UPRAVNO PRAVO je skup pravnih normi koje reguliraju pravni položaj upravnih organizacija i njihovu djelatnost kao i djelatnost drugih organa u vezi s upravnopravnim odnosima.

NASTANAK I RAZVOJDržave kasnog feudalizma formiraju jak i vlastit upravni aparat. Samim tim javljaju se i određena pravila kojima se okvirno reguliraju opća načela djelovanja tog aparata. Građani se ne mogu pozivati na takva pravila, jer njima i nije bio reguliran odnos uprave i građana. Opće karakteristike države tog tipa je odsustvo načela zakonitosti u području uprave. Proučavanjem načela zakonitosti postupno se ograničava samovolja upravnog aparata i jača zaštita pravo i interes građana u razdoblju velike francuske revolucije. Nakon 1789.godine dolazi do formiranja tzv. Pravne države buržuaskog tipa koju karakterizira prihvaćanje načela zakonitosti i podvođenje upravne pod pravo.

IZVORI1.OPĆI AKTI PREDSTAVNIČKIH TIJELA: Ustav, zakon, odluke, budžet, deklaracije i rezolucije, smjene preporuke2.OPĆI AKTI PREDSJEDNIŠTVA BiH- Odluke

I PREDSJEDNIKA F BiH- Ukazi3. OPĆI AKTI VIJEĆA MINISTARA – Odluke I VLADE F BiH- uredbe, odluke4. OPĆI AKTI DRŽAVNIH I FEDERALNIH ORGANA UPRAVE- Uputstva, instrukcije, naredbe5. PROVEDBENI PROPISI- Pravilnik

UPRAVASe definira kao skup državnih tijela koja su pozitivnim normama određeni kao uprava, čija se djelatnost očituje u:

- neposrednoj provedbi zakona rješavanja u upravnim stvarima- provedbi upravnog nadzora- obavljanju materijalnih radnji- obavljanju drugih upravnih stručnih poslova koji su joj stavljeni u nadležnost.

Uprava bi bila ono što nije zakonodavstvo niti sudstvo. Uprava je subordinira djelatnost stvorena za izvršavanje i koordiniranje političkih odluka. Uprava je grana državne vlasti koja prvenstveno donosi upravne akte. Upravni akti su nužni u procesu ostvarivanja zakonske opće norme, pošto opća norma ne može nikada točno odrediti pojedinačne konkretne materijalne radnje koje treba da poduzmu bilo državni organi bilo građani.

VRSTE ORGANA UPRAVE – ministarstva , upravne organizacijeOrgani uprave se osnivaju za zadatke i poslove u čijem obavljanju dominira autoritativna djelatnost, radi izvršavanja zakona i propisa i za provođenje utvrđene politike.Ministarstva su središnja tijela državne uprave koja se osnivaju radi obavljanja poslova državne uprave u različitim upravnim područjima. Broj ministarstava nije izričito predviđen Ustavom, pa je to učinjeno Zakonom o ministarstvima. Ministarstva su: ministarstvo vanjskih poslova, ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, ministarstvo komunikacije, ministarstvo financija i trezora, ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, ministarstvo pravde, ministarstvo sigurnosti, ministarstvo civilnih poslova.

Upravne organizacije osnivaju se za obavljanje određenih stručnih, analitičkih i drugih poslova, praćenje stanja u određenim oblastima, kao samostalne ili kao organizacije u sastavu

ministarstva. Dijele se na agencije, zavode ili direkcije. Imaju svojstvo pravne osobe. Agencije se osnivaju za obavljanje određenih stručnih i znanstvenih poslova i metode rada. Direkcije se osnivaju za vršenje stručnih poslova privrednog karaktera zakonom o ministarstvima i dr. tijelima uprave BiH, osnovno je upravne organizacije: kao samostalne, Agencije za statistiku, institut za akreditiranje, Institut za standarde i industrijsko vlasništvo, Direkcije za europske integracije, Upravni organ je takav organ u kojem ljudi obavljaju društvene poslove na temelju ovlasti, kao svoje stalno zanimanje, upotrebom autoriteta vlasti tj. korištenjem pravnih ovlaštenja. Državni organi se razlikuju prema raznim kriterijima. Dijela se na civilne i oružane, ovisno jesu li ovlašteni da primjenjuju oružanu prisilu ili ne. Oružani se opet dijele na vojne i policijske. Osim toga postoji podjela na organe vlasti i stručno tehničke.

ORGANIZACIJSKI OBLICI DRŽAVNE UPRAVE1. CENTRALNA I LOKALNA tj. državna, federalna, kantonalna, općinska i gradska

tijela uprave Kriterij ove podjela je pripadnost političke teritorijalnoj jedinici2. VIŠA I NIŽA TIJELA UPRAVE (rang) prvostupanjska, drugostupanjska, federalna –

kantonalna3. AKTIVNI I SAVJETODAVNI4. SAMOSTALNI ORGANI UPRAVE (min) i ORGANI UPRAVE U SASTAVU

SAMOSTALNI ORGANA UPRAVE 5. MONOKRATSKA (INOKOSNA) I KOLEGIJALNA TIJALA UPRAVE6. OPĆI I POSEBNI ORGANI UPRAVE

Opći se razlikuju od posebnih prema načinu određivanja nadležnosti, nadležnost im je dana za obavljanje svih upravnih poslovaPosebni organi uprave imaju nadležnost samo za obavljanje posebnih poslova (ministarstva, uprave, inspektorati)U vezi sa postojanjem posebnih organa uprave, koji su ustrojeni radi obavljanja određenog dijala posla i zadataka iz ukupne nadležnosti tijela uprave kojemu pripada, kao organizacione jedinice imamo: grana, oblast, služba resor.GRANA UPRAVE predstavlja širu granu poslova koje čine jednu cjelinu npr. vanjskih poslova, unutarnjih poslova i sl.OBLAST uprave čine grupu upravnih poslova manjeg obujma od grane, koji čine dio grane koji su međusobno povezani i čine jednu cjelinu, npr. oblast promet, poljoprivreda, spadaju u jednu grupu- privredni.U F Bih osnivaju se ministarstva kao jedinstven organizacioni oblik i za grane i za oblast. Službe čine upravne poslove manjeg obima, upr. Carinskih poslovaRESOR obuhvata organizacije jedne grane državne uprave.

NAČELA RADA ORGANE UPRAVE- načelo zakonitosti- načelo samostalnosti organa uprave- načelo efikasnosti- načelo javnosti- načelo suradnje- načelo uporabe jezika i pisma- načelo nacionalne zastupljenosti

NAČELO ZAKONITOSTI

2

Je politički i pravni princip koji znači vezanost držanih organa za pravne propise, odnosno suglasnost raznih pravnih normi sa višim. Slučajevi nezakonitosti:A.nenadležnostB. povreda propisa o postupku (kao procesna ili formalna greška)C. povreda materijalnog zakonaD. pogrešno utvrđeno činjenično stanjeE. nezakonitost u cilju i svrsi

A. NENADLEŽNOST predstavlja povredu propisa o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti i težu povredu zakona

B. POVREDA PROPISA U POSTUPKU može biti izražena na dva načina: povredom propisa kojima se regulira forma akta i povredom propisa kojima se regulira postupak donošenja akata- procesna greška. Procesne greške mogu biti bitne i nebitne. Nebitne su takve koje ne utječu na sadržaj akta.

C. POVREDA MATERIJALNOG ZAKONA može biti izvršena na dva načina: da nije u konkretnom slučaju primijenjen propis koji je trebalo primijeniti i da je primijenjen odgovarajući propis ali je pogrešno istumačen

D. GREŠKA U ČINJENIČNOM STANJU pravi se kada se ne utvrde sve činjenice koje su relevantne za donošenje akta, i to da su činjenice nepotpune ili pogrešno utvrđene, ili da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak o činjeničnom stanju

E. NEZAKONITOSTI U CILJU I SVRSI postoje kada organi uprave donosi akt radi ostvarenja drugog cilja a ne onog koji proizilazi iz zakona.

DISKRECIONA OCJENA je mogućnost dana organu uprave da sam bira u konkretnom slučaju između dvije ili više mogućnosti, rukovodeći se pri tome društvenim interesom. Organ mora da ima ovlaštenje za vršenje diskrecijske ocjene, a to ovlaštenje se daje u materijalno pravnom propisu, tako što se upotrebljava termin „može „ a rjeđe „po slobodnoj ocjeni“. Pri vršenju slobodne ocjene organa djelovanje u javnom interesu. Objekt slobodne ocjene su materijalno pravna pitanja u aktu, slobodna ocjena nalazi u sadržaju upravnog akta. Kontrola akata sa slobodnom ocjenom sud u upravnom sporu ne može mijenjati diskrecionu ocjenu. Kontrola zakonitosti diskrecijske ocjene: ne obećava ispitivanje diskrecijske ocjene nego samo dijela upravnog akta o nadležnosti, proceduri i formi akata. Drugostupanjski organ može poništiti rješenje prvostupanjskog organa, ako smatra da je necjelishodno i riješiti stvar po svom shvatanju službene ocjene.

NAČELO SAMOSTALNOSTI UPRAVNOG ORGANA uprava može raditi samo ono za što je ovlaštena, nitko ne može da se miješa u taj njezin zakonom određen djelokrug, s tim što uprava odgovara za iskorištavanje postavljenih joj zadataka

NAČELO EFIKASNOSTI težnja za ekonomičnijim radom tj. racionalizacijomNAČELO JAVNOSTI rad organa uprave je javan osim ako zakonom nije drugačije određenNAČELO SURADNJE organi uprave u okviru svoje nadležnosti surađuju sa međunarodnim mehanizmima za nadgledanje ljudskih pravaNAČELO UPORABE JEZIKA I PISMA u ravnopravnoj uporabi su 3 jezika i 2 pismaNAČELO RAVNOPRAVNE NACIONALNE ZASTUPLJENOSTI u skladu sa nacionalnom zastupljenošću

DJELOKRUG ORGANA UPRAVEI donošenje pravnih akata i II vršenje materijalnih radnji

3

I- norme koje donosi državni upravni organ dijele se na opće i konkretne. Opće norme donose predstavnički organi (zakonodavna funkcija) a izvršni i upravni organi samo kada su za to izričito ovlašteni. Konkretni akti dijele se na dvije grupe: 1. akti koji sadrže dispoziciju i 2. akti koji sadrže sankciju. Konkretni akti koji sadrže dispoziciju i koji se odnose na autoritativan način jesu upravni akti. Konkretni akti koji sadrže sankciju su sudski akti.

Opći akti uprave podzakonski akti koje donosi uprava. Podzakonski opći akti se dijele u dvije osnovne grupe. 1. grupa – spadaju akti koji se donose da bi se omogućila ili olakšala primjena i izvršenje nekog zakona, slabije su pravne snage od zakona i sadržaji moraju biti u skladu sa zakonom. Karakter ovih dopusnih pravnih akata imaju propisi vlada i organa uprave. Vlada donosi uredbe-odluke, a organi uprave donose pravilnika naredbe i uputstva za izvršavanje zakona idr. Propisa.2.grupa- spadaju podzakonski akti koji se donose u cilju reguliranja određenih društvenih odnosa koji nisu uopće regulirani zakonom ili već jesu ali ih treba drugačije urediti. Za donošenje ovih akata mogu se ovlastiti najviši državni organi poslije zakonodavnog, a to je vlada F BiH koja je ovlaštena donositi uredbe sa zakonskom snagom, to su uredbe iz nužde, kada Parlament Federacije nije u stanju djelovati, u slučaju opasnosti po zemlju. Ova uredba ima snagu zakona.Ovlaštenja za donošenje podzakonskih akata:1. spontana ovlaštenja (ustavna)2. ovlaštenja više pravne norme

1. Spontani akti dijele se na samostalne i nesamostalne. Samostalni spontani akt ne razrađuje nego zamjenjuje zakon, tu spadaju uredbe sa zakonskom snagom, ovlaštena je Vlada F BiH a nije ovlašteno Predsjedništvo. Nesamostalni spontani akti se donose radi izvrešenja primjene zakona, spadaju uredbe-odluke Vlade.

2. Podzakonski propis po naročitom ovlaštenju više pravne norme: može biti donesen samo kada u toj normi postoji izričito ovlaštenje da se može donijeti podzakonski propis, spadaju opći akti uprave. Ovo ovlaštenje u višoj pravnoj normi se naziva „izvršnom klauzulom“

Ratifikacija podzakonskih akata (ratifikacija uredbe sa zakonskom snagom) potvrda od strane predstavničkog tijela. Neratificirani akti gube pravnu snagu. Ako podzakonski akt u roku ne bude podnesen na ratifikaciju a predstavničko tijelo u roku ne odluči o ratifikaciji, akt ostaje na snazi.Podzakonski akt koji se donosi radi primjene ili izvršenja zakona ne podnosi se na ratifikaciju, nego organu čiji se akt nadopunjenjem ima pravo ukidanja. Vlada F BiH odnosno premijeri su ovlašteni da stavljaju van snage opće akte uprave ako nisu u skladu sa Ustavom Federacije.

Materijalni akti dijele se u četiri grupe:1. DOKUMENTIRANJE: Organi uprave bilježe razne pojave, svojstva, činjenice i

pružaju podatke o tim pojavama i činjenicama. Dijele se na akte evidencije (bilježenje pojava) i akte izdavanja uvjerenja. U akte evidencije spadaju npr. vođenje djelovodnog protokola, vođenje matičnih knjiga. Cilj ovog evidentiranja je da se u datom trenutku može točno pokazati činjenično stanje u svezi s kojim nastaju pravni odnosi. Izdavanje uvjerenja ima za svrhu da se strankama omogući dokaz o činjeničnom stanju o kojem evidenciju vodi organ uprave. Uvjerenje ima snagu javne isprave i predpostavlja se da je istinito dok se ne dokaže suprotno.

4

2. OBAVJEŠTENJE- radnje organa uprave putem kojih obavještavaju zainteresirana lica o raznim činjenicama ili pravnim aktima npr. objavljivanje propisa u službenim glasilima.

3. PRIMANJE IZJAVA: uprava prima izjave zainteresiranih lica, npr. prijava rođenja, vjenčanja...

4. OSTALI MATERIJALNI AKTI koje vrše organi uprave: služba policije, pregledi od strane inspekcijskih službi

POSLOVI I ORGANA UPRAVE prema Zakonu o upravi F BiH (unutarnji organi tijela državene uprave)- provođenje utvrđene politike i izvršavanje zakona- obavljanja upravnog nadzora nad provođenjem zakona- donošenje propisa za provođenje zakona (uputstva, instrukcije, naredbe)- predlaganje i davanje preporuka iz oblasti zakonodavstva- odgovaranja na pitanja zakonodavne vlasti- obavljanje drugih upravnih i stručnih poslova određenih zakonom (analiziranje,

izvještaji, statistika.Dakle poslovi organa uprave su neposredna provedba zakona, obavljanje npr. nadzora donošenje propisa za provođenje zakona te drugih upravni i stručni poslovi.

DJELOKRUG I NADLEŽNOST ORGANA UPRAVEKod djelokruga radi se o horizontalnoj raspodjeli djelatnosti na različite vrste organa prema vrstama upravnih poslova. Djelokrug se određuje po osnivanju organa. Propisi o djelokrugu su putokazi prilikom donošenja propisa o nadležnosti i osnovama za tumačenje ako propisi o nadležnosti nisu dovoljno jasni.Nadležnost se odnosi na poslove iste vrste organa uprave. Postoji stvarna i mjesna nadležnost. Stvarna nadležnost je vertikalna diferencijacija između iste vrste organa upraveMjesna nadležnost se pojavljuje kada na istom nivou ima više stvarno nadležnih organa.Nadležnost se može definirati kao pravo i dužnost organa uprave za vršenje određenog upravnog posla. Svaki organ je dužan da se pridržava svoje nadležnosti u pozitivnom i negativnom smislu: on ne smije da radi posao za koji nije nadležan, a ne smije se suzdržavati od vršenja posla za koji je nadležan.Povrede stvarne i mjesne nadležnosti predstavlja nezakonitost. Mijenjanje nadležnosti se kao izuzetak od pravila javlja kao djelokrug i supstitucija nadležnosti. Delegacija je prenošenje nadležnosti sa upravnog organa čije polit.terit.jedinice na organa uže pol. Terit.jedinice. Supstitucija je preuzimanje određenog posla koji se nalazi u nadležnosti uže pol.teri.jedinice od strane organa iste pol.terit.jedinice. Rekvizicija pravna pomoć jednog organa drugome, po njegovome traženju.Zamijenjenost nadležnosti-prijelaz nadležnosti sa jednog organa na drugi organ istog stupnja, npr. u slučaju izuzeća.Može doći do sukoba nadležnosti koji može biti pozitivan (kada drugi organ ili više tvrde da su nadležni za jedan isti predmet) i negativan (kada dva ili više organa odbijaju nadležnost za isti predmet). Rješavanje sukoba nadležnosti obavlja organ neposredno viši od organa u sukobu. Suradnja – kada neki predmet obuhvata dva različite a međusobno povezane stvari pa je potrebna suradnja organa u čiju nadležnost spadaju te stvari.

UPRAVNO PRAVNI ODNOS je takav odnos u koji na autoritativan način stupaju javni organi sa pojedincima, pravnim licima i dr. strankama. Od drugih pravnih odnosa razlikuje se po subjektu i načinu zasnivanja.

5

1. jedna strana u upravno pravnom odnosu je uvijek javni organ upravni, državni organ.2. Upr. Pravni odnos zasniva se na osnovu jače volje upravnog organa, dakle ne zasniva

se putem sporazuma stranaka, zasniva se protiv volje drugog učesnika u odnosu.

NASTANAK UPRAVNOPRAVNOG ODNOSA1. Najčešće nastaje na osnovu Upravnog akta (tj. akt koji sadrži konkretnu autoritativnu

odluku javnog organa)2. Izuzetno može nastati na osnovu Zakona (npr. državljanstvo)3. Izuzetno može nastati šutnjom uprave

UPRAVNI AKT je pravni akt uprave kojim se na autoritativan i jedinstven način rješava jedan konkretan slučaj. Za upravni akt je karakteristično:= da je pravni akt, da je pojedinačan (konkretan), da sadrži dispoziciju, da je autoritativan ( i jedinstven), prinudno se može izvršiti dispozicija koju on sadrži. Pojedinačni akt se dijeli na potpun (sadrže i dispoziciju i sankciju) i nepotpune (ili samo dispoziciju ili samo sankciju). (potpuni su rijetki).

VRSTE UPRAVNIH AKATA1. individualni i generalni2. konstitutivni i deklaratorni3. pozitivni i negativni4. pravno vezani akti i akti doneseni po slobodnoj ocjeni5. akti koje donosi jedan organ i zbirni akt6. akti koji se donose po službenoj dužnosti i po zahtjevu stranaka7. akti doneseni u pisanoj i usmenoj formi8. rješenje i zaključci. Rješenje – odlučuje se o glavnoj stvari dok zaključcima o

sporednim pitanjima u pojave u postupku

FORMA UPRAVNOG AKTA PISANA FORMASADRŽAJ

1. uvod (predmet o kome se radi, stranka na koje se odnosi)2. dispozitiv (izjava volje organa povodom predmeta)3. obrazloženje (učvršćuje na zak.) kontrolu upravnog akta, daje uporište stranci za

pobijanje činjeničnog stanja, materijalni propisi4. uputa o pravnom lijeku (organ kojem se podnosi i rok u kojem se podnosi)5. naziv tijela koje ga donosi6. potpis službene osobe7. pečat tijela

Dodaci upravnom aktu:1. Uvjet- čini ovisnim njegovo djelovanje o budućoj okolnosti čije je nastup neizvjestan,

rezultirni i suspenzivni)2. Rok (određen protek vremena za koji je vezan nastanak ili prestanak nekog pravnog

odnosa)3. Nalog –(dodatak npr. aktu kojem se stranci nalaže neka radnja ali izvršenje te radnje

nije vezano sa pravnim dejstvom npr. akta, rješenje ne prestaje da važi ali organ može prinudnim putem tražiti izvršenje naloga, npr. kada se stranci izda dozvola za gradnju kuće uz obavezu da preuzme određene mjere sigurnosti protiv požara).

4. Pridežaj opoziva (dodatak koji određuje da će se akt opozvati u slučaju kada nastupe određene okolnosti)

6

VREMENSKO DJELOVANJE UPRAVNOG AKTA- od trenutka dostave akt počinje djelovati prema stranci.

PRAVNO DEJSTVO UPRVNOG AKTA proizvodi pravni učinak (zasniva se , mijenja, ukida ili uređuje pravni odnos) a upravni akt koji sadrži neku obvezu za stranku ima i mogućnost njegovog prinudnog izvršenja.

PRAVOMOĆNOST UPRAVNOG AKTAPravomoćnost je svojstvo pravnog akta da se ne može stavljati van snage zbog njegove eventualne nezakonitosti, tj. onemogućava se pravno odlučivanje o stvari o kojoj je u redovnom postupku konačno odlučeno (NE BIS IN IDEM). Svaki Pravni poredak određuje rok u kome se pravni akt može staviti van snage a poslije toga se ne može pokrenuti pitanje njegove zakonitosti- akt je pravosnažan (pravomoćno).Rješenje je pravomoćno kada se protiv njega ne može izjaviti žalba.Vrste pravomoćnosti:FORMALNA- nepobojnost akta od strane strankeMATERIJALNA-nepobojnost (neopozivost) akata od organa tj. njegova vezanost tim aktom.

Ponovno ispitivanje zakonitosti pravomoćnog akta vrši se tzv. VANREDNIM PRAVNIM LIJEKOVIMA a to su: obnova postupka, zahtjev za zaštitu zakonitosti, poništenje i ukidanje rješenja po pravu nadzora, ukidanje i mijenjanje rješenje uz pristanak stranke, vanredno ukidanje rješenja, oglašavanjem rješenja ništavim.Izvršnost akata znači da se akt može provesti prinudnim putem (ako protiv njega nije dopuštena žalba ili ako je dopuštena a nema suspenzivno dejstvo).Pravomoćnost stječe samo DISPOZITIV rješenja

Konačan upravni akt je akt gdje je predmet definitivno riješen u upravnom postupku bilo da se protiv akta ne može izjaviti žalba, ili je žalba izjavljena i okončana postupkom po žalbi.

POGREŠAN UPRAVNI AKTPrilikom donošenja upravnog akta mogu se učiniti određene greške koje se mogu grupirati u tri grupe

1. Faktičke greške- neuredni upravni akt (pravilno donesen, pogrešno prepisan)2. Greške koje se sastoje u necjelishodnosti akta – nepravilni upravni akt (prilikom

donošenja nepravilno postupljeno3. Pravne greške – nezakoniti (povrede pravnog pravila)

Obzirom na vrstu greške upravni akti se dijele na neuredne, nepravilni i nezakonite.

A-NEUREDNI UPRAVNI AKTI- sadrže faktičke greške tj. greške u imenima i brojevima, pisanju, računanju i sl. Ovi akti su pravilno doneseni, ali pogrešno napisani. Ispravak nije vremenski ograničen a provodi se ili po službenoj dužnosti ili po zahtjevu stranaka.B- NEPRAVILNI UPRAVNI AKTI- mogu biti nezakoniti i necjelishodan ili može biti samo necjelishodan a inače zakonit npr. drugostupanjski organ može ako smatra da je rješenje necjelishodno, i riješiti stvar po svom shvatanju slobodne ocjene)C- NEZAKONIT UPRAVNI AKT – sadrže pravne greške , mogu biti:RUŠLJIVI (oborivi) – nezakonitost je manje prirode te mogu ostati na snazi ako se protiv njih blagovremeno ne upotrijebi pravno sredstvo ili se upotriejebi pa ne uspije. Stavljanje van snage rušljivih akata može se vršiti povodom žalbe, upravnim sporom (tužbom) izvanrednim

7

pravnim sredstvima. Dakle, ima rok Zakon o upravnom postupku ima 3 izuzetka kada se rušljivo rješenje moŽe oboriti BEZ IKAKVA ROKA:

1. slučaj obnove postupka zbog lažnog iskaza svjedoka (vještaka)2. kad se rješenje zasniva na presudi donijetog u kaznenom postupku, a ta presuda je

pravosnažno ukinuta3. ako se rješenje zasniva na nekom prethodnom pitanju a nadležni organ je to pitanje

kasnije riješio bitno drugačije

NIŠTAVAN – s najtežom greškom oglašava se ništavim extur ne mogu konvalidiratiRAZLOZI ZA PONIŠTENJE AKTA i kao izvanredni pravni lijekNištavo je rješenje:

1. koje je u upravnom postupku doneseno iz stvari sudske nadležnosti2. koje bi moglo svojim izvršenjem prouzročiti kazneno djelo3. čije izvršenje uopće nije moguće4. koji je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke5. koje sadrži nepravilnost koja je po zakonu razlog ništavosti6. čije bi izvršenje bilo protivno osnovnim načelima pravnog poredka

UPRAVNI UGOVOR nastaje suglasnim očitovanjem volje jedna ugovorna strana je javno- pravno tijelo, a za predmet i cilj ima neku javnu svrhu.

MATERIJALNO UPRAVNO PRAVO

Osobna stanja ili građanski status.Poslove osobnih stanja građana obavlja ured za poslove opće uprave (matični ured) a državne matice vode državni službenici-matičari. Tri su vrste matica:

1. matica rođenih (osobni podatci, ime, prezime, spol, datum sat i mjesto rođenja podaci o državljanstvu, podatci o roditeljima, JMBG utvrđivanje očinstva skrbništvo).

2. matica vjenčanih (imena i podatci mladenaca, njihovih roditelja, svjedoka, podatci o službenoj osobi koja je zaključila brak)

3. matica umrlih (činjenica smrti, ime prezime, spol, datum , sat i mjesto smrti, datum rođenja i mjesto rođenja, bračno stanje, državljanstvo , prebivalište)

UTVRĐIVANJE IDENTITETA vrši se putem javne isprave, a to je osobna iskaznica a u inozemstvu putovnica. Osobnu iskaznicu poništava i mijenja policijska uprava pri Kantonalnom MUP-u. Zahtjev se podnosi u roku od 60 dana po navršenoj 18.oj godini. Na osobnoj iskaznici se upisuje: ime, prezime, dan, mjesec i godina rođenja, mjesto rođenja, općina prebivalište spol, JMBG, fotografija, potpis, serijski broj isprave, rok važenja i organ koji je izdao osobnu iskaznicu.

DRŽAVLJANSTVO- upravno-pravni odnos trajnog karaktera između fizičke osobe i države iz kojeg proistječu određena prava i dužnosti za to lice, bez obzira da li se nalazi na damaćoj ili stranoj teritorijiNačin stjecanja državljanstva na osnovi i dopunskiOsnovni su porijeklo i rođenje a dopunski mjesto rođenja i posvojenjem i naturalizacijom.Prema zakonu o državljanstvu državljanstvo se stječe:

1. porijeklom2. rađanjem na teritoriju BiH3. usvajanjem

8

4. naturalizacijom5. međunarodnim sporazumom

Prestanak državljanstva: smrću fizičke osobe ili odlukom nadležnog organa za života osobe( po sili zakona otpustom, odricanje, oduzimanjem, po međunarodnom ugovoru)Obveza prijavljivanja prebivališta i boravišta građana: Evidenciju prebivališta i boravišta vodi Ministarstvo civilnih poslova. Prijavljivanje i odjavljivanje se vrši kod policijske uprave.

UPRAVNO PRAVO S OBZIROM NA STVARIJavno dobro –sve stvari se ne nalaze u građansko-pravnom prometu i za koje vrijedi poseban upravno pravni režim. Ova dobra dijele se na dvije grupe:

1. Dobra koja služe općoj upravi svih građana, bez posebne dozvole: rijeke, jezera, putevi, trgovi, parkovi....

2. Stvari namijenjene državnim organima i upravnim ustanovama npr. zgrade, magacini, vojna uređenja.

UPRAVNI POSTUPAKČine procesna pravila koja reguliraju red i oblik radnji pri donošenju upravnih akata kao i oblik tih akata, način djelovanja, organ uprave kod primjene materijalnih propisa na konkretan slučaj i sredstva koja se pritom mogu koristiti, a sve u svrhu pravilnog rješavanja stvari.

NAČELA UPRAVNOG POSTUPKA:1. načelo zakonitosti2. načeo zaštite prava građana i zaštite javnog interesa3. načelo efikasnosti4. načelo materijalne istine5. načelo saslušanih stranaka6. načelo samostalne ocjene dokaza7. načelo samostalnosti u rješavanju8. pravo žalbe (načelo dvostepenosti)9. konačnost rješenja10. pravosnažnost rješenja11. načelo ekonomičnosti postupka12. dužnost pomaganja neuke stranke13. načelo uporabe jezika i pisma14. načelo transparentnosti

OSTALA VAŽNIJA NAČEKA1. oficijelno i privatno načelo2. inkvizicijsko i dispozicijsko načelo3. načelo usmenosti i pismenosti4. načelo posrednosti i neposrednosti5. načelo javnosti6. načelo koncentracije

NADLEŽNOST još jednom tri vrste nadležnostiNadležnost je pravo i dužnost jednog organa da riješi određenu upravnu stvarStvarna nadležnost- pravo i dužnost jednog reda organa da rješava upravne stvari izvjesne vrste, isključujući u tome ostale organa

9

Mjesna nadležnost- kriteriji je mjesto za koje je upravna stvar vezana, a ne vrsta poslaFunkcionalna nadležnost- prema funkcijama koje organ vrši s obzirom na različite stadije postupka (prvostupanjski ili drugostupanjski)Postoje i iste 3 nadležnosti

STRANKE U UPRAVNOM POSTUPKUStranka je osoba prema čijem je zahtjevu pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak ili koja ima pravni interes sudjelovati u postupku Razlikujemo 3 vrste stranaka:AKTIVNA STRANKA je osoba prema čijem je zahtjevu pokrenut postupak (npr. osoba koja traži izdavanje neke dozvole). S pojavom aktivne stranke i njezina zahtjeva nastaje na strani nadležnog tijela obveza da pokrene postupak i odluči o zahtjevu u roku koji je utvrđen zakonom.PASIVNA STRANKA osoba protiv koje se vodi postupak radi nametanja određene obaveza ili radi mijenjanja već određene obaveze. Nadležno tijelo pokreće postupak prema službenoj dužnosti suglasno pravnoj normi koja mu nalaže da radi zaštite javnog interesa pokrene i vodi postupak protiv određene osobe.UZGREDNA STRANKA ILI INTERVENIJENT- to je osoba koja radi zaštite svojih prava i interesa ima pravo sudjelovati u postupku.Stranka u postupku može biti

a) tizička i pravna osoba b) sindikalne organizacije c) državni odvjetnik i pučki pravobranitelj d)zakonski zastupnik e) privremeni zastupnik f)punomoćnik g) procesna zajednica

OPĆENJE ORGANA I STRANAKA1. PODNOSAK je svaki zahtjev obrazac, prijedlog, prijava, molba, žalba prigovor kojim

se pojedinac ili pravno lice obraća nekom ogranu.2. DOSTAVLJANJE je djelatnost upravnih organa koja se sastoji u predaji poziva,

rješenja, zaključaka idr. Službenih spisa adresata, tj. licu kome je namijenjeno.

ROKOVIRok je vremensko razdoblje unutar kojeg se mogu izvršiti radnje u postupku. Vrste rokova:

- ZAKONSKI (zakon čini početak roka ovisnim od nekog određenog događaja npr. od dana dostavljanja rješenja, trajanje roka je određeno zakonom npr. žalba protiv prvostupanjskog rješenja 15 dana)

- SLUŽBENI- PRODUŽNI (i službeni i zakonski ako je predviđeno zakonom)- NEPRODUŽIVI- STROG (prekluzivni, čije propuštanje ima za posljedicu isključenje procesne radnje

koja je vezana za taj rok.- DIBATORNI- OBJEKTIVNI- SUBJEKTIVNIRačunanje rokova: dužina rokova se računa na dane, mjesece i godine.Kod rokova koji se računaju na dane, ne uračunava se u rok dan u koji je dostavljanje ili saopćenje izvršeno nego prvi naredni dan poslije dana kada je dostavljanje ili priopćenje izvršeno.Kod rokova na mjesece i godine, rok istječe istekom onog dana, koji po svom kalendarskom datumu odgovara danu kada je rok otpočeo da teče. Npr. rok od 60 dana za donošenje rješenja koji je počeo teći 9.9 istječe sa 9.11.

10

Jednogodišnji rok koji je počeo teći 1.1. istječe sa 1.1. naredne godine Nedjelje i praznici ne računaju se u dane roka.Npr. ako je rješenje dostavljeno u subotu, onda se nedjelja kao prvi dan roka ne računa. Ako zatim nastane praznik on se računa u rok, ali ako posljednji dan roka pade u nedjelju ili praznik, tada rok istječe istekom prvog narednog radnog dana. Dakle, praznični dani ne sprečavaju tok roka ali sprečavaju njihovo svršavanje.Posljedica propuštanja rokova: isključenje stranke od vršenja propuštene radnje. Najčešći slučajevi prekluzije su: kada stranka propusti rok za povrat u prijašnje stanje, rok za žalbu i rok za obnovu postupka.

POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE (RESTITUTIO IN INTEGRUM)Je izvanredno pravo sredstava kojim se isključuju nepovoljne posljedice koje su nastale za stranku radi propuštanja radnje postupka do kojih je došlo bez njene krivnje.Povrat u prijašnje stanje ima za cilj da pomogne stranci koja je zbog propuštanja radnje pretrpjela štetu, jer više ne može poduzeti tu pravnu radnju npr. podnijeti žalbu protiv prvostupanjskog rješenja.Kad se povrat odobri uklanjaju se posljedice propuštanja i postupak se vraća u stanju u kojem se nalazilo prije propuštanja.

RAZLOZI POVRATA U PRIJAŠNJE STANJE1.Opravdano propuštanje (organ to cijeni, prema svakom pojedinom slučaju)2.nemogućnost da stranka drugim putem izvrši propuštenu radnju3.da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnesen u propisanom roku (8 dana računajući od dana prestanka razloga koji je prouzročio propuštanje. Ako je stranka tek kasnije doznala za propuštanje, onda se taj rok od 8 dana računa od dana kada je saznala ali poslije isteka 3 mjeseca od dana propuštanja povrat se ne može tražiti.Dakle imamo objektivni i subjektivni rok za povrat. Prijedlog za povrat se podnosi organu kod kojega je trebalo poduzeti propuštenu radnju tj. uz prijedlog za povrat mora podnijeti i propuštenu radnju (npr. žalbu).

PRVOSTUPANJSKI POSTUPAKRadnje koje se poduzimaju tijekom upravnog postupka mogu se grupirati u nekoliko faza:

1. POKRETANJE POSTUPKA2. ISPITNI POSTUPAK3. DONOŠENJE RJEŠENJA4. POSTUPAK PO ŽALBI5. ADMINISTRATIVNO IZVRŠENJE

1.POKRETANJE POSTUPKA s pojavom aktivne stranke i njenog zahtjeva nastaje na strani nadležnog tijela, obveza da pokrene postupak i odluči o zahtjevu. Upravni postupak pokreće nadležno tijelo po službenoj dužnosti ili povodom zahtjeva stranke.Pokretanje postupka po službenoj dužnosti (oficijelno): zakon je utvrdio da se postupak pokreće po službenoj dužnosti u 2 slučaja:a)kad to određuje zakon ili na zakonu zasnovan propisb) kad nadležno tijelo sazna da je radi zaštite javnog interesa potrebno pokrenuti postupak.

Načelo ekonomičnosti zahtjeva spajanje stvari u jednom postupku kada se radi o pravima i obvezama više stranaka pod uvjetima: da se prava i obveze više stranaka zasnivaju na istom ili sličnom činjeničnom stanju, da se zasnivaju na istom pravnom osnovu i kada je organ koji vodi postupak stvarno nadležan u pogledu svih predmeta.

11

Stranka može sve do donošenja rješenja u I stupnju mijenjati svoj zahtjev, ako se takav zahtjev zasniva na bitno istom činjeničnom stanju. Može i odustati od zahtjeva mogu postići i poravnanje ako su u postupku dvije stranke suprotnih interesa.

2.ISPITNI POSTUPAK poslije pokretanja postupka slijedi ispitni postupak. Cilj ispitnog postupka je da se utvrde činjenice i okolnosti koje su važne za rješavanje o upravnoj stvari. Tijelo koje vodi ispitni postupak može stvar riješiti u skraćenom postupku, a to znači bez poduzimanja posebnih procesnih radnji za utvrđivanje činjeničnog stanja kao što su: ispitivanje svjedoka, uviđaj i sl.Po skraćenom postupku može riješiti stvar:

- ako je stranka u svom zahtjevu navela činjenice ili podnijela dokaze na osnovu kojih se može utvrditi stanje, stavovi ili ako se to stanje može utvrditi na osnovu općepoznatih činjenica. Utvrditi stanje, stavovi ili ako se to stanje može utvrditi na osnovu općepoznatih činjenica.

- Ako se stanje stvari može utvrditi na osnovu službenih podataka kojima raspolaže organ

- Kada je propisom utvrđeno da se stvar može riješiti na podlozi činjenica koje nisu potpuno dokazane

- Kada se u javnom interesu radi o poduzimanju bitnih mjera koje se ne mogu odlagati a činjenice su utvrđene ili bar vjerojatne.

Po posebnom ispitnom roku: kada je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti ili kada je potrebno dati strankama mogućnost da ostvare ili zaštite svoje interese.Usmena rasprava se zakazuje u cilju utvrđivanja činjenica i pružanja mogućnosti stranaka da brane svoja prava. Službeno lice je ovlašteno da odluči u kojem slučaju će zakazati usmenu raspravu a i Zakonom su predviđeni slučajevi u kojima se mora održati usmena rasprava:

- u stvarima u kojima učestvuju 2 ili više stranaka sa suprotnim interesima- u stvarima u kojima se ima izvršiti uviđaj ili saslušanje svjedoka.

Usmena rasprava je javna, a službeno lice može isključiti javnost (radi morala i javne sigurnosti, ako postoji opasnost ometanja rasprave ili se raspravlja o profesionalnim, naučnim tajnama).Strankama treba ostaviti najmanje 8 dana da se pripreme za usmenu raspravu.Prethodno pitanje je pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu za čije je rješavanje nadležan sud ili koje drugo tijelo (a ne ono koje vodi postupak), a bez njegova rješavanja ne može se riješiti konkretna upravna stvar. Npr. pokrenut je postupak za utvrđivanje porezne obveze neke osobe, a da bi to bilo moguće potrebno je prvo riješiti pitanje prava vlasništva na poreznom objektu. Upravni organ, ako naiđe na prethodno pitanje može:

- da sam raspravi to pitanje- da postupak prekine dok nadležan organ ne riješi to pitanje

Ne smije rješavati o pitanjima koje se odnose na Kazneno djelo postojanja brka, utvrđivanje očinstva i kad je to zakonom određeno.Rješenje prethodnog pitanja od strane upravnog organa unosi se u obrazloženje a nikako u dispozitiv rješenja o glavnoj stvari

3.DONOŠENJE RJEŠENJA Rješenje se donosi na osnovu činjenica utvrđenih u postupku.Rok za izdavanje rješenja:

- kada se postupak pokreće na zahtjev stranke a nije potreban poseban postupak najkasnije u roku od 30 dana

- kada se pokreće na zahtjev stranke a provodi se i poseban postupak u roku od 60 dana.

12

Po isteku ovih rokova smatra se da je doneseno negativno rješenje tj. smatra se da je stranka odbijena, pa stranka ima pravo žalbe.Oblik rješenja- u pismenoj formi, izuzetno usmeno u hitnim situacijama, a i tada u roku od 8 dana od zahtjeva stranke (koji se može podnijeti u roku od 60 dana od dana usmenog rješenja) se mora izdati pismeno rješenje.

Dijelovi rješenjaUVOD: sadrži naziv organa koji donosi rješenje propis o nadležnosti, ime stranke i njenog zastupnika, kratko označenje predmeta, ako je rješenje donijelo kolegijalni organ- dan sjednice, a navodi se i ako je rješenje doneseno po službenoj dužnostiDISPOZITI: najvažniji dio rješenja, svi stranački prijedlozi koji se odnose na glavno pitanje postupka se moraju riješiti, odluku i o sporednim zahtjevima stranaka o kojima nisu donijeti: zaključci u tijeku postupka, troškovi postupka, rok (ako se nalaže kakva obaveza) i uvjet, okolnost da žalba ne odlaže rješenjeOBRAZLOŽENJE kratko izlaganje stranke, izvedene dokaze, utvrđeno činjenično stanje, razloge zbog kojih nije uvažen pojedini zahtjev , pravne propise, pravne propise koji ovlašćuju organ da postupi po slobodnoj ocjeni, propis koji predviđa da žalba ne odlaže izvršenjeUPUTA O PRAVNOM LIJEKU obavezan element da li je protiv rješenja dopuštena žalba ili nije da li se može pokrenuti upravni spor, ako je žalba dopuštena navodi se kome se žalba upućuje u kojem roku i sa kolikom taksom

4.ŽALBENI POSTUPKA (prvostupanjsko tijelo)Žalba je redovno sredstvo, može se podnositi protiv (svih) prvostupanjskih rješenja. Prvostupanjsko tijelo u povodu žalbe, prvo ispituje da li je žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe, pa ako utvrdi protivno odbacuje žalbu rješenjem protiv kojeg stranka ima pravo žalbe. Ako tijelo koje je donijelo rješenje u prvom stupnju nađe da je žalba opravdana, a nije potrebno provoditi novi ispitni postupak, može stvar riješiti drukčije i novim rješenjem zamijeniti ono koje se pobija.Stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice i može tražiti da se provede posebni postupak ili da se sasluša ako je stvar riješena prema skraćenom postupku. Prvostupanjski organ je dužan provesti taj postupak i može donijeti novo rješenje. Uvijek kada prvostupanjsko tijelo donese novo rješenje stranka može uložiti žalbu.Žalba je dopuštena:- kada postoji rješenje I stupnja

- kada postoji organ višeg stupnja- da pravo žalbe nije zakonom isključeno

Pravodobna je u roku od 15 dana.

Kada tijelo koje je donijelo rješenje ustanovi da je žalba dopuštena, pravodobna i da ju je izjavila ovlaštena osoba, a nije nam rješenjem zamijenilo rješenje koje se žalbom pobija, dužno je bez odlaganja a najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka žalbe , poslati žalbu tijelu nadležnom za rješavanje o žalbi i priložiti sve spise koji se odnose na predmet

ŽALBAse podnosi u strogom zakonskom roku od 15 dana od dana kada je dostavljeno rješenje Žalba se izjavljuje drugostupanjskom organu a predaje se prvostupanjskom organu koji je donio rješenje. Žalbu može izjaviti stranka, nadležni tužitelj, javni pravobranitelj.Žalba mora sadržavati: rješenje koje se pobija, broj i datum rješenja i naziv organa koje je donijelo rješenjeŽalba može imati: SUSPENZIVNO DEJSTVO zadržava izvršenje rješenja, dejstvo ne prestaje sve dok se ne donese drugostupanjsko rješenje i ne uruči stranci

13

DEVOLUTIVNO DEJSTVO zasnivanje tj. da rješenje po žalbi donosi organ višeg stupanja a ne onaj koji je donio rješenje.

DRUGOSTUPANJSKA TIJELO PO ŽALBIRješavajući po žalbi, drugostupanjsko tijelo može

- odbaciti žalbu- odbiti žalbu- prihvatiti žalbu a prvostupanjsko rješenje može:- poništiti (u cijelosti ili djelomično)- izmijeniti

odbacivanje žalbe (slučajevi) ako je nedopuštena nepravodobna ili ju je izjavila neovlaštena osobaOdbijanje žalbe: kada drugostupanjsko tijelo ustanovi da je postupak koji je prethodio rješenju pravilno proveden, da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano, a tužba neosnovana.

- kada nađe da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka ali su oni takvi da nisu mogli imati utjecaja na rješenje stvari (formalni propusti)

- kada nađe da je prvostupanjsko rješenje na zakonu zasnovano ali ne zbog razloga koji su pobijanom prvostupanjskom rješenju navedeni već zbog drugih razloga (pogrešna pravna osnova)

Poništenje rješenja ako su činjenice u prvostupanjskom postupku nepotpuno ili pogrešno utvrđene

- povreda pravila postupka koja je utjecala na rješavanje stvari- pogrešna ocjena dokaza u prvostupanjskom rješenju- pogrešan zaključak izveden iz utvrđenih činjenica- nejasnost dispozitiva pobijanog rješenja- proturiječnost dispozitiva s obrazloženjem- pogrešna primjena pravnog propisa- nepravilno iskorištena slobodna ocjena- ako prvostupanjski organ nije u svemu postupio po II stupanjskom rješenju- da je u istom upravnoj stvari već jednom poništeno prvostupanjsko rješenje

Kod II stupanjski organ utvrdi da činjenice nisu potpuno i tačno utvrđene, on će sam upotpuniti postupak i otkloniti nedostatke (može to preko I stupanjskog organa ili zamoljenog organa). Poništit će prvostupanjsko rješenje i sam riješiti stvar ili će vratiti predmet prvostupanjskom organu na ponovni postupak ali će mu svojim rješenjem ukazati kako treba upotpuniti postupak.Drugostupanjski organ će poništiti rješenje i sam odlučiti o stvari a neće ga moći vratiti prvostupanjskom organu ako je iz činjenica izveden pogrešan zaključak ili je pogrešno primijenjen pravi propis ili je na osnovu slobodne ocjene trebalo donijeti drugačiji zaključak.II stupanjski organ može u rješenju po žalbi i preko zahtjeva žalioca (reformation melius) i na štetu žalioca (reformatio in peiu).Preko zahtjeva (u korist mimo zahtjeva) samo ako ne vrijeđa pravo drugog licaNa štetu žalioca- samo iz razloga koji predviđa zakon (ako je prvostupanjsko rješenje toliko pogrešno da bi se moglo poništiti i po pravu nadzora, ili u cilju pravnog interesa ili sadrži toliko nepravilnosti zbog kojih se može oglasiti ništavim).

5.IZVRŠENJE je posljednja faza upravnog postupka. Ima za cilj da se prinudnim putem dovede u suglasnost činjenično stanje s dispozitivom rješenja. Svako pravosnažno rješenje je

14

izvršno. Izuzetak od pravila da su pravosnažna i konačna rješenja izvršna je rješenje doneseno pod uvjetom i rokom prvostupanjsko rješenje postaje izvršno:1. istekom roka za žalbu, ako žalba nije izjavljena2.dostavljanjem rješenja stranci ako žalba nije dopuštena3. dostavljanjem stranci rješenja ako žalba ne odlaže izvršenje4. dostavljanjem stranci rješenja kojim se žalba odbija

Vrste izvršenja1. Administrativno (radi ispunjenja nenovčanih obaveza radi ispunjavanja novčanih

obaveza iz primanja na osnovu radnog odnosa)

2. Sudsko izvršenje

Izvanredna pravna sredstavaŽalba može biti redovno sredstvo samo protiv prvostupanjskog rješenja, dok se konačno

rješenje i ona koja postanu pravomoćna ne mogu žalbom pobijati.Zakon o upravnom postupku predviđa izvanredna pravna sredstva protiv upravnih akata koja su već stekli konačnost, pravomoćnost i izvršnost.

1. Povrat u prijašenje stanje2. Obnova postupka3. mijenjanje i poništenje rješenja u vezi s upravnim sporom4. zahtjev za zaštitu zakonitosti5. poništenje i ukidanje po pravu nadzora6. ukidanje i mijenjanje pravomoćnog rješenja uz pristanak ili na zahtjev stanke7. izvanredno ukidanje8. proglašenjem rješenja ništavim

OBNOVA POSTUPKA je izvanredno pravno sredstvo protiv konačnih rješenja, protiv kojih nema redovnih sredstava (žalba nije dopuštena). Razlozi za obnovu postupka su krupne povrede procesnih radnji ili pronalazak novih stvari činjenica koje nisu bile poznate ili novih dokaza, ili je rješenje doneseno na osnovu lažne izjave svjedoka ili vještaka, ako se rješenje zasniva na krivičnoj presudi a ta presuda pravosnažno ukinuta. Rok za obnovu subjektivni 30 dana, objektivni 5 godina.MIJENJANJE I PONIŠTENJE rješenja u vezi s upravnim sporom- tijelo protiv čijeg je rješenja pokrenut upravni spor može do okončanja spora, ako prihvaća sve zahtjeve tužbe, poništiti ili izmijeniti svoje rješenje.ZAHTJEV ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI ako je rješenje pravosnažno tj. da se protiv njega ne može voditi upravni spor niti se drugim putem može tražiti sudska zaštita i potrebno je da nadležni tužitelj smatra da je tim rješenjem povrijeđen zakon.PONIŠTENJE I UKIDANJE PO PRAVU NADZORA je pravni lijek karakterističan za upravni postupak, jer je pravo i dužnost pojedinih tijela da nadziru druge. Ako je rješenje donijelo nenadležno tijelo, ako je u istoj stvari već prije doneseno pravomoćno rješenje, ako je rješenje donijelo mjesno nenadležno tijelo, ako je rješenje doneseno kao posljedica prisile, ucjene, ako je povrijeđen materijalni zakon (ako su u pitanju stvari u kojima sudjeluje dvije ili više strana sa suprotnim interesima rješenje se može ukinuti samo uz njihov pristanak).PROGLAŠENJE RJEŠENJA NIŠTAVIM (vidi razlozi za poništenje akta)

UPRAVNI SPOR

15

Je spor koji za predmet ima upravni akt, to je oblik sudske kontrole nad upravnim to prvenstveno kontrole nad upravnim (pojedinačnim individualnim) aktom. Sud ispituje primjenu zakona i drugih propisa na određeni upravni akt.

Vrste upravnih sporova 1. Spor o zakonitosti upravnog akta i spor pune jurisdikcije2. prethodni i naknadni spor3. objektivni i subjektivni spor

1. Spor o zakonitosti upravnog akta je spor u kojem sud samo ocjenjuje zakonitost osporenog upravnog akta ako ustanovi da je zakonit odbacit će tužbu, a ako ustanovi da je nezakonit poništit će akt

Spor pune jurisdikcije sudska ovlaštenja su đira, ne ocjenjuje se samo zakonitost nego se rješava sama stvar. Presuda donesena u ovom sporu ima dva dijela: prvi kojim se poništava osporeni akt i drugi kojim se odlučuje o pravu i obvezi tužitelja.

2.prethodni i naknadi spor- naknadni spor se vodi o zakonitosti donesenih akata a prethodni se vodi zbog neizdavanja akata tj. zbog šutnje uprave, pa se spor vodi protiv nepostojećeg akta pretpostavljene negativne sadržine.3. objektivni ima za predmet opći akt Subjektivni ima za predmet upravni akt

PREDMET UPRAVNOG SPORA upravni akt, konačan, drugostupanjski ili akt prvostupanjskog organa ako priotv njega nije dozvoljena žalba.

1. Tužitelj (samo aktivno legitimiran) može biti: pojedinac, pravno lice, državni organ, poslovna jedinica, naselje, grupa građana, pol.teritorijalna jedinica, nadležni tužitelj, pravobranitelj

2. Tuženi je organ čiji se akt osporava tj. donositelj upravnog akta3. Zainteresirana treća osoba- stranka u čijem je interesu da upravni akt ostane

neponišten.

Postupak UPRAVNOG SPORA- tijek postupka: Upravni spor se nikada ne vodi po službenoj dužnosti nego samo po zahtjevu stranke. Rok za tužbu je 30 i 60 dana. Rok od 30 dana se odnosi na svakog subjekta kao tužitelja a računa se od dana kada je stranci dostavljen upravni akt. Rok od 60 dana se odnosi na državni organ kao tužitelj pod uvjetom da mu akt nije dostavljen.

TIJEK POSTUPKA : prethodni i redovni

PRETHODNI POSTUPAK. U prethodnom postupku sud ima dvije mogućnosti) da odbaci tužbu, da poništi upravni akt zbog bitnih nedostatakaOdbacivanje tužbe: neblagovremena, ako akt koji se tužbom osporava nije upravni akt, ako akt koji se osporavana ne dira u pravo tužitelja, da se protiv akta koji se osporava mogla izjaviti žalba, da je riječ o stvari o kojoj se po zakonu ne može voditi upravni spor, da već postoji pravosnažna odluka denesena u upravnom sporu.Poništenje upravnog akta zbog bitnih nedostataka. Nakon što je sud u prethodnom postupku ocijenio tužbu kao urednu i nije je odbacio, u prethodnom postupku sud također cijeni da li akt ima sve uvjete da se po njemu provede redovni postupak, tj. cijeni da li akt ima takve bitne nedostatke koji sprečavaju ocjenu njegove zakonitosti, pa ako ima poništit će akt a da neće tužbu ni dostaviti tuženom organu na odgovor.

16

REDOVNI POSTUPAK: radnje u redovnom postupku dijele se u 3 cjeline1. dostavljanje tužbe na odgovor2. obustavljanje postupka3. rješavanje spora

1. Dostavljanje tužbe ne odgovor: sud dostavlja prijepis tužbe tuženoj strani i zainteresiranim licima ako ih ima. U odgovoru na tužbu pobijaju se navodi tužbe, i iznose argumenti u prilog osporavnog upravnog akta. Rok za odgovor na tužbu je 8-30 dana.

2. Obustavljanje postupka: akt tužitelj odustane od tužbe, ako tuženi organ udovoljava zahtjevu tužitelja donošenjem Upravnog akta

3. Rješenje spora upravni spor se rješava presudomŽalba u upravnom sporu je rijetko dopuštena a ima osobine redovnog pravnog lijeka

Vanredni pravni lijekovi: ponavljanje postupka, zahtjev za vanredno preispitivanje sudske zahtjev za zaštitu zakonitosti.

PREKRŠAJNO PRAVOPrekršaj je zakonom propisana povreda pravnog poretka za koji je propisana kazna ili zaštitna mjera. Dva su obilježja zajednička za sve prekršaje1. Postojanje protupravne radnje2. predviđenost prekršajne kazne ili zaštitne mjere.

NAČELO LEGALITETA – kaznena djela se mogu propisivati samo zakonom

UVIJETI ODGOVORNOSTI ZA PREKRŠAJUzrast, uračunljivost, odsustvo nužne obrane, krajnje nužde, stvane zablude, sila i pritenje.Posebni slučajevi odgovornosti- odgovornost roditelja i staratelja, odgovornost pravnog i odgovornost lica, saučesništvo, pomaganje, potstrekavanje.

Stranke u prekršajnom postupku : oštećeni i okrivljeni

NAČELA PREKRŠAJNOG POSTUPKA1. načelo materijalne istine2. pomoć neukim strankama3. načelo ekonomičnosti4. načelo slobodne ocjene dokaza5. načelo saslušanja stranke6. načelo uporabe jezika i pisma7. načelo dvostepenosti8. dužnost pružanja pravne pomoći

UPRAVNI SPOR u formalnom smislu je spor za čije je rješavanje nadležan upravni sud. To je najčešće formalni pojam, ali ga je moguće primijeniti i onda kad u redovnom sudu postoje organizacijski izdvojena vijeća za upravne sporove.

Pojam upravnog spora u formi- proceduralnom smislu pristupanja i kad se kao kriterij za određivanje samog spora uzima posebni postupak prema tome postupanjući sudovi u upravnom sporu

17

Upravni spor u materijalnom smislu1. pri određivanju pojma polazi od subjekta spora- bitno je da se kao pasivna stranka u

sporu pojavljuje sama uprava neovisno o tome tko pokreće spor i koje će se pravne norme nesporno primjenjitavi

2. za tu svrhu uzima pravna norma što se odnose na predmet spora bitno je pravno pitanje u domenu upravnog prava bez obzira na organizacijska svojstva stranaka u sporu.

ŠTO JE SPOR1. U UŽEM SMISLU za postojanje spora bitna je da se proces vodi među strankama, da

postoje 2 stranke koje spore oko određenih zahtjeva2. U ŠIREM SMISLU spor postoji čim dolazi do suprotstavljanja nakon zahtjeva pri

čemu nije potrebno da onaj tko se suprotstavlja zahtjeva ima procesni položaj stanke.

PITANJAUpravno pravo

- Upravni odnos- Upravni akti- Rokovi- Odbacivanje tužbe u upravnom sporu- Upravni spor- Načelo zakonitosti- Slobodna ocjena- diskreciona- Uvjet- Upravni spor u formalnom i materijalnom smislu- Vrste sporova- Organi državne uprave- Upravni akt i vrste- Upravni akt elementi- Kontrola zakonitosti- Načelo zakonitosti- Ustavnost rješenja- Razlozi ništavnosti- Razlika rješenja i zaključka- Diskreciona ocjena- Upravni spor pune jurisdikcije- Akt- Pojam uprave- Upravno pravni odnos- Diskreciona ocjena- Što je upravni spor- Upravni akti – vrste- Stranke u upravnom sporu- Rokovi- Rješenje i zaključci- Stranke- Načelo zakonitosti- Samostalnost u odlučivanju- Žalba

18

ŠTETA I ODGOVORNOST ZA ŠTETU, UVIJETI I NADOKNAĐIVANJERazlikujemo:

1. Štetu prouzrokovanu protupravnim djelovanjem službe ( kada je šteta posljedica greške na radu)

2. štetu nastalu i ako je u funkcioniranju službe nije bilo protupravno (kada je služba djelovala bez greške)

Odgovorni za štetu nanesenu protupravnim djelovanjem službene osobe:1. primarna i sekundarna odg. DRŽAVE za štetu koju njezine sl. Osobe počine u

obavljanju službe2. primarna i sekundarna odg. SLUŽBENE OSOBE koja je djelujući protupravno

počinila štetu3. za štetu jednako odgovora službena osoba 8koja je počinila štetu i država.

Najširi oblik odgovornosti za štetu nastalu nezakonitim ili nepravilnim radom građaninu pravna osoba i dr. utvrdio je ZOU.Štetu koja građaninu , pravnoj osobi ili dr. nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave tijela lokalne samouprave tj. pravne osoba koje imaju javne ovlasti u prenesenim ili poslovnima dr. upr. Nadoknađuje državaZahtjev za naknadu štete može postaviti: građanin, pravna osoba i druge stranke –stranci

UVJET ODGOVORNOSTI1. rad tijela državne uprave koji sadrže elemente nezakonitosti i nepravilnosti, rad s

greškom2. nastala šteta3. uzročna veza- između rad i nastale štete (šteta se mora javiti kao posljedica

nezakonitog i nepravilnog rada)

1. Nezakonit rad svako djelovanje suprotno odredbama i načelima važećeg pravnog poretka

NEPRAVILNO DJELOVANJE postojanje mimo cilja koji je određen poništenja suprotno zahtjevuNEZAKONIT RAD I NEPRAVILNO DJELOVANJE može se manifestirati kao aktivno djelovanje, propuštanje

2. ŠTETA je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezinog povećanja (izmakla korist) te povrede prava osobnosti (neimovinska šteta)

Obavezna naknada štete postoji za svaku štetu nastalu pod uvjetima koja pravni poreda predviđa kao osnovu za ostvarivanje odštetnog zahtjeva.

3. UZROČNA VEZA štetna posljedica nepravilnog i nezakonitog rada . Odgovornost se isključuje ako se dokaže da je šteta rezultat više sile ili je nastala krivnjom oštećene osobe.

KONTROLA UPRAVE I SUBJEKT KONTROLEKontrola nad upravom je djelatnost nadzora što je pravno ovlašteni subjekt provode pod ponašanjem uprave, načinom upotrebe njezinih ovlasti i aktima tj. mjerama što proizilaze iz upotrebe tih ovlasti.

SUBJEKT KONTROLE1. Nosilac kontrole- subjekt koji su ovlašteni da obavljaju određeni oblik nadzora nad

upravom i da su u određenim slučajevima koriste konkretnim ovlastima kojima

19

raspolažu aktivni subjekt kontrole: predstavnička tijela, sudovi, pučki pravobranitelj, kontrola unutar same uprave

2. TiJELA NAD KOJIMA SE PROVODI KONTROLA različiti subjekti koji se javljaju u oblicima uprave organizacije to su pasivni subjekti kontrole, npr. uredi državne uprave

PREDMET KONTROLE: prenošenje uprave, način uporabe ovlaštenja kojima raspolaže, te akti i mjere koje donosi tj. poduzima

20