sveuČiliŠte u rijeci ekonomski fakultetoliver.efri.hr/zavrsni/892.b.pdf · ljudsko su lice...

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Lea Crvelin

POLOŽAJ MLADIH U EU I NEZAPOSLENOST

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

POLOŽAJ MLADIH U EU I NEZAPOSLENOST

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Regionalna i socijalna politika Europske unije

Mentor: dr. sc. Vinko Kandžija, prof. emer.

Komentor: dr. sc. Igor Cvečić, doc.

Studentica: Lea Crvelin

Studijski smjer: Gospodarstvo Europske unije

JMBAG: 0081126597

Rijeka, lipanj 2015.

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................. 1

1.1. Problem i predmet istraživanja .................................................................................... 1

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja ............................................................................................ 1

1.3. Hipoteza rada ............................................................................................................... 2

1.4. Metode rada ................................................................................................................. 2

1.5. Struktura rada ............................................................................................................... 2

2. TEORIJSKA, ZAKONODAVNA I POVIJESNA ZASNOVANOST ZAPOŠLJAVANJA

KAPACITETA EUROPSKE UNIJE ......................................................................................... 4

2.1. Gospodarski rast .............................................................................................................. 4

2.2. Nezaposlenost i gospodarski rast ..................................................................................... 6

2.3. Socijalna politika EU i Europski socijalni fond ............................................................... 7

2.2. Stvaranje Politike zapošljavanja ...................................................................................... 9

3. BILANCA ZAPOSLENOSTI U EUROPSKOJ UNIJI ....................................................... 12

3.1. Stopa zaposlenosti u Europskoj uniji ............................................................................. 12

3.2. Nezaposlenost u Europskoj uniji ................................................................................... 16

3.3. Kretanje zaposlenosti i nezaposlenosti mladih u EU .................................................... 20

3.4. Analiza problema i položaja mladih u EU ..................................................................... 24

4. POLITIKA I INSTRUMENTI ZAPOŠLJAVANJA MLADIH U EU ................................ 33

4.1. Mladi u Europi ............................................................................................................... 33

4.2. Ciljevi politika zapošljavanja EU .................................................................................. 35

4.2.1. Europa 2020 ............................................................................................................ 35

4.2.2. Politika obrazovanja i strukovnog osposobljavanja ................................................ 36

4.2.3. Europske strategije za mlade ................................................................................... 38

4.2.4. Paketi mjera za zapošljavanje mladih ..................................................................... 39

4.2.5. ERASMUS+ ............................................................................................................ 44

5. UČINCI MJERA EKONOMSKE POLITIKE NA ZAPOŠLJAVANJE MLADIH ............ 45

5.1. Bilanca postignutih ciljeva Europa 2020, pokazatelja zapošljavanja i socijalnih pitanja

.............................................................................................................................................. 45

5.2. Utjecaj zaposlenosti na gospodarski rast ....................................................................... 49

5.3. Analiza Jamstva za mlade .............................................................................................. 54

5.2. Najbolje prakse .............................................................................................................. 57

5.3. Negativna iskustva ......................................................................................................... 60

6. PERSPEKTIVE POLITIKE ZAPOŠLJAVANJA MLADIH I GOSPODARSKI RAST .... 62

7. ZAKLJUČAK ....................................................................................................................... 67

LITERATURA ......................................................................................................................... 70

POPIS TABLICA ..................................................................................................................... 74

POPIS GRAFIKONA ............................................................................................................... 75

POPIS PRIKAZA ..................................................................................................................... 76

POPIS PRILOGA ..................................................................................................................... 76

1

1. UVOD

Nezaposlenost i zapošljavanje mladih temeljni je prioritet Europske unije. U proteklih

nekoliko godina kriza je pogoršala već krhak položaj mladih radnika na tržištu rada. Od

početka krize Europska komisija i države članice poduzimaju hitne mjere u vezi s

dramatičnim povećanjem nezaposlenosti mladih u mnogim državama članicama. Stopa

nezaposlenosti mladih dosegla je dramatičnu razinu, pri čemu su neke države snažnije

pogođene od drugih.

1.1. Problem i predmet istraživanja

Na temelju navedenog dolazi se i do problematike istraživanja: Kako instrumenti i politike

namijenjene mladima mogu postati pokretač u smanjivanju nezaposlenosti među državama

članicama. Te kako navedeni instrumenti, inicijative i politike mogu postati efikasno sredstvo

svake države članice ka smanjenju nezaposlenosti među mladima?

Iz definiranog problema istraživanja proizlazi i predmet istraživanja a to je, kakav je položaj

mladih u politici zapošljavanja EU.

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja

Definiranim problemom i predmetom istraživanja, svrha rada je utvrditi koleraciju europskih

politika prema mladima s gorućim problemom njihove nezaposlenosti, odnosno koja je

poveznica između smanjenja stope nezaposlenosti mladih i gospodarskog rasta EU. Ciljevi

istraživanja su dokazati važnost EU politika namijenjenih mladima, njihovu iskorištenost i

implementaciju, te efikasnost u smanjenju nezaposlenosti na europskoj razini.

Za ostvarenje navedenih ciljeva potrebno je odgovoriti na sljedeća pitanja:

1. Koja je poveznica između stope nezaposlensoti mladih i gospodarskog rasta?

2. Kako EU adresira nezaposlenost mladih?

3. Kako EU politike utječu na nezaposlenost mladih u različitim državama članicama?

2

4. Kako EU politike mogu postati efikasnije sredstvo u rješavanju problema

nezaposlenosti mladih i poboljšanja položaja istih?

5. Kakva je strategija politika zapošljavanja mladih?

6. Kakva je perspektiva EU politika za mlade?

1.3. Hipoteza rada

Na temelju postavljenog cilja istraživanja moguće je dokazati da je zapošljavanje mladih u

Europskoj Uniji najvažniji čimbenik gospodarskog rasta Unije.

1.4. Metode rada

Analizirani podatci u ovom diplomskom radu obrađeni su pomoću odgovarajućih metoda

znanstvenog istraživanja kao što su: metoda analize, metoda klasifikacije, statistička metoda,

metoda deskripcije, metoda indukcije, komporativna te delfi metoda. Pri izradi ovog

diplomskog rada korištena je domaća i strana literatura.

1.5. Struktura rada

Diplomski rad podijeljen je u sedam međusobno povezanih dijelova. U prvom dijelu, Uvodu,

definirani su problem i predmet istraživanja, definirana je radna hipoteza, svrha i ciljevi

istraživanja, navedene znanstvene metode i obrazložena je struktura rada. U drugom dijelu,

Teorijska, zakonodavna i povijesna znasnovanost zapošljavanja kapaciteta EU, definira

se gospodarski rast i što u eknomiji može generirati ekonomski rast. Također je definirana

socijalna politika te stvaranje politike Europske unije u funkciji zapošljavanja, njihov

teorijski, zakonodavni i povijesni počeci. Treći dio rada, Bilanca zaposlenosti u Europskoj

uniji, se odnosi na obradu prikupljenih podataka i daje se osvrt na različitosti europskog

prostora rada te njihovim uzrocima, s osvrtom na mlade. Analiziraju se bilanca zaposlenosti u

Europskoj uniji kao i stope zaposlenosti i nezaposlenosti, te dugoročna nezaposlenost.

Također se analiziraju položaj i problemi s kojima se susreću mladi Europljani. U četvrtom

dijelu, Politika i instrumenti zapošljavanja mladih u EU, definira se uključivanje mladih u

3

EU politike te je dan uvid u strategije i programe EU politika koje najviše utječu na

zapošljavanje mladih. U petom dijelu, Učinci mjera ekonomske politike na zapošljavanje

mladih, povezuje se utjecaj nezaposlenosti na gospodarski rast. Analizira se djelotvornost i

učinkovitost EU politika za mlade te efikasnost europskih politika i strategija za mlade u cilju

smanjenja problema s kojima se mladi susreću na temelju provedene analize. U šestom dijelu,

Perspektive i izazovi EU politika za mlade, analiziraju se perspektive i izazovi za sljedeći

ciklus europskih politika za mlade. Završni dio rada se odnosi na zaključke koji su doneseni

na osnovi razmotrenih mogućnosti koje nude europske politike, te je prezentirana sinteza

rezultata istraživanja kojim se dokazuje radna hipoteza.

4

2. TEORIJSKA, ZAKONODAVNA I POVIJESNA ZASNOVANOST

ZAPOŠLJAVANJA KAPACITETA EUROPSKE UNIJE

Važna načela, ciljevi i aktivnosti politike zapošljavanja Europske unije obuhvaćaju

promicanje visoke stope zaposlenosti diljem Unije razvijanjem koordinirane strategije,

osobito u pogledu stvaranja kvalificirane, osposobljene i prilagodljive radne snage i tržišta

rada koja se prilagođavaju gospodarskim promjenama (Kesner-Škreb, 2010.).

S obzirom da se ekonomska kriza polako približava kraju potrebno je razumjeti kako će

svijet izgledati nakon krize. Posebno kako će se ostvariti ekonomski rast i što u ekonomiji

može generirati ekonomski rast. Krenimo od samih početaka, jer da bi smo mogli razumjeti

ekonomski rast moramo razumjeti da je ekonomski rast potpuno moderna ekonomska

pojava. Definicija recesije tisućama godina je bio požar ili neka druga elementarna

nepogoda koja je uništila urod. Recesija kao pad bruto domaćega proizvoda (BDP) po glavi

stanovnika ili problem ostvarivanja ekonomskoga rasta u jednoj ekonomiji je isključivo

pojava modernoga doba. Štoviše makroekonomija koja se bavi problemima ekonomskog

rasta je službeno rođena tek 1936. godine kada je John Maynard Keynes objavio Opću

teoriju zaposlenosti, kamate i novca. S definicijom problema ostvarivanja ekonomskoga

rasta se je stvorila potreba za rješenjem problema i stvaranjem modela kako ostvariti

stabilan ekonomski rast. Pitanje je i danas otvoreno i traži rješenja (Vidaković, 2010.).

Promjene u rasponu, kvaliteti i kvantiteti roba i usluga dostupnih prosječnom kućanstvu

ljudsko su lice ekonomskog rasta. Ekonomski rast određuje proces kojim gospodarstva

akumuliraju veće količine kapitalne opreme, šire granice tehnološkog znanja i postupno

postaju produktivnija. Gospodarski rast je ekspanzija potencijalnog BDP-a ili nacionalne

proizvodnje neke zemlje. Drugim riječima do gospodarskog rasta dolazi kada se granica

proizvodnih mogućnosti neke zemlje pomakne prema van. Pojam stopa rasta proizvodnje po

osobi određuje brzinu kojom životni standardi neke zemlje rastu. Zemlje se ponajprije bave

rastom proizvodnje po glavi stanovnika jer ona vodi povećanju prosječnog dohotka

(Samuelson, P. A. i Nordhaus, W. D., 2011.).

2.1. Gospodarski rast

Tijekom dugih razdoblja desetljeća i generacija životni su standardi, mjereni proizvodnjom po

stanovniku ili potrošnjom po kućanstvu, u prvom redu određeni agregatnom ponudom i

5

razinom proizvodnosti zemlje. Brzi rast proizvodnje prepoznatljivo je obilježje modernih

vremena te je u oštroj suprotnosti s ljudskom povijesti od njezinih početaka prije nekoliko

milijuna godina. Stalni brzi rast gospodarstva naprednim industrijskim zemljama omogućuje

da svojim stanovnicima pruže više svega – bolju hranu i veće kuće, više sredstva za

zdravstvenu skrb i nadzor zagađenosti, opće obrazovanje za djecu, više sredstava za vojsku i

državne mirovine za umirovljenike. Budući da je gospodarski rast tako važan za životne

standarde, on je ključni cilj ekonomske politike. Gospodarski rast najvažniji je čimbenik

uspjeha zemalja u dugom roku, te uključuje dugoročni rast potencijalne proizvodnje. Rast

proizvodnje po glavi stanovnika važan je cilj države jer je povezan s povećanjem prosječnog

relanog dohotka i životnog standarda.

Gospodarstvo se kreće na četirima kotačima gospodarskog rasta: količini i kvaliteti radne

snage, bogatstvu zemljom i ostalim prirodnim bogatstvima, količini akumuliranog kapitala te

tehnološkoj promjeni i inovacijama koje omogućavaju veću proizvodnju s istom količinom

inputa.

Četiri čimbenika gospodaraskog rasta (Samuelson i Nordhaus, 2011.):

· Ljudski resursi (ponuda rada, obrazovanje, vještina, disciplina, motivacija)

· Prirodni resursi (zemlja, minerali, goriva, kvaliteta okoliša)

· Kapital (strojevi, tvornice, ceste, intelektualno vlasništvo)

· Tehnološka promjena i inovacije (znanost, strojarstvo, upravljanje, poduzetništvo)

Tehnologija označava koliko je proces proizvodnje automatiziran. Riječ tehnologija ne

označava samo tehničku opremu nego i same procese proizvodnje. Tehnologija kod procesa

proizvodnje može biti na mikro ekonomskome i makro ekonomskome nivou. Mikro

ekonomski nivo je sam nivo poduzeća, donosno kojim tehnologijama se samo poduzeće služi.

Makro ekonomski nivoi su eksterni faktori koji mogu utjecati na poslovanje poduzeća. U

modernome svijetu razvoj tehnologije je temeljni uzrok ekonomskoga rasta. Nije teško

zaključiti koliko se prosječna produktivnost povećava sa pojavom kompjutera i koliko je

proces komunikacije i povezanosti pojednostavljen i ubrzan.

Kada govorimo o kapitalu u kontekstu ekonomskoga rasta, onda ne mislimo na financijski

kapital (da li je poduzeće sposobno ostvariti financiranje) niti govorimo o kapitalu kao udjelu

vlasništva ili računovodstvenoj oznaci. Kod ekonomskoga rasta, kapital predstavlja strojeve -

mašineriju, alate preko kojih se izvršava proizvodna djelatnost, ali isto tako i kompjutere ili

razne druge oblike hardvera. Upotreba kapitala kod procesa proizvodnje je vrlo važna kod

definiranja ekonomije i izvora rasta.

6

Element ekonomskoga rasta čini radna snaga. Kapital sam po sebi je mrtav ukoliko ne postoji

radna snaga koja bih mogla upotrebljavati kapital u proizvodnji. Radna snaga je potrebna

kako bih se kapital mogao upotrebljavati, a tehnologija razvijati. Odnos kapitala i radne snage

je jako važan u ekonomskome rastu. Ekonomija koja ima jako puno kapitala neće moći

ostvarivati agresivan ekonomski rast ako nema radne snage koja će moći upotrebljavati taj

kapital. Isto tako ekonomija koja ima jako puno radne snage, a nema dovoljno kapitala neće

moći ostvarivati velike stope ekonomskoga rasta jer će jedan dio radne snage ostati

neupotrjebljen zbog manjka kapitala u ekonomiji. Obrazovanje radne snage je također važno

kao izvor dugoročnoga ekonomskoga rasta, jer radna snaga mora imati znanja kako

upotrebljavati nove tehnologije (Vidaković, 2010.).

Akumuliranje kapitala s odgovarajućim radom srž je moderne teorije gospodarskog rasta u

neoklasičnom modelu gospodarskog rasta. Taj pristup koristi alat koji nazivamo funkcijom

agregatne proizvodnje, a koja povezuje inpute i tehnologiju s ukupnim potencijalnim BDP-

om. U odsustvu tehnološke promjene i inovacija, povećanje kapitala po radniku (povećanje

kapitalne opremljenosti) ne bi pratilo proporcionalno povećanje proizvodnje po radniku zbog

opadajućih prinosa kapitala. Povećanje kapitalne opremljenosti tako bi smanjilo stopu povrata

na kapital, a povećalo realne nadnice. Tehnološka promjena povećava proizvodnju koja se

može proizvesti danom količinom inputa. To pomiće funkciju agregatne proizvodnje prema

gore, čime istim količinama inputa rada i kapitala dobivamo veću proizvodnju. Nedavna

analiza u ''novim teorijama rasta'' pokušava otkriti procese koji proizvode tehnološku

promjenu. Taj pristup naglašava da je tehnološka promjena javno ili nesuparničko dobro koji

istodobno može koristiti mnogo ljudi, da je nove izume skupo proizvesti, ali jeftino

reproducirati. Ta obilježja znače da države moraju obratiti pozornost na osiguravanje

odgovarajućih poticaja za izumitelje u obliku jakih intelektualnih prava vlasništva, koji će ih

potaknuti na istraživanje i razvoj (Samuelson, P. A. i Nordhaus, W. D., 2011.).

2.2. Nezaposlenost i gospodarski rast

Nezaposlenost može biti povezana sa strukturnim promjenama i gospodarskim rastom. Ovdje

ćemo se usredotočiti na mehanizme putem kojih visoka i trajna nezaposlenost može izravno

ometati gospodarski rast. U kratkom roku, ekonomski rast i nezaposlenosti povezani su uz

poslovni ciklus. Međutim, strukturna nezaposlenost uglavnom ovisi o čimbenicima vezanim

7

uz karakteristike tržišta rada. Štoviše, kada nezaposlenost postaje visoka i trajna ekonomski

troškovi mogu postati štetni za dugoročni rast. (Sanchis-i-Marco, 2011.).

Visoka nezaposlenost podrazumijeva neučinkovito korištenje resursa i podrazumijeva manju

agregatnu potražnju. Ne samo da je potrošnja manja, nego šteti trenutnom rastu, te su privatna

ulaganja u fizički i ljudski kapital također smanjena, što šteti budućim proizvodnim

kapacitetima. Također, visoka nezaposlenost povećava fiskalni teret, kroz niže prihode i veće

izdatke za socijalnu skrb. Veći fiskalni teret će vjerojatno smanjiti javna ulaganja i povećati

javni dug, koji je hendikep budućeg kapaciteta rasta. Zatim, nezaposlenost može dovesti do

erozije ljudskog kapitala; ljudi nezaposleni dulje vrijeme postaju nisko kvalificirani, njihove

profesionalne vještine zastarijevaju u doba brzih tehnoloških promjena i brzog mijenja tržišta

rada. Time su njihove šanse za pronalaženje novog posla u budućnosti smanjenje, što pokreće

začarani krug. Visoka nezaposlenost rezultira ograničenja likvidnosti, ograničavanje migracija

radne snage i rezultira trajnu nezaposlenosti i niži ekonomskoi rast. Zaključno, visoka i trajna

nezaposlenost nagriza individualno samopoštovanje i zadovoljstvo životom, te povjerenje u

društvu kao cjelinu (Ochsen i Welsch, 2011.). Nisko samopouzdanje i društveno-ekonomske

deprivacije, isključenosti i marginalizacije dovode od povećanja nezaposlenosti, što dovodi do

nemira i sukoba (ILO, 2011.) i smanjuje učinkovitost tržišta rada (Kobila i Sirovatka, 2005.),

što šteti dugoročnom ekonomskom rastu.

2.3. Socijalna politika EU i Europski socijalni fond

U najširem smislu socijalna politika je ''svaka politika koja se razvija na nadnacionalnoj,

nacionalnoj i lokalnoj razini, a poduprta je socijalnom vizijom društva i koja, kada se provodi,

utječe na prava i mogućnosti građana da zadovolje svoje životne potrebe''. Socijalna politika

je multidisciplinirana, te se također može definirati kao organizirana akcija države i društva

usmjerena na podizanje općeg socijalnog blagostanja, a posebno na poboljšanju položaja i

integracije onih pojedinaca i skupina u društvu koji su uslijed različitih okolnosti dospjeli u

nepovoljni socijalni i ekonomski položaj (Kandžija i Cvečić, 2010., str.1088).

Iako se neki elementi socijalne politike mogu pronaći već u Rimskom ugovoru iz 1957.

godine pravna stečevina socijalne politike vrlo je oskudna (Kersan-Škabić, 2012., str.279).

Rimski ugovor regulirao je funkcioniranje zajedničkog tržišta te poboljšanje uvjeta života i

rada u svim zemljama članicama, a Ugovor iz Maastrichta dodijelio je Uniji poseban zadatak

8

unapređenja ukupne ekonomske i socijalne kohezije. Postignut je određeni napredak

zajedničke socijalne politike u području slobodnog kretanja radnika, politike zapošljavanja,

profesionalnog obrazovanja i poboljšavanja uvjeta života (Kandžija i Cvečić, 2010., str.1088).

Proširenjem Unije, pogotovo na manje razvijene zemlje, dovelo je do pomaka prioriteta

Europske zajednice i socijalne diferencije unutar Unije što zahtijeva ekonomsku i socijalnu

koheziju, zbog visoke nezaposlenosti. Razvoj socijalne politike bio je spor proces europske

integracije te je ponajprije bio usmjeren na gospodarstvo. Ugovor iz Amsterdama značajan je

za razvoj zajedničke socijalne dimenzije. Omogućuje poduzimanje odgovarajućih mjera u

borbi protiv bilo kakve diskriminacije temeljene na spolu, rasi, etničkom podrijetlu, religiji ili

vjerovanju, invalidnosti, dobi ili seksualnoj orijentaciji (Kandžija i Cvečić, 2010., str.1090).

Te se ovim ugovorom posebno posvećuje pažnja na zapošljavanje i od tada se puna

zaposlenost smatra zajedničkim ciljem nadnacionalne politike.

Prema Rimskom ugovoru osnovan je Europski socijalni fond (ESF). On je osnovni financijski

instrument europske socijalne politike i glavni instrument usmjeren na poticanje

poduzetništva, pružanje pomoći posloprimcima u pronalaženju boljih radnih mjesta i

uspostavi pravednijih mogućnosti za sve građane EU-a prilikom njihovog zapošljavanja.

Europski socijalni fond predstavlja glavni instrument EU-a za podršku pri zapošljavanju.

Međutim, i druge institucije EU-a i inicijative pružaju svoj doprinos u ostvarivanju ciljeva u

području zapošljavanja. Na razini Europske unije to su (Europska komisija, n.d.):

· Zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje - Politike EU-a i njezini programi u

području zapošljavanja, socijalnih pitanja i jednakih mogućnosti

· Europski fond za prilagodbu globalizaciji pruža podršku radnicima kojima prijeti

gubitak radnog mjesta zbog gospodarskih kretanja na svjetskoj razini

· Europski fond za regionalni razvoj usmjeren na financiranje infrastrukturnih i

razvojnih inicijativa u regijama EU-a

· Kohezijski fond pruža novčana sredstva najslabije razvijenim zemljama EU-a kako bi

se podigla razina životnog standarda

· Instrument pretprisutne pomoći (IPA) pomaže državama u pripremi za članstvo u EU

· Europski razvojni projekt mikrofinanciranja odobrava zajmove malim poduzećima

upravljan od strane Europske investicijske banke.

Djelovanje ESF-a temelji se na ulaganju u ljudske resurse – posloprimce, mlade ljude i one

koji su u potrazi za poslom. Cilj ovog fonda je poboljšavanje mogućnosti zaposlenja za

radnike na Unutarnjem tržištu te prilagodba konstantnim industrijskim promjenama i

9

povećanje geografske i profesionalne mobilnosti, pomoću strukovne izobrazbe i

doškolovanja. Odnosno, jačanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji

(Kandžija i Cvečić, 2010., str.1104).

2.2. Stvaranje Politike zapošljavanja

Radnici su 1950-ih imali koristi od pomoći dodjeljivane za prilagodbu u okviru Europske

zajednice za ugljen i čelik (CECA). Pomoć je dodjeljivana radnicima u proizvodnji ugljena i

čelika čija su radna mjesta bila u opasnosti zbog industrijskog restrukturiranja. Europski

socijalni fond osnovan početkom 1960-ih bio je glavno oružje u borbi protiv nezaposlenosti.

Tijekom 1980-ih i početkom 1990-ih akcijski programi za borbu protiv nezaposlenosti bili su

usmjereni na posebne ciljne skupine, a uspostavljeno je i više sustava za praćenje i

dokumentiranje stanja (Kandžija i Cvečić, 2010.).

Kako bi se potaknulo slobodno kretanje radnika te im se pomoglo da nađu posao u nekoj

drugoj državi članici, 1992. bivši sustav SEDOC poboljšan je i preimenovan u EURES

(Europska služba za zapošljavanje). EURES je mreža za suradnju između Komisije, javnih

službi za zapošljavanje država članica Europskog gospodarskog prostora i drugih partnerskih

organizacija (Schmid-Drüner, 2014.).

Visoka stopa nezaposlenosti u većini država EU-a pridonijela je 1993. izradi Bijele knjige o

rastu, konkurentnosti i zapošljavanju. Time je pokrenuta rasprava o europskoj gospodarskoj

strategiji i strategiji zapošljavanja tako što je pitanje zapošljavanja prvi put stavljeno u vrh

programa Europske unije (Schmid-Drüner, 2014.). S ciljem borbe protiv nezaposlenosti,

Europsko vijeće iz Essena je u prosincu 1994. godine prihvatilo pet ključnih ciljeva čijem bi

ostvarivanju zemlje članice trebale težiti: i) ulagati u profesionalno usavršavanje, ii) povećati

zapošljavanje ostvarivanjem visokog gospodarskog rasta, iii) smanjiti troškove rada koji nisu

plaća (nadnica), iv) ojačati aktivne politike na tržištu rada, i v) boriti se protiv nezaposlenosti

mladih i dugotrajne nezaposlenosti. Zemlje članice su zadužene da pretvore navedene

preporuke u višegodišnje programe čije će ostvarivanje pratiti Komisija i Vijeće. Essenski je

proces pridonio povećanju svijesti o visokoj nezaposlenosti u zemljama članicama na

europskoj razini (Kesner-Škreb, 2010.).

Novo poglavlje Ugovora iz Amsterdama koje se bavi zapošljavanjem pružilo je osnovu za

uspostavljanje europske strategije zapošljavanja i osnivanje stalnog Odbora za zapošljavanje

utemeljenog na Ugovoru koji ima savjetodavnu ulogu u cilju promicanja usklađivanja politika

10

zapošljavanja i tržišta rada država članica. Ugovorom se ne mijenja temeljno načelo prema

kojem države članice imaju isključivu nadležnost na području politike zapošljavanja, no one

su se obvezale da će svoje politike zapošljavanja usklađivati na razini EU-a. Uvođenjem

Socijalnog protokola u Ugovor proširene su i odgovornosti socijalnih partnera te njihove

mogućnosti pružanja doprinosa (Schmid-Drüner, 2014.).

Prije stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama izvanrednim sastankom na vrhu s temom

zapošljavanja, održanim u studenom 1997. u Luksemburgu, pokrenuta je Europska strategija

zapošljavanja (EES), takozvani Luksemburški proces. Time je stvoren okvir za godišnji ciklus

usklađivanja i praćenja nacionalnih politika zapošljavanja. Usklađivanje nacionalnih politika

zapošljavanja na razini EU-a temelji se na obvezi država članica da definiraju niz zajedničkih

ciljeva. Strategija je izrađena na temelju sljedećih elemenata:

· smjernica za zapošljavanje

· nacionalnih akcijskih planova (NAP)

· zajedničkog izvješća o zapošljavanju

· preporuka.

Europskom strategijom zapošljavanja države članice i Unija obvezale su se na postizanje

visokog stupnja zaposlenosti, što je jedan od ključnih ciljeva EU-a. Zapošljavanje je 1997. po

važnosti prvi put stavljeno u istu ravan s makroekonomskim ciljevima rasta i stabilnosti.

Države članice i Unija obvezale su se na razvijanje usklađene strategije zapošljavanja na

razini Unije, primjenjujući tek uvedenu „otvorenu metodu koordinacije”. Europsko je vijeće u

Lisabonu 2000. godine dogovorilo novi strateški cilj – pretvaranje EU-a u „najkonkurentniju i

najdinamičniju svjetsku ekonomiju utemeljenu na znanju”, prihvaćajući punu zaposlenost kao

opći cilj politike zapošljavanja i socijalne politike te postavljajući konkretne ciljeve koje je

trebalo postići do 2010. tj. povisiti opću stopu zaposlenosti do 70% kao i stopu zaposlenosti

žena iznad 60%. U 2001. godini, dodan je još jedan cilj, a to je povećanje stope zaposlenosti

starijih radnika (od 55 do 64 godina starosti) na 50% do 2010. godine. Kao posljedica

navedenih zaključaka, pet novih “horizontalnih ciljeva” dodano je u smjernice iz 2001.

godine: ostvarivanje pune zaposlenosti, poticanje cjeloživotnog obrazovanja, promicanje

uloge socijalnih partnera, osiguranje kvalitetne kombinacije politika između sve četiri

sastavnice, i razvijanje općih indikatora za vrednovanje napretka. Poboljšanje kvalitete na

radu dodano je kao cilj 2002. godine (Kesner-Škreb, 2010.).

Europska strategija zapošljavanja revidirana je 2002. i ponovno pokrenuta 2005. godine, s

naglaskom na rast i radna mjesta te u cilju pojednostavljivanja i jačanja Lisabonske strategije.

Revizija je podrazumijevala uvođenje višegodišnjeg vremenskog okvira (prvi ciklus bio je od

11

2005. do 2008.). Od 2005. Europska strategija zapošljavanja uključena je u Opće smjernice

ekonomske politike. Integrirane smjernice 2005. – 2008. i 2008. – 2010. godine obuhvaćale

su ukupno 23 smjernice od kojih je osam bilo posebno posvećeno zapošljavanju radi

postizanja napretka u okviru Lisabonske strategije. Njihov cilj je bio poticanje pune

zaposlenosti, poboljšanje kvalitete i produktivnosti na poslu te jačanje socijalne i teritorijalne

kohezije.

Ugovorom iz Lisabona koji je stupio na snagu u prosincu 2009. godine kao cilj se uvela puna

zaposlenost i socijalni napredak te se tako proširio cilj koji se odnosi na zapošljavanje (članak

3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji). Horizontalnom socijalnom klauzulom iz članka 9.

UFEU-a također se doprinosi jačanju politike zapošljavanja jer se njome zagovara uzimanje u

obzir socijalnih uvjeta pri donošenju politika Unije. Povelja o temeljnim pravima postala je

pravno obvezujuća te se njome doprinijelo jačanju zapošljavanja i socijalnih politika (Schmid-

Drüner, 2014.).

12

3. BILANCA ZAPOSLENOSTI U EUROPSKOJ UNIJI

U ovom poglavlju se analiziraju bilanca zaposlenosti i nezaposlenosti u Europskoj uniji, s

posebnim osvrtom na mlade. Ukratko se obnjašnjavaju stope i omjeri ne/zaposlenosti

potkrijepljeni statističkim podatcima koji ukazuju na znatne razlike s obzirom na spol, dob i

razinu stečenog obrazovanja, kao i razlike među tržištima rada država članica. Također se

analiziraju problemi i položaj mladih u Uniji, mimo globalnog problema nezaposlenosti.

3.1. Stopa zaposlenosti u Europskoj uniji

Stopa zaposlenosti stanovništva u dobi od 20 do 64 godine u EU28 pokazala je jasan obrazac

tijekom posljednjeg desetljeća (grafikon 1.): došlo je do stabilnog povećanja od 66,7% u

2002. na 70,3% u 2008. godini, a zatim je pala s financijskom krizom na 68,9%, a od tada

kontinuirano bilježi pad na 68,3% u 2013. godini. Cilj strategije Europa 2020 je da stopa

zaposlenosti dostigne bar 75% u EU28 do 2020. godine.

Za stanovništvo u dobi između 55 i 64 godine, obrazac je prilično drugačiji; stopa

zaposlenosti stabilno raste od 38,1% u 2002. na 50,1% u 2013. godini.

Grafikon 1. Stopa zaposlenosti osoba između 20 i 64 godina, te osoba od 55 do 64 godina

između EU28, u % (2002. – 2013.)

Izvor: Corselli-Nordblad, L., (2014.): Employment rate for the population aged 20 to 64 in the EU28 down to

68.3% in 2013, Eurostat, str.1, [10. listopad 2014.]

Među zemljama članicama, evolucija stope zaposlenosti za dobnu skupinu od 20 do 64 u

razdoblju između 2002. i 2013. godine pokazale su različite obrasce. Mogu se razlikovati pet

širokih skupina: 12 država članica (Bugarska, Danska, Irska, Grčka, Španjolska, Hrvatska,

Italija, Cipar, Nizozemska, Slovenija, Slovačka, Finska) pokazale su istu evoluciju kao i

13

prosjek EU28, što znači povećanje do 2008., a zatim pad. U devet država (Češka, Estonija,

Francuska, Latvija, Litva, Mađarska, Rumunjska, Švedska, Velika Britanija) stopa

zaposlenosti rasla je do 2008. godine, a zatim se bilježi pad, ali onda oporavak ili djelomični

oporavak. U četiri zemlje članice (Belgija, Luksemburg, Austrija i Poljska), stopa

zaposlenosti je rasla do 2008., a onda ostaje gotovo stabilna. U Portugalu je došlo do gotovo

neprekidnog pada od početka razdoblja, dok su Njemačka i Malta pokazale kontinuirani rast

tijekom cijelog razdoblja.

Broj radne snage u EU (odnosno ukupan broj zaposlenih i nezaposlenih osoba) dosegao je

243,2 milijuna osoba u 2013., što je povećanje od 0,4 milijuna u odnosu na 2012. godinu.

Broj zaposlenih smanjen je za oko 0,5 milijuna na 217 milijuna u 2013.; zbog smanjenja broja

zaposlenih muškaraca (-0,6 milijuna), dok je broj zaposlenih žena neznatno povećan (0,1

milijuna). U 2013. godini, 45,7% zaposlenih bile su žene.

Udio zaposlenih bio je veći od 90% u Danskoj (91,0%), Estoniji i Luksemburgu (oba 90,8%).

Udio zaposlenih ispod razine od 70% zabilježen je u Grčkoj (62,8%) i Rumunjskoj (67,8%).

U EU, 48% zaposlenih bile su žene. Postoje velike razlike između država članica u odnosima

zaposlenika koji rade sa skraćenim radnim vremenom i zaposlenicima s ugovorima

ograničenog trajanja. Građani EU-a zaposleni u drugoj državi članici više rade po osnovi

ograničenih ugovora i privremenih poslova nego građani domačini (Maksimović, 2014.).

U zemljama EU-a, udio zaposlenih koji rade skraćeno radno vrijeme bio je najviši u

Nizozemskoj (52,4% zaposlenih), a slijedi Njemačka (27,6%), Austrija (26,5%), Velika

Britanija i Danska (oba 26,4%) te Švedska (26,3%). Najniži udio zabilježen je u Rumunjskoj

(0,7%), Bugarskoj (2,2%), Slovačkoj (5,1%) i Češkoj (6,1%). Dvije zemlje EFTA-e,

Švicarska (36,1%) i Norveška (27,7%), također su imale relativno velik udio djelomičnog

radnog vremena.

Broj zaposlenika s ugovorima na određeno vrijeme trajanja iznosi 13,8% svih zaposlenih u

EU. U usporedbi sa 2012. godinom, udio se nije značajno promijenio. Najveći udio zabilježen

je u Poljskoj (26,9%), Španjolskoj (23,4%), i Portugalu (21,5%), dok je bio ispod 5% u

Rumunjskoj (1,5%), Litvi (2,7%), Estoniji (3,5%) i Latviji (4,4%) (grafikon 2.).

14

Grafikon 2. Udio zaposlenika u dobi od 15 i više godina s ugovorima na određeno vrijeme i udio zaposlenika s nepunim radnim vremenom, za 2013. godinu, (%)

Izvor: Eurostat, 2014.

U 2013. godini, samozaposlene osobe (uključujući članove obitelji) činile su 15,1% ukupne

zaposlenosti u Uniji. Od 35,9 milijuna samozaposlenih osoba u EU, 28,8 milijuna radilo je

puno radno vrijeme, a 7,1 milijuna skraćeno radno vrijeme. Udio žena među samozaposlenim

bio je znatno niži (34,1%) nego među muškim zaposlenicima, ali je bio veći među honorarno

samozaposlenim osobama (55,0%).

Udio samozaposlenih osoba (ne uključujući članove obitelji) značajno varira od zemlje do

zemlje. Udio viši od 20% bilježi se u Grčkoj (32,4%), Italiji (23,3%) i Portugalu (20,9%), a

ispod 10% u Luksemburgu (8,4%), Danskoj (8,8%) i Estoniji (8,9%). Udio samozaposlenih s

osobljem među samozaposlenim radnicima bio je veći od 40% u Mađarskoj (47,8%),

Njemačkoj (43,9%) i Estoniji (42,4%), a ispod 20% u Rumunjskoj (6,3%), Velikoj Britaniji

(17,4%) i Češkoj (19,9%).

Što se tiče stranih radnika u 2013. godini bilo je 15,3 milijuna osoba koje žive i rade u nekoj

od država članica EU-a od kojih oni nisu bili građanin, što čini 7,0% od ukupnog broja

zaposlenih u EU. Od njih 6,9 milijuna su bili građani iz druge države članice EU-a i 8,4

milijuna bili su državljani izvan EU-a. Najveći udio stranih radnika između svih zaposlenih u

EU zabilježen je u Luksemburgu (49,9%) i Cipru (21,1%). Među zemljama EFTA-e,

Švicarska je imala relativno visok udio stranih radnika (24,0%).

15

U EU kao cjelini, stopa zaposlenosti građana iz druge države članice EU-a bila je značajno

veća (68,0%) nego za građane koji nisu dio EU-a (52,9%), a čak i za državljane (64,5%). U

12 zemalja članica stopa zaposlenosti za strane državljane iz druge države članice bila je veća

od stope za državljane tih zemalja. Te je najviša u Slovačkoj (78,3%), Latviji i Velikoj

Britaniji (oba 76,6%). Stopa zaposlenosti za građane, koji nisu državljani EU-a, iznad 70%

bila je u Češkoj, Cipru i Latviji.

U posljednje dvije godine, gotovo milijun osoba se nastanio i radi u nekoj od država članica

Europske unije, osim svojoj zemlji državljanstva (grafikon 3.). Od toga, 38,5% se nastanio i

radi u Velikoj Britaniji, 25,2% u Njemačkoj, 5,5% u Belgiji i 4,7% u Austriji.

Grafikon 3. Zaposlene osobe od 15 i više godina koji imaju prebivalište u državi članici

EU-a, osim svojoj zemlji državljanstva ili izvan EU, za 2013. godinu, %


Strani radnici koji su migrirali unutar zemalja EU-a u posljednje dvije godine bili su građani

iz druge države članice EU (620 000), a polovina (370 000) radnika su bili državljani izvan

EU-a. U usporedbi sa 2011. godinom, ukupan broj ne-nacionalnih zaposlenih koji su nedavno

preselili u neku drugu zemlji EU-a od njihove zemlje državljanstva, povećan je za 3,2%. Rast

je posljedica povećane mobilnosti građana EU-a. Nadalje trendovi u zemljama članicama su

vrlo različiti (tablica 1.).

16

Tablica 1. Zaposleni u dobi od 15 i više godina koji imaju prebivalište u nekoj od država

članica EU-a, osim svoje zemlje državljanstva, 2011. i 2013. godina

2011. 2013. Ukupna

promjena

u % Ukupno

EU

građani

Strani

državljani Ukupno

EU

građani

Strani

državljani

EU 28 963.2 513.2 450 993.6 620.1 373.6 3.2

EA 18 508.6 293.6 215 538.9 358.8 180 5.9

Velika Britanija 398.8 194.4 204.4 382.2 224.8 157.4 -4.2

Njemačka 153.1 97.8 55.4 250.4 186.9 63.6 63.5

Belgija 57.8 40.9 16.9 54.3 41 13.3 -6.1

Austrija 31.2 21.7 9.5 46.6 35.6 11.1 49.6

Španjolska 76.9 34 42.9 40.1 19.5 20.6 -47.8

Irska 27.8 22.1 5.7 30.7 19.9 10.8 10.5

Danska 22.4 11.6 10.8 30 16.4 13.6 34

Švedska 23.1 7.3 15.8 30 14 16 30.1

Italija 35.4 16.7 18.7 23.9 8.2 15.7 -32.5

Druge članice 136.8 81.3 89 105.4 53.9 73.6 -22.9

Izvor: Izrada studentice prema podacima Eurostat-a, 2014.

Države članice EU-a čija je stopa nezaposlenosti bila ispod prosjeka EU-a bile su one koje

bilježe porast nedavno pristiglih stranih radnika. S druge strane, zemlje s relativno visokom

stopom nezaposlenosti zabilježile su pad nedavno pristiglih stranih radnika. Stopa je povećana

u Njemačkoj (63,5%), Austriji (49,6%) i Danskoj (34,0%). Za razliku od toga, stopa je pala u

Španjolskoj (47,8%) i Italiji (32,5%) u usporedbi s 2011. godinom. Većina stranih radnika

nije promijenila prebivalište sama, već je 2013. godine oko 1,8 milijuna članova obitelji

nastanio s njima.

3.2. Nezaposlenost u Europskoj uniji

Nezaposlenost u EU porasla je na 26,2 milijuna osoba u 2013., odnosno 0,9 milijuna više

nego u 2012. godini (prilog 2.). Žene čine 45,8% nezaposlenih osoba. Broj nezaposlenih žena

povećao se s 0,4 milijuna na 12,0 milijuna, a muškaraca od 0,5 milijuna na 14,2 milijuna u

usporedbi s 2012. godinom.

17

Stopa nezaposlenosti u EU dosegnula je 10,8% u 2013., što je povećanje od 0,3 u odnosu na

2012. godinu. U 2013., stopa se kretala od 4,9% u Austriji, 5,3% u Njemačkoj, 5,9% u

Luksemburgu, 6,5% na Malti i 6,7% u Nizozemskoj, te 27,3% u Grčkoj, 26,4% u Španjolskoj,

17,2% u Hrvatskoj i 16,5% u Portugalu (grafikon 4.).

Grafikon 4. Stopa nezaposlenosti po dužini trajanja nezaposlenosti, po državama

članicama, 2013. godina


· Dugotrajna nezaposlenost

Udio dugotrajne nezaposlenosti kontinuirano je rastao tijekom posljednjih nekoliko godina.

Dok je 47,5% osoba u EU-u 12 mjeseci ili duže bilo bez posla u 2013., udio za 2009. godinu

bio je 33,2%. Dugotrajna nezaposlenost čini više od polovice ukupne nezaposlenosti u sedam

država članica - Slovačka (70,2%), Grčka (67,5%), Hrvatska (63,7%), Irska (60,6%),

Bugarska (57,3%), Italija (56,9%), Portugal (56,3%) - dok je ispod 25% u Švedskoj (18,5%),

Finskoj (20,7%) i Austriji (24,3%). U 2012. godini dugotrajna nezaposlenost u Estoniji i

Latviji premašila je 50%. Ove dvije zemlje značajno su smanjile udio u 2013. na 44,5% i

38,3%.

Stopa nezaposlenosti u EU općenito je veća za strane državljane nego za državljane zemalja

članica. U 2013., stopa nezaposlenosti u EU za građane iz druge države članice EU-a bila je

18

12,6%, dok je za strane državljane izvan EU-a iznosila gotovo dvostruko više (21,9%).

Najviše stope nezaposlenosti za strance izvan EU-a zabilježene su u Španjolskoj (40,5%),

Grčkoj (39,2%) i Portugalu (30,5%). Stopa nezaposlenosti od 10% ili manje zabilježena je u

Češkoj, Cipru, Velikoj Britaniji i Austriji.

U 2013. godini, 179,2 milijuna osoba koje žive u EU nisu bile u radnoj snazi, odnosno ni

zaposlene ni nezaposlene. Od toga, 59,5% su bile žene, 18,2% su bili 24 godina ili mlađi, a

23,4% je bilo starije od 75 godina. Neke od osoba u dobi od 15 do 74 godina koje nisu u

radnoj snazi imaju zajedničke karakteristike s nezaposlenima, čak i ako oni ne ispunjavaju sve

kriterije definicije nezaposlenosti Međunarodne organizacije rada (ILO). U 2013. godini, 2,2

milijuna osoba u dobi od 15 do 74 traže posao, ali nisu bili odmah dostupni za rad, a 9,3

milijuna su bili dostupni za rad, ali ga nisu tražili (prikaz 1.).

19

Prikaz 1. Status rada osoba u dobi između 15 i više godina, EU28, za 2013. godinu

Osobe od 15 godina i više > 1. Zaposlene osobe > 1.1. Samozaposleni > 1.1.1. Skraćeno r.v.

Ukupno: 422.3 mil.

Ukupno: 217.0 mil.

Ukupno: 35.9 mil.

Ukupno: 7.1 mil.

žena: 51.6%

žena: 45.7%

žena: 34.1%

žena: 55.0%

<25 godina: 13.4 %

<25 godina: 8.4 %

<25 godina: 3.4 %

<25 godina: 6.4 %

55-64 godina: 15.1 %

55-64 godina: 14.8 %

55-64 godina: 19.7 %

55-64 godina: 21.6%

> 1.1.2. Puno r.v.

Ukupno: 28.8 mil.

žena: 29.0%

<25 godina: 2.7 %

55-64 godina: 19.3%

1.2. Zaposleni > 1.2.1. Skraćeno r.v.

Ukupno: 180.9 mil.

Ukupno: 37.0 mi.

žena: 48.0%

žena: 77.3%

<25 godina: 9.4%

<25 godina: 14.5%

55-64 godina: 13.8 %

55-64 godina: 15.4%

> 1.2.2.Puno r.v.

Ukupno: 143.9 mil.

žena: 40.5%

<25 godina: 8.1%

55-64 godina: 13.4%

2. Nezaposlene osobe > 2.1. Nezaposleni < od 1 god. > 2.1.1. Potraga za punim r.v.

Ukupno: 26.2 mil.

Ukupno: 13.7 mil.

Ukupno: 7.6 mil.

žena: 45.8%

žena: 46.2%

žena: 41.3%

<25 godina: 21.2 %

<25 godina: 26.4%

<25 godina: 24.7%

55-64 godina: 10.1%

55-64 godina: 7.6%

55-64 godina: 7.7%

2.1.2. Potraga za skraćenim

r.v.

Ukupno: 1.6 mil.

žena: 71.6%

<25 godina: 40.2%

55-64 godina: 7.9%

2.2. Nezaposleni 1 god. ili duže > 2.2.1. Potraga za punim r.v.

Ukupno: 12.4 mil.

Ukupno: 6.3 mil.

žena: 45.5%

žena: 41.2%

<25 godina: 15.2%

<25 godina: 14.2%

55-64 godina: 13.0%

55-64 godina: 13.1%

2.2.2. Potraga za skraćenim

r.v.

Ukupno: 1.0, mil.

žena: 77.6%

<25 godina: 13.3%

55-64 godina: 17.0%

3. Neaktivne osobe

3.1. Osobe u potrazi za poslom,

ali nedostupne

3.1.1. Osobe sposobne za

rad ali nedostupne

Ukupno: 179.2 mil.

Ukupno: 2.2 mil.

Ukupno: 9.3 mil.

žena: 59.5%

žena: 54.9%

žena: 57.3%

<25 godina: 18.2%

<25 godina: 30.4%

<25 godina: 21.3%

55-64 godina: 16.3%

55-64 godina: 11.0%

55-64 godina: 17.3%

3.1.2. Neaktivne osobe

Ukupno: 125.8 mil.

žena: 59.2%

<25 godina: 23.9%

55-64 godina: 21.8%

Izvor: Izrada studentice prema podacima Eurostata, 2014. Napomena: skraćenica r.v. – radno vrijeme.

20

3.3. Kretanje zaposlenosti i nezaposlenosti mladih u EU

Kroz konzultacije diljem cijele Europe, identificirani su prioritetni ciljevi na listi izazova s

kojim se mladi susreći: obrazovanje, zapošljavanje, socijalna isključenost i zdravlje. Mladi

Europljani trebaju bolje iskoristiti mogućnosti poput građanske i političke participacije,

volontiranja, kreativnosti, poduzetništva i športa. Budućnost Europe leži u njezinoj

sposobnosti da iskoristi potencijal mladih, a kriza je dovela do porasta nesigurnih oblika

zapošljavanja mladih, poput kratkoročnih ugovora, ugovora o radu s nepunim radnim

vremenom i neplaćeni rad prečesto zamjenjuju postojeća radna mjesta (Europska komisija,

2009.).

· Stopa zaposlenosti mladih u dobi od 15 do 29 godina

Stopa zaposlenosti mladih u dobi od 15 do 29 godina u EU28 prati isti obrazac kao i stope

zaposlenosti ukupnog stanovništva, odnosno vidljiv je stabilni rast od 50,6% do 2008. godine,

no zbog utjecaja financijske krize bilježi se kontinuirani pad na 46,2% u 2013. godini

(grafikon 5.). Većina država članica dijele istu sudbinu, jedino je u Malti zabilježen rast stope

zaposlenosti mladih nakon financijske krize i to sa 58,0% na 59,3%. Najviše stope

zaposlenosti mladih imaju zemlje Island (72,6%), Nizozemska (70,4%), Austrija (64,9%) te

Danska (60,5%) dok najniže stope imaju Grčka sa kritičnih (25,0%), Italija (28,2%), Hrvatska

(31,2%) te Španjolska (32,6%).

Grafikon 5. Stopa zaposlenosti mladih (15-29), u %, 2007.-2013.


0.0

10.0

20.0

30.0

40.0

50.0

60.0

70.0

80.0

EU

-28

EU

-18

Be

lgij

a

Bu

ga

rsk

a

Češka

Da

nsk

a

Njemačka

Est

on

ija

Irsk

a

Grčka

Španjolska

Fra

ncu

ska

Hrv

ats

ka

Ita

lija

Cip

ar

Latv

ija

Litv

ija

Luk

sem

bu

rg

Mađarska

Ma

lta

Niz

oze

msk

a

Au

stri

ja

Po

ljsk

a

Po

rtu

ga

l

Ru

mu

njs

ka

Slo

ve

nij

a

Slovačka

Fin

ska

Švedska

Ve

lik

a B

rita

nij

a

2007.

2010.

2012.

2013.

21

Stopa zaposlenosti mladih žena (15-29) u 2013. godini za EU28 iznosi 43,3%,te se također

bilježi pad stope nakon financijske krize (grafikon 6.). Njemačka se ističe kao država sa

najvećim povećanjem stope zaposlenosti mladih žena od 52,3% na 55,9%, odnosno povećanje

od 3,6%. Pridružuju joj se Malta s povećanjem od 3,4%, Estonija sa 2%, Švedska sa 0,3%,

Litva sa 0,8%, Latvija 0,7%, u odnosu na 2008. godinu.

Grafikon 6. Stopa zaposlenosti mladih žena od 15 - 29 godina u %, 2007. – 2013.


Stopa samozapošljavanja za mlade definira se kao udio osoba u dobi od 15-29 koji su

samozaposleni i ne rade u poljoprivredi. Povećanje stope samozapošljavanja među mladima

može formirati važan cilj politike koja se bavi s dva ključna gospodarska pitanja: visoka

nezaposlenost mladih i demografske promjene uzrokovane starenjem populacije.

Kao što se može iščitati iz priloga br. 1 u EU28 ima 2 672 000 mladih koji su samozaposleni.

Najviše stope bilježe države članice poput Velike Britanije (487 900), Italije (422 700),

Poljske (269 000), Njemačke (236 400) i Francuske (216 900), te Turska, kao zemlja

kandidatkinja, sa visokih 543 000 samozaposlenih mladih.

· Stopa nezaposlenosti mladih u dobi od 15 do 24 godina

Glavni pokazatelj nezaposlenosti mladih je stopa nezaposlenosti mladih u dobi od 15-24

godina. Ona koristi istu standardnu definiciju kao stope nezaposlenosti stanovništva u dobi od

15-74. U 2013. godini, stopa nezaposlenosti mladih u EU iznosila je 23,3%. Zemlje članice

imale su vrlo različite stope nezaposlenosti mladih - to je iznad ili blizu 50% u Grčkoj

0.0

10.0

20.0

30.0

40.0

50.0

60.0

70.0

80.0

EU

-28

EU

-18

Be

lgij

a

Bu

ga

rsk

a

Češka

Da

nsk

a

Njemačka

Est

on

ija

Irsk

a

Grčka

Španjolska

Fra

ncu

ska

Hrv

ats

ka

Ita

lija

Cip

ar

Latv

ija

Litv

ija

Luk

sem

bu

rg

Mađarska

Ma

lta

Niz

oze

msk

a

Au

stri

ja

Po

ljsk

a

Po

rtu

ga

l

Ru

mu

njs

ka

Slo

ve

nij

a

Slovačka

Fin

ska

Švedska

Ve

lik

a B

rita

nij

a

2007.

2010.

2012.

2013.

22

(58,3%), Španjolskoj (55,7%) i Hrvatskoj (49,8%), dok Austrija (9,2%), Njemačka (7,9%) i

dvije zemlje EFTA-e, Švicarska (8,5%) i Norveška (9,1%), bilježe stope ispod 10% (grafikon

7.). Stopa nezaposlenosti mladih je još jedan pokazatelj učestalosti nezaposlenosti među

mladima. Ona se definira kao broj nezaposlenih u dobi od 15-24 podijeljen populacijom te

dobi. To je važan pokazatelj, a posebno za mlade ljude, jer nisu sve mlade osobe još pristupile

na tržište rada.

Grafikon 7. Stopa i omjer nezaposlenosti mladih, u %, 2013.


U 2013. godini omjer nezaposlenosti mladih iznosio je 9,8%, odnosno oko pola stopa

nezaposlenosti mladih. Najveći omjer nezaposlenosti mladih zabilježen je u Španjolskoj

(20,8%), Grčkoj (16,6%), na Cipru (15,0%) i Hrvatskoj (14,4%). Najniži omjeri zabilježeni su

u Njemačkoj, Luksemburgu, Austriji i Češkoj, gdje iznose 6% ili niže. Italija ima jednu od

najvećih stopa nezaposlenosti mladih (40,0%), ali je stopa nezaposlenosti (10,9%) manje nego

u Švedskoj (12,8%) ili Velikoj Britaniji (12,0%).

Dugoročna nezaposlenost postaje ukorijenjena u mnogim zemljama koje su teško pogođene

ekonomskom krizom i bit će teško vratiti sve te ljude na posao kada uslijedi oporavak

(Ekonomski institut, 2014.). U istraživanju Barona i Hartnagela (1997.) utvrđeno je da

23

dugoročna nezaposlenost smanjuje percepciju jednakih šansi i dovodi do toga da mladi ljudi

okrivljuju vladu, privatnu industriju i ekonomiju kao odgovorne za svoje stanje. Kombinacija

ovih uvjeta i percepcija navodi mlade ljude na pomisao da će biti ekonomski uspješniji

ukoliko pristupe ilegalnom tržištu rada (npr. raspačavanje droge), ali i na nasilno iskazivanje

očaja i frustracije (Nekić, 2002.).

Na grafikonu 8. dugoročna nezaposlenost prikazuje alarmantno stanje na europskoj razini,

odnosno duplo povećanje prosjeka stope EU28 kod dugoročne nezaposlenosti mladih, u

razdoblju od 2008. do 2013. godine, sa 3,1% na 7,1%. Stanje po državama članicama prilično

je različito, kada bi se svrstalo u dvije skupine; prvu skupinu sa najvećom stopom dugoročne

nezaposlenosti bilježe Makedonija, Grčka, Hrvatska, Italija, Slovačka i Portugal; a drugu

skupinu s najnižom stopom bilježe Finska, Austrija, Nizozemska, Danska, Njemačka i zemlje

EFTA-e Norveška i Švicarska.

Grafikon 8. Dugoročna nezaposlenost (12 mjeseci ili više) mladih (15-29), u %, 2007. –

2013. godine


Kod država članice poput Belgije, Bugarske, Grčke, Francuske, Hrvatske, Cipra, Nizozemske,

dugoročna nezaposlenost značajno raste, dok su Rumunjska, Slovenija, Finska, Švedska,

Norveška i Švicarska pokazale istu evoluciju kao i prosjek EU28, što znači smanjenje do

0.0

5.0

10.0

15.0

20.0

25.0

30.0

EU

-28

EU

-18

Be

lgij

a

Bu

ga

rsk

a

Češka

Da

nsk

a

Njemačka

Est

on

ija

Irsk

a

Grčka

Španjolska

Fra

ncu

ska

Hrv

ats

ka

Ita

lija

Cip

ar

Latv

ija

Litv

ija

Luk

sem

bu

rg

Mađarska

Ma

lta

Niz

oze

msk

a

Au

stri

ja

Po

ljsk

a

Po

rtu

ga

l

Ru

mu

njs

ka

Slo

ve

nij

a

Slovačka

Fin

ska

Švedska

Ve

lik

a B

rita

nij

a

2007.

2010.

2012.

2013.

24

2008. godine, a zatim rast. Velika Britanija, Danska, Španjolska, Italija bilježe stalno

povećanje stope dugoročne nezaposlenosti među mladima. Stopa varira u Mađarskoj i

Austriji, a Njemačka i Luksemburg su jedine države koje bilježe smanjenje dugoročne

nezaposlenosti mladih.

Kretanja nezaposlenosti i zaposlenosti pokazuju da mladi predstavljaju oko polovice

novonastalih nezaposlenih. Mnogi od mladih nezaposlenih nemaju radnog iskustva, što je

najizraženije u dobnoj skupini 15-19 godina (82% uopće nema radno iskustvo) i u dobnoj

skupini 20-24 godina (40% uopće nema radno iskustvo). Među mladima između 25 i 29

godina ovo je mnogo manje izraženo, ali ipak 22% uopće nema prethodnog radnog iskustva.

3.4. Analiza problema i položaja mladih u EU

Problem mladih ljudi nije isključivo zabrinutost o nezaposlenosti, niti problemi prestaju kada

se mladi zaposle. Udio mladih koji su nezaposleni i nisu uključeni u programe obrazovanja ili

osposobljavanja (NEET - Neither in Education, Employment, or Training) nastavlja rasti.

Jedino koristeći širi pristup, koji uključuje NEET, zaposlene ali siromašne, neizvjestan ugovor

o radu i dohodak kao i nesigurnost radnih mjesta, može se shvatiti ozbiljnost problema s

kojima se mladi danas susreću (Bekker i Chung, 2012.). Broj NEET-ova alarmantno raste

diljem EU-a, stopa nezaposlenosti mladih neprihvatljivo je visoka u nekoliko država članica,

dok prosječne stope nezaposlenosti diljem Unije dosežu rekordne razine, a točan broj može

biti prikriven značajnim povećanjem emigracija među mladima te postaje još više

uznemirujući uzme li se u obzir neizvjesni uvjeti zapošljavanja ili neprijavljen rad, dok je

trajanje razdoblja nezaposlenosti u stalnom porastu.

Između 2008. i 2011. godine stopa NEET za mlade ljude u dobi između 15 i 24 godine

povećala se za 2 postotna boda na 12,9% (grafikon 9.). U 2013. godini došlo je do daljnjeg

povećanja stope NEET na razini EU-a, ali manjeg nego u prethodnim godinama te ne u svim

državama članicama (smanjenje je zabilježeno u Austriji, Malti, Češkoj, Danskoj, Njemačkoj,

Irskoj i Francuskoj). Stope su i dalje visoke u velikoj većini država članica a osobito su

zabrinjavajuća najnovija kretanja u Grčkoj, Španjolskoj, Cipru, Hrvatskoj, Italiji i u nešto

manjoj mjeri u Irskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj.

25

Grafikon 9. Mladi koji nisu zaposleni, ne školuju se niti usavršavaju (NEET), (15-29), u

%, 2007. – 2013. godine


Stopa NEET nešto je viša za žene nego za muškarce: u 2012. iznosila je 13,4% za žene i

12,9% za muškarce (ukupno 13,1%). Fenomen mladih koji su nezaposleni i nisu uključeni u

programe obrazovanja ili osposobljavanja velikim je dijelom posljedica povećanja

nezaposlenosti među mladima, a ne povećanja neaktivnosti zbog nedostatka obrazovanja

(Europska komisija, 2013.).

Gospodarski gubitak koji je posljedica isključivanja mladih s tržišta rada kao i gospodarski

učinak mladih koji ne rade, ne školuju se niti osposobljavaju, u 2011. godine bio je

procijenjen kao gubitak od 153 milijarde eura, što odgovara iznosu od 1,2% BDP-a EU-a, a to

predstavlja ozbiljan društveni i gospodarski teret (Papanikolaou, 2013.). Nezaposlenost među

mladima u dobi do 25 godina dosegla je 23,5% u ožujku 2013., a više od 2 milijuna radnih

mjesta u Europi nepopunjeno je zbog raskoraka između vještina, posebice u sektoru

informacijskih i komunikacijskih tehnologija te zdravstvene njege. NEET u 2013. godini za

EU28 je iznosio 16%.

Fleksibilne sposobnosti da se razviju odgovarajuće vještine tijekom čitavog života su od

vitalnog značenja, te je rano napuštanje škole još uvijek ključno pitanje. Stopa mladih koji

rano napuštaju školovanje (ESL - Early School Leaving) u postupnom je padu. U 2012.

godini se s 13,4%, koliko je iznosila u prethodnoj godini, smanjila na 12,7% (tablica 2.). Rano

napuštanje školovanja i dalje predstavlja ozbiljan problem kojim je pogođeno 5,5 milijuna

mladih ljudi među kojima je preko 40% nezaposlenih. U 2012. godini ta je stopa u 12 država

0.0

5.0

10.0

15.0

20.0

25.0

30.0E

U (

28

)

EU

-18

Be

lgij

a

Bu

ga

rsk

a

Češka

Da

nsk

a

Njemačka

Est

on

ija

Irsk

a

Grčka

Španjolska

Fra

ncu

ska

Hrv

ats

ka

Ita

lija

Cip

ar

Latv

ija

Litv

ija

Luksemb…

Mađarska

Ma

lta

Nizozems…

Au

stri

ja

Po

ljsk

a

Po

rtu

ga

l

Ru

mu

njs

ka

Slo

ve

nij

a

Slovačka

Fin

ska

Švedska

Velika…

2007.

2010.

2012.

2013.

26

članica bila manja od cilja od 10% zadanog strategijom Europa 2020. ESL je bio najviši u

Španjolskoj, Portugalu i na Malti sa stopom većom od 20%. Europa je ostvarila dobar

napredak ka postizanju cilja da do 2020. godine udio stanovništva sa završenim tercijarnim

obrazovanjem dosegne brojku od najmanje 40%. U 2012. udio stanovništva sa završenim

tercijarnim obrazovanjem iznosio je 35,7% (Europska komisija, 2014.).

Tablica 2. Stopa ranog napuštanje škole u EU (% u razdoblju između 2007.-2013.),

promjena u posljednjih godinu dana (u postotnim bodovima) i nacionalni cilj 2020.

2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Razlika između

2012.-2013.

EUROPA

2020

EU (28) 14.9 14.7 14.2 13.9 13.4 12.7 12.0 -0.7 < 10.0

Belgija 12.1 12.0 11.1 11.9 12.3 12.0 11.0 -1.0 9.5

Bugarska 14.9 14.8 14.7 13.9 11.8 12.5 12.5 0.0 11.0

Češka 5.2 5.6 5.4 4.9 4.9 5.5 5.4 -0.1 5.5

Danska 12.9 12.5 11.3 11.0 9.6 9.1 8.0 -1.1 < 10.0

Njemačka 12.5 11.8 11.1 11.9 11.7 10.6 9.9 -0.7 < 10.0

Estonija 14.4 14.0 13.5 11.0 10.6 10.3 9.7 -0.6 9.5

Irska 11.6 11.3 11.7 11.5 10.8 9.7 8.4 -1.3 8.0

Grčka 14.3 14.4 14.2 13.5 12.9 11.3 10.1 -1.2 9.7

Španjolska 30.8 31.7 30.9 28.2 26.3 24.7 23.6 -1.1 15.0

Francuska 12.6 11.5 12.2 12.5 11.9 11.5 9.7 -1.8 9.5

Hrvatska 3.9 3.7 3.9 3.7 4.1 4.2 4.5 0.3 4.0

Italija 19.7 19.7 19.2 18.8 18.2 17.6 17.0 -0.6 15.0-16.0

Cipar 12.5 13.7 11.7 12.7 11.3 11.4 9.1 -2.3 10.0

Latvija 15.6 15.5 14.3 12.9 11.6 10.6 9.8 -0.8 13.4

Litva 7.8 7.5 8.7 7.9 7.4 6.5 6.3 -0.2 < 9.0

Luksemburg 12.5 13.4 7.7 7.1 6.2 8.1 6.1 -2.0 < 10.0

Mađarska 11.4 11.7 11.2 10.5 11.2 11.5 11.8 0.3 10.0

Malta 30.2 27.2 27.1 23.8 22.7 21.1 20.8 -0.3 -

Nizozemska 11.7 11.4 10.9 10.0 9.1 8.8 9.2 0.4 < 8.0

Austrija 10.7 10.1 8.7 8.3 8.3 7.6 7.3 -0.3 9.5

Poljska 5.0 5.0 5.3 5.4 5.6 5.7 5.6 -0.1 4.5

Portugal 36.5 34.9 30.9 28.3 23.0 20.5 18.9 -1.6 10.0

Rumunjska 17.3 15.9 16.6 18.4 17.5 17.4 17.3 -0.1 11.3

Slovenija 4.1 5.1 5.3 5.0 4.2 4.4 3.9 -0.5 5.0

Slovačka 6.5 6.0 4.9 4.7 5.1 5.3 6.4 1.1 6.0

Finska 9.1 9.8 9.9 10.3 9.8 8.9 9.3 0.4 8.0

Švedska 8.0 7.9 7.0 6.5 6.6 7.5 7.1 -0.4 < 10.0

Velika Britanija 16.6 17.0 15.7 14.9 15.0 13.6 12.4 -1.2 -


27

Svi mladi su sastavni dio društva te bi kao takvi trebali biti priznati. Nejednakosti i sve vrste

diskriminacije još uvijek postoje te imaju veliki utjecaj na živote mladih i njihov kasniji

razvoj u društvu. Mlade žene su i dalje suočene s diskriminiranim uvjetima na tržištu rada te

čine uvjerljivu većinu radnika sa nepunim radnim vremenom i privremenih radnika.

Ustrajna ekonomska kriza ima ozbiljne posljedice na živote mladih te vodi prema dosad

neviđenom manjku prilika za mlade u EU. Postoji ozbiljan rizik od stvaranja ''izgubljene

generacije'' u značajnom dijelu Europe, i ta uznemiravajuća situacija zahtijeva provedbu

hitnih mjera, politika i djelovanja te strukturnih reforma. Sve gori ekonomski uvjeti mogu,

pogotovo u zemljama ozbiljno pogođenim krizom, navesti mlade na neželjenu migraciju, koja

se može očitovati u obliku masovnog ''odljeva mozgova'' koji srednjoročno i dugoročno

smanjuje rast, razvoj i inovacijski potencijal zemlje podrijetla.

Sama stopa nezaposlenosti nije dovoljan pokazatelj ozbiljnosti stanja na tržištu rada i nije

odrednica siromaštva i socijalne isključenosti, već u to treba uključiti i strukturu nezaposlenih

prema čekanju na zaposlenje. Prema anketi Eurobarometra oko četvrtine mladih ljudi koji još

uvijek studiraju kažu da su vrlo sigurni u pronalaženja posla nakon završetka školovanja

(26%), dok je njih 48% prilično sigurno (grafikon 10.). Međutim, 18% nisu baš sigurni i 6 %

uopće nisu sigurni u pronalaženje posla.

Grafikon 10. Koliko ste sigurni da će te pronaći posao nakon završetka obrazovanja?

Izvor: Eurobarometar, 2015. Napomena: broj ispitanika koji dalje studiraju (4,839).

Jako siguran

Ne znam

Uopće nisam siguran

Nisam baš siguran

Prilično siguran

28

Razina povjerenja o pronalasku posla nakon školovanja znatno se razlikuju u različitim

državama članice EU-a (grafikon 11.). Većina mladih ljudi u Češkoj su sigurni o pronalasku

posla nakon što završe svoje obrazovanje (92% su vrlo ili prilično sigurni), zatim slijede oni u

Luksemburgu i Austriji (89%). U Austriji, 47% ispitanika su vrlo sigurni što je najviša razina

bilo koje države članice. Relativno visoka razina povjerenja može se vidjeti u Velikoj

Britaniji (87%), Irskoj (87%), Estoniji (86%), Švedskoj (86%) i Finskoj (86%).0

Manje od polovice ispitanika su uvjereni u pronalaženja posla nakon obrazovanja u Grčkoj

(samo 32% su vrlo ili prilično sigurni i 25% uopće nisu sigurni), u Španjolskoj (37% vrlo ili

prilično sigurni) i Cipar (49%).

Grafikon 11. Koliko ste sigurni da će te pronaći posao nakon završetka obrazovanja?

(po državama članicama i EU28 prosjek)


Socio-demografska analiza (tablica 3.) pokazuje da su muški studenti više samopouzdaniji,

nego ženski, pri pronalaženju posla nakon završetka školovanja: 78% muškaraca su barem

prilično uvjereni (u usporedbi s 70% žena), a 31% muških studenata su vrlo sigurni (u

usporedbi s 21% ženskih studentica).

Jako siguran Prilično siguran Nisam baš siguran Uopće nisam siguran Ne znam

29

Tablica 3. Koliko ste sigurni da će te pronaći posao nakon završetka obrazovanja?

Jako

siguran

Prilično

siguran

Nisam baš

siguran

Uopće nisam

siguran

Ne

znam

Ukupno

sigurnih

Ukupno

nesigurnih

EU 28 26% 48% 18% 6% 2% 74% 24%

Spol

Muškarci 31% 47% 15% 5% 2% 78% 20%

Žene 21% 49% 21% 7% 2% 70% 28%

Izvor: Izrada studentice prema podacima Eurobarometra, 2015. Napomena: broj ispitanika koji dalje studiraju

(4,839).

Glavna briga oko dobivanja posla (grafikon 12.) je nepronalazak stalnog ili stabilanog posla

(31%). Ostali problemi uključuju preseljenje kao uvjet za pronalazak posla (16%),

neposjedovanje pravih znanja ili vještine (13%), te visina plaće (12%). Jedna petina ispitanika

(19%) kaže da nemaju nikakve brige pri pronalaženju posla.

Grafikon 12. Koja su vaše brige oko pronalaženja posla?


Ne pronalazak stalnog ili

stabilnog posla

Potreba za preseljenjem radi

zaposlenja

Neposjedovanje pravih znanja i

vještina

Visina plaće

Ostalo

Nemam nikakvih briga

Ne znam

30

Vidljivi su zemljopisni raskoraci između ponude i potražnje poslova i vještina, kako unutar

država članica tako i između njih. Demografske skupine koje su nedovoljno zastupljene

unutar poduzetničke populacije, osobito osnivači novoosnovanih poduzeća, uključuju mlade,

žene, osobe s invaliditetom i imigrante (Papanikolaou, 2013.).

Europljani žive duže, kasno osnivaju obitelj i postoji manje mladih ljudi. Procjenjuje se da će

grupa mladih od 15-25 godina iznositi 15,3% europske populacije do 2050. godine, s obzirom

da ih trenutno ima 19,3%. Ove demografske promjene utječu na obitelji, međugeneracijsku

solidarnost i gospodarski rast.

Suočeni s ekonomskom krizom i oslabljenim tržištem rada, sve veći broj mladih ljudi i dalje

nastavlja živjeti s roditeljima, što ozbiljno utječe i ostavlja posljedice na njihovu samostalnost.

Zabrinjavajući trend produženog život s roditeljima, pogotovo mladih muškaraca, povećao se

s 44% na 48% u razdoblju od 2007. do 2011. godine. Trend nastavlja rasti do 30 godine

života, u gotovo svim europskim zemljama, uključujući Dansku i Austriju.

U većini država članica EU28 više mladih ljudi živi s roditeljima u 2011. nego u 2007. godini

(grafikon 13.). Povećanje se očituje u mlađoj dobnoj skupini (18-24 godina) i starijoj dobnoj

skupini (25-29 godina).

Grafikon 13. Produženi život s roditeljima, po spolu i dobnoj skupini, 2007. i 2011.

godina, (%)

Izvor: Eurofund, 2014.

18 – 24 godina 25 – 29 godina

Žene Žene Muškarci Muškarci

31

Porporcije se uvelike razlikuju od zemlje do zemlje (grafikon 14.). Osobito veliki porast

zabilježen je u Mađarskoj (36%), Sloveniji (21%), Litvi (17%) i Poljskoj (15%). Broj mladih

ljudi (18 – 29 godina) koji žive sami između 2007. i 2011. godine povećao se u Finskoj,

Nizozemskoj i Francuskoj, ali se smanjenje očituje u svim drugim zemljama, pogotovo u

istočnim i središnjim državama članicama.

Grafikon 14. Produženi život s roditeljima po državama, 2007. i 2011. godina, (%)

Izvor: Eurofund, 2014.

Brojke pokazuju da se lišavanje povećalo za mlade ljude iz svih društvenih sredina od 2007.

godine, za šest postotnih bodova, te da nezaposleni imaju tendenciju da se osjećaju ne samo

isključeni, već da pokazuju nižu razinu psihološke stabilnosti. Također, mladi ljudi si ne

mogu priuštiti troškove režija, mogućnost da kupe svježe meso ili ribu svaki drugi dan, ili da

si radije kupe novu nego rabljenu odjeću (22%). Mladi nisu u mogućnosti priuštiti si godišnji

odmor ili pozvati prijatelje što utječe na njihov socijalni život i društveni položaj. Sve to

ukazuje da je sve veći broj mladih ljudi prisiljeno nastaviti živjeti s roditeljima, što ima

ozbiljne posljedice na njihovu samostalnost, prijelaz u odraslu dob i na njihovu percipiranu

razinu socijalne isključenosti. Neaktivnost i nezaposlenost su doveli mlade ljude da manje

sudjeluju u društvu kroz volontiranje, socijalne aktivnosti, sport kao i razonodu, a čak je i

smanjeno korištenje interneta.

Globalizacija možda dovodi do rasta i većih zaposlenja, ali ona također može dovesti do

određenih izazova za ugrožene radnike kao što su mladi, što je vidljivo iz ekonomske krize.

32

Klimatske promjene i pitanje energetske sigurnosti zahtijeva poziv za prilagodbe u ponašanju

i načinu života generacija koje dolaze. Fleksibilne sposobnosti da se razviju odgovarajuće

vještine tijekom čitavog života su od vitalnog značenja, te je rano napuštanje škole još uvijek

ključno pitanje (Europska komisija, 2009.).

„U Europi je više od 26 milijuna nezaposlenih, uključujući više od 5,5 milijuna mladih. Takva

razina nezaposlenosti uz sve veće siromaštvo i socijalnu isključenost jednostavno nije

prihvatljiva. Ako ne uspijemo otvoriti više novih radnih mjesta, ne možemo osigurati održiv

oporavak. Europa nije dio problema. Ona je dio rješenja.” (László Andor, europski

povjerenik za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje)

Nezaposlenost mladih rastući je problem diljem Europe, sa značajnim posljedicama na

pojedince, zajednice, gospodarstva i društva, te treba uložiti zajedničke napore u rješavanju

tih problema. Iako svaka država članica provodi vlastitu politiku zapošljavanja te je teško

usporediti države s obzirom na njihov standard, one bi si međusobno trebale olakšati protok

informacija i učiti na iskustvima drugih. Kao jedna od uspješnijih država, iz prikupljenih

statističkih podataka, ističe se Njemačka.

33

4. POLITIKA I INSTRUMENTI ZAPOŠLJAVANJA MLADIH U EU

Ekonomski i društveni potencijali mladih naglasili su potrebu za realizacijom zajedničkih

aktivnosti i za zajedničkim politikama EU-a u tim područjima, koje su također važne za

realizaciju Unutarnjeg tržišta, odnosno ekonomski i socijalni razvoj Unije; s jedne strane

potiče se zajednički pristup u rješavanju zajedničkih problema, a s druge strane se uvažavaju

specifičnosti pojedinih zemalja članica u reguliranju društvenih segmenata koji izravno utječu

na građane, posebno mlado stanovništvo. Navedena područja posebno utječu na ekonomsku i

socijalnu koheziju u EU jer su izravno povezane s politikama koje utječu na zaposlenost,

socijalno blagostanje i sustav obrazovanja pojedinih članica Unije (Kandžija i Cvečić, 2010.,

str.1116).

Pitanjem nezaposlenosti mladih uglavnom se izravno bave države članice s obzirom na to da

su ovlasti Europske unije na tom području ograničene. No EU i posebno Europski parlament

uvijek su bili pokretači na ovom području jer imaju mogućnost stvoriti dinamiku i dati

impuls. Od početka krize i u okviru cjelovite strategije za rast i radna mjesta (tzv. strategija

Europa 2020.)

4.1. Mladi u Europi

Polje mladih u Europi je vrlo široko polje. Politika za mlade u Europi razvijena je na temelju

članka 165. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Iako EU ne namjerava razviti

zajedničku politiku obrazovanja, strukovne izobrazbe i mladeži, ona raspolaže brojnim

mehanizmima i sredstvima za poticanje suradnje u tom području (Eurokutak, 2011.).

Europska unija u suradnji sa zemljama članicama radi na unapređenju politika namijenjenih

mladima posljednja dva desetljeća te je razvila niz strategija odnosno programa i inicijativa za

mlade koje su isprepletene, međusobno se nastavljaju, nadopunjuju, podržavaju i prethode.

Gotovo 20% ukupnog stanovništva Europske unije, odnosno 90 milijuna, čine mladi u dobi

od 15-29 godina. Predviđa se da će se udio mladih do 2050. smanjiti na 15,3%. (Maletić,

2014.)

Ekonomski i društveni potencijali mladih naglasili su potrebu za realizacijom zajedničkih

aktivnosti i za zajedničkim politikama EU-a u tim područjima, koje su također važne za

34

realizaciju Unutarnjeg tržišta, odnosno ekonomski i socijalni razvoj Unije; s jedne strane

potiče se zajednički pristup u rješavanju zajedničkih problema, a s druge strane se uvažavaju

specifičnosti pojedinih zemalja članica u reguliranju društvenih segmenata koji izravno utječu

na građane, posebno mlado stanovništvo. Navedena područja posebno utječu na ekonomsku i

socijalnu koheziju u EU jer su izravno povezane s politikama koje utječu na zaposlenost,

socijalno blagostanje i sustav obrazovanja pojedinih članica Unije (Kandžija i Cvečić, 2010.,

str.1116).

Uključivanje pojma ''mladi'' u europsku politiku relativno je nova stvar. Ugovorom iz

Maastrichta, 1993. godine, proširio se opseg EU politika na područje Mladih. U Ugovoru se

navodi da bi EU trebala ''...poticati razvoj razmjene mladih ljudi i društveno obrazovnih

instruktora.'' Prije 2001., aktivnosti europskih institucija u području mladih uglavnom su

usmjerene na razmatranje i provedbu konkretnih programa, poput ''Mladi za Europu'', koji je

pokrenut 1988. godine. Međutim, tijekom 90-ih održani su forumi kako bi se uspostavila

daljnja suradnja koja bi proširila i produbila političku raspravu te nadišla postojeće programe

EU-a. Fokusirana na navedene činjenice, usvojena je Bijela knjiga o mladeži u studenom

2011. godine koja je od iznimne važnosti za razvoj politike namijenjene mladima. Sve zemlje

članice postigle su konsenzus da Bijela knjiga treba biti razvijena korištenjem dva stupa:

Otvorene metode koordinacije (OMK) i Horizontalne aspekte koji uzimaju u obzir više

mladih u drugim politikama.

Knjiga sadrži prijedloge zemalja članica kako da se poveća suradnja u četiri prioritetna

područja mladih: sudjelovanje, informacije, dobrovoljne aktivnosti i veće razumijevanje i

znanje mladih. Također, područja poput obrazovanja i izobrazbe, zaposlenosti i socijalne

uključenosti, zdravlje i borba protiv diskriminacije, su sadržana u Bijeloj knjizi o mladeži.

Između ostalog, to je bio odgovor na prividno nezadovoljstvo mladih ljudi s tradicionalnim

oblicima sudjelovanja u javnom životu te ih poziva da postanu aktivni građani Unije. U lipnju

2002., na temelju Bijele knjige, Vijeće Europske unije uspostavilo je okvir za europsku

suradnju u području mladih koji se sastojao od tri glavne linije: i) Mladi aktivnog građanstva;

ii) Društvena i profesionalna integracija mladih; te iii) Dimenziju mladih u drugim politikama

(Maletić, 2014.). Kasnije, u studenom 2005., okvir je ažuriran kako bi uzeo u obzir Europski

pakt za mlade. Pakt za mlade koji cilja promicanju sudjelovanja svih mladih ljudi u

obrazovanju, zapošljavanju i društvu.

35

Komisija je 2007. godine zaključila na temelju izvješća o napretku zemalja članica, da je

postignut određeni napredak, no još uvijek je potreban zajednički napor na europskoj razini da

bi se i dalje ostvarivao značajan napredak u području mladih (Aġenzija Żgħażagħ, n.d).

4.2. Ciljevi politika zapošljavanja EU

Zajednička politika zapošljavanja ima cilj osigurati da nacionalne politike zapošljavanja i

zajedničke politike EU-a, posebno u ekonomskom i monetarnkom području, djeluju

usklađeno kako bi potakle ekonomske reforme i zaposlenost uz istovremeno održavanje

cjenovne stabilnosti. U ovom poglavlju istražit će se politike na europskoj razini u poticanju

ukupnog zapošljavanja i posebno mladih.

4.2.1. Europa 2020

Europska Unija je uočila potrebu da stvori strategiju koja će joj pomoći da izađe iz krize jača i

da pretvori EU u pametnu, održivu i uključivu ekonomiju koja će ostvarivati visoke stope

zaposlenosti, produktivnosti i društvene povezanosti. Europa 2020 je strategija rasta EU-a,

pokrenuta 2010. godine, za sljedeće desetljeće. Strategija donosi viziju europske socijalne

tržišne ekonomije za 21. stoljeće i predlaže tri prioriteta koja se međusobno nadopunjuju

(Europska komisija, 2010.):

· Pametan rast: razvijanjem ekonomije utemeljene na znanju i inovaciji.

· Održiv rast: promicanje ekonomije koja učinkovitije iskorištava resurse, koja je

zelenija i konkurentnija.

· Uključiv rast: njegovanje ekonomije s visokom stopom zaposlenosti koja donosi

društvenu i teritorijalnu povezanost.

S namjerom zauzimanja svjetske konkurentne pozicije, Europska komisija predlaže sljedeće

glavne ciljeve EU:

· 75% populacije u dobi između 20- 64 godina trebalo bi biti zaposleno.

· 3% BDP-a EU treba investirati u istraživanje i razvoj.

36

· Treba ispuniti klimatsko-energetske ciljeve „20/20/20“ (uključujući i povećanje do

30% smanjenja emisije ukoliko okolnosti dozvoljavaju).

· Postotak osoba koje rano napuste školovanje trebao bi biti ispod 10%, a najmanje 40%

mlađe generacije trebalo bi završiti tercijarni stupanj obrazovanja.

· 20 milijuna manje ljudi trebalo bi biti u opasnosti od siromaštva.

Svi ciljevi su međusobno povezani i presudni za opći uspjeh. Kako bi se osiguralo da svaka

zemlja članica prilagodi strategiju Europa 2020 svojoj specifičnoj situaciji, Komisija predlaže

da ciljevi EU budu pretvoreni u nacionalne ciljeve i putanje (Europska komisija, 2010.).

Uz glavne ciljeve strategije Europa 2020, postoje tri vodeće inicijative na području

zapošljavanja i socijalne politike: i) Mladi u pokretu, predlaže ukupno 28 ključnih aktivnosti

koje imaju za cilj poboljšanje šansi mladih za pronalaženje posla, pomaganjem studentima i

stažistima u stjecanju iskustva u drugim zemljama, te poboljšanjem kvalitete i jačanjem

privlačnosti obrazovanja i izobrazbe u Europi; ii) Program za nove vještine i radna mjesta,

čiji je cilj davanje novog poticaja reformama tržišta rada kako bi se ljudima pomoglo u

stjecanju vještina potrebnih za buduća radna mjesta, kako bi se stvorila nova radna mjesta te

promijenili zakoni EU-a o zapošljavanju; i iii) Europska platforma protiv siromaštva i

socijalne isključenosti, kojom se uspostavlja strukturni dijalog između EU-a i europskih

interesnih skupina kao što su nevladine organizacije, sindikati, akademske zajednice,

regionalne vlasti i zaklade, kako bi se provele mjere na razini EU-a kojima se utječe na

različite aspekte siromaštva i socijalne isključenosti, kao što su osiguravanje pristupa

osnovnim bankarskim uslugama, borba protiv siromaštva djece i osiguravanje sudjelovanja

Roma u društvu (Schmid-Drüner, 2014.).

4.2.2. Politika obrazovanja i strukovnog osposobljavanja

Politika obrazovanja i strukovnog osposobljavanja značajno se razvila nakon usvajanja

strategije Europa 2020 koja predstavlja sveobuhvatan program EU-a usmjeren na razvoj i

radna mjesta. Dok su države članice odgovorne za sustave obrazovanja i osposobljavanja, EU

ima ključnu ulogu u potpori i dopunjavanju napora u poboljšanju i modernizaciji njihovih

obrazovnih sustava. Ciljevi, instrumenti i uvjeti zajedničkog rada na razini EU-a utvrđeni su

strateškim okvirom za suradnju u području obrazovanja i stručnog usavršavanja (ET 2020).

37

Ovaj je okvir važeći do 2020. godine i uključuje Kopenhaški proces o suradnji u području

strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Unutar okvira ET 2020 određena su prioritetna

područja koja omogućuju planiranje aktivnosti tijekom radnog ciklusa od tri godine (Europski

parlament, n.d.).

Napredak se nadzire uz pomoć pokazatelja i paketa mjerila osmišljenih kao doprinos

donošenju politika koje se temelje na dokazima i prepoznavanju izazova. Temeljni se

pokazatelji koriste i za praćenje napretka u brojnim dodatnim prioritetnim područjima koja

trenutno nisu obuhvaćena paketom mjerila, poput jezika, vještina odraslih, ulaganja u

obrazovanje i osposobljavanje, informacijskih i komunikacijskih tehnologija u obrazovanju,

poduzetništva u obrazovanju i strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Države članice su u

okviru strategija Europa 2020 dobile posebne smjernice za godišnje prioritetne reforme u

obliku preporuka specifičnih za svaku državu.

Pokazatelji i mjerila su važna sredstva za mjerenje napretka u obrazovanju i osposobljavanju.

Kao dio okvira ET 2020, utvrđena su sljedeća europska mjerila za 2020 (Europski parlament,

n.d.):

· barem 95% djece u dobi od četiri godine do početka obaveznog osnovnog obrazovanja

mora sudjelovati u predškolskom obrazovanju,

· udio petnaestogodišnjaka s nezadovoljavajućom sposobnošću čitanja, poznavanja

matematike i znanosti mora biti manji od 15%,

· udio osoba koje rano napuste obrazovanje i osposobljavanje mora biti manji od 10%,

· udio osoba u dobi od 30 do 34 godine s visokom stručnom spremom mora biti barem

40%,

· u prosjeku barem 15% odraslih (u dobi između 25 i 64 godina) trebalo bi sudjelovati u

procesu cjeloživotnog učenja,

· barem 20% osoba sa završenim visokim obrazovanjem i 6% osoba dobi između 18 i

34 godina s početnom strukovnom kvalifikacijom trebalo bi provesti više vremena

obrazujući se ili osposobljavajući u inozemstvu,

· postotak zaposlenih osoba koje su diplomirale prije 1 do 3 godine (u dobi od 20 do 34

godine s uspješno završenim višim srednjim ili fakultetskim obrazovanjem) trebao bi

iznositi barem 82%.

Također EU podržava i prioritete Bolonjskog procesa koji je usmjeren na veću koherentnost

sveučilišnih studija i europskog prostora visokog obrazovanja pokrenutog 2010. godine.

38

Europski institut za inovacije i tehnologiju (EIT) prva je europska inicijativa kojom su u

potpunosti integrirane sve tri strane „trokuta znanja” (obrazovanje, istraživanje i inovacije) s

namjerom da postane referentni model na međunarodnoj razini koji inspirira i potiče

promjene u postojećim institucijama obrazovanja i istraživanja (Europski parlament, n.d.).

4.2.3. Europske strategije za mlade

Bijela knjiga iz 2001. godine je prva europska strategija za mlade, a 2009. godine je donesena

nova strategija pod nazivom EU strategija za mlade - Ulaganje i osnaživanje koja donosi

smjernice europske strategije za mlade za razdoblje od 2010. - 2018. godine. Jedno od glavnih

obilježja nove strategije je dvostruki pristup rješavanju izazova identificiranih kod mladih. Ta

dva pristupa su navedena već u naslovu strategije - ulaganje i osnaživanje. Ulaganjem će se

staviti na raspolaganje "veća sredstva za razvoj područja politike koja utječu na mlade u

njihovom svakodnevnom životu i doprinose njihovom boljitku", dok će se osnaživanjem

"promicati potencijali mladih za obnovu društva i doprinos vrijednostima i ciljevima

Europske unije", a sve u svrhu stvaranja više mogućnosti za mlade u području obrazovanja i

zapošljavanja, smanjenja prepreka za sudjelovanje mladih u društvu te poticanja solidarnosti

između mladih i ostatka društva (Eurodesk, n.d.).

Dva temeljna cilja tog okvira su: više jednakih mogućnosti za mlade ljude u obrazovanju i na

tržištu rada te aktivno građanstvo, socijalna inkluzija i solidarnost mladih ljudi. Uz ojačanu

otvorenu metodu koordinacije, strategija poziva na strukturalni dijalog i ističe područja

djelovanja za realizaciju tih ciljeva, poput: poticanja fleksigurnosti na tržištu rada, poticanje

mladih na zdrav način života kroz bavljenje športom, poticanje volonterstva i sl. Dogovoreno

je kako će se tematski prioriteti revidirati svakih 18 mjeseci u okviru strukturalnog dijalog, a

za prvi je odabran problem nezaposlenosti među mladima. Strategija ukazuje na važnost rada

mladih te potiče vrednovanje njihova angažiranja u aktivnostima koje ih pripremaju za tržište

rada te razvijaju vještine i kompetencije, kao što su: programi razmjene mladih, volonterski

rad, organizacija kulturnih događaja i razonode, aktivno članstvo u udrugama mladih ili

mladeži političkih stranaka i slično (Kandžija i Cvečić, 2010., str.1119).

Jedan od ključnih mehanizama za uspostavljanje komunikacije između mladih i donositelja

odluka je Strukturirani dijalog. Strukturirani dijalog, uveden 2006. godine, je mehanizam za

dijalog između mladih i osoba ključnih u procesima donošenja i provedbe politika za

mlade na svim razinama (od lokalne, preko regionalne i nacionalne do europske).

39

Strukturirani dijalog ne uključuje samo mlade koji su članovi udruga i/ili aktivni u zajednici,

već i mlade koji nisu u nijednoj organiziranoj strukturi, a pogotovo mlade s manje mogućnosti

(Eurodesk, n.d.).

EU strategija za mlade je strategija za buduće politike mladih koja nastoji uspostaviti

međusektorski pristup da bi osposobila mlade u Europi koji se suočavaju sa nizom aktualnih

izazova, pogotovo u obrazovanju, socijalnoj uključenosti i zdravstvu.

4.2.4. Paketi mjera za zapošljavanje mladih

Kako bi se riješili problemi mladih ljudi u Uniji, EU je predložila Inicijativu mladih koja cilja

mlade ljude koji nisu zaposleni, ne obrazuju se niti osposobljavaju (NEET). Inicijative mladih

kroz svoje akcije velikom broju mladih ljudi omogućavaju da u svakodnevnom životu postanu

dosjetljivi te da progovore o potrebama i interesima u njihovom lokalnom okruženju, ali i o

glavnim pitanjima u svijetu. Iza akcije europskih programa „Mladi“ (2000.- 2006.) i „Mladi

na djelu“ (2007.-2013.) krije se omogućavanje razvoja kreativnosti kod mladih pružajući im

mogućnost isprobavanja ideja kroz inicijative u različitim područjima života kao što su:

umjetnost i kultura, socijalna uključenost, okoliš, zaštita naslijeđa, sudjelovanje mladih,

europska svijest, ruralni razvoj, politike za mlade, zdravlje, borba protiv zlouporabe

droga/opojnih sredstava, slobodno vrijeme mladih, borba protiv rasizma/ ksenofobije, jednake

mogućnosti, mladi i sport, mediji i komunikacije te mnoga druga. Inicijative mladih

omogućuju mladim ljudima izravno i aktivno uključivanje u svoje lokalne zajednice te se

smatraju odskočnom daskom za sudjelovanje mladih.

Inicijative mladih predstavljaju ključnu podakciju unutar europskog programa Mladi na djelu

kojim se mladima osigurava pronalaženje vlastitog mjesta u političkoj i socijalnoj Europi,

kako bi se svim mladim ljudima omogućilo da se uključe u trenutno aktualna i buduća pitanja.

Dopuštajući mladima da se uključe u zajednički projekt, one nude konkretnu i živu

uključenost, kroz koju se mladi dogovaraju oko ciljeva i zajedno postižu rezultate. One

također mladima nude mogućnost da se okušaju u preuzimanju odgovornosti, pregovaranju

među sobom i u njihovom okruženju, planiranju i promidžbi. Podakcija Inicijative mladih je

podakcija koja povezuje neko područje (u kojem mladi žive) sa zajedničkim interesom u

europskom kontekstu. To znači da su ovi projekti na temu ili pitanje od zajedničke važnosti za

mlade u Europi, u skladu s vrijednostima koje se u Europi zagovaraju te koje su prioritet.

Pomoću Inicijativa mladih, mladima se pruža mogućnost da postanu akteri u vlastitom životu

te predvodnici za budućnost. One pružaju platformu za predlaganje rješenja i poboljšanja na

40

lokalnoj razini kroz stvaranje projekata ili alata te podižu interes mladih širom Europe.

Štoviše, ova akcija nudi izvanredna sredstva za pružanje iskustva u odgovornosti, neovisnosti

i uključenosti u korist zajedničkog interesa.

Inicijative mladih predstavljaju važan alat za neformalno učenje i učenje kroz iskustvo.

Glavna karakteristika ovih projekata je to što kao polazišnu točku uzimaju iskustvo koje

mladi svakodnevno stječu. Kroz Inicijative mladih, mladi dobivaju mogućnost stjecanja

kognitivnih vještina (prikupljanje informacija o Europi, drugim kulturama, europskim

institucijama...), socijalnih vještina i vještina međuljudskih odnosa (komunikacija,

pregovaranje, skupne rasprave, zajedničko djelovanje, promicanje projekata, upoznavanje

ljudi, slušanje, moć uvjeravanja...), etičkih vještina (otvorenost prema drugima, razvoj

solidarnosti, poštivanje demokratskih načela ljudske slobode i jednakosti...), pragmatičkih i

strateških vještina (popunjavanje obrasca za prijavu, poštivanje rokova, planiranje i

provođenje akcije...) pa čak i političkih vještina u već spomenutom smislu (biti na

raspolaganju zajedničkom interesu).

Inicijativa za zapošljavanje mladih (YEI) na raspolaganju je za potporu pojedincima, posebno

onima koji trenutačno nisu zaposleni, ne obrazuju se ili se daljnje ne osposobljavaju, za

razliku od strukturnih reformi, čija se provedba financira iz ESF-a. YEI se može upotrijebiti

za potporu aktivnostima koje uključuju prvo radno iskustvo, osiguranje pripravničkog staža i

naukovanja, potporu za novoosnovana poduzeća mladih poduzetnika, kvalitetno strukovno

obrazovanje i osposobljavanje, programe kojima se osobama koje su rano napustile

školovanje pruža druga prilika te ciljane subvencije za plaće i zapošljavanje.

Kako bi se nadopunila raspoloživa financijska potpora EU-a u regijama gdje su nezaposlenost

i neaktivnost mladih najizraženije, Vijeće i Europski parlament dogovorili su stvaranje

posebnog financijskog instrumenta Inicijative za zapošljavanje mladih, za države članice s

regijama u kojima je nezaposlenost mladih veća od 25%. Ta inicijativa financira se iz posebne

nove proračunske linije EU-a namijenjene za nezaposlenost mladih u iznosu od 3 milijarde

eura (pojačano financiranje u razdoblju 2014. – 2015.) i sredstava dodijeljenih državama

članicama iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od najmanje 3 milijarde eura. Uvjete za

financiranje iz Inicijative za zapošljavenje mladih ispunjuje 20 država članica s obzirom na to

da imaju takve regije (tablica 4.).

41

Tablica 4. Financiranje i posebna sredstva za YEI, po državama članicama, 2014.

godina

Država članica

Regije prihvatljive za financiranje u

okviru Inicijative za zapošljavanje

mladih

Posebna dodijeljena sredstva iz

Inicijative za zapošljavanje

mladih

Austrija Ne -

Belgija Da 39,64

Bugarska Da 51,56

Hrvatska Da 61,82

Cipar Da 10,81

Češka Republika Da 12,71

Danska Ne -

Estonija Ne -

Finska Ne -

Francuska Da 289,76

Njemačka Ne -

Grčka Da 160,24

Mađarska Da 46,49

Irska Da 63,66

Italija Da 530,18

Latvija Da 27,1

Litva Da 29,69

Luksemburg Ne -

Malta Ne -

Poljska Da 235,83

Portugal Da 150,2

Rumunjska Da 99,02

Slovačka Da 67,43

Slovenija Da 8,61

Španjolska Da 881,44

Švedska Da 41,26

Nizozemska Ne -

UK Da 192,54

Izvor: Europska komisija, 2014.

42

Zahvaljujući financiranju izravnog otvaranja radnih mjesta, naukovanja, pripravničkog staža

ili daljnjeg obrazovanja, Inicijativom za zapošljavanje mladih izravno se podupire provedba

nacionalnih programa Jamstva za mlade. U prosincu 2012. Europska komisija donijela je

paket mjera za zapošljavanje mladih, među kojima se posebno ističe Jamstvo za mlade kojim

se osigurava da mladima do 25 godina u roku od četiri mjeseca nakon što završe formalno

obrazovanje ili izgube posao ponudi kvalitetna ponuda za posao, nastavak obrazovanja,

naukovanje ili pripravništvo.

Jamstvo EU-a za mlade novi je cjeloviti pristup zapošljavanju mladih. U okviru Jamstva za

mlade svaka država članica uspostavlja nova partnerstva među nacionalnim ministarstvima,

središnjim i lokalnim tijelima vlasti te između svijeta obrazovanja, poduzetništva,

organizacija mladih, agencija za zapošljavanje, socijalnih i zdravstvenih usluga u cilju

poduzimanja strukturnih reformi, primjerice reforme obrazovanja u cjelini radi osiguravanja

vještina potrebnih na tržištu rada, pružanje druge prilike za obrazovanje cjelovitijim

pristupom osobama koje su rano napustile školovanje i jačanjem bliskije suradnje između

agencija za zapošljavanje i drugih sudionika (Europska komisija, 2014.).

Da bi se razvio i pokrenuo program Jamstvo za mlade potrebna je snažna suradnja među

ključnim dionicima: javnim tijelima, zavodima za zapošljavanje, pružateljima usluga

profesionalnog usmjeravanja, ustanovama za obrazovanje i osposobljavanje, službama za

potporu mladima, poduzećima, poslodavcima, sindikatima itd. Za to su ključni rana

intervencija i djelovanje. U mnogim su slučajevima potrebne reforme poput poboljšanja

sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (Spiezia i dr. 2012.).

Države EU-a trenutačno razvijaju nacionalne planove za provedbu programa Jamstvo za

mlade. Europska komisija pomaže svakoj državi da razvije svoj plan i da što prije uspostavi

program Jamstvo za mlade. Iako je točne brojke nemoguće utvrditi dok sve države EU-a ne

definiraju na koji način će provesti program, nedavna istraživanja pokazuju da su koristi

mnogo veće od troškova. Ukupni procijenjeni trošak uspostave programa Jamstvo za mlade u

europodručju je 21 milijarda eura godišnje, odnosno 0,22 % BDP-a (Spiezia i dr. 2012.).

Kako bi se program Jamstvo za mlade ostvario, nezaposlenost mladih bi se u okviru državnih

proračuna trebala staviti među prioritete kako bi se izbjegli veći troškovi u budućnosti. EU će

s pomoću Europskog socijalnog fonda i Inicijative za zapošljavanje mladih, vrijedne 6

milijardi eura, poduprijeti ulaganja država u te programe.

Godine 2013. pokrenut je Europski savez za naukovanje radi povezivanja raznih javnih i

privatnih sudionika koji žele poboljšati ponudu, kvalitetu i ugled naukovanja, a Europska

43

komisija predložila je Kvalitativni okvir za pripravništvo kojim se mladima osigurava

pripravništvo kao istinska odskočna stepenica na tržištu rada. Trenutačno svako treće

pripravništvo ne ispunjava standarde u pogledu radnih uvjeta ili obrazovnih sadržaja. Među

ostalim, Komisija predlaže da se pripravništvo temelji na pisanom sporazumu o pripravništvu

kojim bi bili obuhvaćeni obrazovni ciljevi, praćenje, trajanje pripravništva, radno vrijeme,

jasna odredba o plaći ili drugoj naknadi pripravniku te o pravu na socijalnu sigurnost

(Europska komisjia, 2014.).

Paketom mjera za zapošljavanje „Oporavak i visoka stopa zaposlenosti”, koje je Europska

komisija donijela 2012. godine, zemljama EU-a se omogućuje poticanje zapošljavanja

smanjivanjem poreza na rad ili povećanjem potpore novim poduzećima. U njemu su utvrđena

područja s najvećim potencijalom za otvaranje radnih mjesta u budućnosti: zdravstvene

usluge, IKT i zeleno gospodarstvo (Europska komisjia, 2014.).

Očekuje se da će se u sektoru obnovljivih izvora energije udio zaposlenih u proizvodnji

energije povećati s 19% u 2010. na 32% do 2020. godine (otprilike 3 milijuna ljudi do 2020.).

Europa može preuzeti vodeću ulogu u području korištenja obnovljivim izvorima energije i

povećati svoja izvozna tržišta. Time bi se stvorile dodatne mogućnosti zapošljavanja. Za

opremanje kuća moglo bi se otvoriti otprilike 280 do 450 tisuća novih radnih mjesta za

energetske revizore, certifikatore, inspektore sustava grijanja, ugraditelje tehnike za

obnovljive izvore energije i proizvođače energetski učinkovitih materijala za zgrade. Nadalje,

naprednijim održavanjem, popravcima, nadogradnjom i ponovnom uporabom 70% ključnih

materijala tijekom životnog ciklusa proizvoda do 2025. otvorilo bi se oko 560 000 novih

radnih mjesta, a poboljšanim gospodarenjem otpadom do 2020. više od 400 000 radnih

mjesta. Oko 21 milijun radnih mjesta u Europi na neki je način povezano s okolišem, a u

budućnosti će ih biti i puno više. Prema istraživanju Eurobarometra iz 2011. godine, 78%

Europljana vjeruje da se borbom protiv klimatskih promjena može potaknuti gospodarstvo i

otvoriti nova radna mjesta. EU će uložiti 105 milijardi eura za pomoć nizu gospodarskih

sektora da se okrenu „zelenim” tehnologijama te za promicanje novih mogućnosti

zapošljavanja u održivom, niskougljičnom gospodarstvu (Europska komisjia, 2014.).

44

4.2.5. ERASMUS+

Erasmus+ je program Europske unije na području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i

sporta za razdoblje od 2014.-2020. godine. Obrazovanje, osposobljavanje, mladi i sport mogu

imati veliki doprinos u borbi protiv društveno - ekonomskih promjena, to je ključni izazov s

kojim će se Unija suočiti do kraja desetljeća i poduprijeti provedbu strategije Europa 2020 za

rast, više radnih mjesta, socijalne jednakosti i uključivanje.

Program Erasmus+ obuhvaća sve europske i međunarodne programe i inicijative Europske

unije u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta. Erasmus+ zamijenit će sedam

postojećih programa: Program za cjeloživotno učenje (s njegovim potprogramima Erasmus,

Leonardo da Vinci, Comenius i Grundtvig), Mladi na djelu te pet programa međunarodne

suradnje (Erasmus Mundus, Tempus, Alfa, Edulink i program suradnje s industrijaliziranim

državama i teritorijima). Program po prvi put uvodi i podršku području sporta (Agencija za

mobilnost i programe EU, n.d.).

Program Erasmus+ pruža podršku programima zemalja članica da efikasno iskoriste

potencijal koji pruža Europska unija, potvrđujući princip cjeloživotnog učenja povezanog s

formalnim, neformalnim i informalnim učenjem tijekom obrazovanja, osposobljavanja i

područja mladih. Također, program poboljšava prilike za suradnju i mobilnost sa državama

partnerima, osobito u području visokog obrazovanja i mladih. Usmjeren je jačanju znanja i

vještina te zapošljivosti europskih građana kao i unaprjeđenju obrazovanja, osposobljavanja te

rada u području mladih i sporta. Sedmogodišnji program imat će budžet od 14.7 milijardi

eura, što predstavlja povećanje od čak 40% u odnosu na postojeće programske budžete

(Agencija za mobilnost i programe EU, n.d.).

45

5. UČINCI MJERA EKONOMSKE POLITIKE NA ZAPOŠLJAVANJE MLADIH

U ovom se poglavlju predstavljaju najnoviji statistički podtaci o postignutim ciljevima

strategije Europa 2020 u Europskoj uniji, uključujući analizu utemeljenu na važnim

socioekonomskim dimenzijama, kao i ostalim politikama i praksama koje su usmjerene na

mlade Europljene, po određenim državama članicama. Također analizira se povezanost stopa

zaposlenosti i nezaposlenosti sa gospodarskim rastom.

5.1. Bilanca postignutih ciljeva Europa 2020, pokazatelja zapošljavanja i socijalnih

pitanja

Jedan od ključnih elemenata za povećanje gospodarskog rasta i zapošljavanja u Europskoj

uniji jest osigurati da građani EU-a posjeduju vještine koje su im potrebne za uspjeh na tržištu

rada. Da bi se to postiglo, strategijom EU-a za rast (Europa 2020) postavljena su dva cilja

koja države članice trebaju zajednički postići do 2020. u području obrazovanja:

· smanjiti rano napuštanje školovanja na razinu ispod 10 %

· osigurati da najmanje 40 % osoba u dobi između 30 i 34 godina završi tercijarnu

razinu obrazovanja.

Tablica 5. Osobe koje rano napuštaju školovanje u dobi od 18 do 24 godina, od 2011. –

2014. godine, EU28, %

Rano napuštanje škole (18-24 godina), %

2010. 2011. 2012. 2013. 2014. CILJ

13,9% 13,4% 12,6% 11,9% 11,1% 10,0%

Izvor: izrada studentice prema podacima Eurostata, 2015.

Stopa ranog napuštanja školovanja opada u 2014. godini u odnosu na 2010. i bliži se

postignuću cilja da do 2020. godine bude najmanje 10% mladih koji rano napuštaju

školovanje. Bude li trend nastavio opadati istim tempom, pretpostavlja se, da će do 2020.

godine iznositi oko 7% mladih.

46

Tablica 6. Tercijalno obrazovanje mladih od 30 do 34 godine, od 2010. – 2014. godine,

EU28, %

Tercijalno obrazovanje (30-34 godina), %

2010. 2011. 2012. 2013. 2014. CILJ

33,8% 34,8% 36,0% 37,1% 37,9% 40%


Što se tiće tercijalnog obrazovanja mladih, slijedi ista pretpostavka. Bilježi se povećanje broja

osoba sa završenim tercijarnim obrazovanjem u 2014. godini, za 4,1%, u odnosu na 2010.

Bude li se trend nastavio kretati istim tempom postići će se zacrtani cilj da do 2020. godine

najmanje 40% mlađe generacije završi tercijarni stupanj obrazovanja.

Ostali ciljevi strategije Europa 2020, koji utječu na povećanje gospodarskog rasta:

· 75% populacije u dobi između 20 - 64 godina trebalo bi biti zaposleno.

Tablica 7. Zaposlenost europske populaciju u dobi između 20 i 64 godine, od 2011. –

2014. godine, EU28, %

Zaposlenost populacije (20-64 godina), %

2010. 2011. 2012. 2013. 2014. CILJ

68,6% 68,6% 68,4% 68,4% 69,2% 75,0%


Cilj da se do 2020. godine postigne da 75% populacije u dobi od 20 – 64 godine bude u

radnom odnosu je upitan. U 2014. godini bilježi se povećanje od 0,6% u odnosu na 2010.

godinu. Pretpostavlja se, u slučaju da se trend kontinuirano nastavi kretati s niskim

povećanjem, da se cilj neće postići.

· 20 milijuna manje ljudi trebalo bi biti u opasnosti od siromaštva

Tablica 8. Rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, od 2010. – 2013. godine, EU28,

%

Rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, %

2010. 2011. 2012. 2013. 2014. CILJ

23,7% 24,3% 24,7% 24,5% nd 20 milijuna <


47

Borba protiv siromaštva je jedini cilj, među analiziranim, bez perspektive. Primjećuje se

povećanje broja ljudi koji žive u siromaštvu ili opasnosti od siromaštva i socijalne

isključenosti. Trend oscilira, ali se povećao za malo manje od 1% u 2013. u odnosu na 2010.

godinu. Visoka nejednakost podrazumijeva veći udio stanovništva s niskom kupovnom moći,

koji smanjuje agregatnu potražnju. Nejednakost stvara preraspodjele, što može dovesti do

ekonomskih iskrivljenja i destimuliranja koji štete rastu, poput programa socijalne sigurnosti

koji sprječavaju migraciju radne snage iz područja s manje u više prosperitetna. Konačno,

veća nejednakost povećava rizik od društveno-političke nestabilnosti i sukoba, što znači

imovinskopravnu nesigusnost i smanjenje investicija. Stoga je za očekivat da će visoka i

postojana nezaposlenosti, koja je usko povezana s nejednakosti i dovodi do njenog povećanja,

smanjiti ekonomski rast.

Pokazatelje za zapošljavanja predstavljaju NEET indikatori, stopa zaposlenosti i

nezaposlenosti mladih te cjeloživotno obrazovanje koji će se u nastavku analizirati.

Tablica 9. NEET indikatori, EU28, 2010. – 2014. godine, %

NEET (15-24 godina), %

2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

12,7% 12,9% 13,1% 13,0% 12,4%


Indikatori za NEET pružaju informacije o mladima koji zadovoljavaju uvjete; da nisu

zaposleni (tj. nezaposleni ili neaktivni prema definici ILO), te da ne sudjeluju u obrazovanju

ili osposobljavanju u četiri tjedna prije ankete. Podatci su izraženi kao postotak ukupnog

stanovništva u istoj dobnoj skupini i spolu (u postotku). Trend NEET oscilira posljednje četiri

godine, povećanje do 2012. godine od 0,4%, te pad za 0,7% u 2014. što je ujedno i najniža

stopa u novom analiziranom razdoblju od 2010. – 2020. godine. Najviša stope se bilježi u

2012. godini u EU28 kao cjelini.

Tablica 10. Stopa zaposlenosti mladih (20-29 godina), 2010. – 2014. godine, EU28, %

Stopa zaposlenosti mladih (20-29 godina), %

2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

61,7% 61,2% 60,1% 59,5% 60,3%


48

Stopa zaposlenosti mladih osoba izračunava se dijeljenjem broja zaposlenih u dobi 20-29 od

ukupnog stanovništva iste dobi, podatci su izraženi u postotku. U EU28 stopa zaposlenosti

mladih od 20 do 29 godina također oscilira. U 2013. godini bilježi se pad za 2,2% te neznatno

povećanje od 0,8% za 2014. godinu. Može se primjetiti da je stopa bila najviša u 2010. godini

te se dovodi u pitanje učinkovitost europskih politika za mlade ka smanjenju nezaposlenosti

navedenih.

Tablica 11. Stopa nezaposlenosti mladih (15-24), 2010. – 2014. godine, EU28, %

Stopa nezapolsenosti mladih (15-24 godina), %

2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

21,0% 21,5% 23,1% 23,5% 21,9%


Stopa nezaposlenosti mladih se izračunava dijeljenjem broja zaposlenih u dobi 15-24 s

ukupnim aktivnim stanovništvom iste dobne skupine. Stopa nezaposlenosti mladih od 15 do

24 godina također oscilira ali u suprotnome smjeru. Najviša stopa se bilježi u 2013. godini, sa

povećanjem stope za 2,5%, zatim slijedi pad od 1,6% u 2014. godinu., te se zaključuje kako je

to učinak aktivnih politika u zapošljavanju ali privremenih poput osposobljavanja,

pripravništva, privremenih ugovora i rada na određeno. Te, kao što je već spomenuto, svako

treće pripravništvo ne ispunjava standarde u pogledu radnih uvjeta ili obrazovnih sadržaja.

Tablica 12. Stopa cjeloživotnog obrazovanja (25-64), 2010. – 2014. godine, EU28, %

Cjeloživotno obrazovanje (25-64), %

2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

9,1% 8,9% 9,0% 10,5% 10,7%


Cjeloživotno obrazovanje se računa kao postotak odrasle populacije u dobi od 25-64 koje

sudjeluju u obrazovanju i osposobljavanju. Očituje se povećanje trenda u 2014. godini

(10,7%), za 1,6%, u odnosu na 2010.

49

Tablica 13. Rizik od siromaštva (18-24), 2010. – 2014. godine, EU28, %

Rizik od siromaštva, (18-24), %

2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

21,1% 21,6% 23,1% 22,6% /


Pokazatelj se definira kao udio osoba s ekvivalentnog raspoloživog dohotka ispod praga rizika

od siromaštva, koji je postavljen na 60% nacionalnog medijana ekvivalentnog raspoloživog

dohotka (nakon socijalnih transfera) iskazano u postotku za EU28. Trend mladih ljudi u

dobnoj skupini od 18 do 24 godine kojima prijeti rizik od siromaštva oscilira tijekom

analiziranog razdoblja. Najviši trend je bilo u 2012. godini te je iznosio 23,1%, u 2013. bilježi

se pad, za 2014. nema podataka.

5.2. Utjecaj zaposlenosti na gospodarski rast

Zapošljavanje i nezaposlenost su stope koje su usko povezane s poslovnim ciklusom. Obično

se izražavaju u smislu rasta BDP-a, što se može vidjeti kao mjera dinamike gospodarstvima i

njegovom sposobnosti za stvaranje novih radnih mjesta. Taj je odnos prikazan grafikonom 15.

Grafikon 15. Rast zaposlenosti i BDP-a, od 2002. – 2013. godine, EU28.


Grafikon prikazuje slične obrasce za rast BDP-a, rast zaposlenosti i udjela novozaposlenih

osoba u ukupnoj zaposlenosti (ljudi koji su se zaposlili u posljednjih 12 mjeseci). Situacija

Rast BDP-a (lijevi razmjer)

Rast zaposlenosti (lijevi

razmjer)

Novozaposleni (desni

razmjer)

50

vidljiva u 2010. i 2011. godini, uz rast BDP-a prema gore i oporavak zaposlenosti koji je više

ili manje u zastoju, može se opisati kao ''rast bez radnih mjesta". To znači da je rast BDP-a

odgovarao uglavnom na povećanje produktivnosti i radnih sati, ostavljajući malo prostora za

rast zaposlenosti. Kao rezultat kontrakcije BDP-a nakon blagog oporavka u 2010. i 2011.

godini, broj zaposlenih osoba je opet opao u 2012. i 2013. godini. Veza između rasta BDP-a i

rasta zaposlenosti također se odražava u udjelu novozaposlenih osoba kao udio ukupne

zaposlenosti, koji je znatno pao u 2009. godini, nakon kontrakcije BDP-a i zaposlenosti u istoj

godini. Te je neznatno povećan u sljedećim godinama, samo da bi ponovno opao na najniže

razine u 2013. godini.

Tijekom prošlih godina nezaposlenost mladih je narasla u 14 država EU-a i ostala je

konstantana ili je pala. Prosječna promjena u prvoj skupini je porast od 2,75%, dok je

prosječna stopa smanjenja u drugoj skupini i iznosi 1,95%. Te brojke neće biti bolje dok se

europsko gospodarstvo ne vrati u model rasta. Razmotri li se grafikon 16. i njegovu jasnu

poruku o povezanosti između rasta BDP-a i nezaposlenosti mladih, zaključuje se da ako ne

bude značajnih promjena trenda na bolje u smislu nezaposlenosti mladih, Europa će izgubiti

svoje mlade.

Grafikon 16. Nezaposlenost mladih i rast BDP-a, EU28, iz godine u godinu, Q2 2013.

Izvor: Larson, S. R., (2013.)

Ra

st B

DP

-a

Pro

mje

ne

u n

eza

po

slen

ost

i m

lad

ih

51

Analiza nedvosmisleno potvrđuje da je ekonomska aktivnost najvažnija odrednica promjena

nezaposlenosti u Europi. To je istina bez obzira kako se ekonomska aktivnost mjeri (kao rast

BDP-a ili jaz). Zemlje koje svjedoče najvećem padu gospodarske aktivnosti od krize imaju

tendenciju da su one zemlje s najvećim povećanjem stope nezaposlenosti. Promjene

nezaposlenosti mladih u proizvodnji, u prosjeku, objašnjavaju oko 50% promjena u stopama

nezaposlenosti mladih i oko 60% promjena kod odraslih u svim razvijenim europskim

zemljama (grafikon 17.). No, u ugroženim zemljama eurozone, promjena proizvodnje

objašnjava oko 70% povećanja nezaposlenosti mladih tijekom krize. Uloga rasta je također

značajna za rast dugoročnih stopa nezaposlenosti mladih.

Gledajući iznad rasta agregatne proizvodnje u svoje različite komponente; potrošnje,

investicije i izvoz, najveća povećanja obje stope nezaposlenosti mladih i odraslih, su

povezane sa slabošću rasta potrošnje (grafikon 18.). Odnos između promjene u stopama

nezaposlenosti i rasta izvoza nije osobito jaka. Ovaj zaključak je u skladu s visokom

koncentracijom zapošljavanja mladih u sektorima i zanimanjima koje pružaju usluge za

potrebe potrošnje gospodarstva.

Izvor: Banerji, 2014.

Proizvodnja različito utječe na nezaposlenost u zemljama. Utjecaj je puno veći u osjetljivim

gospodarstvima eurozone. Na primjer, jedan dodatni postotni bod rasta BDP-a godišnje

povezan je s padom stope nezaposlenosti mladih od procijenjenog jednog postotnog boda u

Graf 17. Europodručje: Utjecaj proizvodnje na nezaposlenost

Graf 18. Elastičnost nezaposlenosti mladih na BDP komponente

Investicije Potrošnja Izvoz

52

Grčkoj i Portugalu, a gotovo dva postotna boda u Španjolskoj. Na drugom kraju spektra su

zemlje u kojima utjecaj rasta gotovo i nema (npr Austrija).

Pitanje gospodarskog rasta Europske unije u suvremenim uvjetima postaje ključno za njezin

opstanak kao jedne od vodećih svjetskih gospodarstava. Danas EU još uvijek zaostaje za

SAD-om u temeljnim makroekonomskim i strukturnim pokazateljima, koji u konačnici

određuju dinamiku gospodarskog rasta i razvoja u dugom roku. Tako su npr. zemlje eurozone

tijekom razdoblja 2004.-2013. ostvarile prosječni godišnji rast BDP od 2,2% (tablica 14.), dok

je u isto vrijeme stopa gospodarskog rasta u SAD iznosila 2,8%. Osim toga, SAD još uvijek

imaju za ca. 40% viši BDP/capita i tradicionalno bolju dinamiku poslovnih ciklusa, sa kraćim

razdobljima recesije, u odnosu na EU (Eurostat, 2014.).

Tablica 14. Europska gospodarska prognoza za proljeće 2015.

Izvor: Europska komisija, 2015.

Nezaposlenost je bez sumnje veliki društveni i osobni problem, pogotovo ako pogađa mlade

osobe i ako postaje dugotrajna, tako da se na posao čeka više od godinu dana. Kao odgovor na

pad potražnje za proizvodima poslodavci su smanjili i zapošljavanje. Broj slobodnih radnih

mjesta tijekom krize opao je za oko jednu trećinu, dok se osjetno pogoršao, udvostručio,

omjer broja nezaposlenih i broja slobodnih radnih mjesta, odnosno broj tražitelja posla na

jedno slobodno radno mjesto. Dok je prije krize taj omjer iznosio samo 11, početkom 2010.

godine bilo 22 novonezaposlenih na svakih 10 novih slobodnih radnih mjesta. To upućuje na

to da za gotovo 55 posto novonezaposlenih nema slobodnih radnih mjesta (World Bank;

53

UNDP, 2002). Glavni razlog za niski rast zaposlenosti (pa time i suženi prostor za

zapošljavanje mladih) usprkos visokom rastu gospodarskih aktivnosti do ekonomske krize jest

neprovođenje strukturnih promjena u gospodarstvu. Uništavanje radnih mjesta uslijed

likvidacije i stečaja velikog broja poslodavaca nije bilo praćeno s dovoljnim stvaranjem

mogućnosti zapošljavanja u privatnom sektoru. Nezaposlenost i niske stope aktivnost

uglavnom su posljedica nedovoljne potražnje za radnom snagom i neusklađenosti ponude i

potražnje rada. Razmjerno visoke realne plaće, institucionalna strogost i značajna

neusklađenost ponude i potražnje u pogledu obrazovanja i stručnosti čine se najvećim

zaprekama za dinamičnije djelovanje tržišta rada. Sve navedeno neposredno i pojačano utječe

na sužene mogućnosti zapošljavanja mladih i slijedom toga njihovu visoku nezaposlenost

(Cini, Borozan, Ferenčak, 2014.).

Kako bi se olakšao prijelaz u svijet rada, strukturne neusklađenosti mogu se prije svega riješiti

mjerama aktivne politike tržišta rada usmjerenim prema osobama s niskom zapošljivošću ili

onima kojima najviše prijeti opasnost dugotrajne nezaposlenosti, kao što su mladi i starije

osobe te osobito žene i osobe s invalidnošću. Obično se ti programi provode kraće vrijeme, u

najvećoj su mjeri usmjereni na sufinanciranje zapošljavanja, a ne na poboljšanje zapošljivosti

polaznika te razmjerno je slaba povezanost pojedinih programa (Bejaković, Gotovac, 2011.)

Ukupne stanje nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih u svakoj pojedinoj zemlji pod

utjecajem mnogih čimbenika kao što su odgovarajući odnos produktivnosti i konkurentnosti

gospodarstva i iznosa troškova rada - ako se višom produktivnosti mogu opravdati viši

troškovi rada, onda će i biti zaposlen veći broj osoba, cijenom rada - ako su razmjerno niže

plaće i doprinosi tada će vjerojatno i biti veći broj zaposlenih jer poslodavci nemaju prevelike

poticaje na zapošljavanje radnika na crno, (ne)postojanjem, pokrivenošću i izdašnošću

novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti - jer ako je sustav razmjerno izdašan i postoji

dobra pokrivenost naknadom, onda nezaposleni neće prihvaćati svaki posao i/ili će duže

tražiti posao koji bolje odgovara njihovom obrazovanju, stručnostima i iskustvu. Nadalje, ako

su usklađene potrebe na tržištu rada u pogledu kompetencija s obrazovnim programima koje

su završile mlade osobe te njihovim stručnostima i znanjima, može se očekivati da će biti

manja nezaposlenosti, posebice mladih. Ako su radno zakonodavstvo i njegova primjena

dovoljno fleksibilni u pogledu jednostavnog i brzog otpuštanja, onda postojeća radna mjesta

vjerojatno neće biti rezervirana za starije osobe nego će se na njima prilično lako zapošljavati

i one mlađe. Konačno, ako je dovoljna prostorna i profesionalna pokretljivost nezaposlenih

tako da oni odlaze u područja ili zanimanja gdje se traže zaposlenici, pa se može pretpostaviti

54

kako će nezaposlenost - ukupna i mladih - u društvu biti manja. Mnogi problemi

nezaposlenosti mogu se ublažiti aktivnom politikom tržišta rada – prekvalifikacijom,

dokvalifikacijom, stručnim usavršavanjem, rehabilitacijom i obrazovanjem (Cini, Borozan,

Ferenčak, 2014.).

5.3. Analiza Jamstva za mlade

EU želi izbjeći dugotrajnu nezaposlenost mladih pa je pripremljen širi EU paket za aktivaciju

mladih koji među ostalim obuhvaća i Jamstva za mlade. Za uspješan razvoj i potpuno

ostvarenje programa Jamstva za mlade potrebna je snažna suradnja među ključnim dionicima.

Ako se Jamstvom za mlade kao dijelom aktivna politika tržišta rada ne uspije sniziti agregatna

razina nezaposlenost, može se smatrati da se time ipak doprinosi lakšem izlasku mladih iz

nezaposlenosti i njihovom boljom pripremom za tržište rada. Ponekad se stvara pogrešna slika

kako bi se mogla odmah riješiti nezaposlenost, samo ako bi bilo dovoljno raspoloživih

sredstava za provođenje mjera aktivne politike tržišta rada kao što je Jamstvo za mlade.

Mnogo je važnije ulagati u “kakvoću” mjera i uspjeh njihove provedbe nego u njihovu

kvantitetu (Cini, Borozan, Ferenčak, 2014.).

Većina država članica nije objavilo plan za provedu programa Jamstva za mlade čime se

dovode u rizik od gubitka sredstva za iniciajtivu čiji je cilj rješavanje nezaposlenosti mladih.

Samo 11 od 28 članica su poslale svoje nacionalne planove. Češka i Mađarska su podnijeli

konačni nacrt, a Francuska, Hrvatska, Italija, Litva, Luksemburg, Poljska, Portugal,

Rumunjska i Slovačka su podnijeli prvi nacrt. Države Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar,

Njemačka, Danska, Estonija, Grčka, Španjolska, Finska, Irska, Latvija, Malta, Nizozemska,

Švedska, Slovenija i Velika Britanija nisu podnijeli svoje nacionalne planove u potrebnom

roku. Međutim, Austrija, Finska, Njemačka, Danska i Nizozemska su poseban slučaj. Austrija

i Finska imaju odličnu evidenciju stvarne perfomanse i postignuća u borbi protiv

nezaposlenosti mladih i njihovo je iskustvo izvor inspiracije za EU, dok Njemačka,

Nizozemska i Danska predvode u otklanjanju nezaposlenosti mladih. Finska je razvila

sveobuhvatan program Jamstvo za mlade. U procjeni Eurofounda iz 2011. 83,5% mladih u

potrazi za poslom primili su uspješnu ponudu u roku od 3 mjeseca od prijave na zavod za

zapošljavanje. Zahvaljujući finskom programu, stvaranje ponuda prilagođenih pojedinačnim

mladim osobama ubrzalo se te se zahvaljujući tome smanjila nezaposlenost.

Kao paradoks se pokazuje da Grčka, zemlja u okviru programa spašavanja (''bailout'') i

Španjolska, s najvišim stopama nezaposlenosti mladih te Bugarska, najsiromašnija zemlja u

55

EU, nisu napravile potrebne korake kako bi dobile sredstva EU u borbi protiv nezaposlenosti

mladih.

Inicijativa Jamstva za mlade je puno kompleksnija nego što se čini na prvi pogled, mnoge

članice trebaju napraviti strukturne reforme da bi se mogla kvalitetno provoditi. Naprimjer,

zavodi za zapošljavanje moraju osigurati mladima adekvatno savjetovanje u vezi posla,

odnosno pripravništva. Također, trebaju omogućiti mladima kvalifikacije koje su tražene na

tržištu rada. Europski revizorski sud ocijenio je u svom izvješću da je nemoguće utvrditi

koliko je program Jamstvo za mlade osigurao "kvalitetnih" radnih mjesta za nezaposlene

ispod 25 godina, budući da nema precizne definicije kvalitetnog radnog mjesta, što otvara put

za moguće zlouporabe (tportal.hr, 2015.). Temeljni problem stručnog osposobljavanja je

nedovoljna kontrola provedbe, posebno u privatnom sektoru, jer se ne zna koliko je tih osoba

tijekom osposobljavanja zaista radilo poslove koji su im donjeli korisno iskustvo i povećali

šanse za pronalazak pravog posla. (Šperić, D., 2013.).

Procjenjuje se kako nezaposlenost mladih košta države članice 153 milijarde eura godišnje u

smislu plaćenih naknada i gubitka poreznih prihoda i zarade, odnosno 1,2% BDP-a EU-a, te

da se izgubila učinkovitost. Neke zemlje kao što su Bugarska, Cipar, Grčka, Mađarska, Irska,

Italija, Latvija i Poljska plaćaju 2% ili više BDP-a na doplatak. Izbjegavanje ovih ekonomskih

troškova, sada i u budućnosti, nadmašuje fiskalne troškove predloženog jamstva za

zapošljavanje. Osim dugoročnih troškova nezaposlenosti u gospodarstvu i društvu, pojedinci

imaju povećan rizik od budućeg siromaštva i nezaposlenosti.

Europski revizorski sud ne zna koliko se od 127 milijardi eura dosad iskoristilo. Devet

zemalja članica nisu dale nikakve podatke o svojim obvezama, dok su preostale zemlje to

učinile u različitim stupnjevima detalja. Zemlje koje nisu prijavile podatke su Estonija,

Španjolska, Finska, Irska, Luksemburg, Malta, Poljska, Švedska i Velika Britanija.

Identificirana su tri rizika za provedbu Jamstva za mlade. Prvi rizik, odnosi se na rizik od

nedovoljnog financiranja i nedostatka informacija o mogućem globalnom trošaku provedbe

inicijative u cijeloj EU. Prema definiciji Međunarodne organizacije rada (ILO), troškovi

provedbe potencijalno bi mogli doseći 21 milijardu eura godišnje. Pet država članica su

prikazane za provedbu inicijative (Francuska, Irska, Italija, Litva i Portugal). Iako je Komisija

zatražila takvu informaciju, niti jedna nije osigurala procijenu troškova za strukturnim

reformama potrebnim za provedbu programa. Drugi rizik odnosi se na definiciju "visoke

kvalitete" ponude za posao. Kao što je objašnjeno ta definicija nije definirana te postoji rizik

da neke tvrtke mogu iskoristiti shemu za iskorištavanje mladih kao izvor jeftine radne snage.

56

Treća opasnost odnosi se na praćenje i izvješćivanje koje je neadekvatno. Do sada, Europska

komisija je osigurala potporu članicama za uspostavu nacionalnih jamstava mladih, ali nije

provela procjenu utjecaja, navodeći očekivanie troškove i koristi, unatoč tome što je to

standardna procedura.

Zemlje južne Europe su najteže pogođene nezaposlenošću mladih. U tom kontekstu treba se

ciljati na identificiranje relevantnih institucionalnih i ekonomskih pokretača te raspraviti

potrebne tečajeve djelovanja kako bi se postigla bolja integracija mladih osoba na tržištu rada

pogotovo u Italiji, Portugalu i Španjolskoj. U južnoj Europi, posebice u Španjolskoj i

Portugalu, prve mjere politike poduzete su u pravom smjeru. Inicijative koje imaju za cilj

smanjenje stope ranog prekida školovanja i povećanja praktične važnosti strukovnog

obrazovanja, u suradnji s poslodavcima su obećavajuće. Međutim, upozorava se na loše

osmišljene politike tržišta rada.

U Mađarskoj (49,77 milijuna eura) se pokazuje poboljšanje kod stopa zaposlenosti i

nezaposlenosti mladih ljudi. Međutim, broj mladih ljudi koji nisu u zaposleni, u obrazovanju

ili obuci (NEET) dodatno je povećan. Mađarsko Jamstvo za mlade samo djelomično rješava

probleme nezaposlenosti mladih i zemlja je postigla ograničen napredak u rješavanju tržišta

rada i izazovima socijalne kohezije. Rumunjska (105,99 milijuna eura) je također poduzela

korake u rješavanjau nezaposlenosti mladih ali veliki broj mladih ljudi koji spadaju pod

NEET i dalje predstvaljaju izazov. Veliki projekti koji podupiru naukovanje i izobrazbu

trebali bi pridonjeti smanjenju NEET stope. Također poduzeti su određeni koraci u pogledu

ranog napuštanja škole. Mjere se provode s ciljem jačanja strukovnog obrazovanja,

osposobljavanja i naukovanja. Bugarska (55,19 milijuna eura) bi trebala poboljšati

učinkovitost zavoda za zapošljavanje te razviti sustav za praćenje perfomansi mladih i

najugroženijih. Također trebala bi proširiti pokrivenost i efektivnost aktivnih politika tržišta

rada kako bi odgovarala mladim u potrazi za poslom, te kako bi doprijela do mladih NEET-

ova u skladu s ciljevima Jamstva za mlade. Poduzete su neke mjere za poboljšanje

relevantnosti na tržištu rada i kvalitetu obrazovanja. Međutim, poboljšanje zapošljivosti

mladih NEET-ova i ukupna kvaliteta sustava obrazovanja i dalje je izazov. Neusklađenosti

vještina na tržištu rada i dalje predstvavljaju problem. Grčka (171,52 milijuna eura) je

podnijela provedbeni plan za Jamstva za mlade u 2013. godini, koji je ažuriran u 2014., i

predviđa se da će se u potpunosti provoditi tek 2016. godine. Hrvatska (66,18 milijuna eura)

je pokrenula niz mjera za rješavanje nezaposlenosti mladih, ali rješavanje strukturnih slabosti

u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, te sustav obrazovanja odraslih i dalje ostaju

prioritet za rješavanje potreba tržišta rada. Trebala bi ojačati učinkvitost aktivnih politika na

57

tržištu rada, mobilizirati privatni sektor da ponudi više naukovanja te poboljšati relevantnost

na tržištu rada i kvalitetu obrazovanja, posebice u modernizaciji kvalifikacijskih sustava,

osiguranja kvalitetnih ponuda za posao te poboljšati prijelaz iz škole na posao. Španjolska

(943,50 milijuna eura) je postvaila nacionalni sustav Jamstva za mlade 2014. godine, ali još

uvijek treba dokazati svoju učinkovitost u poticanju zapošljavanaj mladih. Korist od početnog

oporavka zaposlenosti samo neznatno koriste najugroženije skupine, kao što su mladi i žene,

ali korištenje pripravništva i osposobljavanja daju ohrabrujuće rezultate u 2014. godini.

Trebala bi pružiti kvalitetnu ponudu mogućnosti zapošljavanja, pripravništva i izobrazbe za

mlade te bolje doprijeti do neregistriranih mladih koji nisu zaposleni. Također bi trebala

povećati relevantnost tržišta rada, strukovnog obrazovanja i osposoblajvanja, kao i visokog

obrazovanja, te pojačati suradnju s poslodavcima i podržati osposobljavanje trenera i mentora.

Mjere koje je Italija (567,51 milijuna eura) poduzela u rješavanju problema mladih nisu

dovoljne. Iako postoje pozitivna kretanja održana u okviru provedbe plana Jamstva za mlade,

stopa nezaposlenosti mladih je stalno visoka, školski rezultati i vještine odraslih su ispod

prosjeka EU-a te je visoko kvalificiranim radnicima ulazak na tržište rada otežano. Trebala bi

pružiti odgovarajuće usluge u cijeloj zemlji, pogotovo neregistriranoj mladeži, kao i osigurati

jaču predanost privatnog sektora koji nudi kvalitetno naukovanje i obučavanje. Portugal

(160,77 milijuna eura) je uložio značajne napore kako bi stvorio plan Jamstva za mlade i

proveo ga u praksi, te je uključio sve relevantne vladine i nevaldine partnere u njegovu

provedbu. Ostvario je značajan napredak u poboljšanju svog obrazovnog sustava, ali

nadogradnja ljudskog kapitala i ishod obrazovanja i dalje predstvaljaju izazov kako bi se

osigurala konkurentnost i rast kapaciteta.

5.2. Najbolje prakse

Obrazovni sustavi trebali bi biti osmišljeni tako da mladima prenose ne samo temeljne

kulturne tehnike, nego da ih uče samostalno reagirati na promijenjene uvijete, kritičko

razmišljanje, kako bi doživotno učenje postalo uobičajenim dijelom životnog puta svakog

pojedinca.

Države članice (Njemačka, Austrija, Norveška) čiji obrazovni sustavi pored teoretske nastave

nude i praktičnu izobrazbu imale su u kriznim vremenima, u usporedbi s drugim državama

europskih zemalja, razmjerno nisku stopu nezaposlenosti mladih. Dualni oblik obrazovanja je

zastupljen u srednjem stručnom obrazovanju u zemljama EU-a. To je oblik koji

58

podrazumijeva da se nastava izvodi dijelom u školi, dijelom kod poslodavca (Obuke.ba, n.d.).

Gdje dolazi do zajedničkog djelovanja dvaju pravno odvojena nosioca obrazovanja, u kojima

su mladi bolje upoznati s uvjetima i opisom posla, gdje će steći relevantno iskustvo i bolje se

upoznati s tržištem rada, te steći samostalnost i financijsku sigurnost. Osposobljavanje

naučnika spada među najvažnije elemente sustava Jamstva za mlade. Ono što je ključno za

uspostavljanje dualnog sustava usmjerenog prema potrebama poduzeća, tržišta rada i mladih

jest da se njegova organizacija i rad odvijaju uz velik stupanj uključivanja ustanova bliskih

poduzećima. Socijalni se partneri zahvaljujući snažnom uključivanju identificiraju sa

sustavom i postaju njegovim potpornjem ("suvlasnici sustava"). Pored toga potrebna je

odgovornost poslodavaca i njihova spremnost na ulaganje. Premda druge države članice ne

mogu uvesti sveobuhvatan sustav obrazovanja u tako kratkom roku, mogle bi npr. testirati

pojedinačne dualne obrazovne programe s određenom skupinom poduzeća u istom sektoru.

Druga mogućnost bila bi pojačana suradnja pojedinih škola, koliko to dopušta njihova

autonomija, s poduzećima, kao što je slučaj npr. u Poljskoj. Malta je s obrazovnim

programima Malteške škole za umjetnost, znanost i tehnologiju (MCAST) poduzela bitne

korake u tom smjeru, jer se jedan dio osposobljavanja odvija izravno u poduzećima. Na

primjer, 284 učenika završilo je praktičnu nastavu u poduzeću Lufthansa Malta, od čega je

njih 163 dobilo posao.

Pravodobno savjetovanje za profesionalnu orijentaciju i informacije o pojedinim zanimanjima

trebali bi pridonijeti tome da svatko prepozna vlastite talente i prednosti, a pored toga bi

trebali pružati informacije o razvoju stanja na tržištu rada. Projekti poput "Wiener

Töchtertag" ("Bečki dan kćeri"), na koji djevojčice umjesto da idu u školu posjećuju

poduzeća kako bi dobile uvid u nova zanimanja i mogućnosti zapošljavanja, mogu

zainteresirati djevojčice za obrazovanje u tehničkim strukama. Mnogo je razloga za

prijevremeno napuštanje školovanja, zbog čega su potrebne individualno osmišljene mjere.

Primjeri za to su "Jugendcoaching" u Austriji ili "Joblinge" u Njemačkoj, u okviru kojih se

mladima kod kojih postoji rizik od ispadanja iz sustava nudi vremenski ograničeno

individualno savjetovanje i mentorstvo pri pronalaženju naučničkog ili radnog mjesta.

Nedovoljno radno iskustvo jedan je od glavnih razloga zbog kojeg poduzeća u gospodarski

kriznim vremenima oklijevaju zaposliti mlade. Isključivo teoretska nastava bez obveze

praktične primjene naučenog sve se više pokazuje kao prepreka za pristup tržištu rada.

"Razmišljaj nekonvencionalno prilikom zapošljavanja" (eng. Thinking outside the box on

recruitment) naziv je litavskog projekta čiji je cilj osposobiti mlade za posao i pronaći im

pripravničko mjesto u odgovarajućem poduzeću. Na sličan način funkcionira program

59

"Implacementstiftung" austrijskog zavoda za zapošljavanje, koji povezuje poduzeća kojima

treba radna snaga s osobama koje traže posao, a nisu u potpunosti kvalificirane za određeno

radno mjesto. Analize su pokazale da tri mjeseca po okončanju tog programa oko 75%

sudionika ima radno mjesto. U Francuskoj se od 2011. godine putem međustrukovnih

ugovora socijalnih partnera uvode mjere posebno namijenjene mladima s (višom) stručnom

spremom ili bez nje, kako bi dobili potporu pri pronalaženju radnog mjesta. Prema rezultatima

jedne analize, stopa integracije na tržište rada sudjelovanjem u tom programu iznosi 65%, što

je 18% više u odnosu na druge uspoređivane skupine.

Poticanje prekogranične mobilnosti mladih radi stjecanja radnog iskustva može pridonijeti

tome da se premosti razdoblje između čisto teorijskog osposobljavanja i prvog radnog odnosa.

Jedan od primjera za to jest bilateralni sporazum između Njemačke i Španjolske, koji

predviđa mogućnost zapošljavanja i strukovnog osposobljavanja za otprilike 5000 mladih

Španjolaca do 2017. godine.

Mladi s posebnim potrebama trebaju i posebnu potporu kako bi se uključili na tržište rada. U

Austriji se to postiže programom "Jobcoaching", pomoću kojeg se osobama s invaliditetom

ili s poteškoćama u učenju pruža potpora u vidu individualnog savjetovanja i mentorstva

tijekom prvih nekoliko mjeseci na novom radnom mjestu. Pritom se ta potpora nudi mladima,

ali i poduzećima. U Walesu je posebno za skupinu NEET osmišljen projekt "Intermediate

Labour Market", u sklopu kojeg se mladima koji su najudaljeniji od tržišta rada nudi dobro

strukturirani program i mogućnosti zapošljavanja. Cilj je da se time mlade motivira na

stupanje u radni odnos i da im se pomogne u prihvaćanju pravila ponašanja i stjecanju

osnovnih kvalifikacija te pri prijavljivanju na posao. Od ukupno 249 sudionika njih 35 dobilo

je radno mjesto. Primjer za uključivanje osoba koje su vrlo udaljene od tržišta rada predstavlja

projekt "Jednake mogućnosti" poduzeća U.S. Steel Košice, posebno osmišljen kako bi se

školovalo i zapošljavalo Rome iz okolice Košica, koji na taj način nerijetko prvi put dolaze u

doticaj s tržištem rada. Počevši od 2002. godine stvorena su radna mjesta za više od 150

Roma.

60

5.3. Negativna iskustva

Od država članica tražilo se uvođenje posebnih mjera u prvom ciklusu Strategije EU-a za

mlade, no postignut je veoma ograničen napredak, te je u nekoliko slučajeva došlo do

pogoršanja situacije i na kraju u mnogim državama članicama ne postoji posebna strategija za

mlade.

Bez značajnih reformi sustava obrazovanja i tržišta rada u južnoj Europi, mladi će i dalje biti

mnogo više pogođeni nezaposlenošću od starije generacije radnika, čak i nakon financijske

krize. Strukturne reforme obrazovnih i radnih tržišnih institucija su potrebne čak i u slučaju

gospodarskog rasta. U kratkom roku, podupire se mobilnost mladih kroz bolji pristup

informacijama o mogućnostima zapošljavanja u inozemstvu kako bi se razriješile regionalne

razlike u nezaposlenosti mladih. Međutim, mnoga praktična pitanja kao što su priznavanje

stupnjeva diploma i nedostatak znanja jezika mogu odvratiti mlade da potraže ili započnu

novi posao u inozemstvu.

Stvaranje mogućnosti zaposlenja s nejasnim ciljevima i poticajima su se pokazali kao slabe

mjere kada je u pitanju integracija tržišta rada mladih ljudi. Trenutni pristup u EU, koji ima za

cilj samo kako bi se osiguralo da svaka mlada osoba dobi posao ili ponudu za osposobljavanje

u roku od četiri mjeseca, je stoga problematičan. Umjesto toga, vlade bi se trebale usredotočiti

na ciljane orijentiranih mjere poput povratka u obrazovne programe mladih bez strukovne

kvalifikacije. Štoviše, kvalitetu strukovnih savjetovanja i usluge zapošljavanja treba

poboljšati. Propisi na tržištu rada su podijelili tržište rada u mnogim zemljama južne Europe.

Dugogodišnji stalni zaposlenici imaju koristi od jakih propisa o zaštiti zaposlenja, osobito u

slučaju otkaza iz ekonomskih razloga, dok su mladi profesionalci uglavnom zaposleni na

određeno vrijeme s vrlo malo zaštite u zaposlenju. Iz tog razloga, mladi zaposlenici nose

najveći udio otkaza iz ekonomskih razloga. Kontinuirano povećanje zaštite na radu za sve

radnike mogao bi okončati jaz između stalnih i privremenih zaposlenika.

Deficiti u obrazovnim sustavima negativno utječu na mlade u južnoj Europi. Mladim

profesionalcima često nedostaju vještina koje su potrebne na tržištu rada, što povećava rizik

od nezapaoslenosti te je stopa ranog napuštanja škola veća u južnoj Europi nego u drugim

zemljama EU. Kvalitetni dualni koncept obrazovanja treba razvijati u suradnji s tvrtkama i

standardizirati unutar pravnog okvira da bi se stvorila prava alternative za akademsko

obrazovanje.

61

Ustrajna ekonomska kriza ima ozbiljne posljedice na živote mladih u smislu njihova

blagostanja i socijalne uključenosti, zaposlenja, pristupa stanovanju, zdravlja, obrazovanja i

osposobljavanja, kulturnih aktivnosti, razonode i sporta te vodi prema dosad neviđenom

manjku prilika za mlade u EU-u. Postoji ozbiljan rizik od stvaranja ''izgubljene generacije'' u

značajnom dijelu Europe, i ta uznemiravajuća situacija zahtijeva provedbu hitnih mjera,

politika i djelovanja te strukturnih reforma. Sve gori ekonomski uvjeti mogu, pogotovo u

zemljama ozbiljno pogođenim krizom, navesti mlade na neželjenu migraciju, koja se može

očitovati u obliku masovnog ''odljeva mozgova'' koji srednjoročno i dugoročno smanjuje rast,

razvoj i inovacijski potencijal zemlje podrijetla. Kao odgovor na krizu, nekoliko država

članica uvelo je stroge mjere štednje, uključujući ozbiljno rezanje troškova obrazovanja,

osposobljavanja i programa cjeloživotnog učenja. Te mjere imaju štetan učinak na

zapošljavanje mladih u pojedinim zemljama članicama, posebice države južne Europe, što

dovodi do značajnog odljeva mozgova iz tih regija naglašavajući nejednakosti unutar EU.

Ekonomska kriza u EU-u dovodi do povećanja siromaštva i socijalne isključenosti, što

posebno pogađa mlađe generacije. Utjecaj krize ometa njihovu sposobnost vođenja

samostalnog života te u ekstremnim slučajevima uzrokuje pothranjenost ili probleme s

mentalnim zdravljem.

62

6. PERSPEKTIVE POLITIKE ZAPOŠLJAVANJA MLADIH I GOSPODARSKI RAST

Europska unija od svog osnutka suočava se sa problemom neujednačenog regionalnog razvoja

koji sa svakim novim proširenjem, odnosno produbljivanjem integracije postaje sve izraženiji.

Razlika između najrazvijenijih i najmanje razvijenih europskih regija, s obzirom na

vrijednosti ostvarenog dohotka, u prosjeku iznosi oko 10 puta, a stope nezaposlenosti su i do

tri puta manje u naprednijim regijama. U ovakvim okolnostima poznavanje čimbenika koji

utječu na regionalni rast i razvoj ima veliki značaj za nositelje zajedničkih europskih politika,

budući postojanje razvojnih dispariteta za EU predstavlja pitanje od prvorazredne

gospodarske, političke i društvene važnosti. Nerješavanje ovoga problema može narušiti

uspjeh cjelokupnog integracijskog procesa. Modeli gospodarskog rasta, primijenjeni na

regionalnoj razini, naglašavaju važnost čimbenika rasta poput: radne snage, fizičkog kapitala i

tehnologije (Cini, Borozan, Ferenčak, 2014.).

Kako bi današnji mladi mogli oblikovati sutrašnju Europu, moraju imati perspektive za

samostalan život, u što spada i radno mjesto koje odgovara njihovim kvalifikacijama.

Potražnja radne snage može se potaknuti samo strategijom usmjerenom na rast, na jačanje

konkurentnosti i na ponovo uspostavljanje povjerenja ulagača i kućanstava te održivim

investicijama i mjerama poticanja gospodarskog rasta (Malosse, 2014.).

Ekonomski rast i širenje ekonomskih kapaciteta je važno, ali ne i dostatno za ekonomski

razvoj i ukupno blagostanje društva. Ekonomski rast može potaknuti razvoj i ostvarenje

blagostanja društva, ali i također imati nepovoljan utjecaj na njih. Da bi imao povoljan utjecaj

na razvoj i blagostanje, ekonomski rast mora proizlaziti iz konkurentnosti koja će biti održiva

tijekom vremena, ali i biti utemeljena na znanju, istraživanju i razvoju, kao i inovacijama, te u

harmoniji s društvenim i ekološkim naslijeđem i željenom budućnošću. Konkurentnost

povezuje djelovanje institucija, efikasnost politika i skup faktora koji utječu na razinu

proizvodnosti, dok proizvodnost određuje razinu blagostanja u zemlji. Proizvodnost također

određuje stope prinosa na investicije u gospodarstvu, a one su temeljni pokretač rasta,

odnosno konkurentnije su one zemlje koje postižu više stope rasta tijekom vremena i koje

imaju perspektivu viših stopa rasta. Konkurentnost je temeljni preduvjet uspjeha na svjetskom

tržištu i može se analizirati s više aspekata: poduzeća, industrije, regije i nacionalnog

gospodarstva (Cini, Borozan, Ferenčak, 2014.).

Sredstva izdvojena za mlade i za obrazovne politike bi se trebala povećati kako bi se

odgovorilo na trenutačne i buduće izazove. Komunikacija između radnih skupina mladih je

63

veoma važna te bi je se trebalo promicati, kao i komunikaciju o dosad poduzetim

aktivnostima i postignutim rezultatima. Proračunska sredstva namijenjena za borbu protiv

nezaposlenosti mladih u budućem Višegodišnjem financijskom okviru, u iznosu od 6 milijardi

eura su nedovoljna te bi ih trebalo značajno povećati u pregovorima. Novi program EU-a za

obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport ističe potrebu za jakim financiranjem, te za

zasebnim poglavljem za mlade i zasebnom proračunskom dodjelom sredstava za mlade što

predstvalja izazov za sljedeći ciklus. Otvorena metoda koordinacije (OMK) je odgovarajući

način odlučivanja o politikama mladih, no potrebna je bliža suradnja među institucijama EU-a

o temi pitanja mladih. Zahtijeva se veća uključenost Europskog parlamenta i za provedbu

OMK-a je potrebna snažna politička volja država članica kako bi se postigli najbolji rezultati.

Prvi ciklusa Strategije za mlade (2010. – 2012.) naglašava da je okvir međusektorskog

sudjelovanja Komisije, država članica i relevantnih zainteresiranih strana dobar početak, ali

da bi ga u budućnosti trebalo ojačati poboljšanjem pristupa zapošljavanju, obrazovanju i

osposobljavanju, čime bi se borilo protiv siromaštva i isključenja, a u isto vrijeme koristilo

međusektorski pristup širenju praksi u relevantnim sektorima.

Države članice i poduzeća bi trebali više ulagati u prave vještine i proširiti vrste

osposobljavanja za tražene poslove, posebno u tehnološkim sektorima, stvarajući fleksibilnije

kurikulume, integrirajući poduzetništvo i generičke vještine kako bi se bolje prilagodili

budućem razvoju tržišta rada. Također treba posvetiti važnost povećavanju mobilnosti mladih,

osobito ranim učenjem stranih jezika. Države članice bi uspostavom dvojnih sustava

strukovnog obrazovanja i osposobljavanja na djelotvoran način povezale zahtjeve tržišta

obrazovanja i rada te smanjile nezaposlenost mladih i zajamčile potpunu prenosivost stečenih

društvenih koristi kako se ne bi ugrozila socijalna zaštita za mlade radnike koji se nisu

odlučili za mobilnost. Trokuta znanja je jako koristan te bi države članice trebale poduzeti

više inicijativa i pojačati interakciju između triju strana trokuta te se tako pobrinuti da

interakcija između istraživanja, obrazovanja i inovacija pomogne u razvoju radnih mjesta i

rasta. Novi program „Obzor 2020.“ je odgovarajući okvir za poticanje istraživanja, inovacija i

izvrsnosti u znanosti. Međutim, rezanje troškova obrazovanja u nekim državama članicama

ugrožava ciljeve programa te bi države članice trebale uspostaviti ključne prioritete u sklopu

programa i tako ga potpuno iskoristiti. Države članice su potaknute da ojačaju strukovno

osposobljavanje, usmjeravanje i strukovnu izobrazbu, stažiranje i pripravništvo, te da uklone

postojeće prekogranične prepreke na tom području, kako bi taj oblik obrazovanja postao

jednakovrijedan, kako bi se pojačale njegove veze s drugim obrazovnim mogućnostima u

64

perspektivi cjeloživotnog učenja te kako bi bolje odgovarao ponudi i potražnji prilika za

osposobljavanje temeljenih na radu za mlade, čime bi se poboljšala mobilnost i mogućnost

zapošljavanja, posebno u pograničnim regijama. Važno je suočavanja sa zemljopisnim

raskoracima između ponude i potražnje radnih mjesta unutar država članica i između njih,

osobito kroz izmjene Europskog portala za mobilnost i zapošljavanje (EURES), kako bi se

poboljšale prilike za zapošljavanje mladih. Također ističe se važnost strateškog ulaganja iz

strukturnih fondova EU-a u regionalni razvoj, konkurentnost i stvaranje visokokvalitetne

strukovne izobrazbe, pripravništava te održivih i trajnih poslova, čime se mladima nude

najšire mogućnosti zapošljavanja koje poštuje prava zaposlenika u svakoj državi članici ne bi

li se znatno smanjila nesigurnost i rizik od siromaštva. Dodatno se ističe važnost ekonomske

diversifikacije na sektore visoke dodane vrijednosti, po potrebi, te potrebu za stavljanjem

naglaska na ruralne i zapostavljene krajeve.

Uz strategije zapošljavanja EU-a, gradovi i regije imaju važnu ulogu u ocjenjivanju lokalnih

tržišta rada, predviđanju njihovih potreba i stvaranju programa prilagođenih mladima,

uključujući otočne i najudaljenije regije. Lokalne i regionalne vlasti bi trebale poticati aktivno

građanstvo te se pobrinuti da se predstavnici mladih ili udruženja mladih sudjeluju u

različitim inicijativama koje predlaže EU. Otvoreno i slobodno obrazovanje i otvorena

sveučilišta imaju pozitivnu ulogu u postupku učenja i opremanju studenata, uključujući mlade

punoljetne osobe, novim vještinama koje će biti veoma bitne u borbi protiv nezaposlenosti te

ističu da je cjeloživotno učenje dinamičan način učenja koji odgovara na aktualne potrebe i

interese sudionika. Važno je stjecanje generičkih vještina poput vještina rada s informacijskim

i komunikacijskim tehnologijama, vještina upravljanja, kritičkog razmišljanja i jezičnih

vještina, i studiranjem u inozemstvu, kako bi se poboljšali izgledi mladih na tržištu rada i

njihova prilagodljivost budućem razvoju tržišta rada. Također naglašava se važnost

informalnog i neformalnog učenja za razvoj vrijednosti, sposobnosti i vještina mladih, kao i

za učenje o građanstvu i demokratskoj uključenosti. Važno je poticanje žena da započnu s

karijerama koje su se uglavnom smatrale tipično „muškima”, posebno u sektoru

informacijskih tehnologija. Potrebno je povećano financiranje kako bi se zajamčio jednak

pristup obrazovanju te smanjilo rano prekidanje školovanja. Također je potrebno poboljšanje

veza i suradnje između sudionika u obrazovanju, strukovnom osposobljavanju i radu s

mladima i poziva na fleksibilne putove učenja na nacionalnoj razini i razini EU-a. Prijelaz iz

sustava obrazovanja u sustav radnog odnosa je iznimno važan trenutak za mlade s obzirom na

to da početak njihovih karijera ima značajan utjecaj na njihov budući razvoj, s time u vezi

naglašava se važna uloga koju razvoj zapostavljene djece u ranom djetinjstvu može imati na

prekid začaranoga međugeneracijskog kruga niskoga ljudskog razvoja. Države članice trebaju

65

ojačati djelovanje službi za savjetovanje i usmjeravanje u ranoj fazi kako bi se poboljšala

sposobnost mladih da donose odluke o svojim budućim karijerama na temelju dostatnog

poznavanja činjenica, što će im olakšati usvajanje potrebnih vještina i pronalazak radnog

mjesta koje odgovara potrebama tržišta rada.

Država članica bi se trebale usmjeriti na mlade koji ne rade, ne školuju se i ne osposobljavaju

kako bi im ponudile kvalitetno učenje i osposobljavanje da bi stekli vještine i iskustvo

potrebno za ulazak u svijet rada, što za neke uključuje olakšavanje ponovnog ulaska u

obrazovni sustav. Posebna pozornost se treba pridati mladoj zatvorskoj populaciji kako bi se

olakšala njihova reintegracija u društvo.

Naglašava se važnost socioekonomske i teritorijalne kohezije Europske unije, kako je

navedeno u članku 174. UFEU-a, u postizanju ciljeva Strategije EU-a za mlade, Komisija i

države članice trebaju mobilizirati sva dostupna sredstva, posebno u okviru strukturnih

fondova, za program koji bi stimulirao ulaganje u osposobljavanje i poslove s ciljem borbe

protiv neprihvatljivo visoke stope nezaposlenosti mladih, uključujući poticanje poslovnog

razvoja za mlade kroz poduzetništvo. Nova inicijativa EU-a zahtijeva da se program Jamstva

za mlade proširi i na mlade do 30-te godine, čime bi im se pružile vještine potrebne na tržištu

rada te osigurale visokokvalitetne, smislene i relevantne prilike. Program jamstva za mlade ne

može zamijeniti strukturne napore i reforme potrebne da bi se obrazovni sustavi i tržišta rada

u nekim državama članicama pripremili za izazove budućnosti. Važno je prenošenja čvrstih

poruka EU-a na mlade koje imaju potporu u aktualnim politikama. Komisija bi trebala

razvijati više inicijativa za jačanje integracije EU-a. Potiče države članice da u obrazovne

kurikulume uključe kolegije o europskim studijima. Mogućnost da mladi vode samostalan

život predstavlja najveći prioritet kojim bi se strategija za mlade trebala baviti u sljedećem

razdoblju, zbog toga bi Komisija i države članice suradnju na području mladih trebala

usmjeriti na samostalnost mladih i sudjelovanje svih mladih u društvu. Potrebo je uklanjanje

svih vrsta diskriminacije među mladima, uključujući diskriminaciju na temelju spola, rase ili

etničkog podrijetla, religije, invaliditeta, dobi i seksualne orijentacije. Borba protiv spolnih

nejednakosti i stereotipa bi trebala biti sastavni dio djelotvorne politike za mlade, osobito

kako bi se spriječilo i uklonilo nasilje nad ženama. Naglašava se važnost prepoznavanja i

izravnog kontakta s mladima kao prioritetnom skupinom u društvenoj viziji EU-a, čime se

povećava njihov utjecaj, razvoj, dobrobit i socijalna uključenost, kao i potreba za pružanjem

učinkovite i individualizirane potpore mladima s invaliditetom.

66

U uvjetima suvremenog tehničkog napretka i fragmentacije proizvodnje sa stvaranjem

vertikalnih proizvodnih lanaca, kao i sve veće uloge tzv. rastućih ekonomija, izazov

gospodarskog rasta usko je povezan sa pitanjem međunarodne konkurentnosti. To potvrđuje i

opredjeljenje EU da putem dugoročnih razvojnih strategija stvara uvjete za postizanje

održivog gospodarskog rasta utemeljenog na konceptu ekonomije znanja koji uključuje

ulaganja u istraživanje i razvoj, inoviranje i promoviranje inovativnog poduzetništva. Pritom,

sinergijski učinak u ostvarivanju tih ciljeva treba proizaći iz korištenja postojećih razvojnih

potencijala EU koji uključuju: jedinstveno tržište i monetarnu uniju, razvijena financijska

tržišta i makroekonomsku stabilnost, te nastavak strukturnih i institucionalnih reformi,

posebno u domeni tržišta rada. Zbog toga, pitanje gospodarskog rasta, kao preduvjeta

dugoročnog razvoja, predstavlja ne samo ekonomsko, već i šire društveno pitanje koje u

kontekstu EU postavlja zahtjev za održavanjem i unaprjeđenjem postojećeg europskog

socijalnog modela, inkorporiranog u europski model tržišnog gospodarstva. Upravo zbog

toga, u EU se kao uvjet gospodarskog rasta i društvenog napretka javlja zahtjev za snažnim

rastom produktivnosti i opće razine efikasnosti u gospodarstvu. Važnost teritorijalne kohezije

(sa implikacijama na regionalni rast i razvoj) za EU proizlazi iz činjenice da se ona u

aktualnoj razvojnoj strategiji 'Europa 2020' spominje kao jedna od vodećih inicijativa i kao

jedan od razvojnih prioriteta (uključivi rast temeljen na visokoj zaposlenosti, te društvenoj i

teritorijalnoj koheziji). Stoga, pitanje održivog rasta EU s jedne strane važno je zbog njezinog

položaja kao svjetskog gospodarstva u globalnim okvirima, dok je s druge strane pitanje

uravnoteženog regionalnog rasta, zbog svojih ekonomskih, društvenih i političkih implikacija

u supranacionalnoj integraciji poput EU, važno za uspjeh cjelokupnog procesa ekonomskog

integriranja, uključujući i dinamiku integriranja u budućnosti (Cini, Borozan, Ferenčak,

2014.).

67

7. ZAKLJUČAK

Borba protiv visoke nezaposlenosti mladih u Europi je pitanje od iznimne važnosti.

Budućnost mladih europskih građana je na kocki, a to znači da je i dio same Europe na kocki.

Nezaposlenost mladih rastući je problem diljem Europe, s značajnim posljedicama na

pojedince, zajednice, gospodarstva i društva, te treba uložiti zajedničke napore u rješavanju

tih problema. Iako svaka država članica provodi vlastitu politiku zapošljavanja te je teško

usporediti države s obzirom na njihov standard, one bi si međusobno trebale olakšati protok

informacija i učiti na iskustvima drugih. Kao jedna od uspješnijih država, iz prikupljenih

statističkih podataka, ističe se Njemačka.

Europska unija suočena je sa dugoročnim razvojnim izazovima u koje se mogu ubrojiti

postizanje održivog gospodarskog rasta, te teritorijalna, ekonomska i socijalna kohezija koji u

fokus stavljaju pitanje uravnoteženog rasta i razvoja na regionalnom nivou. Osnovna

pretpostavka za uspješno gospodarstvo je dobro funkcioniranje gospodarskog sistema u korist

svih njegovih subjekata. To znači osiguranje uvjeta za stalan i zamjetan rast proizvodnje i

zaposlenosti te raspodjelu novostvorene vrijednosti na sve članove društva. Sve dok postoji

rast proizvodnje, zaposlenosti i mogućnosti za ekonomsku i socijalnu mobilnost, postoje

šanse za svakog pojedinca da osigura nove izvore prihoda, a time i osnovni uvjet za socijalni

mir. Gospodarska stagnacija, nezaposlenost, diferenciranje društva na neekonomskoj osnovi

te lišavanje i beznađe koje nose sa sobom - vode prema kriminalu, nasilju i raznim oblicima

pobune koje suvremena država i društvo ne mogu suzbiti. Ekspanzija nasilničkog ponašanja,

droge, terorizma, odljeva “mozgova”, demografska regresija i druge socijalne devijacije, koje

su u manjoj ili većoj mjeri zahvatila suvremena društva je samo vidljivi odraz širenja

siromaštva i uspostavljanja ili održavanja neprirodne socijalne i ekonomske strukture.

Uspješno gospodarstvo je nužan uvjet za konstituiranje dobrog društva, ali veza nije

jednosmjerna, jer se uspješno gospodarstvo ne može graditi bez odgovarajuće socijalne

osnove.

Nezaposlenost je bez sumnje veliki društveni i osobni problem, pogotovo ako pogađa mlade

osobe i ako postaje dugotrajna. Kao odgovor na pad potražnje za proizvodima poslodavci su

smanjili i zapošljavanje. Visoka nezaposlenost mladih ima negativan utjecaj na gospodarski

rast i produktivnost. Postoji opasnost od gubitka talenata i vještina, jer veliki broj

visokoobrazovanih ne mogu naći posao iako imaju znanje i sposobnosti u proizvodnji i

inovacijama koje doprinose gospodarskom rastu. Štoviše, postoji veliki udio mlade radne

68

snage koje su nezaposlene, i ta situacije ne samo da dovodi do smanjenja produktivnosti i

BDP-a, već također povećava ekonomske troškove za državu, jer se više sredstava izdvaja za

socijalne naknade i manje sredstva prikuplja iz poreza (Cini, Borozan, Ferenčak, 2014.).

Iako je postavljena precizna strategija i ciljevi koji se žele postići na razini EU, politike

namijenjene mladima relativno su nova stvar. Prema analiziranim podatcima može se

zaključiti da su EU politike efikasno sredstvo ka smanjenju nezaposlenosti mladih te da su

uloženi veliki napori ka postizanju cilja, ali samo u određenim državama članicama. Utjecaj

politika na nezaposlenost mladih nije značajan, uzrok tome su gospodarsko i demografsko

stanje država članica, različitosti tržišta rada, razina stečenog obrazovanja, jezik i kultura.

Mnoge države članice ne provode politike Europske unije, ili su kao odgovor na ekonomsku

krizu uvele mjere štednje koje još dodatno pogoršavaju položaj mladih. Zemlje koje dobro

provode politike zapošljavanja prema mladima ostvarile su ciljeve zapošljavanja s aspekta

proizvodnje i ekonomskog rasta.

Analizom bilance zaposlenosti može se zaključiti kako podatci ukazuju na znatne razlike

među tržištima rada država članica. Jedan od pristupa u borbi protiv nezaposlenosti mladih je

dvojno stručno osposobljavanje. Njemačko iskustvo s početkom rada tržišne integracije

mladih je izvrstano, također u mnogim zemljama stručnjaci i kreatori politike, podržavaju ovu

ideju dualnog stručnog obrazovanja. Bez značajnih reformi sustava obrazovanja i tržišta rada

u južnoj Europi, mladi će i dalje biti mnogo više pogođeni nezaposlenošću od starije

generacije radnika, čak i nakon financijske krize. Porast poslovnog ciklusa povezanog s

nezaposlenošću mladih dolazi u kombinaciji s teškim strukturnim problemima koji su bili

prisutni i prije početka krize. To uključuje nesposobnost obrazovnih sustava da pružaju

mladima vještine koje se zahtijevaju na tržištu rada, dvojnost tržišta rada, s dobro zaštićenim

pozicijama stalnog zaposlenja, s jedne strane, i nesigurnih privremenih radnih mjesta s druge

strane, kao i nedovoljna fleksibilnost određivanja nadnica.

Stopa nezaposlenosti mladih dvostruko je viša od prosječne, a oni koji rade suočavaju se s još

izraženijim udarima koji dolaze iz nereguliranoga tržišta rada. Loša materijalna situacija

mlade čini ekonomski sve ovisnijima, što kao posljedicu ima sve kasnije zasnivanje obitelji

(Vlada Republike Hrvatske, 2011.). Previše mladih ljudi prerano napušta školovanje dovodeći

se do visokog rizika nezaposlenosti i socijalne marginalizacije. Boreći se protiv rastuće stope

nezaposlenosti, naročito među mladima, postao je jedan od prioritetnih zadataka europskih

vlada. Isti rizik prijeti i odraslima s lošim kvalifikacijama. Konstantni razvoj tehnologije treba

iskoristiti u korist društva, a EU poduzeća trebaju postati konkurentnije kroz vještine i

69

inovativnost. Dobro izveden sustav obrazovanja i osposobljavanja kao i politika mladih može

postići navedeni izazov, pritom stavljajući na tržite rada ljude s adekvatnim vještinama,

dozvoljavajući im i aktivnu ulogu u društvu i potičući gospodarski rast. Mladi se suočavaju s

rastućim teškoćama pri prijelazu iz sustava obrazovanja u sustav radnog odnosa zbog

neslaganja između dostupnih obrazovnih programa i tržišta rada. Inicijative cjeloživotnog

učenja i međugeneracijski projekti korisni su alati kojima se mlade diljem EU-a može

opremiti vještinama potrebnim za ulazak na tržište rada. Mnogi mladi na neslužbenim,

privremenim i nesigurnim poslovima, nepovezanim s njihovim kvalifikacijama ili ciljevima u

karijeri te bez jasnih dugoročnih izgleda. Također, mnogi propuštaju mogućnost stjecanja

vještina i samopouzdanja potrebnih za napredak u karijeri. Postojeći alati na razini Unije

moraju biti dodatno razvijeni da bi se mogli nositi s izazovima s kojima se susreće nova

generacija, no dosad je učinjeno malo, ne dovodeći u pitanje njihova moguća daljnja

poboljšanja.

Poseban naglasak treba stavit na one politike koje će mladima omogućiti kvalitetnije

obrazovanje, lakši ulazak u svijet rada i početak samostalnog života te veću i odgovorniju

ulogu u zajednici na lokalnoj i državnoj razini. Članstvom u Europskoj uniji, mladima se

otvaraju nove mogućnosti sinergijom domaćih politika s europskim politikama za mlade. To

treba znati iskoristiti da bi mladima stvorili što bolje mogućnosti obrazovanja, mobilnosti,

zapošljavanja, poduzetništva te stambenog zbrinjavanja (Vlada Republike Hrvatske, 2011.).

Stvaranje mogućnosti zaposlenja s nejasnim ciljevima i poticajima su se pokazali kao slabe

mjere kada je u pitanju integracija tržišta rada mladih ljudi. Stoga je trenutni pristup u EU,

koji ima za cilj samo kako bi se osiguralo da svaka mlada osoba dobi posao ili ponudu za

osposobljavanje u roku od četiri mjeseca, problematičan. Umjesto toga, vlade bi se trebale

usredotočiti na ciljane orijentiranih mjere poput povratka u obrazovne programe mladih bez

strukovne kvalifikacije. Štoviše, kvalitetu strukovnih savjetovanja i usluge zapošljavanja treba

poboljšati. Propisi na tržištu rada su podijelili tržište rada u mnogim zemljama južne Europe.

70

LITERATURA

a) KNJIGE

1. Cini, V., Borozan, Đ., Ferenčak, I. (2014.) Konkurentnost, ekonomski rast i

blagostanje. Osijek: Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku.

2. Kandžija, V. i Cvečić, I. (2010.), Ekonomika i politika Europske unije. Rijeka:

Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci.

3. Kersan-Škabić, I. (2012.), Ekonomija Europske unije. Pula: Sveučilište Jurja Dobrile u

Puli.

4. Samuelson, P. A. i Nordhaus, W. D., (2011.) Ekonomija, 19. izdanje. Zagreb: MATE

d.o.o.

b) ČLANCI

1. Banerji, A. i dr. (2014.): Youth Unemployment in Advanced Economies in Europe:

Searching for Solutions, IMF.

2. Bejaković, P., Gotovac, V., (2011.) Aktivnosti na gospodarskom oporavku u Republici

Hrvatskoj s naglaskom na tržište rada. Zagreb, Institut za javne financije, Pravni

fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

3. Corselli-Nordblad, L., (2014.), Employment rate for the population aged 20 to 64 in

the EU28 down to 68.3% in 2013 [online] 80/2014. Eurostat Press Office. Dostupno

na: http://ec.europa.eu/eurostat [08. Listopad 2014.]

4. Europsean Commission, (2009.), The First EU Youth Report [online] 09/202.

Dostupno na: http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-09-202_en.htm?locale=en

[10. Listopad 2014.]

5. Papanikolaou, G., (2013.), Izvješće o provedbi Strategije EU-a za mlade 2010. – 2012.

[online] (2013/2073(INI). Europski parlamanet, Odbor za kulturu i obrazovanje.

Dostupno na: http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-

//EP//TEXT+REPORT+A7-2013-0238+0+DOC+XML+V0//HR [21. listopad 2014.]

71

c) WEB IZVORI

1. Agencija za mobilnost i programe EU, (n.d.), O programu za cjeloživotno

učenje [online]. Dostupno na: http://mobilnost.hr/index.php?id=272 [20. listopad

2014.]

2. Aġenzija Żgħażagħ, (n.d.), The European Union and Youth Policy [online].

Dostupno na:

http://www.agenzijazghazagh.gov.mt/Categories/828/The_European_Union_and_Youth

_Policy/784/ [18. listopad 2014.]

3. Bekker, S. i Chung, H., (2012.), Unemployment is not the only urgent Youth

Issue [online]. Social Europe Journal. Dostupno na:

http://www.socialeurope.eu/2012/08/unemployment-is-not-the-only-urgent-youth-issue/

[20. listopad 2014.]

4. Ekonomski institut, (2014.), Dugoročna nezaposlenost „pustila korijenje“ u

svijetu [online]. Dostupno na: http://www.ekinst.org/dugorocna-nezaposlenost-pustila-

korijenje-u-svijetu/ [20. listopad 2014.]

5. Eurodesk, (n.d.), Europske strategije za mlade. Dostupno na:

http://www.mobilnost.hr/index.php?id=340 [19. travanj 2015.]

6. EURO info kutak za mlade, (2011.) Ciljevi i temelji obrazovanja i izobrazbe

mladih u EU [online]. Dostupno na:

http://www.eukutak.info/index.php?option=com_content&view=article&id=74:ciljevi-

i-temelji-obrazovanja-i-izobrazbe-mladih-u-eu&catid=8:obrazovanje&Itemid=7 [12.

ožujak 2015.]

7. Europska komisija, (n.d.), Europski socijalni fond. Dostupno na:

http://ec.europa.eu/esf/main.jsp?catId=34&langId=hr [15. rujan 2014.]





10. Eurospki parlamant, (n.d.), Obrazovanje i strukovno osposobljavanje [online].

Eurospki parlamant. Dostupno na:

http://www.europarl.europa.eu/ftu/pdf/hr/FTU_5.13.3.pdf [20. listopad 2014.]

11. Eurostat (2015.) Statistika zaposlenosti [online]. Dostupno na:

http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Employment_statistics/hr

72

12. Kesner-Škreb, M. (2010.), Politika zapošljavanja u Europskoj uniji [online].

Zagreb: Institut za javne financije. Dostupno na:

http://www.ijf.hr/pojmovnik/zaposljavanje.htm [11. rujan 2014.]

13. Larson, S. R., (2013.): EU Downgrades Growth Forecast, [online]. The

Liberty Bullhorn. Dostupno na: http://libertybullhorn.com/2013/11/08/eu-downgrades-

growth-forecast/ [08. svibanj 2015.]

14. Maksimović, M., (2014.) Opada nezaposlenost u EU [online]. Deutsche Welle.

Dostupno na: http://www.dw.de/opada-nezaposlenost-u-eu/a-17825612 [10. listopad

2014.]

15. Malosse, H., (2014.) Mjere zapošljavanja mladih: najbolje prakse [online].

Europski gospodarski socijalni odbor. Dostupno na:

https://webapi.eesc.europa.eu/documentsanonymous/eesc.../content [11. listopad 2014.]

16. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, (n.d.), Program za cjeloživotno

učenje [online]. Dostupno na: http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2935 [20.

listopad 2014.]

17. Nekić, I. (2002.), Psihološki aspekti nezaposlenosti: zbornik radova XII. ljetne

psihologijske škole [online]. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Dostupno na:

http://mjesec.ffzg.hr/nezaposlenost/3.3.html [13. listopad 2014.]

18. Obuke.ba, (n.d.), Pojmovnik [online]. Agencija za rad i zapošljavanje BiH.

Dostupno na:

http://www.obuke.ba/StaticPage/Pojmovnik?start=D#sthash.n3IqakPF.dpbs [20. svibanj

2015.]

19. Schmid-Drüner, M. (2014.) Sektorske politike: Socijalna politika i politika

zapošljavanja: Politika zapošljavanja [online]. Europski parlament. Dostupno na:

http://www.europarl.europa.eu/aboutparliament/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_5.10.3.h

tml [15. rujan 2014.]

20. Todd, J., Dubois, C., (2014.) Inicijativa za zapošljavanje mladih – Komisija i

države članice sastaju se kako bi ubrzali provedbu fonda u vrijednosti od 6 milijardi

EUR [online]. Brusselles: Europska komisija. Dostupno na: http://europa.eu/rapid/press-

release_IP-14-784_hr.htm [19. travanj 2015.]

21. Vlada Republike Hrvatske, (2011.) Program Vlade Republike Hrvatske za

mandat 2011. - 2015. Vlada Republike Hrvatske. Dostupno na:

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&ved=0CB0QFj

AA&url=http%3A%2F%2Fwww.sabor.hr%2Ffgs.axd%3Fid%3D19445&ei=1I-

73

SVbbwAoKtUbuRp8gE&usg=AFQjCNH5xDY3Xedcc91MrS3d3jUZ367jDA&sig2=Bj

nwfkK9-UCTLwvxjgqu4g&bvm=bv.96783405,d.d24

d) PUBLIKACIJE

1. Commission of the European communities, (2009.), An EU Strategy for Youth –

Investing and Empowering: A renewed open method of coordination to address youth

challenges and opportunities. Bruxelles: European Commission.

2. D’Agostino, M., Butt-Pośnik, J., Butt-Pośnik, M., Chaumette, P., Enn, U., Hornig, H.,

Kriauciunas, N., (2012.). Mentorstvo u inicijativa mladih: Vodič za podržavanje

sudjelovanja mladih. Brussels: SALTO-YOUTH Resursni centar za sudjelovanje

(SALTO-YOUTH Participation Resource Centre).

3. Europska komisija, (2013.), Nacrt zajednučkog izvješća o zapošljavanju: uz

Komunikaciju Komisije o Godišnjem pregledu rasta za 2014. Brussels: Europska

komisija.

4. Europska komisija, (2014.), Nacrt zajedničkog izvješća o zapošljavanju komisije i

vijeća uz Komunikaciju Komisije o Godišnjem pregledu rasta za 2015. Brussels:

Europska komisija.

5. Europska komisija, (2014.), Politike Europske unije: Zapošljavanje i socijalna

pitanja. Brussels: Europska komisija.

6. Europska komisija, (n.d.), Programski vodič: Mladi na djelu. Opća uprava za

obrazovanje i kulturu i Izvršna agencija za obrazovnu, audiovizualnu i kulturnu

politiku, Brussels: Europska komisija.

7. Eurofund, (2014.), Social situation of young people in Europe, Publications Office of

the European Union, Luxembourg.

8. Maletić, I., Tufekčić, M., Kosor, K., (2014.), Mladi pred izazovom korištenja EU

fondova. Ured zastupnice u Europskom parlamentu Ivane Maletić. Issuu.

9. Papanikolaou, G., (2013.), Izvješće o provedbi Strategije EU-a za mlade 2010. – 2012.

Odbor za kulturu i obrazovanje, Europski parlament.

10. Spiezia,V., Tobin, S., Torres, R., Kühn, S., López Mourelo, E., Pignatti, C., Samaan,

D., Escudero, V. (2012.), Eurozone job crisis: trends and policy responses.Geneva:

ILO.

11. Vidaković, N., (2010.) Ekonomski rast. Moja Banka- glasnik PBZ-a.

74

e) NATPISI U NOVINAMA

1. Tportal.hr (2015.) Jamstvo za mlade - iskorištavanje jeftine radne snage?

Tportal.hr., 25.3.2015., str.1.

2. Šperić, D., (2013.) Mladi na tržištu jada, H-Alter, 29.11.2013. str 2.

POPIS TABLICA

Broj Naziv prikaza Stranica

Tablica 1. Zaposleni u dobi od 15 i više godina koji imaju prebivalište u nekoj

od država članica EU-a, osim svoje zemlje državljanstva, 2011. i

2013.

16

Tablica 2. Stopa ranog napuštanje škole u EU (% u razdoblju između 2007.-

2013.), promjena u posljednjih godinu dana (u postotnim bodovima)

i nacionalni cilj 2020.

26

Tablica 3. Koliko ste sigurni da će te pronaći posao nakon završetka

obrazovanja?

29

Tablica 4. Financiranje i posebna sredstva za YEI, po državama članicama,

2014. godina

41

Tablica 5. Osobe koje rano napuštaju školovanje u dobi od 18 do 24 godina,

od 2011. – 2014. godine, EU28, %

45

Tablica 6. Tercijalno obrazovanje mladih od 30 do 34 godine, od 2010. –

2014. godine, EU28, %

46

Tablica 7. Zaposlenost europske populaciju u dobi između 20 i 64 godine, od

2011. – 2014. godine, EU28, %

46

Tablica 8. Rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, od 2010. – 2013.

godine, EU26, %

46

Tablica 9. NEET indikatori, EU28, 2010. – 2014. godine, % 47

Tablica 10. Stopa zaposlenosti mladih (20-29), 2010. – 2014. godine, EU28, % 47

Tablica 11. Stopa nezaposlenosti mladih (15-24), 2010. – 2014. godine, EU28,

%

48

Tablica 12. Stopa cjeloživotnog obrazovanja (25-64), 2010. – 2014. godine, %

48

75

Tablica 13. Rizik od siromaštva (18-24), 2010. – 2014. godine, EU28, % 49

Tablica 14. Europska gospodarska prognoza za proljeće 2015. 52

OPIS GRAFIKONA


Grafikon 1. Stopa zaposlenosti osoba između 20 i 64 godina, te osoba od 55 do

64 godina između EU28, u % (2002. – 2013.)

12

Grafikon 2. Udio zaposlenika u dobi od 15 i više godina s ugovorima na

određeno vrijeme i udio zaposlenika s nepunim radnim vremenom,

2013. (%)

14

Grafikon 3. Zaposlene osobe od 15 i više godina koji imaju prebivalište u državi

članici EU-a, osim svojoj zemlji državljanstva ili izvan EU, 2013.

15

Grafikon 4. Stopa nezaposlenosti po dužini trajanja nezaposlenosti, po državama

članicama, 2013.

17

Grafikon 5. Stopa zaposlenosti mladih (15-29), u %, 2007.-2013.

19

Grafikon 6. Stopa zaposlenosti mladih žena od 15 - 29 godina u %, 2007. – 2013.

21

Grafikon 7. Stopa i omjer nezaposlenosti mladih, u %, 2013. 22

Grafikon 8. Dugoročna nezaposlenost (12 mjeseci ili više) mladih (15-29), u %,

2007. – 2013. godine

23

Grafikon 9. Mladi koji nisu zaposleni, ne školuju se niti usavršavaju (NEET),

(15-29), u %, 2007. – 2013. godine

25

Grafikon 10. Koliko ste sigurni da će te pronaći posao nakon završetka

obrazovanja?

27

Grafikon 11. Koliko ste sigurni da će te pronaći posao nakon završetka

obrazovanja? (po državama članicama i EU28 prosjek)

28

Grafikon 12. Koja su vaše brige oko pronalaženja posla? 29

Grafikon 13. Produženi život s roditeljima, po spolu i dobnoj skupini, 2007. i

2011. godina, (%)

30

Grafikon 14. Produženi život s roditeljima po državama, 2007. i 2011. godina, (%) 31

76

Grafikon 15. Rast zaposlenosti i BDP-a, od 2002. – 2013. godine, EU28. 49

Grafikon 16. Nezaposlenost mladih i rast BDP-a, EU28, iz godine u godinu, Q2

2013.

50

Grafikon 17. Europodručje: Utjecaj proizvodnje na nezaposlenost 51

Grafikon 18. Elastičnost nezaposlenosti mladih na BDP komponente 51

POPIS PRIKAZA


Prikaz 1. Status rada osoba u dobi između 15 i više godina, EU28, za 2013.

godinu 19

POPIS PRILOGA

Prilog 1. Samozaposleni mladi (15 - 29), u tisućama, 2007. – 2013. godinu

Prilog 2. Nezaposlenost, 15-74 godina, u razdoblju od 2007. - 2013., u tisućama

77

Prilog 1. Samozaposleni mladi (15 - 29), u tisućama, 2007. – 2013. godinu

2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

EU (28 država) 3,100.1 3,029.1 2,866.6 2,834.2 2,763.1 2,755.8 2,672.8

Euro područje (18 država) 1,915.1 1,832.0 1,692.6 1,651.4 1,588.3 1,578.8 1,524.4

Belgija 58.5 57.1 58.3 55.8 56.7 59.4 64.8

Bugarska 26.7 25.8 25.2 24.2 25.0 24.3 24.4

Češka 86.1 85.3 85.6 89.0 90.4 88.2 81.1

Danska 18.4 17.6 16.9 15.7 14.6 14.2 15.4

Njemačka 276.2 256.3 260.1 242.5 266.3 267.4 236.4

Estonija 6.6 6.7 5.6 4.9 5.6 5.6 5.2

Irska 28.8 28.8 20.8 16.5 14.9 12.4 13.6

Grčka 108.9 107.2 106.3 101.4 85.1 77.0 71.1

Španjolska 343.4 318.5 242.0 208.0 190.6 191.6 186.8

Francuska 186.8 196.5 190.2 219.4 215.4 209.5 216.9

Hrvatska 23.7 20.7 19.4 22.0 20.6 17.7 19.1

Italija 606.6 555.6 497.1 494.8 458.7 459.7 422.7

Cipar 8.5 8.0 7.0 6.2 5.8 5.1 5.4

Latvija 10.5 10.8 9.0 9.0 10.2 9.1 11.0

Litva 21.1 14.0 10.8 7.8 9.4 11.9 12.7

Luksemburg 1.3 1.1 1.6 1.0 1.8 2.0 1.7

Mađarska 40.7 34.2 33.4 31.1 27.7 29.4 26.8

Malta 3.5 3.6 3.5 2.6 2.4 2.9 3.6

Nizozemska 97.6 103.4 108.6 116.2 116.7 119.5 138.0

Austrija 32.7 31.4 33.0 34.6 28.2 31.6 31.8

Poljska 303.8 320.6 322.8 302.3 296.4 283.9 269.8

Portugal 64.0 59.7 55.2 47.0 42.6 37.2 35.0

Rumunjska 227.4 223.3 213.8 229.5 188.2 186.5 172.9

Slovenija 7.2 6.5 7.6 8.6 8.8 7.9 7.7

Slovačka 52.0 55.0 60.8 59.0 52.2 54.4 47.5

Finska 21.9 26.0 25.8 23.9 26.3 26.5 25.2

Švedska 30.3 30.9 32.8 34.7 32.1 34.9 38.4

Velika Britanija 406.9 424.7 413.3 426.5 470.5 486.1 487.9

IZVOR: Eurostat, 2014.

78

Prilog 2. Nezaposlenost, 15-74 godina, u razdoblju od 2007. - 2013., u tisućama

2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

EU (28) 16,971.8 16,744.4 21,417.1 23,031.6 23,177.4 25,330.2 26,229.1

Euro područje (18) 11,616.4 11,802.5 14,993.9 15,889.0 15,987.3 18,025.0 18,930.5

Belgija 353.0 333.4 379.6 405.9 346.7 369.0 416.8

Bugarska 240.2 199.7 238.0 348.0 376.2 410.3 436.3

Republika Češka 276.6 229.8 352.2 383.5 350.5 366.8 368.9

Danska 110.8 101.4 177.1 218.3 221.4 218.8 202.2

Njemačka 3,601.0 3,136.0 3,228.2 2,945.5 2,501.4 2,316.5 2,270.0

Estonija 31.6 37.8 93.1 113.9 84.8 68.5 58.7

Irska 101.4 134.7 267.7 302.7 316.7 316.0 282.2

Grčka 418.3 387.9 484.7 639.4 881.8 1,195.1 1,330.3

Španjolska 1,846.1 2,595.9 4,153.5 4,640.1 5,012.7 5,811.0 6,051.1

Francuska 2,223.0 2,064.4 2,573.1 2,626.8 2,599.1 2,806.6 2,815.0

Hrvatska 170.8 149.2 159.8 205.7 231.8 272.0 317.7

Italija 1,506.0 1,691.9 1,944.9 2,102.4 2,107.8 2,743.6 3,112.6

Cipar 15.4 14.5 21.7 26.4 34.0 51.5 68.9

Latvija 68.1 88.5 192.9 205.8 166.6 155.1 120.4

Litva 64.4 88.3 210.6 270.4 228.0 196.8 172.5

Luxembourg 8.6 10.8 11.7 10.1 11.6 12.8 14.8

Mađarska 312.0 329.1 420.7 474.8 467.9 475.6 448.9

Malta 10.8 10.1 11.8 12.0 11.3 11.5 12.0

Nizozemska 277.9 243.0 303.7 389.9 388.6 468.5 600.1

Austrija 185.6 162.3 204.4 188.2 179.0 189.1 215.2

Poljska 1,618.8 1,210.7 1,411.1 1,650.2 1,658.7 1,749.2 1,792.6

Portugal 440.6 418.0 517.4 591.2 688.2 835.7 855.2

Rumunjska 640.9 575.5 680.7 725.1 730.2 701.2 729.7

Slovenija 49.9 45.5 61.0 75.4 83.2 89.6 101.8

Slovačka 295.7 255.7 323.5 389.2 365.0 378.0 386.1

Finska 183.3 172.1 220.9 224.3 208.7 206.8 219.3

Švedska 298.1 305.4 410.0 426.2 391.6 403.6 412.0

Velika Britanija 1,622.8 1,752.5 2,363.1 2,440.2 2,533.7 2,510.8 2,417.8


sveuČiliŠte u rijeci ekonomski fakultetoliver.efri.hr/zavrsni/892.b.pdf · ljudsko su lice...

Documents