može da objesi na tebe, ne može da prikači za tebe, jer ti je to, u stvari, vrlina, a ne mana i sramota)." PRIČAO NAM JE Ebu Nu'man, pričao nam je Ebu Avanete od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa da je Umu Hufejda, kći Harisa, sina Hazna, (a to je) tetka Ibnu Abasa (po majci - da je ona) poklonila ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakvo) maslo, i sir i (neke pustinjske jestive) gušterove (slične zelenbaćima). Pa je pozvao za njih, pa su se jele (te životinje) na njegovoj trpezi (sofri), a ostavio je njih Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. nije ih on jeo sobom) kao (izvjesni) koji se gadi zbog njih (tj. mrzeći ih kao prljave životinje jestive). A da su bile (te životinje) zabranjene (za jelo), ne bi se jele (one) na trpezi (na sofri) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a niti bi zapovjedio (on) za njihovo jedenje. GLAVA (izvjesnoga) ugruhanoga ječma (krupno premljevenoga ječma, tj. prekrupe, bungura, bulgura, ječmenoga geršla). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad od Jahja-a, od Bušejra, sina Jesara, od Suvejda, sina Nu'mana, da je on izvijestio njega da su oni bili sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u Sahbi (u naseobini Sahba-u) - a ona je na jedno večernje putovanje (tj. na dan hoda udaljena) od Hajbera - pa je prispjela (izvjesna) molitva. Pa je pozvao za (kakvu god) hranu. Pa nije našao nju (tj. za nju - za hranu ništa

Page 119: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

drugo) osim ugruhani ječam. Pa je žvakao (nešto) od njega. Pa smo žvakali (i mi) sa njim. Zatim je pozvao za (zatražio je) vodu, pa je promućkao (usta vodom, tj. izaprao je usta), zatim je klanjao, i klanjali smo (i mi), a nije se očistio (ponovno radi molitve, tj. nije ponovno uzimao abdesta zbog toga što je žvakao tu hranu). GLAVA (onoga) što je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takvoga običaja da on) neće jesti do (da) se imenuje (da se rekne, dok se ne rekne ime onoga što se je stavilo da jede - da se rekne) njemu, pa (da on) zna šta je ono (šta je to). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, Ebul-Hasen, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije rekao je: izvijestio me je Ebu Umamete, sin Sehla sina Hunejfa, Ensarija da je Ibnu Abas izvijestio njega da je Halid, sin Velida, koji je (taj što) se govori njemu "mač (sablja) Allaha", izvijestio njega da je on unišao sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Mejmuneti (Mejmuni), a ona je (po majci) njegova tetka i tetka Ibnu Abasa (i tetka Ibnu Abasova), pa je našao kod nje (jednoga jestivoga) guštera pečenoga, došla je s njim (tj. donijela je njega) njezina sestra Hufejdeta (Hufejda), kći Harisa, iz Nedžda. Pa je ponudila (ona onoga) guštera poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A bio je (takav da) malo kada (da on) ponudi (tj. pruži naprijed) svoju ruku za (neku) hranu do (da) se priča njemu (dok se ne kaže njemu) za nju, i imenuje se (kaže se po imenu ta hrana) njemu. Pa je dao padati (tj. spustio je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju ruku ka (onome) gušteru. Pa je rekla (jedna) žena od (tih) prisutnih žena (tim ostalim ženama): "Izvijestite poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (o onome) šta ste ponudile njemu. Ono (tj. To) je (izvjesni) gušter, o poslaniče Allaha!" Pa je podigao (tj. povukao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju ruku od (onoga) guštera. Pa je rekao Halid, sin Velida: "Da li je zabranjen (jesti taj) gušter (Da li je zabranjeno jesti toga guštera), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Ne, a ali (nego) nije bio u zemlji (na tlu) moga naroda (upotrebljavan kao hrana), pa nalazim sebe (da) mrzim njega (tj. da mi se on gadi i da mi ne prija)." Rekao je Halid: Pa sam odsjekao sebi njega (tj. toga guštera), pa sam ga jeo, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, gleda k meni (promatra me). GLAVA: Hrana (izvjesnoga čovjeka) jednoga biva dosta (dovoljna je, tj. dostatna je izvjesnoj) dvojici. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik. A pričao nam je Ismail: pričao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je on rekao: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Hrana (izvjesne) dvojice je bivajuća dostatnom (dovoljna je) trojici, a hrana (izvjesne) trojice je bivajuća dostatnom (izvjesnoj) četvorici." GLAVA: Vjernik (izvjesni) jede u jedna crijeva (ili: u jedno crijevo).

Page 120: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

O njemu (tj. O tome, U vezi toga pričao) je Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Abdussamed, pričao nam je Šubete od Vakida, sina Muhameda, od Nafi-a rekao je: Bio je Ibnu Umer (običaja da) neće jesti (drukčije) do (da) se dovede (dok se ne dovede njemu neki) siromah (da on) jede sa njim. Pa sam uveo (jednom prilikom jednoga) čovjeka (da) jede sa njim, pa je jeo mnogo. Pa je rekao: "O Nafi'e! Ne uvodi ovoga (više) meni! Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Vjernik (izvjesni, ili svaki) jede u jedna crijeva, a bezvjernik (izvjesni, ili svaki) jede u sedam crijeva." GLAVA: Vjernik jede u jedna crijeva. O njemu je (pričao) Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Selama, izvijestio nas je Abdete od Ubejdulaha, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista (izvjesni, ili svaki) vjernik jede u jedna crijeva, a zaista (izvjesni, ili svaki) bezvjernik, ili dvoličnjak (licemjerac) - pa neću znati (tj. pa ne znam) kojega (od) njih dvojice je rekao Ubejdullah - jede u sedam crijeva." A rekao je Ibnu Bukejr: Pričao nam je Malik od Nafi-a, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za slično njemu (slično tome). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra rekao je: Bio je Ebu Nehik (jedan) čovjek izjelica (tj. onaj koji vrlo mnogo jede, pojede), pa je rekao njemu Ibnu Umer: "Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zaista (izvjesni, ili: Zaista svaki) bezvjernik jede u sedam crijeva (tj. u sedam stomaka, stomakova - a to će reći: jede sedam puta više nego obično što se jede)." Pa je rekao: "Pa ja vjerujem u Allaha i Njegovoga poslanika." PRIČAO NAM JE Ismail: pričao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Jede (izvjesni) musliman u jedna crijeva, a (izvjesni) bezvjernik jede u sedam crijeva."

Page 121: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Adijja, sina Sabita, od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta da je (jedan) čovjek bio (običaja da) jede jedenjem mnogim (tj. jedaše mnogo, jeo je mnogo, puno), pa je primio Islam, pa je (onda) bio (običaja da) jede jedenjem malim (tj. pa onda jedaše malo, pa je jeo malo). Pa se to spomenulo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista (izvjesni) vjernik jede u jedna crijeva, a (izvjesni) bezvjernik jede u sedam crijeva." (Svi hadisi ovoga sadržaja se po nekima tumače kao hadisi koji se odnose samo na tu jednu ličnost inače: Dok je taj izvjesni iks ipsilon bio bezvjernik, jeo je vrlo mnogo, a kada je postao vjernik, jede, jeo je mnogo manje.) GLAVA (izvjesnoga) jedenja oslanjajući se (tj. bivši naslonjen). PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Mis'ar od Alije, sina Akmara (Akmarovoga): čuo sam Ebu Džuhajfeta (da) govori: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ja neću jesti (tj. ja ne jedem) oslanjajući se." PRIČAO MI JE Usman, sin Ebu Šejbeta, izvijestio nas je Džerir od Mansura, od Alije, sina Akmara, od Ebu Džuhajfeta rekao je: Bio sam kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao (jednome) čovjeku (koji se nalazio) kod njega: "Neću jesti (tj. Ne jedem), a ja sam oslonjen (naslonjen)." GLAVA (izvjesnoga) pečenja i govora Allaha, uzvišen je: "..... pa je donio (jedno) tele pečeno.", to jest: ispečeno. ("..... hanizin....", je što i: "mešvijjin" - a "mešvijjin" znači: pečen, ispečen, pečenoga, pečenim.) PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Hišam, sin Jusufa, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ebu Umameta, sina Sehla, od Ibnu Abasa, od Halida, sina Velida, rekao je: Donio se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan jestivi) gušter pečen, pa je dao pasti (tj. pružiti ruku) k njemu zato (da) jede. Pa se reklo njemu: "Zaista ono je (tj. to je) gušter." Pa je uhvatio (tj. sustegnuo, povukao je natrag) svoju ruku. Pa je rekao Halid: "Je li (tj. Da li) je zabranjen on?" Rekao je: "Ne, ali on neće biti (tj. ne biva, ne nalazi se) u zemlji moga naroda, pa nalazim mene (tj. sebe da) mrzim njega (tj. da mi se gadi, da ga ne podnosim - dakle: gadi mi se i ne podnosim ga)." Pa je jeo Halid (tog guštera), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, gleda.

Page 122: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Rekao je Malik od Ibnu Šihaba: ".... sa gušterom pečenim (tj. gušter pečeni)." (Radi se o tom da je jedan pripovjedač rekao u pripovjedanju ovoga hadisa "bi dabbin mešvijjin", a drugi "bi dabbin mahnuzin", a oba izraza znače isto: gušter pečeni.) GLAVA (izvjesnoga jela koje se zove) el-hazire (tj. GLAVA el-hazireta). Rekao je Nadr: "El-haziretu" je (jelo) od (izvjesnoga) prosijanoga brašna (zamiješanoga sa vodom), a "el-hariretu" je (jelo) od (izvjesnoga) mlijeka. ("El-haziretu" je neka vrsta supe sa mesom, ili bez mesa, u koju je ubačeno malo masnoće i prosijanoga brašna. A "el-hariretu" je od neprosijanoga brašna i mlijeka, a neki vele samo od neprosijanoga brašna.) PRIČAO MI JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Mahmud, sin Rebi-a, Ensarija da je 'Itban, sin Malika - a bio je (on jedan) od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od (onih) ko je prisustvovao Bedru od Pomagača - da je on ('Itban) došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista ja sam našao ružnim (tj. oslabljenim) svoj vid, a ja klanjam svome narodu (kao imam - predvodnik u molitvi), pa kada bude (izvjesne) kiše, nabuja (ta) dolina (tj. taj potok) koji je između mene i između njih, (pa) nisam mogao (tj. pa ne mogu) da dođem njihovoj bogomolji, pa (da) klanjam njima. Pa sam želio, o poslaniče Allaha, da ti dođeš, pa (da) klanjaš u mojoj kući, pa (da) uzmem sebi nju klanjalištem (tj. kao mjesto za klanjanje)." Pa je rekao: "Učiniću (to) ako je htio (tj. ako htjedne) Allah." (dakle: Doći ću i klanjaću ako Bog da.) Rekao je 'Itban (o tom dalje): Pa je došao jutrom meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekr kada se podigao (taj) dan (tj. kada se dobro razdanilo). Pa je tražio dozvolu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da on uniđe, da uđe u kuću) pa sam dozvolio njemu (ili: pa sam mu dozvolio). Pa nije sjeo dok je unišao (u moju) kuću, zatim je (tj. nego je) rekao meni: "Gdje voliš da klanjam (na kojem prostoru i mjestu) od tvoje kuće?" Pa sam dao znak (tj. pokazao) ka (jednoj) strani od (te) kuće. Pa je stao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je veličao (izgovorio je tekbir, tj. pa je rekao "Allahu ekber!"). Pa smo se uredali (poredali, u redove smo stali). Pa je klanjao dva naklona (dva rekata), zatim je pozdravio (izvršio je pozdrav na kraju klanjanja, predao je selam). I zadržali smo njega na haziru (što) smo napravili njega (tj. na supi, čorbi što smo je napravili, spravili). Pa su se povratili (tj. Pa su došli neki) ljudi od stanovnika (stanara toga) doma brojni, pa su se sakupili (okupili). Pa je rekao (jedan) govornik (jedan prisutni) od njih: "Gdje je Malik, sin Duhšuna?" Pa je rekao neki (od) njih: "To je (jedan) licemjerac (dvoličnjak koji) ne voli Allaha i Njegovoga poslanika." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

Page 123: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Ne govori (tako). Zar nećeš vidjeti (tj. Zar ne vidiš, Zar ne smatraš ti) njega (da) je (on) rekao: "Nema božanstva osim Allah!, hoće (tj. htijući on) s tim lice Allaha?" Rekao je: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je: Rekli smo: "Pa zaista mi vidimo njegovo lice i njegovu odanost ka (izvjesnim) licemjercima." Pa je rekao: "Pa zaista Allah je zabranio na Vatru (da se stavlja onaj) ko je rekao (ko je govorio): "Nema božanstva osim Allah!", (i) traži sebi (tj. tražeći sebi on) s time lice Allaha (tj. tražeći Allahovo zadovoljstvo da zadobije sebi)." Rekao je Ibnu Šihab: Zatim sam pitao Husajna, sina Muhameda, Ensariju - jednoga (od) Salimovića, a bio je (on) od njihovih uglednika (gospodara, vođa) - (pitao sam ga) o hadisu Mahmuda (Mahmudovom), pa je potvrdio njega (tj. pa je izjavio da ga smatra kao istinita, za istinita, za istinit hadis). GLAVA (izvjesnoga) sira. (A veli se da riječ "el-ekitu" znači ovčiji sir, a neki vele da je to kajmak, puter, maslac od izmetenoga, izmućenoga mlijeka.) A rekao je Humejd: Čuo sam Enesa (da kaže): Gradio (Sagradio) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bračni odnos) sa Safijjom, pa je bacio (pripremio, tj. dao za svadbenu gozbu izvjesne) datule, i sir i maslo. A rekao je Amr, sin Ebu Amra, od Enesa: Napravio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno jelo zvano) hajs (jelo od izmiješanih datula, sira i masla - dakle, neka vrsta popare). PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Šubete od Ebu Bišra, od Seida, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Poklonila je moja tetka (po majci) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (neke jestive) gušterove (guštere), i (neki) sir i mlijeko. Pa se stavio (taj) gušter na njegovu trpezu (sofru). Pa da je bio zabranjen, ne bi se stavio. I pio je (toga) mlijeka (ili: I pio je to mlijeko) i jeo je (taj) sir. GLAVA (izvjesne) repe (ripe, korabe) i (izvjesnoga) ječma. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Jakub, sin Abdurahmana, od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, rekao je: Zaista smo bili (običaja da) zaista se veselimo sa petkom (tj. zbog petka, petkom, petku). Bila je (običaja) za nas (zbog nas jedna) starica (da) uzme korijenje (izvjesne) repe, pa (da) stavi njega u (jedan) lonac svoj, pa (da još) stavi u njega (nekoliko) zrna ječma (doslovno: od ječma). Kada smo (tj. Kada bismo mi) klanjali, posjetili smo (posjetili bismo) nju, pa je (pa bi ona) približila njega k nama (tj. ponudila bi nam to jelo). I veseljasmo se sa petkom (tj. Bili smo običaja da se veselimo petku) zbog toga. A ne ručavasmo, a niti odmarasmo (po danu) osim poslije džum'e (tj. poslije klanjanja posebne skupne, zajedničke molitve petkom). Tako mi Allaha nema u njemu (u tom jelu nikakva) loja, a niti masnoće.

Page 124: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

GLAVA (izvjesnoga) hvatanja ustima (hrane, a posebno mesa kidajući ga) i vađenja sebi (iz lonca iz čorbe izvjesnoga) mesa. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdulvehhaba, pričao nam je Hammad, pričao nam je Ejub od Muhameda, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Glodao (tj. Pojeo je do kosti) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) plećku (ovce), zatim je ustao, pa je klanjao, a nije se (ponovno) očistio (nije ponovno uzimao abdest). A od Ejuba i Asima, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa rekao je: Izvadio je sebi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) kost iz (nekoga) lonca, pa je jeo, zatim je klanjao, a nije se očistio (ponovno za molitvu - nije ponovo abdestio, nije uzeo abdest za namaz). GLAVA glodanja (glođanja izvjesne kosti) mišice (tj. kosti koja se nalazi između ramena i lakta, odnosno između ramena i koljena prve noge u životinja). PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: pričao mi je Usman, sin Umera, pričao nam je Fulejh, pričao nam je Ebu Hazima Medenija, pričao nam je Abdullah, sin Ebu Katadeta, od svoga oca rekao je: Izašli smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, prema Meki. A PRIČAO MI JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, od Ebu Hazima, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, Selemije, od njegovoga oca da je on rekao: Bio sam (jedan) dan sjedač (tj. sjedio sam) sa (nekim) ljudima od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) odsjedalištu u putu Meke, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, odsjedač je (tj. odsjeo je) pred nama. A (ti) ljudi su hodočasnički obučeni (odjeveni), a ja sam neodjeven (neobučen) hodočasnički. (To jest: Oni su bili počeli da vrše hodočasničke obrede obukavši se već kao hodočasnici, a ja to nisam još bio učinio.) Pa su oni vidjeli (ugledali jednoga) magarca divljega, a ja sam zaposlen, opravljam (popravljam, krpim, lijepim) svoju obuću, pa nisu obavijestili mene za njega, a voljeli su da sam ja vidio (ugledao) njega. Pa sam se obazreo, pa sam ugledao (vidio) njega. Pa sam ustao ka (svome) konju pa sam osedlao njega, zatim sam pojašio (uzjašio). A zaboravio sam (svoj) bič (kandžiju) i (svoje) koplje, pa sam rekao njima: "Dohvatite (Dodajte) mi (moj) bič i koplje." Pa su rekli: "Ne, tako mi Allaha, nećemo pomoći tebe na (tj. protiv) njega (magarca ni) sa (jednom) stvari (ni čim, ni sa čim)." (Jer ko je obukao hodočasničko odijelo, ne smije loviti, pa ni pomagati lovcu, te zbog toga nisu ga oni htjeli ni obavijestiti za magarca, niti ga upozoriti na njega, nego ga je on sam ugledao.)

Page 125: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Pa sam se rasrdio, pa sam odjahao (sjašio), pa sam uzeo njih dvoje (bič i koplje), zatim sam uzjašio (uzjahao ponovno). Pa sam zažestio (tj. navalio, napao) na (onoga) magarca, pa sam ranio njega, zatim sam donio njega, a on je već umro (uginuo, krepao). Pa su pali u njega (tj. na njega da oni) jedu njega (počeli su da ga jedu pošto su ga bili skuhali). Zatim su zaista oni sumnjali (posumnjali) u njihovo (tj. u svoje) jedenje njega, a oni su hodočasnički obučeni (a bivši oni hodočasnici). Pa smo putovali naveče, a sakrio sam (ja izvjesnu) mišicu (tj. nogu, dio noge na kojoj je mišica, mišić, meso) sa sobom. Pa smo stigli poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo pitali njega o tome. Pa je rekao: "Sa vama je (li) od njega (ikakva) stvar (išta)?" Pa sam dohvatio (tj. dodao) njemu (tu sakrivenu) mišicu. Pa je jeo nju dok je oglodao (oglođao) nju, a on je hodočasnički obučen. Rekao je Muhamed, sin Džafera: A pričao mi je Zejd, sin Eslema, od 'Ata-a, sina Jesara, od Ebu Katadeta slično njemu (tj. slično prethodnome hadisu). GLAVA odsijecanja (izvjesnoga) mesa sa (izvjesnim) nožem. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Džafer, sin Amra sina Umejjeta, da je njegov otac Amr, sin Umejjeta, izvijestio njega da je on vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) sebi odsijeca (a odsijecanje se obično vrši nožem) od plećke ovce u njegovoj (tj. u svojoj ruci). Pa se pozvao ka (izvjesnoj) molitvi, pa je bacio nju (tj. ostavio je plećku) i (izvjesni) nož koji (je taj što on) sebi odsijeca sa njim. Zatim je ustao, pa je klanjao, a nije se očistio (ponovno za molitvu). (Dakle: nije uzimao novog abdesta poslije jela te plećke, već je klanjao sa ili pod starim abdestom kojeg je već imao.) GLAVA: Nije kudio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (ni jedne) hrane. PRIČAO NAM JE Muhammed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Aameša, od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta rekao je: Nije kudio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (ni jedne) hrane nikada. Ako je želio nju, jeo je nju. A ako je mrzio nju (ako mu se ne bi svidjela), ostavio je (ostavio bi on) nju. GLAVA (izvjesnoga) puhanja u (izvjesni, samljeveni) ječam. PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Ebu Gassan, rekao je: pričao mi je Ebu Hazim da je on pitao Sehla:

Page 126: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Da li ste vidjeli (vi) u vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesni) čisti (tj. bijeli hljeb)?" Rekao je: "Ne." Pa sam rekao: "Bili ste (tj. Jeste li bili vi običaja da) prosijavate (samljeveni) ječam?" Rekao je: "Ne, a ali (tj. nego) bili smo (običaja da) pušemo njega (tj. da ga opušemo, da u njegovo brašno pušemo kako bi odletjele košuljice, omotači, ljuske, ošlje koje je omotavalo ječmena zrna)." GLAVA (onoga) što je bio (običaja) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (on) i njegovi drugovi (da) jedu. PRIČAO NAM JE Ebu Nu'man, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Abasa Džurejrije od Ebu Usmana Nehdije, od Ebu Hurejreta rekao je: Razdjeljivao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) dan među svoje drugove (neke) datule, pa je dao svakom čovjeku (po) sedam datula (hurmi). Pa je dao meni (takođe) sedam datula. Jedna (od) njih je hašefa (slaba vrsta datule koja je kao strnjika, i ta se vrsta teško i jede, žvače, pa se ubraja kao najslabija vrsta). Pa nije bila u (među) njima (ni jedna) datula čudnovatija k meni od nje (od te datule). Bila je žestoka u mome žvakanju (ili: Bila je žestoka, teška u mojim zubima, tj. za moje zube, jer ako se čita midagi, onda to znači: u mome sredstvu žvakanja, a to su zubi, pošto su oni to sredstvo za žvkanje, sredstvo koje omogućuje žvakanje). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Vehb, sin Džerira, pričao nam je Šubete od Ismaila, od Kajsa, sina Sa'da, rekao je: Vidio sam mene (tj. sebe kao) sedmoga (od) sedmorice sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u takvom stanju da) nema za nas (tj. nemamo mi nikakve druge) hrane osim lišće (lišća izvjesnoga) trna (trnovitoga drveta, a neki vele da "vereku" ovdje znači: plod, pa onda prevod glasi: Osim plod, ploda izvjesnoga trna), ili (lišće izvjesnoga) grožđa, čak (tako da) brabonja jedan (od) nas kao što brabonja (izvjesna) ovca. (To jest: izmetine iz njega su kao iz ovce brabonjci. Doslovno "hatta jeda'a" znači: čak stavi, ostavi, ali misli se na to da ostavi iza sebe kada obavi prirodnu nuždu, ostavi izmet kao što ostavi ovca.) Zatim su osvanuli (tj. Zatim su počeli sada) Esedovići (da) odgajaju mene na Islamu (oni, ili: da kore mene na Islamu, tj. zbog Islama). Štetovao sam tada, i zalutao (tj. propao) je moj trud. PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Jakub od Ebu Hazima rekao je: Pitao sam Sehla, sina Sada, pa sam rekao: "Da li je jeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesni) čisti (tj. bijeli hljeb od prosijanoga brašna)?" Pa je rekao Sehl: "Nije vidio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesnoga) čistoga (tj. bijeloga hljeba) od kada je poslao njega Allah (Sebi kao poslanika Svoga do vremena) dok je uzeo njega Allah." Rekao je: Pa sam rekao: "Da li su bila za vas (u vas) u vremenu (za vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (kakva) sita (za prosijavanje brašna)?" Rekao je: "Nije vidio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nikakvo) sito od kada je Sebi poslao njega Allah (do vremena) dok je uzeo (ili: dok nije uzeo) njega Allah." Rekao je: Rekao sam: "Kako ste bili (u mogućnosti da vi)

Page 127: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

jedete (izvjesni) ječam bez (da je on) prosijan?" Rekao je: "Bili smo (običaja da) sameljemo njega i pušemo njega (opušemo ga), pa odleti ono što je odletjelo (odletilo). A što je ostalo, skvasimo ga (vodom, tj. zamijesimo ga), pa jedemo njega (doslovno: skvasili smo ga, pa smo jeli njega)." PRIČAO MI JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Revh, sin Ubadeta, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Seida Makburije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je on prošao pokraj (nekih) ljudi, pred njima je (bila jedna) ovca pečena, pa su pozvali njega, pa nije htio da jede. Rekao je: "Izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, iz (te) ovozemnosti (sa ovoga svijeta, tj. umro je), a nije se nasitio (nejeo) od (izvjesnoga) hljeba, ječma (tj. od ječmenoga hljeba)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebu Esveda, pričao nam je Muaz, pričao mi je moj otac od Junusa, od Katadeta, od Enesa, sina Malika, rekao je: Nije jeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na stolu (na sofri u današnjem smislu riječi sofra), a niti u (malom) čanku (tj. niti sa malom posudom za salatu - a to će reći: niti je jeo u prisustvu posude za salatu), a niti se je pravio hljeb njemu utanjen (mekan, tj. niti se je pravila njemu mekana tanka pogača). Rekao sam Katadetu: "Na čemu (su bili običaja da oni) jedu?" Rekao je: "Na (izvjesnim) kožama." PRIČAO NAM JE Katadete, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ibrahima, od Esveda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Nije se zasitila obitelj (porodica) Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, otkako je došao (došla u) Medinu od hrane (te) pšenice tri noći (tj. tri dana) slijedenjem (slijeđenjem, tj. jedan za drugim, uzastopce, uzastopno tri dana) dok se uzeo (tj. čak je umro živeći tako skromno). GLAVA (izvjesnoga jela, ili napitka zvanoga) telbineta (telbine, a to je jelo, ili napitak koji se spravlja od brašna i mlijeka sa dodatkom meda pa se razmuti rijetko i jede se, odnosno pije se). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je ona (da bi ona) bila - kada je (kada bi) umro (izvjesni) mrtvac (kada bi neko umro) od njezine porodice, pa bi se sakupile zbog toga (izvjesne) žene, zatim (kada) su se (kad bi se) razišle (sve) osim njezine porodice i njezine osobitosti (tj. i njenih osobitih bližnjih ili prijatelja) - (bila bi ona, ili ona bi) zapovjedila za (jedan) lonac od telbine (lonac telbine) pa se je skuhala (pa bi se to jelo skuhalo). (Iz ovoga se jasno vidi da je telbina vrsta supe, čorbe od brašna, mlijeka i meda.) Zatim se napravila (jedna) popara (potkriža, potkrža - jelo od hljeba isitnjenoga i zalivenoga sa mesnom čorbom u kojoj ima i mesa), pa se izlila (ta) telbina na nju (na poparu, potkrižu), zatim je (zatim bi ona) rekla:

Page 128: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Jedite (vi žene) od nje, pa (tj. jer) zaista ja sam čula poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Telbina (ta) je mjesto odmora (tj. jelo koje daje odmora, olakšanja) za srce (izvjesnoga) bolesnika, odlazi (ona) sa nekim (dijelom izvjesne) žalosti (tj. ona odnosi, otklanja neki dio tuge)." GLAVA (izvjesne) popare (potkriže, potkrže). (Već je objašnjeno šta je "es-serid".) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Amra, sina Murreta, Džemelije, od Murreta Hemdanije, od Ebu Musa-a Eš'arije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Bio je savršen od (izvjesnih) ljudi (muškaraca) mnogi (broj ljudi - dakle: Bilo je mnogo savršenih muškaraca). A nije bila savršena od (izvjesnih) žena (ženskih osoba ni jedna) osim Merjema, kći 'Imrana, i Asija, žena Faraona (misli se na faraona koji je živio u vrijeme Musa-a, Mojsija, pa sam ga s toga i pisao riječ faraon sa velikim početnim slovom "F"). A vrijednost (dobrota) Aiše nad (svima, ili: nad izvjesnim) ženama je kao vrijednost (izvjesne) popare (potkriže) nad ostalom (tom izvjesnom, ili: nad ostalom arapskom) hranom." PRIČAO NAM JE Amr, sin Avna, pričao nam je Halid, sin Abdullaha, od Ebu Tuvaleta, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Vrijednost Aiše nad (izvjesnim) ženama je kao vrijednost (izvjesne) popare (potkriže sa mesom) nad ostalu (izvjesnu svu, ili arapsku) hranu." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Munira, čuo je Ebu Hatima Ešhela, sina Hatima, pričao nam je Ibnu Avn od Sumameta, sina Enesa, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Unišao sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (jednom) dječaku njegovom, krojaču. Pa je ponudio k njemu (tj. stavio je pred njega jednu) zdjelu, u njoj je (neka) popara (s mesom). (Riječ "kas'atun" znači drvena zdjela, čanak.) Rekao je: I okrenuo se na svoj posao. Rekao je: Pa je počeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) slijedi (da uzima, da grabi, tj. da hvata izvjesnu) tikvu. Rekao je: Pa sam počeo (da) slijedim (hvatam, berem, uzimam) nju, pa (da) stavljam nju pred njega. Rekao je: Pa nisam prestao poslije (da i ja) volim (tu) tikvu. GLAVA ovce pečene u svojoj koži pošto joj je prethodno sa kože odstranjena vuna obarivanjem vrelom (vrućom) vodom, i (ovčije) plećke i strane. (Pod "ovčijom stranom" misli se, vjerovatno, na ovčija rebra.)

Page 129: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Hudbete, sin Halida, pričao nam je Hemmam, sin Jahja-a, od Katadeta rekao je: Bili smo (u prilici da) dođemo (tj. Dolazasmo, Dolazili smo više puta) Enesu, sinu Malika, bio zadovoljan Allah od njega, a njegov pekar je stajač (stoji). Rekao je: "Jedite, pa ne znam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je vidio pogaču utanjenu (tj. mekanu, od finoga brašna), čak se je priključio Allahu (skromno se hraneći). I nije vidio ovcu pečenu u koži sa svojim okom (to nije vidio) nikada." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Džafera, sina Amra sina Umejjeta, Damrije, od njegovoga oca rekao je: Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) sebi odsijeca od plećke (neke) ovce, pa je jeo od nje. Pa se je pozvao ka (izvjesnoj) molitvi. Pa je ustao, pa je odbacio (izvjesni) nož, pa je klanjao, a nije se očistio (ponovno - nije ponovo uzeo abdest). GLAVA (onoga) što su bili (izvjesni) preci (tj. prvi muslimani običaja da) sebi pohranjuju (ostavljaju u zalihu, u zalihi) u svojim kućama i (na) svojim putovanjima od (izvjesne) hrane, i mesa i (drugoga) osim njega. A rekla je Aiša i Esma: Napravili smo za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekra (jednu putničku) kožu (za hranu). PRIČAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, pričao nam je Sufjan od Abdurahmana, sina Abisa, od njegovoga oca rekao je: Rekao sam Aiši: "Je li zabranio (zabranjivao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se jedu mesa (bajramskih) žrtava (kurbana) iznad tri (tj. preko tri dana)?" Rekla je: "Nije učinio njega (tj. Nije učinio on to drukčije nikad) osim u godini (jednoj što) je gladovao (izvjesni) narod (ljudi) u njoj (u toj godini), pa je htio da nahrani (izvjesni) imućni (izvjesnoga) siromašnoga. I zaista bili smo (u takvoj prilici da) zaista podignemo (izvjesnu) nogu (žrtve od papka do koljena gdje je najmanje mesa), pa jedemo nju poslje (poslije) petnaest (dana iza bajrama)." Reklo se je: "Šta je prisiljavalo vas k njemu (ka tom postupku)?" Pa se nasmijala (nasmiješila). Rekla je: "Nije se nasitio (najeo) rod (obitelj) Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, od hljeba pšenice začinjenoga (pomastitoga) tri dana, čak se priključio Allahu (tj. čak je i umro Muhamed a.s. u toj skromnosti)." A rekao je Ibnu Kesir: Izvijestio nas je Sufjan, pričao nam je Abdurahman, sin Abisa, za ovo. PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Amra, od Ata-a, od Džabira rekao je: Bili smo (običaja da) se opskrbljujemo mesima (tj. mesom izvjesne) žrtvene životinje (zaklane u Meki u hadžu, na hadžu) na vremenu (tj. za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (kao opskrbom na povratku iz Meke) ka Medini (do Medine). Slijedio je njega (Abdullaha Muhamedovoga) Muhamed (Selamov) od Ibnu Ujejneta. A rekao je Ibnu Džurejdž: Rekao sam Ata-u (sinu Ebu Rebaha):

Page 130: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Je li rekao (Džabir) "....., čak smo došli (u) Medinu.", (je li to rekao)?" Rekao je: "Ne." GLAVA (izvjesnoga jela) hajsa (tj. zvanoga hajs, a to je jelo napravljeno od datula pomiješanih sa maslom i sirom, pa se to jako miješa dok postane kao tijesto, zatim se odstrane košpe, košpice od datula). PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Amra, sina Ebu Amra, slobodnjaka Muttaliba, sina Abdullaha sina Hantaba, da je on čuo Enesa, sina Malika, (da) govori: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Talhatu: "Traži (Potraži jednoga) dječaka od vaših dječaka (da) poslužuje mene." Pa je izašao sa mnom (tj. izveo je mene) Ebu Talhate (i) čini sajahačem (sujahačem, tj. čineći sajahačem, sujahačem) mene iza njega (iza sebe na svojoj jahaćoj životinji, obično devi). Pa sam bio (u prilici da) poslužujem (da služim, tj. Pa posluživah ja) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada god je sišao (tj. kada god bi on odsjeo, odjahao, sjahao, sjašio u putovanju). Pa sam bio (u prilici da) čujem njega (tj. Pa slušah ga mnogo puta da) umnožava da govori (tj. da mnogo govori, da se mnogo moli ovako): "Bože moj! Zaista ja se utječem Tebi (tj. tražim utočište i zaštitu u Tebi, od Tebe da me spasiš i izbaviš) od (moje) brige, i žalosti, i nemoći, i lijenosti (ljenosti), i škrtosti, i straha, i iskrivljenosti dugovanja (tj. i od težine dugovanja koja natjera čovjeka da nije ispravan, prav i pravilan) i nadvladavanja (izvjesnih) ljudi (tj. i utječem Ti se od toga da me ne nadjačaju i ne nadvladaju izvjesni ljudi)." Pa nisam prestao (da) poslužujem njega, čak smo se okrenuli (tj. vratili, počeli povratak) od Hajbera, i okrenuo se (tj. vratio se je on) sa Safijjom, kćerkom Hujejja, već je zadobio nju (u ratnom plijenu). Pa sam bio (u prilici da) vidim njega (da on) pravi uzglavlje (tj. kao neki naslonjač na devi) za nju sa (jednom) abom (nekom vrstom mantila), ili sa (nekom) odjećom. Zatim učini nju (Zatim je učinio nju, stavio je nju) sujahačem (sajahačem) iza sebe. Te kada smo bili u Sahbi, napravio je hajs (jelo od datula, masla i sira) u (jednoj) koži. Zatim je poslao mene, pa sam pozvao (neke) ljude, pa su jeli. I bilo je to njegovo građenje sa njom (bračnih odnosa, tj. njegova spratnja sa njom, njegov ulazak njoj u osamljeno mjesto, sobu - u stvari, u šator). Zatim se okrenuo (u pravcu Medine vraćajući se on). Te kada se pokazao njemu Uhud, rekao je: "Ovo je brdo (koje) voli nas, i volimo (mi) njega." Pa pošto se nadnio (natkučio) nad Medinu, rekao je: "Moj Bože! Zaista ja zabranjujem (tj. činim svetim prostor što) je među njezina dva brda kao što je zabranio (učinio svetim) sa njim (tj. kao što je zabranio njega) Ibrahim Meku. Moj Bože! Blagoslovi njima u njihovom muddu i njihovom sa'u." (Mudd je četvrtina sa'a, a sa' je 3,33 kg.) GLAVA

Page 131: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(izvjesnoga) jedenja u posudi posrebrenoj (tj. iz posrebrene posude). PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sejf, sin Ebu Sulejmana, rekao je: čuo sam Mudžahida (da) govori: pričao mi je Abdurahman, sin Ebu Lejla-a, da su oni bili kod Huzejfeta, pa je tražio napajanje (vodom, tj. potražio je da se napije vode). Pa je napojio njega (tj. donio je vodu njemu jedan) mag (vatropoklonik). Pa pošto je stavio čašu (sa vodom) u njegovu ruku, gađao je njega s njom, i rekao je: "Da nije (toga) da sam ja zabranjivao njemu (više puta) osim jedanput, a ni dvaput." Kao da on govori (tj. Kao da je htio s time da rekne): Ne bih učinio ovo. (To jest: "Ne bih ga gađao sa ovom čašom da mu nisam zabranjivao da mi donosi vodu u srebrenoj čaši, i to nije jedanput, a niti dvaput, nego više puta.") "A ali (Nego) ja sam čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori (ovo): "Ne oblačite (vi, o muškarci, izvjesnu) svilu, a niti (izvjesni) brokat, i ne pijte u posudama (tj. iz posuda toga) zlata i srebra, i ne jedite u njihovim zdjelama (tj. iz zdjela, tanjira od zlata i srebra), pa (tj. jer) zaista one (te posude) su za njih (za nemuslimane) u (toj) ovozemnosti, a za nas su u (tom) potonjem životu (tj. na drugome svijetu)." GLAVA spominjanja (izvjesne, tj. gorke) hrane. PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ebu Avanete od Katadeta, od Enesa, od Ebu Musa-a Eš'arije rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Primjer (izvjesnoga) vjernika koji čita (uči) Kur'an je kao primjer (izvjesnoga) limuna, njegov miris je lijep, i njegov okus je lijep. A primjer (izvjesnoga) vjernika koji ne čita Kur'an je kao primjer (izvjesne) datule, nema za nju (tj. nema ona nikakvoga) mirisa, a njezin okus je sladak. A primjer (izvjesnoga) licemjerca (dvoličnjaka) koji čita Kur'an je kao primjer (izvjesnoga) šipa, njegov miris je lijep, a njegov okus je gorak. A primjer (izvjesnoga) licemjerca koji ne čita Kur'an je kao primjer (izvjesne) kolokvinte (jedne pustinjske otrovne biline, biljke), nije za nju (tj. ona nema) miris, a njezin okus je gorak." PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Halid, pričao nam je Abdullah, sin Abdurahmana, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Vrijednost Aiše nad (izvjesne) žene (nad ženama) je kao vrijednost (izvjesne mesne) popare nad ostalom (izvjesnom) hranom." PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Malik od Sumejja, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Putovanje (izvjesno, ili svako) je (jedan) komad od (izvjesne) kazne, sprječava jednoga (od) vas (od) njegovoga spavanja i njegove hrane (normalne, obične), pa kada je izvršio svoju želju (tj. potrebu, nužni posao) od njegovoga lica (tj. načina, cilja putovanja), pa neka se požuri (neka požuri) ka svojoj porodici (da se vrati)."

Page 132: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

GLAVA (izvjesnih) začina (za hljeb, ili prismoka uz hljeb). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Rebi'ata da je on čuo Kasima, sina Muhameda, (da) govori: Bila su u (tj. zbog) Berire tri (propisana, određena) postupka. Htjela je Aiša da sebi kupi nju, pa (da onda) osobodi nju. Pa je rekla njezina porodica: "A za nas je (tj. Prodaćemo mi nju uz uvjet da mi i dalje imamo pravo na njezino) zaštitništvo (pokroviteljstvo)." Pa je spomenula to (Aiša) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao: "Da si bila htjela uvjetovati (usloviti) njega njima! (To jest: Zašto im ga nisi uslovila? Ne bi im to pomoglo, ni vrijedilo.). Zaštitništvo je samo za (onoga, tj. ono pripada onome) ko je oslobodio." Rekao je: I oslobodila se je, pa se dalo izabrati njoj u (pogledu toga) da se ustali (ona i dalje) pod svojim mužem (dosadašnjim, dotadašnjim), ili (da) se rastavi (ona s) njim (od njega). I unišao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) dan (u) sobu Aiše, a na (izvjesnoj) vatri (jedan) lonac vrije (ključa - vrije nešto u loncu). Pa je pozvao za (svoj) ručak (da mu se donese). Pa se donijelo njemu (donešeno mu je) hljeba i (nekoga) začina (prismoka) od začina (te) sobe (kuće). Pa je rekao: "Zar nisam vidio (neko) meso?" (To jest: "Šta je sa onim mesom koje sam vidio? Zašto njega nisam dobio?") Rekli su: "Da, o poslaniče Allaha, a ali je ono (to je jedno, neko) meso (što) se milodarilo s njim na Beriru (tj. što je dato kao milostinja, sadaka Beriri), pa je poklonila (ona) njega nama (pa ne znamo da li bi ti to htio jesti, jer je tebi zabranjena milostinja, pa ti ga zato nismo ni ponudili, ni stavljali preda te)." Pa je rekao: "Ono je milostinja na nju (njoj), a poklon je za nas (a poklon je nama od nje, a nije ga ona nama dala kao milostinju, u ime milostinje ispred sebe ili ispred drugoga)." GLAVA (izvjesnoga pravljenoga) slatkoga (jela - a kažu da nekad taj izraz označava i voće) i (GLAVA izvjesnoga) meda. PRIČAO MI JE Ishak, sin Ibrahima, Hanzalija od Ebu Usameta, od Hišama rekao je: izvijestio me je moj otac od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) voli (izvjesno pravljeno) slatko (jelo) i (izvjesni) med. PRIČAO NAM JE Abdurahman, sin Šejbeta, rekao je: izvijestio me je Ibnu Ebul-Fudejk od Ibnu Ebu Zi'ba, od Makburije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio sam (ponekad običaja da) se držim (da ne napuštam) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zbog sitosti svoga stomaka kada neću jesti (tj. kada ne jedem izvjesnoga hljeba) zakvašenoga (s kvasom), i ne oblačim (izvjesne) svile, i ne poslužuje me omsica (muško), a ni omsica (žensko). I prilijepim svoj stomak za (taj izvjesni) pijesak. I tražim čitati

Page 133: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(tj. tražim da mi pročita izvjesni) čovjek (izvjesni) ajet, a on (taj ajet) je sa mnom (znam već taj ajet, ali tražim od njega), da se obrne sa mnom (tj. zato da me, možda, povede svojoj kući), pa (da) nahrani mene (da bi me nahranio). A najbolji (od svih običnih) ljudi za (izvjesne) bijednike (siromahe) je Džafer, sin Ebu Taliba. Obrne se s nama, pa nas nahrani (sa onim) što je bilo (što ima) u njegovoj kući, čak zaista (ono) bio je (on običaja) zaista (da) izvadi (tj. iznese) k nama (izvjesnu) mješinu (za maslo), nije u njoj (ni jedna) stvar (tj. nema u njoj ništa više), pa sebi rascijepimo (pocijepamo nju, pa ližemo (ono) što je u njoj (još ostalo traga od masla). GLAVA (izvjesne) tikve. PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Ezher, sin Sada, od Ibnu Avna, od Sumameta, sina Enesa, od Enesa da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, došao (jednom) slobodnjaku svome, krojaču. Pa se donijela njemu (jedna) tikva, pa je počeo (on da) jede nju. Pa nisam prestao (da) volim nju otkako sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da on) jede nju. GLAVA (izvjesnoga) čovjeka (koji) se opteretio (izvjesnom) hranom za svoju braću (po vjeri). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Ebu Vaila, od Ebu Mes'uda Ensarije rekao je: Bio je od Pomagača (jedan) čovjek (što) se govori njemu (tj. koga su zvali imenom) Ebu Šuajb, i bio je za (tj. u) njega (jedan) dječak mesar (prodavač mesa). Pa je rekao (Ebu Šuajb svome dječaku): "Napravi mi (jednu) hranu (da) pozovem poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, petoga (od) petorice." Pa je pozvao poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (kao) petoga (od) petorice. Pa je slijedio njih (tj. Pa je bio pošao za njima jedan) čovjek. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ti si pozvao nas (tako da ja budem) peti (od) petorice, a ovaj čovjek već je slijedio nas (bio je s nama, priključio nam se), pa ako si htio, dozvolio si njemu, (tj. pa ako hoćeš, dozvolićeš mu), a ako si htio (ako hoćeš), ostavićeš ga (doslovno: ostavio si ga)." Rekao je: "Nego dozvolio sam mu (a to znači: Ne ostavljam ga, nego dozvaljam, dozvoljavam mu)." Rekao je Muhamed, sin Jusufa: Čuo sam Muhameda, sina Ismaila (da) govori: Kada budu (izvjesni) ljudi na (izvjesnoj) trpezi (sofri), nije za njih (tj. nije im dozvoljeno) da dodaju iz (jedne) trpeze ka (jednoj) drugoj trpezi, ali (tj. nego) dodaje neki (od) njih nekome u toj (izvjesnoj) trpezi, ili (da) ostave (to dodavanje).

Page 134: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

GLAVA (onoga) ko je ugostio (nekoga) čovjeka (pozivajući ga) ka (nekoj) hrani, i okrenuo se on na svoj posao (rad postavivši pred goste hranu). PRIČAO MI JE Abdullah, sin Munira, čuo je Nadra, izvijestio nas je Ibnu Avn, rekao je: izvijestio me je Sumamete, sin Abdullaha sina Enesa, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio sam dječak, (i) idem sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je unišao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednom) dječaku svome, krojaču. Pa je donio njemu (taj krojač jedan) čanak (posudu), (a) u njemu je (neka) hrana i na njoj (na toj hrani) je (neka) tikva. Pa je počeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) slijedi (uzima, tj. dohvata, hvata tu) tikvu. Rekao je: Pa pošto sam vidio to, počeo sam (da) sakupljam nju (tu tikvu) pred njega. Rekao je: Pa se okrenuo (domaćin taj) dječak na svoj posao. Rekao je Enes: Neću prestati (tj. Neprestano ću da) volim (tu) tikvu poslije što sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je pravio (ono) što je pravio (dakle: ono što je činio - hvatao tikvu, a to znači: da jede tikvu, da je jeo tikvu). GLAVA (izvjesne mesne) čorbe (supe, tj. vode u kojoj se je kuhalo meso, pa je ta voda od toga mesa postala mrsna). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, da je on čuo Enesa, sina Malika da je (jedan) krojač pozvao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zbog (neke) hrane (što) je pravio nju (napravio nju za njega). Pa sam otišao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je približio (tj. stavio je pred nas) hljeb (od) ječma i (neku mesnu) čorbu, (a) u njoj je tikva i (isitnjeno suho) meso. Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) slijedi (hvata tu) tikvu okolo (unutrice toga) čanka. Pa nisam prestao (da) volim (tu) tikvu poslije tada (od tada). GLAVA (izvjesnoga) mesa. (Veli se da je to meso koje je izrezano na dugačke komade i onda osušeno. To je slično komadima mesa koje negdje zovu vješalice.) PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Malik, sin Enesa, od Ishaka, sina Abdullaha, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se njemu donijela (donešena mu je jedna) čorba (od mesa, s mesom), (a) u njoj je tikva i (suho) meso). Pa sam vidio njega (da) slijedi (tj. da hvata tu) tikvu (da) jede nju (tj. jedući on nju). PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Abdurahmana, sina Abisa, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Page 135: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Nije učinio njega (tj. zabranjivanje da se jede kurbansko meso u dane poslije bajrama - to nije učinio nikada) osim u godini (jednoj što) je gladovao (izvjestan broj) ljudi (u toj godini). Htio je da nahrani (izvjesni) imućni (izvjesnoga) siromaha. I zaista (ono) bili smo (mi) zaista (u takvoj prilici da) podignemo (izvjesnu ovčiju) nogu (golijen, cjevanicu) poslije petnaest (dana bajrama, ili poslije njezinoga klanja). A nije se nasitio (najeo) rod (porodica) Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, od hljeba pšenice začinjenoga (uzastopno, uzastopce) tri (dana). GLAVA (onoga) ko je dodao (dohvatio) ili je ponudio ka svome drugu na (izvjesnoj) trpezi (jednu) stvar (tj. nešto od te hrane). Rekao je: A rekao je Ibnul-Mubarek: Nema štete (tj. Nema grijeha nikakvoga) da dodadne (da doda) neki (od) njih nekome. A neće dodavati iz ove trpeze ka (jednoj) trpezi drugoj. PRIČAO NAM JE Ismail rekao je: pričao mi je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, da je on čuo Enesa, sina Malika (da) govori: Zaista (jedan) krojač pozvao je poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (tj. na neku) hranu (što) je napravio nju. Rekao je Enes: Pa sam otišao sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka toj hrani. Pa je približio ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, hljeb od ječma i čorbu, u njoj je tikva i meso (suho). Rekao je Enes: Pa sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) slijedi (hvata tu) tikvu okolo (unutrice toga) čanka. Pa nisam prestao (da) volim (tu) tikvu od tada. A rekao je Sumamete od Enesa: Pa sam počeo (da) sakupljam (tu) tikvu pred njega. GLAVA (izvjesnih) svježih datula sa (izvjesnim) krastavicama. PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Ibrahim, sin Sada, od svoga oca, od Abdullaha, sina Džafera sina Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) jede (izvjesne) svježe datule sa (izvjesnim) krastavicama. GLAVA. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Abasa Džurejrije, od Ebu Usmana rekao je: Ugostio sam se (tj. Došao sam kao gost ka) Ebu Hurejretu sedam (dana). Pa je bio on, i njegova žena i njegov poslužitelj (bili su običaja da) se smjenjuju (cijelu, svaku) noć trećinama (tj. u tri trećine, u tri smjene): klanja ovaj, zatim probudi ovoga. I čuo sam ga (da) govori: Razdijelio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, među svoje drugove (neke) datule, pa je pogodilo (dopalo, zapalo) mene sedam datula, jedna (od) njih je loša datula (tj. jedna je bila od najslabije vrste).

Page 136: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sabaha, pričao nam je Ismail, sin Zekerija-a, od Asima, od Ebu Usmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega: Razdijelio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, među nas (neke) datule, pa je pogodilo (zapalo) mene od njih pet: četiri datule (dobre) i (jedna) datula (slaba, tj. i jedan škart). Zatim sam vidio (tu) slabu datulu (taj škart) - (da) je ona najžešća (tj. najtvrđa od) njih za moj zub (kutnji, kutnjak umnjak). GLAVA (izvjesnih) svježih (sirovih) datula i (izvjesnih suhih) datula, i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "I zatresi k tebi (k sebi) sa deblom (te izvjesne) palme, oboriće (ona) tebi svježe datule obrane.". A rekao je Muhamed, sin Jusufa, od Sufjana, od Mansura, sina Safijje (Safijjete), pričala je meni moja majka od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Preminuo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a već smo se nasitili (najeli mi) od (izvjesnoga) dvoga crnoga: (izvjesnih suhih) datula i (izvjesne) vode. PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Ebu Gassan, rekao je: pričao mi je Ebu Hazim od Ibrahima, sina Abdurahmana sina Abdullaha sina Ebu Rebi'ata, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je u Medini (jedan) Židov, i bio je (običaja da on) pozajmi meni u moje datule ka (njihovom) trganju (tj. do njihovoga trganja, branja). A bila je za (tj. u) Džabira (izvjesna) zemlja koja (se) je (nalazila) u putu (na putu prema bunaru) Rumetu, pa je sjela (tj. pa je izdala, nije rodila), pa je bio prazan (njezin rod jednu) godinu. Pa je došao meni (onaj) Židov kod (toga) trganja (tj. u vrijeme trganja), a nisam odsjekao (tj. a nisam otrgao ja) od nje (ni jednu) stvar (ništa). Pa sam počeo (da) tražim čekanje (od) njega ka idućoj (tj. do iduće godine), pa nije htio (doslovno: pa neće). Pa se obavijestio za to (tj. o tome) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao svojim drugovima: "Idite, (da mi) tražimo čekanje za Džabira od (onoga) židova." Pa su došli meni u moje palme. Pa je počeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori (onome) Židovu. Pa govori (tj. Pa reče onaj Židov): "Ebul-Kasime! Neću pričekati (Neću čekati više) njega." Pa pošto je vidio njega (takvoga) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ustao je, pa je ophodio (obilazio) u (tim) palmama (među tim palmama). Zatim je došao njemu, pa je govorio njemu (ponovno), pa nije htio. Pa sam ustao, pa sam donio malo (od) svježih datula, pa sam stavio njega (taj mali broj datula, hurmi) pred Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je jeo, zatim je rekao: "Gdje je tvoj hladnjak, o Džabire?" Pa sam izvijestio njega (gdje je). Pa je rekao: "Prostri mi u njemu (postelju za spavanje)." Pa sam prostro njega (hladnjak - dakle: prostro sam mu u hladnjaku, u hladu tu postelju). Pa je unišao, pa je spavao, zatim se probudio. Pa sam donio njemu drugu šaku (datula), pa je jeo od njih (pa je jeo njih, pa ih je jeo). Zatim je ustao, pa je govorio (onome) Židovu, pa nije htio (taj Židov) njemu (da popusti). Pa je ustao u

Page 137: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(tj. među te) svježe datule u (tim) palmama drugi puta (i prohodao je, prošetao je). Zatim je rekao: "O Džabire! Sijeci (tj. Beri datule), i izvrši (tj. i plati dugovanje, dug)." Pa je stao u (tom) odsijecanju (trganju, tj. stajao je dok sam ja trgao, brao datule). Pa sam odsjekao (tj. otrgao, obrao) od njih (ono, tj. onoliko) što sam izvršio (isplatio) njega (dugovanje - dakle: obrao sam onoliko koliki je bio dug, tako da sam taj dug izmirio) i preteklo je od njega (tj. preteklo je preko dugovanja - i bilo je i viška). Pa sam izašao, čak sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam obeselio (obradovao) njega, pa je rekao: "Svjedočim da sam ja poslanik Allaha." "'Urušun" i "'Arišun" je: "binaun" (zgrada). A rekao je Ibnu Abas: ".... uprijestoljene....", je (ono) što se stavi na prijestolje (tj. na stolice, a to će reći: što se podigne na posebne naprave i podbočnje) od (tih) loza grožđa i osim (i mimo) toga (tj. "ma'rušatin" znači ono što se napravi i podigne za vinovu lozu i drugo nešto). Govori se: "'urušuha" je: "ebnijetuha" (njezine zgrade, zdanja, građevine). Rekao je Muhamed, sin Jusufa, rekao je Ebu Džafer, rekao je Muhamed, sin Ismaila: "Fe hala (Pa se je osamio, ispraznio, tj. Pa se je odgodio....)....", (ta riječ u hadisu) nije kod mene svezana (tj. vokalizirana - ili: nije kod mene tačna). Zatim je rekao: "Fe džella (Pa se je pokazao.....).....", nije u njemu (u tom izrazu, u toj riječi nikakva) sumnja. (A u Ajnije stoji umjesto "fe hala" i "fe džella": "Nahlen" - datulama, i da u toj riječi nema sumnje. Prema tome, prevod teksta "Fe dželeset....", pored navedenoga, može da glasi još na dva načina. Prvo: Pa je sjela, pa je pokazao (rod slab prinos jednu) godinu. Drugo: Pa je sjela (izdala u) datulama (ta zemlja jednu) godinu. Za svaki od ova dva načina kaže se da nema sumnje da je tako, a ne onako kako stoji u tekstu.) GLAVA jedenja (izvjesnoga) džummara. (Prošlo je u tekstu tumačenje šta je džummar. Samo toliko napominje se opet da je to jestiva materija koja raste, naraste na jednogodišnjim granama palme kao goveđi jezik i mliječnoga je okusa, a boje bijele.) PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, rekao je: pričao mi je Mudžahid od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Dok smo mi kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, sjedači (tj. Dok smo sjedili), kadli se je donio (donešen je) džummar (jedne) palme! Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista od (tih) stabala je zaista (jedno) što je njegov blagoslov kao blagoslov (izvjesnoga) muslimana." Pa sam mislio (pomislio) da je ono - misli (na tu) palmu. Pa sam htio da govorim (tj. da reknem): Ona (Ta je stvar takava da) je (to stablo) palma, o poslaniče Allaha! Zatim sam se obazreo (obazro), pa kada li sam ja deseti (od) desetorice (ljudi koji tu sjede), (a) ja sam najmlađi (od) njih! Pa sam šutio. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

Page 138: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Ona je (ta) palma (tj. To stablo je palma)." GLAVA (izvjesnih najvrsnijih medinenskih, medinskih) datula. PRIČAO NAM JE Džum'ate, sin Abdullaha, pričao nam je Mervan, izvijestio nas je Hašim, sin Hašima, izvijestio nas je 'Amir, sin Sa'da, od svoga oca rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je pojeo jutrom (tj. Ko pojede jutrom, ujutru, ujutro) svaki dan sedam datula (od medinenskih, od medinskih) najvrsnijih datula, nije štetio (tj. neće štetiti) njemu u tom danu (nikakav) otrov, a niti čini (mađije, opčinjenje, opčinjavanje)." GLAVA (izvjesnoga) sparivanja (sastavljanja) u (tim) datulama (tj. uzimanja po dvije datule odjednom i stavljanja u svoja usta njih prilikom jedenja iz jednoga suda u društvu sa drugim ljudima i osobama). PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Džebelete, sin Suhajma, rekao je: Pogodila nas je godina godine (tj. godina gladi jedne godine) sa Ibnu Zubejrom (kada smo bili, tj. u vrijeme kada je bio halifa Ibnu Zubejr koji) je opskrbljavao nas datulama (tj. dijelio nam je neke datule). Pa je bio Abdullah, sin Umera (običaja da) prođe pokraj nas, a mi jedemo, i govori (on): "Ne sparivajte se (tj. Ne sastavljajte po dvije datule odjednom u zalogaju jednom), pa (tj. jer) zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio je (to) sparivanje (sastavljanje)." Zatim govori: "Osim da traži dozvolu (izvjesni) čovjek svome bratu (tj. od svoga brata da mu dozvoli da odjednom stavlja u usta po dvije)." Rekao je Šu'bete: Dozvola (ta) je od govora Ibnu Umera. (A to znači da je Ibnu Umer od sebe rekao da u slučaju traženja dozvole, može stavljati i po dvije hurme, datule u usta svoja ako mu dozvoli drug koji s njim jede zajedno iz jednoga suda.) GLAVA (izvjesnih) krastavica. PRIČAO MI JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Ibrahim, sin Sada, od svoga oca rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Džafera, rekao je:

Page 139: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) jede (izvjesne) svježe datule (hurme) sa (izvjesnim) krastavicama. GLAVA blagoslova (izvjesne) palme. PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Muhamed, sin Talhata, od Zubejda, od Mudžahida rekao je: čuo sam Ibnu Umera od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Od (izvjesnih) stabala je (jedno) stablo (koje) biva (bude) kao (izvjesni) musliman, a ona (tj. a ono) je (ta) palma." GLAVA sastavljanja (izvjesnih) dviju boja (tj. dviju vrsta jela) ili (izvjesnih) dviju hrana (dvaju jela, dva jela) u jedanuput (ujedanput, najedanput, odjednom, zajedno). PRIČAO NAM JE Ibnu Mukatil, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Ibrahim, sin Sada, od svoga oca, od Abdullaha, sina Džafera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) jede (izvjesne) svježe datule sa (izvjesnim) krastavicama. GLAVA (onoga) ko je uvodio (izvjesne) goste po desetoricu i (izvjesnoga) sjedanja na (izvjesnu) hranu (tj. i sjedanja za izvjesnu trpezu i sofru) po desetorica (deset po deset, deset, pa opet deset). PRIČAO NAM JE Salt, sin Muhameda, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Dža'da Ebu Usmana, od Enesa. A od Hišama, od Muhameda, od Enesa. A od Sinana Ebu Rebi'ata, od Enesa da se je Umu Sulejma, njegova majka upravila ka (jednom) muddu (četvrtini sa'-a) od ječma (što) je stucala njega (tj. krupno ga samlila, samljela), i učinila (napravila) je od njega razgrabljenicu (ugrabljenicu, tj. jedno jelo koje se pravi i kuha od mlijeka i brašna i koje se grabi kašikama ili prstima), i cijedila je (jednu) mješinu (za maslo koja) je kod nje (bila). Zatim je poslala mene ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam došao njemu, a on je u (među) svojim drugovima, pa sam pozvao njega. Rekao je: "I ko je sa mnom (hoće li da dođe)?" Pa sam došao, pa sam rekao: "Zaista on govori: "I ko je sa mnom (hoće li takođe da dođe)?" Pa je izašao k njemu Ebu Talhate. Rekao je: "O poslaniče Allaha! Ono je samo (jedna) stvar (tj. nešto malo što) je napravila njega Umu Sulejma." Pa je (Muhamed a.s.). (Pa se donijelo njemu ono (što je ona napravila). Rekao je (Muhamed a.s.): "Uvedi na mene (Uvedi mi) desetoricu." Pa su unišli, pa su jeli dok su se nasitili (najeli). Zatim je rekao: "Uvedi na mene (meni) desetoricu." Pa su unišli, pa su jeli dok su se nasitili. Zatim je rekao: "Uvedi na mene (meni) desetoricu", (tako redom) čak je brojio (nabrojio) četrdeset (40 ljudi). Zatim je jeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim

Page 140: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

je ustao. Pa sam počeo (da ja) gledam da li se okrnjila od nje (od te hrane neka) stvar (tj. išta, imalo)? GLAVA (onoga) što se mrzi od (izvjesnoga) bijeloga luka i (izvjesnoga) povrća. (To jest: GLAVA o jedenju onoga što se smatra za ružno da se jede i upotrebljava kao što je bijeli luk - češnjak - i druge vrste povrća koje imaju ružan miris i zadah.) O njemu je (prenešen hadis) od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvaris od Abdulaziza rekao je: reklo se je Enesu: "Šta si (Kako si) čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori o (izvjesnom) bijelom luku?" Pa je rekao: "Ko je jeo (tj. Ko jede taj luk), pa neka se ne približuje nipošto našoj bogomolji." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ebu Safvan Abdullah, sin Seida, izvijestio nas je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je: pričao mi je 'Ata' da je Džabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, tvrdio od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je rekao (ono, to, ovo): "Ko je jeo bijeli luk ili crveni luk, pa neka se odstrani nas (tj. od nas), ili neka se odstrani (od) naše bogomolje (tj. od naše džamije)." GLAVA (izvjesnih) gloginja (ili trnjina), a ono (tj. a to) su datule (tj. to je plod izvjesnoga drveta, trna zvanoga) el-erak. (Neki opet kažu: "ve huve semerul-eraki" - a ono (a to) je plod eraka. Erak je, u stvari, jedno trnovito drvo od kojega se prave i misvaki - misvaći, misvaci - zubočistke. A plod toga drveta zove se kebas, el-kebasu. Pošto je to drvo, kažu, trnovito, plod bi se mogao nazvati trnjina, trnina, jer i u nas na jednoj vrsti trna bude plod koji se zove trnjina, i jede se, a boja toga ploda je crno modra kada sazrije. Međutim, trnjina ima košpicu, špicu, a kebas, kažu, nema košpice, špice, pa je onda po tome sličan gloginji koja nema košpice, špice. Jedino što i kebas ima crnu boju kada sazrije kao i trnjina. Gloginja nije po boji crna kao kebas, a kebas je još malo i slan, pa se i po tome razlikuje od gloginje i trnjine. Ipak, to je neka vrsta trnjine, odnosno gloginje.) PRIČAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, pričao nam je Ibnu Vehb od Junusa, od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Ebu Selemete, rekao je: izvijestio me je Džabir, sin Abdullaha, rekao je: Bili smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (mjestu) Merruzzahranu (Mer-el-Zahran, Merruz-Zahranu), (i) beremo (izvjesne) trnjine (gloginje), pa je rekao (Muhamed a.s.):

Page 141: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Na vas je sa (izvjesnim) crnim od njega (od ovoga ploda, tj. Držite se crnoga zrnja od ovoga ploda, od trnjine-gloginja), pa (tj. jer) zaista ono je ljepše (bolje)." (Izraz "ejtabu" je nastao od "atjebu", a ima isto značenje. "Atjebu" je komparativ od "tajjibun".) Pa je rekao (Džabir k Muhamedu a.s.): "Jesi li bio (ti običaja da) paseš (čuvaš izvjesne) brave (ovce)?" Rekao je: "Da. A da li je od vjerovijesnika (bio neki prošao drukčije u svom životu) osim (tako da) je pasao (napasao, čuvao) njih?" GLAVA (izvjesnoga) mućkanja (tj. ispiranja usta vodom) poslije (izvjesne) hrane. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan: čuo sam Jahja-a, sina Seida, od Bušejra, sina Jesara, od Suvejda, sina Nu'mana, rekao je: Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka Hajberu, pa pošto smo bili u Sahba-u (u Sahbi), pozvao je za (kakvu, neku) hranu (zatražio je neku hranu, jelo). Pa se nije donijelo njemu (ništa drugo) osim (neki) ugruhani (krupno mljeveni ječam, prekrupa, bungur, bulgur). Pa smo jeli (to). Pa je ustao ka (izvjesnoj) molitvi. Pa je promućkao (sebi svoja usta vodom, tj. isprao ih je), i promućkali smo (i mi usta vodom). Rekao je Jahja: Čuo sam Bušejra (da) govori: Izvijestio nas je Suvejd: Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka Hajberu, pa pošto smo bili u Sahba-u (u Sahbi) - rekao je Jahja: a ona (ta naseobina) je od Hajbera na (jedno) noćno putovanje (hoda daleko) - pozvao je za hranu (zatražio je za neku hranu da se donese njemu - Muhamedu a.s.). Pa nije se njemu donijelo (ništa) osim ugruhanoga ječma (prekrupe, bungure). Pa smo žvakali njega, pa smo jeli sa njim. Zatim je pozvao za vodu, pa je promućkao (izaprao usta), i promućkali smo sa njim (i mi usta vodom). Zatim je klanjao sa nama (tu) sutonsku molitvu, a nije se očistio (ponovno, nije nanovo uzimao abdest). A rekao je Sufjan (k Aliji): "Kao da si ti čuo njega od Jahja-a (samo)." GLAVA lizanja (oblizivanja svojih) prsta i njihovoga sisanja (sanenja) prije (nego) da se otaru (potaru) sa (izvjesnom) maramicom (tj. peškirom, ubrusom, salvetom, salavetom). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, sina Dinara, od 'Ata-a, od Ibnu Abasa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kada je jeo (tj. Kada jede) jedan (od) vas, pa neka ne otire (neka ne potare, neka ne obriše) svoju ruku (prste na ruci) do (tj. prije nego da) obliže nju (dok je ne obliže), ili dadne oblizati nju (nekome drugome ko se ne gadi)." GLAVA

Page 142: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(izvjesne) maramice (rupca, tj. ubrusa, peškira). PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, rekao je: pričao mi je Muhamed, sin Fulejha, rekao je: pričao mi je moj otac od Seida, sina Harisa, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on pitao njega (da je Seid pitao Džabira) o (tom) čišćenju (za molitvu, tj. o ponovnom abdestu) od (tj. zbog jedenja onoga) što je dotakla (njega izvjesna) vatra, pa je rekao: "Ne (treba ponovno uzimati abdest ako se jede kuhano ili pečeno). Već smo bili (u) vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u takvim prilikama da) nećemo naći (tj. da ne nalazimo) slično tome od (izvjesne) hrane osim malo. Pa kada smo mi našli nju (tj. kada je nađemo), nisu bile za (tj. u) nas maramice (rupci, peškiri nikakvi drugi) osim naših dlanova (šaka), i naše podlaktice (naše ruke) i naša stopala (tj. i naše noge). Zatim klanjamo, a nećemo se očistiti (ponovno, tj. a ne uzimamo abdest ponovno zbog toga što smo jeli neko jelo što ga je doticala vatra na neki način)." GLAVA (onoga) što govori (musliman) kada je svršio svoju hranu (svoje jelo, tj. šta treba da kaže, da rekne kada nekao završi objed, jelo - dakle: šta se treba reći poslije jela). PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Sevra, od Halida, sina Ma'dana, od Ebu Umameta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio, kada je podigao svoju trpezu, rekao (tj. bio bi rekao, rekao bi): "Hvala Allahu mnogo, lijepo, blagoslovljeno u njoj (u hvali toj), ne bivajući učinjena dovoljnom (dostatnom), a niti oproštajnom, a niti oproštajnom, a niti bivajući učinjen bogatim (neovisnim) od nje, naš Gospodaru!" (Zadnje riječi u gornjem tekstu imaju mnogo tumačenja. Jedno ćemo spomenuti: Ovo jelo što smo ga sada jeli nije nam dovoljno za cijeli život naš koji će, možda, još trajati, pa će se blagodati Allahove još izlijevati na nas i još će nam hrane davati, i ne opraštamo se sa ovim jelom od jedenja i Allahovih dobrota i darova, i nismo neovisni od jela i hrane, tj. nismo takvi da nam nije potrebna hrana, o naš Gospodaru!.) PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Sevra, sina Jezida, od Halida, sina Ma'dana, od Ebu Umameta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio, kada je (tj. kada bi) svršio svoju hranu (svoje jelo, kada bi jeo), - a rekao je jedanput: kada je podigao (on) svoju trpezu (sofru) - rekao (rekao bi, tj. bio bi rekao on): "Hvala Allahu koji je bio dovoljan nama i napojio nas, ne bivajući učinjenim dovoljnim, a niti bivajući učinjen nezahvalnim (mi Njemu - Allahu na ovoj hrani, tj. ne poričući mi Njemu dobrotu i blagodat Njegovu.)." A rekao je jedanput (jedanput): "Za Tebe je (tj. Tebi je svaka) hvala, naš Gospodaru, ne bivajući učinjen (tj. bez da se bude učinjen) dovoljnim, a niti oproštajnim, a niti učinjen nepotrebnim (neovisnim, imućnim), naš Gospodaru!". GLAVA (izvjesnoga) jedenja sa (izvjesnim, ili: sa svojim) poslužiteljem (slugom).

Page 143: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Muhameda, (a) on je sin Zijada, rekao je: čuo sam Ebu Hurejreta (da priča) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kada je donio jednome (od) vas njegov poslužitelj njegovu hranu, pa ako nije posadio njega sa njim (tj. sa sobom), pa neka dodadne njemu (jedan) zalogaj ili dva zalogaja - ili (jedan) žderaj (tj. zalogaj) ili dva žderaja (zalogaja) - pa (tj. jer) zaista on (poslužitelj) je bio blizu njegove vrućine i njegova nastojanja (tj. spravljanja jela - ili: on je upravljao njegovom vrućinom, tj. kuhanjem, i njegovim nastojanjem, tj. i njegovim spravljanjem toga jela)." GLAVA: Kušalac hrane zahvalni (tj. Onaj koji jede zahvaljujući Uzvišenome Allahu) je kao (izvjesni) postač strpljivi. O njemu (tj. O tome se pričalo) od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. (Hadis koji o tome postoji nema sviju uvjeta, uslova da se može prihvatiti kao pouzdan, pa ga zato nije Buharija ni naveo u cijelosti.) GLAVA (izvjesnoga) čovjeka (koji) se pozove ka (nekoj) hrani, pa govori (tj. pa on rekne): "I ovaj je sa mnom.". A rekao je Enes: Kada si unišao (ušao nekom) muslimanu (koji) se ne sumnjiči, pa jedi od njegove hrane, i pij od njegovoga pića. (".... (koji) se ne sumnjiči.....", tj. koji nije osumnjičen da se ne čuva zabranjenoga jela i pića.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Aameš, pričao nam je Šekik, pričao nam je Ebu Mes'ud Ensarija, rekao je: Bio je (jedan) čovjek od Pomagača (koji) se nadimkuje (tj. koji ima nadimak) Ebu Šuajb, i bio je za njega (tj. u njega jedan) dječak mesar (prodavač mesa), pa je došao (taj Ebu Šuajb) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u (među) svojim drugovima. Pa je poznao (prepoznao Ebu Šuajb izvjesnu) glad u (na) licu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je otišao ka svome dječaku mesaru pa je rekao: "Napravi mi (jednu) hranu (jelo koje) je dovoljno petorici (za pet ljudi). Možda ja (da) pozovem Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, petoga (od) petorice (jednog od petorice)." Pa je napravio njemu (jednu) hranicu (jedno malo jelo). Zatim je došao njemu, pa je pozvao njega. Pa je slijedio njih (jedan) čovjek (dakle: kao višak - kao šesti od njih petorice koji nije bio pozvan na to jelo). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

Page 144: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"O Ebu Šuajbe! Zaista (jedan) čovjek je slijedio nas (tj. pošao je za nama nepozvan), pa ako si htio, dozvolio si njemu (tj. pa ako hoćeš, dozvolićeš mu - a to će reći: ako hoćeš, dozvoli mu da i on bude s nama za tim jelom). A ako si htio, ostavio si ga (tj. A ako hoćeš, ostavićeš ga - ostavi ga - dakle: ako nećeš da mu dozvoliš onda on i neće biti s nama kod tog jela)." Rekao je: "Ne, nego dozvolio sam njemu (tj. dozvaljam mu, dozvoljavam i njemu da bude s nama)." GLAVA: Kada je bila prisutna (tj. Kada je došla izvjesna) večera (večernje jelo), pa neka ne žuri (ne hiti) od svoje večere (da ode, pa da onda misli na nju klanjajući on, tj. obavljajući molitvu). PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije. A rekao je Lejs: Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Džafer, sin Amra sina Umejjeta, da je njegov otac Amr, sin Umejjeta, izvijestio njega da je on vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) sebi odsijeca (meso) od plećke (neke) ovce u svojoj ruci. Pa se pozvao ka (izvjesnoj, prispjeloj) molitvi (dakle: čuo je ezan za prispjeli namaz). Pa je bacio nju (plećku) i (izvjesni) nož koji (je taj što on) odsijecaše s njim (tu plećku). Zatim je ustao, pa je klanjao, a nije se očistio (ponovno, tj. nije ponovno uzimao abdest). PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Vuhejb od Ejjuba, od Ebu Kilabeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kada se postavila (metnula izvjesna) večera, a uspostavila se (izvjesna) molitva (dakle: a već je nastupilo vrijeme namazu), pa (prvo) počnite sa (tom) večerom (dakle: prvo večerajte, pa onda klanjajte)." A od Ejuba, od Nafi-a, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (rečeno je slično tome). A od Ejuba, od Nafi-a, od Ibnu Umera da je on večerao jedanput (jednom), a on čuje čitanje (učenje izvjesnoga) vođe (predvodnika koji je u taj čas obavljao molitvu-namaz sa ljudima). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, od Aiše, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kada se je uspostavila (izvjesna) molitva, a bila je prisutna (a došla je izvjesna) večera, pa počnite (prvo) sa (tom) večerom." Rekao je Vuhejb i Jahja, sin Seida, od Hišama: "Kada se je postavila (metnula izvjesna) večera." (Dakle, razlika postoji u izrazu "Kada se je postavila.....", i "..... i bila je prisutna (tj. došla je)....", ali je smisao skoro isti u obe te rečenice.)

Page 145: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

GLAVA govora Allaha, uzvišen je (On): "..... pa kada ste okušali hranu (tj. kada ste jeli, završili objed), pa raziđite se,.....". PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima, pričao mi je moj otac od Saliha, od Ibnu Šihaba da je Enes rekao (govorio): Ja sam najznaniji (najviše, najbolje znam od svih) ljudi o (izvjesnom) zastoru (tj. o ajetu koji govori o izvjesnom zastoru, zavjesi). Bio je Ubejj, sin Ka'ba, (običaja da) pita mene o njemu. Osvanuo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svadbenik (tj. mladoženja) sa Zejnebom, kćerom Džahša, a bio je vjenčao sebi nju u Medini, pa je pozvao (izvjesne) ljude za (tj. na izvjesnu) hranu poslije podizanja (tj. odmicanja toga izvjesnoga) dana. Pa je sjedio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sjedili su sa njim (neki) ljudi poslije što je ustao (taj) narod. Čak je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je išao (hodao) i išao sam sa njim, čak je dopro vratima sobe Aiše (tj. Aišine sobe). Zatim je mislio da su oni izašli, pa sam se vratio sa njim, pa kada li su oni sjedači (tj. kada li, kadli oni još sjede u) svome mjestu. Pa se vratio i vratio sam se (i ja) sa njim drugi puta, čak je dopro (došao) vratima sobe Aiše, pa se vratio (od Aišine sobe opet nazad) i vratio sam se (i ja) sa njim, pa kada li su oni već ustali. Pa je udario (tj. stavio, postavio) između mene i između njega (tj. i između sebe) pokrivalo (tj. jedan zastor), i spustio se je (izvjesni) zastor (tj. i objavio se ajet u kojem se spominje izvjesni zastor, zavjesa da se postavi između žena Muhamedovih a.s. i onih muških osoba koje sa njima razgovaraju).

Page 146: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA RAZVODA (braka, puštanja žene, razvjenčavanja) I (KNJIGA) govora Allaha, uzvisio se je (tj. uzvišen je): "O Vjerovijesniče! Kada ste puštali (razvodili svoje) žene, pa puštajte (razvedite) ih za njihovoga (izvjesnoga načina) brojanja (tj. kod isticanja izvjesnoga broja dana, izvjesnoga roka), i izbrojte (vi potpuno taj izvjesni način za) brojanje (tj. taj izvjesni rok).....". ".... ahsajnahu....", je: "hafiznahu" (zapamtili smo ga), i "adednahu" (izbrojili smo ga). (Ajet se može i ovako prevesti: "O Vjerovijesniče, kada puštate žene, pa puštajte ih u njihovom broju - roku -, i izbrojte - taj - broj....". Može taj ajet da se prevede na još neke načine, ali se to neće nabrajati.) A razvod običaja (postupanja Muhameda a.s.) je da razvede nju (muž u njezinom stanju dok je ona) čista (od hajda, hajza-mjesečnice) bez spolnoga snošaja (u vrijeme te čistoće od menstruacije) i (da) zasvjedoči (zasvjedoče) dva svjedoka. (Već je rečeno da se više neće u ovome prevodu navoditi stanovišta raznih mezheba, tj. islamskih pravnih škola i pravaca.) PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Malik od Nafi-a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on pustio (razveo) svoju ženu, a ona je žena u mjesečnici na vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pitao Umer, sin Hataba, poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o tome. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zapovjedi mu, pa neka se vrati njoj (tj. neka vrati nju sebi), zatim neka zadrži nju dok se očisti (od mjesečnice, menstruacije), zatim (da ona) bude žena u mjesečnici (tj. da ponovno dobije menstruacaiju), zatim (da) se očisti (ona), zatim ako je htio (ako hoće), zadržao je (zadržaće on nju) poslije (toga), a ako je htio, pustio je (tj. a ako hoće, pustiće nju, pustiće je) prije (nego on) da dotakne (nju). Pa to je (taj izvjesni) broj (tj. rok) koji je zapovjedio Allah da se puštaju (razvode) za njega (tj. u njemu - u tom roku iščekivanja - te izvjesne) žene." (Doslovno izraz "talleka" znači: pustiti, ali će se u daljem tekstu prevoditi sa našom riječju "razvesti".) GLAVA: Kada se je razvela (izvjesna) žena u mjesečnici, brojaće se s tim razvodom (tj. uzima se u obzir taj razvod, postao je važeći, punovažan je taj razvod). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Enesa, sin Sirina, rekao je: čuo sam Ibnu Umera (da) je rekao: Razveo je Ibnu Umer svoju ženu, a ona je žena u mjesečnici, pa je (to) spomenuo Umer Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Neka se vrati njoj (ili: Neka vrati nju)." Rekao sam (Ibnu Umeru - veli Enes Sirinov): "Zar se računa (taj takav razvod)?" Rekao je: "Pa šta (tj. Nego šta)?"

Page 147: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(A veli se da izraz "Fe meh": Pa polagano. Ili: Pa odstrani se! To jest: Pa odstrani se takvoga načina razvoda, jer se i on računa.) A od Katadeta, od Junusa, sina Džubejra, od Ibnu Umera rekao je: "Zapovjedi mu, pa neka se vrati njoj." Rekao sam (Ibnu Umeru - veli Junus): "Računa (li) se (takav način razvoda)?" Rekao je: "Zar si vidio (tj. Zar si mislio - Zar misliš da se čovjeku i takav način razvoda neće računati) ako je bio nemoćan i tražio je ludost (i tražio je da bude budala, luda, tj. ako je bio nemoćan da to zna - ako je bio neobaviješten, neznalica - i ako je tražio da bude luda - ako je bio luda, malouman pa takav način razvoda napravio, to misliš da će ga osloboditi kazne)?" A rekao je Ebu Mamer: Pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Ejub od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Umera rekao je: Računala se je meni (takva vrsta razvoda koju sam učinio samo) sa jednim razvođenjem (bez da sam razvod vršio sa tri razvođenja). GLAVA (onoga) ko je razveo. I da li se susreće licem u lice (izvjesni) čovjek (sa) svojom ženom sa (njezinim) razvodom? (Možda hoće da kaže: Da li će čovjek da rekne u lice svojoj ženi da je razvedena?.) PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Velid, pričao nam je Evzaija, rekao je: pitao sam Zuhriju: "Koja je (od) žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, tražila utočište (zaštitu) od njega (u Allaha)?" Rekao je: Izvijestio me je Urvete od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je kći Dževna (Dževnova) - pošto se uvela poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (pošto) se približio (on) njoj - rekla (je ona njemu): "Utječem se Allahu od tebe!" Pa je rekao (on) njoj: "Zaista već si se uticala (tj. ti si zatražila utočišta) u Velikoga! Priključi se (ti, ženo,) sa svojom porodicom (tj. (Idi svojima)!" Rekao je Ebu Abdullah: Predao je njega (tj. prednji hadis) Hadžadž, sin Ebu Meni-a, od svoga djeda, od Zuhrije da je Urvete izvijestio njega da je Aiša rekla. PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdurahman, sin Gasila, od Hamzeta, sina Ebu Usejda, od Ebu Usejda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Izašli smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, dok smo otišli ka (jednom) zidu (tj. vrtu, voćnjaku što) se govori njemu Eš-Ševt, dok (čak) smo doprli (stigli smo mi) ka (nekakvim) dvama zidovima, pa smo sjeli između njih dva. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Sjedite (vi) ovdje!" A unišao je (tj. Otišao je on dalje u taj vrt, voćnjak), a već se je dovela (izvjesna) Dževnijevićka, pa se smjestila (dalo joj se da odsjedne) u (jednu) kuću u palmama, u kuću Umejmete (Umejme), kćeri Numana sina Šerahila, i sa njom je njezina dojilja (a neki kažu da "dajetun" znači: primalja, babica), (jedna) odgojiteljica njezina. Pa pošto je unišao njoj Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

Page 148: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Pokloni svoju osobu meni!" Rekla je: "A da li poklanja (izvjesna) vladarica svoju osobu za (izvjesnoga) tjeranoga (tj. izvjesnom tjeranome - a to će reći potčinjenome koji se tjera kao stoka, stado)?" (Smatra se da ova Dževnijevićka nije poznavala Vjerovijesnika a.s., pa je zbog toga ovako nedolično postupila.) Rekao je: Pa je pao sa svojom rukom (tj. Pa je pružio svoju ruku da on) stavi svoju ruku na nju zbog (toga da) se (ona) smiri (od uzbuđenja, uzrujanosti), pa je rekla: "Utječem se (Tražim zaštite) u Allaha od tebe!" Pa je rekao: "Već si se uticala u (jedno veliko) mjesto utjecanja." Zatim je izašao nama, pa je rekao: "O Ebu Usejde! Obuci joj (tj. Podaj joj) dvije lanene bijele duge (odjeće), i priključi nju sa njezinom porodicom." A rekao je Husejn, sin Velida, Nejsaburija (pričajući) od Abdurahmana, od Abasa, sina Sehla, od njegovoga oca i Ebu Usejda rekla su njih dvojica: Oženio se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (sa) Umejmetom (Umejmom), kćerkom Šerahila. Pa pošto se je uvela njemu, raširio (pružio) je svoju ruku k njoj. Pa kao da je ona mrzila to, pa je (zbog toga Muhamed a.s.) zapovjedio Ebu Usejdu da opremi nju i (da) obuče njoj dvije odjeće lanene (bijele i dugačke). ("Razikijjetun" je odjeća od ketena - lana - bijele boje i dugačka.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ibrahim, sin Ebul-Vezira, pričao nam je Abdurahman, od Hamzeta, od njegovoga oca i od Abasa, sina Sehla sina Sa'da, od njegovoga oca za ovo (za ovaj hadis). PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Hemam, sin Jahja-a, od Katadeta, od Ebu Gallaba Junusa, sina Džubejra, rekao je: Rekao sam Ibnu Umeru: "Čovjek (neki) razveo je svoju ženu, a ona je žena u mjesečnici (broji li se taj razvod)?" Pa je rekao: "Poznaješ (li ti) Ibnu Umera? Zaista Ibnu Umer je razveo svoju ženu, a ona je žena u mjesečnici. Pa je došao Umer Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je spomenuo to njemu. Pa je zapovjedio njemu da se vrati njoj. Pa kada je bila (tj. kada ona bude) čista, pa je htio (ako hoće) da razvede nju, pa neka razvede nju." Rekao sam: "Pa da li je brojio (računao) to razvodom?" Rekao je: "Zar si vidio (tj. Zar si mislio - da se neće računati to kao razvod) ako je bio nemoćan (slabić) i tražio maloumnost?" (Ta se rečenica tumači na više načina, ali se ta tumačenja neće iznositi, a mislim na rečenicu: "..... ako je bio nemoćan i tražio maloumnost." Ta rečenica može da glasi i ovako: "..... ako je bio nemoćan i bio malouman (luda ili budala)." Jer "istahmaka" znači i biti malouman, luda, budala. Uglavnom treba razumjeti to da ako neko izvrši razvod na nepropisan način, on je bio nemoćan i slabić da se uzdrži od toga postupka. I kada to učini, on je to učinio kao malouman, budala. A to sve ne može ga ispričati i zaštititi da se razvod ne smatra punovažnim, i ne može se žena ostaviti da visi ni na nebu, ni na Zemlji - ni u braku, ni razvedena. U daljem tekstu taj izraz i ta rečenica neće se objašnjavati, nego samo doslovno prevesti.) GLAVA

Page 149: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(onoga) ko je dozvoljavao razvod (izvjesnih) triju (izjava o razvodu) zbog govora Allaha, uzvišen je: "Razvod (taj) je dvaput, pa zadržavanje sa dobrom, ili puštanje (razvjenčavanje) sa dobročinstvom....". (Razvod triju izjava, ili razvod tri puta - trostruki razvod sa jednom istom ženom je postupak koji se tumači na dva načina: 1. da čovjek izjavi svojoj ženi tri puta odjednom da je pušta, da je razvodi, 2. da joj to izjavi u tri vremenska razmaka, ali svaki puta kada žena nije u mjesečnici, i da u ta tri vremenska razmaka nije sa tom svojom ženom činio spolni snošaj. Razvod taj će se u daljem tekstu nazivati i prevoditi sa izrazom "trostruki razvod". On se razlikuje od drugih vrsta razvoda što se poslije njega žena više ne može ponovno vjenčati za bivšega muža dok se ne vjenča za nekoga drugoga muža, pa kada je taj drugi razvjenča, onda ona tek može da se vjenča ponovno, ponovo sa prvim mužem. Prva vrsta trostrukoga razvoda je novotarija - bid'at -, a druga opisana vrsta trostrukoga razvoda jedino je postojala i bila zakonita u vrijeme Muhameda a.s. U vezi trostrukoga razvoda ima mnogo razilaženja, ali se to neće prikazivati.) A rekao je Ibnu Zubejr o bolesnom (čovjeku koji) je razveo (svoju ženu): Ne vidim (Ne mislim) da naslijedi (ona kada je ona) odsječena (tj. odsječno, kategorički razvedena). A rekao je Šabija: Naslijeđuje (ona-ta takva žena) njega. (Jedino se ovdje dodaje da ga naslijeđuje ako on umre dok je ona još u iddetu - u roku iščekivanja - nakon razvoda sa njim.) A rekao je Ibnu Šubrumete (pitajući Šabiju): "Vjenčaće se (tj. Da li će se udati ta takva žena) kada se je ispunio (izvršio njezin) iddet (rok iščekivanja nakon razvoda)." Rekao je: "Da." Rekao je: "Da li si vidio (mislio, tj. Šta misliš hoće li ona da opet naslijedi) ako je umro (i taj njezin) drugi muž?" Pa se vratio od toga (tj. Pa je od svoga prethodnoga mišljenja odustao Šabija, tj. odustao je od svoga mišnjenja da će žena naslijediti svoga muža ako je on umro dok je ona još u iddetu nakon razvoda sa njim. Ovo je Buharija skraćeno spomenuo raspravu o statusu i nasljedstvu bez veze sa hadisom koji će sada doći u tekstu. Ovo je istitrad.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba da je Sehl, sin Sada, Saidija izvijestio njega da je Uvejmir Adžlanija došao ka Asimu, sinu Adijja, Ensariji, pa je rekao njemu: "O Asime! Da li si vidio (mislio o stanju jednoga) čovjeka (koji) je našao sa svojom ženom (nekoga drugoga) čovjeka da li (da) ubije njega, pa (da onda vi) ubijete njega, ili kako (da on) čini (šta da radi u tom slučaju)? Pitaj za mene (ili: Pitaj meni), o Asime, o tome poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je pitao Asim o tome poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je mrzio (izbjegavao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (takva izvjesna) pitanja i kudio je njih, čak (da) je bilo veliko (tj. teško odveć i golemo bilo palo) na Asima (ono) što je čuo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto se vratio Asim ka svojoj porodici, došao je Uvejmir pa je rekao: "O Asime! Šta je to rekao tebi poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (o mome slučaju)?" Pa je rekao Asim: "Nisi došao meni sa dobrom (Nisi mi donio dobro). Već je mrzio (izbjegavao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (to) pitanje koje (je to što) sam pitao njega o njemu." Rekao je Uvejmir: "Tako mi Allaha neću se spriječiti (odstraniti, okaniti prije) do (da) pitam (dok ne pitam) njega o njoj (o toj stvari ja lično)." Pa se okrenuo Uvejmir

Page 150: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(na put prema Muhamedu a.s.) čak (tako da) je došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (zatekavši ga u) sredini (izvjesnih) ljudi, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Da li si vidio (mislio nešto o stanju jednoga) čovjeka (koji) je našao sa svojom ženom (nekoga) čovjeka da li (da on) ubije njega, pa (da onda vi) ubijete njega, ili kako (da) čini?" Pa je rekao poslanik Allah, pomilovao ga Allah i spasio: "Već je spustio Allah o tebi i o tvojoj drugarici (objavu), pa odi, pa dođi s njom (tj. pa je dovedi)!" Rekao je Sehl: Pa su se međusobno njih dvoje proklinjali, a ja sam sa (tim) ljudima (bio prisutan) kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto su završili njih dvoje (međusobno proklinjanje), rekao je (u tom času) Uvejmir: "Slagao sam na nju, o poslaniče Allaha, ako sam zadržao nju (dalje kod sebe)!" Pa je razveo nju tri puta (tj. trostrukim razvodom) prije (nego) da zapovjedi njemu (to) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Ibnu Šihab: Pa je bila ta (radnja, tj. trostruki razvod) običaj (postupak izvjesnih) dvoje međusobnih proklinjača. PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, pričao mi je Lejs, pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Urvete, sin Zubejra da je Aiša izvijestila njega da je žena Rifa'ata Kurezije došla ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Zaista Rifa'ate je razveo mene, pa je odsječno izvršio moj razvod (tj. bio je odlučan u mome razvodu). I zaista ja sam (se) vjenčala poslije njega (za) Abdurahmana, sina Zebira, Kureziju, i zaista (ono muškoga spolnoga uda) što je sa njim je kao (izvjesna) resa (rojta na haljinki - a to će reći da mu je spolni ud, organ malen, ili opušten, nije ukočen, pa, kao takav, nije sposoban ili pogodan za spolni snošaj)." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Možda ti hoćeš (tj. Možda želiš) da se vratiš ka Rifa'atu? Ne (drukčije, ni prije) do (da on) okuša (dok ne okuša) tvoga medića i (da ti) okušaš njegova medića." (Medić je mali med, deminutiv od riječi med, a misli se na pčelinji med. Pod izrazom "medić, mali med" misli se na spolno općenje, na spolni snošaj, jer u tom činu i u toj radnji postoji jedna ugodnost i slast kao što i u jedenju meda postoji slast i ugodnost, pa je poređenje vrlo zgodno i prikladno.) PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Jahja od Ubejdulaha rekao je: pričao mi je Kasim, sin Muhameda, od Aiše da je (jedan) čovjek razveo svoju ženu tri puta, pa se ona vjenčala (tj. udala se za drugoga čovjeka), pa je razveo (nju taj drugi čovjek prije nego je ikako imao s njom spolni snošaj). Pa se pitao (tj. upitan je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (o toj ženi): "Da li je dozvoljena (ona, tj. Da li može ona da se ponovno vjenča) za prvoga (svoga muža)?" Rekao je: "Ne, do (da) okuša (dok ne okuša) njezinoga medića (ovaj drugi čovjek) kao što je okušao (i onaj muž) prvi." ("Aselun": med, "usejletun" je deminutiv od "aselun", pa onda znači mali med ili medić, meduljak. Već je objašnjeno šta se pod tim izrazom podrazumijeva.)

Page 151: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

GLAVA (onoga) ko je dao izabrati svojim ženama (da li da one ostanu s njim i dalje u braku, ili da ih on razvede) i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: ".... reci svojim ženama: Ako ste bile (vi takvoga stanovišta da vi) hoćete (izvjesni) život ovozemni i njegov nakit (ukras), pa dođite, (da ja) dadnem robu (vrijednost u naravi koja se daje pri razvodu braka) vama, i (da) razvedem vas razvodom lijepim.". PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Muslim od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Dao je izabrati nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo sebi izabrale (mi) Allaha i Njegovoga poslanika. Pa nije se brojilo to na nas (ni jednom) stvari (tj. to davanje izabiranja, izbora nije se brojilo ni računalo nama nikakvim razvodom). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ismaila, pričao nam je Amir od Mesruka rekao je: pitao sam Aišu o (izvjesnom tom) izabiranju (izboru, tj. o davanju slobodnoga izbora ženi u vezi razvoda), pa je rekla: "Dao je izabiranje (izbor) nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa zar je (to) bio razvod?!" Rekao je: "Neću se brinuti (tj. Ne brinem se) da li sam dao izabrati njoj (tj. svojoj ženi) jedanput ili stotinu puta poslije (što je bio slučaj) da (ona) sebi izabere mene (a ne razvod sa mnom)." GLAVA: Kada je rekao: "Rastavio sam se (od) tebe (o ženo)!", ili: "Razveo sam te (o ženo)!" (doslovno "serreha" znači poslati na pašu stoku, marvu, a ona plaši u pustinji slobodno hoda i traži hranu, a onda se taj glagol upotrebljava i za razvjenčavanje jer se žena oslobađa dotadašnjega muža i traži sebi da se uda i vjenča za drugoga), ili (je čovjek rekao svojoj ženi: ti si od muža izvjesna) prazna (žena), ili čista (od muža), ili (je rekao njoj nešto drugo) što se mislilo sa njim (sa tim izrazom drugim na njezin) razvod - pa on je na njegovoj namjeri (naumu, tj. taj svaki nabrojani i navedeni izraz je punovažan u odnosu na namjeru muža: ako je sa tim izrazima namjeravao razvod, pa razvod se i dogodio, a ako nije mislio na razvod, pa razvod se nije ni dogodio). (To stanovište Buharija zasniva na nekim ajetima iz Kur'ana, pa zato te ajete sada u tekstu originala i navodi kako slijedi.) Govor Allaha, moćan je i veličajan je: ".... i razvedite njih razvodom lijepim.", i rekao je: ".... i (da) razvedem vas razvodom lijepim.", i rekao je (Allah), uzvišen je: ".... pa

Page 152: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

zadržavanje sa dobrom, ili razvođenje sa dobročinstvom....", i rekao je: ".... ili se rastavite (vi od) njih sa dobrom....". (U tim ajetima su spomenuti neki izrazi koji označavaju pojam "razvoda braka sa ženom".) A rekla je Aiša: Već je znao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da moji roditelji (da moja dva roditelja) nisu bili (za to da) zapovjede meni za rastavljanje (od) njega (doslovno: nisu bili njih dvoje da zapovjede njih dvoje meni, tj. znao je da njih dvoje neće zapovjediti meni da se rastavim od njega). GLAVA (onoga) ko je rekao svojoj ženi: "Ti si na (tj. za) mene zabranjena." A rekao je Hasen: Njegova namjera (se uzima u obzir). (O posljedicama ovakve muževe izjave islamski pravnici zauzeli su razne stavove, čak ima oko osamnaest raznih mišljenja, kako to kaže Ajnija.) A rekli su pripadnici (islamske pravne) nauke (tj. učeni ljudi): Kada je razveo tri (puta), pa već je bila zabranjena na (za) njega. Pa su imenovali (nazvali) njega (ovaj postupak) zabranjenom (stvari samo) u (tom) razvodu i (tom) rastavljanju. A nije ovo (tj. slučaj ovoga čovjeka koji ženi rekne: "Ti si mi zabranjena!") kao (slučaj čovjeka) koji zabranjuje (sebi izvjesno dozvoljeno) jelo, jer zaista ono neće se reći (tj. ne govori se) za jelo (izvjesne) dozvoljenosti (da) je zabranjeno. (To jest: Ako se za hranu neku koja je dozvoljena kaže: "Ti si mi zabranjena!", to se ne uzima u obzir, i nije mu postala zabranjena. Dok je u vezi braka i žene, stvar drukčija.) A govori se za (izvjesnu ženu) razvedenu (da) je zabranjena. A rekao je (Uzvišeni Allah) o (tom) razvodu tri (puta): "..... neće biti dozvoljena (tj. nije ona dozvoljena) do (da se) vjenča (za nekoga drugoga) muža osim njega....". A rekao je Lejs od Nafi-a rekao je: Bio je Ibnu Umer, kada se pitao (kada je bio upitan) o (onome) ko je razveo tri (puta svoju ženu istu), (bio bi on) rekao: Da si razveo (nju) jedanput ili dvaput, pa (tj. jer) zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zapovjedio je meni za ovo (za ovakav način razvoda). Pa ako si razveo nju tri puta, bila je zabranjena (tj. ona je postala zabranjena tebi da je vratiš) do (da se) vjenča (tj. dok se ne vjenča ona za nekoga drugoga) muža (čovjeka) osim tebe. PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Ebu Muavijete, pričao nam je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Aiše rekla je: Razveo je (jedan) čovjek svoju ženu, pa se (ona) vjenčala (za jednoga drugoga) muža (čovjeka) osim njega, pa je razveo nju (i ovaj drugi). A bila je (muškost, tj. muški spolni ud) sa njim (dakle: On je imao muški spolni organ) kao (izvjesna) resa (na rubu haljine), pa ni doprla (postigla) od njega ka stvari (tj. do stvari što ona) hoće nju. Pa nije ostao (dugo taj drugi muž sa njom u braku, nego je nastao slučaj) da je razveo nju. Pa je došla (ona) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Zaista moj muž je razveo mene, i zaista ja sam se vjenčala (sa drugim) mužem osim njega. Pa je unišao (onaj drugi) sa mnom. I nije bilo sa njim (od spolnoga uda drukčije) osim (dakle: U njega je spolni ud samo) kao (izvjesna) resa, pa se nije

Page 153: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

približio meni osim stavar jednu (tj. osim samo nešto malo). Nije stigao od mene ka stvari (tj. do nečega, ili ni do čega). Pa bivam (li) dozvoljena za svoga muža prvoga?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nećeš biti dozvoljena (ti) za svoga prvoga muža do (da) okuša (dok ne okuša, proba muž) drugi tvoga medića i (da ti) okušaš (probaš) njegova medića." GLAVA: ".... zašto zabranjuješ (ti sam sebi ono) što je dozvolio Allah tebi?....". PRIČAO MI JE Hasen, sin Sabbaha, čuo je Rebi'a, sina Nafi-a, pričao nam je Muavijete od Jahja-a, sina Ebu Kesira, od Ja'la-a, sina Hakima, od Seida, sina Džubejra, da je on izvijestio njega da je on čuo Ibnu Abbasa (da on) govori: Kada je zabranio (čovjek sebi) svoju ženu, nije (to ni) sa (kakvom) stvari (tj. Kada čovjek rekne svojoj ženi: "Ti si meni zabranjena!", to nije ništa - ta izjava ne povlači nikakvih pravnih posljedica). I rekao je (Ibnu Abbas): "Za vas (Vama) je u poslaniku Allaha uzornost lijepa (lijep uzor)." PRIČAO MI JE Hasen, sin Muhameda sina Sabbaha, pričao nam je Hadžadž od Ibnu Džurejdža rekao je: Tvrdio je Ata' da je on čuo Ubejda, sina Umejra, (da) govori: čuo sam Aišu, bio zadovoljan Allah od nje: Zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio je (običaja da) ostaje kod Zejnebe, kćeri Džahša i (da) pije kod nje (neki) med. Pa sam oporučila (preporučila) ja i Hafsi (jedna drugoj, tj. povezale smo se i zdogovorile) da kojoj (od) nas je unišao (tj. kojoj god uđe, uniđe) njoj Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa neka (ona) rekne: Zaista ja zaista nalazim (osjećam) od tebe miris (smola zvanih) megafir (sa drveta zvanoga urfut koje ima ružan miris kao bijeli luk). Jeo si megafir. Pa je unišao jednoj (od) njih dviju, pa je rekla (ona) to njemu. Pa je rekao (on): "Ne, nego pio sam (neki) med kod Zejnebe, kćeri Džahša, i neću se vratiti njemu (tj. a neću ga više piti - i neću ga više piti)." Pa je sišao (ajet): "O Vjerovijesniče! Zašto zabranjuješ (sebi ono) što je dozvolio Allah tebi (doslovno: za tebe)....", do "Ako se pokajete vas dvije ka Allahu....", (to je rečeno) za Aišu i Hafsu (ako se njih dvije pokaju ka Allahu). "I pošto je tajno rekao Vjerovijesnik ka nekoj (od) svojih žena (jedan) razgovor (jedno pričanje).....", (to je u ajetu napomena) za njegov govor (tj. misli se na riječi Muhameda a.s. što ih je rekao ženi u rečenici) ".... nego pio sam med." PRIČAO NAM JE Fervete, sin Ebul-Magra-a, pričao nam je Alija, sin Mushira, od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Page 154: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) voli (taj) med i (izvjesnu hranu) slatku (slatko - a veli se da riječ "el-halva'u" znači jelo napravljeno od datula zakuhanih, zamijesitih sa mlijekom). I bio bi, kada bi odlazio iz ikindije (tj. iz ili sa molitve popodneva) ulazio (ulazio bi) svojim ženama, pa se približi jednoj (od) njih. Pa je (jednom prilikom) unišao Hafsi, kćeri Umera, pa se zadržao najviše (najduže) što se zadržavaše (on). Pa sam bila ljubomorna, pa sam pitala o tome. Pa se reklo meni: Poklonila je njoj (neka) žena iz njezinoga naroda (plemena jedan manji) mijeh od meda, pa je (ona) napojila Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od njega (od toga meda jednim) napajanjem. Pa sam rekla: "Zar ne! Tako mi Allaha, zaista napravićemo varku svakako njemu." Pa sam rekla Sevdeti (Sevdi), kćeri Zem'ata: "Zaista on će se približiti tebi. Pa kada se približi tebi, pa reci: "Jeo si megafir." Pa zaista on će govoriti tebi: "Ne." Pa reci njemu: "Šta (tj. Kakav) je ovo miris (zadah) koji nalazim (osjećam) od tebe?" Pa zaista on će govoriti tebi: "Napojila me je Hafsa (jednim) napajanjem meda (nekakvoga meda)." Pa reci njemu: "Pasle (doslovno: svojim jezikom lizale) su njegove pčele (tj. Pasle su, lizale su pčele toga meda biljku zvanu) urfut." ('Urfut je arapski naziv za neku biljku koja ima ružan miris kao i bijeli luk i slične biljke bijelom luku. Kako se "'urfut" zove na srpskohrvatskom - sada bosanskom - jeziku ili na latinskom jeziku, nisam mogao da pronađem do momenta kada sam ovo prevodio. Ipak to ne umanjuje jasnoću sadržaja hadisa, a to je bitno. Smola iz te biljke ili drveta zove se mugfurun, množina megafiru. U daljem tekstu ovo se više neće objašnjavati. NAPOMENA porodice prevodioca. Porodica je dodala ono "- sada bosanskom -", jer se u međuvremenu svašta dešavalo u bivšoj Jugoslaviji, a naročito u Bosni i Hercegovini. U Bosni i Hercegovini je uveden i naziv "Bosanski jezik" umjesto bivšeg naziva "Srpskohrvatski jezik". Ovaj naziv "sada bosanskom" pretežno važi za Bošnjake.) "I govoriću ja to (takođe isto tako). I reci ti, o Safijo, to (isto)." Rekla je: Govori (Kaže) Sevdeta (Sevda): "Pa tako mi Allaha nije ono (bilo drukčije) osim (tako) da je stao (stajao, tj. našao se on - Muhamed a.s.) na (mojim) vratima. Pa sam htjela da počnem njemu (onako odmah dok je još on na vratima) sa (onim) što si zapovjedila meni za njega (da mu ga reknem, da mu kažem) bojaznošću od tebe (iz straha od tebe)." Pa pošto se približio njoj, rekla je njemu Sevdeta (Sevda): "O poslaniče Allaha! Jeo si (ili: Jesi li jeo) megafir?" (Upitna čestica "e: li, da li" može da se zamišlja, i to je česta pojava u arapskom jeziku.) Rekao je: "Ne." Rekla je: "Pa šta je ovaj (kakav je ovaj izvjesni, neprijatni) miris koji nalazim (osjećam) od tebe?" Rekao je: "Napojila me je Hafsa (jednim) pojenjem (nekakvoga) meda." Pa je rekla: "Pasle (Lizale, Jele, Koristile) su njegove pčele (izvjesnu biljku) urfut." Pa pošto je kružio (obilazio redom svoje žene po ustaljenom redu, tj. došao je) k meni, (pa) sam rekla njemu slično tome (takvim načinom). Pa pošto je kružio (tj. obilazio i došao) ka Safijji, rekla je njemu slično tome. Pa pošto je kružio (dalje obilazio svoje žene došao je) ka Hafsi, (a ona) je rekla: "O poslaniče Allaha! Zar neću napojiti (tj. Daj da napojim) tebe od njega (tj. od meda, medom)?!" Rekao je: "Nema (nikakve) potrebe meni u njemu (za njim, za medom)." Rekla je: "Govori (Kaže) Sevda: "Tako mi Allaha zaista već smo zabranili njemu." Rekla sam njoj: "Šuti." GLAVA:

Page 155: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Nema razvoda (razvjenčavanja) prije (izvjesnoga) braka (tj. prije vjenčanja). I govor Allaha, uzvišen je: "O (vi) koji ste vjerovali, kada ste vjenčali (vi izvjesne) vjernice, zatim ste razveli njih od prije (tj. prije nego) da dotaknete njih, pa nema za vas (tj. nemate vi) na (nad) njima (ništa) od broja (dana iščekivanja, tj. od roka - nikakvoga roka da sebi) brojite njega, pa robu dajte njima (tj. dajte im u naravi uobičajenu vrijednost koja se daje pri razvodu braka), i razvedite ih razvodom lijepim.". A rekao je Ibnu Abas: Učinio je Allah (izvjesni) razvod poslije (izvjesnoga) braka (poslije vjenčanja, zaključenja braka). A predaje se o tome (mišljenje, izjava) od Alije, i Seida, sina Musejeba, i Urveta, sina Zubejra, i Ebu Bekra, sina Abdurahmana, i Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, i Ebana, sina Usmana, i Alije, sina Husejna, i Šurejha, i Seida, sina Džubejra, i Kasima, i Salima, i Tavusa, i Hasena, i Ikrimeta, i Ata-a, i Amira, sina Sada, i Džabira, sina Zejda, i Nafi-a, sina Džubejra, i Muhameda, sina Kaba, i Sulejmana, sina Jesara, i Mudžahida, i Kasima, sina Abdurahmana, i Amra, sina Herima, i Šabije (od sviju njih se predaje mišljenje) da se ona neće razvesti. (Radi se ovdje o tom slučaju kada čovjek rekne nekoj neudatoj ženi: "Kada te sebi vjenčam, puštena (razvedena) si." Ako je nakon toga stvarno vjenča, po hanefijskome mezhebu ona će biti razvedena od njega u času vjenčanja zbog onoga što joj je rekao prije nego će je vjenčati. Drugi pravnici, među njima i Buharija, kažu da neće biti razvedena, i da se ne uzima u obzir ono što je čovjek rekao na neki način nekoj ženi prije vjenčanja sa njom, prije sklapanja braka, jer: Nema razvoda prije braka, prije sklapanja braka!.) GLAVA: Kada je rekao svojoj ženi, a on je prisiljen (primoran da to rekne) "Ovo je moja sestra!", pa nema (nikakve) stvari na njega (tj. nema nikakve pravne posljedice njemu od te netačne prinudne izjave). Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Rekao je Ibrahim za (svoju ženu) Saru: "Ovo je moja sestra!" A to je u biću Allaha, moćan je i veličajan je." (Ili: A to je (značilo) u (stvari) posjednici (vjere u) Allaha, moćan je i veličajan je. A to će reći da je Ibrahim a.s. pri tom mislio da mu je sestra u vjeri, po vjeri u Jedinoga, Moćnoga i Veličajnoga Allaha.) GLAVA (izvjesnoga) razvoda u (izvjesnome) zaključavanju (zatvaranju, tj. prisiljavanju - a neki vele da "iglakun" ovdje znači srdžba, pa bi to onda značilo: GLAVA razvoda u srdžbi), i (GLAVA suda, presude o razvodu izvjesnoga lica) prisiljenoga, i pijanoga, i ludoga (živčano oboljeloga) i stvari njih dvojice (tj. i o stvari pijanoga i ludoga), i (GLAVA presude izvjesne) pogreške (lapsus linguae) i (izvjesnoga) zaboravljanja u (izvjesnom) razvodu, i idolopoklonstvu i (drugom) osim njega zbog govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Poslovi su sa namjerom, i za svakoga čovjeka je (ono) što je namjeravao." A čitao je Šabija: ".... ne kazni nas, ako smo zaboravili, ili smo pogriješili....", (da bi podsjetio na to da je to osnov za njegovo stanovište da neće da se dogodi razvod u slučaju ako nehotično, ili zaboravom izrekne riječ kojom se izvrši razvod). I (objašnjenje onoga) što neće biti dozvoljeno (što se ne dozvoljava) od priznanja (izvjesnoga) smućenoga (a to će reći:

Page 156: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

onoga kome se pojavljuje strahovanje da je pustio, razveo ženu, ili da je razvodi, da će je razvesti itd.). A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za (onoga, tj. rekao je onome) koji je priznao na svoju osobu (tj. sam na sebe da je bludničio): "Da li je sa tobom (neka) poludjelost?" A rekao je Alija: Rascijepio (tj. Otvorio, rasjekao, rasporio) je Hamzete (hazreti Hamza) slabine mojih dviju deva. Pa je počeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) kori Hamzeta, pa kada li je Hamzete već se opio (već je postao pijan), (vrlo) su pocrvenila njegova dva oka! Zatim je rekao Hamzete: "Da li ste vi (išta drugo) osim robovi moga oca?" Pa je prepoznao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da je on (Hamza) već se opio, pa je izašao, i izašli smo sa njim (i mi). A rekao je Usman: Nije za ludoga, a ni za pijanoga razvod (tj. Ne uzima se u obzir od njih razvod). A rekao je Ibnu Abas: Razvod (izvjesnoga) pijanoga i (izvijesnoga onoga) koji se broji prisiljenim nije dozvoljen (tj. ne uzima se u obzir). A rekao je Ukbete, sin Amira: Neće se dozvoliti (tj. Ne dozvoljava se) razvod (izvjesnoga) smućenoga (tj. onoga lica koje je takvo da mu se nameću ružne misli, misli o razvodu, koje strahuje da je sa nekim svojim postupkom, možda, razveo svoju ženu, ili mu se nameću misli da treba da razvede ženu bez opravdanih razloga za takve misli). A rekao je Ata': Kada je počeo sa (tim) razvodom (uz uvjet, uslov), pa za njega je (tj. njemu je i uzet u obzir) njegov uslov (uvjet). A rekao je Nafi': Razveo je (jedan) čovjek svoju ženu (izvjesnim) odsijecanjem (tj. sasvim). Ako je izašla (ona iz kuće prije nego se je završio iddet-rok iščekivanja nakon razvoda - kakva je presuda, kakve su pravne posljedice)? Pa je rekao Ibnu Umer (odgovarajući na to): Ako je izašla, pa već se je odsjekla (ona) od njega (tj. nema više pravo da mu se vrati). A ako nije izašla, pa nije (ni) sa (jednom) stvari (tj. nije se ni desilo ništa - i nema od toga, razvoda ništa, tj. od razvoda uz uvjet, kao kada rekne: Ako izađeš iz kuće, pa razvedena si ti od mene!). A rekao je Zuhrija o (onome) ko je rekao: Ako nisam učinio tako i tako, pa moja žena je razvedena tri puta (tj. trostrukim razvodom)!, pitaće se o (onome) šta je rekao i (na što) se je svezalo njegovo srce kada se je zakleo sa tom zakletvom. Pa ako je imenovao (jedan, neki) rok (što) je htio njega i svezao (tj. učvrstio) je na njega svoje srce kada se je zaklinjao, učiniće se to u (tj. na) njegovu vjeru i njegovo povjerenje (njegovu povjerljivost). A rekao je Ibrahim: Ako je rekao (neki čovjek svojoj ženi): Nema (nikakve) potrebe meni (doslovno: za mene) u tebi!, (uzeće se u obzir) njegova namjera. A razvod svakoga naroda je u njihovom jeziku (tj. može da se izvrši na jeziku toga naroda, a ne mora na arapskom jeziku da se izvrši razvod). A rekao je Katadete: Kada je rekao: Kada si ponijela (tj. zanijela, postala trudna), pa ti si razvedena tri (puta, tj. trostrukim razvodom)!, pokriće (poklopiće) nju (tj. imaće spolni snošaj sa njom) kod svakoga čišćenja (očišćenja od mjesečnice) jedanput, pa ako se je jasnim našlo njezino nošenje (tj. njezina trudnoća), pa rastavila se je (ona) od njega (tj. jasno je postala razvedena ona od njega) već (doslovno: ..... pa već se je rastavila od njega). A rekao je Hasen: Kada je rekao (neki muž svojoj ženi): Priključi se sa svojom porodicom (ti, ženo)!, (uzima se u obzir) njegova namjera. (U svim ovim slučajevima gdje se kaže da se u obzir uzima njegova namjera, hoće da se kaže to da će žena biti sa takvom njegovom izjavom i razvedena od njega ako je imao namjeru da je razvede sa tom svojom izjavom, a ako to nije imao namjeru, onda neće biti ni razvedena.) A rekao je Ibnu Abas: Razvod je od (tj. zbog neke) potrebe (nužde, cilja, želje), a oslobađanje (ropstva neke osobe) je (onaj čin) što se je htjelo s njim lice Allaha (zadovoljiti, tj. Allahovo zadovoljstvo steći). A rekao je Zuhrija: Ako je rekao (muž svojoj ženi): Nisi ti sa mojom ženom (tj. Nisi ti moja žena)!, (dolazi u obzir) njegova namjera, i ako je (on)

Page 157: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

namjeravao razvod, pa (to) je ono što je (on) namjeravao. A rekao je Alija: Zar nisi (ti) znao da se je pero (izvjesno, tj. pero koje piše djela ljudska, pero meleka - anđela - koji pišu ljudska djela) podignulo od trojice: od (izvjesnoga) poludjeloga do (da) se osvijesti (tj. do da, dok ne ozdravi od ludosti, poludjelosti), i od (izvjesnoga) djeteta do (da) stigne (dok ne stigne u doba zrelosti), i od (izvjesnoga) spavača do (da) se probudi (dok se ne probudi). (Značenje izraza "pero se je podignulo od trojice" je to da to pero ne piše njihova djela. Znači te tri vrste osoba kada učinu-učine nešto i nevaljalo, njima se to ne piše u grijeh.) A rekao je Alija: A svaki razvod (svaka vrsta toga razvoda) je dozvoljen (čin) osim razvoda (izvjesnoga čovjeka) slaboumnoga (smetenoga, pomućenoga u razumu koji nije poludio). PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam, pričao nam je Katadete od Zurareta, sina Evfa-a od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista Allah je oprostio mojoj sljedbi (ono) što su pričale za njega njihove duše (tj. njihove misli, ili: Zaista Allah je oprostio mojoj sljedbi ono što je ona pričala za njega svojim dušama - a to će reći: ono što u mislima svojim moji sljedbenici nešto na čas ružno pomisle sve) dok nije učinila ili govorila (progovorila, izustila to ružno moja sljedba, moji sljedbenici)." A rekao je Katadete (na osnovu toga hadisa): Kada je razveo (muž svoju ženu) u svojoj duši (tj. u svojoj osobi, u svojoj misli, u sebi), pa nije (to ni) sa (jednom) stvari (tj. pa nije to ništa). PRIČAO NAM JE Asbag, izvijestio nas je Ibnu Vehb od Junusa, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, od Džabira da je (jedan) čovjek iz (plemena) Eslema došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u Bogomolji, pa je rekao (onaj čovjek za svoju ličnost, za sebe, o sebi): "Zaista on je već bludničio (izvršio preljub, blud)." Pa se okrenuo (zakrenuo Muhamed a.s.) od njega (od toga čovjeka jednom svojom stranom). Pa se je nastranio (tj. Pa se upravio taj čovjek) za njegovu polovinu (tj. na polovinu Muhameda a.s. i to onu) koju je okrenuo (zakrenuo od njega), pa je svjedočio na svoju osobu (tj. sam na sebe) četiri svjedočenja. Pa je pozvao njega (Muhamed a.s.) pa je rekao: "Da li je sa tobom (neko) ludilo (poludjelost, tj. Da li si poludio)? Da li si se oženio (tj. Da li si bio oženjen ikada, ikako)?" Rekao je: "Da." Pa je zapovjedio za njega da se kamenuje u (tj. na izvjesnom) klanjalištu. Pa pošto je pogodilo (sa svojim oštrim dijelom) njega kamenje (to koje su bacali na njega), strugnuo je (tj. požurio je bježeći, počeo je žurno bježati), čak se je stigao u Harri (u kamenitom tlu kod Medine), pa se je ubio (pa je ubijen). PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, i Seid, sin Musejjeba, da je Ebu Hurejrete rekao: Došao je (neki) čovjek iz (plemena) Eslema poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on (je) u Bogomolji, pa je dozivao njega pa je rekao:

Page 158: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"O poslaniče Allaha! Zaista (izvjesni) zadnji (najzadnji čovjek, tj. najgori čovjek) već je bludničio." Misli (on sa tim na) svoju osobu (na sebe lično). Pa se okrenuo od njega. Pa se nastranio (upravio, tj. premjestio, pomaknuo taj čovjek) za polovinu njegovoga lica koju je okrenuo (od njega da bi opet stao) prema njemu pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista (izvjesni) zadnji već je bludničio." Pa se (opet Muhamed a.s.) okrenuo (zakrenuo) od njega. Pa se (taj čovjek ponovo) nastranio za polovinu njegovoga lica koju je okrenuo (da bude stao) prema njemu, pa je (opet isto) to rekao njemu. Pa se je okrenuo od njega. Pa se nastranio njemu četvrti (puta - četvrti put). Pa pošto je svjedočio na svoju osobu (tj. sam na sebe) četiri svjedočenja, pozvao je njega pa je rekao: "Da li je sa tobom (neko) ludilo (tj. Je si li lud; Da li si poludio)?" Rekao je: "Ne." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Odite (Idite) sa njim (tj. Odvedite ga), pa kamenujte njega." A bio se je već ženio. A od Zuhrije rekao je: Izvijestio me je (onaj) ko je čuo Džabira, sina Abdullaha, Ensariju (da) je rekao: Bio sam u (tj. među onima) ko je kamenovao njega. Pa smo kamenovali njega u (tj. na bajramskom) klanjalištu u Medini. Pa pošto je pogodilo (svojim oštrim dijelom) njega (to) kamenje, strugnuo je (žurno je pobjegao), čak smo stigli njega (tako da smo ga stigli čak) u Hari. Pa smo kamenovali njega dok je umro (tj. Kamenovali smo ga sve dotle dok je umro, dok nije umro). GLAVA (izvjesnoga) izuvanja (skidanja obuće, ali ovdje se misli na posebnu vrstu razvoda u kojem muž dobije od žene sa kojom se rastavlja neku materijalnu naknadu), i kako je (taj) razvod u njemu (u takvom slučaju) i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "..... i neće se dozvoliti (tj. i ne dozvalja se) vama da uzmete od (onoga) što ste dali njima (ženama ni jednu) stvar, osim da su se plašili (tj. da se plaše) njih dvoje da neće uspostaviti (održavati) njih dvoje granice Allaha.....". A dozvoljavao je Umer (to) izuvanje (tj. taj razvod braka uz naknadu mužu od žene) bez (prisustvovanja) vladara (tj. izvjesnoga organa vlasti, kao napr. sudije i slično). A dozvoljavao je Usman (to) izuvanje (taj način razvoda u kome od žene muž dobije naknadu, i da joj u ime naknade i odštete uzme svu imovinu, čak sve) osim pletenica njezine glave. (A neki vele da izraz "'ikas" znači konac, svezica, zeh kojim žena povezuje pletenice, ili ga upliće u pletenice, pa bi onda zadnja rečenica glasila: ..... osim zehova, svezica njezine glave, tj. osim svezica kojima povezuje svoju glavu, ili pletenice na svojoj glavi.) A rekao je Tavus (o značenju kur'anskih riječi): "..... osim da su se plašili njih dvoje da neće uspostaviti njih dvoje granica Allaha...." (to znači: ako se plaše da neće moći njih dvoje održavati Allahove granice) u (onome) što se je uzakonilo (propisalo) za svako pojedino od njih dvoje u (njihovom bračnom) druženju i drugovanju. A nije rekao (Tavus) govor (izvjesnih) maloumnika (koji govore): Neće se dozvoliti (tj. Nije dozvoljen takav način razvoda zvani "el-hul'") do (da žena mužu) govori (rekne, izjavi): Neću se kupati tebi od oskvrnjenosti (tj. zbog odstranjenosti, zbog nečistoće pravne koja ne dopušta vršenje vjerskih obreda dok se ne okupa - a to se misli na obavezno kupanje poslije spolnoga snošaja, pa se s tim, kako kažu, misli na to dok žena ne uskrati mužu spolni snošaj sa sobom zbog čega se i treba kupati, neće muž koristiti pravo hul'a - pravo razvoda u kojem traži on naknadu i materijalnu odštetu).

Page 159: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Ezher, sin Džemila, pričao nam je Abdulvehhab Sekafija, pričao nam je Halid od Ikrimeta, od Ibnu Abasa da je žena Sabita, sina Kajsa došla Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Sabit, sin Kajsa je (takav da) ne korim njega (ili: ne osuđujem njega, ili: ne usuđujem se protiv njega da kažem nešto) u ćudi, a ni u vjeri, ali ja mrzim (izvjesno) bezvjerstvo u Islamu." (To se tumači da je ona mislila na sebe, i da je željela da kaže da se ona plaši da ona ne učini nešto što bi nju odvelo u bezboštvo, bezvjerstvo, a ona je sada u Islamu. To se ona plašila iz razloga toga što nije podnosila svoga muža Sabita, jer se veli da je bio vrlo ružnoga izgleda, pa iako je on bio lijepe ćudi, naravi i dobar i pobožan vjernik, njoj se nije živilo, živjelo s njim.) Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li vraćaš njemu njegovu bašču (njegov vrt koji ti je on darovao kao vjenčani dar na vjenčanju - hoćeš li mu ga vratiti da te razvjenča)?" Rekla je: "Da." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Primi (nazad svoju) bašču, i razvedi nju (jednim) razvođenjem (razvjenčavanjem)." Rekao je Ebu Abdullah: Neće se slijediti (tj. Ne slijedi se Ezher) u njemu (u ovome hadisu u pričanju) od Ibnu Abasa (ni od koga). PRIČAO NAM JE Ishak Vasitija, pričao nam je Halid (Tahan) od Halida Hazza-a, od Ikrimeta da je sestra Abdullaha, sina Ubejja u ovome (hadisu se žalila da ne podnosi svoga muža) i rekao je (njoj Muhamed a.s. nakon saslušanja): "Vraćaš (li ti k njemu) njegovu bašču?" Rekla je: "Da." Pa je vratila nju. I zapovjedio je njemu (da) razvede nju. A rekao je Ibrahim, sin Tahmana, od Halida, od Ikrimeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i (rekao je u hadisu o ovome slučaju): "Razvedi nju." A od Ibnu Ebu Temimeta, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa da je on rekao: Došla je žena Sabita, sina Kajsa, ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Zaista ja neću korit (tj. Ne korim, ne osuđujem) Sabita u vjeri, a ni u ćudi (naravi), ali (nego) ja neću moći (tj. ne mogu) njega (da podnosim)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa vraćaš (li ti) njemu njegovu bašču?" Rekla je: "Da." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha sina Mubareka, Muharrimija, pričao nam je Kurad Ebu Nuh, pričao nam je Džerir, sin Hazima, od Ejjuba, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice rekao je: Došla je žena Sabita, sina Kajsa sina Šemmasa, ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Ne osvećujem se Sabitu u vjeri, a ni ćudi, osim (jedino što se) zaista ja plašim (sebi, za sebe izvjesnoga) bezvjerstva." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa vraćaš (li ti) njemu njegovu bašču?" Rekla je: "Da." Pa je vratila njemu (bašču). I zapovjedio je njemu, pa se je rastavio (sa) njom (ili: pa je rastavio, razveo nju). PRIČAO NAM JE Sulejman, pričao nam je Hammad od Ejjuba, od Ikrimeta da je Džemila (žena Sabita....), pa je spomenuo (taj prethodni) hadis.

Page 160: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(A postoji još nekoliko manje pouzdanih verzija u drugim hadiskim zbirkama osim Buharijine o imenu te Sabitove žene: Habiba, Merjema i Zejneba. A taj Sabit ima nadimak "hatibul-ensari": govornik Pomagača, i "hatibu resulillahi": govornik Allahovoga poslanika, kao što je i pjesnik Hassan imao naziv "šairu resulillahi": pjesnik Allahovoga poslanika.) GLAVA (izvjesnoga) razdora (rascjepa, svađe, nesloge, nesporazuma između muža i žene), i da li (da neko) pokaže (tj. da dadne znak) za (to) izuvanje (tj. za razvod koji se zove "el-hul'u") kod (izvjesne) nužde, i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "A ako ste se plašili razdora među njima dvoma, pa pošaljite (jednoga izabranoga) sudiju (arbitra) od njegove porodice i (jednoga izabranoga) sudiju od njezine porodice....". Ajet (taj vidjeti). PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Lejs od Ibnu Ebu Mulejketa, od Misvera, sina Mahremeta, Zuhrije rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Zaista Mugiretovići su tražili dozvolu u (vezi toga) da vjenča Alija njihovu kćer, pa neću dozvoliti (to)." (Radilo se je o kćeri Ebu Džehlovoj, a Alija je zet Muhameda a.s. koji je imao ženu Fatimu, kćer Muhameda a.s..) GLAVA: Neće biti (tj. Ne biva) prodaja (izvjesne) robinje razvodom (tj. ne biva to i automatski razvod braka sa njom). PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, pričao mi je Malik od Rebiata, sina Ebu Abdur-Rahmana, od Kasima, sina Muhameda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla je: Bila su u (tj. zbog) Berire tri sunneta (običaja, tj. postupka Muhamedova a.s. - a to će reći: tri šerijatske odredbe). Jedan (od tih) sunneta je da se je oslobodila (ropstva), pa se je dalo njoj izabirati u (vezi) njezinoga muža (dotadašnjega da li će ona ostati i dalje u braku sa njim, ili ne). I rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tom prilikom): "Zaštitništvo je za (onoga, tj. pripada onome) ko je oslobodio." I unišao je (jedanput) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a (izvjesni) lonac ključa (vrije napunjen) sa (nekim) mesom. Pa se približilo k njemu hljeba i (nekoga) začina (prismoka) od začina (te) kuće (tj. pred njega je stavljen hljeb i prismok). Pa je rekao: "Zar nisam vidio (izvjesni) lonac (što) je u njemu (nekakvo) meso?" Rekli su: "Da, ali to je (nekakvo) meso (što) se je milodarilo s njime na Beriru (tj. što je dato Beriri kao milostinja), a ti nećeš jesti (tj. ne jedeš te) milostinje." Rekao je: "Na nju (tj. Njoj) je milostinja, a za nas (tj. a nama od nje to) je poklon (dar)." GLAVA (slobodnoga) izbora (izvjesne) robinje (koja je prije oslobađanja od ropstva bila) pod (brakom izvjesnoga) roba.

Page 161: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete i Hemmam od Katadeta, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa rekao je: Vidio sam ga robom (tj. Smatram ga da je bio rob) - misli (na) muža Berire. (A neki smatraju da Beririn muž nije bio rob, nego slobodan čovjek.) PRIČAO NAM JE Abdulaala, sin Hammada, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ejub od Ikrimeta, od Ibnu Abasa rekao je: To je Mugis, rob sinova omsice (rob nekih Iksovića, rob tih-i-tih), - misli (na) muža Berire - kao da ja (sad) gledam k njemu (tj. u njega kako on) slijedi nju (tj. ide za njom) u (po) ulicama Medine, (i) plače na nju (tj. ide za njom plačući za njom, zbog nje što ona neće više da bude u braku s njim). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Abdulvehhab od Ejuba, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je muž Berire (jedan) rob crn, govri se (tj. ime je) njemu Mugis, rob za sinove omsice (rob tih-i-tih, tj. rob nekih Iksovića), kao da ja gledam k njemu (njega), (a on) ophodi (obilazi) iza nje u ulicama (po ulicama) Medine. GLAVA zagovaranja (zauzimanja, intervenisanja) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (prilog) muža Berire (tj. u korist Beririnoga muža). PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Abdulvehhab, pričao nam je Halid od Ikrimeta, od Ibnu Abasa da je muž Berire bio (neki) rob, govori se njemu (ima mu je bilo) Mugis. Kao da ja gledam k njemu (kaže Ibnu Abbas, kako on) ophodi iza nje (i) plače (plačući on), i njegove suze teku na njegovu bradu. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za Abbasa (tj. rekao je Abbasu): "O Abbase! Zar se nećeš čuditi (tj. Zar se ne čudiš ti) od (zbog) ljubavi Mugisa (koji voli) Beriru i od (zbog) mržnje Berire (koja mrzi) Mugisa?!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da si se vratila njemu!" (To jest: "Zašto se ne vratiš njemu?") Rekla je: "O poslaniče Allaha! Zapovijedaš (li ti to) meni?" Rekao je: "Ja samo zagovaram (zauzimam se, intervenišem)." Rekla je: "Nema (nikakve) potrebe za mene (meni) u njemu." GLAVA. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Redža-a, izvijestio nas je Šubete od Hakema, od Ibrahima, od Esveda, da je Aiša htjela da sebi kupi Beriru, pa nisu htjeli njezini (njeni) zaštitnici (da je prodaju drukčije) osim (tako da) sebi uslove (uvjetuju njezino) zaštitništvo. Pa je spomenula (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Kupi sebi nju, i oslobodi (ti) nju (ropstva), pa zaštitništvo je samo za (onoga, tj. pripada onome) ko je oslobodio." I došlo se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa mesom (tj. donijelo mu se je neko meso) pa se reklo:

Page 162: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Zaista ovo je (ono) što se je milodarilo na Beriru." Pa je rekao: "Ono je za nju (njoj jedna) milostinja, a za nas (a nama od nje to) je (jedan) poklon." PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete i povećao je (u pričanju): Pa se dalo izabrati njoj od njezinoga muža (tj. u pogledu njezinoga muža da li će da i dalje ostane s njim u braku, ili ne). GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "I ne vjenčavajte (te) idolopoklonice do (da) vjeruju, i zaista (neka, jedna) robinja vjernica bolja je od (neke slobodne žene) idolopoklonice, i da je zadivila vas (tj. pa makar ta idolopoklonica da je zadivila vas svojom ljepotom)....". PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Nafi-a da je Ibnu Umer bio, kada se pitao (kada bi bio on upitan) o braku (sa izvjesnom) kršćankom i Židovkom, (bio bi on, on bi rekao): Zaista Allah je zabranio (te) idolopoklonice na (te) vjernike (tj. vjernicima, muslimanima), a neću znati (tj. a ne znam ja) od (toga) pridruživanja (Uzvišenome Allahu ikakve) stvari veće od (toga) da govori (izvjesna) žena (to da) je njezin Gospodar (Gospod osim Jedinoga Stvoritelja još i) Isa (Isus), a on (Isa, Isus) je (jedan odabrani Allahov poslanik i) rob od robova Allaha. (U tom svome tumačenju i mišljenju Ibnu Umer je ostao usamljen. Raspravu i druga tumačenja u odnosu na taj ajet iz komentara nećemo prikazivati jer je to vrlo opširno.) GLAVA braka (vjenčavanja sa onima) ko je primio Islam od (izvjesnih tih) idolopoklonica i njihovoga iddeta (broja dana iščekivanja, tj. i njihovoga roka iščekivanja nakon prestanka njihovoga braka u kojem su bile prije primanja Islama, jer primanjem Islama idolopoklonice i druge nemuslimanke prestaje joj dotadašnji brak, po mišljenju najvećega broja islamskih pravnika, ako je dotadašnji muž bio nemusliman, i u slučaju kada joj dotadašnji muž nije primio Islam sa njom zajedno). PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Ibnu Džurejdža: i rekao je (između ostaloga meni) Ata' od Ibnu Abasa: Bili su (ti) idolopoklonici na dva stupnja od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i (tih) vjernika (tj. Bili su podijeljeni na dvije grupe u odnosu na Muhameda a.s. i muslimane). Bili su (jedna grupa) idolopoklonici stanovnika rata (što) se bori (on protiv) njih i bore se (oni protiv) njega, i (druga grupa) idolopoklonici stanovnika ugovora (o nenapadanju što) se neće boriti (ne bori se on protiv) njih i neće se boriti (i ne bore se ni oni protiv) njega. I bio je (običaj), kada je iselila (neka) žena od stanovnika (toga) rata, (da) se ona nije prosila do (da) bude u mjesečnici i (da onda) bude čista (od mjesečnice, od periode). Pa kada je (kada bi) bila (tako) čista (tj. očistila se), bio je (bio bi) dozvoljen njoj (taj) brak (tj. vjenčanje). Pa ako je iselio njezin muž prije (nego) da se vjenča (ona za nekoga muslimana), vratila se je (vratila bi se ona) k njemu. A ako je iselio (neki) rob od njih ili robinja, pa njih dvoje su slobodni (postajali), i za njih dvoje je (bilo) što je za (te) Iseljenike (tj. i imali su takav rob ili robinja

Page 163: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

sve ono što su imali i Iseljenici iz Meke u Medinu: zaštitu od neprijatelja i slobodu). Zatim je spomenuo (Ata') od stanovnika (tj. o stanovnicima toga) ugovora slično hadisu (ili: slično pričanju) Mudžahida: A ako je iselio (ako se iselio neki) rob ili robinja (koji je bio vezan) za (te) idolopoklonike stanovnike (toga) ugovora, nisu se vraćali (takvi robovi i robinje nazad), a vraćale su se njihove cijene (koliko vrijede ti robovi i robinje koji nisu vraćeni ka idolopoklonicima s kojima je bio sklopljen ugovor i koji su poštivali taj ugovor). A rekao je Ata' od Ibnu Abasa: Bila je Kurejbeta, kći Ebu Umejjeta, kod Umera (tj. bila je žena Umera), sina Hataba, pa je razveo nju (Umer). Pa je sebi vjenčao nju Muavijete, sin Ebu Sufjana. A bila je Ummul-Hakema, kći Ebu Sufjana, pod 'Ijadom, sinom Ganma, Fihrijom (tj. bila je u braku sa njim), pa je razveo nju. Pa je sebi vjenčao nju (iza toga) Abdullah, sin Usmana, Sekafija. GLAVA: Kada je Islam primila (izvjesna) idolopoklonica, ili kršćanka (koja je bila) pod (izvjesnim) zaštićenim, ili zaraćenim (nemuslimanom, tj. koja je prije primanja Islama bila u braku sa nekim nemuslimanom koji je zaštićen od islamske vlasti jer je lojalan, pokoran, sklopio je ugovor o poštivanju islamske vlasti, ili se je nalazila u braku sa nekim nemuslimanom koji je u ratnom stanju sa islamskom vlašću, nije lojalan, ni pokoran, pa onda nije ni zaštićen - kako da se odredi i tretira pravni položaj braka te žene sa stanovišta islamskoga prava, o tome se razilaze islamski pravnici). A rekao je Abdul-Varis od Halida, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa: Kada je primila Islam (izvjesna) kršćanka prije svoga muža za (jedan) čas, bila (tj. postala) je zabranjena njemu. A rekao je Davud od Ibrahima Saiga ("saigun" znači, inače, juvelir, draguljar): Pitao se (tj. Upitan) je Ata' o (jednoj) ženi od stanovnika (toga) ugovora (koja) je primila Islam, zatim je primio Islam (i) njezin muž u (njezinom) iddetu (tj. roku iščekivanja nakon razvoda, ili nakon muževe smrti), da li je ona njegova žena? Rekao je: "Ne, osim (slučaja) da ona hoće (da se sa njim vjenča) sa novim brakom (sa novim vjenčanjem) i vjenčanim darom." A rekao je Mudžahid: Kada je primio Islam u (tom) iddetu (roku), vjenčava sebi nju (tj. ima pravo da je vjenča, ili: pripada njemu da je vjenča, da je ima on za ženu). A rekao je Allah, uzvišen je: "..... nisu one dozvoljena (stvar) za njih, a niti oni bivaju dozvoljeni njima (doslovno: za njih - za žene)....". A rekao je Hasen i Katadete od dvama magama (o dvoma mađioničarima, ili: o dvoma, o dvoje koji se klanjaju vatri - mužu i ženi što) su primili Islam njih dvoje, njih dvoje su na svome braku. A kada je preteklo (preticalo u primanju Islama) jedno (od) njih dvoje svoga druga (bračnoga), a nije htjelo (Islam da primi ono) drugo, odvojila (tj. rastavila, razvela) se je (ona jasno od njega), nema puta njemu na nju (za nju, njoj nikako). A rekao je Ibnu Džurejdž: Rekao sam Ata-u: "Žena (jedna, neka) od (tih) idolopoklonika došla je ka (tim) muslimanima. Da li (da) se naknađuje (daje naknada) njezinom mužu od (zbog) nje zbog Njegovoga govora, uzvišen je: "..... i dadnite im (ono) što su trošili (utrošili oni u vjenčani dar)....", (šta misliš ti o tome)?" Rekao je (Ata'): "Ne. Bilo je to samo između Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i između stanovnika (toga) ugovora." A rekao je Mudžahid: Ovo, sve (od) njega (tj. Ovo, cijelo ovo, sve ovo bilo) je u miru (tj. bilo je predviđeno u jednom mirovnom ugovoru

Page 164: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

koji je bio sklopljen) između Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i između Kurejševića. (Smatra se da je oslobođenjem Meke od idolopoklonika osme godine poslije Hidžre ovo prestalo da vrijedi.) PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba. A rekao je Ibrahim, sin Munzira: pričao mi je (ili: Pričao mi je) Ibnu Vehb, pričao mi je Junus, rekao je Ibnu Šihab: izvijestio me je Urvete, sin Zubejra da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla: Bile su (izvjesne) vjernice, kada su (se one) iselile ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (bile su u takvom položaju da on) ispituje njih (te žene vjernice, iskušava on njih) zbog govora Allaha, uzvišen je: "O (vi) koji ste vjerovali, kada su došle vama (izvjesne) vjernice iseljavajući (one), pa ispitujte (iskušavajte vi) njih.....", do kraja (toga) ajeta. Rekla je Aiša: Pa ko je priznao za ovaj uslov (uvjet prisege koji je na kraju ove sure spomenutu kojoj je spomenut i ovaj ajet, dakle ko je priznao taj uslov, uvjet) od (tih) vjernica, pa već je priznao za (tu) kušnju (tj. taj ispit, iskušavanje - a to će reći: pa taj je položio ispit). Pa je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada su (kada bi) priznale za to od njihova govora, (bio bi on) rekao (rekao bi) njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Idite (Odite, odlazite vi), pa već sam se prisegnuo (tj. već sam primio prisegu) vama." Ne, tako mi Allaha nije dotaknula ruka poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio, ruku (ni jedne) žene nikada, osim (jedino slučaja toga) da je on prisegnuo se (tj. primio prisegu) njima (ženama) sa (svojim) govorom. (Ljudima je primao prisegu rukujući se on sa ljudima.) Tako mi Allaha nije uzeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na (te) žene (drukčiji neki postupak) osim sa (onim načinom) što je zapovjedio njemu Allah (njega). Govori (tj. Rekne on) njima kada je uzimao na njih (tj. od njih prisegu): "Već sam se prisegnuo (tj. Već sam uzeo prisegu) vama govorom (bez rukovanja)." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Za (one) koji se zakunu (da neće imati spolni snošaj, ustanovljeno, propisano, određeno) je od svojih žena iščekivanje četiri mjeseca, pa ako su se vratili " - povratili - " pa zaista Allah je opraštač veliki, milostiv. A ako su odlučili (se na taj) razvod, pa zaista Allah je veliki slušalac (tj. sve čuje), znalac (sve zna).". PRIČAO NAM JE Ismail, sin Ebu Uvejsa, od svoga brata, od Sulejmana, od Humejda Tavila da je on čuo Enesa, sina Malika (da) govori: Zakleo se je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da će se on odstraniti mjesec dana) od svojih žena. A bila se iščašila (pokrenula, uganula) njegova noga, pa je ostao (boravio) u (jednoj) sobi svojoj dvadeset i devet (dana), zatim je sišao (tj. izašao). Pa su rekli: "O poslaniče Allaha! Zakleo si se mjesec (dana da ćeš ostati)." Pa je rekao:

Page 165: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Mjesec (ovaj) je dvadeset i devet (dana)." PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Nafi-a da Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, govoraše o (tom) zaklinjanju koje je imenovao (tj. spomenuo u navedenom ajetu) Allah, uzvišen je: Neće se dozvoliti (tj. Nije dozvoljeno ni) za jednoga (čovjeka) poslije (toga) roka (da postupi drukčije) osim (tako) da zadrži sa (tim) dobrim (načinom svoju ženu, tj. da joj se vrati), ili (da) se (on) odluči za (taj) razvod kao što je zapovjedio Allah, moćan je i veličajan je. A rekao je meni Ismail: Pričao mi je Malik od Nafi-a, od Ibnu Umera: Kada su prošla (tj. Kada prođu) četiri mjeseca, zastaviće se (zadržaće se) dok razvede (on nju), a neće se dogoditi na njega (tj. njemu taj) razvod do (da on nju) razvede (sam lično, a ne neko drugi u ime njega da izvrši razvod). A spominje se to od Usmana, i Alije, i Ebu Derda-a, i Aiše i dvanaest ljudi od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA suda (presude u pogledu izvjesnoga čovjeka) izgubljenoga u (odnosu prema) njegovoj porodici (ženi) i njegovoj imovini. A rekao je Ibnul-Musejjeb: Kada se je izgubio u (bojnom) redu kod (izvjesne) borbe, iščekivaće (čekaće) njegova žena godinu (dana toga izgubljenoga, nestaloga svoga čovjeka). A kupio je sebi Ibnu Mes'ud (jednu) robinju, (i) tražio je sebi njezinoga druga (tj. njezinoga vlasnika jednu) godinu, pa nije našao njega, a izgubio se je (vlasnik te robinje nakon što je prodao nju k Ibnu Mes'udu). Pa je uzeo (tj. počeo Ibnu Mes'ud da) daje (dariva, dijeli siromašnima izvjesni) srebrenjak i dva srebrenjaka (od tih novaca koje je bio dužan onome izgubljenome, nestalome vlasniku te robinje), i govorio je (prilikom dijeljenja tih srebrenjaka siromašnima): "Moj Bože! Od omsice (tj. Za omsicu, za tog-i-tog, za iksa dajem ove srebrenjake kao milostinju). Pa ako nije htio (tj. ako ne htjedne) omsica, pa za mene (pa meni) je (Tvoja nagrada od ove milostinje), a na mene je (tj. a na meni je dugovanje omsice da mu ga platim na drugi neki način)." I govorio je (još Ibnu Mes'ud): "Evo kao to (tj. Ovako) pa (Isto tako) činite sa (izvjesnom) pobranom (tj. nađenom stvari i predmetom)." A rekao je Ibnu Abas slično njemu (tj. slično tome). A rekao je Zuhrija o (izvjesnom) zarobljeniku (muslimanu zarobljenom u neprijateljskoj zemlji, ali koji je takav da) se zna njegovo mjesto (gdje se on nalazi): Neće se vjenčati njegova žena (za drugoga), i neće se razdijeliti njegovo imanje. Pa kada se odsjekla (prekinula) njegova vijest, pa njegov običaj je običaj (izvjesnoga) izgubljenoga (tj. nestaloga lica - a to će reći: postupak u pogledu zarobljenika o kojem su se vijesti izgubile i prekinule, isti je kao i postupak u pogledu izgubljenoga lica). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Jahja-a, sina Seida, od Jezida, slobodnjaka Munbeisa (Munbeisovoga) da se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, upitao (upitan je) o zalutaloj (glavi, jednom grlu od tih) brava (ovaca nepoznatoga vlasnika), pa je rekao: "Uzmi je, pa (tj. jer) ona je samo za tebe, ili za tvoga brata, ili za (izvjesnoga) vuka (a to znači: ona je samo tvoja, ili tvoga brata, ili vukova, tj. ako je ne uzmeš ti, uzeće je tvoj brat, ili će je pojesti zvijer: vuk, ili neka druga zvijer)." I pitao se je o zalutaloj (glavi od tih) deva, pa se je rasrdio, i vrlo su pocrvenile njegove dvije jagodice (na licu) i rekao je:

Page 166: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Šta je za tebe i za nju (tj. Šta imaš ti i ona šta ima - a to će reći: Šta ti imaš sa njom)? Sa njom je (njezina) obuća i mješina (za vodu - misli na njezin rezervoar za vodu u njezinom stomaku - i), pije (ona svoju) vodu i jede (tj. brsti ta) stabla dok susretne nju njezin gospodar (vlasnik)." I pitao se (I pitan je) o (izvjesnoj) pobranoj (tj. na tlu nađenoj stvari koju je neko izgubio), pa je rekao: "Saznaj (tj. Upoznaj, zapamti dobro) njezinu uzicu (svezicu kojom je bila zavezana nađena ta stvar) i njezinu vreću (tj. omot i slično), i podaj upoznavati (oglasi je, daj oglasi) nju (tu stvar jednu) godinu. Pa ako je došao (neko) ko poznaje nju (pa ti mu je i podaj), a ako ne (tj. a ako ne dođe i ne javi se niko), pa pomiješaj nju sa tvojim (svojim) imanjem." Rekao je Sufjan: Pa sam susreo Rebiata, sina Ebu Abdurahmana, a nisam zapamtio od njega (ni jedne) stvari osim ovo, pa sam rekao: "Da li si vidio (tj. Da li smatraš) hadis Jezida, slobodnjaka Munbeisa (Munbeisovoga) o stvari (te pojedinačne domaće stoke) zalutale (da priča) on (prenoseći to) od Zejda, sina Halida?" Rekao je: "Da." Rekao je Jahja: I govori Rebiate od Jezida, slobodnjaka Munbeisa, od Zejda, sina Halida. Rekao je Sufjan: Pa sam susreo Rebiata (i to poslije te izjave Jahja-a), pa sam rekao njemu (ono što je već navedeno, a to mu je rekao da bi mu Rebiate iz svojih usta potvrdio da je Jezid prenio hadis od Zejda). GLAVA (izvjesnoga griješnoga i kažnjivoga) nazivanja leđa (svoje supruge da su mu kao leđa njegove majke da bi tako dao na znanje ženi da neće sa njom vršiti spolni snošaj, spolni odnos) i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "Već je čuo Allah govor (one žene) koja se prepire (s) tobom o svome mužu.....", ka Njegovom govoru (tj. do Njegovoga govora): ".... pa ko nije mogao, pa nahranjivanje šezdeset (tj. šezdesetorice) siromaha....". A rekao je meni Ismail: Pričao mi je Malik da je pitao Ibnu Šihaba od ziharu (izvjesnoga) roba, pa je rekao: Kao zihar (izvjesnoga) slobodnoga (čovjeka). (To jest: Jednaka je kazna i za roba i za slobodnoga čovjeka kada počini neki od njih grijeh prema svojoj ženi koji grijeh se naziva zihar. Zihar je infinitiv od glagola u arapskom jeziku koji glasi zahere juzahiru, i taj glagol ima više značenja, a ovdje ima posebno značenje: nazvati leđa svoje žene leđima svoje majke, tj. reći svojoj ženi: "Tvoja leđa su mi kao leđa moje majke." To reći ženi u ime davanja na znanje njoj da neće više s njom da vrši spolni snošaj kao ni sa majkom svojom što ne vrši. To značenje dolazi od riječi "zahrun": leđa. To značenje riječi "zihar" je ovdje stručno značenje u islamskom pravu. U daljem tekstu se neće objašnjavati smisao te riječi, nego će se kao stručni izraz spominjati bez prevođenja i objašnjavanja.) Rekao je Malik: A postenje (A post za taj grijeh i izvjesnoga) roba je dva mjeseca. A rekao je Hasen, sin Hurra: Zihar (izvjesnoga) slobodnoga i (izvjesnoga) roba od (tj. zbog izvjesne) slobodne (žene) i (izvjesne) robinje je jednak. A rekao je Ikrimete: Ako je izvršio zihar od (tj. zbog) svoje robinje (prema svojoj robinji), pa nije (to ni) sa (kakvom) stvari (skopčano, tj. nije to ništa). Zihar je samo od (tj. zbog izvjesnih slobodnih) žena (prema slobodnim ženama kažnjivo učiniti). A u (tom) arapskom (jeziku ponekad prijedlog "li" bude upotrebljen u značenju prijedloga "fi", i to je slučaj i u ajetu koji govori o ziharu, pa rečenica) "..... li ma kalu...." (ima ovo značenje) to jest: "fi ma kalu" (u onome što su rekli, zbog onoga što su rekli), i: "fi ba'di ma kalu" (u nekom, u nečem onome što su rekli, zbog nečega što su rekli - vrate se nazad, tj.

Page 167: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

odustanu od onoga što su rekli oni), i ovo je bliže (preče da se na taj način tumači dio ajeta ".... summe je'udune li ma kalu"), jer zaista Allah, uzvišen je, nije pokazivao (nije upućivao, tj. ne upućuje) na (izvjesnu) ružnoću (ružno djelo, zihar) i govor (izvjesne, te) laži (da se ona ponovno učini). (To znači, prema Buhariji: "..... summe je'udune li ma kalu....", ta rečenica znači: zatim se vrate (u svome govoru nazad, tj. odustanu od toga ostanu pri svome) u onome što su rekli (oni koji učinu, učine zihar). Po Davudu Asbahaniji Zahiriji to znači: zatim se vrate za (tj. ka onome) što su rekli (oni koji su učinili zihar). Po Davudu Zahiriji ko izrekne zihar jednom, pa ga opet i po drugi puta izrekne, onda je dužan da izvrši keffaret, tj. iskupljenje na način kako je u ajetu opisano. Po Buhariji keffaret treba izvršiti i bez da je po drugi puta izvršio zihar, jer Allah Uzvišeni ne upućuje da se po drugi puta izvrši čin koji On zabranjuje muslimanima i za koji čin čak propisuje način iskupljenja i kazne za taj čin da bi se tako muslimani što više čuvali i odviknuli brzo od toga ružnoga običaja idolopoklonika.) GLAVA (izvjesnoga) davanja znaka (nagovještaja) u (izvjesnom) razvodu i (izvjesnim) poslovima (stvarima). A rekao je Ibnu Umer: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće kažnjavati Allah za suzu (zbog suze tvoga) oka, ali (nego će da) kažnjava za ovo (zbog ovoga)." I dao je znak (tj. pokazao je) ka svome jeziku (na svoj jezik). A rekao je Ka'b, sin Malika: Dao je znak Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k meni, to jest: "Uzmi (tu) polovinu (svoga duga, a oprosti mu polovinu)." A rekla je Esma: Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (tom) pomrčanju (pomračenju Sunca, tj. za vrijeme izvjesnoga pomrčanja Sunca), pa sam rekla Aiši: "Šta je stanje (ili: Šta je stvar tih) ljudi (Šta je ljudima)?" Pa je (ona) dala znak sa svojom glavom ka (tom pomrčalome) Suncu. Pa sam rekla: "Znak (kretanja nebeskih tijela je ta pojava)." Pa je dala znak sa svojom glavom, a ona klanja, to jest: Da. A rekao je Enes: Dao je znak Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojom rukom ka Ebu Bekru da se proturi (naprijed, tj. da prođe naprijed). A rekao je Ibnu Abas: Dao je znak Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojom rukom: "Nema poteškoće (tj. Nema grijeha)." A rekao je Ebu Katadete: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (tom) lovu za hodočasnički obučenoga (tj. u vezi lova, lovljenja ka osobi koja je obukla hodočasničku odjeću): "Jedan od vas (li) je zapovjedio njemu (tj. lovcu) da navali na nju (na ulovljenu životinju), ili je dao znak k njoj?" Rekli su: "Ne." Rekao je: "Pa jedite." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Amir Abdulmelik, sin Amra, pričao nam je Ibrahim od Halida, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa rekao je: Ophodio je (okolo Ka'be, oko Ka'be) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na svojoj devi, i bio bi svaki (puta kada) god bi došao na (izvjesni) stup (stub, tj. na onaj ugao u kojem je "Crni Kamen"), dao (bio bi dao, dao bi) znak ka njemu i veličao bi (tj. i izgovorio bi on "Allahu ekber!"). A rekla je Zejneba: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Otvorilo se je od razvalina (ruševina zida) Jedžudža i Me'džudža (Goga i Magoga) kao ova i ova (veličina)." I svezao je (prste od ruke tako da je napravio broj) devedeset (90).

Page 168: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Bišr, sin Mufaddala, pričao nam je Selemete, sin Alkameta, od Muhameda, sina Sirina, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je Ebul-Kasim, pomilovao ga Allah i spasio: "U petku je (jedna) ura (takva da, ili jedan čas, trenutak da) neće se složiti (s) njom (tom urom, tj. neće se zadesiti u njoj u toj uri ni jedan) musliman stajač (koji) klanja (tj. da stoji klanjajući i) pita (tj. pitajući, moleći on) Allaha (za neko) dobro (pa da će drukčije taj musliman proći) osim (tako da) je dao (tj. da će dati) njemu (to). I rekao je sa svojom rukom (tj. dao je znak sa svojom rukom) i stavio je svoju jagodicu na stomak (tj. na unutrašnji dio svoga prsta) srednjega i maloga (prsta). Rekli smo: Određuje nju (tu uru, čas u koje je doba dana pokazujući to na prstima ruke - a neki to tumače u smislu "jukalliluha": čini malobrojnom nju, prikazuje malobrojnom, kratkotrajnom nju - tu uru, taj čas). Rekao je: A rekao je Uvejsija: PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Sa'da, od Šubeta, sina Hadžadža, od Hišama, sina Zejda, od Enesa, sina Malika rekao je: Potrčao je (ili: Uzneprijateljio se je jedan) Židov u vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na (jednu) djevojku (ili: na jednu robinju), pa je uzeo (neke srebrene) nakite (što) su bili na njoj i razbio je (smrskao je) njezinu glavu (tim nakitom). Pa je došla s njom njezina porodica (tj. Pa je dovela nju njezina porodica) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ona (ta djevojka) je u zadnjem dijelu ostatka života i već se je ušutjela (tj. ne može više da govori, ali razumije šta joj se kaže). Pa je rekao njoj (upitao je nju) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je ubio tebe? Omsica je (li ubio tebe - dakle: Je li te taj-i-taj ubio)?" Za (drugoga nekoga spomenuo je i podsjetio je nju) osim (onoga) koji je ubio nju. Pa je pokazala (dala znak) sa svojom glavom da nije (taj, ili: to jest: Ne!). Rekao je: Pa je rekao za (jednoga, nekoga) čovjeka drugoga osim (onoga) koji je ubio nju. Pa je pokazala da (ili: to jest) ne (da nije ni taj). Pa je rekao: "Pa omsica (taj i taj je li)?" Za njezinoga (njenog) ubicu (pravoga spomenuvši ime). Pa je dala znak (pokazala je) da (ili: to jest): Da (dakle: dala je znak da je taj njen ubica). Pa je zapovjedio za njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa se razbila (smrskala) njegova glava (stavivši nju) između dva kamena. PRIČAO MI JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Kušnja (izvjesna) je od ovdje (tj. odavde - doći će odavde, otuda)." I dao je znak ka (izvjesnome) istoku. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Džerir, sin Abdulhamida, od Ebu Ishaka Šejbanije, od Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, rekao je: Bili smo u (jednom) putovanju sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa pošto je zašlo Sunce, rekao je (jednome) čovjeku: "Siđi (tj. Sjaši), i napravi napitak meni (od vode i brašna, ili od mlijeka i brašna, ili od prekrupe)." Rekao je: "O poslaniče Allaha! Da si omrknuo (tj. da si očekao, sačekao sa mršenjem dok se smrkne)!" (Ili: "Zašto nisi omrknuo - čekao dok se smrkne?") Zatim je rekao: "Siđi, pa napravi napitak!" Rekao je (onaj čovjek opet): "O poslaniče Allaha! Da si

Page 169: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

omrknuo! (Zašto nisi omrknuo - čekao dok se smrkne?) Zaista na tebi je dan (još, tj. Ne mrsi se, jer ti je još dan)." Zatim je rekao: "Siđi, pa napravi napitak." Pa je sišao, pa je napravio napitak njemu u trećem (naređivanju). Pa se napio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je dao znak sa svojom rukom ka (izvjesnom) istoku pa je rekao: "Kada ste vidjeli (tu) noć (da) je već dolazila (tj. da je počela da dolazi, da se je okrenula prema vama) odavde (otuda), pa već se je omrsio (tj. pa već se može da omrsi taj) postač." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, od Sulejmana Tejmije, od Ebu Usmana, od Abdullaha, sina Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Neka ne spriječi nikako jednoga od vas dozivanje Bilala - ili je rekao: njegov poziv (za molitvu, ezan) - (neka ga ne spriječi) od njegovoga objeda pred zoru (od njegovoga ručka pred zoru za vrijeme mjeseca posta), pa (jer) doziva - ili je rekao: poziva (Bilal) - samo zato (da) se vrati vaš stajač (tj. klanjač u noći ka jednom kratkom odmoru pred zoru), a nije da govori (da rekne) - kao da on misli (na to) jutro, ili zoru (da upozori svojim dozivanjem, pozivom)." I pokazao je Jezid svoje dvije ruke, zatim je pružio jednu (od) njih dvije (više) od druge. (A rekao je neki tumač da je Jezid svojim rukama htio da pokaže da ima vremenski razmak između lažne zore i prave zore.) A rekao je Lejs: Pričao mi je Džafer, sin Rebiata, od Abdurahmana, sina Hurmuza: čuo sam Ebu Hurejreta (da govori): rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Primjer (izvjesnoga čovjeka) škrtoga i (izvjesnoga) trošioca (tj. darežljivoga) je kao primjer dvojice ljudi (što) su na njima dvojici dva mantila (dvije džubbe-dva dugačka kaputa), od željeza su od (prostora) kod dviju sisa (grudi, prsa) njih dvojice ka ključnjačama njih dvojice." (Ili ovdje, možda, riječ i izraz "džubbetun" ne znači dugački kaput, mantil, nego neku vrstu kratkoga prsluka, jeleka, pa bi prevod onda mogao da glasi i ovako: "Primjer škrtoga i darežljivoga je kao primjer dva čovjeka na kojima su dva prsluka od željeza - koji prsluci im pokrivaju tijelo - od - površine - kod njihovih sisa do njihovih ključnjača, kostiju na vrhu prsa.".) "Pa što se tiče (toga) trošioca (darežljivoga), pa neće potrošiti (podijeliti kao pomoć nekome ni jednu) stvar (a da će mu se dogoditi drukčije) osim (tako da) se je pružala (tj. rastezala se ta džuba, taj prsluk) na njegovoj koži, čak (da ona) sakrije njegove jagodice (od prsta) i (da) zbriše njegov trag (koji ostaje u prahu iza njega od njegovoga hodanja). A što se tiče škrtoga, pa neće htjeti (da) potroši (a da će mu se dogoditi drukčije) osim (to da) se je držala (da će se držati) svaka karika (željezni kolut od te džube, toga prsluka) svoga mjesta, pa on rasprostranjuje nju (džubu, prsluk), a (ona) se neće rasprostraniti (neće da se rasprostrani, neće da se raskomoti, neće da se rastegne nimalo)." I daje znak (Muhamed a.s.) sa svojim prstom ka svome grlu (da bi tako pokazao kako škrtoga stiska za grlo i guši ga njegova džuba, u stvari, njegovo imanje). GLAVA

Page 170: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(izvjesnoga) proklinjanja (ili: izvjesnoga međusobnoga proklinjanja bračnih drugova) i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "A koji bacaju (krivnju za blud, preljub na) svoje žene (okrivljuju, optužuju na sudu svoje supruge), a nisu bili za njih (nikakvi) svjedoci (tj. a nemaju oni nikakvih drugih svjedoka) osim njihove osobe (tj. osim oni sami sobom)....", ka Njegovom govoru (tj. do Njegovoga govora) ".... ako je bio od (izvjesnih) istinitih.". Pa kada je bacio (tj. optužio za blud izvjesni) nijemi svoju ženu sa pisanjem (pismeno), ili (nekim) davanjem znaka, ili (nekim) poznatim davanjem znaka, pa on je kao (i izvjesni) govorilac (koji govori, koji nije nijem), jer (je slučaj) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, već dozvolio (izvjesno) davanje znaka u (tim) uzakonjenim dužnostima (kao napr. klanjanje davanjem znaka glavom). I ono (to) je govor (tj. mišljenje) nekih (od) stanovnika Hidžaza (imama Malika) i stanovnika (te) nauke (tj. i učenih ljudi osim Hidžaza kao Ebu Sevra). A rekao je Allah, uzvišen je: "Pa je dala znak k njemu. Rekli su: "Kako (da mi) govorimo (sa onim) ko je bio u (svojoj) kolijevki (bešiki kao) dijete?"." A rekao je Dahhak: ".... illa remzen....", je: "illa išareten" (osim davanjem znaka, znakova). A rekli su neki (od izvjesnih) ljudi: Nema kazne (nikakve za optužbe, na optužbe nijemoga kada optužuje za blud, preljub svoju ženu), a niti proklinjanja! Zatim je tvrdio (taj isti dio izvjesnih ljudi, ili njihov vođa - Ebu Hanifete - kako neki smatraju) da je (izvjesni) razvod sa knjigom (ili: sa pismom, sa pismenom izjavom od strane nijemoga i gluhoga), ili davanjem znaka (rukom) ili davanjem znaka (glavom - da je taj takav razvod) dozvoljen. A nije između (toga) razvoda i (toga) bacanja (optužbe za blud, preljub žene neka) razlika. Pa ako je rekao (tj. ako rekne): Bacanje (te optužbe) neće biti (uvažavajuće na sudu drukčije) osim sa govorom!, reklo se je (tj. reći će se) njemu: Takođe (izvjesni) razvod neće se dozvoliti (ne dozvoljava se drukčije) osim sa govorom. A ako ne, pokvario se je (tj. pokvaren je, poništen je taj izvjesni) razvod i bacanje (optužbe za blud). A takođe je (takav slučaj i kada je u pitanju) oslobađanje (ropstva). A takođe (izvjesni) gluhi proklinje se (tj. proklinjaće se sa svojom ženom na sudu pri bacanju optužbe na nju za blud). A rekao je Šabija i Katadete: Kada je rekao: "Ti si razvedena!", pa je dao znak sa svojim prstima, razdvaja se (tj. biće razvedena ona jasno) od njega sa njegovim davanjem znaka. A rekao je Ibrahim: Nijemi kada je pisao (napisao svoj) razvod sa svojom rukom, držao se njega (slijedio je njemu, tj. držaće se njega, uvažava mu se, pravno mu je valjan). A rekao je Hammad: Nijemi i gluhi ako je rekao sa svojom glavom (tj. ako je dao znak svojom glavom), dozvoljeno je (da se po tome postupi i donese sudska odluka). PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Jahja-a, sina Seida, Ensarije da je on čuo Enesa, sina Malika (da) govori: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar neću izvijestiti vas za najbolju (od) kuća (domova) Pomagača?" Rekli su: "Da, o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Nedžarovići. Zatim (oni) koji slijede njih (koji su blizo, blizu njih) su Abdulešhelovići, zatim koji slijede (iza) njih su Harisovići Hazredžovi, zatim koji slijede (iza) njih su Saidetovići." Zatim je rekao sa svojom rukom (tj. dao je znak, pokazao je svojom rukom), pa je zgrčio (stegao, skupio) svoje prste, zatim je prostro (raširio) njih kao (izvjesni) gađalac sa svojom rukom, zatim je rekao: "A u svakoj (od) kuća Pomagača je dobro."

Page 171: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Ebu Hazim: Čuo sam od Sehla, sina Sa'da, Saidije, druga poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio, da govori: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Poslao sam se ja (Poslat sam ja) i Čas kao ova od ove (tj. kao ovaj prst od ovoga što je udaljen) - ili je rekao: kao ove dvije (tj. ova dva prsta)." I udružio je (svrstao je) između (svoga) kažiprsta i (svoga) srednjega prsta (spojio je ta dva prsta). PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Džebelete, sin Suhajma: čuo sam Ibnu Umera (da) govori: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Mjesec (izvjesni) je ovako, i ovako i ovako!" Misli (na to da ima) trideset (dana). Zatim je rekao: "I ovako, i ovako i ovako!" Misli (na to da nekad može imati i) dvadeset i devet (dana). Govori jedanput trideset, a jedanput (a drugi puta) dvadeset i devet (dana). (Veli se da je pri tom pokazao Muhamed a.s. u prvom slučaju tri puta po deset prsta, a u drugom slučaju da je dva puta pokazao po deset prsta, a treći puta devet sakrivši palac.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Ismaila, od Kajsa, od Ebu Mes'uda rekao je: I pokazao je (dao je znak) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojom rukom prema Jemenu: "Vjerovanje je evo ovdje (tj. tamo)!" Dvaput (je to rekao, ponovio). "Zar ne (Pazite)?! I zaista (izvjesna) tvrdokornost i grubost (izvjesnih) srca je u (tih izvjesnih) žestokih glasova (tj. ljudi koji jako viču, deru se), gdje se rađaju dva roga (izvjesnoga) sotone (đavola, vraga): (u plemenima) Rebiatu i Mudaru." PRIČAO NAM JE Amr, sin Zurareta, izvijestio nas je Abdulaziz, sin Ebu Hazima, od svoga oca, od Sehla: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ja i zbrinjavač (opskrbljivač izvjesnoga) siročeta smo u raju ovako (doslovno: evo kao to, ovako)!" I pokazao je (dao je znak) sa (svojim) kažiprstom i srednjim prstom i razmaknuo je između njih dva (jednu) stvar (tj. nešto, malo - i razmaknuo je njih malo). GLAVA: Kada je ciljao (natuknuo, aludirao, posredno, izdaleka izjavio, izrekao) za nijekanje (nepriznavanje svoga) djeteta (da ga je njegova žena rodila od njega, iz spolnoga odnosa, snošaja sa njim kao zakonitim mužem). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Malik od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta da je (jedan) čovjek došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Rodio se je meni (u mene jedan) dječak crn."

Page 172: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(To je optužba žene izdaleka, posredno jer s tim on kaže ovo: Ja sam bijel, a rodio mi se je crn dječak, i, kao takvoga, ja ga ne priznajem za svoje dijete koje je začeto iz spolnoga odnosa i snošaja sa mnom.) Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Da li je za tebe (u tebe, tj. Da li imaš ti štogod) od deva?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Šta (tj. Kakve) su njihove boje?" Rekao je: "Crvene (su)." Rekao je: "Da li je u njima od pepeljaste (lugave boje ikoja)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa gdje (tj. Pa kako) je to (dakle: Pa kako to, Kako to može biti)?" Rekao je: "Pa možda ono (da) je iščupao njega korijen (neki, tj. možda je taj oblik boje kod deve izvukao i uslovio neki korijen, neko porijeklo od nekih daljih predaka te izvjesne deve koja ima drukčiju boju od boje svojih bližih predaka)." Rekao je: "Pa možda (i) ovaj tvoj sin je (takav da) je iščupao njega (neki dalji korijen, tj. da je i njega to daljnje srodstvo sa nekim daljim pretkom od tebe dalo mu tu boju, izvuklo ga u tu boju, učinilo ga slične boje nekom pradjedu)." GLAVA zaklinjanja (tj. zahtjeva, naredbe da se izvrši zaklinjanje izvjesnoga) proklinjača (koji se treba sa svojom ženom međusobno proklinjati na sudu). PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete od Nafi-a, od Abdullaha (Umerovoga), bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) čovjek od Pomagača bacio (optužbu za blud na) svoju ženu, pa je dao zaklinjati njih dvoje (tj. naredio je njima dvoma da se zakunu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je rastavio (brak) između njih dvoga (njih dvoje). GLAVA: Počinje (tj. Počeće izvjesni) čovjek sa (tim) međusobnim proklinjanjem. PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Hišama, sina Hassana, pričao nam je Ikrimete od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Hilal, sin Umejjeta bacio (optužbu za blud na) svoju ženu, pa je došao, pa je svjedočio, a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govori: "Zaista Allah zna da jedno (od) vas dvoje je lažac (da jedno od vas dvoje laže), pa da li je od vas dvoje (neko ko je) pokajnik (ko se kaje, ko će se pokajati)?" Zatim je ustala (ona - žena Hilalova) pa je svjedočila. GLAVA (izvjesnoga međusobnoga) proklinjanja i ko je razveo poslije (toga) proklinjanja (bračnih drugova). PRIČAO NAM JE Ismail rekao je: pričao mi je Malik od Ibnu Šihaba da je Sehl, sin Sa'da, Saidija izvijestio njega da je Uvejmir Adžlanija (Adžlanović) došao ka Asimu, sinu Adija, Ensariji pa je rekao njemu: "O Asime! Da li si vidio (tj. mislio o slučaju jednoga) čovjeka (koji) je našao sa svojom ženom (jednoga drugoga) čovjeka, da li (da) ubije njega, pa (da onda vi) ubijete

Page 173: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

njega? Ili kako (da) čini (učini, postupi)? Pitaj mi, o Asime, o tome." Pa je pitao Asim poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o tome. Pa je mrzio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ta takva) pitanja i kudio je njih, čak (da) je bilo veliko na Asima (tj. čak da je bilo teško i mučno Asimu ono) što je čuo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto se vratio Asim ka svojoj porodici, došao je njemu Uvejmir pa je rekao: "O Asime! Šta je to rekao tebi poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (o mome slučaju)?" Pa je rekao Asim Uvejmiru: "Nisi došao meni sa dobrom (Nisi mi donio dobro). Već je mrzio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (to) pitanje koje sam pitao njega o njemu." Pa je rekao Uvejmir: "Tako mi Allaha neću se spriječiti (neću odustati drukčije) do (da) pitam njega o njoj (tj. o njemu - o tom pitanju lično)." Pa je okrenuo (krenuo na putovanje) Uvejmir dok je došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) sredini (izvjesnih) ljudi, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Da li si vidio (tj. mislio o slučaju jednoga) čovjeka (koji) je našao (zatekao) sa svojom ženom (jednoga drugoga) čovjeka da (da li da on) ubije njega, pa (da vi onda) ubijete njega, ili kako (da) čini (postupi - šta da radi u tom slučaju)?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Već se je spustio o tebi i o tvojoj drugarici, pa odi, pa dođi s njom (tj. pa je dovedi)." Rekao je Sehl: Pa su se njih dvoje međusobno proklinjali, a ja sam sa (tim prisutnim) ljudima kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto su njih dvoje završili svoje međusobno proklinjanje, rekao je Uvejmir: "Slagao sam na nju, o poslaniče Allaha, ako sam zadržao nju (i dalje kod sebe)." Pa je razveo nju tri (puta) prije (nego) da zapovjedi njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Ibnu Šihab: Pa je bila (takva radnja - trostruki razvod) običajem (tih) dvoje međusobnih proklinjača (pred sudom, na sudu). GLAVA (izvjesnoga) međusobnoga proklinjanja u Bogomolji. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Džafera, izvijestio nas je Abdurezak, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž rekao je: izvijestio me je Ibnu Šihab o (izvjesnom) međusobnom proklinjanju i o (izvjesnom) običaju u njemu (u proklinjanju) od hadisa (ili: pričanja, razgovora) Sehla, sina Sada, brata Saidetovića da je (jedan) čovjek od Pomagača došao ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Da li si vidio (mislio o slučaju, Šta misliš o slučaju jednoga) čovjeka (koji) je našao (zatekao) sa svojom ženom (jednoga drugoga) čovjeka, da li (da on) ubije njega, ili kako (da) čini (šta da radi u tom slučaju)?" Pa je spustio (objavio) Allah o njegovom stanju (ili: o njegovoj stvari, o njegovom slučaju ono) što je spomenuo u Kur'anu od stvari (tj. o postupku izvjesnih) dvoje međusobnih proklinjača. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Već je sudio (presudio) Allah o tebi i o tvojoj ženi."

Page 174: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Rekao je: Pa su se međusobno proklinjali njih dvoje u Bogomolji, a ja sam svjedok (ili: a ja sam prisutan). Pa pošto su završili njih dvoje, rekao je: "Slagao sam na nju, o poslaniče Allaha, ako sam zadržao nju (kao ženu i dalje kod sebe)." Pa je razveo nju tri (puta, trostrukim razvodom) prije (nego) da zapovjedi njemu (to) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada su završili njih dvoje (to) međusobno proklinjanje. Pa je rastavio nju (ili: Pa se rastavio on sa njom) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao: To je rastavljanje između svako dvoje međusobnih proklinjača. Rekao je Ibnu Džurejdž: Rekao je Ibnu Šihab: Pa je bio (izvjesni) običaj poslije njih dvoje da se rastavlja između (tih) dvoje međusobnih proklinjača. A bila je noseća (trudnica, gradivna ta žena, pa je rodila sina), i bio je njezin sin (taj u takvom pravnom položaju da) se zove za svoju majku (vežući svoje porijeklo, tj. i taj njezin sin prezivaše se, zvaše se po majci). Rekao je: Zatim je tekao (izvjesni) običaj u njezinom nasljedstvu (nasljeđivanju) da ona nasljeđuje njega (toga sina, to takvo dijete) i nasljeđuje (on, sin) od nje (ono) što je uzakonio (propisao) Allah za njega (za sina, za dijete). Rekao je Ibnu Džurejdž od Ibnu Šihaba, od Sehla, sina Sa'da, Saidije u ovome (ili: o ovome) hadisu da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: Ako je došla s njim (tj. Ako je donijela njega - sina na svijet, tj. Ako je rodila njega) crvenoga, kratkoga, kao da je on gušter ("veharetun" znači jednu vrstu vrlo otrovne životinje, slične gušteru), pa neće misliti (tj. pa ne mislim) nju (drukčije) osim (tako da) je bila istinita (ona), a slagao je (on) na nju. A ako je došla sa njim (tj. A ako je ona donijela njega, rodila ga) crnoga, okatoga (tj. velikih očiju), posjednika dva guza (tj. velike zadnjice), pa neću misliti (tj. pa ne mislim, ne smatram) njega (drukčije) osim (tako da) je već bio istinit (on što se je potužio) na nju." Pa je došla s njim (tj. Pa je ona donijela njega - sina, dijete - rodila ga je) na (taj) mrski (ružni, nemili oblik, opis) od toga. (To jest: Rodila ga je u onome obliku koji je potvrđivao istinitost optužbe muža jer dijete nije sličilo, ličilo ocu, nego onome čovjeku zbog kojega je tužba podnesena da je ta žena s njim bludničila, izvršila preljub.) GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam bio kamenovač (tj. onaj koji kamenuje, koji osuđuje na smrt kamenovanjem) bez dokaza (jasnoga)....". PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, pričao mi je Lejs od Jahja-a, sina Seida, od Abdurahmana, sina Kasima, od Kasima, sina Muhameda, od Ibnu Abasa da je ono spomenulo se (to) međusobno proklinjanje kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Asim, sin Aijja o tome (jedan) govor, zatim je otišao. Pa je došao njemu (Asimu jedan) čovjek od njegovoga naroda tuži se (tj. tužeći se taj čovjek) k njemu da je on već našao (zatekao) sa svojom ženom (nekakvoga) čovjeka. Pa je rekao Asim: Nisam se iskušao (tj. Nisam se stavio u kušnju) sa ovim (ni zbog čega drugoga) osim zbog svoga govora (koji sam skoro rekao, a nije bio umjestan). Pa je otišao s njim (tj. Pa je odveo njega) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvijestio njega za (čovjeka, o čovjeku) koji (je taj što) je našao (zatekao) na njemu (tj. uz njega) svoju ženu. A bio je taj čovjek (mnogo) žut, maloga (svoga) mesa, glatke (svoje) kose (na glavi). A bio je (onaj) koji (je taj što) je tvrdio na njega (za njega) da je on našao njega kod svoje porodice (tj. kod svoje žene - taj je bio) pun (krupan u nogama), crnomanjast (ili: smeđ), mnogoga (svoga) mesa (tj. debeo). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

Page 175: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Moj Bože! Razjasni!" Pa je došla (tj. rodila je dijete) slično sa (tim) čovjekom koji (je taj što) je spomenuo njezin muž da je on našao njega. Pa je proklinjao (tj. Pa je proveo međusobno proklinjanje) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između njih dvoje (muža i žene). Rekao je (jedan) čovjek Ibnu Abasu u (tom) sijelu: Ona je koja (tj. Ona je ta koja je takva da) je rekao (za nju) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam kamenovao (i) jednoga (tj. ikoga) bez dokaza (jasnoga), kamenovao bih ovu (ženu)." Pa je rekao (Ibnu Abas): Ne. To je (jedna) žena (koja) je bila (običaja da) pokaže u Islamu (to) zlo (ili: izvjesno zlo - blud, preljub). Rekao je Ebu Salih i Abdullah, sin Jusufa (u svome pričanju navedenoga hadisa - umjesto "hadlen" rekla su njih dvojica): Hadilen. (I izraz "hadilun, hadilen" znači, takođe, što i "hadlun, hadlen": čovjek punih i krupnih nogu, posebno punih i krupnih golijeni, listova, cjevanica, tj. nogu od stopala do koljena.) GLAVA vjenčanoga dara (te žene) s kojom se je međusobno proklinjalo (ili: s kojom se međusobno proklinje). PRIČAO MI JE Amr, sin Zurareta, izvijestio nas je Ismail od Ejuba, od Seida, sina Džubejra rekao je: rekao sam Ibnu Umeru: "Čovjek (neki) je bacio (optužbu za blud na) svoju ženu (dakle: optužio je svoju ženu za blud - kako će da se postupi)?" Pa je rekao: "Rastavio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između dva brata Adžlanovića (tj. između dvoje supružnika iz plemena Adžlanovića) i rekao je: "Allah zna da je jedno (od) vas dvoje lažac (da jedno od vas dvoje laže), pa da li je (neko) od vas dvoje pokajnik (da li će se pokajati jedno od vas dvoje)?" Pa nisu htjeli njih dvoje (ni jedno da se pokaje, da izrazi kajanje za grijeh i za laž). Pa je rekao: "Allah zna da je jedno (od) vas dvoje lažac, pa da li je (neko) od vas dvoje pokajnik?" Pa nisu htjeli njih dvoje. Pa je rekao: "Allah zna da je jedno (od) vas dvoje lažac, pa da li je (neko) od vas dvoje pokajnik?" Pa nisu htjeli njih dvoje. Pa je rastavio između njih dvoga (rastavio je njih dvoje). Rekao je Ejub: Pa je rekao meni Amr, sin Dinara: "Zaista u (tom) hadisu je (jedna) stvar (što) neću vidjeti (tj. što ne vidim, ne mislim da) pričaš nju." (Tu stvar sam čuo od Seida, sina Džubejra, i zapamtio sam je od njega. Tako stoji u komentaru da je dodao Amr, i nastavio dalje da priča tu stvar, kako dalje i stoji u originalu.) Rekao je: Rekao je (taj) čovjek (što se je proklinjao sa svojom ženom): "Moje imanje (što sam joj ga dao kao vjenčani dar na vjenčanju, šta je sa tim imanjem)?" Rekao je: Reklo se je: "Nema (nikakvoga) imanja tebi! Ako si bio istinit (Ako si govorio istinu), pa već si (bio) unišao sa njom (u spratnju, u vršenje spolnoga snošaja prije nego se je dogodio slučaj za koji je optužuješ, pa onda nemaš zbog toga prava, pravo da vraćaš vjenčani dar). A ako si bio

Page 176: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

lažac (u svojoj optužbi), pa on (ono - to imanje koje si dao kao vjenčani dar, vjenčani poklon - ono) je dalje od tebe (još više, tj. onda pogotovu nemaš pravo na njega)." GLAVA govora (izvjesnoga) vođe (tj. sudije izvjesnim) dvoma međusobnih proklinjača: "Zaista jedno (od) vas dvoje je lažac, pa da li je (neko) od vas dvoje pokajnik?" PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Amr: čuo sam Seida, sina Džubejra, rekao je: pitao sam Ibnu Umera o (izvjesnim) dvoma međusobnim proklinjačima, pa je rekao: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesnim) dvoma međusobnim proklinjačima (ili: dvoma, dvoje međusobnih proklinjača): "Obračun vas dvoga (vas dvoje) je na Allaha (tj. pripada Allahu). Jedno (od) vas dvoje je lažac (laže). Nema (nikakvoga) puta tebi na nju (njoj)!" Rekao je: "Moja imovina?" Rekao je: "Nema (nikakve) imovine tebi. Ako si bio (Ako si) govorio istinu na nju, pa ono (tj. ona - imovina) je za (ono) što (si) tražio dozvoljenost (tj. što ti je bilo dozvoljeno) od njezine pukotine (tj. od njezinoga spolnoga uda, organa). A ako si bio (A ako si) lagao na nju, pa to je dalje (još dalje) tebi." Rekao je Sufjan: Zapamtio sam njega od Amra. A rekao je Ejub: Čuo sam Seida, sina Džubejra (da) je rekao: Rekao sam Ibnu Umera: "(Jedan) se čovjek proklinjao međusobno (sa) svojom ženom (šta da on radi)?" Pa je rekao (pokazao, dao znak) sa svoja dva prsta (Ibnu Umer) - i rastavio je Sufjan između svoja dva prsta: kažiprst i srednji prst -: I rastavio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između dva brata (tj. između dvoje supružnika iz plemena) Adžlanovića, i rekao je: "Allah zna da je jedno (od) vas dvoje lažac, pa da li je (neko) od vas dvoje pokajnik?" Tri puta (je to ponovio). Rekao je Sufjan: "Zapamtio sam njega (tj. to) od Amra i Ejuba kao što sam izvijestio tebe (o Alija)." GLAVA (izvjesnoga) rastavljanja između (izvjesnih) dvoje međusobnih proklinjača. PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Enes, sin 'Ijada, od Ubejdulaha, od Nafi-a da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rastavio (brak) između (jednoga) čovjeka i (jedne) žene (koji) je bacio (optužbu za blud na) nju, i dao je zaklinjati njih dvoje. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdulaha: izvijestio me je Nafi' od Ibnu Umera rekao je: Proklinjao je (tj. Izvršio je postupak međusobnoga proklinjanja) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između (jednoga) čovjeka i (jedne) žene od Pomagača, i rastavio je (brak) između njih dvoga (između njih dvoje).

Page 177: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

GLAVA: Priključiva se (poslije toga postupka rođeno) dijete sa (tom ženom) međusobno proklinjanom. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Malik rekao je: pričao mi je Nafi' od Ibnu Umera da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, proklinjao (tj. izvršio postupak međusobnoga proklinjanja) između (jednoga) čovjeka i njegove žene, pa se (taj čovjek) odrekao od njezinoga djeteta. Pa je rastavio (brak Muhamed a.s.) između njih dvoje i priključio je (to) dijete za (tu) ženu (toj ženi). GLAVA govora (izvjesnoga) vođe (tj. GLAVA molitve vođe sa riječima): "Moj Bože! Razjasni (Pokaži jasno istinu)!". PRIČAO NAM JE Ismail rekao je: pričao mi je Sulejman, sin Bilala, od Jahja-a, sina Seida rekao je: izvijestio me je Abdurahman, sin Kasima, od Kasima, sina Muhameda, od Ibnu Abasa da je on rekao: Spomenulo se je (izvjesnih) dvoje međusobnih proklinjača kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Asim, sin Adijja o tome (jedan neumjestan, neumjesan) govor, zatim je otišao. Pa je došao njemu (jedan) čovjek od njegovoga naroda, pa je spomenuo njemu (Asimu taj njegov čovjek) da je on našao (zatekao) sa svojom ženom (jednoga drugoga) čovjeka. Pa je rekao Asim: "Nisam se iskušao (tj. Nisam se ja stavio na kušnju) sa ovom stvari (ni zbog čega drugoga) osim zbog moga (svoga) govora." Pa je otišao s njim (odveo ga je) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvijestio njega za (onoga) koji (je taj što ili koji) je našao (zatekao) na njemu (tj. sa njim) svoju ženu. A bio je taj čovjek (što tužbu podnosi mnogo) žut, maloga (svoga) mesa (mršav), glatke (svoje) kose. A bio je (onaj) koji (je taj što ga) je našao (zatekao) kod svoje porodice (tj. kod svoje žene) crnomanjast (ili: smeđ), punih (krupnih) golijeni, mnogoga mesa (svoga, tj. debeo), kovrčave kratke (kose). (Neki vele da izraz "dža'den katatan, katitan" znači: žestoko, vrlo kovrčave, kovrđave kose.) Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Moj Bože! Razjasni (tj. Jasno pokaži)!" Pa je postavila (tj. porodila ta žena sina) sličnoga sa (tim) čovjekom koji (je taj što ga) je spomenuo njezin muž da je on našao (njega) kod nje. Pa je proklinjao (tj. izvršio postupak međusobnoga proklinjanja) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, između njih dvoje (između njih dvoga). Pa je rekao (jedan) čovjek (ka) Ibnu Abasu u (tom) sijelu: Ona je koja (tj. To je ona žena za koju) je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam kamenovao (i) jednoga (čovjeka, tj. ikoga) bez dokaza (jasnoga), zaista bih kamenovao ovu." Pa je rekao Ibnu Abas: "Ne. To je (jedna) žena (koja) je bila (takva da) pokazuje (tj. žena koja pokazivaše javno to) zlo (tj. blud) u Islamu (bivši ona, ali nije htjela priznati to, a ni jasan dokaz se nije mogao iznijeti protiv nje pa da se ona kazni)." GLAVA:

Page 178: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Kada je (muž) razveo nju tri (puta, tj. trostrukim razvodom), zatim se je vjenčala poslije (izvjesnoga) broja (tj. roka iščekivanja poslije razvoda sa drugim) mužim osim njega, pa (taj drugi) nije dotaknuo nju. (Napominje se da izraz "iddetun, el-iddetu" znači broj, a i broj dana koje žena poslije razvoda ili poslije smrti muža treba da čeka da se vidi je li trudna, gravidna, noseća od razvedenoga ili od umrloga muža, ili nije trudna, pa je u ovome slučaju izraz "iddet" kao stručni izraz u islamskom pravu. Zbog toga se u daljem tekstu neće prevoditi taj izraz sa našom riječi broj, nego će se u prevodu ostaviti kao stručni izraz, i taj će se izraz prevoditi sa iddet.) PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jahja, pričao nam je Hišam rekao je: pričao mi je moj otac od Aiše, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Abdete od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da se Rifaate Kurezija oženio (sa jednom) ženom, zatim je razveo nju (tu ženu). Pa se udala (vjenčala za nekoga muža) drugoga. Pa je došla (poslije toga) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je spomenula njemu da on (taj drugi muž) neće doći njoj (tj. ne dolazi njoj, a to će reći: nema spolnoga snošaja sa njom), i da je on (takav da) nije sa njim (spolni ud, organ drukčiji) osim kao resa (rojta na kraju tkanine). Pa je rekao: "Ne, do (da) okušaš (dok ne probaš, okušaš) njegov medić (tj. njegov spolni snošaj, međusobni spolni odnos) i (da on) okuša tvoj medić." GLAVA: "A koje su izgubile nadu od (svoje) mjesečnice od vaših žena ako ste sumnjali (tj. ako sumnjate da li će im se pojaviti mjesečnica, ili neće).....", rekao je Mudžahid (da to znači): Ako niste znali (hoće li one da) imaju mjesečnicu, ili neće imati mjesečnicu (one), i koje su sjede od mjesečnice (svoje, tj. koje su je izgubile usljed starosti) i koje nisu imale mjesečnicu (još usljed toga što su premlade) - pa njihov iddet (tj. iddet sviju njih) je tri mjeseca. GLAVA: ".... a posjednice (svojih) tereta (tj. trudne, noseće žene kada se razvedu ili ostanu udovice) njihov rok (tj. njihov idet-iddet) je da stave (sprte) svoje terete (tj. da se porode, pa makar na porađanje morale čekati i više od tri mjeseca)....". (Veli se da trudna žena kada rodi dijete i prije tri mjeseca nakon razvoda, odnosno i prije isteka četiri mjeseca i deset dana nakon smrti muža, završava iddet porađanjem. Znači da i manje od tri mjeseca, odnosno manje od četiri mjeseca i deset dana može da traje iddet trudne žene čiji je brak prestao. Ovome su se protivili hazreti Alija i Ibnu Abas u slučaju trudne ženske koja je ostala udovica iza muža. Njih dvojica su mišljenja da trudna udovica i kada rodi prije četiri mjeseca i deset dana, treba čekati da prođe četiri mjeseca i deset dana poslije muževe smrti. A ako nije rodila nakon isteka i četiri mjeseca i deset dana, treba čekati dok rodi, sve dok se ne porodi.) PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Džafera, sina Rebiata, od Abdurahmana, sina Hurmuza, Aaredža rekao je: izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurahmana da je Zejneba, kći Ebu Selemeta, izvijestila njega od svoje majke Umu Seleme, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je (jedna) žena iz (plemena) Eslema,

Page 179: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

govori se (tj. ime je) njoj Subejata (Subej'a), bila pod svojim mužem (tj. sa svojim mužem koji) je preminuo od nje, a ona je noseća. Pa je prosio nju (iza toga) Ebu Senabil, sin Ba'keka, pa (ona) nije htjela da vjenča (tj. da se uda za) njega. Pa je rekao (Ebu Senabil kada je vidio nju da se nagizdala nekom drugom): "Tako mi Allaha nije dobro (tj. nije valjano ni ispravno tebi) da vjenčaš njega do (da sebi) izbrojiš zadnji (dalji, dulji od ta) dva roka (porod i četiri mjeseca i deset dana)." Pa je ostala blizu deset noći (dana), zatim je došla Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Vjenčaj (se)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, od Lejsa, od Jezida da je Ibnu Šihab pisao k njemu da je Ubejdulah, sin Abdullaha, izvijestio njega od svoga oca da je on pisao ka Ibnul-Erkamu da pita Subejatu (Subej'u) Eslemovićku kako je riješio njoj (dao riješiti njoj njezin slučaj) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: Riješio je (Dao je riješiti) meni (to da) kada sam stavila (tj. kada stavim - porodim dijete) da (se odmah) vjenčam (tj. da se udam). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Malik od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, od Misvera, sina Mahremeta, da se je Subej'ata (Subej'a) Eslemovićka porodila poslije smrti svoga muža za (nekoliko) noći. Pa je došla Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je tražila dozvolu njemu (tj. od njega) da se vjenča (da se uda), pa je dozvolio njoj. Pa se je vjenčala (udala). GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "A (te žene) razvedene iščekuju sa svojim osobama (druge muževe) tri mjesečnice (periode, menstruacije - ili: tri vremena čistoće, tj. vremena kada nema u njima periode, mjesečnice)....". A rekao je Ibrahim o (onome) ko se oženio (sa nekom ženom koja je još) u (svome) iddetu, pa je bivala u mjesečnici kod njega tri mjesečnice, rastavila se je (ona s tim mjesečnicama jasno) od prvoga (svoga muža), a neće sebi računati (ona) s njim (s tim iddetom) za (onoga) ko je poslije njega (poslije prvoga muža). (To jest: Taj iddet iza prvoga muža ne može joj se računati i u iddet drugoga muža ako bi je drugi razveo od sebe prije nego joj je kod njega istekao iddet od prvoga muža. Neki, pak, vele da ne mora ona za drugoga muža počinjati od početka drugi iddet, nego da joj jedan iddet može vrijediti za obadva slučaja.) A rekao je Zuhrija: Računaće sebi (ona započeti iddet od prvoga muža i u iddet iza drugoga muža). I ovo je draže ka Sufjanu - misli (na) govor Zuhrije (tj. na mišljenje Zuhrije). A rekao je Mamer: Govori se: "Akre'etil-mer'etu!", kada se približila njezina mjesečnica. I (govori se isto tako): "Akre'et!", kada se je približila njezina čistoća (očišćenje od mjesečnice, menstruacije, tj. završetak mjesečnice i početak običnoga stanja žene, jer je "tuhrun" vrijeme od prestajanja jedne mjesečnice do pojavljivanja druge, slijedeće mjesečnice pri redovnom i urednom pojavljivanju mjesečnice). (Prema tome izraz "Akre'etil-mer'etu" znači oboje: i približila se je žena vremenu da joj počne mjesečnica - a isto tako i: približila se je žena vremenu da joj prestane mjesečnica i počne

Page 180: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

čisto stanje. To znači opet da i riječ u ajetu "kuru'in" znači i mjesečnice, i vremena čistoće između pojavljivanja dviju mjesečnica.) A govori se: "Ma kare'et bi selen kattu" (Nije ponijela u maternici nikada)!, kada nije skupila (sastavila ni jednoga) djeteta u svome stomaku (u svojoj utrobi). GLAVA priče (u vezi) Fatime, kćeri Kajsa, i (GLAVA) Njegovoga govora, moćan je i veličajan je: "..... i čuvajte se Allaha, vašega Gospodara, ne izvodite (ne istjeravajte) njih iz njihovih kuća (soba), i neka (ni one same sobom) ne izlaze osim da dođu sa nevaljaštinom jasnom (tj. osim da donesu jasnu nevaljaštinu - da učine one preljub), i to su granice Allaha, a ko prestupi (prekorači) granice Allaha, pa već (je) bio nasilan (nasilje je učinio) svojoj osobi, ne znaš (ti), možda Allah (da) proizvede (stvori) poslije toga (neku povoljnu i pogodniju) stvar.", "Nastanite njih (na neki dio) od (stanbenoga prostora) gdje ste stanovali (i vi) od vaše mogućnosti, i ne štetite ih (ili: ne oštećujte ih) zato (da) otežavate njima (ili: da stijesnite na njih, da ih stijesnite), a ako su bile posjednice tereta (tj. ako su bile noseće, trudne), pa trošite na njih dok postave svoj teret (tj. dok se porode one)....", do Njegovoga govora ".... poslije teškoće lakoću.". PRIČAO NAM JE Ismail, pričao nam je Malik od Jahja-a, sina Seida, od Kasima, sina Muhameda, i Sulejmana, sina Jesara, da je on čuo njih dvojicu (da) spominju njih dvojica da je Jahja, sin Seida sina Asa, razveo kćer Abdurahmana, sina Hakema, pa je sebi prenio (tj. preveo, doveo) nju Abdurahman. Pa je poslala (poruku i protest) Aiša, majka vjernika ka Mervanu, a on je zapovjednik Medine: "Čuvaj se Allaha, i vrati nju ka njezinoj kući (sobi da tu sačeka isticanje, završetak iddeta u kući u kojoj je razvedena)." Rekao je Mervan u (tj. prema) hadisu (ili prema pričanju) Sulejmana: Zaista Abdurahman, sin Hakema nadvladao je mene (tj. nije se pokorio meni kada sam mu naređivao da je ne prevodi još sebi). A rekao je Kasim, sin Muhameda (da je Mervan odgovorio Aiši ovako): "A zar nije doprlo tebi stanje (ili stvar) Fatime, kćeri Kajsa?" (A toj Fatimi je dozvolio Muhamed a.s. da može čekati da joj isteče iddet preselivši se ona u drugu kuću i stan, pa nije čekala u kući muža koji ju je razveo da joj istekne iddet. To je u protivnosti sa sadržajem navedenoga ajeta, ali za takav postupak je postojao ozbiljan razlog i to se onda smatra da je učinjeno u nuždi.) Rekla je (Aiša): "Neće štetiti tebi da nećeš spomenuti (tj. da ne spominješ) hadis Fatime." Pa je rekao, Mervan, sin Hakema: "Ako je bilo za tebe (neko) zlo (veliko kao opravdanje i nužda za tu Fatimu), pa dosta ti je (o Aišo, i za kćer Abdurahmanovu kao opravdanje ono) što je između ovoga dvoga (bilo) od (toga) zla (među njima: među kćerom Abdurahmana i njezinoga muža koji ju je razveo). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Abdurahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Aiše da je ona rekla:

Page 181: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Šta je za Fatimu (tj. Šta je Fatimi)? Zar se neće čuvati (tj. Zar se ne čuva i ne boji ona) Allaha?" Misli (na to što ona priča da su) u njegovom govoru (bile i riječi): "Nema stana (stanovanja), a ni opskrbe (troška za opskrbu razvedenoj ženi za vrijeme iddeta)!" (Aiša je znala za slučaj te Fatime, ali joj ovdje zamjera što ta Fatima nije naglasila u pričanju hadisa koji je u vezi nje i izrečen, nije istaknula da je to samo iz nužde tako njoj Muhamed a.s. dozvolio, a nije to opće pravilo da razvedena žena nema pravo da za vrijeme trajanja iddeta - da nema pravo na stanovanje u muževoj kući i da nema pravo na opskrbu, trošak za opskrbu.) PRIČAO NAM JE Amr, sin Abasa, pričao nam je Ibnu Mehdija, pričao nam je Sufjan od Abdurahmana, sina Kasima, od njegovoga oca rekao je: rekao je Urvete, sin Zubejra za Aišu (tj. rekao je Aiši): "Zar nisi vidjela (pogledala) ka (ženi) omsici (toj-i-toj), kćeri Hakema? Razveo je nju njezin muž sasvim (posve, odsječno), pa je izašla (u drugi stan)." Pa je rekla (Aiša): "Loše je (ono) što je napravila." Rekao je: "Zar nisi čula o govoru Fatime?" Rekla je (na to Aiša): "Zar ne (Pazi)?! Zaista ono nije za nju (tj. nije njoj nikakvo) dobro u spominjanju ovoga hadisa (što ga ona priča o sebi, jer je to važilo i vrijedilo specijalno za nju)." A povećao je (dodao je) Ibnu Ebu Zinad (u svome pričanju) od Hišama, od njegovoga oca: Kudila je (tu Fatimu) Aiša najžešćim kuđenjem i rekla je: "Zaista Fatima je bila u mjestu divljačnom, pa se je bojalo (plašilo) na njezinu stranu (tj. strahovalo se za nju), pa zbog toga je dopustio njoj Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio." GLAVA (izvjesne žene) razvedene kada se plašilo na nju (za nju) u stanu njezinoga muža (čiji iddet izvršava ona) da se navali na nju, ili (da ona) bezobrazno govori na svoju porodicu sa (nekom) nevaljaštinom (tj. ili iz straha da ona ne prouzrokuje da se počne govoriti bezobrazno njezinoj porodici zbog kakve nevaljaštine, bezobraštine, bluda i sličnoga). A PRIČAO MI JE Hibban, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž od Ibnu Šihaba, od Urveta da je Aiša nijekala (držala ružnim) to na Fatimu (tj. da je Aiša osudila to Fatimi što ona priča svoj slučaj kao opće pravilo koje može svaka žena da koristi). GLAVA govora Allaha, uzvišen je: ".... i neće biti dozvoljeno (tj. i nije dozvoljeno) njima da (one) sakriju (ono) što je stvorio Allah u njihovim matericama (maternicama)....", (to znači: nije dozvoljeno da one sakriju ništa) od (svoje) mjesečnice i (svoje) trudnoće (gravidnosti). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Hakema, od Ibrahima, od Esveda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Pošto je htio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da se vrati (da krene iz Mine u Meku) kada li Safijja na vratima svoga šatora tužna! Pa je rekao njoj: "Izmrcvarena (Iskasapljena bila)!" Ili (je rekao): "U grlu oboljena (bila, tj. Grlo te zaboljelo, ili kako se u nas kaže: Umuknula da Bog da)! Zaista ti si zaista zadržavačica nas (sviju sada)! Da li si se izlila (tj. da li si krećala i išla u Meku na) dan (toga) klanja (žrtava prvi dan kurban bajrama da ophodiš tavafuz-zijare)?" Rekla je: "Da." Rekao je: "Pa vrati se (tj. kreni) tada!"

Page 182: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(To jest: Pa onda kreći i ti. Nećeš nas zadržati, jer spada i otpada od tebe dužnost tavaful-veda'a. Stvar je u tom što je Safijja dobila mjesečnicu u času kada su trebali sa Mine drugi puta da krenu u Meku u danima hodočašća. Ona to nije sakrila iako je znala da će imati poteškoća u preostalom vršenju obreda.) GLAVA: "..... a njihovi muževi su preči za njihovo vraćanje (u ponovni brak)....", (ali to vrijedi): u (njihovom) iddetu (tj. dok one još vrše iddet poslije razvoda, u tom vremenu najpreče je da ih muževi povrate sebi - oni muževi koji su ih razveli), i kako se vraća (međusobno muž toj svojoj) ženi kada je razveo nju jednim (razvodom) ili dvama (razvodima, ili sa dva razvoda)? PRIČAO MI JE Muhamed, izvijestio nas je Abdulvehhab, pričao nam je Junus od Hasena rekao je: Vjenčao je Makil (za jednoga čovjeka, jednom čovjeku) svoju sestru, pa je (onaj čovjek) razveo nju (jednim) razvođenjem (razvodom). A PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Abdul-Aala, pričao nam je Seid od Katadeta, pričao nam je Hasen da je Ma'kil, sin Jesara (imao takav slučaj da) je bila njegova sestra pod čovjekom (nekim, tj. bila je u braku sa nekim čovjekom), pa je razveo nju, zatim je osamio se od nje (tj. ostavio je nju, pustio ju je na miru) dok se je izvršio njezin iddet, zatim je prosio (zaprosio on sebi ponovno) nju. Pa se zagrijao Ma'kil od (tj. zbog) toga uzdizanjem (nosa, tj. uzdizanjem - a to će reći: zbog uzdizanja, ljutitosti, mržnje na takav postupak), pa je rekao: Osamio se je od nje, a on može na nju (tj. može, bivši on u mogućnosti da se vrati njoj dok je ona još u iddetu), zatim (sada) prosi nju (kada je istekao iddet). Pa je rastavio (tj. stavio je zapreku, prepreku on) između njega i između nje. Pa je spustio Allah, uzvišen je: "I kada ste razveli (svoje) žene, pa su doprle svome roku, pa ne zadržavajte (ne sprječavajte) njih.....", ka kraju ajeta (tj. do kraja toga ajeta). Pa je pozvao njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je čitao (pročitao taj ajet) njemu, pa je ostavio zagrijanost (svoju) i tražio je povođenje za zapovjedi Allaha (tj. i poveo se je, pokorio se je Allahovoj zapovjedi). PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Nafi-a da je sin Umera, sina Hataba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, razveo (jednu) ženu svoju, a ona je žena u mjesečnici (razveo je nju sa) jednim razvođenjem. Pa je zapovjedio njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da vrati nju (ili: da se vrati njoj), zatim (da) drži nju dok bude čista, zatim (da) bude u mjesečnici kod njega drugom mjesečnicom, zatim (da) ostavi (tj. da odgodi) nju dok (opet) bude čista od svoje mjesečnice. Pa ako je (tek tada on) htio da razvede nju, pa neka razvede nju kada bude čista od prije (nego) da izvrši spolni snošaj (sa) njom. Pa to je (taj) iddet koji je zapovjedio Allah da se razvede za njega (tj. sa njim, uz njega - uz taj iddet te) žene. A bio je (tj. bio bi) Abdullah, kada se pitao o tome, rekao je jednome (od) njih: Ako si bio (Ako si) razveo nju tri (puta), pa već je bila zabranjena tebi do (da se ona) vjenča (dok se ne vjenča za nekoga drugoga) muža osim njega (tj. osim tebe). A povećao je u njemu (u

Page 183: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

pričanju toga hadisa neko drugi) osim njega (osim Kutejbeta pričajući) od Lejsa: pričao mi je Nafi', rekao je Ibnu Umer (u vezi razvoda): "Da si (tj. Zašto nisi) razveo jedanput ili dvaput, pa (tj. jer) zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zapovjedio meni za ovo." GLAVA vraćanja (u brak izvjesne) žene u mjesečnici (ili: GLAVA vraćanja u brak izvjesnoj ženi u mjesečnici). PRIČAO NAM JE Hadždžadž, pričao nam je Jezid, sin Ibrahima, pričao nam je Muhamed, sin Sirina, pričao mi je Junus, sin Džubejra: Pitao sam Ibnu Umera, pa je rekao: Razveo je Ibnu Umer svoju ženu, a ona je žena u mjesečnici (tj. dok je ona bila u stanju da ima mjesečnicu). Pa je pitao Umer Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je (Muhamed a.s.): "Zapovjedi mu, da vrati nju (ili: da se vrati njoj), zatim (da on nju) razvede od prednje strane (tj. od početka) njezinoga iddeta." Rekao sam: "Pa zar (da ona treba da) izvršava iddet za to (jedno) razvođenje (tj. zbog toga jednoga razvođenja)?" Rekao je: "Da li si vidio (tj. mislio) ako je bio nemoćan (slabić koji nije mogao to razvođenje izbjeći) i bio je budala (lud, malouman, pa je učinio to razvođenje, razvod - misliš li da se nije uzeo u obzir taj razvod i da se nije i dogodio razvod)?" GLAVA: Ograničava se (od svakoga nakita žena u koje je) usmrćen od nje njezin muž (tj. u koje je muž preminuo - ona se treba ograničiti i sprječavati od nakita) četiri mjeseca i deset (dana). A rekao je Zuhrija: Neću vidjeti (Ne vidim, tj. Ne smatram da treba) da se približi (udata malodobna) djevojčica (u koje je muž) preminuo od nje (izvjesnom) mirisu zbog (toga što je slučaj) da je na nju (obavezan njezin) iddet (u ovakvom slučaju). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Abdullaha, sina Ebu Bekra sina Muhameda sina Amra sina Hazma, od Humejda, sina Nafi-a, od Zejnebe, kćeri Ebu Selemeta da je ona izvijestila njega (za) ova tri hadisa, rekla je Zejneba: Unišla sam Umu Habibi, ženi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada je preminuo njezin otac Ebu Sufjan, sin Harba. Pa je pozvala Umu Habiba za miris (nekakav što) je u njemu (neko) žutilo miris (mirodija), ili (drugi neki miris) osim njega, pa je namazala od njega (jednu) djevojku, zatim dotaknula je za svoja dva obraza, zatim je rekla: "Tako mi Allaha nije meni za (tim) mirisom (nimalo) od potrebe, osim (jedino) da sam ja čula poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Neće se dozvoliti (tj. Nije dozvoljeno ni) za (jednu) ženu (koja) vjeruje u Allaha i sudnji dan da se ograničava (od nakita) na (tj. zbog) umrloga iznad (tj. više, dulje) od tri noći

Page 184: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(od tri dana), osim na (tj. osim zbog) muža (a zbog njega može da se ograničava) četiri mjeseca i deset (dana)." (To izbjegavanje nakita znači da žena još nije na udaju, pa onda neće ni prosci na nju navaljivati.) Rekla je Zejneba: Pa sam unišla Zejnebi, kćeri Džahša kada je preminuo njezin brat. Pa je pozvala za (nekakav) miris, pa je dotaknula od njega, zatim je rekla: "Zar ne (Pazite)? Tako mi Allaha nije meni za (tim) mirisom od potrebe (tj. nikakve potrebe), osim da sam ja čula poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori na (svojoj) govornici: "Neće se dozvoliti (tj. Nije dozvoljeno ni) za (jednu) ženu (koja) vjeruje u Allaha i sudnji dan (doslovno: i zadnji dan) da se ograničava (od nakita) na umrloga (tj. zbog žalosti za umrlim licem) iznad tri noći (tj. tri dana), osim na muža (izuzev zbog žalosti za mužem, a za njim je dozvoljeno da žali) četiri mjeseca i deset (dana)." Rekla je Zejneba: I čula sam Umu Selemu (da) govori: Došla je (jedna) žena ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Zaista moja kći (je u takvom stanju da) je preminuo od nje (umro je) njezin muž, a već je razboljelo se njezino oko, pa da li (da ona) podvuče surmu njemu (oku, tj. da li da ona namaže, oboji surmom, antimonom njega, oko, u ime liječenja, zbog liječenja)?" (A mazanje i bojenje trepavica oka surmom, antimonom, stibijem vrši se još i u cilju uljepšavanja, u ime gizdanja.) Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne." Dvaput, ili tri (puta ponovio je, rekao je to) sve to govori (on, tj. svaki puta govoreći on): "Ne." Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ona (tj. Ta granica do koje treba čekati sa nakitom i uljepšavanjem) je četiri mjeseca i deset (dana). A već je bila jedna (tj. neka od) vas u predislamlju (običaja da se) baca sa (izvjesnim) brabonjkom na glavi (tj. na početku te nove) godine (nakon smrti svoga muža, tj. kada se navrši godina od muževe smrti)." (To bi značilo: Ne treba da vam je dugo čekati četiri mjeseca i deset dana, jer ste prije vi žene poslije smrti muža čekale po godinu dana, i na godišnjicu muževe smrti bacale ste brabonjak, bacale ste se brabonjkom.) Rekao je Humejd: Pa sam rekao Zejnedbi: "A šta je (značenje rečenice) ".... baca (se) sa brabonjkom na glavi (tj. na početku) godine."?" Pa je rekla Zejneba: "Bila je (izvjesna) žena, kada je preminuo od nje njezin muž (kada bi umro njen muž ona bi) unišla (u jednu malu) sobu, i obukla je (i obukla bi) najgoru (od) svojih odjeća, i nije dotaknjivala (tj. nije doticala nikakvoga) mirisa čak (da) prođe njoj (jedna) godina (u takvom stanju). Zatim se dovede njoj (neka) životinja: magarac, ili ovca, ili (neka) ptica, pa se (ona) rasprska s njom (ili: rastavi se s njom - s tom životinjskom jedinkom, a to će reći: pomoću te životinje od svoga stanja i iddeta od godine dana). Pa malo je bilo (to) što (bi, tj. Pa kada god bi) se rasprskala (rastavila) sa (nekom) stvari (a da je drukčije prošlo) osim (tako da) je umrla (ta stvar, tj. ta životinja ako se je radilo o ptici). Zatim izađe (ta žena), pa joj se dadne (jedan)

Page 185: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

brabonjak, pa baci (ona njega). Zatim se vrati (opet ona) poslije (toga takvoga postupka, vrati se onome) šta je htjela od (nekoga) mirisa ili (nečega drugoga) osim njega." Pitao se je (tj. Upitan je) Malik - smilovao se njemu Allah! -: "Šta je (značenja) "rasprska se s njom"?" Rekao je: "Potare (ona) s njom (s tom životinjom) svoju kožu." (Neki komentatori navode tumačenje da to znači da je bio običaj da žena nakon provedene godine dana u maloj sobi, uzme pticu i njom potare svoj spolni ud, organ, pa je onda baci, tresne o tle, i u većini slučajeva ta ptica umre. Nakon toga žena uzme brabonjak i baci ga naprijed, a neki kažu da bi ga bacila iza sebe, ozadi, ozada, i tako se rastavi od ožaljavanja muža, rasprska se i razbije njezina žalost. Neki tumače izraz "teftaddu, tefteddu" da znači: čisti se, očisti se ona. Doslovno po drugom tumačanju "tefteddu, teftaddu" znači: posrebri se - od riječi "fiddatun: srebro". Od toga je onda nastalo "iftadda, jetaddu: posrebriti se", tj. postati čist kao srebro.) GLAVA (izvjesne) surme za (izvjesnu ženu) ograničavačicu (tj. koja se ograničava od nakita i uljepšavanja iz žalosti za mužem). (Surma je prah za bojenje trepavica i obrva zbog uljepšavanja, a ponekad se stavlja i u oči u ime liječenja. To je antimon ili stibij. U prevodu će se upotrebljavati izraz surma, a ne antimon.) PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete, pričao nam je Humejd, sin Nafi-a, od Zejnebe, kćeri Umu Seleme, od njezine majke da je (jedna) žena (imala slučaj da) je preminuo njezin muž, pa su se plašili (za) njezina dva oka, pa su došli poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su tražili (njezini rođaci) dozvolu (od) njega u (tj. za tu) surmu. Pa je rekao: "Neće stavljati sebi (tj. Ne treba da stavlja sebi ona) surmu. Već je bila jedna (od) vas (u takvom običaju da ona) ostaje u najgoroj prostirki svojoj (doslovno: u najgoroj - od - prostirki svojih), ili najgorem (dijelu od) svoje kuće. Pa kada je bila godina, pa je prošao (kakav) pas, bacila je sa brabonjkom (tj. bacila je brabonjak). Pa ne (tj. Pa neka ne stavlja surmu) do (da) prođu (dok ne prođu) četiri mjeseca i deset (dana)." A čuo sam Zejnebu, kćer Umu Seleme, (da ona) priča od Umu Habibe da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neće se dozvoliti (tj. Nije dozvoljeno ni) za (jednu) ženu muslimanku (koja) vjeruje u Allaha i sudnji dan da ograničava (sebe od nakita više) iznad tri dana, osim na (tj. zbog) svoga muža četiri mjeseca i deset (dana)." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Bišr, pričao nam je Selemete, sin Alkameta, od Muhameda, sina Sirina, rekla je Umu Atijja: Zabranilo se je nama da ograničavamo (sebe od nakita) više od tri (dana), osim za mužem. GLAVA (izvjesnoga) mirisnoga drveta (koje se zapali pa se onim dimom njegovim namiriše, nakadi se) za (tu) ograničavačicu kod (njezinoga stanja) čistoće (tj. kada nema mjesečnice).

Page 186: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Abdulvehhaba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejuba, od Hafse, od Umu Atije rekla je: Bile smo (u takvom stanju da) se zabranjuje nama da (se) ograničavamo na (tj. zbog) umrloga iznad tri (dana), osim na (zbog) muža četiri mjeseca i deset (dana), i (da) sebi ne stavljamo surmu, i (da) se ne namirisavamo, i (da) ne oblačimo (nikakvu) odjeću obojenu, osim odjeće (jedne vrste jemenskog) ogrtača. (Asbun je vrsta jemenskoga ogrtača u kojega je obojena osnova prije nego je postavljena da se tkaje, a potka mu nije obojena, a i osnova mu nije jednako obojena, jer je prilikom bojenja bila povezana, pa gdje je bila povezana, ostala je na tom mjestu bijela. I baš zbog toga se tako i zove vrsta ogrtača od platna sa tako nejednako obojenom osnovom, jer riječ "asbun" je nastala od glagola "'asabe: zamotao je, omotao je".) A već se je dopuštalo nama (priča dalje Umu Atijja) kod (našega ženskoga) čišćenja (stanja čistoće od mjesečnice) kada se okupala jedna (od) nas od (svoje) mjesečnice u komadu (tj. da upotrebimo jedan komad) od mirisnoga drveta (u veličini) nokata (noktiju, ili: mirisnoga drveta iz mjesta Zafara). I bile smo (u takvom položaju) da se zabranjuje nama slijeđenje dženaze (tj. sudjelovanje u ispraćaju umrloga do groba u greblju, groblju). Rekao je Ebu Abdullah: "El-qustu" i "el-kustu" je (isto, tj. obje riječi imaju isto značenje) kao (i riječi) "el-kafuru" i "el-qafuru" (kamfor). "Nubzetun" je: "kit'atun" (komad). GLAVA: Oblači (izvjesna) ograničavačica odjeće (izvjesne vrste jemenskoga) ogrtača (čija se nejednako obojena osnova obojila prije tkanja). (To jest: Žena koja se ograničava od nakita iz žalosti za mužem može ona da nosi tu vrstu ogrtača koji su od materijala čiji je jedan dio obojen, ali prije je obojen nego će biti utkan, a nije obojen poslije izvršenoga tkanja.) PRIČAO NAM JE Fadl, sin Dukejna, pričao nam je Abduselam, sin Harba, od Hišama, od Hafse, od Umu Atijje rekla je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće se dozvoliti (Nije dozvoljeno ni) za (jednu) ženu (koja) vjeruje u Allaha i sudnji dan da (se) ograničava iznad tri (dana), osim na (tj. zbog) muža. Pa zaista ona neće sebi stavljati surmu, i neće oblačiti (nikakvu) odjeću obojenu osim odjeće (toga posebnoga jemenskoga) ogrtača." A rekao je Ensarija: PRIČAO NAM JE Hišam, pričala nam je Hafsa: pričala mi je Umu Atijja: Zabranio je (neke postupke) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (i rekao je između ostaloga): "I neka ne dotakne (takva žena nikakvoga) mirisa osim (u početku, ili: osim kod) najbliže svoje čistoće kada je bila (postala) čista (nakon mjesečnice, pa neka tada upotrebi jedan) komad od kusta i azfara."

Page 187: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(Oboje znači vrstu mirisnoga drveta. Za riječ "kust" već je rečeno da ta riječ znači mirisno jedno drvo koje se pali, pa se onim dimom od toga drveta kadi i miriše, namirisava. Ovdje se vidi da i riječ "azfar" znači takođe neku drugu vrstu takvoga mirisnoga drveta. Prema tome, možda, riječ ta - riječ azfar - i u prethodnom hadisu znači to isto, a ne znači: nokti, komadi u veličini kao nokti od prsta. Inače "azfarun" je i množina od "zufrun: nokat na prstu".) Rekao je Ebu Abdullah: "El-qustu" i "el-kustu" je (jedno te isto) kao (i) "el-kafuru" i "el-qafuru" (kamfor). GLAVA: "A koji se usmrte (umru, preminu) od vas, a ostave žene (supruge)....", ka Njegovom govoru (tj. do Njegovoga govora): "..... za (o tome) što radite (vi On) je obavješten (mnogo, tj. vrlo upoznat).". PRIČAO MI JE Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Revh, sin Ubadeta, pričao nam je Šibl od Ibnu Ebu Nedžiha, od Mudžahida (u pogledu ajeta) "A koji se usmrte od vas, a ostave žene....", rekao je: Bio je ovaj iddet (takav da žena) izvršava iddet kod porodice svoga muža (i to tu kod njih) dužnost (tj. obavezan propis), pa je spustio Allah: "A koji se usmrte od vas, a ostave žene (neka ostave jednu) oporuku za svoje žene (određujući im neku) robu ka godini (toj, tj. za jednu godinu dana) bez istjeravanja, pa ako su izašle, pa nema grijeha na vas (vama) u (onome) što su učinile u svojim osobama od dobra.....". Rekao je (Mudžahid): Učinio je Allah za nju (njoj) potpunost (te) godine (sa dopunjavanjem) sedam mjeseci i dvadeset (dana na obični iddet od četiri mjeseca i deset dana kao) oporuku (preporuku). (U tekstu doslovno stoji: "..... ve 'išrine lejleten: i dvadeset noći....", ali je mjesto noći prevedeno sa izrazom "dana, dvadeset dana", jer se kod nas tako izražava.) Ako je htjela, stanovala je u svojoj oporuci (tj. prema oporuci koja je za nju ostavljena), a ako je htjela, izašla je. A ono je (tj. A to je) govor Allaha, uzvišen je: ".... bez izlaženja (doslovno: bez davanja izlaženja, tj. bez istjeravanja - da je niko ne izgoni, ne istjerava), pa ako su (one same sobom) izašle, pa nema grijeha na vas (vama nikakvoga)....". Pa (taj obični) iddet je kao što je on (tj. kao što i jest), dužnost je na nju (obavezan propis je na nju). Tvrdio je to (Ibnu Ebu Nedžih) od Mudžahida. A rekao je Ata' od Ibnu Abasa: Dokinuo (Ukinuo) je ovaj (izvjesni) ajet njezin iddet kod njezine porodice, pa izvršava iddet (ona ondje) gdje je htjela. I (tako to takođe znači i) govor Allaha, uzvišen je: "..... bez istjeravanja....". A rekao je 'Ata: Ako je htjela, izvršavala je (tj. izvršava) iddet kod svoje porodice i stanovala je u svojoj oporuci (preporuci). A ako je htjela, izašla je zbog govora Allaha: ".... pa nema grijeha na vas u (onome, tj. zbog onoga) što su učinile u svojim osobama (tj. sa svojim osobama - sa samima sobom)....". (Veli se da se pod izrazom "kod njezine porodice" i "kod svoje porodice" i u izjavi Ibnu Abasa i u izjavi Ata-a misli na porodicu njezinoga muža u kojoj je ona živjela do muževe smrti, pa se to smatra i njezina porodica.)

Page 188: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Rekao je Ata': Zatim je došlo (to) nasljedstvo (nasljeđivanje, tj. ajet o nasljeđivanju) pa je dokinuo (ukinuo to pravo na) stan (ili: ukinuo je tu obavezu i dužnost na) stan, pa izvršava iddet (ona) gdje je htjela, a nema stana za nju (ili: a nema obaveze u pogledu stana i stanovanja njoj da stanuje u muževom bivšem stanu, jer iza smrti muža i stan se podijeli na sve zakonske nasljednike, a ne na samu ženu). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, od Sufjana, od Abdullaha, sina Ebu Bekra sina Amra sina Hazma, pričao mi je Humejd, sin Nafi-a, od Zejnebe, kćeri Umu Seleme, od Umu Habibe, kćeri Ebu Sufjana, pošto je došao njoj glas (tj. vijest) o smrti njezinoga oca, pozvala je za (neki) miris, pa je potrala svoje dvije podlaktice i rekla je: "Nije meni za (tim) mirisom od potrebe (tj. nikakva potrebe). Da nije (toga) da sam ja čula (Da nije toga što sam čula) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da on) govori: "Neće se dozvoliti (tj. Nije dozvoljeno ni) za (jednu) ženu (koja) vjeruje u Allaha i sudnji dan (da ona sebe od nakita) ograničava na (osnovu ožaljavanja) umrloga iznad tri (dana), osim na (za) muža četiri mjeseca i deset (dana)." (To jest: Da ja nisam to čula, ne bih se sada namirisavala, ali hoću da bar vanjštinom ne pokazujem žalosti za ocem više od tri dana, a u srcu se žalost i dalje nalazi.) GLAVA vjenčanoga dara (izvjesne) bludnice (prostitutke, preljubnice) i (GLAVA izvjesnoga) braka pokvarenoga (tj. neispravno sklopljenoga, ili sklopljenoga bez svih potrebnih uslova za brak). A rekao je Hasen: Kada je sebi vjenčao (neku žensku osobu) zabranjenu, a on neće opaziti (tj. a on ne opazi, ne osjeti, ne zna to), rastaviće se (brak) između njih dvoga (između njih dvoje), a za nju je (tj. a ona ima, njoj pripada ono) što je uzela (kao vjenčani dar) i nije za nju (tj. i nema ona da traži ništa drugo, nema pravo da išta više traži ona) osim njega (osim onoga što je već uzela, dobila). Zatim je rekao poslije (Hasen opet): Za nju je (tj. Ona ima pravo na) njezin vjenčani dar. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, od Ebu Bekra, sina Abdurahmana, od Ebu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, cijenu (izvjesnoga) psa, i poklon (napojnicu, bakšiš izvjesnom) proricatelju (predskazivaču) i vjenčani dar (izvjesne, tj. svake) bludnice. (Hanefijski pravnici tumače ovaj hadis da je on izrečen u vrijeme kada je Muhamed a.s. bio naredio da se pobiju psi. Ali poslije toga dozvolio je da se mogu imati i posjedovati psi radi nekih potreba kao lov, i čuvanje usjeva i slično, pa onda smatraju da oni psi koji se mogu posjedovati, da se mogu prodavati, i da cijena data ili dobijena za psa koji se kupuje i prodaje za neku potrebu, da ta cijena nije zabranjena.) PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Avn, sin Ebu Džuhajfeta, od svoga oca rekao je:

Page 189: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Prokleo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, tetoviračicu, i tražiteljicu tetoviranja (tj. i onu koja to traži da joj se izvrši), i (prokleo je) jedača (te) kamate i davaoca jesti (ili: davaoca na jedenje, tj. i onoga koji daje) nju (kamatu). I zabranio je (Vjerovijesnik a.s.) cijenu (izvjesnoga) psa, i zaradu (te) bludnice, i prokleo je (te, ili: izvjesne) slikare. PRIČAO NAM JE Alija, sin Dža'da, izvijestio nas je Šubete od Muhameda, sina Džuhadeta, od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zaradu (sticanje izvjesnih) robinja (tj. robinja koje se bave bludom dobrovoljno ili ih na blud tjera vlasnik da bi on došao tako do novaca i umnožio imovinu). GLAVA (izvjesnoga) vjenčanoga dara za uniđeno na nju (tj. za onu žensku kojoj se bilo unišlo, kojoj je muž bio unišao u sobu), i kako je (to) ulaženje, ili je (muž) razveo nju prije (toga) ulaženja i doticanja (nje, nju). PRIČAO NAM JE Amr, sin Zurareta, izvijestio nas je Ismail od Ejuba, od Seida, sina Džubejra rekao je: rekao sam Ibnu Umeru: Čovjek (neki) bacio je (optužbu za blud na) svoju ženu? Pa je rekao: Rastavio je vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, između dva brata (tj. između dvoje pripadnika, supružnika) Adžlanovića i rekao je: "Allah zna da je jedno (od) vas dvoje lažac, pa da li je od vas dvoje (neko, jedan) pokajnik (dakle: Allah zna da jedno od vas dvoje laže, pa da li će se od vas dvoje neko pokajati)?" Pa nije htjelo (od) njih dvoje (ni jedno da se pokajnikom iskaže, da se pokaje). Pa je rekao: "Allah zna da je jedno (od) vas dvoje lažac, pa da li je (neko) od vas dvoje pokajnik?" Pa nije htjelo njih dvoje (da se pokaju). Pa je rastavio (brak) između njih dvoje. Rekao je Ejub: Pa je rekao meni Amr, sin Dinara: U (ovome) hadisu je (jedna) stvar neću vidjeti (tj. ne vidim) te (da) pričaš nju. Rekao je: Rekao je (taj) čovjek: "Moje imanje?" Rekao je: "Nema (nikakvoga) imanja za tebe (tebi). Ako si bio istinit, pa već si unišao sa njom. A ako si bio lažac, pa on je (još) dalji od tebe (misli na imetak, imovinu koju je dao kao vjenčani dar)." GLAVA (izvjesne) robe (imovine u naturi ili, nekad i, u novcu - koju muž daje, treba da dadne) za (onu) koja je (takva da) se nije (bio) odredio za nju (nikakav vjenčani dar prilikom vjenčanja, pa je ona razvedena prije nego se je i unišlo njoj u sobu - takvoj ženi treba dati izvjesnu robu prilikom razvoda) zbog Njegovoga govora, uzvišen je: "Nema grijeha na vas (vama) ako ste razveli žene (svoje čak i) dok (još) niste (bili) dotaknuli njih ili (prije nego) ste odredili za njih (njima jednu) odredbu (tj. određeni, uzakonjeni vjenčani dar)....", ka Njegovom govoru (tj. do Njegovoga govora) "..... zaista Allah je za (ono) što radite (mnogo) vidjelac.", i (treba dati neku robu zbog) Njegovoga govora: "I za (te) razvedene je (neka) roba sa (izvjesnim) dobrom (to je određeno, propisano kao jedno) pravo (tj. dužnost) na (te) bogobojažljive. Takođe (tj. Eto tako) objašnjava Allah za vas (vama) Svoje ajete da bi možda vi razumjeli.". A nije spomenuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (izvjesnom) međusobnom proklinjanju (nikakve) robe kada je razveo nju njezin muž.

Page 190: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(To jest u postupku sprovođenja toga međusobnoga proklinjanja između to dvoje nije spomenuta nikakva roba nakon takvoga razvoda, pa, prema tome, u takvoj vrsti razvođenja nema obaveze davanja nikakve robe i imovine. U komentaru Ajnije navodi se nekoliko slučajeva davanja te robe prilikom nekih razvoda. Ovdje ćemo to navesti da bi se bolje shvatio i razumio smisao ovoga propisa i značenja ove riječi "el-mut'atu: roba" u ovakvim slučajevima: Abdurahman, sin Avfa dao je razvedenoj ženi jednu robinju, Ibnu Sirin jednoga poslužitelja, i opskrbu i odjeću izvjesnu, Hasan, sin Alije deset hiljada srebrenika-srebrenjaka, Šurejh pet stotina srebrenika, Esved, sin Jezida tri stotine, Urvete poslužitelja. A rekao je Katadete: Ta roba je haljina (dugačka košulja), i oklop i zavijač (za glavu). Ibnu Umer je dao trideset srebrenika, a neki vele da je dao robinju.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Amra, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Umera da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao za (izvjesno) dvoje međusobnih proklinjača (tj. rekao je izvjesnim dvoma proklinjačima): "Obračun vas dvoga (vas dvoje) je na Allaha. Jedno (od) vas dvoje je lažac (laže). Nema (nikakvoga) puta tebi na nju." Rekao je: "O poslaniče Allaha! Moja imovina?" Rekao je: "Nema (nikakve) imovine za tebe (tebi). Ako si bio (Ako si) istinu govorio na nju, pa ono je (ta imovina - vjenčani dar - je) za (ono) što si našao dozvoljenim (sebi) od njezine pukotine (tj. njezinoga spolnoga uda, spolnoga organa kada si je bio vjenčao). A ako si bio (A ako si) slagao na nju, pa to je (još) dalje i dalje tebi od nje."

Page 191: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA TROŠKOVA (OPSKRBE) I (KNJIGA) vrijednosti (vrline izvjesnoga) troška (opskrbe, izdataka) na (svoju) porodicu. "I pitaju tebe šta to (da) troše (tj. da dijele drugima)? Reci: (izvjesni) višak (pretek). Takođe (tj. Eto tako) objašnjava Allah vama (izvjesne Svoje) ajete da bi možda vi da razmišljate. O ovozemnosti i zadnjem (budućem) životu (svijetu da bi razmišljali)....". A rekao je Hasen: "El-'afvu" je (isto što i) "el-fadlu": višak (pretek, ostatak koji je pretekao preko potreba). (Vidi se da i riječ "fadlun" ima mnogo značenja, jer ta riječ znači i dobrotu, vrlinu, vrijednost, a znači i suvišak, višak.) PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete od Adijja, sina Sabita, rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Jezida, Ensariju od Ebu Mes'uda Ensarije. Pa sam rekao: "Od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (je li to on pričao što ćeš mi reći, ili je to on rekao sam od sebe)?" Pa je rekao: "Od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kada je utrošio (tj. Kada utroši, potroši izvjesni) musliman (neki) trošak na svoju porodicu, a on sebi računa nju (kao Allahu milo djelo jer on izvršava to kao zapovjed Allaha - "Innellahe je'muru bil-'adli vel-ihsani ve itai zil-kurba...."), bila je (ta trošarina, taj trošak, tj. biće taj trošak upisan) njemu (kao jedna) milostinja (milodarenje)." (Značenje ajeta koji je u svojoj prvoj polovini naveden u zagradi, je: "Zaista Allah zapovjeda za pravednost, i dobročinstvo i davanje najbližima.....". A ko je bliži i preči čovjeku od njegove porodice: roditelja, djece vlastite, žene i braće, sestara i druge rodbine. Žena nije rodbina, ali je član porodice, pa kao član porodice, nalazi se u neposrednoj blizini čovjekovoj, pa onda svakako Allahova zapovjed i nju obuhvata, a posebno su to objasnile neke izreke Muhameda a.s.) PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Rekao je Allah: "Troši (ti na druge), o sine Adema (sine Adamov, tj. čovječe), (i Ja) ću trošiti na tebe!"." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kaze'ata, pričao nam je Malik od Sevra, sina Zejda, od Ebul-Gajsa, od Ebu Hurejreta rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Trudbenik na (te) udovice i (toga) bijednika (tj. Onaj ko se trudi oko potreba udovica i bijednika) je kao (taj) borac u (na) putu (tj. zbog puta) Allaha, ili (taj) klanjač (po cijelu, po svu) noć, postač (svaki) dan." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Sa'da, sina Ibrahima, od Aimara, sina Sa'da, od Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Page 192: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (došao da) posjeti mene, a ja sam bolestan u Meki. Pa sam rekao: "Za mene je (tj. Ja imam veliko) imanje, (pa da li da ja) oporučim za svoje imanje, cijelo njega?" Rekao je: "Ne." Rekao sam: "Pa (A) polovinu (od njega)?" Rekao je: "Ne." Rekao sam: "Pa (njegova) trećina (može li)?" Rekao je: "Trećina (njegova može), a (i ta) trećina je mnogo. Da ostaviš (ti) svoje nasljednike (kao imućne), bolje je od (toga, tj. bolje je nego) da ostaviš njih siromašne, (pa da oni) pružaju dlan (šaku, tj. ruku izvjesnim) ljudima (moleći oni njih za milostinju od imanja koje je) u njihovim rukama. A šta god si trošio, pa ono je tebi (to je tebi kao jedna) milostinja, čak (taj) zalogaj (što) podigneš njega u usta svoje žene. A možda da Allah podigne tebe (iz postelje ozdravljena, pa da) se koriste s tobom (neki) ljudi, a (da) se štete s tobom (neki) drugi (misli na neprijatelje Islama da će biti oštećeni borbom Sa'da protiv njih ako ozdravi)." GLAVA bivanja dužnošću (toga) troška na (svoju) porodicu i obitelj. (Neki smatraju da se pod izrazom "el-ehlu" ovdje misli na ženu, a pod izrazom "el'ijalu" na ostale članove porodice koje je čovjek dužan da opskrbljava i troši na njih i za njih.) PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Ebu Salih rekao je: pričao mi je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Najbolja (vrsta od te) milostinje je (onaj oblik) što je ostavio bogatstvo (neko). A (ta) ruka najviša je bolja od (te) ruke najniže. I počni sa (onim) koga izdržavaš (snabdijevaš). Govori (tvoja) žena: "Ili da nahraniš mene, i ili da razvedeš mene!" I govori (tvoj) rob: "Nahrani me, i traži rad (od) mene (meni)!" I govori (tvoj) sin: "Nahrani me! Ka kome ostavljaš mene?"." Pa su rekli: "O Ebu Hurejrete! Čuo (li) si ovo (Je si li ovo čuo) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ili ti to sam od sebe kažeš)?" Rekao je: "Ne. Ovo je (na kraju hadisa) iz kese (iz torbe) Ebu Hurejreta." ("..... što je ostavio bogatstvo." - ta se rečenica tumači na dva načina. Prvi način je što je ostavio u kući onoga ko je dao tu milostinju, bogatstvo, opskrbljenost porodice, nije ostavio bez nužnih potreba svoju porodicu, tj. nije sve istrugao. Drugo tumačenje je: .... što je ostavio bogatstvo u siromaha i bijednika koji je dobio tu milostinju, tj. milostinja u većem obimu je najbolja, jer ona podmiri nužne potrebe bijednika. Prvome tumačenju se daje više prednosti.) PRIČAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, rekao je: pričao nam je Lejs rekao je: pričao mi je Abdurahman, sin Halida sina Musafira, od Ibnu Šihaba, od Ibnul-Musejjeba, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Najbolja (vrsta te) milostinje je (onaj oblik milostinje) što je bio od leđa bogatstva. I počni sa (onim) koga izdržavaš (snabdijevaš)." GLAVA zadržavanja (tj. ostavljanja u rezervi, u zalihi) troška (izvjesnoga) čovjeka hranu (hrane - jedne) godine na (tj. za) svoju porodicu, i kako su troškovi (izvjesne) porodice (obitelji, familije)?

Page 193: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Selama, izvijestio nas je Veki' od Ibnu 'Ujejneta rekao je: rekao je meni Mamer: rekao je meni Sevrija: "Da li si čuo o (izvjesnom) čovjeku (koji) skuplja (sakuplja) za svoju porodicu hranu njihove (jedne) godine ili nekoga (dijela jedne) godine?" Rekao je Mamer: "Pa nije prisustvovalo meni (tj. nije mi o tome odmah bilo prisutno u sjećanju ništa - ni jedan hadis)." Zatim sam spomenuo hadis (tj. sjetio sam se jednoga hadisa što) je pričao nama njega Ibnu Šihab Zuhrija od Malika, sina Evsa, od Umera, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja da) proda palme Nadirovića (Nedirovića), i (da) zadrži (ostavi u zalihi) za svoju porodicu hranu njihove godine. PRIČAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, rekao je: pričao mi je Lejs rekao je: pričao mi je 'Ukajl od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Malik, sin Evsa sina Hadesana. A bio je (to veli Zuhrija) Muhamed, sin Džubejra sina Mut'ima, spomenuo meni (jedno) spominjanje od njegovoga hadisa. Pa sam otišao, dok sam unišao Maliku, sinu Evsa, pa sam pitao njega. Pa je rekao Malik: Otišao sam čak (tako da) uniđem (uđem) Umeru, kadli dođe (kadli je došao) njemu njegov vratar (portir) Jerfe' pa je rekao: "Da li je tebi u Usmanu, i Abdurahmanu, i Zubejru i Sa'du (želja i volja da ih primiš)? Traže dozvolu (oni da ti uniđu)." Rekao je: "Da." Pa je dozvolio njima. Rekao je: Pa su unišli, pa su pozdravili, pa su sjeli. Zatim je ostao Jerfe' malo, pa je rekao Umeru: "Da li je tebi u Aliji i Abasu (želja i volja da i njih primiš - dakle: Želiš li primiti Aliju i Abasa)?" Rekao je: "Da." Pa je dozvolio (i) njima dvojici (da uđu). Pa pošto su unišla njih dvojica, pozdravila su njih dvojica i sjela su njih dvojica. Pa je rekao Abas: "O zapovjedniče vjernika! Sudi između mene i između ovoga (misli se na Aliju)." Pa je rekla (ta prisutna) grupa - Usman i njegovi drugovi: "O zapovjedniče vjernika! Sudi između njih dvojice, i odmori jednoga (od) njih dvojice od (toga) drugoga!" Pa je rekao Umer: "Odmjerite se (tj. Budite odmjereni, ne žurite), zaklinjem vas sa Allahom koji je (taj što) s Njime stoji nebo i Zemlja! Da li znate da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nećemo se nasljeđivati (tj. Ne nasljeđujemo se mi). Što smo ostavili, milostinja (je to)!", (da li vi to znate)? Hoće poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju osobu (tj. Misli na svoju osobu, na sebe i na ostale Božije vjerovijesnike i poslanike sa izrazom "Mi se ne nasljeđujemo....."). Rekla je (ta) grupa: "Već je rekao to." Pa se okrenuo Umer na Aliju i Abasa, pa je rekao: "Zaklinjem vas dvojicu sa Allahom, da li znate vas dvojica da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao to?" Rekla su njih dvojica: "Već je rekao to." Rekao je Umer: "Pa zaista ja pričam vama (ili: ja ću ispričati vama) o ovoj stvari. Zaista Allah je bio osobito učinio Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, u ovome (njegovome) imanju sa stvari (jednom, tj. osobito mu je učinio jednu stvar što) nije darovao nju (ni) jednome (tj. nikome drugome) osim njega (osim njemu). Rekao je Allah: "..... što je dao zaplijeniti Allah na (tj. za) Svoga poslanika od njih, pa niste dali goniti (utrkivati, zamarati vi) na njega (tj. zbog njega - toga plijena ništa) od konja, a ni deva (svojih).....", ka Njegovom govoru "..... moćan (mnogo).". Pa je bila ova (imovina, imanje određena) čisto za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Tako mi Allaha nije (on) sebi skupio (pritisnuo) nju ispod (osim) vas, a niti je bio sebičan s njom nad vama (prema vama). Zaista već je darovao vama nju, i prosipao je nju u vama (među vas), dok je ostao od nje (još) ovaj imetak (ovo imanje). Pa je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) troši na svoju porodicu trošak njihove godine od ovoga imetka (imanja). Zatim

Page 194: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

uzme (ono) što je ostalo, pa stavi njega (na) mjesto stavljanja imetka Allaha (Allahove imovine, tj. u državnu blagajnu, u državnu imovinu bi stavio ono što bi preostalo i preteklo preko potreba njegove porodice). Pa je radio sa tim (načinom i postupkom) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (za) svoga života. Zaklinjem vas sa Allahom da li znate to?" Rekli su: "Da." Rekao je Aliji i Abasu: "Zaklinjem vas dvojicu sa Allahom da li znate vas dvojica to?" Rekla su njih dvojica: "Da." Zatim je usmrtio Sebi, (tj. dao je smrt) Allah Svome vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Ebu Bekr: "Ja sam zaštitnik (tj. zastupnik, pomoćnik, zamjenik) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je uzeo (doslovno: zgrabio) nju Ebu Bekr radi (tj. radeći on) u njoj sa (onim načinom) što je radio sa njim u njoj (u toj imovini) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A vas dvojica tada - i okrenuo se na Aliju i Abasa (Aliji i Abasu) - tvrdite vas dvojica da Ebu Bekr tako i tako (čini, tj. da vam ne da, ne dodjeljuje vaše nasljedstvo). A Allah zna da je on u njoj (u toj imovini) istinit, dobročinitelj, pravoputan, slijedilac za (tu) istinu (za to pravo). Zatim je usmrtio Allah Ebu Bekra, pa sam rekao: "Ja sam zaštitnik (zastupnik, zamjenik) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekra." Pa sam uzeo (zgrabio) nju (tu imovinu), dvije godine (i) radim u njoj sa (onim) što je radio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekr. Zatim ste došla vas dvojica meni, a riječ vas dvojice je jedna, i posao vas dvojice je skupan (zajednički). Došao si (ti, o Abase,) meni (i) tražiš mi svoj dio od sina svoga brata (od svoga bratića), a došao je ovaj (i) traži mi dio svoje žene od njezinoga oca." Pa sam rekao: "Ako ste htjela vas dvojica, dao sam (tj. daću ja) njega (imanje, nasljedstvo) ka vama dvojici na (taj uslov, uvjet) da je na vama dvojici ugovor Allaha i Njegova obaveza (da ćete) zaista (da) radite vas dvojica u njoj (u toj imovini) sa (onim načinom) što je radio s njim poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa (onim načinom) što je radio s njim u njoj Ebu Bekr, i sa (onim) što sam radio (ja) s njim u njoj (i kako sam ja radio) otkako sam upravljao njom (tom imovinom), a ako ne, pa ne govorite vas dvojica meni o njoj. Pa ste rekla (rekli) vas dva: "Daj nju k nama s tim (uslovom i uvjetom)." Pa sam dao nju k vama dvojici s tim (uvjetom, tj. Pa dajem nju - tu imovinu - k vama dvojici uz taj uslov, uvjet). Zaklinjem vas (o prisutna skupino) sa Allahom da li sam dao nju k njima dvojici s tim (uslovom)?" Pa je rekla (ta) grupa (skupina): "Da." Rekao je: Pa se okrenuo na Aliju i Abasa (Aliji i Abasu) pa je rekao: "Zaklinjem vas dvojicu sa Allahom da li sam dao nju (tu imovinu) k vama dvojici s tim (uvjetom)?" Rekla su njih dva: "Da." Rekao je: "Pa da li sebi tražite vas dvojica od mene (neko drugo) suđenje osim toga? Pa tako mi (Allaha) koji je (Taj što) sa Njegovom dozvolom stoji (opstoji) nebo i Zemlja, neću suditi o njoj (o toj imovini nekim drugim) suđenjem osim toga dok stane Čas (tj. dok nastane sudnji dan - a to će reći: do sudnjega dana, ili: čak da nastane sudnji dan). Pa ako ste nemoćna vas dvojica od nje (s njom - s tom imovinom da deverate, da upravljate s njom), pa dajte vas dvojica nju (nazad k meni), pa ja bivam dosta vama dvojici (za) nju (ili: pa ja ću biti dosta vama dvojici za nju)." GLAVA: A rekao je Allah, uzvišen je: "I (te) majke doje svoju djecu dvije godine pune (cijele) za (onoga) ko je htio da upotpuni (to) dojenje.....", ka Njegovom govoru: "..... o (onome) što radite (mnogo) je obaviješten.", i rekao je: "..... a njegovo (misli se na dijete) nošenje i njegovo rastavljanje (odbijanje od sise) je trideset mjeseci.....", i rekao je: "..... a ako budete međusobno otežavali (razgovor o dojenju i nagodbu o tome), pa dojiće njemu (dijete neka) druga (žena osim majke djeteta). Neka troši posjednik širine od svoje širine (tj. imućni od

Page 195: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

svoje imućnosti, bogatstva), a ko (je takav da) se je odredio (tj. ograničio) na njega (njemu) njegov trošak (opskrba, imovina).....", ka Njegovom govoru: "..... poslije teškoće lakoću.". A rekao je Junus od Zuhrije: Zabranio je Allah, uzvišen je, da šteti (da nanosi štetu neka) majka za svoje dijete (svome djetetu), a to je da rekne (govori za izvjesnoga djeteta) majka: Nisam njegova dojiteljica (dojilja). A ona je priličnija njemu ishranom (hranom, po hrani, za hranu od svake druge žene), i milostivija (je) na (za) njega, i blaža za njega od (neke druge) osim nje. Pa nije za nju da neće (tj. Nije njoj dolično da rekne da neće ona dojiti svoje dijete) poslije (što je ispunjen uslov, uvjet) da daje (on - otac djeteta) njoj od svoje osobe (od sebe ono) što je učinio Allah na njega (kao obavezu, a to je plaćanje dojenja). A nije za (izvjesnoga oca što je izvjesno dijete) rođeno za njega (njemu) da šteti sa svojim djetetom njegovu (dječinju, dječiju) mater (majku), pa (da) sprječava nju da (ona) doji njega (dijete) štetenjem (štetom) za nju (tj. zbog nanošenja štete njoj dajući na dojenje dijete) ka (drugoj ženi) osim nje. Pa nema (nikakvoga) grijeha na (tj. za) njih dvoje da traže zadajanje (dojenje, dojilju) od dobre duše (tj. od dobre volje dječijega) oca i majke. Pa ako su htjeli njih dvoje rastavljanje (tj. odbijanje od sise djeteta prije navršene dvije godine) od međusobnoga zadovoljstva od njih dvoga (tj. po međusobnom pristanku od strane obadva roditelja) i međusobnoga zdogovaranja (po međusobnom dogovoru, kako se dogovore), pa nema (nikakvoga) grijeha na njih dvoje poslije (takvoga slučaja) da bude to od međusobnoga zadovoljstva od njih dvoje i međusobnoga zdogovaranja. ".... fisaluhu....", je: "fitamuhu" (njegovo odbijanje od sise, od dojenja). GLAVA troška (izvjesne) žene kada je odsustvovao (kada je bio odsutan) od nje njezin muž i troška (njegovoga) djeteta. PRIČAO NAM JE Ibnu Mukatil, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Ibnu Šihaba: izvijestio me je Urvete da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla: Došla je Hinda, kći 'Utbeta pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Zaista Ebu Sufjan je (jedan) čovjek mnogo držeći (jako držeći, nepromočiv, tj. vrlo škrt), pa da li je na mene (da li je meni neki) grijeh da nahranim od (imanja) koje je njegovo našu porodicu (obitelj)?" Rekao je: "Ne (drukčije) osim sa (izvjesnim) dobrom (tj. osim na obični, poznati način ishrane, hrane ne pretjerujući, bez prekomjernosti). PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Abdurezak od Mamera, od Hemmama rekao je: čuo sam Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kada je trošila (u dobrotvorne svrhe izvjesna) žena od zarade svoga muža od (načina, tj. na način drugi) osim njegove zapovjedi (tj. bez njegove zapovjedi), pa za njega je (tj. njemu je) polovina njegove nagrade (tj. polovina nagrade od toga dobrotvornoga djela u koje je žena dala prilog od muževe zarade, sticanja). GLAVA

Page 196: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

rada (izvjesne) žene u kući svoga (njezinoga) muža. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubete rekao je: pričao mi je Hakem od Ibnu Ebu Lejla-a, pričao nam je Alija da je Fatima - na nju pozdrav (njoj spas, mir)! - došla Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se potuži (tj. došla je tužeći se ona) k njemu (na ono) što susreće u svojoj ruci od (tj. zbog izvjesnoga) žrvnja (od kućnoga mlina za mlijenje žita, za meljenje-mljevenje žita, za mljevu žita), a doprlo je njoj da je ono došao njemu (nekakav) rob. Pa nije pogodila (tj. nije srela) njega (kod kuće), pa je spomenula to Aiši. Pa pošto je došao, izvijestila je njega Aiša. Rekao je: Pa je došao nama, a već smo uzeli naša mjesta ležanja (tj. a već smo legli u postelje naše). Pa smo otišli (tj. Pa smo počeli, htjeli da) ustanemo, pa je rekao (nama): "Na mjestu vas dvoga (tj. Na svome mjestu, Na svojim mjestima ostanite oboje)!" Pa je došao, pa je sjeo između mene i između nje, čak sam našao (tj. osjetio) hladnoću njegovih dvaju stopala na mome (na svome) stomaku, pa je rekao: "Zar neću pokazati (ukazati) vama dvoma na (nešto što) je bolje od (onoga) što ste pitali (tj. tražili, molili) vas dvoje? Kada ste uzeli vas dvoje vaša mjesta ležanja, ili ste odsjeli (tj. ili ste prišli) vas dvoje ka postelji vas dvoga, pa slavite vas dvoje (tj. izgovorite "Subhanallah!") trideset i tri (puta), i hvalite vas dvoje (izgovorite "Elhamdu lillah!") trideset i tri puta, i veličajte vas dvoje (izgovorite "Allahu ekber!") trideset i četiri (puta), pa ono (tj. pa to) je bolje za vas dvoje (to je bolje vama dvoma) od (nekoga) sluge (poslužitelja)." GLAVA sluge (poslužitelja izvjesne) žene. PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ubejdulah, sin Ebu Jezida, čuo je Mudžahida: čuo sam Abdurahmana, sina Ebu Lejla-a, (da) priča od Alije, sina Ebu Taliba, da je Fatima - na nju pozdrav (njoj mir, spas)! - došla Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da) pita (traži od) njega (kakvoga) poslužitelja, pa je rekao: "Zar neću izvijestiti tebe (o onome) što je ono bolje tebi od njega? Slaviš (Slavićeš) Allaha kod tvoga (tj. kod svoga) spavanja trideset i tri (puta), i hvališ Allaha trideset i tri (puta), i veličaš Allaha trideset i četiri (puta)." Zatim je rekao Sufjan: Jedna (od) njih (od tih riječi) je trideset i četiri (puta). Pa nisam ostavio nju (tu preporuku, kaže Alija, nikada) poslije. Reklo se (njemu): "A ni (u) noći Siffina?" Rekao je: "A ni (ili: I ni u) noći Siffina." (To jest: Ni uoči borbe na Siffinu.) GLAVA posluživanja (posluge izvjesnoga) čovjeka u svojoj porodici.

Page 197: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Arareta ('Ar'areta), pričao nam je Šubete od Hakema, sina 'Utejbeta, od Ibrahima, od Esveda, sina Jezida: pitao sam Aišu, bio zadovoljan Allah od nje (s njom): "Šta je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) pravi (čini) u (svojoj) kući?" Rekla je: "Bio je u zanimanju (u poslu) svoje porodice, pa kada je (kada bi) čuo (taj) poziv (na molitvu - ezan), izašao je (tj. izašao bi)." GLAVA: Kada nije trošio (u dovoljnoj mjeri na svoju porodicu izvjesni) čovjek, pa za (njegovu) ženu je (tj. pa njegova žena ima pravo) da uzme bez njegovoga znanja (ono) što je dosta njoj i njezinom djetetu sa (izvjesnim) dobrom (tj. obično, bez pretjerivanja, bez pretjeravanja). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja od Hišama rekao je: izvijestio me je moj otac od Aiše da je Hinda, kći Utbeta, rekla: "O poslaniče Allaha! Zaista Ebu Sufjan je (jedan) čovjek škrtac (škrt čovjek), i nije (takav da on) daje meni (ono) što je dosta (što bi bilo dovoljno) meni i mome djetetu, osim što sam uzela (što sama uzmem od njega, tj. ali ja uzimam) od njega, a on neće znati (a on ne zna)." Pa je rekao: "Uzmi (ono) što je dosta tebi i tvome djetetu sa (izvjesnim) dobrom (tj. bez prekomjernosti)." GLAVA čuvanja (izvjesne) žene svoga muža u posjednici (u posjedu) njegove ruke (tj. u njegovoj imovini) i (izvjesnom) trošku. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ibnu Tavus od svoga oca i Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Najbolje (od svih) žena (koje) su jahale (te) deve su žene Kurejševića." A rekao je (izvjesni pripovjedač) drugi: ".... Dobar (dobri dio od) žena Kurejševića. Najmilostivije (od) njega (od ženskoga roda su žene Kurejševića) na dijete u njegovoj malenosti (mladosti) i najčuvarnije (od) njega (od ženskoga roda) su na muža (za muža) u posjednici (u posjedu) njegove ruke (tj. u njegovoj imovini)." A spominje se od Muavijeta i Ibnu Abasa (slično pričanje koje su njih dvojica pričali) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA odijevanja (odjeće izvjesne) žene sa (izvjesnim) dobrom (tj. po običaju poznatom i priznatom u nekom mjestu i nekom vremenu, a u granicama šeriatskih propisa).

Page 198: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete rekao je: izvijestio me je Abdulmelik, sin Mejsereta, rekao je: čuo sam Zejda, sina Vehba, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Dao je k meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) ogrtač prugast (tj. ogrtač po kojem su bile pruge od svile u obliku kajiša), pa sam obukao njega. Pa sam vidio (izvjesnu) srditost u (na) njegovom (u Muhamedovom) licu. Pa sam rascijepio (tj. raskomadao) njega (tj. taj ogrtač) među moje (među svoje) žene. (Veli se da se tu radi o supruzi Alije i još o nekim njegovim rodicama, jer Alija tada nije imao druge nikakve žene ni robinje osim Fatime r.a..) GLAVA pomoći (pomaganja izvjesne) žene svome mužu u njegovom djetetu (tj. u stvari, u poslu oko podizanja i uzgajanja, odgoja njegovoga djeteta ili sestre i braće). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Amra, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Propao (tj. Umro, poginuo) je moj otac, a ostavio je sedam kćera, ili devet kćera (kćeri - sumnjao je jedan od pripovjedača). Pa sam se oženio (sa jednom) ženom udovicom (udavačom). Pa je rekao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Oženio (li) si se, o Džabire?" Pa sam rekao: "Da." Pa je rekao: "Djevojkom, ili udovicom?" Rekao sam: "Nego udovicom (Ne djevojkom, nego udovicom)." Rekao je: "Pa da li ne (tj. Pa zašto nisi sa nekom) djevojkom (da ti) zabavljaš nju i (da ona) zabavlja tebe, i (da) se nasmijavaš (smiješiš) njoj i (da) se nasmijava (smiješi ona) tebi?" Rekao je: Pa sam rekao njemu: "Zaista Abdullah je propao (tj. umro, poginuo), a ostavio je (mnoge) kćeri, i zaista ja sam mrzio da dođem njima sa sličnom njima (tj. mrsko mi je bilo da dovedem njima - sestrama - onu koja je slična njima). Pa sam se oženio ženom (koja može i zna da) stoji nad njima (tj. da se brine o njima stalno) i popravlja njih (da ih uređuje)." Pa je rekao: "Blagoslovio Allah tebi!" Ili (je rekao): "Dobro!" GLAVA troška (izvjesnoga) čovjeka u poteškoći (tj. bijednika) na svoju porodicu. PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, pričao nam je Ibnu Šihab od Humejda, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Došao je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) čovjek pa je rekao: "Propao sam." Rekao je: "A zašto (zbog čega)?" Rekao sam: "Pao sam na moju porodicu (tj. na svoju ženu) u ramadanu (u mjesecu ramazanu kada se posti)." Rekao je: "Pa oslobodi vrat (jedan, tj. oslobodi jednoga roba od ropstva)." Rekao je: "Nije kod mene (tj. Nemam ga ja)." Rekao je: "Pa posti dva mjeseca uzastopna (Pa posti uzastopno dva mjeseca)." Rekao je: "Neću moći (Ne mogu)." Rekao je: "Pa nahrani šezdeset siromaha." Rekao je: "Neću naći (ne nalazim mogućnosti)." Pa se došlo Vjerovijesniku, pomilovao ga

Page 199: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Allah i spasio, sa posudom od lišća palme (tj. donešena mu je neka posuda napravljena od lišća palme), (i) u njoj (u toj posudi) su (neke) datule (hurme). Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Gdje je (onaj) pitalac (o svome slučaju, onaj što je pitao za svoj slučaj da mu riješim)?" Rekao je: "Evo ja sam to." Rekao je: "Milodari sa ovim (Podijeli ovo, Udijeli ovo)." Rekao je: "Na potrebnijega od nas (zar da podijelim to), o poslaniče Allaha? Pa tako mi (Allaha) koji je poslao tebe sa (tom) istinom nema između njezina (Medinina) dva kamenjara (ni jedna) porodica (neke) kuće potrebnija od nas." Pa se je nasmijao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, čak (da) su se pokazali njegovi zubi (očnjaci). Rekao je: "Pa vi tada (uzmite to sebi)." GLAVA: "..... i na (izvjesnoga) nasljednika je slično tome.....". I da li je na (izvjesnu) ženu od njega (od dojenja ili plaćanja za dojenje djeteta i jedna) stvar (tj. išta obavezno)? (Po Buhariji žena to nije dužna, jer je i ona sama teškoća, težina, teret za onoga ko nju izdržava, pa je zato uspoređuje sa nijemim čovjekom, te zbog toga u daljem tekstu podsjeća na jedan ajet u kojem se spominje nijem čovjek koji je teret za svoga zaštitnika.) "I udario je (tj. donio je, donosi) Allah (jedan) primjer dva čovjeka: jedan (od) njih dvojice je nijem.....", ka Njegovom govoru ".... putu pravom.". PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, izvijestio nas je Hišam od svoga oca, od Zejnebe, kćeri Ebu Selemeta, od Umu Seleme (da je ona rekla): Rekla sam: "O poslaniče Allaha! Da li je za mene (Da li je meni išta) od nagrade u sinovima (tj. zbog sinova) Ebu Selemeta da trošim na njih? A nisam sa ostavljačicom njih (tj. A nisam ostavljačica njih) ovako i ovako. Oni su samo moji sinovi." Rekao je: "Da. Za tebe (Tebi) je nagrada (za ono) što si trošila na njih." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Hišama, sina 'Urveta, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje: Rekla je Hinda: "O poslaniče Allaha! Zaista Ebu Sufjan je (jedan) čovjek škrt (škrtica), pa da li je na mene (tj. da li je meni kakav) grijeh da uzmem od njegovoga imanja (ono onoliko) što je dosta (što biva dostatno, dovoljno) meni i mojim sinovima?" Rekao je: "Uzmi sa (izvjesnim) dobrom (tj. bez prekomjernosti)." GLAVA Govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je ostavio (neki) teret (tj. težak dug i slično) ili propalu (zapuštenu, napuštenu svojinu), pa k meni (tj. na mene) je (tj. ja preuzimam na sebe da mu taj teret, teško dugovanje, podnesem, izmirim i da mu tu propalu, zapuštenu svojinu ili porodicu istrgnem i sačuvam od propasti)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja da) se dođe njemu sa (izvjesnim) čovjekom preminulim (umrlim koji je umro u takvom stanju da je ostao) na njemu (izvjesni) dug, pa pita (Muhamed a.s.) da li je ostavio (taj umrli čovjek) za svoj dug (kakav) višak (imovine koji mu

Page 200: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

može dugovanje platiti). Pa ako se je njemu pričalo da je on ostavio vjerno ispunjenje (tj. podmirenje - imovinu za podmirenje dugovanja), klanjao je (tome umrlome dženazu - obavio mu je molitvu za oprost grijeha), a ako ne, rekao je (rekao bi on) muslimanima: "Klanjajte na vašega druga (tj. Klanjajte dženazu svome drugu)!" Pa pošto je osvojio Allah njemu (ta) osvajanja (tj. pošto mu je Allah dao te pobjede nad neprijateljima i u tim pobjedama ratne plijenove od kojih je jedan dio pripao državnoj blagajni), rekao je: "Ja sam bliži za (te) vjernike od njihovih osoba. Pa ko je preminuo (ko premine, umre) od (tih) vjernika, pa je ostavio (neki) dug (dugovanje), pa na mene je njegovo izvršenje (plaćanje, otplaćivanje, isplaćivanje). A ko je ostavio (kakvo) imanje, pa za njegove nasljednike je (tj. pa ta imovina pripada njegovim nasljednicima, nasljednicima umrloga muslimana)." (Na osnovu ovoga hadisa jedan komentator Buharije je rekao da je Buharija stavljanjem ovoga hadisa u Knjigu troškova htio da napomene da djeca i porodica, odnosno članovi nesposobni za rad jednoga umrloga muslimana koji nije ostavio imovine za njihovo izdržavanje, padaju na teret i trošak bejtul-mala: državne blagajne u muslimanskoj državi i zajednici.) GLAVA (izvjesnih) dojilja od (izvjesnih) robinja i (drugih žena) osim njih. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba: izvijestio me je Urvete da je Zejneba, kći Ebu Selemeta, izvijestila njega da je Umu Habiba, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla: Rekao sam: "O poslaniče Allah! Vjenčaj (sebi) moju sestru, kćer Ebu Sufjana." Rekao je: "A (zar) voliš (ti) to?" Rekla sam: "Da. Nisam tebi sa osamljivačicom (tj. Nisam ti osamljivačica - a to će reći: nisam ti ja sama, jedina žena s tobom), a najdraži ko se udružio (tj. ko bi se udružio) sa mnom u (ovome) dobru je moja sestra." Pa je rekao: "Zaista to ti neće biti dozvoljeno (tj. nije dozvoljeno) meni." Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! Pa tako mi Allaha zaista mi pričamo da ti hoćeš da vjenčaš (za se, sebi) Durretu (Durru), kćer Ebu Selemeta." Pa je rekao: "Kćer Umu Seleme?" Pa sam rekla: "Da." Rekao je: "Pa tako mi Allaha da nije bila (ona) moja pastorka u mome skrbništvu, ne bi bila dozvoljena (ona) meni. Zaista ona je kći moga brata od (izvjesnoga) dojenja. Dojila je mene i Ebu Selemeta (robinja) Suvejbeta (Suvejba), pa ne izlažite (ne ponuđavajte) meni vaše (svoje) kćeri, a ni vaše (svoje) sestre." A rekao je Šuajb od Zuhrije: rekao je Urvete: Suvejbeta (to je robinja što) je oslobodio nju Ebu Leheb (od ropstva).

Page 201: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

KNJIGA VRLINA KUR'ANA GLAVA: Kako je (bilo) silaženje (Allahove) objave i prvo što je sišlo. Rekao je Ibnu Abbas: "El-muhejminu", je: "el-eminu" (pouzdan, povjerljiv - a ova riječ ima još i drugih značenja). Kur'an je povjerljiv (povjerljivi čuvar) na svaku (tj. za svaku) knjigu prije njega (tj. prije sebe - a to će reći da Kur'an čuva vjerno sve ono što je objavljeno u prethodnim Božijim knjigama i odbija svaka izvrtanja i skretanja od originala Božijih knjiga do kojih je došlo iskrivljivanjem originala tih Božijih knjiga). PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Šejbana, od Jahja-a, od Ebu Selemeta rekao je: izvijestila je mene Aiša i Ibnu Abas, rekli su njih dvoje: Ostao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u Meki deset godina spušta (spuštajući) se na njega (tj. njemu) Kur'an, a (i) u Medini deset." PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Mutemir: čuo sam svoga oca (Sulejmana da priča) od Ebu Usmana rekao je: Obavijestio sam se (tj. Obaviješten sam) da je Džibril došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a kod njega (kod Muhameda a.s.) je (njegova žena) Umu Selemeta, pa je počeo (da) priča (sa njim). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Umu Selemi (Umu Selemeti): "Ko je ovo?" Ili kao što je rekao (tj. Ili nešto slično joj je rekao). Rekla je (ona): "Ovo je (To je) Dihjete." (Dihjete je ime jednoga druga Muhamedovoga a.s. u čijem obliku se je pojavljivao melek - anđeo Džebrail - Džibril - koji je donosio Muhamedu a.s. objavu od Uzvišenoga Allaha.) Pa pošto je ustao, rekla je: "Tako mi Allaha nisam mislila (računala) njega osim njega (tj. nisam smatrala onoga što je došao da je to iko drugi osim on - Dihjete), dok sam čula govor (prediku) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u kojem on) izvještava vijest Džibrila (tj. vijest o Džibrilu). Ili kao što je rekao (o tome pripovjedač). Rekao je moj otac (Sulejman): Rekao sam Ebu Usmanu: "Od koga si čuo (ti) ovo?" Rekao je: "Od Usameta, sina Zejda." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao nam je Seid Makburija od svoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nema od (Božijih) vjerovijesnika (ni jedan) vjerovijesnik (da je bio drukčiji) osim (takav da) se je njemu darovalo (dalo nešto) što (je takvo da) je njegov primjer (ili: da je njemu slično djelo dovoljno i dostatno bilo da) je vjerovalo na njemu (tj. zbog njega izvjesno) ljudstvo (izvjesni ljudi). A bilo je (djelo) koje se je meni dalo samo objava (što) je objavio nju Allah k meni. Pa nadam se da budem najmnogobrojniji (od) njih sljedbenikom (tj. da ću imati najviše sljedbenika na) sudnjem danu.

Page 202: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Amr, sin Muhameda, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je moj otac od Saliha, sina Kejsana, od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Allah, uzvisio se je (Uzvišeni Allah), slijedio (tj. nizao, produžavao neprekidno) na Svoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, (Svoju) objavu prije njegove smrti, čak je usmrtio njega najmnogobrojnija što (tj. kada) je bila (ta) objava. Zatim je preminuo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslije. PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Esveda, sina Kajsa, rekao je: čuo sam Džunduba (da) govori: Razbolio se je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije ustao (da klanja jednu) noć, ili dvije noći. Pa je došla njemu (jedna) žena pa je rekla: "O Muhamede! Ne mislim (za) tvoga đavola (sotonu drukčije) osim (tako da) je već ostavio tebe." Pa je spustio Allah, moćan je i veličajan je: "Tako mi ručanice (prepodnevnoga doba dana). Tako mi noći kada se je izjednačila (ili: kada se je smirila, smračila). Nije ostavio tebe tvoj Gospodar i nije (te za-)mrzio.". GLAVA: Sišao je Kur'an u (tj. na) jeziku Kurejševića i Arapa. ".... Kur'an arapski....". "U (Na) jeziku arapskome jasnome.". PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije. A izvijestio je mene Enes, sin Malika, rekao je: Pa je zapovjedio Usman Zejdu, sinu Sabita, i Seidu, sinu Asa, i Abdullahu, sinu Zubejra, i Abdurahmanu, sinu Harisa sina Hišama, da prenesu (tj. da prepišu u više primjeraka) nju (sadržinu Kur'ana, sure i ajete Kur'ana) u (te) zbirke (mushafe, musafe), i rekao je njima: "Kada ste se razišli (tj. Kada se raziđete, ne složite) vi i Zejd, sin Sabita, u arapskom jeziku (u arapštini) od arapskoga jezika Kur'ana, pa pišite nju (sadržinu, ajet, riječ) sa jezikom (tj. sa narječjem) Kurejševića, pa (tj. jer) zaista Kur'an se je spustio u (na) njihovom jeziku (narječju)." Pa su učinili (tako). PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Hemmam, pričao nam je Ata'. A rekao je Musedded: Pričao nam je Jahja, sin Seida, od Ibnu Džurejdža rekao je: izvijestio me je Ata' rekao je: izvijestio me je Safvan, sin Ja'la-a sina Umejjeta, da je Ja'la bio (običaja da) govori: "Da je meni (da) vidim poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada se spušta na njega (Božija) objava!" Pa pošto je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u Dži'ranetu (u mjestu Dži'rani), i na njemu je (ili: a nad njim je jedna) odjeća (koja) je već zasjenila (tj. napravila hlad) nad njim. I sa njim su (neki) ljudi od njegovih drugova kadli je došao (kadli dođe) njemu (jedan) čovjek zamazan (tj. namazan, namazao se je) sa mirisom pa je rekao:

Page 203: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"O poslaniče Allaha! Kako vidiš (tj. misliš) o čovjeku (koji) se je hodočasnički obukao u džubu (u dugi kaput, mantil sa rukavima) poslije što se je zamazao (tj. namazao) sa mirisom?" Pa je gledao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) čas. Pa je došla njemu (Božija) objava. Pa je dao znak (tj. Pa je pokazao) Umer ka Ja'lau, to jest: "Dođi!" Pa je došao Ja'la, pa je uveo (tj. uvukao, provukao) svoju glavu (pod šator od odjeće da vidi kako izgleda Muhamed a.s. kada mu dolazi objava), pa kada li je on zacrvenjenoga (zacrveniloga svoga) lica, (i) hrče takođe (jedan) čas, zatim se dalo otići (tj. rastupilo i otklonilo se je to stanje hrčanja, hrkanja) od njega. Pa je rekao (nakon prestanka crvenila u licu i hrčanja): "Gdje je (taj) koji pita mene o (svojoj) umri (malom hodočašću) maločas (malo prije)?" Pa se tražio (taj) čovjek, pa se došlo s njim (tj. pa je doveden) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao (Muhamed a.s. njemu): "Što se tiče (toga) mirisa koji je s tobom (na tebi), pa operi ga tri puta. A što se tiče džube (dugoga kaputa, mantila), pa skini je, zatim napravi (tj. čini) u svojoj umri kao što napraviš (kao što činiš ti) u svome hodočašću." GLAVA sakupljanja Kur'ana. (To jest: GLAVA sakupljanja svih listova i predmeta na kojima je bio Kur'an ispisan na jedno mjesto i prepisivanje Kur'ana u jednu cjelinu, u jednu zbirku, u jedan jedinstven i povezan primjerak sa tih nepovezanih listova i predmeta na kojima je bio ispisan Kur'an.) PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, od Ibrahima, sina Sada, pričao nam je Ibnu Šihab od Ubejdeta, sina Sebbaka, da je Zejd, sin Sabita, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Poslao je k meni Ebu Bekr (u vrijeme poslije) ubijanja stanovnika Jemame (tj. poslije rata, borbe protiv Musejlime Lažova u mjestu Jemami kada su i mnogi ashabi hafizi izginuli), pa kada li Umer, sin Hataba (sjedi) kod njega! Rekao je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega: "Zaista je Umer došao meni pa je rekao: "Zaista ubijanje (tj. ovo ginjenje) već je zažestilo se (pojačalo se na) dan Jemame za čitače Kur'ana (koji su znali Kur'an napamet). I zaista ja se plašim da se zažesti (to) ubijanje za (te) čitače u (tim) mjestima (daljnjih ratova), pa (da tako) ode mnogo od Kur'ana. I zaista ja vidim (smatram, mislim) da zapovjediš za sakupljanje Kur'ana." Rekao sam Umeru: "Kako (da) činiš (jednu) stvar (nešto što) nije činio njega (nju - tu stvar) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je Umer: "Ovo je tako mi Allaha dobro (da se učini)." Pa neprestano je Umer (bio uporan da) odvraća (odgovara) meni (sve) dok je rasprostranio (otvorio) Allah moja prsa za to. I vidio sam u tome (dobro) koje je vidio (i) Umer. (Ili: I mislio sam o tome ono što je mislio i Umer.) Rekao je Zejd: Rekao je Ebu Bekr: "Zaista ti si (jedan) čovjek mlad, pametan, ne sumnjičimo te (ne sumnjamo u tebe), a već si bio (takav da) pišeš (a već ti pisaše, a već si pisao Božiju) objavu za poslanika (poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa slijedi Kur'an (tj. u tančine ga ispitaj i istraži), pa sakupi njega (u jednu cjelinu, primjerak, zbirku)." Pa tako mi Allaha da su opteretili (zadužili, obavezali oni) mene prenošenjem (nekoga) brda od (tih) brda, ne bi bilo

Page 204: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(to) teže na mene (meni) od (onoga) što je zapovjedio meni za njega od (dužnosti) sakupljanja Kur'ana. Rekao sam: "Kako (da vi) činite (jednu) stvar (što) nije činio nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (dok je on bio živ)?" Rekao je: "Ono je (To je) tako mi Allaha dobro (da se to učini)." Pa je neprestano Ebu Bekr (bio uporan da) odvraća (to) meni (da mi to predlaže) dok je rasprostranio (otvorio) Allah moja prsa za (ono) koje je (to što je) rasprostranio (otvorio) za njega prsa Ebu Bekra i Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima). Pa sam slijedio Kur'an (tj. istraživao sam ga u tančine) skupljam (ga, tj. sakupljajući ja) njega iz (sa) grana (palme na kojima je ispisivan Kur'an), i (sa tankih kamenih) ploča (pločica) i prsa (izvjesnih) ljudi, čak sam našao kraj (tj. zadnji dio) sure Et-tevbe sa Ebu Huzejmetom Ensarijom, (i) nisam našao nje (tj. kraja te sure ni) sa jednim (drugim) osim njega (dakle: samo sam kod njega našao kraj ove sure): "Zaista već je došao vama (jedan) poslanik od vaših osoba, častan (moćan, cijenjen), na njega je (na njega teško pada ono) što ste padali u teškoće (grijeha, tj. njemu je teško i mučno što činite grijehe)....", do završetka Beraeta (sure, tj. sure Et-tevbe - jer ova sura ima dva imena: Beraetu i Et-tevbetu). Pa su bili (ti) listovi (ili: te stranice na kojima je Zejd ispisao cijeli Kur'an u jednu cjelovitu zbirku, knjigu) kod Ebu Bekra (sve do časa) dok je usmrtio njega Allah. Zatim su (bili - ti listovi) kod Umera (za vrijeme) njegovoga života. Zatim su (ti listovi bili) kod Hafse, kćeri Umera, bio zadovoljan Allah od njega (s njim). PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Ibrahim, pričao nam je Ibnu Šihab da je Enes, sin Malika, pričao njemu da je Huzejfete, sin Jemana došao na Usmana (tj. došao Usmanu) - a bio je (Usman u tim danima u poslu da) priprema (pripremao je) za rat (borbu) stanovnike Sirije u (vezi) osvojenja Jermenije i Azerbejdžana (što je imalo da se učini zajedno) sa stanovnicima Iraka, pa je zaplašilo (zaprepastilo) Huzejfeta njihovo razilaženje (neslaganje) u čitanju (Kur'ana) - pa je rekao Huzejfe (Huzejfete) Usmanu: "O zapovjedniče (tih) vjernika! Stigni ovu (Muhamedovu) sljedbu (da složiš) prije (nego nastane slučaj) da se raziđu u Knjizi (tj. prije nego se počnu protiviti i izražavati neslaganje muslimani u vezi Kur'ana) razilaženjem Židova i kršćana (tj. kao što su u prošlosti došli u razdor i neslaganje Židovi i kršćani u vezi Tevrata-Tore i Indžila-Evanđelja)." Pa je poslao Usman (poruku) ka Hafsi, to jest: Pošalji k nama s (tim) listovima (tj. Pošalji nam te listove što je na njima ispisan cio Kur'an da) prenesemo (da prepišemo) njih u (te) zbirke (u te višebrojne primjerke), zatim (ćemo da) vratimo njih k tebi. Pa je poslala s njima (tj. Poslala je njih - te listove) Hafsa k Usmanu. Pa je zapovjedio Zejdu, sinu Sabitu, i Abdullahu, sinu Zubejra, i Seidu, sinu Asa i Abdurahmanu, sinu Harisa sina Hišama, pa su (oni) prenijeli (prepisali) njih u (te) zbirke. I rekao je Usman (tim) trima osobama Kurejševićima (tj. Abdullahu, i Seidu i Abdurahmanu): "Kada ste se razišli (Ako se ne slažete) vi i Zejd, sin Sabita u (jednoj, nekoj) stvari od Kur'ana, pa pišite nju sa jezikom (u jeziku) Kurejševića, pa (tj. jer) je sišao (Kur'an u većini) u (na) njihovom jeziku." Pa su (tako to i) činili. Te kada su prenijeli (prepisali te) listove u (te) zbirke (mushafe, musafe), vratio je Usman (te) listove) ka Hafsi. Pa je poslao ka svakom obzoru sa zbirkom (tj. poslao je na svaki kraj, u svaku pokrajinu po jedan primjerak cijeloga Kur'ana) od (onoga) što su prenijeli (napisali, prepisali, umnožili pisari). I zapovjedio je za (sve ono) što je osim (mimo) njega (osim toga primjerka) od Kur'ana u svakom (drugom) listu ili zbirci da se spali (dakle: svaki drugi primjerak osim ovih da se spali).

Page 205: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Rekao je Ibnu Šihab: A izvijestio me je Haridžete, sin Zejda sina Sabita, (da) je čuo Zejda, sina Sabita (da) je rekao: Izgubio sam (jedan) ajet iz (sure) El-Ahzaba kada smo prenosili (tj. pisali tu) zbirku, već sam bio (u sjećanju da je bivao slučaj da) slušam (slušah) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita s njim (tj. čita njega - taj ajet). Pa smo tražili njega, pa smo našli njega sa Huzejmetom, sinom Sabita, Ensarijom (a to je ajet): "Od (tih) vjernika su (neki) ljudi (takvi da) su istiniti bili (u onome) što su se obavezali Allahu na njega....". Pa smo priključili (dali priključiti) njega u njegovu suru u (toj) zbirci (u tom mushafu). GLAVA pisara Vjerovijesnika (Vjerovijesnikovoga), pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba da je Ibnu Sebbak rekao: Zaista je Zejd, sin Sabita rekao: Poslao je k meni (po mene) Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, (i) rekao je: "Zaista ti bijaše pisao (ti si pisao, ti pisaše Božiju) objavu za poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa slijedi (tj. istraži cijeli) Kur'an." Pa sam slijedio (istraživao) dok sam našao kraj (zadnji dio) sure Et-Tevbe dva ajeta sa Ebu Huzejmetom Ensarijom, (a) nisam našao njih dva (ta dva ajeta ni) sa jednim (tj. ni kod koga drugoga) osim njega (a ta dva ajeta su): "Le kad džaekum resulun min enfusikum azizun alejhi ma anittum (Zaista već je došao vama poslanik od vaših osoba, moćan (častan), na njega je što ste pali u teškoću (grijeha)).....", ka njezinom kraju (tj. do njezinoga, njenoga kraja - do kraja tih ajeta, te sure). PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a rekao je: Pošto je sišla (objava, ajet): "La jestevil-ka'idune minel-mu'minine vel-mudžahidune fi sebilil-lahi (Nisu jednaki sjedači od vjernika i borci u putu Allaha).....", rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zovni (Zovi, Pozovi) mi Zejda, i neka dođe sa (tom) pločom, i tintaricom i plećkom - i plećkom i tintaricom (tj. i neka donese ploču, tintaricu i plećku - a to će reći: i neka on donese pisaći pribor)." Zatim je rekao: "Piši (ovo): "Nisu jednaki sjedači (tj. oni koji sjede kod kuća, a neće da idu u borbu)....", a iza leđa Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (je) Amr, sin Umu Mektume, slijepac (koji) je rekao (reče): "O poslaniče Allaha! Pa šta zapovjedaš meni? Pa (tj. Jer) zaista ja sam (jedan) čovjek slijepoga vida." Pa je sišla (objava, ajet na) mjesto nje (mjesto navedene ova druga): "Nisu jednaki sjedači od vjernika u putu Allaha, osim posjednika štete (te, tj. sljepoće, oštećenja sposobnosti za borbu)....".

Page 206: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(U stvari ovdje ajet nije ispravno citiran, naveden, jer treba da stoji ovako: "La jestevil-ka'idune minel-mu'minine gajru ulid-dareri vel-mudžahidune fi sebilil-lahi....".) GLAVA: Spustio se je Kur'an na sedam harfova (načina čitanja, ili na sedam narječja i td., jer izraz "harfun" pl. "ahrufun" ima mnogo značenja). PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, pričao mi je Lejs, pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, pričao mi je Ubejdulah, sin Abdullaha da je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, pričao njemu da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Dao je čitati (tj. Pročitao, čitao je) meni Džibril (Kur'an) na harf (jedan, tj. na jedan način), pa sam odvraćao njemu. Pa sam neprestano tražio povećavanje njemu (tj. od njega) i povećava (i povećavaše) mi (on dotle) dok je završio (tj. stigao, dopro) ka (tj. do) sedam harfova (na sedam harfova - na sedam načina, narječja da mogu čitati Kur'an)." (Kažu da ovaj hadis Ibnu Abas nije direktno čuo od Muhameda a.s. nego od Ubejja, sina Kaba. Navedeno je da "harfun" pl. "ahrufun" ima mnogo raznih značenja. Evo nekih značenja: slovo, riječ, obala, strana. Od ovoga zadnjega značenja se i izvodi zna čenje oblik, pa onda dalje i narječje.) PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, pričao mi je Lejs, pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba rekao je: pričao mi je Urvete, sin Zubejra da je Misver, sin Mahremeta, i Abdurahman, sin Abdulkarijja, (da su) njih dvojica pričala njemu da su njih dvojica čula (čuli) Umera, sina Hataba (da) govori: Čuo sam Hišama, sina Hakima (da) čita suru Furkan u životu (za života) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam sebi slušao za njegovo čitanje (tj. pa sam ja osluhivao, ili: napregnuo sluh za njegovo čitanje - slušao sam kako čita, uči), pa kada li on čita na (neke) oblike (načine) mnoge (što) nije dao čitati (što nije čitao) meni njih poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (dakle: učio je drukčije, drugačije nego što sam čuo od Muhameda a.s.). Pa sam skoro (blizu) bio (da) skočim (na) njega u (toj) molitvi (dok je nije ni završio, skončao). Pa sam se strpio dok je pozdravio (u znak završetka molitve, tj. dok je predao selam). Pa sam uzeo (zgrabio) njega (za odjeću na prsima) za njegov ogrtač pa sam rekao: "Ko je dao čitati ovu suru koju sam čuo tebe (da sada) čitaš?" Rekao je: "Dao je čitati meni nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekao: "Slagao si, pa (jer) zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, već je dao čitati (učio je) meni nju na (drugi oblik, način) osim (toga, onoga) što si čitao (ti sada)." Pa sam otišao (krenuo) s njim vodim (ga, tj. vodeći ja) njega ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekao: "Zaista ja sam čuo ovoga (da) čita sa surom (tj. čita suru) Furkan na (neke) oblike (načine što) nisi dao čitati meni njih (koje ja nisam čuo od tebe)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pusti ga. Čitaj, o Hišame!" Pa je čitao na njega (tj. čitao je njemu ono) čitanje koje sam čuo (od) njega (da) čita. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

Page 207: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Tako (doslovno: Kao to) se je spustila (ta sura na taj oblik, način)." Zatim je rekao: "Čitaj, o Umere!" Pa sam čitao (onim) čitanjem koje je dao čitati meni (koje je čitao, izrekao meni). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako se je spustila (ova sura također). Zaista ovaj Kur'an se je spustio na sedam harfova (na sedam oblika, načina čitanja), pa čitajte (ono) što je lako od njega (tj. čitajte na onaj oblik i način koji vam je lak, koji nije težak za vas svakoga pojedinca da na taj način čita ili zapamti)." GLAVA slaganja Kur'ana. (To jest: GLAVA sastavljanja ajeta u sure i sastavljanja i redanja sura u jednu cjelinu, zbirku u mushafu, musaf.) PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa, da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih: a izvijestio je mene Jusuf, sin Maheka rekao je: Zaista ja sam kod Aiše, majke vjernika, bio zadovoljan Allah od nje, kadli je došao (kadli dođe) njoj (neki) Iračanin (čovjek iz Iraka) pa je rekao: "Koji ćefini (Koje mrtvačke haljine) su najbolje?" Rekla je: "Teško tebi! A šta šteti tebi (da li su ovakvi ili onakvi ćefini, mrtvačke haljine)?!" Rekao je: "O majko vjernika! Pokaži mi tvoj mushaf (svoj musaf)." Rekla je: "Zašto?" Rekao je: "Možda ja (da) složim (sebi) Kur'an na njemu (po njemu), pa (tj. jer) zaista ono čita se osim složenoga (nesložen)." Rekla je: "A šta šteti tebi koji (dio od) njega si čitao prije (pre)?! Sišla je prvo što je sišlo od njega samo (jedna) sura od (dijela Kur'ana zvanoga) mufessala (mnogo izrastavljanoga), u njoj (u toj suri) je spominjanje raja i Vatre. Te kada su se vratili (tj. obratili od idolopoklonstva ti) ljudi ka Islamu, sišao je dozvoljeni i zabranjeni (dio, tj. sišle su sure u kojima se govori o onome šta je dozvoljeno i šta je zabranjeno muslimanima). A da je sišla (kao) prva stvar: "Ne pijte (to) vino!", zaista bi rekli: "Nećemo ostaviti (to) vino nikada!" I da je sišlo: "Ne bludničite!", zaista bi rekli: "Nećemo ostaviti (taj) blud nikada!" Zaista već je u Meki na Muhameda (Muhamedu objavljeno), pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam zaista djevojka, igram se: "Nego Čas je njihovo obećanje (obećano vrijeme), a Čas je nesrećniji i gorčiji (od svega).". (A taj ajet je u suri zvanoj El-Kamer.) A nije sišla sura El-Bekare i En-Nisa (nikako drukčije) osim, a ja sam kod njega (kod Muhameda a.s. kao njegova žena - a u ovim dvjema surama govori se o mnogim propisima u kojima se zapovjeda i zabranjuje)." Rekao je: Pa je izvadila njemu (svoj) mushaf, pa je diktirala na njega (tj. njemu) ajete (izvjesne) sure. (Veli se da je povod ovome slučaju bio to što Ibnu Mes'ud nije htio da odustane od svoga čitanja i nije htio ni dao uništiti svoga mushafa koji je bio drukčije složen nego mushaf koji je

Page 208: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

poslao halifa Usman u Kufu. Zbog toga je ovaj Iračanin, koji je čitao prema čitanju Ibnu Mes'uda, došao da sravni svoj mushaf prema mushafu Aiše r.a..) PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka rekao je: čuo sam Abdurahmana, sina Jezida, rekao je: čuo sam Ibnu Mes'uda (da) govori o (surama) Benu Israilu (Subhanellezi esra bi abdihi), i Kehfu, i Merjemu, i Taha-u i Enbijau: Zaista one su od najizvrsnijih najprvih (prvih po vremenu objavljivanja, ili prve su poučavane i naučavane napamet), i one su od moga rođenoga imanja (od starine moje, tj. one su od davnašnjega moga imanja - a to će reći da su i ove sure vrlo rano objavljene - jer je "tiladun" imovina u živoj stoci, marvi koja se je kod nekoga isplodila i narodila još od staroga vremena, a nije kupljena od nekoga drugoga u skorije vrijeme). PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete, obavijestio nas je Ebu Ishak, čuo je Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poučio sam se (tj. Naučio sam napamet suru) "Sebbihisme Rabbike....", prije (nego) da dođe (tj. prije nego što je doselio u Medinu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. (Hoće s time da se rekne da je i ta sura vrlo rano bila objavljena, ali se i ona nalazi pri kraju mushafa, te se, prema tome, nije slagao Kur'an hronološki, po redu objavljivanja.) PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Šekika rekao je: rekao je Abdullah (Mesudov): Već sam znao slične (te) sure koje je bio (običaja) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita njih po dvije u (na) svakom naklonu (rekatu u klanjanju). Pa je ustao Abdullah (iz, sa toga sijela i otišao je u svoj stan) i unišao je sa njim Alkamete. I izašao je Alkamete (poslije kraćega vremena), pa smo pitali njega, pa je rekao: "Dvadeset sura od početka el-mufessala (dijela Kur'ana koji je mnogo izrastavljan jer su u tom dijelu već kraće sure - u tom dijelu dvadeset sura) je na slaganju (tj. prema slaganju i rasporedu) Ibnu Mes'uda, njihov kraj su el-havamim (tj. zadnji dio tih dvadeset sura su sure koje počinju sa riječima, izrazima, slovima Ha Mim)." GLAVA: Bio je (običaja) Džibril (da) izlaže (pokazuje) Kur'an na Vjerovijesnika (Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio. (To neki komentatori tumače da je Džibril tražio od Muhameda a.s. da mu izloži i pokaže Kur'an, tj. da mu čita, pročita napamet, da mu recituje Kur'an - a to će reći da je Džibril preslišavao, preslušavao Muhameda a.s. Kur'an.) A rekao je Mesruk od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, od Fatime - na nju pozdrav (ili: mir joj)! -: Tajnim načinom je rekao k meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da Džibril se suprotstavlja meni sa Kur'anom (tj. izlažemo jedan drugome Kur'an) svake godine (po jednom), i zaista on se je suprotstavljao meni (one) godine dva puta (dvaput), i ne mislim ga (ovaj slučaj drukčije) osim (tako da) je prisustvovao (tj. da je došao) moj rok (tj. moja smrt).

Page 209: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, od Zuhrije, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, najdarežljiviji (od svih) ljudi sa (tim) dobrom. A najdarežljivije što biva je (A najdarežljiviji je bio) u mjesecu ramazanu, jer (je bio slučaj) da Džibril sretaše njega u svakoj noći u mjesecu ramazanu dok se zguli (tj. dok prođe ramazan), izlaže (izlažući) na njega (njemu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Kur'an. Pa kada je (kada bi) sreo njega Džibril, bio je (bio bi) darežljiviji sa dobrom od poslanoga vjetra (koji prethodi kiši). PRIČAO NAM JE Halid, sin Jezida, pričao nam je Ebu Bekr od Ebu Hasina, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta rekao je: Izlagaše na Vjerovijesnika (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, Kur'an svake godine jedanputa (misli se na Džibrila da on izlagaše), pa je izložio na njega (njemu - Muhamedu a.s.) dva puta (dvaput) u (onoj) godini koja (je ta što) se je zgrabio (uzeo u njoj, tj. što je u njoj umro). I boravljaše svake godine deset (dana u džamiji na kraju ramazana), pa je boravio dvadeset (20) u godini koja (je ta što) se je zgrabio (uzeo, tj. umro u njoj). ("Iatekefe" doslovno znači: zadržavao se je, uhapsio se je, ostajao je - a to znači boravio je.) GLAVA (izvjesnih, tj. osobito poznatih) čitača (Kur'ana) od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Amra, od Ibrahima, od Mesruka: Spomenuo je Abdullah, sin Amra, (spomenuo je) Abdullaha, sina Mes'uda pa je rekao: Neću prestati (da) volim njega (tj. Neprestano volim njega, jer) sam čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Uzmite Kur'an od četvorice: od Abdullaha, sina Mes'uda, i Salima, i Muaza i Ubejja, sina Ka'ba." PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Šekik, sin Selemeta rekao je: Predikovao je (Držao je govor) nama Abdullah, sin Mes'uda pa je rekao: "Tako mi Allaha zaista već sam uzeo iz usta poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sedamdeset i nekoliko sura. Tako mi Allaha zaista već su znali (tj. već znaju) drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da sam ja od znaniji (između) njih za knjigu Allaha (o knjizi Allahovoj Kur'anu), a nisam ja sa najboljim (tj. a nisam ja najbolji između) njih." Rekao je Šekik: Pa sam sjedio u (tim) krugovima (i) slušam (tj. slušajući ja ono) što govore, pa nisam čuo vraćača (tj. odbijača, učenoga odbijača da) govori osim to (tj. nisam čuo nikoga pozvanoga kritičara da nije prihvatio tu izjavu Abdullahovu o sebi kao tačnu). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Aameša, od Ibrahima, od Alkameta rekao je:

Page 210: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Bili smo u Himsu. Pa je čitao Ibnu Mesud suru Jusuf. Pa je rekao (jedan) čovjek: "Nije evo kao ovo (tj. Nije) se (ovako) spustila (ova sura)." Rekao je: "Čitao sam na poslanika (tj. pred poslanikom) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Lijepo si učinio (tj. Lijepo si recitovao, čitao)." I našao (tj. osjetio) je od njega (od toga čovjeka Ibnu Mes'ud da dolazi) vjetar (miris) vina, pa je rekao (Ibnu Mes'ud): "Zar sakupljaš (sastavljaš dva grijeha): da oglašavaš lažnim za knjigu Allaha i (da) piješ (to) vino?" Pa je udario njemu (određenu) kaznu. (To jest: Tužio ga je, pa je sud osudio onoga čovjeka i udario mu propisanu tjelesnu kaznu.) PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Muslim od Mesruka rekao je: rekao je Abdullah (Mes'udov), bio zadovoljan Allah od njega: "Tako mi Allaha koji je (Taj što) nema božanstva (drugoga) osim Njega (osim On) nije se spustila (ni jedna) sura od knjige Allaha (drukčije) osim (tako da) ja znam gdje se je spustila. I nije se spustio (ni jedan) ajet od knjige Allaha (drukčije) osim (tako da) ja znam o čemu (ili o kome) se je spustio. I da znam jednoga (tj. ikoga, nekoga čovjeka) znanijega od mene za knjigu (o knjizi) Allaha (što) dopire njemu (ta) deva (tj. do kojega se čovjeka može doprijeti na devi), zaista bih pojahao (pojašio) k njemu." PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Hemmam, pričao nam je Katadete rekao je: pitao sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega: "Ko je sakupio (cio) Kur'an na vremenu (za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Ko je znao napamet Kur'an - ili: Ko je sebi napisao, ispisao cijeli Kur'an)?" Rekao je: "Četvorica. Svaki (od) njih (tj. Sva četvorica ta bila su) od Pomagača: Ubejj, sin Ka'ba, i Muaz, sin Džebela, i Zejd, sin Sabita i Ebu Zejd." Slijedio je njega (Hafsa, sina Umera) Fadl od Husejna, sina Vakida, od Sumameta, od Enesa. (Ova izjava Enesova tumači se na razne načine.) PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Abdullah, sin Musena-a, pričao mi je Sabit El-Bunanija i Sumamete od Enesa rekao je: Umro je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a nije sakupio Kur'an (niko drugi) osim četvorice: Ebu Derda', i Muaz, sin Džebela, i Zejd, sin Sabita i Ebu Zejd. Rekao je: I mi smo naslijedili njega (Ebu Zejda jer on nije imao potomstva). PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Jahja od Sufjana, od Habiba, sina Ebu Sabita, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa rekao je: rekao je Umer: Ubejj je najbolji čitač (Kur'ana između) nas. I zaista mi zaista ostavimo (tj. izostavljamo) od sadržaja (značenja, govora, tj. od čitanja) Ubejja, a Ubejj govori: "Uzeo sam njega (ovo što vi izostavljate) iz usta poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa neću ostaviti njega (ni) zbog (jedne) stvari (tj. ni zbog čega)."

Page 211: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(To znači da on-Ubejj nije priznavao da je dokinut, ukinut neki ajet. Međutim, drugi ashabi, među njima i sami Umer, smatrali su da su neki ajeti dokinuti, ukinuti, i to su svoje shvatanje zasnivali na ajetu koji se sada dalje u tekstu i navodi kao dokaz.) Rekao je Allah, uzvišen je: "Što Smo dokinuli od ajeta ili odgodili njega, donijeli Smo bolji od njega ili sličan njemu....". GLAVA (vrijednosti sure zvane) Fatihatul-Kitabi (Otvaračice Božije Knjige, tj. GLAVA Fatihe, GLAVA o Fatihi). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Jahja, sin Seida, pričao nam je Šubete rekao je: pričao mi je Hubejb, sin Abdurahmana, od Hafsa, sina Asima, od Ebu Seida, sina Mualla-a, rekao je: Bio sam (u prilici jednoj takvoj da) klanjam (tj. Klanjao sam bio, Klanjao sam), pa je pozvao mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa nisam odgovorio njemu (pa mu se nisam odazvao odmah). Rekao sam (poslije): "O poslaniče Allaha! Zaista ja sam bio (u takvom stanju da) klanjam." Rekao je (Muhamed a.s.): "Zar nije rekao (u suri El-Enfalu) Allah: "..... odgovorite za Allaha i za Poslanika (tj. odazovite se Allahu i Njegovom poslaniku) kada je pozvao vas (kada poziva vas)....", (zar to nije rekao Allah)?" Zatim je rekao: "Zar ne (tj. Pazi)! Poučiću te najveću suru u Kur'anu prije (nego) da izađeš iz Bogomolje." Pa je uzeo za moju ruku. Pa pošto smo htjeli da izađemo, rekao sam: "O poslaniče Allaha! Zaista (si) ti rekao: "Zar ne (Pazi)! Poučiću te najveću suru od (iz) Kur'ana." Rekao je: "El-hamdu lillahi Rabbil-alemine (Hvala Allahu Gospodaru svjetova). Ona je (to izvjesnih) sedam podvostručenih (tj. sedam ajeta) i veliki Kur'an koji (je taj što) se meni dalo njega (što se je meni dao on)." (Ili: "Ona je (izvjesnih) sedam ponavljanih ajeta i veliki Kur'an koji mi se je dao on.".) PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Vehb, pričao nam je Hišam od Muhameda, od Ma'beda, od Ebu Seida Hudrije rekao je: Bili smo u (jednom) iđenju (idenju, tj. pohodu, putovanju) našem, pa smo odsjeli. Pa je došla (jedna) djevojka pa je rekla: "Zaista gospodin (tj. gospodar, poglavica našega) plemena je ujeden (od zmije)." (Doslovno riječ "selimun" znači zdrav, ali iz želje i slutnje na dobro - na ozdravljenje, upotrebljava se taj izraz za osobu ujedenu od zmije. U ovom slučaju množina od "selimun" je "selma". A u slučaju kada "selimun" znači zdrav, onda je množina "sulemau".)

Page 212: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

A zaista naši ljudi su odsutni, pa da li je od vas bajač (vračalac neko ko zna bajati, vračati protiv ujeda zmije)?" Pa je ustao sa njom (jedan) čovjek (od nas) što nismo bili (običaja da) sumnjičimo njega sa bajanja (zbog bajanja, vračanja), pa je bajao njemu (tom poglavici). Pa je ozdravio (poglavica). Pa je zapovjedio za njega (njemu) sa trideset ovaca (tj. tome bajaču da se dadne trideset ovaca), i napojio je nas (poglavica) mlijekom. Pa pošto se je vratio (bajač), rekli smo njemu: "Da li si bio (običaja da) lijepo izvodiš bajanje (odučavanje, odbrajanje protiv ujeda zmije) ili si bio (običaja da) baješ?" Rekao je: "Nisam bajao (ni sa čim drugim) osim sa (surom) Ummul-Kitabom." (A Ummul-kitabi je također naziv, ime sure Fatihe, prve sure u Kur'anu. Htio je da kaže ovo: Nisam ovome poglavici bajao na način kako to čine pagani i primitivni idolopoklonički bajači i vračevi, nego sam mu proučio Fatihu, molio sam se za njega Uzvišenom Allahu učeći Fatihu u kojoj se nalaze riječi: "..... ve Ijjake nesteinu - i Tebe, Bože, molimo za pomoć.".) Rekli smo: "Ne proizvodite (tj. Ne činite sa tim tako dobijenim ovcama ni jednu) stvar do (da) dođemo ili (da) pitamo (dok ne dođemo i ne pitamo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa pošto smo došli Medini (u Medinu), spomenuli smo ga Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "A šta je bio (to što) dade znati njemu (što ga upozna) da je ona (ta sura) bajanje (tj. jedna molitva koja se može upotrebiti ondje gdje su pagani i idolopoklonici upotrebljavali bajanje i vračanje). Razdijelite (te ovce), i udarite za mene sa dijelom (tj. i odredite i meni jedan dio)." (S time je Muhamed a.s. htio da ih uvjeri da im nije haram, grijeh jesti meso od tih tako dobijenih ovaca, pa je rekao da i njemu odrede dio.) A rekao je Ebu Mamer: Pričao nam je Abdul-Varis, pričao nam je Hišam, pričao nam je Muhamed, sin Sirina, pričao mi je Ma'bed, sin Sirina, od Ebu Seida Hudrije za ovo (tj. za ovaj hadis).

VRIJEDNOST EL-BEKARETA (SURE BEKARE) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Šubete od Sulejmana, od Ibrahima, od Abdurahmana, od Ebu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je čitao sa (izvjesna) dva ajeta." PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Mansura, od Ibrahima, od Abdurahmana, sina Jezida, od Ebu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je čitao (tj. Ko je izvršio čitanje) sa (izvjesna) dva ajeta od kraja sure El-Bekarete (sure Bekare) u (jednoj, nekoj) noći, dostatna su njih dva bila njemu (tj. Ko pročita zadnja dva ajeta sure Bekare u jednoj noći, dosta su mu ta dva ajeta)." A rekao je Usman, sin Hejsema: Pričao nam je Avf od Muhameda, sina Sirina, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Page 213: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Opunomoćio (tj. Postavio) je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za čuvanje zekata ramazana (ramazanske milostinje, tj. sadakatul-fitra - milostinje mršenja), pa je došao meni (jedan) dolazač (došljak) pa je počeo (da) grabi (da uzima) od (te) hrane. Pa sam uzeo (tj. uhvatio) njega pa sam rekao: "Zaista podignuću svakako (tj. odvešću) tebe ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je pričao (taj) hadis (ili: taj događaj). Pa je rekao: "Kada si odsjeo (tj. prišao) ka svojoj postelji, pa čitaj (tj. prouči, izgovori) ajet stolice (Njegove, tj. ajet u kojem se spominje Njegova stolica - a to će reći Božije prijestolje), neprestano će biti s tobom od Allaha (određen jedan) čuvar, i neće se približiti tebi (ni jedan) sotona (đavo) do (da) osvaneš (dok ne osvaneš)." I rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Istinit je bio tebi (Istinu ti je rekao), a on je (inače) lažov (veliki), to je (bio lično jedan) sotona (đavo što ti je to rekao)." (A ajet zvani "ajeti kursija" je ajet u suri Bekare, pa je i spomenuto ovo ovdje da se i na osnovu toga pokaže i dokaže vrijednost te sure. A ovaj hadis je već spomenut u opširnijoj verziji u prethodnom tekstu u drugoj knjizi.) GLAVA vrijednosti (sure) El-Kehfa. PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Ebu Ishak od Bera-a rekao je: Bio je (jedan) čovjek (u takvom stanju jedanput da) čita suru El-Kehf, a ka njegovoj strani (tj. a do njega) je ždrijebac (pastuh) svezan sa dva konopca (sa dva užeta). Pa je poklopila (obuhvatila) njega naoblaka (oblak jedan), pa je počela (da) se približava i približava (ona - naoblaka tome čovjeku). I počeo je njegov konj (da) bježi. Pa pošto je osvanuo (osvanulo - sutradan), došao je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je to spomenuo njemu. Pa je rekao (Muhamed a.s.): "To je (izvjesna) spokojstvenost (spokojstvo, smirenost što) se je spustila sa Kur'anom (zbog Kur'ana)." GLAVA vrijednosti sure El-Feth. PRIČAO NAM JE Ismail rekao je: pričao mi je Malik od Zejda, sina Eslema (Eslemovoga), od njegovoga oca (koji je bio oslobođeni rob Umera r.a.) da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, iđaše u nekom (od) svojih putovanja, a Umer, sin Hataba ide sa njim noću. Pa je pitao njega Umer o (nekoj) stvari (o nečemu), pa nije odgovorio njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je (ponovo) pitao njega, pa nije odgovorio njemu (pa mu nije odgovorio). Zatim je (opet) pitao njega, pa nije odgovorio njemu. Pa je rekao Umer: "Izgubila te tvoja majka (Umere)!" (Umer to kaže sam sebi.) "Navaljivao si (Dosađivao si pitanjem) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tri puta (pitajući ga i u) svemu tome neće odgovoriti (ne odgovara) tebi." Rekao je Umer: Pa sam pokrenuo svoju

Page 214: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

devu, čak sam bio ispred (tih) ljudi (toliko sam pobjegao daleko). I plašio sam se da siđe o meni (neki) Kur'an (tj. nešto što će se čitati u Kur'anu o meni). Pa nisam ostao (dugo, a već se je desilo) da sam čuo (nekakvoga) vikača (da) viče. Rekao je: Pa sam rekao: Zaista već sam se plašio da bude sišao o meni (neki) Kur'an (ajet u vezi mene). Rekao je: Pa sam došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam pozdravio njega. Pa je (Muhamed a.s.) rekao: "Zaista već se spustilo na mene (objavilo se meni) noćas (sinoć jedna) sura, zaista ona je draža (milija) k meni od (onoga svega prostora) što se je pojavilo (što se pojavljuje) na njemu (nad njim to) Sunce." Zatim je čitao (tu suru koja počinje sa riječima): "Inna fetahna leke fethan mubinen (Zaista Mi smo osvojili za tebe osvajanje jasno, tj. Već smo odredili da ti damo jasnu pobjedu veliku).". GLAVA vrijednosti (sure) "Kul Huvellahu (Huvallahu) ehadun (Reci: On - Allah je jedan).". O njemu (tj. O tome) je (pričala jedan hadis) Amreta (Amra) od Aiše, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Abdu-Rahmana, sina Abdullaha sina Abdurahmana sina Ebu Sa'sa'ata, od njegovoga oca, od Ebu Seida Hudrije da je (jedan) čovjek čuo (jednoga drugoga) čovjeka (da) čita (uči suru) "Kul Huvellahu (Huvallahu) ehadun.", (i) ponavlja nju (tj. ponavljajući on nju mnogo puta). Pa pošto je osvanuo (dakle: sutradan), došao je ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je to spomenuo njemu, i kao da je (taj) čovjek brojio (tj. smatrao) malenom nju (tu suru), pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako mi (Allaha) koji je (Taj što je) moja duša u Njegovoj ruci zaista ona (ta sura) zaista se izjednačuje (sa) trećinom Kur'ana (tj. ravna je trećini Kur'ana)." A povećao (dodao) je Ebu Mamer: Pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Malika, sina Enesa, od Abdurahmana, sina Abdullaha sina Abdurahmana sina Ebu Sa'sa'ata, od njegovoga oca, od Ebu Seida Hudrije: izvijestio je mene moj brat (po majci) Katadete, sin Nu'mana, da je (jedan) čovjek ustao u vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita od (te) zore (tj. u zoru, ili: u časovima od zore suru) "kul huvellahu ehadun.", (i ili a) ne povećava na nju (ništa više i ništa drugo). Pa pošto smo osvanuli, došao je (jedan) čovjek Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (i ispričao Muhamedu a.s.) slično njemu (tj. slično onome u prethodnom hadisu). PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Ibrahim i Dahhak Mešrikija od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za svoje drugove (tj. svojim drugovima): "Zar nemoćnim biva (tj. Zar ne može) jedan (od) vas da čita (da pročita) trećinu Kur'ana u (jednoj) noći?" Pa je teško bilo to (palo) na njih i rekli su: "Koji (od) nas to može, o poslaniče Allaha?" Pa je rekao: "Allahul-Vahidus-Samedu je trećina Kur'ana."

Page 215: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(A sve te tri riječi nalaze se u suri "Kul Huvellahu ehadun.". Allah je Uzvišeni Bog, a El-Vahidu je Jedini, a Es-Samedu je Namjeravani, tj. Onaj kome svako namjerava, kome se svako upravlja i obraća i bez koga se ne mogu zadovoljiti potrebe i postići želje.) Rekao je Firebrija: Čuo sam Ebu Džafera Muhameda, sina Ebu Hatima, pisara Ebu Abdullaha (Buharije), rekao je Ebu Abdullah (Buharija): Od Ibrahima je (ovaj hadis) mursel (poslan, tj. "munkati'": prekinutoga lanca ljudi koji ga prenose jer nije spomenuto ime ashaba), a od Dahhaka Mešrikije (hadis ovaj) je musned (povjeren, poduprt, tj. on je "muttesil": spojenoga lanca do samoga Muhameda a.s.). (Ovdje Buharija upotrebljava izraz "mursel" za pojam "munkati'", a "musned" za pojam "muttesil, muttasil". "Verrakun" je onaj koji prodaje listove, tj. knjige, ali taj izraz ovdje znači onaj ko se bavi listovima - "verekatun" je list - a to znači ko ih piše, prepisuje, a to je pisar.) GLAVA vrijednosti (sura koje imaju naziv) "el-muavvizata (el-muavvizat, a to su sure "Kul euzu bi Rabbil-feleki." i "Kul euzu bi Rabbin-nasi.". ("El-muavvizatu" znači one koje daju utočišta, tj. sure u kojima se zapovjeda da se traži i moli Uzvišeni Allah za utočište i zaštitu od svakoga zla općenito i od nekih vrsta zla posebno.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio kada se je razbolio, (bio je, bio bi običaja da) čita na svoju osobu sa "el-muavvizatom" i (da) puše. (To jest: čitaše na sebe, nad sobom, sebi muavvizat i puhaše u svoje dlanove i onda dlanovima trljaše svoje tijelo. U muavvizat komentatori ubrajaju i suru "Kul Huvellahu ehadun.", pa muavvizat onda čine tri sure: "Kul Huvellahu....", "Kul euzu bi Rabbil-feleki." i "Kul euzu bi Rabbin-nasi.". U tome hadisu Aiša r.a. dalje veli:) Pa pošto se je pojačao njegov bol, bila sam (običaja da ja) čitam (učim) na njega (nad njim), i (da) potirem (da trljam njega) sa njegovom rukom nadanjem njezinoga blagoslova (tj. zbog nade u njezin blagoslov). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Mufaddal, sin Fedaleta, od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše da je (da bi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio kada je odsjeo (tj. pristupio) ka svojoj postelji, (bio bi) skupio (sastavio) svoja dva dlana (svoje dvije šake), zatim je puhnuo u njih dva, pa je čitao (učio) u njih dva (sure) "Kul Huvellahu ehadun.", i "Kul euzu bi Rabbil-feleki." i "Kul euzu bi Rabbin-nasi.", zatim potare sa njima dvama (sa dvije šake) što je (tj. koliko je on) mogao (dohvatiti) od svoga tijela, (a) počinje (tj. počinjući on potiranje) sa njima dvama na svoju glavu, i svoje lice i što je bilo naprijed od njegovoga tijela, (i) čini (čineći on) to tri puta. GLAVA silaženja (izvjesnoga) spokojstva (spokojstvenosti, smirenosti) i (izvjesnih) anđela kod (tj. prilikom) čitanja Kur'ana A rekao je Lejs: Pričao mi je Jezid, sin Hada, od Muhameda, sina Ibrahima, od Usejda, sina Hudajra, rekao je:

Page 216: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Dok on čita (u nekom dijelu) od (izvjesne) noći suru Bekarete, a njegov konj je svezan kod njega, kadli je kružila (ta) kobila (tj. kadli poče kružiti taj konj, odnosno kobila, jer je konj bio ženski konj, pa je zbog toga glagol "džalet" ženskoga roda - kadli iznenada kobila poče da kruži, trči)! Pa je ušutio (on Usejd, tj. prestao je učiti, čitati Kur'an), pa se umirila (smirila kobila). Pa je čitao, pa je kružila (ona njegova) kobila. Pa je ušutio, i umirila (smirila) se je (ona) kobila. Zatim je (opet, ponovo) čitao, pa je (ponovo) kružila (trčala ona) kobila. Pa je otišao. A bio je njegov sin Jahja blizu nje (tj. blizu one kobile), pa se uplašio da (ona) pogodi njega. Pa pošto je sebi povukao njega (sina), podigao je svoju glavu ka nebu (koje je bilo takvo da) čak ne vidi njega (neba). Pa pošto je osvanuo, pričao je (ispričao je to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao njemu (Muhamed a.s. na to): "Čitaj, o sine Hudajra! Čitaj, o sine Hudajra!" Rekao je: "Pa sam se uplašio, o poslaniče Allaha, da (ona-kobila) satare (zgazi) Jahja-a, a bio je (na prostoru) od nje blizu (a bio je blizu nje). Pa sam podigao svoju glavu, pa sam otišao k njemu. Pa sam podigao svoju glavu ka nebu, pa kada li kao (izvjesni) hladnjak, u njemu su primjeri (izvjesnih) svjetiljki (tj. u njemu su kao izvjesne svjetiljke)! Pa sam izašao (s toga mjesta tako) čak (da) ne vidim njega (toga hladnjaka - riječ "zulletun" je u jeziku arapskom ženskoga roda, pa je zato i zamjenica koja se u originalnom tekstu odnosi na tu riječ, upotrebljena u ženskom rodu)." Rekao je (Muhamed a.s.): "A znaš (li ti, sine Hudajrov) šta je to?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "To su (izvjesni) anđeli (koji) su se približili zbog tvoga glasa. I da si čitao (bez prekidanja do jutra), zaista bi osvanuli (ti anđeli tako da) gledaju (izvjesni) ljudi k njima, ne sakrivaju se od njih (ne bi se ti anđeli sakrivali od tih izvjesnih ljudi, ili od svih ljudi)." Rekao je Ibnul-Had: A pričao mi je ovaj hadis Abdullah, sin Habbaba, od Ebu Seida Hudrije, od Usejda, sina Hudajra. GLAVA (onoga) ko je rekao: Nije ostavio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (ništa drugo) osim (ono) što je između dvije strane (tj. korice njegove njegove - između prve i zadnje korice Mushafa, između prve i zadnje tvrde kože u koju je povezan Mushaf, zbirka, primjerak u kojoj, u kojem je ispisan Kur'an). (Ovo se tumači na više načina, a jedan od tih načina je i ovo: Nije ništa od Kur'ana ispušteno ni izostavljeno, i sav Kur'an u potpunosti je ono što se nalazi ispisano među koricama mushafa - knjige u kojoj je Kur'an u cijelosti ispisan, pa je laž ono što sekta rafidija tvrdi da je sakriveno od Kur'ana ono, onaj dio gdje je izričito pisalo da Alija r.a. treba biti imam poslije Muhameda a.s. i laž je to što oni tvrde da je to pisalo u vrijeme Muhamedove a.s. smrti u Kur'anu.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Abdulaziza, sina Rufej'a, rekao je: Unišao sam ja i Šeddad, sin Makila na (ime posjete) Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice. Pa je rekao njemu (Ibnu Abbasu) Šeddad, sin Makila: "Da li je ostavio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od stvari (neke, tj. Je li ostavio išta)?" Rekao je: "Nije ostavio (ništa drugo) osim (ono) što je između (kur'anske,

Page 217: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

mushafske, musafove) dvije strane." Rekao je: I unišli smo na (ime posjete, tj. da posjetimo) Muhameda, sina Hanefijjete, pa smo pitali njega, pa je rekao: "Nije ostavio (ništa drugo) osim (ono) što je između (musafove) dvije strane." (Ibnu Abbas je stričević Alijin, i kao takav ne bi zatajio i sakrio nešto što daje prednost i pravo na hilafet Aliji. Muhamed, sin Hanefijete je rođeni sin Alije od druge žene Alijine koju je vjenčao Alija poslije smrti Fatime r.a., a ta druga žena bila je iz plemena Benu Hanifete i zbog toga se naziva Hanefijja - Hanifović, Hanifovićka, a ime joj je Havleta - Havla, kći Džafera. Za ovoga Alijinoga sina Muhameda upravo sekta rafidija tvrdi da njemu pripada hilafet - imamet - poslije Alije r.a. Da je išta postojalo od onoga što oni tvrde, znao bi, valjda, to ovaj Alijin sin i rekao bi to. I baš upravo što taj Alijin sin Muhamed i Ibnu Abbas kažu da nije Muhamed a.s. ništa drugo ostavio osim ono što se nalazi u mushafu, u zbirci koju je Usman poslao, to je najbolji dokaz da je laž ono što tvrde rafidije i njima slični. Lamut-ta'rif - određeni član "el" na riječi "deffetejni" znači dvije strane njega - izvjesnoga mushafa, a to znači mushafa koji je ispisan pod nadzorom i rukovođenjem Usmana r.a. i umnožen pa poslan u razne krajeve islamske države koja je u to vrijeme postojala.) GLAVA vrijednosti Kur'ana nad ostali (svaki) govor. PRIČAO NAM JE Hudbete, sin Halida, Ebu Halid, pričao nam je Hemmam, pričao nam je Katadete, pričao nam je Enes, sin Malika, od Ebu Musa Eš'arije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Primjer (onoga) koji čita Kur'an je kao (primjer izvjesnoga) limuna (ili, možda, narandže), njegov okus je lijep i njegov miris je lijep. A (onaj) koji ne čita (neće da čita) Kur'an je kao (primjer izvjesne) datule (hurme), njezin okus (ukus) je lijep, a nema mirisa za nju (tj. u nje). A primjer (izvjesnoga) pokvarenjaka (griješnika) koji čita Kur'an je kao primjer (izvjesnoga) šipa (šipka), njegov miris je lijep, a njegov okus (ukus) je gorak. A primjer (izvjesnoga) pokvarenjaka koji ne čita Kur'an je kao primjer kolokvinte, njezin okus (ukus) je gorak (i otrovan), i nema mirisa za nju (u nje nikakvoga)." PRIČAO NAM JE Museded od Jahja-a, od Sufjana, pričao mi je Abdullah, sin Dinara rekao je: čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da priča) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Vaš rok u roku (onih) ko je prošao (koji su prošli) od (tih) naroda je samo kao što je (vrijeme) između molitve (toga) popodneva i zalaženja Sunca (između ikindije i akšama). I primjer vas i primjer Židova i kršćana je kao primjer (jednoga) čovjeka (što) je uzeo u rad (na rad neke) radnike, pa je rekao (njima tražeći ih da mu rade): "Ko će raditi meni ka polovini (tj. do polovine ovoga) dana na (tj. za) kirat (za karat) kirat (tj. po karat)?" Pa su radili Židovi. Pa je rekao: "Ko će raditi meni od polovine (ovoga) dana ka popodnevu (do popodneva)?" Pa su radili (ti) kršćani. Zatim vi radite od (toga) popodneva ka zalaženju (tj. do toga zalaženja Sunca) sa (tj. za) dva kirata dva kirata (tj. po dva karata). Rekli su: "Mi smo mnogobrojniji poslom (radom), a manji davanjem (a malobrojniji darom, tj. Zašto smo mi više radili, a manje dobili)?" Rekao je: "Da li sam nasilje (nepravdu, oštećenje) učinio vama od vašega prava (obećanoga, ugovorenoga)?" Rekli su: "Ne." Rekao je: "Pa to je Moja dobrota (što) dajem nju kome sam htio (kome hoću, dajem veću nagradu za manji rad)."

Page 218: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

GLAVA (Muhamedove a.s.) oporuke sa knjigom (ili: za knjigu) Allaha, moćan je i veličajan je. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Malik, sin Migvela, pričao nam je Talhate rekao je: pitao sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a: "Da li je oporučio (tj. Da li je ostavio testament, pismenu oporuku) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u odnosu na svoje nasljedstvo)?" Pa je rekao (Abdullah): "Ne." Pa sam rekao: "Kako se je propisala na (te) ljude (ta) oporuka (što) se je njima zapovjedilo za nju, a nije oporučio (on-Muhamed a.s.)?" Rekao je: "Oporučio je sa knjigom Allaha (za knjigu Allaha da se nje držimo i da se po njoj ravnamo)." GLAVA (onoga) ko se nije obogatio (psihički, duševno) sa Kur'anom (ili: ko nije pjevao sa Kur'anom - a to će reći ko nije učio, čitao melodično, blagozvučno Kur'an) i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: "I zar nije dosta bilo njima da smo Mi spustili na tebe (tj. tebi ovu) knjigu (koja) se čita na njih (čita se njima)....". PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra rekao je: pričao mi je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, od Ebu Hurejreta da on govoraše (doslovno: da je bio-da-govori): rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nije slušao Allah (ni) za (jednu) stvar što je slušao za Vjerovijesnika (tj. Nije slušao Allah ništa kao Vjerovijesnika), pomilovao ga Allah i spasio, (u stanju, u vremenu kada) pjeva (uči) sa Kur'anom." A rekao je (jedan) drug njemu (njegov, tj. drug Ebu Selemetov): Hoće (da rekne sa izrazom "jeteganna" značenje koje ima izraz) "jedžheru bihi" - oglašava se s njim (tj. glasno čita, uči njega - Kur'an lijepim glasom). (Ezine je'zenu ezenen znači slušati, a ezine je'zenu iznen znači dozvoliti. Značenje "Allahovoga slušanja" je obilna nagrada Allahova za učenje Kur'ana.) PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nije slušao Allah (ni) za (jednu) stvar što je slušao za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da pjeva sa Kur'anom (ili: da se obogati sa Kur'anom)." Rekao je Sufjan: Tumačenje njegovo je: "jestagni bihi" - obogati se sa njim (sa Kur'anom duhovno, duševno). (To znači: Tumačenje izraza "jeteganna" je izraz: "jestagni bihi" - obogati se sa njim. Upravo na osnovu tumačenja ovoga izraza "jeteganna" jedni odobravaju, a jedni zabranjuju učenje, čitanje, recitovanje Kur'ana na način napjeva i melodija raznih vrsta. Samo i oni koji to

Page 219: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

odobravaju, vele da čitanje Kur'ana na razne melodije ne smije dovesti do iskrivljenja riječi u tekstu Kur'ana, jer to povlači i promjenu značenja.) GLAVA (bezazlene) zavidnosti vlasniku Kur'ana. ("Hasedun" je zavidnost kada se želi da od nekoga ode neko dobro, a "gibtatun" i "eligtibatu" je takva zavidnost kada se ne želi da od posjednika i vlasnika nekoga dobra ode i prestane njegovo dobro, nego se samo želi da i ti, ili i mi imamo i dobijemo onakvo dobro kao i on što ima i posjeduje. To će se tako prevoditi sa izrazom bezazlena zavidnost.) PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: pričao mi je Salim, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Nema zavidnosti osim na dvojicu: čovjek (što) je dao njemu Allah (Svoju) knjigu i (taj čovjek) je stajao s njom (s Božijom knjigom - Kur'anom u) časovima (te) noći, - i (drugo) čovjek (što) je dao njemu Allah imovinu, pa on milodari s njom (u) časovima noći i časovima dana." ("Eata" znači i dati, i darivati.) PRIČAO NAM JE Alija, sin Ibrahima, pričao nam je Revh, pričao nam je Šubete od Sulejmana: čuo sam Zekvana (da priča) od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nema zavidnosti osim u (pogledu stanja) dvojice: (prvo) čovjek (čovjeku što) je poučio njega Allah Kur'anu, pa on čita njega (u) časovima (dijelovima te) noći i časovima (toga) dana (dakle: u vrijeme, u časovima noći i dana), pa je čuo (pa ga čuje, pa čudne) njega susjed njegov pa je rekao (pa rekne): "Da sam ja (takav pa da) se meni dalo kao što se je dalo omsici (iksu ili tom-i-tom), pa (da) sam radio kao što radi (on), i (drugo) čovjek (čovjeku što) je dao njemu Allah imovinu, pa on uništava nju u pravo (izvjesno, tj. pa on troši tu imovinu u pravu svrhu), pa je rekao (jedan drugi) čovjek: "Da sam ja (takav da) se meni dalo kao što se dalo omsici (iksu, tom-i-tom), pa (da) sam radio kao što (on) radi." GLAVA: Najbolji (od) vas je (onaj) ko se naučio (poučio sebe) Kur'anu i poučavao je njega (njemu - tj. i drugo lice je poučavao Kur'anu, da i ono upozna Kur'an). PRIČAO NAM JE Hadždžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete rekao je: izvijestio me je Alkamete, sin Merseda, čuo sam Sa'da, sina Ubejdeta, od Ebu Abdurahmana Sulemije, od Usmana, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Najbolji (od) vas je (onaj) ko se je poučio Kur'an i poučavao je njega (tj. i ko je učitelj koji poučava druga lica da znaju Kur'an)." Rekao je (Sa'd, sin Ubejdeta): A dao je čitati (tj. poučavao je druge čitanju) Ebu Abdurahman u zapovjedništvu (tj. u vrijeme vladanja) Usmana (baveći se on neprekidno poučavanjem čitanju), čak je bio Hadždžadž (došao na

Page 220: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

upravu, a on se bavi poučavanjem - 38, ili 72 godine). Rekao je (Ebu Abdurahman): A to je (tj. taj hadis je uzrok) koji je posadio mene (na) ovo moje mjesto (tj. na mjesto sa kojega sam poučavao, podučavao čitanju Kur'ana druge). PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Alkameta, sina Merseda, od Ebu Abdurahmana Sulemije, od Usmana, sina Affana, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista najvrijedniji (od) vas je (onaj) ko se je poučio Kur'an i poučavao je njega (poučavao je njemu)." PRIČAO NAM JE Amr, sin Avna, pričao nam je Hammad od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sada, rekao je: Došla je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedna) žena pa je rekla (njemu): "Zaista ona je već poklonila svoju osobu (sebe, tj. poklonila je, poklanja sebe lično) Allahu i Njegovome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Nije za mene u (tim) ženama od potrebe (ništa, tj. Ja nemam nikakve potrebe za ženama)." Pa je rekao (jedan, neki) čovjek: "Spari (tj. Vjenčaj) meni nju." Rekao je: "Daj (Daruj) joj (neku) odjeću." Rekao je: "Neću naći (Ne nalazim-Nemam)." Rekao je: "Daj joj, i da (bude to makar jedan) prsten od željeza." Pa se razbolio (tj. ožalostio) zbog njega (zbog toga jer nije imao ništa). Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Šta je sa tobom od Kur'ana?" Rekao je "Tako i tako (tj. to i to)." Rekao je: "Pa već sam spario (tj. vjenčao - a to će reći: vjenčavam) tebi nju sa (onim, tj. zbog onoga, zbog toga) što je sa tobom od Kur'ana." (Ovaj hadis i slični njemu dolaziće još u tekstu, a naročito kada bude govora o hadisima koji govore o braku. U pogledu tumačenja ovoga hadisa i njemu sličnih po sadržaju razni mezhebi imaju svoje stavove i stanovišta u odnosu na propise o braku, ali u ovoj GLAVI se hadis navodi da se na osnovu njega takođe ukaže na vrijednost poučavanja i poznavanja Kur'ana.) GLAVA čitanja (Kur'ana) od leđa srca (čitačevoga, iza leđa srca, tj. čitanja bez gledanja u mushaf, musaf, knjigu - a će reći: čitanja, učenja napamet, naizust). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Jakub, sin Abdurahmana, od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, da je (jedna) žena došla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Došla sam zato (da) poklonim tebi svoju osobu (sebe)." Pa je gledao (pogledao) k njoj poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je penjao (tj. podizao svoj) pogled k njoj i upravljao ga je, zatim je spustio (oborio) svoju glavu. Pa pošto je vidjela (ona) žena da on nije dosudio o njoj (ni jednu) stvar (ništa, tj. da on nije donio nikakav sud o njoj), sjela je. Pa je ustao (jedan) čovjek od njegovih drugova pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Ako nije bila tebi u njoj (doslovno: sa njom, za njom nikakva) potreba, pa spari (vjenčaj) meni nju." Pa je rekao njemu: "Da li je kod tebe od stvari (neke, tj. Imaš li ti išta da joj dadneš vjenčanoga dara)?" Pa je rekao: "Ne, tako mi Allaha, o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Odi k svojoj porodici, pa

Page 221: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

gledaj, da li ćeš naći (neku) stvar (nešto)." Pa je otišao. Zatim se vratio pa je rekao: "Ne, tako mi Allaha, o poslaniče Allaha! Nisam našao (ni jednu) stvar (ništa)." Rekao je: "Gledaj, i da (bi to bilo, bio makar jedan) prsten od željeza!" Pa je otišao. Zatim se vratio pa je rekao: "Ne, tako mi Allaha, o poslaniče Allaha, i ni prsten od željeza (nisam našao), a ali ovo je moj pokrivač (tijela, moja donja odjeća)." Rekao je Sehl: Nije za njega ogrtač (postojao, tj. On nije imao nikakvoga ogrtača). "Pa za nju polovina njega (tj. nastavio je dalje onaj čovjek: Pa njoj dajem polovinu svoga pokrivača, svoje donje odjeće kao vjenčani dar)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Šta (da) napraviš sa svojim pokrivačem? (To jest: Što da činiš to sa svojim pokrivačem da ga cijepaš na dvoje?) Ako si obukao njega (ti), nije bilo (tj. neće biti) na njoj od njega (ni jedna) stvar (ništa). A ako je obukla njega (ona), nije bilo (neće biti) na tebi (ni jedna) stvar (ništa)." Pa je sjeo (onaj) čovjek čak (da) se je oduljilo njegovo sjedenje (dugo je sjedio). Zatim je ustao. Pa je vidio njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (kao) okretača leđa (tj. da je on okrenuo leđa, a to znači: da on odlazi). Pa je zapovjedio za njega, pa se je pozvao (nazad). Pa pošto je došao, rekao je (Muhamed a.s. njemu): "Šta je to sa tobom od Kur'ana?" Rekao je: "Sa mnom je sura kao ta (tj. sura ta), i sura kao ta i sura kao ta." Brojio je njih (sure). Rekao je: "Da li čitaš njih od leđa svoga srca (tj. napamet, naizust, bez gledanja u mushaf)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Idi, pa već sam dao u posjed (tj. u brak - a to će reći: vjenčajem) tebi nju sa (tj. zbog onoga) što je sa tobom od Kur'ana. (Tj. s toga, zbog toga što te sure znaš napamet - što ih čitaš sa leđa svoga srca, a ne sa leđa papira, sa površine papira.)." GLAVA traženja spominjanja Kur'ana (tj. sjećanja na Kur'an) i međusobnoga ugovora (sa) njim (tj. i obnavljanja ugovora sa Kur'anom, a to znači: i redovnoga i stalnoga čitanja Kur'ana). (Riječ u tekstu "istizkar" može da znači i traženje podsjećanja, pa bi prevod mogao da glasi: GLAVA traženja podsjećanja na Kur'an. Neki kažu da "istizkarun" ovdje nije od "zikrun", nego od "zukrun", a "zukrun" znači podsjećanje, i znači i to kada čovjek sveže končić na prst da ga to na nešto podsjeti. A riječ "teahud" neki tumače kao pamćenje, učenje napamet. Neki to opet tumače i ponavljanje, obnavljanje.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Primjer vlasnika (posjednika) Kur'ana je samo kao primjer vlasnika (izvjesne) ukolinčene deve (deve koja je svezana užetom u koljenu, za koljeno). Ako je ugovarao na nju (tj. Ako je vezao nju užetom kao što se ljudi međusobno vežu, obavezuju ugovorom), držao je nju (zadržao je nju kod sebe, zadržaće je ko sebe). A ako je pustio nju (iz užeta), otišla je (otiće)." (I hafiz ako stalno ne obnavlja Kur'an, ode mu iz sjećanja, tj. zaboravi ga.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ar'areta, pričao nam je Šubete od Mansura, od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mes'udovoga), rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

Page 222: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Loše je (to) što za jednoga (od) njih (što se jednom od njih desi) da govori: "Zaboravio sam ajet taj i taj!" Nego dalo mu se je zaboraviti (tj. Nije on zaboravio, nego se je njemu dalo zaboraviti). I tražite spominjanje (podsjećanje i ponavljanje) Kur'ana, pa (jer) zaista on je žešći rastavljanjem iz prsa (tih) ljudi od (izvjesnih, ili od tih) deva (tj. jače bježi Kur'an iz pamćenja hafiza nego deva od svojih vlasnika kada se ne čuvaju i ne vežu)." PRIČAO NAM JE Usman, pričao nam je Džerir od Mansura slično njemu (slično ovome hadisu što je sada naveden). Slijedio je njega (Muhameda, sina Ar'areta) Bišr od Ibnul-Mubareka, od Šubeta. A slijedio je njega (Muhameda, sina Ar'areta još i) Ibnu Džurejdž od Abdeta, od Šekika: čuo sam Abdullaha (Mes'udovoga), čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. (Ima više tumačenja u vezi sa izrazom "bel nussije: Nego dalo se je njemu zaboraviti". Ovdje ćemo navesti samo jedno tumačenje "Nego kaznio se je zaboravljanjem zbog rijetkoga ponavljanja". Ostala tumačenja neće se navoditi jer to umnožava i povećava obim prevoda.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Sklapajte međusobno ugovor (sa) Kur'anom (Ili: Obavezujte se sa Kur'anom, tj. Obnavljajte veze sa Kur'anom)! Pa tako mi (Allaha) koji (je taj što) je moja duša u Njegovoj ruci, zaista on je žešći rastavljanjem od (tih) deva u svojim užetima (kada su svezane)." GLAVA čitanja (Kur'ana) na (toj) jahalici (životinji za jahanje, za jašenje). PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete rekao je: izvijestio me je Ebu Ijas rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Mugaffela, rekao je: Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan osvojenja (oslobođenja) Meke, a on čita na svojoj samarici (tj. devi) suru El-Feth (tj. suru koja počinje sa riječima: "Inna fetahna leke...."). GLAVA poučavanja (izvjesne) djece Kur'an (Kur'ana). PRIČAO MI JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete, od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra, rekao je: "Zaista (onaj dio Kur'ana) koji (je taj što) zovete njega El-mufessal, on je el-muhkem (učvršćen, tj. punovažan, u njemu nema dokidanja, ukidanja, derogacije)." Rekao je (dalje Seid, sin Džubejra): A rekao je Ibnu Abas (ovo): Preminuo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam sin deset godina (tj. a ja imam deset godina starosti) i već sam čitao el-muhkem (tada). (El-muhkem, ili El-mufessal je dio Kur'ana od sure El-hudžurat do kraja mushafa, musafa.)

Page 223: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je Hušejm, izvijestion nas je Ebu Bišr od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Sakupio sam el-Muhkem u vremenu (za vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekao njemu (pitao sam ga): "A šta je "el-muhkem"?" Rekao je (Odgovorio mi je): "El-mufessal"." GLAVA zaboravljanja Kur'ana, i da li (da) govori (čovjek): zaboravio sam ajet taj i taj, i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "Daćemo čitati tebi, pa nećeš zaboraviti (ništa drugo). Osim (Izuzev što ćeš zaboraviti ono) što je htio Allah....". PRIČAO NAM JE Rebi', sin Jahja-a, pričao nam je Zaidete, pričao nam je Hišam od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Čuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) čovjeka (da) čita u Bogomolji, pa je rekao (Muhamed a.s.): "Pomilovao ga Allah! Zaista već je napomenuo mene (podsjetio je mene) toliko i toliko ajeta (ili: taj i taj ajet) iz sure takve (tj. iz sure te)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ubejda sina Mejmuna, pričao nam je Isa od Hišama i rekao je: ".... oborio sam njih iz sure takve (iz sure te, tj. bio sam dao pasti, dao sam da padnu u zaborav ti ajeti iz te sure)." Slijedio je njega (Muhameda, sina Ubejda) Alija, sin Mushira, i Abdete od Hišama. (Napominje se još jednom to da u većini slučajeva gdje se god u arapskom tekstu nalazi riječ "mesdžid" sa određenim članom "el", dakle gdje god stoji "el-mesdžid", tu se misli na bogomolju - džamiju - Muhameda a.s. u Medini, pa će se u tom slučaju riječ bogomolja pisati sa velikim početnim slovom prilikom prevoda riječi el-mesdžid da bi se tako bez objašnjavanja znalo o kojoj se bogomolji radi. To je već učinjeno u navedenom hadisu.) PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Redža-a, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, od Aiše rekla je: Čuo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) čovjeka (da) čita u (jednoj) suri (jednu, neku suru) u (izvjesnoj) noći, pa je rekao: "Pomilovao ga Allah! Zaista već je napomenuo meni ajet taj i taj, bio sam (u prilici, u stanju da) se je meni dalo zaboraviti njega iz sure te i te." PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Mansura, od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

Page 224: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Loše je (to) što za jednoga (od) njih (što se dogodi) da govori: "Zaboravio sam ajet taj i taj. Nego se je njemu dalo zaboraviti (dalo se da on zaboravi)." GLAVA (onoga) ko nije vidio (nikakve) štete da govori (da rekne čovjek): "Sura El-Bekarete (Sura Bekara) i sura ta i ta.". (To je mišljenje suprotno onome koje kaže da treba reći: Sura u kojoj se spominje el-bekaretu, i sura u kojoj se spominje Ali Imran itd.) PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao mi je Ibrahim od Alkameta i Abdurahmana, sina Jezida, od Ebu Mes'uda Ensarije rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Dva ajeta od kraja (od zadnjega dijela) sure El-Bekarete (su tako vrijedna i sadržajna da je u takvome stanju i položaju svaki onaj) ko je čitao sa njima dvama (ko čita, uči, prouči, pročita ta dva ajeta) u (jednoj) noći (da) su njih dva bila dostatna (dovoljna) njemu (dosta su mu ili dovoljna su mu ta dva ajeta)." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, o hadisu Misvera, sina Mahremeta, i Abdurahmana, sina Karijje, da su njih dvojica čula Umera, sina Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Čuo sam Hišama, sina Hakima sina Hizama, (da) čita suru El-Furkan u životu (za života) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam sebi slušao za njegovo čitanje (tj. Pa sam se zainteresovao, zanimao, slušao njegovo čitanje pažljivo), pa kada li on čita nju na oblike (na neke načine) mnoge (što na njih) nije dao čitati meni nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. nisam čuo da tu suru čita, uči Muhamed a.s. na te oblike, načine)! Pa sam bio skoro (bio sam blizu da) skočim njemu (tj. da skočim na njega) u (toj) molitvi. Pa sam iščekivao (pričekao) njega dok je pozdravio (u znak završetka molitve, namaza; dok završi on molitvu; dok preda selam). Pa sam uzeo njega za odjeću na prsima (tj. Ščepao sam ga za prsa) pa sam rekao: "Ko je dao čitati tebi ovo suru (Ko ti je čitao suru) koju sam čuo (od) tebe (da) čitaš?" Rekao je: "Dao je čitati meni nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekao njemu: "Slagao si (Lažeš). Pa tako mi Allaha zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaista on (lično) dao je čitati meni ovu suru koju sam čuo tebe (da je čitaš maločas)." Pa sam otišao sa njim (tj. Odveo sam ga) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i) vodim ga (tj. vodeći ja njega). Pa sam rekao:

Page 225: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"O poslaniče Allaha! Zaista ja sam čuo ovoga (da) čita suru El-Furkan na (neke) oblike (načine što na njih) nisi dao čitati meni nju (tu suru), a zaista ti si dao čitati meni suru El-Furkan (dakle: a već si mi čitao tu suru onako kako sam je već čuo od tebe)." Pa je rekao: "O Hišame! Čitaj nju (tu suru)." Pa je čitao nju (onim) čitanjem koje sam čuo njega (da ga on čita). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Evo kao to (tj. Tako; ovako) se je spustila (ova sura)." Zatim je rekao: "Čitaj, o Umere!" Pa sam čitao nju (čitanjem) kojim je dao čitati meni nju. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Evo kao to (tj. Tako) se je spustila (takođe)." Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Kur'an se spustio na sedam oblika (načina), pa čitajte što se je olakšalo (tj. pa čitajte na onaj oblik koji vam je lak, lagan od toga broja oblika i načina)." PRIČAO NAM JE Bišr, sin Adema, izvijestio nas je Alija, sin Mushira, izvijestio nas je Hišam od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Čuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nekoga, jednoga) čitača (da) čita od (tj. u izvjesnoj) noći u Bogomolji, pa je rekao: "Pomilovao ga Allah! Zaista već je napomenuo meni toliko i toliko ajeta (ili: taj i taj ajet što) sam oborio njih (tj. što sam ih dao da mi padnu u zaborav, da mi padnu iz vida) iz sure te i te." GLAVA razgovjetnosti (razboritosti) u (tom) čitanju (tako da se jasno istakne svako slovo: i vokal i konsonant), i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: ".... i razgovijeti (tj. i čitaj razgovjetno, razborito, jasno) Kur'an razgovjetnošću.", i Njegovoga govora: "I Kur'an, rastavili smo ga zato (da) čitaš njega na (te) ljude (tj. tim ljudima) na (jednom) boravku....", i (GLAVA onoga) što se mrzi (tj. što se smatra ružnim) da se sjecka (Kur'an) kao sjeckanje (te) pjesme. (To znači: Kur'an se čita jasno i polako u obliku ozbiljnoga pjevanja-učenja, a ne čita se brzo i u obliku skandiranja kao pjesma kada se skandira.) "Fiha jufreku....", je: "jufessalu" (rastavlja se, tj. "U njoj - U toj noći - rastavlja se...."). Rekao je Ibnu Abas: ".... feraknahu....", je: "fessalnahu" (rastavili smo ga). PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Mehdija, sin Mejmuna, pričao nam je Vasil od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mesudovoga), rekao je: Poranili smo na Abdullaha (tj. ka Abdullahu Mes'udovom). Pa je rekao (jedan) čovjek: "Pročitao sam (cijeli) el-mufessal sinoć." Pa je rekao: "Sjeckanje kao sjeckanje (te, izvjesne) pjesme. (To jest: Učio si, čitao si brzo bez razmišljanja.) I zaista ja zaista pamtim (te) vršnjake (tj. sure jednake dužine) koje (su te što) čitaše s njima (tj. bio je običaja da čita njih)

Page 226: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, osamnaest sura iz el-mufessala i dvije sure iz obitelji Hamima (tj. iz obitelji, iz grupe sura koje imaju zajedničko ime Hamim - Ha Mim). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Musa-a, sina Ebu Aišeta (Ebu Aišetovoga), od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, o Njegovom govoru "Ne pokreći s njim svoj jezik zato (da ti) žuriš s njim.", rekao je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio kada je (kada bi) sišao na njega (njemu) Džibril sa (Allahovom) objavom, (bio je, tj. bio bi imao, imao bi neke promjene u držanju i ponašanju) i bio je od (toga jedan dio i to; bio je i takvog običaja) što pokreće s njim (s objavljivanjem, tj. za vrijeme samoga primanja objave) svoj jezik i svoje dvije usne, pa se zažesti na njega, (tj. pa mu to pravi teškoću), i bilo je (to takvo stanje da) se pozna od njega (tj. i prepoznavaše se to na njemu). Pa je spustio Allah (onaj) ajet koji je u (suri) "La uksimu bi jevmil-kijameti.", (a to je ajet koji u prevodu glasi): "Ne pokreći sa njim svoj jezik zato (da) žuriš sa njim. Zaista na Nas je njegovo sakupljanje i njegovo čitanje." (A to znači): Pa zaista na Nas je da sakupimo njega u tvoja prsa i njegovo čitanje. "Pa kada smo čitali njega, pa slijedi njegovo čitanje.", je: Pa kada spuštamo njega, pa slušaj. "Zatim zaista na Nas je njegovo objašnjenje.". Rekao je: Zaista na Nas je da objašnjavamo njega sa tvojim jezikom. Rekao je: I bio je, kada je došao njemu Džibril, šutio (tj. bio bi šutio, šutio bi). Pa kada je (kada bi) otišao, čitao je njega kao što je obećao njemu Allah. GLAVA oduljivanja (toga) čitanja (tj. potrebnoga otezanja dugih samoglasnika). PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Džerir, sin Hazima, Ezdija, pričao nam je Katadete rekao je: pitao sam Enesa, sina Malika, o čitanju Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: Bio je (običaja da) oduljiva oduljivanjem (tj. Oduljivaše on oduljivanjem - a to će reći: prilično dugo je izgovarao duge vokale, samoglasnike). PRIČAO NAM JE Amr, sin Asima, pričao nam je Hemmam od Katadeta rekao je: Pitao se (Upitan) je Enes kako (tj. kakvo) je bilo čitanje Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: Bilo je oduljivanje. Zatim je pročitao (tj. izgovorio je izraz, rečenicu) "Bismillahir-rahmanir-rehimi.", oduljiva (oduljivaše) sa "Bismillahi" (tj. oduljivajući on slog "la", učeći on dulje slog "la" u izrazu "Bismillahi"), i oduljuje sa "Er-Rahmani" (učeći dugo slog "ma") i oduljuje sa "Er-Rahimi" (učeći dugo slog "hi"). GLAVA (izvjesnoga) ponavljanja (glasa "a" tri puta prilikom čitanja - a to znači kao neki refren, pripjev u kojem se glas u grlu potresa, titra izgovarajući a a a). PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete, pričao nam je Ebu Ijas rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Mugaffela, rekao je:

Page 227: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita, a on je na svojoj devi - ili svome devcu - i ona ide sa njim, a on čita (uči) suru El-Feth, ili od (iz) sure El-Feth čitanjem mekim (nježnim) i on ponavlja (tresućim glasom vičući a a a). GLAVA ljepote (izvjesnoga) glasa sa (izvjesnim) čitanjem. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Halefa, Ebu Bekr, pričao nam je Ebu Jahja Himmanija, pričao nam je Burejd, sin Abdullaha sina sina Ebu Burdeta, od njegovoga djeda Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao njemu: "O Ebu Musa! Zaista već se je tebi dala (jedna) svirala od svirala (obitelji) Davuda (tj. darovao se tebi lijep glas tvoga grla kao što je bio darovan lijep glas grla porodici Davudovoj, odnosno samom Davudu a.s., Davidu). GLAVA (onoga) ko je volio (želio) da sebi sluša Kur'an (da sluša Kur'an) od (nekoga drugoga) osim njega (tj. osim sebe). PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac od Aameša, pričao mi je Ibrahim od Abideta, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Čitaj na mene (tj. meni) Kur'an!" Rekao sam: "Zar (da) čitam (ja) na tebe (tebi), a na tebe (a tebi) se je spustio (objavio)?" Rekao je: "Zaista ja volim (želim) da čujem (da slušam) njega od (nekoga drugoga) osim mene (osim sebe)." GLAVA govora (izvjesnoga) poučavaoca čitanja (izvjesnom) čitaču: "Dosta ti je!" ("Dosta!"). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Ibrahima, od Abideta, od Abdullaha, sina Mes'uda, rekao je: rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Čitaj na mene (Čitaj meni; Čitaj mi)!" Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Zar (da ja) čitam na tebe, a na tebe (tebi) se je spustio?" Rekao je: "Da." Pa sam čitao suru En-Nisau (Nisa') dok sam došao ka ovome ajetu: "Pa kako (će se onda osjećati nevjernici i griješnici) kada smo došli (tj. kada dođemo) od svakoga naroda sa (jednim) svjedokom, a došli smo (a dođemo) s tobom na ove (kao jednim) svjedokom?". Rekao je: "Dosta ti je (Dosta) sada!" Pa sam se obazreo k njemu, pa kada li njegova (a njegova) dva oka suze (liju, tj. prolijevaju suze). GLAVA:

Page 228: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

U koliko (vremena jedan čitač da) pročita (cijeli) Kur'an? A govor Allaha, uzvišen je: ".... pa čitajte (ono) što se je olakšalo od njega (tj. što vam je lako, što vam nije teško)...." (ne postavlja nikakve granice u vremenu). PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Sufjan: rekao je meni Ibnu Šubrumete: Gledao (tj. Promatrao) sam koliko je dosta (dostatno izvjesnom) čovjeku od Kur'ana, pa nisam našao (ni jedne) sure manje od tri ajeta, pa sam rekao: Ne treba (ni) za jednoga (muslimana, tj. Ne treba ni jednome muslimanu, nikome) da čita manje od tri ajeta. Rekao je Alija: Pričao nam je Sufjan, izvijestio nas je Mansur od Ibrahima, od Abdurahmana, sina Jezida, izvijestio je njega Alkamete od Ebu Mes'uda, a sreo sam ga, a on ophodi Ka'bu, pa je spomenuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (i govor Muhameda a.s. da je on rekao) da (onaj) ko je pročitao sa dva ajeta (tj. ko pročita dva ajeta) od kraja (krajnja, zadnja, posljednja; od zadnjega dijela) sure El-Bekare u (jednoj, nekoj) noći, bila su dosta (tj. dosta su) njih dva njemu. PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete, od Mugireta, od Mudžahida, od Abdullaha, sina Amra, rekao je: Vjenčao je meni moj otac (jednu) ženu plemićku. Pa ispitivaše (pregledaše, tj. posjećivaše on - otac) svoju snahu, pa pita nju o njezinome mužu. Pa (ona) govori: "Divaj je (taj) čovjek od čovjeka (od ljudi)! Nije pokazao nama postelje (ni jedne još) i nije istraživao nama zastora (ili zastrte, pokrivene stvari) otkada smo došli njemu. Pa pošto se oduljilo to na njega (tj. njemu), spomenuo je (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Sretni (tj. Sastavi) me sa njim." Pa sam sreo njega poslije, pa je (on) rekao: "Kako postiš?" Rekao je: "Svaki dan." Rekao je: "A kako svršavaš (završavaš čitanje cijeloga Kur'ana)?" Rekao je: "Svaku noć (pročitam cijeli Kur'an)." Rekao je (Muhamed a.s.): "Posti u svakom mjesecu tri (dana), i čitaj (tj. pročitaj cijeli) Kur'an u svakom mjesecu (jedanput samo)." Rekao je (Abdullah, sin Amra): Rekao sam: "Mogu (ja i) više od toga." Rekao je: "Posti tri danu u sedmici." (Doslovno: Posti tri dana u petku. Arapi imenom petka nazivaju sedmicu kao što se u nas imenom nedjelje naziva sedmica. U nas se rekne nedjelja dana, nedjelju dana, a u njih petak dana.) Rekao je: Rekao sam: "Mogu više od toga." Rekao je: "Mrsi dva dana, pa posti dan." Rekao je: Rekao sam: "Mogu (ja) više od toga." Rekao je: "Posti najvrijedniji post (najvrijedniji način od posta, najvrijedniji način posta) post Davuda: postenje dana (post jednoga dana), i mršenje dana (jednoga)." (Dakle: posti se svaki drugi dan.) "I čitaj (tj. I pročitaj cijeli Kur'an) u svakih sedam noći (tj. dana samo) jedanput (jednom)." Pa da sam ja primio dopuštenje (tj. olakšicu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Kamo sreće da sam to prihvatio)! A to je (zbog toga što se dogodilo poslije) da sam ja ostario i oslabio sam (iznemogao sam). Pa je bio (običaja da) čita (tj. Pa čitaše Abdullah, sin Amra, u starosti) na nekoga (nekome od) svoje porodice (tu) sedminu od Kur'ana u (izvjesnom) danu, i (taj dio što) čita

Page 229: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

njega, izlaže (izloži, presluša) njega (u jednom dijelu) od (toga) dana zato (da) bude lakši (lakše) na njega u toj noći (u toj izvjesnoj noći). A kada je htio da se ojača (da ojača), mrsio je (po nekoliko) dana, i brojio je (koliko je dana mrsio-koliko dana nije postio), i postio je slično njima (tj. toliko isto dana bi postio koliko je bio dana mrsio zbog) neugodnosti da ostavi (on jednu) stvar (što) se je rastavio (sa) Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, na njoj (tj. jer mu je bilo ružno, neugodno da napusti jedan lijepi postupak svoj koji je vršio za živoga Muhameda a.s., za vrijeme života Muhameda a.s., prije smrti Muhameda a.s.). Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): A rekao je neki (od) njih (tj. neki od pripovjedača ovoga hadisa u svome pričanju ovoga hadisa): ".... u tri (noći, dana ti pročitaj Kur'an).....", i (neki je rekao:) "u pet (dana, noći pročitaj Kur'an)." A najviše njih je (složilo se) na sedam (tj. da je Muhamed a.s. rekao da u sedam, za sedam noći, dana pročita cijeli Kur'an). PRIČAO NAM JE Sa'd, sin Hafsa, pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Muhameda, sina Abdurahmana, od Ebu Selemeta, od Abdullaha, sina Amra, rekao je: rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "U koliko čitaš Kur'an (tj. Za koliko vremena pročitaš ti cijeli Kur'an)?" PRIČAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Ubejdulah, sin Musa-a, od Šejbana, od Jahja-a, od Muhameda, sina Abdurahmana, slobodnjaka Zuhretovića, od Ebu Selemeta. Rekao je (već spomenuti Jahja): A mislim mene (tj. A mislim sebe da sam čuo; A mislim da sam čuo....). Rekao je (nakon što se je sigurno sjetio): Čuo sam ja od Ebu Selemeta, od Abdullaha, sina Amra, rekao je: rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pročitaj Kur'an u mjesecu (za mjesec dana)." Rekao sam: "Zaista ja nalazim snagu." Dok je rekao (najzad): "Pa pročitaj njega u sedam (noći, tj. dana), i ne povećavaj na to (tj. i ne pročitaj ga povećavajući vremensku kratkoću - a to će reći: za manje od sedam dana ne moj da ga pročitaš iako to možeš)." GLAVA (izvjesnoga) plakanja (plača) kod čitanja Kur'ana. PRIČAO NAM JE Sadekate, izvijestio nas je Jahja od Sufjana, od Sulejmana, od Ibrahima, od Abideta, od Abdullaha (Mesudovoga). Rekao je Jahja: Neki (dio ovoga) hadisa je od Amra, sina Murreta. Rekao je meni (to veli Abdullah Mesudov) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Museded od Jahja-a, od Sufjana, od Aameša, od Ibrahima, od Abideta, od Abdullaha (Mesudovoga). Rekao je Aameš: A neki (dio) hadisa je (takav da je njega) pričao meni Amr, sin Murreta, od Ibrahima, od njegovoga oca (ili: i od njegovoga oca - a veli se da to znači od oca Sufjanovoga koji je imao ime Seid, sin Mesruka), od Ebu Duha-a, od Abdullaha (Mesudovoga) rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

Page 230: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Čitaj na mene (tj. Čitaj mi)!" Rekao je: Rekao sam: "Zar (da) čitam na tebe, a na tebe se je spustio?" Rekao je: "Zaista ja želim (strastveno) da čujem njega od (nekoga) osim mene (osim sebe)." Rekao je: Pa sam čitao (suru) Nisa'. Te kada sam dopro (do ajeta): "Pa kako kada smo došli (dođemo) od svakoga naroda sa (jednim) svjedokom, i došli smo (i dođemo) s tobom na ove (kao) svjedokom?", rekao je meni: "Otkloni se!" Ili (je rekao): "Uzdrži se!" (To jest: "Prestani!"). Pa sam vidio njegova (dva oka da) suze (da liju suze). PRIČAO NAM JE Kajs, sin Hafsa, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Aameš od Ibrahima, od Abideta Selemanije, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Čitaj na mene!" Rekao sam: "Zar (da) čitam na tebe, a na tebe se je spustio?" Rekao je: "Zaista ja volim da čujem njega od (nekoga drugoga) osim mene (osim sebe)." GLAVA (onoga) ko se je dvoličio sa čitanjem Kur'ana (tj. ko je čitao Kur'an zbog toga da ga neko od ljudi vidi, ko ga je čitao iz licemjerstva), ili se je hranio s njim (ili je čitao Kur'an da bi dobio neko jelo za njega) ili se je ponosio s njim. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan, pričao nam je Aameš od Hajsemeta, od Suvejda, sina Gafeleta, rekao je: rekao je Alija: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Doći će u kraju (u zadnjem dijelu toga) vremena (jedni) ljudi, novih (svojih) zuba (ili: mladih svojih godina), maloumnih (svojih) pameti (umova, razumnosti), govore od najboljega govora (toga) svijeta (tj. toga ljudstva, ljudi), (a) izlaze (izlaziće) iz Islama kao što izlazi (tj. prođe ta) strijela iz pogođene (ustrijeljene, prostrijeljene) životnje, (i) neće proći (ne prolazi) njihovo vjerovanje njihova grla (grkljane, tj. sa jezika nije sišlo u srce njihovo vjerovanje), pa gdje god ste sreli (tj. gdje god sretnete) njih, pa ubijajte ih, pa (tj. jer) zaista ubijanje njih je nagrada za (onoga) ko je ubio njih (nagrađen će biti na) sudnjem danu." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Jahja-a, sina Seida, od Muhameda, sina Ibrahima sina Harisa, Tejmije, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da je on rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Izaći će u vas (tj. Pojaviće se među vama jedni takvi) ljudi (da) ćete ponižavati (omalovažavati vi) vašu (tj. svoju) molitvu sa njihovom molitvom, i vaš (svoj) post sa njihovim postom i vaš (svoj) rad sa njihovim radom. I čitaće (oni) Kur'an (ali to njihovo čitanje) neće prelaziti njihova grla (grkljane). Izlaziće (oni) iz (ove) vjere kao što izlazi (ta) strijela iz pogođene (prostrijeljene) životinje (ulovljene životinje). Gleda (lovac koji je gađao - gleda) u (njezin) oštrac pa ne vidi (ni jednu) stvar, i gleda u (tu) strijelu (tj. u sredinu strijele) pa ne vidi (ni jednu) stvar (ništa), i gleda u (njezina) pera pa ne vidi (ni tu ni jednu) stvar (tj. ništa ne vidi od tog pogodka, nikakvoga traga na cijeloj strijeli ne vidi)." A sumnja (jedan od pripovjedača) u procijepu (u rascijepljenom dijelu strijele, tj. u zadnjem dijelu strijele je li lovac vidio išta, ili: o procijepu je li u hadisu rečeno išta). (Kao što strijela koja prođe kroz pogođenu životinju tako brzo da se na strijeli ne vidi nikakav trag koji pokazuje da je prošla kroz ubijenu životinju, tako i licemjerni čitači Kur'ana brzo

Page 231: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

izađu iz vjere Islama da se na njima ne može vidjeti trag nikakav, ikakav da su ikada i bili u Islamu jer ne čine nikakvih dobrih djela koja se u Kur'anu preporučuju. Riječ "el-fuku" znači dio strijele suprotan od vrha strijele, i na tom dijelu se nalazi rascijepljeni dio u koji nalegne tetiva prilikom zatezanja i odapinjanja strijele.) PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta, od Katadeta, od Enesa, sina Malika, od Ebu Musa-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Vjernik koji čita Kur'an i radi sa njim (tj. po njemu - prema Kur'anu) je kao (izvjesni) limun (ili narandža), njegov okus (ukus) je lijep i njegov miris je lijep. A (izvjesni) vjernik koji neće čitati (tj. ne čita) Kur'an, a radi sa njim (po njemu) je kao datula (hurma), njezin okus (ukus) je lijep, a nema mirisa za nju (tj. a ona nema mirisa nikakvoga). A primjer (izvjesnoga) licemjerca koji čita Kur'an je kao šip, njegov miris je lijep, a njegov okus je gorak. A primjer (izvjesnoga) licemjerca koji neće čitati (ne čita) Kur'an je kao kolokvinta, njezin okus (ukus) je gorak, ili nevaljao (loš, tj. otrovan), a njezin miris je gorak (nevaljao)." GLAVA: Čitajte Kur'an dok su se složila (ili: dok su se obiknula) vaša srca (tj. dok ste ugodni i raspoloženi za čitanje Kur'ana, dok se ne zamorite). PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hammad od Ebu Imrana Dževnije, od Džunduba, sina Abdullaha, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Čitajte Kur'an, dok su se složila vaša srca. Pa kada ste se protivili (suprotstavili, tj. kada se ne slažete, kada osjetite neko pomanjkanje raspoloženja i slasti u tom čitanju), pa ustanite od njega (tj. prestanite, prekinite ga)." PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Abdur-Rahman, sin Mehdije, pričao nam je Sellam, sin Ebu Muti-a, od Ebu Imrana Dževnije, od Džunduba: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Čitajte Kur'an, dok su se složila na njega vaša srca. Pa kada ste se protivili, pa ustanite od njega." Slijedio je njega (Sellama, sina Ebu Muti-a) Haris, sin Ubejda, i Seid, sin Zejda, od Ebu Imrana. A nije podigao njega (prednjega hadisa) Hammad, sin Meslemeta, i Eban. A rekao je Gunder od Šubeta, od Ebu Imrana: čuo sam Džunduba njegov govor. A rekao je Ibnu 'Avn od Ebu 'Imrana (Ebu Imrana), od Abdullaha, sina Samita, od Umera njegov govor. (U oba ova slučaja hadis nije merfu'-podignut do Muhameda a.s., tj. nije spomenuto i njegovo ime, nije on spomenut. Spomenut je govor njegovoga druga pri čemu nije napomenuto da je to njegov drugo čuo od njega - od Muhameda a.s..) A Džundub je vjerodostojniji i mnogobrojniji (više puteva do njega ima nego do Ibnu Avna). (Napominje se i to da ovaj hadis ima i ovakvo tumačenje: Čitajte Kur'an - zajednički - dok se slažu vaša srca - u razumijevanju njegovih značenja i u tumačenjima njegovoga sadržaja. Pa kada se sukobite - i kada se ne budete složili u njegovome razumijevanju - pa ustanite od njega - ustanite i raziđite se iz toga sijela, ili odustanite od toga tumačenja u kojem se ne slažete da to ne bi do izvjesnoga zla dovelo vas. O ovome hadisu je i Ibnul-Dževzija rekao

Page 232: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

ovo: Drugovi Muhameda a.s. protivili su se, sukobljavali su se u vezi načina čitanja i u vezi narječja, pa im se je ovim hadisom zapovjedilo da se raziđu i odu kućama kada među njima dođe do protivljenja i sukoba oko toga da neki od njih ne bi odbio da prizna to što drugi čita, pa da tako odbije da prizna ono što je spustio, objavio, poslao Uzvišeni Allah.) PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Abdulmelika, sina Mejsereta, od Nezzala, sina Sebreta, od Abdullaha (Mesudovoga) da je on čuo (jednoga) čovjeka (da) čita (jedan) ajet (a Abdullah) je čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da čita) protivno njemu (tome ajetu što ga čita taj čovjek o kojem je riječ). Pa sam uzeo (veli dalje Abdullah) za njegovu ruku, pa sam otišao sa njim ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Obadva vas ste dobročinitelji (doslovno: Oba -od- vas dvojice, tj. Svaki od vas dvojice - je dobročinitelj), pa čitaj (čitajte svaki na svoj način)!" Najveći (tj. Najpretežniji dio) moga znanja je (veli Šubete da) je rekao (Muhamed a.s.: "Ne protivite se, tj. Ne sukobljavajte se, ne suprostavljajte se.") "Pa zaista ko je bio prije vas, protivili su se (tj. sukobljavali su se, suprostavljali su se jedni drugima međusobno), pa je uništio njih (taj takav postupak, ili: pa je uništio njih Uzvišeni i Vječni Allah)."

Page 233: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

KNJIGA ZAKLANIH ŽIVOTINJA I LOVA I IMENOVANJA NAD L OVOM ili onih koje su određene da se zakolju za običnu hranu), I LOVA (tj. ulovljenih životinja) I IMENOVANJA NAD LOVOM (tj. i izgovaranja Allahovoga imena nad ulovljenom životinjom i pri puštanju u lov lovačkoga psa da se izgovori Allahovo ime) I (KNJIGA) govora Allaha: "Zabranila se je na vas (tj. vama izvjesna) uginula životinja....", ka Njegovom govoru (tj. sve do Njegovoga govora) "...., pa ne plašite se njih, i plašite se Mene,.....", i (KNJIGA) Njegovoga govora, uzvišen je: "O (vi) koji ste vjerovali, zaista iskušaće svakako vas Allah sa (jednom) stvari od (izvjesnoga) lova (lovljenja što) postignu njega vaše ruke i vaša koplja....", ajet (taj vidjeti), i (KNJIGA) Njegovoga govora, veličajno je Njegovo spominjanje: "..... dozvolila se je za vas (tj. vama) životinja (od te) stoke (domaće), osim (onoga) što se čita na vas (tj. što se čita vama).....", ka Njegovom govoru (tj. pa dalje sve do Njegovoga govora) "....., pa ne plašite se njih, i plašite se Mene,....". A rekao je Ibnu Abbas: "El-'ukudu" je (što i) "el-'uhudu" - obaveze (ugovori i ono) što se je dozvolilo i (ono što) se je zabranilo. "..... osim (onoga) što se čita na vas (vama).....", (to) je svinja (krmak, prase). ".... jedžrimennekum.....", je (što i) "jahmilennekum": (i neka ne) nosi nipošto vas (tj. neka ne navede nipošto vas). "..... šene'anu....", je "'adavetun": neprijateljstvo. "..... el-munhanikatu....", je (ona životinja koja) se zadavi (udavi, uguši nečim), pa umre. "..... el-mevkuzetu.....", je (ona koja) se udara sa (izvjesnim) drvetom (koje) udara nju (životinju tako žestoko), pa (ona od toga) umre. A "..... el-mutereddijetu....", je (ona koja) se sruši (obori, skrha) od (sa izvjesnoga) brda. A ".... en-netihatu....", je (slučaj kada) se rogom probode (ubode izvjesna) ovca (od strane neke životinje koja ima rogove), pa što si stigao njega (da) se miče sa svojim repom ili sa svojim okom, pa zakolji (prekolji), i jedi. PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zekerijja od Amira, od Adijja, sina Hatima, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pitao sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o lovu (pomoću izvjesnoga) mi'rada. ("Mi'rad" je naprava, sprava jednostavnoga oblika kojom se je u ono vrijeme lovilo ponekad. Neki kažu da je to neka vrsta strijele. Neki vele da je to obični štap koji je na vrhu oštar, šiljat. Neki vele da je to obično jedno teško drvo. Ako se radi i o strijeli, ta strijela je takva da se lako pri bacanju na životinju okrene tako da udari životinju svojom sredinom, pljoštrimice, a ne vrhom i šiljatim dijelom, pa ona pogođena životinja ne bude ustrijelita, nego umlatita, a kao umlaćena, nije dozvoljena jesti. U daljem toku, tj. u daljem tekstu izraz "el-mi'radu" će se prevoditi sa našim izrazom "nepodesna naprava".) Rekao je (Muhamed a.s.): "Što je pogodilo (Što je pogođeno) sa svojom oštricom, pa jedite ga. A što je pogodilo (A ako je pogođeno) sa svojom širinom, pa ono (pa to) je umlaćeno." I pitao sam ga o lovu (izvjesnoga) psa, pa je rekao: "Što je uhvatio na tebe (za tebe, tj. tebi), pa (to) jedi, pa (tj. jer) zaista uzimanje (tj. hvatanje životinje i njezino klanje od strane dresiranoga) psa je (jedno) klanje. A ako si našao sa tvojim (tj. sa svojim) psom ili tvojim (svojim) psima (jednoga drugoga) psa osim njega (osim svoga), pa si se plašio da bude uzeo njega (tj. nju - ulovljenu životinju) sa njim, a već je ubio njega (tj. nju), pa ne jedi (tu

Page 234: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

životinju), pa (tj. jer) si spomenuo ime Allaha samo na (puštanju) svoga psa, a nisi spomenuo njega (Božije ime) na (puštanju drugoga) osim njega." GLAVA lova (izvjesne) nepodesne sprave. A rekao je Ibnu Umer o (životinji) ubijenoj sa (izvjesnom osušenom zemljanom) kuglom (kuglicom): To je umlaćena (životinja). I mrzio je njega (tj. takav način lova) Salim, i Kasim, i Mudžahid, i Ibrahim, i Ata' i Hasen. I mrzio je Hasen bacanje (te) kugle (kuglice koja se bacila iz naprave sličnoj praćki) u (izvjesnim) selima i gradovima (zbog opasnosti da budu pogođeni ljudi), a neće vidjeti (tj. a ne vidi) u njemu (u tom bacanju nikakve) štete u (prostoru) što je osim njega (osim grada i sela). PRIČAO NAM JE Sulajman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Abdullaha, sina Ebu Sefera, od Šabije rekao je: Čuo sam Adijja, sina Hatima, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pitao sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (izvjesnoj) nepodesnoj spravi (za lov), pa je rekao: "Kada si pogodio sa njezinim oštracom, pa jedi. Pa kada je pogodio sa njezinom širinom pa je ubio, pa zaista ono je umlaćeno, pa ne jedi." Pa sam rekao: "Pošaljem moga (A kada pošaljem svoga) psa?" Rekao je: "Kada si poslao tvoga (svoga) psa, i imenovao si (tj. spomenuo si Allahovo ime kada si slao psa u lov, a to će reći: i rekao si Bismillahi), pa jedi." Rekao sam: "Pa ako je jeo (pas neki dio ulovljene životinje)?" Rekao je: "Pa ne jedi (meso takve životinje), pa (jer) zaista on nije uhvatio na tebe (tj. tebi). Uhvatio je samo na sebe (tj. sebi, a to će reći da pas nije dobro dresiran još)." Rekao sam: "Pošaljem svoga psa, pa nađem sa njim (jednoga) psa drugoga?" Rekao je: "Ne jedi, pa (jer) zaista ti si imenovao (rekao Bismillahi) samo na tvoga (svoga) psa, a nisi imenovao (nisi rekao ti Bismillahi) na (toga) drugoga (psa)." GLAVA (onoga) što je pogodila (izvjesna) nepodesna sprava sa svojom širinom (tj. sredinom, tupim dijelom). PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Mansura, od Ibrahima, od Hemmama, sina Harisa, od Adijja, sina Hatima, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Zaista mi pošaljemo (šaljemo izvjesne) pse poučavane (za lov, tj. dresirane)." Rekao je: "Jedi (ono) što su uhvatile (te životinje) na tebe (za tebe, tj. tebi)." Rekao sam: "I ako su ubile (uhvaćenu životinju)?" Rekao je: "I ako (tj. Iako) su ubile." Rekao sam: "I zaista mi gađamo sa (izvjesnom) nepodesnom spravom." Rekao je: "Jedi (ono) što je probola (ta sprava, tj. što je ubila oštracom, oštricom). A što je pogodila sa svojom širinom (tupom stranom), pa ne jedi." GLAVA

Page 235: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

lova (izvjesnoga) luka (od strijele, strjelice). A rekao je Hasen i Ibrahim: Kada je udario lov (ulov, tj. životinju koja se lovi), pa se je odsjekla (otpala) od njega (od lova, lovljene životinje) ruka ili noga (tj. prednja noga ili zadnja noga), neće jesti (onaj dio) koji se je odsjekao (otpao), a jesti će ostali (dio) njega (nje - ulovljene životinje). A rekao je Ibrahim: Kada si udario njegov vrat ili njegovu sredinu, pa jedi ga. (To jest: Kada si udario ulovljenu životinju oštrim oruđem po vratu ili po sredini tijela i tako je usmrtio, pa jedi je. "Sajdun" je muškoga roda, a znači lov, lovljenje, a znači i životinju koja je ulovljena ili koja se lovi. U daljem tekstu prevodiće se taj izraz "sajdun" sa našim izrazom "ulov" kada "sajdun" bude značio životinju koja se lovi ili koja je ulovljena.) A rekao je Aameš od Zejda: Bio je nepokoran na (jednoga) čovjeka od roda (od porodice) Abdullaha (Mes'udovoga jedan divlji) magarac (tj. nije se dao uloviti jedan divlji magarac jednome čovjeku od porodice Abdullahove), pa je zapovjedio njima (Abdullah) da udare njega gdje je bilo lako (tj. gdje im se pokaže najlakše da ga udare). Ostavite (ono) što je palo (što je otpalo) od njega (prilikom savlađivanja njegova), i jedite ga. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jezida, pričao nam je Hajvete, rekao je: izvijestio me je Rebiate, sin Jezida, Dimeškija od Ebu Idrisa, od Ebu Salebeta Hušenije rekao je: Rekao sam: "O vjerovijesniče Allaha! Zaista mi smo u zemlji (jednoga) naroda pripadnika knjige, pa da li (da) jedemo u njihovim posudama? I u zemlji lovim lova (lov) sa svojim lukom (tj. strjelom) i sa svojim psom koji nije poučen (dresiran) i sa svojim psom poučenim, pa šta je dobro meni?" Rekao je: "Što se tiče (onoga) što si spomenuo od pripadnika Knjige (Biblije), pa ako ste našli (tj. ako nađete neke druge posude) osim njih (tj. osim njihovih), pa ne jedite u njima (tj. u njihovima). A ako niste našli, pa operite ih i jedite u njima. A što si ulovio sa svojim lukom, pa si spomenuo ime Allaha, pa (to) jedi. (Misli se na spominjanje Allahovoga imena prilikom odapinjanja i puštanja strijele.). A (ono) što si lovio (ulovio) sa svojim psom poučenim, pa si spomenuo ime Allaha, pa (i to) jedi. A što si ulovio sa svojim psom nepoučenim, pa si stigao njegovo klanje (tj. pa si zatekao živo, živu životinju koja se lovi, pa si ga zaklao-taj ulov, ili pa zakolji ga), pa jedi (i taj takav ulov)." GLAVA (izvjesnoga) bacanja dvama prstima (kamenčica, kamenčića na nekoga i na nešto, stavivši kamenčić između palca i kažiprsta, ili između dva kažiprsta) i (izvjesne suhe zemljane) kuglice (kugle veličine lješnika - "bundukatun" znači i lješnik). (Pod izrazom "el-bundukatu": kuglica veličine lješnika-lješnjaka misli se bacanje te kuglice iz nekakvoga luka ili praćke na životinju koja se lovi.) PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Rašida, pričao nam je Veki' i Jezid, sin Haruna, a (ova) riječ (tj. ovaj tekst, citat) je za Jezida (vezan, tj. riječ je Jezidova, citira se Jezidovo pričanje), od Kehmesa, sina Hasena, od Abdullaha, sina Burejdeta, od Abdullaha, sina Mugaffela, da je on vidio (jednoga) čovjeka (da) baca sa dva prsta (kamenčić), pa je rekao njemu:

Page 236: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Ne bacaj sa dva prsta, pa (tj. jer) zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio (to izvjesno) bacanje sa dva prsta (uzevši kamenčić), ili je bio (običaja da) mrzi (izvjesno) bacanje sa dva prsta (uhvativši, prihvativši kamenčić). I rekao je: "Zaista ono neće se loviti s njim (s tim načinom) ulov, i neće se poubijati (ili izranjavati mnogo) s njim neprijatelj, a ali (nego) ona (ta radnja) već razbije (izvjesni) zub i iskopa (izbije izvjesno) oko." Zatim je vidio njega poslije toga (da opet) baca sa dva prsta, pa je rekao njemu (ili: pa mu je rekao): "Pričam ti od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je on zabranio (to) bacanje (gađanje) sa dva prsta (prihvativši kamenčić, kamen), ili je mrzio (to) bacanje sa dva prsta, a ti (opet) bacaš sa dva prsta. Neću govoriti tebi (tj. Neću govoriti s tobom) tako i tako (tj. toliko i toliko)." GLAVA (onoga) ko je sakupio (tj. uzeo sebi kakvoga, nekoga) psa (koji) nije pas lova ili stoke (tj. koji nije pas za lov-lovački pas niti za čuvanje stoke na paši). PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Muslima, pričao nam je Abdullah, sin Dinara, rekao je: čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je sakupio (sastavio, posjedovao, imao, nabavio, tj. Ko sebi uzme nekoga) psa (koji) nije sa psom (tj. koji nije pas za čuvanje) stoke (blaga na paši) ili obični (na lov, lovački, tj. ili to ne bude pas koji se obikao na lov, obučio za lov), okrnje se (oduzme mu se) svaki dan od njegovoga posla dva kirata (Allahove nagrade)." PRIČAO NAM JE Mekkija, sin Ibrahima, izvijestio nas je Hanzalete, sin Ebu Sufjana, rekao je: čuo sam Salima (da) govori: čuo sam Abdullaha, sina Umera, (da) govori: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ko je sakupio (uzeo sebi nekakvoga drugoga) psa osim (što je) pas obiknut za lov ili pas stoke (tj. pas za čuvanje blaga na paši), pa zaista ono krnji se (okrnjava se) od njegove nagrade svaki dan dva kirata." (Dva kirata znači - kako je u jednom hadisu rečeno - koliko dva velika brda, dvije planine.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi-a, od Abdullaha, sina Umera, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je sakupio (uzeo sebi nekakvoga) psa osim psa stoke (blaga na paši) ili obiknutoga na lov, okrnje se od njegovoga posla svaki dan dva kirata." GLAVA: Kada je jeo (izvjesni) pas (ulovljenu životinju), i Njegov govor, uzvišen je: "Pitaju te šta je to dozvolilo se njima? Reci: Dozvolilo se je vama (da jedete izvjesna) lijepa jela i što ste poučili od (izvjesnih) ranjavačica (tj. grabljivica, krvožednih životinja - a to će reći: lovilica, životinja

Page 237: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

koje se upotrebljavaju, koje se koriste za lov - i to bivši vi) poučavači pasa (dreseri, pa ono što vam takve životinje ulove, dozvoljeno vam je)....". (A riječ "el-dževarih" je značenja) "Es-savaidu" (koje love) i "el-kevasibu" (koje stiču, zarađuju). "Idžterehu" je (što i) "iktesebu": stekli su (zaradili su sebi). "..... poučavate njih od (onoga) što je poučio vas Allah, pa jedite od (onoga) što su uhvatile (lovačke životinje) na vas (za vas, tj. vama)....", ka Njegovom govoru (tj. do Njegovoga govora) "..... brzi obračunom (ili: brz kod obračuna).". A rekao je Ibnu Abas: Ako je jeo (lovački) pas (ulov), pa već je pokvario njega. Uhvatio je samo na svoju osobu (tj. za sebe, sebi), a Allah govori: "..... poučavate ih od (onoga) što je poučio vas Allah.....", pa se udaraju (tj. pa će se udarati, tući) i poučavaju se (tako sve) dok ostave (napuste jedenje ulovljene životinje). A mrzio je njega (ulov koji je pas jeo - to je mrzio) Ibnu Umer. A rekao je 'Ata': Ako je pio (izvjesnu) krv (tj. Ako je lovački pas pio krv ulovljene životinje), a nije jeo (meso njezino), pa jedi (to meso). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Muhamed, sin Fudajla, od Bejana, od Šabije, od Adijja, sina Hatima rekao je: Pitao sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao sam: "Zaista mi smo narod (takav da) lovimo sa ovim (izvjesnim, tj. lovačkim) psima." Pa je rekao: "Kada si poslao tvoje (svoje) pse poučene i spomenuo si ime Allaha, pa jedi od (onoga) što su uhvatile (te životinje) na vas (za vas, vama) iako su ubile, osim (slučaja) da jede (lovački) pas (ulovljenu životinju), pa (tj. jer) zaista ja se plašim da bude uhvatio njega (ulov) samo na svoju osobu (za sebe, sebi samome). A ako su se pomiješali (sa) njima psi (neki) od (drugih) osim njih (mimo njih), pa ne jedi." GLAVA (izvjesnoga) ulova kada je bio odsutan od njega dva dana ili tri (dana, tj. kada ga je našao, pronašao nakon dva ili tri dana nakon što ga je ustrijelio, pogodio). PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Sabit, sin Jezida, pričao nam je Asim od Šabije, od Adijja, sina Hatima, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kada si poslao tvoga (svoga) psa i imenovao si (spomenuo Allahovo ime), pa je uhvatio i ubio je, pa (to) jedi. A ako je jeo, pa ne jedi (ti to), pa (jer) uhvatio je (on to) samo na svoju osobu (za sebe). A kada se je pomiješao (sa nekim drugim) psima (koji su takvi da) se nije spomenulo ime Allaha na njih, pa su uhvatile (tj. pa su uhvatili) i ubili (ti psi ulov), pa ne jedi (meso tako ulovljene životinje). Pa (Jer) zaista ti nećeš znati (tj. ti ne znaš) koji (od) njih (od tih pasa) je ubio (tu životinju koja se lovi). A ako si pogodio (ustrijelio, doslovno: ako si bacio strijelu na izvjesni) ulov, pa si našao njega (taj ulov) poslije (jedan) dan ili dva dana, (a) nije u njemu (na njemu ništa drugo) osim trag tvoje strijele, pa jedi (taj ulov). A ako je pao (ulov) u (izvjesnu) vodu, pa ne jedi (pa ne jedi takav ulov)." A rekao je Abdul-'Aala od Davuda, od Amira, od Adijja da je on rekao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da on) ustrijeli (izvjesni) ulov (životinju koju lovi), pa slijedi

Page 238: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(pustinjom) njegov trag (izvjesna uzastopna) dva dana ili tri (ili: slijedeća dva i treći dan), zatim nađe njega (ulov) mrtvoga (krepanoga) i u njemu je njegova strijela. Rekao je: Jede (tj. Može i dozvoljeno je da jede meso toga ulova) ako je htio (ako hoće). GLAVA: Kada je našao sa (izvjesnim) ulovom (nekoga) psa drugoga. PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Abdullaha, sina Ebu Sefera, od Ša'bije, od 'Adijja, sina Hatima, rekao je: Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Zaista ja pošaljem moga (šaljem svoga) psa i imenujem (tj. i reknem Bismillahi)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada si poslao (pustio u lov) svoga psa i imenovao si (spomenuo Allahovo ime), pa je (on) uzeo, pa je ubio (ili: i ubio je), pa je jeo (ili: i jeo je), pa ne jedi (ti), pa (jer) je (on-taj pas) uhvatio samo na svoju osobu (za sebe, sebi)." Rekao sam: "Zaista ja pošaljem svoga psa. Nađem (poslije) sa njim (jednoga) psa drugoga, (i) neću znati (tj. ne znam) koji (od njih) dvojice je uzeo njega (tj. uhvatio, ulovio ulov)." Pa je rekao: "Ne jedi, pa (jer) imenovao si (rekao si Bismillahi) samo na svoga psa, a nisi imenovao na (onoga drugoga) osim njega." I pitao sam ga o lovu (ulovu izvjesne) nepodesne sprave, pa je rekao: "Kada si pogodio sa njezinom oštricom, pa jedi. A kada si pogodio sa njezinom širinom, pa je ubila (pa ubije ta širina, tj. taj tupi dio), pa zaista ono je umlaćeno, pa ne jedi." GLAVA (onoga) što je došlo o (izvjesnom) lovljenju (tj. o zanimanju i bavljenju lovom kao poslom za zaradu i sticanje). (Lovljenje kao nužan posao za zarađivanje i sticanje je dozvoljen posao. Lovljenje u cilju igre, zabave i razonode je zabranjeno kaže 'Ajnija.) PRIČAO MI JE Muhamed, izvijestio me je Ibnu Fudajl od Bejana, od Amira, od Adijja, sina Hatima, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pitao sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao: "Zaista mi smo narod (koji sebi) lovimo sa ovim psima (lovačkim kerovima, pa reci nam o tome nešto)." Pa je rekao: "Kada si poslao svoje pse poučene i spomenuo si ime Allaha, pa jedi od (onoga) što su uhvatile (uhvatili) na tebe (za tebe, tebi), osim da jede pas (lovački tu lovljenu životinju), pa ne jedi (je onda ti), par (jer) zaista ja se plašim da bude uhvatio (ili: da nije uhvatio) samo na svoju osobu (za sebe, sebi). A ako se je pomiješao (izmješao sa) njima (neki drugi) pas osim njih (doslovno: pas od - nekih drugih - osim njih), pa ne jedi (ni to, ni taj ulov)."

Page 239: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Hajveta, sina Šurejha. A pričao mi je Ahmed, sin Ebu Redža-a, pričao nam je Selemete, sin Sulejmana, od Ibnul-Mubareka, od Hajveta, sina Šurejha rekao je: čuo sam Rebi'ata, sina Jezida, Dimeškiju rekao je: izvijestio me je Ebu Idris 'Aizullah, rekao je: čuo sam Ebu Sa'lebeta Hušeniju, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Došao sam poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista mi smo u zemlji naroda stanovnika (pristalica) Knjige (tj. Biblije), jedemo u njihovim posudama (tj. iz njihovih posuda), i (mi smo još u) zemlji lova. Lovim sa svojim lukom, i lovim sa svojim psom poučenim i (onim) koji nije poučen, pa izvjesti me, šta je (tj. koji postupak je taj) koji se dozvalja nama (šta je dozvoljeno nama) od toga?" Pa je rekao: "Što se tiče (toga) što si spomenuo da si ti u zemlji naroda stanovnika Knjige, (i) jedeš u njihovim posudama, pa ako ste našli (tj. ako nađete, imate druge posude) osim njihovih posuda, pa ne jedite u njima (tj. u njihovima). A ako niste našli, pa operite ih, zatim jedite u njima. A što se tiče (onoga) što si spomenuo da si ti u zemlji lova, pa što si ulovio (tj. što loviš) sa svojim lukom (tj. strijelom), pa spomeni ime Allaha, zatim jedi. A što si lovio sa svojim psom poučenim (dresiranim), pa spomeni ime Allaha, zatim jedi. A što si lovio sa svojim psom koji nije poučen, pa si stigao njegovo klanje (tj. pa si stigao do uhvaćene životinje dok je još bila živa, pa si je zaklao), pa jedi (njezino meso)." PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Jahja od Šubeta rekao: pričao mi je Hišam, sin Zejda, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Uzbunili smo (Podigli smo sa loge) zeca u (mjestu) Meruzahranu (Merruz-Zahranu), pa su trčali na nju (tj. na njega - na zeca, za zecom, ili je, možda, bila zečica, pa onda - na nju, za njom), čak su sustali (umorili su se, a nisu ga ulovili). Pa sam trčao na nju (na njega, tj. za njim) dok sam uzeo nju (tj. dok sam ulovio tu životinju), pa sam donio nju ka Ebu Talhatu. Pa je poslao (on) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, njezin but (kuk od te životinje) i njezina dva stegna, pa je primio njega (taj poklon). PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Ebu Nadra, slobodnjaka Umera, sina Ubejdullaha, od Nafi-a, slobodnjaka Ebu Katadeta, od Ebu Katadeta da je on bio sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Te kada je bio u nekom (dijelu) puta Meke, zaostao je (on pozadi, ozadi, ozada, iza) sa drugovima svojim (nekima koji su bili) obučeni hodočasnički, a on je (imao odijelo drukčije) osim obučenoga hodočasnički, hodočasničkog (tj. a on nije bio odjeven u hodočasničko odijelo jer nije bio još odlučio da učini umru). Pa je vidio (on jednoga) magarca divljega. Pa se ujednačio (tj. uzjašio je, uzjahao je on) na svoga konja. Zatim je pitao (molio) svoje drugove da dodaju njemu kandžiju (bič), pa nisu htjeli. Pa je pitao (molio) njih (da mu dodaju) njegovo koplje, pa (opet) nisu htjeli (da mu to učine). Pa je uzeo njega (on sam sjahavši on). Zatim je navalio žestoko na (onoga) magarca, pa je ubio njega (pa ga je ubio). Pa je jeo od njega (toga magarca) neki (dio) drugova poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a nije htio neki (dio) njih (dakle: neki su jeli, a neki nisu htjeli jesti). Pa pošto su stigli poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pitali su ga o tome. Pa je rekao: "Ona je (To je) samo (jedna) hrana (opskrba što) je nahranio vas njom Allah."

Page 240: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Zejda, sina Eslema, od 'Ata-a, sina Jesara, od Ebu Katadeta slično njemu (prethodnom hadisu), osim (razlike u tom što se kaže) da je on (Muhamed a.s.) rekao: "Je li sa vama (tj. Imate li vi sa sobom) od njegovoga mesa (jednu) stvar (tj. išta, imalo - dakle: Je li ostalo kod vas išta mesa od njega)?" GLAVA (izvjesnoga) lovljenja na (izvjesnim) brdima (planinama, tj. o opterećivanju sebe lovljenjem po izvjesnim planinama, gorama). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, Džu'fija, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, izvijestio nas je Amr da je Ebu Nadr pričao njemu od Nafi-a, slobodnjaka Ebu Katadeta (Ebu Katadetovoga), i (od) Ebu Saliha, slobodnjaka Tev'emeta (Tev'emetovoga), čuo sam Ebu Katadeta (da) je rekao: Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (prostoru) što je između Meke i Medine, i oni su obučeni (odjeveni) hodočasnički, a ja sam čovjek dozvoljen (tj. slobodan od hodočasničkih stega) na konju. I bio sam veliki penjač na (izvjesna) brda (tj. mnogo sam se penjao, peo na brda između kojih smo prolazili i putovali). Pa dok sam ja na tome, poštoli (kadli) sam vidio (ugledah iznenada te) ljude (da su oni) zagledavači za (jednu) stvar (tj. da su se zagledali, da gledaju u nešto, ili da se zagledaju zbog nečega). Pa sam otišao (tj. Pa sam počeo da) gledam, pa kada li ono magarac divljači (divlji magarac)! Pa sam rekao njima: "Šta je ovo (Šta je to)?" Rekli su (oni): "Nećemo znati (tj. Ne znamo)." Rekao sam: "Ono (To) je divlji magarac." Pa su rekli: "Ono je (to) što si vidio (To je to, To je ono što si vidio)." I bio sam zaboravio svoju kandžiju (svoj bič), pa sam rekao njima: "Dodajte mi moju kandžiju (kamdžiju, bič)." Pa su rekli: "Nećemo pomoći tebe na njega (tj. protiv njega nimalo)." Pa sam sišao (sjahao), pa sam uzeo njega (bič), zatim sam udario u njegov trag. Pa nije bilo (drugo) osim to dok sam (da sam) ranio njega (tj. ubio, zaklao sam ga ulovivši ga). Pa sam došao k njima pa sam rekao njima: "Ustanite, pa ponesite (natovarite sebi njega)." Rekli su: "Nećemo dotaknuti njega." Pa sam (ja) natovario njega, čak sam donio njima njega. Pa nije htio (ni da ga jede) neki (od) njih, a jeo je neki (dio od) njih (a neki su ga jeli). Pa sam rekao: "Ja ću tražiti zaustavljanje (tj. Ja ću zaustaviti) za (tj. zbog) vas Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam stigao (sustigao) njega, pa sam pričao njemu (taj) događaj (tj. taj razgovor, taj slučaj), pa je rekao (on) meni: "Je li ostala sa vama (ikakva) stvar (išta) od njega?" Rekao sam: "Da." Pa je rekao: "Jedite, pa on (tj. pa to) je (jedna) hrana (što) je nahranio vas nju (njom) Allah." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Dozvolio se je vama lov (ulov izvjesnoga, toga) mora.....". A rekao je Umer: Njegov lov (ulov, tj. Ulov mora) je (ono) što se je ulovilo sebi, a njegova hrana (hrana mora) je (ono) što se je bacilo s njim (tj. što je more izbacilo njega sobom). A rekao je Ebu Bekr: Lebdač (izvjesni) je dozvoljen (tj. Ona morska riba koja mrtva lebdi, pliva, plovi, pluta po površini mora, dozvoljena je za jelo).

Page 241: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(Prema tome, ako je potonula na dno, nije dozvoljena za jelo.) A rekao je Ibnu Abas: Njegova hrana (tj. Hrana mora) je njegova umrla (riba), osim (onoga) šti si mrzio od nje (što si smatrao kao nečisto, što ubrajaš kao prljavo i nečisto za hranu od te mrtve morske ribe). A (ta, izvjesna riba) jegulja je (takva riba što) neće jesti (tj. ne jedu) nju Židovi, a mi jedemo nju. A rekao je Šurejh, drug Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: Svaka stvar (što se nalazi i živi) u (tom) moru je zaklana (tj. dozvoljena je da se jede kao da je i zaklana). (Kastalanija kaže: Sve što se lovi iz mora možemo dijeliti na tri skupine. Prvo su ribe. Sve vrste između njih su dozvoljene za jelo muslimanima. Drugo su žabe. Sve vrste između njih su zabranjene muslimanima. Treće su ostale sve morske i riječne životinje, jer "bahrun" znači i rijeka. Sve ostale životinje vodene su po Ebu Hanifetu zabranjene muslimanima, a većina drugih fakiha - islamskih pravnika kažu da su dozvoljene.) A rekao je 'Ata': Što se tiče (svake vrste te) ptice, pa vidim (tj. mislim da treba musliman) da zakolje njega (tj. nju - pticu). A rekao je Ibnu Džurejdž: Rekao sam za 'Ata' (tj. Rekao sam 'Ata-u): "Lov (Ulov tih) rijeka i udubljenja (kotlina koje su napunjene vodom od izvjesnih) bujica (tj. poplava) je li lov (ulov) mora ono (tj. je li i to kao i ulov mora)?" Rekao je: "Da." Zatim je čitao (tj. citirao iz Kur'ana): "..... ovaj je pitak, sladak, prijatno je njegovo piće, a ovaj je slan, gorak (tj. ovo je pitko, slatko, prijatno je njegovo piće, a ovo je slano, gorko), a od (ili: a iz) svakoga jedete meso svježe.....". A jahao (jašio) je Hasen - na njega pozdrav (spas, ili: Njemu mir)! - na (jednom) sedlu od koža pasa (izvjesne, morske) vode. A rekao je Šabija: Da je (slučaj) da je moja porodica (takvoga običaja bila da) su jeli (izvjesne) žabe, zaista nahranio bih njih. A nije vidio Hasen (Basrija) za (izvjesnu) kornjaču štete (tj. grijeha da se jede). A rekao je Ibnu Abbas: Jedi od lova (ulova toga) mora, kršćanina, ili Židova ili maga (vatropoklonika - ili: kršćanin, ili Židov ili mag da je ulovio to iz mora). A rekao je Ebu Derda' o (izvjesnom) kiselom začinu (prismoku koji se pravi na taj način što se u vino stavi so i riba, pa se to ostavi da stoji na Sunčevoj svjetlosti pod čijim se djelovanjem vino pretvori u sirće pri tom stavljanju soli i ribe u vino): Zaklale su (to takvo) vino (te) ribe i Sunce. (To jest: Ribe i Sunce su pretvorile vino u sirće uništivši bitnost i suštinu vina.) PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Jahja od Ibnu Džurejdža rekao je: izvijestio me je Amr da je on čuo Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Ratovali smo vojsku (izvjesnoga) lišća (tj. Išli smo u vojni pohod zvani "vojska lišća", jer su muslimanski vojnici u tom vojnom pohodu jeli lišće izvjesne vrste divljega trna, lišće divlje ruže), i postavio se je zapovjednikom Ebu 'Ubejdete, pa smo ogladnili žestokom gladi (ogladnjeli smo žestokom glađu u tom pohodu). Pa je bacilo (izbacilo to) more (jednu takvu) mrtvu ribu (da) se nije vidjelo slično njoj (ništa), (i) govori se njoj (dakle: ime te ribe je) kit (ulješura). Pa smo jeli od njega (od toga kita) polovinu mjeseca. Pa je uzeo Ebu 'Ubejdete (jednu) kost od njegovih kostiju, pa je prošao (izvjesni) jahač ispod nje. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, izvijestio nas je Sufjan od Amra rekao je: čuo sam Džabira (da) govori:

Page 242: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Poslao nas je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nas) trista konjanika, a naš zapovjednik je Ebu 'Ubejdete (da) napravimo zasjedu (jednoj) karavani Kurejševića. Pa je pogodila nas žestoka glad, čak (da) smo jeli (izvjesno) lišće (jedne vrste trna, divlje ruže), pa se imenovala (nazvala se ta vojska) "vojskom (izvjesnoga) lišća". I bacilo (izbacilo) je more (Crveno more jednu) ribu, govori se njoj kit (to je bio kit). Pa smo jeli polovinu (jednoga) mjeseca, i namazali smo se sa njegovim salom (tj. sa masnoćom toga kita), čak (tako da) su bila dobra naša tijela (tjelesa). Rekao je: Pa je uzeo Ebu 'Ubejdete (jedno) rebro od njegovih rebara, pa je uspravio njega, pa je prošao (izvjesni, tj. najdulji, najveći, najviši) jahač ispod njega. A bio je u (tj. među) nama (jedan) čovjek, pa pošto se je zažestila (pojačala naša) glad, zaklao je (taj čovjek) tri deve (određene za klanje ili za žrtvu), zatim (opet) tri deve. Zatim je zabranio njemu (to dalje klanje) Ebu 'Ubejdete. (Veli se da se je taj čovjek zvao Kajs, sin Sa'da sina 'Ubadeta, i da je on te deve kupio, kupovao od nekoga Beduina iz Džuhejnetovića pod uslovom da mu ih plati datulama u Medini.) GLAVA jedenja (izvjesnih, tih poznatih) skakavaca. PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Ebu Ja'fura (Ja'fura) rekao je: čuo sam Ibnu Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Ratovali smo (u društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, sedam ratova (sedam vojni, borbi) ili šest. Bili smo (u takvim teškim prilikama da) jedemo sa njim (te poznate, ili: izvjesne) skakavce. Rekao je Sufjan, i Ebu 'Avanete i Israil (rekli su sva trojica pričajući oni) od Ebu Ja'fura, od Ibnu Ebu Evfa'-a: ".... sedam ratova (borbi)....". GLAVA posuda (izvjesnih) maga (poklonika vatre, koji se klanjaju vatri) i (GLAVA izvjesne) umrle životinje (koja nije zaklana dok je još bila živa). PRIČAO NAM JE Ebu 'Asim od Hajveta, sina Šurejha rekao je: pričao mi je Rebi'ate, sin Jezida, Dimeškija, pričao mi je Ebu Idris Havlanija, pričao mi je Ebu Sa'lete Hušenija, rekao je: Došao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista mi smo u zemlji stanovnika (pristalica, pripadnika) Knjige (tj. Biblije), pa jedemo u njihovim posudama, i (mi smo još) u zemlji lova, lovim sa svojim lukom (tj. svojom strijelom, i lovim sa svojim psom poučenim i sa svojim psom koji nije sa poučenim (tj. koji nije poučen, dresiran, pa reci mi o tom svemu nešto)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Što se tiče (onoga) što si spomenuo da si ti u zemlji stanovnika knjige (tj. Knjige - Biblije), pa ne jedite u njihovim posudama (tj. iz njihovih posuda za jelo iz kojih su oni jeli), osim da nećete naći (da ne nađete nikakav) bijeg (tj. da ne možete to izbjeći). Pa ako niste našli bijeg (ako to niste mogli izbjeći), pa operite ih, i jedite u njima (iz njih). A što se tiče

Page 243: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(onoga) što si spomenuo da ste vi u zemlji lova, pa što si ulovio sa svojim lukom (ili: pa što si lovio, tj. što loviš sa svojim lukom i strelom), pa spomeni ime Allaha, i jedi (taj ulov). A što si lovio sa svojim psom poučenim, pa spomeni ime Allaha, i jedi (i takav ulov). A što si lovio sa svojim psom koji nije poučen, pa si stigao njegovo klanje (toga ulova), pa jedi ga." PRIČAO MI JE Mekija, sin Ibrahima, pričao mi je Jezid, sin Ebu 'Ubejda, od Selemeta, sina Ekve'-a, rekao je: Pošto su omrknuli (na) dan (kada) su osvojili (oslobodili) Hajber, zapalili su (naložili su izvjesne) vatre. Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Na čemu (tj. Zbog čega) su zapalili ove vatre?" Rekli su: "Mesa (tj. Zbog kuhanja mesa izvjesnih) magaraca ljudskih (tj. domaćih, pitomih)." Rekao je: "Prolijte (ono) što je u njima (u tim posudama), i razbijte njihove lonce." Pa je ustao (jedan, neki) čovjek iz (toga) naroda pa je rekao: "Prolićemo (tj. da prolijemo ono) što je u njima, i opraćemo (da operemo) njih." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ili to (tako učinite)." GLAVA (izvjesnoga) imenovanja (tj. izgovaranja Bismillahi!) nad (izvjesnom) životinjom koja se kolje, i ko je ostavio namjerno (hotimično izgovaranje Bismillahi!). Rekao je Ibnu Abas: Ko je zaboravio (reći Bismillahi!), pa nema štete. A rekao je Allah, uzvišen je: "I ne jedite od (onoga) što se nije spomenulo ime Allaha nad njim, i zaista ono je griješenje,....", - a (izvjesni) zaboravljač neće se imenovati (nazvati, tj. ne naziva se) griješnikom. I Njegov govor (dalje glasi): "..... i zaista (izvjesne) sotone zaista objavljuju ka svojim štićenicima (prijateljima) zato (da) se prepiru (sa) vama, a ako ste se pokorili (ako se pokorite) njima, zaista vi ste zaista idolopoklonici (u tom slučaju).". PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Seida, sina Mesruka, od 'Abajeta, sina Rifa'ata sina Rafi-a, od njegovoga djeda Rafi-a, sina Hadidža, rekao je: Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u Zul-Hulejfi, pa je pogodila (izvjesne) ljude glad. (Veli se da je Zul-Hulejfa koja se nalazi između Taifa i Meke, a nije ona što je blizu Medine.) Pa smo pogodili (neke) deve i brave (od ratnoga plijena, tj. Zaplijenili smo deve i brave-ovce). A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u najzadnjim (odjeljenjima, redovima tih) ljudi. Pa su požurili, pa su postavili (doslovno: uspravili te) lonce. Pa se je odbio (tj. Pa je dopro iz pozadine) k njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je zapovjedio za (te) lonce, pa su se dali nageti (tj. izvrnuti da se prolije ono što je u njima). Zatim je razdijelio (ratni plijen među vojnike), pa je izjednačio deset od (tih) brava (ovaca) sa (jednom) devom. Pa je pobjegla od njih (od tih deva jedna) deva. A bilo je u (tom) narodu

Page 244: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

konjaništvo lako (tj. malobrojno). Pa su tražili nju (doslovno: njega - to odbjeglo grlo), pa je zamorilo njih. Pa je dao pasti k njoj (jedan) čovjek sa strijelom (tj. Pa je upravio, poslao k njoj jedan čovjek strijelu, gađao je, pogodio ju je strijelom, pogodio je nju strijelom), pa je zadržao nju Allah. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista je za ove životinje podivljanja kao podivljanja (izvjesne) divljači (tj. Zaista ove životinje - deve, kamile - imaju svoja divljanja kao divljanja divljači, ili: Zaista ove životinje imaju podivljale jedinke koje su kao podivljale jedinke divljači). Pa što je pobjeglo na vas (tj. Pa što pobjegne vama, od vas), pa napravite s njim ovako." Rekao je: A rekao je moj djed: "Zaista mi zaista se nadamo, ili se plašimo da sretnemo (tj. da ćemo susresti mi izvjesnoga, našega) neprijatelja sutra, a nisu sa nama noževi, pa da li (da) koljemo sa (izvjesnim) trstikama?" Pa je rekao: "Što je prolilo (Što je dalo da poteče izvjesna) krv i spomenulo se je ime Allaha nad njim, pa jedi, (ako to čime se je zaklalo) nije bio (izvjesni) zub i (izvjesni) nokat. A izvijestiću vas o njemu (o tome): Što se tiče zuba, (pa to) je kost (obična). A što se tiče nokta (noktiju), pa (to) su noževi Abesinaca." GLAVA (onoga) što se je zaklalo na (izvjesne) kipove i (izvjesne) idole (tj. za kipove i idole). (A veli se da "en-nusubu" označava uspravljeno kamenje na kome su se klale žrtve za idole, idolima, pa bi onda prevod mogao da glasi i ovako: GLAVA onoga što se je zaklalo na žrtvenom kamenju za idole i kipove.) PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Abdulaziz - misli (na) Ibnul-Muhtara - izvijestio nas je Musa, sin 'Ukbeta, rekao je: izvijestio me je Salim da je on čuo Abdullaha (Umerovoga da) priča od poslanika Allaha (tj. o Allahovom poslaniku), pomilovao ga Allah i spasio, da je on sreo Zejda, sina 'Amra sina Nufejla, u najnižem (dijelu mjesta) Beldeha (u blizini Meke), a to je (bilo) prije (nego je počela) da se spušta na poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (Allahova) objava. Pa je stavio naprijed k njemu (tj. Pa je ponudio k njemu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) kožu (za nošenje hrane na putovanje, pri putovanju), (a) u njoj je (bilo nekakvo) meso. Pa nije htio da jede (Zejd) iz nje. Zatim je rekao (Zejd): "Zaista ja neću jesti od (onoga) što koljete na svoje kipove (za svoje kipove, ili: na svome uspravljenom kamenju na kome koljete žrtve za svoje idole), i neću jesti (ništa drugo) osim od (onoga, tj. osim ono) što se je spomenulo ime Allaha nad njim (prilikom klanja)." (Vidi se da je Muhamed a.s. bio tada u društvu nekih ljudi koji su mu dali da ponudi sa hranom Zejda, a Zejd je odbio tu hranu i rekao to onim ljudima za koje je znao da su idolopoklonici. Sami taj Zejd nije bio idolopoklonik nego jedan od malobrojnih sljedbenika Ibrahima a.s. kojih je bilo vrlo malo u Meki i koji su vjerovali u Jedinoga Allaha, a zvali su se hanifije, henefijjun.) GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa neka zakolje na imenu Allaha (na ime, u ime Allaha)!"

Page 245: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ebu Avanete od Esveda, sina Kajsa, od Džundeba, sina Sufjana, Bedželije rekao je: Zaklali smo (Klali smo) žrtvu sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) žrtvu (tj. Žrtvovali smo žrtvu, a to će reći: Zaklali smo kurban) jednoga dana, pa kada li (neki) ljudi već su (bili) zaklali svoje žrtve prije (izvjesne) molitve (koja se klanja na dan praznika žrtava, na kurban bajram ujutro)! Pa pošto je otišao, vidio je njih Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da su oni već zaklali prije (te) molitve (prije bajram-namaza), pa je rekao: "Ko je zaklao prije (te) molitve, pa neka zakolje mjesto nje (tj. mjesto te žrtve jednu žrtvu) drugu. A ko je bio (takav da) nije zaklao dok smo klanjali, pa neka zakolje na imenu (na ime, u ime) Allaha!" GLAVA (onoga) što je dalo proliti (izvjesnu) krv (pa makar to bilo oruđe) od (izvjesne) trstike, i (izvjesnoga) kamena (kremena) i (izvjesnoga) željeza. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekra, Mukaddemija, pričao nam je Mutemir od Ubejdulaha, od Nafi-a, čuo je Ibnu Kaba, sina Malika, (da) izvještava Ibnu Umera da je njegov otac izvijestio njega da (jedna) djevojka njihova pasaše (tj. čuvaše na paši neke) brave (ovce) u (brdu, planini) Sel'u, pa je vidjela (jednom prilikom) u (jedne) ovce od svojih brava smrt (vidjela je, dakle, da će ta ovca brzo uginuti, umrijeti), pa je razbila (jedan) kamen, pa je zaklala nju. Pa je (on) rekao svojoj porodici: "Ne jedite, dok dođem Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa (da) upitam njega, ili dok pošaljem k njemu (nekoga) ko će pitati njega." Pa je došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, ili je poslao (nekoga) k njemu. Pa je zapovjedio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za njezino jedenje (tj. da se može jesti meso tako zaklane te ovce). PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Džuvejrijete od Nafi-a, od (jednoga) čovjeka iz Selimetovića, izvijestio je Abdullaha (Umerovoga) da (jednom prilikom jedna) djevojka Kaba, sina Malika, pase (napasa neke) njegove brave (dakle: čuvala je neke njegove ovce) u (tom, na tom) brdašcetu koje je u (medinenskoj, medinskoj) pijaci (čaršiji), a ono je (tj. a to je) u Sel'u, pa se je pogodila (tj. pogođena je jedna) ovca. Pa je (ta djevojka) razbila (jedan) kamen, pa je zaklala nju s njime. Pa su spomenuli (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je zapovjedio njima za njezino jedenje. PRIČAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio me je moj otac od Šubeta, od Seida, sina Mesruka, od Abajeta, sina Rafi-a, od njegovoga djeda da je on rekao: "O poslaniče Allaha! Nije za nas (to da imaju neki) noževi (tj. Nemamo noževa)." Pa je rekao: "Što je dalo proliti (tu) krv i spomenulo se je ime Allaha, pa jedi, (a jedino to oruđe s čime se kolje neka) nije (neka ne bude izvjesni) nokat i (izvjesni) zub. Što se tiče nokta, pa (to) su noževi Abesinaca (tj. oni kolju noktima). A što se tiče zuba, pa (to) je kost." A odbjegla (pobjegla) je (jedna) deva (kamila), pa je zadržao nju, pa je rekao: "Zaista za ove deve su podivljale (tj. Zaista ove deve imaju neke jedinke koje su podivljale, koje podivljaju, pa su) kao podivljale (od te prave) divljači, pa što je nadvladalo vas od njih, pa napravite ovako."

Page 246: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

GLAVA zaklane životinje (rukom izvjesne) žene i (izvjesne) robinje. PRIČAO NAM JE Sadekate, izvijestio nas je Abdete od Ubejdulaha, od Nafi-a, od (jednoga) sina za Ka'ba (tj. od sina Ka'ba), sina Malika, od njegovoga oca da je (jedna) žena zaklala (jednu) ovcu sa kamenom (jednim kamenom). Pa se pitao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, o tome, pa je zapovjedio za njezino jedenje. A rekao je Lejs: Pričao nam je Nafi' da je on čuo (jednoga) čovjeka od Pomagača (da on) izvještava Abdullaha (Umerovoga) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je (jedna) djevojka (ili: jedna robinja) za Ka'ba (a to će reći: da je Ka'bova djevojka, ili robinja izvršila klanje vezano) za ovo (za ovaj slučaj u prethodnom hadisu). PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Nafi-a, od (jednoga) čovjeka od (između) Pomagača, od Muaza, sina Sada, ili Sa'da, sina Muaza, izvijestio je njega da je (jedna) djevojka (ili: robinja) za Kaba, sina Malika (tj. da je djevojka, robinja Ka'bova) bila (običaja da) pase (napasa neke) brave u Sel'u. Pa se je pogodila (tj. Pa je pogođena jedna) ovca od njih (od tih brava), pa je stigla nju, pa je zaklala nju sa (nekim) kamenom. Pa se pitao (pitan je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Jedite (vi) nju." GLAVA: Neće se klati sa (izvjesnim) zubom, i kosti (košću) i noktom. PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od svoga oca (Seida, sina Mesruka), od 'Abajeta, sina Rifa'ata, od Rafi'a, sina Hadidža, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Jedi", - misli (na ono što je zaklano oruđem takvim) što je dalo proliti (izvjesnu) krv, osim (izvjesnoga) zuba i nokta. GLAVA zaklane životinje (rukom izvjesnih) Beduina i slično njima (tj. i sličnih njima). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ubejdullaha, pričao nam je Usamete, sin Hafsa, Medenija, od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca (Urveta, sina Zubejra), od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da su (neki) ljudi rekli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (ovo): "Zaista (neki) ljudi donose nama (izvjesno) meso (za koje) nećemo znati (tj. za koje ne znamo mi) je li se spomenulo ime Allaha nad njim, ili ne (, pa šta nam veliš o tome)?" Pa je rekao: "Imenujte nad njim vi (tj. Spomenite ime Allahovo - Recite Bismillahi! - nad tim mesom vi), i jedite (ga)." Rekla je: A bili su novi (tj. skori, skorojevići) vremena u (tom) bezvjerstvu (tj. A bili su ti prodavači mesa doskora u bezvjerstvu).

Page 247: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Slijedio je njega (Usameta) Alija od Deraverdije. A slijedio je njega (Usameta) Ebu Halid i Tufavija (Et-Tufavijju). GLAVA zaklanih životinja (rukom) stanovnika Knjige (tj. rukom sljedbenika Biblije - tj. Židova i kršćana), i njihovih lojeva (pa bili oni) od stanovnika (izvjesnoga) rata (ili bili) i (drugi) osim njih (tj. od zaraćenih i nezaraćenih Židova i kršćana sa muslimanima) i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen (je): "Danas su se dozvolila vama (izvjesna) lijepa (jela), i hrana (onih) kojima se je dala Knjiga, dozvoljena je vama, i vaša hrana dozvoljena je njima.....". A rekao je Zuhrija: Nema štete sa zaklanom životinjom (rukom) kršćana (od) Arapa (Arapa-kršćana). A ako si čuo njega (Arapa-kršćanina da) imenuje za (nekoga drugoga) osim Allaha (tj. da nečije drugo ime spominje osim Allahovoga imena pri klanju), pa ne jedi (meso tako zaklane životinje). A ako nisi čuo njega (da spominje nečije drugo ime), pa već je dozvolio njega Allah, a znao je njihovo bezvjerstvo. A spominje se od Alije slično njemu (tj. slično tome). A rekao je Hasen i Ibrahim: Nema štete sa zaklanom životinjom (od strane, rukom izvjesnoga muslimana) neobrezanoga (neosunećenoga). A rekao je Ibnu Abas: Njihova hrana su njihove zaklane životinje. PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete, od Humejda, sina Hilala, od Abdullaha, sina Mugaffela, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili smo opsjedači (tj. Opsijedali smo) dvorac (tj. tvrđavu) Hajbera, pa je bacio (jedan) čovjek (jedan) mijeh, (a) u njemu je (neki židovski) loj, pa sam skočio zato (da) uzmem njega. Pa sam se obazro (obazreo) pa kada li Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio! Pa sam se zastidio od njega (zbog njega). GLAVA (onoga) što je pobjeglo od (tih izvjesnih) životinja, pa ono (pa to) je u stepenu (na stupnju te, prave) divljači. I dozvolio je njega Ibnu Mes'ud (da se ranjava, i ubija, da se lovi kao prava divljač). A rekao je Ibnu Abbas: Što je učinilo nemoćnim tebe od (tih) životinja od (onih) što su u tvojim dvjema rukama (od domaćih životinja koje su tvoje vlasništvo, pa ih ne možeš uhvatiti), pa ono je (pa to je) kao (izvjesni) ulov (tj. postupi s njim, kao sa životinjom koja se lovi). A u devi (tj. A u vezi deve-kamile koja) se je otisla (koja je pala, skrhala se) u (neki) bunar, od gdje si bio moćan na nju (tj. otkuda, s kojega mjesta i s koje strane ti možeš da nju zahvatiš, dohvatiš), pa zakolji njega (tj. to grlo, tu životinju u bunaru). I vidio je (tj. I mislio je) to (a to će reći: Bili su toga mišljenja) Alija, i Ibnu Umer i Aiša. PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jahja, pričao nam je Sufjan: pričao nam je moj otac od Abajeta, sina Rifa'ata sina Rafi'a sina Hadidža, od Rafi'a, sina Hadidža, rekao je: Rekao sam:

Page 248: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"O poslaniče Allaha! Zaista mi smo susretači (izvjesnoga) neprijatelja sutra, a nisu sa nama noževi (a nemamo nikakvih noževa)?" Pa je rekao: "Požuri, ili uništi (usmrti sa onim) što je dalo (sa onim što će) proliti (tu) krv, i spomenulo se je ime Allaha nad njim, pa jedi (to), (samo neka to oruđe) nije (izvjesni) zub i nokat (samo neka to ne bude, samo da ne bude izvjesni zub i nokat). A pričaću ti (o tom dvoma). Što se tiče zuba, pa kost je (to). A što se tiče nokta, pa (to) su noževi Abesinaca." A pogodili (zaplijenili) smo plijen (od nekih) deva i brava (ovaca), pa je pobjegla od njih (jedna) deva. Pa je gađao (pogodio) nju (jedan) čovjek sa strijelom, pa je zadržao (ustavio, zastavio, zaustavio) nju. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista za ove životinje su (tj. Zaista ove životinje imaju neke svoje jedinke) podivljale kao podivljale (od prave) divljači, pa kada je nadvladala vas od njih (jedna) stvar, pa učinite s njom ovako." GLAVA (izvjesnoga) klanja ispod vrata i (izvjesnoga) klanja ispod vilica. A rekao je Ibnu Džurejdž od 'Ata-a: Nema klanja ispod vilica i nema klanja ispod vrata osim u (tj. po) mjestu klanja ispod vilica i mjestu klanja ispod vrata. (U stvari izraz "nahrun" znači klanje deve po vrhu njezinih prsa, a to je ispod vrata, jer se ispod vrata nalazi najviši dio prsa, vrh prsa. A izraz u tekstu "zebhun" znači klanje ovce i slične životinje po vratu, preko vrata, a to je ispod vilica.) Rekao sam (to veli Ibnu Džurejdž ka 'Ata-u): "Je li biva dostatno (Da li je dostatno, dovoljno ono) što se kolje ispod vilica da zakoljem njega ispod vrata (preko vrha prsa)?" Rekao je: "Da. Spomenuo je Allah klanje ispod vilica (izvjesne) krave. Pa ako si zaklao ispod vilica (jednu) stvar (što) se kolje ispod vrata, dozvoljeno je. A (to) klanje ispod vrata (preko vrha prsa) draže je k meni. A (to) klanje ispod vilica je presijecanje (vratnih) vena (uz presijecanje grkljana i jednjaka)." Rekao sam: "Pa će proći iza (tih) vena (još dalje onaj ko kolje) dok presiječe (izvjesnu) moždinu (živac u vratnom pršljenu)?" Rekao je: "Neću misliti (tj. Ne mislim da to treba presijeći)." A izvijestio me je (veli dalje Ibnu Džurejdž) Nafi' da je Ibnu Umer zabranjivao (to) presijecanje moždine (ili živca u pršljenu vrata životinje koja se kolje i) govori (tj. govoreći on): "Presijeca (tj. Neka presiječe onaj koji kolje životinju - neka presiječe sve ono) što je osim (na vratu), zatim ostavi (pusti) dok umre. I govor Allaha (Ili: I -GLAVA- govora Allaha), uzvišen je: "I pošto je rekao Musa svome narodu: Zaista Allah zapovijeda vama da zakoljete (ispod vilica jednu) kravu.....", i rekao je: "..... pa su zaklali (oni ispod vilica) nju, a nisu blizu bili (da to oni) učinu.". A rekao je Seid, sin Džubejra, od Ibnu Abasa: Klanje (to propisano, pravilno) je u (tom) grlu (tj. po grlu, preko grla) i (tim) prsima (po prsima, preko vrha prsa). A rekao je Ibnu Umer, i Ibnu Abas i Enes: Kada je odsjekao (tu) glavu (tj. glavu onoga što kolje neki čovjek), pa nema štete (da se jede meso te životinje). (Neki pravnici su mišljenja da je mekruh - ružno - odsjeći glavu prilikom klanja.)

Page 249: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, pričao nam je Sufjan od Hišama, sina Urveta, rekao je: izvijestila me je Fatima, kći Munzira, moja žena (pričajući ona) od Esme, kćeri Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvoga (od njih dvoje - s njima), rekla je: Klali smo (ispod vrata, po vrhu prsa) na vremenu (u vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Zaklali smo po vrhu prsa jednoga) konja, pa smo jeli njega (pa smo ga jeli). PRIČAO NAM JE Ishak, čuo je Abdeta, (a Abdete je pričao) od Hišama, od Fatime, od Esme, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Zaklali smo (ispod vilica, po vratu, preko vrata) na vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) konja, a mi smo u Medini, pa smo jeli njega (pa smo ga jeli). PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Džerir od Hišama, od Fatime, kćeri Munzira, da je Esma, kći Ebu Bekra, rekla: Zaklali smo (po vrhu prsa) na vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) konja, pa smo jeli njega. Slijedio je njega (Džerira) Veki', i Ibnu 'Ujejnete od Hišama u (tom) klanju (preko vrha prsa, ispod vrata). GLAVA (onoga) što se mrzi od (izvjesnoga) mrcvarenja (odsijecanja nosa, ušiju i nogu dok je živa životinja), i (GLAVA životinje) zadržane (više u stojećem stavu da služi kao živa za cilj gađanja strjelicama) i zadržane (svezane životinje za zemlju u ležećem stavu kao živa za cilj gađanja strjelicama - dakle: kao živa meta). (Veli se da "el-mudžessemetu" označava više ptice koje se uzmu kao živa meta, cilj gađanja strjelicama, ka na primjer živu kokoš privezati za tlo zemlje, prilijepiti je za tlo, i onda gađati u nju živu kao u nišan, metu, cilj. Izraz je nastao od glagola "džeseme, jedžsimu" i "jedžsumu džesmen" i "džusumen": prilijepiti se, zalijepiti se za zemlju, ptica ili životinja.) PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Hišama, sina Zejda, rekao je: Unišao sam sa Enesom Hakemu, sinu Ejuba, pa je vidio (nekakve) dječake, ili mladiće (da) su uspravili (postavili jednu) kokoš (i) gađaju nju (tj. gađajući oni nju). Pa je rekao Enes: "Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se zadržavaju (žive te) životinje (radi ubijanja gađanjem u njih kao u metu bivši one svezane)." PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Jakuba, pričao nam je Ishak, sin Seida sina Amra, od svoga oca da je on čuo njega (da on) priča od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on unišao Jahja-u, sinu Seida, a (jedan) dječak od sinova Jahja-a (Jahja-ovih) je vezivač (tj. svezao je jednu) kokoš (da) gađa nju. Pa je išao (otišao) k njoj Ibnu Umer dok je odriješio nju. Zatim se okrenuo sa njom i sa (tim) dječakom (k nama vodeći ih) sa njim (tj. vodeći ih sa sobom), pa je rekao: "Suzbijajte vašega (svoga) dječaka od (toga) da zadržava (da veže) ovu (izvjesnu) pticu radi (njezinoga) ubijanja, pa (tj. jer) zaista ja sam čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga

Page 250: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Allah i spasio, (da) je zabranjivao da se zadržava (da se veže kakva) životinja ili (neko drugo živo biće) osim nje (tj. osim domaće životinje) radi (njenoga, njezinoga) ubijanja." PRIČAO NAM JE Ebu Nu'man, pričao nam je Ebu Avanete od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra, rekao je: Bio sam kod Ibnu Umera, pa su prošli pokraj (nekih) mladića ili pokraj nekolicine (nekih ljudi koji) su uspravili (postavili jednu) kokoš (i) gađaju nju (gađajući oni nju). Pa pošto su vidjeli Ibnu Umera, razišli su se od nje. I rekao je Ibnu Umer: "Ko je učinio (činio) ovo (sa ovom kokoši)? Zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prokleo ko je činio ovo (tj. prokleo je onoga ko čini ovo)." Slijedio je njega (Ebu Bišra) Sulejman od Šubeta. PRIČAO NAM JE Minhal od Seida, od Ibnu Umera: "Prokleo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (onoga) ko je mrcvario (izvjesnu) životinju (živo biće, svako živo biće)." A rekao je Adijj od Seida, od Ibnu Abbasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Hadždžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me je Adij, sin Sabita, rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Jezida, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on zabranio (zabranjivao izvjesnu) grabežljivost i mrcvarenje. (Pod izrazom "grabežljivost" misli se na otimanje javno silom tuđega vlasništva, a isto tako i grabljenje i pljačka ratnoga plijena prije nego se ratni plijen od strane vojnoga zapovjednika razdijeli po propisima islamskoga prava - šeri'ata. Pod mrcvarenjem misli se na odsijecanje dijelova tijela životinji koja je određena za klanje, ili je u lovu već uhvaćena, pa joj odsjeći uši, nos ili noge prije nego se konačno zakolje. Drugo je ako se loveći desi da joj se hvatajući je i gađajući je, odsiječe neki dio tijela. To nije mrcvarenje. Nego samo kada je već uhvaćena, pa joj onda odsijecati neke dijelove tijela.) GLAVA (izvjesnih) kokošiju (kokošaka, kokoški). PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Veki' od Sufjana, od Ejjuba, od Ebu Kilabeta, od Zehdema Džermije, od Ebu Musa-a - misli (Ebu Musa-a) Eš'arije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) jede kokoši (tj. nekakve kokoši). PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Ejjub, sin Ebu Temimeta, od Kasima, od Zehdema rekao je: Bili smo kod Ebu Musa-a Eš'arije - a bilo je između nas i između ovoga plemena od Džerma (Džermovića neko, jedno) bratimljenje (pobratimstvo) - pa se donijela njemu (Ebu Musa-u neka) hrana, (a) u njemu (u tom jelu, hrani) je meso kokošiju (kokoški). A u (tom) narodu je (jedan) čovjek sjedač (tj. sjedio je jedan čovjek), crven (crvene boje), pa se nije približio njegovoj hrani. Pa je rekao:

Page 251: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Približi se (i jedi), pa već sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) jede od njega (od ovakvoga jela, da jede ovakvo jelo)." Rekao je (taj čovjek ka Ebu Musa-u u ime izvinjenja što neće da jede): "Zaista ja sam vidio njega (taj rod životinja, tj. kokoši da) jede (taj rod životinja jede jednu, neku) stvar, pa sam brojio (računao, smatrao, tj. pa smatram) prljavim njega, pa sam se zakleo da neću jesti njega." Pa je rekao: "Približi se, izvijestiću te, ili pričaću ti (tj. da te izvijestim, obavijestim, da ti ispričam o tome). Zaista ja sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u nekolicini od Eš'arijevića, pa sam susreo (sreo) njega, a on je srdit, i on razdjeljuje (neku) marvu od marve (izvjesne obavezne) milostinje (zekata). Pa smo tražili tovarenje (nošenje) njemu (tj. tražili smo od njega deve koje će nas nositi, da nam dadne deve za jahanje i nošenje). Pa se je zakleo da neće nositi (natovariti) nas (tj. da nam on neće dati deve za jahanje i tovarenje, nošenje). Rekao je: "Nema kod mene (ništa) što (bih mogao da) natovarim vas na njega (da ponesem vas na njemu)." Zatim se je doveo (dotjerao) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, plijen od deva (tj. neke ugrabljene, zaplijenjene deve). Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Gdje su Eš'arovići? Gdje su Eš'arovići?" Rekao je (Ebu Musa): Pa je darovao nama pet deva, bijelih grba (bijelih vrhova od grba njihovih). Pa smo ostali (otišavši mi) nedaleko (doslovno: osim dalekoga, tj. na prostoru koji nije bio daleko). Pa sam rekao svojim drugovima: "Zaboravio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju zakletvu. Pa tako mi Allaha zaista ako smo zanemarili poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegovu zakletvu (ne poštujući, tj. ako smo tražili od njega u času kada je on zanemario i bio nepažljiv na svoju zakletvu), nećemo se spasiti nikada." Pa smo se vratili ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo rekli: "O poslaniče Allaha! Zaista mi smo tražili tovarenje tebi, pa si se zakleo da nećeš tovariti (da nećeš dati natovariti) nas (na deve), pa smo mislili da si ti zaboravio tvoju (svoju) zakletvu (jer si nas ipak darovao devama na koje smo se natovarili, na koje smo pojahali)." Pa je rekao: "Zaista Allah, On je natovario vas (na te deve). Zaista ja tako mi Allaha, ako je htio (tj. ako hoće, ako htjedne) Allah, neću se zaklesti (zakleti, zaklinjati ni) na (jednu) zakletvu, pa vidim (poslije da je neka radnja druga) osim nje (tj. osim te radnje na koju sam se zakleo - da je druga radnja) bolja od nje, (ja neću drukčije postupiti, ili: a da neću drugačije postupiti) osim (tako da) sam došao (tj. da dođem onome poslu) koji je on bolji (koji je bolji), a razriješim se nje (zakletve sa iskupljenjem - keffaretom - što je propisano za iskupljenje zakletve)." GLAVA mesa (raznih vrsta mesa izvjesnih, ili: tih) konja. PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Hišam od Fatime, od Esme rekla je: Zaklali smo (ispod vrata, po vrhu prsa jednoga) konja na vremenu (za vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo jeli (pojeli) njega.

Page 252: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Amra, sina Dinara, od Muhameda, sina Alije, od Džabira, sina Abdullaha, rekao je: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hajbera mesa (domaćih) magaraca, a dopustio je u mesa (tih) konja (tj. dao je dopuštenje u pogledu upotrebe konjskoga mesa da se može jesti). GLAVA mesa (tih, ili: izvjesnih) magaraca ljudskih (tj. domaćih, pitomih). O njemu (tj. O tome se prenio i zabilježio hadis) od Selemeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Sadekate, izvijestio nas (je) Abdete, od Ubejdulaha, od Salima i Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, mesa (meso izvjesnih) magaraca porodičnih (tj. domaćih, pitomih) danom Hajbera (tj. na dan Hajbera). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdulaha: pričao mi je Nafi' od Abdullaha (Umerovoga) rekao je: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, mesa (izvjesnih) magaraca porodičnih (tj. domaćih, pitomih). Slijedio je njega (Jahja-a) Ibnul-Mubarek od Ubejdulaha, od Nafi-a. A rekao je Ebu Usamete od Ubejdulaha, od Salima. (Ili: A rekao je Ebu Usamete: Od Ubejdulaha, od Salima.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Abdullaha i Hasena, dvojice sinova Muhameda, sina Alije, od oca njih dvojice, od Alije, bio zadovoljan Allah od njih, rekao je: Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesno) uživanje (tj. zabranio je "brak uživanja, naslađivanja") godinom Hajbera (tj. u godini oslobođenja Hajbera) i (zabranio je te godine) mesa magaraca ljudskih (tj. pitomih). (Brak uživanja, naslađivanja - to je privremeni brak, brak na određeno i ograničeno neko vrijeme. Veli se da se tako taj brak prozvao jer mu je cilj naslađivanje, a ne međusobno rađanje, tj. razmnožavanje i plođenje i tome slično.) PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad od Amra, od Muhameda, sina Alije, od Džabira, sina Abdullaha, rekao je: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, danom Hajbera (tj. na dan Hajbera) mesa magaraca, a dopustio je u mesa konja (tj. a dopustio je mesa konja). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta rekao je: pričao mi je Adijj od Bera-a i Ibnu Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih, rekla su njih dvojica:

Page 253: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, mesa (meso izvjesnih) magaraca. PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je moj otac od Saliha, od Ibnu Šihaba da je Ebu Idris izvijestio njega da je Ebu Salebete rekao: Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, mesa (izvjesnih) magaraca porodičnih (tj. domaćih, pitomih). Slijedio je njega (Saliha) Zubejdija i Ukajl od Ibnu Šihaba. A rekli su Malik, i Mamer, i Madžišun, i Junus, i Ibnu Ishak od Zuhrije: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedenje) svakoga posjednika (imaoca) očnjaka od (tih) zvijeri. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Selama, izvijestio nas je Abdulvehhab Sekafija od Ejjuba, od Muhameda, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (imao slučaj da) je došao njemu (jedan) dolazač pa je rekao (taj dolazač, taj neko što je došao): "Pojeli su se (tj. Jedu se pitomi) magarci." Zatim je došao njemu dolazač pa je rekao: "Pojeli su se (Pojedoše se izvjesni, tj. pitomi) magarci." Zatim je došao njemu dolazač pa je rekao: "Uništiše se (ti) magarci!" Pa je zapovjedio (jednome) dozivaču pa je dozivao u (tim prisutnim) ljudima (tj. pa je oglasio, razglasio među tim ljudima): "Zaista Allah i Njegov poslanik zabranjuju njih dvojica vama mesa (izvjesnih, tj. tih) magaraca porodičnih (tj. pitomih, domaćih), pa (tj. jer) zaista ona su pogan (nečist)." Pa su se izvrnuli (prevrnuli izvjesni) lonci, a zaista oni zaista ključaju sa (tim magarećijim) mesom (u sebi koje je bilo stavljeno da se kuha). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Amr: Rekao sam Džabiru, sinu Zejda: "Tvrde da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio magarce porodične (tj. domaće vrste)." Pa je rekao (Džabir Zejdov): "Već je bio (običaja da) govori to Hakem, sin Amra, Gifarija kod nas u Basri, a ali (nego) nije htio to (izvjesno) more (u znanju i nauci) Ibnu Abas (tj. nije dozvoljavao da se to pripisuje Muhamedu a.s.), i čitao je (tj. i čitao bi Ibnu Abas): "Reci: Neću naći (tj. Ne nalazim) u (onome) što se je objavilo k meni zabranjenoga (jela)...."." (Čitanjem ovoga ajeta Ibnu Abbas je htio da dokaže da meso pitomih magaraca nije zabranjeno jesti jer nije spomenuto među onim vrstama mesa koje su u ovome ajetu nabrojane kao zabranjene.) GLAVA jedenja svakoga posjednika očnjaka od (svih) zvijeri (tj. GLAVA o jedenju mesa od svake zvijeri koja ima očnjake, velike, dugačke deraće zube). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Ebu Idrisa Havlanije, od Ebu Sa'lebeta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha,

Page 254: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

pomilovao ga Allah i spasio, zabranio jedenje (mesa) svakoga posjednika (imaoca) očnjaka od (svih) zvijeri (zvjerova). Slijedio je njega (Malika) Junus, i Mamer, i Ibnu 'Ujejnete i Madžišun (svi oni pričajući) od Zuhrije. GLAVA koža (izvjesne, ili: svake) umrle životinje (tj. GLAVA o postupku i korišćenju koža, kože od krepalih, krepanih, uginulih životinja, životinja koje nisu zaklane dok su bile još u životu, žive). PRIČAO NAM JE Zuhejr, sin Harba, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je moj otac od Saliha, pričao mi je Ibnu Šihab da je Ubejdulah, sin Abdullaha izvijestio njega da je Abdullah, sin Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prošao pokraj (jedne) ovce mrtve pa je rekao: "Da li niste (tj. Zašto niste) iskoristili se sa njezinom kožom (Zašto niste iskoristili njenu kožu)?" Rekli su: "Zaista ona je mrtva (uginula, krepana)." Rekao je: "Bilo je zabranjeno (tj. Zabranilo se je) samo njezino jedenje." PRIČAO NAM JE Hattab, sin Usmana, pričao nam je Muhamed, sin Himjera, od Sabita, sina 'Adžlana, rekao je: čuo sam Seida, sina Džubejra, rekao je: čuo sam Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Prošao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj (jedne) koze mrtve (krepane) pa je rekao: "Nema na njezinu porodicu (vlasnike nikakvoga grijeha) da su se iskoristili sa njezinom kožom." GLAVA (izvjesnoga) mošusa (mosuša). (Mošus ili mosuš je miris koji je izlučevina koja se luči na pupak jedne vrste košute, a košute se love, pa pošto je ovo KNJIGA o lovu, to se zbog toga ovdje spominje i taj miris.) PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je 'Umarete, sin Ka'ka'a, od Ebu Zur'ata, sina Amra sina Džerira, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nema (ni jednoga) od ranjenoga (muslimana koji) se rani u (ime) Allaha (tj. koji bude ranjen u borbi za Allahovu vjeru, pa da će drukčije biti s njim) osim (tako da) je došao (tj. da će doći on na) sudnjem danu, a njegova rana krvari, (njezina) boja je boja krvi, a (njezin) miris je miris mošusa (mosuša)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin 'Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Primjer sasjedioca (susjedioca izvjesnoga čovjeka) dobroga i lošega je kao (primjer) nosača (izvjesnoga) mošusa (mosuša) i duvača (kovačkoga) mijeha. Pa nosač mošusa

Page 255: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(mosuša) ili će da daruje tebi (mirisa koji on nosi), ili (doslovno: i ili) ćeš da kupiš sebi od njega, ili (i ili) ćeš da nađeš (osjetiš) od njega (neki taj) miris lijep. A duvač (kovačkoga) mijeha ili će da spali tvoje odjeće, ili (i ili) ćeš da nađeš (osjetiš ti taj neki) miris ružan (nevaljao)." GLAVA (o dozvoljenosti jedenja mesa toga) zeca. PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Hišama, sina Zejda, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Uzbunili smo (Podigli smo sa loge jednoga) zeca, a mi smo u (mjestu) Merel-Zahranu (Merruzzahranu), pa su trčali (ti) ljudi, pa su se umorili (sustali). Pa sam uzeo (tj. uhvatio) njega (ja - zec je kao imenica u arapskom jeziku ženskoga roda). Pa sam donio njega ka Ebu Talhatu. Pa je zaklao njega. Pa je poslao njegova dva buta (kuka), ili je rekao (ono, to, ovo): njegova dva stegna - ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je primio njega (kao poklon). GLAVA (izvjesnoga pustinjskoga jestivoga) guštera. PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulaziz, sin Muslima, pričao nam je Abdullah, sin Dinara, rekao je: čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Gušter (taj izvjesni) nisam (raspoložen da) jedem njega (tj. ja ga neću jesti), a na neću zabranjivati njega (da se jede on)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ibnu Šihaba, od Ebu Umameta, sina Sehla, od Abdullaha, sina Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Halida, sina Velida, da je on unišao sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) kuću (sobu) Mejmunete (Mejmune), pa se donio njemu (jedan jestivi) gušter pečen (na vrelom kamenju). Pa je dao pasti k njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojom rukom (tj. pa je bio pružio k njemu svoju ruku). Pa je rekla neka (od prisutnih) žena: "Izvijestite poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (ono, tj. o onome) šta hoće (tj. šta će on sada) da jede." Pa su rekli: "Ono (tj. To) je gušter, o poslaniče Allaha!" Pa je podigao (tj. vratio je natrag, nazad) svoju ruku. Pa sam rekao (Pa sam ga pitao): "Je li zabranjen on, o poslaniče Allaha?" Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Ne, a ali (tj. nego) nije bio u zemlji moga naroda (korišten, upotrebljavan, kao hrana), pa nalazim mene (sebe, tj. pa osjećam sebe da) mrzim njega (tj. da nemam volje na njega, za njega)." Rekao je Halid: Pa sam sebi privukao njega, pa sam jeo njega (pa sam ga jeo), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, gleda (tj. promatra kako ja jedem). GLAVA:

Page 256: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Kada je pao (upao izvjesni) miš u (izvjesno) maslo stvrdnuto (koje nije u tekućem stanju) ili rastopljeno (tj. ili u ono koje je u tekućem stanju). PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Zuhrija, rekao je: izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha 'Utbeta, da je on čuo Ibnu Abasa (da on) priča njemu od Mejmunete (Mejmune) da je (jedan) miš pao u (nekakvo) maslo, pa je umro (uginuo, krepo). (Miš je imenica ženskoga roda u arapskom jeziku.) Pa se pitao (tj. Upitan je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, o njemu, pa je rekao: "Bacite (Izbacite) ga, i (ono) što je okolo (oko) njega (tj. i onaj dio masla okolo upaloga miša), i jedite ga (tj. i jedite ostali dio masla)." (Jasno je da se tu radilo o maslu koje nije bilo u tekućem stanju.) Reklo se Sufjanu: Pa zaista Mamer priča njemu od Zuhrije, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta. Rekao je: Nisam čuo Zuhriju (da) govori (da je čuo ovaj hadis i od koga drugoga) osim od Ubejdulaha, od Ibnu Abasa, od Mejmunete, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a zaista čuo sam njega (ovaj hadis) od njega mnogo puta (više puta). PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah od Junusa, od Zuhrije o (izvjesnoj) životinji (koja) umre u (koja se utopi, utuši, uguši, ugine u izvjesnom) ulju (zejtinu, zejtenu) i (izvjesnome) maslu, a ono je kruto ili nekruto (tečno, pa bilo da se radi o izvjesnome) mišu ili (nekoj drugoj životinji) osim njega (osim miša), rekao je: doprijelo (doprlo) je nama da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zapovjedio za miša (koji) je umro u maslu, pa je zapovjedio za (onaj dio masla) što je bio blizu njega (blizu miša), pa se (to) odbacilo (bacilo), zatim se je jeo (ostali dio masla toga - a to nam je doprlo) od hadisa (na osnovu pričanja) Ubejdulaha, sina Abdullaha. PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Malik od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ibnu Abasa, od Mejmunete, bio zadovoljan Allah od njih, rekla je: Pitao se (tj. Upitan) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, o mišu (koji) je pao u maslo, pa je rekao: "Bacite (Izbacite) njega i (ono) što je okolo njega, i jedite ga (maslo - dakle: jedite ostalo maslo)." GLAVA (izvjesnoga) obilježja i (izvjesnoga) znaka u (izvjesnom, tj. životinjskom) liku (tj. licu - a to će reći: GLAVA stavljanja obilježja i znaka na lice životinje da se može razlikovati izvjesna životinja od drugih). PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Hanzaleta, od Salima, od Ibnu Umera da je on mrzio da se označava (izvjesni) lik (tj. da se stavlja znak na lice), i rekao je Ibnu Umer:

Page 257: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se udara (lik, tj. lice živoga bića). (A kada je zabranio da se lice udara, onda je pogotovu zabranjeno stavljati obilježje na lice, a naročito "vesm, el-vesmu", jer "el-vesmu" znači, u stvari, staviti obilježje na lice pomoću usijanoga, ugrijanoga željeza - žigosati.) Slijedio je njega (Ubejdulaha) Kutejbete, pričao nam je 'Ankazija od Hanzaleta i rekao je: "Udara se (tj. Da se udara izvjesni) lik (tj. lice)." ("Suretun" je i slika i lik, oblik, a svakako, i lice, jer je lice to što daje pravu sliku, lik i oblik živoga bića.) PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Hišama, sina Zejda, od Enesa rekao je: Unišao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa (jednim) bratom svojim (da) protrlja nepce njemu (sažvakanom datulom), a on je u (jednom) toru svome. (Izraz "mirbed" znači mjesto gdje se zadržavaju, zatvaraju deve - štala, ili tor, obor.) Pa sam vidio njega (da) obilježava (jednu) ovcu. Mislim ga (to veli Šubete za Hišama da) je rekao: U njezine uši (tj. u uši, na uši te ovce da Muhamed a.s. stavlja obilježje sa zagrijanim, usijanim željezom - žigoše je). (Veli se da obilježavanje koje ne učini ružnim lice, može da se izvrši, a to je samo u slučaju kada se stavlja malo neko obilježje. Po hanefijskom mezhebu u svakom slučaju je zabranjeno, ili je mekruh - mrsko-ružno-pokuđeno djelo, po licu, a po drugim dijelovima tijela, u izvjesnim prilikama, može se izvršiti, kao obilježavanje životinje koja je određena za žrtvu-kurban - na hadžu.) GLAVA: Kada je pogodio (tj. zadobio u ratu jedan) narod (neki ratni) plijen, pa je zaklao neki (od) njih (neke) brave (ovce) ili deve bez zapovjedi njihovih (svojih) drugova, neće se jesti (doslovno: nisu se jele te ovce-bravi i te deve) zbog hadisa Rafi-a od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Tavus i 'Ikrimete o zaklanoj životinji (izvjesnoga) kradljivca: "Odbacite (Bacite) njega (tj. Bacite to meso)." PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Ebul-Ahvas, pričao nam je Seid, sin Mesruka, od 'Abajeta, sina Rifa'ata, od njegovoga oca, od njegovoga djeda Rafi'a, sina Hadidža, rekao je: Rekao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:

Page 258: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Zaista ćemo mi sutra susresti (izvjesnoga) neprijatelja, a nisu sa nama noževi?" Pa je rekao: "Što je dalo proliti (tu) krv (Što prolije tu krv prilikom klanja) i spomenulo se je ime Allaha, pa jedite (to meso), dok (god to oruđe, ili ako to oruđe s kojim se kolje) nije bio zub (nije zub), a ni nokat. A ispričaću vam o tome. Što se tiče zuba, pa (to) je kost. A što se tiče nokta, pa noževi Abesinaca su (to)." I proturili su se naprijed brzaci (tj. prvi dijelovi tih) ljudi, pa su pogodili (tj. zaklali su neki dio) od (tih ratnih) plijenova (od tog ratnog plijena), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, je (bio) u zadnjem (dijelu tih) ljudi, pa su uspravili (namjestili su) lonce (tj. oni prvi što su bez pitanja poklali neke životinje iz ratnoga plijena, već su bili postavili lonce da se kuha meso). Pa je zapovjedio za njih (za te lonce Muhamed a.s.) pa su se dali izvrnuti (prevrnuti, tj. proliti - dakle: prevrnuli su te lonce po naredbi Muhameda a.s. i prolili su to što je bilo u loncima). I razdijelio je između njih (ratni plijen), i izjednačio je (jednu) devu sa deset ovaca. Zatim je pobjegla (odbjegla jedna) deva (kamila) od prvih dijelova (četa tih) ljudi, a nije bilo sa njima konjaništvo (tj. a nisu imali ni jednoga konja da ga pojašu, pa da stignu tu devu i da je vrate), pa je gađao (tj. ustrijelio) nju (jedan) čovjek sa strijelom, pa je zadržao (zastavio, zaustavio tako) nju Allah. Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Zaista za ove životinje su (tj. Zaista ove životinje imaju neke svoje jedinke) podivljale (koje) su kao podivljale (od te prave) divljači (podivljale su, podivljaju kao prava divljač). Pa šta (tj. Pa koja) je učinila (koja učini) od njih ovo (ovako, tj. Pa koja podivlja), pa učinite (i vi s njom) slično ovome (što je sada učinjeno, tj. ustrijelite je kao divljač)." GLAVA: Kada je pobjegla deva za narod (tj. Kada je pobjegla deva jednom narodu, jednim, nekim ljudima), pa je gađao nju neki (od) njih sa strijelom, pa je ubio nju, pa je htio njihovo dobro (tj. pa je htio s tim postupkom da im učini dobro, a ne štetu), pa ono je (tj. pa to takvo postupanje je) dozvoljeno zbog vijesti Rafi-a od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Selama, izvijestio nas je Umer, sin Ubejda, Tunafisija od Seida, sina Mesruka, od Abajeta, sina Rifa'ata, od njegovoga djeda Rafi'a, sina Hadidža, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. na jednom) putovanju, pa je pobjegla (jedna) deva od (tih) deva. Rekao je (dalje): Pa je gađao nju (jedan) čovjek sa strijelom, pa je zadržao (zaustavio) nju (tu devu). Rekao je: Zatim je rekao: "Zaista je za njih (tj. u njih ima nekih jedinki) podivljalih kao podivljale (divlje od prave te) divljači. Pa što je (tj. Pa koja je takva da je) savladalo vas od njih (njezino hvatanje, tj. Pa koju ne možete nadvladati i uhvatiti), pa napravite (učinite) s njom ovako (tj. ustrijelite je)." Rekao je: Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Zaista mi budemo (bivamo) u (tim izvjesnim) vojnama (ratovima) i (izvjesnim) putovanjima, pa hoćemo da zakoljemo (životinju za hranu našu), pa neće biti (tj. pa ne budu nikakvi) noževi (uz nas)?" Rekao je: "Uništi (tj. Zakolji upotrebljavajući svako oruđe ono) što je dalo proliti (tu) krv, ili prolila se je (prolije se krv pomoću njega - toga oruđa), i (ako) se je spomenulo ime Allaha, pa jedi, osim (oruđa

Page 259: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

izvjesnoga) zuba i nokta, pa (jer) zaista zub je kost, a nokat je nož (odnosno: a nokti su noževi) Abesinaca." GLAVA jedenja (izvjesnoga) prinuždenoga (prisiljenoga) zbog Njegovoga govora, uzvišen je: "O (vi) koji ste vjerovali (koji vjerujete), jedite od lijepih (onih jela, hrana) što Smo opskrbili vas, i zahvaljujte Allahu, ako ste bili (takvi da) Njega obožavate. Zabranio je vama samo (izvjesnu životinju) umrlu (uginulu, mrljinu), i (izvjesnu) krv, i meso (svake) svinje i što se je podvikivalo s njim (tj. nad njim prilikom klanja da se kolje) za (nekoga drugoga, u ime nekoga drugoga) osim Allaha, pa ko se je prinuždio (prisilio da to jede) ne bivajući obijesnim i ne trčeći (tj. ne prelazeći granicu nužde - a to će reći: ne pretjeravajući u jedenju toga, ne prejedajući se), pa nema (nikakva) grijeha na njega (nema grijeha njemu)....". I rekao je: "..... pa ko se je prinuždio (prisilio) u gladi (tj. zbog neke gladi) ne skrećući za grijeh (ne skrećući na tu hranu zbog toga da učini grijeh), pa zaista Allah je veliki opraštač, milostiv mnogo.". I Njegov govor (je o tome, ili: GLAVA Njegovoga govora): "Pa jedite od (onoga) što se je spomenulo ime Allaha nad njim, ako ste bili u Njegove ajete vjernici. I šta je vama da nećete jesti od (onoga) što se je spomenulo ime Allaha nad njim, a već se je rastavilo (jasno) vama što se je zabranilo na vas (tj. vama), osim (onoga) što ste se prinuždili (prisilili) k njemu, i zaista mnogo (od ljudi) zaista zavodi sa svojim strastima bez znanja (ikakvoga), zaista tvoj Gospodar, On je znaniji o (onima) koji čine nepravdu (ili neprijateljstvo).". I Njegov govor (ili: I GLAVA Njegovoga govora), veličajan je i visok je: "Reci: Neću naći (tj. Ne nalazim) u (onome) što se je objavilo k meni zabranjenoga (jela) na kušača (tj. za nekoga kušača, jedača koji) kuša njega (tj. ni za jednoga koji kuša i jede hranu ikakvu) osim da bude (osim ako bude ta hrana) umrla (uginula) životinja, ili krv prolivena (izlivena), ili meso svinje, pa (tj. jer) zaista ono je poganština (nečist, nečisto), ili pokvarenost (griješna hrana što) se je podvikivalo (uzvikivalo da se kolje) za (tj. u ime nekoga drugoga) osim Allaha s njim (nad njim), pa ko se je prinuždio (prisilio) na bivajući obijesnim (obijestan koji hoće da zadovolji svoju strast, uživanje) i ne trčeći (ne prelazeći granicu nužnosti i potrebe), pa zaista tvoj Gospodar je veliki opraštač, mnogo milostiv.". Rekao je Ibnu Abbas (tumačeći riječ "mesfuhan" da ona znači što i riječ): "Muherakan" (proliven, izliven). I rekao je (Uzvišeni Allah još dalje): "Pa jedite od (onoga) što je opskrbio vas Allah (ono što je) dozvoljeno lijepo (tj. dozvoljenu i lijepu hranu), i zahvaljujte (na) blagodati Allaha, ako ste bili (takvi da) Njega obožavate. Zabranio je na vas (Zabranio je vama) samo umrlu (uginulu) životinju, i krv (izvjesnu), i meso (svake) svinje i što se je podvikivalo (uzvikivalo) za (tj. u ime nekoga drugoga) osim Allaha s njim (tj. nad njim kada se je klalo), pa ko se je prinuždio ne bivajući obijesnim i ne trčeći (ne prelazeći granicu nužde), pa zaista Allah je veliki opraštač, mnogo milostiv.".

Page 260: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Šesti dio od Sahiha Ebu Abdullaha Muhameda, sina Ismaila sina Ibrahima sina Mugireta sina Berdizbeha, Buharije Džu'fije, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega, i ukoričio (tj. obasuo, obuhvatio) ga sa Svojom milošću i nastanio ga (u) sredini Svoga raja! Amin (Uslišaj)!

SAHIH BUHARIJE

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

SURA NURA (SURA NUR)

".... od između njega...." (to) je (značenja) od (mjesta, prostora u oblaku koji se nalazi) između dvostrukosti (slojevitosti, slojeva toga) oblaka. ".... svjetlost njegove svjetlice (munje)....", a on (izraz "sena") je (što i) "eddija'u": svjetlost. ".... žureći (oni, pokoravajući se, bivši oni ponizni)." Govori se za ("mustahzija" - onoga) koji se ponizuje (dobrovoljno se povodi - da) je "muz'inun". ".... eštaten (rasuti, raštrkati, tj. razdvojeni).....", (ta riječ eštaten) i "šetta", i "šetatun" i "šettun" je jedno (sve te riječi imaju isto značenje). A rekao je Ibnu Abas: "Sura (što) smo spustili nju...." (to znači): (što) smo razjasnili nju. A rekao je osim njega (osim Ibnu Abasa drugi neko): Imenovao (tj. Nazvao) se je Kur'an (tako, tim imenom i nazivom) zbog skupine (množine tih) sura, a imenovala se je (ta) sura (tako) zbog (toga što je slučaj) da je ona odsječena od (te sure) druge. Pa pošto su se udružile (pripojile, sastavile) neka (od) njih ka nekima, imenovalo se je (to sve) Kur'anom. (Sura je poglavlje Kur'ana, a nazvana je tako jer je to samostalna cjelina teksta Kur'ana. A taj naziv je ta cjelina dobila, po nekima, jer "suretun" znači stupanj, stepen. Pa kako je svaki stupanj jedna samostalna tačka, bez obzira na tačku ispod sebe ili iznad sebe, zato je i svaki dio Kur'ana koji čini jednu samostalnu cjelinu, nazvan sura-suretun. A riječ "kur'an" u arapskom jeziku je infinitiv od glagola "kare'e", a taj glagol ima značenje i: sabirao je, pa onda "kur'an" znači: sabirati, sabiranje. Zbog toga zbir, zbirka, zbornik svih samostalnih tekstova, objava od Uzvišenoga Allaha ka Muhamedu a.s. nazvalo se, naziva se Kur'an. To se je htjelo reći u tekstu originala.) A rekao je Sa'd, sin 'Ijada, Sumalija: "El-miškatu" je rupa u zidu (slijepi prozor) u jeziku Abesinaca (Abesinije). ("El-miškatu" je, po nekima, ono na što, ili u što se metne svjetiljka. A ima još mnogo mišljenja šta je "miškatun", ali se to neće navoditi.) A Njegov govor, uzvišen je: "Zaista na Nas je njegovo sabiranje (sakupljanje) i njegovo čitanje.", (to znači): slaganja njegovoga nekoga (dijela) ka nekom. "Pa kada smo čitali njega, pa slijedi njegovo čitanje." (To znači): Pa kada smo sabrali njega, i složili smo njega, slijedi njegovo čitanje, to jest: (slijedi ono) što se je sabralo u njemu, pa radi sa (onim, po onome) što je zapovjedio tebi, i zabrani sebi (tj. odstrani se) od (onoga) što je zabranio tebi Allah. A govori se: Nije za njegovu pjesmu sabiranje, to jest: slaganje (a to će reći: Nije mu pjesma, odnosno sve njegove pjesme i sastavi nisu složeni, sređeni.). (Iz ovoga slijedi da izraz "kur'an" znači i slaganje, pored što on znači sabiranje i čitanje.) A imenovao se (nazvao se) je Furkanom zbog (toga što je slučaj) da on rastavlja (pravi jasnu razliku) između (te) istine i (te) neistine (laži). A govori se za (tu) ženu: Nije sabrala sa

Page 261: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

košuljicom ploda (tj. košuljicu ploda u svojoj maternici, materici, utrobi) nikada. To jest: Nije sastavila (sabrala, sakupila) u svome stomaku djeteta (nikakvoga). (Iz svega navedenoga hoće Buharija da kaže da je po njegovome mišljenju ime Kur'an izvedeno iz značenja "sabiranje", a ne iz značenja "čitanje".) A rekao je: ".... ferradnaha (to je jedan način čitanja umjesto "feradnaha")....", (a "ferradnaha" znači): Spustili smo u njoj (u suri) zakone (dužnosti) raznovrsne. A ko je čitao "..... feradnaha....", (to onda) govori: Uzakonili smo (Propisali smo nju) na vas i na (onoga) ko je poslije vas. Rekao je Mudžahid: "..... ili (ta) djeca koja nisu pokazivala....", (to znači): nisu znala zbog (onoga) što sa njima od (te) malenosti (mladosti, tj. malodobnosti koja ne tjera na pomisao o ženskim sramnim udovima, dijelovima). A rekao je Šabija: "..... ulil-irbeti....", (to znači): ko je (takav da) nije njemu (nikakva) potreba (za ženom, odnosno spolnim odnosom sa ženom, ženskom). A rekao je Mudžahid: Neće brinuti (tj. Ne brine) njega osim njegovoga stomaka (ništa drugo), i neće se bojati na (te) žene (tj. nije se plašiti za žene od njega - to je "gajri ulil-irbeti"). A rekao je Tavus: On (tj. "gajri ulil-irbeti") je glupan koji (je takav da) nema (nikakve) potrebe njemu u (tim, za tim) ženama. GLAVA Njegovoga govora, moćan je i veličajan je: "I koji bacaju (tužbu za blud na) svoje supruge (žene), a nisu bili za (u) njih svjedoci (nikakvi drugi) osim njihove osobe (osim oni sami), pa svjedočenje jednoga (od) njih je četiri svjedočenja (zaklinjući se on) sa Allahom (da) je zaista on od (tih) istinitih (tj. od onih koji govore istinu prilikom optužbe).". PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Muhamed, sin Jusufa, Firjabija, pričao nam je Evzaija, rekao je: pričao mi je Zuhrija od Sehla, sina Sa'da, da je 'Uvejmir došao Asimu, sina Adijja, a bio je gospodin Adžlanovića (tj. gospodar, poglavica Adžlanovića), pa je rekao: "Kako govorite o čovjeku (koji) je našao sa svojom ženom (nekoga drugoga) čovjeka da li će ubiti njega, pa (da vi onda) ubijete njega, ili kako će (da) napravi (šta će da radi)? Pitaj za mene (meni) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o tome." Pa je došao Asim Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha!" Pa je mrzio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ta takva) pitanja. Pa je pitao njega (Asima) Uvejmir, pa je rekao (Asim): "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, mrzio je (mrzi ta takva) pitanja i kudio je njih." Rekao je Uvejmir: "Tako mi Allaha neću svršiti (završiti s tim, tj. neću se proći i odustati od toga) do (da) pitam (ja lično) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o tome." Pa je došao Uvejmir, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Čovjek (jedan) je našao (zatekao je) sa svojom ženom (jednoga drugoga) čovjeka. Da li će ubiti njega, pa (da vi onda) ubijete njega, ili kako će (da) napravi (kako će da uradi, šta će u tom slučaju da radi)?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Već je spustio Allah (taj) Kur'an (tj. izvjesne odlomke Kur'ana, u Kur'an, u Kur'anu) o tebi i o tvojoj drugarici." Pa je zapovjedio njima dvoma poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (to) međusobno proklinjanje sa (onim načinom što ga) je imenovao (tj. opisao) Allah u Svojoj knjizi. Pa je proklinjao se (sa) njom (međusobno Uvejmir), zatim je rekao: "O poslaniče Allaha! Ako bih zadržao nju, pa već bih nasilje učinio njoj." Pa je pustio nju (tj. razveo se s njom Uvejmir). Pa je bila (radnja razvoda, razvjenčavanja) običaj za

Page 262: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(svakoga) ko je bio (došao u takav položaj) poslije njih dvoga u (tj. među tima) dvoma međusobnim proklinjačima. Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Gledajte, pa ako je donijela njega (tj. ako donese, rodi njega-dijete) crno, crnih (svojih) dviju (dvaju) očiju (crnih očiju, crnooko), velike zadnjice (doslovno: velikih dvaju guzova), velikih (krupnih tih) dviju cjevanica (golijeni), pa neću misliti (tj. ne mislim, ne računam) Uvejmira (drukčije) osim (tako da) je već bio istinit na nju (tj. da je on istinu rekao na nju, da je nju optužio s pravom, jer dijete s takvim osobinama pokazaće sličnost sa onim čovjekom što ga je Uvejmir našao sa svojom ženom, a ne sa Uvejmirom). A ako je donijela njega (ako rodi njega - dijete koje ona nosi u utrobi sa opisom da je) crvenkasto, kao da je ono (otrovni pustinjski) gušter, pa neću misliti Uvejmira (drukčije) osim (tako da) je već slagao na nju." Pa je donijela njega na (taj) opis koji je opisao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od potvrđivanja Uvejmira (tj. na onaj opis koji je potvrdio da je Uvejmir istinu rekao i s pravom da je nju optužio). Pa je bilo poslije (to dijete u takvom položaju da) se pripisuje (ono) k svojoj majci. GLAVA: "A (proklinjanje to) peto je da je prokletstvo Allaha na njega ako je bio (od) od (tih) lažaca.". PRIČAO MI JE Sulejman, sin Davuda, Ebu Rebi', pričao nam je Fulejh od Zuhrije, od Sehla, sina Sa'da, da je (jedan) čovjek došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Da li si vidio (tj. Šta misliš za jednoga) čovjeka (koji) je vidio sa svojom ženom (nekoga drugoga) čovjeka, da li će ubiti njega, pa (da onda vi) ubijete njega (ili će te vi njega ubiti), ili kako će činiti (ili šta će da radi u tom slučaju)?" Pa je spustio Allah o njima dvoma (ono) što je spomenuo u Kur'anu od (toga međusobnoga) proklinjanja. Pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Već se je sudilo o tebi i o tvojoj ženi." Rekao je: Pa su se međusobno proklinjali njih dvoje, a ja sam svjedok (tj. prisutan) kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se je rastavio (sa) njom. Pa je (rastava) bila običaj da se rastavi između (toga) dvoga koji se međusobno proklinju. A bila je (ta žena što ju je optužio muž) noseća (trudna), pa je nijekao njezin teret (tj. pa joj muž nije pristao da prizna da je to noseće dijete njegovo). I bio je njezin sin (iz te trudnoće u takvom položaju da) se zove k njoj (tj. zvao se je po njoj - po materi). Zatim je tekao (taj) običaj (postupak) u (tom) nasljeđivanju da naslijedi (taj sin) nju i (da ona) naslijedi od njega (od toga sina ono - onaj dio) što je uzakonio (propisao) Allah za nju (kao majku da joj pripada). GLAVA: "I odbiće (sudija, sud) od nje (tu) kaznu (kamenovanje za blud na taj način) da svjedoči (ona) četiri svjedočenja sa Allahom (izjavljujući ona ovako): Zaista on je (moj muž koji me optužuje - on je) zaista od (tih) lažaca.". PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Hišama, sina Hassana, pričao nam je Ikrimete od Ibnu Abasa da je Hilal, sin Umejjeta, bacio (tj. optužio, osumnjičio) svoju ženu kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da je bludničila, učinila preljub) sa Šerikom, sinom Sahma-a, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

Page 263: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Dokaz (taj izvjesni za to), ili kazna u tvoja leđa (po tvojim leđima izvršiće se za klevetanje - a ta kazna je osamdeset udaraca)." Pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Kada je vidio jedan (od) nas na svojoj ženi (nekoga) čovjeka (zar da) ode (da sebi) traži (taj izvjesni) dokaz?" Pa je počeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dokaz (izvjesni daj, tj. četiri svjedoka dovedi), a ako ne, kazna je u tvoja leđa (ako nemaš dokaza onda ćeš ti biti kažnjen)." Pa je rekao Hilal: "Tako mi (Allaha) koji je poslao tebe sa (tom) istinom zaista ja sam zaista istinit (zaista govorim istinu). Pa zaista spustiće svakako Allah (ono) što će očistiti moja leđa od (te) kazne." Pa je sišao Džibril i spustio je na njega (tj. i donio je njemu ajete): "I (oni) koji bacaju (sumnju, tužbu na) svoje supruge (žene)....". Pa je čitao dok je dopro (do) ".... ako je bio od (tih) istinitih.". Pa je otišao (ili: Pa se okrenuo) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je poslao k njoj (tj. poslao je po nju da i ona dođe na suočenje). Pa je došao Hilal, pa je svjedočio (da je on istinu rekao i da ostaje pri svojoj prvoj izjavi), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govori (pri tom): "Zaista Allah zna da je jedno (od) vas dvoje lažac. Pa da li je od vas dvoje (jedno, neko) kajač (pokajnik - da li se od vas dvoje neko kaje)?" Zatim je ustala (ona), pa je svjedočila (izjavila da njezin muž laže). Pa pošto je bila kod (toga) petoga (svjedočenja), zastavljali su nju, i rekli su: "Zaista ona je zahtjevačica (prouzrokovačica, zasluživačica vječne kazne, bolne kazne na drugome svijetu ako bude lažljivica, ako se lažno prikazuje kao nevina)." (To jest: Savjetovali su je da prizna da je učinila blud, preljub, pa da se nad njom izvrši smrtna kazna, i to će joj biti kao iskupljenje za grijeh, pa neće biti kažnjena u džehennemu - paklu. U protivnom slučaju, tj. Ako se lažno prikazuje nevina, a muža oglašava za lažova, sama će sebi prouzrokovati bolnu kaznu na drugom svijetu.) Rekao je Ibnu Abbas: Pa se je usporila (zastala je) i stuknula se je (na časak je odustala) čak (da) smo mislili da se ona vraća (da odustaje od svoje tvrdnje da na nju njezin muž laže). Zatim je rekla (nakon te male stanke): "Neću osramotiti svoj narod ostali (dio toga) dana." Pa je prošla (dalje, tj. ostala je pri izjavi da joj muž laže na nju, i završila, dovršila je do kraja na tom suđenju postupak međusobnoga proklinjanja sa svojim mužem). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Vidite nju. Pa ako je donijela njega (dijete) crnih očiju (doslovno: crnih očnih kapaka), velike zadnjice, velikih cjevanica (tj. krupnih golijeni), pa ono (pa to dijete) je za Šerika, sina Sahma-a (tj. dijete je Šerikovo)." Pa je donijela njega (rodila je dijete) tako (tj. takvo). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da nije (onoga) što je prošlo od knjige Allaha, zaista bi bilo za mene i za nju (jedno) stanje (jedna velika stvar)." (To jest: Da nije slučaj takav da šeriat ne predviđa kažnjavanje u ovakvim slučajevima, zaista bih nju kaznio na osnovu te sličnosti djeteta sa onim licem zbog kojega je ona i optužena, ali bih je kaznio velikom kaznom koja bi bila pouka i opomena za druge, kamenovao bih je na naročito težak način i slično. Tako su protumačili tu rečenicu Muhameda a.s. na kraju toga hadisa.) GLAVA

Page 264: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Njegovoga govora: "A (to svjedočenje) peto je da je srdžba Allaha na nju ako je bio (on - muž njezin koji nju tuži) od (tih) istinitih.". PRIČAO NAM JE Mukaddem, sin Muhameda sina Jahja-a, pričao nam je moj stric Kasim, sin Jahja-a, od Ubejdulaha, a već je čuo (Kasim) od njega (od Ubejdulaha da priča) od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je (jedan) čovjek bacio (tužbu, osumnjičenje na) svoju ženu (optužio svoju ženu), pa se je odrekao od njezinoga djeteta (tj. nije priznavao da je od njega dijete koje ona nosi u stomaku - a to je sve bilo) u vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je zapovjedio za njih dvoje (za toga čovjeka i njegovu ženu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su se njih dvoje međusobno proklinjali (na način) kao što je rekao Allah. Zatim je sudio o (tom) djetetu za (tu) ženu (tj. da je to dijete te žene, da njoj pripada), i rastavio je između (tih) dvoje međusobnih proklinjača. (Pod riječima "kao što je rekao Allah" misli se na ajete u Kur'anu u kojima je opisan postupak međusobnoga proklinjanja između muža i žene.) GLAVA: Njegov govor: "Zaista (oni) koji su donijeli (tu) laž (o Aiši r.a., to) je skupina (jedna) od vas; ne mislite ga (taj postupak, tj. tu laž da je to neko) zlo za vas, nego on je (jedno) dobro za vas; za svakoga čovjeka od njih je (tj. svakome od njih pripada ono) što je sebi stekao od (toga) grijeha, a (onaj) koji je upravljao većinom njegovom (većinom toga postupka, te laži) od njih, (takav je griješnik da) je za njega velika kazna (određena).". "Effakun" je (što i riječ) "kezzabun": lažov (veliki lažac). PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Mamera, od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje: "...., a (onaj) koji je upravljao većinom njega (tj. većinom te laži)....", rekla je: "Abdullah, sin Ubejja, (i to onaj Abdullah, sin Ubejja koji) je sin Selule (on je taj koji je upravljao većinom te laži koja je izmišljena i koja se širila)." GLAVA: "Da nisu (tj. Zašto nisu postupili tako), pošto ste čuli njega (tj. nju-tu laž), (da) su mislili (ti) vjernici i vjernice o njihovim osobama dobro (tj. Zašto nisu vjernici mislili o sebi, o svojim vjernicima dobro, pa odbili da pričaju tu laž, a kamoli da je povjeruju)....", do Njegovoga govora: "..... (ti) lagači (lašci).". PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je (izvijestili su me) Urvete, sin Zubejra, i Seid, sin Musejjeba, i Alkamete, sin Vakkasa i Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, o hadisu (tj. o događaju, o vijesti) Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, supruge (žene) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (o njezinom slučaju) kada su rekli njoj (za nju) lašci (ono) što su rekli, pa je očistio (tj. spasio, oglasio nevinom) nju Allah od (onoga) što su rekli (oni za nju, o njoj). I svaki (od njih) je pričao meni grupu (tj. jedan dio) od (toga) hadisa, i neki (dio od) njihovoga hadisa (ili: od njihovoga pričanja) potvrđuje (potvrđujući) neki (dio hadisa, pričanja drugoga između njih četvorice - misli na Urveta, Seida, Alkameta i Ubejdulaha) iako je bio neki (od) njih pamtljiviji za njega (za taj hadis, za taj slučaj) od nekoga. Koji je (tj. Hadis koji

Page 265: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

je) pričao meni Urvete od Aiše (sadrži to) da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, supruga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla: Bio je (Bio bi) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio da izađe (van Medine), bacao (bi) ždrijeb (kocku) među svoje supruge, pa koja (od) njih (imadne sreću da) je izašao njezin dio (da je na nju pala kocka), izveo bi nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa sobom. Rekla je Aiša: Pa je bacio ždrijeb među nas u (jednoj) vojni (što) je vojevao (ratovao) nju, pa je izašao moj dio (pa sam ja izabrana tim ždrijebom), pa sam izašla sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslije što je sišao (taj) zastor (zavjesa da se postavi između nas žena i muških osoba koje nisu bližnji rođaci). Pa ja se natovaram (na devu) u svome palankinu (nosiljki, nosiljci) i spuštam se (silazim, stovaram se sa deve) u njemu. Pa smo išli. Te kada je završio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tu svoju vojnu, i vratio se, i približili smo se Medini vraćajući se (mi), oglasio je (pozvao je jedne) noći za (taj) polazak (polaženje, za napuštanje toga mjesta za odmaranje gdje smo odmarali). Pa sam ustala kada su oglasili za (taj skori) odlazak, pa sam išla dok sam prešla (tu) vojsku. Pa pošto sam izvršila svoje stanje (tj. svoju nuždu), došla sam k svome (devećem) samaru (tj. svojoj devi), pa kada li (jedan) đerdan moj od školjki (iz mjesta) Zafara već se je prekinuo. Pa sam tražila svoj đerdan, i zadržalo me je njegovo traženje. I došla je (ta) grupa koji samariše (koji samarahu, tj. koji su bili zaduženi da stavljaju deveći samar na devu) za mene, pa su nosili moj palankin, pa su osamarili (stavili na samar) njega na moju devu koju jahah (ja, koju sam jahala), a oni misle (računaju, tj. računajući oni) da sam ja u njemu. A bile su (te) žene tada (onda) lagane, nije oteščavalo njih (njihovo) meso, jedu (jele su one) samo (tu) ovisnost (tj. malu stvar, malo) od (te) hrane, pa nisu zanijekali (tj. nisu smatrali za neobično ti) ljudi lakoću (moga) palankina kada su podignuli (podigli) njega, a (uz to još) bila sam djevojka (tj. ženska) novoga zuba (tj. mlada, a svaka mlada žena laganija je nego kada ostari pri normalnom zdravlju, ili je to u većini slučajeva tako). Pa su poslali (tj. podigli, pokrenuli, potjerali moju) devu i išli (tj. otišli) su. Pa sam našla svoj đerdan poslije što je prošla (otišla ta) vojska. Pa sam došla njihovim odsjedalištima, i nije u njima dozivač (i nema tamo dozivača), a ni odgovarač (a ni odgovarača, tj. i kada u njima nema nikoga - i kad tamo nema nikoga). Pa sam se upravila svome odsjedalištu koje je (to što) sam bila u njemu. I mislila (tj. smatrala) sam da će oni izgubiti (tj. da će vidjeti da nema) mene, pa će se vratiti k meni (po mene). Pa dok sam ja sjedačica u svome odsjedalištu, nadvladalo je mene moje oko, pa sam zaspala. A bio je Safvan, sin Muattala, Sulemija, zatim Zekvanija, od iza (tj. ozadi te, iza te) vojske, pa je putovao (tj. krenuo je na kraju noći za tom vojskom sa svoga položaja), pa je osvanuo kod moga odsjedališta. Pa je vidio crninu (tj. tijelo nekoga) čovjeka spavača (tj. neke osobe koja spava), pa je došao meni, pa je poznao mene kada je vidio mene. A viđao je (više puta) mene prije (toga) zastora. Pa sam se probudila sa njegovim izrazom: "Mi smo Allahovi, i mi smo k Njemu vraćači!" (koji izraz, izreku je on izgovorio) kada je poznao (prepoznao) mene. Pa sam pokrila svoje lice sa svojim prekrivačem (za glavu i lice). Tako mi Allaha nije progovorio meni (nijednu) riječ, a niti sam čula od njega (ikakvu drugu) riječ osim njegovoga izraza "Mi smo Allahovi, i mi smo k Njemu vraćači!", dok je stavio na koljena svoju samaricu (devu), pa je gazio (tj. stao) na njezine dvije ruke (tj. na devine prve dvije noge), pa sam uzjašila nju. Pa je otišao (da) vodi sa mnom (tu) samaricu (tj. počeo je da vodi mene na toj devi; ili: počeo je da vodi tu devu, a ja sam na njoj, i mene na njoj), dok smo došli (toj) vojski (vojsci) poslije što su odsjeli (vojnici te vojske bivši oni) u žestoko plamsanje vrućine zalazači u vrućinu podnevne pripeke. Pa je propao ko je propao (izmislivši laž na mene zbog ovoga slučaja i šireći tu laž). A bio je (onaj) koji je upravljao (tom) laži Abdullah, sin Ubejja, (i to onaj koji) je sin Selule. Pa smo došli (u) Medinu. Pa sam bila bolesna, kada sam došla, (jedan) mjesec (dana bolujući). A (ti izvjesni) ljudi prolijevaju (tj. žure i lome se) u govoru (ili: zbog govora tih) lažaca, ne opažam (ne opažajući ja ni) za

Page 266: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(kakvu) stvar (ni za što). I ono daje sumnju meni u mojoj bolesti (to) da ja ne prepoznajem od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (one) dobrote (nježnosti) koju viđah od njega kada se razbolim. Uniđe (Uđe) samo meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa pozdravi, zatim rekne: "Kao je to vama?" Zatim ode. Pa to je (postupak) koji je dao sumnjati meni, a ne opažam za (to) zlo dok sam izašla poslije što sam se oporavila (malo ozdravila od bolesti). Pa je izašla sa mnom Umu Mistah (Umu Mistaha) prema (mjestu izvan Medine zvanome) El-Menasu, a ono je (bilo) mjesto našega prostora za obavljanje nužde (naš nužnik). A bili smo (običaja da) ne izlazimo osim noću do noći (tj. osim od noći do noći), a to je prije (nego što je postao običaj) da uzimamo (te) nužnike (da ih pravimo) blizu naših kuća. A naša stvar je stvar prvih Arapa u obavljanju nužde prema (tom) polju (njivi), i uznemirivasmo (i uznemiravasmo) se sa (tim) nužnicima da uzimamo njih kod naših kuća. Pa sam otišla ja i Umu Mistah, a ona je kći Ebu Ruhma, sina Abdu Menafa, a njezina majka je kći Sahra, sina Amira, tetka Ebu Bekra Siddika (Mnogoistinitoga), i njezin sin (tj. i sin Umu Mistahe) je Mistah, sin Usaseta. Pa sam došla (tj. krenula) ja i Umu Mistah (Umu Mistaha) prema mojoj kući, već smo završile naše stanje (tj. našu nuždu), pa je posrnula Umu Mistah u svome plaštu (ogrtaču), pa je rekla: "Propao (Strmoglavio se) Mistah!" Pa sam rekla njoj: "Loše je što si rekla! Zar psuješ (grdiš jednoga) čovjeka (koji) je prisustvovao Bedru?" Rekla je: "O stvarčice (tj. O jadnice)! A zar nisi čula šta je rekao?" Rekla je: Rekla sam: "A šta je rekao?" Rekla je: Pa je izvijestila mene o govoru (tih) lažaca (lažova). Pa sam sebi povećala (jednu) bolest (još i tu) na svoju bolest. Rekla je: Pa pošto sam se vratila ka svojoj kući i unišao mi je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio - misli (ona, Aiša na to da) je pozdravio (nazvao selam), zatim je rekao: "Kako ste to vi?" Pa sam rekla: "Da li dozvoljavaš meni da dođem (tj. da odem) svojim roditeljima?" Rekla je: A ja sam tada (željela da odem zbog toga što) hoću da se uvjerim (za tu) vijest od strane njih dvoga (njih dvoje - oca i majke). Rekla je: Pa je dozvolio meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam došla svojim roditeljima, pa sam rekla svojoj majci: "O majko! Šta pričaju (ti) ljudi?" Rekla je: "O kćerčice! Olakšaj sebi! Pa tako mi Allaha zaista malo je (bilo slučajeva takvih) što je bila (jedna) žena ikad čista (ugledna) kod (jednoga) čovjeka (koji) voli nju, a za (tj. a u) nje su inoće (a imala je ta žena svoje inoće, pa da je prošla ta žena drukčije) osim (tako da) su one umnožile na nju (razne klevete i laži). Rekla je: Pa sam rekla: "Slava Allahu! I zaista već su pričali (ti) ljudi za ovo (o ovome, tj. ovo)?!" Rekla je: Pa sam plakala tu noć, čak sam osvanula (a) ne presušuje (ne odsijeca se, ne prestaje) meni suza, a niti podvlačim surmu sa spavanjem (sa snom, ne mogu da zaspem), čak sam osvanula (a ja) plačem (tj. plačući ja). Pa je pozvao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Aliju, sina Ebu Taliba, i Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, kada je dugo ostala (ta) objava (tj. kada se oduljilo vrijeme da nije došla Božija objava - pozvao ih je da) se posavjetuje (s) njima dvojicom o rastanku svoje porodice (tj. o razvodu sa svojom ženom). Rekla je: Pa što se tiče Usameta, sina Zejda, pa dao je znak (tj. pokazao je) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (ono) koje (što) zna od čistote (od nevinosti) njegove porodice (žene) i za (ono) koje zna (i za ono što zna) u svojoj duši od (te) ljubavi (tj. i pokazao je ljubav koju u sebi gaji prema cijeloj porodici Muhamed a.s.), pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Tvoju (tj. Svoju) porodicu (tj. ženu zadrži, i ne razvodi se s njom), i (o njoj) ne znamo (ništa drugo) osim dobra." A što se tiče Alije, sina Ebu Taliba, pa

Page 267: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

rekao je: "O poslaniče Allaha! Nije stijesnio Allah tebe, a (te) žene osim nje su mnoge. I ako pitaš (tu njezinu) robinju, biće istinita (tj. reći će ona istinu o njoj) tebi." Rekla je: Pa je pozvao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Beriru, pa je rekao: "O Berira! Da li si vidjela od (ikakve) stvari (išta što) sumnjiči tebe (tj. što daje i pobuđuje sumnju u tebi)?" Rekla je Berira: "Ne, tako mi (Allaha) koji je poslao tebe sa (tom) istinom. Nisam vidjela na njoj (pri njoj nijedan) posao (koji) kudim njega njoj (nikakav grijeh) veći od (toga) da je ona djevojka proizvedenoga zuba (tj. djevojka mlada pa), zaspe (ona) od tijesta svoje porodice, pa dođe (ta ovca) pokućarica (što se je navadila ulaziti u kuću), pa pojede njega (tijesto)." Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je tražio ispriku (izvinjenje ako uradi što ružno) tada od Abdullaha, sina Ubeja, (koji) je sin Selule. Rekla je: Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je na (svojoj) govornici: "O družino (tih) muslimana! Ko će ispričati (izviniti, izvinuti) mene (ako učinim što ružno) od čovjeka (jednoga što) je već doprlo meni njegovo uznemirenje u porodicu moje kuće, pa tako mi Allaha nisam znao (tj. ne znam) na moju porodicu (da se treba reći išta drugo) osim dobro. I zaista već su (ti lažovi) spominjali (kao bludnika jednoga takvoga) čovjeka (što) ne znam (nisam znao) na njega osim dobro (da se može išta drugo reći), i nije bio (takav da on) ulazi na moju porodicu (mojoj porodici drukčije) osim sa mnom." Pa je ustao Sa'd, sin Muaza, El-Ensarija, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Ja ću ispričati tebe (ako šta uradiš) od njega. Ako je od Evsa (plemena taj čovjek), udario sam (tj. udariću) njegov vrat. A ako je od naše braće od Hazredža, zapovjedio si (zapovjedi) nam, pa smo učinili (tj. pa ćemo učiniti) tvoju zapovjed." Rekla je: Pa je ustao Sa'd, sin 'Ubadeta, a on je gospodin (tj. gospodar plemena) Hazredža, i bio je prije toga (jedan) dobar čovjek, a ali (tj. nego) je sebi nosila (ponijela) njega (ta plemenska paganska) zagrijanost, pa je rekao Sa'du (Muazovome): "Slagao si (Lažeš). Zaista život Allaha (je moja zakletva, tj. Kunem se Allahom), nećeš ubiti njega, i nećeš moći (tj. nećeš imati moći ni snage) na (za) njegovo ubijanje." Pa je ustao Usejd, sin Hudajra, a on je sin strica Sa'da (tj. a on je stričević Sa'da, sina Muaza), pa je rekao Sadu, sinu Ubadeta: "Slagao si! Zaista život Allaha (je moja zakletva), zaista ubićemo svakako njega. Pa zaista ti si (jedan) dvoličnjak (koji) se prepireš (da odbiješ opravdane napade) od (tih) dvoličnjaka." Pa su se uzdigla (uzbunila ta) dva plemena Evs i Hazredž, čak su pomišljali (htjeli) da se pobiju (da se tuku). A poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, stajač (stajao) je na (toj) govornici, pa nije prestao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) spušta (snizuje, umiruje, tj. ublažuje) njih dok su ušutjeli (oni) i ušutio je (i on). Rekla je: Pa sam ostala taj svoj dan (a i dalje) ne presušuje se (ne presijeca se, ne prestaje) meni suza, a niti podvlačim surmu sa spavanjem (sa snom, tj. a niti mi san dolazi na oči). Rekla je: Pa su osvanuli moji roditelji kod mene, a već sam plakala dvije noći i (jedan) dan, ne podvlačim surmu sa spavanjem (ne stavljam sna na vrhove očnih kapaka kao što se surma - antimon stavlja na vrhove očnih kapaka u korijene trepavica), a niti se presušuje (presijeca) meni suza, (a) misle njih dvoje (otac i majka-mati) da je (taj) plač rascjepljivač moje jetre (da će mi pokidati jetru). Rekla je: Pa dok su njih dvoje dva sjedača kod mene, a ja plačem, pa zatražila je dozvolu (da uniđe) na mene (tj. meni jedna) žena od Pomagača, pa sam dozvolila njoj, pa je sjela (da) plače (ili: pa je sjela plačući i ona) sa mnom. Rekla je: Pa dok smo mi na tome (tj. u tom stanju takvom), unišao je na nas (tj. nama) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pozdravio (nazvao selam), zatim je sjeo. Rekla je: A nije sjeo kod mene otkako se je reklo (ono) što se je reklo prije nje (prije ove prilike). A već je ostao (jedan) mjesec (već je prošlo mjesec dana a) ne objavljuje se k njemu o mome stanju (tj. o mome slučaju, o mojoj stvari ništa). Rekla je: Pa se je osvjedočio (tj. izrekao je simbol vjere - kelimei šehadet) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je sjeo, zatim je rekao:

Page 268: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Što se tiče poslije, o Aiša (Aišo)! Pa zaista ono već je doprlo meni od tebe (tj. o tebi da se priča) tako i tako (to i to). Pa ako si bila čista (nevina), pa očistiće (oglasiće čistom, nevinom) tebe Allah. A ako si bila učinila (kakav) grijeh, pa traži oprost (od) Allaha, i pokaj se k Njemu, pa (tj. jer) zaista (Allahov) rob kada je priznao (kada prizna) svoj grijeh, zatim se je pokajao (zatim se pokaje) ka Allahu, primio je (primiće) pokajanje Allah njemu." Rekla je: Pa pošto je izvršio (tj. završio, svršio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju besjedu (svoj govor), odsjekla (presahla, prestala) je moja suza, čak ne osjećam od nje (nijednu) kap. Pa sam rekla svome ocu: "Odgovori poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (onome) što je rekao (tj. na ono što je rekao)." Rekao je (Ebu Bekr, otac Aiše): "Tako mi Allaha ne znam šta (da) govorim (reknem) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekla svojoj majci: "Odgovori poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekla je: "Ne znam šta (da) govorim (reknem) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekla je: Pa sam rekla: "A ja sam djevojka proizvedenoga (svoga) zuba (tj. djevojka mlada), ne čitam mnogo od Kur'ana. Zaista ja tako mi Allaha, zaista već sam znala (tj. već znam unaprijed) zaista već (da) ste čuli ovo pričanje, što se ustalilo (ono) u vašim dušama, i vjerovali ste (tj. i vi vjerujete) u njega. (Doslovno: Potvrđivali ste kao istinu to što ste čuli). Pa zaista ako reknem vama: Zaista ja sam čista (nevina), - a Allah zna da sam ja čista (nevina) - nećete potvrditi (vjerovati vi) meni u to (za to). A zaista ako priznam vama za (jedan) posao - a Allah zna da sam ja od njega (od toga posla) čista (nevina) - zaista (vi) ćete potvrditi (vjerovati) meni. Tako mi Allaha ne nalazim vama (nikakvoga drugoga) primjera osim govor oca Jusufa (oca Jusufovoga), rekao je (on): ".... pa strpljenje lijepo je (moj postupak koji mogu da u ovom času učinim), a Allah je (onaj) od koga se traži pomoć na (ono, tj. protiv onoga) što opisujete."." Rekla je: Zatim sam se okrenula, pa sam legla u (na) svoju postelju. Rekla je: A ja tada znam da sam ja čista (nevina) i da će Allah očistiti mene sa mojom čistoćom (tj. da će objaviti o mojoj nevinosti neku objavu), a ali (tj. nego) tako mi Allaha ne mišljah da je Allah spuštač o mome stanju (nisam mislila da će Allah spustiti o meni, o mom slučaju jednu) objavu (koja) će se čitati (u Kur'anu). I zaista moje stanje (moja stvar, moj slučaj) u mojoj osobi (o meni, u mojoj duši) bilo je malovažnije (bezvrijednije) od (toga) da govori Allah o meni sa (jednom) zapovjedi (koja) će se čitati, ali (tj. nego) se nadah da vidi (da će vidjeti) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (svome) spavanju snoviđenje (tj. da usnije u svome snu to da) očišćava mene Allah u njemu (u snu, tj. da Allah u Muhamedovu a.s. snu pokaže Muhamedu a.s. da sam ja nevina). Rekla je: Pa tako mi Allaha nije tražio (tj. nije se rastavio, otišao od svoga mjesta sjedenja) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a niti je izašao ijedan (iko) od (prisutnih) stanovnika (ljudi, osoba te) kuće dok se je spustilo na nj (tj. njemu objava ajeta o ovome cijelome slučaju). Pa je uzelo njega (ono) uzimaše (obuzimaše) njega od (te) teškoće (uznemirenosti - obuzela ga je uznemirenost i teškoća), čak zaista ono zaista silazi (pada, kotrlja se) od njega slično biseru od (njegovoga) znoja (tj. od te teškoće cijedi se sa njega, od njega znoj kao biser), a on je u (jednom) danu zimskome, od (zbog) težine (toga) govora koji se spušta na njega (koji mu se objavljuje). Rekla je: Pa pošto se otkrilo (tj. podiglo, otklonilo to teško stanje) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, otkrilo (otklonilo) se od njega, a on se smiješi. Pa je bila prva riječ (što) je govorio s njom (tj. što je progovorio nju bila je): "O Aišo! Što se tiče Allaha, moćan je i veličajan je, pa već je očistio (oglasio nevinom) tebe." Pa je rekla moja majka: "Ustani k njemu!" Rekla je: Pa sam rekla: "Tako mi Allaha neću ustati k njemu, i neću zahvaljivati (nikome) osim Allahu, moćan je i veličajan je." I spustio je Allah, moćan je i veličajan je:

Page 269: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Zaista (oni) koji su donijeli (tu) laž (jedna) skupina je (to) od vas; ne mislite njega (taj slučaj, tu laž)....", (spustio je tih) deset ajeta, svih njih. Pa pošto je spustio Allah ovo o mojoj čistoti (nevinosti), rekao je Ebu Bekr Siddik, bio zadovoljan Allah od njega, - a (on prije ovoga slučaja) trošaše na Mistaha, sina Usaseta zbog njegovoga rodbinstva od njega (tj. rodbinstva sa njim) i (zbog) njegovoga siromaštva: "Tako mi Allaha neću trošiti na Mistaha (nijednu) stvar nikada poslije (onoga njegovoga govora) koji je rekao za Aišu (Aiši rekavši on ono) što je rekao." Pa je spustio Allah: "I neka se ne zaklinju (neka se ne kunu) vlasnici (te) vrline od vas i (te) prostranosti (tj. i vlasnici bogatstva) da će davati (manje nego dosta, a pogotovu neka se ne zaklinju da će oni obustaviti svako davanje pomoći) rođacima, i (tim) bijednicima i Iseljenicima u putu Allaha (tj. Iseljenicima zbog Allahovoga puta), i neka izbrišu, (tj. neka oproste oni drugima), i neka pokažu stranu (lica svoga, tj. neka okrenu glavu od njihovih grešaka, a to će reći opet: neka opraštaju), zar ne volite (i vi) da oprašta Allah vama (vaše greške); a Allah je veliki opraštač, milostiv.". Rekao je Ebu Bekr: "Da, tako mi Allaha zaista ja volim da oprašta Allah meni." Pa je vratio ka Mistahu (onaj) trošak koji trošaše na njega, i rekao je: "Tako mi Allaha neću iščupati njega od njega (tj. ja neću obustaviti njemu davanje - neću prestati davati njemu taj trošak) nikada." Rekla je Aiša: A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (postupio prilikom ovoga slučaja još i tako da se je odlučio da) pita Zejnebu, kćer Džahša, o mojoj stvari (tj. o mome slučaju šta ona misli - a ona je bila inoća Aiše r.a.), pa je rekao: "O Zejnebo! Šta si to znala, ili vidjela (tj. Šta znaš, ili vidiš, misliš o Aiši)?" Pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Branim (Štitim) svoj sluh i svoj vid. Nisam znala (tj. Ne znam o Aiši ništa drugo) osim dobro." Rekla je: A ona je (ta) koja se otimaše za slavu sa mnom od žena poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je sačuvao nju Allah (od pogrešnoga stava) sa (tom) pobožnošću (tj. zbog njezine pobožnosti). A počela je njezina sestra Hamna (Hamneta da) ratuje za nju (tj. u korist Zejnebe bacajući ljagu i klevete na Aišu r.a.), pa je propala u (tj. među onima) ko je propao od drugova (te) laži (od tih lažaca). GLAVA Njegovoga govora: "A da nije dobrote Allaha nad vama (tj. prema vama) i Njegove milosti u ovozemnosti i zadnjem (drugom, budućem) svijetu, zaista bi dotaknula (tj. zadesila) vas, u (onome, tj. zbog onoga) što ste se razlili u njemu (tj. što ste požurili, krenuli u njega - u širenje klevete), kazna velika.". A rekao je Mudžahid: ".... telekkavnehu (sretate vi njega)....", (to) je (značenja): predaje njega (taj govor - tu laž) neki (od) vas od nekoga (ka trećem licu). ".... tufidune....", je (značenja) "tekulune": govorite. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sulejman od Husajna, od Ebu Vaila, od Mesruka, od Umu Rumane, majke Aišine da je ona rekla: Pošto se je bacila Aiša (tj. Pošto je bačena kleveta, laž na Aišu), pala je (skrhala se je) onesviještena ona (bivši, tj. pala je onesviještena - onesvijestila se je). GLAVA:

Page 270: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Pošto sretate (primate) njega sa svojim jezicima, i govorite sa svojim ustima (ono) što nije vama o njemu (nikakvo) znanje i mislite (računate) njega lakim (lakom stvari), a on je (tj. a taj postupak je) kod Allaha velik.". PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, pričao nam je Hišam da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih, rekao je Ibnu Ebu Mulejkete: čuo sam Aišu (da ona) čita: "Iz telikunehu bi elsinetikum (Pošto lažete njega sa vašim jezicima)....", (umjesto: "Iz telekkavnehu bi elsinetikum": Pošto sretate njega sa vašim, sa svojim jezicima....). GLAVA: "I da niste (tj. I zašto niste), pošto ste čuli njega (taj lažni govor), rekli: Ne biva za nas (tj. Nije nama to) da govorimo o ovome; slava Tebi (slava Ti, Bože)!, ovo je kleveta (objeda, laž) velika.". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja od Umera, sina Seida sina Ebu Husejna, rekao je: pričao mi je Ibnu Ebu Mulejkete, rekao je: Tražio je dozvolu Ibnu Abas prije njezine smrti na Aišu (tj. tražio je dozvolu da uniđe Aiši da je posjeti pred njezinu smrt), a ona je nadvladana (samrtnom bolešću). Rekla je: "Plašim se da pohvali mene." Pa se reklo: "Sin strica poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Stričević Muhameda a.s.) i od lica (tih uglednih) muslimana (traži dozvolu da te posjeti)." Rekla je: "Dozvolite njemu." Pa je rekao: "Kako nalaziš tebe (tj. sebe; a to će reći: Kako se osjećaš)?" Rekla je: "Sa dobrom (tj. Dobro sam) ako sam se čuvala (bojala, tj. ako se čuvam, bojim) Allaha." Rekao je: "Pa ti si sa dobrom (Ti si dobro) ako je htio Allah (tj. ako hoće Allah, ako Bog da). Supruga poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ti si - si ti), i nije vjenčao djevojku (nijednu) osim tebe (jer su ostale sve njegove žene bile udovice, ili pušćenice), i sišla je tvoja isprika iz (sa toga) neba (tj. i sa neba je sišla objava o tvojoj nevinosti)." I unišao je Ibnu Zubejr iza njega (tj. poslije Ibnu Abasa), pa je rekla: Unišao je Ibnu Abas, pa je pohvalio mene. Voljela bih da sam ja bila zaborav zaboravljeni (zaboravljena ništavna stvar). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Abdulvehhab, sin Abdul-Medžida, pričao nam je Ibnu Avn od Kasima da je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, tražio dozvolu na Aišu (tj. za Aišu, da posjeti Aišu - i onda tekst, pripovjedanje dalje) je slično njemu (navedenom, prethodnom hadisu), a nije spomenuo (u njemu, u ovome pričanju pripovjedač riječi) "zaborav zaboravljeni". (Dakle te dvije riječi po drugom pričanju nisu izrečene.) Njegov govor: "Savjetuje vas Allah (zabranjujući vam) da se vratite za slično njemu ikada (tj. da se ne bi vi vratili u sličan postupak onome koji ste učinili prema Aiši povjerovavši vi u onu laž na nju - da se sličnom ne vratite nikada)....". Ajet (taj vidjeti). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Došao je Hassan, sin Sabita, (i) traži dozvolu (tj. tražeći on dozvolu) na nju (tj. da uniđe njoj da je posjeti). Rekao sam (Aiši - veli Mesruk): "Zar dozvaljaš za ovoga (Zar daješ dozvolu ovome)?" Rekla je: "A zar nije već pogodila njega kazna velika?" Rekao je Sufjan:

Page 271: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Misli (Aiša na) odlaženje njegovoga vida (na njegovo oslijepljenje). Pa je rekao (Hassan o Aiši r.a.): "Čedna, razborita, ne sumnjiči se (ni) sa (kakvom) sumnjom, I osviće gladna od mesa (tih) nemarnih (žena)." (To jest: od poštenih žena koje su nemarne i neoprezne - a to će reći: Ona ne kleveta poštene žene.) Rekla je (Aiša Hassanu): "Ali ti (nisi takav)." (To je podsjećanje na činjenicu da je i Hassan jedan od onih koji su širili laž o Aiši.) GLAVA: "I objašnjava Allah vama (te) ajete, a Allah je sveznan, mudar.". PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara,, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj, obavijestio nas je Šubete od Aameša, od Ebu Duha-a, od Mesruka, rekao je: Unišao je Hassan, sin Sabita, na Aišu (tj. Aiši da je posjeti), pa je recitovao stihove (o Aiši) i rekao (je): "Čedna, razborita (je), ne sumnjiči se (ni) sa (kakvom) sumnjom, I osviće gladna od mesa (tih) nemarnih (žena)." Rekla je: "Nisi (ti) takođe (takav)." Rekao sam: "Ostavljaš (takve) kao ovaj (da) ulaze na tebe (tebi u posjetu), a već je spustio Allah: ".... a (onaj) koji je upravljao većinom njega (toga postupka širenja te laži) od njih....". Pa je rekla: "A koja kazna je žešća (gora) od (te) sljepoće?" I rekla je: A već vraćaše (odgovaraše, uzvraćaše, tj. odbijaše Hassan satiru idolopokloničkih pjesnika) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA: "Zaista (oni) koji vole da se širi (ta) nevaljaština (prostitucija, blud, preljub, tj. vijesti i glasovi o preljubi, bludu) u (tj. među onima) koji su vjerovali (tj. koji vjeruju), za njih je kazna bolna (pripravljena) u ovozemnosti i zadnjem (drugom, potonjem) svijetu, a Allah zna, a vi ne znate. A da nije dobrote Allaha na vas i Njegove milosti (ubrzano bi stigla kazna), i (znajte) da je Allah samilostan, milostiv.". "Teši'u" je (značenja) "tazheru": pokazuje se. "I neka se ne zaklinju vrli (vlasnici vrline) od vas i (vlasnici te) prostranosti (u imanju, tj. imućni, bogati između vas) da će (oni prestati) davati bližnjima (rođacima), i bijednicima i Iseljenicima u putu (tj. zbog puta) Allaha, i neka izbrišu (tj. oproste), i neka pokažu stranu (obraz svoj, tj. neka oproste); zar nećete voljeti (tj. zar ne volite i vi) da oprašta Allah vama, a Allah je veliki opraštač, milostiv.".

Page 272: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

A rekao je Ebu Usamete od Hišama, sina Urveta, rekao je: izvijestio me je moj otac od Aiše, rekla je: Pošto se je spominjalo od moga stanja (od moje stvari slučaj) koji se je spominjao, a što sam znala za njega (ili: a nisam znala za njega), ustao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio o meni (tj. zbog mene) govornikom (tj. ustao je kao govornik, propovjednik), pa se je osvjedočio (tj. izrekao je kelimei-šehadet), pa je zahvalio Allahu i hvalio je Njega sa (onim) što je On njegov stanovnik (pripadnik, tj. i hvalio je Allaha kako priliči Njemu, kako pripada Njemu da se On hvali), zatim je rekao (Muhamed a.s.): "Što se tiče poslije! Dajte znak (Pokažite) meni u (te, na te neke) ljude (koji) su osumnjičili moju porodicu (tj. moju ženu). I zakletva Allaha (je moja zakletva, tj. Kunem se Allahom) nisam znao na (o) mojoj porodici (ništa) od zla. I sumnjičili su njih sa (onim) ko je (takav da) tako mi Allaha nisam znao na njemu (ništa) od zla nikada, i neće unići (tj. i ne ulazi u) moju kuću nikada (drukčije) osim, a ja sam prisutan, a nisam odsustvovao u (nekome) putovanju (drukčije) osim (tako da) je odsustvovao sa mnom (i on)." Pa je ustao Sa'd, sin Muaza, pa je rekao: "Dozvoli meni, o poslaniče Allaha, da udarimo njihove vratove (sabljama - da ih ubijemo)." I ustao je (jedan) čovjek od Hazredžovića - a bila je majka Hassana, sina Sabita od grupe toga (izvjesnoga) čovjeka - pa je rekao: "Slagao si. Zar ne (Pazi)! Tako mi Allaha da su bili (ti ljudi) od Evsa (od Evsovića), ne bi (ti) volio da se udare (da se udaraju) njihovi vratovi." Čak je bilo blizu (za malo) da bude između Evsa i Hazredža (neko, ili: veliko) zlo u Bogomolji. A nisam znala (ni za što). Pa pošto je bilo veče toga dana, izašla sam zbog neke svoje potrebe, a sa mnom je Umu Mistah (Umu Mistaha). Pa je posrnula i rekla je: "Propao Mistah!" Pa sam rekla: "O moja majko! Psuješ (Grdiš) tvoga (svoga) sina?" I šutjela je (ona). Zatim je posrnula drugi (puta), pa je rekla: "Propao Mistah!" Pa sam rekla njoj: "Psuješ tvoga (svoga) sina?" Zatim je posrnula treći (puta), pa je rekla: "Propao Mistah!" Pa sam sprječavala nju (vičući na nju), pa je rekla: "Tako mi Allaha ne psujem (ne grdim) ga (ni radi čega) osim u (vezi) tebe (zbog tebe)." Pa sam rekla: "U kojem mome stanju (tj. Zbog koje moje stvari - zbog čega, zašto)?" Rekla je: Pa je rascijepila (provalila, tj. otvorila) meni (to) pričanje (taj govor). Pa sam rekla: "I već je bilo ovo?" Rekla je: "Da, tako mi Allaha." Pa sam se vratila k svojoj kući kao da je (posao) koji je (taj što) sam izašla zbog njega (takav da) ne nalazim od njega malo, a ni mnogo (tj. zaprepastila sam se pa niti ne znam jesam li obavila malo, ili mnogo posla zbog kojega sam izašla). I pojačala se je vatra (temperatura, vrućica, groznica) meni, pa sam rekla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pošalji me ka kući moga oca." Pa je poslao sa mnom (izvjesnoga) dječaka. Pa sam unišla (u roditeljsku) kuću. Pa sam našla Umu Rumanu u (toj) nizini (tj. u tom niskom, donjem dijelu kuće), a Ebu Bekra iznad (te) kuće čita. Pa je rekla moja majka: "Šta je dovelo tebe, o kćerčice?" Pa sam izvijestila nju i spomenula sam njoj (to) pričanje, i kada li ono nije doprlo njoj slično (kao) što je doprlo meni (u odnosu na teško djelovanje, tj. na nju nije teško djelovalo to kao što je na mene teško djelovalo), pa je rekla: "O kćerčice! Spuštaj (tj. Olakšaj, primi lako) sebi (to) stanje, pa (jer) zaista ono tako mi Allaha zaista malo je bilo (takvih slučajeva) što je bila (jedna) žena ikada lijepa kod (jednoga) čovjeka (koji) voli nju, za nju (tj. a u nje) su inoće, (pa da je drukčije ta žena prošla) osim (tako da) su bile zavidne njoj (one), i reklo se je o njoj (nešto neprijatno)." I kada li ono nije doprlo od nje (tj. nije to djelovalo na nju) što je doprlo od mene (tj. koliko je djelovalo na mene)! Rekla sam: "I već je znao (tj. I da

Page 273: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

li već zna) za njega moj otac?" Rekla je: "Da." Rekla sam: "I poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (zna li i on)?" Rekla je: "Da, i poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." I prolila sam suze i plakala sam (zaplakala sam). Pa je čuo Ebu Bekr moj glas, a on je iznad kuće (na krovu kuće) čita (Kur'an), pa je sišao, pa je rekao mojoj majci: "Šta je njezino stanje (tj. Šta joj je)?" Rekla je: "Doprlo je njoj (pričanje) koje se je spominjalo od njezinoga stanja (od njezine stvari, o njoj)." Pa su se prolila (tj. Pa su zasuzila) njegova dva oka. Rekao je: "Zaklinjem se na tebe (tj. Zaklinjem te), o kćerčice, (da ništa drugo ne činiš u ovom času), osim (to da) si se vratila (da se vratiš) ka tvojoj (svojoj) kući (sada odmah)." Pa sam se vratila. I zaista već je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) moju kuću (sobu), pa je pitao o meni moju sluškinju, pa je (ona) rekla: "Ne, tako mi Allaha, nisam znala na njoj (nikakve) mane osim (to) da je ona bila (običaja da) zaspi (zaspe) čak (tako da) uniđe (ta) ovca, pa (da) pojede njezin kvas (kvasac), ili njezino tijesto." I sprječavao je nju (vičući na nju da tako ne govori, tj. grubo je vikao na nju) neki (od) njegovih drugova, pa je rekao: "Budi istinita (tj. Istinu reci) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Čak su oborili za nju s njim (ili: Čak su oborili nju zbog njega). (To se tumači na razne načine: 1. Oborili su služavku na zemlju, pa su je udarali zbog takvoga iskaza; 2. Rđavo su joj govorili zbog njega; 3. Opisali su služavki najprostijim riječima o čemu se radi u vezi moga slučaja itd..) Pa je rekla (služavka): "Slava Allahu! Tako mi Allaha nisam znala na (tj. o) njoj (ništa drugo) osim šta zna (taj) draguljar na (tj. o) komadu (neprerađenom, tj. o rudači, rudi, čistom grumenu toga) zlata crvenoga." I doprla je (ta) stvar ka tome čovjeku koji (je taj što) se je reklo za njega (to), pa je rekao: "Slava Allahu! Tako mi Allaha nisam otkrio (sramnu) stranu (kraj, dio nijedne, nikakve) ženske nikada." Rekla je Aiša: Pa se je ubio (tj. ubijen je, poginuo je kao) mučenik (šehid) u putu Allaha (zbog puta Allahovoga - u borbama u Ermeniji 19. godine po Hidžri). Rekla je: I osvanula su moja dva roditelja kod mene, pa su neprestano bila njih dva (njih dvoje) dok je unišao na mene (dok je unišao meni, posjetio mene) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a već je klanjao popodnev (popodnevnu molitvu). Zatim je unišao, a već su obuhvatili mene moji roditelji od moje desnice i od moje ljevice. Pa je zahvalio Allahu i hvalio je Njega, zatim je rekao: "Što se tiče poslije, o Aišo! Ako si bila stekla (počinila kakvo) loše djelo, ili si učinila nasilje, pa pokaj se ka Allahu, pa (tj. jer) zaista Allah prima (to) pokajanje od Svojih robova." Rekla je: A već je došla (neka) žena od Pomagača, pa je ona sjedačica u (tj. na tim) vratima. Pa sam rekla: "Zar se ne sidiš od ove žene da spominješ (jednu, nepoznatu) stvar." Pa je savjetovao (predikovao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam se obazrijela (okrenula) k svome ocu, pa sam rekla: "Odgovori mu." Rekao je: "Pa šta ću to (da) govorim?" Pa sam se obazrijela ka svojoj majci, pa sam rekla: "Odgovori mu." Pa je rekla: "Govoriću šta to?" Pa pošto nisu odgovorili njih dvoje njemu, osvjedočila sam se (izrekla sam kelimei-šehadet), pa sam zahvalila Uzvišenom Allahu, i hvalila sam Njega sa (onim) što je On njegov stanovnik (tj. i hvalila sam Njega kako pripada i doliči Njemu da se On hvali), zatim sam rekla: "Što se tiče poslije, pa tako mi Allaha zaista ako reknem vama: Zaista ja nisam učinila, - a Allah, moćan je i veličajan je, svjedoči zaista ja zaista (da) sam istinita - nije to moj koristan (govor) kod vas (to jest: ako kažem da ja nisam učinila to što se govori, to mi neće koristiti kod vas). Zaista već ste govorili za njega (za taj slučaj da je bio) i dala su popiti (upiti u sebe) njega vaša srca. A ako reknem: Zaista ja sam učinila, - a Allah zna da ja nisam to

Page 274: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

učinila - zaista reći ćete svakako: Već je priznala za njega na svoju osobu (priznala je sama na sebe). I zaista ja tako mi Allaha ne nalazim za sebe i za vas (nikakav drugi) primjer - i sebi sam tražila ime Jakuba (Jakubovo ime i da se sjetim toga imena), pa nisam mogla njega (da se sjetim) - osim oca Jusufa (tj. osim primjer Jusufovoga oca) kada je rekao: ".... pa strpljenje lijepo (je moj postupak, moje oružje), a Allah je (onaj) od koga se traži pomoć na (tj. protiv onoga) što opisujete.". I spustilo se je na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od njegovoga časa (tj. odmah u taj čas). Pa smo zašutjeli. Pa se je podignulo od njega (nakon primljene objave ono teško stanje, uznemirenost), a zaista ja zaista razjašnjavam (tj. jasno raspoznajem tu) radost u njegovom licu, a on potire (briše) svoje čelo i govori: "Razveseli se, o Aišo, pa već je spustio (tj. objavio) Allah tvoju čistotu (nevinost)." Rekla je: A bila sam najžešće što sam bila (ikada) srdžbom (tj. I tada sam bila srdita više nego ikada što sam bila srdita prije). Pa su rekli meni moji roditelji (moja dva roditelja): "Ustani k njemu." Pa sam rekla: "Tako mi Allaha neću ustati k njemu. I neću zahvaljivati njemu, i neću zahvaljivati vama dvoma, a ali (tj. nego) ću zahvaljivati (nego zahvaljujem) Allahu koji je spustio (objavio) moju čistotu (moju nevinost). Zaista već ste čuli njega (taj lažni govor, tu laž o meni), pa niste zanijekali (niste osudili) njega, a niti ste mijenjali (izmijenili) njega." I bila je Aiša (običaja da) govori: "Što se tiče Zejnebe, kćeri Džahša, pa sačuvao je nju Allah sa njezinom vjerom (zbog njezine vjere), pa (tj. jer ona) nije rekla (ništa drugo o meni) osim dobro. A što se tiče njezine sestre Hamne (Hamnete), pa propala je (i ona) u (među onima) ko je propao (koji su propali)." A bio je (onaj) koji govori o njemu (o tom lažnom govoru, o toj laži na Aišu, tj. A govoraše o tome) Mistah, i Hassan, sin Sabita, i (taj poznati) dvoličnjak (licemjerac, hipokrit) Abdullah, sin Ubejja - i on je (taj) koji tražaše (koji je tražio) širenje (razmnožavanje) njega (toga govora, te laži) i sakupljaše njega, i on je (taj) koji je upravljao većinom njega (većinom toga govora, te laži) od njih (između njih) - on i Hamna (Hamneta). Rekla je: Pa se zakleo Ebu Bekr da neće koristiti Mistahu (ni) sa (kakvim) korisnim (postupkom - ni sa kakvom korisnom pomoći) nikada. Pa je spustio Allah, moćan je i veličajan je: "I neka se ne zaklinju vlasnici vrline (tj. vrli, dobri) od vas...." - do kraja (toga) ajeta, misli (na) Ebu Bekra - "i (vlasnici te imovinske) prostranosti (tj. imućni, bogati - neka se ne zaklinju da će prestati) da daju bližnjima (rođacima svojima), i (tim) bijednicima....." - misli (na) Mistaha - do Njegovoga govora "..... zar nećete voljeti (zar ne volite i vi) da oprašta Allah vama; a Allah je veliki opraštač, milostiv.". Dok je (tj. Te je) rekao Ebu Bekr: "Da, tako mi Allaha! O naš Gospode, zaista mi zaista volimo da opraštaš nama." I vratio je (Ebu Bekr) njemu (Mistahu, tj. obnovio mu je pomoć) sa (onim načinom, sa onom količinom) što je bio (običaja da) pravi (čini, daje njemu prije toga). GLAVA:

Page 275: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"..... i neka udare (one) sa svojim pokrivačima (za glavu) na svoje džepove (tj. prorezana mjesta na košuljama kroz koja se vidi neki dio tijela, tj. neka pokriju svojim pokrivačima za glavu svoja prorezana mjesta na odjeći kroz koja se vidi neki dio njihovoga tijela).....". A rekao je Ahmed, sin Šebiba: Pričao nam je moj otac od Junusa, rekao je Ibnu Šihab od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: "Pomilovao Allah žene (tih) Iseljenica najprvih (prvih)! Pošto je spustio Allah: "..... i neka udare (one) sa svojim pokrivačima (za glavu) na svoja prorezana mjesta (na košuljama ispod vrata na prsima).....", rascijepile su (one) svoje plaštove (ogrtače), pa su se pokrile sa njim (sa onim otcijepljenim dijelom od plašta)." PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Ibrahim, sin Nafi-a, od Hasena, sina Muslima, od Safijje, kćeri Šejbeta, da Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, govoraše: Pošto je sišao ovaj ajet: "..... i neka udare (žene) sa svojim pokrivačima (za glavu) na svoja prorezana mjesta (tj. i neka pokrivačima za glavu prekriju i vrat i prsa)....", uzele su (žene) svoje zastirače (pokrivače, tj. donje haljine), pa su rascijepile njih od strane ivica (opšiva, poruba njihovih), pa su se pokrile sa njima (tj. napravile su od tih otcijepljenih dijelova donje odjeće pokrivače za glavu i obukle su, stavile su one te pokrivače tako da su im ti pokrivači prekrivali i vrat i prsa, a ne kao u predislamlju što su pokrivače za glavu stavljale tako da bi ih zabacivale ozadi, iza sebe).

SURA FURKANA (SURA FURKAN)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. Rekao je Ibnu Abas: "..... prahom prosutim.", (to) je (ono) što raznosi (nosi, odnosi) njega (taj) vjetar. ".... (kako) je pružio (taj) hlad (tj. tu sjenu)....", (to se odnosi na vrijeme) što je između pojave (rađanja te) zore do pojave (rađanja toga) Sunca. ".... mirujućim...." (to) je (značenja) "daimen": trajnim. ".... na njega (na hlad, sjenu) dokazom.", (to jest:) pojava (rađanje toga) Sunca (je dokaz, pokazivač na postizanje, nalaženje, osjećanje hlada i sjene, tj. da nije Sunca, ne bi se prepoznao hlad, sjena). ".... hilfeten (načinom zamjenjivanja, izmjenjivanja)....", (to znači): ko je (takav da je) prošao njemu od (te) noći (neki) posao, stigao je njega (tj. stići će on njega, naknadiće ga) u (tom) danu; ili je prošao njemu u (tom) danu, stigao je (tj. stići će, naknadiće) njega u (toj) noći. A rekao je Hasen: ".... pokloni nama od naših supruga.....", (takve supruge, žene koje su) u pokornosti Allaha. I nije (ni jedna) stvar veselija (sretnija) za oko (toga pravoga) vjernika (od toga, kao to) da vidi svoje drago (milo biće) u pokornosti Allaha (u pokornosti Allahu). A rekao je Ibnu Abas: ".... suburen.", je (značenja) "vejlen": teško! (Jao!, tj. Kukanje.). A rekao je je osim njega (osim Ibnu Abasa neko drugi): "Esse'iru" (plamen vatre; ali i ime pakla - ta riječ) je muškoga roda. A "ettese'uru" i "el-idtiramu" je (tj. te obje riječi znače) žestoko gorenje (vatre). ".... tumla alejhi....", je (značenja) "tukre'u alejhi": čita se (čitaju se) njemu; (tumla) je od "emlejtu" (diktirao sam, govorio sam u pero), i "emleltu" (znači isto što i "emlejtu") "Erressu" je (taj izvjesni) rudnik, a njegova množina (tj. množina od izraza "erressu") je "risasun". "..... ma ja'beu (ne mari, ne brine)....", govori se: "Ma abe'tu bihi šej'en (Nisam mario za njega nijednu stvar. - a to znači): ne broji se s njime (ne računa se

Page 276: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

na njega, ne vodi se računa o njemu uopće). ".... garamen...." je (značenja) "helaken": propast. A rekao je Mudžahid: "..... ve atev...." je (u smislu što i) "tagav": i bili su obijesni (prešli su granicu, mjeru). A rekao je Ibnu Ujejnete: "..... atijetin (obijesnim vjetrom).....", obijestan je (taj vjetar) bio na (te) blagajnike (tj. anđele koji upravljaju vjetrovima po Božijoj odredbi, pa ih proizvode, šalju daju po određenoj mjeri i količini, jačini - ali ti vjetrovi su prešli tu mjeru i jačinu običnih vjetrova, a misli se na vjetrove koji su uništili pleme Ad, a to prekoračenje mjere i to izlaženje ispod kontrole anđela bilo je opet po Božijoj odredbi). GLAVA Njegovoga govora: "Koji će se sakupiti (na sudnji dan) na svojim licima k paklu (oni idući, hodajući), ti su (oni su) gori mjestom i zalutaliji putem (gorega mjesta i zalutalijega puta nego iko).". PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Junus, sin Muhameda, Bagdadija, pričao nam je Šejban od Katadeta, pričao nam je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) čovjek rekao: "O vjerovijesniče Allaha! Sakupiće se (zar taj) nevjernik (idući, hodajući on) na svome licu (na) sudnjem danu?" Rekao je (Muhamed a.s.): "Zar nije (Allah) koji je dao ići njemu (čovjeku nevjerniku) na (njegove) dvije noge u (toj) ovozemnosti - (zar taj isti Allah nije) moćan (zar da ne bude moćan) na (to) da dadne ići njemu na njegovome licu (na) sudnjem (Sudnjem) danu?" Rekao je Katadete: "Da (jest), tako mi moći (časti) našega Gospoda!" GLAVA Njegovoga govora: "I koji neće zvati (tj. ne zovu, ne mole) sa Allahom (nikakvo) božanstvo drugo, i neće ubiti (ne ubijaju tu) osobu koju je zabranio Allah, osim sa (tim) pravom (pravnom presudom da se ubije neka osoba), i neće bludničiti (tj. i ne bludniče), a ko učini to, susresti će kaznu.". (Riječ "esamen") je (značenja) "el-ukubete": kaznu. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Sufjana, rekao je: pričao mi je Mansur i Sulejman od Ebu Vaila, od Ebu Mejsereta, od Abdullaha. Rekao je (Sufjan): A pričao mi je Vasil od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pitao sam - ili: Upitao se (Upitan) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Koji (taj) grijeh je kod Allaha veći (od ostalih)?" Rekao je: "Da učiniš Allahu (kakvo božanstvo) ravno (slično Njemu), a On (Allah) je stvorio tebe (a ne neko drugi)." Rekao sam: "Zatim koji?" Rekao je: "Zatim da ubiješ tvoje (svoje) dijete bojaznošću (iz bojazni, iz straha) da se hrani s tobom (pa da te ogladni)." Rekao sam: "Zatim koji?" Rekao je: "Da bludničiš (međusobno) sa ženom tvoga (svoga) susjeda." Rekao je: I sišao je ovaj ajet potvrđivanjem (kao potvrda) za govor poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "I koji neće zvati (tj. ne zovu, ne mole) sa Allahom (nikakvo) božanstvo drugo, i ne ubijaju (tu) osobu koju je zabranio Allah, osim sa (tim) pravom.....".

Page 277: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa, da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih, rekao je: izvijestio me je Kasim, sin Ebu Bezzeta, da je on pitao Seida, sina Džubejra: "Da li je (tj. Da li ima) za (onoga) ko je ubio (nekoga) vjernika hotimično (namjerno - da li za njega ima ikakvoga načina, išta) od pokajanja?" Pa sam pročitao njemu (uz to pitanje još i ajet u kome se kaže, u kome stoji): ".... i neće ubijati (ne ubijaju tu) osobu koju je zabranio Allah, osim sa (tim) pravom.....". Pa je rekao Seid: "Pročitao sam nju (tu rečenicu iz toga ajeta, tj. taj ajet) Ibnu Abbasu kao što si (ti) pročitao nju meni, pa je (on) rekao: "Ovaj (ajet) je mekanski, dokinuo (ukinuo) je njega (jedan) ajet medinski koji je (tj. koji se nalazi) u suri Nisa'." PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Mugireta, sina Nu'mana, od Seida, sina Džubejra, rekao je: Protivili su se (tj. Nisu se složili) stanovnici Kufe u ubijanju (tj. u vezi pitanja ubijanja toga) vjernika (tj. o tome da vjernik ubije vjernika), pa sam putovao (otputovao) u njemu (tj. zbog njega-toga pitanja) k Ibnu Abasu, pa je rekao: "Sišao je (ajet u suri Nisa') u zadnjem (onome) što je sišlo, i nije dokinula (ukinula) njega (nijedna stvar)." (A to je ajet u kojem stoji: "A ko ubije vjernika namjeravajući, pa njegova kazna je pakao vječno bivši u njemu....".) PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Mansur od Seida, sina Džubejra, pitao sam Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, o Njegovome govoru, uzvišen je: ".... pa njegova kazna je pakao....", rekao je (Ibnu Abas kao odgovor da to znači): "Nema (nikakvoga) pokajanja za njega." A o Njegovome govoru, veličajno je Njegovo spominjanje: "..... ne zovu (ne mole) sa Allahom (nikakvo) božanstvo drugo...." rekao je: Bio je ovaj (ajet za one osobe idolopokloničke) u predislamlju (u paganstvu). Njegov govor: "Udvostručiće se njemu (ta) kazna (na) sudnjem danu i biće vječno u njoj (u vatri pakla) ponižen.". PRIČAO NAM JE Sad (Sa'd), sin Hafsa, pričao nam je Šejban od Mansura, od Seida, sina Džubejra, rekao je: rekao je Ibnu Ebza: Upitao se (Upitan) je Ibnu Abas o Njegovome (Allahovom) govoru, uzvišen je: "I ko ubije vjernika namjeravajući (tj. namjerno), pa njegova kazna je pakao....", i (o) Njegovome govoru: "..... i ne ubijaju osobu koju je zabranio Allah, osim sa pravom....", dok je dopro (do riječi) "Osim (onoga) ko se je pokajao, i vjerovao....", pa sam pitao njega (o tim ajetima), pa je rekao: "Pošto je sišao (ajet u suri Furkan koji zabranjuje mnogoboštvo, ubijanje i blud), rekli su stanovnici Meke: "Pa već smo skrenuli u Allahu (tj. u vezi vjerovanja samo u Allaha, jer smo se molili i u pomoć dozivali i neka druga božanstva), i ubijali smo (tu) osobu koju je

Page 278: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

zabranio Allah osim sa (tim) pravom, i dolazili smo (tim) bezobraštinama (nevaljaštinama, tj. bludu)." Pa je spustio Allah: "Osim (onoga) ko se je pokajao, i vjerovao je i radio je rad dobar (tj. i činio je dobar posao, dobra djela)....", do Njegovoga govora ".... veliki opraštač, milostiv.". GLAVA: "Osim (onoga) ko se je pokajao, i vjerovao je i radio je rad dobar, pa ti (će proći tako da) će zamijeniti Allah njihova loša djela lijepim djelima, a bio je Allah veliki opraštač, milostiv.". PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je moj otac od Šubeta, od Mansura, od Seida, sina Džubejra, rekao je: Zapovjedio mi je Abdurahman, sin Ebza-a, da pitam Ibnu Abbasa o ovim dvama ajetima: "A ko ubije vjernika namjeravajući....", pa sam pitao njega, pa je rekao: Nije dokinula (ukinula) njega (nijedna) stvar. I (drugo da ga pitam) o (ajetu): "I koji neće zvati (ne zovu, ne mole) sa Allahom (nikakvo) božanstvo drugo....", rekao je: Sišao je (taj ajet) o stanovnicima (toga) pridruživanja (Allahu drugih božanstava, tj. Sišao je o mnogobošcima, idolopoklonicima). GLAVA: ".... pa biće neophodnost." - (a to znači): propast (će biti za vas to vaše smatranje i držanje lažnim mojih ajeta). PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Muslim od Mesruka, rekao je: rekao je Abdullah (Mesudov): Pet (znakova) već je prošlo (doslovno: već su prošle, prošli - a to će reći: dogodili su se): Dim, i Mjesec (tj. rascijepljenje Mjeseca), i Vizantinci (tj. njihova pobjeda nad Perzijancima), i (taj žestoki) napad (udar) i (ta) neophodnost (nužnost, nerazdvojnost - a šta se pod tim misli, razna su tumačenja): "..... pa biće neophodnost.".

SURA ŠUARA-A (SURA ŠUARA')

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. A rekao je Mudžahid: ".... ta'besune.", je (značenja): "tebnune": gradite. ".... hedimun (krhak, lako se mrvi, doslovno: lakosvarljiv u stomaku).", (a to je značenja): mrvi se (komada se na sitne komade) kada se je dotaknulo (kada je dotaknuto). "..... el-musehharine." (to) je (značenja) "el-meshurine": (onih) koji su opčinjeni (omađijani). "Lejketu" i "el-ejketu" je množina (od riječi) "ejketun", a ona je (tj. ta riječ je) množina (jednoga) stabla (tj. jedne vrste stabla; ili, možda, jedne vrste bilja i rastinja). ".... dana (toga) hlada (te sjene)...." (a to) je (značenja): zasjenjivanje (te) kazne njih (tj. ta kazna napravila im je hlad, sjenu da bi se oni svi skupili na jedno mjesto, pa da ih sviju ta kazna obuhvati). ".... mevzunin." je (značenja) "ma'lumin": poznatoga (poznate). "..... kettavdi....", je (značenja) "el-džebeli": (kao) brdo. A rekao je osim njega (neko drugi): ".... le širzimetun....", "ešširzimetu" je mala grupa. ".... u (tim) ničičarima (koji padaju ničice)." (to) je (značenja): (u tim) klanjačima. Rekao je Ibnu Abas: ".... leallekum tahludune (možda vi da budete vječni)." (ovdje izraz "leallekum") je

Page 279: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(značenja) "ke ennekum" (keennekum): kao da ćete vi (biti vječni). "Erri'u" je (izraz za te) uzvisine (uzdignute predjele) od Zemlje (od zemaljske površine, od tla), a njegova množina je "rijeatun" (tj. množina izraza "ri'un" je "rijeatun"). A "erja'un" je jednina (od riječi) "rijeatun". ".... mesani'a....": svaka zgrada (građevina) pa ona je (svaka zgrada je takav pojam za koji se može upotrijebiti izraz) "masneatun" (a množina od "masneatun" je "mesani'u"). "Ferihine" je (značenja) "merihine": oholi (bivši od velikoga veselja i radosti). ".... farihine." je u njegovome značenju (tj. ima značenje kao i "ferihine" i "merihine"). A govori se (da) "farihine" (znači što i): "hazikine" (vješti, iskusni bivši). ".... ta'sev....": ono (tj. to) je najžešća (ta) pokvarenost (tj. izraz "ta'sev" je oznaka za najveću pokvarenost), i (glagolu jednini ima ovakav oblik:) "ase", "jeisu", "ajsen". "El-džibilletu" je (značenja) "el-halku": stvaranje. "Džubile" je (značenja) "hulika": stvorio se je. I od njega (od toga korijena i izraza) su (riječi) "džubulen", i "džibilen" i "džublen" (to su sve načini na koje se čita riječ "džibillen" iz sure Jasin) - misli (pod tim svima izrazima na) stvaranje (tj. na stvorenja, na ljude). Rekao je njega (tj. Rekao je to) Ibnu Abbas. GLAVA: "I ne ponizi me (ne učini poniženim mene na) dan (kada) se prožive (oni).". A rekao je Ibrahim, sin Tahmana, od Ibnu Ebu Zi'ba, od Seida, sina Ebu Seida, Makburije, od njegovoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista je Ibrahim - na njega blagoslov (milost) i pozdrav (spas, mir)! - vidio (tj. vidjeće on) svoga oca (na) sudnjem danu (u takvom stanju) na njemu je (na ocu Ibrahimovom je ta) prašina i (taj) prah (a neki kažu da "el-kateretu" znači: crnina, crnina od prašine). Prašina (ta) je (taj) prah (tj. i "el-gaberetu" ima isto značenje kao i "el-kateretu" - obje riječi znače: prašina, prah; ali, kako je već navedeno, "gaberetun" znači prašina, a "kateretun" crnina, gar od prašine). PRIČAO NAM JE Ismail, pričao nam je moj brat od Ibnu Ebu Zi'ba, od Seida Makburije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Susresti će Ibrahim svoga oca, pa će reći: "O moj Gospode! Zaista Ti si obećao meni da nećeš poniziti mene (na) dan (kada) se prožive (vaskrsnu, uskrsnu oni)." Pa će reći Allah: "Zaista Ja sam zabranio (taj) raj na nevjernike (tj. nevjernicima)." Njegov govor: "I opominji tvoju (svoju) rodbinu (rođake) najbližu (najbliže). I spusti tvoje (svoje) krilo...." (a to znači): ublaži (umekšaj) tvoju (svoju) stranu. PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao mi je Amr, sin Murreta, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Pošto je sišao (ajet) "I opominji tvoju (svoju) rodbinu najbližu (najbliže rođake).", popeo se je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na (brdo) Safa, pa je počeo (da) doziva (da viče): "O Fihrovići! O Adijjovi ći!" Za plemena (tj. na ogranke od plemena) Kurejševića (izgovarajući poziv, uzvik pojedinačno) dok su se sakupili. Pa je učinio (izvjesni taj) čovjek,

Page 280: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

kada nije mogao da izađe (na brdo Safa na taj poziv), (učinio je to da) je poslao (svoga nekoga) poslanika zato (da on) pogleda šta je ono (tj. šta je to bilo). Pa je došao Ebu Leheb i Kurejševići. Pa je rekao: "Da li si vidio vas (tj. Šta mislite) da sam izvijestio vas (tj. da vas izvijestim) da je (neko) konjaništvo u (toj) dolini (koje) hoće da navali na vas, da li ste bili (da li bi vi bili) moji potvrđivači (tj. da li bi vi vjerovali meni)?" Rekli su: "Da. Nismo iskusili (u odnosu) na tebe (ništa drugo) osim istinu." Rekao je: "Pa zaista ja sam (jedan) opominjač vama pred kaznu (jednu) žestoku." Pa je rekao Ebu Leheb: "Propast tebi (u) ostalom (dijelu ovoga) dana (tj. Propao ti prije kraja, prije svršetka ovoga dana danas)! Zar si za ovo (zbog ovoga) sakupio nas?!" Pa je sišao (ajet): "Propale dvije ruke Ebu Leheba i propao (on)! Nije koristilo (tj. Neće koristiti) njemu njegovo imanje i (tj. a niti ono) što je stekao.". PRIČAO NAM JE Ebu Jeman (Ebul-Jeman), izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Seid, sin Musejeba, i Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete rekao: Ustao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je spustio Allah (ajet): "I opominji tvoju (svoju) rodbinu najbližu.", rekao je: "O družino Kurejševića!" Ili (je rekao jednu) riječ sličnu njoj (tj. slično tome povikivanju "O družino Kurejševića!"). Kupite sebi vaše (svoje) osobe (svoje duše od Uzvišenoga Allaha vjerovanjem i dobrim djelima da vas On ne kazni). Neću koristiti vama od (tj. kod) Allaha (nijednu) stvar (ništa). O Abdumenafovići! Neću koristiti vama od Allaha (tj. kod Allaha; ili: Neću koristiti vama da spriječim od vas kaznu od Allaha nijednu) stvar (ništa, nimalo). O Abbase, sine Abdulmuttaliba! Neću koristiti tebi od Allaha (kod Allaha nijednu) stvar. I o Safijja, tetko poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio! Neću koristiti tebi od (kod) Allaha (nijednu) stvar. I o Fatimo, kćeri Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, pitaj me (tj. traži od mene), šta hoćeš (tj. koliko hoćeš) od moga imanja! Neću koristiti tebi od (kod) Allaha (nijednu) stvar (ništa)." Slijedio je njega (Ebul-Jemana) Asbag od Ibnu Vehba, od Junusa, od Ibnu Šihaba.

ENNEMLU (NEML) "El-hab'u" je (ono) što si pokrio (sakrio, tj. sakrivena stvar). ".... la kibele...." je (značenja) "la takate": nema snage (moći nikakve). "Essarhu" je svaki malter (koji) se je uzeo (tj. napravio, izradio) od prozirnoga stakla. A "essarhu" je (itaj) dvorac; i njegova skupina (tj. a množina od "sarhun") je "suruhun". A rekao je Ibnu Abas: ".... i za nju je prijestolje (tj. ona ima jedno prijestolje)....", (to) je (značenja) krevet (tj. ovdje "aršun" znači što i izraz "serirun-krevet"). "kerimun (plemenit)" (to) je (značenja): ljepota (toga) pravljenja i skupoće (te) cijene (osobine su toga prijestolja, toga kreveta njezinoga). ".... muslimane (predani).", (to) je (značenja) "tai'ine": pokorni (pokoravajući se oni). ".... redife....", je (značenja) "ikterebe": približio se je (približilo se je). ".... džamideten.....", je (značenja) "kaimeten": stajačica (stojeća, stojeće). ".... evzi'ni...." je (značenja) "idž'alni": učini me (u smislu: potakni me, nadahni me). A rekao je Mudžahid: ".... nekkiru....", je (značenja) "gajjiru": izmijenite. ".... i nama se je dalo (to) znanje....", govori njega (tj. to govori, kaže) Sulejman. "Essarhu" je (jedan) bazen vode (što) je udario (stavio) na njega Sulejman (neka prozirna) stakla (što) je dao obući njih njemu (tj. što je prekrio njima njega - tj. sa tim staklima prekrio je bazen).

Page 281: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

EL-KASASU (KASAS)

".... svaka stvar je propala osim Njegovoga lica...." - (to znači) osim Njegove vladavine; a govori se (da to znači: svaka stvar je propala - doslovno: svaka stvar je propadač -) osim (onoga posla, djela) što se je htjelo s njim lice Allaha. A rekao je Mudžahid: ".... el-enba'u....", je (značenja) "el-hudžedžu": dokazi. Njegov govor: "Zaista ti nećeš naputiti koga si volio, a ali (tj. nego) Allah napućuje koga hoće,....". PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Seid, sin Musejjeba, od svoga oca, rekao je: Pošto je prisustvovala (došla) Ebu Talibu (njegova) smrt, došao je njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je našao kod njega Ebu Džehla i Abdullaha, sina Ebu Umejjeta sina Mugireta, pa je rekao: "O moj striče! Reci: Nema božanstva osim Allah!, (tu jednu) riječ (da) se prepirem za tebe s njom (tj. na osnovu nje) kod Allaha." Pa je rekao Ebu Džehl i Abdullah, sin Ebu Umejjeta: "Zar izbjegavaš (tj. Zar ne želiš) vjeru Abdulmutaliba?" Pa neprestano poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izlaže (nudi) nju (tu riječ, rečenicu) njemu, a njih dvojica povraćaju (tj. obraćaju) se na njega s tom (svojom) izrekom (tako) dok (čak da) je rekao Ebu Talib zadnje što je govorio njima: "Na vjeri Abdulmutaliba." I nije htio da izgovori (da rekne): "Nema božanstva osim Allah!" Rekao je: Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako mi Allaha zaista tražiću oprost svakako za tebe dok se ne zabrani meni o tebi (da se brinem, tj. dok mi se ne zabrani za te da se zauzimam i molim za oprost i pomilovanje tebe)." Pa je spustio Allah: "Nije bilo za Vjerovijesnika i (niti za one) koji su vjerovali (nije za njih to) da traže oprost za (te) idolopoklonike....". I spustio je Allah o Ebu Talibu, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ti nećeš uputiti koga si volio, a ali (tj. nego) Allah upućuje koga hoće....". Rekao je Ibnu Abbas: ".... posjednika (te) snage (tj. snažne)...." (to znači): neće podignuti (tj. ne može podignuti) njih (ključeve ta) skupina od (tih jakih, snažnih) ljudi. ".... le tenu'u....", je (značenja) "le tuskilu": zaista doteščava (ta množina ključeva skupini jakih, snažnih ljudi). ".... prazno (od svega)...." - osim od spominjanja Musa-a. ".... el-ferihine." je (značenja) "el-merihine": pretjerano vesele (do oholosti). ".... kussihi...." je (značenja): slijedi njegov trag. A ponekad biva (to značenja, tj. taj izraz kassa, jekussu nekad znači to) da priča (taj) govor: "Mi ćemo pričati (ispričati) tebi....". "..... an džunubin...." je (značenja) "an bu'din": iz daljine. I (izraz) "an dženabetin" je jedno (tj. i taj izraz ima isto značenje kao i "an džunubin"), i "an idžtinabin" također (ima isto značenje kao i "an džunubin", tj. sva tri ta izraza znače jedno: iz daljine). ".... jebtišu (jebtiše)...." i "jebtušu" (znače isto: navali, navaljuje, silom odbija). ".... jetemirune....", je (značenja) "jetešaverune": zdogovaraju se (međusobno). "El-udvanu", i "el-adau" i "etteaddi" je jedno (tj. sve tri te riječi imaju isto značenje: neprijateljstvo). ".... anese...." je (značenja) "ebsare": vidio je. "El-džizvetu" (el-džezvetu) je grubi komad od

Page 282: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(gorećega, zapaljenoga) drveta (što) nije u njemu plamen (u kojem nema plamena - a to će reći: ugarak, glavnja). A "eššihabu" je (komad gorećega, upaljenoga drveta takvoga što) je u njemu plamen (koje ima plamen). A (te) zmije su (se razvile u mnoge) rodove (vrste, rase): "el-džannu", i "el-efai" i "el-esavidu". ".... rid'en...." je (značenja) "mu'inen": pomagačem (kao pomagača). Rekao je Ibnu Abas: ".... jusaddikuni...." (da potvrđuje mene, tj. "juinuni": da pomaže mene). A rekao je osim njega (osim Ibnu Abasa neko drugi): ".... se nešuddu...." je (značenja) "se nuinuke": pomoći ću tebe. Kada god si dao moć (snagu jednoj) stvari, pa već si učinio njoj mišicu (od ruke, tj. rekne se da si joj osnažio mišicu, ruku). "..... makbuhine...." je (značenja) "muhlekine": upropašteni (propali). "..... vassalna...." je (značenja) "bejjennahu": objasnili smo njega; i "etmemnahu": upotpunili smo njega. "..... judžba...." je (značenja) "judžlebu": privlači se (dovodi se). ".... betiret....", je (značenja) "eširet": bila je uobražena (ohola; ili: bila je nezahvalna i nezadovoljna; tj. bila je obijesna ta oblast svojim životom, u svome životu). "..... u njihovu majku (jednoga) poslanika...." - majku (tih) oblasti (tih sela i naseobina; a to se misli na): Meku i (ono) što je okolo (oko) nje. ".... tukinnu...." je (značenja) "tuhfi": sakriva (sakrivaju prsa). "Eknentuš-šej'e": sakrio sam (izvjesnu) stvar, (to je značenja što i) "ahfejtuhu": sakrio sam je. A "kenentuhu" je (značenja) "ahfejtuhu": sakrio sam je; i "azhertuhu": pokazao sam je. (Dakle, može značiti dva suprotna značenja kad se kaže "kenentuhu".). "....jao, kao da Allah...." (to) je (značenja) kao (i ajet): "Zar nisi vidio da Allah prostire (tu) opskrbu i određuje (na određenu količinu, tj. i skučuje, ograničava).....", (a to znači:) rasprostranjuje mu (tj. obogaćuje ga - čovjeka) i stješnjava ga (ograničava mu opskrbu, osiromašuje ga). GLAVA: "Zaista (Allah) koji je uzakonio (propisao, tj. objavio) tebi Kur'an....". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Ja'la, pričao nam je Sufjan El-Usfurija od Ikrimeta, od Ibnu Abasa: "...., zaista vraćač je tebe ka (jednom) mjestu ponovnoga vraćanja (povratka)....": (to znači) ka Meki (tj. vratiće te u Meku ponovno kao pobjednika nad onima koji te sada prisiljavaju da se iseliš iz nje, da odeš iz nje u Medinu). (Drugi taj izraz "mead" tumače kao ponovno proživljenje i sudnji dan; a neki to tumače kao raj itd..)

EL-ANKEBUTU (ANKEBUT) Rekao je Mudžahid: ".... mustebsirine.", je (značenja) "daleleten": zalutali. A rekao je (drugi neko) osim njega: "El-hajevanu" i "el-hajju", je jedno (tj. istoga je značenja: živ, a to će reći: život). ".... pa zaista znaće svakako Allah....", znao je (tj. zna) Allah to. Ona (ova rečenica, ovaj ajet) je samo u stupnju (na stepenu, tj. u smislu): ..... pa zaista razlikovaće Allah (tj. staviće razliku Allah, pokazaće razliku, odliku, posebnost Allah i onih koji govore istinu i onih koji lažu, i koji vjeruju i koji su dvolični), kao Njegov govor (što i ističe): "Zato (da) razlikuje (da pokaže razliku, da razdvoji) Allah (to) rđavo (ružno)....". "..... eskalen mea eskalihim.....", je (značenja) "evzaren mea evzarihim": terete (neke još) sa svojim teretima (tovare sa svojim tovarima). ELIF LAM MIM GULIBETIR-RUMU (ELIF LAM MIM. GULIBETI R-RUMU)

Page 283: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

".... pa neće se povećavati (umnožavati, neće rasti)....", (to znači) ko je dao (neki dar, a on za taj svoj dar) sebi traži više (vrijednije nešto), pa nema (od Allaha nikakve) nagrade njemu u njoj (u toj radnji darovanja, tj. za taj dar). Rekao je Mudžahid: "..... juhberune.", je (značenja) "juna'amune": učiniće se njima ugodnost (ugodno življenje). "..... jemhedune.", je (značenja) "jusevvunel-medadži'a": ujednačiće (uravnaće oni - sebi - svoje) postelje (ležnice, ležaje). "El-vedku" je (što i) "el-metaru": kiša. Rekao je Ibnu Abas: "..... da li je za vas (tj. da li imate vi) od (onoga) što su posjedovale vaše desnice....", (to je objavljeno kao primjer) o (njihovim) božanstvima i o Njemu (Uzvišenome Allahu). ".... plašite se njih...." - da naslijede vas kao što naslijeđuje neki (od) vas nekoga. ".... jassadde'une." (to) je (značenja) "jeteferrekune": razilaze se (tj. razići će se, rastaviće se oni). ".... fasda' (pa javno, glasno govori, reci, istupi - a to znači: rastavi se od tajnosti).....". A rekao je osim njega (osim Ibnu Abasa neko drugi): "Du'fun" i "da'fun" su dva jezika (dva narječja, a obje riječi znače: slabost, staračka nemoć). A rekao je Mudžahid: ".... essu'a....", je loše postupanje, kazna (onima) koji loše postupaju (griješnicima). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Mansur i Aameš od Ebu Duha-a, od Mesruka, rekao je: Dok čovjek (neki) priča u Kindetu (mjestu u Kufi; ili: u grupi ljudi iz plemena Kindete), pa je rekao (u tom pričanju): Doći će (jedan) dim (na) sudnjem danu, pa će uzeti za sluhove (tih) dvoličnjaka i njihove vidove, (a) uzeće (toga) vjernika kao (ta) prehlada (kijavica, nazeb). Pa smo se uplašili (kada nam je to ispričao). Pa sam došao Ibnu Mes'udu (i to mu ispričao), a bio je naslonjen, pa se je rasrdio, pa je sjeo, pa je rekao: "Ko je znao (tj. Ko zna neku stvar), pa neka rekne (ono što zna). A ko nije znao (ko ne zna nešto), pa neka rekne: "Allah je znaniji (od svakoga, tj. Allah najbolje zna to)." Pa (tj. Jer) zaista od (čovjekovoga) znanja (učenosti) je (i to) da rekne za (ono) što neće znati (tj. za ono što ne zna): "Neću znati (Ne znam)." Pa (Jer) zaista Allah je rekao Svome vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Reci: Ne pitam (tj. Ne molim) vas na njega (za njega - za uvođenje u Islam ništa) od nagrade, i nisam ja od (tih takvih) koji se opterećuju (natežu, koji se iskazuju za one što nisu, koji se ponašaju neprirodno - a u to se ubraja prikazivanje da nešto znaš što, u stvari, ne poznaješ).". I zaista Kurejševići su se usporili od (primanja) Islama, pa je zvao na njih (tj. proklinjao ih je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Moj Bože! Pomozi me na njih (protiv njih) sa sedam (nerodnih godina) kao sedam (godina) Jusufa (kao sedam Jusufovih godina)." Pa je uzela njih (jedna) godina, čak (tako da) su propali u njoj, i jeli su (tu) mrljinu (uginulu životinju) i (te) kosti. I vidi (tada izvjesni, gladni) čovjek (prostor) što je između neba i Zemlje kao oblik (poput toga) dima. Pa je došao njemu Ebu Sufjan, pa je rekao: "O Muhamede! Došao si (da) zapovijedaš nama za spajanje (povezivanje te) rodbine, a zaista tvoj narod (tj. ljudi tvoga naroda) već su propali, pa moli Allaha!" Pa je čitao (pročitao, proučio): "Pa pripazi se dana (kada) će donijeti nebo dim jasan.", do Njegovoga govora: ".... vraćači (ponovno u bezvjerstvo).". Pa zar će se otkriti (otkloniti) od njih kazna drugoga svijeta (tj. onoga svijeta, sudnjega dana) kada je došla (tj. kada dođe)? Zatim su se vratili (ponovno oni) ka svome bezvjerstvu, pa to je Njegov govor, uzvišen je:

Page 284: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Dana (kada) navalimo (tom izvjesnom) navalom najvećom.....", (to se odnosi - kaže Ibnu Mes'ud - na) dan Bedra. I "neophodnost (nerazdvojenost, nužnost se takođe odnosi na) dan Bedra." "Elif Lam Mim. Nadvladali su se (tj. Nadvladani su ti) Vizantinci.", do "..... nadvladaće (oni).", i Vizantinci (koji su spomenuti u tom ajetu) već su prošli (doslovno: već je prošao - dogodio se njihov slučaj). GLAVA: "Nema zamjenjivanja za stvaranje Allahovo.....", (to znači): za vjeru Allaha (Allahovu). Stvaranje (tih) prvih je (značenja) vjera (tih) prvih. A (taj) način stvaranja je (vjera) Islam. PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nema (nijednoga) od rođenoga (djeteta da je drukčije rođeno) osim (tako da) se rađa na (tom izvjesnom) načinu stvaranja (tj. na Islamu vjeri - na vjeri Islamu), pa njegova dva roditelja požidove njega (dijete), ili pokrste njega ili učinu njega (učine ga, učinu ga) pristalicom maga, kao što se proizvede (oteli kao tele ta) životinja životinjom svom (cijelom, tj. sa ispravnim udovima). Da li osjećate u njima (Da li ste vidjeli među životinjama ijednu) od odsječenoga nosa (da se otelila odsječenoga nosa, ili uha)?" Zatim govori (tj. reče): "..... način stvaranja Allahovoga koje je (to što je) stvorio (te) ljude na njemu; nema zamjenjivanja za stvaranje Allahovo; to je (ta) vjera ispravna...."."

LUKMAN

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. "..... ne udružuj sa Allahom (nikoga i ništa), zaista (to) udruživanje (tj. mnogoboštvo) je zaista nasilje veliko.". PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Aameša, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto je sišao ovaj ajet: "Koji su vjerovali i nisu pomiješali svoje vjerovanje sa nasiljem....", teško je bilo (djelovalo) to na drugove poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Koji (od) nas nije pomiješao svoje vjerovanje sa (nekim) nasiljem?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ono nije s tim (se računalo, tj. nije se mislilo na to - na obična nasilja raznih vrsta). Zar nećeš čuti (tj. Zar ne slušaš i ne skrećeš pažnju) ka govoru Lukmana za svoga sina (tj. koji je rekao svome sinu): "....., zaista (to) udruživanje (tj. mnogoboštvo) je zaista nasilje veliko.". GLAVA

Page 285: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Njegovoga govora: "Zaista Allah je (taj jedini što je) kod Njega znanje (toga) Časa (tj. časa propasti svijeta, ili: časa sudnjega dana)....". PRIČAO MI JE Ishak od Džerira, od Ebu Hajjana, od Ebu Zur'ata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio (jednoga) dana pokazivač za (te) ljude (tj. pokazao se je ljudima, izašao je jednoga dana među izvjesne ljude) pošto je došao (tj. kadli dođe) njemu (neki) čovjek ide (tj. idući pješice), pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Šta je (islamsko) vjerovanje?" Rekao je: "Vjerovanje (to) je da vjeruješ u Allaha, i Njegove anđele, i Njegove poslanike, i Njegovo susretanje i (da) vjeruješ u (to) proživljenje zadnje." Rekao je: "O poslaniče Allaha! Šta je Islam?" Rekao je: "Islam je da obožavaš Allaha i (da) ne udružuješ s Njim (nijednu) stvar (ništa), i (da) uspostavljaš (tu) molitvu, i (da) daješ (taj) zekat uzakonjeni i postiš (mjesec) ramadan." Rekao je: "O poslaniče Allaha! Šta je (to) uljepšavanje (tj. lijepo i iskreno vršenje vjerskih obreda i pobožnih djela)?" Rekao je: "Uljepšavanje (to) je (u tome) da obožavaš Allaha kao ti (da) vidiš Njega. Pa ako nisi bio (u takvoj prilici da) vidiš Njega (ako Ga ne vidiš, ako ti Njega ne vidiš, tj. ako ne viđah ti Njega), pa zaista On vidi tebe." Rekao je: "O poslaniče Allaha! Kada je (tj. Kada će biti, nastupiti) Čas? (Tj. čas propasti svijeta, čas smaka svijeta.)." Rekao je: "Nije (ovaj) upitani o njemu (o tom času) znaniji od (toga) zapitkivača (od tebe koji pitaš, tj. Ja ništa o tom času ne znam više od tebe), a ali (tj. nego) pričaću ti o njegovim znakovima. Kada je rodila (Kada rodi izvjesna) žena svoju gospodaricu, pa to je od njegovih znakova. I kada su bili (kada budu ti) bosi, goli glave (tj. poglavice, glavni rukovodioci tih) ljudi, pa to je (doslovno: to ti je) od njegovih znakova. U pet (tajni spada znanje tačnoga dana kada će biti taj Čas - a to pet tajni su takve da) neće znati (tj. ne zna) njih (niko drugi) osim Allah: "Zaista Allah je (taj što je) kod njega znanje Časa, i (On) spušta (tu) kišu, i zna šta je u (tim) maternicama.....". Zatim je otišao (taj) čovjek. Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Vratite meni (njega)." Pa su uzeli (poduzeli mjere) zato (da) vrate (oni njega), pa nisu vidjeli (nijedne) stvari (nikoga, ništa). Pa je rekao: "Ovo (To) je (bio) Džibril. Došao je zato (da) pouči (te) ljude njihovoj vjeri." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je: pričao mi je Umer, sin Muhameda sina Zejda sina Abdullaha sina Umera, da je njegov otac pričao njemu da Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) je rekao: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Klju čevi (toga) odsutnoga (tj. neviđenoga, nepoznatoga - a to će reći: Klju čevi tajni) su pet (osnovnih tajni)." Zatim je čitao (pročitao ajet koji počinje ovako): "Zaista Allah je (taj što je) kod Njega znanje Časa,....". (Taj ajet se nalazi na kraju sure Lukman.)

TENZILUSSEDŽDETI (TENZILU-EL-SEDŽDETI) A rekao je Mudžahid: ".... mehinin.", je (značenja) "da'ifin": slabe (nejake, nejačke, a to je takva) voda (tj. sperma, sjeme toga) čovjeka (obilježena i opisana). "..... dalelna....", je (značenja) "helekna": propali smo. A rekao je Ibnu Abas: "El-džuruzu" je (tlo, zemlja) koja je

Page 286: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(takva da) se njoj ne nakišnjava (da joj se ne daje kiša drukčija) osim kišom (osim kiša takva koja) neće koristiti njoj (nijednu) stvar (osim kiša koja joj ništa ne koristi). ".... nehdi (umjesto: jedhi)....", je (značenja) "nubejjinu": objašnjavamo. GLAVA Njegovoga govora: "Pa neće znati (tj. Pa ne zna nijedna) osoba šta se je sakrilo za njih....". PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Rekao je Allah, blagosloven je i uzvišen je!: "Dao sam izbrojiti (tj. Pripravio, pripremio sam) za Svoje robove dobre (ono) što nije (nijedno) oko vidjelo, a niti uho čulo, a niti je pokazalo se na srcu (nijednoga) čovjeka (tj. i niti je ikome to na um palo, niko to nije ni zamislio)." Rekao je Ebu Hurejrete: "Čitajte, ako ste htjeli (ako hoćete): "Pa neće znati (ne zna nijedna) osoba šta se je sakrilo za njih (tj. njima) od stalnosti (tj. od veselosti) očiju....."." A pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, rekao je: Rekao je Allah slično njemu (prethodnom hadisu). Reklo se je Sufjanu: "Predanjem (od Muhameda a.s., je li to rekao Ebu Hurejrete, ili je od sebe sam rekao)?" Rekao je (Sufjan): "Pa koja stvar je (tj. Pa šta je drugo)? Rekao je Ebu Muavijete od Aameša, od Ebu Saliha: Čitao je Ebu Hurejrete: ".... kurrati (stalnosti, tj. veselosti - u množini umjesto u jednini "kurreti")......". PRIČAO MI JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Ebu Usamete od Aameša, pričao nam je Ebu Salih od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Govori Allah, uzvišen je: "Dao sam izbrojati (tj. Pripravio sam, Pripremio sam) za Svoje robove dobre što nije oko vidjelo, a niti uho čulo, a niti se je pojavilo na srcu čovjeka (a niti je ikome na um palo - to što sam im pripravio kao) zalihu (pohranu, opskrbu ostavljenu za njih), pusti (ono) što se je dalo vama nadviriti na njega (tj. osim onih uživanja koja vi već poznajete)." Zatim je čitao: "Pa neće znati (ne zna ni jedna) osoba šta se je sakrilo za njih od stalnosti (doslovno: od hladnoće, a to znači od veselosti, veselja) očiju (kao) nagrada za (ono) što radijahu (oni, doslovno: što su bili običaja da rade oni).".

EL-AHZABU (AHZAB)

A rekao je Mudžahid: "..... sajasihim.....", je (značenja) "kusuruhum": njihovi dvorci. "Vjerovijesnik je bliži (preči) za (te) vjernike od njihovih osoba (tj. od njih samih sebi).....".

Page 287: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Muhamed, sin Fulejha, pričao nam je moj otac od Hilala, sina Alije, od Abdurahmana, sina Ebu Amreta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nema (nijednoga) od vjernika (da je u drukčijem položaju) osim (takvom), a ja sam (tj. da sam ja) najbliži (tj. najpreči) čovjek za njega (njemu) u ovozemnosti i drugome svijetu. Čitajte, ako ste htjeli (tj. ako hoćete): "Vjerovijesnik je bliži (preči) za (te) vjernike od njihovih osoba....". Pa koji god vjernik je ostavio (poslije svoje smrti neko) imanje, pa neka naslijedi njega njegova rodbina, ko su (god oni) bili (tj. ko god bili ti njegovi rođaci, koji god bili ti njegovi rođaci). Pa ako je ostavio (vjernik neki) dug (dugovanje) ili propadanje (tj. porodicu izloženu propasti zbog toga što nema ništa, a niti imaju nekoga da se brine za njih), pa neka dođe meni, i ja sam njegov zaštitnik (pokrovitelj, tj. pomagač)." GLAVA: "Zovite ih za njihove očeve (vežući ih, tj. Zovite ih po njihovim očevima pravima, rođenima), ono (tj. to) je pravednije (tj. ispravnije) kod Allaha.....". PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Abdulaziz, sin Muhtara, pričao nam je Musa, sin Ukbeta, rekao je: pričao mi je Salim od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Zejd, sin Hariseta, slobodnjak (oslobođeni rob) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio u takvom položaju među nama da) ne dozivasmo njega (drukčije, tj. nismo mi bili uobičajili da zovemo njega drukčije) osim Zejd, sin Muhameda, dok je sišao (tj. te je sišao) Kur'an (ajet): "Zovite ih za njihove očeve (ih vežući, tj. po njihovim očevima rođenim), ono (tj. to) je pravednije kod Allaha.....". GLAVA: "..... pa od njih je (neko takav) ko je izvršio svoj ugovor (zavjet), a od njih je (neko takav) ko iščekuje (da to učini), a nisu zamijenili (nikakvim) zamjenjivanjem.". "Nahbehu", je (značenja) "ahdehu": svoj ugovor (zavjet, svoju obavezu - jer se rekne da je svak dao obavezu, zavjetovao se da će umrijeti, ko se je god rodio). ".... aktariha.....", je (značenja) "dževanibuha": njezine strane. "..... elfitnete le atevha.....", je (značenja) "le aatavha": zaista bi dali (oni) nju (kušnju, smutnju, tj. pobunu). PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Muhamed, sin Abdullaha, El-Ensarija, rekao je: pričao mi je moj otac od Sumameta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Mislimo (da) je ovaj ajet sišao o Enesu, sinu Nadra: "Od (tih) vjernika su (neki) ljudi (takvi da) su bili istiniti (u onome) što su se obavezali Allahu na njega (tj. što su dali kao ugovor, zavjet Allahu na njega, za njega).....". PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Haridžete, sin Zejda sina Sabita, da je Zejd, sin Sabita, rekao:

Page 288: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Pošto smo prepisivali (prenosili, tj. umnožavali u više primjeraka te) listove (stranice Kur'ana) u (te) zbirke, izgubio sam (jedan) ajet od sure Ahzab (a koji ajet) slušah (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita njega. Nisam našao njega (tj. taj ajet ni) sa jednim (drugim čovjekom - ni kod jednog drugog čovjeka) osim sa Huzejmetom El-Ensarijom koji je (taj što je) učinio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegovo svjedočenje (kao) svjedočenje dvojice (nekih drugih) ljudi (a to je ajet): "Od (tih) vjernika su (neki) ljudi (takvi koji) su bili istiniti (u onome) što su se obavezali Allahu na njega.....". GLAVA: Njegov govor: "O Vjerovijesniče! Reci tvojim (svojim) suprugama: Ako htijaste (vi - doslovno: Ako ste vi bile takve da hoćete vi taj) život najbliži (tj. ovozemni život) i njegov nakit, pa dođite (vi da) dadnem nasladu (tj. neku vrijednost, vrijednosni predmet kao opskrbu za određeno vrijeme koje treba da čekate nakon razvoda braka do ponovne udaje), i (da) pošaljem (tj. i da razvjenčam) vas slanjem lijepim (tj. na lijepi način da vas razvjenčam od sebe).". A rekao je Mamer: "Etteberrudžu" je da izvadi (tj. da pokaže žena) svoje ljepote. ".... običaj Allaha....." (što) je sebi uobičajio njega, učinio je njega (tj. Allahov propis i zakon koji je Allah stvorio i odredio, propisao u raznim vidovima života i postojanja, egzistencije). PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, supruga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, došao njoj kada je zapovjedio Allah da dadne birati svojim suprugama (ženama Muhameda a.s. da one sebi odaberu ili će živjeti one sa Muhamedom a.s. u braku sa jednostavnim i skromnim životom, ili će se razvesti, razvrgnuti s njime brak svoj da bi potražile sebi udobnije življenje na ovome svijetu), pa je počeo sa mnom (od mene prve) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista ja sam spominjač tebi (tj. spomenuću ti jednu) stvar, pa nije na tebe (obavezno) da tražiš žurbu, čak (pričekaj da) se zdogovoriš (ti sa) tvoja (svoja) dva roditelja." A već je znao da moja dva roditelja nisu bila (takva da) njih dva zapovjede meni za njegovo rastavljanje (tj. da se razvedem s njim, od njega). Rekla je: Zatim je rekao: "Zaista Allah je rekao: "O Vjerovijesniče! Reci tvojim (svojim) suprugama.....", do potpunosti (tj. pročitao je do kraja ta) dva ajeta. Pa sam rekla njemu: "Pa o kojem ovome (da) se zdogovaram (sa) svoja dva roditelja (A zašto, zbog čega da se konsultujem radi ovoga sa roditeljima)? Pa (kad) zaista ja hoću Allaha, i Njegovoga poslanika i (tu) kuću zadnju (tj. i onaj svijet - a to će reći: sreću na budućem svijetu, a ne naslade ovoga svijeta)." GLAVA Njegovoga govora: "A ako ste bile (vi takve da) hoćete (tj. A ako htijaste vi zadovoljstvo) Allaha, i Njegovoga poslanika i (tu) kuću zadnju (tj. nagradu budućega svijeta), pa zaista Allah je dao izbrojiti (tj. pripravio je) za (one) koje čine lijepa (dobra djela) od vas (između vas) nagradu veliku.".

Page 289: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

A rekao je Katadete: "I spomenite (vi, sjetite se vi, o žene Muhameda a.s., onoga) što (se) čita u vašim kućama od ajeta Allahovih i (te) mudrosti....", (to) je Kur'an i Sunnet (izreke Muhameda a.s. i njegovi postupci). A rekao je Lejs: Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Aiša, supruga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla: Pošto se zapovjedilo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za davanje biranja (izabiranja, izbor) njegovim suprugama (tj. da dadne birati svojim suprugama), počeo je sa mnom, pa je rekao: "Zaista ja sam spominjač tebi (reću ti jednu) stvar, pa nema na tebe (nikakve štete, nikakvoga grijeha ako postupiš tako) da nećeš žuriti (da ne žuriš), čak (tako da) se zdogovoriš (da se dogovoriš, da se konsultuješ ti sa) tvoja (svoja) dva roditelja." Rekla je: A već je znao da moja dva roditelja nisu bila (takva da, nisu bili takvi da) zapovjede njih dvoje za njegovo (za to) rastavljanje. Rekla je: Zatim je rekao: "Zaista Allah, veličajno je Njegovo hvaljenje, rekao je: "O Vjerovijesniče! Reci tvojim (svojim) suprugama: Ako ste bile (vi takve da) hoćete (tj. Ako htijaste vi taj) život najbliži (tj. život ovozemni, ovozemaljski) i njegov nakit (ukras)....", do "..... nagradu veliku.". Rekla je: Pa sam rekla: "Pa o kojem ovome (tj. Pa o čemu li to da) se zdogovaram (ja sa) svoja dva roditelja? Pa zaista ja hoću (zadovoljstvo) Allaha, i Njegovoga poslanika i (tu) kuću zadnju." Rekla je: Zatim su (to) učinile (i druge) supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično (onome) što sam učinila (ja). Slijedio je njega (Lejsa) Musa, sin Aajena, od Mamera, od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Ebu Selemete. A rekao je Abdurezak i Ebu Sufjan El-Mamerija od Mamera, od Zuhrije, od Urveta, od Aiše. GLAVA: Njegov govor: "..... i sakrivaš u svojoj duši (ono) što je Allah pokazivač njega, i plašiš se (tih) ljudi, a Allah je preči da se plašiš Njega....". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahima, pričao nam je Mualla, sin Mansura, od Hammada, sina Zejda, pričao nam je Sabit od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je ovaj ajet (u kojem se nalaze riječi) "..... i sakrivač u tvojoj (svojoj) duši (ono) što je Allah pokazivač njega.....", sišao o stanju (tj. u vezi) Zejnebe, kćeri Džahša, i Zejda, sina Hariseta. GLAVA Njegovoga govora: "Odgađaš koju hoćeš od njih (od svojih supruga), i daješ odsjesti k sebi (tj. i uzimaš na prenoćivanje između njih) koju hoćeš; a koju si sebi tražio od (onih) koje si odstranio, pa nema (nikakva) grijeha na tebe....".

Page 290: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Rekao je Ibnu Abbas: "Turdži...." je (značenja) "tuehhiru": odgađaš. "Erdži hi" je (značenja) "ehhir hu": odgodi ga (ostavi ga za poslije, odstrani ga). PRIČAO NAM JE Zekerija, sin Jahja-a, pričao nam je Ebu Usamete, rekao je Hišam, pričao nam od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bila sam (takva da) iskazujem ljubomoru na (one, tj. protiv onih žena) koje (su) poklonile svoje osobe (same sebe) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i govorim: "Zar će pokloniti (ta izvjesna) žena svoju osobu (sama sebe)?" Pa pošto je spustio Allah, uzvišen je: "Odgađaš koju hoćeš od njih (između njih - tih žena koje poklone same sebe tebi), i daješ odsjesti k sebi kojoj hoćeš (tj. primaš na noćenje koju hoćeš); a koju si sebi tražio od (onih) koje si odstranio, pa nema (nikakva) grijeha na tebe....", rekla sam: "Ne mislim tvoga Gospoda (drukčije) osim (tako da) žuri u tvojoj strasti (želji, tj. da ustanovljava, ostvaruje tvoju želju)." PRIČAO NAM JE Hiban, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Asim El-Ahvel od Muazeta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja da) traži dozvolu u danu (te izvjesne svoje) žene od nas (kada bi htio da u tom danu ode nekoj svojoj drugoj ženi) poslije (što je bio slučaj) da se je spustio ovaj ajet: "Odgađaš koju hoćeš od njih, i daješ odsjesti k sebi kojoj hoćeš; a koju si sebi tražio od (onih) koje si odstranio, pa nema grijeha na tebe.....". Pa sam rekla njoj: "Šta si bila (običaja da) govoriš (tj. Šta mu ti govoraše)?" Rekla je: "Bila sam (običaja da) govorim (tj. Govorah) njemu: "Ako je bilo to k meni (prepušteno da odlučujem), pa zaista ja neću htjeti (tj. neću), o poslaniče Allaha, da odaberem nad tebe ijednoga (bića, tj. ja tebe ne dam nikome kada je moja reda da budeš kod mene)." Slijedio je njega (Abdullaha Mubarekovoga) Abbad, sin Abbada, (koji) je čuo Asima. (Pa sam rekla njoj..... to je Meazeta rekla Aiši.) GLAVA: Njegov govor: "..... ne ulazite (u) kuće (u sobe) Vjerovijesnika (drukčije) osim (tako) da se dozvoli vama (da vi pristupite) ka hrani osim (tj. ne) gledajući njezino stizanje, a ali kada ste se pozvali, pa uniđite, pa kada ste se nahranili, pa raziđite se, a ne družeći se (vi) za (kakvo) pričanje (tj. a ne privikavajte se i ne pridružujte se kakvom razgovoru poslije jela, i ne slušajte, a pogotovu ne pričajte, nikakvoga razgovora), zaista to vam je bilo (tako da) uznemiruje (tj. to uznemiravaše) Vjerovijesnika, pa se (on) stidi od vas (da vam to rekne), a Allah se ne stidi od (te) istine; i kada ste pitali (tj. kada tražite od) njih (od njegovih žena neku) robu (predmet, stvar), pa pitajte ih od iza zastora (kakvoga), to vam je čišće za vaša srca i njihova srca, a nije bilo za vas da uznemirujete poslanika Allahovoga, a niti da (sebi) vjenčavate njegove žene (supruge) poslije njega (poslije njegove smrti) nikada, zaista to vam je bilo kod Allaha veliko (veliki grijeh).". Govori se: ".... inahu...." je (značenja) "idrakehu": njegovo stizanje (kuhanje, varenje, gotovljenje jela). "Ena": stigao je (sazrio je), "je'ni": stiže (sazrijeva), "enaten": stizanjem (sazrijevanjem). ".... možda Čas (da) bude blizu.". Kada si opisao svojstvo (te) imenice ženskoga roda, rekao si "karibeten (blizu, blizoj)". A kada si učinio njega (taj izraz, tu riječ

Page 291: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"karibun") prilogom i zamjenom (tj. u značenju imenice umjesto pridjevskoga značenja), nisi htio (to pridjevsko, atributsko) svojstvo, iščupaćeš (ono) te (tj. ono "te") od ženskoga roda (tj. reći ćeš "kariben", a ne "karibeten"), a također je (takav je) njezin izgovor u (toj) jednini, i dvojini, i množini za muško i žensko (u slučaju ako se radi o prilogu: blizo, blizu). PRIČAO NAM JE Museded od Jahja-a, od Humejda, od Enesa, rekao je: rekao je Umer, bio zadovoljan Allah od njega: Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Ulazi tebi (i taj) dobri i (taj) nevaljali, pa da si zapovjedio (tj. zašto nisi zapovjedio) majkama vjernika (tj. svojim ženama) za (taj) zastor?!" Pa je spustio Allah ajet (toga) zastora (zavjese, tj. ajet u kojem se zapovijeda da se sa ženama Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, razgovara samo tako što će se one nalaziti iza zavjese, iza zastora). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, Rekašija, pričao nam je Mu'temir, sin Sulejmana, rekao je: čuo sam moga (svoga) oca (da) govori: pričao nam je Ebu Midžlez od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto je oženio (uzeo za ženu sebi) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Zejnebu, kćer Džahša, pozvao je (svoje) ljude, pa su se nahranili (jeli su), zatim su sjeli (da) pričaju. I kada li on (učini pokret) kao da se on priprema za (svoje) ustajanje, pa nisu (opet oni) ustali. Pa pošto je to vidio, ustao je. Pa pošto je ustao (on), ustao je ko je ustao, a sjedila su (i dalje nekakva) trojica ljudi. Pa je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zato (da) uniđe (Zejnebi), pa kada li su (i dalje ti) ljudi sjedači (tj. sjede jednako)! Zatim su zaista oni ustali. Pa sam otišao (veli Enes, koji je bio poslužitelj Muhameda a.s.), pa sam došao, pa sam izvijestio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da su oni već otišli. Pa je došao, dok je unišao (tj. čak je unišao Zejnebi). Pa sam otišao (da) uniđem, pa je bacio (taj) zastor (zavjesu) između mene i između njega (tj. i između sebe). Pa je spustio Allah: "O (vi) koji ste vjerovali (tj. o vi koji vjerujete), ne ulazite (u) kuće (u sobe) Vjerovijesnika,....". Ajet (taj cijeli je spustio, objavio Uzvišeni Allah tom prilikom). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejuba, od Ebu Kilabeta, rekao je Enes, sin Malika: Ja sam najznaniji čovjek o ovome ajetu, ajetu (toga) zastora. Pošto se je poklonila Zejneba, kći Džahša, bio zadovoljan Allah od nje, (i pošto je dovedena) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bila je sa njim u (njegovoj) kući (sobi), napravio je (jednu) hranu (jelo) i povezao je (svoje) ljude. Pa su sjeli pričaju (da pričaju, tj. pričajući oni poslije toga jela). Pa je počeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) izlazi, zatim se vraća, a oni su sjedači (tj. a oni još sjede i) pričaju (tj. pričajući, razgovarajući oni). Pa je spustio Allah, uzvišen je: "O (vi) koji ste vjerovali, ne ulazite (u) kuće (sobe) Vjerovijesnika (drukčije) osim (tako) da se dozvoli vama (da pristupite) ka hrani osim gledajući (tj. ne gledajući vi) njezino stizenje (tj. kuhanje, gotovljenje hrane ne gladujući vi)....", do Njegovoga govora: ".... od iza zastora.....". Pa se je udario (tj. Pa se postavio taj) zastor, i ustali su (ti) ljudi. PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Abdulaziz, sin Suhejba, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Page 292: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Sagradio se je (brak) na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, sa Zejnebom, kćerom Džahša, (tj. Dovela se je Muhamedu a.s. Zejneba, kći Džahša, priredivši se tom prilikom gozba) sa hljebom i mesom. Pa sam se poslao (poslan sam) na (tu) hranu pozivajući (ja). Pa dođu (neki) ljudi, pa jedu i izađu. Zatim dođu (neki drugi) ljudi, pa jedu i izađu. Pa sam pozivao čak (da) ne nalazim (ni) jednoga (čovjeka, tj. nikoga da) pozovem (pa nisam više našao nikoga koga bih pozvao). Pa sam rekao: "O vjerovijesniče Allaha! Ne nalazim (ni) jednoga (čovjeka za potrebno da) pozovem njega." Rekao je: "Podignite vašu (svoju) hranu." A ostala su (nekakva) trojica ljudi pričaju (tj. pričajući oni) u (njegovoj) sobi (kući). Pa je izašao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je otišao ka sobi Aiše, pa je rekao: "Pozdrav (Mir, Spas) na vas (tj. vama), porodico (moje) kuće, i milost Allaha!" Pa je rekla: "I ne tebe (I tebi) pozdrav (mir, spas) i milost Allaha! Kako si našao tvoju (svoju) porodicu (tj. novu, mladu ženu Zejnebu)? Blagoslovio Allah tebi!" Pa je slijedio (tj. zaredao, redom ophodio) sobe svojih žena, svih (sviju) njih, govori (tj. govoreći) njima kao što govori (kao što je rekao) Aiši, i (one) govore njemu kao što je rekla Aiša. Zatim se vratio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa kada li (a ta) trojica ljudi (još uvjek) u (njegovoj) kući pričaju (razgovaraju se)! A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, žestokoga (svoga) stida, pa je izašao odlazeći prema sobi Aiše. Pa ne znam jesam li (ja) izvijestio njega ili se izvijestio (ili je izvješten od nekoga drugoga) da su (ti) ljudi izašli. Pa se vratio. Čak (Te) kada je stavio svoju nogu u (na) prag (svojih) vrata ulazeći (njegova jedna noga), a druga bivajući vani (još), spustio je (svoj) zastor između mene i između njega (i između sebe), i spustio se je ajet (toga) zastora (zavjese). (Riječ "uskuffetun" znači, u stvari, dio praga na koji se staje, kao neka daska pred pragom, ili iza praga na koju se staje kada se prelazi preko praga, a prag se rekne "el-atebetu".) PRIČAO NAM JE Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Abdullah, sin Bekra, Sehmija, pričao nam je Humejd od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Napravio je ženidbenu gozbu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je sagradio (sklopio brak, tj. kada je unišao u bračni odnos) sa Zejnebom, kćerkom Džahša, pa je zasitio (tj. nahranio te) ljude hljebom i mesom, zatim je izašao ka sobama majki (tih) vjernika (tj. svojim suprugama) kao što činjaše (on to) jutrom svoga građenja (novoga braka, tj. jutrom stupanja u bračni odnos sa novom suprugom), pa pozdravi njih (svoje dosadašnje, starije supruge), i moli za njih, i pozdravljaju (i one) njega, i mole za njega (mole se za sreću njegovu u novome braku). Pa pošto se vratio ka svojoj kući (tj. svojoj sobi), vidio je (nekakvu) dvojicu ljudi (dva čovjeka), teklo je sa njima dvojicom (njihovo) pričanje (njihov nekakav razgovor). Pa pošto je vidio njih dvojicu, vratio se je od svoje kuće. Pa pošto su vidjela (ta) dvojica ljudi (ta dva čovjeka) vjerovijesnika Allahovoga, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se vratio od svoje kuće, skočila su njih dvojica žureći njih dvojica. Pa ne znam (da li) sam ja izvijestio njega, ili se (on) izvijestio (na neki drugi način), pa se vratio dok (čak) je unišao (u svoju) kuću, i spustio je (svoj) zastor između mene i između njega (sebe), i spustio se je ajet (toga) zastora (zavjese). A rekao je Ibnu Ebu Merjem: Izvijestio nas je Jahja, pričao mi je Humejd, čuo je Enesa (da priča) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO MI JE Zekerija, sin Jahja-a, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Page 293: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Izašla je Sevdeta (Sevda) poslije što se je udario (tj. zapovjedio taj) zastor radi svoje potrebe (nužde) - a bila je (ona jedna) žena tjelovita (tj. krupna, velika, ogromna), neće se sakriti (onome) ko poznaje nju - pa je vidio nju Umer, sin Hattaba, pa je rekao: "O Sevdeto! Zar ne (Pazi)! Tako mi Allaha ne sakrivaš se nama, pa gledaj kako izlaziš." Rekla je: Pa se vrnula (ona) vraćajući se, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u tom času bio) je u mojoj kući (sobi), i zaista on zaista večera, i u njegovoj ruci je (nekakva) kost (na kojoj ima mesa). Pa je unišla (Sevdeta), pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Zaista ja sam izašla radi neke svoje potrebe (nužde), pa je rekao meni Umer tako i tako (to i to)." Rekla je (Aiša): Pa je objavio Allah k njemu. Zatim se podiglo od njega (ono teško stanje koje ga je obuzimalo kada bi silazila objava), a zaista (ona) kost je u njegovoj ruci, nije spustio nju, pa je rekao: "Zaista ono već se je dozvolilo vama (ženama) da izlazite radi vaše (svoje) potrebe (nužde)." Njegov govor: "Ako pokažete (jednu) stvar, ili sakrijete nju, pa zaista Allah je bio (uvijek) za svaku stvar veliki znalac. Nema (nikakvoga) grijeha na njih (na žene) u (tome da se one ne pokrivaju u razgovoru sa) njihovim (svojim) očevima, a ni njihovim (svojim) sinovima, a ni svojom braćom, a ni sinovima svoje braće, a ni sinovima svojih sestara, a ni svojim ženama, a ni (onima) što su posjedovale njihove desnice, i čuvajte se Allaha, zaista Allah je bio na svaku stvar prisutan (svjedok).". PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, pričao mi je Urvete, sin Zubejra, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla: Tražio je dozvolu na mene (tj. da uniđe meni) Eflah, brat Ebul-Kuajsa poslije što se je spustio (ajet za taj) zastor, pa sam rekla: Neću dozvoliti njemu do (da) tražim dozvolu o njemu (u vezi njega od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa (tj. jer) zaista njegov brat Ebul-Kuajs nije on (taj što) je zadojio (dojio) mene, a ali (tj. nego) dojila je mene žena Ebul-Kuajsa. Pa je unišao meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekla njemu: "O poslaniče Allaha! Zaista Eflah, brat Ebul-Kuajsa tražio je dozvolu (da me posjeti), pa nisam htjela da (mu) dozvolim do (da) tražim dozvolu (od) tebe." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "A šta je spriječilo tebe da dozvoliš tvome (svome) stricu?" Rekla sam: "O poslaniče Allaha! Zaista (taj) čovjek nije on (taj što) je dojio mene, a ali (tj. nego) dojila je mene žena Ebul-Kuajsa." Pa je rekao: "Dozvoli njemu, pa (jer) zaista on je tvoj stric. Uprašila se tvoja desnica!" Rekao je Urvete: Pa zbog toga je bila Aiša (običaja da) govori: "Zabranjujte od (toga) dojenja što zabranjujete od (toga) porijekla (tj. od krvnoga srodstva)." (Iz ovoga hadisa neki razumijevaju da je muž majke po mlijeku na stepenu oca, a brat takvoga muža da je na stepenu strica, pa da se njima može dozvoliti posjeta. A stricu-amidži i ujaku-dajidži po krvi onda je svakako dozvoljeno da vrše posjetu. Jedino neki smatraju da je mekruh - ružno da ženska osoba pred stricem i ujakom ima pokrivač na glavi, odnosno da pokrivač stavlja na glavu, a drugi smatraju da to nije mekruh-ružno.) GLAVA

Page 294: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Njegovoga govora: "Zaista Allah i Njegovi anđeli blagosiljaju Vjerovijesnika; o (vi) koji ste vjerovali, blagosiljajte ga, i pozdravljajte pozdravljanjem.". Rekao je Ebu Alije (Ebul-Alijeti): Blagoslov Allaha je Njegovo pohvaljivanje njega (Allahovo pohvaljivanje koje iskazuje Allah Muhamedu a.s.) kod (Svojih) anđela. A blagoslov (tih) anđela je (njihova) molitva (za Muhameda a.s. koju anđeli upućuju Uzvišenome Allahu za Muhameda a.s.). Rekao je Ibnu Abas: ".... jusallune...." je (značenja) "juberrikune": blagosiljaju (mole za bereket, blagoslov, sreću, trajnu čast, slavljenje i počast). ".... le nugrijenneke (zaista raspalićemo svakako tebe, zaista potaknućemo svakako tebe)....", (to) je (značenja) "le nusellitanneke": zaista ovlastićemo svakako tebe (tj. daćemo ti moć, vlast da činiš s njima šta hoćeš). PRIČAO MI JE Seid, sin Jahja-a, pričao nam je moj otac, pričao nam je Mis'ar od Hakema, od Ibnu Ebu Lejla-a, od Ka'ab, sina Udžreta, bio zadovoljan Allah od njega: Reklo se je: "O poslaniče Allaha! Što se tiče (toga) pozdrava na tebe (tebi), pa već smo znali (upoznali) njega. Pa kako je blagoslov (taj na tebe, tj. Kako ćemo te blagosiljati, salavat tebi izgovarati, izricati)?" Rekao je: "Govorite: "Moj Bože! Pomiluj Muhameda (Smiluj se na Muhameda; Smiluj se Muhamedu) i (pomiluj) rod (porodicu) Muhameda kao što si pomilovao rod (porodicu) Ibrahima; zaista Ti si mnogo hvaljen, mnogo slavan. Moj Bože! Blagoslovi Muhameda i rod Muhameda kao što si blagoslovio rod Ibrahima; zaista Ti si hvaljen, slavljen (doslovno: mnogo hvaljen, mnogo slavljen - ali će se u daljem tekstu prevoditi samo sa "hvaljen, slavljen" radi skraćenja)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je Ibnul-Had od Abdullaha, sina Habbaba, od Ebu Seida Hudrije, rekao je: Rekli smo: "O poslaniče Allaha! Ovo je pozdravljanje (tebe je poznato nama). Pa kako (da) blagosiljamo (Kako da salavat izvršavamo, donosimo) na tebe?" Rekao je: "Govorite (Recite): "Moj Bože! Pomiluj Muhammeda, Tvoga (Svoga) roba i Tvoga (Svoga) poslanika kao što si pomilovao rod Ibrahima. I blagoslovi Muhameda i rod Muhameda kao što si blagoslovio rod Ibrahima." Rekao je Ebu Salih od Lejsa: "..... Muhameda i rod Muhameda (doslovno: na Muhameda i na rod Muhameda) kao što si blagoslovio rod (na rod) Ibrahima." PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Hamzeta, pričao nam je Ibnu Ebu Hazim i Deraverdija od Jezida i rekao je: "..... na Ibrahima.... I blagoslovi na Muhameda i na rod Muhameda kao što si blagoslovio na Ibrahima i rod Ibrahima....". Njegov govor: ".... ne budite kao (oni) koji su uznemirivali (vrijeđali) Musa-a....". PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Revh, sin Ubadeta, pričao nam je Avf od Hasena, i Muhameda i Hilasa, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Musa je bio (jedan) čovjek mnogo stidljiv, i to je (označio i) Njegov govor, uzvišen je:

Page 295: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"O (vi) koji ste vjerovali, ne budite (nemojte biti) kao (oni) koji su uznemirivali Musa-a, pa je očistio (prikazao nevinim, kao nevina) njega Allah od (onoga) što su govorili (oni), i bio je (on) kod Allaha ugledan."."

SEBE'

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. Govori se: ".... muadžizine...." je (značenja) "musabikine": pretjecajući (oni; bivši oni kao pretjecači, prestigivači, tj. imajući oni namjeru da prestignu, nadmaše). ".... bi mu'džizine.", je (značenja) "bi faitine": sa prolazačima (tj. prolazači, oni koji su umakli, izmakli nečemu). "Muadžizine" je (značenja) "mugalibine": nadvladavajući (oni, pobjeđivajući). "Muadžizijje" je (značenja) "musabikijje": moji pretjecivači (prestigivači, oni koji su mene prestigli). ".... sebeku...." je (značenja) "fatu": prošli su (izmakli su, umakli su). "..... la ju'džizune." je (značenja) "la jefutune": neće proći (izmaći, umaći). ".... jesbikuna...." je (značenja) "ju'džizuna": (da) će učiniti (oni) nemoćnim nas (da ih ne mognemo kazniti, da ih nećemo moći kazniti). Njegov govor: ".... bi mu'džizine" je (značenja) "bi faitine": sa prolazačima (tj. prolazači bez kazne). A značenje (izraza) ".... muadžizine...." je (što i) "mugalibine": nadvladavajući (oni jedan drugoga), hoće svaki pojedini od njih dvojice da pokaže nemoć svoga druga. "Mi'šarun" je (što i) "'ušrun": desetina. "El-ukulu" je (značenja) "essemeru": plod. ".... ba'id...." i "bei'id" (bei'id; ili: be'iid) je jedno (jednoga-istoga značenja): udalji (napravi daljinu, veliki razmak, veliko rastojanje). A rekao je Mudžahid: "..... la ja'zubu...." je (značenja) "la jegibu": neće biti odsutno (tj. neće se sakriti, neće biti tajno). "El-'arimu" je "esseddu": zid (brana). Voda (nekakva) crvena je (sačinjavala poplavu, bujicu što) je poslao nju (Allah) u (taj) zid, pa je rascijepila (provalila) njega, i porušila je njega. I prokopala (izrovila) je (ta bujica, poplava tu) dolinu, pa su podignule njih dvije (tj. te dvije bašče, ta dva vrta) od (njezine) dvije strane (od dviju strana doline, tj. pa su bašče ostale visoko iznad doline koju je poplava prokopala, duboko usjekla u tlo), i odsutna je bila od njih dviju (ta) voda, pa su se osušile njih dvije (te dvije bašče). A nije bila (ta) crvena voda od zida (iz toga zida), ali je bila (to jedna) kazna (što) je poslao nju (tj. kazna koju je poslao) Allah na njih od gdje (tj. odakle) je htio. A rekao je Amr, sin Šurahbila: "El-arim" je (isto što i) "el-musennatu" (zid, brana na rijeci) u zvuku (u značenju, tj. u narječju) stanovnika Jemena. A rekao je (drugi neko) osim njega (osim Amra): "El'arim" je (značenja što i) "el-vadi": dolina. "Essabigatu" je (značenja) "edduru'u": oklopi (pancir, pancijer-košulje, panceri). A rekao je Mudžahid: "Judžaza" (umjesto "..... nudžazi....") je (značenja) "ju'akabu": kažnjava se. ".... savjetujem vam za jedno....." - za pokornost Allahu. "..... mesna ve furada (po dva i posamci)...." je (značenja) "vahidun ve snejni": jedan i dva. "Ettenavušu" je (to) vraćanje od (onoga) drugoga svijeta ka ovozemnosti (ka ovome svijetu). ".... i između (onoga) što sebi žele (oni)...." od (kakvoga) imanja, ili djeteta ili sjaja (ukrasa). "..... bi ešja'ihim...." je (značenja) "bi emsalihim": sa njihovim primjerima (tj. sa njima sličnima). A rekao je Ibnu Abas: ".... kel-dževabi...." je (značenja) "kel-dževbeti (kel-dževbeti) minel-erdi": kao (ta) rupa od zemlje (od zemaljske površine u koju se sakuplja voda, u kojoj se sakuplja voda). "El-hamtu" je (što i) "el-eraku": drvo od kojega se prave zubočistke (misvaki, misvaći, misvaci). A "el-eslu" je (što i) "ettarfa'u": tamarisk. "El-'arimu" je (što i) "eššedidu": žestok (jak). (Dakle, razna su mišljenja šta znači riječ "el-'arim" koja je upotrebljena u ajetu.)

Page 296: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

GLAVA: ".... te kada (čak kada) se je odstravilo od njihovih srca (tj. kada se je otklonio, odstranio strah od njih, iz njihovih srca), rekli su (tj. reći će oni): "Šta je to rekao vaš Gospod (Gospodar)?" Rekli su (Reći će oni): "Istinu (tu rekao je), i On je (taj) visoki, veliki.". PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Amr, rekao je: čuo sam Ikrimeta (da) govori: čuo sam Ebu Hurejreta (da) govori: Zaista je vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kada je sudio (dosudio, odredio) Allah (Svoju) zapovjed u (tome) nebu, udarili su (tj. udare ti) anđeli sa svojim krilima ponizujući se (tj. iskazujući poniznost, pokornost oni) Njegovome govoru, (koji je takav) kao da je on (Allahov govor nekakav željezni) lanac (koji je pao) na (goli jedan) kamen. Pa kada se je odstravilo (tj. kada se je odstranio strah) od njihovih srca, rekli su (reknu anđeli jedni drugima): "Šta je to rekao vaš Gospod?" Rekli su (Reknu neki između anđela onome anđelu) koji je rekao (tj. koji je pitao, postavio pitanje): "Istinu (je rekao Allah), i On je (taj) visoki, veliki.". Pa čuje nju (tu riječ anđela đavo, sotona) kradljivac (toga) čuvenja (slušanja, prisluškivanja). A kradljivac (toga) čuvenja (prisluškivanja) je ovako (poredan) neki (od) njega (njih) iznad nekoga (tj. poredani su jedan iznad drugoga u većim razdaljinama)." I opisivao je (to) Sufjan sa svoja dva dlana (tj. sa svoje dvije šake, ruke), pa je iskrivio (nageo, nagnuo) nju (šaku) i rastavio je (napravio bi rastojanje, razmak) između svojih prsta. Pa čuje (đavo, sotona, zloduh tu) riječ, pa baci (dojavi) nju ka (onome đavolu) ko (tj. koji) je pod njim, zatim baci (šalje) nju (taj) drugi ka (onome) ko je pod njim (ispod njega), dok baci (kaže, dojavi) nju (najdonji do zemljine površine) na jezik (toga) mađioničara (opčinjivača, koji opčinja, pravi čini-sihire), ili (toga izvjesnoga) predskazatelja (proricatelja sudbine, predskazivača budućnosti). Pa ponekad je (ponekad bi) stigao (tj. pogodio toga đavola taj) meteor prije (nego je uspio) da baci nju (da prenese tu riječ), a ponekad je (a ponekad bi) bacio (dobacio, prenio, dostavio) nju prije (nego) da stigne njega (pogoditi meteor). Pa laže (opčinjivač, ili predskazivač) sa njom (riječju, uz tu istinitu riječ još) stotinu laži (dakle: dodaje uz tu istinitu riječ još stotinu laži). Pa se govori: "Zar nije već rekao nama dana toga i toga to i to (tako i tako)?!" Pa se potvrđuje sa tom riječju (tj. smatra se za istinitoga zbog te riječi) koja se čula od (iz, sa) neba (dakle: zbog te riječi smatraju predskazivača da istinu govori)." GLAVA: ".... nije on (niko drugi) osim (jedan) opominjač za vas (vama) pred (jednu) kaznu žestoku.". PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Muhamed, sin Hazima, pričao nam je Aameš od Amra, sina Murreta, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Popeo se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na brežuljak zvani) Safa jednoga dana, pa je rekao:

Page 297: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"O jutra (li, punoga opasnosti), oh!" Pa su se skupili k njemu Kurejševići. Rekli su: "Šta je tebi?" Rekao je: "Da li ste vidjeli (tj. Šta mislite) da sam izvijestio vas (da sam vam rekao) da je (vaš) neprijatelj (takav da) će doći jutrom vama, ili (da) će doći večerom (navečer) vama, zar niste (zar ne biste) bili (takvi da) potvrdite meni (tj. da vjerujete meni - zar mi ne bi vjerovali)?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Pa zaista ja sam (jedan) opominjač za vas (tj. vama) pred (jednu) kaznu žestoku." Pa je rekao Ebu Leheb: "Propast tebi (doslovno: Propadanje tebi)! Zar si za ovo (zbog ovoga) skupio nas)?" Pa je spustio Allah: "Propale su (tj. Propale) dvije ruke Ebu Leheba.....".

EL-MELAIKETU

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. Rekao je Mudžahid: "El-kitmiru" je omotač (te) košpice (ili: kožica, opnica košpice). "..... muskaletun...." je (značenja) "musekkaletun": učinjena teškom (osoba, tj. osoba koja je teško natovarena svojim grijesima i zlim djelima). A rekao je (neko drugi) osim njega (osim Mudžahida): "El-haruru" je (vrućina, toplota; a neki kažu: vrući vjetar) u (tom) danu sa Suncem. A rekao je Ibnu Abbas: "El-haruru" je u (toj) noći, a "essemumu" je u (tom) danu (toplota velika, ili vrlo vrući vjetar). "..... ve garabibu sudun (i vrani, crni).". Najžešća crnina je "el-girbibu" (crn kao crni gavran-gurabun).

SURA JASINA (SURA JASIN) A rekao je Mudžahid: ".... fe azzezna...." je (značenja) "šeddedna": pojačali smo (pa smo pojačali). "O žalosti na (te izvjesne) robove!....". A bilo je (kao) žalost (šteta) na njih njihovo ismijavanje (ismjehivanje) sa (Božijim) poslanicima. "..... da stigne (ono-Sunce taj) Mjesec...." (to) je (značenja): Neće pokriti (ne pokriva, ne zastire) svjetlo jednoga (od) njih dvoje svjetlo (toga) drugoga, i ne treba njima dvoma to. ".... pretjecač (toga) dana....", (to) je (značenja da) se njih dvoje (dan i noć) međusobno traže (bivajući) brzi njih dvoje. "..... neslehu...." je (značenja): Izvodimo jedno (od) njih dvoje iz (toga) drugoga, i teče svako pojedino od njih dvoje. ("Neslehu" doslovno znači: Deremo, zguljujemo.). ".... od njemu sličnoga...." od (tih) životinja (od marve, stoke). "..... fekihune (fakihune)." je (značenja) "mu'džebune": zadivljeni (začuđeni). ".... (jedna) vojska (vojnici) prisutni." (to jest: prisutni su) kod (toga) obračuna (polaganja računa na sudnjem danu). A spominje se od Ikrimeta (da riječ) "el-mešhunu" je (značenja) "el-mukaru": teško natovaren (a to znači: pun). A rekao je Ibnu Abas: "..... tairukum...." je (značenja) "mesaibukum": vaše nesreće. ".... jensilune." je (značenja) "jahrudžune": izlaze (oni). ".... merkadina...." je (značenja) "mahredžina": našega mjesta izlaženja. ".... ahsajnahu...." je (značenja) "hafiznahu": sačuvali smo (zapamtili smo njega). "Mekanetuhum" i "mekanuhum" je jedno (tj. jednoga značenja: njihovo mjesto). GLAVA: Njegov govor: "I Sunce teče (ide) za ustaljeno mjesto za njega (prema ustaljenom mjestu za njega), to je određivanje Velikomoćnoga, Velikoznanoga.". PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Aameš od Ibrahima Tejmije, od njegovoga oca (Jezida), od Ebu Zerra, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Page 298: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u Bogomolji kod zalaženja Sunca, pa je rekao: "O Ebu Zerre! Da li znaš gdje zalazi (to) Sunce?" Rekao je sam: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je: "Pa zaista ono ode (odlazi) čak (tako da ono) ničiči (pada ničice) pod (Allahovim) prijestoljem. Pa to ti je Njegov govor, uzvišen je: "I Sunce teče za (jedno) ustaljeno mjesto za njega, to je određivanje Velikomoćnoga, Velikoznanoga.". (Padanje ničice Sunca je njegovo kretanje i pokoravanje zakonima koje je Uzvišeni Allah postavio da vladaju u svemiru, i kojima se svako i sve pokorava kao što se vjernik pokorava svjesno i dobrovoljno Uzvišenome Allahu padajući ničice, spuštajući lice na tle, tlo pred moći, mudrošću i sveumijećem Uzvišenoga Allaha.) PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao mi je Veki', pričao nam je Aameš od Ibrahima Tejmije, od njegovoga oca, od Ebu Zerra, rekao je: Pitao sa Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o Njegovome govoru, uzvišen je: "I Sunce teče za (jedno) mjesto ustaljivanja za njega....". Rekao je: "Njegovo mjesto ustaljivanja je pod (Allahovim) prijestoljem."

VESSAFFATI (VASSAFFATI) A rekao je Mudžahid: "..... i bacaju sa (tim) odsutnim (sa onim što nisu vidjeli, tj. i govore bez razmišljanja) od (iz jednoga) mjesta dalekoga." (to) je (značenja) od (iz) svakoga mjesta. "..... i baca se na njih od svake strane." (to) je (značenja) "jurmevne": gađaju se (oni su gađani). ".... vasibun." je (značenja) "daimun": trajan. "Lazibun" je (što i) "lazimun": ljepljiv (lepljiv, koji se lijepi, koji se drži, koji se ne odvaja, koji visi o nečemu čvrsto). ".... dolazite nama od (te) desnice (desne strane; ili: ...... dolazite nama od (te) zakletve)." - misli (na tu) istinu (istiniti, pravi put) - (ti ljudi, ili duhovi) nevjernici govore njega (tj. govoriće njega - taj govor) đavolu (sotoni tome izvjesnome). ".... gavlun.....", je bol stomaka. ".... junzefune." je (značenja) neće otići njihove pameti. ".... karinun." je (značenja) "šejtanun": đavo (sotona, tj. jedan zavodnik koji je nastojao da me skrene sa pravoga puta). ".... juhre'une (požurivaju se)." je (način kretanja) kao oblik (toga) žurenja. ".... jeziffune." je (to) žurenje u (tom) pješačenju. (I "zeffe" i "nesele" znači žuriti.). ".... i između (tih zlih) duhova porijeklo (tj. neko srodstvo).....", (to znači:) rekli su (govorili su) bezvjernici Kurejševića: Anđeli (ti) su kćeri Allaha (Allahove kćeri), a njihove majke (tj. a majke anđela) su kćeri poglavica (vođa tih zlih) duhova, a (to tako nije, jer) rekao je Allah, uzvišen je: ".... a zaista već su znali (ti) duhovi (da) su zaista oni zaista dovedeni." - (to) je (značenja da) će se (oni) dovesti radi obračuna (tj. da će oni biti dovedeni na sudnji dan zbog toga, radi toga da oni polažu račun za svoja djela koja su počinili na ovome svijetu). A rekao je Ibnu Abas (o Allahovom govru) "..... zaista mi smo (ti) redači u redove (tj. koji se redaju u redove)." - (da) su (to izvjesni ti) anđeli (tj. da se to odnosi i misli na anđele). ".... siratil-džehimi.", "..... sevail-džehimi." i "vestil-džehimi" (je jedno, tj. sva tri ta izraza znače isto: put u pakao, usred pakla). "..... le ševben (zaista miješanje)...." (to) je (značenja) miješaće se njihova hrana i pomiješati (izmiješati) sa (tom) vrelom vodom. "..... medhuren...." je (značenja) "matruden": otjeran (protjeran, odbačen). ".... bejdun meknunun." je (značenja) sačuvani biser. "I ostavili smo na njega u (tim) zadnjima." (to znači: da) se spominje sa

Page 299: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

dobrim (djelom svojim). A govori se: ".... jesteshirune." je (značenja) "jesharune": ismijavaju se (podsmjehivaju se). "..... ba'len...." je (značenja "rabben": gospodara (ali u smislu: idola). "El-esbabu" je nebo. GLAVA: Njegov govor: "I zaista Junus je zaista od (Allahovih) poslanika.". PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Aameša, od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne treba (ni) za jednoga (čovjeka, tj. Ne treba nikome) da bude bolji od sina Metta-a (sina Mettaovoga, tj. od Junusa a.s.)." PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Muhamed, sin Fulejha, pričao mi je moj otac od Hilala, sina Alije, (koji je bio) od Amirovića (potomaka) Luejja, (pričao je) od 'Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je rekao: "Ja sam (ili: Ko je rekao - da sam ja) bolji od Junusa, sina Metta-a (sina Mettaovoga), pa već je slagao."

SAD

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od 'Avvama, rekao je: pitao sam Mudžahida o (toj) sedždi u (suri) Sad (tj. o ničičenju, o padanju ničice kada se pročita taj izvjesni, određeni ajet u suri Sad). Rekao je (Mudžahid): Pitao se je (tj. Upitan je o tome) Ibnu Abas, pa je rekao: "..... ti (oni) koje je uputio Allah, pa sa (za) njihovim pravopućem se vodi (povodi)....". I bio je Ibnu Abas (običaja da) ničiči u njemu (tj. zbog njega, zbog toga ajeta - a to će reći padao bi ničice kada bi pročitao, proučio taj ajet u suri Sad, a to je ajet u kojem se govori da je Davud izvršio naklon). PRIČAO MI JE Muhamed, sin Abdullaha, pričao nam je Muhamed, sin 'Ubejda, Tanafisija od 'Avvama, rekao je: Pitao sam Mudžahida o sedždi (u suri) Sad, pa je rekao: Pitao sam Ibnu Abasa: "Odakle (tj. Gdje je osnova za tvoj postupak što) si ničičio (padao ničice kada si god pročitao taj ajet u suri Sad)?" Pa je rekao: "A zar ne čitaš (u Kur'anu): "..... i od njegovoga potomstva (naputili smo) Davuda, i Sulejmana....... ti su (oni) koje je naputio Allah, pa sa (za) njihovim pravopućem se vodi (povodi)....". Pa bio je Davud od (onih) ko (je takav da) se je zapovjedilo vašem vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, da se povodi za njim, pa je ničičio nju (tj. pa je činio tu sedždu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. ".... 'udžabun." je (značenja) "adžibun": čudan (čudnovat). "El-kittu" je stranica (list), a ono (to) je ovdje stranica (list njihovih) lijepih djela. A rekao je Mudžahid: "..... fi 'izzetin (u moći)...." (to) je (značenja) "muazzine": natjecatelji u moći (a to znači: u oholosti). "..... el-milletil-ahireti....." (zadnjoj vjeri - a to) je vjera Kurejševića. "El-ihtilaku" je (značenja) "el-

Page 300: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

kezibu": laž. "El-esbabu" su putevi (toga) neba u njegova vrata. "Vojska (jedna, neka) što je tude, poražena je...." - misli (na) Kurejševiće. ".... ti su (te) skupine (ti saveznici)." (a to znači: to) su pokoljenja prošla (prošle generacije; doslovno: prošla stoljeća). "Fevakun" je (značenja) "rudžu'un" vraćanje (povratak). "..... kittana....." je (značenja) "azabena": našu kaznu. "..... uzeli smo ih ponižavanjem (ili: ismijavanjem)....." (to) je (značenja): obuhvatili smo ih. "..... etrabun." je (značenja) "emsalun": slični (slične; vršnjaci, vršnjakinje). A rekao je Ibnu Abas: "El-ejdu" je (ta) snaga u (toj) pobožnosti. "El-ebsaru" je (to) viđenje (tj. promatranje sebe) u zapovjedi Allaha (kako čovjek izvršava Allahove zapovjedi da se sam kontroliše). "..... hubbel-hajri an zikri rabbi....." je (značenja) "min zikri": ljubavlju (toga) dobra (koja me je odvratila) od spominjanja moga Gospodara. (Ovdje je bio cilj da se kaže da u ovome ajetu prijedlog "an" ima značenje kao prijedlog "min".) ".... počeo je potiranje...." . potire (ili: potirući on) grive (tih) konja i njihove članke (ili: i njihove žile ispod koljena). ".... el-asfadi." (to) je (značenja) "el-vesaki": (u) svezi (toj, tj. u tom okovu, u užetu pomoću kojega su vezani, svezani). GLAVA Njegovoga govora: "..... pokloni mi vlast (takvu koja) neće trebati (ne treba ni) za jednoga (čovjeka) poslije mene, zaista Ti si, Ti si veliki poklanjač.". PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, pričao nam je Revh i Muhamed, sin Džafera, od Šubeta, od Muhameda, sina Zijada, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista (jedan) nevaljalac od (tih zlih) duhova skočio je na mene sinoć (noćas iznenada) - ili (je rekao Muhamed a.s. neku) riječ sličnu njoj (toj riječi) - zato (da on) presiječe meni (moju) molitvu, pa je dao moć meni Allah (tako da sam bio jači) od njega (od toga nevaljalca), i htio sam da svežem njega (primaknuvši ga) ka (jednome) stubu od stubova Bogomolje, čak (tako da kad) osvanete (probudite se) i (pa da) gledate k njemu (da ga vidite, da ga vidi, gleda) svaki (od) vas. Pa sam se sjetio govora moga (svoga) brata Sulejmana: ".... moj Gospodaru, pokloni mi vlast (takvu koja) neće trebati (ni) za jednoga (čovjeka, tj. nikome) poslije mene...."." Rekao je Revh: Pa je vratio njega (tj. odbio ga je kao) protjerana. GLAVA Njegovoga govora: "..... i nisam ja od (onih) koji se opterećuju (sa onim što ne mogu i ne znaju, tj. nisam od takvih koji se prikazuju da su onakvi kakvi nisu, koji se ponašaju neprirodno).". PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Aameša, od Ebu Duha-a, od Mesruka, rekao je: Unišli smo na Abdullaha (tj. Unišli smo da posjetimo Abdullaha), sina Mes'uda. Rekao je: "O (vi) ljudi! Ko je znao (Ko zna jednu) stvar, pa neka rekne za nju (tj. pa neka rekne nju). A ko nije znao (ko ne zna), pa neka rekne: "Allah je znaniji." Pa (tj. Jer) zaista od (toga) znanja je (i to) da rekne (jedan čovjek) za (ono) što neće znati (tj. za ono što ne zna):

Page 301: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Allah je znaniji." Rekao je Allah, moćan je i veličajan je, Svome vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Reci: Ne pitam (tj. Ne tražim od) vas na njega (za njega, za stupanje u Islam ništa) od nagrade, i nisam ja od (onih) koji se opterećuju (sa onim što ne mogu oni i ne znaju, tj. nisam od onih koji su izvještačeni, usiljeni, namješteni, pretvaraju se).". I pričaću vam o (tom) dimu. Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zvao (pozivao) Kurejše (Kurejševiće) ka Islamu, pa su dali usporiti na njega (tj. pa su se sporo odazivali njemu), pa je rekao: "Moj Bože! Pomozi mene na njih (protiv njih) sa sedam (godina gladnih, nerodnih) kao sedam (gladnih godina u vrijeme) Jusufa (što su se desile)." Pa je uzela njih (jedna takva) godina (koja) je obrijala (tj. zbrisala, odnijela) svaku stvar (sve), čak su jeli (oni te) lešine (uginule životinje) i (te) kože, čak je počeo (izvjesni) čovjek (da) vidi (viđa) između njega (tj. između sebe) i između (toga) neba (nekakav) dim (zbog oslabljenja vida) od (te) gladi. Rekao je Allah, moćan je i veličajan je: "Pa pričekaj dana (kada) donese (to) nebo dim jasan. Pokriva (zastire te) ljude; ovo je kazna bolna.". Rekao je: Pa su zvali (molili): "Naš Gospodaru! Otkri (tj. Odstrani, Ukloni) od nas (tu) kaznu, zaista mi smo vjernici. Odakle (tj. Kako) je za njih (ta) opomena, a već je došao njima (jedan) poslanik jasan. Zatim su se okrenuli od njega, i rekli su: Učitelj lud (to je, tj. To je jedan ludi učitelj). Zaista Mi smo otkrivači (odstranjivači te) kazne malo, zaista vi ste vraćači (tj. vi ćete se opet vratiti u bezvjerstvo).". Pa zar će se otkriti (odstraniti ta) kazna (od njih na) sudnjem danu? Rekao je: Pa se otkrila (odstranila ta kazna od gladi od njih). Zatim su se vratili (oni) u svoje bezvjerstvo, pa je uzeo (tj. kaznio) njih Allah (na) dan Bedra. Rekao je (o tome) Allah, uzvišen je: "Danom (tj. Na dan kada) navalimo (tom) navalom najvećom, zaista mi smo osvetnici (okajači).".

EZZUMERU (EL-ZUMERU EZ-ZUMERU)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

A rekao je Mudžahid: "..... čuva se sa svojim licem....", je (značenja): vuče se (tegli, teglji se) na svome licu u Vatri. I ono (je izrečeno u smislu u kojem je izrečen i) Njegov govor, uzvišen je: ".... pa zar ko će se baciti u Vatru (da) je bolji (tj. da li on bolji), ili ko će doći siguran (od kazne na) sudnjem danu....". "..... zi 'ivedžin....", je (značenja) "lebsin": nejasnoće (nejasnoća). ".... i (jednoga) čovjeka (koji je jedan) spas (tj. mir - a to će reći: koji je pokoran) za (jednoga drugoga) čovjeka (drugome čovjeku)....", (to) je (značenja: čovjeka) dobroga (drugome čovjeku). Primjer je (to jedan) za njihovoga boga lažnoga i Boga Istinitoga (Pravoga). "..... i zastrašuju te sa (onima) koji su osim Njega...." (to znači): sa (svojim) kipovima (idolima). ".... havvelna....", je (značenja što i) "eatajna": dali smo (darovali smo). "I (onaj) koji je donio (tu) istinu...." (to znači): Kur'an. ".... i (koji) je potvrdio (vjerovao) u njega...." (to znači: taj pravi, iskreni) vjernik. Doći će (on-vjernik - na) sudnjem danu govori (tj. govoreći): Ovo je (Kur'an, o moj Gospodaru,) koji si dao meni, radio sam sa (onim, tj. prema onome) što je u njemu. ".... mutešakisune (prepirači među sobom, tj. koji se protive

Page 302: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

jedan drugome)....". Čovjek "šekis" (tj. Čovjek kojem se rekne "šekisun" - od čega je i izraz "mutešakisun" - to) je (taj) teški (čovjek, nesnosan, težak, nepodnošljiv), neće se zadovoljiti (ne zadovoljava se) sa (tom) pravednošću. ".... i čovjeka spasa (mira, tj. mirnoga, zdravoga)....", a govori se (da "selemen" znači) "salimen" (zdravoga), "salihan" (dobroga). ".... išme'ezzet...." je (značenja) "neferet": bježala je (osjećala je odvratnost). ".... bi mefazetihim...." (to - tj. riječ "mefazetun") je od (riječi) "el-fevzu": spas. "..... haffine (okružujući oni)...." (to) je (značenja) ophodili su njega (prijestolje Božije) ophodeći (oni) "bi hifafejhi" - (a taj izraz "bi hifafejhi" je značenja) - "bi dževanibihi": sa njegovih strana (okolo, oko njegovih strana). "..... mutešabihen...." - nije (taj izraz) od (riječi) "el-ištibahu" (sumnja, nejasnoća), ali (tj. nego izraz "mutešabihen" znači da) sliči neki (dio) njega (Kur'ana) nekom u (njegovome) potvrđivanju (potkrepljivanju, podržavanju). (U ovom slučaju treba da se kaže da izraz "mutešabihen" može da se smatra da je izveden od "šebehun-sličnost", a ni u kojem slučaju od "ištibahun".) GLAVA: Njegov govor: ".... O Moji robovi koji ste pretjerali (tovareći grijehe) na svoje osobe (duše), ne očajavajte (ne gubite nadu) od milosti Allaha (Allahove), zaista Allah oprašta (te vaše) grijehe skupa (tj. sve), zaista On, On je (taj) veliki opraštač, milostivi.". PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa, da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih, rekao je Ja'la: Zaista je Seid, sin Džubejra, izvijestio njega od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da su (neki) ljudi od stanovnika (pripadnika toga) idolopoklonstva (mnogoboštva) bili već ubijali i umnožili su (to ubijanje, tj. i mnogo su ubijali), i bludničili su i umnožili su (to bludničenje, preljubu), pa su došli Muhamedu, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Zaista (to vjerovanje) koje govoriš i zoveš k njemu zaista je lijepo da izvijestiš nas (samo još to) da je (tj. da ima, da postoji) za (ono) što smo uradili (neko) iskupljenje." Pa je sišao (ajet): "I (robovi Milosrdnoga su oni) koji neće zvati (ne zovu) sa Allahom (nikakvo) božanstvo drugo, i neće ubiti (ne ubijaju tu) osobu koju je zabranio Allah osim sa (tim) pravom, i neće bludničiti (ne bludniče oni)....", i sišao je (ajet): "Reci: O Moji robovi koji (ste od onih što) su pretjerali (u opterećivanju grijeha) na svoje osobe, ne očajavajte (ne gubite nade) od milosti Allaha (Allahove)....". GLAVA Njegovoga govora: "I nisu (oni) odredili Allaha istinom Njegovoga određivanja (tj. Nisu ocijenili Allaha pravom Njegovom cijenom, vrijednošću - a neki kažu da to znači: I nisu poštovali Allaha istinom Njegovoga poštivanja; nisu veličali Allaha istinom Njegovoga veličanja - nisu mogli, ne mogu da shvate pravu veličinu Allahovu)....". PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šejban od Mansura, od Ibrahima, od 'Abideta, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Došao je (jedan) učenjak (vjerski; ili: sveštenik) od (tih židovskih) učenjaka (sveštenika) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

Page 303: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"O Muhamede! Zaista mi nalazimo (u Tevratu) da Allah čini (drži ta) nebesa na (jednom) prstu i (te) zemlje na prstu, i (ta) stabla na prstu, i (tu) vodu (i tu rosnu) zemlju na prstu, i ostala (ta) stvorenja na prstu, pa govori: "Ja sam (taj pravi) vladar." Pa se je nasmijao (nasmiješio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, čak (tako da) su se pokazali njegovi (najkrajnji) kutnjaci (zubi) potvrđivanjem (radi potvrđivanja) za govor (govora toga) učenjaka (ili: sveštenika židovskoga). Zatim je čitao (pročitao slijedeći ajet) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "I nisu odredili Allaha istinom Njegovoga određivanja (tj. Nisu shvatili pravu vrijednost, pravu veličinu i moć Allahovu)....". GLAVA Njegovoga govora: "..... i Zemlja skupa (tj. sva, cijela) je Njegova šaka (pregršt na) sudnjem danu, i (ta) nebesa su savijena sa Njegovom desnicom (tj. sa Njegovom moći); slava Njemu! i uzvisio se je (uzvišen je On) od (svega onoga) što (Njemu nevjernici i krivovjerci) udružuju (pridružuju).". PRIČAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, rekao je: pričao mi je Lejs, rekao je: pričao mi je Abdurahman, sin Halida sina Musafira, od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta da je Ebu Hurejrete rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Zgrabiće (Prihvatiće, uzeće u šaku na sudnjem danu) Allah Zemlju, i savijaće (saviće ta) nebesa sa Svojom desnicom, zatim će reći: "Ja sam (taj pravi) vladar. Gdje su vladari Zemlje?" GLAVA Njegovoga govora: "I puhnulo se je (tj. puhnuće se) u (taj izvjesni) rog, pa je pomrijelo (pa će pomrijeti svako) ko je u (tj. na tim) nebesima i ko je u (na toj) Zemlji osim ko (je taj što) je htio Allah (da ostane na životu; ili pri svijesti, jer "sa'ika" znači onesvijestio se je, tj. onesvijestiće se); zatim se je puhnulo (zatim će se puhnuti) u njega drugi (puta), pa kada li su oni stajači (tj. stoje) gledaju (tj. stoje gledajući oni).". PRIČAO MI JE Hasen, pričao nam je Ismail, sin Halila, izvijestio nas je Abdurahim od Zekerija-a, sina Ebu Zaideta, od Amira, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista ja sam prvi ko će podignuti svoju glavu poslije (toga) puhanja zadnjega (u taj rog), pa kada li sa Musa-om (se suočim, tj. pa kada li ja vidim Musa-a - a to znači: pa ću ugledati Musa-a), objesivač sebe za (to) prijestolje (tj. objesio se već - a to će reći: već se uhvatio, drži se već - za Allahovo prijestolje)! Pa neću znati (tj. ne znam) da li je također (kao tako, kao takav) bio, ili je poslije (toga) puhanja (drugoga)." (Ovo su protumačili na ovaj način: Pa ne znam da li je Musa bio tako držao se za Božije prijestolje i nije ni umro kada se je puhnulo u rog prvi puta, ili se je Musa nakon drugoga puhanja proživio prije mene jedini on i uhvatio se je odmah za Božije prijestolje.) PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, rekao je: čuo sam Ebu Saliha, rekao je: čuo sam Ebu Hurejreta (da priča) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

Page 304: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Između (ta) dva puhanja (u taj rog) je četrdeset." Rekli su: "O Ebu Hurejrete! Četrdeset dana?" Rekao je: "Nisam htio (tj. Odbijam da odredim to; ili: Sustežem se da odredim to jer to ne znam)." Rekao je (neko od prisutnih): "Četrdeset godina." Rekao je (Ebu Hurejrete): "Nisam htio." Rekao je: "Četrdeset mjeseci." Rekao je: "Nisam htio. I istruhnuće svaka stvar od (toga) čovjeka osim kraja (osim osnove, temelja toga) repa njegovoga. U njemu se sastavlja (U njemu će se sastavljati to) stvaranje."

EL-MU'MINU (EL-MU'MINU) Rekao je Mudžahid: "Hamim" (Ha-mim) je (takva riječ da je) njezino prolaženje (prelaženje, tj. njezino prenosno značenje i smisao isto kao i) prolaženje (tj. prenosno značenje tih prethodnih) sura. A govori se: Nego ono (tj. izraz Ha-mim) je ime (sure u Kur'anu, ili ime Kur'ana) zbog govora Šurejha, sina Ebu Evfa-a, Absije: "Podsjeća (Opominje) me (na) Ha-mim, a koplje (to) je sapletač (tj. pomiješano, ukršteno, udara), Pa zašto nije čitao Ha-mim prije proturanja (naprijed sebe u boj, u rat)?" (Ovdje je izraz Ha-mim u pjesmi upotrebljen u akuzativu, pa se zbog toga smatra da je taj izraz ime sure, ili ime Kur'ana.) "Ettavlu" je (značenja) "ettefeddulu": činjenje dobra (nekome, tj. učiniti nekome dobro sam od sebe). ".... dahirine...." je (značenja) "hadi'ine": poniženi (bivši oni). A rekao je Mudžahid: ".... ka (tom) spasu...." (to) je (značenja): (k tom) vjerovanju. ".... nije za njega molitva (nikakva)...." - misli (na taj) kip. ".... jusdžerune (naložiće se oni)." (to) je (značenja): zapaliće (razgoriće, naložiće) se s njima Vatra. ".... temrehune (veselite se do oholosti).", (to) je (značenja) "tebtarune": postajete obijesni (bjesnite). A bio je Ala', sin Zijada (običaja da) spominje Vatru, pa je rekao (jedan) čovjek: "Zašto daješ očajavati (tim) ljudima (tj. Zašto natjeravaš u očaj, u beznađe te ljude)?" Rekao je: "A (zar) ja mogu da dajem očajavati (tim) ljudima, a Allah, moćan je i veličajan je, govori: ".... O Moji robovi koji ste pretjerali (u tovarenju grijeha) na svoje osobe, ne očajavajte (ne gubite nadu) od milosti Allaha....", i govori: ".... i da su (ti) pretjerivači, (da su) oni drugovi Vatre.". A ali (tj. Nije tako kako ti meni prigovaraš - nego) vi volite (želite) da se obeseljavate (vi) sa (tim) rajem na rđavostima vaših (svojih) radova (djela, tj. i pored toga što radite loša djela). A poslao je Allah Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, samo (kao) obeseljivača sa rajem za (onoga) ko se je pokoravao njemu, i (samo kao) opominjača sa Vatrom (onoga) ko je griješio njemu (ko je bio nepokoran njemu). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Velid, sin Muslima, pričao nam je Evzaija, rekao je: pričao mi je Jahja, sin Ebu Kesira, pričao mi je Muhamed, sin Ibrahima, Tejmija, pričao mi je Urvete, sin Zubejra, rekao je: Rekao sam Abdullahu, sinu Amra sina 'Asa: "Izvijesti me o najžešćem (zlostavljanju) što su napravili (njega mekanski) idolopoklonici sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Dok poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanja u dvorištu Kabe (tj. kod Kabe), kadli je došao (kad dođe iznenada) 'Ukbete, sin Ebu Muajta, pa je uzeo za rame poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i zavio je (zamotao je, savio je) njegovu odjeću u njegov vrat (tj. okolo

Page 305: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

njegovoga vrata), pa je davio njega (počeo je da ga davi) žestokim davljenjem. Pa je došao Ebu Bekr, pa je uzeo za njegovo rame i odbio je (njega) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i rekao je: "Zar ćete ubiti (jednoga) čovjeka (zbog toga što je takav) da govori: "Moj Gospod je Allah!", a već je donio vama (te) dokaze od vašega Gospoda?!"

HA-MIMUSSEDŽDETI (HA-MIM ESSEDŽDE)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. A rekao je Tavus od Ibnu Abasa: ".... i'itija tav'an (dođite vas dvoje pokoravanjem)...." (to) je (značenja) "eatija": dajte vas dvoje (pokornost sami od sebe). ".... rekle su njih dvije (njih dvoje: Zemlja i nebesa): Došli smo pokoravajući se (mi)." (to) je (značenja): Dali smo (pokornost). A rekao je Minhal od Seida (koji) je rekao: rekao je (jedan) čovjek Ibnu Abasu: "Zaista ja nalazim u Kur'anu (neke) stvari (da) se protive (ne slažu se) na mene (meni)." Rekao je (taj čovjek - Nafi', sin Ezreka, docniji poglavica ezrekita, frakcije sekte haridžita-haridžija): "..... pa nema (nikakvih) rodova između njih tada, i neće se (oni) međusobno pitati.", (taj ajet mi se protivi sa sadržajem ajeta u kojem se kaže:) "I došao (tj. doći će) neki njih na nekoga međusobno se pitaju (pitajući se oni međusobno)." (U prvom ajetu se kaže da se neće pitati međusobno, a u ovom drugom ajetu se kaže da će se pitati oni međusobno.) "..... i neće (oni) sakriti Allahu (nikakvo) pričanje (nikakav razgovor).", (to mi se protivi sa sljedećim:) ".... (tako nam Allaha) našega Gospodara nismo bili idolopoklonici.", pa već su sakrili (oni, tj. nastojali da sakriju) u ovome ajetu (tj. prema ovome ajetu oni će nastojati da sakriju svoju pripadnost idolopoklonstvu). I rekao je: "..... ili (to) nebo, sagradio je njega." do Njegovoga govora ".... prostro je nju (tj. razvio je nju - Zemlju).", pa je spomenuo stvaranje (toga) neba prije stvaranja Zemlje. Zatim je rekao (u suri Ha-mim Essedždeti): ".... Zar zaista vi zaista bivate nevjernici (tj. zaista ne vjerujete) u (Allaha) koji je stvorio Zemlju u dva dana...." do ".... pokoravajući se (mi).", pa je spomenuo u ovome (ajetu) stvaranje Zemlje prije (stvaranja toga) neba. I rekao je, uzvišen je: ".... i bio je Allah veliki opraštač, milostiv.", ".... (i bio je) moćan, mudar.", ".... (i bio je) veliki slušač (tj. koji vrlo mnogo čuje), veliki vidjelac (koji mnogo vidi, tj. sve čuje, sve vidi).", pa kao da (je) On bio (to), zatim je prošao (tj. zatim se je izmijenio, promijenio - nije više takav). (Uzvišeni je i daleko je od toga Uzvišeni Allah!). Pa je rekao (Ibnu Abas odgovarajući na to): ".... pa nema rodova između njih...." (to znači:) u (tom) puhanju prvom. Zatim će se puhnuti u (taj izvjesni) rog, pa će pomrijeti (ili: pa će pasti onesviješten svako) ko je u (tim) nebesima i ko je u (na) Zemlji osim (onoga) ko je htio Allah (da ne umre; ili: da ne padne onesviješten), pa nema (nikakvih) rodova između njih kod toga i neće se (oni) međusobno pitati (jer će se svako zabaviti o sebi u tim časovima). Zatim u (tom) puhanju zadnjem doći će neki (od) njih na neke međusobno se pitaju (tj. pitajući se oni međusobno). A što se tiče Njegovoga govora: ".... nismo bili idolopoklonici." (i) ".... i neće sakriti Allahu....", pa zaista Allah će oprostiti pripadnicima (te) iskrenosti (tj. oprostiće iskrenim vjernicima) njihove grijehe, i rekli su (tj. i reći će ti) idolopoklonici: Dođite (da) govorimo (da reknemo): Nismo bili (nikakvi) idolopoklonici. Pa se je zapečatilo (tj. Pa će se zapečatiti) na njihova usta, pa će govoriti njihove ruke. Pa kod toga se je znalo (tj.

Page 306: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

znaće se, upoznaće se) da se Allahu neće sakriti (nikakvo) pričanje (nikakav razgovor). I kod njega (kod toga stanja) ".... voljeće (želiće oni) koji su bili nevjernici (tj. koji nisu vjerovali, da se izjednači, izravna s njima zemlja)....". Ajet (taj u suri Nisa' treba vidjeti). I stvorio je Zemlju u dva dana (nerasprostrtu, nerazvijenu), zatim je stvorio (to) nebo, zatim se je izjednačio (tj. upravio) k (tom) nebu, pa je izjednačio (izravnao, ispravio) njih (nebesa) u druga dva dana, zatim je prostro (tj. razvio) Zemlju. A njezino prostiranje (razvijanje) je (u tom) da je izvadio iz nje (njezinu tu) vodu i ispašu (tj. i biljke), i stvorio je (njezina ta) brda (planine), i (te) deve (tj. životinje), i (te) visove (visoravni) i (sve) što je između njih dvoga (njih dvoje) u druga dva dana. Pa to je Njegov govor: ".... prostro je (razvio je) nju.". A Njegov govor: "..... stvorio je Zemlju u dva dana....", pa učinila (tj. stvorila) se je Zemlja i što je u njoj od (kakve god bilo) stvari (tj. Zemlja i svaka stvar u njoj - sve je stvoreno) u četiri dana. A stvorila su se (ta) nebesa u dva dana. ".... a bio je Allah veliki opraštač....", nazvao je Svoju osobu to (tako, tj. nazvao se je On Sam tako), i to je Njegov govor, to jest: Nije prestao također (da to bude i dalje takav). Pa zaista Allah nije htio (nijednu) stvar (drukčije) osim (tako da) je pogodio s njom (onoga) kojega je htio (On da pogodi). Pa neka se ne protivi na tebe Kur'an (tj. Pa neka ne izgleda protuslovan, proturječan tebi Kur'an), pa (tj. jer) zaista svaki (dio od njega, tj. sav on) je od kod Allaha (tj. od Allaha)." PRIČAO MI JE Jusuf, sin 'Adijja, pričao nam je 'Ubejdulah, sin 'Amra, od Zejda, sina Ebu Unejseta, od Minhala za ovo (o ovome). A rekao je Mudžahid: ".... memnunin." je (značenja) "mahsubin": računat (obračunat). "..... akvateha....." je (značenja) "erzakaha": njezine opskrbe. ".... u svako nebo njegov posao (posao toga neba)...." (to znači:) od (onoga) što je zapovjedio za njega. ".... nehisatin...." je (značenja) "mešajime": zlosrećnima (nesretnima). "I odredili smo za njih vršnjake (drugove)...." (to) je (značenja) svrstali smo (udružili smo) ih sa njima. (A može da se izraz "kajjedna" prevede i ovako: I doveli smo im vršnjake. Ima treći način na koji bi se mogao prevesti, odnosno shvatiti izraz "kajjedna". "El-kajdu" znači kora, ljuska od jajeta, pa zbog toga neki kažu da "kajjedna" znači: I dali smo koru za njih vršnjake....., a to će reći: Odredili smo izvjesnim nevjernicima neke vršnjake, tj. njima slične i ravne sotone, đavole koji preovladavaju njima kao što preovladava ljuska, kora jajeta nad jajetom, čak tako da su ih odveli u zabludu.) ".... spuštaju se na njih (njima izvjesni) anđeli...." - (misli se na to da im se spuštaju anđeli) kod (te) smrti. ".... potresla se je (zemljina površina)...." - (misli se) sa (tim) biljem (sa rastinjem). ".... ve rebet (i povećala se je)...." (to) je (značenja) "irtefe'at": podigla se je. A rekao je (drugi neko) osim njega (osim Mudžahida): (...... potresla se je i povećala se je) iz svojih cvjetnih čašica kada se pojavi (zametak cvijeta koji dobiva hranu iz zemljine površine, pa kao da se rastom cvijetnoga zametka povećava i podiže sama zemljina površina). "..... zaista govori svakako: Ovo je za (zbog) mene (Ovo je moje)....", (to jest): sa mojim radom, to jest: Ja sam zaslužan za ovo (Ja sam u pravu za ovo). ".... izjednačenjem za (te izvjesne) pitaoce (koji pitaju, koji mole)." (to) je (značenja): odredio je nju (Zemlju) izjednačenjem (jednakom za sve one koji pitaju, istražuju i slično). ".... pa smo uputili njih....." (to) je (značenja): Pokazali smo im na (to) dobro i (to) zlo: kao što je Njegov govor (toga značenja u slijedećem ajetu): "I uputili smo ga (čovjeka tim) dvama visovima (ili: tim dvama putevima koji se uzdižu; ili: tim dvjema sisama, dojkama, i desnoj i lijevoj).", i kao Njegov govor: ".... uputio sam ga (tom) putu....".

Page 307: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(U tim ajetima izraz "huda, el-huda" i od toga izraza izvedeni glagol znači uputiti, ali u smislu pokazati, prikazati.) A "el-huda" (taj izraz) koji je on (značenja) "el-iršadu" (upućivanje na pravi put) u stepenu (tj. u smislu) "es'adnahu": usrećili smo ga, (pa to je jedno drugo značenje toga izraza "el-huda" koje se nalazi u nekim ajetima Kur'ana). Od toga (drugoga značenja) je Njegov govor: "Ti su (oni) koje je uputio Allah, pa sa (za) njihovim pravopućem se povedi (vodi, rukovodi)....". ".... juzeune." je (značenja) "jukeffune": sprječavaju se (tj. zadržavaju se prvi dok stignu zadnji). ".... iz njihovih rukava (tj. iz čašica, omotača zametka plodova)....", (ekmamiha) je (značenja) "kišrul-kufurra": ljuska (kora od) posude (tj. omotača) zametka palme. Ona je "el-kummu" (tj. Ona se naziva još i izrazom "el-kummu"; ili: Ona je - jednina od izraza "ekmami - el-kummu"). (U vezi izraza "kummun" ima raznih mišljenja. Jedni kažu: Ta riječ znači i rukav od košulje, a i čašicu, omotač zametka cvijeta. Drugi kažu: Ta riječ znači samo rukav od košulje, a izraz "kimmun" znači čašicu, omotač zametka cvijeta. "El-kufurra" je izraz koji označava posudu, omotač, pokrivač zametka palme prije nego se zametak pojavi. "Kišrun" znači: kora, ljuska.) A rekao je (drugi neko) osim njega: I govori se za (to) grožđe (tj. Rekne se grožđu) kada je izašlo takođe: "kafurun" i "kufurra". (A rekne se, govori se: Posuda svake stvari je njezin "kafur".) ".... zaštitnik (ili: prijatelj) vruć." (to) je (značenja: njegov) blizi (bližnji zaštitnik, ili bližnji prijatelj, rođak). ".... min mehisin (od skretanja, od bježanja)." "Hasa anhu" (to) je (značenja) "hade": skrenuo je (nageo se je od njega na drugu stranu, a to će reći: izbjegao ga je). "..... mirjetin...." i "murjetin" (jer i tako neki čitaju tu riječ) je jedno, to jest (obje riječi znače što i) "imtiraun": sumnja (u proživljenje na sudnjem danu). A rekao je Mudžahid: ".... radite šta ste htjeli (tj. šta hoćete)...." (to) je prijetnja (Njegova, Allahova). A rekao je Ibnu Abas: "..... sa (naravi) koja je ona ljepša....." (to) je (njihovo) strpljenje kod (svoje) srditosti i opraštanje kod griješenja (prema njima, tj. kada prema njima neko loše postupi, oni mu oproste, praštaju), pa kada su učinili njega (tj. kada budu činili taj takav postupak vjernici), očuvao je (tj. očuvaće) njih Allah, i ponizio se je (poniziće se, biće ponizan) njima njihov neprijatelj kao da je on zaštitnik (prijatelj) vruć. Njegov govor: "I niste bili (da) se pokrivate (zbog toga što se plašite) da će svjedočiti na vas vaše čuvenje (tj. vaš sluh), a niti vaši vidovi, a niti vaše kože, a ali (tj. nego) ste mislili da Allah neće znati (tj. ne zna) mnogo od (onoga) što radite (vi).". PRIČAO NAM JE Salt, sin Muhameda, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, od Revha, sina Kasima, od Mansura, od Mudžahida, od Ebu Mamera, od Ibnu Mes'uda (da je on rekao u vezi tumačenja ajeta) "I niste bili (da) se pokrivate (tj. ne pokrivaste se vi iz straha) da svjedoči na vas vaše čuvenje (tj. vaš sluh)....", ajet (taj vidjeti): Bila su (neka) dva čovjeka od Kurejševića i (jedan) zet (ili: punac, tast) njih dvojice od Sekifovića - ili dva čovjeka od Sekifovića i zet (ili punac, tast) njih dvojice od Kurejševića - (bili su) u (jednoj) kući, pa je rekao neki (od) njih nekome:

Page 308: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Da li mislite da Allah čuje naše pričanje (naš razgovor)?" Rekao je neki (od) njih: "Čuje neki (dio) njega." A rekao je neki (od) njih: "Zaista ako je bio (takav da) čuje neki (dio) njega (pričanja, razgovora), (onda) zaista već čuje svega njega (cijelo pričanje, svako pričanje, svaki razgovor)." Pa se je spustio (Pa je spušten, objavljen ajet): "I niste bili (da) se pokrivate (zbog straha) da svjedoči na vas vaše čuvenje (tj. vaš sluh), a niti vaši vidovi....". Ajet (taj vidjeti). GLAVA: "A ta vam je vaša misao, koju ste mislili o vašem Gospodaru, upropastila vas, pa ste osvanuli od (onih) koji su na šteti (na gubitku).". PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Mansur od Mudžahida, od Ebu Mamera, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Sakupili su se kod Kabe dvojica Kurejševića i (jedan) Sekifović - ili dvojica Sekifovića i (jedan) Kurejšević - mnogi je loj njihovih stomaka (trbuha), malo je razumijevanje njihovih srca (tj. sva trojica su bili debeli, a glupi, i glupi). Pa je rekao jedan (od) njih: "Da li mislite da Allah čuje šta (mi) govorimo?" Rekao je (taj) drugi: "Čuje ako smo bili glasni (tj. ako mi glasno govorimo), a neće čuti (a ne čuje) ako smo sakrili." A rekao je (taj) drugi (tj. onaj treći između njih): "Ako je bio (takav da) čuje kada smo bili glasni, pa zaista On čuje (i) kada smo sakrili (tj. kada pričamo tiho, tajno, sakriveno)." Pa je spustio (objavio) Allah, moćan je i veličajan je: "I niste bili (da) se pokrivate (iz straha) da svjedoči na vas vaše čuvenje (vaš sluh), a niti vaši vidovi, a niti vaše kože....". Ajet (taj vidjeti). A bio je Sufjan (običaja da) priča nama za ovo, pa govori (pa kaže): Pričao nam je Mansur, ili Ibnu Ebu Nedžih, ili Humejd: jedan (od) njih, ili dvojica od njih. Zatim se je ustalio na Mansuru (na Mansura), i ostavio je to više puta osim jednom (je danput). Njegov govor: "Pa ako se (oni) strpe, pa Vatra je boravište za njih (njima)....". Ajet (taj vidjeti). PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jahja, pričao nam je Sufjan Sevrija, rekao je: pričao mi je Mansur od Mudžahida, od Ebu Mamera, od Abdullaha za slično njemu (navedenome hadisu).

HA MIM AJN SIN KAF (HA-MIM-AJN-SIN-KAF) A spominje se od Ibnu Abasa: ".... akimen...." (da) je (to značenja) "la telidu": neće roditi (ne rađa, tj. žena koja ne rađa djecu - nerotkinja). ".... duh od Naše zapovjedi (stvari)...." (to) je (značenja) Kur'an. A rekao je Mudžahid: ".... jezre'ukum fihi (stvara, tj. umnožava vas u njemu)...." (to) je (značenja: daje vam) porod poslije poroda (potomstvo poslije potomstva). "..... nema dokaza između nas...." (to) je (značenja) nema prepiranja (nema svađe, neprijateljstva). ".... oka sakrivenoga...." (to) je (značenja) poniženoga. A rekao je (drugi neko) osim njega (osim Mudžahida): ".... pa su trajno (one lađe) učvršćene na njegovim

Page 309: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

leđima...." (to) je (značenja) miču se (pokreću se), a ne teču (ne teku, tj. ne plove, ne udaljuju se sa svoga mjesta) u (tom) moru. ".... šere'u (uzakonili su)...." (to) je (značenja) "ibtede'u": izmislili su (uveli su nanovo, izmislili su novo). GLAVA Njegovoga govora: ".... osim (tu) ljubav u (tim) najbližim (rođacima)....". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, pričao nam je Šubete od Abdulmelika, sina Mejsereta, rekao je: čuo sam Tavusa od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njih dvojice, da se je on upitao (tj. da je on upitan) o Njegovom govoru: "..... osim ljubav u najbližim (rođacima).....", pa je rekao Seid, sin Džubejra: "Najbliži (od) porodice (ukućana, obitelji) Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao Ibnu Abas: "Požurio si. Zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio je u takvom položaju da) nije bio (nijedan) rod od Kurejševića (tj. nijedan plemenski ogranak Kurejševića drukčiji) osim (takav da) je bilo njemu u njima (neko) srodstvo, pa je rekao: "Osim (jedino što od vas tražim) da spojite (ono) što je između mene i između vas od (našega) srodstva (tj. da vi, o Kurejševići, održavate sa mnom rodbinske veze, da nastojite da se sastavlja i povezuje srodstvo naše između mene i između vas)."

HA MIM ZUHRUFA (HA-MIM EZZUHRUF) A rekao je Mudžahid: "..... ala ummetin (na sljedbi)...." je (značenja) "ala imamin": na vođi (tj. na slijeđenju jednoga vođe velikoga). "Ve kilehu ja rabbi (I njegov govor: O moj Gospodaru!)....", njegovo tumačenje (tj. tumačenje toga) je: Da li računaju (Da li misle oni) da Mi nećemo čuti (tj. da Mi ne čujemo) njihovu tajnu, i njihovo šaputanje (njihovo sašaptavanje), i (da) nećemo čuti (tj. da ne čujemo) njihov govor. (Čitanje rečenice "Ve kilehu...." po mnogim čitačima je: "Ve kilihi....".) A rekao je Ibnu Abas: "A da nije (toga) da budu (svi ti) ljudi jedna sljedba...." (to) je (značenja): Da nije (toga da bi obilje i bogatstvo) učinilo (te) ljude, sve njih bezvjernicima, zaista bih učinio za kuće (tih) bezvjernika krovove od srebra i stubišta od srebra - a ona je (tj. a riječ "mearidže" je značenja što i) "deredžun": stepenice - i prijestolja (krevete) srebra. "..... mukrinine." je (značenja) "mutikine": mogući (bivši mi moćni i mogući za ovako nešto). ".... asefuna...." je (značenja) "eshatuna": rasrdili su nas. ".... ja'šu....." je (u značenju što i) "ja'ma": zaslijepi (biva slijep). A rekao je Mudžahid: "Pa zar (da) udaramo od vas (tu) opomenu (stranom, tj. Pa zar da okrenemo od vas tu opomenu - Kur'an)....." to jest: Smatraćete lažnim Kur'an (tj. Zar mislite da vi nećete vjerovati u Kur'an), zatim (da) se nećete kažnjavati na (tj. zbog) njega. ".... i prošao je primjer (tih pokoljenja) prvih." (to) je (značenja): običaj (tih pokoljenja) prvih. ".... mukrinine (mogući, moćni)." - misli (na) deve, i konje, i mazge i

Page 310: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

magarce. "..... odraste (odgoji se) u (tom) nakitu...." (to) je (značenja: te) djevojke (svoje kćeri što) ste učinili njih za Milosrdnoga (kao) dijete (djecu, porod), pa kako sudite (vi to)? (To jest: Vi ne volite svoje kćeri, i sebi prisvajate i privlačite samo sinove, pa zar Milosrdnome Allahu poklanjate i pripisujete ono što sami ne volite i što se odgaja u nakitu, što u najviše slučajeva se i misli na nakit, a ne na dobra djela - pa zar tako vi sudite o Milosrdnome Allahu?) ".... da je htio Milosrdni, ne bismo obožavali njih...." - misle (oni pod tim na te) kipove (idole). Govori Allah, uzvisio se je (tj. uzvišen je; doslovno značenje svugdje riječi "teala" je: uzvisio se je): ".... nema za njih u tome (ništa, nimalo) od znanja...." (to) je (značenja): Kipovi (Idoli su takvi da) zaista oni ne znaju (doslovno: neće znati). (Ima i drugih tumačenja ove rečenice ".... nema za njih u tome (ništa) od znanja....".) ".... fi akibihi...." (to doslovno znači: u njegovoj peti; ali prema tumačenju to) je (značenja): njegovom djetetu (tj. u njegovom, u svom potomstvu). "..... mukterinine (združujući se oni, bivši oni združeni, spareni)." (a to) je (značenja) "jemšune mean": idu zajedno (idući oni zajedno, skupa). "..... precima (prethodnicima)....." (tj.) narod faraona (kao) preci (prethodnici u bezboštvu) su za bezbožnike naroda Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio. ".... i primjerom....." (tj. i učinili smo ih jednom) poukom. ".... jesiddune." je (značenja što i) "jedidždžune": žagore (ispuštaju krikove oni, galame, dižu buku). "..... mubrimune." je (značenja) "mudžmi'une": zaključivači (oni koji su se složili, čvrsto odlučili da nešto učinu, učine). ".... prvi (od tih) obožavalaca." (to) je (značenja) prvi (od tih) vjernika. "..... zaista ja sam čistoća (tj. nevinost - a to će reći: ja sam nevin) od (onoga) što obožavate (vi).". Arapi govore: "Nahnu minkel-berau vel-halau (Mi smo od tebe čistoća (nevinost) i praznoća)." Jednina, i dvojina i množina od muškoga roda i ženskoga roda govori se u njemu (u ovome slučaju svakome) "beraun", jer zaista on (taj izraz beraun) je infinitiv (neodređeni oblik koji je upotrebljen u značenju pridjeva, atributa, pa je nepromjenljiv u smislu broja). A da je rekao "beriun" (čist, nevin, oslobođen), zaista bi se reklo u dvojini "beriani", a u množini "beriune". A čitao je Abdullah (Mesudov): ".... zaista ja sam čist (nevin)....", sa "je" (tj. sa "i" - a to će reći: umjesto riječi "beraun" čitao je upotrebljavajući riječ "beriun", jer arapski lingvisti nazivaju dugo "i" sa "jaunje", a dugo "u" sa vavun-ve"). A "ezzuhrufu" je (u značenju što i) "ezzehebu": zlato (zlatni nakit, ukrasi). ".... anđele (da) naslijeđuju (zastupe, da iza vas dođu).", (to jest: da) naslijedi neki (od) njih nekoga. Njegov govor: "I dozivali su (tj. I dozivaće nevjernici u paklu na sudnjem danu zapovjednika anđela koji sprovode kaznu u paklu, a koji anđeo zapovjednik se zove Malik): "O Malike! Neka sudi na nas - a to znači: Neka usmrti nas - tvoj Gospodar!" Rekao je - tj. Reći će Malik: "Zaista vi ste ostajači - na životu u patnjih -." PRIČAO NAM JE Hadždžadž, sin Minhala, pričao nam je Sufjan, sin Ujejneta, od Amra, od Ata-a, od Safvana, sina Ja'la-a, od njegovoga oca rekao je: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita na (svojoj) govornici: "I dozivali su: "O Malike! Neka sudi na nas (neka usmrti nas) tvoj Gospodar!"....". A rekao je Katadete: "..... primjerom za (te) zadnje (posljednje, potonje)." (to je značenja:) poukom za (onoga) ko je poslije njih. A rekao je osim njega (osim Katadeta neko

Page 311: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

drugi): "..... mukrinine." je (u značenju što i) "dabitine": obuhvatači (zadrživači, nadvladavači). Govori se: "Fulanun mukrinun mukrinun li fulanin" (a to znači) "dabitun lehu": Omsica (Taj-i-taj) je "mukrin" omsice (a to znači:) obuhvatač njega (a to će reći: zadržao ga je, uhapsio ga je, nadvladao ga je). A "el-ekvabu" su ibrici koji su (takvi da) nema surli (tj. kljunova, nosaća) za njih (tj. u njih). A rekao je Katadete: "..... u majci (te) knjige....." (to je značenja): (u) skupnosti (sveukupnosti te) knjige, (u) korijenu (te) knjige. "..... prvi (od tih) koji se uzdižu (sustežu sprječavaju)." To jest: Nije bilo (u Uzvišenoga Allaha djeteta), pa ja sam prvi (od tih) koji se uzdižu (uzdržavaju se, sprječavaju se od takvoga vjerovanja). A njih dva (tj. izrazi "abidun" i "abidun") su dva narječja (u arapskom jeziku, jer se rekne): "Redžulun abidun" i (redžulun) abidun (a oba izraza znače: čovjek srdit, koji se ljuti na nekoga, koji niječe, koji ne priznaje nešto - a to je od glagola "abide-jabedu", a nije od "abede - jabudu"). A čitao je Abdullah (Mesudov): "Ve kalerresulu ja Rabbi (I rekao je Moj poslanik: O moj Gospodaru! .... - a to je drugi način čitanja ajeta "Ve kilihi ja Rabbi.... i njegovoga govora: O moj Gospodaru!....")." A govori se (da) ".... evvelul-abidine." (znači: evvelul) džahidine: (prvi od tih) nijekača (od tih koji ne priznaju - a to je) od (glagola) "'abide - ja'bedu" (nijekati, ne priznavati, ljutiti se na nekoga i slično). "Pa zar (da) udarimo od vas (tu) opomenu stranom (tj. Pa zar da se okrenemo od vas opomenom - Zar da vas ne opominjemo zbog toga što je slučaj) da ste bili narod (ljudi) pretjerani?". (a to znači): mnogobožni (idolopoklonici). Tako mi Allaha da se je ovaj Kur'an podigao (veli Katadete) gdje (tj. kada) su vratili njega (tj. kada su odbijali da prihvate njega) počeci ove sljedbe (tj. prvi pozivači u ovu sljedbu), zaista bi oni propali (ali ih je Allah u toku dvadeset godina pozivao neprekidno, dok su se najzad odazvali). "Pa smo uništili (one koji su bili) žešći navalom od njih (tj. koji su bili nasrtljivi, snažniji od Mekanaca), i prošao je primjer (tih pokoljenja) prvih." (to) je (značenja): kazna prvih. ("Meselun" i "meselen" nekada se tumači kao riječ "'ibretun": pouka, nekada kao i "'izatun": savjet, savjetovanje, a nekada kao "'ukubetun": kazna. Naprijed na jednom mjestu riječ "'izaten" prevedena je sa izrazom "pouka, poukom", a treba prevod da glasi: savjetom, savjetovanjem.) ".... džuz'en (dio)...." (to) je (značenja) "'idlen": sličan (ravan udio kao i neko drugi što ima udio i dio sličan i ravan, kao napr. što su neki govorili u skupini mnogobožaca: Allahu pripadaju ženska djeca, a nama muška djeca, i slično tome).

EDDUHANU (EL-DUHANU)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. A rekao je Mudžahid: ".... rehven...." je (značenja): "tarikan jabisen" (put suh, suha staza). ".... na (nad te) svjetove." (to) je (značenja) na (nad svakoga onoga) ko je između njegovih dviju (dvaju) leđa (između njegovih leđa - a to se tumači: nad svjetove njihovoga vremena, a to će reći: I već smo odabrali sebi njih - vjernike Israelićana - nad svjetove njihovoga vremena, vremena naroda Israelićana kada je Musa izveo njih iz Egipta). ".... fa'tiluhu (pa potjerajte ga)...." (to) je (značenja) "idfeuhu": odbijte ga (tj. gurnite ga - u sredinu pakla). ".... i sparićemo ih (doslovno: i sparili smo ih) sa (djevojkama) crnih očiju...." (to) je (značenja): Vjenčaćemo (Daćemo u brak) njima (takve djevojke koje su) crnih očiju, velikih očiju, zapanji se (smete se) u njih (tj. zbog njih to) oko. ".... (da) kamenujete mene." (to) je (značenja) ubijanje (njegovo). ".... rehven...." je (značenja) "sakinen": mirujući (bivši mirno

Page 312: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

more). A rekao je Ibnu Abas: "Kao (ta) rastopina (rastopljena ruda, ili katransko ulje)....." (to znači da) je crno kao rastopina (toga) ulja (kao rastopljeno ulje). A rekao je (neko drugi) osim njega (osim Ibnu Abasa): "..... tubbe'in....." (to) je (značenja): vladari Jemena, svaki pojedini od njih imenuje (tj. naziva) se "tubbe'a", jer zaista on slijedi svoga druga (tj. dolazi iza njega na vlast). I (ta) sjena (hlad) naziva se "tubbe'a", jer zaista ona slijedi (to) Sunce. GLAVA: "Pa pazi se dana (kada) će donijeti (to) nebo dim jasan.". Rekao je Katadete: "Fertekib...." je (značenja kao i) "fentezir": Pa iščekuj (pričekaj). PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Muslima, od Mesruka, od Abdullaha (Mesudovoga), rekao je: Prošlo je pet (slučajeva): Dim, i Vizantinci, i Mjesec, i Navala i Sledstvenost (Neophodnost, Neizbježnost - a značenje tih riječi već je objašnjeno i spomenuto). GLAVA: "Zastrće (Pokriće taj dim te) ljude, ovo je kazna bolna.". PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Ebu Muavijete od Aameša, od Muslima, od Mesruka, rekao je: rekao je Abdullah (Mesudov): Bilo je ovo samo zbog (toga što je bio slučaj) da su Kurejševići, pošto su tražili neposlušnost Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (došli u priliku i položaj da) je zvao na njih sa godinama kao godine Jusufa (tj. proklinjao ih je da ih pogode nerodne godine kao godine za vremena, za vrijeme Jusufa). Pa je pogodila njih suša (tj. nerodica, oskudica) i trud (teškoća), čak (da) su pojeli (jeli te) kosti. Pa je počeo (tj. Pa bi počeo izvjesni) čovjek (da) pogleda ka nebu, pa vidi (u prostoru) što je između njega i između nje (nebeske visine nešto) kao oblik (toga) dima od (toga) truda (tj. zbog poteškoće). Pa je spustio Allah, uzvišen je: "Pa pazi se (pričekaj) dana (kada) će donijeti nebo (jedan, neki) dim jasan. Zastrijeće (te) ljude, ovo je (jedna) kazna bolna.". Rekao je: Pa se je došlo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa se je reklo: "O poslaniče Allaha! Traži napajanje (tj. Traži kišu od) Allaha za Mudar (tj. plemenu Mudar), pa (tj. jer) zaista ono je već propalo." Rekao je (Muhamed a.s. onome koji je to tražio od njega): "Za Mudar (da molim, a to pleme je mnogobožačko)? Zaista ti si zaista smion (odvažan kada to zahtijevaš)." Pa je tražio napajanje (tj. kišu). Pa su se napojili (oni, tj. pala im je kiša). Pa je sišao (ajet u kojem se kaže): "..... zaista vi ste vraćači (tj. vi ćete se vratiti u mnogoboštvo).". Pa pošto je pogodila njih (ta) udobnost (blagostanje), vratili su se ka svome stanju (prvobitnome) kada je pogodila njih (ta) udobnost. Pa je spustio Allah, moćan je i veličajan je: "Danom (kada) navalimo (tom)

Page 313: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

navalom najvećom, zaista mi smo osvetnici (tj. mi ćemo se osvetiti tada).". Rekao je: Misli (na) dan Bedra. GLAVA Njegovoga govora, uzvišen je: "Naš Gospodaru! Otkrij (tj. Digni) od nas (ovu) kaznu, zaista mi smo vjernici.". PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Veki' od Aameša, od Ebu Duha-a, od Mesruka, rekao je: Unišao sam Abdullahu, pa je rekao: "Zaista od znanja (tvoga) je da rekneš za (ono) što ne znaš (pouzdano): "Allah je znaniji." Zaista Allah je rekao Svome vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Reci: Ne pitam (tj. Ne molim, Ne potražujem od) vas na njega (za njega, zbog njega ništa) od nagrade, i nisam ja od (onih) koji se opterećuju (sa onim što ne mogu, što ne znaju, tj. koji se usiljeno ponašaju, prikazuju se onima što oni to nisu).". Zaista Kurejševići pošto su (u Meki prije Hidžre) savladali (nadvladali) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i (pošto su od drugih) tražili neposlušnost na njega (njemu da izraze), rekao je: "Moj Bože! Pomozi me na (protiv) njih sa sedam (nerodnih, sušnih godina) kao sedam (godina) Jusufa." Pa je uzela njih (jedna) godina (takva da) su jeli u njoj (te) kosti i strvinu (lešinu, leševe umrlih životinja) od trudnosti (tj. zbog oskudice i poteškoće oko prehrane). Čak je počeo jedan (od) njih (da) vidi (u prostoru) što je između njega i između neba (nešto) kao oblik (poput toga) dima od (te) gladi. Rekli su: "Naš Gospodaru! Otkrij (tj. Podigni, Ukloni) od nas (ovu) kaznu, zaista mi smo vjernici." Pa se reklo njemu: "Ako otkrijemo (dignemo, otklonimo kaznu) od njih, vratiće se (oni u bezvjerstvo, mnogoboštvo opet)." Pa je zvao (molio Muhamed a.s.) svoga Gospodara (da skine njima kaznu), pa je otkrio (skinuo Allah kaznu) od njih. Pa su se vratili (oni u mnogoboštvo). Pa se osvetio Allah njima (na) dan Bedra. Pa to ti je Njegov govor, uzvišen je: ".... dan (kada) će donijeti nebo (jedan) dim jasan." (i dalje sve) do Njegovoga govora, veličajno je Njegovo spominjanje: ".... zaista Mi smo osvetnici (Mi ćemo se osvetiti).". GLAVA: "Gdje (tj. Kako) je za njih (ta) opomena (opominjanje), a već je došao njima (jedan) poslanik jasan.". "Ezzikru" i "ezzikra" je jedno (tj. obje te riječi imaju isto značenje: opomena, opominjanje; a znače i spominjanje, a i uspomena). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Džerir, sin Hazima, od Aameša, od Ebu Duha-a, od Mesruka, rekao je: Unišao sam Abdullahu. Zatim je rekao: Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pošto je zvao (pozivao) Kurejševiće, učinili (su) lažovom (tj. smatrali su lažovom) njega i tražili su neposlušnost njemu, pa je rekao (on):

Page 314: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Moj Bože! Pomozi me na (protiv) njih sa sedam (godina) kao sedam (sušnih godina u vrijeme) Jusufa." Pa je pogodila njih (jedna takva) godina (koja je) umanjila (okrnjila, tj. uništila) svaku stvar, čak (da oni) jedahu (čak su oni jeli izvjesne) strvine (lješeve, leševe). I ustajaše jedan (od) njih, pa vidjaše (viđaše, ugledao je) između njega (tj. između sebe) i između neba kao (izvjesni) dim od (zbog toga) truda (poteškoće, teškog stanja), i (te) gladi. Zatim je čitao (ajete): "Pa pazi se (tj. pričekaj) dan (kada) donese nebo dim jasan.", dok je dopro (do ajeta) "Zaista Mi smo otkrivači (te) kazne malo (tj. skinućemo je malo, a) zaista vi ste vraćači (sebe u bezboštvo).". Rekao je Abdullah: "Pa zar će se otkriti od njih (tj. skinuti sa njih ta) kazna (na) sudnjem danu?!" Rekao je: A (ta) "navala najveća" je (bila na) dan Bedra. GLAVA: "Zatim su se okrenuli od njega i rekli su: Poučeni (nekakav) ludak (je to).". PRIČAO NAM JE Bišr, sin Halida, izvijestio nas je Muhamed od Šubeta, od Sulejmana i Mansura, od Ebu Duha-a, od Mesruka, rekao je: rekao je Abdullah (Mesudov): Zaista Allah je poslao Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, i rekao je: "Reci: Ne pitam vas na (za) njega od nagrade (tj. Ne tražim vam za njega nikakve nagrade), i nisam ja od (onih) koji se opterećuju (sa onim što nemaju i ne znaju, tj. koji se prikazuju onakvi kakvi oni to nisu).". Pa zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pošto je vidio Kurejševiće (da) su tražili neposlušnost na njega (tj. da su neposlušni i nepokorni njemu), pa rekao je: "Moj Bože! Pomozi me na (tj. protiv) njih sa sedam (godina) kao (poput) sedam (sušnih godina) Jusufa." Pa je uzela njih (ta) godina, čak je okrnjila (tj. odnijela, uništila) svaku stvar (tako) čak (da) su jeli (te) kosti i kože. Pa je rekao jedan (od) njih (tj. jedan od pripovjedača): Čak su jeli (te) kože i strvinu (leš umrle životinje). I počelo je (da) izlazi iz Zemlje (iz tla nešto) kao oblik (poput toga) dima. Pa je došao njemu (Muhamedu a.s.) Ebu Sufjan, pa je rekao: "O Muhamede! Zaista tvoj narod je propao, pa moli Allaha, da otkrije od njih (tj. da ukloni i digne ovo od njih)." Pa je molio, zatim je rekao: "Vratićete se (u mnogoboštvo vi) poslije ovoga." U hadisu (tj. U pričanju) Mansura (još je rečeno): Zatim je čitao (pročitao): "Pa pazi se dana (tj. pričekaj dan kada) će donijeti nebo (jedan) dim jasan." (i čitao je slijedeće ajete) do ".... vraćači.". (To jest: do riječi onoga ajeta koji ima na kraju svome riječi "aidune: vraćači.") "Zar će se otkriti (skinuti) kazna zadnjega (tj. drugoga života, života na drugome, budućem svijetu)? Pa već je prošao (taj) dim (tj. slučaj i događaj toga dima), i (ta) Navala i Sljedstvenost (Neophodnost)." A rekao je jedan (od) njih: "Mjesec (tj. Slučaj i događaj raspolovljenja i rascijepljenja Mjeseca)." A rekao je drugi (od tih pripovjedača): "Vizantinci (tj. Slučaj Vizantinaca je prošao)."

Page 315: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Danom (tj. Na dan kada) navalimo (tom) navalom najvećom, zaista Mi smo (tada) osvetnici.". PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Veki' od Aameša, od Muslima, od Mesruka, od Abdullaha (Mesudovoga), rekao je: Pet (dogodovština je spomenuto u Kur'anu koje) su već prošle: Sljedstvenost (Sledstvenost, Neophodnost, Neizbježnost), i Vizantinci, i Navala, i Mjesec i (taj) Dim. (Ili: i (taj) dim.)

SURA DŽASIJETA (SURA DŽASIJA)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

"..... džasijeten (čučeći)...." (to) je (značenja što i) "mustevfizine alerrukebi": klečeći na koljenima (svojim oni; ili: uspravivši se oni na svoja koljena u sjedećem stavu bivši oni). A rekao je Mudžahid: ".... nestensihu...." (to) je (značenja što i) "nektubu": pišemo (mi). ".... nensakum (zaboravljamo vas)...." (to) je (značenja) "netrukukum": ostavljamo vas (u kazni). GLAVA: ".... i ne uništava nas (ništa i niko drugi) osim (to) vrijeme....". Ajet (taj vidjeti). PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Zuhrija od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: rekao je Allah, moćan je i veličajan je: "Uznemiruje (tj. Vrijeđa) Me sin Adema (tj. čovjek s time što on) psuje (grdi to) vrijeme, a Ja sam (to) vrijeme. U Mojoj ruci je (ta) zapovjed (ta stvar vremena, jer Ja) izvrćem (preokrećem, tj. mijenjam tu) noć i (taj) dan."

EL-AHKAF

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. A rekao je Mudžahid: ".... tufidune...." je (što i) "tekulune": govorite. A rekao je neki (od) njih: "Eseretun", i "usretun" i "esaretun" je (značenja što i) "bekijjetu 'ilmin": ostatak (nekog) znanja. A rekao je Ibnu Abas: ".... bid'an minerrusuli...." (to) je (značenja) "Lestu bi evvelirrusuli": Nisam prvi (od tih) poslanika. (To jest: Nisam ja prvi Božiji poslanik. Doslovno riječi "bid'an minerrusuli" znače: novost - ili stvorena, proizvedena novost - od tih poslanika - Božijih poslanika.) A rekao je osim njega (osim Ibnu Abasa neko drugi): ".... e re'ejtum (da li ste vidjeli)....", ovaj elif (tj. ovo upitno "e" koje znači: je li, da li) on je (ta riječ je) samo (jedna) prijetnja (i znači ovo): ako je zdravo (tj. ispravno ono) što tvrdite (a to je njihova tvrdnja da zaslužuju idoli njihovi da se obožavaju, a to će reći tvrdnja da se treba nešto obožavati - onda upravo to, ti kipovi) neće zaslužiti (tj. ne zaslužuje) da se obožava. A nije Njegov govor "..... da li ste vidjeli...." (u značenju i smislu: da li ste vidjeli) sa viđenjem (toga) oka (u očnoj

Page 316: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

duplji), (nego) ono je samo (u značenju i smislu): Da li znate, da li je doprlo vama da su (oni) što zovete (tj. molite vi njih) osim Allaha, (da su vam oni) stvorili (neku) stvar? GLAVA: "I (veliki bezbožnik je onaj) koji je rekao svojim dvama roditeljima: "Uh vama dvoma! Zar obećavate vas dvoje meni da ću se izvaditi (živ iz groba svoga poslije smrti svoje), a već su prošla (ta) stoljeća (tj. pokoljenja) od prije mene?" A njih dvoje traže pomoć Allaha (govoreći njih dvoje svome djetetu opet): "Teško tebi! Vjeruj! Zaista obećanje Allaha je istina (istinito)." Pa govori (na to dijete to): "Nije ovo (što vi pričate ništa drugo) osim (napisane) neistine (laži pokoljenja) prvih.". PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Ebu Bišra, od Jusufa, sina Maheka, rekao je: Bio je Mervan na Hidžazu (tj. nad Hidžazom zapovjednik). Postavio je namjesnikom njega Muavija. Pa je govorio (držao prediku Mervan). Pa je počeo (Mervan da) spominje Jezida, sina Muavije, zato da se prisegne njemu (na vjernost) poslije njegovoga oca. Pa je rekao njemu (Mervanu) Abdurahman, sin Ebu Bekra, (jednu, neku) stvar. Pa je rekao (Mervan): "Uzmite ga (tj. Uhvatite, držite ga - Abdurahmana)!" Pa je unišao (Abdurahman u) kuću Aiše, pa nisu mogli na njega (tj. nisu htjeli njega dalje da progone i da nasilno ulaze za njim u kuću Aišinu iz poštovanja prema Aiši). Pa je rekao Mervan: "Zaista ovo je (onaj) koji (je taj što) je spustio Allah o njemu: "I (nevjernik je onaj) koji je rekao svojim dvama roditeljima: "Uh (tj. teško) vama dvoma! Zar obećavate vas dvoje meni...."." Pa je rekla Aiša od iza (svoga) zastora (zavjese): "Nije spustio Allah o nama (tj. o djeci Ebu Bekra nijednu) stvar (ništa) od Kur'ana osim (jedinoga slučaja toga) da je Allah spustio moju ispriku (tj. ajete u kojima je objavio moju nevinost i čistotu od one laži na mene)." GLAVA Njegovoga govora: "Pa pošto su vidjeli njega (oblak) pojavljivačem (raširivačem), okrećući se prema njihovim dolinama (on-taj oblak), rekli su: Ovo je pojavljivač (tj. oblak jedan koji se pojavljuje, i koji je takav da je on) davač kiše nama! Nego (tj. Nije to, nego) je on (ono) što ste tražili požurivanje za njega (što ste vi tražili da vam hitno, žurno dođe ono, ne vjerujući vi da vam može ono doći); vjetar (je to jedan takav što) je u njemu (jedna) kazna bolna.". Rekao je Ibnu Abas: "..... 'aridun...." je (značenja) "essehabu": oblak. PRIČAO NAM JE Ahmed, sin 'Isa-a, pričao nam je Ibnu Vehb, izvijestio nas je Amr da je Ebu Nadr pričao njemu od Sulejmana, sina Jesara, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla je: Nisam vidjela poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, smijačem (tj. da se smije) čak (tako da ja) vidim od njega njegove resice. Bio je (običaja da) se samo smiješi (smješka). Rekla je: I bio je (lošega raspoloženja) kada je vidio (tj. kada bi vidio kakav) oblak ili vjetar (tako da) se (to) poznalo u (tj. na) njegovom licu. Rekla je:

Page 317: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"O poslaniče Allaha! Ljudi (izvjesni) kada su vidjeli (tj. kada vide taj) oblak, veselili su se (vesele se oni) nadom da bude u njemu (ta) kiša, a vidim tebe kada si vidio njega, poznalo se je (pozna se) u (na) tvome licu (ta) neugodnost (mrzovolja)." Pa je rekao: "O Aišo! Šta daje sigurnost meni da bude (tj. da ne bude) u njemu kazna neka? Kažnjavao se (jedan) narod sa vjetrom. A već je vidio (jedan) narod (tu) kaznu (izvjesnim vjetrom), pa su rekli: "Ovo je (jedan) pojavljivač (tj. jedan oblak) davalac kiše nama." ELLEZINE KEFERU (KOJI SU BILI NEVJERNICI, TJ. SURA KOJA POČINJE SA RIJEČIMA "KOJI SU BILI NEVJERNICI....") ".... evzareha...." je (značenja) "asameha": svoje grijehe, čak (da) neće ostati (niko drugi) osim musliman. (Doslovno: "..... evzareha....." znači: svoje terete, tovare.) "..... arrefeha....." je (značenja) "bejjeneha": objašnjavao je nju (tj. njega - raj). A rekao je Mudžahid: ".... mevlellezine amenu (gospodar onih koji su vjerovali)...." (to) je (značenja) "velijjuhum": njihov zaštitnik (pokrovitelj). ".... azemel-emru...." (to) je (značenja) "džeddel-emru": bila je trudna (tj. bila je ozbiljna ta) zapovjed (tj. Pa kada zapovjed za borbu, rat bude ozbiljna....). ".... fe la tehinu...." je (značenja) "la tad'ufu": Ne oslabite (ne budite slabi). A rekao je Ibnu Abbas: ".... adganehum (njihove mržnje)....." je (značenja) "hasedehum": njihovu zavidnost. "..... asinin...." je (značenja) "mutegajjirin": promjenljivoga (promjenljive, promjenjive). GLAVA: "..... i (da) odsijecate vaše rodbine (tj. i da vi prekinete veze i odnose sa sojom rodbinom.)?". PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, pričao mi je Muavijete, sin Ebu Muzerrida, od Seida, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Stvorio je Allah (to) stvaranje (tj. ta stvorenja - sve što postoji). Pa pošto je završio njega (stvaranje stvorenja), ustala je (ta) rodbina, pa je uzela za pojas (ili: za donju odjeću; ili: za bok, za krsta) Milosrdnoga (Allaha). Pa je rekao (Allah) njemu (tj. rodbinstvu, rodbini): "Polagano!" Rekla je (rodbina): "Ovo je mjesto (izvjesnoga) utjecača (tj. tražioca zaštite) u Tebe od (toga) odsijecanja (od prekidanja rodbinskih odnosa i veza)." Rekao je (Allah Milosrdni): "Zar nećeš biti zadovoljna (Zar se ne zadovoljavaš ti s time) da spajam (tj. da darujem onoga) ko je spajao (ko je darivao) tebe, a (da) odsiječem ko je odsjekao tebe?" Rekla je: "Da, o moj Gospodaru!" Rekao je: "Pa to ti je." Rekao je Ebu Hurejrete: Čitajte, ako ste htjeli (ako hoćete): "Pa da li ste možda (vi takvi) ako ste okrenuli leđa (Kur'anu; ili: ako ste upravljali, tj. ako se okrenete; ili ako upravljate, ako budete upravljali - da li ćete vi možda tako postupiti)

Page 318: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

da kvarite u Zemlji (tj. da sijete pokvarenost na Zemlji) i (da) odsijecate vaše (svoje) rodbine?". PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Hamzeta, pričao nam je Hatim od Muavijeta, rekao je: pričao mi je moj stric Ebul-Hubab Seid, sin Jesara, od Ebu Hurejreta za ovo (tj. o ovome), zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Čitajte, ako ste htjeli (ako hoćete): "Pa da li ste (vi) možda.....". PRIČAO NAM JE Bišr, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Muavijete, sin Ebu Muzerrida, za ovo (rekavši da) je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Čitajte, ako ste htjeli: "Pa da li ste možda.....". ".... asinin....." je (značenja) "mutegajjirin": promjenljiv (koji se mijenja).

SURA FETHA (SURA EL-FETH)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. Rekao je Mudžahid: "..... buren." je (značenja) "halikine": propali. I rekao je Mudžahid: "..... simahum fi vudžuhihim (znak njihov je u njihovim licima)....." (to) je vanjština (njihova, vanjski oblik i vid njihov, izraz lica). A rekao je Mansur od Mudžahida: Poniznost (njihova) je (to). "..... šat'ehu...." je (značenja) "firahahu": njegove izdanke (mladice, tj. svoje izdanke, mladice). ".... festagleza (pa se je stvrdnuo, pa je otvrdnuo)...." (to) je (značenja) "galuza": bio (tj. postao) je tvrd (čvrst taj usjev, to žito). "..... sukihi (svojim golijenima, tj. svojim stabljikama).....", "essaku" je nosačica (toga, izvjesnoga) stabla (drveta - a to je deblo i stabljika, i množina riječi "sakun" je "sukun"). A govori se (tj. rekne se) ".... dairetussev'i (krug izvjesnoga zla)...." kao tvoj govor (tj. kao što rekneš): "Redžulussev'i" (Čovjek izvjesnoga zla, tj. zao čovjek, loš čovjek - pa onda, prema tome, i "dairetussev'i" znači: zao krug). A (u ajetu izraz) ".... dairetussev'i....." je (značenja) "el-azabu": kazna. "..... juazziruhu....." je (značenja) "jensuruhu": (da oni) pomognu njega. "..... šat'ehu (njegov - svoj - izdanak, mladicu)...." (to) je (značenja) "šat'ussunbuli": izdanak (mladica toga) klasja. Dadne niknuti (to izvjesno jedno) zrno deset, ili osam ili sedam (klasova, odnosno stabljika sa klasovima), pa bude jak neki (klas od) njega (od toga skupa klasova) sa nekim. Pa to ti je (ono što znači) Njegov govor, uzvišen je: ".... fe azerehu...." (a izraz azerehu) je (značenja) "kavvahu": ojačao je njega (pa onda ".... fe azerehu": pa je ojačao njega). A da je bila jedna (boba, tj. jedno zrno samo sa svojim klasom), ne bi stajala na stabljiki (ne bi ostala na stabljiki nikakvoj). I ono je (tj. I to je jedan) primjer (što) je udario (tj. dao, iznio je) njega Allah za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. o Vjerovijesniku) pošto je izašao sam on, zatim je ojačao njega sa njegovim drugovima kao što je ojačao (to) zrno sa (onim) što niče (nikne) iz njega (od njega mnogo izdanaka, mladica). GLAVA: "Zaista Mi smo osvojili za tebe (jedno) osvajanje jasno (tj. Zaista Mi smo dali tebi jednu jasnu pobjedu).". PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Zejda, sina Eslema (Eslemovoga), od njegovoga oca da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, iđaše

Page 319: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(putovaše) u nekom (od) svojih putovanja, i Umer, sin Hataba, ide (tj. iđaše) sa njim noću (tj. jedne noći za vrijeme toga putovanja). Pa je pitao njega Umer, sin Hataba, o (jednoj, nekoj) stvari, pa nije odgovorio njemu poslanik Allah, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je pitao njega (po drugi puta), pa nije odgovorio njemu. Zatim je pitao njega (po treći puta), pa nije odgovorio njemu. Pa je rekao Umer, sin Hataba: "Izgubila sina majka Umera (majka Umerova, tj. Izgubila te majka tvoja, Umere)! Navaljivao si (upornim pitanjem na) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tri puta. Sve to je (prošlo tako da) neće odgovoriti tebi (tj. da ne odgovara tebi)." Rekao je Umer (dalje): Pa sam pokrenuo moju (tj. svoju) devu, zatim sam se proturio (naprijed) pred (te) ljude, i uplašio sam se da se spusti o meni (taj) Kur'an (tj. neki novi ajet Kur'ana koji će objaviti moju propast ili kaznu zbog moga dosađivanja Muhamedu a.s.). Pa nisam ostao (tako dugo, a već se dogodi) da sam čuo (jednoga) vikača (koji) viče za mnom (tj. koji viče mene). Pa sam rekao: Zaista već sam se uplašio da bude sišao o meni Kur'an (ili: Zaista već sam se uplašio da će biti da je sišao o meni Kur'an). Pa sam došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam pozdravio njega. Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Zaista već se spustila na mene (tj. meni jedna) sura noćas (doslovno: na mene noćas sura), zaista ona je milija (draža) k meni od (onoga) što se je rodilo (pojavilo, obasjalo) nad njim (to) Sunce." Zatim je čitao (tj. pročitao): "Zaista Mi smo osvojili za tebe (jedno) osvajanje jasno.". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete, rekao je: čuo sam Katadeta od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (u vezi tumačenja ajeta): "Zaista Mi smo osvojili za tebe osvajanje jasno." (da) je rekao: Hudejbija (tj. Ugovor o miru u mjestu Hudejbiji je ta pobjeda i to jasno osvajanje). PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Šubete, pričao nam je Muavijete, sin Kurreta, od Abdullaha, sina Mugafela, rekao je: Čitao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan osvajanja Meke suru Fetha (tj. suru Feth), pa je vraćao u njoj (u toj suri, a izraz "redždže'a: vraćao je" tumači se da to znači da je u grlu vraćao glas - a to će reći da je titrao glasom izgovarajući a a a). Rekao je Muavijete: Da sam htio (tj. Da hoću) da pričam (tj. da imitiram) vama čitanje Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zaista bih učinio (to). GLAVA: Njegov govor: "Zato (da) oprosti tebi Allah (ono) što se je (naprijed) proturilo od tvoga griješenja (od tvoga grijeha) i što je bilo ozadi (i što je ostalo ozada, pozadi), i (da) upotpuni Svoju blagodat na tebe i (da) uputi tebe (jednome) putu pravome (ispravnome).". PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete, pričao nam je Zijad da je on čuo Mugireta (da) govori: Stajao je (u molitvi, tj. Klanjao je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, čak (da) su otekle njegove dvije noge (stopala, tj. od dugoga stajanja napuhale su mu se noge, stopala nogu od bolova). Pa se reklo njemu:

Page 320: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Oprostio je Allah tebi što se je proturilo od tvoga griješenja (grijeha) i što se je odgodilo (tj. i što je ostalo ozadi, pozadi, na kraju)." Rekao je: "Pa zar neću biti (tj. Pa zar da ja ne budem jedan) rob zahvalan (mnogo)?" PRIČAO NAM JE Hasen, sin Abdulaziza, pričao nam je Abdullah, sin Jahja-a, izvijestio nas je Hajvete od Ebulesveda, čuo je Urveta od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, stajaše (tj. klanjaše) toliki (dio) od (te) noći čak (da) se cijepaše njegove dvije noge (njegova dva stopala), pa je rekla Aiša: "Zašto praviš (tj. činiš) ovo, o poslaniče Allaha, a već je oprostio Allah tebi što se je proturilo od tvoga griješenja i što se je odgodilo?" Rekao je: "Pa zar neću voljeti (želiti) da budem (jedan) rob zahvalan?" Pa pošto se umnožilo njegovo meso (pošto je bilo mnogobrojno njegovo meso, tj. pošto je udebljao), klanjao je (klanjao bi on) sjedeći. Pa kada je htio (u klanjanju) da se nakloni (tj. kada bi htio da učini ruku'), ustao bi, pa bi čitao, zatim bi se naklonio. GLAVA: "Zaista Mi smo poslali tebe svjedokom, i obeseljivačem i opominjačem.". PRIČAO NAM JE Abdullah, pričao nam je Abdulaziz, sin Ebu Selemeta, od Hilala, sina Ebu Hilala, od Ata-a, sina Jesara, od Abdullaha, sina Amra sina Asa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da ovaj ajet koji je u Kur'anu: "O Vjerovijesniče, zaista Mi smo poslali tebe svjedokom, i obeseljivačem i opominjačem.", rekao je (da taj ajet ima ovakav oblik, izraz i tekst) u Tevratu: "O Vjerovijesniče, zaista Mi smo poslali tebe svjedokom, i obeseljivačem, i opominjačem i tvrđavom (tj. i kao zaštitu i čuvanje) za (te) nepismene (tj. nepismeni arapski narod). Ti si Moj rob i Moj poslanik. Imenovao (tj. Nazvao) sam Tebe Mutevekkilom ("Mutevekkil" je oslanjač na Allaha), (i ti si onaj koji) nije oštar, a ni grub (okrutan), a ni veliki vikač u (tj. po tim) trgovima, i neće odbijati (ne odbija, tj. ne uzvraća to) loše djelo za (to) loše djelo, a ali (tj. nego) briše i oprašta (okreće glavu od uvreda i loših djela koje mu neko učini). I neće uzeti (tj. usmrtiti Allah) njega do (da) ispravi s njim (tj. pomoću njega tu) vjeru iskrivljenu s (tim, tj. tako da) govore: "Nema božanstva osim Allah!", pa (da) otvori s njom oči slijepe, i uši gluhe i srca pokrivena (zatvorena).". GLAVA: "On je (onaj) koji je spustio (tu) smirenost (uspokojenost) u srca (tih) vjernika.....". PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Dok (jedan) čovjek od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, čita, a (jedan) konj njegov je svezan u (njegovoj) kući, pa je počeo (konj da) bježi (tj. pokušava da pobjegne). Pa je izašao (taj) čovjek, pa je pogledao (gledao da otkrije šta mu to plaši konja), pa nije vidio (nijedne) stvari (tj. ništa). I počeo je (da) bježi (konj opet). Pa pošto je osvanuo, spomenuo je to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao:

Page 321: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"To je (ta) smirenost (koja) se je spustila sa Kur'anom." GLAVA Njegovoga govora: "Pošto (tj. Kada) se prisegnu (daju prisegu) tebi pod (tim izvjesnim) stablom.....". PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Amra, od Džabira, rekao je: Bili smo (tolikoga broja na) dan Hudejbije (da je naš broj iznosio) hiljadu i četiri stotine. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Šebabete, pričao nam je Šubete od Katadeta, rekao je: čuo sam Ukbeta, sina Suhbana, od Abdullaha, sina Mugaffela, (a on je jedan) od (onih) ko je prisustvovao (tom izvjesnom) stablu (tj. prisegi pod tim stablom): Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bacanje sa dvama prstima (sa dva prsta kamenčića ili sličnoga na životinju koja se lovi da je tako ulovi, umlati; a veli se da "hazf" znači i bacanje i gađanje iz praćke kamenom). A od Ukbeta, sina Suhbana, rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Mugaffela, Muzeniju, o (tom) mokrenju u (to) mjesto kupanja (u mjesto gdje se čovjek kupa i čisti da je mokrenje u tom mjestu zabranjeno). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Velida, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, pričao nam je Šubete od Halida, od Ebu Kilabeta, od Sabita, sina Dahhaka, bio zadovoljan Allah od njega, a bio je od drugova (toga) stabla. PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Ishaka, Sulemija, pričao nam je Ja'la, pričao nam je Abdulaziz, sin Sijaha, od Hubejba, sina Ebu Sabita, rekao je: Došao sam Ebu Vailu (da) pitam njega, pa je rekao: Bili smo u Siffinu, pa je rekao (jedan) čovjek: "Zar nisi vidio (tj. gledao) k (onima) koji se zovu (pozivaju) ka knjizi Allaha, uzvisio se je (uzvišen je)?" Pa je rekao Alija: "Da." Pa je rekao Sehl, sin Hunejfa: "Sumnjajte (Sumnjičite na) vaše osobe (tj. na sebe same, na svoja mišljenja i stavove). Pa (tj. Jer) zaista već sam vidio nas (na) dan Hudejbije - misli (na taj) mir koji je bio (sklopljen) između Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i (mekanskih) idolopoklonika - (vidio sam nas takve hrabre) i da vidimo borbu (tj. da u tom času smatrasmo borbu u Hudejbiji potrebnom), zaista bismo se borili. Pa je došao Umer, pa je rekao: "Zar nismo (mi) na (toj) istini, a oni su na (toj) laži (neistini)? Zar nije (tako da) su naši ubijeni (tj. da će biti i dospjeti naši poginuli) u raj, a njihovi ubijeni u Vatru?" Rekao je (Muhamed a.s. kao odgovor Umeru r.a.): "Da." Rekao je (Umer): "Pa u čemu (tj. Pa zbog čega) se je dala (ona) niskost (tj. poniženje nama) u našoj vjeri (jer je ugovor bio u nekim tačkama nepovoljan za muslimane), i vraćamo se, a nije sudio Allah (još nikako odlučnom borbom) između nas (zašto je to tako)?" Pa je rekao: "O sine Hataba! Zaista ja sam poslanik Allaha, i neće upropastiti (tj. uništiti) mene Allah nikada." Pa se vratio (Umer r.a. od Muhameda a.s.) ljutit (ljuteći se). Pa se nije strpio, čak je došao Ebu Bekru, pa je rekao: "O Ebu Bekre! Zar nismo na (toj) istini, a oni su na (toj) laži?" Rekao je (Ebu Bekr): "O sine Hataba! Zaista on je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i neće upropastiti (uništiti) njega Allah nikada." Pa je sišla sura Fetha (sura El-Feth). (Izlaganje koje ovdje iznosi Sehl jasno pokazuje da čovjek ponekad ima neko mišljenje svoje koje potkrepljuje neoborivim činjenicama, ali opet to njegovo mišljenje nije ispravno, jer je

Page 322: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

istina i pravo na drugoj strani i u drugome mišljenju, i čak suprotnom mišljenju od njegovoga mišljenja. Kad je pogrešno bilo rezonovanje Umera koji se je protivio nepovoljnom ugovoru muslimana sa idolopoklonicima, onda je svakako pogrešno još više rezonovanje svakoga onoga muslimana koji smatra opravdanom borbu i krvoproliće muslimana između sebe zbog takozvanoga većega prava na vladanje i rukovođenje muslimanima na osnovu nekakvih svojih zasluga, nasljednih prava, sposobnosti ili nekakvoga boljega društvenoga sistema koji će neko da sprovede i usreći, tobož, muslimane većom srećom. Svaki pojedinac ili grupa koji na osnovu gornjih razloga dozvaljaju, dozvoljavaju međusobno ubijanje muslimana, i ljudi uopće, ili su zaslijepljeni svojim mišljenjem i smatraju se nepogrešivima, ili pak i nisu u biti muslimani, niti ljudi. A istorijski događaji poslije Hudejbije pokazali su jasno da je miroljubivost Muhameda a.s., makar i pod nepovoljnim uslovima, bila bolja i korisnija od Umerove ratobornosti i njegovoga ratobornoga mišljenja i stava. Na to je sve upozoravao Sehl one koji su zahtijevali od Alije r.a. da vodi borbu protiv onih muslimana koji nisu njega priznavali za halifu iako je on imao na taj položaj najviše prava.)

EL-HUDŽURAT (EL-HUDŽURATU)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. A rekao je Mudžahid: ".... la tukaddimu (ne proturajte se naprijed)...." (to) je (značenja što i) "la teftatu" (ne prolazite ka nečemu bez zdogovaranja nadmećući se vi) nad poslanika Allaha (nad poslanika Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio, (nego čekajte) dok osudi (dosudi) Allah na njegovom jeziku (tj. preko Muhameda a.s. neku osudu, neku stvar o nečemu). ".... imtehane (ispitao je, isprobao je)...." (to) je (značenja) "ahlesa": očistio je (odabrao je, tj. učinio je iskrenim). ".... tenabezu...." (to) je (značenja) "jud'a bil-kufri ba'del-islami": zove se (doziva se, naziva se neko) sa (tim) bezvjerstvom poslije Islama (poslije primanja Islama; a doslovno "tenabezu" znači: nazivaju se pogrdnim nadimkom, priškorkom). "..... jelitkum...." je (značenja) "jenkuskum": okrnjiće vam. ".... eletna...." je (značenja) "nekasna": okrnjili smo (umanjili smo im nagradu od njihovoga posla, tj. za njihov posao i rad). ".... ne podižite (ne povisujte) vaše (svoje) glasove nad glas Vjerovijesnika....". Ajet (taj vidjeti). ".... teš'urune (opažate).", (to) je (značenja) "ta'lemune": znate. I od njega (od glagola teš'urune) je (riječ) "eššairu": pjesnik (jer ono opaža, zapaža i zna za misli i riječi kojima se izražavaju misli - to on zna bolje nego drugi obični ljudi). PRIČAO NAM JE Jeserete, sin Safvana sina Džemila, Lahmija, pričao nam je Nafi', sin Umera, od Ibnu Ebu Mulejketa, rekao je: Blizu su bila (ta) dvojica plemenitih (ili: ta dvojica vršilaca mnogoga dobra-hajra) da propanu njih dvojica: (a to se odnosi na) Ebu Bekra i Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice. Podigla su njih dvojica svoje glasove kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada su došli njemu konjanici (doslovno: jahači na devama, tj. karavana iz plemena) Temimovića, pa je dao znak (pokazao je) jedan (od) njih dvojice za Akre-a, sina Habisa, brata Mudžašiovića (da ga postavi Muhamed a.s. za zapovjednika Temimovića), a dao je znak drugi (od njih dvojice) za (jednoga) drugoga čovjeka. Rekao je Nafi': Neću pamtiti (tj. Ne pamtim) njegovoga imena. Pa je rekao Ebu Bekr (k) Umeru: "Nisi htio (ništa drugo) osim

Page 323: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

protivljenje meni." Rekao je: "Nisam htio protivljenje tebi." Pa su se podigli glasovi njih dvojice o tome. Pa je spustio Allah: "O (vi) koji ste vjerovali, ne podižite vaše (tj. svoje) glasove....". Ajet (taj vidjeti). Rekao je Ibnu Zubejr: Pa nije bio Umer (više običaja da) dadne čuti (svoj glas) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslije ovoga ajeta do (da) traži razumjeti (nešto od) njega. A nije spomenuo to (tj. takvu opreznost, oprezno ponašanje) od svoga oca (tj. djeda) - misli (na) Ebu Bekra. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ezher, sin Sa'da, izvijestio nas je Ibnu Avn, rekao je: obavijestio me je Musa, sin Enesa, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izgubio (sebi iz vida) Sabita, sina Kajsa, (tj. tražio ga je, pitao je za njega pošto ga nije dulje vremena viđao) pa je rekao (jedan) čovjek: "O poslaniče Allaha! Ja znam tebi njegovo znanje (tj. Ja ću ti doznati šta je sa njim)." Pa je došao njemu (Sabitu taj čovjek), pa je našao njega sjedača (da sjedi) u svojoj kući, spuštač svoje glave (tj. spustio je, pognuo je svoju glavu). Pa je rekao njemu (taj čovjek): "Šta je stanje tvoje (tj. Šta je s tobom)?" Pa je rekao: "Zlo. Bio je (običaja da) podiže svoj glas iznad glasa Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa se već pokvario (tj. propao) njegov posao, i on je od stanovnika Vatre." (Tako je to o sebi bio zamislio Sabit zbog toga što je imao jači glas od Vjerovijesnikovoga, pa je u običnom govoru i razgovoru jače se čuo njegov glas od glasa Vjerovijesnika a.s., i mislio je Sabit da se sadržaj objavljenoga ajeta odnosi na njega i njegov glas.) Pa je došao (taj) čovjek Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvijestio njega da je on (Sabit) rekao tako i tako (to i to). Pa je rekao Musa: Pa se vratio k njemu (taj) drugi puta sa velikim obeselenjem (sa velikom radosnom viješću od Muhameda a.s. ka Sabitu). Pa je rekao (Muhamed a.s. tome čovjeku): "Idi k njemu (Sabitu), pa reci njemu: Zaista ti nisi od stanovnika Vatre, a ali (tj. nego) ti si od stanovnika raja (dženeta)." GLAVA: "Zaista (oni) koji dozivaju tebe od (strane prostora) iza (tih) soba veći (dio) njih neće razumijevati (tj. ne razumijevaju, nisu pametni).". PRIČAO NAM JE Hasen, sin Muhameda, pričao nam je Hadždžadž od Ibnu Džurejdža, rekao je: izvijestio me je Ibnu Ebu Mulejkete da je Abdullah, sin Zubejra, izvijestio ih (njih) da je ono (desio se slučaj da) su stigli (došli nekakvi) jahači (konjanici) iz Temimovića Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Ebu Bekr: "Učini zapovjednikom Ka'ka-a, sina Ma'beda!" A rekao je Umer: "Učini zapovjednikom Akre'a, sina Habisa!" Pa je rekao Ebu Bekr: "Nisi htio ka - ili osim - protivljenju (protivljenje) meni (da pribjegneš)." Pa je rekao Umer: "Nisam htio protivljenje tebi." Pa su se prepirali njih dvojica, čak (da) su se podigli glasovi njih dvojice. Pa je sišao o tome (prvi dio sure El-Hudžuratu):

Page 324: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"O (vi) koji ste vjerovali, ne proturajte se između dviju ruku (tj. naprijed pred) Allaha i Njegovoga poslanika....", dok se je prekinuo (tj. završio i objavio taj zadnji) ajet (o tome slučaju). GLAVA Njegovoga govora: "A da su se strpili (oni) dok izađeš k njima, zaista bi bilo bolje za njih....".

SURA KAFA (SURA K - SURA KAF) ".... redž'un beidun (vraćanje daleko).", (to) je (značenja) "reddun": vraćanje (povraćanje, tj. proživljenje, oživljenje, uskrsnuće). ".... furudžin." je (značenja što i) "futukin": raspuknuća (rascijepljenja, progulenja, prokinuća). Njezina jednina (tj. Jednina od furudžun) je "ferdžun". ".... od užeta (njegove) žile (vene u vratu).". Njegove (Čovjekove) dvije žile (vene) su (u) njegovom grlu (vratu). A rekao je Mudžahid: ".... (ono) što okrnjuje Zemlja...." od njihovih kostiju. ".... tebsireten...." je (značenja što i) "besireten": pronicljivošću (tj. zbog toga da to posluži kao osnova za pronicljivost i saznanje). "..... zrna (zrnevlje toga žita) poževenoga." (to) je (značenje, odnosno izraz pod kojim se misli) "el-hintatu": pšenica. ".... basikatin...." je (značenja) "attivalu": dugačke. "Pa zar smo se umorili (sa prvim stvaranjem - svega što postoji)...." (to) je (značenja): Pa zar je umorilo Nas....? "A rekao je njegov drug:...." (to) je (taj izvjesni) sotona (đavo) koji se je odredio njemu (za njega, tj. koji mu se je doveo). ".... fe nakkabu...." je (značenja) "darebu": pa udarali su. ".... ili je bacio (svoj) sluh (slušanje)...." (to) je (značenja): Neće pričati (tj. Ne priča) svojoj osobi (svojoj duši) za (nekoga drugoga) osim njega (a to će reći: sluša samo njega - Kur'an). ".... kada je proizveo vas...." (to) je (značenja): i proizveo je vaše stvaranje. (Ovo je trebalo da stoji poslije riječi: "Pa zar smo se umorili sa prvim stvaranjem" - ".... kada je proizveo vas....", tj.: i proizveo je vaše stvaranje (bez umora, zamorenosti).) ".... pazitelj pripremljen (prisutan)." (to) je (značenja) promatrač (koji je postavljen kao zamka da pazi i motri - resad). ".... (jedan) tjerač i (jedan) svjedok." (to) su (izvjesna) dva anđela: pisar i svjedok (naših postupaka). ".... svjedok" (to) je (značenja u drugom ajetu) "šahidun bil-kalbi": prisutan sa (svojim) srcem (ili: gledalac sa svojim srcem; ili: gledalac u srce). ".... lugubin." (to) je (značenja) "ennesabu": trud (umor, zamorenost). A rekao je (neko drugi) osim njega (osim Mudžahida): ".... nedidun." je posuda (omotač zametka palme; ili sami zametak palme) dok je trajao u svojim rukavima (tj. u svojim omotačima), i njegovo značenje je "mendudun": neki (dio) njega je na nekome (dijelu). Pa kada je izašao iz svojih rukava (omotača), pa nije (zametak više) "nedidun" (tj. ne kaže mu se više nedid). O (izrazima) ".... idbarennudžumi." i "..... edbaressudžudi.", bio je Asim (čitao riječ "idbare", odnosno "edbare" tako da) čita sa "e" (onu riječ) koja je u (suri) Kaf, a čita sa "i" (na početku onu riječ) koja je u (suri) Ettur (Attur). A čitaju se sa "i" njih dva (tj. ta dva izraza, te dvije riječi) skupa (tj. u obje te sure), i čitaju se njih dva sa "e" (u obje sure prema drugim nekim karijama, autoritativnim čitačima Kur'ana). A rekao je Ibnu Abas: ".... dan (toga) izlaženja." (to) je (značenja): izlaze iz (tih) grobova (tj. dan kada će oni izaći iz grobova). GLAVA

Page 325: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Njegovoga govora: ".... i govori (ona - paklena vatra, tj. pakao): Da li je od povećavanja (tj. Da li ima još viška, još više onih koji treba da budu bačeni u mene)?". PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebulesveda, pričao nam je Haremija, sin Umareta, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Baciće se u Vatru, a (ona) će govoriti: "Da li je (ostalo još) od (kakvoga) povećavanja?", dok stavi (Uzvišeni Allah na nju - na Vatru) Svoju nogu (Svoje stopalo), pa će reći (ona): "Dosta, dosta!" (Tj.: "Dosta mi je, dosta mi je!"). (Kaže se da izraz "dok stavi Svoju nogu" nema doslovan nego prenosan smisao, prenosno, preneseno značnje i znači: dok Uzvišeni Allah na kraju ponizi Vatru zbog njezine pohlepnosti, pa će se ona onda zadovoljiti i reći će da joj je dosta.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musa-a, El-Kattan, pričao nam je Ebu Sufjan Himjerija Seid, sin Jahja-a sina Mehdije, pričao nam je 'Avf od Muhameda, od Ebu Hurejreta, podigao je njega (pričanje, tj. hadis do Muhameda a.s.) - a najviše (onoga) što je bio (običaja da) zadržava njega Ebu Sufjan (na drugu Muhameda a.s., tj. a najviše hadisa koje pričaše Ebu Sufjan bili su hadisi zvani mevkuf, a to su hadisi kod kojih je spomenut ashab, a nije sami Muhamed a.s.): Reći će se džehennemu (paklu): "Jeli si se (Da li si se) napunio?" A reći će: "Da li je (ostalo još imalo) od povećavanja?" Pa će staviti Gospodar - blagoslovljen je i uzvišen je - Svoju nogu na nju (na vatru pakla), pa će reći: "Dosta (mi je), dosta (mi je)!" PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Prepirao se je raj i Vatra (tj. i pakao), pa je rekla Vatra: "Odabrala sam se (tj. Određena sam) za (te) velike (doslovno: koji se prave veliki, koji su oholi) i (te) silnike." A rekao je raj: "Šta je za mene (Šta je meni, tj. Šta ja imam)? Neće unići (u) mene (niko drugi) osim slabi (tj. nemoćni od tih) ljudi i njihov loši (dio, tj. i njihov otpadak)." Rekao je Allah - blagoslovljen je i uzvišen je - (rekao je) raju: "Ti si Moja milost. Pomilovaću s tobom koga hoću od Mojih (od Svojih) robova." A rekao je Vatri: "Ti si samo (jedna) kazna. Kazniću s tobom koga hoću od Mojih (Svojih) robova." I za svako jedno (tj. pojedino) od njih dvoje je njegova napunjenost. Pa što se tiče Vatre, pa neće se napuniti do (da) stavi Svoju nogu, pa će reći (ona): "Dosta (mi je), dosta (mi je)!" Pa tude (tj. Pa tada) će se napuniti i skupiće se (stisnuće se, stegnuće se nad stanovnicima pakla) neki (dio) nje (vatre) ka nekom (dijelu njezinom). I neće učiniti nasilje Allah - moćan je i veličajan je - od Svoga stvorenja (tj. od Svojih stvorenja ni) jednome (tj. nikome). A što se tiče raja, pa zaista Allah, moćan je i veličajan je, proizvodi za nj (za njega - za raj jedna) stvorenja." "....., i slavi sa hvaljenjem tvoga (svoga) Gospodara prije izlaženja Sunca i prije (njegovoga) zalaženja.". PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, od Džerira, od Ismaila, od Kajsa, sina Ebu Hazima, od Džerira, sina Abdullaha, rekao je:

Page 326: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Bili smo sjedači (jedne) noći (tj. Sjedili smo jedne noći) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pogledao k Mjesecu (koji se je u tom času u svome kretanju oko Zemlje nalazio u) noći četrnaest (četrnaestoj), pa je rekao (Muhamed a.s.): "Zaista vi ćete vidjeti vašega (svoga) Gospodara (tj. Stvoritelja) kao što vidite ovaj (Mjesec), nećete nasilje činiti (jedan drugome, tj. nećete se tiskati i smetati jedan drugome) u Njegovom viđenju (gledanju), pa ako ste mogli (tj. ako možete) da se ne nadvladavate (tj. da se ne zalijenite) od molitve prije izlaženja Sunca i prije njegovoga zalaženja, pa činite (to)." Zatim je čitao: "..... i slavi sa hvalenjem tvoga (svoga) Gospodara prije izlaženja Sunca i prije (njegovoga) zalaženja.". (Napominje se da zadnja rečenica u hadisu prije ovoga može da se prevede i tako, na taj način pa da njezin tekst glasi ovako: "A što se tiče raja, pa zaista Allah-moćan je i veličajan je - proizvesti će (stvoriće) za njega (za raj jedna) stvorenja (tj. jedne ljude; ili: jedna bića)." Ovo je ustanovljeno na osnovu komentara naknadno, pa neka se to ima u vidu.) PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Verka' od Ibnu Ebu Nedžiha, od Mudžahida, rekao je Ibnu Abas: Zapovjedio je (Allah dž.š.) njemu (Muhamedu a.s.) da slavi (mnogo Allaha) u zadnjim dijelovima (tih) molitava (molitvi), svih njih. Misli (da to znači) Njegov govor: "..... i (u) zadnjim dijelovima (toga) ničičenja (padanja na tle licem).". (Po tumačenju komentatora pod izrazom "ničičenje" ovdje se misli na molitvu, molitve.)

VEZZARIJATI (VE - EL-ZARIJATI) Rekao je Alija - na njega pozdrav (spas; ili: njemu mir)! -: "Ezzarijatu" je (značenja ovdje na početku ove sure) "Errijahu": vjetrovi (izvjesni vjetrovi). A rekao je (neko drugi) osim njega: "Tezruhu" je (značenja) "tuferrikuhu": rastavlja (cijepa) ga (tj. rastavljaju, cijepaju ga vjetrovi). (Izraz "tezruhu" nalazi se u suri Kehfu, a ovdje ga Buharija spominje jer je taj izraz i izraz "ezzarijatu" od istoga korijena.) "I u vašim osobama (tj. I u vama samima - I u samima sebi imate pouke i dokaza opstojanja i nužnoga postojanja Svemogućega Tvorca), pa zar nećete vidjeti (uvidjeti to)?". Jedeš i piješ (kaže jedan komentator ovoga ajeta) u ulaz jedan (u jedan ulaz, tj. u usta stavljajući i hranu i piće), a izlazi iz dva mjesta (iz tebe: izmet na jednom mjestu, mokraća na drugom mjestu). "Fe raga...." je (značenja što i) "fe redže'a": pa se je vratio. "..... fe sakket...." (to) je (značenja): Pa je skupila svoje prste, pa je udarila s njim (njime, tj. skupom prsta) svoje čelo. A "erremimu" je bilje (tla) Zemlje kada se je osušilo i zgazilo (bivši tako smrvljeno). ".... le musiune." (to) je (značenja) "le zevu seatin": zaista vlasnici (posjednici jedne) širine (tj. moći, mogućnosti, bogatstva). A takođe je (ta riječ istoga značenja u ajetu): "..... alelmusi'i kaderuhu (na izvjesnoga proširivača je njegova količina)...." - misli (sa izrazom "el-musi'i" na značenje koje ima riječ) "el-kavijju": jak (snažan, tj. imućan, bogat). ".... zevdžejni (dva

Page 327: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

para)....." (to) je (značenja) muško i žensko (od svakoga živoga i neživoga, tj. od svega jer imamo čak i elektricitet pozitivni i negativni, a to je neka vrsta muška i ženska). I neslaganje (tj. raznolikost, različitost tih) boja: slatko i kiselo, pa (i) njih dvoje su dva para. "Pa bježite k Allahu...." - od Allaha (bježite) k Njemu (jer vas ne može niko drugi spasiti od Njega osim On Sam Sobom). "..... osim zato (da) obožavaju Mene." (to) je (značenja): Nisam stvorio pripadnike (te) sreće (tj. srećnike, sretne) od pripadnika (tih) dviju skupina (grupa ni radi čega drugoga) osim zato (da oni) vjeruju jednoga Mene (tj. da Me vjeruju kao Jednoga Jedinoga Boga). A rekao je neki (od) njih: Stvorio je njih zato (da) čine (tj. da vjeruju u Božije jedinstvo), pa je (to) činio neki (dio njih), a ostavio je (to) neki (dio njih - dakle neki su vjerovali, a neki nisu). A nije u njemu (tj. u ovome ajetu nikakav) dokaz za kaderije (tj. za sektu koja je nazvana "ehlul-kaderi: kaderije"). A "ezzenubu" je (izvjesna) velika kova. A rekao je Mudžahid: "..... zenuben....." je (značenja što i) "sebilen": put. ".... sarretin...." je (značenja) "sajhatin": vikanja (vikanje, vika, galama). "El-'akimu" je (ona) koja neće roditi (tj. ne rađa djece). A rekao je Ibnu Abas: A "el-hubuku" je njegova izjednačenost (upravljenost) i njegova ljepota (tj. izjednačenost i ljepota neba). ".... fi gamretin...." (to) je (značenja) u svojoj zabludi bivaju istrajni (do krajnje granice). A rekao je (drugi) osim njega (tj. osim Ibnu Abasa): ".... tevasav...." je (značenja što i) "tevatau": složili su se. (To će reći: Jesu li se složili, utrli puteve, oporučili jedni drugima, prvi potonjima da Božije vjerovijesnike nazivaju istim pogrdim, pogrdnim nazivima: mađioničari, lude, luđaci, i slično?) A rekao je drugi osim njega (osim Ibnu Abasa): "Musevvemeten...." je (značenja što i riječ) "mu'lemeten": označenu (tj. označene su te kamenice....). Od "essima": znak (izvedena je riječ musevvemeten). Ubio se je (izvjesni) čovjek - (to) je (značenja): prokleo se je (tj. Proklet bio izvjesni čovjek)! (Po nekima ovdje treba umjesto "Kutilel-insanu....", da stoji: "Kutilel-harrasune": Ubili se, tj. Prokleti bili - izvjesni lažovi, veliki lažovi!)

SURA VAT-TURI

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

A rekao je Katadete: "..... mesturin." je (značenja što i) "mektubin": napisanoga (tj. napisane knjige mi!). A rekao je Mudžahid: "Turun" je brdo (planina) u surjanijskom jeziku (tj. Turun znači što i džebelun: planina, brdo). ".... rakkin menšurin (koži prostrtoj)." je (značenja) "sahifetin": stranici (tj. listu papira, odnosno tankoj koži na kojoj se pisalo umjesto papira). "Tako mi (toga izvjesnoga) tavana (stropa) podignutoga." (to) je nebo. (To jest: Podignuti tavan, strop znači nebo.) A ".... el-mesdžuri (el-mesdžuru)." je (značenja što i) "el-mukadu": potpaljen (naložen, raspaljen, rasplamsan). A rekao je Hasen: Potpaliće se (mora tako) da će otići njezina (tj. njihova) voda, pa neće ostati u njoj (tj. u njima ni jedna) kap. A rekao je Mudžahid: "..... eletnahum....." je (značenja) "nekasna": okrnjili smo (tj. "ve ma eletnahum": i nećemo okrnjiti njima). A rekao je drugi osim njega: "..... temuru...." je (značenja) "teduru": kola (okreće se u krugu). ".... ahlamuhum...." je (značenja) "el-'ukulu": pameti (njihove, njihovi razumi). A rekao je Ibnu Abbas: ".... el-berru...." je (značenja) "elletifu": dobar (fin, prefinjen). "..... kisfen...." je (značenja) "ki'an": komad (odsječak). "El-menunu" je (značenja) "el-mevtu":

Page 328: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

smrt. A rekao je drugi osim njega: "..... jetenaze'une...." je (značenja) "jete'atavne": propinju se (upinju se, tj. otimaju se međusobno za nju - za čašu, ali ne u ime svađanja i prepiranja nego u ime zabavljanja i naslađivanja). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Muhameda, sina Abdurahmana sina Nevfela, od Urveta, od Zejnebe, kćeri Ebu Selemeta, od Umu Seleme rekla je: Potužila sam se k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da se ja tužim (na bolest, tj. da sam bolesna pa da ne mogu pješice ophoditi okolo Kabe u hodočašću). Pa je rekao: "Ophodi (ti) od pozadi (tih, tj. iza tih) ljudi, a ti si jahačica (tj. Ophodi jašući ti)." Pa sam ophodila, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanja (primaknuvši se on) k strani Kabe čita (tj. čitajući on u klanjanju počinjući) sa "(Vat) Turi. Ve kitabin mesturin.". (To jest: čita u klanjanju suru koja počinje sa riječima: "Vat-Turi. Ve kitabin mesturin.: Tako mi izvjesnoga brda. I knjige napisane.". Pod izrazom "Ettur-izvjesno brdo" misli se na brdo na kojem je Musa - Mojsije - primio Božije zapovjedi.) PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, rekao je: pričali su mi od Zuhrije, od Muhameda, sina Džubejra sina Mut'ima, od njegovoga oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita u sutonskoj molitvi (ahšamu-akšamu) sa "Etturi (Atturi)" (tj. da čita u sutonskoj molitvi suru "Vatturi"). Pa pošto je dopro ovome ajetu (i slijedećim ajetima iza njega): "Ili su se stvorili bez stvari (ikakve, tj. bez ikoga), ili su stvarači (stvaraoci samih sebe)? Ili su stvorili (oni ta) nebesa i (tu) Zemlju; (nisu nikako,) nego neće (da) se uvjere (ubijede). Ili su kod njih (tj. Ili oni imaju) blagajne tvoga Gospoda, ili su oni izvjesni ovlašćenici (pazitelji, silnici nad drugima)?", (kada je dopro do tih ajeta Muhamed a.s. u čitanju te sure,) skoro je bilo (blizu je bilo) moje srce da odleti (tj. da prhne od divljenja, ubjedljivosti tih ajeta i njihovoj ljepoti). Rekao je Sufjan: Pa što se tiče mene, pa čuo sam samo Zuhriju (da) priča od Muhameda, sin Džubejra sina Mut'ima, od njegovoga oca: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita u sutonskoj molitvi sa Turom (tj. suru Vatturi), nisam čuo njega (Zuhriju da) je povećao (tj. dodao onaj dio govora) koji su rekli meni (oni - moji drugovi - a misli na riječi: "Pa pošto je dopro ovome ajetu.....".).

SURA VENNEDŽMI (VE EL-NEDŽMI)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. A rekao je Mudžahid: "Zu mirretin....", je (značenja) "zu kuvvetin": vlasnik snage (vlasnik moći, tj. snažan, moćan). "..... količinom dva luka...." je (značenja): gdje je tetiva (tj. izvjesna struna) od izvjesnoga luka (strijele). ".... diza." je (značenja) "'avdžau": kriva (tj. nepravedna dioba). ".... ve ekda." je (značenja) "kata'a 'ataehu": presjekao (tj. obustavio, uskratio) je svoje davanje. ".... rabbuš-ši'ra." - on (taj izraz "ešši'ra") je (zvijezda zvana) Mirzem (iz sazviježđa) Blizanaca. (Jer i u sazviježđu Lava ima jedna zvijezda koja se naziva Mirzem. "Ešši'ra" je, inače, naziv za zvijezdu Sirius, i tako tu riječ "Ešši'ra" i prevode prevodioci Kur'ana. Buharija tu riječ tumači onako kako je već navedeno. ".... rabbušši'ra" znači: gospodar Siriusa.)

Page 329: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

".... koji je ispunjavao." (to) je (značenja): ispunjavao je (ono) što se je uzakonilo (tj. odredilo i propisalo) na njega (tj. njemu). "Ezifetil-azifetu." je (značenja) "ikterebetis-sa'atu": približio se je čas (izvjesni, određeni). ".... samidune." je (značenja) "el-bertametu": srditi (ljutiti tako jako da su im se zbog srdžbe opustile donje usne). A rekao je 'Ikrimete: Pjevaju, (ali) u himjerijskom jeziku (narječju to znači riječ "samidune", koja je izvedena od glagola "semede", "jesmudu", "sumuden", pa onda, prema tome, "samidune" znači: pjevači.). A rekao je Ibrahim: "E fe tumarunehu...." je (značenja) "E fe tudžadilunehu": Pa zar se prepirete (sa) njim. A ko je čitao (tj. ko čita umjesto "E fe tumarunehu") "E fe temrunehu....", misli (na značenje koje je isto kao i u izrazu) "E fe tedžhadunehu": Pa zar niječete (poričete, ne priznajete) njega.... "Nije se umorio (ili: Nije se iskrivio, skrenuo) izvjesni vid...." (to) je vid Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio. ".... ve ma taga." (to) je (značenja) "Ve la džaveze ma rea": I nije prešao (prošao ono, preko onoga) što je vidio. ".... fe temarev...." je (značenja) "kezzebu": lagali su (tj. smatrali su lažnim, ugonili su u laž). (Ono ova riječ u ovom obliku se ne nalazi u ovoj suri, nego u suri iza ove, ali se nalazi riječ "tetemara" na kraju jednoga ajeta ove sure, a riječ "tetemara" ima slično značenje.) A rekao je Hasen: ".... iza heva." je (značenja) "gabe": zašao je (pao i nestao je ispod horizonta (obzora, vidika). A rekao je Ibnu Abas: ".... agna ve akna." je (značenja) "eata fe erda": dao je, pa je zadovoljio (tj. daje, pa zadovalja, zadovoljava svojim davanjem, darivanjem). PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Veki' od Ismaila, sina Ebu Halida, od 'Amra, od Mesruka, rekao je: Rekao sam Aiši, bio zadovoljan Allah od nje: "O majko! Da li je vidio Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio, svoga Gospoda (Gospodara)?" Pa je rekla: "Zaista već je ustala (naježila se, nastrihla se) moja kosa (moja dlaka) od (zbog onoga) što si rekao. Gdje su ti od tri (stvari takve) ko je pričao tebi njih, pa već je lagao (slagao). Ko je pričao tebi da je Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio, vidio svoga Gospoda, pa već je lagao (slagao, laže)." Zatim je pročitala (tj. recitovala ona ajet): "Neće stići Njega (vaši) vidovi, a On stiže (vaše) vidove, i On je Dobri, Obaviješteni.", "I nije bilo (ni) za (jednoga) čovjeka da govori njemu Allah (drukčije) osim objavom, ili iza (nekoga) zastora....". "I ko je pričao tebi da on (Muhamed a.s.) zna što je u sutra (tj. šta će biti sutra), pa već je lagao (slagao - i to je laž)." Zatim je pročitala: ".... i ne zna (nijedna) duša (osoba) šta će to steći sutra....". "I ko je pričao tebi da je on (Muhamed a.s.) sakrio (išta od Božije objave), pa već je lagao (slagao)." Zatim je pročitala: "O Poslaniče! Priopći (ono) što se je spustilo k tebi od tvoga Gospoda,....". Ajet (taj vidjeti). "A ali (tj. Nego) je on (tj. Nije Muhamed a.s. vidio Uzvišenoga Allaha, ali je Muhamed a.s.) vidio Džibrila - na njega mir! - u njegovome (u svome) obliku dvaput."

Page 330: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

GLAVA: "Pa je bio (na rastojanju) količinom dva luka, ili (još) bliže." (to) je (značenja) gdje je tetiva (struna) od (toga, izvjesnoga) luka. PRIČAO NAM JE Ebu Nu'man, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam je Šejbanija, rekao je: čuo sam Zirra (da priča) od Abdullaha (Mes'udovoga o ajetu): "Pa je bio količinom dva luka, ili bliže. Pa je objavio k Njegovome robu (ono) što je objavio.", rekao je (Zirr): pričao nam je Ibnu Mes'ud da je on (Muhamed a.s.) vidio Džibrila, za njega (tj. u njega - u Džibrila) je šesto (šest stotina) krila. GLAVA Njegovoga govora: "Pa je objavio k Njegovome robu (ono) što je objavio.". (Ovo se tumači dvojako: Da je melek Džibril objavio Allahovom robu Muhamedu a.s. ono što je objavio. Ili: Allah je objavio Svome robu Muhamedu a.s. ono što je objavio izravno.) PRIČAO NAM JE Talk, sin Gannama, pričao nam je Zaidete od Šejbanije, rekao je: pitao sam Zirra o Njegovom govoru, uzvisio se je (tj. uzvišen je On - Allah), "Pa je bio količinom dva luka, ili bliže. Pa je objavio k Njegovom robu (ono) što je objavio.". Rekao je (Zirr): Izvijestio nas je Abdullah da je Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio, vidio Džibrila, za njega (u njega) je šeststo (šesto) krila (tj. vidio je Džibrila da ima on šest stotina krila). GLAVA: "Zaista već je vidio (jedan dio) od znakova svoga Gospoda najvećih (tj. vidio je neke najveće znakove svoga Gospoda).". PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Ibrahima, od 'Alkameta, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, (govoreći o ajetu) "Zaista već je vidio od znakova svoga Gospoda najvećih.", rekao je: Vidio je (Muhamed a.s. jedan) sag zelen (tj. zelen ćilim jedan takav da) je već zatvorio (taj izvjesni) obzor. (Ima više mišljenja šta znači riječ "refrefun". Jedni kažu: sag, ćilim. Drugi kažu: Nešto na što se sjeda kao što je ćilim. Treći kažu: Ogrtač, mantil. Četvrti kažu: Zastor, zavjesa. Peti kažu: Svaka široka odjeća. Šesti vele: Što god pretječe, što je višak, pa se savije, previje. Sedmi vele: Postelja; jastuk.) GLAVA: "Pa da li ste vidjeli Lata i Uzzu (Uzza-a, tj. Šta mislite o Latu i Uzza-u)?"

Page 331: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(Lat je ime idola, kipa što su ga obožavali ili pleme Sekif u Taifu, ili Kurejševići obožavahu taj kip, a bio im je postavljen u mjestu Nahlete. Uzza je ime jednoga trna koji su obožavali Gatafanovići. Tako se kaže u nekim komentarima. Međutim ima i drukčijih mišljenja.) PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Ebul-Ešheb, pričao nam je Ebul-Dževza od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Njegovom govoru "..... Lata i Uzzu (Uzza-a).": Bio je Lat (jedan) čovjek (koji je bio običaja da) kvasi kašu (mekanskih, odnosno Kabinih) hodočasnika (vodom; ili da miješa kašu od prekrupe sa maslom dajući, ili prodajući tu kašu hodočasnicima - jer "lette", "jeluttu" znači pokvasiti vodom, a i pomiješati sa maslom kašu od prekrupe). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Humejda, sina Abdurahmana (tj. sina Abdurahmanovoga), od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko se je zakleo, pa je rekao u svojoj zakletvi (zaklinjanju): Tako mi Lata i Uzza-a!, pa neka rekne: Nema božanstva osim Allah! A ko je rekao svome drugu: Dođi, (da) se kockam (sa) tobom!, pa neka milodari (tj. pa neka dadne milostinju - sadaku, siromašnom licu, da mu milostinja pokrije i iskupi grijeh koji je počinio pozivajući na kockanje druga, pa makar i ne kockao)." GLAVA: "I Menata trećega najzadnjega?". (Menat je također ime jednoga idola, kipa koji su obožavali, kojeg su obožavali.) PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Zuhrija: čuo sam Urveta (da je rekao): rekao sam Aiši, bio zadovoljan Allah od nje, (svoje mišljenje o trčanju između Safe i Merve prilikom hodočašća - hadža), pa je rekla: Bio je samo ko je uzvikivao (dvoodazov-telbiju) za Menat, kip (idol, tj. za hodočašće idolu) koji je (bio) u (mjestu) Mušellelu (El-Mušellelu) - (taj je bio običaja da) neće ophoditi (tj. da ne trči) između Safe i Merve, pa je spustio Allah, uzvišen je: "Zaista Safa i Merva su od obreda (propisanih od) Allaha....". Pa je ophodio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i muslimani (iz njegovoga doba). Rekao je Sufjan: Menat je u El-Mušellelu (mjestu) od Kudejda (tj. mjestu, naselju koje se nalazi u oblasti planine Kudejda). A rekao je Abdurahman, sin Halida, od Ibnu Šihaba, rekao je Urvete, rekla je Aiša: Sišao je (taj ajet) o Pomagačima. Bili su oni i Gassanovići prije (nego je došlo vrijeme) da prime Islam (bili su običaja da) uzvikuju za Menat (telbiju za Menata, tj. da Menatu hodočaste jer su oni taj idol obožavali - i onda je dalje pričao Abdurahman) slično njemu (slično Sufjanovom hadisu). A rekao je Mamer od Zuhrije, od Urveta, od Aiše:

Page 332: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Bili su (neki) ljudi od Pomagača, od (onih) ko je bio (običaja da) uzvikuje (telbiju u hodočašću) za Menat (za Menata) - a Menat je (jedan) idol između Meke i Medine - (bili) su rekli (ti neki ljudi): "O vjerovijesniče Allaha! Bili smo (običaja da) ne ophodimo između Safe i Merve poštivanjem Menatu (tj. iz poštovanja prema idolu Menatu - i dalje slijedi) slično njemu (prošlom, prethodnom hadisu)." GLAVA: "Pa ničičite (tj. padnite ničice) Allahu, i obožavajte (samo Njega).". PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis, pričao nam je Ejub od 'Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Ničičio je (Pao je ničice) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (suri) Ennedžmu (tj. zbog ajeta, pročitavši ajet u suri Ven-Nedžmi), i ničičili su (i pali su ničice) sa njim (u jednoj prilici i jednom sijelu svi prisutni) muslimani i idolopoklonici, i dusi (duhovi, nevidljiva bića) i ljudi. (Veli se da su idolopoklonici pali ničice misleći na svoje idole čija su imena spomenuta u ovoj suri. Ima i drukčijih tumačenja koja se neće navoditi.) Slijedio je njega (Abdul-Varisa) Ibnu Tahman od Ejuba, a nije spomenuo Ibnu 'Ulejjete (ime) Ibnu Abbasa. PRIČAO NAM JE Nasr, sin Alije, izvijestio me je Ebu Ahmed - misli (na) Zubejrija -, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Esveda, sina Jezida, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Prva sura (što) se je spustilo u njoj ničičenje (tj. zapovjed da se pada na sedždu, da se padne ničice) je (sura koja počinje sa riječima) "Ven-Nedžmi....". Rekao je: Pa je ničičio (tj. pao je ničice) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i ničičio je (svako) ko je iza njega (bio u tom času u, na njegovom sijelu i društvu), osim (jednoga) čovjeka (što) sam vidio njega (da) je uzeo (jednu) šaku od praha (šaku zemlje), pa je ničičio na njega (na taj prah). Pa sam vidio njega (toga čovjeka) poslije toga (da) se je ubio nevjernikom (tj. da je ubijen kao bezbožnik), a on je (tj. a to je bio) Umejjete, sin Halefa.

SURA "IKTEREBETIS-SA'ATU....."

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. Rekao je Mudžahid: ".... mustemirrun." je (značenja) "zahibun": odlazač (koji odlazi, koji će otići). ".... muzdedžerun." je (značenja) "mutenahin": dosižući kraj (tj. koji dostiže krajnju granicu suzbijanja, odvraćanja). ".... vezdudžire (i spriječio se je, i zabranilo mu se je)." (to) je (značenja) "festutire džununen": pa se je prhnulo (s njime) ludošću (zbog poludjelosti brzo je odveden, uklonjen). (A može da se prevede i ovako: Pa se je zaplašio ludošću, tj. zbog poludjelosti.) ".... dusurin." je (značenja) "adla'us - sefineti": rebra lađe (tj. kostur broda - a veli se da "dusur" znači: čavli, klini, klinci; a veli se da to znači: užeta, konopci kojima se veže brod; a

Page 333: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

veli se da to znači i pramac broda). ".... za (onoga) ko je bio pokazao (učinio) se nezahvalnim (ili nevjernikom)." - govori (veli; izgleda Mudžahid - da te riječi u ajetu znače): pokazao se (učinio se) je nezahvalnim (nevjernim) njemu (Nuhu a.s. - pa je svaki takav dobio potop kao) kaznu od Allaha. ".... mutedarun (mjesto, odnosno vrijeme u kojem se prisustvuje nečemu)." (misli se na narod Saliha a.s. koji su u svoje vrijeme bili ti koji) prisustvuju (dolaze izvjesnoj) vodi (kojoj je dolazila, deva koja je proizišla iz kamena). A rekao je Ibnu Džubejr: "Muhti'ine (žureći se oni)....." (ta riječ) je (el-ihta'u što ima značenje kao i) "enneselanu": žurenje, (a ta riječ enneselanu je što i) "el-habebu": kasanje (a to je način hoda i trčanje konja), (i to je isto što i) "essira'u": žurenje. A rekao je drugi (neko) osim njega: "..... fe te'ata....." (to) je (značenja) "fe 'ataha bi jedihi fe 'akareha": pa je dohvatio (uhvatio) nju (tj. kamilu, devu) svojom rukom, pa je zaklao nju (ili: pa je izmrcvario nju odsjekavši joj noge i prve i zadnje). "..... el-muhteziri (tora, ili ograde oko tora za stoku)." (to) je (značenja) kao tor od (izvjesnih) stabala (koji je) spaljen. "..... uzdudžire." (to) je (proširena vrsta glagola koja u pasivu perfekta ima oblik) "uftu'ile" od (glagola koji ima korjeniti oblik) "zedžertu": spriječio sam, zabranio sam (ili: suzbijao sam povikom, vičući na nekoga, derući se na njega). "..... kufire (pokazao se nezahvalnim, nevjernim)." (to) je (ovoga značenja): Učinili smo sa njim i sa njegovim narodom (ono) što smo učinili (tj. spasili smo njega - Nuha a.s., a potopili smo njegov narod nevjernički) nagradom (tj. kao nagradu, kaznu) za (ono) što se je napravilo sa Nuhom i njegovim drugovima (tj. pristalicama - a to će reći: uništili smo i potopili bezbožnike zato što su ugnjetavali Nuha a.s. i njegove drugove i uznemirivali ih). ".... mustekirrun." je (značenja) "azabun hakkun": kazna prava (istinita). Govori (Rekne) se "El-ešeru" je (značenja) "el-merehu" i "ettedžebburu". ("El-merehu" znači: prekomjerna veselost koja odvodi u oholost; a "ettedžebburu" je oholost, osionost, praviti se silnikom, nasilnikom, prisiljivačem na nešto.) GLAVA: "..... i rascijepio (raspolovio) se je Mjesec. I ako su vidjeli (tj. I ako vide jedan veliki) znak, okreću se (okreću leđa pred tim znakom).....". PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta i Sufjana, od Aameša, od Ibrahima, od Ebu Mamera, od Ibnu Mes'uda rekao je: Rascijepio (Raspolovio) se je Mjesec na vremenu (tj. u vrijeme) poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio, (na) dvije rastavljenosti (odvojenosti, tj. na dva komada, na dva dijela), (jedna) rastavljenost (je) iznad (izvjesnoga) brda, a (jedna je, a druga je) rastavljenost (a drugi dio, druga polovina je) ispod (niže) njega, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Prisustvujte (tj. Budite svjedoci)!" PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, izvijestio nas je Ibnu Ebu Nedžih od Mudžahida, od Ebu Mamera, od Abdullaha (Mesudovoga) rekao je: Rascijepio (Raspolovio) se je Mjesec, a mi smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa je postao dvije rastavljenosti (dva dijela, dvije polovine, tj. postao je dva komada odvojena), pa je rekao nama: "Prisustvujte, prisustvujte (tj. Budite svjedoci, budite svjedoci)!"

Page 334: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, rekao je: pričao mi je Bekr od Džafera, od 'Iraka, sina Malika, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rascijepio (Raspolovio) se je Mjesec u vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Junus, sin Muhameda, pričao nam je Šejban od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pitali su stanovnici Meke (tj. Tražili su, molili su Muhameda a.s.) da pokaže njima (jedan veliki) znak, pa je pokazao njima rascjepljenje (raspolovljenje) Mjeseca. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta, od Katadeta, od Enesa rekao je: Rascijepio (Raspolovio) se je Mjesec (na, u) dvije rastavljenosti (tj. na dva odvojena komada, dijela). GLAVA: "Teče (ona, tj. Plovi ona - lađa) sa Našim očima (a to će reći: pod Našim nadzorom, bivši ona čuvana sa Našim čuvanjem) nagradom (tj. kao nagradu - a to će reći kao kaznu) za (onoga) ko je bio pokazao se nezahvalnim (nevjernikom). I zaista već smo ostavili nju (lađu) znakom (kao znak jedan veliki), pa da li je od opominjača (tj. pa da li ima iko ko se opominje, ko bi se opomenuo, ko bi se poučio, uzeo savjet sebi iz toga potopa Nuhova)?". Rekao je Katadete: Ostavio je Allah lađu Nuha (Nojevu lađu, tj. dao je da ostane ona sve dotle), čak su stigli nju (zatekli su je) počeci (tj. prva pokoljenja) ove sljedbe. PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, od Esveda, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) čita: ".... fe hel min muddekirin?". (To se ovdje navodi zbog toga što su neki umjesto "muddekirin" čitali "muzzekirin", a obje riječi imaju isto značenje: onaj koji se opominje, uzima pouku za sebe od nekoga i iz nečega; a korijen obiju tih riječi je bio "muztekirun", pa se je asimilacijom došlo do oblika "muzzekirun", pa onda do "muddekirun". U daljem tekstu sada slijedi još nekoliko hadisa u kojima se spominje da je Muhamed a.s. čitao tu riječ u njezinom obliku "muddekirin", a tako se ta riječ i čita po kiraetu Asimovom.) GLAVA: "I zaista već smo olakšali Kur'an za (izvjesno) spominjanje (tj. za podsjećanje i pouku, opomenu), pa da li je od opominjača (iko ostao, tj. ima li iko da se opomene pouči se)?".

Page 335: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Rekao je Mudžahid: ".... jesserna...." je (značenja) "hevvenna kiraetehu": Olakšali smo (Učinili smo lakim) njegovo čitanje (citiranje, odnosno recitovanje). PRIČAO NAM JE Museded od Jahja-a, od Šubeta, od Ebu Ishaka, od Esveda, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on bio (običaja da) čita (tj. da on čitaše): "..... fe hel min muddekirin (pa da li je od opominjača)?". GLAVA: "..... zadnji dijelovi (tj. korijeni) palmi iščupanih. Pa kakva je bila Moja kazna i opominjanja Moja?". PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zuhejr od Ebu Ishaka da je on čuo (jednoga) čovjeka (da) je pitao Esveda (o tome da li treba da se čita) "..... fe hel min muddekirin?", ili ".... muzekkirin?"? Pa je rekao: Čuo sam Abdullaha (Mes'udovoga da) čita nju (tu riječ, ili taj ajet tako da izgovara tu riječ ovako): "..... min muddekirin?". Rekao je (Abdullah): I čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita nju (ovako): "..... fe hel min muddekirin?", dalom (tj. čita se sa harfom, slovom "d"). GLAVA: "..... pa su bili kao polomljeni (dijelovi, komadi izvjesnoga) tora (ili ograde oko tora). I zaista već smo olakšali Kur'an za izvjesnu opomenu (podsjećanje), pa da li je od opominjača (tj. ima li neko ko bi da se opomene)?". PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je moj otac od Šubeta, od Ebu Ishaka, od Esveda, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, čitao je: "...... fe hel min muddekirin?", ajet (taj vidjeti). GLAVA: "I zaista već je pojutrila njima (tj. došla je u jutru njima) jutrom (rano, u početku dana jedna) kazna ustaljena (tj. trajna). Pa kušajte (tj. osjetite) Moju kaznu i opominjanja Moja.". PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, od Esveda, od Abdullaha (Mes'udovoga), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on čitao: "..... fe hel min muddekirin?". GLAVA: "I zaista već smo uništili vaše stranke (ili: vaše sličnosti, tj. vama slične), pa da li je od opominjača (iko, tj. ima li iko da se opomene i da pouku sebi uzme)?".

Page 336: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Veki' od Israila, od Ebu Ishaka, od Esveda, sina Jezida, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Pročitao (Čitao) sam na (sijelu u prisutnosti) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "..... fe hel min muzzekirin?", pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: ".... fe hel min muddekirin?". GLAVA: Njegov govor: "Poraziće se (Biće poražen taj izvjesni) skup (skupina ljudi) i okrenuće (svoje) stražnjice.". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha sina Havšeba, pričao nam je Abdul-Vehhab, pričao nam je Halid od Ikrimeta, od Ibnu Abasa. A pričao mi je Muhamed, pričao nam je Affan, sin Muslima, od Vuhejba, pričao nam je Halid od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao, a on je u (jednoj) kupoli (tj. u jednoj maloj sobici u šatoru) danom Bedra (tj. na dan borbe na Bedru): "Moj Bože! Zaista ja zaklinjem Tebe Tvojim ugovorom i Tvojim obećanjem (da ćeš pomoći prave ispravne vjernike)! Moj Bože! Ako hoćeš (Ako htjedneš da dozvoliš propast i poraz muslimana danas), nećeš se obožavati poslije danas (ispravnim obožavanjem od strane ljudi)." Pa je uzeo Ebu Bekr za njegovu ruku, pa je rekao (Ebu Bekr): "Dosta ti je, o poslaniče Allaha! Ustrajao si (tj. Dopro si do krajnje granice, pretjerao si u obraćanju) na tvoga (svoga) Gospoda!" I on skoči (ustaje) u (svoj) oklop. Pa je izašao, a on govori: "Poraziće se (taj) skup, i okrenuće (oni svoje) stražnjice (bježeći oni).". GLAVA Njegovoga govora: "Nego Čas je njihovo obećanje, a Čas je nesretniji i gorčiji." - Misli (na to da podsjeti da je izraz "emerru") od (riječi) "el-meraretu": gorčina (a ne od riječi "el-mururu": prolaženje). PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, pričao nam je Hišam, sin Jusufa da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih, rekao je: izvijestio me je Jusuf, sin Maheka, rekao je: Zaista ja sam (bio) kod Aiše, majke vjernika, (pa) je rekla (ona tom prilikom): Zaista već se je spustilo na Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, u Meki, a zaista ja sam zaista djevojka (mladih godina), igram se, igrala sam se (tako sam bila mlada kada se njemu poslao i objavio ajet): "Nego Čas je njihovo obećanje, a Čas je nesretniji i gorčiji.". PRIČAO MI JE Ishak, pričao nam je Halid (Abdullahov) od Halida (Mihranovoga), od Ikrimeta, od Ibnu Abasa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao, a on je u (jednoj) kupoli svojoj (na) dan Bedra:

Page 337: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Zaklinjem Te Tvojim ugovorom i Tvojim obećanjem, moj Bože! Ako si htio (tj. Ako hoćeš), nećeš se obožavati poslije danas (od danas) nikada." Pa je uzeo Ebu Bekr za njegovu ruku i rekao je: "Dosta ti je, o poslaniče Allaha! Pa već si ustrajao (tj. pretjerao u obraćanju) na tvoga (svoga) Gospoda." A on je (tj. Muhamed a.s. je) u svome oklopu, pa je izašao, a on govori: "Poraziće se (taj) skup, i okrenuće (oni svoje) stražnjice. Nego Čas je njihovo obećanje (tj. obećano vrijeme kada će oni biti kažnjeni), a Čas je nesretniji i gorčiji.".

SURA ER-RAHMANA (SURA ER-RAHMANU)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. A rekao je Mudžahid: "..... bi husbanin (sa brojanjem, računanjem)." - kao (što je) brojanje (računanje, tj. odbrojavanje, okrećanje toga izvjesnoga) žrvnja. A rekao je drugi (osim) njega (osim Mudžahida tumačeći ajet u kojem se kaže): "I uspravite (tj. ispravite svoje) mjerenje...." - hoće (da kaže:) jezik (tj. jezičak, skazaljku, kazaljku) vage. A "..... el-asfu....." je zelen (zeleni plod izvjesnoga) usjeva kada se je odsjekla od njega (jedna) stvar (tj. neki mali dio) prije (nego da) stigne (prije nego sazrije, dospije), pa to je "el-asfu". A ".... er-rejhanu." je u govoru Arapa (izvjesna) opskrba (tj. hrana), i ".... er-rejhanu." je (značenja) njegova opskrba (hrana, tj. hrana čovjekova; ili: hranljivi dio usjeva koji je već sazrio, kako će se to vidjeti iz daljega teksta). A "..... el-habbu (boba, zrno, zrnevlje)...." je (onaj dio) koji se jede od njega (tj. od usjeva koji je sazrio i dospio). A rekao je neki (od) njih: A "el-asfu" - hoće (da kaže da to prestavlja i označava) pojedini (dio) od boba (zrnevlja usjeva), a "er-rejhanu" je sazreli (dio) koji se nije pojeo. A rekao je drugi (osim) njega: "El-asfu" je lišće (izvjesne) pšenice (tj. ošlje, ili pliva, pljeva - pliva je u ikavskom govoru naziv za pljevu). A rekao je Dahhak: "El-asfu" je slama (od usjeva). A rekao je Ebu Malik: "El-asfu" je prvo što niče (nikne od usjeva), nazivaju ga Nabatejci (imenom) "hebur". (Nabatejci su poljoprivrednici koji žive u Iraku, a nisu Arapi.) A rekao je Mudžahid: "El-asfu" je lišće pšenice, a "er-rejhanu" je opskrba (hrana). (Možda se tu hoće da rekne da "el-asfu" znači mekinje, a "er-rejhanu" da znači brašno od pšenice. "Er-rejhanu" znači, inače, još i miris.) A "el-maridžu" je žuti i zeleni plamen koji nadvisuje vatru (tj. koji se vidi iznad vatre) kada se je upalila (tj. kada se vatra upali, razgori). A rekao je neki (od) njih od Mudžahida (o značenju riječi u ajetu u kojem se kaže) "Gospodar dvaju istoka....", za Sunce (postoji, tj. Sunce ima) u zimi istok (jedan, tj. jedno mjesto izlaženja, izlaska), a istok (jedan) u ljetu (ljeti). ".... i Gospodar dvaju zapada (je On - Allah).", njegov zapad (tj. njegovo, sunčevo mjesto zalaženja) u zimi i ljetu (zimi i ljeti). ".... la jebgijani." je (značenja) "la jahtelitani": ne miješaju se njih dva (neće se pomiješati, izmiješati njih dva). ".... el-munšeatu...." je (takav oblik lađe) što se je podiglo njegovo jedro od (tj. između) lađa. Pa što se tiče (onoga oblika) što se nije podiglo njegovo jedro, pa nije "munše'etun" (tj. ne kaže mu se da spada među "munšeatun").

Page 338: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

A rekao je Mudžahid: ".... kao grnčarija (kao glineni sud, posuda)." (to) je (značenja): kao što se pravi grnčarija. "Eš-šuvazu" je (jedan) plamen od vatre. A rekao je Mudžahid (o riječi): "..... ve nuhasin...." - "en-nuhasu" je mjed (žuta mjed; ili bronza što) će se izlijevati na njihove glave, kažnjavaće se s njom. ".... bojao se je (boji se, plaši se) stajanja (tj. vremena u kojem će stajati, časa u kojem će stajati pred) svojim Gospodom....." (to) je (značenja): Odluči se za (izvjesni) grijeh, pa se sjeti Allaha, moćan je i veličajan je, pa ostavi njega (tj. ostavi taj grijeh, ne izvrši ga). "Mudhammetani." je (značenja) crne su njih dvije od napojenosti (tj. crne su te dvije bašće, ta dva vrta od natopljenosti vodom). "..... salsalin....." je (značenja): blata (koje) se je pomiješalo sa pijeskom, pa je škripilo (zvečalo, zvonilo, tj. pa ono škripi, zveči, zvoni) kao što škripi (zveči, zvoni) grnčarija. A govori se (rekne se): "Muntinun" (usmrđen, usmrđeno - a oni) hoće s njime (s tim izrazom da kažu) "salle" (usmrdjelo se je meso). Govori se "salsalun: škripanje", kao što se kaže "sarrel-babu indel-iglaki": škripe, škripa vrata kod zaključavanja; i "sarsare": škripe (doslovno: škripila su vrata). Slično je (tome) "kebkebtuhu": strmoglavio sam ga - misli (na to da kaže) "kebebtuhu": strmoglavio sam ga. (Ovim se hoće da kaže da je "salsalun" nastalo od "salle", a "salle" ima više značenja: usmrdjeti se meso; škripiti vrata. Škripiti znače i riječi "sarre" i "sarsare". Po obliku ovim riječima su slične riječi "kebbe" i "kebkebe".) ".... fakihetun ve nahlun ve rummanun (voće, i datule i šipovi). Rekao je neki (od) njih: Nisu šipovi i datule voće (tj. ne spadaju u voće). A što se tiče Arapa, pa zaista oni broje njih voćem (tj. ubrajaju ih u voće), (jer to nije nikakav dokaz da ne spadaju u voće datule i šipovi zbog toga što su se u ajetu iza riječi "voće-fakihetun" posebno i odvojeno spomenule datule i šipovi, pošto je to) kao Njegov govor, moćan je i veličajan je: "Čuvajte molitve i srednju molitvu....", pa je zapovjedio njima čuvanje svake molitve, zatim je povratio (tj. ponovio) popodnevnu (molitvu) pojačavanjem za nju (tj. zbog pojačanog isticanja nje, ikindije-popodnevne molitve), kao što su se povratile (ponovile, tj. posebno spomenule) datule i šipovi. I slično njoj (tj. i slično tome) je: "I zar nisi vidio da je Allah (taj što) ničiče (padaju ničice) Njemu (svako) ko je u nebesima, i ko je u (na) Zemlji.....", zatim je rekao: ".... i mnogo od (tih) ljudi, a mnogo je (takvih da) je ispravno (pravo da se izvrši) na njega (svakoga pojedinoga izvjesna) kazna.....", a već je spomenuo njih u početku Svoga govora (tj. obuhvatio ih je u prvim riječima toga istoga ajeta) "..... ko je u nebesima, i ko je u (na) Zemlji....". A rekao je drugi (osim) njega: ".... efnanin." je (značenja) "agsanin": grana. ".... a branje (tih) dviju bašči (dvaju vrtova) je blizu." (to) je (značenja: ono) što se bere (sebi) je blizu, blizo (nije udaljeno i visoko da se ne može lako dohvatiti). A rekao je Hasen: "Fe bi ejji alai...." (riječ "alai" da) je (značenja) "niamihi": Njegovih blagodati ("Pa za koju - od - blagodati Gospoda vas dvojice vas dvojica ćete smatrati lažnom.", tj. Pa koju ćete Božiju blagodat, o čovječe i duše, između nebrojenih blagodati poreći i zanijekati vas dvojica?!".). A rekao je Katadete: "..... Gospoda vas dvojice vas dvojica smatrate lažnom, vas dvojica porićete?" - misli (na) duhove i ljude (ili: izvjesne duhove i izvjesne ljude). A rekao je Ebu Derda': "Svakoga dana On je u (nekoj) stvari (ili: u nekom poslu; ili: u nekom stanju)." (to) je (značenja): Oprašta (neki) grijeh, i otkriva (tj. skida, uklanja neku) tugu, i podiže (uzdiže neke) ljude (neki narod) i spušta (tj. ponizuje neke) druge. A rekao je Ibnu Abas: "..... berzehun...." je (značenja) "hadžizun": pregrada. "El-enamu" je (značenja) "el-halku": ljudi (stvorenja). "..... neddahatani." je (značenja) "fejjadatani": dva koja se mnogo izlijevaju. "Zul-dželali" je (značenja što i) "zul-'azameti": vlasnik (posjednik svake) veličine (tj. Veliki, Veličajni) A rekao je drugi (osim) njega (tj. osim Ibnu Abasa): "Maridžun" je čisti (dio) od

Page 339: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

vatre (tj. vatra, dio vatre u kojem nema dima nimalo). Govori se: "Meredžel-emiru re'ijjetehu" (Pustio je zapovjednik svoje podaništvo.) kada je pustio njih (podanike da) čine nasilje (neprijateljstvo) neki (od) njih nad nekima. "Meredže emrun-nasi": Pomiješala (Uskolebala) se je stvar (izvjesnih) ljudi. "Meridžun" je (značenja) "multebisun": pomiješan (spleten, tj. sumnjiv, nejasan, u što se sumnja). "Meredže...." je (značenja) "ihteletal-bahrani": pomiješala su se (izvjesna) dva mora (ili: dvije rijeke), (a to je postalo, došlo) od (izraza): "meredžte dabbeteke": pustio si tvoju (svoju) životinju (tovarnu, ili jahaću), (a to će reći) "terekteha": ostavio si je (da pase i ide kuda ona hoće). "Se nefrugu lekum...." je (značenja) "Se nuhasibukum, la ješgaluhu šej'un an šej'in": Obračunaćemo vas (tj. Pozvaćemo vas da položite račun svaki pojedinačno), neće zauzeti (zaposliti, tj. neće smetati) Njega (Allaha nijedna) stvar (ni) od (jedne) stvari. I ono (tj. I taj izraz) je poznat u govoru Arapa. Govori (Rekne) se: "Le eteferreganne leke, ve ma bihi šuglun": Zaista isprazniću se svakako za tebe (zbog tebe - to je doslovan prevod - a to znači: ostaviću svaki svoj drugi posao zbog tebe, zbog obračuna s tobom, ili zbog razgovora, zbog posla s tobom), a nema s njim (tj. a nema u njega nikakvoga) posla (zauzetosti drugim nekim poslom u tom času kada to govori), govori (mu to da mu izrazi prijetnju kao da kaže): Zaista kazniću svakako tebe na tvojoj nemarnosti (tj. kada ti i ne misliš, iznenada ću te kazniti). GLAVA Njegovoga govora: "I od niže (tj. I ispod) njih dviju su dvije bašče (dva vrta).". PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Abdussameda, Ammija, pričao nam je Ebu Imran Dževnija od Ebu Bekra, sina Abdullaha sina Kajsa, od njegovoga oca da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Dvije bašče (Dva vrta - misli se na bašče, vrtove raja) su (takve da su) od srebra njihove posude i (sve) što je u njima dvjema. A dvije bašče su (takve da su) od zlata njihove posude i što je u njima dvjema. I nije između (tih) ljudi (toga naroda u raju) i između (toga) da (oni) gledaju ka njihovom (tj. svome) Gospodu (nije se ispriječilo ništa drugo) osim ogrtač (Njegove-Allahove) veličine na Njegovom licu u bašči (zvanoj) Adn (bivši oni, tj. kada se budu nalazili u toj bašči ti ljudi koji dospiju u raj)." GLAVA: "Crnooke, skraćene (tj. samo na svoje muževe ograničene rajske djevojke) su u šatorima (rajskim).". ("Hurun" doslovno znači djevojke, žene u čijim je očima crni dio jako crn, a bijeli dio oka jako bijel, ali će se taj izraz radi kratkoće prevoditi sa crnook, crnooke, crnooki.) A rekao je Ibnu Abas: "Hurun...." je (značenja) "sudul-hadeki": crnih zjenica. A rekao je Mudžahid: ".... maksuratun...." je (značenja) "mahbusatun": zadržane (zahapsite - a to će reći:) skratile (ograničile) su se njihove oči i njihove osobe (duše, ličnosti) na njihove muževe. ".... kasiratun....." je (značenja): neće tražiti (ili: ne traže one nikoga) osim njihovih (tj. svojih) muževa. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Abdus-Sameda, pričao nam je Ebu Imran Dževnija od Ebu Bekra, sina Abdullaha sina Kajsa, od njegovoga oca da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

Page 340: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Zaista u raju je (jedan) šator od (jednoga zrna) bisera prošupljenoga (mnogo išupljikanoga), njegova širina je šezdeset milja, u svakom uglu od njega su stanovnici (koji) ne vide druge (stanovnike), obilaze (obilaziće) njih vjernici. I (u raju) su dvije bašče (takve da) su od srebra njihove posude i što je u njima dvjema. I dvije bašče (takve da) su od takvoga (materijala) njihove posude i što je u njima dvjema. A nije između (tih) ljudi i između (toga) da gledaju ka njihovom (ka svome) Gospodu (nije prepreka ništa drugo) osim ogrtač (Njegove) veličine na Njegovom licu (u stanju, ili: u vrijeme dok budu ti ljudi) u bašči Adn. (Veli se da bašča, vrt u raju koji se zove Adn ima takvo ime jer će je uzeti i odabrati za vječno mjesto boravka u raju oni koji dospiju u raj.)

EL-VAKIATU (EL-VAKIAH)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. A rekao je Mudžahid: ".... rudždžet...." je (značenja) "zulzilet": potresla se je. ".... busset...." je (značenja) "futtet", "luttet": izmrvila se je, stukla se je (u smislu: razbila se je, raskomadala se je), kao što se stuče (ta) prekrupa (bungur, bulgur). "El-mahdudu" je (značenja što i) "el-mukaru hamlen": mnogobrojan nošenjem (tj. koji nosi mnogo plodova, rodan), a govori se takođe (da el-mahdudu znači: lotos koji je takav da) nema trnja za (tj. u) njega. ".... mendudin...." je (značenja) "el-mevzu": banana (rajska banana). A "el-'urubu" su (žene, supruge koje su) omiljene (učinjene dragim) ka svojim muževima. "Sulletun.." je (značenja) "ummetun": narod. ".... jahmumin." je (značenja) "duhanin esvede": dima crnoga. "....jusirrune...." je (značenja) "judimune": ustrajavaju (produžavaju, tj. čine oni sebe trajnim). "El-himu" su žedne deve (kamile). ".... le mugremune." je (značenja) "le mulzemune": zaista opterećeni (obavezni, zaduženi dugovanjem, ili opterećeni kaznom). ".... revhun...." je bašča (vrt rajski) i udobnost (mekoća). ".... ve rejhanun...." je (ta rajska) opskrba (hrana). ".... i (da) stvorimo vas...." (to) je (značenja): u kojem stvaranju hoćemo. A rekao je drugi (osim) njega: ".... tefekkehune." je (značenja) "ta'džebune": čudite se (začuđeni ste). "Uruben.." je (značenja) učinjena (tj. učinjene) teškim. Jednina njezina (tj. Jednina od riječi 'uruben, 'urubun) je "'arubun", kao (jednina i množina u riječi) "saburun" i "suburun" (mnogo strpljiv). Nazivaju nju (tu riječ "'arubun", odnosno imaju za smisao koji u sebi sadrži riječi "'arubun" - za taj smisao imaju izraz) stanovnici Meke "el-'aribetu", a stanovnici Medine "el-ganidžetu", a stanovnici Iraka "eššekiletu". A rekao je (neko drugi osim Mudžahida) o (ajetu koji u sebi sadrži riječi "Hafidatun rafi'atun" da one znače): "Hafidatun (Spuštačica)...." je (ta dogodovština-sudnji dan na budućem svijetu) za ljude ka Vatri (tj. spustiće, strpaće neke ljude u pakao). "Rafi'atun: podizačica." je ka bašči (vrtu rajskom, tj. a neke ljude će podići, strpati u raj). ".... mevdunetin." je (značenja) otkane. I od njega je (izraz, riječ) "vedinun-nakati": kolan deve (ispod trbuha koji pričvršćuje samar na leđima deve, a koji je dvostruko otkan). A "el-kubu" je čaša (posuda za vodu što) nema ušiju za nju (tj. koja nema ušiju, uveta), a ni ručke (ili: i nema nosaća, posebnoga izduženoga otvora za izlazak vode iz čaše, iz suda, posude za vodu), a "el-bariku" (ibrici) su (posude) posjednice ušiju i ručki (nosaća). ".... meskubin." je tekući. "i posteljama uzdignutim." (to) je (značenja: uzdignute su) neke (od) njih nad nekima. ".... mutrefine." je "mutemetti'ine": uživaoci (koji se

Page 341: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

nečega nauživaju). ".... medinine." je "muhamsebine": obračunavani (oni s kojima će se obračunavati, koji će biti pozvani da polože račun). ".... što (vi) prolijevate (izlijevate, ispuštate)." - ona (tj. to) je sjeme (a to će reći: to se misli na spermu, muško sjeme koje se uštrcava, uštricava) u materice (maternice tih) žena. ".... lilmukvine." je (značenja) "lilmusafirine": za (te) putnike. A "el-kijju" je "el-kafru": pust. ".... bi mevaki'in-nudžumi." je (značenja) sa čvrstinom Kur'ana (ili: sa čvrstim stavom, propisom Kur'ana - kunem se). A govori se (da "bi mevaki'in-nudžumi" znači): sa padanjem (ili: sa mjestom, ili vremenom padanja tih) zvijezda kada su pale (tj. kada padaju one). A "mevaki'u" i "mevki'un" je jedno (tj. obje riječi imaju isto značenje). ".... mudhinune." je "mukezzibune": smatrači lažnim (koji ne vjeruju). Kao (što takvo značenje ta riječ ima i u ajetu): ".... da smatraš lažnim (da ne vjeruješ ti) pa (da) smatraju lažnim (i oni)." "Pa pozdrav je za tebe....", to jest pozdravljen si ti (ili: pozdravljanje je tebi), zaista ti od drugova desnice (tj. ti si srećnik, sretan). A pokvareno (tj. odbačeno, izostavljeno) je "inne: zaista", a ono (sadržaj ajeta) je njezinoga značenja (tj. značenja te riječi "inne", dnosno "inneke: zaista ti si"). Kao što govoriš (rekneš nekome): Ti si potvrđen (smatran za istinitoga čovjeka), putnik si od malo (vremena, tj. za malo vremena, ubrzo) kada je (taj neko, neki čovjek) bio već rekao: Zaista ja sam putnik od malo. (To znači mi u ponavljanju i potvrđivanju izjave toga lica izostavljamo ono "Zaista.....", ali u smislu te riječi ponavljamo i potvrđujemo izjavu toga nekoga lica. Takav smisao u sebi, veli se, sadrži u sebi i ajet: "Fe selamun leke min ashabil-jemini.".) A ponekad biva (riječ selamun) kao (izvjesna) molitva za njega (njemu od onih koji lično govore sa njim - sa izvjesnim licem), kao tvoj govor (tj. kao govor upućen tebi): "Sakjen!" (Napajanjem!, tj. Napojio te Allah napajanjem - kišom! - bivši taj govor upućen tebi) od ljudi (izvjesnih). Ako si pročitao u nominativu (u ref'u - prvom padežu, tj. na "u" riječ) "selam", pa on (taj izraz selam) je (onda) od molitve (molitva izvjesna). (Molitva da bude neko zdravo, mirno, da bude spašen i td..) ".... turune." je (što i) "testahridžune": tražite da izađe (vatra, tj. zapaljujete je, palite je). "Evrejtu" je (što i) "evkadtu": zapalio sam (naložio sam vatru - a od toga je i riječ ".... turune."). ".... lagven...." je (što i) "batilen": neistina. ".... te'simen." je (značenja) "keziben": laž. (Napominje se da se u daljem tekstu u prevođenju riječi koje su protumačene drugom nekom riječju, neće više upotrebljavati u zagradi izrazi "to je značenja", niti "to je što i", nego će se između riječi koja se tumači i riječi kojom se tumači stavljati dvije tačke, ili će se stavljati samo riječ "je". To će se tako u daljem tekstu prevoda činiti radi skraćivanja, tj. radi kratkoće u objašnjavanju čime će se postići ušteda i u prostoru, odnosno u papiru. - A sada NAPOMENA porodice prevodioca koja vrši korekcije štamparskih grešaka. Prevodilac je stavljao pod navodne znakove samo riječi, i rečenice koje se tumače. Dok je porodica stavljala pod navodne znakove i riječi i rečenice kojom se tumače riječi i rečenice. To neka se ima u vidu, a to će se primjetiti pošto su sve te riječi i rečenice na arapskom jeziku.) GLAVA Njegovoga govora: "I hladu pruženome." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, dopire s njim (s pričanjem) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

Page 342: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Zaista u bašči (raja, tj. U raju) je stablo (jedno toliko, tj. ima jedno toliko stablo, drvo da) ide (izvjesni) jahač u (tj. po) njegovome hladu stotinu godina (a da) neće presjeći njega (tj. a opet neće preći hlad cijeli od toga stabla). I čitajte, ako ste htjeli (tj. ako hoćete): "I hladu pruženome.".

EL-HADIDU (EL-HADID)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. Rekao je Mudžahid: ".... učinio je vas nasljednicima (posjednicima, doslovno: učinjenim nasljednicima, zastupnicima)...." je: "muammerine fihi": (učinio vas je onima) kojima se je doživotno (pravo dalo) u njemu (u imanju, tj. u imanju koje posjedujete). ".... iz (izvjesnih) tmina ka (izvjesnom) svjetlu...." je: iz (izvjesne) zablude ka (izvjesnom) pravopuću. ".... i (neke) koristi za (te) ljude...." je: štit i oružje. ".... vaš zaštitnik (pokrovitelj)...." je: preča je za vas (vatra pakla, tj. najpreča je ona za vas). "Li ella ja'leme ehlul-kitabi....", je: "Li ja'leme ehlul-kitabi" (Zato da znaju pripadnici knjige, tj. Biblije)..... Govori se: Vidljivi (Jasni) na svaku stvar znanjem, i Skriveni na svaku stvar znanjem. ".... enziruna (po jednom čitanju je: "unzuruna")....", je: "inteziruna" (iščekivajte nas, pričekajte nas). (U vezi ove sure, kao i u vezi već prošle jedne sure - a to je sura Vez-Zarijati - nije naveden nijedan hadis zbog toga što nije ni jedan hadis ispunio uslove koje je postavio Buharija, iako postoje neki hadisi koji se odnose na sadržaj pojedinih ajeta u ovoj suri i u onoj već prošloj, tj. i u suri Vez-Zarijati. Te hadise su zabilježili, odnosno uvrstili u svoje zbirke hadisa neki drugi skupljači, sakupljači hadisa osim Buharije. Ova napomena neka se ima u vidu i kod daljih sura u tekstu koje budu spomenute, a u vezi kojih ne bude naveden ni jedan jedini hadis.)

EL-MUDŽADELETU (ILI: EL-MUDŽADILETU) A rekao je Mudžahid: ".... juhaddune....", je: "jušakkunel-Lahe" (otcjepljuju se od Allaha). ".... kubitu...." je: "uhziju" (ponizili su se, tj. poniženi su - a to će reći: biće poniženi). Od "el-hizju" (ponižavanje, izvedena je riječ uhziju). ".... istahveze...." je: "galebe" (nadvladao je, pobijedio je).

EL-HAŠRU (EL-HAŠR)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

"El-dželau" je izvođenje (tj. protjerivanje, evakuacija, interniranje) iz (jedne) zemlje ka (nekoj drugoj) zemlji (tj. u neku drugu zemlju). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahima, pričao nam je Seid, sin Sulejmana, pričao nam je Hušejm, izvijestio nas je Ebu Bišr od Seida, sina Džubejra rekao je: Rekao sam Ibnu Abasu:

Page 343: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Sura Tevbe (Sura izvjesnoga pokajanja)." Rekao je: "Pokajanje (tj. Da li je ta sura zaista sura pokajanja?). Ona je (sura) koja osramoćuje (tj. koja iznosi i ističe mane da bi osramotila). Neprestano je silazila (tako da joj mnogi ajeti počinju sa riječima) "I od njih je (neka grupa takva da su oni koji uznemiruju Vjerovijesnika....)...", "I od njih je (neko ko kudi tebe u vezi raspodjele milostinja....)....", čak (da) su mislili da ona nije ostavila (tj. da neće ostaviti ona ni) jednoga od njih da on prođe (drukčije) osim (tako da) se je spomenuo (tj. da bude spomenut) u njoj (u toj suri zbog neke svoje mane)." Rekao je: Rekao sam: "Sura El-Enfalu (u vezi koga i čega je objavljena)?" Rekao je: "Sišla je u (vezi) Bedra (o borbi na Bedru)." Rekao je: Rekao sam: "Sura El-Hašr?" Rekao je: "Sišla je u (vezi) Nedirovića (o Nedirovićima)." PRIČAO NAM JE Hasen, sin Mudrika, pričao nam je Jahja, sin Hamada, izvijestio nas je Ebu Avanete od Ebu Bišra, od Seida rekao je: Rekao sam Ibnu Abasu, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: "Sura El-Hašr." Rekao je: "Reci: Sura En-Nedira (tj. Sura Nedirovića)." GLAVA Njegovoga govora: "Što ste odsjekli (posjekli) od datule...." (linetin) je: "nahletin" (tj. od ploda palme svakovrsnoga) dok nije bila vrećom ili loncem (spremljena datula, tj. "linetun" je naziv za palmin plod - datulu, hurmu prije nego se presuje i zapakuje u vreću, ili u lonac, glinenu posudu). PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, spalio palme Nedirovića i sjekao je (njih, palme), i ona je Buvejrete (tj. i ta parcela, taj dio zemljišta, to mjesto gdje je izvršeno paljenje i sječa palmi zvalo se je Buvejra, u blizini Medine). Pa je (tom prilikom) spustio Allah, uzvišen je: "Što ste odsjekli od datule, ili ste ostavili (od) nje stojeći (ona na panju), pa sa dozvolom Allaha (to je učinjeno) i zato (da Allah) ponizi (izvjesne) pokvarenjake.". GLAVA: "Što je zaplijenio Allah na Svoga poslanika (tj. Što je dao kao plijen ratni Allah Svome poslaniku)....". PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan (više) osim jedanput (tj. ne jedanput, nije jedanput - dakle: više puta) od Amra, od Zuhrije, od Malika, sina Evsa sina Hadesana, od Umera, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bila su imanja Nedirovića od (onoga) što je zaplijenio Allah na Svoga poslanika (tj. Svome poslaniku), pomilovao ga Allah i spasio, od (takvoga ratnoga plijena) što nisu gonili (pokretali) muslimani na njega (tj. zbog njega, zbog toga plijena sebe) sa konjima, a niti karavanama (tj. a niti sa devama, kamilama), pa su bila (ta imanja) za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, naročito (tj. osobito, posebno su samo njemu dodijeljena, pripala

Page 344: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

da on) troši na svoju porodicu iz njih trošak (tj. hranu, opskrbu) svoje godine. Zatim čini (tj. utroši ono) što je ostalo u (svoje) oružje i konje pripremom (tj. kao pripremu) u (na) putu Allaha (tj. za borbu za Allahov put). GLAVA: ".... i što je dao vama (Allahov) poslanik, pa uzmite njega (tj. pa uzmite to)....". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Mansura, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mesudovoga) rekao je: "Prokleo je Allah tetoviračice, i (one) kojima se vrši tetoviranje, i kojima se čupaju dlake lica (tj. i one koje sebi daju čupati dlake lica sobom same ili od drugih lica) i kojima se razmiču zubi (tj. koje sebi daju praviti razmak među prednjim zubima pomoću turpijanja prednjih zuba da bi tako izgledale da su mlade i da imaju dječije zube) radi ljepote (tj. zbog uljepšavanja svoja, svoga), koje mijenjaju (sebi) stvaranje Allaha (tj. koje hoće da izmijene svoj pravi lik i oblik u kojem ih je stvorio Uzvišeni Allah)." Pa je doprlo to (jednoj) ženi iz Esedovića, govori se njoj (tj. koja je imala ime) Umu Ja'kub, pa je došla, pa je rekla: "Zaista ono doprlo je meni da si ti prokleo tako i tako (tj. te i te žene)." (To pokazuje da prevod početne rečenice umjesto "Prokleo je Allah....", treba i može da glasi "Prokleo Allah....!".) Pa je rekao (Abdullah): "A šta je za mene (šta je meni da) ne proklinjem (onoga) koga je prokleo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i ko je on u knjizi Allaha (kao takav proklet)?!" Pa je rekla: "Zaista već sam čitala (pročitala ono) što je (među, između) dvije ploče (Kur'ana, tj. sve što se nalazi od prve stranice do zadnje stranice Kur'ana, Mushafa), pa (ja) nisam našla u njemu (ono) što govoriš." Pa je rekao: "Zaista ako si bila čitala (pročitala) njega, zaista već si našla njega. Zar nisi čitala (pročitala): "..... i što je dao vama poslanik (Allaha), pa uzmite njega, a što je zabranio vama njega, pa svršite (s tim, tj. pa toga se prođite, to napustite)...."." Rekla je: "Da." (To jest: To sam čitala u Kur'anu.) Rekao je: "Pa zaista ono već je zabranio njega (tj. zabranio je Muhamed a.s. tetoviranje, čupanje dlaka sa lica i turpijanje zuba radi uljepšavanja, jer takve vrste uljepšavanja mijenjaju pravi oblik osobe koja to radi)." Rekla je: "Pa zaista ja vidim (tj. mislim, smatram) tvoju porodicu (tj. tvoju ženu, suprugu, odnosno supruge da i one) čine njega (taj postupak)." Rekao je: "Pa idi, pa pogledaj." Pa je otišla, pa je pogledala, pa nije vidjela od svoje potrebe (ništa, tj. nije nimalo vidjela od onoga što je mislila da će vidjeti i u Abdullahovih žena - nije vidjela ona nijednu) stvar (ništa od takve i slične vrste uljepšavanja). Pa je rekao: "Da je bila kao takva (ijedna moja supruga), ne bi se sastajala s nama (tj. sa mnom - a to će reći: ona ne bi spolno općila sa mnom, ne bi imala sa mnom spolnih odnosa)."

Page 345: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Abdurahman od Sufjana rekao je: Spomenuo sam Abdurahmanu, sinu Abisa, hadis Mansura od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Prokleo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, spajačicu (koja spaja, navezuje svoju kosu na glavi sa drugom, tuđom kosom da bi tako umnožila i učinila većom i obilnijom svoju kosu). Pa je rekao (Abdurahman Abisov): Čuo sam njega (tj. Čuo sam ovo) od (jedne) žene, govori se njoj (njoj je ime) Umu Ja'kub (koja je pričala) od Abdullaha kao hadis (tj. slično hadisu) Mansura. GLAVA: "A (oni) koji su se smjestili (u) kući (domu seobe, tj. u Medini) i vjerovanju (Islama, tj. i našli su se u Islamu)....". PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ebu Bekr - misli (na) sina Ajjaša (tj. sina Ajjašovoga) - od Husajna, od Amra, sina Mejmuna, rekao je: rekao je Umer, bio zadovoljan Allah od njega: Oporučujem halifi (poslije sebe) za Iseljenike najprve (prve) da poznaje njima njihovo pravo. I oporučujem halifi za Pomagače koji su se smjestili (u izvjesnu) kuću i (u islamsko) vjerovanje od prije (tj. prije nego je nastupilo vrijeme) da se (njima) iseli (doseli) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio - (oporučujem halifi) da primi (pokornost) od njihovog dobročinitelja i (da) zbriše (kaznu) od njihovoga lošega (tj. da oprosti onome između njih koji učini nešto loše, neku grešku). GLAVA: Njegov govor: ".... i odabiru (njih) nad svoje osobe (tj. i više se brinu za njih nego za sebe lično u izvjesnim teškim časovima).....". Ajet (taj vidjeti). "El-hasasatu" je: "el-fakatu" (bijeda, nužda). "El-muflihune" je: spašeni u (toj) vječnosti. "El-felahu" je: "el-bekau" (ostajanje). "Hajje alel-felahi" je: "adždžil" (požuri). A rekao je Hasen: "..... hadžeten....." je: "haseden" (zavidnosti, zavidnost). PRIČAO MI JE Jakub, sin Ibrahima sina Kesira, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Fudajl, sin Gazvana, pričao nam je Ebu Hazim Ešdže'ija od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Došao je (jedan) čovjek poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Pogodio je mene (izvjesni) trud (tj. bijeda, oskudica)." Pa je poslao (Muhamed a.s.) ka svojim ženama, pa nije našao kod njih (ni jednu) stvar (tj. ništa od hrane). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

Page 346: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Zar ne (Pazite)! Čovjek (koji ovoga čovjeka) ugosti ove noći, pomilovao njega Allah!" (To jest: "Daj neko da ugosti - neka neko ugosti - ovoga noćas! Pomilovao njega Allah ko to učini!"). Pa je ustao (jedan) čovjek od Pomagača, pa je rekao: "Ja (ću to učiniti), o poslaniče Allaha!" Pa je otišao ka svojoj porodici, pa je rekao svojoj ženi: "Gost poslanika Allahovoga, pomilovao ga Allah i spasio! Ne pohranjuj (tj. Ne žali od) njega stvar (nijednu, tj. ništa od jela)." Rekla je: "Tako mi Allaha nema kod mene (ništa drugo) osim hrana (naše) djece." Rekao je: "Pa kada htjednu djeca (tu) večeru, pa uspavaj ih, i dođi, pa ugasi (tu) svjetiljku. I savićemo naše stomake noćas." Pa je (to tako i) učinila. Zatim je poranio (taj) čovjek na poslanika (tj. ka poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Zaista već se je zadivio Allah, moćan je i veličajan je - ili: nasmijao se je - od (tj. zbog postupka) omsice (muškoga - tog-i-tog) i omsice (ženskoga, ženske - te-i-te, tj. Allah Uzvišeni je zadovoljan s postupkom jednoga čovjeka i jedne žene)." Pa je spustio Allah, moćan je i veličajan je: ".... i odabiru nad svoje osobe, i da (tj. premda) je bila sa njima bijeda (tj. iako su i oni sami gladni)....".

EL-MUMTEHINETU (ILI: EL-MUMTEHANETU) A rekao je Mudžahid: ".... ne učini nas iskušenjem (iskušenje)...." je: ne kazni nas sa njihovim rukama, pa (da oni) govore: Da su bili ovi na istini (u pravu, tj. na pravome putu), ne bi pogodilo (zadesilo) njih ovo. ".... za čuvanje nevjernica (u braku, tj. ne držite ih u braku)...." (to) je (ovoga smisla): Zapovjedilo se je (sa ovim) drugovima Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za rastavljanje (razvod) sa njihovim ženama (onima koje) su bile nevjernice (i bile su ostale) u Meki. GLAVA: ".... ne uzimajte Moga neprijatelja i vašega (svoga) neprijatelja zaštitnicima (pokroviteljima sebi)....". PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Amr, sin Dinara, rekao je: pričao mi je Hasen, sin Muhameda sina Alije, da je on čuo Ubejdulaha, sin Ebu Rafiovoga, pisara Alije, (da on) govori: čuo sam Aliju, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Poslao je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ja (da idem) i (da povedem) Zubejra i Mikdada (tj. poslao je mene, i Zubejra i Mikdada), pa je rekao: "Odite (Idite) dok dođete Revdatu Hahu (tj. u mjesto Revdatu Hah), pa (tj. jer) zaista u njoj (u toj naseobini) je putnica, sa njom je (jedno - a kod nje je jedno, ona ima jedno) pismo, pa uzmite ga od nje." Pa smo otišli, utrkuju (utrkujući) se (međusobno) s nama naši konji dok smo došli (dok nismo stigli) Revdi, pa kada li mi sa (tom) putnicom (susretnemo se, susretoh smo se - sreli smo je)! Pa smo rekli: "Izvadi (to) pismo!" Pa je rekla: "Nije sa mnom (ništa) od pisma (tj. Nemam ja nikakvoga pisma)." Pa smo rekli: "Zaista izvadićeš svakako (to) pismo, ili ćeš zaista baciti svakako (svoje) odjeće (sa sebe)." Pa je izvadila njega iz svojih pletenica. Pa smo donijeli

Page 347: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

njega Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa kada li je u njemu (izvještaj) od Hatiba, sina Ebu Belte'ata, ka (nekim) ljudima od (izvjesnih) idolopoklonika od (onih) ko je u Meki, izvještava ih za neku stvar (ili: za neku zapovjed) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Šta je ovo, o Hatibe?" Rekao je: "Ne žuri na mene, o poslaniče Allaha! Zaista ja sam bio (jedan) čovjek iz Kurejševića, a nisam bio od njihovih osoba. A bio je (svaki) ko je sa tobom od Iseljenika (u takvom položaju da) su za njih (tj. u njih neka) srodstva (tj. oni imaju neke rođake koji) čuvaju (brane) s njima svoje porodice i svoja imanja u Meki. Pa sam volio (želio), pošto je prošlo (mašilo) mene od (moga) porijekla u njima, da sebi napravim k njima (tj. kod njih jednu) ruku (tj. zaslugu da) čuvaju (da bi čuvali) moje srodstvo. A nisam učinio to bezvjerstvom (tj. iz bezvjerstva), a niti odmetništvom od moje (svoje) vjere." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista on je već bio istinit (tj. rekao je istinu) vama." Pa je rekao Umer: "Pusti me, o poslaniče Allaha, pa (da) udarim njegov vrat (sabljom, tj. da ga posiječem - da ga ubijem)." Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Zaista on je prisustvovao Bedru. A šta upoznaje tebe (tj. A šta ti znaš)? Možda Allah, moćan je i veličajan je, (da) se je nadvirio (nadvio, nadnio) na stanovnike (tj. učesnike) Bedra, pa je rekao: "Radite, šta ste htjeli (tj. šta hoćete), pa već sam oprostio vama." Rekao je Amr: I sišao je o njemu (o ovome slučaju ajet u kojem se kaže): "O (vi) koji ste vjerovali (tj. koji vjerujete), ne uzimajte Moga neprijatelja i vašega neprijatelja....". Rekao je (Sufjan): Ne znam (ovaj) ajet u hadisu (ovome je li spomenut od Alije), ili (je to) govor (tj. mišljenje) Amra. PRIČAO NAM JE Alija: Reklo se je Sufjanu: "O ovome pa sišao je (ajet): "..... ne uzimajte Moga neprijatelja....." (tj. je li sišao taj ajet)?" Rekao je Sufjan: "Ovo je u hadisu (izvjesnih) ljudi. Zapamtio sam ga (tj. ovaj hadis ja) od Amra (bez spominjanja silaženja ajeta - a ja sam hadis ovaj zapamtio tako da) nisam ostavio od njega (ni jedno) slovo, i ne mislim (i ne znam) ijednoga (čovjeka da) je zapamtio njega (od Amra) osim mene." GLAVA: "..... kada su došle vama (tj. kada dođu vama izvjesne) vjernice isiljajući se (one)....". PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima sina Sada, pričao nam je bratić Ibnu Šihaba od svoga strica, izvijestio me je Urvete da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, supruga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila njega da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ispitivaše (ono svako lice) koje je iselilo k njemu od (izvjesnih) vjernica sa ovim ajetom, sa govorom Allaha, uzvišen je (tj. zbog ovoga ajeta, zbog govora Allahovoga, uzvišen je): "O Vjerovijesniče, kada su došle tebi (mekanske stanovnice) vjernice, prisegnu se tebi (tj. dajući prisegu tebi)....", do Njegovoga govora ".... veleopraštač, milostivi.". Rekao je Urvete: Rekla je Aiša: "Pa ko je priznao za ovaj uslov od (tih) vjernica, rekao je (rekao bi) njoj poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

Page 348: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Već sam se prisegnuo (tj. Već sam primio prisegu) tebi!", govorom (bi samo rekao tako svakoj toj ženi, a ne bi se sa ženama rukovao prilikom primanja prisege kao sa muškarcima što se imao običaj rukovati u takvim prilikama). I nije, tako mi Allaha, nije dotaknula njegova ruka ruku (ni jedne) žene nikad u (njihovom) prisegnjivanju. Ne prisegnjiva se (on, tj. Ne prima prisegu on) njima (drukčije) osim sa svojim govorom (tj. riječima): "Već sam se prisegnuo (tj. primio sam prisegu) tebi na to!" Slijedio je njega (bratića Ibnu Šihabovoga) Junus, i Mamer i Abdurahman, sin Ishaka, od Zuhrije. A rekao je Ishak, sin Rašida, od Zuhrije, od Urveta i Amrete. GLAVA: "..... kada su došle tebi (te) vjernice (da) se prisegnu tebi.....". PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis, pričao nam je Ejub od Hafse, kćeri Sirina, od Umu Atije, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Prisegnule smo se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je čitao (pročitao) na nas (tj. nama): "..... da neće (one) udruživati sa Allahom (nijedne) stvari....". I zabranio je nama naricanje (za umrlim licima). Pa je zgrabila (tj. spriječila, povukla od prisege jedna) žena svoju ruku, pa je rekla: "Pomagala je meni (u oplakivanju, u naricanju za mojim umrlima jedna žena) omsica (ta-i-ta pa), hoću da nagradim nju (tj. da joj uzvratim to tako isto, pa ne mogu sada da se prisegnem iz toga razloga)." Pa nije rekao njoj (tj. toj ženi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nijednu) stvar (tj. ništa). Pa je otišla (ta žena, pa je pomogla onoj svojoj drugarici u oplakivanju njezinoga umrloga lica), i vratila se je, pa je prisegao nju (primio je prisegu njoj). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Vehb, sin Džerira, rekao je: pričao nam je moj otac, rekao je: čuo sam Zubejra od Ikrimeta, od Ibnu Abasa o Njegovome govoru ".... i (da one) neće griješiti (tj. da neće otkazivati poslušnost) tebi u dobru (tj. u onome što je dobro).....", rekao je: Ono (To) je samo (jedan) uslov (što) je uslovio njega Allah (tim) ženama (za žene). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Zuhrija, pričao je (Zuhrija) nama njega (hadis koji će da spomene), rekao je: pričao mi je Ebu Idris, čuo je Ubadeta, sin Samita, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili smo kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Da li se prisegnjujete meni na (to) da nećete udruživati sa Allahom (nijedne) stvari, i (da) nećete bludničiti i (da) nećete krasti." I pročitao je ajet (o prisegi) žena. A najmnogobrojniji izgovor (izraz) Sufjana je: Pročitao je ajet (ovaj, tj. Sufjan je najčešće govorio: Pročitao je ovaj ajet, ili izvjesni ajet - a nije govorio: Pročitao je ajet žena). "Pa ko ispuni od vas (u cjelini ono na što se je prisegnuo), pa njegova nagrada je na Allaha (kod Allaha). A ko pogodi (učini) od toga stvar (neku, tj. ko učini neki grijeh za koji se je prisegnuo da ga neće činiti), pa se kazni, pa ono (pa to) je pokriće (iskupljenje) njemu (za počinjeni grijeh). A ko pogodi (učini) od nje (greške neku) stvar od toga, pa pokrije njega Allah, pa on je (i na budućem svijetu prepušten) ka Allahu: ako hoće, kazniće ga, a ako hoće, oprostiće njemu." Slijedio je njega (Sufjana) Abdurezak od Mamera.

Page 349: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahima, pričao nam je Harun, sin Marufa, pričao nam je Abdullah, sin Vehba, rekao je. A izvijestio me je Ibnu Džurejdž da je Hasen, sin Muslima izvijestio njega od Tavusa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Prisustvovao sam (bajramskoj) molitvi (na) dan mršenja (tj. na ramazanski bajram) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (poslije sa halifama) Ebu Bekrom, i Umerom i Usmanom, bio zadovoljan Allah od njih, pa svaki (od) njih klanja (klanjao je) nju prije (bajramske) predike (propovjedi), zatim predikuje poslije. Pa je sišao (tj. Pa bi sišao sa minbere-govornice) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa kao da ja (sad) gledam k njemu kada posađuje (prisutne) ljude sa svojom rukom (tj. daje im znak da još sjede i da se oni još ne podižu sa svojih mjesta), zatim je (zatim bi) počeo (da) cijepa njih (tj. da se probija on između njih) dok je (dok bi) došao (prisutnim) ženama sa Bilalom, pa je rekao (pa bi rekao): "O Vjerovijesniče! Kada dođu tebi (izvjesne) vjernice (da) se prisegnu tebi (one) na (to) da neće udruživati (one) sa Allahom (ni jednu) stvar (tj. ništa), i (da) neće krasti, i (da one) neće bludničiti, i (da) neće ubijati svoju djecu, i (da) neće donositi (nikakvu) klevetu (što one) slažu nju između svojih ruku i svojih nogu...." dok je završio od (toga) ajeta, svega njega (tekst - dakle: dok nije završio sav taj ajet). Zatim je rekao kada je završio: "Vi (žene jeste li se) na to (prisegnule, tj. dajete li prisegu na to)?" I (A) rekla je jedna žena, (a) nije odgovorila njemu (ni jedna druga) osim nje: "Da, o poslaniče Allaha." Ne zna Hasen ko je ona (ko je ta žena, koja je to žena). Rekao je: Pa su milodarile (davale su one milostinju). I prostro (raširio) je Bilal svoju odjeću, pa su počele (da) bacaju (svoje) narukvice i prstenje (prstenove) u odjeću Bilala.

SURA ES-SAFFA (SURA ES-SAFF)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

A rekao je Mudžahid: ".... ko su moji pomagači ka Allahu...." je: ko će slijediti mene (u putu) ka Allahu? A rekao je Ibnu Abas: ".... zaolovljena (salivena, ili zalivena olovom zgrada).", je: slijepljen (zalijepljen) neki (dio) njega (zdanja) za neki (sa nekim). A rekao je (drugi) osim njega: Sa olovom (izvjesnim zalijepljen, slijepljen, tj. zalivena). Njegov govor, uzvišen je: ".... od poslije mene, ime mu je Ahmed....". PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio me je Muhamed, sin Džubejra sina Mut'ima, od svoga oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Zaista ja imam (više) imena. Ja sam Muhamed. I ja sam Ahmed. I ja sam El-Mahi (Brisač) koji je (taj što) briše Allah sa mnom (to) bezvjerstvo. I ja sam El-Hašir (Sakupljač) koji je (taj što se) sakupljaju (izvjesni) ljudi na mojoj nozi (na mome stopalu, tj. na mome tragu). I ja sam El-'Akib (Namjesnik - u stvari: onaj koji naslijeđuje u izvjesnom dobru nekoga ko je bio prije njega u tom dobru, ko je bio prije njega dobar u određenom vidu i smislu)."

SURA EL-DŽUMU'ATI (SURA EL-DŽUMUAH)

Page 350: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Njegov govor: "I druge od njih (koji) se još nisu prilijepili s njima (nisu se priključili njima)....". A čitao je Umer: ".... femdu ila zikrillahi (pa prođite ka spominjanju Allaha - to je, valjda, umjesto ".... fes'av ila zikrillahi: pa potrčite ka spominjanju Allaha).....". PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao mi je Sulejman, sin Bilala, od Sevra, od Ebul-Gajsa, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili smo sjedači (tj. Sjedili smo) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa se je spustila na njega (tj. njemu) sura El-Džumu'ah, (pa pošto je on pročitao riječi u toj suri) "Ve aharine minhum lemma jelhaku bihim.... (I drugi od njih, još se nisu prilijepili s njima....)", rekao je: Rekao sam (Pitao sam; Upitao sam): "Ko su oni, o poslaniče Allaha?" Pa nije vratio (dao odgovora) njemu, čak je pitao tri puta. A u (među) nama je Selman Perzijanac. Stavio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju ruku na Selmana, zatim je rekao: "Da je bilo (tj. Kada bi bilo islamsko) vjerovanje kod (zvijezda) Vlašića, zaista bi postigli (stigli, dokučili) njega (neki) ljudi, ili (jedan) čovjek, od ovih (tj. od Perzijanaca)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdul-Vehhaba, pričao nam je Abdul-Aziz, izvijestio me je Sevr od Ebul-Gajsa, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista postigli bi njega (vjerovanje neki) ljudi od ovih." (Dakle, ljudi, a ne jedan čovjek, od Perzijanaca. Ovaj hadis potvrđuje prvu verziju prethodnoga hadisa.) GLAVA: "I kada vide (doslovno: I kada su vidjeli neku, jednu) trgovinu (tj. trgovačku robu)....". PRIČAO MI JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Halid, sin Abdullaha, pričao nam je Husajn od Salima, sina Ebul-Dža'da, i od Ebu Sufjana, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Došla je (neka, jedna) karavana petkom (u petak), a mi smo (u tom času bili) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa su se uzdigli (podigli, tj. otišli prisutni) ljudi (svi) osim dvanaest ljudi. Pa je spustio Allah: "I kada vide (neku) trgovinu ili zabavu (igru), razbiju se (raziđu se, rasprše se oni) k njoj....".

SURA EL-MUNAFIKINA (SURA EL-MUNAFIKUN) Njegov govor: "Kada dođu tebi dvolični, govore: Svjedočimo-Zaista ti si zaista poslanik Allaha....", do: "..... zaista lašci.".

Page 351: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Redža-a, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Zejda, sina Erkama, rekao je: Bio sam u (jednoj) borbi, pa sam čuo Abdullaha, sina Ubeja, (da) govori: "Ne trošite na (onoga) ko je kod poslanika Allaha dok (tj. tako da) se razbiju (rasprše) od okolo njega (tj. tako da odu od njega). I da se vratimo od (privrženosti) kod njega, zaista će izvesti (tj. istjerati) svakako (izvjesni) najčasniji iz nje (iz Medine izvjesnoga) najponiženijega." Pa sam to spomenuo svome stricu, ili Umeru. Pa je (on) spomenuo njega (taj slučaj) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je pozvao (on) mene, pa sam (to) ispričao njemu. Pa je poslao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (poziv, poruku) ka Abdullahu, sinu Ubejja, i njegovim drugovima. Pa su se kleli (zaklinjali su se da oni to) nisu rekli. Pa je oglasio lažnim mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a oglasio je istinitim njega (Abdullaha). Pa je pogodila mene (jedna takva) briga (da) nije pogodila mene slična njoj nikada. Pa sam sjedio u (svojoj) kući, pa je rekao meni moj stric (amidža): "Šta si htio k (tome da si došao dotle) da je oglasio lažnim tebe poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i mrzio te je (tj. Šta te je navelo na to da te oglasi lažnim i da te zamrzi)?" Pa je spustio Allah, uzvišen je: "Kada dođu tebi (izvjesni) dvolični (ljudi).....". Pa je poslao (poziv, poruku) k meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je čitao (pročitao, rekao ono što je Uzvišeni Allah spustio), pa je rekao: "Zaista Allah je već oglasio istinitim tebe, o Zejde!" GLAVA: "Uzeli su sebi svoje zakletve (jednim) štitom....." (da) se štite (pokrivaju) sa njima. PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Zejda, sina Erkama, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio sam sa svojim stricom (Sadom, sinom Ubadeta, ili: Abdullahom, sinom Revahata), pa sam čuo Abdullaha, sina Ubejja (a misli na) sina Selule, (da taj sin Selule) govori: "Ne trošite na (onoga, na one) ko je kod (tj. koji su uz) poslanika Allaha dok se razbiju (tj. tako da se oni - muslimani - razbiju, raspršaju)." I rekao je takođe: "Zaista ako se vratimo ka Medini, zaista će izvesti (tj. istjerati) svakako (izvjesni) najčasniji iz nje (izvjesnoga) najponiženijega." Pa sam spomenuo to svome stricu. Pa je spomenuo moj stric (prenio je to) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je poslao (poziv, poruku) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka Abdullahu, sinu Ubejja, i njegovim drugovima. Pa su se kleli (zaklinjali oni da) nisu rekli (da nisu govorili to). Pa je oglasio istinitim njih (tj. potvrdio im je to, smatrao je njih da govore istinu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a oglasio je (smatrao je) lažnim mene (tj. nije vjerovao meni). Pa je (zbog toga) pogodila mene briga (takva da) nije pogodila mene slična njoj. Pa sam sjedio (tj. povukao sam se sjedeći) u svojoj kući. Pa je spustio Allah, moćan je i veličajan je: "Kada dođu tebi (izvjesni) dvolični.....", do Njegovoga govora: "Oni su (ti) koji govore: Ne trošite na (onoga) ko je kod poslanika Allaha (Allahovoga)....." - do Njegovoga govora: ".... zaista izvešće (istjeraće) svakako najčasniji iz najponiženijega....". Pa je poslao k

Page 352: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

meni (poziv) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je čitao nju (tu suru) na mene (meni), zatim je rekao: "Zaista Allah je već oglasio, istinitim tebe (tj. potvrdio te je Allah)." GLAVA Njegovoga govora: "To je s (toga, tj. zato što su oni takvi) da su vjerovali, zatim su bili bezvjernici, pa se je zapečatilo na njihova srca, pa oni neće razumjeti (tj. pa oni ne razumijevaju).". PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Hakema, čuo sam Muhameda, sina Kaba, Kureziju rekao je: čuo sam Zejda, sina Erkama, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto je rekao Abdullah, sin Ubeja: Ne trošite na (onoga) ko je kod poslanika Allaha (tj. poslanika Allahovoga), i rekao je takođe: Zaista ako se vratimo ka Medini...., izvijestio sam za njega (za ovo, o ovome) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa su korili mene Pomagači. A zakleo se je Abdullah, sin Ubeja (da) nije rekao to. Pa sam se vratio ka (svome) stanu, pa sam zaspao. Pa je pozvao mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam došao njemu, pa je rekao (on): "Zaista Allah je već oglasio istinitim tebe." I sišao je (ajet): "Oni su (ti) koji govore: Ne trošite.....". Ajet (taj vidjeti). A rekao je Ibnu Ebu Zaidete od Aameša, od Amra, od Ibnu Ebu Lejla-a, od Zejda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA: "I kada si vidio njih, zadivljuju te njihova tjelesa, a ako govore, slušaš (tj. slušaj) njihov govor (doslovno: čuješ za njihov govor), kao da su oni drva podbočena (ili: drva prislonjena uza zid), misle svaki povik (dreka, galama da je uperena) na njih, oni su (tvoj) neprijatelj, pa pazi se njih (budi oprezan u odnosu na njih), ubio ih Allah!, gdje (da budu, tj. kako da budu takvi da) im se laže (tj. da im se može slagati - ili: kako da budu tako slabe pameti, kako da skrenu sa pravoga puta)?". (Ono "ju'fekune" može imati više značenja. Pod izrazom "da im se može slagati" misli se na to da im može neko slagati to da Islam nije prava Allahova vjera.) PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, pričao nam je Zuhejr, sin Muavijeta, pričao nam je Ebu Ishak, rekao je: čuo sam Zejda, sina Erkama, rekao je: Izašli smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jedno) putovanje (takvo da) je pogodila (zadesila izvjesne) ljude u njemu (jedna velika) teškoća. Pa je rekao Abdullah, sin Ubejja (Ubeja - to je isto) svojim drugovima: "Ne trošite na (onoga) ko je kod poslanika Allaha dok se razbiju od okolo njega (tj. tako da se raspršaju i odu od njega oni koji su kod njega, uz njega)." I rekao je: "Zaista ako se vratimo ka Medini, zaista će izvesti (istjerati) svakako najčasniji iz nje najponiženijega."

Page 353: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(Pod "najčasnijim" je mislio na sebe lično, a pod "najponiženijim" je mislio na Muhameda a.s..) Pa sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam izvijestio njega (o tome). Pa je poslao ka Abdullahu, sinu Ubeja (poziv), pa je pitao njega (o tome). Pa se trudio svojom zakletvom (tj. uporno se zaklinjao da to on) nije učinio (rekao). Rekli su: "Slagao je Zejd poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je pala u moju dušu od (zbog onoga) što su govorili (pala je velika) teškoća (bilo mi je u duši zbog toga vrlo teško), dok je (najzad) spustio Allah, moćan je i veličajan je, moje oglašavanje istinitim (moje potvrđivanje) u (suri): "Kada dođu tebi (Muhamede, izvjesni) dvolični (licemjerni ljudi)....". Pa je pozvao njih Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zato (radi toga da) traži oprost za njih, pa su zavijali (savijali u stranu) svoje glave (iz oholosti i zbog odbijanja da to oni učinu, učine). A Njegov govor: ".... drva podbočena....", rekao je: Bili su ljudi najljepša stvar (tj. Bili su najljepši ljudi po vanjskom, fizičkom svome izgledu - licu i odjeći). Njegov govor: "I kada se je reklo njima: Dođite (da) traži oprost za vas poslanik Allaha, zavijaju (savijaju u stranu) svoje glave, i vidio si ih odvraćaju se (a to znači: okreću se, okreću glavu od pokornosti) i oni su oholi (doslovno: oni su oni koji traže da su veliki, ili drže sebe za velike).". Pokrećali su (tj. Pokreću mnogo svoje glave - to je značenje riječi "levvev"), ismijevaju se (ismijavaju se, doslovno: ismijevali su se oni, tj. ismijevajući se oni) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio. A čita se (riječ "levvev") sa olakšanjem (izvjesnim, tj. bez tešdida-bez pojačanoga prvoga slova v - a to će reći: čita se ta riječ i ovako: "levev") od (prve vrste trosuglasnih, trokonsonantnih glagola, sulasije mudžerreda koja u prvom licu jednine glasi ovako) "levejtu": usukao sam, presavio sam (predvostručio sam uže). PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Zejda, sina Erkama (tj. Erkamovoga), rekao je: Bio sam sa svojim stricem, pa sam čuo Abdullaha, sina Ubejja - (a misli se na) sina Selule, (da on) govori: "Ne trošite na (onoga) ko je kod poslanika Allaha dok (tj. tako da) se razbiju. I zaista ako se vratimo ka Medini, zaista će izvaditi (istjerati) svakako najčasniji iz nje (iz Medine) najponiženijega." Pa sam spomenuo to svome stricu. Pa je spomenuo njega moj stric Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. I oglasio je istinitim njih. Pa je pozvao mene. Pa sam ispričao (to) njemu. Pa je poslao (poruku, poziv) ka Abdullahu, sinu Ubejja, i njegovim drugovima. Pa su se zaklinjali (da to oni) nisu rekli. I oglasio je lažnim mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je pogodila mene briga (takva da) nije pogodila mene slična njoj nikada. Pa sam sjedio u svojoj kući. I rekao je moj stric (amidža): "Šta si htio (kada si dospio) ka (tome) da je oglasio lažnim tebe Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i zamrzio je tebe?" Pa je spustio Allah, uzvišen je: "Kada dođu tebi (izvjesni) dvolični (ljudi), govore: Svjedočimo zaista ti si zaista poslanik Allaha,....". I poslao je k meni (po mene) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pročitao nju i rekao je: "Zaista Allah je već oglasio istinitim (tj. potvrdio je) tebe." GLAVA:

Page 354: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Njegov govor: "Jednako je na njih: da li si tražio oprost za njih, ili nisi tražio oprost za njih, neće (nikako, nikada) oprostiti Allah njima, zaista Allah neće naputiti (izvjesne) ljude griješnike.". PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Sufjan, rekao je Amr: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bili smo u (jednoj) borbi. Rekao je Sufjan jedanput: u (jednoj) vojsci. Pa je šutnuo (tj. udario je u stražnjicu vanjskim dijelom stopala noge jedan) čovjek od Iseljenika (jednoga) čovjeka od Pomagača. Pa je rekao (taj) Pomagač: "Pomozite, Pomagači!" A rekao je (taj) Iseljenik: "Pomozite, Iseljenici!" (To doslovno zanči: O za Pomagačima! O za Iseljenicima jadikujem, kukam gdje su da mi pomognu u ovaj čas!) Pa je čuo to poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Šta je umu poziva (povika, pokliča) predislamlja (tj. Kakav je to predislamski, paganski poklič)?" Rekli su: "O poslaniče Allaha! Šutnuo je (Udario je jedan) čovjek od Iseljenika (jednoga) čovjeka od Pomagača." Pa je rekao: "Pustite nju (Napustite nju - tu riječ), pa (jer) zaista ona je smrdljiva." Pa je čuo za to (tj. o tome) Abdullah, sin Ubejja, pa je rekao: "Učinili su nju (zar)? Zar ne (Pazite)! Tako mi Allaha zaista ako se vratimo ka Medini, zaista izvešće svakako najčasniji iz nje najponiženijega." Pa je doprlo (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je ustao Umer pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Pusti me, (da) udarim vrat ovoga dvoličnoga (svojim mačem)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pusti ga! Neće pričati (izvjesni) ljudi (ili: Pusti ga, neka ne pričaju, da ne pričaju ljudi, da ne bi pričali ljudi) da Muhamed ubija svoje drugove." A bili su Pomagači mnogobrojniji od Iseljenika kada su (Iseljenici) došli (u) Medinu. Zatim su se zaista Iseljenici umnožili (namnožili) poslije. Rekao je Sufjan: Pa sam zapamtio njega od Amra (misli na navedeni hadis). Rekao je Amr: Čuo sam Džabira: Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio. Njegov govor: "Oni su (ti) koji govore: Ne trošite na (onoga) ko je kod poslanika Allaha dok (tj. tako da) se razbiju" - i rastave se (raziđu se) - "a za Allaha su (tj. Allahu pripadaju) blagajne nebesa i Zemlje, a ali (izvjesni ljudi) dvolični ne razumijevaju.". PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Ismail, sin Ibrahima sina Ukbeta, od Musa-a, sina Ukbeta, rekao je: pričao mi je Abdullah, sin Fadla da je on čuo Enesa, sina Malika, (da) govori: Žalostio sam se na (tj. za onim) ko se je pogodio (tj. ko je pogođen od Jezidove vojske blizu Medine) u Harri. Pa je pisao k meni Zejd, sin Erkama - a doprla je njemu žestina moje žalosti - (i on u pismu meni) spominje da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Moj Bože! Oprosti (grijehe) Pomagačima i sinovima Pomagača." A sumnjao je sin Fadla o sinovima sinova Pomagača (da li su oni spomenuti u toj dovi-molitvi Muhameda a.s., ili nisu spomenuti). Pa je pitao Enesa neki (od onih) ko je bio kod njega (o Zejdu, sinu

Page 355: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Erkamovom) pa je rekao: "On (Zejd) je (onaj) koji (je imao čast da za njega) govori poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ovo je (onaj) koji je (taj što) je ispunio Allah njemu za njegovo uho (tj. što mu je Allah potvrdio njegovo uho, a to će reći: što je oglasio za istinito Allah ono što je on kazivao da je čulo njegovo uho da je izrekao Abdullah, sin Ubejja - dakle ono što je čuo od Abdullaha, sina Ubejja da je rekao)." GLAVA: "Govore: Zaista ako se vratimo ka Medini, zaista izvešće (istjeraće) svakako najčasniji iz nje najponiženijega, i za Allaha je (tj. Allahova je sva) čast, i za Njegovoga poslanika i za vjernike, a ali (izvjesni ljudi) dvolični neće znati (tj. ne znaju).". PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan rekao je: zapamtili smo njega (hadis) od Amra, sina Dinara, rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Bili smo u (jednoj) borbi, pa je udario (nogom u stražnjicu jedan) čovjek od Iseljenika (jednoga) čovjeka od Pomagača. Pa je rekao (taj) Pomagač: "Pomozite, o Pomagači!" A rekao je (taj) Iseljenik: "Pomozite, o Iseljenici!" Pa je dao čuti nju (tu riječ) Allah Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: "Šta je ovo?" Pa su rekli: "Šutnuo (Udario) je čovjek od Iseljenika čovjeka od Pomagača, pa je rekao (taj) Pomagač: "Pomozite, o Pomagači!", a rekao je (taj) Iseljenik: "Pomozite, o Iseljenici!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pustite nju (tu riječ), pa (tj. jer) zaista ona je smrdljiva." Rekao je Džabir: A bili su Pomagači kada je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, mnogobrojniji. Zatim su bili (tj. postali su) mnogobrojniji Iseljenici poslije. Pa je rekao Abdullah, sin Ubejja: "A zar su već učinili (to). Tako mi Allaha zaista ako se vratimo ka Medini, zaista će izvesti (istjerati) svakako najčasniji iz najponiženijega." Pa je rekao Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega: "Pusti me, o poslaniče Allaha, (da) udarim vrat ovoga dvoličnoga!" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pusti ga! Neće pričati (izvjesni) ljudi da Muhamed ubija svoje drugove."

SURA ET-TEGABUN

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. A rekao je Alkamete od Abdullaha (Mesudovoga): "..... a ko vjeruje u Allaha, naputiće (Allah) njegovo srce...." - On (tj. To) je (onaj) koji (je takav da) kada je pogodila (zadesila) njega (neka) nesreća, zadovoljio se je sa njom i spoznao je da je ona od Allaha. A rekao je Mudžahid: "Ettegabunu" (međusobno obmanjivanje, prevara) je obmana (prevara) stanovnika raja stanovnike pakla (stanovnike Vatre). ".... ako ste sumnjali....", je: Ako niste znali (tj. Ako ne znate to) da li ima (ona) mjesečnicu (menstruaciju), ili neće imati mjesečnicu (ili nema mjesečnicu). Pa (one) koje su sjele od mjesečnice (svoje, tj. kojima se je mjesečnica prestala

Page 356: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

pojavljivati usljed starosti) i (one) koje nisu imale mjesečnicu poslije (tj. i nepunoljetne koje još nisu imale mjesečnicu), pa broj njihov (tj. broj dana koje one moraju da čekaju poslije razvoda braka da bi se mogle ponovno vjenčati) je tri mjeseca.

SURA ET-TALAK "..... muku (zlu posljedicu) svoje stvari....", je: nagradu (tj. kaznu) svoje stvari. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs, pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Salim da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je on pustio (razvjenčao) svoju ženu, a ona je bivajuća u mjesečnici (tj. a ona je imala mjesečnicu u vrijeme razvoda). Pa je spomenuo (to) Umer poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se je rasrdio u njemu (u ovome slučaju, tj. zbog ovoga slučaja) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je rekao: "Neka vrati nju, zatim (neka) sustegne (tj. zadrži) nju dok bude čista, zatim (da ona opet) imadne mjesečnicu, pa (da opet) bude čista. Pa ako se pokaže njemu (za potrebno) da pusti nju, pa neka pusti nju čista (bivši ona, tj. u danima kada ona nije u mjesečnici) prije (nego) da dotakne nju. Pa to je (taj) broj (dana i način) kao što je zapovjedio njega Allah." GLAVA: ".... a posjednice (svojih) tereta (tj. a trudnice) njihov rok je da smetnu (one) svoj teret (tj. da se porode), a ko se boji Allaha, učiniće (Allah) njemu od njegove stvari lakoću (olakšicu).". A (izraz) "ulatul-ahmali" njegova jednina (singular) je "zatu hamlin" (posjednica tereta, tj. trudnica, noseća žena). PRIČAO NAM JE Sad, sin Hafsa, pričao nam je Šejban od Jahja-a rekao je: izvijestio me je Ebu Selemete rekao je: Došao je (neki) čovjek ka Ibnu Abasu, a Ebu Hurejrete je sjedač kod njega (tj. sjedi kod njega), pa je rekao (onaj čovjek): "Riješi mi o (jednoj) ženi (koja) je rodila poslije svoga supruga za četrdeset dana (doslovno: noći)." Pa je rekao Ibnu Abas: "Zadnji (dio od ta) dva roka (treba da se čeka)." (To će reći - To znači: Treba da čeka da prođu četiri mjeseca i deset dana, iako se je porodila prije isteka toga roka. A kada se ne porodi u tom roku, onda treba da čeka sa udajom do časa porođaja ukoliko je trudna, noseća.) Rekao sam ja (tj. Pročitao sam ja, veli to Ebu Selemete, u znak neslaganja sa tim mišljenjem i rješenjem Ibnu Abasovim): ".... a posjednice (svojih) tereta njihov rok je da smetnu svoj teret....". Rekao je Ebu Hurejrete: "Ja sam sa sinom moga brata (tj. uz mišljenje svoga bratića), misli (na) Ebu Selemeta." Pa je poslao Ibnu Abas svoga dječaka Kurejba ka Umu Selemi (da on) pita nju. Pa je rekla: "Ubio se je (tj. Ubijen je, poginuo je) muž Subej'e Eslemovske, a ona je noseća (trudna), pa je smetnula (tj. rodila) poslije njega za četrdeset dana. Pa se je prosila (tj. Pa su je potraživali neki da se za njih uda), pa je dao vjenčati nju (tj. dao je dozvolu da se ona može vjenčati za koga hoće - dao je dozvolu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A bio je Ebus-Senabil u (tj. među onima) ko je prosio nju." A rekao je Sulejman, sin Harba, i Ebun-Nu'man: Pričao nam je Hammad, sin Jezida, od Ejuba, od Muhameda rekao je:

Page 357: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Bio sam u (jednom) krugu, u njemu (u tom krugu) je Abdurahman, sin Ebu Lejla-a, a bili su njegovi drugovi (takvi da) poštuju njega, pa je spomenuo zadnji (dio, krajnji dio od ta) dva roka. Pa sam pričao za hadis (tj. za događaj, za slučaj) Subej'e, kćeri Harisa, od Abdullaha, sina Utbeta. Rekao je (Muhamed, sin Sirina): Pa se ujeo (za usnu, ili: Pa je skupljao krajeve usana da progovori ali nije progovorio) zbog mene neki (od) njegovih drugova (od drugova Abdurahmanovih). Rekao je Muhamed: Pa sam razumio za njega (tj. razumio sam ga da hoće da kaže on da ja lažem to što pričam), pa sam rekao: Zaista ja sam tada zaista smion (odvažan) ako sam lagao na Abdullaha, sina Utbeta, a on je u (jednome) kraju Kufe (još je tu živ). Pa se je zastidio (taj što se je ujeo za usnu). I rekao je: Ali njegov stric nije rekao to (tj. nije bio toga mišljenja njegov stric Ibnu Mes'ud - ovo je rekao Ibnu Ebu Lejla da odbrani toga svoga druga što se je ujeo za usnu). Pa sam sreo (kaže Muhamed, sin Sirina) Ebu Atijeta Malika, sina Amira, pa sam pitao njega. Pa je otišao (tj. počeo je da) priča meni hadis Subej'e. Pa sam rekao: "Da li si čuo od Abdullaha (sina Mes'udovoga) o njoj (o toj raspravi, o tom pitanju neku) stvar (išta)?" Pa je rekao: "Bili smo kod Abdullaha, pa je rekao: "Zar činite na nju (na ženu udovicu to) pooštravanje, a nećete učiniti (a ne činite) na nju (tu) dopuštenost (tj. olakšicu, olakšanje)? Zaista sišla je sura (u kojoj se govori o propisima čekanja tih) žena najkraća poslije najdulje (sure, tj. sura Et-Talak je sišla poslije sure El-Bekare, a u suri Et-Talaku je rečeno): ".... a posjednice (svojih) tereta njihov rok je da smetnu svoj teret (breme)...."."

SURA ET-TAHRIM

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. GLAVA: "O Vjerovijesniče! Zašto zabranjuješ (sebi ono) što je dozvolio Allah tebi (zabranjuješ zbog toga da) tražiš (tj. tražeći ti sebi) zadovoljstvo svojih supruga, a Allah je velikoopraštač, milostiv." PRIČAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, pričao nam je Hišam od Jahja-a, od Ibnu Hakima, od Seida, sina Džubejra, da je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao o (izvjesnom) zabranjivanju (sebi nečega što nije zabranjeno da) će iskupiti (otkupiti to što se je bio zarekao, i to kao što se otkupljuje, iskupljuje zakletva). I rekao je Ibnu Abas: "Zaista već je bio za vas u poslaniku Allaha lijep uzor.....". PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa, od Ibnu Džurejdža, od Ata-a, od Ubejda, sina Umejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) pije (neki) med kod Zejnebe, kćeri Džahša, i (da) ostaje (tj. zadržava se) kod nje. Pa sam se složila ja i Hafsa (da) od koje nas je unišao na nju (tj. da kojoj od nas dviju uniđe Muhamed a.s.), pa neka rekne (svaka od nas) njemu: "Jeo si (neke) smole (ružnih mirisa). Zaista ja nalazim (tj. osjećam) od tebe miris smola (iz drveta 'urfuta)." Rekao je: "Ne, a ali (nego) bio sam (u prilici da) pijem (nekoga) meda kod, kćeri Džahša, pa neću se vratiti (nikada) njemu (tj. i neću više nikada

Page 358: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

toga meda piti). I već sam se zakleo. Ne izvještavaj za to (tj. o tome ni) jednoga (čovjeka, tj. nikoga)." GLAVA: "..... tražiš sebi zadovoljstvo svojih supruga..... Već je uzakonio (tj. propisao, odredio) Allah vama razrješenje vaših zakletvi (tj. odredio vam je način kako ćete se razriješiti, osloboditi vaših zakletvi iskupljenjem, otkupljenjem), i Allah je vaš upravljač (ili: vaš pokrovitelj, zaštitnik), i On je znani, mudri.". PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, od Jahja-a, od Ubejda, sina Hunejna, da je on čuo Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) pričao da je on rekao: Ostao sam (jednu) godinu (i) hoću da pitam Umera, sina Hataba, o (jednom) ajetu, pa ne mogu da pitam (da upitam) njega (iz) strahopoštovanja (prema) njemu, dok je (najzad on jedne godine) izašao hodočasteći (tj. idući on na hadž). Pa sam izašao sa njim. Pa pošto sam se vratio, i bili smo u nekom (dijelu toga) puta, skrenuo je ka (izvjesnom) trnju zbog nužde svoje. Rekao je: Pa sam stao (zastao) radi njega dok je završio (nuždu). Zatim sam išao sa njim, pa sam rekao njemu: "O zapovjedniče vjernika! Ko je (to bio od tih žena) dviju koje su se međusobno potpomagale na (tj. protiv) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Koje su to dvije žene) od njegovih žena (supruga)?" Pa je rekao: "To je Hafsa i Aiša." Rekao je: Pa sam rekao: "Tako mi Allaha zaista bio sam zaista (da) hoću da pitam tebe (htio sam da te pitam) o ovome otprije godinu (dana), pa ne mogu (iz) strahopoštovanja za (tj. prema) tebi." Rekao je: "Pa ne čini (to). Što si mislio (tj. Što misliš) da je kod mene od znanja (tj. da ja znam nešto), pa pitaj me. Pa ako bude za (u) mene znanje (neko o nečemu), izvijestiću (detaljno) tebe o njemu." Rekao je: Zatim je rekao Umer: "Nismo bili u (tom) predislamlju ne brojimo (tj. ne brojasmo i ne računasmo na to da dadnemo) za žene (svoje, tj. svojim ženama nikakvu, ikakvu) zapovjed (tj. upravljanje sve do vremena) dok je spustio Allah o njima (ono) što je spustio, i razdijelio za njih (tj. njima ono) što je razdijelio." Rekao je: "Pa dok sam ja u (jednome) poslu (što sebi) poslujem njega (tj. o kojem razmišljam), kadli reče moja žena: "Da si napravio (tj. učinio, postupio) tako i tako!" Rekao je: Pa sam rekao njoj: "Šta je za tebe i za (ono) što je ovdje (tj. Šta imaš ti i ovo ovdje zajedničko, Šta se tebe tiče ovo ovdje)? U čemu je tvoje opterećivanje u poslu (što ja) hoću njega (tj. Zbog čega da se ti opterećuješ zbog posla koji ja hoću da radim)?" Pa je rekla meni: "Čuđenje zbog tebe (tj. Čudim ti se), o sine Hataba! Ne želiš (Nećeš) da (ti) se odvraća (tj. da se protivi onome što hoćeš) ti (da se protivi tebi), a zaista tvoja kći zaista odvraća (protuslovi) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čak (tako da on) ustraje svoj dan (tj. cio dan) ljutit (srdit - dakle: tako da je on cijeli dan ljutit, srdit)." Pa je ustao Umer, pa je uzeo svoj ogrtač (sa) njegovoga mjesta, dok je unišao na Hafsu (tj. te je unišao Hafsi), pa je rekao njoj: "O kćerčice! Zaista ti zaista (Zar ti zaista) odvraćaš (tj. protusloviš, ili još tačnije: obraćaš se dajući prijedloge i savjete) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čak (da on) ustraje svoj dan ljutit (tako da on taj dan bude ljut, ljutit)." Pa je rekla Hafsa: "Tako mi Allaha zaista mi zaista odvraćamo (odgovaramo, protuslovimo) njemu." Pa sam rekao: "Znaš da ja upozoravam tebe (na) kaznu Allaha i srdžbu Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i

Page 359: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

spasio. O kćerčice! Neka ne vara (Neka ne prevari) nikako tebe ova koja (je ta što) je zadivila nju njezina ljepota, (to jest: koja je ta što je zadivila nju) ljubav poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (prema) njoj - hoće (tj. misli pod tim na) Aišu." Rekao je: Zatim sam izašao, dok sam unišao na Umu Selemu (tj. Umi Selemi sam unišao, ušao) zbog moga srodstva od nje (tj. sa njom), pa sam govorio (i) njoj. Pa je rekla Umu Selema: "Čuđenje zbog tebe (tj. Čudim ti se), o sine Hataba! Unišao si u svaku stvar, čak (tako da sebi) tražiš da uniđeš (uđeš) između poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovih žena." Pa je uzela mene tako mi Allaha uzimanjem (tj. dohvatila me je svojim govorom tako da) je razbila mene od nekoga (dijela onoga) što nalažah (što sam nalazio, tj. što osjećah od srdžbe)." Pa sam izašao od (tj. iz, sa sijela) kod (od) nje. A bio je za mene (tj. u mene jedan) drug od Pomagača: kada sam odsustvovao (ja iz sjednice i sastanka sa Muhamedom a.s.), donio bi mi (on izvjesnu, važnu najnoviju) vijest, a kada je odsustvovao (on), bio sam ja (takav da) donosim njemu (najnoviju) vijest. A mi se (u to vrijeme) bojimo (plašimo, bojali smo se jednoga) vladara od vladara Gasana (tj. od kraljeva Gasanovića plemena). Spomenulo se je nama da on hoće da ide k nama (da nas napadne), pa su se već napunila naša prsa od njega. Pa kada li moj drug (onaj) Pomagač kuca (na moja) vrata! Pa je rekao (tj. viče): "Otvori! Otvori!" Pa sam rekao (pitao): "Došao je (onaj) Gasanović?" Pa je rekao: "Nego žešće (tj. gore, teže) od toga. Odstranio se je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (od) svojih žena." Pa sam rekao: "Zalijepio se (za prah, tj. Ponizio se, bio ponižen) nos Hafse i Aiše!" Pa sam uzeo svoju odjeću, pa izađem (pa sam izašao) dok sam došao. Pa kada li poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) svojoj sobi (što) se penje na (tj. u) nju sa (jednim) kolom (koloturom, tj. sa stepenicama, ljestvama). A dječak (služitelj) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, crn (tj. jedan crn poslužitelj) je na glavi (tj. na vrhu tih) stepenica (ili stepenice), pa sam rekao njemu (poslužitelju): "Reci: Ovo je Umer, sin Hataba." Pa je dozvolio meni (da uniđem). Rekao je Umer: Pa sam ispričao na poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ovo (moje) pričanje (ovaj moj razgovor, ili: ovaj moj slučaj). Pa pošto sam dopro pričanju (razgovoru) Umu Seleme, nasmiješio se je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I zaista on je zaista na (jednoj) rogozini (hasuri), nije (tj. nema) između njega i između njega (tj. između Muhameda a.s. i između hasure ni jedna) stvar (ništa). A pod njegovom glavom je (jedan) jastuk od kože, njegovo trpanje je liko (tj. jastuk je bio napunjen likom - vlaknom sa drveća koje se nalazi ispod kore drveća). I zaista kod njegovih dviju nogu je lišće (ruja, ili divlje ruže) izljeveno (tj. tekuće, u tečnom stanju, pripravljeno da se njim može učiniti koža). A kod njegove glave su (nekakve neučinjene) kože obješene. Pa sam vidio trag (otisak te) rogozine u njegovoj strani (tj. trag hasure na jednoj strani njegovoga tijela), pa sam zaplakao. Pa je rekao (Pa me je pitao): "Šta rasplaka (natjera u plač) tebe?" Pa sam rekao (Pa sam mu odgovorio): "O poslaniče Allaha! Zaista kserks i kajsar (perzijski i vizantijski vladari) su u (onome) što su njih dvojica u njemu, a ti si poslanik Allaha (ili: a ti poslanik Allaha, pa u čemu si, u kakvom si sobnom namještaju)." Pa je rekao: "Zar se ne zadovoljavaš da bude za njih (ta) ovozemnost, a za nas (taj) zadnji (posljednji život, tj. drugi svijet, nebeski život, nebesko carstvo)?!"

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA:

Page 360: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"I pošto je utajio (u tajnosti rekao) Vjerovijesnik ka nekoj (od) svojih žena (jedan) razgovor, pa pošto je obavijestila (ona) za njega (tj. taj tajni razgovor), a pokazao je njemu Allah na njega (na to otkrivanje tajne), dao je upoznati (tj. obznanio je) neki (dio) njega, a okrenuo se je od nekoga (dijela), pa pošto je obavijestio nju za njega (tj. o tome), rekla je: "Ko je obavijestio tebe ovo?" Rekao je: "Obavijestio je mene Znani, Obaviješteni.". O njemu (tj. O ovome) je (pričala) Aiša od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. (Taj hadis je naveden u prvoj GLAVI hadisa koji su spomenuti u vezi sure Et-Tahrim.) PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Jahja, sin Seida rekao je: čuo sam Ubejda, sina Hunejna rekao je: čuo sam Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Htio sam da pitam Umera, bio zadovoljan Allah od njega, pa sam rekao: "O zapovjedniče vjernika! Ko su (te) dvije žene koje su se (tj. što su se) njih dvije međusobno pomagale na (tj. protiv) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i o kojima se govori u Kur'anu u vezi toga)?" Pa nisam upotpunio svoj govor dok je (tj. a on je već) rekao: "Aiša i Hafsa." Njegov govor: "Ako se pokajete vas dvije ka Allahu, pa već su se nagnula srca vas dviju (onome čemu treba da se nagnu, tj. pa prikloniće se vaša srca onome čemu treba da se priklonu - a to je da volite ono što voli Muhamed a.s.),.....". "Sagavtu" i "asgajtu" je: nagnuo sam se (priklonuo sam se). ".... li tasga....", je: "li temile" (zato da se nagnu - da se priklone, doslovno: da se nagne). ".... a ako se vas dvije međusobno pomažete na njega (protiv njega), pa zaista Allah-On je njegov zaštitnik, i Džibril i dobar (svaki čovjek od tih) vjernika, a anđeli su poslije toga pomagač (tj. pomagač je svaki pojedini anđeo, a to znači: i anđeli su poslije toga pomagači)." "Avnun": pomoć (tj. "Zahirun" je: "avnun-pomoć"). ".... tezaherune....", je: "teavenune" (međusobno se pomažu, potpomažu). A rekao je Mudžahid: ".... čuvajte vaše (svoje) osobe i vaše (svoje) porodice....", je: Oporučite vašim osobama i vašim porodicama (vašoj, svojoj porodici) za čuvanje (od) Allaha (za bogobojaznost), i odgojite ih. PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Jahja, sin Seida rekao je: čuo sam Ubejda, sina Hunejna (da) govori: čuo sam Ibnu Abasa (da) govori: Htio sam da pitam Umera o (tim) dvjema ženama koje su se međusobno pomagale na (protiv) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam ostao godinu, pa nisam našao za njega mjesta, dok sam (najzad) izašao sa njim hodočasteći. Pa pošto smo bili u Zahranu (kraju između Meke i Medine), otišao je Umer zbog svoje nužde, pa je rekao: "Stigni me sa (tj. zbog moga) čišćenja." Pa sam stigao njega sa posudom (malenom od kože u kojoj se nosi voda). Pa sam počeo (da) polijevam njemu. I vidio sam (smatrao sam to kao prikladno) mjesto (da ga pitam), pa sam rekao: "O zapovjedniče vjernika! Ko su (te) dvije žene koje su se međusobno pomagale (njih dvije protiv Muhameda a.s.)?" Rekao je Ibnu Abas: Pa nisam upotpunio svoj govor dok je rekao: "Aiša i Hafsa."

Page 361: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Njegov govor: "Možda njegov Gospod, ako pusti (razvjenča on-Muhamed a.s.) vas, da će zamijeniti njemu (za vas druge neke) supruge bolje od vas, predane, vjernice, skrušene (svesrdno pokorne Allahu), pokajnice, pobožne, postačice, udovice i djevojke.". PRIČAO NAM JE Amr, sin Avna, pričao nam je Hušejm od Humejda, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Umer, bio zadovoljan Allah od njega: Skupile (tj. Složile) su se žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (svojoj) ljubomori na (protiv) njega, pa sam rekao njima: "Možda će njegov Gospod ako (on) pusti vas, da zamijeni (da dadne u zamjenu za vas) njemu (druge neke) supruge bolje od vas." Pa je sišao ovaj ajet (u kojem se to i kaže).

SURA TEBAREKEL-LEZI BI JEDIHIL-MULKU "Et-tefavutu" je: "el-ihtilafu" (protivljenje, suprotstavljanje). A "et-tefavutu" i "et-tefevvutu" je jedno. ".... temejjezu....", je: "tekatta'u" (komadati se, sjeći se, kidati se na komade). "..... menakibiha....", je: "dževanibiha" (njezinim stranama). ".... tedde'une." i "ted'une", je (istoga značenja: zovete, dozivate, molite, - i te dvije riječi su jednakoga značenja) kao "tezzekkerune" i "tezkurune" (kao što imaju isto značenje: spominjete, sjećate se). "..... ve jakbidne...." je: udaraju sa svojim krilima. A rekao je Mudžahid: ".... saffatin....", je: prostiranje (raširivanje) njihovih krila. ".... ve nufurin." je: "el-kufuru" (tj. "nufurun" je "kufurun": nevjerovanje, nezahvaljivanje, nezahvalnost - a doslovno "nufurun" znači bježanje, pa ".... ve nufurin...." znači: i u bježanju od istine su ustrajni).

SURA NUN VEL-KALEMI

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. A rekao je Ibnu Abas: ".... jetehafetune", je: proizvode (svoje međusobno) tajno razgovaranje i (svoj) sakriveni govor. A rekao je Katadete: ".... hardin...." je: (na) trudu (sa trudom) u svojim dušama. A rekao je Ibnu Abas: ".... zaista zalutali." je: zalutali smo (tj. promašili smo mimo) mjesto našega vrta (tj. izgubili smo mjesto naše bašče). A rekao je (drugi) osim njega: ".... kao (određeni, izvjesni voćnjak, vrt) odsječeni (tj. otrgani, obrani)." je: kao (to) jutro (što) se je odsjeklo (otrglo) od (svoje) noći, i (te) noći (što) se je odsjekla (otrgla) od (svoga) dana. I ono je (tj. taj izraz "sarimun" znači) takođe svaka gomila pijeska (što) se je odsjekla (odvalila) od većine (gomile, tj. od velike množine toga) pijeska. A "essarimu" je takođe (što i) "el-masrumu" (odsječen, obran, otrgan), kao "katilun" i "maktulun" (što ima isto značenje: ubijen). GLAVA: "Grubom, poslije toga (još i) privješenom (priključenom, tj. uljezu, došli, pridošlici).". PRIČAO NAM JE Mahmud, pričao nam je Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Hasina, od Mudžahida, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: "Grubom, poslije toga privješenom.", rekao je (Ibnu Abas da je to bio jedan): čovjek od Kurejševića, za (tj. u) njega je (bio jedan izrasli) privjesak kao privjesak (izvjesne) ovce.

Page 362: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(Radi se o izraslini koja visi na grlu ili na ušima. Obično budu dvije izrasline koje vise na grlu, ili po jedna izraslina na svakome uhu koja visi kao menđuša, minđuša. Te dvije izrasline na grlu u koza negdje zovu kite.) PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Mabeda, sina Halida, rekao je: čuo sam Hariseta, sina Vehba, Huzaiju rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Zar nećete (da) izvijestim vas za stanovnike raja (tj. o stanovnicima raja)? Svaki slabi, koji se je učinio slabim (ili: koji je učinjen, tj. proglašen, smatran slabim od drugih lica), da se zakune na Allaha, zaista bi učinio istinitom (zakletvu) njemu (tj. dao bi mu Allah ono zbog čega je zakleo Allaha da mu to Allah dadne i udovolji). Zar nećete (da) izvijestim vas za stanovnike (tj. o stanovnicima) Vatre?! Svaki grub, gord (u hodu), ohol." (Izraz "dževvazun" tumači se na više načina pored onoga što je već navedeno, pa se veli da to znači: koji ima žestok glas u izvjesnom zlu, koji ima mnogo na sebi mesa, ponosan, pokvaren, koji mnogo jede.) GLAVA: "Dana (tj. Na dan kada) će se otkriti od golijeni.....". PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Lejs od Halida, sina Jezida, od Seida, sina Ebu Hilala, od Zejda, sina Eslema, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Otkriće se naš Gospod od Svoje golijeni (potkoljenice), pa će ničičiti (pa će pasti ničice) Njemu svaki vjernik i vjernica, a ostaće (svaki onaj) ko je bio (takav da) ničiči (pada ničice) u (toj) ovozemnosti viđanjem i čuvenjem (tj. zbog toga da ga neko vidi od ljudi i da se čuje za njega da je on pobožan, a to će reći: iz licemjerja ko je činio molitvu), pa će otići zato (da) ničiči (čini sedždu), pa će se vratiti njegova leđa jednim poklopcem (tj. kao jedan poklopac - a to će reći: neće se moći presaviti, neće moći pasti ničice)." (Jasno da ovaj hadis i njemu slični hadisi imaju prenosno, preneseno značenje, jer Uzvišeni Allah nije ni čemu, niti ikome sličan - lejse ke mislihi šej'un - pa nema ni ruku, ni nogu, ni golijeni kao čovjek.)

SURA EL-HAKKATU

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. ".... životu zadovoljnom.", je: hoće u njemu (izvjesno) zadovoljstvo. ".... suditeljica (izvjesna, tj. smrt).", je: prva smrt koja je (ta što) sam umro nju, zatim (da) se proživim poslije nje. ".... od jednoga (tj. ni jednoga, u stvari: ni jednih) od njega sprječavača (tj. Pa nikoji ga između vas ne mogu zaštititi, dati zaštitu njemu - Muhamedu a.s.)." "Ehadun" (je izraz koji) biva za (izvjesnu) množinu i za (izvjesno) jedno (lice). (Veli se da "ehadun" u niječnoj rečenici znači množinu, a to će reći da znači: niko, nikoje osobe.)

Page 363: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

A rekao je Ibnu Abas: "El-vetinu" je žila (čovjekovoga) srca (a veli se i: aorta). Rekao je Ibnu Abas: ".... taga....", je: bilo je mnogo (umnožilo se je). A govori se: ".... bit-tagijeti.", je: "bi tugjanihim" (sa njihove obijesti, osionosti, tj. zbog njihove obijesti, zbog toga što su se osilili). A govori se: Osilila se je (oluja, silni vjetar) na (svoje) pohranjivače (blagajnike, tj. izašla je oluja ispod kontrole meleka koji po određenoj mjeri i količini šalju oluju) kao što se je osilila (ta) voda na narod Nuha.

SURA SE'ELE SAILUN "El-fesiletu" je najmlađi (od) njegovih najbližih očeva, k njemu se pripisuje ko se je pripisivao. (Pod izrazom "od njegovih" misli se na svakoga čovjeka pojedinca.) "..... lišševa.", je: Dvije ruke (izvjesne, ili čovjekove), i dvije noge, i strane i koža (njegove) glave, govori (rekne) se njoj (koži glave) "ševatun". A što je bilo (sve drugo od čovjeka, tj. svako drugo mrcvarenje i patnja) osim ubijanja, pa ono je "ševen" (ono se, to se naziva "ševen"). A "el-'izune" je: "el-džema'atu" (skupine). A njezina jednina je "'izetun" (skupina).

SURA INNA ERSELNA ".... atvaren.", je: stupanj (jedan), tako, i stupanj tako (ili: količina jedna ta, i količina jedna ta, tolika). Govori se (Rekne se): 'Ada tavrehu ej kadrehu (Pretrčao, prešao je svoj tavr, to jest: svoju količinu, svoju vrijednost - a to će reći: prekoračio je svoju vrijednost). A "el-kubbaru" je jači od "el-kubaru (tj. izraz el-kubbaru označava jaču osobinu, jače svojstvo od izraza el-kubaru, a oba izraza znače mnogo velik, ili prevelik). A takođe je (isti slučaj i sa izrazima) "džummalun" i "džemilun" (mnogo lijep), jer zaista ona (ta riječ) je jača pojačanjem (tj. izražava svojstvo u jačoj mjeri). A "kubarun" (u stvari: "kubbarun") je "el-kebiru" (velik), i "kubaren" (tj. i kubarun) takođe (to znači, i taj izraz je) sa olakšanjem (pri izgovoru slova b, tj. slovo b nije dvostruko). A Arapi govore (reknu, kažu): Redžulun hussanun ve džummalun (Čovjek mnogo lijep i mnogo divan), i "husanun" olakšano (izgovorena ta riječ, tj. bez dvostrukoga slova s), i "džumalun" olakšano (tj. bez dvostrukoga slova m - a značenje ostaje isto i u jednom i u drugom slučaju). ".... dejjaren." je od (korijenite riječi) "ed-devru", ali je on (taj izraz nastao tako što je stavljen u oblik) "fej'alun" (a ne u oblik fa'alun) od "ed-deveranu". ("Ed-devru" i "ed-deveranu" su korjenite riječi, u stvari infinitivi, od kojih je izveden izraz "dejjaren", pa je zbog toga na jednom mjestu rekao od "ed-devru", a na drugom mjestu od "ed-deveranu" da je izveden taj izraz.) Kao što je čitao Umer: ".... el-hajjul-kajjamu (umjesto: el-hajjul-kajjumu)....", a ona (ta riječ "kajjamu") je (izvedena) od "kumtu". (Hoće da kaže da je i "kajjamun" izraz na oblika "fej'alun", jer da je na oblik "fe'alun", odnosno "fa'alun", onda bi taj izraz glasio "kavvamun", a to s toga što izraz potječe od glagola "kame jekumu". To je navedeno kao dokaz da je isti slučaj i sa izrazom "dejjaren", odnosno "dejjarun".) A rekao je (neko drugi) osim njega: "..... dejjaren." je: "ehaden" (jednoga, odnosno nijednoga, nikoga). ".... tebaren." je: "helaken" (propast). A rekao je Ibnu Abbas: ".... midraren." je: Slijedi (tj. To je takva kiša, takva kišovitost obilna da slijedi) neki (dio) nje neki (dio, tj. koja uzastopno pada). ".... vekaren." je: "'azameten" (veličinu, veličini, tj. veličina). GLAVA:

Page 364: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"..... Vedda, a ni Suva'a, a ni Jegusa, i Jeuka.....". PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Ibnu Džurejdža: A rekao je Ata od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Postali su idoli (kumiri, kipovi) koji su bili u narodu Nuha - (postali su, proširili su se) u Arapa (među Arapima) poslije. Što se tiče (idola zvanoga) Vedda, bio je za (tj. u plemenu) Kelb u (mjestu) Devmetul-Džendelu. A što se tiče Suva'a, bio je za (pleme) Huzejl (glavni idol). A što se tiče Jegusa, pa bio je za (pleme) Mured, za Gutajfoviće u (mjestu) El-Dževfu kod Sebe-a (kod Sabe). A što se tiče Jeuka, pa bio je za (pleme) Hemdan. A što se tiče Nesra, pa bio je za Himjera, za rod (porodicu) Zul-Kela-a. Imena (tj. Imena ovih idola su, u samoj stvari, imena nekih) dobrih ljudi iz naroda Nuha (Nuhovoga). Pa pošto su propali (tj. umrijeli, umrli ti dobri ljudi), objavio (udahnuo) je sotona (đavo) ka njihovom narodu, to jest: "Dajte postaviti (podignuti) ka njihovim sjedištima koja (su bila ta mjesta što oni - ti ljudi na njima) sjeđaše (bili su običaja da na njima sjede - postavite neke) idole (ili: neke znakove, ili: neko uzdignuto kamenje), i nazovite ih njihovim imenima (imenima tih dobrih ljudi)." (Dakle objavio im je sotona da postave te idole - znakove, kamenje, pa da to nazovu imenima tih dobrih ljudi koji su pomrli.) Pa su učinili (to). Pa se nisu obožavali (ti postavljeni idoli, ili znakovi i kamenje u prvo vrijeme, već su samo podsjećali na umrle dobre ljude). Dok kada (tj. Te kada) su propali (tj. umrli ti ljudi koji su znali zbog čega su postavljeni ti idoli), i dokinulo (ukinulo) se je (to izvjesno) znanje, obožavali su se (tj. počeli su se obožavati ti kipovi, ili znakovi, ili kamenje).

SURA KUL UHIJE ILEJJE

Rekao je Ibnu Abas: ".... libeden." je: "eavanen" (pomagače, tj. pomagači). PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, rekao je: Otišao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) skupini (grupi) od svojih drugova namjeravajući (oni) ka trgu (pijaci, čaršiji zvanoj) Ukaz, a već se je ispriječilo (tj. stavila se je prepreka) između (izvjesnih) sotona i između vijesti (sa toga) neba, i poslali su se na njih (izvjesni) meteori. Pa su se vratili (nazad izvjesni, izvjesne) sotone (đavoli), pa su rekli (njima njihovi saplemenici): "Šta je vama?" Rekli su: "Ispriječilo se je između nas i između vijesti (sa toga) neba, i poslali su se na nas (izvjesni) meteori." Rekao je (Iblis, starješina đavola): "Nije ispriječilo (zapriječilo) između vas i između vijesti (toga) neba (ništa drugo) osim (nešto) što se je dogodilo (nešto novo). Pa udarite (idite na) istoke Zemlje i njezine zapade, pa gledajte šta (tj. kakva) je ovo (tj. to) stvar koja se je dogodila (nanovo, tj. kakva to ima novost)?!" Pa su otišli. Pa su udarili (da putuju na) istoke Zemlje i njezine zapade (da) gledaju (tj. gledajući oni) šta je ova stvar koja se je ispriječila (koja je postavila zastor, prepreku) između njih i između vijesti (sa toga) neba. Rekao je: Pa su otišli (oni) koji su se upravili prema Tihami (otišli, tj. stigli su) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (mjestu zvanom) Nahle, a on je namjeravač (da ide) ka trgu (pijaci) Ukaz, i on (u tom času) klanja sa svojim drugovima molitvu (te) zore. Pa pošto su čuli Kur'an, slušali su (trudeći se oni da čuju) njega, pa su rekli: "Ovo je (svakako stvar, pojava) koja je rastavila (ispriječila se) između nas i između vijesti (sa) neba." Pa tude su se vratili ka svome (doslovno: njihovome) narodu pa su rekli:

Page 365: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"O narode naš! Zaista mi smo čuli (jedan) Kur'an čudnovat (ili: Kur'an divan, zadivljujući). Napućuje ka (izvjesnom) pravopuću, pa smo vjerovali (pa vjerujemo) u njega, i nećemo pridruživati sa našim Gospodom (ni) jednoga (tj. nikoga)." I spustio je Allah, moćan je i veličajan je, na Svoga vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Reci: Objavilo se je k meni da je ono slušala nekolicina od (izvjesnih) duhova....". I objavilo se je k njemu samo govorenje (tj. govor tih) duhova.

SURA EL-MUZZEMMIL A rekao je Mudžahid: ".... ve tebettel...." je: "ahlis" (budi iskren). A rekao je Hasen: ".... enkalen....", je: "kujuden" (okovi). ".... munfetirun bihi...." je: "musekkaletun bihi" (učinjena teška, postala je teška sa njim, tj. u njemu - u tom danu). A rekao je Ibnu Abas: ".... kesiben mehilen." je: pijesak tekući (pokretni, tj. živi pijesak). ".... vebilen." je: "šediden" (žestokim, tj. žestok, jak).

SURA EL-MUDDESSIR

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

Rekao je Ibnu Abas: ".... 'asirun." je: "šedidun" (žestok, težak). ".... kasveretin." je: "rikzun-nasi ve asvatuhum" (zabadanje ljudi, tj. pokretanje, kretanje ljudi, i njihovi glasovi). A rekao je Ebu Hurejrete: "el-esedu" (lav, tj. kasveretun" znači lav). A svaki žestoki (tj. jak i snažan živi stvor) je "kasveretun". (To znači sve što je snažno zove se, naziva se kasveretun). "Mustenfiretun" je: bježačica, uplašena (tj. životinja koja bježi, koja je uplašena). PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Veki' od Alije, sina Mubareka, od Jahja-a, sina Ebu Kesira: pitao sam Ebu Selemeta, sina Abdurahmana o prvome što je sišlo od Kur'ana. Rekao je: "O (ti) zamotani (u ogrtač, ili: O ti koji si se zamotao u ogrtač, ili: O pokriveni ogrtačem)!" Rekao sam: "Govore (da je prvo sišlo): "Čitaj sa imenom (u ime) tvoga (svoga) Gospoda koji je stvorio (sve)." Pa je rekao Ebu Selemete: "Pitao sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, o tome i rekao sam njemu slično (tome govoru) koji si rekao (sada ti meni), pa je rekao: "Neću pričati tebi (ništa drugo) osim (ono) što je pričao nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: "Boravio sam u Hira-u (tj. u pećini Hira). Pa pošto sam izvršio svoje boravljenje, sišao (spustio) sam (se). Pa sam se dozvao (tj. Pa je dozivao neko mene). Pa sam gledao (na prostor) od svoje desnice (desne ruke, desne strane), pa nisam vidio (nijedne) stvari (ništa, tj. nikoga). I gledao sam od svoje ljevice (na taj prostor), pa (ni tamo) nisam vidio (ni jedne) stvari. I gledao sam pred sobom (preda se, ispred sebe), pa nisam vidio (ni jedne) stvari. I gledao sam ozadi (iza) sebe, pa nisam vidio (ni jedne) stvari. Pa sam podignuo (podigao) svoju glavu, pa sam vidio (jednu) stvar (nešto). Pa sam došao Hadidži (Hatidži) pa sam rekao: "Zamotajte me (Pokrijte me ogrtačem, gornjom haljinkom), i izlijte na mene vode hladne (ledene)." Rekao je: "Pa su zamotali mene, i izlili su na mene vode hladne. Pa je sišao (tj. sišla sura koja počinje ovako):

Page 366: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"O (ti) zamotani (o ti koji si se zamotao)! Ustani, pa opominji. I tvoga (svoga) Gospoda, pa veličaj."." Njegov govor: "Ustani, pa opominji.". PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Abdurahman, sin Mehdije, i (jedan drugi još) osim njega, rekla su njih dvojica: pričao nam je Harb, sin Šeddada, od Jahja-a, sina Ebu Kesira, od Ebu Selemeta, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Boravio sam u Hira-u..." Kao hadis (tj. I dalji tekst glasi isto onako kao hadis) Usmana, sina Umera, od Alije, sina Mubareka. "I tvoga (svoga) Gospoda, pa veličaj.". PRIČAO NAM JE Ishak, sin Mansura, pričao nam je Abdussamed, pričao nam je Harb, pričao nam je Jahja rekao je: pitao sam Ebu Selemeta: "Koji (dio) Kur'ana se je spustio prvi (tj. najprije)?" Pa je rekao: "O (ti) zamotani (u ogrtač)!". Pa sam rekao: "Obavijestio sam se da je ono (tj. da je to): "Čitaj sa imenom (u ime) tvoga (svoga) Gospoda koji je stvorio (sve)." Pa je rekao Ebu Selemete: "Pitao sam Džabira, sina Abdullaha: "Koji (dio) Kur'ana se je spustio prvi (prvo)?" Pa je rekao: "O (ti) zamotani (u ogrtač)!" Pa sam (mu) rekao: "Obavijestio sam se da je ono (da je to): "Čitaj sa imenom (u ime) tvoga (svoga) Gospoda koji je stvorio (sve)." Pa je rekao: "Neću izvijestiti tebe (ništa drugo) osim za (ono, tj. o onome) što je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Boravio sam u Hira-u. Pa pošto sam izvršio svoje boravljenje, spustio sam se, pa sam se našao u stomaku (u utrobi, tj. u sredini, usred te) doline (pod brdom). Pa sam se dozivao (tj. Pa me je neko dozivao). Pa sam gledao (pogledao) ispred sebe, i ozadi (iza) sebe, i (na stranu) od svoje desnice i od svoje ljevice, pa kada li on (anđeo - melek Džibril) sjedač (tj. sjedi) na (jednom) prijestolju između neba i Zemlje. Pa sam došao Hadidži pa sam rekao: "Zamotajte me (ili: Okrijte me ogrtačem), i izlijte na mene vodu hladnu (tj. hladne vode). I spustilo se je na mene (tj. meni): "O (ti) zamotani (u ogrtač)! Ustani, pa opominji. I tvoga (svoga) Gospoda, pa veličaj."." GLAVA: "I tvoju (svoju) odjeću, pa očisti.".

Page 367: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba. A pričao mi je Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Abdurrezzak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije: pa je izvijestio mene Ebu Selemete, sin Abdurrahmana, od Džabira, sina Abdullaha, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on priča o prekidu (prekinuću Božije) objave, pa je rekao u svome pričanju: "Pa dok ja idem (pješice) kadli sam čuo (tj. kadli začujem neki) glas iz neba! Pa sam podignuo (podigao) svoju glavu, pa kada li (taj) anđeo koji je došao meni u Hira-u, sjedač (tj. sjedi) na (nekakvoj) stolici između neba i Zemlje! Pa sam se zaplašio (bio sam uplašen) od njega (velikim) strahom. Pa sam se vratio pa sam rekao: "Omotajte me, omotajte me!" ("Umotajte me, umotajte me!") Pa su zamotali mene. Pa je spustio (objavio) Allah, uzvisio se je (uzvišen je): "O (ti) zamotani!", do "I (određenu) prljavštinu (poganstvo, paganstvo), pa napusti.". Prije (nego) da se uzakoni (propiše ta izvjesna) molitva (klanjanje bilo, eto, objavljeno da se očisti odjeća). A ona (ta prljavština - ridžzun, rudžzun) je (ti) kipovi (to su kipovi). (To jest: Pod izrazom "er-ridžzu" ili "er-rudžzu" misli se na kipove, tj. na obožavanje kipova.) GLAVA: "I (tu) prljavštinu, pa napusti.". Govori se: "Er-ridžzu" i "er-ridžsu" je (tj. obje riječi znače) kazna. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs od Ukajla, rekao je Ibnu Šihab: čuo sam Ebu Selemeta (da) je rekao: izvijestio me je Džabir, sin Abdullaha da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) priča o prekidu (zastoju Božije) objave: "Pa dok ja idem (pješačim), kadli sam čuo (čuh, kadli čujem jedan) glas iz neba! Pa sam podignuo svoj vid (svoj pogled) prema nebu, pa kada li (onaj) anđeo koji je došao meni u Hira-u, sjedač (sjedi) na (jednoj) stolici između neba i Zemlje! Pa sam se preplašio od njega, čak sam pao k Zemlji (na zemlju, tj. na tle-tlo). Pa sam došao svojoj porodici (tj. ženi) pa sam rekao: "Omotajte me (tj. Pokrijte me odjećom), omotajte me!" Pa su omotali mene. Pa je spustio (objavio) Allah, uzvišen je: "O (ti) zamotani! Ustani, pa opominji.", do Njegovoga govora: ".... pa napusti."." Rekao je Ebu Selemete: A "er-ridžzu" su kipovi (idoli). Zatim se je zagrijala (tj. umnožila, postala je mnogobrojna Božija) objava i usljeđivala je (tj. i dolazila je jedna za drugom bez prekidanja i zastoja).

SURA EL-KIJAMETU (EL-KIJAMEH) I Njegov govor: "Ne pomiči s njim (tj. zbog njega) tvoj (svoj) jezik zato (da) žuriš s njim.".

Page 368: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

A rekao je Ibnu Abas: ".... suden." je: "hemelen" (ostavljanjem, tj. ostavljanje nekoga da čini šta hoće i da nema nikakve obaveze ni prepreke). ".... zato (da) griješi ispred njega (pred njim, pred vrijeme koje će doći, a tu dolazi u obzir i sudnji dan)." je: pokajaću se, radiću (dobra djela poslije). ".... la vezere." je: "la hisne" (nema tvrđave, tj. nema pribježišta, utočišta). PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Musa, sin je (on) Ebu Aišeta, a bio je pouzdanje, (tj. pouzdan), od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je (tj. Bio bi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je silazila na njega (tj. njemu Božija) objava, pomicao (bi) s njom (tj. zbog nje) svoj jezik. I opisivao je (to) Sufjan. Hoće (Htio je Muhammed a.s.) da zapamti nju (objavu koja mu se objavljuje odmah, što prije, pa je zato micao jezikom dok mu je Džibril izgovarao poslatu objavu). Pa je spustio (objavio) Allah: "Ne pomiči s njim (tj. zbog njega, objavljivanja) svoj jezik zato (da) žuriš s njim.". GLAVA: "Zaista na Nas je njegovo skupljanje i njegovo čitanje.". PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Musa-a, sina Ebu Aišeta, da je on pitao Seida, sina Džubejra, o Njegovom govoru, uzvišen je, "Ne pomiči s njim (tj. zbog njega) svoj jezik....". Rekao je (sin Džubejra): A (o tome) je rekao Ibnu Abas: Bio je (Muhamed a.s. običaja da) pomiče svoje dvije usne kada se je spuštalo na njega (tj. kada mu se je objavljivala objava), pa se reklo njemu: "Ne pomiči sa njim (zbog njega) svoj jezik....". Boji se (tj. Bojaše se) da pređe od njega (tj. da iznenadno ode, izgubi se od njega ono što mu se objavljuje). "Zaista na Nas je njegovo skupljanje i njegovo čitanje.", (to) je (značenja): da skupimo njega u tvoja prsa (u tvoje pamćenje), ".... i njegovo čitanje." je: da čitaš njega. "Pa kada smo čitali njega...." - govori: Spuštalo se je na njega (sa Džibrilom) - "..... pa slijedi njegovo čitanje. Zatim je zaista na Nas njegovo objašnjenje." - da objasnimo njega na tvome jeziku (preko tvoga jezika). GLAVA: "Pa kada smo čitali njega, pa slijedi njegovo čitanje.". Rekao je Ibnu Abas: ".... čitali smo njega....", je (smisla) objašnjavali smo njega. (To znači: Kada čitamo njega - treba shvatiti u smislu: Kada objašnjavamo njega.) ".... pa slijedi...." je: radi s njim (tj. radi prema njemu, po njemu). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Musa-a, sina Ebu Aišeta, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa o Njegovom govoru:

Page 369: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Ne pomiči sa njim svoj jezik zato (da) žuriš sa njim.", rekao je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (posebnoga ponašanja) kada je (kada bi) silazio Džibril na njega (tj. njemu) sa (Božijom) objavom, i bilo je (nešto) od (toga) što pomiče s njim (zbog njega) svoj jezik i svoje dvije usne, pa se otešča na njega (tj. pa bude teško njemu, pa mu bude teško). I prepoznavaše se (to) od njega (tj. I vidjelo se to na njemu). Pa je spustio Allah (onaj) ajet koji je u (suri) "La uksimu bi jevmil-kijameti: Ne pomiči sa njim (s njega, tj. zbog njega) svoj jezik zato (da) žuriš sa njim. Zaista na Nas je njegovo skupljanje i njegovo čitanje.". Rekao je: Na Nas je da skupimo njega u tvojim prsima i (na Nas je) njegovo čitanje. "Pa kada smo čitali (pročitali) njega, pa slijedi njegovo čitanje." Pa kada smo ga spustili (tj. Pa kada spuštamo njega), pa slušaj (sebi njega). "Zatim zaista na Nas je njegovo objašnjenje." (tj.) - Na Nas je (Na Nama je) da objasnimo njega sa tvojim jezikom. Rekao je (Ibnu Abas): Pa bio je (bio bi) kada je (kada bi) došao njemu Džibril, šutio (šutio bi). Pa kada je otišao (kada bi otišao), čitao je njega (tj. nju - objavu) kao što je obećao njemu Allah. "Evla leke fe evla.", je (izraz koji sadrži u sebi jednu veliku) prijetnju (tj. taj izraz je "teve'udun": prijetnja, pa kao takav znači: Teško tebi, pa teško!).

SURA HEL ETA 'ALEL-INSANI

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. Govori se (da) je njegovo značenje: "Eta 'alel-insani." (To jest: "Hel eta 'alel-insani...." je značenja: "Eta alel-insani - Došlo je na čovjeka....".) A (upitna čestica) "hel" biva nijekanje, a biva vijest (tj. može imati niječno značenje, a može jesno kao čestica "kad: već". A ovo je od vijesti (tj. ovo "hel" u ovome ajetu ima jesno značenje, a ne upitno značenje). Govori: Bio je (čovjek jedna) stvar (bio je nešto), pa nije bio spomenut (pomenut), a to je od (vremena) kada je stvorio njega od blata do (časa kada treba) da se puhne (udahne) u njega (njegova) duša. ".... emšadžin.....", je: (izvjesne) mješavine - voda (tj. tečnost) žene i voda (tečnost, sjeme) čovjeka, krv i zgusnuta krv. I govori se (za nešto) kada se je pomiješalo (sa nečim drugim - rekne se onda tome) "mešidžun", kao tvoj govor njemu (tj. kao što tome pomiješanome rekneš i) "halitun". A (izraz) "memšudžun" je slično (kao i) "mahlutun" (pomiješan). A govori se (tj. čita se umjesto ".... selasile ve aglalen...."): ".... selasilen ve aglalen....". A nisu dozvolili njega (tj. ovo ovakvo čitanje) neki (od) njih. "..... mustetiren.", je pružajući se (dugi, daleki, tj. dugačko, dugo izvjesno) iskušenje (nesreća). A "el-kamtariru" je žestok (težak, mučan). Govori se (tj. Rekne se): "Jevmun kamtarirun" i "jevmun kumatirun" (a oba izraza znače: težak dan, mučan dan). A "el-abusu", "el-kamtariru", i "el-kumatiru" i "el-'asibu" su (izrazi za) najžešće što biva od (tih) dana u (izvjesnoj) nesreći (iskušenju, kušnji, tj. to su atributi za najteže dane u nevolji). A rekao je Mamer: ".... esrehum....", je: "šiddetul-halki" (vezanje stvorenja izvjesnoga, tj. vezanje dijelova tijela u jednu cijelinu, kao povezivanje zglobova žilama, živcima). A svaka stvar (što) si svezao nju od samara (tj. kao što je samar, ili možda "katebun" znači sedlo), pa ona je "me'surun" (povezan, svezan).

Page 370: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

VEL-MURSELATI

A rekao je Mudžahid: ".... džimalatun....", je: "hibalun" (užeta). "Irke'u", je: "sallu" (klanjajte). ".... la jerke'une.", je: "la jusallune" (neće klanjati, tj. ne klanjaju). A pitao se je (upitan je) Ibnu Abas (o dovođenju u sklad značenja slijedećih ajeta) ".... neće govoriti.", "..... tako nam Allaha našega Gospoda nismo bili idolopoklonici." (to će oni izjavljivati na sudnjem danu, dakle, ipak će govoriti - a onda opet ajet u kojem se kaže:) "Danas (tj. Toga dana) zapečatićemo na njihova usta....", pa je rekao (Ibnu Abas kao odgovor): Zaista ono je (tj. Stanje ljudi na sudnjem danu će biti) vlasnik boja (a to znači da će stanje imati više oblika i prilika): jedanput govore, a jedanput (tj. a drugi puta opet) zapečati se na njih (tj. zapečate im se usta). PRIČAO NAM JE Mahmud, pričao nam je Ubejdulah od Israila, od Mansura, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i spustila se je na njega (njemu sura) Vel-Murselati, i zaista mi zaista usmeno uzimamo nju iz njegovih usta. Pa je (u tom času) izašla (jedna) zmija, pa smo se požurili njoj (pa smo požurili njoj). Pa je pretekla nas (tj. pobjegla nam je), pa je unišla (u) svoju rupu (iskopanu u zemlji). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Sačuvala se je (ona) vašega zla, kao što ste se (i vi) sačuvali njezinoga zla." PRIČAO NAM JE Abdete, sin Abdullaha, izvijestio nas je Jahja, sin Adema, od Israila, od Mansura za ovo (tj. o ovome). A od Israila, od Aameša, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mesudovoga) slično njemu (tj. slično navedenom hadisu). A slijedio je njega (Jahja-a Ademovoga) Esved, sin Amira, od Israila. A rekao je Hafs, i Ebu Muavijete i Sulejman, sin Karma, (pričajući sva trojica) od Aameša, od Ibrahima, od Esveda (El-Esveda). Rekao je Jahja, sin Hammada: izvijestio nas je Ebu Avanete od Mugireta, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mes'udovoga). A rekao je Ibnu Ishak od Abdurahmana, sina Esveda, od njegovoga oca, od Abdullaha (Mesudovoga ili Mes'udovoga). PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Džerir od Aameša, od Ibrahima, od Esveda rekao je: rekao je Abdullah (Mes'udov): Dok smo mi (bili) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) pećini, kadli je sišla (tj. kadli siđe) na njega (njemu sura) Vel-Murselati. Pa smo usmeno uzimali nju iz njegovih usta, a zaista njegova usta su zaista vlažna sa njom (tj. od nje - od te sure jer je on nju istom dobio), kadli je izašla (tj. kadli izađe jedna) zmija! Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Na vas je (tj. Držite je)! Ubijte je!" Rekao je: Pa smo se požurili njoj (potrčali smo njoj, ili: Pa smo se natjecali, utrkivali sa njom), pa je pretekla nas (tj. pa nam je umakla, utekla, pobjegla). Rekao je: Pa je rekao: "Sačuvala se je vašega zla, kao što ste se (i vi) sačuvali njezinoga zla." Njegov govor: "Zaista ona (vatra pakla) baca (tj. gađa) sa iskrama kao (izvjesni) dvorac.".

Page 371: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan, pričao nam je Abdurahman, sin Abisa, rekao je: čuo sam Ibnu Abasa (da) govori (o ajetu): "Zaista ona baca sa iskrama (gađa sa iskrama, ili: baca iskre, varnice velike) kao (izvjesni) dvorac.", rekao je: Podizasmo (ta) drva u kratkoći tri lakta (tj. Bili smo običaja da podignemo ta drva za loženje vatre, tj. da in uspravimo u količini, u visini tri aršina) ili manje, pa podignemo njega (to drvlje) zbog (te) zime, pa imenujemo (nazivamo) njega "el-kasar". Njegov govor: "Kao da je on (neke muške) deve žute (ili: neka užeta žuta).". PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jahja, izvijestio nas je Sufjan, pričao mi je Abdurahman, sin Abisa, rekao je: čuo sam Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (o ajetu): ".... baca sa iskrama kao (izvjesni) dvorac.", (da) je rekao: Upravljasmo se ka drvetu (za loženje) tri lakta (aršina dužine) i iznad toga (tj. i dulje), pa podignemo njega (tj. uspravimo) njega zbog zime, pa imenujemo (nazivamo) njega "el-kasar" (kula, hrpa, gomila od drva). Kao da je ono (Kao da su to) devci žuti, (tj.) užeta (užad od tih) lađa (brodova što) se sakupe (tj. opletu se, usuču se višestruko tako) čak (da) budu kao sredine (izvjesnih) ljudi (tj. kao da budu debela ta užad kao ljudi u pojasu). (To hoće da kaže da izraz "džimalatun sufrun" znači ovdje žuta brodska užad. Inače taj izraz znači žute muške deve. Samo neki kažu da bi trebalo da se čita "džumalatun sufrun", pa da onda znači žuta brodska užad. Inače prema čitanju imami Asimovom ajet glasi: "Ke ennehu džimaletun sufrun.".) GLAVA: "Ovo je dan (kada oni u njemu) neće govoriti.". PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao mi je Ibrahim od Esveda, od Abdullaha (Mesudovoga) rekao je: Dok smo mi (bili) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u pećini (dok smo bili u nekoj, jednoj pećini, dok smo se nalazili u pećini), kadli je sišla (kadli siđe, tad mu bi objavljena) na njega (njemu sura) Vel-Murselati, pa zaista on zaista čita nju. I zaista ja zaista usmeno uzimam iz njegovih usta, i zaista njegova usta su zaista vlažna sa njom, kadli je skočila (kadli skoči, u tom času, u tom trenutku skoči) na nas (jedna) zmija! Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ubijte je!" Pa smo se natjecali (sa) njom (ili: Pa smo se požurili njoj), pa je otišla. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Sačuvala se je vašega zla, kao što ste se (i vi) sačuvali njezinoga zla." Rekao je Umer (sin Hafsa): Zapamtio sam njega (ovaj hadis) od moga (svoga) oca (Hafsa da je rekao ovako): U (jednoj) pećini u Mini (na Mini bili smo, rekao je Abdullah).

Page 372: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

SURA AMME JETESAELUNE

Rekao je Mudžahid: ".... ne nadaju se obračunu.", je: ne boje se (tj. ne bojaše se oni) njega (obračuna, polaganja računa). ".... neće posjedovati od Njega (izravnoga) govora (razgovora).", je: Neće govoriti (oni sa) Njim (drukčije nikako) osim da dozvoli (On) njima. "..... pravo.", je: istinu u ovozemnosti (ko je govorio) i radio je da njom (tj. po njoj - po istini). A rekao je Ibnu Abas: "..... vehhadžen.", je: "mudien" (obasjavajući, sjajni, sjajna). A rekao je (drugi neko) osim njega: ".... gasakan (smrdljivo, ili: ledeno piće).". "Gasekat ajnuhu": suzilo je njegovo oko (ili: pomračilo je njegovo oko - jer "gaseka" može da znači i jedno i drugo). I "jagsikul-džurhu": leče rana (teče rana, tj. iz rane teče gnoj ili sukrvica). Kao da je "el-gasaku" i "el-gasiku" jedno (isto, tj. jednoga značenja, istoga značenja). (Po imami Asimovome čitanju ta se riječ izgovara "..... gassakan.".). ".... darovanjem obračunom (tj. obračunatim)." je: nagradom dovoljnom (tj. kao nagrada dovoljna, dostatna). (Rekne se:) Eatani ma ahsebeni ej kefani: Darovao je meni što je obračunalo mene, to jest dovoljno je bilo meni. GLAVA: "Dana (tj. Na dan kada) se puhne u (izvjesni) rog, pa dođite (u) skupinama.", (a "efvadžen") je: "zumeren" (u grupama). PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Ebu Muavijete od Aameša, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Što je između (izvjesna) dva puhanja (taj vremenski razmak, rastojanje biće) četrdeset." Rekao je (jedan, neki od drugova Ebu Hurejretovih): "Četrdeset dana?!" Rekao je (Ebu Hurejrete na to): "Nisam htio (tj. Neću da kažem da je toliko)." Rekao je: "Četrdeset mjeseci?" Rekao je: "Nisam htio." Rekao je: "Četrdeset godina?" Rekao je: "Nisam htio." Rekao je: "Zatim će spustiti Allah iz (izvjesnoga) neba (neku, jednu) vodu, pa će (oni, ljudi, bića općenito) niknuti kao što nikne (izvjesna) zelen (povrće, ili: grašak, ili: usjev općenito). Nije (tj. Nema) od (svakoga) čovjeka stvar (ni jedna, tj. ništa da će drukčije biti s njom) osim (to da) će istruhnuti, osim jedna kost (jedina što neće istruhnuti), a ono (tj. a to) je osnova (temelj, zadnji dio čovjekovoga) repa (repića), i od njega će se složiti (sastaviti čovjekovo) stvaranje (ili: čovjekovo tijelo) sudnjega dana (na sudnjem danu)." (Ta osnova, taj temelj repa zove se još i kost vaskrsenija.)

SURA VEN-NAZI'ATI

A rekao je Mudžahid: ".... (izvjesni) znak najveći.", je: njegov (Musa-ov) štap i njegova ruka. Govori se: "En-nahiretu" i "en-nehiretu" je jednako (u značenju), kao (što imaju isto, jednako značenje i riječi) "et-tami'u" i "et-ami'u", i (riječi) "el-bahilu" i "el-behilu". A rekao je neki (od) njih: "En-nehiretu" je truhla, a "en-nahiretu" je (izvjesna) kost prošupljena koja je (takva da) prolazi u njoj (tj. kroz nju izvjesni) vjetar, pa svira (doslovno: pa onda ta kost frkti, ili muče, muče kao živo biće što muče puštajući glas kroz nozdrve nosa svoga).

Page 373: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

A rekao je Ibnu Abas: "El-hafiretu" je (stanje ili staza) koja je naša stvar prva (prvobitna bila) ka životu (našem izvjesnom, tj. zar ćemo poslije smrti opet živjeti kao što smo prvobitno živjeli). A rekao je (drugi) osim njega: ".... kada je njezino ukotvljenje (usidrenje)?", je: kada je njezino dopiranje (tj. kada će se dogoditi ta ura, taj čas)? A ukotvljenje (usidrenje izvjesne) lađe je (mjesto) gdje dopire (stigne ona, tj. gdje se svrši njezino putovanje, gdje je kraj njezinoga putovanja). PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Mikdama, pričao nam je Fudajl, sin Sulejmana, pričao nam je Ebu Hazim, pričao nam je Sehl, sin Sada, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je rekao (pokazujući) sa svoja dva prsta ovako, sa (svojim) srednjim prstom i (onim) koji slijedi (njegov) palac: "Poslao sam se (tj. Poslat sam ja) i Čas kao ova dva (ili: Poslao sam se sa Časom - u takvoj vezi, u takvoj i tolikoj vremenskoj blizini - kao ta dva moja prsta što su blizu jedan uz drugoga)." (Neki kažu da to znači da je od Muhamedovoga a.s. poslanstva do Časa - do propasti svijeta - to vrijeme u odnosu na trajanje ovoga svijeta ostalo još samo toliko koliko je srednji prst dulji od onoga do njega prema palcu, tj. od kažiprsta.) "Et-tammetu" (velika nesreća, sudnji dan) trči (svom snagom, pada, tj. obuzima i svaljuje se) na svaku stvar.

SURA 'ABESE

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. "Abese...." je: "keleha" (razvukao je lice pokazavši zube iz neraspoloženja i ljutitosti) i "eareda" (okrenuo se je od nekoga). (A "'abese" doslovno znači: smrknuti se, namrgoditi se.) A rekao je (drugi) osim njega: "..... mutahheretin (očišćenima, tj. čistima)." je: ne dotaknu nju (tj. njih - te knjige niko drugi) osim (izvjesnih) čistih, a oni su (izvjesni) anđeli. A ovo je primjer (tj. Ovo je slično) Njegovom govoru: "Pa (izvjesnih jahaćih životinja) osnivačica (nekoga) posla." (U stvari posao oko borbe u ratu osnivaju i misle o njemu oni koji jašu na jahaćim životinjama, a ne životinje na kojima se jaše, ali se u tom ajetu planiranje i osnivanje posla i stvari neke pripisalo jahalicama, a ne jahačima, jer postoji veza između jahača i jahalica, tj. jahaćih životinja. Tako isto i u slučaju pripisivanja čistoće knjigama umjesto melekima-anđelima - koji te knjige čitaju svojim čistim, bezgriješnim ustima, ili drže ih u svojim čistim rukama.) Učinio je (izvjesne) anđele i (izvjesne) stranice (tj. listove, knjige Božije) očišćenim (čistima zbog) toga (što) zaista (izvjesne) stranice (su takve) da pada (da se događa) na njima (izvjesno) očišćenje, pa se učinilo (izvjesno) očišćenje za (onoga) ko je nosio (ko nosi) njih takođe. "..... seferetin.", je: (izvjesni) anđeli. Jednina njihova je "safirun". "Sefertu" je (značenja) popravio sam između njih (odnose, izmirio sam ih). I učinili su se (izvjesni) anđeli kada su sišli (tj. kada silaze) sa objavom (od) Allaha i njezinim izvršenjem (tj. i kada silaze sa

Page 374: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

dostavom i priopćenjem Božije objave ka Božijim poslanicima - učinjeni su ti anđeli) kao (izvjesni) popravljač (posrednik, poslanik) koji popravlja između (izvjesnoga) naroda (odnose). A rekao je (drugi) osim njega: "..... tesadda", je: "tegafelu anhu" (praviš se nemaran od njega, o njemu, za njim). (Ta riječ ima i drugih značenja i tumačenja, a isto tako i neke riječi koje su već prošle, ali se ta druga značenja ni tumačenja ne navode i ne iznose, a ni u daljem tekstu se to neće činiti, jer bi to zauzelo mnogo više prostora i zahtijevalo bi mnogo više truda.) A rekao je Mudžahid: ".... lemma jakdi.....", je: neće izvršiti (ili: ne izvršava ni) jedan (čovjek sve ono) što se je zapovjedilo njemu za njega. A rekao je Ibnu Abas: ".... terhekuha....", je: "tagšaha šiddetun" (pokriva je - a to znači: njih lica - teškoća). ".... musfiretun.", je: "mušrikatun" (obasjana, sjajna). "Bi ejdi seferetin.". A rekao je Ibnu Abas: "ketebetin" (pisara, tj. izraz "seferetin", je: "ketebetin" - pa onda ajet "Bi ejdi seferetin.", znači: U rukama pisara.) ".... esfaren....", je: "kutuben" (knjiga). ".... telehha.....", je: "tešagalu" (zapošljavaš se, tj. praviš se zaposlen, zauzet). Govori se: Jednina (od riječi) "el-esfaru" (da) je "sifrun" (jedna knjiga). PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šu'bete, pričao nam je Katadete, rekao je: čuo sam Zurareta, sina Evfa-a, (da) priča od Sada, sina Hišama, od Aiše, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Primjer (onoga) koji čita Kur'an, a on je pamtilac njega (tj. a zna napamet, naizust njega - Kur'an - primjer je njegov takav, tako vrijedan da će on biti) sa (izvjesnim) pisarima časnim (između anđela). A primjer (onoga) koji čita njega, a on obnavlja ugovor (sa) njim (tj. a on se koleba u njemu, muči se sa njim - sa Kur'anom, tj. sa čitanjem njega), i on je na njega (i on je njemu) žestok (težak), pa (njegov primjer je takav da) su za njega dvije nagrade (tj. on ima dvije nagrade)."

SURA IZEŠ-ŠEMSU KUVVIRET

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

".... inkederet.", je: "inteseret" (prosula se je, tj. prosule su se - prospu se zvijezde). A rekao je Hasen: ".... sudžiret (po jednom "sudždžiret").", je: Otišla je njihova voda (voda svih mora i okeana, tj. Otići će njihova voda, tekućina) pa neće ostati kaplja (nijedna kap). A rekao je Mudžahid: "El-mesdžuru" je: "el-memlu'u" (pun, napunjen). A rekao je (neko drugi) osim njega: ".... sudžiret." je: Spojiće se neko (od) njih ka nekome, pa će postati jedno more. A "el-hunnesu", je: "tahnisu fi medžraha" (a "tahnisu" je:) "terdži'u" (vraćaju se nazad u svoj tok, tj. svoju putanju te izvjesne zvijezde). A "teknisu", je: "testetiru" (pokriva se, sakriva se), kao što se sakrivaju (te) srne (u svoja skrovišta napravljena od granja, i ta se skrovišta i zovu "kinasun" - ovo je sve spomenuto ovdje da bi se protumačilo značenje riječi "el-kunnesi"). ".... teneffese.", je: podigao se je (visoko taj) dan (izvjesnoga jutra). A "ezzaninu", je: "el-muttehemu" (osumnjičeni). A "eddaninu", je: škrtari s njim (sa objavljivanjem). A rekao je Umer: ".... (izvjesne) duše (osobe) sparile su se (tj. I kada se spare).", je: Spariće se (izvjesnom, ili svakome čovjeku) njemu ravan od stanovnika (pripadnika) raja i Vatre. Zatim je čitao (pročitao Umer, sin Hataba) bio zadovoljan Allah od njega: "Sakupite (one) koji su činili nasilje i njihove parove....". ".... as'ase.", je: "edbere" (okrenuo je leđa).

Page 375: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

SURA IZES-SEMA'UNFETARET

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

A rekao je Rebi', sin Husejma: ".... fudždžiret.", je: "Fadat" (izlila se je, tj. I kada se ta mora izliju.). A čitao je Aameš i Asim: ".... fe 'adeleke.", sa olakšanjem (tj. sa jednostrukim slovom d, sa jednim d). A čitao je njega (tj. čitali su njega - taj izraz) stanovnici Hidžaza sa pojačavanjem (tj. sa dvostrukim slovom d, sa slovom d na kojem je znak - tešdid). Htio je (da kaže onaj ko je čitao sa pojačanim d, da taj izraz znači) jednako (pravilno, simetrično) stvaranje (čovjeka, čovjekovoga tijela). A ko je olakšavao (tj. ko je čitao taj izraz sa jednim d, taj) misli (na to kaže da izraz ima značenje ovo): U kojoj slici (u kojem obliku) je htio (Uzvišeni Allah da stvori čovjeka, stvorio ga je): ili je lijep, ili je ružan, (doslovno: i ili je ružan) i dugačak i kratak.

SURA VEJLUN LILMUTAFFIFINE

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. A rekao je Mudžahid: ".... bel rane....", je: ustrajnik (svojih) grijeha (tj. koji se je ustalio, trajno odao na vršenje, izvršavanju grešaka). ".... suvvibe....", je: "džuzije" (nagradio se je). "Er-rehiku", je: "el-hamru" (vino). "Pečat njegov je mošus.", je: njegova zemlja (tj. "hitamuhu" znači "tinuhu": njegovo blato, njegova zemlja). "Et-tesnimu" je (ono što) nadvisuje piće stanovnika raja. (A veli se da to znači: Tesnim je piće koje nadmašuje svako drugo piće u raju. Neki pak vele da to znači: Tesnim dolazi sa visine kao piće stanovnika raja. Itd..) A rekao je (neko drugi) osim njega: "El-mutaffifu" je (onaj koji) neće ispuniti (tj. ne ispunjava, ne upotpunjava mjerenje kada mjeri robu nekome drugom) osim sebe. "Danom (tj. Na dan kada) ustanu ljudi za (tj. zbog zapovjedi) Gospodara (svih) svjetova.". PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Man, pričao mi je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Danom (kada iz svojih grobova) ustanu ljudi zbog (zapovjedi) Gospodara (svih) svjetova.", (tako) čak (da) će odsustvovati (tj. utonuti) jedan (od) njih u svoj znoj do polovina svoja dva uha (do polovine svojih ušiju).

SURA IZES-SEMA'UNŠEKKAT Rekao je Mudžahid: ".... njegova knjiga sa njegove ljevice....", je: uzeće (prihvatiće) svoju knjigu od pozadi (iza) svojih leđa. ".... veseka.", je: "džeme'a min dabbetin (sakupio - tj. sakupila - je od životinje, tj. od raznih životinja). ".... zanne en len jehure.", je: "la jerdži'a ilejna" (tj. "len jehure" je: "la jerdži'a", pa onda značenje ".... zanne en len jehure.", je: "mislio je da se neće nikako vratiti." - neće se vratiti k Nama, tj. da neće biti poslije smrti opet oživljen).

Page 376: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

GLAVA: "Pa obračunavaće se obračunavanjem laganim (lakim).". PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jahja od Usmana, sina Esveda, rekao je: čuo sam Ibnu Ebu Mulejketa, čuo sam Aišu (da) je rekla: čula sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejuba, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Musedded od Jahja-a, od Ebu Junusa Hatima, sina Ebu Sagireta, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Kasima, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nije (ni) jedan (čovjek koji) će se obračunavati (tj. koji se bude obračunavao, od kojega se bude tražilo da polaže račun na sudnjem danu - nije u drukčijem položaju) osim (u takvom da) je propao." (Neće drukčije proći do tako, osim tako da će propasti.) Rekla je: Rekla sam: "O poslaniče Allaha! Učinio mene Allah tvojim otkupljenjem (žrtvom za tebe)! Zar nije (stvar takva da) govori Allah, moćan je i veličajan je: "Pa ko (bude takav da) se je dao (tj. da se je dala njemu) njegova knjiga u njegovu desnicu. Pa obračunavaće se (on jednim) obračunavanjem laganim (lakim)." (zar ne stoji stvar tako)?" Rekao je: "To ti je (izvjesno) izlaganje (prikaz, prikazivanje, predočenje koje) će se izložiti njima. A ko (bude u takvom položaju da) se je uklesavao (tj. da se uklesava, urezuje, duboko, u tančine utvrđuje i traži njemu njegov) obračun, propao je (tj. on će propasti)." GLAVA: "Zaista ćete jašiti (jahati, tj. prolaziti) svakako stanje od stanja (ili stupanj od stupnja, ili sloj od sloja).". (To jest: Prelazićete iz stanja u stanje, ili iz stupnja u stupanj, ili iz sloja u sloj.) PRIČAO NAM JE Seid, sin Nadra, izvijestio nas je Hušejm, izvijestio nas je Ebu Bišr Džafer, sin Ijasa, od Mudžahida, rekao je: rekao je Ibnu Abas (o značenju ajeta): "Zaista ćete jašiti svakako stupanj od stupnja.", (da to znači) stanje poslije stanja. (Jedni čitači čitaju ovako ovaj ajet: "Le terkebenne tabekan an tabekin.", a to znači: Zaista ćeš jašiti svakako stupanj od stupnja. Taj kome se to veli jest sami Muhamed a.s., pa se zbog toga u tekstu dalje i kaže:) Rekao je (Ibnu Abas): Ovo je (tj. To je) vaš vjerovijesnik (Muhamed), pomilovao ga Allah i spasio.

Page 377: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(To jest: On je taj kome su upućene te riječi.)

SURA EL-BURUDŽ Rekao je Mudžahid: "El-uhdudu" je (jedno) rascjepljenje (raspuknuće, tj. rov, jarak, šanac) u zemlji. ".... fetenu....", je: "'azzebu" (kažnjavali su). A rekao je Ibnu Abas: ".... el-Vedudu.", je: "el-habibu" (drag, mio, ljubljen). ".... el-medžidu.", je: "el-kerimu" (plemenit, častan, slavan).

SURA ET-TARIK On (tj. Taj izraz "et-tarik") je: "en-nedžmu" (izvjesna zvijezda). I što je došlo tebi noću, pa ono je (tj. pa to se zove) "tarikun". "Zvijezda vrteća (probijajuća).", je: "el-mudi'u" (obasjavajuća, sjajna). A rekao je Mudžahid: ".... zatirredž'i.", je: oblak (koji) se vraća sa (tom) kišom. ".... zatis-sad'i.", je: zemlja (tlo i površina zemlje koja) se je rascijepila (raspukla) sa (izvjesnim) biljkama (rastinjem). A rekao je Ibnu Abas: ".... zaista govor rastavljen.", je: zaista istinit (tj. "faslun" je: "hakkun" - istinit). ".... lemma alejha hafizun.", je: "illa alejha hafizun" (osim na njoj je čuvar jedan, tj. Nema ni jedne duše, osobe da je u drukčijem položaju osim u takvom da je nad njom jedan čuvar).

SURA SEBBIHISME RABBIKEL-AALA A rekao je Mudžahid: ".... odredio je, pa je naputio.", je: odredio je za čovjeka (tj. čovjeku izvjesnu) nesrećnost i srećnost, a naputio je životinje (domaće, ili inače sve životinje) za njihova mjesta uživanja (tj. ka njihovim mjestima uživanja, mjestima njihove ispaše i prehrane). PRIČAO NAM JE Abdan rekao je: izvijestio me je moj otac od Šubeta, od Ebu Ishaka, od Bera-a rekao je: Prvi ko je (koji je) došao na nas (tj. nama) od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je Mus'ab, sin Umejra, i Ibnu Ummi Mektum. Pa su njih dvojica počela (da) daju čitati nama Kur'an (tj. da poučavaju, podučavaju nas čitanju Kur'ana napamet, naizust). Zatim je došao Ammar, i Bilal i Sa'd. Zatim je došao Umer, sin Hataba u (tj. sa) dvadeset (drugova). Zatim je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa nisam vidio stanovnike Medine (da) su se veselili sa (nekom) stvari njihovim veseljem sa njim (tj. da su se veselili zbog nečega kao što su se veselili zbog njega - Muhameda a.s.), čak sam vidio (izvjesne) robinje (ili djevojčice) i (izvjesnu) djecu (da) govore: "Ovo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, već je došao!" Pa nije došao (ili: Pa dok je došao), čak sam čitao (suru) "Sebbihisme Rabbikel-Aala.", u surama (među surama, sa drugim nekim surama) slično njoj (tj. sličnim njoj, koje su bile slične njoj).

HEL ETAKE HADISUL-GAŠIJETI A rekao je Ibnu Abas: "Radilica umorna (je površina lica svake te osobe).", je (tj. to se odnosi, i taj opis vrijedi, s njim se opisuju izvjesni): kršćani. A rekao je Mudžahid: ".... vrela dospjeloga (zgotovljenoga u vrućini, tj. vrela vrućega).", je: doprlo (dospjelo) je njegovo vrijeme i nastao je čas njegovoga pijenja. "..... vreloga dospjeloga (tj. vreloga vrućega).", je:

Page 378: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

doprlo je njegovo vrijeme (njegov čas). "Neće čuti u njoj (u bašči raja nikakvoga) nepromišljenoga govorenja.", je: psovanje (grdnje, grđenja - a to hoće da kaže da "lagijeten" znači: "šetmen"). "Ed-dari'u" je (jedna) biljka (što) se govori njoj (tj. kojoj je u arapskom jeziku ime) "eš-šibriku", (a) nazivaju je stanovnici Hidžaza "ed-dari'u" (u slučaju) kada se je osušila, i ona je otrov (tj. otrovna). ".... bi musejtirin.", je: "bi muselletin" (sa onim kome se je dala vlast - a to će reći sila, nasilje, prisiljavanje, tj. Nisi ti nad njima onaj kome se je dala vlast, prisiljavanje). I čita se (riječ "musejtirun") sa slovom sad (teškim "s", musajtirin) i slovom sinom (običnim "s", musejtirin). A rekao je Ibnu Abas: ".... ijabehum.", je: "merdži'ahum" (njihov povratak, njihovo vraćanje - u ponovni život poslije smrti). (Napomena u vezi riječi "anin". Ta riječ može doslovno da znači i skuhan, varen, a što je skuhano i vareno, to je i vruće, vrelo dok je tek skuhano, pa je zato ta riječ i prevedena sa izrazom "vruć, vruće". To je zato što je "anin" izvedeno od "inen" - ".... gajre nazirine inahu....." - a "inen" i "ina" znači, između ostaloga, i skuhavanje, varenje.).

SURA VEL-FEDŽRI

A rekao je Mudžahid: "El-vitru" (jedni čitači tu riječ čitaju "el-vetru") je Allah (Uzvišeni i Jedini). (Ta riječ "el-vitru" znači inače liho, neparan broj). "Iremom posjednicom (izvjesnoga) stupa (ili: izvjesnoga plemena, prvoga Ada, za razliku od zadnjega Ada)." - staroga (tj. Iremom posjednicom izvjesnoga stupa, stuba staroga, ili: posjednicom plemena Ada staroga, a to će reći prvoga Ada, za razliku od zadnjega, posljednjega Ada - A Irem je ili ime plemena ili ime pokrajine i grada). A "el-'imadu" su stanovnici (jednoga) stupa (koji na jednome mjestu stalno) neće boraviti (tj. ne borave, ne stanuju). (Prema tome stanovnici stupa znači Beduini koji žive pod šatorima, a šatori se razapinju okolo glavnoga stupa-stuba, tj. ima svaki šator u sredini glavni stup, kolac.) "..... bič kazne.", koji je (taj bič što) su se kažnjavali s njim (tj. što su kažnjeni oni pomoću njega - toga biča, kandžije). ".... jedenjem nezasitim.", je: neutoljivost (nezasitost, jer "es-seffu" znači mnogo piti vodu, a ne ugasiti žeđ, a veli se da to znači još i bezobzirnost u kojoj se prisvaja i što pripada njemu i što pripada i drugome). A "..... džemmen.", je: "el-kesiru" (mnogo). A rekao je Mudžahid: Svaka stvar (što) je stvorio nju (Allah Uzvišeni), pa ona je "šef'un" (par, tako), nebo je šef'un (par, tako), a nepar (izvjesno liho samo) je Allah, blagoslovljen je i uzvišen je! A rekao je (drugi) osim njega: ".... bič kazne.", je (jedna) riječ (što) govore nju (tj. što je upotrebljavaju) Arapi za svaku vrstu od (čovjekove, ljudske) kazne, ulazi u njega (tj. ulazi u to i) bič. (A to znači i kažnjavanje udarcima biča.). "..... zaista u (izvjesnoj) zasjedi.", je: k Njemu povraćanje. ".... tehaddune....", je: "tuhafizune" (ustrajavate vi). A "tehuddune" je: zapovijedate za njegovo nahranjivanje. "..... elmutmeinnetu (smirena).", je: vjerovačica u nagradu (tj. duša, osoba koja smatra istinom Allahovu nagradu). A rekao je Hasen (o značenju ajeta): "O dušo (osobo) smirena!": Kada je htio (Kada hoće) Allah, moćan je i veličajan je, njezino uzimanje (prihvatanje), smirila se je (smiri se ona, tj. udovolji se da se vrati) ka Allahu i smirio se je Allah k njoj (tj. i Allah se zadovolji da se k njoj, k toj osobi dadne smrt i prekid života na Zemlji), i zadovolji se (ona) od Allaha (sa Allahom), i zadovolji se Allah od nje (sa njom), pa je zapovjedio (pa zapovjedi Allah Uzvišeni) za uzimanje njezine duše (duše te izvjesne osobe), i uvede nju Allah (u) raj i učini ga (to biće ljudsko) od Svojih robova dobrih. A rekao je (drugi) osim njega: ".... džabu....", je: "nekabu" (prodirali su, derali su, tj. bušili su), (a to je došlo) od (izraza) "džibel-kamisu"

Page 379: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(prorezala se je košulja), odsjekao (isjekao) se je njoj prorez (za glavu, i za ruke - a od te riječi "džejbun" je i nastala i u nas odomaćena riječ džep). "Jedžubul-felate" (prorezava pustinju kojom putuje) je (značenja): "jaktauha (presijeca je, tj. prelazi je). "....lemmen.", je (došlo od izraza) "lememtuhu edžmea" (skupio sam ga svega - jer "lemme" može značiti, između ostaloga i, skupiti), (i to je u smislu takvome skupiti da se može reći:) "etejtu ala ahirihi" (došao sam na njegov kraj, zadnji dio).

LA UKSIMU

A rekao je Mudžahid: ".... u ovome gradu." - Meki, nije na tebe (nije tebi) što je na (izvjesnim, ili na ostalim) ljudima u njemu od grijeha (tj. tebi nije grijeh u ovome gradu da činiš neke radnje koje su grijeh drugim ljudima da ih u njemu čine). "I ocem...." - (to je) Adem - "i što je rodio.". ".... lubeden.", je: "Kesiren" (mnogo, mnogobrojno). A ".... (izvjesna) dva puta.", je (tj. ti putevi su): dobro i zlo. ".... mesgabetin.", je: "medža'atin" (gladi). "..... metrebetin" (vlasnika siromaštva, tj. siromašnoga).", je: (izvjesni) padač u (tu) prašinu (tj. koji spava i leži na prašini zemljinoga tla jer nema kuće da u njoj spava i da se u njoj odmara). Govori se: "Fe laktehamel-akabete.", je: "Fe lem jaktehimil-akabete fid-dunja" (Pa nije prošao, prešao izvjesnu uzbrdicu u ovozemnosti). Zatim je razjasnio (dalji ajet tu izvjesnu) uzbrdicu, pa je rekao: "A šta je upoznalo tebe šta je (ta) uzbrdica? Odriješenje (tj. Oslobođenje ropstva jednoga) vrata (tj. neke osobe). Ili nahranjivanje u danu vlasniku gladi (tj. u gladnome danu).". ".... fi kebedin.", je: "šiddetin" (u teškoći).

SURA VEŠ-ŠEMSI VE DUHAHA

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. A rekao je Mudžahid: ".... duhaha.", je: "dav'uha" (njezina svjetla, tj. njegova - Sunčevoga svjetla). ".... iza telaha.", je: "tebi'aha" (kada je slijedio nju, tj. njega - Sunce, jer je riječ "šemsun": Sunce u arapskom jeziku ženskoga roda, pa je i zamjenica koja se odnosi na Sunce u arapskom tekstu svugdje upotrebljena u ženskome rodu). A ".... tahaha.", je: "dehaha" (prostrlo je nju, tj. razvilo je nju-Zemlju). ".... dessaha.", je: "agvaha" (zaveo je nju na krivi put). "Fe elhemeha....", je: "arrefehaš-šeka'e ves-seadete" (upoznao je nju nesretnost i sreću, tj. šta vodi vječnoj nesretnosti, a šta sreći). A rekao je Mudžahid: ".... bi tagvaha.", je: "bi measiha" (sa svojim grijesima - doslovno: sa njezinim grijesima). "I neće se plašiti (tj. I ne plaši se) njezine kazne.", je: kazne (ni) jednoga (čovjeka, ili ni jednoga bića). PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Hišam od svoga oca da je ono izvijestio njega Abdullah, sin Zemata (Zem'ata), da je on čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) predikuje (drži hutbu, propovjed) i (da) je spomenuo devu (koja se spominje u ovoj suri) i (spomenuo je onoga) koji je izmrcvario (tj. koji je isjekao unakrst noge te deve), pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pošto je skočio najnesretniji (od) nje (od te grupe, tj. od toga plemena).", skočio je za nju (tj. zbog nje, ili: k njoj - k toj devi - jedan) čovjek moćan, silnik (ili: pokvarenjak, nevaljalac), nepristupačan u svojoj grupi (među svojom grupom ljudi), kao Ebu Zem'ate. I spomenuo je žene (supruge), pa je rekao: Upravi (se) jedan (od) vas (da) bičuje svoju ženu, pa možda on (da) će leći u postelju (sa) njom od kraja njegovoga dana (tj. na kraju toga istoga dana). Zatim je savjetovao njih o njihovom smijanju od (tj. zbog toga) prdenja (puštanja vjetra) i rekao je: "Zašto se smiješi (smije) jedan (od) vas od (tj. zbog onoga) što čini (i sam)?!" A rekao je Ebu Muavijete: Pričao nam je Hišam od svoga oca, od Abdullaha, sina Zem'ata, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "...... kao Ebu Zem'ate, stric

Page 380: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Zubejra, sina Avvama (tj. taj čovjek što je izmrcvario, ubio onu devu bio je poput Ebu Zem'ata, strica Zubejrovoga - Zubejr je bio sin Avvamov)."

SURA VEL-LEJLI IZA JAGŠA

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

A rekao je Ibnu Abas: ".... bil-husna.", je: "bil - halefi" (u naknadu). A rekao je Mudžahid: ".... teredda.", je: "mate" (umro je). A ".... telazza.", je: "tevehhedžu" (zapalila se, rasplamsala se, plamti ona). A čitao je Ubejd, sin Umejra: "....tetelazza" (umjesto telazza).". GLAVA: "Tako mi (izvjesnoga) dana kada se je pokazao (tj. kada se pokazuje).". PRIČAO NAM JE Kabisate, sin Ukbeta, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Ibrahima, od Alkameta rekao je: Unišao sam u nekolicini (tj. sa nekolicinom) od drugova Abdullaha (Mesudovoga - unišao sam u) Siriju (tj. u Damask, jer se i danas strogi centar Damaska naziva Šam). Pa je čuo za nas Ebu Derda', pa je došao nama, pa je rekao: "Da li je u (među) vama (neko) ko čita?" Pa smo rekli: "Da." Rekao je: "Pa koji (od) vas je najbolji čitač?" Pa su dali znak (pokazali su) ka meni. Pa je rekao: "Čitaj!" Pa sam čitao "Vel-lejli iza jagša. Ven-nehari iza tedžella. Vez-zekeri vel-unsa.". (Po jednome drugome čitanju zadnja rečenica se čita "Ve ma halekaz-zekere vel-unsa.". O toj razlici u čitanju i jest riječ ovdje, pa zbog toga je naveden tekst na arapskom jeziku umjesto prevoda toga teksta. Po ovome drugom načinu čitanja ovaj ajet se i u Bosni čita. Značenje po prvom čitanju je: "Tako mi muška i ženska.". Značenje po drugom čitanju je: "Tako mi (Onoga) što (tj. ko) je stvorio muško i žensko.".) Rekao je (Ebu Derda'): "Jesi li ti ("ante" je nastalo od "e ente") čuo njega (taj ajet tako) iz usta tvoga druga (tj. svoga druga Abdullaha Mesudovoga)?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "I ja sam čuo njega (ovaj ajet) iz usta Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a ovi neće na nas (tj. nama to da vjeruju da je i tako ispravno učiti)." (Dakle, oba načina su ispravna jer je i sami Muhamed a.s. čitao na oba načina taj ajet.) GLAVA: "Ve ma halekaz-zekere vel-unsa (Tako mi (Onoga) što (tj. ko) je stvorio muško i žensko).". PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš od Ibrahima rekao je: Došli su drugovi Abdullaha (Mesudovoga) Ebu Derda-u, pa je tražio njih (kada je čuo da su mu došli i da ga traže da ga posjete), pa je našao njih, pa je rekao:

Page 381: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Koji (od) vas čita na (tj. prema) čitanju Abdullaha?" Rekao je: "Svaki (od) nas." Rekao je: "Pa koji (od) vas pamti?" I dali su znak (pokazali su) ka Alkametu. Rekao je: "Kako si čuo njega (da on) čita "Vel-lejli iza jagša."?" Rekao je Alkamete: "Vez-zekeri vel-unsa.". Rekao je: "Svjedočim da sam ja čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita ovako (tako - doslovno: evo kao to), a ovi hoće mene na (to da prisile da moram) da čitam: "Ve ma halekaz-zekere vel-unsa.". Tako mi Allaha neću slijediti njih (neću krenuti za njima)." Njegov govor: "Pa što se tiče (onoga) ko je dao (darivao) i čuvao se je (Uzvišenoga Allaha).". PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Sada, sina Ubejdeta, od Ebu Abdurahmana Sulemije, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u Bekiul-Garkadu (groblju u Medini) u dženazi (tj. na jednoj dženazi, na pogrebu), pa je rekao: "Nije od vas od jednoga (tj. Nije od vas ni jedan, niko u drukčijem položaju i prilici) osim (u takvom položaju), a već se je pisalo (zapisalo) njegovo sjedište od raja i njegovo sjedište od Vatre." Pa smo rekli: "O poslaniče Allaha! Pa zar se nećemo osloniti (pouzdati, uzdati u to, predati se tome)?" Pa je rekao: "Radite! Pa svaki (od vas) je učinjen laganim (lahkim, lakim, tj. napućenim za ono što mu je propisano i određeno)." Zatim je čitao (pročitao Muhamed a.s. ovaj ajet): "Pa što se tiče (onoga) ko je dao (darivao) i čuvao se je. I potvrđivao je (vjerovao je) u (izvjesno) najljepše (u najljepšu nagradu - džennet, raj).", ..... ka Njegovom govoru (tj. i čitao je tako dalje do Njegovoga govora) ".... za (izvjesno) najteže.". GLAVA Njegovoga govora: "I potvrđivao je (tj. vjerovao je) u (izvjesno) najljepše.". (Doslovno "saddeka" znači smatrati istinitim nekoga i nešto, pa odatle vjerovati u nešto.) PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Aameš od Sada, sina Ubejdeta, od Ebu Abdurahmana, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je: Bili smo sjedači (tj. Sjedili smo) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je spomenuo (navedeni) hadis. GLAVA: "Pa učinićemo laganim (lakim, tj. napućenim) njega za (izvjesno) najlakše.". (To jest: za džennet, za raj). PRIČAO NAM JE Bišr, sin Halida, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera, pričao nam je Šubete od Sulejmana, od Sada, sina Ubejdeta, od Ebu Abdurahmana Sulemije, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on bio u (na jednoj) dženazi, pa je uzeo (jedno) drvo (granu, pa njom) udara u zemlju (tj. pa bocka, kopka njom po tlu), pa je rekao:

Page 382: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Nije od vas od jednoga (tj. Nije od vas niko drukčiji) osim (takav), a već (da već) se je pisalo (zapisalo) njegovo sjedište od Vatre, ili od raja." Rekli su: "O poslaniče Allaha! Pa zar se nećemo osloniti (na to)?" Rekao je: "Radite (dobra djela)! Pa svaki (od vas) je učinjen (stvoren) laganim." "Pa što se tiče (onoga) ko je dao (tj. darivao, pomagao druge) i čuvao se je. I potvrđivao je za (izvjesno) najljepšu (stvar, tj. I vjerovao je u najljepšu - stvar, džennet, raj, ili nagradu).". Ajet (taj vidjeti). Rekao je Šubete: A pričao mi je za njega (za ovaj hadis) Mansur, pa nisam zanijekao njemu od hadisa Sulejmana (tj. pa nisam smatrao ružnim, za ružno njemu ništa od hadisa kada se hadis priča od strane Sulejmana). GLAVA Njegovoga govora: "A što se tiče (onoga) ko je škrtario i zadovoljavao se je (sam sobom, tj. i smatrao je sebe nepotrebnim, neovisnim i o čemu, ni o čemu - a to će reći: smatrao je da mu ne treba Božija nagrada).". PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Veki' od Aameša, od Sada, sina Ubejdeta, od Ebu Abdurahmana, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili smo sjedači (sjedili smo) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Nije od vas od jednoga (tj. ni jedan, niko drukčiji) osim (takav), a već se pisalo (zapisalo) njegovo sjedište od raja i njegovo sjedište od Vatre (dakle: za svakoga se zna njegovo sjedište od raja i njegovo sjedište od Vatre)." Pa smo rekli: "O poslaniče Allaha! Pa zar se nećemo osloniti (na to)?" Rekao je: "Ne. Radite (dobra djela). Pa svaki (vas) je učinjen laganim (lahkim, lakim, tj. napućenim na dobre poslove, naklonjen je tome)." Zatim je čitao: "Pa što se tiče (onoga) ko je dao (davao) očuvao se je. I potvrđivao za najljepšu (tj. I vjerovao u najljepšu nagradu). Pa učinićemo laganim (lakim, tj. naklonjenim) njega za (izvjesnu) najlakšu (tj. najlaganiju osebinu, osobinu koja će ga dovesti do lakoće - do raja)." ..... ka Njegovom govoru (tj. do Njegovoga govora) "Pa učinićemo laganim njega za (izvjesnu) najtežu (stvar)."." Njegov govor: "I smatrao je lažnim za najljepšu (tj. I nije vjerovao u najljepšu nagradu, postojbinu - raj i slično tome).". PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od Sada, sina Ubejdeta, od Ebu Abdurahmana Sulemije, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili smo u (na jednoj) dženazi (pogrebu) u Bekiul-Garkadu (poznatom groblju u Medini). Pa je došao nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je sjeo i sjeli smo (mi) okolo (oko) njega. A sa njim je (jedna) štapina (nedotjeran štap). Pa je pognuo (glavu, nagnuo se prema tlu), pa je počeo (da) udara sa svojim štapom (svojom štapinom po zemlji). Zatim je rekao:

Page 383: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Nije od vas od jednoga (tj. ni jedan, niko drukčiji), i nije od osobe uosobite (tj. i nije ni jedna osoba koja je rođena - nije drukčija) osim (takva da) se je (već) pisalo (zapisalo) njezino mjesto od raja i Vatre, i osim (takva da) se je već pisala (zapisala kao) nesretna, ili sretna." Rekao je (jedan) čovjek: "O poslaniče Allaha! Pa zar se nećemo osloniti na našu knjigu (tj. na to što nam je već zapisano)? I (da) ostavimo (dobri) rad (posao). Pa ko je bio (Pa ko bude) od nas od stanovnika (pripadnika te vječne) sretnosti, pa vratiće se ka stanovnicima (te) sretnosti. A ko je bio (A ko je) od nas od stanovnika (te vječne) nesreće, pa vratiće se ka radu stanovnika (te) nesreće (nesretnosti)." Rekao je (Muhamed a.s.): "Što se tiče stanovnika sretnosti, pa čine se laganim (oni) za rad (za posao) stanovnika (te) sretnosti. A što se tiče stanovnika nesretnosti, pa čine se laganim (oni) za rad stanovnika nesreće (te nesretnosti)." (Srećnima je, dakle, i učinjen kao lak dobar posao i rad, a nesrećnima loš posao i rad.) Zatim je čitao (tj. pročitao sljedećih nekoliko ajeta): "Pa što se tiče (onoga) ko je davao i čuvao se je. I potvrđivao je za najljepšu (tj. vjerovao je u najljepšu nagradu, ili naknadu i slično).". Ajet (ovaj i dalje vidjeti u Kur'anu). GLAVA: "Pa učinićemo laganim njega za (stvar) najtežu.". PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Aameša rekao je: čuo sam Sada, sina Ubejdeta (da) priča od Ebu Abdurahmana Sulemije, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. na jednoj) dženazi. Pa je uzeo (jednu) stvar (tj. nešto), pa je počeo (da) udara sa njom (tom stvari) zemlju, pa je rekao: "Nije od vas od jednoga (tj. Nije od vas niko drukčiji) osim (takav), a već se je (a da se već nije) zapisalo njegovo sjedište (mjesto) od Vatre i njegovo sjedište (mjesto) od raja." Rekli su: "O poslaniče Allaha! Pa zar se nećemo osloniti na našu knjigu (na to što je već zapisano)? I ostavićemo (taj) rad. (Ili: I zar nećemo ostaviti rad?)." Rekao je: "Radite. Pa svaki (od vas) je učinjen laganim za (ono) što se je stvorio za njega (tj. Svaki od vas lako radi ono za što, zbog čega je stvoren, odnosno lako on čini onaj posao koji će ga odvesti onome sjedištu za koje je stvoren, koje mu je zapisano i određeno). Što se tiče (onoga) ko je bio od stanovnika sretnosti (vječne, tj. ko je sretnik), pa čini se laganim (on biva učinjen, naklonjenim) za rad stanovnika (te) sretnosti. A što se tiče (onoga) ko je bio od stanovnika nesreće (tj. nesretnika na sudnjem danu), pa čini se laganim (pa biva naklonjen) za rad stanovnika (te) nesretnosti." Zatim je (Muhamed a.s.) čitao (pročitao): "Pa što se tiče (onoga) ko je davao i čuvao se je. I potvrđivao je za najljepšu (tj. I vjerovao je u najljepšu nagradu, naknadu)." Ajet (taj i slijedeće ajete vidjeti u Kur'anu).

SURA VED-DUHA (VAD-DUHA)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

Page 384: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

A rekao je Mudžahid: "..... iza sedža." je: "isteva" (kada se je izjednačio, tj. kada se izjednači noć). A rekao je (drugi) osim njega: "Azleme ve sekene" (kada se smrkne i smiri, umiri noć - to je značenja "iza sedža"). ".... ailen....", je: "zu 'ijalin" (vlasnik porodice, tj. familijaran). GLAVA: "Nije ostavio tebe tvoj Gospod i nije (te za-)mrzio.". PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Esved, sin Kajsa, rekao je: čuo sam Džunduba, sina Sufjana, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Razbolio se je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije ustao (nije stajao - u molitvi, tj. nije klanjao) dvije noći ili tri. Pa je došla (jedna) žena pa je rekla: "O Muhamede! Zaista ja zaista se nadam da bude tvoj đavo (sotona) već ostavio (napustio) tebe. Nisam vidjela njega (da) se je približio tebi otprije (tj. ima) dvije noći ili tri." Pa je spustio Allah, moćan je i veličajan je: "Tako mi ručanice (prijepodnevnoga doba dana). I noći kada se je smirila (ili: smračila). Nije ostavio tebe tvoj Gospod i nije (te za-)mrzio.". (U komentarima ovoga hadisa kaže se da Muhamed a.s. nije klanjao dva ili tri dana noćni namaz, noćnu molitvu zvanu tehedžud koja je samo njemu bila zapovjeđena. Isto tako se kaže da je ta žena, koja je izigravala Muhameda a.s. zbog ovoga slučaja, bila Avra, sestra Ebu Sufjanova, a žena Ebu Lehebova koja je nazvana u suri "Tebbet jeda" sa nazivom Hammaletel-hatab.) Njegov govor: "Nije ostavio tebe tvoj Gospod i nije (te za-)mrzio." Čita se (riječ "veddea") sa pojačanjem i sa olakšavanjem (slova "d", tj. čita se i "Ma veddeake" i "Ma vedeake") sa značenjem jednim (tj. sa jednakim značenjem u oba slučaja čitanja, a to je): Nije ostavio tebe tvoj Gospod. A rekao je Ibnu Abas (o značenju "Ma veddeake...", da to znači): Nije ostavio tebe i nije mrzio tebe. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, Gunder, pričao nam je Šubete od Esveda, sina Kajsa, rekao je: čuo sam Džunduba Bedželiju (da priča): Rekla je (jedna) žena: "O poslaniče Allaha! Ne mislim tvoga druga (drukčije) osim (tako da) je usporio tebi (da dolazi)." Pa je sišla (objava, tj. ajet): "Nije ostavio tebe tvoj Gospod i nije (te za-)mrzio.".

SURA E LEM NEŠRAH LEKE

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. A rekao je Mudžahid: "..... tvoj teret." - u predislamlju (koji je pritiskivao tebe).

Page 385: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(Neki taj teret tumače kao postupak koji je bio dobar - nije bio loš - ali nije bio, ipak, najbolji. A neki taj teret tumače da se je sastojao iz Muhamedove a.s. brige zbog grijeha u koje je bio ogrezao njegov narod.) ".... enkada....", je: "eskale" (oteščavao je, činio je teškim). ".... sa (izvjesnom, određenom) teškoćom je (neka) lakoća (olakšica).", rekao je (o tome) Ibnu 'Ujejnete: To jest - Sa tom (izvjesnom) teškoćom je (jedna) lakoća druga (osim one prve lakoće). Kao Njegov govor (što to u jednom smislu znači prema nekim tumačenjima): ".... da li (vi) očekujete sa nama (da se dogodi išta drugo) osim jedna (od izvjesne) dvije najljepše (dobrote, časti: pobjeda, ili mučeništvo - bivanje šehit, šehidom). A neće nadvladati (neka jedna) teškoća (neke) dvije lakoće. (Stvar je u tome što se sa stanovišta arapskih gramatičara kaže ovo: Ako se jedno ime, imenica sa određenim članom ponovi u tekstu ili govoru ali opet sa određenim članom, onda to ime, imenica označava isti pojam ili lice. A ako se ime, imenica sa neodređenošću, bez određenoga člana opet ponovi u neodređenom obliku, onda takva imenica, ime ni u kojem slučaju ne znači isti pojam ili isto lice, nego drugi pojam, drugo neko lice. Na osnovu toga se tumači i slučaj da je u ovoj suri riječ "'usrun" dvaputa spomenuta, ali uvijek sa "el" - određenim članom. Riječ "jusrun" je spomenuta dva puta, ali uvijek bez određenoga člana "el". Tako onda kažu da se u oba slučaja i radi o jednoj istoj poteškoći, a riječ lakoća u prvom ajetu je jedna lakoća, a ona riječ lakoća u drugome ajetu znači neku još drugu lakoću. A dvije različite lakoće su jače nego jedna ista teškoća.) A rekao je Mudžahid: ".... pa uspravi (se, podigni se)." - u tvojoj (svojoj) potrebi ka tvome (svome) Gospodu. A spominje se od Ibnu Abasa (da je rekao u vezi tumačenja ajeta) "Zar nismo otvorili (rasprostranili, tj. razveselili) tebi tvoja prsa?": Otvorio je Allah njegova prsa za Islam (tj. Obradovao i razveselio je Allah njegova prsa zbog Islama).

SURA VET-TINI A rekao je Mudžahid: Ono (tj. To) je smokva i maslina (voće) koje jedu ljudi. (Buharija je ovdje naveo mišljenje Mudžahidovo da bi tako pokazao da je to mišljenje i po Buharijinu shvatanju najispravnije. To je zbog toga što neki kažu to da je Et-tinu brdo na kome se nalazi Damask, a Ez-zejtun da je brdo na kojem se nalazi Jerusalim. Neki, pak, kažu i drukčije, ali ta se druga mišljenja neće ovdje navoditi.) Govori se: "Pa šta natjerava u laž tebe....", je: Pa šta je (onaj, ili: Pa šta je onome) koji natjerava u laž (koji smatra lažnim tebe) sa (toga, tj. zbog toga što on ne vjeruje) da će se ljudima platiti za njihova djela. Kao da je On rekao: A ko može na natjeravanje u laž (tj. ko može da prikaže lažnim) tebe za nagradu i kaznu (na budućem svijetu, u zagrobnome životu)? PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete rekao je: izvijestio me je Adij rekao je: čuo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio u (tj. na jednom) putovanju, pa je čitao u večernjoj molitvi u jednom (od njezina) dva naklona (rekata) sa (surom, tj. čitao je suru Vet-)Tini vez-zejtuni. ("Vet-tini vez-zejtuni znači: Tako mi smokve i masline.".) ".... takvimin.", je: "el-halki" (stvaranju - tj.: Zaista već smo stvorili čovjeka u najljepšem stvaranju).

Page 386: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

SURA IKRE'BISMI RABBIKEL-LEZI HALEKA

A rekao je Kutejbete: Pričao nam je Hammad od Jahja-a, sina Atika, od Hasena (Basrije) rekao je: Napiši u zbirki (u primjerku Kur'ana) u početku Vođe (tj. u početku Kur'ana): Bismillahir-Rahmanir-Rehimi (Sa imenom Allaha Milosrdnoga Milostivoga). I učini između (kur'anskih) dviju sura (jednu) crtu. A rekao je Mudžahid: ".... nadijehu.", je: "'aširetehu" (njegovo, tj. svoje udruženje, društvo, plemensko društvo i udruženje). "Ez-zebanijetu" je: "el-melaiketu" (anđeli koji će odbijati, tj. gurati, odgurnjivati, odguravati, bacati u pakao one koji budu osuđeni da gore u paklu). A rekao je Mamer: "..... er-rudž'a.", je: "el-merdži'u" (vraćanje, povratak). ".... le nesfe'an....", je: "le ne'huzen" (zaista uzećemo svakako). A "le nesfe'an" je sa slovom n (kojim se pojačava značenje), i ono (tj. i to slovo n) je lako (tj. nije dvostruko, jer ima i dvostruko slovo n za pojačanje značenja). "Sefatu bi jedihi" (povukao sam za njegovu ruku, zgrabio sam za njegovu ruku) je: "ehaztu" (uzeo sam). GLAVA. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba. A pričao mi je Seid, sin Mervana, pričao nam je Muhamed, sin Abdulaziza sina Ebu Rizmeta, izvijestio nas je Ebu Salih Selemujete, pričao mi je Abdullah od Junusa, sina Jezida, rekao je: izvijestio me je Ibnu Šihab da je Urvete, sin Zubejra, izvijestio njega da je Aiša, supruga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla: Bilo je prvo što se je počelo s njim (to da je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (dobio) istinito snoviđenje u (svome) spavanju. Pa je bio (takav da) neće usniti san (nikakav drukčije) osim (tako da) je došao kao raspuknuće (svitanje) jutra (zore, tj. ostvario bi se njegov san neizostavno kao što iza noći ne izostane jutro). Zatim se je omilila (tj. učinjena je mnogo milom, dragom) k njemu samoća (samotinja), pa se priključivaše pećini Hira (tj. odlazio je u pećinu Hira), pa se čuva grijeha u njoj. Rekao je: A čuvanje grijeha je odavanje pobožnosti noći brojne (tj. više noći) prije (nego) da se vrati ka svojoj porodici, a opskrbi se zbog toga (boravka u pećini radi pobožnosti). Zatim se vrati ka Hadidži (tj. ka svojoj ženi Hatidži), pa se opskrbi sa (novom opskrbom) sličnom njoj (prethodnoj opskrbi), dok je (najzad) iznenadila njega (izvjesna) istina (tj. Božija objava), a on je u pećini Hira (Hirau, Hiri). Pa je došao njemu (izvjesni) anđeo pa je rekao: "Čitaj!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nisam ja sa čitačem (tj. Ja nisam nikakav čitač - a to će reći: Ja ne znam čitati)." Rekao je: Pa je uzeo mene, pa je stisnuo (pritisnuo) mene čak (da) je doprlo od mene trudu (tj. čak da mi je doprlo do muke, do poteškoće - a to će reći: da mi je dao da osjetim teškoću - od tog stiskanja postalo mi je teško). Zatim je pustio mene, pa je rekao: "Čitaj!" Rekao sam: "Nisam ja sa čitačem." Pa je (ponovo) uzeo mene, pa je stisnuo mene drugi puta čak (da) je doprlo od mene (izvjesnom) trudu (opet mi je bilo to teško). Zatim je pustio mene pa je rekao: "Čitaj!" Rekao sam: "Nisam ja sa čitačem (Ne znam ja čitati)." Pa je uzeo mene, pa je stisnuo mene treći puta čak (da je) dopro od mene (izvjesnom) trudu. Zatim je pustio mene pa je rekao: "Čitaj sa imenom (u ime) tvoga Gospodara koji je stvorio (sve). Stvorio je čovjeka od usirene (zgrušane) krvi. Čitaj, a tvoj Gospodar je najplemenitiji. Koji (tj. i On je onaj koji) je poučio (pisanju) sa perom. Poučio je čovjeka (onome, ono) što nije znao (čovjek)." Ajete (te vidjeti). Pa se vratio s njima (s tim ajetima) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (a) tresu se njegovi mišići (između vrata i pleća koji se tresu u strahu, drhte), dok je (tj. čak je u takvom stanju) unišao Hatidži pa je rekao:

Page 387: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

"Zamotajte me, zamotajte me!" Pa su zamotali njega dok je otišao od njega (taj) strah. Rekao je Hatidži: "O Hatidža! Šta je meni? Zaista već sam se uplašio na (za) svoju osobu." Pa je izvijestio nju (tu cijelu) vijest. Rekla je: "Nikako! Razveseli se! Pa tako mi Allaha neće poniziti tebe Allah nikada! Pa (tj. Jer) tako mi Allaha zaista ti zaista darivaš (svoju) rodbinu, i istinitoga si (svoga) pričanja, i podnosiš (izvjesni) teret (tegobu), i stičeš (izvjesno) izgubljeno (nepostojeće, tj. ono što nemaš), i častiš (svoga) gosta i potpomažeš na nevoljama (te) pravde (tj. daješ poreze, priloge za opravdane poduhvate i radnje i pomažeš lica koja treba da se pomognu)." Pa je otišla s njim (odvela ga je) Hatidža dok je došla s njim (dok ga je dovela) Vereki (Verekatu), sinu Nevfela, a on je sin strica Hatidže, (sin) brata njezinoga oca. A bio je (Verekate, Vereka jedan) čovjek (što, tj. koji) se je pokrstio u predislamlju, i pisaše arapsku knjigu (tj. arapsko pismo), i piše (tj. i pisaše on) od Indžila (Evanđelja) sa arapskim (tj. na arapskom jeziku ono) što je htio Allah da (on) napiše. A bio je stari starac (tj. veoma star čovjek), već je oslijepio. Pa je rekla Hatidža: "O moj striče! Čuj od sina tvoga brata (nešto)!" Rekao je Verekate: "O sine moga brata! Šta je to (što ti) vidiš (ili: Šta to vidiš)?" Pa je izvijestio njega (ispričao njemu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, vijest (o onome) što je vidio (šta je vidio). Pa je rekao Verekate: "Ovo je (To je izvjesni) tajnik (tajno, tajanstveno biće) koji se spuštao na Musa-a (Musau, Mojsiju). Da sam ja u njoj (u vrijeme daljega odvijanja ove pojave) mlad (snažan)! Da sam ja (takav da) budem živ!" Spomenuo je (Verekate još jednu) riječ. (Veli se da je to bila rečenica: "..... pošto te istjera tvoj narod.".) Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "A zar su moji istjerivači (protjerivači) oni (zar će me oni istjerati)?" Rekao je Verekate: "Da. Nije došao (ni jedan) čovjek sa (onim) što si došao s njime (a da je drukčije prošao) osim (tako da) se je uznemirivao (uzmemiravao, tj. bio je uznemirivan, vrijeđan). A ako stigne mene tvoj dan živoga (ako budem do tada živ), pomoći ću te pomoći jakom (pojačanom)." Zatim nije ostao Verekate (dugo jer se dogodi) da je preminuo. I smalaksala je (Božija) objava smalaksavanjem (tj. prestala je neko vrijeme), čak (da) se je žalostio (ražalostio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Muhamed, sin Šihaba: Pa je izvijestio mene Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Džabir, sin Abdullaha, Ensarija, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on priča o smalaksavanju (o malaksavanju, o nedolaženju Božije) objave, rekao je u svome pričanju (u svome hadisu): "Dok ja idem, čuo sam (čuh, začuh, tj. začujem, čujem jedan) glas iz neba. Pa sam podigao svoj vid (pogled - pogledao sam), pa kada li (onaj izvjesni) anđeo koji je došao meni u Hiru (u pećini Hira) sjedač (tj. sjedi) na (jednoj) stolici između neba i Zemlje! Pa sam se uplašio od njega, pa sam se vratio pa sam rekao: "Zamotajte me, zamotajte me!" Pa su omotali (pokrili odjećom) njega. Pa je spustio Allah, uzvišen je: "O (ti) zamotani (omotani u odjeću)! Ustani, pa opominji. I tvoga (svoga) Gospodara, pa veličaj. I tvoju (svoju) odjeću, pa očisti. I prljavštinu (izvjesnu, tj. i paganstvo, obožavanje kipova) pa napusti.". Rekao je Ebu Selemete: A ona (ta prljavština) su kipovi koje su bili stanovnici predislamlja (uobičajili da) obožavaju. Rekao je: Zatim je slijedila (uzastopno, neprekidno Božija) objava (iza ovoga). Njegov govor: "Stvorio je čovjeka od usirene (zgrušane) krvi.".

Page 388: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Ibnu Bukejr, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Urveta da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla: Prvo što se je počelo s njim je (to da je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (osjetio da mu se dešava, javlja izvjesno) dobro snoviđenje. Pa je (iza toga) došao njemu (izvjesni) anđeo pa je rekao: "Čitaj sa imenom tvoga Gospodara koji je stvorio. Stvorio je čovjeka od usirene (tj. zgrušane) krvi. Čitaj, a tvoj Gospodar je najplemenitiji.". Njegov govor: "Čitaj, a tvoj Gospodar (Gospod) je najplemenitiji.". PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Abdurrezzak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije. - H - A rekao je Lejs: Pričao mi je Ukajl, rekao je Muhamed: izvijestio me je Urvete od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje: Prvo što se je počelo s njim je (to da je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (osjetio da mu se pojavljuje) istinito snoviđenje. Došao je njemu (poslije toga izvjesni) anđeo pa je rekao: "Čitaj sa imenom tvoga Gospodara koji je stvorio. Stvorio je čovjeka od usirene (zgrušane) krvi. Čitaj, a tvoj Gospodar je najplemenitiji. Koji (tj. On je onaj koji) je poučio (pisanju, tj. da se piše) sa perom.". PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba rekao je: čuo sam Urveta (da kaže:) rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje: Pa se vratio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ka Hatidži pa je rekao: "Zamotajte me, zamotajte me!" Pa je spomenuo (prednji) hadis (u onom obliku kako je već navedeno). GLAVA Njegovoga govora, uzvišen je: "Nipošto (Nikako)! Zaista ako ne svrši (tj. ne prestane Ebu Džehl sa odvraćanjem drugih od molitve), zaista ćemo zgrabiti (dohvatiti, uzeti njega) svakako za kiku (tj. kosu na prednjem dijelu njegove glave). Kiku lažnu, griješnu.". PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Abdurrezzak od Mamera, od Abdulkerima Džezerije, od Ikrimeta, rekao je Ibnu Abas: Rekao je Ebu Džehl: "Zaista ako vidim Muhameda (da) klanja kod Ka'be, zaista ću gaziti (nogama) svakako na njegovome vratu (tj. staću mu nogom za vrat, na vrat)." Pa je doprlo (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Da je učinio njega (taj postupak), zaista uzeli bi njega (izvjesni) anđeli." Slijedio je njega (Abdurrezzaka) Amr, sin Halida, od Ubejdulaha, od Abdulkerima.

Page 389: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

SURA INNA ENZELNAHU

Govori se (Kaže se): "El-matle'u" ono (tj. to) je: "et-tulu'u" (pojavljivanje, izlaženje, rađanje zore, Sunca i slično). A "el-matli'u" je mjesto koje je (taj predjel što) se pojavljuje (izlazi, rađa) iz njega. "..... enzelnahu...." el-hau (ono "hu" na kraju) je ciljanje o Kur'anu (ciljanje na Kur'an, tj. ono "hu: njega" odnosti se na Kur'an). "Zaista Mi smo spustili njega....." (to je izašlo) izlaženjem (izvjesne) množine (tj. Misao, smisao te rečenice je izražen, izrečen u množini), a (njegov - Kur'anov) spuštač je On - (Jedini) Allah, uzvišen je. A Arapi pojačavaju čin (radnju izvjesnoga) jednoga (tj. izvjesnoga pojedinca), pa učinu, učine (izražavaju) njega sa riječju (sa izrazom izvjesne) množine zato (da radnja, da čin) bude stalniji i čvršći (pojačaniji). (Ovakva vrsta množine zove se na arapskom jeziku "džem'ut-ta'zimi": množina veličanja ili množina poštovanja, a latinski izraz: "pluralis majestatikus" - množina veličanstva.)

SURA LEM JEKUN

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. "..... munekkine....", je: "zailine" (prelazači, prestajači, razrješivači, oslobađači). "..... kajjimetun.", je: "el-kaimetu" (stajačica, uspravna, tj. ispravna). ".... dinul-kajjimeti (vjera ispravne)." (to) je (konstrukcija, sklop riječi u kojem) je dodao (pripisao, tj. stavio u genitivnu vezu riječ) "dinun" ka ženskom rodu (tj. ka pridjevu ženskoga roda). (Neki kažu da se tu ispustila riječ ženskoga roda koja je trebala da bude između te dvije riječi, a to je riječ "el-milletu", pa bi sklop trebao da glasi ovako: dinul-milletil-kajjimeti - vjera vjeroispovjesti ispravne.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete rekao je: čuo sam Katadeta od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Ubejju: "Zaista Allah je zapovjedio meni da čitam na tebe (tj. tebi suru) "Lem jekunil-lezine keferu....."." Rekao je: "I imenovao je (zar baš) mene?" Rekao je: "Da." Pa je zaplakao. PRIČAO NAM JE Hassan, sin Hassana, pričao nam je Hemmam od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Ubejju: "Zaista Allah je zapovjedio meni da čitam na tebe Kur'an." Rekao je Ubejj: "Zar je Allah imenovao mene tebi?" Rekao je: "Allah je imenovao tebe." Pa je počeo Ubejj (da) plače. Rekao je Katadete: Pa sam se obavijestio (tj. obaviješten sam) da je on čitao na njega (suru) "Lem jekunil-lezine keferu min ehlil-kitabi......". PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Davuda, Ebu Džafer Munadija, pričao nam je Revh, pričao nam je Seid, sin Ebu Arubeta, od Katadeta, od Enesa, sina Malika da je vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao Ubejju, sinu Ka'ba: "Zaista Allah je zapovjedio meni da dadnem čitati tebi Kur'an." Rekao je: "Zar (Da li) je Allah imenovao mene tebi?" Rekao je: "Da." Rekao je: "I već sam se spomenuo (već sam

Page 390: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

spomenut) kod Gospodara svjetova?" Rekao je: "Da." Pa su potekle (suzama, tj. zasuzile su, potekle su suze iz) njegova dva oka.

IZA ZULZILETIL-ERDU ZILZALEHA Njegov govor: "Pa ko uradi težinu (mjeru jednoga) truna (kakvoga god) dobra, vidjeće ga.". Govori se (da je) "evha leha, evha ilejha", i "veha leha" i "veha ilejha" (da je to) jedno (tj. da svi ti izrazi imaju jedno isto značenje: objavio je njoj, k njoj, tj. zapovjedio joj je govorom, riječima Svojim). PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, pričao nam je Malik od Zejda, sina Eslema, od Ebu Saliha Semmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Konji su za tri (vrste ljudi). Za (jednoga) čovjeka su nagrada, a za (jednoga, nekoga) čovjeka su zastor (pokriće za njegove svakodnevne potrebe, poslove), a na (jednoga) čovjeka su teret (tj. grijeh). Pa što se tiče (onoga) koji je (taj što su) njemu nagrada, pa (to) je čovjek (koji) je svezao njih (konje) u putu Allaha (za Allahov put, na Božijem putu), pa je produljio njima u (na) livadi ili vrtu (uže, tj. pa je svezao na dugo uže da mu mogu na dalji razmak pasti od kolca ili klina za koji su svezani). Pa što su (god ti konji) pogodili (opasli, popasli) u tom svome užetu (u tom krugu, na tom mjestu) u (toj) livadi i vrtu, biće (to) njemu lijepa djela (sve će mu se to ubrojiti u dobra djela). I da zaista oni presječu svoje uže (Pa i kad se otrgnu, kad presjeku užad), pa (zatim da) trče (tj. izađu na neku) uzvišicu ili dvije uzvišice, biće njihovi tragovi i njihove izmetine-izmet (upisane i nagrađene kao) lijepa djela njemu. I da zaista oni prođu pokraj (neke) rijeke, pa se napiju od nje, a nije htio (on) da napoji s njom (njih), biće (i) to lijepa djela njemu (i to će mu se ubrojati, upisati u dobra djela). Pa oni (Pa ti konji) su za toga čovjeka (tj. tome čovjeku) nagrada. A (onaj) čovjek (koji) je svezao njih imućnošću i čednošću (tj. da bude imućan tako da može sam svoje poslove na konjima svojim raditi, i da bude čedan, a to će reći da se ne mora drugima moliti i od njih prositi i tražiti da mu oni svojim konjima posao besplatno urade), i nije zaboravio pravo Allaha (tj. svoju dužnost prema Allahu) u njihovim vratovima, a niti njihovim leđima, pa oni su za njega (njemu jedan) zastor (tj. pokriće njegovih potreba). A (onaj) čovjek koji je svezao (čuvao, drži) njih ponosom (tj. iz ponosa), i licemjerstvom i neprijateljstvom (tj. i iz licemjerstva i iz neprijateljstva i suprostavljanja svojoj braći muslimanima), pa oni (konji) su na toga (jedan) teret (tj. grijeh)." Pa se upitao (upitan je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (pitomim, domaćim) magarcima. Rekao je: "Nije spustio Allah na mene (tj. meni) o njima (ništa drugo) osim ovoga ajeta jedinstvenoga (ili: iznimnoga) sakupljajućega (tj. sveobuhvatnoga, općenitoga): "Pa ko uradi težinu truna (od nekoga) dobra, vidjeće ga. A ko uradi težinu truna (nekoga) zla, vidjeće ga.". GLAVA: "A ko uradi težinu truna (od nekoga) zla, vidjeće ga.".

Page 391: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, izvijestio me je Malik od Zejda, sina Eslema, od Ebu Saliha Semmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega: Pitao se je (Upitan je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, o (pitomim) magarcima, pa je rekao: "Nije se spustilo na mene o njima (ni jedna) stvar (ništa drugo) osim ovoga ajeta sakupljajućega (sveobuhvatnoga), jedinstvenoga (iznimnoga): "Pa ko uradi težinu truna (od nekoga) dobra, vidjeće ga. A ko uradi težinu truna (od kakvoga) zla, vidjeće ga.".

VEL-'ADIJATI A rekao je Mudžahid: "El-kenudu" je: "el-kefuru" (veliki nezahvalnik). Govori se: "Fe eserne bihi nak'an.", je: "refa'ne bihi gubaren" (Pa su podignule u njemu - u jutru konjice, konji - prah). ".... li hubbil-hajri....", je: "min edžli hubbil-hajri" (zbog volidbe-volitbe dobra, zbog ljubavi prema izvjesnom dobru). ".... le šedidun.", je: "le behilun" (zaista škrt, tvrdica). A govori se za škrticu (tj. naziva se škrt čovjek imenom) "šedidun". ".... hussile....", je: "mujjize" (razlikovaće se, doslovno: razlikovao se je - a u stvari to znači razjasniće se, pobliže će se označiti ono što je u prsima).

SURA EL-KARIATA (SURA EL-KARIATU) ".... kel-ferašil-mebsusi (kao leptirovi prosuti, raštrkani).", je: kao gomila (ili: kao šuštanje onih koji su tek dobili krila za letenje između) skakavaca, jaše (jašući) neki (dio) njega (toga velikoga mnoštva) neke (tj. jedni preko drugih jašu idući na razne strane niko ni s kim), tako će (i izvjesni) ljudi kolati neki (od) njih u neke (između nekih, tj. hodaće jedni između drugih bez nekoga reda i cilja). ".... kao (izvjesna) vuna....", je: kao boje (vrste izvjesne) vune. A čitao je Abdullah (Mesudov): ".... kes-sufi....". (I izraz "kes-sufi" znači takođe: kao vuna, samo umjesto riječi "'ihnun" on je čitao i izgovarao izraz "sufun".)

SURA ELHAKUM

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. A rekao je Ibnu Abas: "..... et-tekasuru (međusobno umnožavanje).", je: od (svojih) imanja i (svoje) djece. (To jest: Vaše međusobno natjecanje u umnožavanju svojih imanja i djece, a ne nečega drugoga, spriječilo i zauzelo vas je toliko da malo, ili vrlo malo imate dobrih djela kojima iskazujete pokoravanje Uzvišenome Allahu, ili čak ih i nemate nikako.)

SURA VEL-'ASRI A rekao je Jahja: Vrijeme je (to što) se je zaklinjao s njim.

Page 392: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(To jest: Riječ "el-'asru" ima više značenja: cijeđenje soka, vrijeme i td., pa od tih mnogih značenja što ih ima ova riječ, ovdje u ovoj suri se misli na značenje koje ima pojam vrijeme, i vrijeme je to s čime se ovdje sa tim izrazom zaklinje Uzvišeni Allah.)

SURA VEJLUN LIKULLI (LI KULLI) HUMEZETIN

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. "El-hutametu" je ime Vatre kao (što su takođe imena vatre pakla i izrazi) Sekaru i Leza.

E LEM TERE Rekao je Mudžahid: "E lem tere (Zar nisi vidio).....", je: "e lem ta'lem" (Zar nisi znao, ili: zar ne znaš). Rekao je Mudžahid: ".... ebabile.", je: "mutetabiaten mudžtemiaten" (koje slijede međusobno jedna drugu, sakupljene, tj. udružene). A rekao je Ibnu Abas: ".... min sidždžilin (od suhoga, tj. stvrdnutoga blata)." - ona (tj. ta riječ) je (poarapljena perzijska riječ koja je skovana od perzijskih riječi) "senki" i "kil". ("Senki" - u stvari "seng" - znači kamen, a "gil" znači ilovača, pa senki kil - sengi gil - onda znači kamen ilovače, kamen od ilovače, a to će reći: skamenjena ilovača, zemlja.).

LI ILAFI KUREJŠIN

A rekao je Mudžahid: "Li ilafi (Zbog obiknjavanja, tj. Zbog činjenja trajnim)....", je: Obikli su (oni) to, pa nije teško na njih (tj. njima putovanje) u zimi i ljetu. ".... i osigurao (obezbijedio) ih je....", od svakoga njihovoga neprijatelja u njihovom zabranjenom (tj. svetome) tlu.

E RE'EJTE

A rekao je Ibnu Ujejnete: "Li ilafi....", je: "li ni'meti ala Kurejšin" (Zbog Moje blagodati na Kurejševiće). (Ovo pripada prethodnoj suri, ali ovako stoji u originalnom tekstu nekih primjeraka Buharije uz ovu suru.) A rekao je Mudžahid: "..... jedu'u...." je: "jedfe'u an hakkihi" (odbija, tj. tjera od njegovoga prava). Govori se (da je "jedu'u") od "dea'tu". ("Dea'tu": odbio sam, otjerao sam grubo.) ".... jude'une....", je: "judfe'une" (odbijaju se, tjeraju se). ".... sahune.", je: "lahune" (zabavljači, tj. zabavljaju se i tako ih prolazi molitva). A "el-maunu" je dobro (djelo), svaki (dio, ili vrsta od) njega. A rekao je neki (od) Arapa: "El-maunu" je "el-mau" (voda). A rekao je Ikrimete: Najviši (dio) nje (te dobrote, dobroga djela) je uzakonjeni zekat (milostinja), a najniži (dio) nje je pozajmljenje (na upotrebu i poslugu izvjesne) robe (kao pozajmljenje na upotrebu čanka, zdjele, kove, sita, rešeta, igle i slično).

SURA INNA EATAJNAKEL-KEVSERE A rekao je Ibnu Abas: ".... šanieke....", je: "aduvveke" (tvoj neprijatelj). PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šejban, pričao nam je Katadete od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Page 393: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Pošto se je popelo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, ka nebu, rekao je: "Došao sam na (jednu) rijeku, njezine dvije strane (obale) su kupole (izvjesnoga) bisera (koji je bio) prošupljen (probušen). Pa sam rekao: "Šta je ovo, o Džibrile?" Rekao je: "Ovo je El-Kevser (El-Kevseru)." PRIČAO NAM JE Halid, sin Jezida, Kahilija, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Ebu Ubejdeta, od Aiše, rekao je (Ebu Ubejdete): Pitao sam nju (Aišu) o Njegovom govoru, uzvišen je: "Inna eatajnakel-kevsere (Zaista Mi smo darovali tebi El-Kevser).", rekao je (da je ona rekla): "Rijeka (jedna to je što) se je darovala ona vašem Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (a) njezine dvije obale su (takve da) na njoj (svakoj je neki) šupalj biser, (a) posude njezine su kao broj (tih) zvijezda." Predao je njega (ovaj hadis) Zekerija i Ebul-Ahvas i Mutarrif od Ebu Ishaka. PRIČAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je Hušejm, pričao nam je Ebu Bišr od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je rekao o "el-kevseru": On (tj. To) je dobro koje je (što) je dao (darovao) njega Allah njemu. Rekao je Ebu Bišr: Rekao sam Seidu, sinu Džubejra: "Pa zaista (izvjesni) ljudi tvrde da je on (tj. da je to jedna) rijeka u raju." Pa je rekao Seid: "Rijeka (ta) koja je u raju je od dobra koje (je to što) je dao njega Allah njemu." ("I ta rijeka spada u veliko i mnogo dobro koje mu je darovao Allah.".)

SURA KUL JA EJJUHEL-KAFIRUNE Govori se: "Za vas (tj. Vama) je vaša vjera.....", je: (vama vaše) bezvjerstvo. ".... a za mene (tj. a meni) je moja vjera.", je: (a meni moja vjera) Islam. A nije rekao "dini" (sa dugim "i" na kraju) jer (je slučaj) da su ajeti (ove sure svi takvi da se završavaju) sa "n" (sa slovom "n"), pa se je ukinulo (slovo) "j" (od dugoga "i" u din), kao što je rekao (na takav isti način riječi u suri Eš-šuarau) "jehdini" i "ješfini" (sa kratkim slovom "i" na kraju). A rekao je (drugi) osim (mimo) njega: "Neću obožavati (ili: Ne obožavam ono) što (vi) obožavate.", je: sada (ne obožavam) i neću se odazvati vama u (budućem vremenu) što je ostalo od moga života. "A niti ste vi obožavaoci (onoga) što (ja) obožavam." - a (to) su oni koji su (takvi da) je rekao (za njih, tj. o njima Uzvišeni Allah ovo): ".... i zaista povećaće svakao mnogome od njih (ono) što se je spustilo k tebi od tvoga Gospodara (to će mu povećati jednu) obijest i bezvjerstvo....".

SURA IZA DŽA'E NASRULLAHI

Page 394: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. PRIČAO NAM JE Hasen, sin Rebi'a, pričao nam je Ebul-Ahvas od Aameša, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Nije klanjao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nijednu) molitvu (klanjanje) poslije (slučaja) da je sišla na njega (tj. njemu sura) "Iza džae nasrullahi vel-fethu." (pa da je postupio drukčije) osim (tako da) govori u njoj (u molitvi): "Subhaneke Rabbena ve bi hamdikel-lahummagfirli (Slava Ti, naš Gospodaru, i sa hvalom Tebi, moj Bože, oprosti mi!)." PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) umnožava da govori u svome naklonjanju (ruku'-u) i svome ničičenju (u svome padanju ničice-sedždi u molitvi): "Subhanekel-lahumme Rabbena ve bi hamdikel-lahummagfir li (Slava Tebi, moj Bože, naš Gospodaru, i sa hvalom Tebi, moj Bože, oprosti mi!)." Tumači (sebi) Kur'an (tj. To je govorio, učio, izgovarao u molitvi radeći tako ono što mu je zapovjeđeno u Kur'anu u ovoj suri: "Fe sebbih bi hamdi Rabbike vestagfirhu.....": Pa slavi sa hvalom tvoga Gospoda, i traži oprost (od) Njega....). GLAVA: "I vidio si (tj. I vidiš izvjesne) ljude (da) ulaze u vjeru Allaha skupinama (u grupama).". PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Abdurahman od Sufjana, od Habiba, sina Ebu Sabita, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa da je Umer, bio zadovoljan Allah od njega, pitao njih o Njegovom govoru, uzvišen je: "Kada je došla pomoć Allaha i (izvjesna) pobjeda.". Rekli su: Pobjeda (tj. Osvajanje izvjesnih) gradova i zamkova (tvrđava). Rekao je: "Šta govoriš, o Ibnu Abase (tj. Šta ti veliš, o sine Abbasov)?" Rekao je (tj. Rekao sam): "Rok (tj. Vrijeme smrti), ili je (neki) primjer (što) se je udario (tj. naveo i napomenuo) Muhamedu, pomilovao ga Allah i spasio, oglasila se je mrtvom njemu njegova osoba (tj. sa ovom surom se je njemu izvijestilo i navijestilo da će njegova osoba brzo umrijeti - da će ubrzo, uskoro umrijeti). Njegov govor: "Pa slavi sa hvalom tvoga (svoga) Gospodara, i traži oprost (od) Njega, zaista On je bio (tj. On je) veliki primalac pokajanja.". Veliki vraćalac (povratnik) na (Svoje) robove (tj. Veliki primalac pokajanja od Svojih robova, slugi-sluga). A "et-tevvabu" od ljudi je pokajnik od grijeha (svoga, tj. A kada se za čovjeka upotrijebi izraz "tevvabun", onda taj izraz znači čovjeka koji se kaje za svoj izvjesni grijeh). PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Ebu Bišara, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa rekao je:

Page 395: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Bio je Umer (običaja da) uvodi mene (u sijelo, na sijelo) sa starcima Bedra. Pa kao da je neki (od) njih našao u svojoj duši (nezadovoljstvo s tim) pa je rekao: "Zašto uvodiš ovoga sa nama (nama), a za (u) nas su sinovi slično njemu (tj. kao što je i on, pa njih ne uvodiš)?" Pa je rekao Umer: "Zaista on je odakle ste znali (odakle znate - pa vi znate odakle je on, čiji je on)." Pa je pozvao jednoga dana (tj. jednom prilikom), pa je uveo njega sa njima. Pa nije mi se pokazalo (tj. Pa nisam mislio, ne mislim) da je on pozvao mene tada (zbog nečega drugoga) osim zato (da nešto) pokaže njima. Rekao je: "Šta govorite (tj. Šta mislite) o govoru Allaha, uzvišen je: "Kada je došla (Kada dođe) pomoć Allaha i (izvjesna) pobjeda (izvjesno osvajanje).", (šta to znači)?" Pa je rekao neki (od) njih: "Zapovjedilo se nama (u toj suri da) hvalimo Allaha i (da) tražimo oprost (od) Njega kada smo se pomogli i (kada) se osvojilo na nas (tj. kada nam se dadne pomoć i pobjeda u ratovanju)." A neki (od) njih su šutjeli, pa nije rekao (nisu rekli ni jednu) stvar (ništa). Pa je rekao meni (pitao je mene): "Da li kao to (tj. Da li tako ti) govoriš (misliš), o sine Abasa?" Pa sam rekao: "Ne." Rekao je: "Pa šta govoriš (veliš, tj. misliš)?" Rekao sam: "On je (tj. Ono je, To je) rok (vrijeme smrti) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (što) je objavio (dao na znanje) njemu (Uzvišeni Allah u ovoj suri). Rekao je: Kada dođe pomoć Allaha i (izvjesna) pobjeda, a (ili: i) to je znak tvoga roka (tj. znak blizine vremena tvoje smrti), pa slavi sa hvalom tvoga (svoga) Gospoda, i traži oprost (od) Njega, zaista On je bio (tj. On je) veliki primalac pokajanja." Pa je rekao Umer: "Ne znam od nje (od ove sure ništa drugo) osim (ono) što govoriš (misliš i ti)."

SURA TEBBET JEDA EBI LEHEBIN VE TEBBE

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. "Tebabun" je: "husranun" (šteta, propast, gubitak). "Tetbibun" je: "tedmirun" (uništenje, razrušenje). PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Aameš, pričao nam je Amr, sin Murreta, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Pošto je sišao (ajet): "I opominji tvoju rodbinu (porodicu, tj. svoje saplemenike) najbliže.", i tvoju (svoju malobrojnu) skupinu (grupu) od njih iskrenih, izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čak se uspeo (popeo na brežuljak zvani) Safa, pa je zagukao (tj. zavikao): "O jutra li (žalosnoga, jadnoga)!" Pa su rekli: "Ko je ovo?" Pa su se sakupili k njemu. Pa je rekao: "Da li ste vidjeli (tj. Da li mislite) ako sam izvijestio (tj. ako izvijestim) vas da je

Page 396: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

(neprijateljska) konjica izašla iz podnožja (ovoga) brda, da li ste bili (tj. da li bi bili vi) moji potvrđivači (tj. da li bi mi vjerovali)?" Rekli su: "Nismo iskusili na tebi laži (tj. Nismo iskusili ni opazili od tebe nikakve laži dosad)." Rekao je: "Pa zaista ja sam opominjač za vas (tj. opominjač vama) pred (jednu) kaznu žestoku." Rekao je Ebu Leheb: "Propast tebi! Nisi (li) sakupio nas (ni radi čega drugoga) osim zbog ovoga?!" Zatim je ustao. Pa je sišla (sura): "Propale dvije ruke Ebu Leheba i propao je on (ili: Propale dvije ruke Ebu Leheba, i propao on)! I već je propao." Evo kao ovo (tj. Ovako) je pročitao nju (ovu suru), ili ovaj ajet) Aameš tada. (To jest sa ovim proširenjem ajeta, ili sure "ve kad tebbe: I već je propao.".) Njegov govor: ".... i propao je. Nije dostatan bio od njega (tj. Nije dostatan njemu) njegov imetak i (ono) što je stekao (nije mu to dostatno da odbije i spriječi Božiju kaznu da ga ne zadesi, a to će reći: Ne koristi mu ništa njegovo imanje i ono što je stekao).". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Selama, izvijestio nas je Ebu Muavijete, pričao nam je Aameš od Amra, sina Murreta, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izašao ka Batha-u (ka mekanskoj dolini), pa se uspeo (popeo) ka (izvjesnom) brdu (brijegu), pa je dozivao: "O jutra li (žalosnoga jer se je pojavio neprijatelj)!" Pa su se sakupili k njemu Kurejševići. Pa je rekao: "Da li ste vidjeli (tj. Da li mislite) ako sam pričao (ako pričam) vama da je (vaš) neprijatelj dolazač jutrom vama ili dolazač večerom (noću) vama (tj. ako vam pričam da će vam doći neprijatelj jutrom ili večerom-naveče) da li ste bili (da li bi bili takvi da) potvrdite mene (tj. da vjerujete meni)?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Pa zaista ja sam opominjač za vas pred kaznu žestoku." Pa je rekao Ebu Leheb: "Zar si za ovo (zbog ovoga) sakupio nas?" Propast tebi!" Pa je spustio Allah, moćan je i veličajan je: "Propale dvije ruke Ebu Leheba....", (i dalje) ka njezinome kraju (tj. do kraja ove sure). Njegov govor: "Unići će (u) vatru posjednicu plamena (ili: Pržiće se u vatri posjednici plamena, tj. u plamenoj vatri).". PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao mi je Amr, sin Murreta, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Rekao je Ebu Leheb: "Propast tebi! Zar si za ovo skupio nas?" Pa je sišla (sura): "Propale dvije ruke Ebu Leheba.....". "A (ili: I) njegova žena (koju se kudi i kori kao) veliku nosačicu (trnovitih) drva.". A rekao je Mudžahid: ".... veliku nosačicu (izvjesnih, tj. trnovitih) drva.", je: Ide (ona) sa (zlonamjernim) prenošenjem riječi (koje mogu izazvati svađu i mržnju, te dovesti do neprijateljstva). "U njezinom (tj. Na njezinom) vratu je uže od biljnih vlakana (tj. od takozvanoga lika).". Govori se: Od biljnih vlakana (je): (od) lika (drveta zvanoga) mukla. (A "El-mukl" je podvrsta palmi, ili drvo slično palmi. A veli se da je "el-muklu" plod jedne vrste palme, ili plod drveta sličnoga palmi.)

Page 397: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

I ona (ta svezica, to uže) je (izvjesni) lanac (od željeza) koji je u Vatri (prigotovljen, pripravljen za Ebu Lehebovu tu ženu).

SURA KUL HUVALLAHU EHADUN (KUL HUVELLAHU)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. Govori se: Neće se izgovarati (tj. Ne izgovara se sa) nunacijom (sa tenvinom na kraju) "ehadun" (pri izgovoru sa slijedećom riječi). (To jest: Ako ne stanemo na toj riječi koja se nalazi na kraju ajeta, onda ćemo je izgovoriti bez tenvina, pa bi trebalo u tom slučaju čitati ovako: "Kul Huvallahu ehadullahussamed." Međutim, dobro je da se čita ovako: "Kul Huvallahu ehadunillahussamed.".) To jest "vahidun" (a to će reći "ehadun" je isto što i "vahidun: jedan"). PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, pričao nam je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: rekao je Allah, uzvišen je: "Smatra lažnim (tj. Ne vjeruje) Mene sin Adema (tj. čovjek), a nije bilo za njega to (nije bilo njemu to). I grdio je (grdi) Mene, a nije bilo za njega to. Pa što se tiče njegovoga smatranja lažnim (tj. njegovoga nevjerovanja) Mene, pa (to je) njegov govor: neće povratiti mene kao što je počeo (tj. kao što je prvi puta stvorio) mene (Bog Veličajni), i nije prvo (njegovo) stvaranje lakše na Mene (tj. Meni) od njegovoga povraćanja. A što se tiče njegove grdnje Mene, pa (to je) njegov govor: uzeo je (sebi) Allah dijete. A Ja sam Jedan (Jedini), kome se upravlja (svak i sve, tj. kome se obraća i na koga se oslanja svak-svako), nisam rodio i nisam se rodio (nisam se dao ni od koga roditi), i nije bio Meni ravan (jednak, sličan ni) jedan (tj. niko)." Njegov govor: "Allah je (onaj) kome se upravlja (obraća, na koga se oslanja).". A Arapi imenuju (tj. nazivaju) svoje časnike (uglednike, tj. prvake sa izrazom) "essamed". Rekao je Ebu Vail: On (Es-samed) je (izvjesni) gospodin koji je (takav da) se je uzdiglo do kraja (tj. do vrhunca) njegovo gospodstvo (njegova slava). PRIČAO NAM JE Ishak, sin Mansura, pričao nam je Abdurrezzak, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Smatra lažnim Mene sin Adema (čovjek - doslovno: Smatrao je lažnim Mene čovjek), a nije bilo za njega to. I grdio je Mene, a nije bilo za njega to. Što se tiče njegovoga smatranja lažnim Mene (pa to se sastoji u tom) da govori (da) zaista Ja neću povratiti njega kao što sam počeo (tj. kao što sam prvi puta stvorio) njega. A što se tiče njegove grdnje Mene (pa to se sastoji u tom) da govori: uzeo je (sebi) Allah dijete. A Ja sam (onaj) kome se upućuje (obraća u nevolji svako i) koji nije rodio i nisam se dao roditi, i nije bio Meni ravan (sličan ni) jedan (tj. niko). "Nije rodio i nije se dao roditi (tj. i nije rođen). I nije bio Njemu ravan (sličan ni) jedan (niko).". ".... kufuven....", i "kefien" i "kifaen" je jedno (tj. sva tri ta izraza i riječi imaju jednako, isto zančenje: ravan, jednak, sličan).

Page 398: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

SURA KUL EUZU BI RABBIL-FELEKI

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

A rekao je Mudžahid: "El-feleku" je: "es-subhu" ("as-subhu": jutro). A "gasikun" je noć kada je unišlo (tj. nastupilo) zalaženje Sunca (na onome mjestu gdje zalazi). Govori se: Jasniji je od rastavljanja i cijepanja jutra. "..... vekabe.", je: kada je unišao (mrak noći) u svaku stvar i smračio se je (tj. i kada je uhvatila tmina, pomrčina sve). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Asima i Abdeta, od Zirra, sina Hubejša rekao je: Pitao sam Ubejja, sina Kaba o (tim) dvjema koje daju utjecati se (tj. o dvjema surama zvanim "muavvizetani" ili "muavvizetejni" - a to su sure u kojima se zapovjeda da se traži utočišta i zaštite u, od Uzvišenoga Allaha od raznih vrsta zla, u stvari Uzvišeni Allah u njima zapovjeda Muhamedu a.s. izričito, ali preko njega i ostalim muslimanima se to zapovjeda). (Zirr je pitao Ubejja o ovim dvjema surama, o ove dvije sure da mu Ubejj objasni pravo stanje stvari u vezi ovih dviju sura, jer se je govorilo da je Abdullah sin Mes'uda r.a. rekao da ove dvije sure ne spadaju u Kur'an.) Pa je rekao (Ubejj): Pitao sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (o ovim dvjema surama), pa je rekao: "Reklo se je meni, pa sam rekao." (To jest: "Reklo se je meni: "Reci: Utječem se Gospodaru (izvjesnoga) jutra.". A to će reći: Reklo mi se je to jezikom Džibrila. Dao mi je to pročitati Džibril, pročitao, proučio mi je te dvije sure anđeo Džibril. A kad mu je to Džibril pročitao, onda to znači da su te dvije sure od Kur'ana, da i one spadaju u Kur'an.) Pa mi govorimo (ovo veli dalje Ubejj r.a.) kao što je govorio (kao što je rekao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

SURA KUL EUZU BI RABBIN-NASI A spominje se od Ibnu Abasa: "El-vesvas" (Đavo, sotona koji udahnjuje u misli čovjeka zlo i nekorisno, dakle: zloudahnjivač, zloduh je takav da) kada se je rodilo (dijete), unazadi ga (taj) sotona (đavo, tj. pokupi ga, zgrabi ga - a veli se da to znači i: pomakne ga sa njegovoga mjesta, jer se veli da ga udari svojim prstom). Pa kada se je (kod novorođenčeta) spomenuo Allah, moćan je i veličajan je, otišao je (tj. ode, pobjegne đavo, sotona). A kada se nije spomenuo Allah, ustrajao (učvrstio) se je na njegovom srcu (tj. učvrsti se sotona na srcu novorođenčeta). (Može i ovako da se prevede: Zloduh kada se je rodilo-novorođenče - ščepao je -ščepa- njega taj sotona. Pa ako se je spomenuo Allah, moćan je i veličajan je, otišao je, ode. A kada se nije spomenuo Allah, ustalio se je na njegovome srcu.) PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Abdete, sin Ebu Lubabeta, od Zirra, sina Hubejša. A pričao nam je Asim od Zirra rekao je:

Page 399: Buharijina Zbirka Hadisa 6 Dio

Pitao sam Ubejja, sina Kaba, rekao sam: "O Ebu Munzira! Zaista tvoj brat (po vjeri) Ibnu Mes'ud govori tako i tako (to i to, tj. govori da ove dvije sure ne spadaju u Kur'an)." Pa je rekao Ubejj: Pitao sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao meni: "Reklo se je meni, pa sam rekao (kao što se je reklo meni)." Rekao je (Ubejj): "Pa mi govorimo kao što je rekao (govorio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." (Što je god rečeno za hadis u prethodnoj suri, to vrijedi i za ovaj hadis koji je samo drugi oblik, druga varijanta prethodnoga hadisa.)