upravno pravo - seminar

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

UPRAVNO PRAVO SEMINAR

WWW.BH-PRAVNICI.COM

[email protected]

WWW.BH-PRAVNICI.COM

2 WWW.BH-PRAVNICI.COM

23.06.2007. godine Kata Senjak

ORGANIZACIJA UPRAVE

Opći pojmovi

Dodatna nadleţnost – ustavom BiH (Član 3) propisane su nadleţnosti BiH, ali isto tako

članom 3.5 a) i b) propisane su ustavom FBiH i dodatne nadleţnosti. To znači da entiteti

jedan dio svoje nadleţnosti mogu prenijeti na BIH (Ministarstvo pravde, Ministarstvo

odbrane, VSTV...)

Podjela nadleţnosti –

Zatečeni propisi – to znači da svi zakoni, sudska pravila i propisi koji su ze zatekli na dan

donošenja ustava FBIH (isto vaţi i za ustav BIH) će se primjenjivati u onoj mjeri ukoliko

nisu u suprotnosti sa ustavom FBiH (isto vaţi i za BiH) (npr. zakon o eksproprijaciji, ZOO).

ZAKON O VIJEĆU MINISTARA (SG BIH 38/02)

Izvršna u vlast u BIH – Vijeće Ministra, Predsjedništvo BiH, Centralna banka BiH

Izvršna u vlast u FBIH – Predsjednik FBIH, Vlada FBiH

Izvršna u vlast u kantonu – Vlada kantona

Izvršna u vlast u općini i gradu – Načelnik općine i gradonačelnik

Vijeće ministara

To je izvršna vlast BiH. Čini ga predsjedavajući Vijeća ministara i ministri. Manadat je 4

godine isto kao i članova Parlamentarne skupštine. Predsjedavajućeg Vijeća ministara

imenuje predsjedništvo BiH, a odluku o imenovanju donosi Predstavnički dom Parlamentarne

skupštine BiH. Ministre imenuje predsjedavajući Vijeća ministara, a odluku o imenovanju

takoĎer potvrĎuje Predstavnički dom Parlamentarne skupštine. Predsjedavajući Vijeća

ministara moţe podnijeti ostavku. Podnošenjem ostavke predsjedavajućeg, cijelo Vijeće

ministara je u ostavci. Isto tako, Predsjedništvo BiH moţe pokrenuti postupak opoziva

Predsjedavajućeg Vijeća ministara, a ako to prihvati Parlamentarna skupština, dolazi se u istu

situaciju kao i da sam podnosi ostavku. Članovi Vijeća ministara i Predsjedavajući ostaju da

obavljaju te poslove do izbora novih članova.

Vijeće ministara donosi:

- Odluke,

- Zaključke,

- Rješenja,

- Usvaja nacrte i prijedloge zakona koji se dostavljaju Skupštini.

ZAKON O VLADI FBIH (SNFBIH 1/94, 8/95, 19/03, 54/05 i 2/06)

Vlada FBIH Vladu FBiH imenuje Predsjednik FBiH uz saglasnost dva potpredsjednika i nakon

konsultacije sa Premijerom odnosno, kandidatom za premijera. Odluku o imenovanju

potvrĎuje Predstavnički dom Parlamenta FBiH. Vladu FBiH čini premjer i ministri. Premijer

ima dva zamjenika, a sastav vlade je slijedeći: 8 ministara iz reda Bošnjaka, 5 ministara iz

WWW.BH-PRAVNICI.COM


reda Hrvata, 3 ministra iz reda Srba. Vlada FBiH odgovorna je svom šefu tj. Predsjedniku

federacije, kao i Parlamentu FBIH, a ministri su, pored navedenog, odgovorni i premijeru

Vlade FBiH. Vlada Federacije zastupa Federaciju kao pravno lice, te upravlja

imovinom u vlasništvu Federacije, ako zakonom nije drugačije odreĎeno.

Vlada FBiH donosi slijedeće propise: uredbe sa zakonskom snagom, uredbe, odluke,

rješenja i zaključke. Uredbe donosi kada se radi o najvaţnijim pitanjima iz nadleţnosti vlade,

ureĎuje neke odnose koji su potrebni za provoĎenje odreĎenih zakona i osniva stručne i druge

sluţbe. Odlukom se ureĎuju pojedina pitanja ili propisuju neke mjere, daje saglasnost ili

potvrĎuju neki drugi akti. Pojedinačnim aktima tj. rješenjima odlučuje se o

imenovanjima/razrješenjima odreĎenih osoba, a koje je u nadleţnosti Vlade FBiH.

Zaključcima se utvrĎuju stavovi o pitanjima značajnim za sprovoĎenje utvrĎene politike.

Sjedište Vlade je u Sarajevu, a ima svoj ured u Mostaru. Vlada Federacije radi na

sjednici.Vlada Federacije moţe odlučivati ako sjednici prisustvuje više od polovice

članova Vlade.Vlada Federacije odluke donosi većinom glasova prisutnih članova, ako

Ustavom Federacije nije drugačije odreĎeno. Vlada Federacije donijet će Poslovnik o svome

radu u roku od 30 dana od dana svoga konstituiranja.

ZAKON O MINSTARSTVIMA I DRUGIM TIJELIMA UPRAVE

U BIH (SG BIH 5/03, 26/04 I 42/04)

koja su to ministarstva BIH?

Ministarstva na nivou BiH

To su:

1. Ministarstvo vanjskih poslova,

2. Ministarstvo pravde,

3. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa,

4. Ministarstvo finansija,

5. Ministarstvo civilnih poslova,

6. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice,

7. Ministarsvo komunikacija i prometa,

8. Ministarstvo sigurnosti,

9. Ministarstvo odbrane.

Čime su osnovana? Zakonom o ministarstvima i drugim tijelima uprave u BiH, i istim

zakonom su odreĎene nadleţnosti tih ministarstava.

ZAKON O FEDERALNIM MINISTARSTVIMA I DRUGIM TIJELIMA

FEDERALNE UPRAVE – SNFBIH 19/03, 38/05 I 2/06

Ministarstva na nivou FBiH

Poslove uprave iz okvira nadleţnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:

Federacija) vrše federalna ministarstva, federalne uprave i federalne upravne organizacije

predviĎene ovim zakonom. Sva ministarstva su duţna obavljati svoje poslove u skladu sa

Ustavom Bosne i Hercegovine.Ukupno ima 16 ministarstva.

Federalna ministarstva su:

1. Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova - Federalno ministarstvo unutarnjih poslova. U

sastavu Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova nalazi se Federalna uprava policije koja

WWW.BH-PRAVNICI.COM


vrši operativne poslove policije iz nadleţnosti Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova

utvrĎene posebnim zakonom;

2. Federalno ministarstvo pravde - U sastavu Federalnog ministarstva pravde nalazi se Zavod

za javnu upravu.

3. Federalno ministarstvo finansija - Federalno ministarstvo financija - U sastavu Federalnog

ministarstva finansija - Federalnog ministarstva financija su: Porezna uprava, Carinska

uprava i Finansijska policija.

4. Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije - U sastavu Federalnog ministarstva

energije, rudarstva i industrije je Zavod za mjeriteljstvo i Federalna direkcija za namjensku

industriju.

5. Federalno ministarstvo prometa i komunikacija - U sastavu Federalnog ministarstva

prometa i komunikacija je Federalna direkcija za civilnu avijaciju i Federalna direkcija za

izgradnju, upravljanje i održavanje autocesta.

6. Federalno ministarstvo rada i socijalne politike .

7. Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica.

8. Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata - Federalno

ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata.

9. Federalno ministarstvo zdravstva - U sastavu Federalnog ministarstva zdravstva je

Federalna uprava za zaštitu od zračenja i radijacijsku sigurnost.

10. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke.

11. Federalno ministarstvo kulture i sporta - U sastavu ministarstva kulture i sporta nalazi se

Zavod za zaštitu spomenika.

12. Federalno ministarstvo trgovine.

13. Federalno ministarstvo prostornog ureĎenja.

14. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva - U sastavu Federalnog

ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva nalaze se Federalna uprava za

šumarstvo i Federalni zavod za zaštitu bilja u poljoprivredi.

15. Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta.

16. Federalno ministarstvo okoliša i turizma.

(Ministarstvo odbrane je od kraja 2005. ustanovljeno na nivou BiH). Jedan broj

ministarstava sjedište ima u Mostaru, a drugi u Sarajevu.

Sljedeća federalna ministarstva imaju sjedište u Mostaru:

Federalno ministarstvo trgovine,

Federalno ministarstvo prometa i komunikacija,

Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije,

Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke,

Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta.

UtvrĎena je nadleţnost federalnih ministarstvava ovim zakonom, a osnovano je nekoliko

federalnih uprava koje mogu biti samostalne ili okviru ministarstava.

Samostalne federalne uprave su:

1. Federalna uprava civilne zaštite,

2. Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove

3. Federalna uprava za inspekcijske poslove.

Samostalne upravne organizacije su:

1. Federalni zavod za statistiku,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. Federalni hidrometeorološki zavod,

3. Arhiv Federacije,

4. Federalni zavod za programiranje razvoja i

5. Federalna direkcija robnih rezervi,

6.Federalni zavod za agropedologiju,

7. Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo,

8. Federalni agromediteranski zavod Mostar,

9. Federalni zavod za geologiju.

Upravne organizacije imaju svojstvo pravnog lica, ako posebnim zakonom nije drugačije

odreĎeno.

ZAKON O DRŢAVLJANSTVU BIH –

SG BIH 13/99, 41/02, 6/03, 14/03 i 82/05

Sticanje drţavljanstva BiH

Drţavljasnstvo BiH stiče se porijeklom, roĎenjem na teritoriji BiH, usvajanjem,

naturalizacijom i meĎunarodnim ugovorom.

1. Porijeklom: dijete čija su oba roditelja drţavljani BiH u vrijeme roĎenja stiče

drţavljanstvo BiH bez obzira gdje je roĎeno. Dijete stiče drţavljanstvo BiH ako je

jedan roditelj u vrijeme roĎenja bio drţavljanin BiH, a dijete je roĎeno na teritoriji

BiH, dijete stiče drţavljanstvo BiH ako je jedan roditelj bio drţavljanin BiH, a dijete

je roĎeno u inozemstvu.

2. Rođenjem: ako je dijete roĎeno ili naĎeno na teritoriji BiH, a oba roditelja su

nepoznata ili nepoznatog drţavljanstva.

3. Usvojenjem: ako je dijete mlaĎe od 18 godina i ako se radi o potpunom usvojenju

4. Naturalizacija: ta osoba mora da ima 18 godina, da prije podnošenja zahtjeva ima

stalno mjesto boravka na teritoriji BiH, da poznaje jedan od jezika konstitutivnih

naroda u BiH, da mu nije izrečena mjera protjerivanja stranaca sa teritorije BiH, da

nije osuĎivan na izdrţavanje kazne zatvora za krivična djela koja su učinjena sa

predumišljajem duţe od 3 godine i da se odrekao ili na neki drugi način izgubio svoje

ranije drţavljanstvo. Olakšana naturalizacija znači da se radi o bračnom drugu

drţavljanina BiH. Za ovo je potrebno da brak traje 5 godina prije podnošenja zahtjeva

za prijem u drţavljanstvo BiH, 3 godine boravka na teritoriji BiH, da se odrekao ili na

drugi način izgubio svoje prethodno drţavljanstvo. OdreĎene osobe i bez ispunjavanja

ovih uslova mogu steći drţavljanstvo BiH, a to je ako se radi o emigrantima koji su se

vratili u BiH i ako se radi o njihovim potomcima (1. i 2. generacija)

5. Međunarodnim ugovorom – drţavljanstvo se stiče na način kako je tim ugovorom

dogovoreno.

Prestanak drţavljanstva BiH

Prestaje po sili zakona, odricanjem, otpustom, oduzimanjem i po meĎunarodnim ugovorima.

1. Po sili zakona drţavljanstvo prestaje dobrovoljnim sticanjem drugog drţavljanstva, a

bilateralnim sporazumom izmeĎu BiH i te drţave nije drugačije ureĎeno.

2. Odricanjem prestaje ako je graĎanin BiH napunio 18 godina, a ţivi u inozemstvu i

ima drţavljanstvo druge drţave ili mu je ono zagarantirano, moţe se odreći

drţavljanstva BiH. Ako se radi o maloljetnoj osobi oba roditelja moraju podnijeti

zahtjev.

3. Otpustom drţavljanstvo prestaje pod slijedećim uvjetima: da ima 18 godina, da se

protiv te osobe ne vodi krivični postupak zbog krivičnog djela za koje se goni po

WWW.BH-PRAVNICI.COM


sluţbenoj duţnosti, da je ta osoba izmirila odreĎene poreze, doprinose ili druge

obaveze koje su utvrĎene pravomoćnim odlukama, da se toj osobi garantira

drţavljanstvo neke druge drţave i da je ispunila vojnu obavezu.

4. Oduzimanjem drţavljanstva: moţe se oduzeti ako je

drţavljanstvo stečeno prevarom, na osnovu laţnih dokaza i informacija, a to je

bilo relevantno prilikom donošenja rješenja za sticanje drţavljanstva BiH,

zatim ako drţavljanin BiH vrši vojnu sluţbu u nekoj drugoj drţavi, ali nema

saglasnosti nadleţnih organa BiH,

kao i odlukom Drţavne komisije za reviziju odluka o naturalizaciji stranih

drţavljana koja je zaduţana za provjeru sticanja drţavljanstva od 6. aprila

1992. do 1. januara 2006. (sastav komisije 2B+2H+2S+ 3 stranca koja će se

imenovati nakon konsultacije sa Vijećem Evrope). Odluke ove Komisije su

konačne. Komisija treba da završi posao do kraja 2006.

ZAKON O ORGANIZACIJI UPRAVE U FBIH (SN FBIH 35/05)

Ovim zakonom propisan je način organiziranja uprave u FBiH, kantonu, općini i gradu. Ovo

je jedan sistemski zakon i na osnovu njega donose se svi ostali zakoni iz oblasti uprave, s tim

da u nekim lex specialis zakonima odreĎena rješenja mogu biti i drugačije propisana.

Nadleţnost federalnih organa uprave utvrĎuje se u federalnom zakonu o federalnim

ministarstvima, a organizacija i nadleţnost kantonalnih organa uprave propisuje se

kantonalnim zakonom. Nedleţnost gradskih i općinskih sluţbi propisuje se propisom

gradskog odnosno općinskog vijeća.

Poslovi uprave

1. Izvršavanje zakona i drugih propisa – federalni organi uprave nadleţni su za

izvršavanje federalnih propisa i zakona BiH kada je u tim zakonima propisano da je

za rješavanje odreĎenih upravnih stvari nadleţan entitet ili ukoliko se desi da se

zakonom BiH propiše da BiH jedan dio svoje nadleţnosti prenese na entitetet.

Kantonalni organi nadleţni su za sprovoĎenje kantonalnih propisa, federalnih propisa

ako je to utvrĎeno zakonom Federacije i ako je Federacija jedan dio svojih

nadleţnosti prenijela na kanton. Gradske i općinske sluţbe su nadleţne za izvršavanje

propisa koje donose gradska i općinska vijeća, za izvršavanje kantonalnih propisa ako

je utvrĎeno u zakonima kantona, i ako je kanton, odnosno, Federacija jedan dio svoje

nadleţnosti prenijela na grad, odnosno općinu.

2. Vršenje upravnog nadzora – Upravni nadzor obuhvata:

1) nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koja donose organi uprave kojima

se rješava u upravnim stvarima u upravnom postupku;

2) nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koja donose pravna lica sa javnim

ovlaštenjima;

3) inspekcijski nadzor.

3. Donošenje provedbenih propisa, samo u slučajevima zakonom propisanim – organi

uprave nadleţni su za donošenje provedbenih poropisa samo ako je to predviĎeno

zakonom iz odreĎene oblasti

4. Pripremanje odreĎenih propisa i davanje preporuka – organi uprave pripremaju

zakone i druge propise kada o tome odluči nadleţna zakonodavna ili izvršna vlast.

Prilikom izrade zakona organi uprave duţni su pribavljati odgovarajuća mišljenja,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


posebno ako se tim zakonima propisuje i dio nadleţnosti nekih drugih organa, kao i

pribavljati mišljenja ako predloţena rješenja iziskuju angaţiranje odreĎenih

finansijskih sredstava.

5. Davanje odgovora na pitanja zakonodavnoj vlasti – to su zastupnička pitanja

6. Praćenje stanja u oblasti za koje su ti organi osnovani –

7. Obavljanje drugih poslova kada je to zakonom propisano –

Osnivanje organa uprave i upravnih organizacija

Organi uprave osnivaju se za obavljanje upravnih, stručnih i drugih poslova (u daljnjem

tekstu: upravni i stručni poslovi), a upravne organizacije osnivaju se za obavljanje stručnih i

drugih poslova.

Organi uprave - Organi uprave osnivaju se na svim nivoima vlasti u Federaciji i to:

1) federalni organi uprave za obavljanje upravnih i stručnih poslova iz nadleţnosti

Federacije,

2) kantonalni organi uprave za obavljanje upravnih i stručnih poslova iz nadleţnosti

kantona,

3) općinski i gradski organi uprave za obavljanje upravnih i stručnih poslova iz

samoupravnog djelokruga općine, odnosno grada.

Organi uprave osnivaju se na način koji osigurava potpuno i efikasno obavljanje svih

upravnih i stručnih poslova iz okvira nadleţnosti Federacije, kantona, općine i grada i radi

efikasnog ostvarivanje prava i izvršavanja obaveza graĎana i pravnih lica.

Upravne organizacije

Upravne organizacije osnivaju se za obavljanje stručnih poslova koji preteţno zahtijevaju

primjenu stručnih i naučnih metoda rada i sa njima povezanih upravnih poslova.Upravne

organizacije, po pravilu, osnivaju se na nivou Federacije i kantona, a, izuzetno, mogu se

osnivati i u općini i gradu - općinama sa najmanje 50.000 stanovnika, ako za njihovim

osnivanjem ima stvarne potrebe i ako postoje poslovi koji spadaju u nadleţnost upravnih

organizacija.

Upravne organizacije u općini i gradu mogu se osnovati samo pod uvjetom ako se gore

navedeni poslovi (stručni poslovi koji zahtjevaju primjenu stručnih i naučnih metoda) ne

mogu obavljati u okviru općinskog, odnosno gradskog organa uprave, s tim što općina i grad

mogu osnovati zajedničku upravnu organizaciju ako se time postiţe racionalnije i efikasnije

obavljanje odreĎenih poslova.

Zakonom, odnosno odlukom, kojima se vrši osnivanje upravnih organizacija (samostalne ili u

sastavu organa uprave) moţe se utvrditi da upravna organizacija ima svojstvo pravnog

lica.

Osnivanje organa uprave i upravnih organizacija

1) Osnivanje federalnih organa uprave i federalnih upravnih organizacija

Federalni organi uprave i federalne upravne organizacije osnivaju se i ukidaju, te njihov

djelokrug utvrĎuje federalnim zakonom a u skladu sa ovim Zakonom.

Federalni organi uprave su

federalna ministarstva i

federalne uprave.

Federalne upravne organizacije su:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


federalni zavodi,

federalne direkcije i

federalne agencije.

Federalne uprave i Federalne upravne organizacije mogu se osnovati kao samostalne

federalne upravne organizacije i kao federalne upravne organizacije u sastavu

federalnog ministarstva.

2) Osnivanje kantonalnih organa uprave i kantonalnih upravnih organizacija

Kantonalni organi uprave i kantonalne upravne organizacije osnivaju se i ukidaju i njihov

djelokrug utvrĎuje kantonalnim zakonom a, u skladu sa ovim Zakonom.

Kantonalni organi uprave su kantonalna ministarstva i kantonalne uprave.

Kantonalne upravne organizacije su:

kantonalni zavodi,

kantonalne direkcije i

kantonalne agencije.

Kantonalne upravne organizacije mogu se osnivati kao samostalne kantonalne upravne

organizacije i kao kantonalne upravne organizacije u sastavu kantonalnog ministarstva.

3) Osnivanje općinskih organa uprave i općinskih upravnih organizacija

Općinski organi uprave su općinske sluţbe za upravu.

U općini se mogu, samo izuzetno, osnivati općinski zavodi, općinske direkcije i općinske

agencije kao općinske upravne organizacije, koje mogu biti samostalne, ili u sastavu

općinske sluţbe za upravu ako ima potrebe za osnivanjem tih organizacija.

Općinski organi uprave i općinske upravne organizacije osnivaju se i ukidaju i njihov

djelokrug utvrĎuje odlukom općinskog vijeća a u skladu sa ovim Zakonom i odgovarajućim

zakonom kantona.

4) Osnivanje gradskih organa uprave i gradskih upravnih organizacija

Gradski organi uprave su gradske sluţbe za upravu. Gradski organi uprave i gradske upravne

organizacije osnivaju se i njihov djelokrug utvrĎuje odlukom gradskog vijeća o organizaciji i

djelokrugu gradskih organa uprave i upravnih organizacija u skladu sa ovim Zakonom i

odgovarajućim zakonom kantona.

Povjeravanje javnih ovlaštenja – često pitanje

Povjeravanje javnih ovlašćenja se moţe vršiti samo zakonom.

Organ uprave u okviru obavljanja svoje djelatnosti mogu jedan dio svojih poslova prenijeti na

neku drugu pravnu osobu, kada je to prikladno i kada se time postiţe efikasnije ostvarivanje

odreĎenih prava i obaveza graĎana i pravnih lica ali isto tako zakon propisuje da se na drugu

pravnu osobu ne moţe prenijeti inspekcijski nadzor. MeĎutim, u okviru inspekcijskog

nadzora jedan dio se moţe prenijeti a to je obavljanje određenih ekspertiza, i stručnih

analiza sa kojima organ uprave ne raspolaţe, ili kada je potebna primjena naučnih ili

posebnih metoda (laboratorija). Prenos nadleţnosti moţe se vršiti samo zakonom. One pravne

osobe na koje je preneseno obavljanje odreĎene djelatnosti sa organa uprave zovu se

Institucije koje vrše javna ovlaštenja. Ako pravna lica sa javnim ovlaštenjima ne vrše

povjerene poslove u skladu sa zakonom, organ uprave koji vrši upravni nadzor obavezan je

pisano upozoriti organ upravljanja tog pravnog lica koje vrši javna ovlaštenja i naloţiti mu

mjere za rješavanje tog pitanja. U vršenju upravnog nadzora nad radom pravnih lica sa

javnim ovlaštenjima, nadleţni organ uprave ima sljedeća prava i duţnosti:

1) da provodi inspekcijski nadzor i u okviru svoje nadleţnosti osigura zakonito i u propisanim

rokovima vršenje poslova koji se odnose na javna ovlaštenja;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2) da rješava po ţalbama izjavljenim protiv donesenih upravnih akata u vršenju povjerenih

javnih ovlaštenja;

3) da prema potrebi daje stručna uputstva i objašnjenja za primjenu zakona i drugih propisa

koji se odnose na vršenje povjerenih javnih ovlaštenja;

4) da preduzima i druge mjere koja prema zakonu ima drugostepeni organ uprave u

rješavanju upravnih stvari u drugostepenom upravnom postupku.

Pravna lica sa javnim ovlaštenjima duţna su najmanje jedanput godišnje podnijeti izvještaj o

vršenju povjerenih javnih ovlaštenja nadleţnom organu uprave koji vrši upravni nadzor

nad njihovim radom i na traţenje tih organa uprave dostavljati odreĎene podatke i dokumenta

koja su od značaja za vršenje upravnog nadzora u vršenju javnih ovlaštenja.

Utvrđivanje unutarnje organizacije organa uprave

UtvrĎuje se pravilnikom o unutarnjoj organizaciji. Pravilnik donosi rukovoditelj organa

uprave uz saglasnost Vlade FBiH ili Kantona

Rukovođenje organima uprave

Kantonalnim i federalnim organima uprave rukovodi ministar. On zastupa i predstavlja

ministarstvo i organizira rad ministarstva. Ministar je odgovoran za izvršavanje svojih

ovlaštenja, odnosno, nadleţnosti organa kojim rukovodi, a ako ministar ocijeni da ne moţe

obavljati poslove – moţe podnijeti ostavku. Federalni ministar podnosi ostavku predsjedniku

Federacije, a kantonalni premijeru Vlade Kantona. Samostalnom upravom i upravom u

okviru ministarstva rukovodi direktor. Direktor zastupa i predstavlja upravu i upravnu

organizaciju, organizira i osigurava obavljanje svih poslova iz nadleţnosti uprave, odnosno

upravne organizacije. Direktora samostalne federalne uprave i samostalne federalne upravne

organizacije postavlja Vlada Federacije, a rukovodioca samostalne kantonalne uprave i

samostalne kantonalne upravne organizacije imenuje vlada kantona, u skladu sa Zakonom o

drţavnoj sluţbi u Federaciji Bosne i Hercegovine

Ministar/rukovodilac organa uprave donosi slijedeće propise: pravilnike, uputstva,

instrukcije i naredbe. Pravilnikom se ureĎuju pojedina pitanja iz okvira

federalnog/kantonalnog zakona, uputsvom se bliţe propisuje način postupanja, a instrukcijom

takoĎer se utvrĎuju pravila o postupanju u odreĎenoj oblasti/poslovima.

Odnosi organa uprave prema građanima

Organi uprave zahtjeve građana rješavati u skladu sa zakonom i u rokovima propisanim

zakonom. Organi uprave duţni su u kontaktima sa graĎanima postupati na način da se u

svakoj situaciji poštuje dostojanstvo ljudske ličnosti i njihov moralni integritet.

Organi uprave duţni su graĎanima pruţati potrebnu pravnu pomoć i davati odgovarajuća

objašnjenja i upute za ostvarivanje njihovih prava i obaveza.

Organi uprave ne smiju od graĎana zahtijevati da pribavljaju uvjerenja i druge javne

isprave o činjenicama o kojima organi vode sluţbene evidencije, jer podatke o tim

činjenicama drţavni sluţbenici duţni su pribaviti po sluţbenoj duţnosti.

Kad se graĎanin odazove pozivu organa uprave, a bez njegove krivnje sluţbena radnja

radi koje je pozvan nije obavljena, ima pravo zahtijevati naknadu nastalih troškova koji

obuhvataju troškove prijevoza i troškove ishrane za vrijeme boravka u sjedištu organa

uprave, s tim da ti troškovi ne mogu biti veći od visine sluţbene dnevnice utvrĎene za

drţavne sluţbenike. Zahtjev za naknadu troškova podnosi se pisano organu uprave koji je

pozvao graĎanina. O zahtjevu za naknadu troškova odlučuje se rješenjem na osnovu propisa

kojim su ureĎene naknade troškova svjedocima u upravnom postupku.Protiv takvog rješenja

graĎanin moţe izjaviti ţalbu nadleţnom drugostepenom organu uprave u roku od osam dana

od dana prijema rješenja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Organi uprave i upravne organizacije i pravna lica sa javnim ovlaštenjima koji u skladu sa

zakonom i drugim propisima vode sluţbene evidencije o odreĎenim činjenicama, duţni su

na pisani ili usmeni zahtjev graĎana izdavati uvjerenja o podacima iz tih evidencija.

Uvjerenja se izdaju odmah, a najkasnije u roku od pet dana od dana podnesenog zahtjeva.

Ako drţavni sluţbenici u organima uprave zahtjeve graĎana ne rješavaju u propisanim

rokovima, ili od graĎana traţe nepotrebne i suvišne dokaze, ili traţe dokaze koje su, oni duţni

pribavljati po sluţbenoj duţnosti, ili ako na bilo koji drugi način odugovlače sa rješavanjem

zahtjeva graĎana, građani imaju pravo da u vezi sa takvim ponašanjem drţavnih sluţbenika

podnesu prituţbe rukovodiocu organa uprave, a u općini - općinskom načelniku, odnosno u

gradu - gradonačelniku. Rukovodilac organa uprave obavezan je odmah, a najkasnije u roku

od pet dana od dana prijema prituţbe, ispitati tu prituţbu i ako utvrdi da je osnovana, duţan je

preduzeti zakonom predviĎene mjere (pokrenuti disciplinski postupak ili preduzeti druge

mjere) prema drţavnom sluţbeniku na čiji se rad prituţba odnosi i istovremeno podnosiocu

prituţbe obavezno dostaviti pisani odgovor o preduzetim mjerama.Ovakve radnje drţavnih

sluţbenika predstavljaju teţu povredu sluţbene duţnosti.GraĎani se mogu obratiti i upravnoj

inspekciji.

Odnos organa uprave prema zakonodavnoj i izvršnoj vlasti

Prilikom pripreme zakona i provedbenih propisa organ uprave moţe traţiti smjernice i upute

za pripremu zakona iz odreĎene oblasti. Vlada Federacije/kantona moţe traţiti da organ

uprave odreĎeni zakon/propis pripremi u odreĎenom roku. Moţe traţiti da se ispita stanje u

odreĎenoj oblasti i da se od utvrĎenog stanja pripreme odgovarajuće izmjene i dopune

zakona. Organi uprave za svoj rad odgovorni su Vladi Federacije/kantona, odnosno

gradonačelniku i općinskom načelniku. Prema zakonodavnoj vlasti je isti odnos, s tim što

zakonodavna vlast moţe traţiti izvještaj o radu i preduzeti odreĎene mjere za reorganizaciju i

prijedlog za promjenu osobe rukovodioca organa uprave i rukovodećih drţavnih sluţbenika.

Opće odredbe inspekcijskog nadzora

Inspekcijiski nadzor vrše organi uprave – federalna /kantonalna inspekcijska uprava, a u

okviru njih inspektori. Inspektori su drţavni sluţbenici sa posebnim ovlaštenjima. Oni

obavljaju inspekcijske preglede po sluţbenoj duţnosti ili po zahtjevu stranke. Ukoliko se radi

o zahtjevu stranke inspektor je duţan da izvrši pregled i obavijesti stranku u roku od 15 dana

od dana podnošenja zahtjeva. Inspektor moţe preduzeti slijedeće mjere: prvo mora sačiniti

zapisnik i u njemu konstatovati utvrĎeno činjenično stanje, a od upravnih mjera moţe

preduzeti slijedeće:

donijeti rješenje kojim će narediti otklanjanje utvrĎenih nedostataka,

donijeti rješenje o zabrani rada,

izreći novčanu kaznu ako je to propisano materijalnim zakonom,

moţe podnijeti zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka,

zahtjev za prekršaj,

privredni prijestup,

krivičnu prijavu.

Upravne i druge mjere inspektor nareĎuje donošenjem pisanog rješenja. Lice kod kojeg je

izvršen inspekcijski nadzor moţe izjaviti ţalbu u roku od 8 dana nadleţnom organu. Kojem

organu se izjavljuje ţalba zavisi od toga da li je rješenje donio federalni ili kantonalni

inspektor, i o primjeni kojeg zakona je riječ (federalni ili kantonalni).

Federalna upravna inspekcija ostala je u nadleţnosti Federalnog ministarstva pravde i

nadleţna je za (član 139-10 nabrajanja...;-)):

sprovoĎenje zakona o organizaciji uprave,

radne odnose drţavnih sluţbenika i namještenika,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


sprovoĎenje zakona o upravnom postupku i drugim zakonima koji reguliraju postupak

koji je drugačiji od zakona o upravnom postupku.

Protiv rješenja Federalnog upravnog inspektora moţe se podnijeti ţalba Federalnom

ministarstvu pravde u roku o d8 dana. Doneseno rješenje je konačno, i protiv njega se

moţe pokrenuti upravni spor pred Vrhovnim sudom FBiH. Primjena ovog zakona – on se

odnosi na organe uprave i na upravne ustanove, na sudove i sudsku vlast i zakonodavnu i

izvršnu vlast.

Kantonalna upravna inspekcija organizira se za vršenje inspekcijskog nadzora u

kantonalnim, gradskim i općinskim organima uprave i upravnim organizacijama.

Odnosi prema ombudsmenima

Moţe ispitivati nadleţnosti i način rada organa uprave, moţe vršiti uvid u sve spise (i

povjerljive) i ne moţe biti stranka u postupku ali moţe prisustvovati voĎenju postupka, a

moţe pokrenuti upravni spor.

Koje propise donose organi uprave:

- opće propise pravilnik (razraĎuju se pojedine odredbe zakona), naredbe (nešto nareĎuje ili

zabranjuje), uputstva (bliţe se propisuje način izvršenja pojedinih odredaba) i instrukcije

(utvrĎuju se neka pravila ponašanja))

- pojedinačna akta (rješenja i zaključke)

ZAKON O UPRAVI BIH – SG BIH 32/02 Organizacija je skoro identična kao u FBiH.

UPRAVNI POSTUPAK

Načela upravnog postupka

Načelo posebnog postupka – to znači da se odreĎenim zakonom iz odreĎene upravne oblasti

moţe urediti/propisati postupak koji je drugačiji od zakona o upravnom postupku (zakon o

prestanku primjene zakona o napuštenim stanovima)

Načelo supsidijarne primjene propisa – to znači da ako je odreĎenim lex specialis zakonom

propisan poseban postupak, postupa se po odredbama tog zakona, u svim pitanjima u kojim nije

propisan poseban postupak primjenjuju se odredbe ZUP-a.

Načelo zakonitosti – to znači da su svi organi uprave i upravne organizacjije duţne prilikom

rješavanja upravnih stvari da primjenjuju zakone i druge propise. Ovo načelo se odnosi i na

Institucije koje imaju javne ovlasti.

Načelo efikasnosti – to znači da su organi uprave duţni po zahtjevima stranaka rješavati u

rokovima koji su propisani zakonom.

Načelo materijalne istine – to znači da prije donošenja rješenja odnosno rješavanja po zahtjevu

stranke organ uprave duţan je da utvrdi sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonitog i

pravilnog rješenja.

Načelo saslušanja stranaka – to znači da je organ uprave duţan dopustiti strankama da se izjasne

o svim činjenicama i dokazima u konkretnom slučaju koje su vaţne za donošenje rješenja.

Načelo samostalnosti u rješavanju – to znači da organ uprave samostalno donosi odluku bez

uticaja bilo koga, na osnovu utvrĎenih činjenica i dokaza.

Načelo dvostepenosti - pravilo je da se protiv svakog I stepenog rješenja donesenog u

upravnom postupku moţe izjaviti ţalba. Zakonom se moţe propisati da se protiv prvostepenog

rješenja ne moţe izjaviti ţalba.

Načelo konačnosti – rješenje protiv koga se ne moţe izjaviti ţalba, ali se moţe pokrenuti

upravni spor je konačno rješenje.

Načelo pravomoćnosti – rješenje protiv koga se ne moţe izjaviti ţalba niti pokrenuti upravni

spor je pravomoćno rješenje. I takvo rješenje moţe se izmjeniti, poništiti i ukinuti u slučajevima

propisanim zakonom.

Stvarna i mjesna nadleţnost organa uprave

Nadleţnost jednog organa je pravo i duţnost tog organa da radi po odreĎenim upravnim stvarima i

na odreĎenom području.Stvarna naddleţnost je vrsta jednog posla ili više vrsta srodnih poslova čije

je obavljaje stavljeno u duţnost jednog organa. Mjesna nadleţnost podrazumjeva odreĎeno područje

drţavne teritorije na kojoj odreĎeni organ moţe obavljati poslove iz svoje stvarne nadleţnosti.

Stvarna nadleţnost Stvarna nadleţnost za rješavanje u upravnom postupku odreĎuje se po

propisima kojima se ureĎuje odreĎena upravna oblast ili po propisima kojima se odreĎuje

nadleţnost pojedinih organa.

Mjesna nadleţnost se odreĎuje po federalnim propisima kojima su ureĎena federalne jedinice

(kantoni) Federacije, kao i po propisima o teritorijalnoj podjeli općina i po propisima o organizaciji

WWW.BH-PRAVNICI.COM


federalnih i kantonalnih organa uprave, odnosno po gradskim i općinskim propisima o organizaciji

gradskih i općinskih sluţbi za upravu.

Federalni organi uprave nadleţni su: ako se radi o upravnim stvarima iz isključive nadleţnosti

federacije, ako se radi o zajedničkoj nadleţnosti izmeĎu federacije i kantona i u onim stvarima kada

je kanton jedan dio svoje nadleţnosti prenio na federalnu vlast.

Kantonalni organi uprave nadleţni su: ako se radi o zajedničkoj nadleţnosti izmeĎu federacije i

kantona, ako je federacija jedan dio svoje nadleţnosti prenijela na kantone i u onim stvarima koje su

utvrĎene u kantonalnim zakonima.

Općinski i gradski organi uprave/sluţbe nadleţni su: u upravnim stavrima koje su utvrĎene

propisom grada/općine, ako je to propisano kantonalnim zakonom, ako je kanton prenio jedan dio

svoje nadleţnosti na općinu/grad i ako je federacija dio svoje nadleţnosti prenijela na grad/općinu.

Ni jedan organ uprave ne moţe izvršiti prenos svoje nadleţnosti u dogovoru sa drugim organom.

Prenos nadleţnosti se moţe propisati samo zakonom. Ako se ne moţe utvrditi stvarna nadleţnost

organ uprave (imajući u vidu naprijed navedeno) bit će nadleţan organ uprave koji je nadleţan za

organizaciju uprave.

Mjesna nadleţnost:

Ako se radi o nepokretnostima – prema mjestu gdje se nalazi nepokretnosti

Ako se radi o firmi – prema sjedištu firme

O stvarima koje se odnose na profesionalnu djelatnost pojedinih osoba – prema mjestu radnje

odnosno gdje se djelatnost obavlja.

U ostalim stvarima-prema prebivalištu stranaka.

Svaki organ je duţan da vodi računa o svojoj nadleţnosti (stvarnoj i mjesnoj) tokom čitavog

postupka.

Sukob nadleţnosti

- Ako se radi o sukobu nadleţnosti federalnih organa uprave o sukobu rješava Vlada FBiH.

- Ako se radi o sukobu nadleţnosti izmeĎu dva organa uprave iz različitih kantona – o sukobu

rješava Vrhovni sud FBiH.

- Ako se radi o sukobu nadleţnosti Institucija koje imaju javne ovlasti iz različitih kantona – o

sukobu rješava Vrhovni sud FBiH.

- Vlada kantona nadleţna je za sukob nadleţnosti izmeĎu organa uprave istog kantona.

- Ako se radi o sukobu nadleţnosti Institucija koje imaju javne ovlasti istog kantona – nadleţan

je kantonalni sud.

- Ako se radi o sukobu izmeĎu gradske uprave – nadleţan je gradonačelnik, a ako je sukob

nadleţnosti izmeĎu općinskih sluţbi za upravu – nadleţan je općinski načelnik.

Zahtjev podnosi organ koji je zadnji rješavao. Kada se rješava o sukobu nadleţnosti nadleţni

organ donosi rješenje. Organ donosi rješenje kojim se rješava sukob nadleţnosti i njime se utvrĎuje

koji je organ nadleţan i da se predmet dostavlja tom organu. Protiv tog rješenje ne moţe se

izjaviti ţalba niti pokrenuti upravni spor.

Osoba koja je ovlaštena za vođenje upravnog postupka – rukovodilac organa uprave, meĎutim on

moţe ovlastiti neku drugu osobu (samo za voĎenje postupka, a moţe i za donošenje rješenja).

Rukovodilac donosi rješenje kojim utvrĎuje koja je osoba nadleţna, (njene lične podatke) i utvrĎuje

za koji dio je nadleţna u postupku upravnog rješavanja.

Pravna pomoć

Ako u postupku rješavanja odreĎene upravne stvari organu uprave su potrebni neki podaci ili da se

izvrši neka radnja koja je na području nekog drugog organa, onda će on zamoliti taj organ da mu

dostavi podatke ili izvrši neku radnju, a taj drugi organ je duţan da po tome postupi.Organ moţe

traţiti te podatke od suda ili tuţilaštva.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Inostrani organi – Za pravnu pomoć u odnosu sa inozemnim organima vaţe odredbe

meĎunarodnih ugovora, a ako ovih ugovora nema, primjenjuje se načelo reciprociteta, objašnjenje o

tom pitanju zatraţit će se od organa uprave nadleţnog za vanjske poslove BIH.

Izuzeće sluţbene osobe

Zakon propisuje dvije vrste izuzeća: obligatorno i fakultativno.

Obligatorno postoji u slučaju:

ako je sluţbena osoba učestvovala u donošenju prvostepenog rješenja,

ako je sa strankom u krvnom srodstvu u prvoj liniji, a u pobočnoj liniji do 4. stupnja,

ako je sa strankom u odnosu straraoca, usvojioca, usvojenika ili

ako je u postupku koji je prethodio bila stranka, vještak, punomoćnik i sl.

Fakultativno izuzeće moţe biti u slučaju ako stranka sumnja u nepristrasnost sluţbene osobe.

Stranka mora pismeno traţiti izuzeće a o izuzeću odlučuje rukovodilac organa uprave. Ako se traţi

izuzeće ministra o izuzeću će odlučivati Vlada.O izuzeću se odlučuje zaključkom.

Ko moţe biti stranka u upravnom postupku?

Stranka je osoba po čijem je zahtjevu pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak, ili koja

radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo da učestvuje u postupku.

Stranka u upravnom postupku moţe biti svako fizičko i pravno lice.

Organi uprave i drugi organ i poslovna jedinica poduzeća (društva), naselje, grupa osoba i dr. koji

nemaju svojstvo pravnog lica, mogu biti stranke u postupku, ako mogu biti nosioci prava i

obaveza o kojima se rješava u upravnom postupku.

Ombudsmen ne moţe biti stranka u postupku ali moţe prisustvovati voĎenju upravnog postupka.

Procesna sposobnost – Fizička osoba koja je potpuno poslovno sposobna moţe sama obavljati

radnje u postupku, moţe poduzimati odgovarajuće procesne radnje.

Zakonski zastupnik – osoba koja poduzima odreĎene radnje u skladu sa zakonom i provedbenim

propisima. Za procesno nesposobnu fizičku osobu radnje u postupku obavlja njegov zakonski

zastupnik. Predstavnik, odnosno zakonski zastupnik pravnog lica odreĎuje se njegovim općim

aktom.

Privremeni zastupnik – ako je stranka nepoznata, nepoznatog boravišta, ako je potrebno da se

završi odreĎeni postupak u odreĎenom vremenu.(radi hitnosti predmeta) ovo vaţi i za preduzeće ili

neko drugo pravno lice.

Zajednički predstavnik – više stranaka sa istim pravnim interesom izjave da hoće da imaju istog

predstavnika.

Punomoćnik – je fizička osoba koja poduzima odreĎene radnje za neku drugu osobu. Obim

punomoći se odreĎuje u datoj punomoći koja moţe biti pismena ili data na zapisnik. Punomoćnik

moţe biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna, osim osobe koja se bavi

nadripisarstvom. Da li punomoć prestaje smrću srtanke? Ne, ali nasljednici je mogu izmjeniti i

opozvati.

Zapisnik u upravnom postupku

O usmenoj raspravi illi nekoj drugoj vaţnijoj radnji u upravnom postupku sastavlja se zapisnik.

Zapisnik je javna isprava a da bi imao taj status mora da sadrţi slijedeće podatke: naziv

organa, vrijeme i mjesto gdje se sačinjava, predmet, osobe koje su prisutne, izjave stranaka,

vještaka, prilog zapisnika, tj. kratak sadrţaj svih provedenih radnji. Pročita se strankama. U

zapisniku se ništa ne smije precrtavati, dodatvati, a ako ima više stranica – numerišu se. Sve stranke

koje su učestvovale u postupku potpisuju se na kraju, a ako odbijaju da potpišu i to se konstatuje u

zapisnik. Na kraju zapisnika navest će se da je zapisnik pročitan i da nisu stavljene nikakve

WWW.BH-PRAVNICI.COM


primjedbe, ili ako jesu, ukratko će se upisati sadrţaj datih primjedaba. Zapisnik ima snagu javne

isprave bez obzira da li stranka ima primjedbi na isti ili ne. Spisi se mogu razgledati, osim nacrta

rješenje, nacrta zapisnika i neke druge povjerljive dokumentacije.

Dostavljanje pismena

Dostavljanje pismena (poziva, rješenja, zaključaka i drugih sluţbenih spisa) vrši se, po pravilu, tako

što se pismeno predaje osobi kojoj je namijenjeno. Vrši se radnim danom u radno vrijeme. Organ

čije se pismeno ima dostaviti moţe, izuzetno iz osobito vaţnih razloga odrediti da se dostavljanje

izvrši i u nedjelju ili drugi neradni dan ili na dan drţavnog praznika. Dostava se moţe vršiti u stan,

na radno mjesto i u advokatsku kancelariju. Dostavljanje se mora izvršiti osobi na koju se pismeno

odnosi, a ako to nije moguće, dostavlajenje se moţe izvršiti njegovom zakonskokm zastupniku,

članovima porodice, na radno mjesto. Ako ne moţe ni na jedan od ovih načina, onda će se istaći na

oglasnoj ploči organa uprave.

Vrste dostavljanja: - zakonskom zastupniku ili punomoćniku,

- osobi ovlaštenoj za prijem pismena,

- nadleţnim organima,

- pravnim osobama,

- organima uprave,

- dostavljanje osobama u inostranstvu (putem DKP-ova),

- stranim drţavama (preko MIP-a),

- osobama koje se nalaze u zatvoru (preko ustanove gdje izdrţava kaznu), itd.

Obavezno lično dostavljanje? Kako se vrši kada se lice ne nađe u stanu? (Dostavljanje se mora

izvršiti lično kad je takvo *dostavljanje određeno ovim zakonom ili drugim propisom, *kad od

dana dostavljanja počinje teći rok koji se po zakonu ne moţe produţiti, ili *kad to odredi organ

koji je naredio dostavljanje. Smatra se da je izvršeno osobno dostavljanje advokatu i predajom

pismena osobi zaposlenoj u advokatskom uredu. Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima osobno

izvršiti ne zatekne u stanu, odnosno radnom mjestu, ili se u advokatskom uredu ne zatekne ni

osoba koja je u njemu zaposlena, dostavljač ostaviti pismeno obaviještenje da odreĎeni dan i sat

bude u svom stanu, odnosno na radnom mjestu, radi primanja pismena članovima domaćinstva ili

susjedima, ili osobama na radnom mjestu. Ako i poslije toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se

dostavljanje ima izvršiti, na vratima stana te osobe dostavljač će pribiti pismeno saopćenje u

kojem je naznačeno gdje se pismeno nalazi. Na saopćenju i na samom pismenu koje se imalo

dostaviti, dostavljač će naznačiti razlog ovakvog dostavljanja, kao i datum kad je saopćenje u kojem

je naznačeno pribio na vrata, i staviti svoj potpis. Dostavljanjem pismena zakonskom zastupniku,

punomoćniku ili punomoćniku za primanje pismena, smatra se da je dostavljanje izvršeno samoj

stranci.

Dostavnica

- Dokaz za izvršeno dostavljanje pismena predstavlja potvrda o dostavljanju (dostavnica).

- Dostavnica sadrţi: naziv organa koji dostavlja, broj i datum , naziv pismena koje se dostavlja,

ime stranke , odnosno osobe kojoj se pismeno dostavlja i njenu adresu.

- Na dostavnici se upisuje datum dostavljanja i potpisuju je primalac i dostavljač.

- Primalac će na dostavnici sam slovima naznačiti datum prijema. Ako je primalac nepismen ili

ne moţe da se potpiše, dostavljač će na dostavnici naznačiti njegovo ime i datum predaje i

stavit će napomenu zašto primalac nije stavio svoj potpis.

- Ako primalac odbije da potpiše dostavnicu , dostavljač će to zabiljeţiti na dostavnici i ispisati

slovima datum predaje, i time se smatra da je dostavljanje izvršeno.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Rokovi

Postoje dvije vrste rokova: zakonski i sluţbeni. Zakonski rokovi su prekluzivni i ne mogu se

pomijerati, a sluţbene rokove odreĎuje sluţbena osoba koja vodi postupak. Računaju se na dane,

mjesece i godine. Na početak rokova ne utiče nedelja i neradni dan, ali na završetak utiče. Početak i

tok rokova ne sprečavaju nedjeljni dan, odnosno dani kada se ne radi i dani drţavnih praznika. Ako

posljednji dan roka pada u nedjelju ili na dan drţavnog praznika, ili u neki drugi dan kad organ kod

koga se radnja postupka ima poduzeti ne radi, rok ističe istekom prvog narednog radnog dana.

Povrat u pređašnje stanje – traţi stranka koja je propustila iz opravdanih razloga poduzimanje

odreĎene radnje. Postoje rokovi u kojim stranka ovaj povrat moţe traţiti. Objektivni rok je 8 dana

poslije prestanka tih okolnosti koji su doveli do propuštanja radnje, a maksimalno u roku od 3

mjeseca. Kada organ odlučuje o povratu on donosi zaključak kojim se dozvoljava povrat. Protiv

tog zaključka kojim je odobren povrat nije dozvoljena ţalba, a ako je zaključkom odbijen zahtjev za

povrat u preĎašnje stanje, ţalba je dozvoljena ako je zaključak donio prvostepeni organ, a ako je

drugostepeni tada ţalba nije dozvoljena.

Troškovi

Snosi organ koji je pokrenuo postupak. Svaka stranka snosi, po pravilu sama svoje troškove

prouzrokovane postupkom , kao što su: troškovi dolaţenja izgubljenog vremena, izdaci na takse, za

pravno zastupanje i stručno pomaganje.

Kad u postupku učesvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima, stranka koja je izazvala

postupak, a na čiju je štetu postupak okončan, duţna je da protivnoj stranci naknadi

opravdane troškove koji su toj stranci nastali učestvovanjem u postupku. U rješenju kojim se

postupak završava, organ koji donosi rješenje odreĎuje ko snosi troškove postupka, njihov iznos i

kome se i u kom roku imaju isplatiti.

U rješenju se mora posebno navesti da li će onaj koji snosi troškove imati da naknadi troškove

drugoj stranci

Stranka se moţe i osloboditi plaćanja troškova a koji su to slučajevi utvrĎuje se propisom koji

donosi Vlada FBIH. Organ koji vodi postupak moţe osloboditi stranku snošenja troškova u cijelosti

ili djelimično, ako utvrdi da ona ne moţe podnijeti troškove bez štete po nuţno izdrţavanje svoje i

svoje porodice. Organ donosi zaključak o tome po prijedlogu stranke, a na osnovu uvjerenja o

njenom imovnom stanju koje izdaje nadleţni organ.

POKRETANJE PRVOSTEPENOG POSTUPKA

Moţe se pokrenuti na dva načina: po sluţbenoj duţnosti i po zahtjevu stranke.Upravni postupak je

pokrenut čim je nadleţni organ izvršio ma koju radnju radi voĎenja postupka. Ako nadleţni organ

povodom stavljenog zahtjeva stranke utvrdi da po vaţećim propisima nema uvjeta za pokretanje

postupka, donijet će o tome zaključak, kojim će se podneseni zahtjev odbaciti kao preuranjen.

Protiv tog zaključka dopuštena je posebna ţalba.

Spajanje stvari u jedan postupak - Organ koji vodi upravni postupak moţe donijeti zaključak o

spajanju podnesenih zahtjeva u jedan predmet, (ako su zahtjevi isti, tj. imaju isti pravni osnov i ako

je organ koji vodi postupak stvarno nadleţan u pogledu svih predmeta).

Izmjena zahtjeva - Stranka moţe izmjeniti svoj zahtjev djelimično ili u cjelosti, do donošenja

rješenja u I stepenu. ako organ koji vodi postupak ne dozvoli proširenje ili izmjenu zahtjeva, donijet

će o tome zaključak. Protiv takvog zaključka dopuštena je posebna ţalba.

Odustanak od zahtjeva - Stranka moţe odustati od podnesenog zahtjeva, u toku cijelog postupka.

ali organ moţe nastaviti sa voĎenjem postupka ako ocijeni da postoji ¸javni interes, ili to zahtjeva

protivna stranka Stranka odustaje od svog zahtjeva podnošenjem pismene izjave koju daje organu

WWW.BH-PRAVNICI.COM


koji vodi postupak ili usmeno na zapisnik. Dok organ koji vodi postupak ne donese zaključak o

obustavljanju postupka i ne dostavi ga stranci, stranka moţe opozvati svoj odustanak od zahtjeva.

Stranka od podnesenog zahtjeva moţe odustati sve do donošenja drugostepenog rješenja. U slučaju

odustanka od zahtjeva organ će donijeti zaključak o obustavi postupka i poništit će doneseno

rješenje. Protiv zaključka kojim se obustavlja postupak dopuštena je posebna ţalba.

Poravnanje - Ako u postupku učestvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim zahtjevima , sluţbena

osoba koja vodi postupak nastojat će u toku cijelog postupka da se stranke poravnaju, potpuno ili

bar u pojedinim spornim tačkama. Poravnanje mora biti uvijek jasno i određeno , i ne smiju biti

na štetu javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa trećih osoba. Sluţbena osoba koja

vodi postupak mora na to paziti po sluţbenoj duţnosti. Ako se utvrdi da bi poravnanje bilo na štetu

javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa trećih osoba, organ koji vodi postupak neće

prihvatiti da se zaključci poravnanje, i o tome će donijeti poseban zaključak. Poravnanje se

upisuje u zapisnik. Poravnanje je zaključeno kad stranke poslije pročitanog zapisnika o poravnanju

potpišu zapisnik. Ovjeren prepis zapisnika predat će se strankama ako ga traţe. Poravnanje ima

snagu izvršnog rješenja donesenog u upravnom postupku.

Skraćeni postupak i posebni ispitni postupak

Postoji skraćeni postupak i poseban ispitni postupak. Organ uprave moţe donijeti rješenje po

skraćenom postupku pod uslovom: da je stranka uz zahtjev dosatvila dokaze iz kojih se moţe

utvrditi da su ispunjenje odreĎene pravne pretpostavke da se donese rješenje, ili ako organ na

osnovu sluţbenih podataka s kojima raspolaţe moţe da donese rješenje, ili ako se radi o

poduzimanju nekih hitnih mjera, ili ako se radi o opće poznatim činjenicama. Rok za donošenje

ovog rješenja je 15 dana od dana podnošenja zahtjeva.

Posebni ispitni postupak –Poseban ispitni postupak se provodi kad je potrebno da se utvrde

činjenice i okolnosti koje su značajne za razjašnjenje stvari ili da se strankama da mogućnosti da

ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese. Tok ispitnog postupka određuje sluţbena osoba

koja vodi postupak. Sluţbena osoba koja vodi postupak naročito:

- odreĎuje koje će se radnje u postupku izvršiti;

- odreĎuje usmene rasprave i saslušanje;

- odlučuje koji se dokazi imaju izvesti i kojim dokaznim sredstvima i

- odlučuje o svim prijedlozima i izjavama.

Stranka ima pravo:

- da učestvuje u ispitnom postupku i da daje potrebne podatke,

- da brani svoja prava i zakonom zaštićene interese,

- moţe iznositi činjenice koje mogu uticati na rješenje stvari i pobijati tačnost navoda koji se ne

slaţu s njenim navodima,

- da se izjasni o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku,

- da se izjasni o prijedlozima i ponuĎenim dokazima,

- da učestvuje u izvoĎenju dokaza i

- da postavlja pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko sluţbene osobe koja

vodi postupak, a s njenom dozvolom i neposredno.

Nadleţni organ ne moţe donijeti rješenje prije nego što stranci pruţi mogućnost da se izjasni o

činjenicama i okolnostima na kojima treba da se zasniva rješenje a o kojima stranci nije bila data

mogućnost da se izjasni.

Prethodno pitanje – kada organ uprave u fazi rješavanja odreĎene upravne stvari naiĎe na neko na

pitanje koje je potrebno prethodno utvrditi jer od te činjenice zavisi ishod postupka, npr. postojanje

braka, postojanje krivičnog djela i sl. a to pitanje čini samostalnu pravnu cjelinu za čije je rješenje

nadleţan sud ili neki drugi organ (prethodno pitanje), on moţe, pod uvjetima iz ovog zakona, sam

raspraviti to pitanje, ili postupak prekinuti dok nadleţni organ to pitanje ne riješi. O prekidu

WWW.BH-PRAVNICI.COM


postupka donosi se zaključak , protiv kog je dopuštena posebna ţalba, osim ako je zaključak donio

drugostepeni organ. Ako je organ raspravio prethodno pitanje, riješenje takvog pitanja ima pravno

djelovanje samo u stvari u kojoj je to pitanje riješeno. U pitanju postojanja krivičnog djela i

krivične odgovornosti učinioca , organ koji vodi postupak vezan je pravomoćnom presudom

krivičnog suda kojom je optuţeni oglašen krivim. Organ koji vodi postupak mora prekinuti

postupak kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje krivičnog djela , na postojanje braka,

utvrĎivanja očinstva, ili kad je to zakonom odreĎeno.

Usmena rasprava

Usmenu raspravu zakazuje sluţbena osoba na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke, kada je to

potrebno za razjašnjenje stvari, a mora je odrediti:

1. u stvarima u kojima učestvuju dvije ili više stranaka s protivnim interesima, ili

2. kad se ima izvršiti uviĎaj ili saslušanje svjedoka ili vještaka.

Usmena rasprava je javna. Sluţbena osoba koja vodi postupak moţe isključiti javnost za cijelu

usmenu raspravu ili samo za jedan njen dio:

ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne sigurnosti,

ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja usmene rasprave,

ako treba da se raspravlja o odnosima u nekoj obitelji,

ako treba da raspravlja o okolnostima koje predstavljaju sluţbenu, poslovnu,

profesionalnu, naučnu ili umjetničku tajnu.

Prijedlog za isključenje javnosti moţe staviti i zainteresirana osoba. O isključenju javnosti donosi se

zaključak , koji mora biti obrazloţen i javno objavljen. Pri priopćavanju rješenja javnost se ne

moţe isključiti. Osobama koje se pozivaju na usmenu raspravu mora se ostaviti dovoljno vremena

da se pripreme za raspravu i da na nju doĎu na vrijeme i bez vanrednih troškova. Pozvanim

osobama ostavit će se, po pravilu osam dana od dostavljanja poziva do dana rasprave. Organ koji

vodi postupak duţan je da i javno objavi određivanje usmene rasprave: kad postoji opasnost da

se pojedinačni pozivi neće moći na vrijeme dostaviti, kad postoji vjerovatnoća da ima

zainteresiranih osoba koje se još nisu pojavile kao stranke, ili kad to nalaţu drugi slični razlozi. Ako

na usmenu raspravu ne dođu stranke po čijem je zahtjevu postupak pokrenut, mada je uredno

pozvana, a iz cjelokupnog stanja stvari se moţe pretpostaviti da je stranka zahtjev povukla, sluţbena

osoba koja vodi postupak obustavit će postupak. Protiv zaključka o tome dopuštena je posebna

ţalba. Ako se ne moţe pretpostaviti da je stranka sama povukla zahtjev, ili ako bi se postupak u

javnom interesu morao nastaviti po sluţbenoj duţnosti, sluţbena osoba će, prema okolnostima

slučaja, provesti raspravu bez te osobe ili će je odgoditi. Ako stranka protiv koje je pokrenut

postupak neopravdano izostane mada je uredno pozvana, sluţbena osoba koja vodi postupak moţe

provesti raspravu i bez nje, a moţe na njen trošak i odgoditi usmenu raspravu, ako je to potrebno

radi pravilnog rješenja stvari. Na usmenoj raspravi treba da se pretrese i utvrdi ono što je

predmet ispitnog postupka.

DOKAZIVANJE

Činjenice na osnovu kojih se donosi rješenje utvrĎuju se dokazima. Kao dokazno sredstvo

upotrijebit će se sve što je podesno za utvrĎivanje stanja stvari i što odgovara pojedinom slučaju,

kao što su: isprave, odnosno mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcije te kopije, svjedoci, izjava

stranke, vještaci, uviĎaj. Dokazi se, po pravilu, izvode pošto se utvrdi šta je u činjeničnom pogledu

sporno ili šta treba dokazivati. Ne treba dokazivati činjenice koje su opće poznate. Isto tako, ne

WWW.BH-PRAVNICI.COM


treba dokazivati činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja, ali je dopušeno dokazivati

nepostojanje tih činjenica, ako zakonom nije drukčije odreĎeno.

Javne isprave – isprave koje je izdao nadleţni organ u okviru svoje nadleţnosti i koje su

prilagođene elektronskoj obradi. Stranke imaju pravo dokazivati da činjenice iz javne isprave

nisu istinite. Takva isprava dokazuje ono što se u njoj potvrĎuje ili odreĎuje. U postupku

dokazivanja, mikrofilmska kopija isprave, odnosno reprodukcije te kopije, izjednačava se s

javnom ispravom, ako je takvu mikrofilmsku kopiju, odnosno reprodukciju te kopije, izdao

organ u granicama svoje nadleţnosti, odnosno institucija koja ima javne ovlasti ili drugo pravno

lice. Dopušeno je dokazivati da mikrofilmska kopija, odnosno reprodukcija te kopije nije vjerna

originalu.

Uvjerenje – javna isprava koju izdaje organ na osnovu sluţbene evidencije. Sluţbena evidenicja je

evidencija koja je propisana zakonom ili drugim provedbenim propisom. Organ uprave je duţan na

zahtjev graĎana izdati uvjeranje u roku od 5 dana od dana podnesenog zahtjeva. Ako organ utvrdi u

postupku da ne moţe izdati uvjerenje, donijeće rješenje kojim odbija stranku sa podnesenim

zahtjevom. Organi uprave su duţni izdavati uvjerenja i ako ne vode sluţbenu evidenciju ako je to

propisano zakonom.

Sluţbena evidencija

Je evidencija koja je ustanovljena zakonom ili nekim drugim podzakonskim aktom. Ako organ neće

da izda uvjerenje, donosi rješenje jer rješava u meritumu.

Organi uprave i u onim slučajevima u kojima ne vode evidenciju, duţni su da daju podatke u

slučajevima ako je to propisano zakonom.

Svjedoci

Svjedok moţe biti svaka fizička osoba koja je bila sposobna da opazi činjenicu o kojoj ima da

svjedoči i koja je u stanju da to svoje opaţanje saopći. Osoba koja u postupku učestvuje u svojstvu

sluţbene osobe ne moţe biti svjedok. Svaka osoba koja se kao svjedok poziva duţna je da se

odazove pozivu, a i da svjedoči, ako ovim zakonom nije drukčije odreĎeno.Svjedok moţe uskratiti

svjedočenje u slučajevima zakonom odreĎenim.

(na pojedina pitanja na koja bi odgovor izloţio teškoj sramoti, znatnoj imovinskoj šteti ili

krivičnom gonjenju sebe, srodnika po krvi u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do trećeg stupnja

zaključno, svog bračnog druga i td.; o onome što je stranka povjerila svjedoku kao svom

punomoćniku; o onome o čemu se stranka ili druga osoba ispovijedala svjedoku kao vjerskom

ispovjedniku.)

Svjedok će se prethodno upozoriti da je duţan da govori istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da

moţe na svoj iskaz biti zaklet, pa će mu se predočiti i posljedice dvanja laţnog iskaza.

Usmena izjava stranke moţe se uzeti kao dokazno sredstvo Ako za utvrĎivanje odreĎene činjenice

ne postoji neposredan dokaz, ili se takva činjenica ne moţe utvrditi na osnovu drugih dokaznih

sredstava. Izjava se unosi u zapisnik. Prije uzimanja izjave stranke sluţbena osoba koja vodi

postupak duţna je upozoriti stranku na krivičnu i materijalnu odgovornost za davanje laţne izjave.

Uviđaj

UviĎaj se vrši kad je za utvrĎivanje neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno

neposredno opaţanje sluţbene osobe koja vodi postupak.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


RJEŠENJE – donose ga organ uprave i institucije koje imaju javna ovlaštenja na osnovu

provedenog postupka. Rješenje moţe donijeti organ uprave samostalno, u dogovoru sa drugim

organom, uz prethodno pribavljenu saglasnost ili mišljenje drugog organa.

Oblik i sastavni dijelovi rješenja: Svako rješenje mora se kao takvo označiti. Rješenje se donosi

pismeno. Iznimno, u slučajevima predviĎenim ovim zakonom, rješenje se moţe donijeti i usmeno.

Pismeno rješenje sadrţi:

naziv organa, broj i datum ,

uvod,

dispozitiv (izreku),

obrazloţenje,

uputstvo o pravnom lijeku,

potpis ovlaštene sluţbene osobe i pečat organa.

I kad se rješenje objavi usmeno, mora se izdati napismeno, sukladno ovom zakonu. Rješenje se

mora dostaviti stranci u originalu ili u ovjerenom prepisu.

1. Uvod rješenja sadrţi: naziv organa koji donosi rješenje, propis o nadleţnosti tog organa, ime

stranke i njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika ako ga ima i kratko označenje predmeta

postupka.

2. Dispozitivom se rješava o predmetu postupka u cjelosti i o svim zahtjevima stranaka o kojima u

toku postupka nije posebno riješeno. Dispozitiv mora biti kratak i odreĎen. Dispozitivom se

moţe riješiti i o troškovima postupka, ako ih je bilo, odreĎujući njihov iznos, ko ih je duţan

platiti: kome i u tom roku. Ako se u dispozitivu ne rješava o troškovima, navest će se da će se o

njima donijeti poseban zaključak. Ako se rješenjem nalaţe izvršenje kakve radnje, u dispozitivu

će se odrediti i rok u kome se ta radnja ima izvršiti. Kad je propisano da ţalba ne odgaĎa

izvršenje rješenja, to mora biti navedeno u dispozitivu.

3. Obrazloţenje rješenja sadrţi: ukratko zahtjev stranke, provedeni postupk, provedene dokaze i

šta je bilo opredjeljenje organa da riješi na način kako je rješeno.

4. Uputstvom o pravnom lijeku stranka se obavještava da li protiv rješenja moţe izjaviti ţalbu ili

pokrenuti upravni spor ili drugi postupak pred sudom, te se navodi naziv organa kome se ţalba

izjavljuje,. Kad se protiv rješenja moţe pokrenuti upravni spor, u uputstvu se navodi naziv i

sjedište suda kom se tuţba podnosi, u kom roku.

5. Rješenje potpisuje sluţbena osoba koja je ovlaštena da donosi rješenje.

Djelimično, dopunsko i privremeno rješenje

Djelimično rješenje - Kad se o jednoj stvari rješava u više tačaka, samo su neke od njih dozrele za

rješenje, i kad se pokaţe svrsishodnim da se o tom tačkama riješi posebnim rješenjem, nadleţni

organ moţe donijeti rješenje samo o tim tačkama.

Dopunsko rješenje - Ako nadleţni organ nije rješenjem odlučio o svim pitanjima koja su bila

predmet postupka, on moţe, po prijedlogu stranke ili po sluţbenoj duţnosti, donijeti posebno

rješenje o pitanjima koja već donesenim rješenjem nisu obuhvaćena (dopunsko rješenje).

Privremeno rješenje – je rješenje kojim se privremeno ureĎuju sporna pitanja ili odnosi, takvo se

rješenje donosi na osnovi podataka koji postoje u času njegovog donošenja. U takvom rješenju

mora biti izrično naznačeno da je privremeno. Rješenjem o glavnoj stvari koje se donosi nakon

okončanja postupka ukida se privremeno rješenje donijeto u toku postupka.

Sve tri vrste rješenja smatraju se u pogledu pravnih lijekova i izvršenja kao samostalno rješenje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Rokovi za donošenje rješenja: u skraćenom postupku je 15 dana, a u posebnom ispitnom

postupku rok je 60 dana, a u slučaju kada nije potrebno provoditi ispitni postupak rok je 30

dana.

Ispravljanje rješenja – mogu se ispravljati samo tehničke greške. Ispravka se vrši zaključkom.

16.06.2007. godine Sadudin Kratović

- nastavak ZUP-a

REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

Ţalba – Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju stranka ima pravo ţalbe Ţalbu protiv I

stepenog rješenja moţe uloţiti stranka i lica koja imaju pravni interes, tuţitelj, pravobranitelj.

Ombudsmen ne moţe uloţiti ţalbu, ali moţe pokrenuti upravnni spor. Ţalba se ne moţe uloţiti:

protiv rješenja domova parlamenta FBiH ( ne protiv parlamenta, već domova, kandidati često

griješe pa navode samo «Parlament» a ne domove), i rješenja zakonodavnih tijela kantona, protiv

rješenja općinskog i gradskog vijeća, protiv rješenja Vlade FBiH i Vlade kantona. Isto tako, zakon

predviĎa da se protiv ovih konačnih prvostepenih rješenja moţe pokrenuti upravni spor kod

nadleţnog suda (kantonalni sudovi).

Organi nadleţni za rješavanje po ţalbi – Nadleţnost za II stepeno rješavanje zavisi od toga koji

propis je primijenio I stepeni organ kada je rješavao. Nadleţni organ moţe da bude federalni,

kantonalni i drugi organi propisani propisom općinskog/gradskog vijeća. Npr. ako je rješenje donio

kantonalni organ po federalnom propisu, po ţalbi će rješavati nadleţni federalni organ iz odreĎene

nadleţne oblasti. Ako je rješenje donio kantonalni organ uprave a osnov za donošenje je bio

kantonalni propis, drugostepeni organ je kantonalni organ koji je propisan tim kantonalnim

propisom. Ako je rješenje donijela organizaciona jedinica u okviru federalnog ministarstva nadleţni

drugostepeni organ je ministar ili ministarstvo, zavisno kako je propisano tim propisom.

Rok za ţalbu je 15 dana po ZUP-u, ali se drugim zakonom moţe propisati i drugačiji rok. Rok za

ţalbu za svaku osobu i za svaki organ kojima se rješenje dostavlja računa se od dana dostavljanja

rješenja.

Ţalba treba da sadrţi: rješenje koje se pobija, označujući naziv organa koji ga je donio, i broj i

datum rješenja, ime i prezime, adresa podnosioca ţalbe i potpis.U ţalbi se mogu iznositi nove

činjenice i novi dokazi, ali je ţalilac duţan da obrazloţi zbog čega ih nije iznio u prvostepenom

postupku. Dovoljno je da ţalilac izloţi u kom je pogledu nezadovoljan rješenjem, ali ţalbu ne mora

posebno obrazloţiti. U upravnom postupku, ţalbe se ne dostavljaju nikome na odogovor, izuzev

kada jedna stranka navodi nove činjenice i nove dokaze. U takvom slučaju organ dostavlja svakoj

takvoj stranci prepis ţalbe i ostavlja joj rok da se o novim činjenicama i dokazima izjasni. Ovaj rok

ne moţe biti kraći od 8, ni duţi od 15 dana.

Predaja ţalbe: ţalba se predaje poštom ili se šalje neposredno organu, a prvo se predaje organu

koji je donio rješenje da bi on mogao kopmpletirati spis zajedno sa ţalbom i dostaviti ga

drugostepenom organu. Ako je ţalba predata ili poslata neposredno drugostepenom organu, on je

odmah šalje organu prvog stupnja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Rad I stepenog organa po ţalbi

Ţalba se predaje I stepenom organu. Organ I stepena ispituje da li je ţalba dopuštena ,

pravovremena i izjavljena od ovlaštene osobe. Nedopuštenu, nepravovremenu ili od neovlaštene

osobe izjavljenu ţalbu organ I stepena odbacit će svojim rješenjem Protiv rješenja kojim je ţalba

odbačena, stranka ima pravo ţalbe. Ako organ koji rješava o ţalbi utvrdi da je ţalba opravdana

riješit će ujedno i o ţalbi koja je bila odbačena. Ako organ prvog stupnja koji je donio rješenje

utvrdi da je ţalba opravdana, a nije potrebno provoditi novi ispitni postupak, moţe stvar riješiti

drugačije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se ţalbom pobija. Protiv novog rješenja stranka

ima pravo ţalbe.

Ako organ koji je donio rješenje utvrdi povodom ţalbe da je provedeni postupak bio nepotpun, a

da je to moglo uticati na rješavanje stvari, on je duţan postupak upotpuniti u skladu s odredbama

ovog zakona. Organ koji je donio rješenje upotpunit će postupak i onda kad ţalilac iznese u ţalbi

takve činjenice i dokaze koji bi mogli uticati na drugačije rješenje stvari, ako je ţaliocu morala biti

data mogućnost da sudjeluje u postupku koji je prethodio donošenju rješenja a ta mu mogućnost

nije bila data, ili mu je bila data a on je propustio da je koristi, ali je u ţalbi opravdao to propuštanje.

Prema rezultatima dopunjenog postupka organ koji je donio rješenje moţe, u granicama zahtjeva

stranke, stvar riješiti drugačije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se ţalbom pobija. Protiv

novog rješenja stranka ima pravo ţalbe.

Kad je riješenje doneseno bez prethodno provedenog posebnog ispitnog postupka koji je bio

obavezan, ili kad stranci nije bila data mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su

od vaţnosti za donošenje rješenja, a stranka u ţalbi traţi da se ispitni postupak provede, odnosno da

joj se pruţi mogućnost da se izjasni o takvim činjenicama i okolnostima, prvostepeni organ je duţan

da provede taj postupak. Nakon provoĎenja postupka prvostepeni organ moţe uvaţiti zahtjev iz

ţalbe i donijeti novo rješenje.

Kad organ koji je donio rješenje utvrdi da je podnesena ţalba dopuštena, pravovremena i izjavljena

od ovlaštene osobe, a nije sukladno odredbama zakona novim rješenjem zamijenio rješenje koje se

ţalbom pobija, duţan je, bez odgaĎanja, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema ţalbe,

poslati ţalbu organu nadleţnom za rješavanje o ţalbi. Uz ţalbu je duţan priloţiti sve spise koji se

odnose na predmet.

Vazno: Organ treba da zakaţe dopunsku rasprava (ako se radi o dvostranačkim predmetima), pa

onda da donese I stepeno rješenje. Ako je jednostranačko postupanje, I stepeni organ moţe

izmijeniti svoje prethodno rješenje i na taj način ne opterećuju II stepeni organ (odmah da riješi po

ţalbi).

II stepeni organ

Ako je ţalba nedopuštena, nepravovremena ili izjavljena od neovlaštene osobe, a prvostepeni organ

je propustio da je zbog toga odbaci, odbacit će je rješenjem organ koji je nadleţan za rješavanje o

ţalbi. Ako ţalbu ne odbaci, drugostepeni organ uzima predmet u rješavanje.

Drugostepeni organ moţe:

1. odbiti ţalbu,

2. poništiti rješenje u cjelosti ili djelimično, ili ga izmijeniti.

Drugostepeni organ će odbiti ţalbu:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


- kad utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i

na zakonu zasnovano, a ţalba neosnovana

- kad utvrdi da je u prvostepenom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli

uticati na rješenje stvari.

- kad drugostepeni organ utvrdi da je prvostepeno rješenje na zakonu zasnovano, ali zbog drugih

razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni, on će u svom rješenju izloţiti te razloge, a

ţalbu odbiti.

Drugostepeni organ će poništiti rješenje u cjelosti ili djelimično, ili ga izmijeniti:

1. Ako utvrdi da je u prvostepenom postupku učinjena nepravilnost koja čini rješenje ništavim,

proglasit će takvo rješenje ništavim.

2. Ako utvrdi da je prvostepeno rješenje donio nenadleţan organ, poništit će to rješenje po

sluţbenoj duţnosti i dostaviti predmet nadleţnom organu na rješenje.

3. Ako utvrdi da su u prvostepenom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrĎene, da se u

postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rješenje stvari, ili da

je dispozitiv pobijenog rješenja nejasan ili je u protivrječnosti s obrazloţenjem, on će

upotpuniti postupak i otkloniti izloţene nedostatke. Ako II stepeni organ utvrdi da se na

osnovu činjenica utvrĎenih u upotpunjenom postupku stvar mora riješiti drugačije nego što je

rješena prvostepenim rješenjem, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam

riješiti stvar.

4. Ako utvrdi da će nedostatke prvostepenog postupka brţe i ekonomičnije otkloniti

prvostepeni organ, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i vratiti predmet

prvostepenom organu na ponovni postupak. U tom slučaju drugostepeni organ je duţan svojim

rješenjem da ukaţe prvostepenom organu u kom pogledu treba upotpuniti postupak, a

prvostepeni organ je duţan u svemu da postupi po drugostepenom rješenju i bez odgaĎanja, a

najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema predmeta, da donese novo rješenje. Protiv

novog rješenja stranka ima pravo ţalbe.

5. Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom rješenju pogrešno ocijenjeni dokazi, da je

iz utvrĎenih činjenica izveden pogrešan zaključak glede činjeničnog stanja, da je pogrešno

primijenjen pravni propis na osnovu koga se rješava stvar, da je u istoj upravnoj stvari već

jednom poništeno prvostepeno rješenje, a posebno ako prvostepeni organ nije u svemu postupio

po drugostepenom rješenju ili ako utvrdi da je na osnovu slobodne ocjene trebalo donijeti

drugačije rješenje, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar.

6. Ako drugostepeni organ utvrdi da je rješenje pravilno glede utvrĎenih čijenica i u pogledu

primjene zakona , ali da se cilj zbog koga je rješenje doneseno moţe postići i drugim sredstvima

povoljnijim za stranku, izmijenit će prvostepeno rješenje u tom smislu.

7. Radi pravilnog rješenja stvari drugostepeni organ moţe povodom ţalbe izmijeniti prvostepeno

rješenje u korist ţalioca i mimo zahtjeva postavljenog u ţalbi, a u okviru zahtjeva postavljenog

u prvostepenom postupku, ako se tim ne vrijeĎa pravo druge osobe.

Po zakonu imaju dva roka za rješavanje po zahtjevu – 30 dana ako ne treba provoditi poseban

ispitni postupak i 60 dana kada treba provoditi.

Ţalba kad prvostepeno rješenje nije doneseno u zakonskom roku

Akoprvostepeni organ nije donio rješenje u zakonskom roku, stranka moţe izjaviti ţalbu a II

stepeni organ je duţan odmah, a najkasnije u roku od 3 dana od prijema ţalbe traţiti da mu I

stepeni organ odmah dostavi sve spise predmeta i da pismeno iznese razloge zbog kojih rješenje

WWW.BH-PRAVNICI.COM


nije doneseno u roku. I stepeni organ je obavezan postupiti po tom traţenju u roku koji odredi II

stepeni organ s tim da taj rok ne moţe biti duţi od 5 dana.

- Ako II stepeni organ utvrdi da rješenje nije doneseno u roku zbog opravdanih razloga, ili

zbog krivice stranke, odredit će s I stepenom organu rok za donošenje rješenja, koji ne moţe

biti duţi od 15 dana i vratiti mu sve spise predmeta na rješavanje.

- Ako II stepeni organ utvrdi da razlozi zbog kojih rješenje nije doneseno u roku nisu

opravdani, on će riješiti stvar prema spisima predmeta i donijet će svoje rješenje, ako je to

moguće, a ako se stvar ne moţe riješiti prema spisima predmeta, sam će provesti postupak i

svojim rješenjem riješiti stvar. Rješenje drugostepenog organa doneseno po ovoj odredbi je

konačno. ( Ukratko: Ukoliko se predmet pred I stepeim organom ne rješava – onda se izjavljuje ţalba. II stepeni organ ima kratak rok (3 dana) za rješavanje po ţalbi. Onda on traţi od I stepenog zašto nije riješio. Ako je I stepni

organ nije riješio zbog krivice stranke, onda je na stranci teret dokaza, onda će II stepeni naloţiti I stepenom

da riješi u roku od najčešće 15 dana. Ako ovo nije slučaj, onda će II stepeni riješiti predmet.)

Rok za rješavanje po ţalbi je 30 dana.

Računa se od dana predaje ţalbe. Sve dok ne ode stranci rješenje se ne smatra da je doneseno.

Ţalba zbog ćutanja uprave – drugostepeni organ će u roku od 3 dana traţiti spis od prvostepenog

organa, a prvostepeni organ je duţan u roku od 5 dana isti dostavit drugostepenom organu.

Drugostepeni organ moţe sam riješiti ako postoji dovoljno dokaza, ili ako utvrdi da će prvostepeni

efikasnije riješiti moţe dostaviti njemu predmet koji mora u roku od 15 dana donijeti rješenje.

(Nema više institucija koja vrše javna ovlaštenja – već pravne osobe koje vrše javna ovlaštenja. NAUČITI

OVO IZ ZAKONA O ORGANIZACIJI ORGANA UPRAVE: Povjeravanje javnih ovlaštenja)

ZUP BiH (SGBIH 29/02) – uglavom ga ne pitaju.

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI –uvijek pita

1. Obnova postupka – moţe se traţiti samo za konačan akt (protiv kojeg se ne moţe izjaviti

ţalba). Podnosi se prijedlog za obnovu postupka. Razlozi: ako se sazna za nove činjenice ili se

pribave novi dokazi koji bi, da su bili poznati, doveli do drukčijeg odlučenja u toj upravnoj

stvari, ako osobi koja je trebala sudjelovati u postupku nije data mogćnost sudjelovanja, ako je

rješenje donijela sluţbena osoba koja nije bila ovlaštenja za njegovo donešenje, ako je na

temelju saslušanja stranke doneseno rješenje a dokaţe se da je iskaz bio neistinit... (ima ih

ukupno 11, dovoljno je da se zna 3-4). Ko moţe podnijeti zahtjev? Stranka u upravnom

postupku, organ koji je donio rješenje. Postoji takoĎer i subjektivni rokovi (30 dana od dana

saznanja) i objektivni 5 godina, a moţe i duţe u izuzetnim slučajevima (ako se temelji na nekoj

presudi koja naknadno bude ukinuta). Stranka koja podnosi prijedlog duţna je da učini

vjerovatnim da postoji razlog za obnovu i da podnese prijedlog u predviĎenom roku. O

prijedlogu za obnovu postupka rješava organ koji je donio konačno rješenje. Kako će taj

nadleţni organ riješiti? Ako naĎe da ima osnova, ne mora nikakav postupak provoditi ako

ocijeni da činjenica koju stranka navodi nije od značaja za predmet, iako je učinjena

vjerovatnom on će prijedlog odbiti. Ponavljane postupka se odobrava zaključkom i

istovremeno se odreĎuje koje radnje će se provesti. Izuzetno, ne mora se donijeti zaključak nego

se odmah počne sa obnovnim radnjama, a u cilju povećanja efikasnosti. Prijedlog za obnovu

postupka, po pravilu, ne odgađa izvršenje rješenja po kome se obnova traţi, ali organ koji je

nadleţan za odlučivanje o prijedlogu za obnovu postupka, ako smatra da će prijedlog za obnovu

biti uvaţen, moţe po sluţbenoj duţnosti ili na zahtjev stranke riješiti da se odgodi izvršenje

WWW.BH-PRAVNICI.COM


dok se ne odluči o pitanju obnove postupka. Zaključak kojim se dopušta obnova postupka

odgaĎa izvršenje rješenja protiv koga je obnova dozvoljena.

Protiv zaključka donesenog o prijedlogu za obnovu postupka, kao i protiv rješenja donesenog u

obnovljenom postupku, moţe se izjaviti ţalba samo kad je taj zaključak, odnosno rješenje donio

prvostepeni organ.

Ako je zaključak , ili rješenje u obnovi postupka donio drugostepeni organ, protiv tog zaključka,

odnnosno rješenja moţe se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadleţnog suda.

2. Mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi sa upravnim sporom – Organ protiv čijeg je rješenja

pravovremeno pokrenut upravni spor moţe do okončanja spora , ako uvaţava sve zahtjeve

tuţbe, poništiti ili izmijeniti svoje rješenje iz onih razloga iz kojih bi sud mogao poništiti takvo

rješenje, ako se time ne vrijeĎa pravo stranke u upravnom postupku ili treće osobe. Rješenje o

poništavanju ili izmjeni rješenja, organ donosi po sluţbenoj duţnosti u momentu kad iz tuţbe

koju mu je sud dostavio na odgovor i uvidom u cijeli spis utvrdi da je tuţba osnovana

Rješenje se donosi u roku koji je sud odredio za davanje odgovora na tuţbu, odnosno prije nego

se okonča upravni spor. Izmjenjeno rješenje će dostaviti sudu i stranci.

3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti – ne pita– Protiv pravomoćnog rješenja donesenog u stvari u

kojoj se ne moţe voditi upravni spor , a sudska zaštita nije osigurana ni izvan upravnog spora,

tuţilac ima pravo da podigne zahtjev za zaštitu zakonitosti, ako smatra da je rješenjem

povrijeĎen zakon. Zahtjev se moţe podići u roku od 30 dana od dana kad je rješenje dostavljeno

tuţitelju, a ako mu nije dostavljeno- u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja stranci.

4. Poništavanje i ukidanje rješenja po pravu nadzora (često pitanje) – treba razlikovati dvoje: u

kom dijelu se poništava a u kom ukida rješenje (čl.260-265 ZUP) – svi pitaju često.

U ovim slulčajevima se rješenje poništava po pravu nadzora:

- kada rješenje donese organ uprave koji nije nadleţan. (Ako ovakvo rješenje donese viši organ

npr. načelnik opštine umjesto nadleţne sluţbe, ne moţe se koristiti ova odredba),

- ako je u istoj upravnoj stvari ranije rješeno na drugačiji način,

- ako se donese sloţeno rješenje (u njegovom donošenju učestvuje min. 2 organa – jedan organ

donosi rješenje uz prethodnu saglasnost drugog organa) a da nije bilo pribavljeno mišljenje ili

saglasnost drugog organa a bilo je obavezno da se to uradi,(rokovi za podnošenje u prethodna

3 slučaja su 3 godine),

- ako je rješenje donijeo mjesno nenadleţni organ (rok podošenja 5 godina),

- ako je rješenje doneseno kao posljedica prisile, prinude, ucjene i sl (nema roka za

podnošenje).

Rješenje će se ukinuti:

- ako je njime očigledno povrijeĎen materijalni zakon (rok za podnošenje je 1 godina). To moţe

u jednostranačkim predmetima. U dvostranačkim predmetima se mora pribaviti saglasnost

druge stranke (zato što je ona moţda stekla neko pravo tim rješenjem čije se ukidanje traţi).

O ovom zahtjevu rješava drugostepeni organ.

Protiv ovog rješenja se moţe voditi upravni spor, a ne moţe se izjaviti ţalba.

5. Ukidanje i mjenjanje pravosnaţnog rješenja uz pristanak ili na zahtjev stranke – ako je

pravosnaţnim rješenjem stekla neko pravo, a organ koji ga je donio smatra da je nepravilno

primjenjeno materijalno pravo, moţe ga ukinuti ili izmjeniti samo uz saglasnost stranke i ako

time ne vrijeĎa pravo treće osobe. Na zahtjev stranke, moţe se ukinuti ili izmijeniti i

pravomoćno rješenje koje je nepovoljno po stranku. Ako organ utvrdi da nema potrebe da se

rješenje ukine ili izmijeni, duţan je da o tome obavijesti stranku. Ţalba protiv novog rješenja

WWW.BH-PRAVNICI.COM


dopuštena je samo ako je to rješenje donio prvostepeni organ. Ako je rješenje donio

drugostepeni organ, odnosno ako je rješenje prvostepenog organa konačno, protiv rog rješenja

moţe se pokrenuti upravni spor.

6. Vanredno ukidanje rješenja – (često pitanje) ovdje se radi o izvršnom rješenju koje je

doneseno u skladu sa zakonom, npr. odobrenje za graĎenje.

- Izvršno rješenje moţe se ukinuti ako je to potrebno radi otklanjanja teške i neposredne

opasnosti po ţivot i zdravlje ljudi, javnu sigurnost, javni mir i poredak ili javni moral, ili radi

otklanjanja poremećaja u privredi, ako se to ne bi moglo uspješno otkloniti drugim sredstvima,

kojima bi se manje diralo u stečena prava. Rješenje se moţe ukinuti i samo djelimično, u

opsegu koliko je neophodno da se opasnost otkloni ili zaštite navedeni javni interesi.

- Ako je rješenje donio prvostepeni organ, to rješenje moţe, ukinuti drugostepeni organ.

Protiv rješenja kojim se izvršno rješenje ukida dopuštena je ţalba samo kad je to rješenje

donio prvostepeni organ. U suprotnom, protiv takvog rješenja moţe se neposredno pokrenuti

upravni spor kod nadleţnog suda.

- Stranka koja usljed ukidanja rješenja trpi štetu ima pravo na naknadu samo stvarne štete. Za

rješavanje o zahtjevu za naknadu štete nadleţan je u prvom stepenu sud koji bi po Zakonu o

upravnim sporovima bio nadleţan za rješavanje upravnog spora.

7. Oglašavanje rješenja ništavim – ništavim se oglašava rješenje:

- ako je u upravom postupku rješeno o stvari iz sudske nadleţnosti, ili ako se radi o stvari koja

uopšte nije u nadleţnosti organa uprave, uošte nije upravna stvar.

- ako svojim izvršenjem to rješenje dovelo do krivičnog djela.

- ako je donijeto rješenje čije je izvršenje nemoguće.

- ako je doneseno rješenje po sluţbenoj duţnosti a predviĎeno je da se moţe donijeti samo na

zahtjev stranke, ovakvo rješenje se moţe konvlaidirati samo ako stranka naknadno pristane na

njega.

- koje sadrţi nepravilnosti koja je po nekoj izričitoj zakonskoj odredbi predviĎena kao razlog

ništavosti

Nema rokova za njihovo oglašavanje ništavim. Na ova rješenja se moţe izjaviti ţalba.

8. Pravne posljedice poništavanja i ukidanja

Poništavanjem rješenja i oglašavanjem rješenja ništavim, poništavaju se i pravne posljedice

koje je takvo rješenje proizvelo - od dana donošenja (ex tunc),

Ukidanjem rješenja ne poništavaju se pravne posljedice koje je rješenje već proizvelo do dana

ukidanja, ali se onemogućava daljnje proizvoĎenje pravnih posljedica ukinutog rješenja - ukidaju

posljedice od dana ukidanja (ex nunc).

Organ koji sazna za rješenje kojim je povrijeĎen zakon, a povreda moţe biti razlog za obnovu

postupka, odnosno za poništavanje, ukidanje ili mijenjanje rješenja, duţan je bez odgaĎanja da o

tome obavijesti organ nadleţan za pokretanje postupka i donošenje rješenja.

Izvršenje

Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se pošto postane izvršno. Prvostepeno rješenje

postaje izvršno:

1. istekom roka za ţalbu, ako ţalba nije izjavljena;

2. dostavom stranci , ako ţalba nije dopuštena;

3. dostavom stranci, ako ţalba ne odgaĎa izvršenje;

4. dostavom stranci rješenja kojim se ţalba odbacuje ili odbija.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Drugostepeno rješenje kojim je izmijenjeno prvostepeno rješenje postaje izvršno kad se dostavi

stranci.

Ako rješenjem nije odreĎen rok za izvršenje radnje, rješenje postaje izvršno u roku od 15 dana od

dana donošenja rješenja.

Izvršenje se moţe provesti i na temelju zaključenog poravnanja , ali samo protiv osobe koja je

učestvovala u zaključivanju poravnanja.

Ako se rješenje odnosi na dvije ili više stranaka koje u postupku učestvuju sa istovjetnim

zahtjevima, ţalba koju podnose bilo koja od tih stranaka sprečava izvršnost rješenja.

Nakon isteka roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno ne moţe se traţiti njegovo

izvršenje.

Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanih

potraţivanja ili nenovčanih obaveza.

Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje), a u slučajevima

predviĎenim ovim zakonom-sudskim putem (sudsko izvršenje).

Izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se administrativnim putem.

Izvršenje radi ispunjenja novčanih potraţivanja provodi se sudskim putem. Izuzetno, izvršenje

radi ispunjenja novčanih potraţivanja iz primanja na osnovu radnog odnosa moţe se provesti

administrativnim putem po pristanku izvršenika.

Administrativno izvršenje provodi organ uprave koji je o stvari rješavao u prvom stupnju.

Da bi se moglo pristupiti izvršenju rješenja, potrebno je da organ nadleţan za provoĎenje

administrativnog izvršenja donese po sluţbenoj duţnosti ili na zahtjev traţioca izvršenja zaključak

o dozvoli izvršenja. Zaključkom se utvrĎuje da je rješenje koje se ima izvršti postalo izvršno i

odreĎuje način izvršenja. Protiv ovog zaključka dopuštena je ţalba nadleţnom drugostepenom

organu.

Kad se ima provesti sudsko izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku, organ čije se

rješenje ima izvršiti stavlja na rješenje potvrdu izvšnosti i dostavlja ga radi izvršenja sudu

nadleţnom za izvršenje.

Rješenje doneseno u upravnom postupku koje sadrţi potvrdu izvršnosti jeste osnov za sudsko

izvršenje. To izvršenje provodi se po propisima koji vaţe za sudsko izvršenje.

Izvršenje nenovčanih obaveza

Izvršenje radi ostvarenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se preko drugih osoba ili

prinudom (prisilom).

Ako stranka neće da izvrši rješenje, proteknu rokovi, postoje dva načina:

- prisila novčanim naknadama ( koja prvi put ne moţe biti veća od 50 KM)

- ako neće onda se ide preko angaţovanjem drugog lica (sruši, dostavi se račun organu, sudu).

Organi uprave uspostavljaju pravo sluţnosti.

Izvršenje radi osiguranja -Radi osiguranja izvršenja moţe se zaključkom dopustiti izvršenje

rješenja i prije nego što je ono postalo izvršno, ako bi bez toga moglo biti osujećeno ili znatno

oteţeno izvršenje nakon što rješenje postane izvršno. Izvršenje radi osiguranja moţe se provoditi

administrativnim ili sudskim putem.

UPRAVNI SPOR

Zakon o upravnom sporu – SN FBIH 2/98 i 8/00

ŠTA JE UPRAVNI SPOR? (član 1.)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


To je spor o zakonitosti upravnog akta. Suština organa uprave je donošenje upravnih akata kojima

rješavaju o pravima i obavezama graĎana i pravnih lica u pojedinačnim upravnim stvarima

Ko sve moţe pokrenuti upravni spor? ( član 2.) Pojedinac – fizičko lice i pravno lice, ako smatra

da mu je upravnim aktom povrijeĎeno neko pravo. Pored toga, upravni spor moţe pokrenuti i oni

koji nisu ni fizička ni pravna lica. To su prije svega skupine građana, određeno naselje, organ

uprave ali samo pod jednim uslovom: da takvo lice moţe biti nosilac prava i obaveza o kojima se

rješavalo u pravnom postupku. Ako ne moţe biti nosilac prava i obaveza ne moţe se pojaviti sa

tuţbom u upravnom sporu. Upravni spor moţe pokrenuti i pravobranilac kad je upravnim aktom

povrijeĎen zakon na štetu Federacije, Kantona, grada ili općine. Upravni spor moţe pokrenuti i

ombudsmen. On se moţe pojaviti u upravnom sporu ako ocijeni da je konačnim upravnim aktom

povrijeĎeno ljudsko dostojanstvo, osnovna prava i slobode zagarantovane ustavom FBiH i

meĎunarodnim konvencijama.

Presude u upravnom (član 3.)sporu su obavezne prema svakom.

Da li u upravnom sporu ima zainteresirana stranka? Da. Primjer: povrat stana. Stranke su: nosilac

stanarskog prava i korisnik koji je tokom rata dobio privremeno rješenje. Vodi se spor izmeĎu njih.

Postoji treća stranka koji su mnogi kantonalni sudovi ignorisali: to je vlasnik stana, koji je takoĎer

zainteresovan da taj stan ostane njemu, tako da i zainteresovano lice ima u sporu poloţaj stranke

Ko rješava upravne sporove?(član 5.) – Kantonalni sud i to prema sjedištu prvostepenog organa

odnosno njegove organizacione jedinice. Ko sudi? - U upravnim sporovima sudi sudija pojedinac.

Izuzetno, u sloţenim predmetima upravnog spora sudi se u vijeću od trojice sudija, o čemu

odlučuje predsjednik vijeća za upravne sporove.

Šta je organ u smislu ZUS-a? Pod njima se podrazumijevaju federalni i kantonalni organi uprave,

upravne organizacije (direkcije, zavodi, agencije...oni nisu pravna lica same po sebi. Postaju pravna

lica ako se to reguliše...), općinske sluţbe, gradske sluţbe, pravna lica koja imaju javna ovlaštenja

(Federalni zavod za PIO).

Protiv čega se pokreće upravni spor? Samo protiv upravnog akta. Upravni akt jeste akt nadleţnog

organa kada rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnih lica u nekoj upravnoj stvari.

Protiv kojeg upravnog akta se pokreće upravni spor? Konačnog, najčešće drugostepenog (u

95% slučajeva). Moţe i protiv prvostepenog akta na koje nije dozvoljena ţalba, ali je dozvoljeno

pokrenuti upravni spor.

Ćutanje administracije? - Šta kada prvostepeni i drugostepeni organ ćuti? (član 11. i 22.) Ako u

upravnom postupku prvostepeni organ protiv cijeg akta je dozvoljena zalba nije u roku od 60 dana

ili u posebnim propisom odredjenom kracem roku donio nikakvo rjesenje po zahtjevu, stranka ima

pravo da se obrati svojim zahtjevom drugostepenom organu. MeĎutim ako prvostepeni organ nije

donio rjesenje a protiv kojeg zakonom nije dozvoljena zalba, stranka moţe pokrenuti upravni spor.

Ako u upravnom postupku drugostupanjski organ nije u roku od 30 dana ili u posebnom

propisom odredjenom kracem roku donio rjesenje po zalbi stranke protiv prvostupanjskog

rjesenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila, stranka moze

pokrenuti upravni spor kao da joj je zalba odbijena.

Protiv kojih akata se ne moţe voditi upravni spor (čl.12 ZUS)?1 - Upravni spor se ne moze

voditi:

1) protiv akata donesenih u stvarima u kojima je sudska zastita osigurana van upravnog spora;

1 Često pitanje

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2) protiv akata donesenih u stvarima o kojima se po izricitoj odredbi zakona ne moze voditi upravni

spor;

3) u stvarima o kojima neposredno na osnovu ustavnih ovlastenja odlucuju domovi Parlamenta

Federacije ili predsjed-nik Federacije i dopredsjednik Federacije odnosno zakonodavno tijelo

kantona-zupanije. Kada općinsko vijeće donese upravni akt moţe se pokrenuti upravni spor protiv

tog akta.

Zakonski razlozi za pobijanje upravnog akta (čl.13 ZUS)?2 Upravni akt moze se pobijati:

1) sto u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis zasnovan na zakonu ili opci akt;

2) sto je akt donesen od strane nenadleznog organa;

3) ako se u upravnom postupku koji je aktu prethodio nije postupilo po pravilima postupka, a

narocito ako cinjenicno stanje nije potpuno i pravilno utvrdjeno, ili sto je iz utvrdjenih cinjenica

izveden nepravilan zakljucak u pogledu cinjenicnog stanja;

4) ako je nadlezni organ rjesavajuci po slobodnoj ocjeni prekoracio granice ovlastenja koja su mu

data pravnim propisima i suprotno cilju u kome je ovlastenje dato.

Tuţena strana? (član 18.) To je organ čiji se upravni akt osoprava. Organ koji donosi rješenj nije i

ne moţe biti stranka u postupku, on je samo tuţena strana.

Odgoda izvršenja? (član 19.) Kada stranka podnese tuţbu u upravnom sporu to ne odgaĎa izvršenje

upravnih rješenja (a najčešće se radi o carinama i porezima). Stranka moţe podnijeti organu uprave

ili sudu (u tuţbi zatraţi da se odgodi izvršenje i tada se hitno postupa) zahtjev za odgodu (ako hoće

da pokrene spor) pod slijedećim uslovima da:

da odlaganje nije protivno javnom interesu i da

tim odlaganjem nije nanesena šteta drugoj stranci

Izuzetak: Kada se stranka obraća organu uprave za odgodu izvršenja i nije uspjela, tada ne moţe isti

zahtjev isticati u tuţbi. Ako sud odbije odgodu, nema prava na ţalbu.

Upravni spor-postupak? Pokreće se tuţbom. Ona se podnosi u roku od 30 dana od dana kada je

stranci dostavljen akt koji se osporava. Ovaj rok vaţi i za ombudsmene i za pravobranioce, ako im

je upravni akt dostavljen. A ako im akt nije dostavljen tuţbu mogu podnijeti u roku od 60 dana od

dana kada je akt dostavljen stranci u čiju je koris akt i donesen. Tuţba se predaje neposredno ili

preporučenom poštom. Moţe se izjaviti i na zapisnik kod nadleţnog suda. Moţe se desiti da iz

neznanja ili omaškom da tuţba bude predata drugom organu – u tom slučaju se smatra da je predata

u roku.

Sastav tuţbe? Tuţba mora sadrţavati: ime i prezime tuţitelja i druge lične podatke, naznaku

tuţenog, koji upravni akt se osporava, donosioca akta, zakonske razloge za pobijanje akta, u kom

pravcu predlaţe da se riješi stvar. Tuţba se dostavlja u dva primjerka, jer se ista dostavlja drugoj

strani na odgovor. Uz tuţbu se dostavlja obavezno i akt koji se pobija. U tuţbi se ne mogu navoditi

nove činjenice i dokazi, ali postoji izuzetak: kada stranka uz tuţbu prilaţe izuzetno jak dokaz koji

dovodi u pitanje činjenično stanje iz upravnog postupka. Svaka stranka je duţna dokazati činjenice

na koje se poziva, dakle teret dokazivanja je na strankama. Tuţilac moţe odustati od tuţbe sve do

donošenja sudske odluke u upravnom sporu. Tada sud rješenjem obustavlja postupak.

(Kako se moţe potpisati stranka u upravnom postupku koja je nepismena? Drugo lice će ga

potpisati i osoba koja ga je potpisala ispod naznači svoje ime i prezime i adresu. Prstoznakom se

moţe potpisati samo u jednoj situaciji: samo kada nepismena stranka daje punomoć. Kada se

2 Često pitanje

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ţalbaupravnom postupku dostavlja na odgovor? Samo u jednom slučaju: kada stranka u ţalbi

ističe nove činjenice i dokaze.)

Odbačaj tuţbe? Sud će rješenjem odbaciti tuţbu ako je:

- neblagovremena, prijevremena (ćutanje administracije), podnesena od neovlaštenog lica;

- ako akt koji se tuţbom osporava nije upravni akt;

- ili da je očigledno da se upravnim aktom ne dira u pravo tuţioca (ne odnosi se na njega),;

- ako je stranka podnijela tuţbu a imala je pravo na ţalbu na prvostepeno rješenje a to pravo nije

iskoristila;

- ako se radi o stvari o kojoj se ne moţe po odredbama zakona voditi upravni spor,

- i ako već postoji sudska odlika o istoj stvari.

Sud moţe iz ovih razloga odbaciti tuţbu u svakom stadiju postupka.

Sud moţe poništiti upravni akt i bez dostavljanja tuţbe na odgovor, ako naĎe da osporeni

upravni akt ima takve nedostatke koji sprečavaju ocjenu zakonitosti.

Dostava upravnih spisa po tuţbi? Sud je duţan tuţbu dostaviti organu uprave koji je donio upravni

akt na odgovor u odreĎenom roku (odgovara se u roku koji nije duţi od 20 dana) Tuţeni je duţan da

dostavi upravne spise sudu. Ako ne dostavi spise u ostavljenom roku, tada organ uprave povrijeĎuje

sluţbenu duţnost, tada sud ima pravo i obavezu da podnese prijavu disciplinskoj komisiji protiv

sluţbenog i odgovornog lica u tom organu.

Šta sve moţe tuţilac? O upravnim sporovima sud rješava nejavno, po sudiji pojedincu ili na

sjednici. Ako stranka u sporu zatraţi da prisustvuje nejavnom rješavanju ili da se u predmetu

odrţi javna rasprava, sud je duţan obavjestiti stranke i zainteresirana lica, ako ih ima, o

datumu nejavnog rješavanja i njihovom pravu da tom rješavanju prisustvuju, odnosno

odrţati usmenu raspravu javno (u daljnjem tekstu: rasprava).Stranke u sporu mogu zatraţiti da

prisutvuju nejavnom rješavanju ili da se u predmetu odrţi javna rasprava samo u tuţbi ili odgovoru

na tuţbu. Kad je u predmetu odlučivano nejavno, na sjednici ili po sudiji pojedincu, sud moţe, ako

su za to ispunjeni uvjeti, poništiti osporeni upravni akt i prvostepeni upravni akt ako je i on

sadrţavao iste nedostatke i predmet vratiti tuţenom ili prvostepenom organu na ponovno

rješavanje kada ocijeni da će on brţe i efikasnije provesti postupak i odlučiti o upravnoj stvari.

Raspravom rukovodi sudija pojedinac odnosno predsjednik vijeća. O raspravi se vodi zapisnik u

koji se unose samo bitne činjenice i okolnosti kao i izreka odluke. Zapisnik potpisuju predsjednik

vijeća odnosno sudija pojedinac i zapisničar. Izostanak stranke sa rasprave ne zadrţava rad suda,

sud će raspraviti spor i bez prisustva stranaka.

Rješavanje suda po tuţbi? Kada sud na raspravi utvrdi drugačije činjenično stanje u odnosu na

činjenično stanje utvrĎeno u upravnom postupku i otkloni povrede pravila upravnog postupka,

poništit će osporeni upravni akt i prvostepeni upravni akt ako je i on sadrţavao iste nedostatke, te

sam rješiti upravnu stvar, sud tada rješava stvar u meritumu (nema poništavanja rješenja i

vraćanja na ponovni postupak). TakoĎer moţe tuţbu odbiti i potvrditi upravni akt i to je opet

meritorno rješavanje. Sud moţe da poništi sve prethodne akte i donese meritornu odluku koja se

izvršava.

Zakonitost osporenog akta? Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva

iz tuţbe, ali pri tome nije vezan razlozima tuţbe. Na ništavost upravnog akta sud pazi po sluţbenoj

duţnosti. Sud odlučuje većinom glasova sudskog vijeća. O vijećanju i glasanju vodi se poseban

zapisnk, koji potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Vijećanje i glasanje vrši se bez prisustva

stranaka.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Spor se rješava presudom, tako što se tuţba uvaţava ili odbija kao neosnovana. Presudom se tuţba

moţe uvaţiti na 2 načina: upravni akt se poništava i rješava se upravna stvar tj. presuđuje u

meritumu, a moţe da tuţbu uvaţi i poništi i prvostepeno i drugostepeno rješenje i vrati na

ponovni postupak ali samo kada ocjeni da ovi organi mogu lakše i efikasnije provesti postupak,

nego sud. Ako nadleţni organ ne postupi po presudi suda on čini tešku povredu sluţbene duţnosti i

tada je sud duţan podnijeti prijavu za pokretanje disciplinskog postupka.

Šta presuda sadrţi? Presuda, odnosno rjesenje sadzi:

- oznacenje suda, broj i datum,

- uvod koji obuhvata ime i prezime predsjednika vijeca, clanova vijeca i zapisnicara, oznacenje

stranaka i njihovih zastupnika, kratko oznacenje predmeta spora i dan kad je presuda, odnosno

rjesenje izreceno i objavljeno,

- dispozitiv,

- obrazlozenje i

- pouku o zalbi, ako je zalba dozvoljena.

Dispozitiv mora biti odvojen od obrazlozenja. U presudi se moraju cijeniti svi navodi tuzbe.

Originalnu presudu, odnosno rjesenje potpisuju predsjednik vijeca i zapisnicar. Presuda,

odnosno rjesenje izdaje se strankama u ovjerenom prijepisu.

Pravni lijekovi?

1. Ţalba - Protiv odluke donesene u upravnom sporu ţalba se ne moţe izjaviti.

2. Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke –

Protiv pravosnazne sudske odluke kantonalnog suda, donesene u upravnom sporu stranka

moze, Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu podnijeti zahtjev za vanredno

preispitivanje sudske odluke.

Vrhovnom sudu Federacije stranka moţe podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog

povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona

o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda.

Kantonalnom sudu stranka moţe podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede

kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o

postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.

Zahtjev za vanredno preispitivanje ne moţe se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja

se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Zahtjev se moze podnijeti u roku od 30 dana od dana dostavljanja stranci sudske odluke protiv koje

se podnosi zahtjev. O zahtjevu za vanredno preispitivanje odlucuje nadleţni sud vijecu

sastavljenom od trojice sudija, akorješava kantonalni sud onda koji nisu ucestvovali u donosenju

odluke. Zahtjev sadrzi oznacenje sudske odluke cije se preispitivanje predlaze, kao i razloge i obim

u kome se predlaze preispitivanje. Nadleţni sud ce odbaciti rjesenjem zahtjev koji je:

- neurednu i to nakon što je pozvato podnosioca zahtjeva koji je bio nepotpun ili

nerazumljiv da te nedostatke otkloni. Ako to ne učini u ostavljenom roku, a ti su nedostaci

takvi da sprječavaju rad suda, tek onda donosi rješenje kojim odbacuje zahtjev; i koji je

- nedozvoljen, neblagovremen ili zahtjev koji je podnijela neovlascena osoba,

Nadleţni sud rjesava o zahtjevu, po pravilu, u nejavnoj sjednici, a pobijanu odluku ispituje samo u

granicama zahtjeva. Presudom se odbija ili uvaţava zahtjev. Presudom kojom se zahtjev uvazava,

sud moze ukinuti ili preinaciti sudsku odluku protiv koje je podnesen zahtjev. Ako Vrhovni sud

Federacije ili kantonalni ukine sudsku odluku, predmet vraca na ponovni postupak.

3. Ponavljanje postupka? Postupak okoncan presudom ili rjesenjem nadleznog suda ponovit

ce se na zahtjev stranke:

1) ako stranka sazna za nove cinjenice ili nove dokaze na osnovu kojih bi spor bio povoljnije

WWW.BH-PRAVNICI.COM


rijesen za nju da su te cinjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijem

sudskom postupku;

2) ako je do odluke suda doslo usljed krivicnog djela suca ili radnika u sudu,

3) ako je odluka zasnovana na presudi donesenoj u krivicnoj ili gradjanskoj stvari, a ta

presuda je kasnije ukinuta drugom punomocnom sudskom odlukom;

4) ako je isprava na kojoj se zasniva sudska odluka lazna, ili ako je svjedok, vjestak ili stranka,

prilikom saslusanja pred sudom dao lazan iskaz, a odluka suda se zasniva na tom iskazu;

5) ako stranka nadje ili stekne mogucnost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom

upravnom sporu;

6) ako zainteresiranoj osobi nije bila data mogucnost da ucestvuje u upravnom sporu.

Ponavljanje postupka moze se traziti najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je stranka saznala za

razlog ponavljanja. Po proteku pet godina od pravosnaznosti sudske odluke ponavljanje se ne moze

traziti. Izuzetno, i poslije roka od pet godina ponavljanje postupka se moze traziti zbog razloga

zakonom odreĎenih. Ponavljanje postupka pokrece se tuzbom. O tuzbi za ponavljanje postupka

rjesava sud koji je donio odluku na koju se odnosi razlog za ponavljanje postupka, i to sudija

pojedinac koji nije učestvovao u donošenju te odluke. Sud presudom rjesava o tuzbi za ponavljanje

postupka. Protiv odluke suda donesene po tuzbi za ponavljanje postupka mogu se podnijeti pravni

lijekovi koji su ovim zakonom dozvoljeni u glavnoj stvari. Ukoliko ZUS ne sadrţi pojedine odredbe

shodno se primjenjuju odredbe ZPP-a.

4. Obaveznost presude? Ako je presudom poništeno rješenje i vraćeno prvostepenom organu, isti

je duţan u roku od 15 dana donijeti novo rješenje shodno uputama iz sudske presude. Ako on to

ne učini, ili donese rješenje protivno uputama iz presude, stranka moţe ponovo podnijeti tuţbu

sudu, odnosno, zahtjev u kojem će zatraţiti da sud koji je poništio upravni akt riješi tu upravnu

stvar jer organ uprave ćuti. Ako upravni organ nije slijedio upute suda, stranka moţe podnijeti

tuţbu, a sud tu stvar mora riješiti u meritumu, nema više vraćanja predmeta upravnom organu.

Odluka suda je upravni akt koji se izvršava (ako podlijeţe izvršenju). Organ koji je ćutao vrši

tešku povredu i protiv njega se moţe pokrenuti disciplinski postupak.

5. Postupak zaštite sloboda i prava pojedinaca zaštićenih ustavom federacije? Ovim pravnim

sredstvom se dozvoljava da se pobijaju akti koji se inače ne mogu pobijati, a kojima se krše

prava pojedinaca (iz ustava i meĎunarodnih konvencija i sporazuma), pod uslovom da nije

zajamčena druga sudska zaštita protiv takvih akata. Ovakav zahtjev rješava kantonalni sud.

Odlučuje se rješenjem. Protiv ovog rješenja dozvoljava se podnošenje zahtjeva za vanredno

preispitivanje i to vrhovnom sudu FBiH. Osim pojedinačnih akata, ovo se odnosi i na

pojedinačne radnje tj. ponašanju sluţbenog ili odgovornog lica koji svojim radnjama

onemogućava stranci da ostvari ustavom zagarantovana prava i slobode. Ako se to zaista utvrdi,

tada postoji mogućnost da kantonalni sud donese rješenje kojim će zabraniti dalje postupanje ili

nepostupanje ili će naloţiti da se postupi na odreĎeni način i utvrĎuje odreĎene mjere kako bi se

otklonile te negativne posljedice. Postoji čak i mogućnost novčanog kaţnjavanja (200-800 KM).

Ovo rješenje treba da izvrši kod koga se te radnje čine ili ne čine, a ako on to neće da izvrši,

onda sud moţe da preuzme izvršenje tog rješenja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


23.06.2007. godine Kata Senjak

RADNO PRAVO

.

LITERATURA

Zakon o drţavnoj sluţbi SNFBIH 67/05 (zadnja izmjena)

Zakon o namještenicima SBFBIH 49/05

Zakon o PIO (SNFBIH 29/98, 49/00, 32/01 i 73/05)

Zakon o drţavnoj sluţbi u instistucijama BiH (SG BIH 19/02, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04,

48/05 i 2/06)

Zakon o radu FBiH (SNFBIH 43/99, 32/00 i 29/03)

Zakon o radu u institucijama BiH (SGBIH 26/04) – ne pitaju

Pravilnik o radnoj knjiţici (SNFBIH 42/00, 53/00)

RADNO PRAVO .

ZAKON O DRŢAVNOJ SLUŢBI U FBIH (“Sl. novine FBiH” br. 29/03-Prečišćeni tekst sa izmjenama objavljenim u

“Sl. Novinama FBiH” br. 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06)

Proporcionalna zastupljenost

U organima drţavne sluţbe Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi zajedno sa ostalima i

graĎani Bosne i Hercegovine bit će proporcionalno zastupljeni.

Zapošljavanje i unapređenje

Zapošljavanje i unapreĎenje profesionalne karijere drţavnog sluţbenika temelji se na javnom

konkursu i profesionalnoj sposobnosti.

Zakonski principi

Drţavna sluţba osigurava poštivanje i primjenu sljedećih principa:

a) zakonitost;

b) transparentnost i javnost;

c) odgovornost;

d) učinkovitost i ekonomičnost;

e) profesionalna nepristrasnost;

f) politička nezavisnost.

Izuzeće u primjeni

1. Članovi Parlamenta Federacije, predsjednik i potpredsjednici Federacije, članovi Vlade

Federacije, sudije Ustavnog suda Federacije, sudije Vrhovnog suda Federacije i federalni tuţioci

nisu drţavni sluţbenici i njihov radno-pravni status se ureĎuje drugim propisima.

2. Članovi kantonalne vlade, članovi skupština kantona, sudije kantonalnih sudova i kantonalni

tuţioci nisu drţavni sluţbenici i njihov radno-pravni status se ureĎuje drugim propisima.

3. Članovi općinskih vijeća, općinski načelnik svake općine i sudije općinskih sudova nisu drţavni

sluţbenici i njihov radno-pravni status se ureĎuje drugim propisima.

4. Članovi gradskih vijeća i gradonačelnici nisu drţavni sluţbenici i njihov radno-pravni status se

ureĎuje drugim propisima.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


5. Lica zaposlena kao savjetnici nosioca funkcija iz ovog člana nisu drţavni sluţbenici.

6. Ovaj zakon se ne primjenjuje na revizore zaposlene u Uredu za reviziju Federacije Bosne i

Hercegovine, pripadnike policije i oruţanih snaga.

Drţavni sluţbenici mogu biti: drţavni sluţbenici i rukovodeći drţavni sluţbenici. Rukovodeći

drţavni sluţbenici su rukovoditelj samostalne uprave i samostalne ustanove, sekretar organa uprave,

pomoćnici rukovoditelja i glavni inspektori (federalni i kanotnalni). Ostali drţavni sluţbenici su:

inspektori, stručni saradnici, viši stručni saradnici i stručni savjetnici.

Odlučivanje o pravima i duţnostima drţavnih sluţbenika

1. O pravima i duţnostima drţavnih sluţbenika iz radnoga odnosa, na osnovu ovog zakona i

podzakonskih propisa, odlučuje rukovodilac organa drţavne sluţbe, osim kada je ovim zakonom i

podzakonskim propisima utvrĎeno da odlučuje drugi organ (Agencija i Odbor za ţalbe).

2. O pravima i duţnostima donosi se rješenje.

3. Za donošenje i dostavljanje rješenja drţavnom sluţbeniku, primjenjuju se odgovarajuće odredbe

Zakona o upravnom postupku.

4. Protiv rješenja, drţavni sluţbenik ima pravo u roku od 15 dana od dana prijema rješenja izjaviti

ţalbu Odboru drţavne sluţbe za ţalbe (u daljem tekstu: Odbor za ţalbe) radi preispitivanja

pravilnosti donesenog rješenja.

Interni premještaj drţavnog sluţbenika

1. Ukoliko u organu drţavne sluţbe postoji upraţnjeno radno mjesto drţavnog sluţbenika u tom

slučaju rukovodilac organa drţavne sluţbe prvo razmatra da li moţe na to radno mjesto

premjestiti drţavnog sluţbenika koji se nalazi na sličnom radnom mjestu u istom organu

drţavne sluţbe. Premještaj moţe biti dobrovoljan, uz saglasnost drţavnog sluţbenika koji se

premješta, a izuzetno i nametnut, ako postoje objektivno utvrĎene i neodloţne potrebe sluţbe.

Nametnuti premještaj moţe biti i zamjena sluţbenika sa jednog na drugo radno mjesto. Rješenje

o premještaju donosi rukovodilac organa drţavne sluţbe. Primjerak rješenja dostavlja se

Agenciji.

2. Kod odlučivanja o premještaju u obzir se uzimaju ocjene rezultata rada koje je ostvario drţavni

sluţbenik koji se premješta, kao i njegova ukupna stručna sposobnost za obavljanje poslova na

radnom mjestu na koje se premješta.

3. Ukoliko premještaj podrazumijeva i promjenu prebivališta drţavni sluţbenik ima pravo na

odgovarajuću naknadu.

Sporazumno preuzimanje duţnosti drţavnog sluţbenika iz drugog organa drţavne sluţbe - Organ

drţavne sluţbe moţe sporazumno sa drugim organom drţavne sluţbe istog nivoa vlasti i uz

saglasnost ili pisani zahtjev drţavnog sluţbenika preuzeti drţavnog sluţbenika sa iste ili slične

pozicije, a kod rukovodećih drţavnih sluţbenika moţe preuzimati samo ove rukovodeće drţavne

sluţbenike: sekretara organa drţavne sluţbe; pomoćnika rukovodioca organa drţavne sluţbe i

glavnog federalnog i kantonalnog inspektora koji se nalaze na poziciji radnog mjesta koja je

istovijetna poziciji radnog mjesta na koje se vrši preuzimanje. Preuzimanje se vrši pisanim

sporazumom organa drţavne sluţbe od čega se primjerak sporazuma i rješenje o postavljenju

dostavljaju Agenciji.

Popuna upraţnjenih radnih mjesta sa liste prekobrojnih

1. Kada rukovodilac organa drţavne sluţbe odluči da popunu upraţnjenog radnog mjesta

drţavnog sluţbenika ne vrši Internim premještajem i sporazumnim preuzimanjem duţnosti

drţavnog sluţbenika iz drugog organa drţavne sluţbe, odnosno ako se popuna ne vrši na taj

WWW.BH-PRAVNICI.COM


način, u tom slučaju rukovodilac tog organa podnosi zahtjev Agenciji za popunu tog radnog

mjesta.

2. Agencija prvo pokušava popuniti to radno mjesto drţavnim sluţbenicima koji se nalaze na listi

prekobrojnih drţavnih sluţbenika koju vodi agencija za sve organe drţavne sluţbe u FBiH.

Popuna se vrši prema kriterijima i pravilima za izbor drţavnih sluţbenika koje podzakonskim

aktima utvrĎuje Agencija.

Prekobrojnost Prekobrojnost nastaje isključivo kao posljedica reorganizacije, smanjenja obima poslova organa

drţavne sluţbe ili njegovog ukidanja. Agencija proglašava drţavnog sluţbenika prekobrojnim na

prijedlog organa drţavne sluţbe. Drţavni sluţbenik koji je proglašen prekobrojnim se moţe:

rasporediti na slično upraţnjeno radno mjesto drţavnog sluţbenika u drugom organu

drţavne sluţbe;

ukoliko je ovo rasporeĎivanje nemoguće, drţavnom sluţbeniku se nudi prijevremeno

penzionisanje, u skladu sa zakonom (posebnim zakonom);

ukoliko je privremeno penzionisanje nemoguće rukovodilac organa drţavne sluţbe

razrješava duţnosti prekobrojnog drţavnog sluţbenika koji moţe izjaviti ţalbu Odboru za

ţalbe i traţiti preispitivanje svog razrješenja, u skladu sa ovim zakonom;

drţavni sluţbenik koji je proglašen prekobrojnim, a nije dalje rasporeĎen, ima pravo na

otpremninu u skladu sa zakonom, te na naknadu za slučaj nezaposlenosti, u skladu sa

zakonom.

Ukoliko se u organu drţavne sluţbe oglasi upraţnjeno slično radno mjesto u roku od godinu dana

od dana razrješenja s duţnosti, prekobrojni drţavni sluţbenik ima prednost prilikom ponovnog

zaposlenja u organu drţavne sluţbe.

Javno oglašavanje

1. Ukoliko se upraţnjeno radno mjesto u organu drţavne sluţbe ne bi moglo popuniti sa liste

prekobrojnih, u tom slučaju to radno mjesto Agencija popunjava oglašavanjem javnog

konkursa. Zabranjena je diskriminacija na osnovu spola u postupku zapošljavanja i

unapreĎenjka drţavnog sluţbenika

2. Javni konkurs objavljuje se najmanje 15. dana prije krajnjeg roka za prijave u “Sl. Novinama

FBiH” i u najmanje 2 dnevna lista koji se distribuiraju na cijeloj teritoriji BiH i na sluţbenoj

internet stranici Agencije.

3. Javni konkurs sadrţi:

- naziv i opis upraţnjenog radnog mjesta

- opće uvjete iz čl. 25. ovog zakona

- posebne uvjete utvrĎene pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji

- spisak potrebnih dokumenata, rok i mjesto njihovog podnošenja.

4. Troškove objavljivanja javnog konkursa snosi organ drţavne sluţbe za čije se potrebe provodi

taj konkurs.

Opći uvjeti za postavljenje drţavnog sluţbenika - Da bi bilo postavljeno na radno mjesto drţavnog

sluţbenika lice mora ispunjavati sljedeće opće uvjete:

da je drţavljanin Bosne i Hercegovine;

da je stariji od 18 godina;

da ima univerzitetsku diplomu najmanje VII. stepena stručne spreme;

da je zdravstveno sposobno za obavljanje odreĎenih poslova predviĎenih za to radno mjesto;

da u posljednje tri godine, od dana objavljivanja upraţnjenog radnog mjesta, lice nije

otpušeno iz drţavne sluţbe, kao rezultat disciplinske mjere, na bilo kojem nivou vlasti u

Bosni i Hercegovini;

da nije obuhvaćeno odredbom člana IX.1 Ustava Bosne i Hercegovine.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Izuzetno od ovih uvjeta, lica sa višom stručnom spremom (VI. stepen) koje su ranije postavljene

kao drţavni sluţbenici na radna mjesta u drţavnoj sluţbi, mogu ostati na tom radnom mjestu u

periodu ne duţem od tri godine od stupanja na snagu ovog zakona.

Komisije za izbor

1. Agencija imenuje posebne komisije za izbor koje su nepristrane u provedbi javnog konkursa.

2. Komisiju za izbor sačinjava najmanje tri člana, od kojih su najmanje dva člana drţavni

sluţbenici iz organa drţavne sluţbe, od kojih je jedan član predstavnik sindikata, na koji se javni

konkurs odnosi i koji imaju akademsko i profesionalno iskustvo u oblastima obuhvaćenim

procesom javnog konkursa, dok se ostali članovi imenuju s liste eksperata koju utvrdi Agencija.

Javni konkurs - Agencija utvrĎuje značaj i sadrţaj javnog konkursa. Javni konkurs sadrţi:

a) ispit općeg znanja;

b) stručni ispit.

Vlada Federacije, na prijedlog Agencije, podzakonskim aktom utvrĎuje uvjete, način i program

polaganja ispita općeg znanja. Kandidati koji su poloţili stručni upravni ispit ili pravosudni ispit

izuzeti su od polaganja ispita općeg znanja.

Postavljenje drţavnog sluţbenika

1. Drţavnog sluţbenika postavlja rukovodilac organa drţavne sluţbe, uz prethodno pribavljeno

mišljenje Agencije, s liste uspješnih kandidata koji su prošli javni konkurs.

2. Nakon prethodno pribavljenog mišljenja od Agencije, općinski načelnik i gradonačelnik

postavljaju nadleţne općinske i gradske drţavne sluţbenike sa liste uspješnih kandidata koji su

prošli javni konkurs.

3. Rezervna lista uspješnih kandidata čuva se do isteka probnog rada postavljenoga drţavnog

sluţbenika.

4. Postavljenje drţavnog sluţbenika vrši se rješenjem koje se objavljuje na oglasnoj ploči organa

drţavne sluţbe i dostavlja drţavnom sluţbeniku. Prije preuzimanja duţnosti, postavljeni drţavni

sluţbenik prima pisani opis svog radnog mjesta i opis uvjeta sluţbe.

5. Rješenje o postavljenju sadrţi:

a) ime i prezime drţavnog sluţbenika;

b) naziv organa drţavne sluţbe u koji je drţavni sluţbenik postavljen;

c) naziv radnog mjesta i platni razred.

6. Postavljeni drţavni sluţbenik preuzima duţnost polaganjem zakletve vjernosti pred

rukovodiocem organa drţavne sluţbe. Tekst zakletve utvrĎuje Agencija. Potpisani tekst zakletve

sastavni je dio personalnog dosjea drţavnog sluţbenika.

Probni period

1. Kada se radi o prvom zapošljavanju u organu drţavne sluţbe, drţavni sluţbenik prolazi razdoblje

probnoga rada. Period probnog rada drţavnog sluţbenika obuhvata vrijeme uvoĎenja u posao i

vrijeme obavljanja duţnosti i ukupno traje šest mjeseci.

2. Neposredno nadreĎeni drţavni sluţbenik se odreĎuje kao supervizor odgovoran za davanje

ocjene rada na kraju probnog perioda. Ocjenjivanje probnog rada rukovodećih sluţbenika vrši

rukovodilac organa drţavne sluţbe.

3. Ukoliko je ocjena rada:

a) zadovoljavajuća, rukovodilac organa drţavne sluţbe potvrĎuje postavljenje drţavnog sluţbenika

na radno mjesto;

b) nezadovoljavajuća, rukovodilac organa drţavne sluţbe razrješava duţnosti drţavnog sluţbenika,

koji time gubi svoj status bez primanja naknade zbog otpuštanja. Razriješeni drţavni sluţbenik ima

WWW.BH-PRAVNICI.COM


pravo uloţiti ţalbu Odboru za ţalbe radi preispitivanja odluke.

5. Ukoliko je drţavni sluţbenik razriješen duţnosti, sljedeći uspješni kandidat s rezervne liste

postavlja se na upraţnjeno radno mjesto drţavnog sluţbenika.

6. Probnom radu ne podlijeţu pripravnici.

Ocjena rada - Ocjenu rada rukovodećih i drugih drţavnih sluţbenika utvrĎuje rukovodilac organa

drţavne sluţbe. Rukovodilac organa drţavne sluţbe ocjenjuje rad svih drţavnih sluţbenika, na

prijedlog neposredno nadreĎenog sluţbenika, najmanje svakih 12 mjeseci. Ocjena rada zasniva se

na rezultatima postignutim u realiziranju poslova predviĎenih opisom radnoga mjesta i ciljevima

koje za dati vremenski period utvrdi neposredno nadreĎeni sluţbenik.Rezultati ostvareni u

obavljanju poslova u toku perioda koji se ocjenjuje označuju se sljedećim ocjenama:

nezadovoljavajuće, zadovoljavajuće, uspješno i izuzetno uspješno. Rezultati ocjene rada uzimaju se

u obzir prilikom unapreĎenja i internih premještaja. Svi drţavni sluţbenici:

a) imaju nesmetan pristup ocjenama svoga rada koje se nalaze u ličnom dosjeu,;

b) imaju mogućnost da u odgovarajućem vremenskom roku priloţe pisane informacije uz ocjenu

svoga rada i imaju pravo izjaviti ţalbu Odboru za ţalbe radi preispitivanja ocjene o radu.

Ukoliko su dvije uzastopne ocjene rada negativne, rukovodilac organa drţavne sluţbe, po prethodno

pribavljenom mišljenju Agencije, razrješava duţnosti drţavnog sluţbenika. Drţavni sluţbenik moţe

izjaviti ţalbu Odboru za ţalbe radi preispitivanja razrješenja, u skladu sa članom 65. ovog zakona.

Pripravnici -Rukovodilac organa drţane sluţbe moţe zatraţiti od Agencije da u drţavnu sluţbu

primi pripravnika, koji se zapošljava na osnovu javnog konkursa kojeg objavljuje Agencija.Organ

drţavne sluţbe duţan je da obavijesti pripravnika o sadrţaju programa i načinu na koji se nadgleda

njegov pripravnički rad.Pripravništvo traje godinu dana nakon čega pripravnik stiče pravo prijave

na javni konkurs.

Radni odnos na određeno vrijeme - U slučaju duţe odsutnosti drţavnog sluţbenika sa posla

(bolovanje, porodiljsko odsustvo i sl.) moţe se primiti drţavni sluţbenik u radni odnos na odreĎeno

vrijeme koji traje do povratka odsutnog drţavnog sluţbenika na posao. Prijem u radni odnos prvo se

vrši sa liste prekobrojnih a tek onda javnim oglašavanjem. Radni odnos na odreĎeno ne moţe

prerasti u radni odnos na neodreĎeno vrijeme.

Propisi o radu i socijalnom osiguranju - Na drţavnog sluţbenika primjenjuje se Zakon o radu,

ostali zakoni i kolektivni ugovori kojima se ureĎuju prava i obaveze iz radnih odnosa, osim ako

ovim zakonom nije drugačije utvrĎeno.

Odsustvo i godišnji odmor

Rukovodeći drţavni sluţbenici imaju pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 25 radnih

dana i na plaćeno odsustvo od pet radnih dana u jednoj kalendarskoj godini

Ostali drţavni sluţbenici imaju pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana i na

plaćeno odsustvo od pet radnih dana u jednoj kalendarskoj godini. Godišnji odmor po svim

osnovama ne moţe biti duţi od 36 radnih dana.

Neplaćeno odsustvo i rad sa skraćenim radnim vremenom - Vlada Federacije utvrĎuje bliţe uvjete

u skladu s kojim drţavni sluţbenik moţe uzeti neplaćeno odsustvo, i kada se moţe duţnost

drţavnog sluţbenika obavljati sa skraćenim radnim vremenom.

Stručno obrazovanje i usavršavanje

Drţavni sluţbenici obavezni su da neprestano rade na svom stručnom obrazovanju i usavršavanju.

Drţavni sluţbenik ima pravo i obavezu učestvovati na savjetovanjima i drugim oblicima obrazovnih

WWW.BH-PRAVNICI.COM


aktivnosti. O učestvovanju drţavnih sluţbenika na savjetovanjima i drugim oblicima obrazovnih

aktivnosti odlučuje rukovodilac organa drţavne sluţbe, vodeći pri tom računa o podjednakom

učestvovanju svih drţavnih sluţbenika.

Prestanak radnog odnosa drţavnog sluţbenika

Drţavnom sluţbeniku prestaje radni odnos u organu drţavne sluţbe u sljedećim slučajevima:

a) dobrovoljnim istupanjem iz drţavne sluţbe;

b) ispunjavanja zakonskih godina ţivota, odnosno navršenjem 40 godina penzijskog staţa;

c) gubitkom drţavljanstva Bosne i Hercegovine;

d) sticanja drţavljanstva druge drţave suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i njenim zakonima;

e) prekobrojnošću;

f) odbijanja polaganja zakletve vjernosti i/ili potpisivanja teksta zakletve vjernosti;

g) nezadovoljavajući probni period;

h) dvije uzastopno negativne ocjene rada;

i) ako je osuĎen za krivično djelo i zbog izdrţavanja kazne zatvora mora biti odsutan sa rada u

drţavnoj sluţbi duţe od šest mjeseci;

j) na osnovu izrečene disciplinske mjere prestanka radnog odnosa u drţavnoj sluţbi;

k) predajom dokumenata ili izjava tokom postupka podnošenja prijava za prijem u drţavnu sluţbu,

za koje se kasnije pokaţe da su laţni.

Postupak za prestanak radnog odnosa

Drţavnog sluţbenika razrješava rukovodilac organa drţavne sluţbe, prema prethodno pribavljenom

mišljenju Agencije, sa izuzetkom prestanka radnog odnosa zbog dvije uzastopne negativne ocjene

rada.Općinske drţavne sluţbenike razrješava općinski načelnik uz pribavljeno mišljenje Agencije,

sa izuzetkom prestanka radnog odnosa zbog dvije uzastopne negativne ocjene rada. Gradske

drţavne sluţbenike razrješava gradonačelnik uz pribavljeno mišljenje Agencije, sa izuzetkom

prestanka radnog odnosa zbog dvije uzastopne negativne ocjene rada. Drţavni sluţbenik kome

prestaje radni odnos, moţe, u roku od 15 dana od prijema odluke o razrješenju, podnijeti ţalbu

Odboru za ţalbe. Ţalba odlaţe izvršenje odluke o razrješenju.

Naknade - Drţavni sluţbenik ne ostvaruje pravo na otpremninu ako izgubi svoj status, osim u

slučajevima prekobrojnosti.

Disciplinska odgovornost - Drţavni sluţbenik moţe se smatrati disciplinski odgovornim zbog

kršenja sluţbenih duţnosti utvrĎenih ovim zakonom, nastalih kao rezultat njegove krivice.

Disciplinski postupak - Radi pokretanja disciplinskog postupka svi drţavni sluţbenici mogu

rukovodiocu organa drţavne sluţbe podnijeti disciplinsku prijavu, koja mora biti obrazloţena.

Disciplinski postupak protiv drţavnog sluţbenika pokreće rukovodilac organa drţavne sluţbe ili

lice koje on odredi. Disciplinski postupak protiv drţavnog sluţbenika vodi Disciplinska komisija i

izriče disciplinske mjere.Članove Disciplinske komisije imenuje Agencija. Komisiju čine tri člana,

a rukovodilac organa drţavne sluţbe ne moţe biti član Komisije. Disciplinska komisija tokom

postupka pribavlja mišljenje medijatora drţavne sluţbe o podnesenoj disciplinskoj prijavi. Agencija

izvršava konačna rješenja donesena u disciplinskom postupku. Protiv odluke Disciplinske komisije

drţavni sluţbenik ima pravo izjaviti ţalbu Odboru za ţalbe radi preispitivanja donesene odluke.

Ţalba se moţe uloţiti u roku od 15 dana od dana prijema odluke Disciplinske komisije.

Disciplinske mjere

U slučaju da drţavni sluţbenik učini povredu sluţbene duţnosti mogu se izreći sljedeće disciplinske

mjere:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


a) javna disciplinska opomena;

b) suspenzija prava učestvovanja u javnim konkursima za unapreĎenje u drţavnoj sluţbi u

periodu od najviše dvije godine;

c) kaznena suspenzija sa poslova i plaće tokom perioda od dva do 30 dana;

d) vraćanje na niţu kategoriju u okviru radnih mjesta iz člana 6. ovog zakona;

e) prestanak radnog odnosa u drţavnoj sluţbi.

Agencija za drţavnu sluţbu - Vlada Federacije osniva Agenciju za drţavnu sluţbu Federacije.

Agencija vrši sljedeće poslove:

a) postavlja drţavne sluţbenike u organima drţavne sluţbe u Federaciji, u skladu sa zakonom;

b) planira i realizira proces zapošljavanja drţavnih sluţbenika, na zahtjev i u skladu sa potraţnjom

organa drţavne sluţbe;

c) organizira i realizira stručno obrazovanje i usavršavanje drţavnih sluţbenika uposlenih u

organima drţavne sluţbe, kao i razvoj drţavne sluţbe;

d) organizira edukaciju kandidata za polaganje stručnog ispita za drţavnu sluţbu koji predstavlja

uvjet za rad u organu drţavne sluţbe;

e) pruţa stručnu pomoć organima drţavne sluţbe u realiziranju njihove kadrovske politike,

organizacijskih poboljšanja i razvoja, kao i uspostavu i voĎenje registra drţavnih sluţbenika;

f) podnosi godišnji izvještaj o stanju kadrova u organima drţavne sluţbe u Federaciji i podnosi svoj

plan rada za narednu godinu Vladi Federacije na odobravanje;

g) obavlja ostale poslove i zadatke koji su joj ovim zakonom stavljeni u nadleţnost.

Agencijom rukovodi direktor Agencije kojeg imenuje Vlada Federacije na osnovu javnog

konkursa.

Odbor drţavne sluţbe za ţalbe - Vlada Federacije osniva Odbor drţavne sluţbe za ţalbe (Odbor za

ţalbe) koji se sastoji od tri člana.

Javni konkurs za popunjavanje slobodnih radnih mjesta u Odboru za ţalbe oglašava se u tri

visokotiraţna dnevna lista koji se distribuiraju na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, najmanje

jedan mjesec prije roka za predaju molbi.

Nezavisna komisija za izbor kandidata, koju imenuje Vlada Federacije, bira članove Odbora za

ţalbe, na osnovu njihovog radnog iskustva i demonstrirane sposobnosti da obavljaju duţnost u

Odboru za ţalbe. Vlada Federacije imenuje članove Odbora za ţalbe na rok od četiri godine sa

mogućnošću ponovnog izbora.

Član Odbora za ţalbe je:

a) nezavisan i nepristran;

b) ne moţe bit na javnoj funkciji na koju je izabran izravno ili neizravno, odnosno ne moţe biti

imenovan na radno mjesto u bilo kojem zakonodavnom ili izvršnom organu na bilo kojem nivou

vlasti u Federacije i u Bosni i Hercegovini;

c) povlači se sa duţnosti prije isteka mandata samo na inicijativu Vlade Federacije, koja je

pokrenuta uslijed izuzetnih okolnosti i konsenzusom ostalih članova Odbora za ţalbe.

Odbor za ţalbe, u skladu sa ovim zakonom i podzakonskim propisima, odlučuje u drugom stepenu

o svim ţalbama koje se izjave na rješenja rukovodioca organa drţavne sluţbe, o ţalbama koje se

izjave na odluke disciplinske komisije i o ţalbama koje se izjave na odluke direktora Agencije, i to

na zahtjev:

a) drţavnog sluţbenika na kojeg se sporna odluka, preduzeta ili propuštena radnja odnosi;

b) organa drţavne sluţbe gdje drţavni sluţbenik obavlja svoju duţnost i

c) Agencije.

Odbor za ţalbe: a) saslušava podnosioca ţelbe, ukoliko je to primjereno situaciji;

b) poziva svjedoke i eksperte kada se to smatra neophodnim;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


c) traţi i dobiva sve relevantne informacije od nadleţnih organa;

d) usvaja poslovnik o svom radu koji se objavljuje u ''Sluţbenim novinama Federacije BiH''.

Odluke Odbora za ţalbe moraju biti donesene na zakonskim osnovima i pravilno i potpuno

utvrĎenom činjeničnom stanju. Odluke Odbora za ţalbe su:

a) konačne i podlijeţu svakom preispitivanju od nadleţnog suda. Postupak pred sudom moţe se

pokrenuti u roku od 30 dana od dana prijema konačne odluke.

b) dostavit će se podnosiocu u roku od osam dana od dana donošenja.

ZAKON O NAMJEŠTENICIMA (Sve identično kao kod sluţbenika)

Namještenci su osobe sa SSS i VŠS. Primaju se na rad putem ADS.

Odlučivanje o prijemu namještenika u radni odnos -O potrebi prijema namještenika u radni

odnos odlučuje rukovodilac organa drţavne sluţbe u okviru potreba i slobodnih radnih mjesta

namještenika utvrĎenih pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji organa drţavne sluţbe. U radni

odnos u organ drţavne sluţbe na radno mjesto namještenika moţe biti primljena osoba koja

ispunjava sljedeće opće uvjete:

1) da je drţavljanin Bosne i Hercegovine;

2) da je punoljetna;

3) da ima opću zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova radnog mjesta;

4) da ima vrstu i stepen školske spreme potrebnu za obavljanje poslova radnog mjesta prema

pravilniku o unutrašnjoj organizaciji organa drţavne sluţbe;

5) da u posljednje dvije godine od dana objavljivanja javnog oglasa nije otpuštena iz organa

drţavne sluţbe kao rezultat disciplinske kazne na bilo kojem nivou vlasti u Federaciji, odnosno u

Bosni i Hercegovini;

6) da nije obuhvaćena odredbom člana IX 1. Ustava Bosne i Hercegovine.

Za rad na pomoćno-tehničkim i pomoćnim poslovima u organu drţavne sluţbe, radni odnos moţe

zasnovati i osoba sa navršenih 15 godina ţivota.

Popuna upraţnjenog radnog mjesta putem internog oglašavanja -Popuna upraţnjenog radnog

mjesta u organu drţavne sluţbe prvo se vrši putem preuzimanja namještenika iz drugog organa

drţavne sluţbe o čemu se objavljuje interni oglas. Oglas se objavljuje na oglasnim tablama svih

organa drţavne sluţbe. Pravo prijavljivanja na ovaj oglas imaju namještenici iz organa drţavne

sluţbe svih nivoa vlasti u Federaciji. Oglas ostaje otvoren najmanje 10 dana od dana objavljivanja.

Interni oglas sadrţi:

1) naziv radnog mjesta i opis poslova upraţnjenog radnog mjesta,

2) posebne uvjete utvrĎene za obavljanje poslova tog radnog mjesta,

3) spisak dokumenata koje treba podnijeti uz prijavu na oglas,

4) rok trajanja oglasa,

5) adresu za podnošenje prijava na oglas.

Popuna upraţnjenog radnog mjesta putem javnog oglašavanja - Ako se upraţnjeno radno

mjesto namještenika ne moţe popuniti putem internog oglasa onda se popuna tog radnog mjesta vrši

putem javnog oglašavanja. Javni oglas objavljuje se u najmanje tri različita dnevna lista koja se

distribuiraju na cijelom području Federacije. Rok za javni oglas ne moţe biti kraći od 15 dana.

Rukovodilac organa drţavne sluţbe odlučuje o prijemu namještenika u radni odnos sa liste

kandidata koji ispunjavaju sve uvjete javnog oglasa.

Prijem u radni odnos vrši se rješenjem koje sadrţi:

1) ime i prezime namještenika koji se prima u radni odnos;

2) naziv radnog mjesta i organizacione jedinice u kojoj se radno mjesto nalazi;

3) platni razred;

4) vrijeme trajanja radnog odnosa (neodreĎeno ili odreĎeno vrijeme);

WWW.BH-PRAVNICI.COM


5) trajanje probnog rada i

6) datum stupanja na posao.

Namještenik stupa na posao nakon što rješenje o prijemu u radni odnos postane konačno.

Odredbe Zakona o drţavnoj sluţbi koje se odnose na eksterni premještaj drţavnih sluţbenika u

organ drţavne sluţbe primjenjuju se i na namještenike u organima drţavne sluţbe.

O pravima, duţnostima i odgovornostima namještenika iz radnog odnosa odlučuje rukovodilac

organa drţavne, s tim što o pravima, duţnostima i odgovornostima namještenika u općinskim i

gradskim organima drţavne sluţbe odlučuje općinski načelnik, odnosno gradonačelnik. O pravima,

duţnostima i odgovornostima namještenika odlučuje se rješenjem. Za donošenje i dostavljanje

rješenja namješteniku primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o upravnom postupku. Protiv

rješenja namještenik ima pravo da u roku od 15 dana od dana prijema rješenja izjavi ţalbu Odboru

drţavne sluţbe za ţalbe. Ţalba odlaţe izvršenje rješenja ako ovim Zakonom nije drugačije

predviĎeno. Rješenje Odbora za ţalbe je konačno. Protiv rješenja moţe se pokrenuti spor kod

nadleţnog suda u roku od 30 dana od dana prijema rješenja donesenog po ţalbi.

Probni rad je kraći (3 mjeseca). Izuzetno, namješteniku čiji je probni rad ocijenjen

nezadovoljavajućom ocjenom, moţe se na njegov zahtjev i uz pribavljeno mišljenje sindikata,

odnosno medijatora drţavne sluţbe produţiti probni rad za još tri mjeseca sa utvrđenim

zahtjevima koje namještenik treba da ispuni u toku produţenog probnog rada o čemu

rukovodilac organa drţavne sluţbe donosi rješenje.

Pripravnik se prima u radni odnos na period trajanja pripravničkog staţa koji za pripravnike

srednje školske spreme iznosi šest mjeseci, a za pripravnike više školske spreme devet mjeseci i

još tri mjeseca po isteku staţa u kojem pripravnik polaţe stručni ispit.

Za obavljanje izvanrednih, ili privremenih, ili povremenih poslova, ili poslova čiji se obim

privremeno i nepredviĎeno povećao, a koji nisu trajnijeg karaktera, zasniva se radni odnos na

određeno vrijeme dok traju potrebe za obavljanje tih poslova a najduţe dvije godine.

ZAKON O PIO

Prava iz PIO: pravo na starosnu penziju,

pravo na invalidsku penziju,

pravo na porodičnu penziju i

prava osiguranika sa preostalom radnom sposobnšću.

Invalidnost postoji kada osiguranik zbog trajnih promjena zdravstvenog stanja ne moţe da radi na

odgovarajućim poslovima, a te promjene nastale su zbog: povrede na radu, povrede van rada,

profesionalne bolesti i u tom slučaju kod osiguranika nastaje gubitak radne sposobnosti.

Izmjenjena radna sposobnost nastaje kada osiguranik ne moţe da obvalja poslove svog radnog

mjesta sa punim radnim vremenom, ali moţe da obavlja druge poslove uz prekvalifikaciju ili

dokvalifikaciju.

Starosna penzija – uvjeti: da osoba ima 65 godina ţivota i minimalno 20 godina staţa osiguranja,

odnosno 40 godina staţa osiguaranja bez obzira na godine starosti.

Invalidska penzija – dovoljno je da se utvrdi gubitak radne sposobnosti prouzrokovan povredom

na radu ili profesionalnom bolešću.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Porodična penzija – pravo na nju ima: bračni partner (ţena preko 45, muškarac preko 65 godina),

djeca do 15 godina, ako se nalaze na redovnom školovanju do 25 godina, supruga iz razvedenog

braka ako je presudom za razvod braka utvrĎeno pravo na izdrţavanje.

Vrste staţa:

poseban staţ – na njega imaju pravo pripadnici Armije BiH, HVO i policije koji su uzeli učešće

u odbrani BiH i to u periodu od 30.04.1991. – 22.12.1995. godine

staţ osiguranja koji se računa sa uvećanim trajanjem – odnosi se na osiguranike koji rade na

naročito teškim i po zdravlje štetnim poslovima gdje se ni posebnim mjerama zaštite na radu ne

mogu poboljšati uslovi rada

staţ osiguranja sa efektivnim trajanjem - pravo na taj staţ imaju osobe koje rade puno radno

vrijeme, nepuno radno vrijeme, osobe koje rade sa skraćenim radnim vremenom koje se računa

kao puno radno vrijeme

penzijski staţ – to je staţ na osnovu koga osiguranik ostvaruje prava iz PIO a to je samo za onaj

staţ koji je plaćen.

ZAKON O RADU

Poslodavac je fizička i pravna osoba koja daje posao, a zaposlenik je osoba koja obavlja odreĎeni

posao.

Radni odnos se zasniva zaključivanjem ugovora o radu.

Ugovor o radu ne moze se sklopiti sa licem koje nije navrsilo 15 godina zivota. Lice izmedju 15 i

18 godina zivota (u daljem tekstu: maloljetnik) moze se zaposliti pod uvjetom da od ovlastenog

lijecnika ili nadlezne zdravstene ustanove pribavi potvrdu kojom dokazuje da ima opcu zdravstvenu

sposobnost za obavljanje tih poslova.

Prilikom zakljucivanja ugovora o radu moze se ugovoriti probni rad. Probni rad ne moze trajati

duze od sest mjeseca. Ako je ugovoren probni rad, otkazni rok iznosi najmanje sedam dana.

Ugovor o radu zakljucuje se:

1. na neodredjeno vrijeme;

2. na odredjeno vrijeme.

Ugovor o radu koji ne sadrzi podatak u pogledu trajanja smatrat ce se ugovorom o radu na

neodredjeno vrijeme.

Ugovor o radu na odredjeno vrijeme ne moze se sklopiti za period duzi od dvije godine.

Ako zaposlenik izricito ili precutno obnovi ugovor o radu na odredjeno vrijeme sa istim

poslodavcem, odnosno izricito ili precutno zakljuci s istim poslodavcem uzastopne ugovore o radu

na odredjeno vrijeme na period duzi od dvije godine bez prekida, takav ugovor smatrat ce se

ugovorom o radu na neodredjeno vrijeme, ako kolektivnim ugovorom nije drugacije odredjeno.

Elemnti ugovora o radu:

1. naziv i sjedište poslodavca

1. ime i prezime zaposlenika

2. trajanje ugovora o radu

3. početak rada

4. mjesto rada

5. naziv radnog mjesta

6. opis poslova

7. raspored radnog vremena

8. plaća i naknade na plaću

9. godišnji odmori i sve vrste odmora i odsustva

10. otkaz ugovora o radu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Prekidom ugovora o radu ne smatra se ako se zaposlenik nalazi na godišnjem odomru, bolovanje,

odsustvo sa rada, porodiljsko odsustvo, razdoblje izmeĎu dva zaključena ugovora koje nije duţe od

15 dana kod istog poslodavca, dopust sa posla ukoliko je dao saglasnost poslodavac.

Ako poslodavac ne zaključi ugovor sa zaposlenikom on je duţan zaposleniku uručiti pismenu

izjavu koja sadrţi sve podatke koje sadrţi i ugovor. Pismenu izjavu poslodavac je duzan uruciti

zaposleniku:

1. u roku od jednog mjeseca od dana kada zaposlenik utpocne da radi kod poslodavca kada

se radi o ugovoru o radu na neodredjeno vrijeme;

2. najkasnije na dan kada zaposlenik otpocne da radi za poslodavca kada se radi o ugovoru o

radu na odredjeno vrijeme.

Ako poslodavac ne uruči tu pismenu izjavu a radi se o zaključivanju ugovora o radu na odreĎeno

vrijeme, smatraće se da je zaključen na neodreĎeno vrijeme.

Ako zaposlenik odlazi u inozemstvo mora u ugovoru regulirati u kojoj valuti će se isplaćivati,

koliko traje taj rad i pod kojim uvjetima se taj zaposlenik moţe vratiti na posao.

Poslodavac moţe da zaključi ugovor sa pripravnikom ako je potrebno radno iskustvo ili polaganje

ispita. Ta osoba ima pravo na naknadu plaće u iznosu od 80% od najniţe plaće i moţe da zaključi

ugovor o obavljanju volonterskog rada. Kopija se dostavlja nadleţnom organu za zapošljavanje.

Imaju pravo na zdravstvenu zaštitu za povredu na radu i zaštita od profesionalnih oboljenja.

Radno vrijeme

1. Puno- Radno vrijeme kod poslodavca traje 40 sati sedmično

2. Nepuno znači da zaposlenik moţe da zaključi ugovor još kood jednog ili dva poslodavca.i

3. Skraćeno– ako se radi o radnim mjestima sa posebnim uvjetima rada i računa se kao puno

vrijeme.

Prekovremeni rad moţe iznositi sedmično najviše 10 sati. + 10 sati uz saglasnost zaposlenika. Ako

prekovremeni rad zaposlenika traje duze od tri sedmice neprekidno ili vise od 10 sedmica u toku

kalendarske godine, o prekovremenom radu poslodavac obavijestava organ nadlezan za poslove

inspekcije rada kantona (u daljnjem tekstu: inspekcija rada kantona).

Prekovremeno ne mogu raditi maloljetnici i trudnice.

Ako priroda posla to zahtijeva, puno radno vrijeme moze se preraspodjeliti tako da tokom

jednog perioda traje duze, a tokom drugog perioda krace od punog radnog vremena, s tim da

prosjecno radno vrijeme ne moze biti duze od 52 sata sedmicno, a za sezonske poslove najduze 60

sati sedmicno.

Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, prosjecno radno vrijeme tokom kalendarske godine

ili drugog perioda odredenog kolektivnim ugovorom, ne moze biti duze od 40 sati u sedmici. Ako

je uvedena preraspodjela radnog vremena, takvo radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.

Noćni rad se smatra rad od 22.00 do 06.00 sati (u poljoprivredi do 05:00 sati).

Zaštita maloljetnih osoba i ţena

Ţene ne mogu da rade noću, pod zemljom, vodom. Imaju pravo na trudničko, porodiljsko. Prije

poroda 28 dana, mogu otići i 42 dana prije.

Maloljetne ne mogu prekovremeno raditi. Maloljetnici imaju pravo na godišnji odmor koji ne moţe

trajati manje od 24 dana.

Vrste odmora:

1. dnevni odmor

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. izmeĎu dva radna dana

3. sedmični odmor

4. godišnji.

Godišnji odmor se moţe koristiti iz dva dijela, prvi ne moţe biti kraći od 12 dana, a drugi dio se

moţe koristiti do 30. juna naredne godine. Odsustvo moţe biti plaćeno i neplaćeno.

Neplaćena se reguliraju Pravilnikom.

Plaćeno odsustva sa rada

Zaposlenik ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu place do sedam radnih dana u jednoj

kalendarskoj godini - placeno odsustvo u slucaju: stupanja u brak, porodaja supruge, teze bolesti i

smrti clana uze obitelji, odnosno domacinstva. Clanom uze obitelji, u smislu stava 1. ovog clana,

smatraju se: supruznici odnosno vanbracni supruznici, dijete (bracno, vanbracno, usvojeno, pastorce

i dijete bez roditelja uzeto na izdrzavanje), otac, majka, ocuh, maceha, usvojilac, dedo i nana (po

ocu i majci), braca i sestre. Zaposlenik ima pravo na placeno odsustvo i u drugim slucajevima i za

vrijeme utvrdeno propisom kantona, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

Poslodavac moze zaposleniku, na njegov zahtjev, odobriti odsustvo sa rada bez naknade place -

neplaceno odsustvo.

Izuzetno, poslodavac je duzan omoguciti zaposleniku odsustvo do cetiri radna dana u jednoj

kalendarskoj godini, radi zadovoljavanja njegovih vjerskih odnosno tradicijskih potreba, s

tim da se odsustvo od dva dana koristi uz naknadu place - placeno odsustvo. Za vrijeme odsustva

iz stava 1. ovog clana prava i obaveze zaposlenika koji se sticu na radu i po osnovu rada, miruju.

Plaća se utvrĎuje ugovorom o radu: za vrijeme bolovanja, plaćenog odsustva i godišnjeg.

Naknada plaće: plaćeno odsustvo, godišnji odmor, bolovanje...

Prestanak ugovora o radu

Ugovor o radu prestaje:

1. smrcu zaposlenika;

2. sporazumom poslodavca i zaposlenika;

3. kad zaposlenik navrsi 65 godina zivota i 20 godina staza osiguranja odnosno navrsi 40 godina

staza osiguranja, ako se poslodavac i zaposlenik drugacije ne dogovore;

4. danom dostavljanja pravosnaznog rjesenja o utvrdivanju gubitka radne sposobnosti ;

5. otkazom poslodavca odnosno zaposlenika;

6. istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na odredeno vrijeme;

7. ako zaposlenik bude osuden na izdrzavanje kazne zatvora u trajanju duzem od tri mjeseca -

danom stupanja na izdrzavanje kazne;

8. ako zaposleniku bude izrecena mjera bezbjednosti, vaspitna ili zastitna mjera u trajanju duzem od

tri mjeseca - pocetkom primjene te mjere;

9. odlukom nadleznog suda koja ima za posljedicu prestanak radnog odnosa.

Otkaz

Mogu dati i zaposlenik i poslodavac.

Poslodavac moze otkazati ugovor o radu zaposlenika uz propisani otkazni rok, ako:

1. je takav otkaz opravdan iz ekonomskih, tehnickih ili organizacijskih razloga, ili

2. zaposlenik nije u mogucnosti da izvrsava svoje obaveze iz radnog odnosa.

Poslodavac moze otkazati ugovor o radu zaposleniku, bez obaveze postivanja otkaznog roka, u

slucaju da je zaposlenik odgovoran za tezi prijestup, ili za tezu povredu radnih obaveza iz ugovora o

radu, a koji su takve prirode da ne bi bilo osnovano ocekivati od posodavca da nastavi radni odnos.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U slucaju laksih prijestupa ili laksih povreda radnih obaveza iz ugovora o radu, ugovor o radu

se ne moze otkazati bez prethodnog pismenog upozorenja zaposleniku.

Otkaz se daje u pismenoj formi. Poslodavac je obavezan, u pismenoj formi, obrazloziti otkaz

zaposleniku. Poslodavac 14 dana, a zaposlenik 7 dana.

PROGRAM ZBRINJAVANJA VIŠKA

Poslodavac koji zaposljava vise od 15 zaposlenika, a koji u periodu od naredna tri mjeseca ima

namjeru da zbog ekonomskih, tehnickih ili organizacijskih razloga za vise od 10% zaposlenika

otkaze ugovore o radu, ali najmanje peterici zaposlenika, duzan se konsultirati sa vijecem

zaposlenika, a ako kod poslodavca nije formirano vrijece zaposenika, sa sindikatom koji predstavlja

najmanje 10% zaposlenika.

Progrma zbrinjavanja je akt u pisanoj formi i priprema ga poslodavac Zapocinje najmanje 30 dana

prije davanja obavijesti o otkazu zaposlenicima na koje se odnosi.

Akt u pisanoj formi dostavlja se vijecu zaposlenika ili sindikatu prije pocetka konsultiranja, a

sadrzi, narocito, slijedece podatke:

razloge za predvidjeno otkazivanje ugovora o radu;

broj i kategoriju zaposlenika za cije je ugovore predvidjen otkaz;

mjere, za koje poslodavac smatra da se pomocu njih mogu izbjeci neki ili svi predvidjeni

otkazi (npr. rasporedjivanje zaposlenika na drugo radno mjesto kod istog poslodavca,

prekvalifikacija gdje je to potrebno, privremeno skracivanje radnog vremena);

mjere za koje poslodavac smatra da bi mogle pomoci zaposlenicima da nadju zaposlenje kod

drugog poslodavca;

mjere za koje poslodavac smatra da se mogu poduzeti u cilju prekvalificiranja zaposlenika

radi zaposljavanja kod drugog poslodavca.

Ako u periodu od jedne godine od otkazivanja ugovora o radu, poslodavac namjerava da zaposli

zaposlenike sa istim kvalifikacijama i stepenom strucne spreme, prije zaposljavanja drugih lica æe

ponuditi zaposlenje onim zaposlenicima ciji su ugovori o radu otkazani.

O pravima i duţnostima zaposlenika odlučuje poslodavac.

Zaposlenik moţe traţiti zaštitu svojih prava kod poslodavca, a moţe i kod suda u roku od

godinu dana.

Naknada štete - Zaposlenik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepaznje

prouzrokuje stetu poslodavcu, duzan je stetu naknaditi. Ako stetu prouzrokuje vise zaposlenika,

svaki zaposlenik odgovara za dio stete koju je prouzrokovao. Ako se za svakog zaposlenika ne

moze utvrditi dio stete koju je on prouzrokovao, smatra se da su svi zaposlenici podjednako

odgovorni i stetu naknaduju u jednakim dijelovima. Ako je vise zaposlenika prouzrokovalo stetu

krivicnim djelom sa umisljajem, za stetu odgovaraju solidarno. Ako se naknada stete ne moze

utvrditi u tacnom iznosu ili bi utvrdivanje njenog iznosa prouzrokovalo nesrazmjerne

troskove, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu moze se predvidjeti da se visina naknade

stete utvrduje u pausalnom iznosu. Ako je prouzrokovana steta mnogo veca od utvrdenog

pausalnog iznosa naknade stete, poslodavac moze zahtijevati naknadu u visini stvarno

prouzrokovane stete.

Vijeće zaposlenika

Zaposlenici kod poslodavca koji zapošljava preko 15 zaposlenika mogu formirati vijeće

zaposlenika, a ako nema 15 tu funkciju obavlja sindikat.

Štrajk – zaposlenici imaju pravo organizirati štrajk i niko ne smije iz tih razloga imati manja prava

od onih koji nisu učestvovali u štrajku.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Privremeni i povremeni poslovi - to su poslovi za koje se ne moţe zaključiti ugovor o radu na

odreĎeno ili neodreĎeno vrojeme i ne mogu trajati duţe od 60 dana u toku godine i koji se

predviĎaju pravilnikom ili kolektivnim ugovorom.

Naknada štete po zakonu o radu ako je više lica štetu nanijelo zajednički? - Zaposlenik koji na

radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepaznje prouzrokuje stetu poslodavcu, duzan je

stetu naknaditi. Ako stetu prouzrokuje vise zaposlenika, svaki zaposlenik odgovara za dio stete

koju je prouzrokovao. Ako se za svakog zaposlenika ne moze utvrditi dio stete koju je on

prouzrokovao, smatra se da su svi zaposlenici podjednako odgovorni i stetu naknaduju u

jednakim dijelovima. Ako je vise zaposlenika prouzrokovalo stetu krivicnim djelom sa

umisljajem, za stetu odgovaraju solidarno. Ako se naknada stete ne moze utvrditi u tacnom

iznosu ili bi utvrdivanje njenog iznosa prouzrokovalo nesrazmjerne troskove, kolektivnim

ugovorom ili pravilnikom o radu moze se predvidjeti da se visina naknade stete utvrduje u

pausalnom iznosu. Ako je prouzrokovana steta mnogo veca od utvrdenog pausalnog iznosa

naknade stete, poslodavac moze zahtijevati naknadu u visini stvarno prouzrokovane stete.

Pravo na otremninu? - Zaposlenik koji je sa poslodavcem zakljucio ugovor o radu na neodredeno

vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog

rada, osim ako se ugovor otkazuje zbog krsenja obaveze iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja

obaveza iz ugovora o radu od strane zaposlenika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se

odreduje u zavisnosti od duzine prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa sa tim

poslodavcem. Otpremnina se utvrduje kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu ili ugovorom o

radu, s tim da se ne moze utvrditi u iznosu manjem od jedne trecine prosjecne mjesecne place

isplacene zaposleniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku

navrsenu godinu rada kod tog poslodavca. Izuzetno, umjesto otpremnine iz, poslodavac i

zaposlenik mogu se dogovoriti i o drugom vidu naknade. Nacin, uvjeti i rokovi isplate otpremnine,

utvrduju se pismenim ugovorom izmedu zaposlenika i poslodavca.

Arbitraţa? - Strane u sporu mogu rjesavanje kolektivnog radnog spora sprorazumno povjeriti

arbitrazi. Imenovanje arbitara i arbitraznog vijeca i druga pitanja u vezi sa arbitraznim

postupkom ureduju se kolektivnim ugovorom ili sporazumom strana. Arbitraza temelji svoju

odluku na zakonu, drugom propisu, kolektivnom ugovoru i na pravicnosti. Arbitrazna odluka mora

biti obrazlozena, osim ako strane u sporu ne odluce drugacije. Protiv arbitrazne odluke zalba nije

dopustena. Arbitrazna odluka ima pravnu snagu i dejstvo kolektivnog ugovora.

Radna knjiţica – moţe se izdati osobi koja ima 15 godina ţivota. Izdaje se na zahtjev te osobe, a

izdaje je nadleţna općinska sluţba za poslove rada. U radnu knjiţicu se upisuju opći podaci o

zaposleniku, a prilikom zasnivanja radnog odnosa zaposlenik je duţan predati radnu knjiţicu

poslodavcu, a poslodavac je duţan izdati potvrdu o tome. Ako se desi da se zaposleniku poslije

prestanka radnog odnosa ne preda radna knjiţica, ista se dostavlja nadleţnoj općinskoj sluţbu po

prebivalištu zaposlenika. Ako je zaposlenik umro – predaje se srodnicima.

Ispravku netačno upisnih podataka moţe da vrši PIO i općinska sluţba

upravno pravo - seminar

Documents