SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

DOLORES SANDALJ

LEASING I FACTORING INSTITUCIJE U HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

LEASING I FACTORING INSTITUCIJE U HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Financijska tržišta i burzovno poslovanje

Mentor: prof. dr.sc. Zdenko Prohaska

Student: Dolores Sandalj

Studijski smjer: Financije i bankarstvo

JMBAG: 23580

Rijeka, srpanj 2014.

SADRŽAJ STR.

1. UVOD …………………………………………………………………………………... 1

1.1. Predmet istraživanja ……………………………………………………………… 1

1.2. Svrha i cilj istraživanja ………………………………………………………….... 1

1.3. Znanstvene metode ………………………………………………………………... 2

1.4. Struktura rada …………………………………………………………………….. 2

2. LEASING I FACTORING – OSNOVNE DETERMINANTE …………………….... 3

2.1. Leasing ………………………………………………………………………….….. 3

2.1.1. Pojam i razvoj leasinga ……………………………………………………… 3

2.1.2. Vrste leasinga ………………………………………………………………... 5

2.1.3. Ugovor o leasingu …………………………………………………………… 7

2.2. Factoring ………………………………………………………………………….... 9

2.2.1. Pojam i razvoj factoringa ………………………………………………….......9

2.2.2. Vrste factoringa ……………………………………………………………... 11

2.2.3. Funkcije factoringa ………………………………………………………….. 14

2.2.4. Ugovorni odnosi factoringa …………………………………………………. 16

3. RAZVOJ LEASINGA I FACTORINGA U REPUBLICI HRVATSKOJ …………. 19

3.1. Zakonodavni okvir leasing i factoring poslova u Republici Hrvatskoj ……….. 19

3.2. Tržište leasinga i factoringa u financijskom sustavu Republike Hrvatske ….... 23

3.3. Razvoj leasinga u Hrvatskoj ……………………………………………………... 25

3.3.1. Analiza po broju leasing društva ……………………………………………. 26

3.3.2. Kretanje aktive leasing društva ……………………………………………... 29

3.3.3. Struktura leasing poslova ………………………………………………….... 30

3.3.4. Analiza broja zaposlenih u leasing društvima ……………………………..... 31

3.4. Razvoj factoringa u Republici Hrvatskoj ……………………………………….. 31

3.4.1. Analiza po broju factoring društva ………………………………………….. 31

3.4.2. Kretanje aktive factoring društva ………………………………………….... 32

3.4.3. Struktura factoring poslova …………………………………………………. 33

3.4.4. Analiza broja zaposlenih u factoring društvima ……………………………. 34

4. PERSPEKTIVE RAZVOJA FINANCIRANJA PUTEM LEASING I

FACTORING INSTITUCIJA ………………………………………………………. 35

5. ZAKLJUČAK ………………………………………………………………………… 37

LITERATURA ……………………………………………………………………….. 39

POPIS SHEMA ………………………………………………………………………. 41

POPIS TABLICA …………………………………………………………………….. 42

POPIS GRAFIKONA ………………………………………………………………... 43

IZJAVA

1

1. UVOD

1.1. Predmet istraživanja

Leasing je sporazum na temelju kojeg davatelj leasinga prenosi na korisnika leasinga pravo na

korištenje nekog sredstva za dogovoreno razdoblje. Kod leasaing financiranja leasing

institucija je pravni vlasnik predmeta leasinga, a taj predmet leasinga daje na korištenje

korisniku leasinga. Korisnik leasinga za to mora plaćati određenu naknadu. U osnovi leasing

se dijeli na financijski i operativni. Od 2001. godine tržište leasinga u Hrvatskoj bilježi snažan

i dinamičan rast te financiranje putem leasinga postaje najznačajnija alternativa bankovnom

kreditu. Budući da je većina leasing kuća danas vlasnički i poslovno povezana s velikim

bankarskim institucijama, leasing ponuda po uvjetima je konkurentni proizvod kreditu, ali

nosi niže troškove. Zato se odluka o leasingu ili kreditu u konačnici svodi na individualne

potrebe tvrtke.

Financiranjem od strane factora klijent naplaćuje veći dio svog potraživanja prije roka

njegova dospijeća. Time se oslobađa dio platežnog potencijala i prodavatelj može financirati

daljnji rast prodaje i povećavati konkurentnost, što je posebno značajno za poduzeća u

ekspanziji, čiji je razvoj često ograničen zbog nedostataka obrtnih sredstava. Factor

preuzimanjem del credere rizika za naplatu od dužnika (pravi factoring) štiti klijenta od

gubitaka tražbine, iako se factori danas zaštićuju regresnim pravom (nepravi factoring). Zbog

toga je jako važan korak u factoringu ispitivanje kreditne sposobnosti dužnika od strane

factora, što klijent često zbog ograničenih informacija i koncentriranja na drugi dio poslovanja

ne može dovoljno kvalitetno i objektivno procijeniti.

1.2. Svrha i cilj istraživanja

Svrha i ciljevi ovog rada su da pokuša objasniti vrste leasinga i factoringa kao oblika

financiranja, njihove dobre i loše strane, analizu primjene leasinga i factoringa institucija u

Republici Hrvatskoj te perspektive njihova razvoja. Leasing je u svijetu prisutan više od 40.

godina, dok se u Hrvatskoj pojavljuje u drugoj polovici 90-tih godina. Factoring je za razliku

od leasinga, noviji način financiranja u Hrvatskoj i početke razvoja bilježi tek 2003. godine.

2

1.3. Znanstvene metode

Pri istraživanju i izradi ovog rada korištene su sljedeće znanstvene metode: metoda analize i

sinteze, metoda indukcije i dedukcije, metoda deskripcije, povijesna metoda, statistička

metoda. Također su tuđi stavovi, spoznaje i zaključci citirani na uobičajen način i fusnotama

povezani s korištenom literaturom.

1.4. Struktura rada

Ovaj diplomski rad sastoji se od pet međusobno povezanih dijelova.

Prvi dio rada je uvod u kojem je predstavljen predmet istraživanja, utvrđeni su svrha i cilj

istraživanja, navedene znanstvene metode koje su se prilikom pisanja rada koristile te

struktura rada.

U drugom dijelu „Leasing i factoring – osnovne determinante“ iznosi se definicija i

objašnjenje pojma leasing i factoring te njihov razvoj, navode se vrste leasinga i factoringa

kao i ugovorni odnosi.

U trećem dijelu „Razvoj leasinga i factoringa u Republici Hrvatskoj“ analizira se stanje na

hrvatskom tržištu leasinga i factoringa, dosadašnji razvoj i mogućnosti daljnjeg razvoja.

Posebno se analiziraju pokazatelji kretanja leasing i factoring društava, analiza kretanja

aktive, struktura leasing i factoring poslova te analiza broja zaposlenih u leasing i factoring

institucijama. Budući da se rast i razvoj pojedinog društva mogu pratiti kroz određene

pokazatelje, oni su prikazani i grafički na temelju dostupnih i relevantnih podataka.

U četvrtom dijelu „Perspektive razvoja financiranja putem leasing i factoring institucija“ u

kratko su navedene mogućnosti daljnjeg razvoja leasing i factoring institucija .

Na samom kraju diplomskog rada je zaključak u kojemu je iznesena sinteza rezultata

istraživanja.

3

2. LEASING I FACTORING – OSNOVNE DETERMINANTE

2.1. Leasing

Leasing je poseban oblik financiranja kojem je osnovna značajka koristiti, a ne biti vlasnikom.

Ovisno o ugovornim odredbama može imati obilježja najma ili kupoprodaje pa prema tome

razlikujemo dva tipa leasinga: operativni i financijski. Leasingom financiramo: osobna vozila,

teretna vozila, građevinsku mehanizaciju, opremu i strojeve, plovilo i nekretnine.

2.1.1. Pojam i razvoj leasinga

Godine 1952. osnovano je prvo leasing društvo s nazivom „US Leasing Corporation“ iz San

Francisca. I danas to leasing društvo dobro posluje i jedno je od najvećih u SAD-u.

Početkom 60-tih ovaj oblik financiranja polagano ulazi u Europu, a najznačajniji razvitak

bilježi od 1970. godine. Udio leasinga u cjelokupnim investicijama u gospodarstvu u

posljednjih se nekoliko godina kontinuirano povećava, tako da u SAD-u iznosi 30%, dok se

europski prosjek kreće oko 15% zavisno od zemlje do zemlje, pa tako u Velikoj Britaniji i

Irskoj doseže čak i do 30%, a u Italiji 12,50%.1

Leasing kompanije pojedinih zemalja ubrzo osnivaju svoja udruženja, koja se povezuju u

međunarodna profesionalna udruženja putem kojih ostvaruju svoje zajedničke interese.

U Hrvatskoj se izraz leasing najčešće prevodi s najam, ali u svakodnevnoj komunikaciji

najčešće se koristi izraz leasing. Pojam leasinga dolazi od engleske riječi: „to lease“ – kupiti

na (dati u najam).2

Jedna od najpoznatijih ekonomskih definicija leasinga potječe od Richarda F. Vancila,

profesora s Harvarda. Leasing je metoda nabave pokretnih i nepokretnih dobara koja se, na

temelju posebno konstituiranog ugovora, daju na korištenje uzimatelju leasinga, uz određenu

naknadu i na ugovorom određeno vrijeme, tako da se ta dobra mogu s tim jednim uzimateljem

leasinga amortizirati u periodu dužem od trajanja ugovora o leasingu.3

1 Urakulović, D. Leasing-financiranje, oporezivanje, računovodstvo, pravo, Hrvatska zajednica računovođa i

financijskih djelatnika, Zagreb, 2003., str.7 2 Braovac, I., Jurić, M.,Leasing u teoriji i praksi, Poslovni zbornik d.o.o., Zagreb, 2009., str.19

3 Korica, M.,Leasing oprema,Trgovačka akademija, Zagreb, 2011., str. 10

4

Zastupnici pravne definicije smatraju da je leasing vrlo sličan zakupu. Kristijan Cinotti smatra

da je ugovor o leasingu, a naročito operativni leasing, po svojoj pravnoj prirodi najsličniji

ugovoru o zakupu, a ima obilježja ugovora o zajmu. Prema istom autoru ugovor o

financijskom leasingu ima sličnosti s ugovorom o prodaji s obročnom otplatom.4

Leasing je poseban oblik financiranja koji se zasniva na ideji da je objekt leasinga bolje

koristiti nego kupiti. Leasing omogućava korisniku da neku opremu ili nekretninu dobije na

korištenje za vrijeme koliko mu je potrebno, umjesto da je kupi. Prve ideje o leasingu pojavile

su se u SAD-u. Krajem 19. stoljeća tvrtka Bell Telephone Company iz New Yorka je

iznajmljivala svoje teleprinterske aparate kupcima. Već tada se taj pravni posao nazvao

leasing.5

Osnovni nedostatak leasinga je u tome što je skuplji od kupnje klasičnim načinima

financiranja. Međutim, upravo zato što je skuplji, leasing pruža korisniku i cijeli niz prednosti

kao što su:6

· ne moraju se odmah angažirati velika financijska sredstva za nabavu potrebnih dobara

čime se obrtna sredstva oslobađaju za produktivnije korištenje,

· naknada za leasing se otplaćuje iz prigoda ostvarenih uporabom predmeta leasinga,

· rate leasinga se tretiraju kao materijalni troškovi pa se odbijaju od poreza u propisanoj

visini,

· omogućuje 100%-tno financiranje za razliku od drugih metoda gdje je moguće najviše

75-80%-tno,

· otklanja neke poslovne rizike, posebno rizik zastarijevanja opreme,

· osigurava adekvatno održavanje i servis,

· omogućuje promptno stavljanje investicijskog dobra u proizvodnju,

· koristeći se opcijom kupnje, korisnik leasinga može predmet dobiti znatno jeftinije jer

plaća cijenu samo za neamortizirani dio vrijednosti toga dobra,

· korisnik ne mora davatelju leasinga davati neko posebno jamstvo jer on ostaje

vlasnikom predmeta za sve vrijeme trajanja ugovora,

· u doba inflacije može biti povoljniji od drugih aranžmana, posebice zato što se iznosi

leasing naknade, po pravilu, ne mijenjaju.

4 Ibidem, str.10

5 Korica, M.:op.cit., str.132

6 http://leasing.banke.com.hr (12.10.2012.)

5

2.1.2. Vrste leasinga

U poslovnoj praksi leasing se pojavljuje u više oblika, a podjela se može izvršiti po različitim

kriterijima (npr. prema položaju davatelja leasinga, prema dužini trajanja, prema

mogućnostima otkazivanja ugovora, prema predmetu leasinga i dr.).7 Neovisno o tome u

svakom leasing poslu ostaje jedna od njegovih temeljnih karakteristika, a to je posebna

metoda financiranja. Zakon o leasingu (NN 141/13) prihvatio je tradicionalnu podjelu na

financijski i operativni leasing. Za obje navedene vrste leasinga je bitno da korisnik objekta ili

predmeta leasinga nije i njegov vlasnik.

Financijski leasing podrazumijeva dugoročno davanje investicijskih dobara u leasing, putem

leasing društva ili proizvođača, već unaprijed utvrđenom leasing korisniku. Takvi se ugovori

ne mogu otkazati sve do isteka roka amortizacije. Kod financijskog leasinga korisnik,

primalac leasinga u pravilu snosi i sve troškove vezane uz rizike korištenja i održavanja stvari.

Predmet leasinga vodi se na primatelja te sa konačnom otplatom primatelj postaje vlasnik

leasinga.

Financijski leasing po svom karakteru najsličniji je obročnoj otplati ili otplati na rate.

Primatelj leasinga već na samom početku dobiva račun na svoje ime u kojem je izražen i

cjelokupan iznos PDV-a. Predmet financiranja otpisuje se u knjigama primatelja leasinga, a

ne u knjigama davatelja leasinga. Primatelj financijskog leasinga uz račun dobiva i mjesečna

opterećenja koja se sastoje od iznosa mjesečne kamate. Nakon isplate svih mjesečnih rata

primatelj leasinga, uplatom otkupne vrijednosti postaje vlasnikom predmeta financiranja.

Operativni leasing u pravilu je kratkoročni leasing kod kojeg stranke imaju pravo otkaza

ugovora u bilo koje vrijeme njegova trajanja, a prema uvjetima što su u ugovoru navedeni za

ovu situaciju. Osnovna karakteristika operativnog leasinga je najam leasing objekta. To znači

da korisnik nije vlasnik objekta, već za njegovo korištenje plaća mjesečnu naknadu.

Kod operativnog leasinga, davatelj leasinga snosi rizik tehnološkog zastarijevanja ugovorne

opreme, kao i rizik možebitnog gubitka opreme. Isto tako davatelj leasinga plaća osiguranje,

troškove održavanja i servisiranja opreme, koje davatelj leasinga ukalkulira u leasing naknadu

7 Brežanski, J., Ugovor o leasingu – novo zakonsko uređenje, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, v,

29, br. 1, str. 618

6

koju u ugovorenim vremenskim razdobljima plaća primatelj leasinga. Po isteku leasing

ugovora predmetna oprema ili nekretnina može se zamijeniti drugom – novom i modernijom.

Najčešći predmeti operativnog leasinga su kompjuteri, fotokopirni strojevi i prijevozna

sredstva koja se koriste u gospodarske svrhe.

S obzirom na položaj i broj subjekata u poslu leasinga, leasing može biti:

· izravni,

· neizravni,

· povratni leasing.

Izravni leasing (leasing u širem smislu) je odnos u kojem se javljaju samo dva subjekta, tj.

davatelj leasinga i primatelj leasinga.8 Da bi se osigurala posebna metoda financiranja,

odlučujuće je i postojanje trećeg subjekta koji daje financijsku podršku cjelokupnoj

transakciji. Nije isključeno da tu financijsku podršku daje sam davatelj leasinga, što

pojednostavljuje ugovorni odnos.

Neizravni leasing (leasing u užem smislu) višestrani je pravni odnos i pretpostavlja tri

subjekta i sklapanje više ugovora, odnosno najmanje dva, a često i tri (ugovor o prodaji

između proizvođača, (trgovca) kao prodavatelja i leasing društva, kao kupca, ugovor o

leasingu između leasing društva kao davatelja leasinga i primatelja leasinga, ugovor o izradi

odnosno izgradnji predmeta leasinga, npr. poslovnog prostora).9

Povratni leasing je pravni posao u kojem sudjeluju samo primatelj i davatelj leasinga, pri

čemu primatelj leasinga prethodno u svojstvu dobavljača objekta leasinga prodaje objekt

leasinga davatelju leasinga kojeg potom davatelj leasinga predaje na korištenje primatelju

leasinga, uz obvezu primatelja leasinga na plaćanje naknade.

2.1.3. Ugovor o leasingu

Posao leasinga uređuje se ugovorom o leasingu koji sklapaju davatelj i primatelj leasinga.

Ugovor o leasingu je ugovor prema kojem se davatelj leasinga obvezuje financirati predmet

8 Ibidem

9 Ibidem, str. 5

7

ugovora od dobavljača objekta leasinga i primatelju leasinga odobriti pravo korištenja tog

objekta leasinga na određeno razdoblje.

Primatelj leasinga se obvezuje plaćati davatelju određenu naknadu čime će u cijelosti ili

djelomično nadoknaditi investicijske troškove koje je imao davatelj leasinga prilikom nabave

takvog objekta leasinga.

Osnovne značajke ugovora o leasingu:

· leasing ugovor temelji se na pravu korištenja,

· kompleksni posao leasinga pretpostavlja tri subjekta (proizvođač, korisnik leasinga i

leasing društvo) i dva ugovorna odnosa,

· korisnik leasinga plaća leasing naknadu kroz uobičajeno vrijeme trajanja leasing

ugovora,

· ako se stranke pridržavaju ugovornih obveza, ugovori se uglavnom ne mogu otkazati,

· korisnik leasinga u pravilu preuzima rizik nad objektom leasinga,

· nakon isteka ugovora o leasingu korisnik leasinga može imati pravo na kupnju

predmeta, mogućnost produženja ugovora, kao i zamjenu starog modela predmeta

leasinga suvremenijim.

Pravnu prirodu ugovora o leasingu teško je odrediti jer je to ugovor koji poslovna praksa

stalno pravno uobličava. To je znanstveno područje s mnoštvom spornih pitanja i suprotnih

stanovišta. Početkom sedamdesetih godina naša se doktrina počinje ozbiljnije baviti tom

problematikom. Pojavljuju se radovi naših autora koji su prožeti suvremenim idejama o

tipologiji i pravnoj kvalifikaciji leasing ugovora.

Rosenberg 10

smatra da se kod leasing ugovora radi o kompleksnom i atipičnom ugovoru

moderne privrede. Smatra da je on izraz jedne posebne konstrukcije financiranja i metoda

nabave i plasmana određenih investicijskih dobara što ih izabere korisnik leasinga. U toj

konstrukciji nije samo sadržana kategorija financiranja nabave investicijskog objekta već i

refinanciranje isplaćene kupovine diskontiranjem ukupnog iznosa još nedospjelih leasing

naknada putem za to specijaliziranih financijskih institucija.

10

Korica, M., op.cit., str.12

8

Aleksandar Goldštajn11 ugovor o leasingu svrstava u tipične ugovore jer su ti ugovori

ustanovljeni i prošireni u poslovnoj praksi. Oni su u njoj dobili svoje ime, dovoljno su

razrađeni da mogu funkcionirati kao pravni institut, ali nisu priznati od zakonodavaca da bi

mogli postati imenovani ugovori. Prema istom autoru klasifikacija ugovora se mora zasnivati

na njegovu sadržaju.

Razmatrajući pravnu prirodu ugovora o leasingu, Darko Urukalović se priklanja stajalištu da

je tu riječ o modernom trgovačkom ugovoru sui generis.12 Ta pravna kvalifikacija, sui generis,

znači da ugovor ne sadrži elemente postojećih ugovornih tipova. Sofija Marušić smatra da se

radi o tipičnom ugovoru trgovačkog prava.

Donošenjem Zakona o leasingu (NN 135/06,141/13) krajem prosinca 2006. godine ugovor o

leasingu u Republici Hrvatskoj je postao samostalni, imenovani ugovor.

Ugovor o leasingu mora obavezno sadržavati sljedeće odredbe:

· tvrtku i sjedište davatelja leasinga,

· tvrtku i sjedište, odnosno ime, prezime i adresu primatelja leasinga,

· određenje posla leasinga (financijski ili operativni),

· detaljno određenje objekta leasinga,

· vrijednost objekta leasinga,

· ukupnu svotu naknade,

· vrijeme trajanja ugovora,

· razloge i uvjete prijevremenog prestanka ugovora.

Druge odredbe koje ugovor o leasingu može sadržavati su odredbe kojima se uređuju rizici od

kojih se objekt leasinga mora osigurati i način osiguranja, vrijeme, mjesto i način preuzimanja

objekta leasinga, troškovi prijevoza objekta leasinga, troškovi montaže i instalacije u slučaju

da se radi o kompleksnom objektu leasinga, troškove održavanja objekta leasinga, mogućnost

izobrazbe osoblja primatelja leasinga za korištenje objekta leasinga, kao i druge podatke.

Ugovor o leasingu mora biti sklopljen u pisanom obliku, te mora biti napisan na pregledan i

razumljiv način primatelju leasinga.

11

Ibidem 12

Korica, M., op.cit. str.13

9

2.2. Factoring

Factoring je kupovanje potraživanja od strane factora, bez njegova prava na traženje odštete u

slučaju da kupac nije u mogućnosti platiti dospjele obveze. Osnovne aktivnosti factoringa jesu

financiranje klijenata koji se sastoji u otkupljivanju njihovih potraživanja, vođenja

knjigovodstvenih radnji i operacija. Uz vršenje knjigovodstvenih usluga kao dodatne

djelatnosti, factor može vršiti za klijenta i reviziju poslovnih knjiga i dokumenata,

unaprjeđivanje prometa i poslovanja.

Factoring poslovanje u Hrvatskoj se počelo razvijati 2003. godine, da bi procvat doživjelo

početkom financijske krize 2008. godine koja je imala posebno negativan utjecaj na

građevinski sektor u Republici Hrvatskoj. Factoring društva u Hrvatskoj posluju ili unutar

kreditnih institucija ili kao samostalno registrirana društva za obavljanje poslova factoring.

Prednosti korištenje factoringa jesu:

· poboljšanje likvidnosti,

· uravnoteženje odnosa između kratkoročnih potraživanja i kratkoročnih obveza,

· povećanje kreditne sposobnosti i boniteta,

· povećanje rentabilnosti poslovanja,

· mogućnost ekspanzije poslovanja, povećanje prodaje i veća konkurentnost.

Pored prednosti factoringa treba spomenuti i neke nedostatke , kao što su:

· kratkoročno financiranje,

· troškovi su veći nego kod bankovnih kredita,

· neki kupci ne žele uključivati treće strane,

· sva potraživanja nisu prikladna za factoring.

2.2.1. Pojam i razvoj factoringa

Factoring (engl. Factoring, njem. Faktoring) je posao kratkoročnog financiranja izvoznog ili

uvoznog posla preko faktora kao posebne organizacije.

Za „factoring“ u Hrvatskoj pravnoj terminologiji nema odgovarajući naziv. Factoring je, u

stvari, praksa otkupljivanja potraživanja. Faktoring je poznat kao oblik financiranja izvoznika

10

putem otkupa njihova potraživanja još iz srednjeg vijeka.13 Moderni factoring temelji se

isključivo na konačnom otkupu potraživanja putem kojeg izvoznik osigurava isplatu

potraživanja od factora odmah prilikom ugovaranja s factorom, a ne tek prilikom plaćanja od

strane krajnjeg kupca robe. Osnovne aktivnosti factoringa jesu financiranje klijenta koje se

sastoji u otkupljivanju njihovih potraživanja, vođenje knjigovodstvenih radnji i operacija. Uz

vršenje knjigovodstvenih usluga kao dodatne djelatnosti, factor može vršiti za klijenta i

reviziju poslovnih knjiga i dokumenata, unaprjeđivanja prometa i poslovanja.

Nastanak ovog oblika financiranja vezuje se za različita razdoblja. Neki autori vezuju ga za

kolonijalna osvajanja prekomorskih zemalja od europskih zemalja, posebno Engleske i razvoj

trgovine s kolonijama. Drugi autori vezuju njegov nastanak za kraj 19. stoljeća kada je u

SAD-u došlo do ograničavanja uvoza tekstila i nekih proizvoda iz europskih zemalja , što je

kao posljedicu imalo da su faktori, umjesto usluga u trgovini prešli na financiranje

proizvodnje.14

Daljnji razvoja predstavlja temelje modernog factoringa- mijenja se uloga

factora u pravcu financiranja, vođenja administracije i provođenja zaštite od rizika naplate.

60-tih godina osnivaju se prve europske factoring kompanije.

Postupak odvijanja factoring posla za sve aktere u procesu i pojedinim fazama prikazan je u

shemi 1.

13

Vukmir, B., Pravo međunarodnih plaćanja, RRiF-plus d.o.o., Zagreb, 2007., str. 474 14

Maurović, Lj., Bankarsko pravo, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula, 2009., str.75

11

Shema 1: Prikaz factoring posla

Izvor: http://web.efzg.hr/dok/TRG/tbakovic/P11.Rizici i politika rizika u vanjskoj

trgovini.pdf

U shemi 1 prikazan je proces odvijanja factoring posla u šest faza između prodavatelja,

factoring društva i kupca odnosno dužnika.

2.2.2. Vrste factoringa

Postoji više vrsta factoringa u teoriji i praksi. Oni zavise prije svega o odnosu između glavnih

sudionika u factoring poslu. S obzirom na ugovorena prava i obveze factoring može biti:

· domaći i međunarodni,

· pravi i nepravi factoring,

· otkriveni i skriveni factoring.

Podjela prema mjestu odvijanja dijeli factoring na domaći i međunarodni.

Domaći factoring je posao u kojem se javljaju tri sudionika iz iste države: klijent –

ustupitelj, factor i kupac – dužnik. Domaći factoring je skupina proizvoda za klijente koji s

kupcima ugovaraju odgodu plaćanja 15 i više dana te se dijeli na regresni i kupovni factoring.

Kod bezregresnog factoringa rizik naplate, odnosno insolventnosti kupca u potpunosti

prelazi na factora, a kod regresnog factoringa klijent odgovara za naplatu potraživanja,

odnosno za insolventnost kupca u punom iznosu potraživanja.

12

Kupovni factoring je proizvod koji omogućuje kupnju robe od domaćih dobavljača s

odgođenim dospijećem plaćanja, pri čemu factor plaća račun direktno dobavljaču odmah ili

na dan dospijeća.

Kod selektivnog factoringa, factor odobrava okvir za otkup potraživanja na prodavatelja (na

temelju kreditne analize i utvrđenog boniteta prodavatelja i dužnika). Factor i prodavatelj

potpisuju jednogodišnji ugovor o factoringu kojim se prodavatelj obvezuje ustupiti sva svoja

potraživanja na godišnjoj razini koja ima prema jednom ili više dužnika na godišnjoj razini.

Međunarodni factoring je posao u kojem se javljaju četiri sudionika: klijent – ustupitelj,

factor, kupac – dužnik (u inozemstvu) te korespondent factora (u državi kupca – dužnika).

Međunarodni factoring se može podijeliti na izvozni i uvozni factoring.

Izvozni factoring je oblik međunarodnog financiranja koji je namijenjen klijentima s

redovitom isporukom roba ili usluga inozemnim kupcima uz uvjet odgode plaćanja s

dospijećem minimalno 30 i više dana. Bezregresni factoring javlja se kad međunarodni factor

izda neopozivu 100%-tnu garanciju za plaćanje ili kad osiguravajuće društvo osigura do 90%

vrijednosti potraživanja. Rizik naplate, odnosno insolventnosti kupca u potpunosti prelazi na

factora. Regresni factoring kada klijent odgovara za naplatu potraživanja, odnosno za

insolventnost kupca u potpunom iznosu.

Uvozni factoring je proizvod namijenjen visoko bonitetnim domaćim klijentima koji redovito

uvoze od inozemnog dobavljača uz uvjet odgode plaćanja s dospijećem od minimalno 30 i

više dana. Bezregresni factoring predstavlja tip factoringa gdje uvozni factor snosi pun rizik

klijenta – kupca u odnosu prema izvoznom inozemnom partneru koji se može na temelju

vlastite odluke osigurati u komercijalnom osiguravajućem društvu ili snositi o vlastitom

trošku. Regresni factoring predstavlja tip factoringa gdje dolazi do retroaktivne sanacije

prodavatelja tj. jamstvo eventualnog neispunjavanja od strane domaćeg kupca uslijed njegove

nesposobnosti ili nespremnosti plaćanja ostaje u punom iznosu na inozemnom dobavljaču.

Podjela prema funkciji dijeli factoring na pravi (potpuni) i nepravi (nepotpuni).

Pravi factoring ili potpuni factoring kod kojeg na temelju sklopljenog ugovora factor na

sebe preuzima cjelokupan rizik naplate potraživanja, te potraživanje od klijentovog dužnika

naplaćuje u svoje ime i za svoj račun. Kod pravog ili del credere factoringa, postoji jamstvo

13

kupca potraživanja (factora) za naplatu potraživanja od dužnika. Del credere factoring

istovremeno znači da se cijena na tražbinu isplaćuje odmah po sklapanju ugovora, bez obzira

na platežnu sposobnost dužnika. Rizik naplete u cijelosti preuzima kupac potraživanja

(factor). Pravi factoring u pravilu uključuje i pružanje popratnih usluga, kao što su evidencija

i upravljanje ukupnim potraživanjima, financiranje i odgovornost za naplatu (del credere

odgovornosti).

Nepravi factoring ili factoring sa odštetom kod kojeg factor na sebe ne preuzima rizik

naplate već ju obavlja u svoje ime, ali za račun klijenta. Factor na sebe preuzima samo tekuće

financiranje i upravljanje potraživanjem, dok cjelokupan rizik naplate i dalje snosi vjerovnik

(klijent).

Otkriveni factoring kada je u ugovornoj obvezi proizvođača da prenese na factora svoja

potraživanja uključena obveza da o prijenosu obavijesti kupce sa zahtjevom da plaćanje izvrše

factoru. Taj je oblik najzastupljeniji u međunarodnoj poslovnoj praksi.

Kod skrivenog factoringa, factor kupuje proizvode od klijenta za gotov novac i određuje

prodavatelja kao svog agenta da izvrši preprodaju robe i naplati vrijednost proizvoda u korist

factora. On se vrlo rijetko koristi s obzirom na složenost mehanizma i prisutnost značajnih

rizika.

Ovisno o opsegu usluga koje factor preuzima u odnosu prema izvozniku, mogu se pronaći i

sljedeće vrste factoringa:

Old Line factoring je klasični factoring koji ima dvije temeljne karakteristike:

a) odsutnost prava na regres factora protiv izvoznika, osim za pritužbe na isporučenu robu

ako je isporuka učinjena u dobroj vjeri i

b) obveza obavještavanja dužnika o ustupanju.

Conventional Factoring koji se naziva i Old Line Factoring Stricto Sensu ili Concentional

Notification Factoring, kod kojeg factor preuzima široke funkcije kao što je garancija protiv

nemogućnosti plaćanja dužnika, upravljanje dugovima i financiranje.

14

Maturity Factoring ili Maturity Notification Factoring, kod kojeg factor pruža sve usluge

kao i kod Conventional Factoringa, osim financiranja.

Import – Export Factoring, ili International Factoring koji uzima tehnički oblik svih

gornjih factoringa.

Non – notification Factoring kod kojeg izvoznici ne žele otkriti ustupanje potraživanja

factoru, kako bi prikrili činjenicu da je njihov izvoz financiran od trećih osoba.15

2.2.3. Funkcije factoringa

Prva funkcija factoringa je financiranje, a ne kreditiranje. Factoring i kreditiranje nisu isti

pojmovi, iako prodavatelj potraživanja dobiva sredstva i prije nego što su ona dospjela, tj. i

prije nego što se factor naplatio od krajnjeg kupca. Factor se razlikuje od kreditiranja po tome

što factor otkupljuje dug uz naknadu, a stranka (prodavatelj) nije dužna primljeni novac

vratiti. Faktoring se temelji na neopozivoj prodaji tražbine. Dugovi koje factori otkupljuju, u

pravilu su kratkoročna novčana potraživanja, koja imaju svoju osnovu u isporuci robe.

Druga važna funkcija factoringa je u osiguranje naplate (del credere) koju factor obavlja

tako da na sebe preuzima odgovornost za naplatu potraživanja od dužnika, odnosno rizik

plaćevne sposobnosti dužnika. Del credere factoring znači da se cijena za tražbinu isplaćuje

odmah po sklapanju ugovora, bez obzira na platežnu sposobnost dužnika. Pri ugovaranju

izvozno-uvoznog factoringa, factor preuzima del credere rizik ne samo za financijske rizike

kupljenih tražbina nego i rizik vezan uz isporuku robe i političke rizike (komercijalne i

političke rizike).

Treća funkcija factoringa, funkcija upravljanja tražbinama, sastoji se u ograničenoj

podjeli odgovornosti između prodavatelja potraživanja i factora. I pored del credere rizika

kojeg je preuzeo factor, niti kod „pravog“ factoringa prodavatelj se ne oslobađa svih

odgovornosti iz temeljnog posla koji je bio osnova za nastanak potraživanja. Prodavatelj

potraživanja i nakon prodaje i nadalje jamči za postojanje tražbine (veritet) kao i za njenu

ispravnost (bonitet).16

Iako je factor preuzeo del credere odgovornost, ustupitelj i nadalje

15

Vukmir, B.: op.cit., str 478 16

Vukmir, B.: op.cit., str 475

15

odgovara uvozniku za ispravnost isporučene robe, tj. da roba nema nedostataka zbog kojih

uvoznik odbija platiti dužni iznos.

Ako factor, zbog reklamacija na isporučenoj robi, na kraju dobije od uvoznika manje od

iznosa koji je platio ustupitelju ili ovaj uopće odbije platiti isporučenu robu, tada ustupitelj

ima dužnost pokriti factoru tu razliku ili mu vratiti ono što je primio. Dužnik, također, može

izvozniku staviti zahtjev za prijeboj svog dugovanja s ranijim potraživanjima od izvoznika.17

Ako dužnik ima prigovore u vezi s isporučenom robom i s dužnim iznosom, te stoga umanji

tražbinu (prigovori na kvalitetu, kvantitetu, pravne mane, i sl.) u odnosu prema prodavatelju,

factor ima pravo zahtijevati od prodavatelja adekvatnu naknadu i povrat plaćenih iznosa.

Factor ne preuzima odgovornost za mane u isporuci robe na temelju koje je nastao dug ili za

potraživanja koja su osporena. Isto tako, s obzirom da se kod factoringa radi o naplatnom

poslu, prodavatelj jamči factoru da potraživanje zaista postoji, te da je to potraživanje pravno

ispravno, a ne lažno.

Četvrta funkcija factoringa je u pružanju raznih usluga koje factor može pružati

prodavatelju potraživanja u vezi s upravljanjem tražbinama. Sam izvoz proizvoda,

pribavljanje dokumentacije i ostalih formalnosti vezanih uz taj izvoz, obavlja sam izvoznik.

Factor preuzima postupak naplate potraživanja od krajnjeg kupca, a može u slučajevima kada

ima veći broj tih potraživanja, preuzeti i upravljanje ukupnim potraživanjima. Tu spada

knjigovodstvo, evidencija rokova naplate, sam postupak naplate, savjetovanje i slično. Neki

te poslove smatraju kao sastavni dio factoringa, a ne kao posebnu vrstu funkcija.18

2.2.4. Ugovorni odnosi factoringa

Ekonomska svrha factoringa „oblikuje“ se kroz njegov pravni okvir – ugovor o factoringu.

Ugovorom o factoringu klijent se obvezuje ponuditi factoru (obično banci) na prodaju sva

kratkoročna potraživanja iz ugovora o isporuci robe i pružanju usluga prije njihove

dospjelosti, a factor se obvezuje uz naknadu te ponude prihvatiti ako ga zadovoljava platežna

sposobnost klijentovih dužnika, s izvješćivanjem ili bez izvješćivanja dužnika o tom

17

Op.cit., str. 476 18

Ibidem

16

prijenosu i bez obzira na to snose li klijent ili factor rizik za naplatu potraživanja. Beziznimno

factor upravlja klijentovim potraživanjima.19

Ugovor o factoringu je:

· kauzalan ugovor jer je gospodarska svrha koja se njime želi postići pravno

oblikovana,

· obveznopravni (obligacijski) ugovor jer se njime zasnivaju obveze i protuobveze,

· konsenzualan ugovor jer nastaje sporazumom ugovornih strana,

· dvostruko obvezni ugovor jer ugovorne strane imaju odgovarajuća prava, ali i obveze,

· komutativan ugovor jer su u trenutku njegova sklapanja činidbe kvalitativno i

kvantitativno određene ili odredive,

· naplatan ugovor jer se kod njega za činidbu (ustupanje potraživanja) traži

protučinidba (factoring pristojba).

Nacionalna zakonodavstva ne reguliraju sadržaj ugovora o factoringu već se razvio iz

trgovačke prakse. Slijedom toga, factori se u pravilu oslanjaju na mnogobrojne opće uvjete

koji se upotrebljavaju u poslovanju.20

Factoring se, u pravilu, sastoji od sljedećih pravnih odnosa:

· predugovor, koji obvezuje na sklapanje glavnog ugovora,

· glavni ugovor između izvoznika i factora,

· ugovor o ustupanju (cesije potraživanja),

· ugovori između factora i dužnika.

Funkcija predugovora kod factoringa sastoji se u tome da se izvoznik obvezuje factoru da

će sve svoje buduće odredive tražbine prema svojim budućim dužnicima, ponuditi factoru na

otkup, a factor se obvezuje da će te ponude prihvatiti, pod uvjetom da ga zadovoljava

kreditna sposobnost dužnika. Razlog za stvaranje obveze otkupa svih budućih potraživanja

leži u činjenicu da factor želi stranku vezati da u budućnosti cedira sve obveze – i one upitne

ili rizične i one dobre ili nerizične obveze, a ne da bira između svojih potraživanja one koji su

rizični, te da samo takve prepušta factoru.

19

Gorenc, V., Trgovačko pravo-ugovori, Školska knjiga, Zagreb, 2000, str.251 20

Vukmir,B., op.cit., str.481

17

Istovremeno, factor time ograničava izvoznika da surađuje s drugim factorima. Factor za sebe

zadržava pravo da izabere potraživanja koja će preuzeti, a da neka potraživanja odbije

preuzeti. To pravo factor ima samo dok roba nije odaslana ili dok se odašiljanje može

spriječiti. Factor u tom predugovornom smislu, dakle, nije još prenošenje konkretnih tražbina,

nego tek sklapanje predugovora na temelju kojeg nastaje obveza sklapanja glavnog ugovora.

Kod predugovora, glavni ugovor mora biti barem odrediv.

Ugovor o factoringu i cesiji potraživanja sklapaju izvoznik i factor tek kada tražbina stvarno

nastane i kada je odrediva.21

Taj je odnos i temeljni odnos kod factoringa. Tim se ugovorom

dogovara i factorova provizija, te se utvrđuje kamatna stopa na odgođena plaćanja. Visina

provizije ovisi o uobičajenim komercijalnim razlozima rizika i koristi, a kreće se u rasponu od

0,75% do 2% u SAD-u, 0,75% do 2,50% u Velikoj Britaniji, te od 0,75% do 3% u

Francuskoj.22

Prvi korak u sklapanju glavnog ugovora je ponuda stranke factoru, a manifestira se predajom

factoru računa (fakture) za isporučenu robu iz kojeg se vidi da plaćanje treba uslijediti factoru.

Glavni ugovor je ugovor o ustupanju i o kupnji tražbine, s obvezom na isplatu cijene. Stranka

definitivno prenosi potraživanje na factora, a factor postaje vlasnik tog potraživanja. Ako

naplata nije moguća, rizik snosi factor, bez prava na regres od izvoznika. Regres bi bio moguć

samo ako je factor sebi ugovorom pridržao to pravo. Factor ima pravo na proviziju, čija visina

ovisi o raznim elementima temeljenog odnosa kao što je duljina odgođenog plaćanja, priroda

djelatnosti kupca, njegova komercijalna reputacija itd.23

U odnosima između factora i cedenta mogu se razlikovati dvije vrste potraživanja: odobrena

potraživanja (approved receivables), a to su ona koja factor odobri, prihvati i otkupi na

temelju odgovornosti „bez regresa“ (without recourse) prema prodavatelju i neodobrena

potraživanja (unapproved receivables), a to su ona koja su cedirana uz zadržavanje prava na

regres (with recourse).

Budući da je cesija potraživanja od izvoznika na factora temelj čitavog posla factoringa, to je

važno da bude provedena u skladu s onim nacionalnim zakonodavstvom kojem je taj pravni

21

Vukmir, B.: op.cit., str. 480 22

Ibidem, str. 482 23

Op.cit.,str.481

18

posao podvrgnut. Za ustupanje potraživanja važno je vidjeti je li za pravovaljanost ustupanja

potrebno obavijestiti dužnika da je došlo do ustupanja. Ako je obavještenje potrebno, tada je

važno utvrditi kojim se postupkom treba obaviti. U mnogim je zemljama pravovaljanost

ustupanja uvjetovana obavještavanjem dužnika.24 U hrvatskom pravu, za ustupanje tražbine

nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj (cedent) dužan obavijestiti dužnika o

ustupanju.

Prodavatelj garantira za pravno postojanje tražbine (istinitost tražbine), ali ne i za naplativost.

Stoga bi mogli factoring ugovore kvalificirati i kao ugovore o prodaji, kod kojih postoji

jamstvo za određeni nedostatak prodane stvari. Pravilo je da se vjerovnik u okviru factoring

posla obvezuje cedirati factoru sva svoja postojeća i buduća potraživanja. Mogu se ustupati

tražbine iz bilo koje vrste poslovanja, ali se to najčešće čini iz ugovora o prodaji robe.

Predmet ugovora o factoringu mogu biti kako postojeće tako i buduće tražbine.

Osim temeljnog ugovora koji se sklapa između izvoznika i factora, u odnosu se pojavljuju i

treće osobe. Stvaraju se višeslojni i mnogobrojni ugovorni odnosi.

Kao ugovorne odnose koji nastaju kod factoringa, mogu se navesti sljedeći:

· ugovor između izvoznika i njegova kupca ili naručitelja koji postaje dužnik za

plaćanje cijene,

· ugovor između izvoznika i izvoznog factora o factoring poslu,

· ugovor između izvoznog i uvoznog factora,

· ugovor između izvoznog (ili uvoznog) factora i dužnika,

· ugovor između uvoznog factora i treće strane (npr. banke).

24

Op.cit.,str. 483

19

3. RAZVOJ LEASINGA I FACTORINGA U REPUBLICI HRVATSKOJ

3.1. Zakonodavni okvir leasing i factoring poslova u Republici Hrvatskoj

Republika Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u svjetskom gospodarstvu koja je donijela

zaseban i cjelovit Zakon o leasingu (NN 135/06,141/13) krajem 2006. godine. Na taj način su

regulirana pravila i tržišno ponašanje u leasing poslovima. Zakon o leasingu je poseban propis

i nije predmet Zakona o obveznim odnosima. Međutim, sve ono što nije određeno Zakonom o

leasingu primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima kao opći propis hrvatskog obveznog

prava.

Zakon o leasingu stupio je na snagu 21. prosinca 2006. godine, a njime su određeni:

· uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak rada leasing – društva,

· ugovor o leasingu,

· prava i obveze subjekata u poslovima leasinga,

· registar objekata leasinga,

· financijsko izvještavanje,

· nadzor nad poslovanjem leasing društva,

· organizacijski zahtjevi,

· način i uvjeti za prekogranično obavljanje djelatnosti.

U Republici Hrvatskoj prema Zakonu o leasingu poslove leasinga može obavljati:

· leasing društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,

· leasing društvo koje je u skladu s propisima države članice (članica Europske unije ili

država potpisnica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru),

· podružnica leasing društva iz treće države (nije članica Europske unije ni država

potpisnica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru).

Leasing društvo je trgovačko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj upisano u sudski

registar na temelju odobrenja za obavljanje poslova leasinga koje izdaje Hrvatska agencija za

nadzor financijskih usluga (HANFA) uz uvjete propisane Zakonom o leasingu. Leasing

društvo može biti osnovano kao dioničko društvo, odnosno društvo s ograničenom

20

odgovornošću. Temeljni kapital leasing društva ne može biti manji od iznosa 1 (jedan) milijun

kuna i mora biti u cijelosti uplaćen u novcu prije upisa osnivanja. Ako je leasing društvo

osnovano kao dioničko društvo, dionice društva moraju glasiti na ime. Povlaštene dionice

leasing društva osnovanog kao dioničko društvo moraju biti do najviše 25% ukupnih dionica i

moraju biti izdane u materijaliziranom obliku.

Prema Zakonu o leasingu (NN 141/13), leasing je definiran kao pravni posao u kojem

davatelj leasinga na temelju kupoprodajnog ugovora s dobavljačem objekta leasinga stječe

pravo vlasništva na objektu leasinga i primatelju leasinga na temelju ugovora o leasingu

odobrava pravo korištenja tog objekta leasinga na određeno razdoblje, a primatelj za to plaća

određenu naknadu. Posao leasinga s obzirom na svoja obilježja može biti posao financijskog

leasinga i posao operativnog leasinga.

Zahtjev za izdavanje odobrenja za obavljanje poslova leasinga podnose osnivači leasing

društva, a odobrenje izdaje Agencija. Zahtjevu je potrebno priložiti:

· osnivački akt,

· poslovni plan za prve tri poslovne godine koji sadrži predviđenu bilancu i račun dobiti

i gubitaka,

· popis osnivača leasing društva u kojem su navedeni svi identifikacijski podaci

osnivača,

· ukupan nominalni iznos dionica, odnosno poslovnih udjela svakoga od osnivača i

njihov postotni udjel u temeljnom kapitalu leasing društva,

· dokaz o osiguranim sredstvima za osnivanje društva i uplati temeljnog kapitala,

· za osnivače – pravne osobe koje su imatelj kvalificiranih udjela izvod iz sudskog

registra, odnosno drugog odgovarajućeg javnog registra i revidirane financijske

izvještaje za posljednje dvije poslovne godine, a ako osnivač kao poduzetnik u smislu

propisa kojima se uređuje računovodstvo posluje kraće od dvije poslovne godine, tada

je potrebno priložiti revidirane financijske izvještaje većinskog člana ili većinskog

dioničkog osnivača,

· ako je osnivač dioničko društvo, ispis iz registra dioničara, ako je osnivač društvo s

ograničenom odgovornošću, popis članova društva,

· prijedlog članova uprave i sastav nadzornog odbora,

21

· izjavu o ispunjavanju organizacijskih i drugih zahtjeva uključujući opis

informacijskog sustava leasing društva.

Do prijevremenog prekida ugovora o leasingu može doći zbog nemogućnosti plaćanja ili

zbog krađe ili štete objekta leasinga. U koliko se radi o nemogućnosti plaćanja, primatelj

leasinga bi trebao postupiti sukladno odredbama ugovora o leasingu, te ispostaviti račun

davatelju leasinga za objekt leasinga u iznosu koji bi trebao odgovarati iznosu nedospjele

obveze prema davatelju leasinga, na temelju čega je moguće prebijanjem (kompenzacijom)

zatvarati potraživanja i obveze i kod davatelja leasinga i kod primatelja leasinga. U slučaju

prijevremenog prekida ugovora o leasingu zbog krađe ili štete objekta leasinga, odnosno zbog

razloga u slučaju kojeg osiguravajuće društvo isplaćuje naknadu štete davatelju leasinga, tada

davatelj leasinga od primatelja leasinga potražuje eventualno samo iznos koji se može pojaviti

kao razlika između nenaplaćenog potraživanja od primatelja leasinga i primljenog iznosa od

osiguravajućeg društva na ime naknade štete.

Subjekti u poslovima leasinga su: davatelj leasinga, primatelj leasinga i dobavljač objekta

leasinga. Davatelj leasinga je svaka osoba koja u skladu sa Zakonom o leasingu ima pravo

obavljati poslove leasinga. Primatelj leasinga je svaka osoba koja na osnovi ugovora o

leasingu stječe pravo korištenje objekta leasinga uz obvezu plaćanja ugovorne naknade.

Dobavljač objekta leasinga je pravna ili fizička osoba koja posluje i obavlja gospodarsku

djelatnost u skladu s propisima o trgovačkim društvima, odnosno propisima o obrtu, koja s

davateljem leasinga sklapa ugovor na osnovi kojeg davatelj leasinga stječe pravo vlasništva

na objektu leasinga, osim ako dobavljač objekta leasinga i davatelja leasinga nisu ista osoba.

Ugovor o leasingu ubraja se u ugovore obveznog prava (kojima se zasnivaju obveze), u

imenovane ili nominantne ugovore (što znači da mu se uobičajio i naziv i sadržaj, ne nužno,

ali poželjno uređuje zakonom), naplatne ili onerozne ugovore (što znači da se za činidbu

dobije protučinidba), neformalne ugovore (što znači da nije propisan oblik ili forma ugovora),

konsenzualne (dakle nije realni i prava i obveze nastaju sporazumom, a ne predajom kao kod

realnih ugovora), ugovore s trajnim (što se ne smije izjednačiti s vječnim) prestacijama ili

obvezama. 25

25

Korica, M., Leasing oprema, Trgovačka akademija, Zagreb, 2011., str 31

22

Agencija vodi Registar objekata leasinga na način da osigurava i kontinuirano održava

tehničke i informatičke uvjete za njegovo funkcioniranje. Agencija će pravilnikom odrediti

sadržaj, način i oblik vođenja Registra. Davatelj leasinga dužan je podatke propisane

pravilnikom dostaviti Agenciji u roku od osam dana od dana sklapanja ugovora o leasingu,

njihovih izmjena i/ili dopuna, te prestanka aktivnosti objekta leasinga.

Revizor mora revidirati godišnje financijske izvještaje leasing društva na način i pod

uvjetima određenima propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija te pravilima

revizorske struke. Leasing društvo dužno je Agenciji dostaviti revidirane godišnje financijske

izvještaje u roku od 15 dana od datuma izdavanja revizorskog izvješća, a najkasnije u roku od

četiri mjeseca nakon isteka poslovne godine za koju se izvještaji sastavljaju. Isto revizorsko

društvo može revidirati najviše sedam uzastopnih godišnjih financijskih izvještaja leasing

društva.

Nadzor je provjera posluje li leasing društvo u skladu s odredbama Zakona o leasingu,

donesenim propisima na temelju Zakona, u skladu s drugim propisima, s propisima o

upravljanju rizicima kao i u skladu s vlastitim pravilima i standardima, pravilima struke te na

način koji omogućuje uredno funkcioniranje leasing društva te provođenje mjera i aktivnosti u

cilju otklanjanja utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti.

Osnivanje, licenciranje i poslovanje pravnih osoba koje se bave poslovima factoringa nije

regulirano posebnim propisom, no tijekom 2012. godine osnovana je Radna skupina za izradu

Zakona o factoringu. Vlada Republike Hrvatske donosi Konačni prijedlog Zakona o

factoringu 3. srpnja 2014. godine koji još nije usvojen.

Navedenim se Zakonom planiraju urediti sljedeći elementi:

· ugovor o factoringu,

· prava i obveze subjekata u poslovima factoring,

· uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak rada factoring društva,

· način i uvjeti za prekogranično obavljanje djelatnosti,

· izvještavanje,

· nadzor poslovanja factoring društva,

· upravljanje rizicima.

23

4. travnja 2014. godine donesen je Zaključak kojim se prihvaća Prijedlog zakona o factoringu.

Hrvatski sabor je uputio predlagatelju primjedbe, prijedloge i mišljenja radi pripreme

Konačnog prijedloga zakona. To je prvi puta da se ovo financijsko područje unutar hrvatskog

financijskog tržišta pokušava regulirati. “Donošenjem ovog Zakona postiže se veća stabilnost,

povećava sigurnost i transparentnost factoring transakcija, te osigurava kvalitetan i primjeren

nadzor nad ovim područjem“.

3.2. Tržište leasinga i factoringa u financijskom sustavu Republike Hrvatske

Financijski sustav Republike Hrvatske se ubrzano profilira i poprima konfiguraciju

financijskih sustava u razvijenim zemljama. Dominantnu poziciju u financijskom sustavu

tradicionalno čine poslovne banke odnosno bankovni sektor, usprkos sporijim stopama rasta

od ostalih financijskih institucija. Banke su prisutne dugi niz godina na domaćem tržištu dok

se druge financijske institucije pojavljuju zadnjih petnaest i manje godina, zbog čega je i

razumljivo da se poduzeća i dalje većinom financiraju klasičnim bankovnim kreditima.

U sljedećoj tablici je dan prikaz razvoja hrvatskog financijskog sustava putem udjela aktive

različitih financijskih institucija u ukupnoj financijskoj imovini u Republici Hrvatskoj.

24

Tablica 1: Relativna važnost financijskih posrednika u Republici Hrvatskoj od 2006. -

2013. godine (u % aktive).

Financijska

institucija 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Banke 75,5 72,7 76,3 75,3 77,8 76,3 73,9 73,1

Otvoreni investicijski

fondovi 4,0 6,3 2,0 2,4 2,7 2,2 2,4 2,4

Zatvoreni investicijski

fondovi 0,6 0,8 0,4 0,4 0,4 0,3 0,2 0,2

Inv. fondovi osnovani

posebnim zakonima 2,4 1,8 1,2 1,0 0,8 0,04 0,02 0,02

Osiguravajuća društva 4,9 4,9 5,3 5,6 6,2 6,3 6,4 6,5

Stambene štedionice 1,5 1,3 1,4 1,3 1,4 1,4 1,3 1,4

Obvezni mirovinski

fondovi 3,9 4,4 4,7 5,8 7,3 7,1 9,6 10,1

Dobrovoljni mirovinski

fondovi 0,1 0,2 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7

Štedno-kreditne

zadruge 0,4 0,3

Kreditne unije 0,0¹ 0,0¹ 0,0¹ 0,0¹ 0,0¹ 0,0¹

Društvo za leasing 4,7 6,4 7,2 6,7 5,6 4,8 4,3 4,2

Factoring društva 0,9 1,3 1,4 1,1 1,1 1,3 1,4

Ukupno 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0

Napomena: 1 – Procijenjena aktiva ˂0,1 mlrd. kn. i udjel manji od 0,1%

Izvor: izradio autor prema www.hnb.hr; www.hanfa.hr i www.huo.hr

U tablici je prikazan razvoj hrvatskog financijskog sustava putem udjela aktive različitih

financijskih institucija u ukupnoj financijskoj imovini u Republici Hrvatskoj u razdoblju od

2006.-2013. godine. Udio banaka u ukupnom financijskom sektoru je stabilan i vrlo visok

odnosno čini preko dvije trećine financijskog sustava, dok udio ostalih financijskih institucija

pojedinačno ne prelazi 11%. Uočava se da je s globalnom financijskom krizom došlo do

usporavanja procesa brzog rasta nebankovnog sektora u odnosu na banke. Tako leasing

društva bilježe kontinuirani rast sve do 2008. godine, odnosno do pojave globalne financijske

krize, nakon čega se iz godine u godinu bilježi postotni pad aktive leasing društva u ukupnoj

aktivi financijskog sektora. Dok su factoring društva svoj najveći udio u ukupnoj aktivi

financijskog sustava postigli 2009.i 2013. godine sa udjelom od 1,4% ukupne aktive

financijskog sustava.

25

3.3. Razvoj leasinga u Hrvatskoj

Prvi leasing poslovi u Hrvatskoj realizirani su 1968. godine, a pravni temelj bio im je

privremeni uvoz i izvoz strojeva i opreme. Prema istraživanjima koja je autor26 obavio 1989.

godine, rast konjunkture leasing poslova bio je u dva razdoblja. Prvi period bio je početkom

sedamdesetih godina, a drugi krajem osamdesetih do početka Domovinskog rata. Budući da

nisu postojali službeni statistički podaci o veličini tih poslova, procijenjeno je da njih u 1988.

godini odnosi oko 2% vrijednosti ukupnog uvoza strojeva i opreme.

Od 2001. godine tržište leasinga u Hrvatskoj bilježi snažan rast te financiranje putem leasinga

postaje najznačajnija alternativa bankovnom kreditu. Prema podacima iz 2004. i 2005. godine

vrijednost novih ugovora o leasingu prešla je milijardu eura. Tržište leasing poslova raslo je u

razdoblju od 2002. do 2005. godine prema prosječnoj stopi od 54%. Potkraj 2001. godine

vrijednost sklopljenih leasing ugovora iznosila je skromnih 245 milijuna eura, da bi se nagli

rast nastavio do 2005. godine kada je sklopljeno 40,920 ugovora o leasingu u ukupnoj

vrijednosti od 1,236 milijuna eura. Prosječna vrijednost ugovora o leasingu je iznosila 30.198

eura. Tijekom 2006. godine nastavljen je snažan rast broja sklopljenih leasing ugovora od

28%. Ukupan iznos vrijednosti sklopljenih ugovora iznosi gotovo 1,6 milijardi eura.

Tablica 2: Aktiva, vrijednost novozaključenih ugovora i broj zaposlenih u djelatnosti

leasinga u Hrvatskoj u razdoblju od 2006. - 2013. godine.

Datum

Ukupna aktiva

(tis.kn.)

Vrijednost novozaključenih ugovora (tis.kn.)

Vrijednost

aktivnih

ugovora

(tis.kn.)

Broj

zaposlenih

2006. 26.968,591 13.344,149 22.053,947 868

2007. 30.303,865 13.816,970 26.510,657 997

2008. 35.067,935 15.464,017 30.881,104 1007

2009. 33.665,809 8.212,235 27.125,757 992

2010. 28.078,061 5.805,148 22.254,304 989

2011. 25.596,075 5.564,905 19.192,994 959

2012. 22.159,270 4.839,815 16.270,132 905

2013. 20.936,977 4.556,630 15.803,684 905

Izvor: izradio autor prema Godišnje izvješće – Hrvatski sabor, www.sabor.hr

26

Korica, M., op.cit., str. 197

26

Djelatnost leasinga bilježila je i u 2013. godini nastavak trenda smanjenja poslovnih

aktivnosti, odnosno usporavanje rasta volumena poslovanja. Od 2008. do 2013. godine bilježi

kontinuirano smanjenje vrijednosti novozaključenih ugovora, kao i smanjenje visine aktive.

Vrijednost novozaključenih ugovora od 2008. do 2013. bilježi pad. Tako je vrijednost

novozaključenih ugovora na dan 31.prodinca 2013. bila iskazana u iznosu od 4,5 mlrd. kuna,

što je za 66% manje u odnosu na 2006. godinu..

Jedan od razloga smanjenja obujma poslovanja djelatnosti leasing jest i promjena poreznog

tretmana osobnih automobila u 2012. godini, čime je financijski leasing postao manje

atraktivan za tu kategoriju objekta leasinga s obzirom na nemogućnost odbitka pretporeza.

3.3.1. Analiza po broju leasing društva

Domaće leasing tržište je u razdoblju od 2012.-2013. godine izgubilo 492 milijuna kuna.

Prema posljednjim podacima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa) iz

2013. godine 23 leasing kuće poslovale su s gubitkom od 249,74 milijuna kuna. A u 2012.

godini njih 25 ostvarilo je neto dobit od čak 149,6 milijuna kuna.

Na sljedećem grafikonu prikazano je kretanje broja leasing kuća u Hrvatskoj u razdoblju od

2005. do 2013. godine.

Grafikon 1 : Broj leasing društva u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2005. - 2013.

godine.

Izvor: izradio autor prema Godišnje izvješće – Hrvatski sabor, www.sabor.hr

57 57

25 26 26 26 26 25 23

0

10

20

30

40

50

60

2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

27

Broj društava koja obavljaju poslove leasinga ustalio se nakon 2007. godine, odnosno nakon

usklađenja s odredbama Zakona o leasingu. Zakon o leasingu koji je donesen krajem 2006.

godine očekivalo se da će regulirati prava i obveze u odnosima između davatelja i primatelja

leasinga, a ujedno i ukinuti zajam kao oblik financiranja, što je bila vrlo raširena pojava do

tada. U Sektoru za bankarstvo i druge financijske institucije pri Hrvatskoj gospodarskoj

komori kažu da je zakon utjecao na drastično smanjenje društva za leasing u Hrvatskoj. Zakon

o leasingu propisao je da se leasingom mogu baviti samo društva koja imaju Hanfino

odobrenje za obavljanje poslova leasinga.

U Republici Hrvatskoj je trenutno registrirano 23 leasing društva. Sva leasing društva članice

su Udruženja leasing društva Hrvatske gospodarske komore.

To su sljedeća leasing društva:

· ALD Automotive d.o.o.,

· ALFA LEASING d.o.o.,

· BKS-leasing Croatia d.o.o.,

· Erste & Steiermarkische S-Leasing d.o.o.,

· ERSTE GROUP IMMORENT LEASING d.o.o.,

· EUROLEASING d.o.o.,

· HYPO-LEASING STEIERMARK d.o.o.,

· HYPO-ALPE -ADRIA-LEASING d.o.o.,

· HYPO-LEASING KROATIEN d.o.o.,

· i4next leasing Croatia d.o.o.,

· IMPULS-LEASING d.o.o.,

· KBM Leasing Hrvatska d.o.o.,

· Mercedes-Benz Leasing Hrvatska d.o.o.,

· OPTIMA LEASING d.o.o.,

· OTP Leasing d.d.,

· PBZ-LEASING d.o.o.,

· PORSCHE LEASING d.o.o.,

· PROleasing d.o.o.,

· Raiffeisen Leasing d.o.o.,

· SCANIA CREDIT HRVATSKA d.o.o.,

· SG Leasing d.o.o.,

28

· UniCredit Leasing Croatia d.o.o.,

· VB LEASING d.o.o.

U prva tri mjeseca 2013. godine leasing društva zaključila su 6.217 novih ugovora što je

gotovo 13% manje nego u istom prošlogodišnjem razdoblju. Vrijednost novozaključenih

ugovora smanjena je 4,9% na 1.12 milijardi kuna.

S obzirom na navedena leasing društva u grafikonu broj 2 je prikazan broj novozaključenih

ugovora u Hrvatskoj u razdoblju od 2012/2013. godinu za pojedina društva.

Grafikon 2: Broj novozaključenih ugovora u Hrvatskoj u 2012/2013 godine na leasing

tržištu.

Izvor: izradio autor prema www.euroleasing.hr

Na tržištu leasinga u Republici Hrvatskoj postoji velika koncentracija udjela, tako da prva dva

najveća leasing društva u 2013. godini drže skoro jednu trećinu tržišta po broju

novozaključenih ugovora, a to su Porsche Leasing i UniCredit Leasing Croatia. Kada bi im

pridodali VB Leasing (10% udjela) i Erste Leasing (9% udjela) isti bi činili više od polovice

leasing tržišta (53% tržišnog udjela). Sva ostala leasing društva su znatno manja i kreću se

ispod 8% tržišnog udjela u broju novozaključenih leasing ugovora.

0

1000

2000

3000

4000

5000

6000

7000

2012.

2013.

29

3.3.2. Kretanje aktive leasing društva

Udio aktive leasing društva u ukupnoj aktivi financijskih posrednika u 2013. godini iznosi

4,22%, čime leasing društva zauzimaju četvrto mjesto iza banaka, obveznih mirovinskih

fondova i društva za osiguranje. Ukupna aktiva leasing društva na dan 31. prosinca 2013.

godine iznosila je 19,7 mlrd. kuna, te se ista smanjuje iz godine u godinu. Za isto razdoblje u

2008. godini ukupna aktiva za 26 leasing društva iznosila je 35,1 mlrd. kuna.

Na sljedećem grafikonu prikazano je kretanje ukupne aktive leasing društva u razdoblju od

šest godina.

Grafikon 3: Ukupna aktiva leasing društva u Hrvatskoj iskazana u mlrd. kuna u

razdoblju od 2008. do 2013. godine.

Izvor: izradio autor prema www.euroleasing.hr

Navedene brojke rezultat su prelijevanja učinaka svjetske gospodarske krize i financijske

krize na Republiku Hrvatsku u posljednjih 6 godina, koja je ne samo zaustavila rast leasing

društva, već iz godine u godinu društva bilježe smanjenje ukupne aktive. Smanjenje ukupne

aktive leasinga društva većim je dijelom rezultat smanjenja volumena poslovanja.

0

5

10

15

20

25

30

35

40

2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

35,1 33,6

29

25,9

22,2 19,7

30

3.3.3. Struktura leasing poslova

Smanjivanje volumena poslovanja (vrijednost) novozaključenih ugovora u razdoblju od 2009.

do 2013. godine značajno je utjecalo i na smanjivanje vrijednosti imovine djelatnosti leasinga

zato što vrijednost novozaključenih ugovora u navedenom razdoblju nije bila dovoljna da

kompenzira smanjenje vrijednosti aktivnih ugovora.

S obzirom na strukturu leasing poslova na financijski i operativni u sljedećem grafikonu je

prikazana usporedba vrijednosti novozaključenih ugovora u razdoblju od 2006. do 2013.

godine.

Grafikon 4: Struktura portfelja djelatnosti leasinga-usporedba vrijednosti

novozaključenih ugovora u Hrvatskoj u razdoblju od 2006.-2013. godine

(u mil.kn.)

Izvor: izradio autor prema www.hanfa.hr

Udjel financijskog leasinga u ukupnoj vrijednosti novozaključenih ugovora neznatno se

povećao u 2013. godini, dok se udjel operativnog leasinga smanjio. Portfelj zajmova

konstantno se smanjuje, jer je Zakonom o leasingu leasing društvima zabranjeno

zaključivanje ugovora o zajmu, dok se ugovori o zajmu koji su bili aktivni do dana stupanja

na snagu Zakona o leasingu drže do isteka bez mogućnosti produljenja.

0

1.000

2.000

3.000

4.000

5.000

6.000

7.000

8.000

9.000

10.000

2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

OPERATIVNI LEASING

FINANCIJSKI LEASING

ZAJAM

31

3.3.4. Analiza broja zaposlenih u leasing društvima

Broj djelatnika u leasing društvima se nije uvelike mijenjao kroz godine. U sljedećoj tablici je

prikazano kretanje broja zaposlenih u leasing društvima od 2006. do 2013. godine.

Tablica 3: Kretanje broja zaposlenih u leasing društvima u Hrvatskoj za razdoblje

od 2006. do 2013. godine.

Godina 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Br. zaposlenih 868 997 1007 992 989 959 905 905

Izvor: izradio autor prema www.hanfa.hr

Broj zaposlenih u leasing društvima je imao pozitivan trend rasta sve do pojave financijske

krize od kada se bilježi kontinuirano smanjenje broja zaposlenih kao posljedica smanjene

aktivnosti.

3.4. Razvoj factoringa u Republici Hrvatskoj

U situaciji kada se svi poslovni subjekti u Hrvatskoj bore da bi naplatili svoje proizvode i

usluge, riječ „faktoring“ sve je zanimljivija. Factoring je u Hrvatskoj prisutan samo trinaest

godina, no riječ je o zrelom i u svijetu dobro razvijenom sustavu koji mnogima olakšava

život. Nakon kasnog ulaska na Hrvatsko tržište, tržište factoringa počelo se relativno brzo

razvijati. Prema podacima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, u 2013. godini u

Hrvatskoj se 14 društava aktivno bavilo poslovima factoringa.

3.4.1. Analiza po broju factoring društva

U 2013. godini u Hrvatskoj je registrirano 14 factoring tvrtki, koje su pod regulatornim

okvirom HANFA-e. Prva factoring kuća koja je stigla u Hrvatsku prije desetak godina bio je

slovenski Prvi faktor.

U sljedećoj tablici prikazan je broj factoring društava u Hrvatskoj u razdoblju od 2007. do

2013. godine.

32

Tablica 4: Broj društava koja obavljaju poslove factoringa u Hrvatskoj za razdoblje

od 2007. - 2013. godine.

Godina 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Br.

društava 12 13 16 19 18 16 14

Izvor: izradio autor prema www.hanfa.hr

Iz tablice je vidljivo da je najveći broj factoring društva zabilježen u 2010. godini te se od

tada broj factoring društava iz godine u godinu snižava sve do 14 društava koliko je

zabilježeno u 2013. godini. Na financijskom tržištu Republike Hrvatske djelatnost factoringa

jedinstvena je po tome što u ukupnoj vlasničkoj strukturi društva koja se bave poslovima

factoringa prevladava neposredno vlasništvo rezidenata, za razliku od trendova u bankarstvu i

u ostalom financijskom sektoru koji su u većinskom vlasništvu nerezidenata.

3.4.2. Kretanje aktive factoring društva

Imovina društva koja obavljaju poslove factoringa na dan 31.prosinca 2013. godine iznosila je

8 mlrd. kuna i bila je veća za 16% u odnosu na dan 31. prosinca 2012. godine, kada je

iskazano 7,2 mlrd. kuna imovine.

Povećanje aktive i volumena transakcija, osim što nam govori da se povećala percepcija

klijenata o pojmu i načinu funkcioniranja factoringa, upućuje i na to da se ta baza sve više širi.

No, to potvrđuje i jednu drugu, možda važniju, činjenicu – da je porast obujma factoring

poslova u Hrvatskoj odraz loše gospodarske situacije i loše likvidnosti u zemlji. Šteta, jer

factoring je sam po sebi vrlo zanimljiv proizvod za kratkoročno financiranje i poboljšanje

likvidnosti, što mu je i ujedno i najvažnija uloga i funkcija.

Na sljedećem grafikonu prikazan je trend kretanja ukupne aktive u razdoblju od 2007. do

2013. godine.

33

Grafikon 5: Kretanje ukupne aktive factoring društava u Hrvatskoj za razdoblje od

2007. - 2013. godine (u tisućama kuna).

Izvor: izradio autor prema www.hanfa.hr

Factoring društva su u 2012. godini ostvarila ukupnu aktivu veličine 7.2 milijarde kuna što je

24 posto više nego godinu prije ili čak 71 posto više u odnosu na 2007. godinu, kada se o

factoringu počelo najviše pričati.

3.4.3. Struktura factoring poslova

Volumen transakcija predstavlja kumulativni iznos otkupljenih faktura kod poslova

factoringa, kumulativni iznos eskontiranih mjenica kod poslova eskonta mjenica te iznos

odobrenih zajmova. Tijekom razdoblja od 2007. do 2012. godine najveći udjel u volumenu

transakcija čine poslovi domaćeg factoringa, koji su svoj maksimum dostigli u 2011. godini s

udjelom od 62,08%. Na kraju 2012. godine udjel poslova domaćeg factoringa vidljivo se

smanjuje i iznosi 55,1% te se vraća na razinu iz 2009. godine. Udjel transakcija po poslovima

eskonta mjenice porastao je na kraju 2012. godine u odnosu na prethodne dvije godine te je

iznosio 44% ukupnog volumena transakcija.

0

1.000.000

2.000.000

3.000.000

4.000.000

5.000.000

6.000.000

7.000.000

8.000.000

9.000.000

2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Kretanje ukupne aktive factoring društava

Kretanje ukupne aktive

factoring društava

34

Grafikon 6: Volumen transakcija prema poslovima factoringa u Hrvatskoj tijekom

razdoblja od 2007. - 2013. godine u % ukupnog volumena transakcija.

Izvor: izradio autor prema www.hanfa.hr

Domaći je factoring uvijek bio najzastupljeniji oblik factoring poslova, ali u 2013. godini se

dogodio obrat. Eskont mjenica preuzele su primat u transakcijama. Njihov udjel u ukupnom

volumenu transakcija porastao je s 43,97% na 51%, a udjel domaćeg factoringa pao je na

46%. Od ukupnog volumena transakcija na eskont mjenica odnosi se 5.9 milijardi kuna, što je

27% više nego u 2012. godini. Na domaći se factoring odnosi 5.3 milijarde kuna, što je pad od

8%. Udjel danih zajmova u transakcijama porastao je s 1% na 2% jer smanjena kreditna

aktivnost banaka i loša gospodarska situacija otvaraju prostor factoring društvima.

3.4.4. Analiza broja zaposlenih u factoring društvima

Krajem 2007. godine factoring društva su zapošljavala 102 djelatnika. Factoring društva u

Hrvatskoj uglavnom su u domaćem vlasništvu, a krajem 2011, godine njih 16 koji posluju

samostalno zapošljavala su 199 djelatnika.

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

56,42% 51,01% 53,59%

61,56% 62,08% 55,11%

47%

42,87% 48,61% 45,60%

37,35% 35,99% 43,97%

51%

0,71% 0,38% 0,82% 1,09% 1,20% 0,93% 2%

dani zajmovi

eskont mjenica

factoring

35

4. PERSPEKTIVE RAZVOJA FINANCIRANJA PUTEM LEASING I FACTORING

INSTITUCIJA

Za brzi razvoj leasing industrije u razdoblju od 2001.- 2007. godine zaslužna je Hrvatska

narodna banka koja je restriktivnim mjerama prema kreditima usmjeravanim na smanjivanje

vanjskog duga, zapravo natjerala banke da pronađu druge kanale plasmana novca. Ovaj

pokušaj zaustavljanja rasta vanjskog duga nije urodio plodom, jer su banke nastavile sa

zaduživanjem u inozemstvu i plasiranjem kredita preko svojih leasing tvrtki, što im do

početka 2007. godine odnosno do donošenja Zakona o leasingu propisi nisu branili.

Sama leasing društva kao i porezni stručnjaci, upozoravaju da je dosadašnji Zakon o leasingu,

usvojen 2006. godine prerestriktivan i da ograničava njihov razvoj. Novim Zakonom o

leasingu (141/13), koji je donesen u 2013. godini uvode se dvije ključne novine. Prva se tiče

mogućnosti davanja u najam i zakup objekata vraćenih iz leasing poslova i mogućnost da se

leasingom bave i fizičke osobe. Vlada Republike Hrvatske smatra da postoji veliki prostor za

daljnji razvoj leasinga. Jedan od razloga tome je i nedavni ulazak u Europsku uniju, koji će

leasing društvima iz drugih članica, uz uvjet da dobiju suglasnost Hanfe, omogućiti da posluju

i u Hrvatskoj, kao što će i Hrvatska leasing društva moći kročiti na tržište drugih članica

Unije.

Leasing industrija u Hrvatskoj se proteklih godina suočava s istim izazovima koji su prisutni i

na većini europskih tržišta. Sa strane klijenata tu se radi o padu potražnje u vidu suzdržavanja

od pokretanja novih investicijskih ciklusa, nelikvidnost klijenata, a u vidu društva o rastu

rizika poslovanja kao i tržišne nediscipline klijenata te neminovnom padu profitabilnosti.

Leasing je zbog svoje fleksibilnosti i dalje tražen oblik financiranja. Primjerice, u prvih deset

mjeseci 2013. godine realizirano je oko 19.800 novih ugovora, što bi na razini industrije

značilo oko 700 ugovora manje nego u istom razdoblju prethodne godine, ali je zato ukupna

vrijednost financiranja bila 100 milijuna eura viša.

Što se tiče factoringa prevladava mišljenje da prostora za razvoj factoringa ima. Očekuje se da

će factoring tržište bilježiti stanoviti rast s obzirom na povećanu potražnju velikim dijelom

uzrokovanu smanjenjem likvidnošću na tržištu. Taj rast zasigurno neće biti proporcionalan

rastu potražnje, jer je i sama kvaliteta potražnje za factoringom lošija nego ranijih godina.

Očekuje se umjeren rast factoringa i to naročito rast otkupa mjenice. Veća poduzeća traže i

36

dobavljački factoring jer na taj način mogu na dulji rok odgoditi svoju obvezu plaćanja prema

dobavljačima. Najveću korist za factoring tržište ulaskom Hrvatske u Uniju vidi se u

donošenju regulative o factoringu koja do sada nije bila regulirana te je stvarala pravnu

nesigurnost.

Budući Zakon o factoringu ima za cilj potaknuti daljnji razvoj factoring usluga jamčenjem

stabilnosti i legitimiteta u gospodarstvu (osiguravajući da su sudionici na tržištu dobro

organizirani gospodarski subjekti sposobni ispuniti određene regulatorne zahtjeve), kao i

povećanje pravne sigurnosti u factoring transakcijama. Donošenjem ovog Zakona postiže se

veća stabilnost, povećava sigurnost i transparentnost factoring transakcija, te osigurava

kvalitetan i primjeren nadzor.

37

5. ZAKLJUČAK

Dok je u svijetu financiranje putem leasinga opće prihvatljiv i uobičajeni način financiranja, u

Hrvatskoj se pojavljuje u drugoj polovici 90-tih godina. Od 2001. godine tržište leasinga

bilježi snažan rast te postaje najznačajnija alternativa bankovnom kreditu. Osnovna značajka

leasinga je koristiti, a ne biti vlasnikom. Zasniva se na ideji da je objekt leasinga bolje koristiti

nego kupiti. Razlog manjeg korištenja leasinga u Hrvatskoj za razliku od inozemnih zemalja

je taj što u Hrvatskoj još uvijek nije do kraja prihvaćena činjenica da nije važno vlasništvo već

je važna mogućnost korištenja.

Nedostatak leasinga je u tome što je skuplji od kupnje klasičnim načinima financiranja, ali

upravo zbog toga pruža brojne prednosti. Kao možda najveću prednost leasinga može se

navesti mogućnost da korisnik leasinga uvijek ima na raspolaganje novu i modernu opremu s

kojom može ostvariti konkurentnost na tržištu.

Prema tradicionalnoj podjeli leasinga razlikujemo financijski i operativni leasing. Za obje

vrste leasinga ja bitno da korisnik objekta ili predmeta leasinga nije i njegov vlasnik. Kod

financijskog leasinga nakon isplate svih mjesečnih rata primatelj leasinga postaje vlasnikom

predmeta leasinga, dok kod operativnog leasinga korisnik objekta nije vlasnik, već za njegovo

korištenje plaća mjesečnu naknadu. Osim podjele na financijski i operativni postoji i podjela

prema položaju i broju subjekata u leasing poslu na izravni, neizravni i povratni leasing.

Posao leasinga zaključuje se sklapanjem ugovora između davatelja i primatelja leasinga.

Ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku, te mora biti napisan na pregledan i razumljiv

način primatelju leasinga. U Hrvatskoj se Zakonom o leasingu reguliraju pravila i tržišno

ponašanje u leasing poslovima. Prema navedenom Zakonu leasing poslove mogu obavljati

samo leasing društva i to na temelju odobrenja za obavljanje poslova leasinga koje izdaje

Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa).

Novim Zakonom o leasingu iz 2013. godine uvode se dvije ključne novine. Prva se tiče

mogućnosti davanja u najam i zakup objekata vraćenih iz leasing poslova i mogućnost da se

leasingom bave i fizičke osobe. Osim uvođenja novina i promjena u već postojeći Zakon o

leasingu u cilju daljnjeg razvoja leasing poslova, vlada Republike Hrvatske smatra da je

ulazak Hrvatske u Europsku Uniju također jedan od razloga sve većeg širenja i razvoja

leasing poslova.

38

Factoring je posao kratkoročnog financiranja ili uvoznog posla preko factora kao posebne

organizacije. Aktivnosti koje factor obavlja su financiranje klijenta na temelju otkupljivanja

njihovih potraživanja, vođenje knjigovodstvenih radnji i operacija. U situaciji kada se svi

poslovni subjekti u Hrvatskoj bore da bi naplatile svoje proizvode i usluge riječ factoring sve

im je zanimljivija. Factoring omogućuje da sredstva brže cirkuliraju te doprinosi likvidnosti i

solventnosti realne ekonomije.

S obzirom na ugovorna prava i obveze factoring može biti domaći i međunarodni, pravi i

nepravi te otkriveni i skriveni. Razlikujemo tri temeljne funkcije factoringa. Prva funkcija je

financiranje, druga del credere funkcija i treća funkcija upravljanja tražbinama.

Ekonomska svrha factoringa je ugovor o factoringu. Budući da nacionalna gospodarstva ne

reguliraju sadržaj ugovora o factoringu, već se on razvio iz trgovačke prakse, u Hrvatskoj je

tijekom 2012. godine osnovana Radna skupina za izradu Zakona o factoringu. Najveću korist

za factoring tržište ulakom u Europsku Uniji vidi se upravo u donošenju budućeg Zakona o

factoringu. Na taj način bi se postiglo jačanje stabilnosti i legitimiteta u gospodarstvu kao i

povećanje pravne sigurnosti u factoring transakcijama.

39

LITERATURA

A. KNJIGE

1. Andrijanić, I., Vanjska trgovina, Mikrorad d.o.o., Zagreb, 2001.

2. Braovac, J., Jurić, M., Leasing u teoriji i praksi, Poslovni zbornik d.o.o., Zagreb,

2009.

3. Gorenc, V., Trgovačko pravo-ugovori, Školska knjiga, Zagreb, 2000.

4. Korica, M., Leasing oprema, Trgovačka akademija, Zagreb, 2011.

5. Matić, B., Međunarodno poslovanje, Sinergija nakladništvo d.o.o., Zagreb, 2004.

6. Maurović, Lj., Bankarsko pravo, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula, 2009.

7. Urakulović, D., Leasing-financiranje, oporezivanje, računovodstvo, pravo, Hrvatska

zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb, 2003.

8. Vukmir, B., Pravo međunarodnih plaćanja, RRIF-plus d.o.o., Zagreb, 2007.

B. ČLANCI

9. Brežanski, J., Ugovor o leasingu-novo zakonsko uređenje, Zbornik Pravnog

fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 2008.,v.29, br.1, str.618,623

C. OSTALI IZVORI

10. http://zakon.hr/2/256/Zakon-o-leasingu (19.07.2014.)

11. www. euroleasing.hr/leasing.aspx (09.10.2013.)

12. http://leasing.banke.com.hr (12.10.2012.)

13. http://poslovni.hr/trzista/financiranje-leasingom-jeftinije-od-kredita-179073

(10.05.2011.)

14. www.hgk.hr/leasing (15.03.2013.)

15. www.poslovni-info.eu/sadrzaj/menadzment/poboljsajte-likvidnost-factoringom-i-

forfaitingom/ (15.12.2012.)

16. http://wmd.hr/rijecnik-pojmovi-L/web/Leasing (24.09.2012.)

17. http://www.savjeti.novac.net/blogovi/razlika-izmedu-operativnog-i-financijskog-

leasinga/ (25.09.2013.)

40

18. http://web.efzg.hr/dok/TRG/tbakovic/P11.Rizici i politika rizika u vanjskoj

trgovini. pdf (2014)

19. http://factoring.pbz.hr/prednosti-factoringa.html (23.10.2013.)

20. http://profitiraj.hr/racunovosdtvo-i-porezi/factoring--model-kratkotrajnog- trgovini.

pdf (2014)

21. http://www.poslovni.hr/mobile/tips-and-tricks/kupci-vam-kasne-s-placanjima-

mozda-je-ovo-rijesenje-za-vas-24149(15.09.2013.)

22. http://www.finesa-credos.hr/index.php/medjunarodni-factoring (27.02.2014.)

23. http://hanfa.hr/getfile/39203/hanfa leasing_prirucnik0511.pdf (15.03.2013.)

24. http://www.banka.hr/hrvatska/vlada-prihvatila-prijedlog-zakona-o-factoringu

(24.10.2013.)

25. www.jutarnji.hr/novi-zakon-o-leasingu-linic-u-misiji-jacanja-leasing-

drustva/1122930 (16.05.2013.)

26. http://banka.hr/hrvatska/pad-dobiti-i-aktive-leasing-društva(20.05.2013.)

27. http://banka.hr/hrvatska/leasing-drustva-u-2012-sa-142-milijuna-kuna-dobiti

(28.02.2013.)

28. www.banka.hr/hrvatska/pad-dobiti-i-aktive-leasing-društva (20.05.2013.)

41

POPIS SHEMA

RB. NASLOV SHEME STR.

01. Prikaz factoring posla 11

42

POPIS TABLICA

RB. NASLOV TABLICE STR.

01. Relativna važnost financijskih posrednika u Republici Hrvatskoj od 2006.

do 2013. godine (u% aktive). 24

02. Aktiva, vrijednost novozaključenih ugovora i broj zaposlenih u djelatnosti

leasinga u razdoblju od 2006. do 2013. godine. 25

03. Kretanje broja zaposlenih u leasing društvima u Hrvatskoj za razdoblje od

2006. do 2013. godine. 31

04. Broj društava koja obavljaju poslove factoringa u Hrvatskoj za razdoblje od

2007. do 2013. godine. 32

43

POPIS GRAFIKONA

RB. NAZIV GRAFIKONA STR.

01. Broj leasing društva u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2003. do 2013. g. 26

02. Broj novozaključenih ugovora u Hrvatskoj u 2012/2013 godini na leasing

tržištu. 28

03. Ukupna aktiva leasing društva u Hrvatskoj iskazana u mlrd. kuna u razdoblju

od 2008. do 2013. godine. 29

04. Struktura portfelja djelatnosti leasinga – usporedba vrijednosti novozaključenih

ugovora u Hrvatskoj u razdoblju od 2006. do 2013. godine (u mil. kn.). 30

05. Kretanje ukupne aktive factoring društva u Hrvatskoj za razdoblje od

2007. do 2013. godine (u tisućama kuna). 33

06. Volumen transakcija prema poslovima factoringa u Hrvatskoj tijekom

razdoblja od 2007. do 2013. godine u % ukupnog volumena transakcija. 34

IZJAVA

Kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom LEASING I FACTORING

INSTITUCIJE U HRVATSKOJ izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Zdenka

Prohaske, a pri izradi diplomskog rada pomogla mi je asistentica dr. sc. Bojana Olgić

Draženović. U radu sam primijenila metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristila

literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke,

teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na

uobičajen, standardan način citirala sam i povezala s fusnotama korištenim bibliografskim

jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Također, izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na službenim stranicama

Fakulteta.

Studentica

Dolores Sandalj