globalizacija kao antiglobalizacija - oliver.efri.hroliver.efri.hr/zavrsni/89.b.pdf ·...
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET
Ivona Karašov
GLOBALIZACIJA KAO ANTIGLOBALIZACIJA
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2013.
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET
GLOBALIZACIJA KAO ANTIGLOBALIZACIJA
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Poslovno okruženje Mentor: Prof. dr.sc. Dragomir Sundać Student: Ivona Karašov
Studijski smjer: Međunarodno poslovanje JMBAG: 0081113604
Rijeka, Lipanj 2013.
Sadržaj:
1. UVOD ....................................................................................................................... 3
1.1. Problem i predmet istraţivanja .......................................................................... 3
1.2. Radna hipoteza, svrha i ciljevi istraţivanja........................................................ 3
1.3. Znanstvene metode istraţivanja ......................................................................... 4
1.4. Struktura rada ..................................................................................................... 4
2. NASTANAK, POJAM I ZNAČAJ GLOBALIZACIJE ........................................... 5
2.1. Pojam globalizacije ............................................................................................ 5
2.2. Povijesni razvoj globalizacije ............................................................................ 6
2.3. Nosioci globalizacijskih procesa........................................................................ 8
2.3.1. MeĎunarodni monetarni fond ..................................................................... 8
2.3.2. Svjetska banka .......................................................................................... 11
2.3.3. Svjetska trgovinska organizacija .............................................................. 14
2.4. Utjecaji globalizacije ....................................................................................... 17
2.4.1. Ekonomski utjecaji ................................................................................... 17
2.4.2. Politički utjecaji ........................................................................................ 19
2.4.3. Kulturni utjecaji ........................................................................................ 21
2.5. Tri pola globalizacije ....................................................................................... 23
3. KRITIKA SADAŠNJEG OBLIKA GLOBALIZACIJE......................................... 27
3.1. Pozitivni i negativni aspekti globalizacije ....................................................... 32
3.1.1. Pozitivni aspekti globalizacije .................................................................. 32
3.1.2. Negativni aspekti globalizacije ................................................................. 33
3.2. Posljedice postojećeg modela globalizacije ..................................................... 34
3.3. Antiglobalistički pokret ................................................................................... 36
4. SLOM GLOBALIZACIJE U SADAŠNJEM OBLIKU ......................................... 38
4.1. Posljedice neoliberalističke globalizacije ........................................................ 39
4.2. Korektivne mjere za postojeću globalizaciju ................................................... 43
4.3. Prijedlozi promjena oblika globalizacije ......................................................... 45
5. ZAKLJUČAK ......................................................................................................... 49
Literatura
3
1. UVOD
Svjetsku ekonomiju danas najviše obiljeţava proces globalizacije. Globalizaciji ne
smije biti cilj povećanje profita i moći već bogatih, uz cijenu uništenja društvene
strukture, okoliša, povećanje siromaštva, eksploataciju radnika i kršenja ljudskih prava.
Postavlja se pitanje kako stvoriti globalizaciju od koje će svi imati koristi, a ne samo
moćne zemlje ili pojedinci u tim zemljama, već i nerazvijene zemlje ili zemlje u
razvoju.
Zašto se samo bogate drţave još više obogaćuju na teret onih siromašnih? Tko upravlja
globalizacijom? Da li manje razvijene zemlje mogu imati koristi od globalizacije ili
samo troškove npr. onečišćenja okoliša? To su neka od pitanja na koja će ovaj
diplomski rad pokušati dati odgovore.
1.1. Problem i predmet istraživanja
Problem ove tematike je sve veće produbljivanje jaza izmeĎu bogatih i siromašnih
zemalja i ljudi. Ovim radom se nastoji istraţiti, ispitati i dokazati utjecaje globalizacije
kao procesa na ekonomski razvoj svih zemalja svijeta.
Predmet istraţivanja je istraţiti i analizirati pojam i značaj globalizacije, analizirati i
objasniti utjecaje globalizacije na globalnoj razini.
1.2. Radna hipoteza, svrha i ciljevi istraživanja
Na temelju problema i predmeta istraţivanja postavljena je radna hipoteza koja glasi:
znanstveno zasnovanim spoznajama moguće je dokazati vaţnost i utjecaj procesa
globalizacije na ekonomsko stanje zemalja svijeta.
Svrha istraţivanja jest ukazati na probleme koji se javljaju vezano za ovu tematiku, te
istraţiti koliko je globalizacija pridonijela produbljivanju jaza i nejednakosti kako
izmeĎu zemalja, tako i unutar njih.
Cilj istraţivanja je analizirati snagu i utjecaj globalizacije na zemlje svijeta, koja u svom
postojećem obliku neće promicati ujednačen razvoj, već naprotiv produbljivati
siromaštvo i nestabilnost zemalja u razvoju i tranzicijskih zemalja.
4
1.3. Znanstvene metode istraživanja
Za realizaciju ovog rada proučavane su znanstvene i stručne literature u vidu izvještaja,
časopsa i statističkih godišnjaka, te teoretskih istraţivanja brojnih znanstvenika koji su
se bavili ovom tematikom. Pri izradi rada korištene su sljedeće znanstvene metode:
komparativna, induktivna i deduktivna metoda, metoda klasifikacije, te metode analize i
sinteze. Navedene metode korištene su uz osobni pristup autora i uz konkretno citiranje
tuĎih opaţanja, stavova, zaključaka i spoznaja.
1.4.Struktura rada
Diplomski rad podijeljen je u četiri meĎusobno povezana dijela.
U prvom dijelu, UVODU, formulirani su problem i predmet istraţivanja, te su
postavljene radne hipoteze. TakoĎer se navode svrha i cilj istraţivanja, te korištene
znanstvene metode istraţvanja.
Drugi dio, NASTANAK, POJAM I ZNAČAJ GLOBALIZACIJE, pobliţe objašnjava
sam pojam globalizacije, nosioce procesa i utjecaje globalizacije.
U trećem dijelu, KRITIKA SADAŠNJEG OBLIKA GLOBALIZACIJE, navode se
pozitivni i negativni aspekti globalizacije, kako bi njezino predstavljanje bilo što
objektivnije, posljedice postojećeg modela globalizcije, te antiglobalistički pokret.
U četvrtom dijelu, SLOM GLOBALIZACIJE U SADAŠNJEM OBLIKU, navedeni su
dugoročni efekti neoliberalističke globalizacije, korektivne mjere za postojeću
globalizaciju, te prijedlozi promjena kojima bi se mogle ispraviti pogreške postojećeg
procesa globalizacije.
Posljednji dio, ZAKLJUČAK, objedinjuje sve prethodne djelove i pruţa jedinstvenu
sintezu spoznaja do kojih je u njima došlo, a ujedno dokazuje i radnu hipotezu.
5
2. NASTANAK, POJAM I ZNAČAJ GLOBALIZACIJE
U ovom dijelu rada obraĎen je pojam globalizacije, povijesni razvoj globalizacije,
nosioci globalizacijskih procesa, te utjecaji koje globalizacija ima na ekonomske,
kulturne i političke promjene.
2.1. Pojam globalizacije
Jedna od najučestalijih riječi u svakodnevnoj upotrebi jest globalizacija, njezini se
uzroci i posljedice utvrĎuju i analiziraju, ali ipak ne postoji jedna jednoznačna definicija
samog pojma globalizacije. Razlog tome je s jedne strane njezina multidimenzionalnost
(ekonomski, socijalni i kulturni aspekti), a s druge strane mnogo različitih pristupa
problemu globalizacije. U nastavku su dana dva slična, ali ne i istoznačna opisa
globalizacije:
Globalizacija je, u ekonomskom smislu, proces kojim se smanjuju ili potpuno ukidaju
prepreke u meĎunarodnoj ekonomskoj razmjeni, i povećava ekonomska integracija
meĎu zemljama. (Turek, F., 1999., p. 16)
Riječ globalizacija u većini riječnika se tumači kao pojam koji podrazumijeva svijet kao
zadanu cjelinu. Pridjev globalan rabio se potkraj 19. stoljeća za označavanje cijelog
svijeta, a imenica globalizacija ušla je u Websterov riječnik prvi puta 1961. godine.
(Plevnik, J., 2003., p. 23)
Globalizacija je sloţen i proturječan proces izgradnje svijeta kao cjeline stvaranjem
globalnih institucionalnih struktura i globalnih kulturnih oblika, tj. oblika koji su ili
proizvedeni globalno dostupnim sredstvima ili njima transformirani. Očituje se kao:
(Vidović, D., Pauković, D., 2006., p. 27)
a) gospodarsko-trţišno ujedinjenje svijeta s uniformiranim obrascima proizvodnje i
potrošnje;
6
b) demokratsko ujedinjenje svijeta na temelju postojanja zajedničkih interesa
čovječanstva, kao što su jednakost, zaštita ljudskih prava, vladavina prava, pluralizam,
mir i sigurnost, te
c) moralno ujedinjenje svijeta oko nekih središnjih humanističkih vrijednosti bitnih za
odrţivi razvoj čovječanstva.
U svojoj biti to je bliţe povezivanje zemalja i naroda svijeta koje je izazvalo golemo
smanjenje troškova prijevoza i komunikacija te rušenje umjetnih zapreka za tijek robe,
usluga, kapitala, znanja i ljudi preko granica. Globalizaciju je pratilo stvaranje novih
institucija koje su se povezale s već postojećima kako bi radile prekogranično. Na polju
meĎunarodnog graĎanskog društva, organizacijama s dugom tradicijom poput
MeĎunarodnog crvenog kriţa priključile su se nove skupine, kao što je Pokret jubileja
koji traţi smanjenje duga najsiromašnijim zemljama. Globalizaciju snaţno pokreću
meĎunarodne korporacije koje preko granica ne prebacuju samo kapital i robu, nego i
tehnologiju. Globalizacija je ponovo skrenula paţnju na već etabilarne meĎunarodne
meĎuvladine institucije: Ujedinjene narode, koji pokušavaju odrţati mir; MeĎunarodnu
organizaciju rada (ILO), osnovanu 1919. g., koja se diljem svijeta zauzima za
dosojanstven rad; Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO), koja osobito radi na
poboljšanju zdravstvenih uvjeta u zemljama u razvoju. (Stiglitz, J., 2004., p. 30)
2.2. Povijesni razvoj globalizacije
Razumijevanje procesa globalizacije nalaţe potrebu poznavanja njezine povijesne
vertikale. Moţe se reći da je globalizacija rezultat povijesnog nakupljanja odnosa koji
su nastajali u vremenu i prostoru. Globalizacija nije pala s neba nego je nastajala kroz
proces koji traje već stotinu godina. Većina autora povijesne korijene globalizacije
pokazuje pomoću podataka o meĎunarodnoj ekonomiji iz 19. stoljeća i ideologiji
slobodne trgovine. Slaţu se da globalizacija nije novi proces već da ţivimo u vrijeme
njene kulminacije. Globalizacija je kontinuiran proces koji se ubrzao 1990-ih godina,
što pak ne znači da se tada i pojavio, prekidan ratovima, revolucijama i krizama, a danas
7
se svjedoči svojevrsnoj kulminaciji globalizacije popraćenoj procesom znanstvenih
istraţivanja, tehnoloških inovacija i društvenih promjena.
Mnogo je pristupa kod objašnjavanja povijesnog razvoja globalizacije, to je stvorilo
podijeljene strane. Riječ je o dva pristupa. Prvi zastupa ideju da je globalizacija proces
duge povijesti nastao izmeĎu 15. i 18. stoljeća s prvim osjećajem jedinstva svijeta,
odnosno s prvim utjecajem na cjelokupan ţivot ljudi, društva, privrede i civilizacije
svijeta. Drugi pristup zastupa ideju da je globalizacija novi proces koji je započeo prije
kraja hladnog rata kada je došlo do promjena meĎunarodnih odnosa, smanjila se moć
drţave i povečao utjecaj globalnih institucija. (KaluĎerović, Ţ., 2008., p. 17)
Neki povjesničari tvrde da je globalizacija fenomen star nekoliko desetljeća, pa čak i
tisučljeća, te govore da je prije 1500 godina postojala mreţa trgovina podrţanom
specijalizacijom, te agrarnom i indutrijskom proizvodnjom. Drugi tvrde da
globalizacijski procesi ne seţu toliko daleko u povijest jer meĎunarodno trţište tada nije
bilo razvijeno niti po prometu, niti po oblicima financijskih instrumenata. (Čečuk. A.,
2002., p. 15)
Prateći razvoj globalizacije sve od europskog i svjetskog poretka u 18. i 19. stoljeću,
preko svjetskog poretka na pragu Prvog svjetskog rata, vrhuncem svih procesa nakon
Drugog svjetskog rata, moţe se označiti napredak globalizacije, koji je jače izraţen u
SAD-u 1980-ih godina, te kod multinacionalnih kompanija. Iako je globalizacija
starijeg datuma, ona danas nema istu dimenziju kao i prije sto godina. Upravo je
tehnologija potaknula razvoj ekonomskog aspekta globalizacije u kojem glavnu riječ
imaju globalna financijska trţišta. Proces globalizacije je u ovom svijetu „izbacio“
problem migracija, ljudskih prava, posebno terorizma, meĎunarodne trgovine drogom,
problem odrţivog razvoja, kulturna pitanja, problem religija i njihovih sukoba,
vladavina prostorom, demografskih procesa i sl. (Veselica, V., 2007, p. 10)
Iz svega izoţenog moţe se zaključiti kako je globalizacija proces koji je u svijetu
prisutan najmanje dva stoljeća, s time da se u današnje vrijeme sve više spominje i
postaje sve značajniji proces koji dostiţe svoju kulminaciju, ali sa sobom nosi i
negativne efekte.
8
2.3.Nosioci globalizacijskih procesa
Radi boljeg razumijevanja globalizacijskih procesa, u nastavku će ukratko biti
razmotreni njezini glavni nosioci, a to su MeĎunarodni monetarni fond, Svjetska banka
za obnovu i razvoj, te Svjetska trgovinska organizacija. (The Bretton Woods Institutions
and Other Governance Fora: http://www.globalpolicy.org/social-and-economic-
policy/the-three-sisters-and-other-institutions.html, 21.8.2012 )
2.3.1. Međunarodni monetarni fond
MeĎunarodni monetarni fond1 je meĎunarodna organizacija 188 zemalja, zaduţena za
nadzor globalnog financijskog sustava nadziranjem kamatnih stopa i bilanci plaćanja,
kao i za pruţanje tehničke i financijske pomoći, promicanja visoke zaposlenosti i
odrţivog gospodarskog rasta, te smanjenja siromaštva širom svijeta. (IMF,
http://www.imf.org/external/about.htm, 10.04.2013.)
U tablici 1. jasno su vidljivi brojevi glasova po zemlji članici i postotak u ukupnom
fondu, a samim time i glasačka moć pojedine zemlje članice.
1 MeĎunarodni monetarni fond (MMF) – eng. International Monetary Fund (IMF)
9
Tablica 1. Udio glasova u MMF-u prema zemljama članicama (stanje od
31.05.2002.)
Zemlja članica
Broj glasova po zemlji
Postotak u ukupnom fondu
SAD 371,743 17.16
Japan 133,378 6.16
Njemačka 130,332 6.02
Francuska 107,635 4.97
Ujedinjeno Kraljevstvo 107,635 4.97
ukupno: 39.28
Austrija 18,973
Bjelorusija 4,114
Belgija 46,302
Republika Češka 8,443
MaĎarska 10,634
Kazahstan 3,907
Luksemburg 3,041
Republika Slovačka 3,825
Slovenija 2,567
Turska 9,890
ukupno: 5.16
Armenija 1,170
Bosna i Hercegovina 1,941
Bugarska 6,652
Republika Hrvatska 3,901
Cipar 1,646
Gruzija 1,753
Izrael 9,532
Makedonija 939
Moldavija 1,482
Nizozemska 51,874
Rumunjska 10,552
Ukrajina 13,970
ukupno: 4.87
Izvor: Izradila studentica prema podacima MeĎunarodnog monetarnog fonda
(http://www.imf.org/external/np/sec/memdir/eds.htm) 10.04.2013.
Ukupan broj zemalja članica u tablici 1. iznosi 179, ali za pravilno tumačenje značaja
prvih pet drţava (SAD, Japan, Njemačka, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo) nije
potrebno iznositi čitav popis.
10
MeĎunarodni monetarni fond je, zajedno sa Svjetskom bankom, stvoren nakon
trotjednog sastanka u Bretton Woodsu 1944. godine, kao posljedica SAD-ove ţelje da
stvori nove temelje za budući ekonomski i financijski svjetski sistem. Tada je zapisano
kako će Svjetska banka pomoći siromašnim zemljama tako da kreditira projekte
strukturalne rekonstrukcije i razvoja. (IMF,
http://www.imf.org/external/about/histcoop.htm 21.08.2012. )
Osnovni ciljevi MMF-a su da: (IMF, http://www.imf.org/external/about/whatwedo.htm
23.05.2013.)
- Poboljša meĎunarodnu monetarnu suradnju meĎu članicama
- Doprinese ostvarivanju rastuće i uravnoteţene meĎunarodne trgovine
- Osnaţi sustav stabilnih deviznih tečajeva
- Financijski pomogne zemljama koje se suočavaju sa ozbiljnim platno –
bilančnim teškoćama
Pri ostvarivanju ovih ciljeva MeĎunarodni monetarni fond, obavlja sljedeće aktivnosti:
(IMF, http://www.imf.org/external/about/whatwedo.htm, 23.05.2013.)
- Prati ekonomske politike koje provode zemlje članice i jedanput godišnje daje
ocjene uspješnosti
- Osigurava kredite i zajmove zemljama članicama koje se suočavaju sa
platnobilančnim teškoćama
- Pruţa tehničku pomoć – pomoć zemljama u tranziciji
Tijekom vremena od svog osnutka MeĎunarodni monetarni fond se znatno promijenio.
Iako je utemeljen na vjerovanju da trţišta često loše funkcioniraju, od 80-ih pa sve do
danas zastupa ideju prevlasti trţišta s ideološkim ţarom. Iako je utemeljen na tezi da
zemlje treba izvrgnuti meĎunarodnom pritisku kako bi provodile politiku širenja
gospodarstva – tj. povećale potrošnju, smanjile poreze ili snizile kamatne stope i tako
potaknule gospodarstvo – danas MeĎunarodni monetarni fond odobrava novac samo
ako zemlje prihvate politiku smanjenja deficita, povećanje poreza ili podizanja
kamatnih stopa koje smanjuje gospodarstvo. (Stiglitz, J., 2004., p.32)
11
Autori poput J. Stiglitza, u MeĎunarodnom monetarnom fondu vide samo institucije
koje primjenjuju konzervativnu ekonomsku politiku, kojoj je jedini cilj moguća
ekonomska efikasnost, zanemarujući pri tome socijalne posljedice, poput
nezaposlenosti, siromaštva, zaštite okoliša, koje takva politika donosi zemljama
članicama. Takvim shvaćanjem ekonomske politike MeĎunarodnog monetarnog fonda
i Svjetske trgovinske organnizacije su dovele, mnoge zemlje u razvoju, u teţak poloţaj.
MeĎunarodni monetarni fond je toliko fokusiran na suzbijanje inflacije, te potencira
restriktivnu budţetsku i monetarnu politiku u zemljama u tranziciji, da se često
zaboravlja problem privrednog rasta, problem zaposlenosti i siromaštva u takvim
zemljama. Posebno je problematična bila politika MeĎunarodnog monetarnog fonda
visokih kamata, koja je dovela do porasta dugova zemalja Trećeg svijeta, koje su, da bi
mogle otplaćivati enormne vanjske dugove, bile prisiljene smanjiti rashode za
zdravstvo, obrazovanje, socijalne potrebe. (Mesarić, M., 2007., p.349)
Pola stoljeća nakon njegova osnutka moţe se reći da MeĎunarodni monetarni fond nije
ispunio svoju zadaću. Nije učinio što je trebao učiniti – novčano pomoći zemljama koje
se suoče s gospodarskim padom kako bi i omogućio oporavak do razine gotovo pune
zaposlenosti. Prema nekim procjenama, gotovo je stotinu zemalja u kriznom stanju. Što
je još gore, mnoge odluke koje je nametnuo MeĎunarodni monetarni fond, a osobito
prijevremena liberalizacija trţišta kapitala, pridonijele su globalnoj nestabilnosti.
(Stiglitz, J., 2004., p. 35)
Iako MeĎunarodni monetarni fond nije ispunio svoju zadaću, s obzirom na njegov
dominantan utjecaj na cjelokupna svjetska gospodarska kretanja i moć raspodjele velike
količine novca na globalnoj razini, vidi se kako je MeĎunarodni monetarni fond
značajan čimbenik u globalizacijskim procesima.
2.3.2. Svjetska banka
Grupa Svjetske banke, sa sjedištem u Washingtonu, sastoji se od same banke,
MeĎunarodne financijske korporacije, te MeĎunarodnog udruţenja za razvoj. Pridruţeni
član grupe Svjetske banke je Multilateralna agencija za garancije investicija. Sama
12
Svjetska banka daje, tzv. tvrde zajmove, preteţno prema trţišnim uvjetima i preteţno
drţavama u razvoju ili drţavama s privremenim strukturnim problemima. Na osnovi
stroge provjere plasmana, obveznice Svjetske banke nose oznaku najsigurnijih za
investitore: AAA. Profiti ostvareni u Svjetskoj banci se koriste preteţno za financiranje
plasmana MeĎunarodnog udruţenja za razvoj koji plasira, tzv. meke kredite, preteţno sa
„grace“ razdobljima, ispod ustaljenih uvjeta na trţištima kapitala. (IBRD,
http://www.limun.hr/main.aspx?id=10058&Page 23.06.2012.)
Joseph Stiglitz, profesor ekonomije na američkom Sveučilištu Stanford, bivši savjetnik
predsjedničkog vijeća Billa Clintona i bivši predsjednik Svjetske banke odlučio je 2002.
godine, nakon suspenzije zbog prethodno javno izrečenog blagog neslaganja s
američkim konceptom globalizacije, progovoriti za The Observer i Newsnight, kako
megamoćne zapadne banke i MeĎunarodni monetarni fond u svojim tajnim
dokumentima planiraju i hladnokrvno uništavaju gospodarsku osnovicu te izazivaju
socijalne nemire u mnogim siromašnim i tranzicijskim zemljama diljem svijeta kojima
“pomaţu”. (IMF's four steps to damnation,
http://www.guardian.co.uk/business/2001/apr/29/business.mbas?INTCMP=SRCH
05.06.2013.)
Četiri koraka do prokletstva: (IMF's four steps to damnation,
http://www.guardian.co.uk/business/2001/apr/29/business.mbas?INTCMP=SRCH
05.06.2013.)
1. Prvi korak – privatizacija
Prvo što vlada zemlje-duţnika treba neodloţno provesti je privatizacija gospodarstva, a
posebice velikih javnih i ključnih industrijskih poduzeća koja obavljaju transfer roba i
usluga te čine kraljeţnicu privrede svake zemlje (proizvodnja, transport i distribucija
plina, proizvodnja nafte i naftnih derivata, rudarstvo, telekomunikacije, elektroprivreda,
ţeljeznica, vodoprivreda i vodoopskrba, velike banke i osiguravateljske kuće itd.).
Umjesto da se argumentirano usprotive tom imperativnom zahtjevu za brzopletom i
netransparentnom prodajom javnih poduzeća, koja se, zbog posljedica koje neminovno
slijede, u neku ruku moţe smatrati gospodarskom veleizdajom zemlje duţnika, vlade u
mnogim prezaduţenim tranzicijskim zemljama poţurile su u njihovu radosnu
13
(ras)prodaju prikazujući to tendenciozno javnosti kao jedan od ključnih koraka u
restrukturiranju gospodarstva.
2. Drugi korak – liberalizacija
Nakon kampanjski provedene kaotične i netransparentne privatizacije javnog sektora
obavezno slijedi donošenje zakonske regulative o liberalizaciji trţišnog kapitala. Taj
potez, teoretski uzevši, omogućuje stranom investicijskom kapitalu nesmetan „ulazak“ i
„izlazak“ iz zemlje. Pritom, kako pokazuje iskustvo, u zemlju-duţnika, ulazi relativno
malo zdravog kapitala, a kudikamo najveći dio raspoloţivog domaćeg kapitala na
“zakonit” način nesmetano masovno izlazi iz zemlje. Proces bezobzirnog izvlačenja
kapitala iz zemlje-duţnika je u ekonomiji poznat pod imenom „krug vrućeg novca”.
3. Treći korak – trţišno odreĎivanje cijena
Nakon toga MeĎunarodni monetarni fond zemlju-ţrtvu, koja je već posve iscrpljena i
nalazi se gotovo na izdisaju, hladnokrvno uvlači u treći korak – tako zvano „trţišno
odreĎivanje cijena”. To je samo uljepšan izraz za dramatično dizanje cijena hrane,
energenata, vode, telekomunikacijskih i ostalih komunalnih usluga, što ima za
posljedicu multiplikaciju svih ostalih cijena. To načelo, dakako, ne vrijedi za cijenu rada
i mirovine koje se istovremeno nastoji što je više moguće ograničiti i smanjiti.
4. Četvrti korak – MMF-ov prosvjed
Tim prosvjedom je zemlja – ţrtva doslovce bačena „na koljena” i „de facto” se nalazi
pred posvemašnjim gospodarskim kolapsom. U tim krajnje dramatičnim okolnostima
MeĎunarodni monetarni fond iz nje vampirskom hladnokrvnošću isisava i posljednje
kapi krvi. Programirano pojačava ” vatru” i podiţe socijalnu temperaturu dok napokon
cijeli gospodarski ” kotao” zemlje-ţrtve ne eksplodira, čime je otvoreno samo predvorje
pakla.
Na sličan način na koji se vidi utjecaj MeĎunarodnog monetarnog fonda na svjetskoj
razini, vidi se i utjecaj Svjetske banke – nadnacionalne organizacije koja posjeduje
veliku razinu moći na globalnoj razini, što je čini jednom od nositelja globalizacijskih
procesa.
14
2.3.3. Svjetska trgovinska organizacija
Za vrijeme konferencije u Bretton-Woodsu, osim ideje osnivanja Svjetske banke i
MeĎunarodnog monetarnog fonda, postojala je takoĎer ideja da se zbog Velike svjetske
krize, osnuje organizacija koja bi regulirala meĎunarodnu razmjenu. Tada je usvojena
Havanska povelja – dokument kojim su se regulirala meĎunarodna trgovinska pitanja,
stabilnost proizvodnje i zaposlenosti, pitanja poticanja razvoja nerazvijenih i
proširivanje meĎunarodne trgovine. Iz toga je 1948. godine proizašao Opći sporazum o
carinama i trgovini (GATT)2. Iako je bio zamišljen da bude privremenog karaktera, on
je sve do formalnog osnivanja Svjetske trgovinske organizacije 1994. godine, bio jedini
pravni akt kojim se na multilateranoj osnovi ureĎivala meĎunarodna trgovinska politika.
Opći sporazum o carinama i trgovini predstavlja skup pravila prema kojima zemlje
potpisnice trebaju voditi svoju vanjskotrgovinsku politiku.
Osnovna načela multilateralnog trgovinskog sustava koji definira i koji promiče
Svjetska trgovinska organizacija u osnovi su izvedena iz načela na kojima se zasnivao i
Opći sporazum o carinama i trgovini 1947. godine. To su: (Matić, B., Lazibat, T., 2001,
p. 698)
- Načelo nediskriminacije u trgovini - osnovno je načelo multilateralnog svjetskog
trgovinskog sustava. Osniva se na dvjema klauzulama: klauzuli najpovlaštenije
nacije i klauzuli nacionalnog postupanja, koje su uklopljene u sve multilateralne
sporazume iz područja Svjetske trgovinske organizacije. Po klauzuli
najpovlaštenije nacije, članica Svjetske trgovinske organizacije obvezna je sve
ostale članice tretirati kao onu najpovlašteniju, a isto tako i proizvodima iz
zemalja članica odobriti tretman jednak onome najpovoljnijem. Načelo
nacionalnog postupanja zabranjuje diskriminaciju izmeĎu domaćih i uvoznih
roba i usluga, odnosno diskriminaciju izmeĎu domaćih i inozemnih dobavljača i
nositelja prava intelektualnog vlasništva. U trgovini robama to znači (čl. III.
GATT 1994.) da se, nakon naplate propisane carine, uvozna roba, u troškovima,
pristojbama ili administrativnim postupcima, mora tretirati jednako kao i
istovrsna ili slična domaća.
2GATT - General Agreement on Tariffs and Trade
15
- Načelo transparentnosti i predvidivosti trgovinskih politika - odreĎuje carinu
kao osnovni instrument zaštite nacionalnog gospodarstva, zabranjuje necarinska
ograničenja, propisuje da sve zaštitne mjere i relevantni propisi moraju biti
registrirani u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i dostupni svakoj članici i da se
mogu mijenjati samo po propisanoj proceduri.
- Načelo dalje liberalizacije i sve lakšeg pristupa trţištima - osigurano je obvezom
pokretanja novih krugova multilateralnih pregovora za dalju liberalizaciju
trgovine, posebno trgovine poljoprivrednim proizvodima i tekstilom, uslugama i
pravima intelektualnog vlasništva.
Svjetska trgovinska organizacija je nastala kao rezultat četiri runde pregovora Općeg
sporazuma o carinama i trgovini. Formalno utemeljenje Svjetske trgovinske
organizacije proizlazi iz Urugvajske runde koja je uspješno okončana Ministarskom
konferencijom u Marakešu, u travnju 1994. godine. Deklaracijom iz Marakeša od 15.
travnja 1994. godine utemeljena je Svjetska trgovinska organizacija kao meĎunarodna
organizacija koja je u svoju strukturu ugradila dotadašnji Opći sporazum o carinama i
trgovini, ali je svoju nadleţnost proširila na dva nova područja – trgovinu uslugama
(GATS) i intelektualno vlasnišvo (TRIPS). (Svjetska trgovinska organizacija (WTO),
http://www.mvpei.hr/MVP.asp?pcpid=821 23.08.2012.)
Osnovni ciljevi Svjetske trgovinske organizacije su:
(WTO, http://wto.org/english/thewto_e/whatis_e/10thi_e/10thi00_e.htm, 23.05.2013.)
- postavljanje i odrţavanje funkcionalnog i trajnog multilateralnog trgovinskog
sustava;
- smanjenje carina i drugih prepreka trgovini;
- uklanjanje diskriminacije u meĎunarodnim trgovinskim odnosima;
- integracija zemalja u razvoju u svjetski multilateralni trgovinski sustav;
- povećanje ţivotnog standarda;
- dostizanje pune zaposlenosti;
- gospodarski rast;
- povećanje trgovine dobrima i uslugama;
- zaštita okoliša itd.
16
Svjetska trgovinska organizacija ubrzala je ukidanje preostalih barijera slobodnoj
meĎunarodnoj trgovini i tako izrasla u moćan organizam pod dominantnim utjecajem
korporacija, koje nastoje ukinuti drţavne restrikcije i regulacije koje ograničavaju
neometano globalno kolanje roba i kapitala, značajno reducirajući na taj način
gospodarski suverenitet nacionalnih drţava. U nekim je tako drţavama Svjetska
trgovinska organizacija pod prijetnjom sankcija zahtijevao, kada je to štetilo interesima
korporacija, da promijene ili ukinu zakone za zaštitu okoliša, radnika ili potrošača.
Svjetska trgovinska organizacija se, primjerice, usprotivila zabrani koju je donijela
Europska Unija, o proizvodnji i uvozu govedine od krava tretiranih sinteskim
hormonima, a to je obrazloţeno tvrdnjom da se time krše standardi Svjetske trgovinske
organizacije o slobodnoj meĎunarodnoj trgovini. Mnogi postupci i odluke Svjetske
trgovinske organizacije govore u prilog stajalištu da ta meĎunarodna organizacija sluţi
interesima transnacionalnih korporacija i meĎunarodnog financijskog kaapitala.
(Mesarić, M., 2006, p.614)
Moţe se reći da je Svjetska trgovinska organizacija, organizacija za liberalizaciju
trgovine, koja doprinosi osiguranju slobodnog toka trgovine robama i uslugama, ali isto
tako u nekim slučajevima podrţava i primjenu ograničenja, kako bi se zaštitili potrošači.
U trenutno postojećem globalnom sustavu nekolicina institucija donosi odluke koje su
od značenja za svih. Stoga je nuţno osigurati da su odluke koje se donose adekvatne da
se njima ostvaruju interesi svih, a ne samo nekolicine.
17
2.4. Utjecaji globalizacije
Nakon definiranja pojma i nositelja globalizacijskih procesa, slijedi prikaz utjecaja koje
globalizacija izaziva. Najvaţniji su: ekonomski, politički i kulturni utjecaji.
2.4.1. Ekonomski utjecaji
Ekonomska globalizacija označava u prvom redu stvaranje i ureĎivanje pravila
jedinstvenog svjetskog trţišta sa poticanjem konkurencije i razvoja. Protivnici sa druge
strane tvrde da velike multinacionalne korporacije koriste već zaraĎeni kapital da
onemoguće stvaranje konkurenata sa kojima bi morali dijeliti trţište.
(http://www.portalsvijesti.com/teme/nwo/globalizacija-i-njezina-nacela/ 24.3.2013.)
Ekonomski utjecaji globalizacije podrazumijevaju rastuću privrednu meĎuzavisnost
širom svijeta i teţnju da se različite privrede svijeta ujedine u svjetsku integriranu
privredu. Ekonomski utjecaji odnose se na: ogroman porast trgovine, investicija,
pojačane i povećane financijske tokove, stvaranje globalnog jedinstvenog svjetskog
trţišta, transnacionalno integriranu proizvodnju, ekonomske zakone koji postaju
globalni, tehničko – tehnološku standardizaciju proizvodnje, unifikaciju meĎunarodnih
tokova roba, usluga i resursa. Pokretačku silu ekonomske integracije svijeta čine velika
mobilnost nadnacionalnog kapitala i informatički proizvodi. Financijska globalizacija,
virtualizacija i transnacionalizacija ekonomskih odnosa su manifestacije ekonomske
globalizacije. Nastankom tzv. „virtualnog novca“ nestaje njegova vezanost za odreĎenu
nacionalnu drţavu, što otvara neograničene mogućnosti i prilike za njegovu oplodnju.
Fantastična mobilnost spekulativnog financijskog kapitala, rezultat je informatičke
revolucije i neoliberalizma. Kapital tada gubi vezu sa realnim svijetom proizvodnje i
robe i postaje sam sebi dovoljan.
18
Ekonomsku globalizaciju karakteriziraju: (Drašković, V., 2007., p.260)
- Razvoj po zakonima i logici krupnog kapitala
- Brojnost oblika ispoljavanja: financijska globalizacija, globalizacija trţišta,
liberalizacija i standardizacija proizvodnje, institucionalizacija svjetske trgovine,
formiranje i uticaj globalnih transnacionalnih kompanija i banaka
- Sveobuhvatnost
- Heterogenost i diferenciranost
- Cikličnost i postepenost razvojnog procesa
- Dominacija trţišne, transnacionalne i nadnacionalne regulacije nad drţavom
- Pojava novih subjekata meĎunarodne ekonomske suradnje
Osnovna karakteristika ekonomske dimenzije globalizacije je protok novca, a ne
trgovine roba i usluga. Novac postaje faktor proizvodnje koji drţavama daje
konkurentsku prednost na svjetskom trţištu. Ekonomska globalizacija se provodi od
strane najrazvijenijih drţava svijeta, najvećih transnacionalnih korporacija i moćnih
svjetskih financijskih trţišta, s osnovnim ciljem izvlačenja što većih profita. Mnogi
teoretičari globalizacije smatraju da ekonomska globalizacija zaobilazi područja koja za
nju ne predstavljaju vrijednost, pa time dolazi do osiromašenja većinskog svjetskog
stanovništva. Neoliberalni globalisti, s druge strane to nazivaju „borbom na otvorenom
trţištu“. (Turek, F., 1999., p. 26)
Neki od faktora koji utječu na ekonomsku globalizaciju su: (Turek, F., 1999., p. 26)
- Porast svjetske proizvodnje,
- Izrazito razvijanje svjetskog trţišta,
- Ubrzanje meĎunarodnih tokova robe i kapitala – financije postaju digitalna
djelatnost,
- Jačanje transnacionalnih kompanija – svoju moć ostvaruju kontrolom trţišta
roba i usluga, financijskog i trţišta informacija,
- Porast vanjskotrgovinske razmjene – za samo četiri desetljeća povećana je 33
puta.
Dominantne političke tendencije koje oblikuju ekonomski aspekt globalizacije
uključuju liberalizaciju trgovine, deregulaciju raznih aktivnosti drţave i drugih
19
subjekata, privatizaciju drţavnih funkcija i usluga, javljanje novih moćnih
meĎunarodnih aktera na ekonomskom planu i jačanje njihovog utjecaja, kao što su
Svjetska banka, MeĎunarodni monetarni fond, Svjetska trgovinska organizacija,
transnacionalne korporacije, multinacionalne kompanije i neformalne grupe kao što su
G7 i G8. Osnovni trendovi koji danas oblikuju makroekonomiju polaze sa neoliberalnog
stajališta, koji podrazumijeva potpunu slobodu kretanja robe, kapitala i usluga,
smanjivanje javnih izdataka za socijalne usluge, deregulaciju u svakoj ovlasti koja moţe
doprinijeti smanjenju profita, privatizaciju i eliminiranje koncepta javnog dobra.
(Dokmanović, M, 2003, p. 15-22)
Ekonomska globalizacija, preteţno je zasnovana na neoliberalnoj ekonomskoj logici i
maksimiziranju profita, dovodi s jedne strane do sve većeg i brţeg tehnološkog
informacijskog razvoja. S druge strane dovodi do povećanja broja onih kojima su ove
pogodnosti nedostupne, jer nadnacionalni kapital nema milosti, za slojeve stanovništva
koji nisu u stanju da stvaraju profit.
2.4.2. Politički utjecaji
Politička globalizacija je tijesno vezana uz ekonomsku globalizaciju. Postojanje
jedinstvenog svjetskog trţišta smanjuje mogućnost nacionalnih drţava da direktno
potiču razvoj vlastite ekonomije postavljanjem pravila koja daju prednost vlastitim
firmama. Mjesto donošenja odluka se prenosi iz drţavnih u meĎunarodne institucije
čime se smanjuje mogućnost ljudi da direktnim izborima predstavnika vlasti utječu na
vlastiti razvoj. (Pojam politička globalizacija,
http://www.portalsvijesti.com/teme/nwo/globalizacija-i-njezina-nacela/ , 24.03.2013.)
Politička globalizacija iz temelja preoblikuje političku kartu svijeta. Ona označava
objektivan globalni proces stvaranja sve gušće umreţenosti, meĎuzavisnosti drţava, kao
i širenja demokracije i ljudskih prava. Na jednoj strani dolazi do nagovještaja o kraju
nacionalne drţave, a na drugoj strani dolazi do stvaranja nezavisnih drţava. Moć se tako
prenosi na nadnacionalna tijela, prototip Europske unije. Na taj se način nastoje
realizirati interesi vladajućeg, neoliberalnog smjera globalne političke elite. Dolazeći na
20
vladajuće pozicije u meĎunarodnim ekonomskim institucijama, njihova doktrina stvara
načine formiranja globalne ekonomije i istodobno odlučuje o karakteru koji će globalna
ekonomija poprimiti. (Pečujlić, M, 2001., p.413)
Sve je većem broju ljudi sve teţe prihvatiti da političari najmoćnijih nacionalnih drţava,
koje je izabrala povlaštena manjina svjetskog stanovništva, imaju odlučujući utjecaj na
politička pitanja koja se odnose na cjelokupno svjetsko stanovništvo. Za razmjer
demokratskog utjecaja na meĎunarodnu politiku nije odlučujuće drţavljanstvo samo po
sebi, već od koje se nacionalne drţave slučajno posjeduje drţavljanstvo. Time
globalizirana politika krši još jedno osnovno načelo demokracije, načelo većine. U
meĎunarodnoj politici ne vladaju demokratska načela, već prije svega moć i bogatstvo.
Drugim riječima, politika se nalazi u procesu globalizacije, dok je istovremeno
demokracija vezana uz nacionalne institucije. To je strukturalni paradoks kojim se moţe
objasniti novo političko nasilje. Sve većem broju problema u meĎunarodnoj politici što
ih treba riješiti i sve većem broju transnacionalnih političkih pokreta ne odgovara broj
transnacionalnih predstavnika i institucija. Da bi se transnacionalni problemi mogli
riješiti demokratskim načinom, potreban je transnacionalan narod, transnacionalne
demokratske institucije i transnacionalni politički predstavnici. Demonstracije od
Seattlea do Genove pokazuju da nastaje transnacionalan narod. Taj ozbiljni demokratski
problem strukture rezultira političkom krizom legitimiteta. S globalizacijom koja sve
više napreduje, sve je manje moguće takvu krizu legitimiteta riješiti poboljšanjem
nacionalnih demokracija. (Carleheden, M, 2003, p.1)
Primjeri i način djelovanja političke globalizacije, djelomično su već prikazani kroz
djelovanje nosioca globalizacijskih procesa – MeĎunarodni monetarni fond, Svjetsku
banku, te Svjetsku trgovinsku organizaciju.
Temeljna posljedica političkih utjecaja globalizacije je koncentracija moći, na način da
su temeljne odluke od značaja za gospodarska kretanja često donesene na
nadnacionalnoj razini, a od pojedinih ekonomija se očekuje njihovo primjenjivanje na
nacionalnoj razini.
21
2.4.3. Kulturni utjecaji
Kultura je cjelokupno društveno naslijeĎe neke grupe ljudi, to jest naučeni obrasci
mišljenja, osjećanja i djelovanja neke grupe, zajednice ili društva, kao i izrazi tih
obrazaca u materijalnim objektima. (Dreiseidl, H., M., Papa, D., 2013, p. 484)
Mnogi ljudi danas koriste shvaćanje "kulture" koje se razvilo u Europi tijekom 18. i
ranog 19. stoljeća. To shvaćanje kulture odraţavalo je nejednakost unutar europskih
društava i meĎu europskim silama i njihovim kolonijama diljem svijeta. Ono
izjednačuje "kulturu" s "civilizacijom" i suprostavlja oboje "prirodi". Prema tom
mišljenju neke su zemlje civiliziranije od drugih kao što su i neki ljudi kulturniji od
drugih. (Definiranje kulture,
http://ekultura.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=85&Itemid=141,
8.4.2013. )
Kulturna globalizacija je susret različitih svjetskih kultura i običaja. Protok robe,
kapitala i ljudi preko drţavnih granica nosi sa sobom i protok navika, običaja i kultura.
Ovaj proces kod različitih ljudi često izaziva različite reakcije. Neki smatraju utjecaj
nove kulture pozitivnim razvojem koji obogaćuje postojeću kulturu dok drugi u novoj
kulturi vide prijetnju utvrĎenim vrijednostima i pravilima. (Pojam kulturna
globalizacija, http://www.portalsvijesti.com/teme/nwo/globalizacija-i-njezina-nacela/ ,
8.4.2013.)
22
Velikom se brzinom uvodi zajednički svjetski jezik – engleski, koji zauzima
dominantnu ulogu u meĎunarodnoj komunikaciji, prikazano u tablici 2.
Tablica 2. Najrasprostranjeniji jezici po broju zemalja
Redni broj Naziv jezika Broj zemalja
1. Engleski 59
2. Francuski 29
3. Arapski 25
4. Španjolski 24
5. Ruski 12
Izvor: (The Top Ten Most Widely Spoken Languages in the World,
http://www.therichest.org/entertainment/the-top-ten-most-widely-spoken-languages-in-
the-world/) 24.03.2013.
Svijet, a posebice Zapadna, srednja i istočna Europa istodobno su u procesu
globalizacije, dakle slabljenja uloge nacionalnih drţava, raĎanja i jačanja
nadnacionalnih drţava. Globalizacija kulture mogla bi se odrediti kao proces
„konvergencije kulturnih simbola i ţivotnih oblika”, te kao pokušaj redukcije kulturnog
pluralizma i nametanja pojednostavljenih kulturnih perspektiva (npr. Sjedinjenih
Američkih Drţava). Kulturna moć Amerike u meĎunarodnoj zajednici nije zanemariva,
ali je amerikanizacija svakodnevne kulture ţivota zapravo pojednostavljivanje kulture, a
u nekim segmentima masovne kulture omalovaţavanje duha. Američka povijest ipak
predstavlja mladost u kulturnoj povijesti svijeta. Prema tomu, što američki kulturni duh
ima ponuditi svijetu, a da to nije na različite načine uzeto, kupljeno, oteto od svijeta,
prije svega od Europe, a onda od drugih kultura i civilizacija. Američki kulturni duh, na
kraju, sve uzeto, kupljeno i oteto od svijeta, u recikliranom obliku pokušava nametnuti
svijetu kao „American way of life“, dakako sa zaštitnim znakom „Made in USA“.
Globalizacija u kulturi moţe biti i obogaćivanje kultura, ali i svoĎenje kulturnog
pluralizma na kulturni monizam ili ugroţavanje pluralizma kulturnih identiteta.
Globalizacija naprosto razara pojedinačne identitete nimalo prihvatljivom i
pseudoargumentacijom da ona zapravo obogaćuje, a ne osakaćuje pluralističko kulturnu
strukturu svijeta. Proces globalizacije u kulturi nosi u sebi opasnost istiskivanja i
gutanja pojadinačnih kulturnih duša ili kulturnih identiteta. Globalizacija zapravo
23
devastira pojedinačne identete, ona ţeli progutati naše prepoznatljive duše i svesti ih na
razinu pojednostavljene globalne uniformiranosti. Ako se globlizacijom krade ono
materijalno ne bi se trebala ukrasti duša. Bez duše ili identiteta u globalnom selu ostaje
neprepoznatljivost pripadnosti pojedinim kulturama. (Milardović, A., Vukić, A.,
Njavro, Đ, 2005, p.11)
Suvremeno je društvo pod konstantnim i sve većim utjecajima globalizacijskih procesa.
Njihovi su temeljni nosioci meĎunarodne političke i ekonomske institucije, te globalne
transnacionalne korporacije. Oni utječu na ekonomski, politički i kulturni ţivot svake
nacije, i postupno ga, uz potporu tehnologije i medija masovnih komunikacija,
pribliţavaju.
2.5.Tri pola globalizacije
Suvremeno gospodarstvo razvija se u tri pola – Zapadnoj Europi, SAD-u i Istočnoj
Aziji, prije svega Japanu. Takav razvoj gospodarstva moţe se nazvati i trijadizacijom.
Postojanje tri pola jasno je vidljivo u meĎunarodnim odnosima, osobito u proizvodnji
skupe komunikacijske i informatičke opreme koja se ponajprije odvija na relaciji
Sjeverna Amerika – Europa – Istočna Azija. (Krešić, I., 2006, p.88)
24
Kao primjer navode se podaci o robnoj razmjeni. Grafikon 1. prikazuje podatke o
robnoj razmjeni izmeĎu EU-a i SAD-a.
Grafikon 1. Uvoz i izvoz EU u SAD
Izvor: Izradila studentica prema podacima Europske komisije
(http://ec.europa.eu/trade/creating-opportunities/bilateral-relations/countries/united-
states/) 8.4.2013.
Na grafikonu 1. su prikazani podaci o robnoj razmjeni EU-a sa SAD-om. Moţe se
vidjeti kako je izvoz iz EU-a u SAD 2009. godine iznosio 203,4 milijuna eura, a 2011.
godine iznosio 260,6 milijuna eura. Izvoz se prema ovim podacima povećao za 57,2
milijuna eura. Uvoz EU-a iz SAD-a se takoĎer povećao za 32,3 milijuna eura.
Pokrivenost uvoza izvozom u 2011. godini je 70,68%.
0,0
50,0
100,0
150,0
200,0
250,0
300,0
2009 2010 2011
Mili
jun
a EU
R
Uvoz Izvoz Bilanca
25
Grafikon 2. Prikazuje podatke o robnoj razmjeni izmeĎu EU-a i Japana.
Grafikon 2. Uvoz i izvoz EU u Japan
Izvor: Izradila studentica prema podacima Europske komisije
(http://ec.europa.eu/trade/creating-opportunities/bilateral-relations/countries/japan/)
8.4.2013.
Na grafikonu 2 su prikazani podaci o robnoj razmjeni EU-a s Japanom. Moţe se vidjeti
kako je uvoz iz Japana iznosio 57 milijuna 2009. godine, dok se 2011. godine povećao
na 67,5 millijuna eura. Izvoz se takoĎer povećao sa 35,9 milijuna eura 2009. godine, na
49 milijuna eura 2011. godine. Pokrivenost uvoza izvozom iznosi 37,75%.
Zbog visokih troškova potrebnih za razvoj te opreme, zanemareni su mnogi ostali
dijelovi svijeta. MeĎuovisnost SAD-a, Zapadne Europe i Istočne Azije vrlo je jaka i
očito da je tu jezgra globalne ekonomije. Njihova razmjena proizvoda i usluga iznosi
milijarde dolara. No i u toj trijadi postoje razlike. U njoj Europa ima povijesno
prvenstvo i tradicionalnu kulturnu razinu, SAD raspolaţu dominantnim prirodnim i
kapitalnim dobrima, a Japan starta marljivošću, iznimnom proizvodnošću i tehnološkim
inovacijama. (Krešić, I., 2006, p.88)
-30,0
-20,0
-10,0
0,0
10,0
20,0
30,0
40,0
50,0
60,0
70,0
2009 2010 2011
Mili
jun
a EU
R
Uvoz Izvoz Bilanca
26
Koncentracija moći i bogatstva još je veća u jezgri tog sustava, tj. članicama grupe G-8.
Te zemlje drţe preko 90% proizvodnje visoke tehnologije u svijetu i globalne računalne
moći, a ujedno su i najveći ulagači u istraţivanje i razvoj. (Lončar, J., 2005, p.97)
Oko ovog trokuta bogatstva i moći ostali je dio svijeta umreţen na način da organizira
vlastita gospodarstva s obzirom na odreĎeni pol ili dominantnu regiju. Svaki od tri pola
ima, prema tome, svoje područje utjecaja ili podsustav (Duţaec, I., 1997, p.17), kako je
vidljivo na slici 1.
Slika 1. Umreženost trgovine triju polova
Izvor: Lončar, J., 2005., p.98
Politički se ova tri dijela svijeta ponekad razilaze, ali kada je riječ o proizvodnji i
potrošnji tu su jedinstveni i vodeći.
Globalizacija se moţe definirati na različite načine. Iz mnoštva definicija i opisa
globalizacije proizlazi da globalizacija ima mnoga odreĎenja, no kao najvaţnija mogu
se istaknuti ekonomska dimenzija globalizacije koja je blisko povezana sa političkom
dimenzijom, te kulturna dimenzija globalizacije. Moţe se reći da je globalizacija proces
gospodarskog, političkog, socijalnog i kulturnog djelovanja na nadnacionalnom nivou.
Kao nosioci globalizacijskog procesa ističu se MeĎunarodni monetarni fond, Svjetska
banka i Svjetska trgovinska organizacija koje svojim bilateralnim, regionalnim i
meĎunarodnim ugovorima prate i odreĎuju ekonomske procese.
27
3. KRITIKA SADAŠNJEG OBLIKA GLOBALIZACIJE
Dominantan element u prvim fazama globalizacije je tehnološki razvoj, osobito u
transportu i komunikacijama. Komunikacijska tehnologija ukinula je fizičke udaljenosti
i povećala saznanja koja postoje meĎu ljudima, tako da danas nije moguće ţivjeti
izolirano zbog toga što se, sve što se dogaĎa u jednom dijelu svijeta odmah sazna u
svim ostalim dijelovima svijeta.
Globalizacija je proces koji se odvija i kojem tempo diktiraju velike svjetske sile, a mali
mu se subjekti moraju prilagoĎavati. Taj i ostale negativne aspekte globalizacije (veći
jaz izmeĎu nerazvijenih i razvijenih, veće zaduţivanje zemalja u razvoju i mnogi drugi)
kao argumete uzimaju kritičari globalizacije koji u tom procesu vide „još jednu
prijevaru razvijenih“ pa su skloni zagovarati novi meĎunarodni ekonomski sustav koji
po njihovim zamislima treba biti privlačniji i poticati uravnoteţen razvoj. (Bogunović,
A., 2001., p. 20.)
Kritiku aktualnog trenda globalizacije ističu Sundać i Rupnik.
Globalizacija kakvu danas poznajemo izaziva posljedice koje mi u sustavu vidimo kao
nedostatke i s kojima ne znamo kako upravljati. Ono čega smo svjedoci nimalo ne
odgovara idealu – globalizaciji od koje će svi imati koristi. Desrukcija društveno–
ekonomkog poretka zemalja u razvoju preko diktata globalnog svjetskog trţišta
rezultirala je formiranjem klasičnih zona siromaštva („socijalnih crnih rupa“),
kriminalizacijom društva, i meĎunarodnim anti-globalizacijskim pokretima. (Sundać,
D., Rupnik, V., 2005., p.6)
Na jednoj strani danas postoji eksploatirana periferija u kojoj se kapital ne zadrţava već
istječe po svim osnovama – zemlje u tranziciji, dok na drugoj strani postoje svjetski
centri moći u kojima se akumulira i taloţi profit - razvijena gospodarstva. To se u teoriji
naziva klasična matrica neokolonijalizma. Jer, ovako kao sada shvaćena, globalizacija je
ideologija trţišnog fundamentalizma pročišćenog od bilo kakvih socijalnih,
demokratskih i humanih vrijednosti, i kao takva predstavlja najeksploatatorsku
špekulativnu formu razvijenog kapitalizma. (Sundać, D., Rupnik, V., 2005., p.7)
28
Postavka da je slobodno trţište mehanizam za rješavanje problema u svim sferama
gospodarskog ţivota potaknula je kritičare globalizacije da iznesu argumente kojima
pobijaju takve teze: (Jašić, Z., 2003., p. 62)
1. Zbog porasta konkurencije na trţištu dobara i usluga, dolazi do porasta
nezaposlenosti uz istovremeno pogoršanje općih radnih uvjeta i smanjenje socijalnih
prava. U zemljama s niskim nadnicama takva situacija povećava pritsak na daljnje
smanjivanje nadnica radnicima s niţim kvalifikacijama.
2. Zbog rastućeg stupnja konkurentnosti meĎu pojedinim nacionalnim gospodarstvima u
taj je proces uključena i konkurencija u oblasti porezne politike. To znači u biti
napuštanje sistema progresivnog oporezivanja s posljedicama narušavanja principa
ravnomjernosti oporezivanja i smanjenje prihoda u drţavnoj blagajni, što i rezultira
lošijim zadovoljavanjem potreba graĎana s javnim dobrima.
3. Zbog rastuće mobilnosti kapitala, ali i zbog rastućih migracija, sustavi socijalne
zaštite pojedinih drţava upadaju u zamke dampinga što se svodi na smanjenje socijalnih
standarda.
4. Zbog velikih razlika u pogledu tretiranja okoliša kao oskudnog dobra i različitih
preferencija pojedinih drţava što se tiče kvalitete čovjekovog okoliša, moţe se dogoditi
da se zemlje koje imaju nedovoljno stroge propise za zaštitu okoliša upuste u ekološki
damping kad se radi o uvoĎenju ekoloških poreza. Na taj način potiču zemlje sa strogim
ekološkim normama da tamo dislociraju prljave industrije. To se negativno odraţava na
zapošljavanje u razvijenim zemljama i na zaštitu okoliša u svjetskim razmjerima.
5. Zbog dinamike koja prati svjetska financijska trţišta, ekonomska politika pojedine
zemlje ne moţe slijediti vlastite postavljene ciljeve, već je osuĎena na nemoć.
6. Zbog smanjene mogućnosti kontrole na granicama i zbog novih tehničkih
mogućnosti, raste meĎunarodni kriminal, naročito gospodarski kriminal i trgovina
drogom.
Statističkim podacima u sljedećim grafikonima potkrjepljuju se neke od prethodno
navedenih teza.
29
Jača konkurencija u razvijenim zemljama dovodi do porasta nezaposlenosti u manje
razvijenim zemljama, što prikazuje grafikon 3.
Grafikon 3. Kretanje nezaposlenosti u više i manje zavijenim državama (u %)
Izvor: Izradila studentica prema podacima Svjetske banke
(http://data.worldbank.org/indicator/SL.UEM.TOTL.ZS, 30.05.2013.)
Iz grafikona 3. moţe se vidjeti kako je u razvijenim zemljama kao Austrija, Belgija,
Njemačka i Rusija stopa nezaposlenosti padala od 2009. godine, dok je u manje
razvijenim zemljama kao Slovenia, Bugarska i Grčka stopa nezaposlenosti rasla.
Razvijene zemlje predstavljaju jaču konkurenciju na trţištu, zato u manje razvijenim
zemljama dolazi do porasta stope nezaposlenosti, dok razvijene zemlje još više jačaju.
0,00
5,00
10,00
15,00
20,00
Nezaposlenost (u %)
2009.
2010.
2011.
30
Nejednako tretiranje okoliša u različitim drţavama, dovodi do ekološkog dampinga
drţava s nedovoljno strogim propisima zaštite okoliša. Grafikon 4. prikazuje koliko su
stope ekoloških poreza rasle, odnosno padale u razdoblju od 2009. do 2011. godine.
Grafikon 4. Kretanje ekoloških poreza (% GDP)
Izvor: Izradila studentica prema podacima Eurostata
(http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=
ten00065&plugin=0, 30.05.2013.)
Iz grafikona 4. moţe se vidjeti da u zemljama kao što su Belgija, Danska i Italija stope
ekoloških poreza su rasle u razdoblju od 2009. godine do 2011. godine. U zemljama kao
što su Španjolska, Slovačka i Litva, stope ekološkog poreza padaju u istom razdoblju.
Pad stope ekološkog poreza kao jedne od varijabli zaštite okoliša, potaknulo je drţave
na ekološki damping, odnosno potaknulo je drţave s većim stopama ekološkog poreza
da u drţavama s manjim stopama ekoliškog poreza dislociraju svoje ekološki štetne
industrije.
0
0,5
1
1,5
2
2,5
3
3,5
4
4,5
Belgija Danska Italija Španjolska Slovačka Litva
Ekološki porezi (% GDP)
2009
2010
2011
31
Otvaranje granica i stvaranje slobodnog trţišta, ne mora nuţno voditi i do povećanja
stope kriminala, što se moţe vidjeti iz grafikona 5.
Grafikon 5. Prijavljene kriminalne radnje
Izvor: Izradila studentica prema podacima Eurostata
(http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=crim_gen&lang=en,
30.05.2013.)
Iz grafikona 5. moţe se vidjeti kako nema značajnijih odstupanja nakon ulaska
navedenih drţava 2004. godine u Europsku Uniju. Navedene drţave imaju uspone i
padove, odnosno povećanja i smanjenja prijavljenih kriminalnih radnji, ali ništa od
navedenog se ne moţe pripisati porastu kriminala zbog smanjene mogućosti kontrole na
granicama.
Zbog učinaka i posljedica globalizacije u proteklih 25 godina, mnogi osuĎuju
globalizaciju da je ona zapravo politički projekt osmišljen od strane i u korist SAD-a, s
jedinim ciljem postizanja apsolutne dominacije najjače svjetske sile, kojim ona
pokušava cijeli svijet preurediti prema svojim mjerilima, amerikanizirati ga.
Globalizacija iz perspektive kritičara shvaćena je kao neokolonijalizacija svijeta,
organiziranog tako da jedinu korist od globalizacije imaju SAD i privatni interesi
multinacionalnih korporacija i velikih kompanija kojima je globalizacija otvorila vrata
novih trţišta, izvora sirovina i jeftine radne snage. Globalni igrači, kao što su Svjetska
0
200.000
400.000
600.000
800.000
1.000.000
1.200.000
1.400.000
1.600.000
2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010
Prijavljene kriminalne radnje
Češka
Litva
Mađarska
Poljska
Slovačka
32
trgovinska organizacija, Svjetska banka, MeĎunarodni monetarni fond, kao i svjetski
trgovinski zakoni, pomoćna su aparatura u ostvarivanju ovakvog svjetskog poretka.
(Jašić, Z., 2003., p. 45)
U globalnom gospodarstvu faktori proizvodnje - prirodni resursi, kapital, tehnologija,
rad, informacije – kao i dobra i usluge slobodno se kreću svijetom. Špekulanti zaraĎuju
prebacujući navedene faktore s mjesta gdje su jeftiniji na mjesto gdje su skuplji, a
proizvoĎači lociraju svoje pogone tamo gdje je to najjeftinije – u nerazvijene zemlje.
ProizvoĎači tako profitiraju ne samo niţim cijenama nadnica, nego i na nepropisanim
standardima rada i zaštite okoliša (maloljetni radnici, otpad koji bi bio zabranjen u
razvijenim zemljama), te općenito niskoj razini ljudskih prava.
3.1. Pozitivni i negativni aspekti globalizacije
Globalizacija ima svoje pozitivne i negativne strane. Globalizacijom se smatra
povezivanje svijeta u jednu cjelinu. Dok je to za jednu zemlju izuzetna prednost, za
drugu zemlju je velika prijetnja. U hrvatskoj postoji pozitivno i negativno mišljenje o
globalizaciji. Pozitivni stavovi definiraju globalizaciju kao optimističan proces koji
donosi razvitak tehnologije, proširenje trţišta, veću mogućnost zapošljavanja, lagodniji
ţivot, povezivanje svijeta bez nacionalnih granica. Negativna mišljenja definiraju
globalizaciju kao prevlast EU-a, Kine i SAD-a u ekonomiji, politici, znanosti, zabavi i
kulturi, dakle kolonizaciju malih naroda. Postavlja se pitanje: je li to zaista tako? Da li
će male nerazvijene (tranzicijske) zemlje integriranjem zaista postati kolonije razvijenih
zemalja ili će integriranjem ipak uţivati brojne koristi?
3.1.1. Pozitivni aspekti globalizacije
Kod pozitivnih aspekata globalizacije treba napomenuti da je njenome razvoju pomogla
informacijska tehnologija. Pokrenula je protok informacija, ubrzala širenje informacija
33
kompjuterizacijom, satelitskom komunikacijom, Internetom, povećala je učinkovitost
svih proizvodnih sektora digitalizacijom i razvojem tehnologija.
O atraktivnosti neoliberalističke globalizacije kao nove svjetske ekonomske doktrine ne
smije se dvoumiti. Ona donosi niz pozitivnih pomaka: sniţenje proizvodnih troškova
omogućava veću cjenovnu konkurentnost; borba s konkurencijom iziskuje podizanje
kvavlitete proizvodnje; brţi tehnološki razvoj sve je skuplji i tjera na udruţivanje
poduzeća u velike fomacije, širenje trţišta zbog zaštite licenci, itd. MeĎutim, to su samo
kratkoročne, prema profitu usmjerene koristi sadašnje globalizacije. (Sundać, D.,
Rupnik, V., 2005., p.42.)
Globalizacija kao proces zasluţna je i za sve veću povezanost i meĎuovisnost ljudi i
zemalja u svijetu. Ovaj proces znatno se ubrzao posljednjih dvadesetak godina
zahvaljujući ogromnom napretku na području tehnologije koji je omogućio da
putovanja, telefonski razgovori i razmjena informacija i dobara postanu jeftiniji i
dostupniji. Kroz globalizaciju i iz nje proizašle političke i ekonomske promjene nestali
su suprotstavljeni politički blokovi, završilo je razdoblje hladnog rata, srušene su
barijere koje su ograničavale trgovinu, došlo je do udruţivanja vodećih svjetskih
financijskih trţišta i dr. (Sundać, D., Rupnik, V., 2005., p.5)
3.1.2. Negativni aspekti globalizacije
Stvarno stanje u kojem se svijet danas nalazi, bitno je drugačije od ideje kojom se
globalizacija rukovodi.
Svjetsko bogatstvo se u posljednjih nekoliko desetljeća nedvojbeno umnoţilo, njegov
veći dio rasporeĎen je na manji broj pojedinaca (i drţava) nego prije, produbljujući jaz
izmeĎu bogatih i siromašnih, kreirajući drastične podjele, kako izmeĎu regija (na
razvijeni Sjever i nezavijeni Jug) i drţava, tako i unutar njih. (Sundać, D., Rupnik, V.,
2005., p.10.)
Alarmantno je saznanje da ţivimo u toliko nesreĎenom i nestabilnom svijetu u kojem:
(Sundać, D., Rupnik, V., 2005., p.11.)
34
- 12% svjetskog stanovništva (koje ţivi u najrazvijenijim zemljama, tzv. G-7)
raspolaţe s 88% svjetskog BDP-a; od čega čak 50% pripada najmoćnijoj
svjetskoj sili SAD-u (koji ima tek 6,5% svjetskog stanovništva), dok,
- preko 40% svjetskog stanovništva nema zdravstvenu zaštitu
- 35% nema primjerenu edukaciju
- 40% nema pitku vodu
Prema podacima Svjetske banke, od 6 milijardi stanovnika naše planete, 2,8 milijardi
ţivi sa manje od 2$ na dan, a 1,2 milijarde ljudi ţivi sa manje od 1$ na dan. (Word
development report 2000/2001, p.46)
Proces globalizacije dozvoljava nejednaku raspodjelu profita, što vodi dubljoj socijalnoj
polarizaciji izmeĎu bogatih i siromašnih, i to ne samo u zemljama Trećeg svijeta, već i
unutar bogatih društava. Tehnološki napredak, tj. informatička revolucija, jedna od
poluga globalizacije, drastično smanjuju potrebu za ljudskim radom po jedinici
proizvoda. Transnacionalni kapital, u potrazi za što jeftinijom radnom snagom,
premiješta se u zemlje Trećeg svijeta, koje su u početku bile radno – intenzivne, ali u
zadnje vrijeme, premiještaju se i industrijske grane visoke tehnologije.
3.2. Posljedice postojećeg modela globalizacije
Kritičari postojećeg modela globalizacije, meĎu kojima se ističe nobelovac J. Stiglitz
smatraju da je on loš zbog toga što se pokazalo da od njega siromašne zemlje nemaju
nikakve koristi, a ne pridonosi stabilnosti globalnog gospodarstva.
Kao primjer iluzije o slobodnoj meĎunarodnoj trgovini kao instrumentu ravnomjernog
razvitka svih sudionika J. Stiglitz navodi trgovinski sporazum sklopljen godine 1994.
godine izmeĎu SAD, Kanade i Meksika, poznat pod skraćenim nazivom NAFTA.
Očekivalo se da će slobodna trgovina izmeĎu triju navedenih zemalja dogovorena
NAFTA-om ubrzati razvitak Meksika, gdje je dohodak po stanovniku bio šest puta niţi
u odnosu na SAD. No nakon deset godina iskustva s NAFTA-om postalo je očito da se
te nade nisu ostvarile: umjesto porasta, prosječna godišnja stopa rasta u prvome
35
desetljeću provoĎenja slobodne trgovine pala je sa 3,2% (u prethodnih 25 godina) na
1,8%. NAFTA ne samo da nije potakla brţi rast meksičkoga gospodarstva, nego je
izazvala zastoj u razvitku, kako poljoprivrede, tako i industrije. (Mesarić, M, 2007,
p.355)
Razlozi za pogrešan tok globalizacije jesu u tome što vodeće svjetske ekonomske
institucije MeĎunarodni monetrani fond, Svjetska banka i Svjetska trgovinska
organizacija, usmjeravaju globalizaciju uglavnom u interesu razvijenih industrijskih
zemalja i središta ekonomske i financijske moći, zanemarujući interese industrijski
slabije razvijenih zemalja.
Podaci koji opisuju „vrli novi svjetski poredak“ su sljedeći: (Baotić, J, 2003., p.45)
- više od 30% pučanstva (dvije milijarde) raspolaţe s manje od 2$ na dan, dakle gladuje,
te od gladi dnevno umire više od 24 000 ljudi.
- sve više superbogatih – samo 250 najbogatijih na svijetu, raspolaţu s više od 50%
cjelokupne imovine.
- pljačka prirodnih zaliha, koje su nastajale tijekom milijuna godina (nafta i sl.), a biti će
potrošene za samo nekoliko naraštaja, čak i po cijenu ratova, uništavanja okoliša i
zdravog ţivota, a sve u sluţbi brzog zgrtanja ogormnog profita bogatih na račun
siromašnih i dolazećih naraštaja.
- nepravedni okvirni uvjeti (pravila, propisi, zakoni i sl.) u globalnom poslovanju koji su
osmišljeni u središtima moći, posebice financijske (MeĎunarodni monetarni fond,
Svjetska banka, Svjetska trgovinska organizacija) u korist moćnih na račun
nerazvijenih.
- informacija – kao put ka spoznaji i istini – sve je više u sluţbi neistine, tj. marketinške
potpore za odrţavanje postojećih privilegija moćnih.
- neviĎeni razvoj količine znanja, posebice novih znanja, ali istodobno sve više u sluţbi
protiv samog čovjeka i kvalitete njegova ţivota (ratovi, terorizam, droga....). Dakle, više
znanja, a manje pameti.
Po mišljenju J. Stiglitza, danas MeĎunarodni monetarni fond čini pritisak na zemlje u
razvoju i na druge zemlje u ekonomskim poteškoćama da umjesto ekspanzivne provode
36
restriktivnu monetarnu i opću ekonomsku politiku, da smanje budţetski deficit, da
povećaju poreze i kamatne stope, što, u većini slučajeva vodi pogoršanju njihovih
problema. (Mesarić, M., 2002., p. 1158)
Za milijune ljudi globalizacija je bila jedno veliko razočaranje. Za mnoge je značila
gubitak posla, time i ugroţavanje egzistencije i lošije ţivotne uvjete. Globalizacija,
nastavi li ovim putem, ne samo da neće pridonijeti promicanju globalnog napretka,
blagostanja, sigurnosti i mira, već će samo još više produbiti jaz izmeĎu bogaih i
siromašnih i time povećati ekonomsku, socijalnu i političku neravnoteţu i nestabilnost.
Stoga nije iznenaĎujuće da se antiglobalistički pokret brzo širi po čitavome svijetu.
3.3.Antiglobalistički pokret
Procesu globalizacije se suprostavljaju antiglobalisti. Antiglobalistički pokret razvijao
se i jačao usporedno s jačanjem globalizacije i jedan od ciljeva mu je ukazivanje na
nejednakosti u svijetu, ali i borba protiv politike meĎunarodnih institucija poput
MeĎunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. Najviše sljedbenika ovaj je pokret
dobio na Zapadu tj. u razvijenim zemljama, jer su razvijeni prvi postali svjesni
nedostataka globalizacije. Na ţalost, antiglobalisti su nedovoljno ujedinjeni pa nemaju
jednu jasnu i jedinstvenu politiku koja bi upravljala njihovim akcijama, već se cijeli
pokret katkada doima konfuzno i nejasno. Usprkos tome, pojedine akcije antiglobalista
imale su utjecaja na svjetske odluke i politiku moćnika pa su se njihove poruke čule
širom svijeta. Tako su antiglobalistički prosvjedi u Seattleu 1999. i Genovi 2001.
godine, organizirani povodom konferencija Svjetske trgovinske organizacije, bili
vodeće vijesti u svim dnevnim listovima i ostalim medijima. (Lončar, J, 2005., p.101)
Antiglobalistički skupovi i prosvjedi stotina tisuća ljudi ukazuju na hitnost preobrazbe
novog svjetskog poretka koji bi u protivnom mogao biti zamijenjen nekim novim
svjetskim poretkom, ali nasilnim putem.
Iz razmatranja globalizacije u ovom poglavlju, moţe se zaključiti da je globalizacija
proces koji nameće razvoj, a koji ujedno potiče izdradnju meĎunarodnih nadnacionalnih
37
sustava i institucija. Neovisno o tome s kojeg aspekta se promatraju globalizacijski
procesi, nastala je promjena na svjetskoj društvenoj razini koja se ogleda u porastu
svijesti o povezanosti i meĎuovisnosti svijeta, osjetljivosti za probleme udaljenih
zemalja, te napuštanju starih i prihvaćanju širih identiteta.
38
4. SLOM GLOBALIZACIJE U SADAŠNJEM OBLIKU
Globalizacija u sadašnjem obliku je skup procesa koji ima primarne i sekundarne efekte.
Od primarnih efekata ističu se ekonomski, a sekundarni efekti su različiti ne-ekonomski.
Oni se mogu pojavljivati istovremeno s oba predznaka (pozitivni i negativni). Profesori
Sundać i Rupnik došli su do triju novih spoznaja: (Sundać, D., Rupnik, V., 2005., p.44.)
- Rijetko koja vlada iz skupa primarnih učinaka kao svoj cilj bira nešto više od
dobiti;
- Kod toga ona ne analizira sve sekundarne učinke s obzirom na predznak i stoga
ih ona i ne uključuje ni u spriječavajuće (ograničenja), ni u ubrzavajuće
čimbenike globalizacije;
- Ne traţi kompromis izmeĎu sekundarnih učinaka u slučaju da su suprotnog
smjera.
Ukratko navedeni dugoročni efekti modela sadašnje globalizacije prema prof. Sundaću i
Rupniku: (Sundać, D., Rupnik, V., 2005., p.45)
- opadanje zaposlenosti,
- opadanje ţivotnog standarda, ugroţen ţivot stanovništva zbog opadanja rasta
proizvodnje potrošnih dobara, a time dugoročno dolazi do nestašice potrošnih
dobara,
- kapital se više ne oploĎuje, gubi svoju funkciju,
- dopuštanje jačanja multinacionalnih kompanija dok se istovremeno nerazvijenim
zemljama savjetuje liberalna trţišna ekonomija sa već obezvrijeĎenim
kapitalom,
- pretjerano iskorištavanje već oskudnih i ograničenih prirodnih resursa.
Globalizacija u sadašnjem obliku moţe biti dovedena u pitanje, ukoliko politika
liberalizacije nije adekvatno razraĎena i postupno provedena naročito u slučaju kad se
istovremeno provodi liberalizacija uvoza i financijskih trţišta. Ukoliko nisu stvorene
adekvatne makroekonomske pretpostavke za politiku liberalizacije, dugoročni ciljevi
ekonomske politike mogu biti dovedeni u pitanje. (Jašić, Z., 2003, p.62)
39
4.1. Posljedice neoliberalističke globalizacije
Iako globalizacija treba dovesti u svojoj konačnici do smanjenja svjetske nejednakosti,
podaci pokazuju da se nejednakost ne smanjuje. Prema istraţivanjima američkog
tjednika Newsweek, razlika izmeĎu bogatih i siromašnih iznosila je 1930. godine 3:1,
1950. godine 35:1, 1992. godine 71:1, a 1997. godine 727:1, u korist bogatih. Bogatstvo
tri najbogatija čovjeka na svijetu: Billa Gatesa, princa Al Saouda i Filipa Ansuca, veća
je od, zajedno uzetog, nacionalnog bruto proizvoda 26 najsiromašnijih zemalja na
svijetu. (Multinacionalne korporacije u procesu globalizacije,
http://www.cpi.hr/download/links/hr/10877.pdf) 29.03.2013.
Tablica 3. Usporedba bogatstva tri najbogatija čovjeka i 56 najsiromašnijih
zemalja (u mil.$)
Redni broj
Naziv države BDP Naziv osobe Bogatstvo
1 Tuvalu 35,80 Carlos Slim Helu 73.000,00
2 Palau 165,52 Bill Gates 67.000,00
3 Kiribati 166,69 Amancio Ortega 57.000,00
4 Marshall Islands 173,70
5 Sao Tome and Principe 248,29
6 Micronesia, Fed. Sts. 310,29
7 Tonga 433,88
8 Dominica 484,14
9 Comoros 610,37
10 Samoa 640,88
11 St. Vincent and the Grenadines 687,99
12 St. Kitts and Nevis 697,28
13 Vanuatu 760,04
14 Grenada 816,05
15 Solomon Islands 838,02
16 Gambia, The 898,28
17 Guinea-Bissau 973,43
18 Seychelles 1.007,19
19 Timor-Leste 1.054,00
20 Antigua and Barbuda 1.118,32
21 St. Lucia 1.259,08
22 Belize 1.447,50
23 Liberia 1.545,46
40
24 Bhutan 1.732,19
25 Cape Verde 1.901,14
26 Maldives 2.050,14
27 Central African Republic 2.194,72
28 Sierra Leone 2.242,96
29 Burundi 2.325,97
30 Lesotho 2.426,20
31 Guyana 2.576,73
32 Eritrea 2.608,72
33 Togo 3.620,17
34 Barbados 3.685,00
35 Fiji 3.818,12
36 Swaziland 3.977,75
37 Mauritania 4.075,68
38 Montenegro 4.495,78
39 Guinea 5.089,49
40 Malawi 5.621,00
41 Kyrgyz Republic 5.918,61
42 Niger 6.016,96
43 Rwanda 6.374,88
44 Kosovo 6.452,51
45 Tajikistan 6.522,20
46 Moldova 7.000,33
47 Benin 7.294,87
48 Pacific island small states 7.342,94
49 Haiti 7.346,16
50 Bahamas, The 7.787,51
51 Lao PDR 8.297,66
52 Mongolia 8.761,43
53 Malta 8.886,57
54 Nicaragua 9.316,76
55 Chad 9.485,74
56 Zimbabwe 9.656,20
Ukupno 193.275,26 197.000,00
Izvor: Izradila studentica prema podacima Forbes-a i Svjetske banke,
http://www.forbes.com/billionaires/list/ i
http://data.worldbank.org/indicator/NY.GDP.MKTP.CD, 10.04.2013.
Danas, bagatstvo tri najbogatija čovjeka na svijetu, veće je od, zajedno uzetog,
nacionalnog bruto proizvoda 56 najsiromašnijih zemalja svijeta, što se vidi iz tablice 3.
41
Sve većem broju ljudi postaje jasno da globalizacija, nastavi li putem kojim je krenula,
ne samo da neće pridonijeti promicanju globalnog napretka, blagostanja, sigurnosti i
mira, nego će još više produbiti jaz izmeĎu bogatih i siromašnih i povećat će globalnu
ekonomsku, socijalnu i političku neravnoteţu i nestabilnost. (Mesarić, M., 2002.,
p.1172 )
Tablica 4. Indeks globalizacije 2012. godine
Indeks globalizacije Indeks ekonomske
globalizacije Indeks političke
globalizacije
1 Begija 92,76 Singapur 97,39 Italija 98,43
2 Irska 91,95 Luksemburg 94,63 Francuska 98,21
3 Nizozemska 90,94 Irska 93,27 Belgija 97,91
4 Austria 90,55 Malta 92,23 Austrija 97,31
5 Singapur 89,18 Belgija 92,15 Španjolska 96,68
6 Švedska 88,23 Nizozemska 91,91 Ujedinjeno Kraljevstvo
96,43
7 Danska 88,11 Mađarska 90,5 Švedska 95,86
8 Mađarska 87,38 Švedska 88,98 Poljska 95,17
9 Portugal 86,73 Bahrain 88,96 Portugal 94,36
10 Švicarska 86,64 Ujedinjeni
Arapski Emirati 88,74 Kanada 94,16
Izvor: Izradio student prema podacima KOF Indeks of Globalization,
https://www.kof.ethz.ch/static_media/filer_public/2012/09/16/rankings_2012_1.pdf,
10.04.2013.
Tablica 4. prikazuje prvih deset zemalja, od ukupno 208 istraţivanjem obuhvaćene
zemlje, koje imaju najveće indekse globalizacije, indekse ekonomske globalizacije i
indekse političke globalizacije. Indeks globlizacije govori o globalnoj povezanosti,
integraciji i meĎuovisnosti zemlje u ekonomskom, kulturnom, socijalnom, tehnološkom
i ekološkom smislu. Iz tablice je vidljivo da najveći globalizacijski indeks ima Belgija,
dok najveći ekonomski globalizacijski indeks ima Singapur, a najveći politički
globalizacijski indeks Italija.
Navodno bi globalizacija primarno značila samo regionalnu ekspanziju kapitala. Širenje
prodajnih trţišta iziskuje koncentraciju kapitala i znanja. Kako bi takav obujam
operativnog kapitala što prije i što bolje podupro regionalnu ekspanziju velikih
42
poduzeća, suvremena se globalizacija koristi, prije svega, za dobit koja proizlazi iz
svakakve unutarnje prestrukturizacije tih poduzeća. U tom okviru vodi se bitka za
promjenu učešća proizvodnih čimbenika. Za ilustraciju: nekada su nosioci razvoja bili
proizvodni čimbenici – zemlja, rad i kapital – dok je danas sve manje zemlja i sve
manje rad. (Sundać, D., Rupnik, V., 2005., p.51.)
U praksi današnje globalizacije preuzimanja poduzeća daleko premašuju kupovine i
udruţivanja poduzeća. Iz toga slijedi sasvim pragmatičan zaključak, da (preuzimajući)
kapital globalizirajućih zemalja kroz preuzimanja daleko više dobija nego kupovinom ili
udruţivanjem. Teoretski je dokazano da prezuimanje za preuzeto poduzeće uvijek znači
gubitak. Razlog tome je što cijena preuzimanja nije utvrĎena prema ostvarenoj dobiti,
nego prema statičkoj procjeni. Tako dolazi do sustavnog obezvrijeĎivanja kapitala u
zemlji koja ulazi u globalizaciju (npr. tranzicijske zemlje).
Liberalizacija, odnosno ukidanje vladinih intervencija na financijskom trţištu i trţištu
kapitala, te uklanjanje trgovačkih prepreka, ima različite oblike. Danas čak i
MeĎunaroddni monetarni fond priznaje da je s liberalizacijom otišao predaleko i da je
liberalizacija financijskih trţišta i trţišta kapitala pridonijela globalnoj financijskoj krizi
90-ih godina, te da u malim, novonastalim zemljama moţe izazvati kaos. (Stiglitz, J.,
2004., p.79)
Konačno rješenje što donosi današnja globalizacija prema Prof. Sundaću i Rupniku:
Zemlja koja kroz globalizaciju izvozi blagostanje u zemlju koja je predmet globalizacije
(kao što su to zemlje u tranziciji) ima ograničeno blagostanje, a time i ograničen
globalizacijski potencijal (=njezino bogatstvo je ograničeno). Stoga se ne moţe
očekivati da će takva zemlja biti vječiti i neiscrpni kreditor zemljama koje su u procesu
globalizacije (=selekcija globalizacijskog kretanja). Kratkoročno kreditiranje
globalizirajućih zemalja samo produţava agoniju fiktivnog blagostanja za obje strane,
odlaţe konačnu propast poligona ţetve dobiti, i time, uz uvjet da autori globalizacije
priznaju dobit kao jedini akcijski kriterij sadašnjeg globalizacijskog procesa, odlaţe i
trenutak spoznaje da sadašnja globalizacija djeluje protiv sebe same. (Sundać, D.,
Rupnik, V., 2005., p.50.)
43
4.2.Korektivne mjere za postojeću globalizaciju
Globalizacija je pokušaj preureĎenja svijeta. Zbog toga je nuţno da čovječanstvo
pronaĎe efikasne korektivne mjere sadašnje globalizacije koji neće uzdizati jedan
čmbenik na štetu ostalih.
Mogući korektivi koji bi mogli usporiti ili čak spriječiti pribliţavanje katastrofalnoj
točci, prema prof. Sundaću i Rupniku, jesu: (Sundać, D., Rupnik, V., 2005., p.56)
Prvom korektivnom mjerom se predlaţe da se profitni kriterij zamijeni dohodovnim.
Time bi se spriječilo opadanje kupovne moći i onemogućilo da buduća globalizacija
počiva na dobiti kao jedinom kriteriju odlučivanja. U teoriji optimalnog sustavnog
odlučivanja dokazano je da je primjena višekriterijalnih rješenja stabilnija, a
prihvaćanjem dohodovnog principa značilo bi dvostruko-kriterijalno upravljanje
svjetske ekonomije.
Drugim korektivom predlaţe se kompromisno više-partnersko odlučivanje (izmeĎu
vodeće zemlje u procesu globalizacije i zemlje koja započinje s procesom globalizacije,
izmeĎu poduzeća, te izmeĎu poduzeća i drţave kao partnera).
Treća korektivna mjera predlaţe da se realizacija globalizacijskih odluka treba bazirati
na različitim makroekonomskim politikama, pri čemu se koriste svi mogući elementi,
odnosno alati za sinkronizaciju tih politika.
Četvrtom korektivnom mjerom se ističe kako neoliberalistička globalizacija treba
rješavati integracijske konflikte, a ne ih zanemarivati i zaobilaziti.
Petim korektivom se predlaţe da vlada zemlje koja je započela proces globalizacije,
mora aktivno štititi svoj razvojni potencijal i voditi računa o komparativnoj prednosti3.
Vlada zemlje, takoĎer, ne smije smatrati proračun svojim neprijateljem, već korisnom
„reţijom“.
3 Komparativna prednost - svaka zemlja će imati koristi ako se specijalizira u proizvodnji i izvozi ona
dobra koja moţe proizvoditi uz relativno niţi trošak (u kojima je relativno efikasnija od drugih zemalja).
44
Šestom korektivnom mjerom ističe se opasnost od neograničene zamjene ljudskog rada
sa strojevima/kapitalom. Djelovanje infrastrukture ne smije se ostaviti ekonomskom
liberalizmu jer bi se u suprotnom ubrzo pribliţili katastrofalnoj točci.
Sedmim korektivom se ističe kako se uravnoteţenost mora realizirati na bilateralnoj,
odnosno multilateralnoj razini, dok se optimalnost mora realizirati na svjetskoj, odosno
globalnoj razini. Ne vidi se kako bi se slatki snovi o stabilnosti iz dosadašnjih
ekonomskih doktrina mogli bez ikakvog odricanja prenijeti na sadašnju globalizaciju,
ponajviše zbog toga što su prijašnje doktrine bile su više ili manje plod zatvorenih
društava s oštrom cenzurom prema manje razvijenim zemljama ili čak kolonijama.
Doktrina sadašnje globalizacije usmjerena na cjelokupnu planetu koja je u svakom
pogledu jako heterogena i stoga se traţi temeljito unutarnje preustrojstvo svih
dosadašnjih doktrina.
Osmi korektiv predlaţe da je neizostavan zadatak svjetske regulacije, selektivna i
simultana uporaba keynesijanske i liberalne ekonomije na različitim regionalnim i
funkcionalnim segmentima. Na temelju ranije navedenih korektiva, sistemsko-
konstruktivno kalibrirani (odmjeren) neoliberalizam dobija razvojno-progresivne
kvalitete svjeske gospodarske politike na dugi rok.
Deveti korektiv ističe kako izostavljenjem drugog korektiva, dozvoljavamo da i u
gospodarstvu djeluje zakon prehrambenog lanca sa svršetkom u projiciranoj
katastrofalnoj točci. Takvim scenarijem svjetsko bi se gospodarstvo našlo u plinskoj
komori, to bi značilo da što se više ono bori da preţivi (lovi kisik) to brţe umire (udiše
otrov). Ako se to isto primijeni za poduzetničku razinu: što se više posrnulo poduzeće
trudi da bude uspješno, to će ga prije progutati snaţnije poduzeće. Izlaz iz toga postoji u
udruţivanju poduzeća, a ne u preuzimanjima, osobito ne u neprijateljskim.
Desetim korektivom se upozorava kako se katastrofalna točka ne moţe izbjeći
uvoĎenjem novih proizvoda. Postavlja se pitanje što za kapital još ostaje nedodirljivo,
odnosno nekupljivo? Ako nema više toga, onda se faktorska teorija lomi i svi su
45
prijašnji korektivi neuporabljivi. Dakle, ukupan progres počiva na kapitalu, koji se
usamljen nalazi u katastrofalnoj točci i okruţen je utvrĎenim rezultatima i njihovim
posljedicama.
Jedanaestim korektivom se ističe vaţnost dvaju načela, kapitalnog i upravljačkog
istovremeno. Kapitalno načelo je ono koje dozvoljava učešće na dobiti u suglasnosti s
kapitalnim ulogom u gospodarskoj jedinici. Upravljačko načelo pak daje prednost
najboljem poslovnom prijedlogu/odluci. Takav dualizam spriječava unutarnji raspad
gospodarske jedinice što uklanja nasilje kapitala iznad znanja. Istaknuta je, takoĎer,
jednostavna i stara istina da bogatstvo nije uvjet pameti, ali ne i obrnuto: nije svatko
pametan i bogat. Uvaţavanje te prirodne istine, vaţan je uvjet realizma korigirane
neoliberalističke globalizacije.
Dvanaestim korektivom predviĎena je posljedica svih prethodnih korektiva koja glasi:
da bismo izbjegli katastrofalnu točku nuţna je spoznaja da se teret razvoja raspodijeli
izmeĎu kapitala i znanja: tako promijenjena motivacijska struktura pak zadire u jezgru
su-upravljanja kao bitne konponente neoliberalističke globalizacije. Tradicionalnoj
trojci „zemlja – rad – kapital“ tako se pridruţuje još i „znanje“.
4.3. Prijedlozi promjena oblika globalizacije
Ne samo da neoliberalna globalizacija nije riješila prethodno navedene probleme, nego
ih je i produbila. Stoga se navode prijedlozi J. Stiglitza za promjene, odnosno reforme
postojećeg modela globalizacije. Cilj tih prijedloga je da proces globalizacije sluţi
dobrobiti svih zemalja i svih društvenih slojeva. Mjere za promjenu ciljeva i pravila
globalizacije morale bi uključiti: olakšavanje izvoza iz nerazvijenih zemalja; rješavanje
problema dugova najsiromašnijih zemalja; omogućiti nerazvijenim zemljama da najveće
koristi od eksplotacije njihovih prirodnih bogatstava imaju one, a ne strane korporacije i
sl.
Stiglitz ne odbacuje globalizaciju već metode i tehnike kako se ona provodi. Od nje
danas siromašni imaju najmanje koristi.
46
Problem nije u globalizaciji, nego u načinu na koji se njome upravlja. Dio problema leţi
i u meĎunarodnim gospodarskim institucijama, MeĎunarodnom monetarnom fondu,
Svjetskoj banci i Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, koji odreĎuju pravila igre. (Stiglitz,
J., 2004., p.239.)
Smatra se da je problem dugova nerazvijenih siromašnih zemalja i dalje otvoren pa se
predlaţe pet ključnih mjera za njihovo rješavanje, a te se mjere na saţet način mogu
opisati ovako: (Mesarić, M., 2007., p.363)
a) Ne koristiti se otpisom dugova kao sredstvom pritiska ili ucjene. Ta mjera se predlaţe
zbog slučaja otpisa 30% duga Iraku u rujnu godine 2004. (u visini od 40 milijardi USD),
koji je otpis odobrio tzv. Pariški klub (to je skupina od 19 zemalja-vjerovnika), ali pod
uvjetom da se provede potpuna privatizacija i liberalizacija gospodarstva. Sličan je uvjet
za otpis dugova postavljen i Nigeriji.
b) Povratak anticikličkoj politici meĎunarodnog kreditiranja nerazvijenih zemalja, tj.
davanju kredita u fazi slabljenja konjunkture da bi se spriječila recesija i pomoglo
oţivljavanje gospodarstva.
c) Smanjenje rizika koji su izvan kontrole zemlje-duţnika, kao npr. nepovoljna
promjena valutnih tečajeva, povećanje kamata, pad cijena sirovina i sl. Ugovori o
zajmovima s meĎunarodnim financijskim institucijama morali bi sadrţati klauzulu o
nekom obliku zaštite zemalja-duţnika od takvih rizika.
d) Potrebno je povećati oprez i suzdrţati se u nerazvijenim zemljama od zaduţivanja,
imajući u vidu da je to zaduţivanje mnogim zemljama donijelo više štete nego koristi.
Naime veliki dio stranih zajmova odlazi na potrošnju i neproizvodne investicije bez
ikakvog učinka na ubrzanje gospodarskoga razvitka. Pored česte razvojne jalovosti
stranih zajmova, oni mogu imati i negativne socijalne posljedice: dogaĎa se da koristi
od tih zajmova uţivaju preteţno bogati društveni slojevi, a teret otplate pada na čitavo
društvo, tj. na sve graĎane. Zbog te asimetričnosti u koristima i troškovima inozemnih
zajmova, oni često vode većoj društvenoj nejednakosti i siromaštvu.
e) Problem insolvencije, odnosno duţničke krize valjalo bi regulirati meĎunarodnim
propisima. Kao što je navedeno, zbog raznih okolnosti na koje se ne moţe utjecati i
neka financijski veoma odgovorna i ekonomski uspješna zemlja moţe postati
insolventna. Takvoj bi zemlji meĎunarodna zajednica morala pomoći da prebrodi
47
privremene poteškoće koje mogu zablokirati njezin razvitak. Dosad su meĎutim SAD
sprječavale svaki pokušaj uspostavljanja nekog meĎunarodnog mehanizma kojim bi se
moglo rješavati problem insolvencije u navedenim slučajevima.
Postoje različiti odgovori na krizu socijalne drţave i na neoliberlane koncepte koji danas
dominiraju svijetom. Zajedničko im je nastojanje da novim politikama odrţe solidarnost
u društvu, promijeniti ulogu pojedinih aktera te restrukturirati mehanizme djelovanja
socijalne drţave. Tri su moguće strategije, kao i njihove meĎusobne kombinacije:
(Vidović, D., Pauković, D., 2006., p.134)
Prva je razvoj civilnog društva, što vodi u tzv. „welfare mix“ u kojem dio zadatka
socijalne drţave preuzimaju asocijacije graĎana. Rosanvallon govori o prevladvanju
dihotomije „privatizacija – etatizacija“ te o potrebi uspostave oblika socijabiliteta
potisnutih u razvoju socijalne draţve. Asocijacije civilnog društva mogu artikulirati
interese i predstavljati različite društvene skupine, ali isto tako mogu „proizvoditi“ i
distribuirati dobrobit onima koji su socijalno ugroţeni.
Druga je strategija učvršćivanje socijalnih prava, kao dijela korpusa ljudskih prava. To
podrazumijeva pravedan pristup socijalnim pravima, tako da ona ne ostanu samo na
deklarativnoj razini. Riječ je o pravima kojima se ostvaruje integracija u društvo nakon
čega svaki graĎanin dobiva mogućnost aktivnog utjecaja na svoju sudbinu. Ovakav
pristup nalazimo u dokumentima Vijeća Europe, prije svega u Europskoj socijalnoj
povelji, dokumentima o pristupu socijalnim pravima, Strategiji socijalne kohezije na
čijoj se primjeni u posljednje vrijeme dosta inzistira. Prema definiciji Vijeća Europe,
socijalna je kohezija sposobnost društva da različitostima poboljšava dobrobit svih
svojih članova te da mirno prevladava kako identitetske tako i distributivne konflikte.
Treća strategija sastoji se u uspostavi nadnacionalne socijalne politike i socijalnih prava.
Radi se o tome da se nacionalna razina komplementira nadnacionalnom, u našoj regiji
europskom razinom socijalne intervencije, kojoj mnogi analitičari pridodaju
revitaliziranu regionalnu i lokalnu razinu socijalne politike.
Globalizacija je nastala kao pokušaj preureĎenja svijeta. Iako je trebala dovesti do
smanjenja svjetske nejednakosti, prema istraţivanju podaci pokazuju da se nejednakost
ne smanjuje, već sve više produbljuje jaz izmeĎu bogaih i siromašnih. Dani su i
48
prijedlozi promjena prema prof. Stiglitzu od koji su najvaţniji olakšavanje izvoza iz
nerazvijenih zemalja, rješavanje problema dugova najsiromašnijih zemalja, te
omogućiti nerazvijenim zemljama da najveće koristi od eksplotacije njihovih prirodnih
bogatstava imaju one, a ne strane korporacije. Zbog toga je nuţno da čovječanstvo
pronaĎe efikasne mjere za promjenu oblika sadašnje globalizacije koji neće uzdizati
jedan čmbenik na štetu ostalih.
49
5. ZAKLJUČAK
Globalizacija je jedna od najučestalijih riječi u svakodnevnoj upotrebi. Njezini su
uzroci i posljedice utvrĎeni i analizirani i u ovom radu, ali još uvijek se ne moţe dati
jednoznačna definicija samoga pojma globalizacije. Objedinjujući mnoga različita, čak i
kontradiktorna mišljenja s kojima se susrelo za vrijeme pisanja ovog rada moţe se
ovako opisati globalizaciju: Globalizacija je u svojoj biti bliţe povezivanje zemalja i
naroda svijeta koje je izazvalo golemo smanjenje troškova prijevoza i komunikacija te
rušenje umjetnih zapreka za tijek robe, usluga, kapitala, znanja i ljudi preko granica.
Za razumijevanje procesa globalizacije potrebno je poznavanje njezine povijesti. Ona
nije pala s neba nego je nastajala kroz proces koji traje već stotinu godina. Kod
objašnjavanja nastanka globalizacije nastalo je mnogo pristupa, te su se stvorile
podijeljene strane. Riječ je o dva pristupa. Prvi pristup zastupa ideju da je globalizacija
proces duge povijesti nastao izmeĎu 15. i 18. stoljeća s prvim osjećajem jedinstva
svijeta, odnosno s prvim utjecajem na cjelokupan ţivot ljudi, društva, privrede i
civilizacije svijeta. Drugi pristup zastupa ideju da je globalizacija novi proces koji je
započeo prije kraja hladnog rata kada je došlo do promjena meĎunarodnih odnosa,
smanjila se moć drţave i povećao utjecaj globalnih institucija. Dakle, globalizacija je
proces koji je u svijetu prisutan najmanje dva stoljeća, s time da se u današnje vrijeme
sve više spominje i postaje sve značajniji pojam.
Glavni nosioci globalizacijskog procesa su MeĎunarodni monetarni fond, Svjetska
banka i Svjetska trgovinska organizacija. MeĎunarodni monetarni fond je vrlo fokusiran
na suzbijanje inflacije, te potencira restriktivnu budţetsku i monetarnu politiku u
zemljama u tranziciji, te često zaboravlja problem privrednog rasta, zaposlenosti i
siromaštva u takvim zemljama. MeĎunarodni monetarni fond nije ispunio svoju zadaću,
odnosno, nije novčano pomogao zemljama koje su se suočile s gospodarskim padom,
kako bi omogućio njihov oporavak do razine gotovo pune zaposlenonsti. Zbog svoje
dominantnosti i moći raspodjele velike količine novca na globalnoj razini, MeĎunarodni
monetarni fond je značajan čimbenik u globalizacijskim procesima.
Zadaća Svjeske banke je davanje tvrdih i mekih zajmova preteţno prema trţišnim
uvjetima i preteţno drţavama u razvoju ili drţavama s privremenim strukturnim
50
problemima. Kao i MeĎunarodni monetarni fond, Svjetska banka je nadnacionalna
organizacija koja posjeduje veliku razinu moći na globalnoj razini, što je čini jednom od
nositelja globalizacijskih procesa. Svjetska trgovinska organizacija je zaduţena za
provjeru i odrţavanje nediskriminacije u trgovini, odreĎivanje carina kao osnovnog
instrumenta zaštite nacionalnog gospodarsva, te je zaduţena za osiguranje lakšeg
pristupa trţištima i liberalizaciju trgovine. Navedene institucije svojim bilaerlanim,
regionalnim i meĎunarodnim ugovorima prate i vode ekonomske procese, a problem se
očituje u njihovoj netransparentnosti i nedemokratičnosti, koja sve više dolazi do
izraţaja, te izaziva opravdane sumnje u njihovo djelovanje.
Globalizacija se, kao što je spomenuto, moţe definirati na različite načine. Iz mnoštva
definicija i opisa globalizacije, proizlazi da globalizacija ima mnoga odreĎenja, no kao
najvaţnija mogu se istaknuti ekonomska, politička i kulturna dimenzija globalizacije.
Osnovna karakteristika ekonomske dimenzije globalizacije je protok novca, a ne
trgovine roba i usluga. Tako novac postaje faktor proizvodnje koji drţavama daje
konkurentsku prednst na svjetskom trţištu. Ekonomska dimenzija globalizacije je
zasnovana na maksimiziranju profita, koji dovodi do sve većeg informacijskog razvoja,
ali i povećanja onih kojima su te pogodnosti nedostupne. Politička globalizacija
označava objektivan globalni proces koji stvara sve veću meĎuzavisnost drţava.
Posljedica političkih utjecaja globalizacije je koncentracija moći, odnosno moć drţava
se prenosi na nadnacionalna tijela, koja temeljne odluke od značenja za gospodarska
kretanja donosi na nadnacionalnoj razini. Kulturna dimenzija globalizacije predstavlja
susret svjetskih kultura i običaja. Kao što je već spomenuto, globalizacijom se smatra
povezivanje svijeta, pa se zato velikom brzinom uvodi i zajednički svjetski jezik –
engleski, koji zauzima dominantnu ulogu u meĎunarodnoj komunikaciji.
Suvremeno gospodarstvo, kakvo je danas poznato, razvija se u tri pola: Zapadnoj
Europi, SAD-u i Japanu. Takav razvoj gospodarstva naziva se i trijadizacija. Zbog
visokih troškova za razvoj opreme navedenih polova, zanemareni su mnogi ostali
dijelovi svijeta. Politički se ova tri dijela svijeta ponekad razilaze, ali kad je riječ o
proizvodnji i potrošnji, tu su jedinstveni i vodeći.
Kritika globalizacije je posve opravdana jer globalizacija kavu danas poznajemo nimalo
ne odgovara idealu – globalizaciji od koje će svi imati koristi. Globalizacija je proces
51
kojim upravljaju velike svjetske sile, a nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju nemaju
pravo glasa i moraju joj se prilagoĎavati. Nekim od zemalja u razvoju i nerazvijenih
zemalja potpuna prilagodba je onemogućena, te su primorane ovisiti o velikim
svjetskim silama.
Male zemlje imaju specifične probleme u procesu globalizacije. Temeljni problem je u
tome kako se one prilagoĎavaju promjenjivom vanjskom okruţju i kojom brzinom to
uspijevaju. Za zemlje u tranziciji problem je kompleksniji, jer usporedno s
pronalaţenjem svog mjesta u globalizacijskim tokovima one moraju dovršiti reforme.
Za male tranzicijske zemlje taj je problem još sloţeniji. S jedne strane one mogu lakše
iskoristiti svoje kompetitivne prednosti da naĎu trţišnu nišu, ali s druge strane su
izloţenije rizicima koji su time povezani.
Ipak, globalizacija ima svoje pozivne i negativne aspekte. Kod pozitivnih aspekata
globalizacije treba napomenuti da je njenome razvoju pomogla informacijska
tehnologija, zasluţna je i za sve veću povezanost i meĎuovisnost ljudi i zemalja u
svijetu, nestali su suprotstavljeni politički blokovi, završilo je razdoblje hladnog rata,
srušene su barijere koje su ograničavale trgovinu, došlo je do udruţivanja vodećih
svjetskih financijskih trţišta i dr. Naţalost, globalizacija ima daleko više negativnih
strana od kojih su najšokantnije da manjina svjetskog stanovništva raspolaţe s većinom
svjetskog BDP-a, od čega čak polovica pripada najmoćnijoj svjetskoj sili SAD-u.
Trgovina drogom i ljudima postali su svakodnevica, kao i kriminal i terorizam,
samoubilački napadi, napadi biološkim i kemijskim oruţjem, bombaški napadi na
diplomatske i omercijalne zgrade, turistička i religiozna mjesta, otmice aviona i ljudi,
ucjene, gerilske borbe i dr.
Zastupnici globalizacije tvrde da ona omogućava slobodu i opće blagostanje. Ipak, jaz
izmeĎu bogatih i siromašnih je sve veći, a nejednakost na svjetskoj razini je porasla
nakon industrijske revolucije. Slijedom toga, protivnici globalizacije izjednačavaju je s
uništavanjem društva i čovjekove okoline i obično navode činjenice da nejednakost
nastavlja rasti u uvjetima globalizacije, da je globalizacija uzrokovala porast
nejednakosti, a jedini način za zaustavljanje takvih neţeljenih i opasnih trendova je ili
posve zaustaviti globalizaciju ili joj barem nametnuti troškove radnih i socijalnih
standarda.
52
Posljedice koje je globalizacija ostavila za sobom, nisu nimalo zanemarive jer veliki
broj pučanstva raspolaţe s nedostatnim sredstvima za preţivljavanje, dakle gladuje, te
od gladi dnevno umire nimalo zanemariv broj ljudi. Sve je više superbogatih – samo
nekolicina najbogatijih na svijetu, raspolaţe s više od polovine cjelokupne imovine.
Nepravedni okvirni uvjeti (pravila, propisi, zakoni i sl.) u globalnom poslovanju koji su
osmišljeni u središtima moći, posebice financijske (Svjetska banka, MeĎunarodni
monetarni fond, Svjetska trgovinska organizacija...) u korist moćnih, a na račun
nerazvijenih zemalja. Informacija – kao put ka spoznaji i istini – sve je više u sluţbi
neistine, tj. marketinške potpore za odrţavanje postojećih privilegija moćnih. NeviĎeni
razvoj količine znanja, posebice novih znanja, ali istodobno sve više u sluţbi protiv
samog čovjeka i kvalitete njegova ţivota (ratovi, terorizam, droga....). Dakle, više
znanja, a manje pameti.
Antiglobalistički pokreti, kojima je cilj osvijestiti narod da će neograničena
globalizacija samo dovesti do još veće nejednakosti u svijetu, siromašne drţave trećeg
svijeta učiniti u potpunosti ovisnim o bogatim industrijskim drţavama, te zaustaviti
njihov razvoj i ojačati multinacionalne korporacije kojima je profit vaţniji od javnog
interesa, šire sve više po cijelome svijetu.
Globalizacija je prouzročila i neke dugoročne efekte, kao što su: opadanje zaposlenosti
zbog potiskivanja ljudskog rada, opadanje ţivotnog standarda, ugroţen ţivot
stanovništva zbog padanja rasta proizvodnje potrošnih dobara, a time dugoročno dolazi
do nestašice potrošnih dobara. Dopuštanje jačanja multinacionalnih kompanija dok se
istovremeno nerazvijenim zemljama savjetuje liberalna trţišna ekonomija sa već
obezvrijeĎenim kapitalom. Pretjerano iskorištavanje već oskudnih i ograničenih
prirodnih resursa. Globalizacija u današnjem obliku moţe biti dovedena u pitanje,
ukoliko politika liberalizacije nije adekvatno razraĎena.
Sve većem broju ljudi postaje jasno da globalizacija, nastavi li ovakvim putem, neće
pridonijeti promicanju globalnog napretka, blagostanja, sigurnosti i mira, već će još više
produbiti jaz izmeĎu bogatih i siromašnih.
53
Predloţeni su korektivi koji bi mogli usporiti ili čak spriječiti pribliţavanje globalizacije
katastrofalnoj točci. Neki od korektiva glase: Profitni kriterij zamijeniti dohodovnim,
kompromisno više-partnersko udruţivanje, realizaciju globalizacijskih odluka bazirati
na različitim makroekonomskim politikama, opasnost neograničene zamjene ljudskog
rada strojevima/kapitalom, i dr.
Potrebne mjere za promjenu ciljeva i pravila globalizacije bi morale uključiti:
olakšavanje izvoza iz nerazvijenih zemalja; rješavanje problema dugova najsiromašnijih
zemalja; omogućiti nerazvijenim zemljama da najveće koristi od eksplotacije njihovih
prirodnih bogatstava imaju one, a ne strane korporacije i drugi.
Dakle, problem nije u globalizaciji, već u načinu na koji se njome upravlja.
54
Literatura
Knjige
1. Bogunović, A.: Ekonomske integracije i regionalna politika, Mikrorad, Zagreb,
2001.
2. Čečuk, A.: Financijska globalizacija, Graf form, Split, 2002.
3. Pečujlić, M.:Lavirinti političke globalizacije, Anali Pravnog fakulteta u
Beogradu, godina XLIX, br. 1-4, 2001, http://www.scribd.com/doc/76956323/7-
Lavirinti-politi%C4%8Dke-globalizacije
4. Plevnik, J.: Iza globalizacije: Geoekonomija mĎunarodnih odnosa, Golden
marketing, Zagreb, 2003.
5. Stiglitz, J.: Globalizacija i dvojbe koje izaziva, Algoritam, Zagreb, 2004.
6. Sundać, D., Rupnik, V.: Dominnacija kapitala = klopka čovječanstvu, I.B.C.C.,
Rijeka, 2005.
7. Turek, F.: Globalizacija i globalna sigurnost, Interland d.o.o., Varaţdin, 1999.
8. Veselica, V.: Globaizacija i nova ekonomija, Ekonomski fakultet Zgreb, Zagreb,
2007.
9. Vidović, D., Pauković, D.: Globalizacija i neoliberalizam: refleksije na hrvatsko
društvo, Centar za politološka istraţivanja, Zagreb, 2006.
Članci
10. Baotić, J.: Globalizacija u Hrvatskoj, Hrvatska u globalizaciji, Zbornik
Globalizacija u Hrvatskoj, Hrvatska u globalizaciji, Udruga „11. siječnja 1972.“,
Zagreb 2003.
11. Carleheden, M.: Nastanak transnacionalnog naroda, Eurozine:
http://www.eurozine.com/articles/2003-04-17-carleheden-hr.html, 24.03.2013.
12. Dokmanović, M.: Ekonomska globalizacija i paradoksi, Viktimološko društvo
Srbije Temida br.4/2003: 15-22, http://globalizacija.org/doc_sr/s0006neo.htm,
23.08.2012.
13. Drašković, V.,: Manifestacije ekonomske globalizacije EKONOMIJA/
ECONOMICS, 14 (1) str. 257-274 (2007)
55
14. Duţanec, I.: Globalizacija i regionalizacija gospodarskog razvoja svijeta,
Geografski horizont, vol. 43, 1997., 1.
15. Jašić, Z.: Globalizacija i ekonomska politika, Zbornik Globalizacija u Hrvatskoj,
Hrvatska u globalizaciji, Udruga „11. siječnja 1972.“, Zagreb, 2003.
16. KaluĎerović, Ţ.: Poimanje globalizacije, filozofska istraţivanja, 113 god. 29
(2009) Sv. 1 (15–29)
17. Krešić, I.: Značenje globalizacije u suvremenom prostornom razvitku svjetske
privrede i politike, Ekonomski pregled, vol.47., 2006., 1-2.
18. Lončar, J.: Globalizacija – pojam, nastanak i trendovi razvoja, Geoadria, 10/1,
91-104, 2005. http://hrcak.srce.hr/file/14812, 21.08.2012.
19. Matić, B., Lazibat, T.: Od GATT do WTO, Ekonomski pregled, 52 (5-6) 692-
707 (2001), 4.1.2013.
20. Mesarić, M.: Dugoročna neodrţivost trţišnog fundamentalizma i neoliberalnog
kapitalizma, Ekonomski pregled, Hrvatsko društvo ekonomista, Zagreb, 57,
2006., 9-10
21. Mesarić, M.: Kako promijeniti model globalizacije da ona sluţi dobrobiti
čovječanstva..., EKONOMSKI PREGLED, 58 (5-6) 347-385 (2007),
http://hrcak.srce.hr/file/20678, 27.12.2012.
22. Mesarić, M.: Nobelovac Joseph Stiglitz: Kritika “Trţišnog fundamentalizma...,
EKONOMSKI PREGLED, 53 (11-12) 1151-1182 (2002)
Ostali izvori
23. Definiranje kulture,
http://ekultura.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=85&Itemid
=141, 8.4.2013.
24. Ekološki porezi, Eurostat,
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&p
code=ten00065&plugin=0 , 23.05.2013.
25. http://www.portalsvijesti.com/teme/nwo/globalizacija-i-njezina-nacela,
24.03.2013.
26. IBRD, http://www.limun.hr/main.aspx?id=10058&Page , 23.06.2012.
27. IMF, http://www.imf.org/external/about/histcoop.htm , 21.08.2012.
56
28. IMF, http://www.imf.org/external/about.htm, 10.04.2013.
29. IMF, http://www.imf.org/external/about/whatwedo.htm, 23.05.2012.
30. IMF's four steps to damnation,
http://www.guardian.co.uk/business/2001/apr/29/business.mbas?INTCMP=SRC
H, 05.06.2013.
31. KOF Indeks of Globalization
https://www.kof.ethz.ch/static_media/filer_public/2012/09/16/rankings_2012_1.
pdf, 10.04.2013.
32. Milardović, A., Vukić, A., Njavro, Đ.: Globalizacija,
http://www.cpi.hr/download/links/en/5350.pdf
33. Multinacionalne korporacije u procesu globalizacije,
http://www.cpi.hr/download/links/hr/10877.pdf, 27.12.2012.
34. Najbogatiji ljudi na svijetu, http://www.forbes.com/billionaires/list/, 10.04.2013.
35. Najsiromašnije zemlje svijeta,
http://data.worldbank.org/indicator/NY.GDP.MKTP.CD, 10.04.2013.
36. Nezaposlenost, Svjetska banka,
http://data.worldbank.org/indicator/SL.UEM.TOTL.ZS, 23.05.2013.
37. Prijavljene kriminalne radnje, Eurostat,
http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=crim_gen&lang=en,
23.05.2013.
38. Svjetska trgovinska organizacija (WTO),
http://www.mvpei.hr/MVP.asp?pcpid=821, 23.08.2012.
39. The Bretton Woods Institutions and Other Governance Fora:
http://www.globalpolicy.org/social-and-economic-policy/the-three-sisters-and-
other-institutions.html, 21.08.2012
40. The Top Ten Most Widely Spoken Languages in the World,
http://www.therichest.org/entertainment/the-top-ten-most-widely-spoken-
languages-in-the-world/, 24.03.2013.
41. Udio glasova u MMF-u prema zemljama članicama,
http://www.imf.org/external/np/sec/memdir/eds.htm, 10.04.2013
42. Uvoz i izvoz EU u SAD, http://ec.europa.eu/trade/creating-
opportunities/bilateral-relations/countries/united-states/, 8.04.2013.
57
43. Uvoz i izvoz EU u Japan, http://ec.europa.eu/trade/creating-
opportunities/bilateral-relations/countries/japan/) 8.04.2013.
44. Word development report 2000/2001,
http://wdronline.worldbank.org/worldbank/bookpdfdownload/24, 10.04.2013.
45. WTO, http://wto.org/english/thewto_e/whatis_e/10thi_e/10thi00_e.htm,
23.05.2013.
Tablice
Tablica 1. Udio glasova u MMF-u prema zemljama članicama ..................................... 9
Tablica 2. Najrasprostranjeniji jezici po broju zemalja ................................................ 22
Tablica 3. Usporedba bogatstva tri najbogatija čovjeka i 56 najsiromašnijih zemalja.. 39
Tablica 4. Indeks globalizacije 2012. godine ................................................................ 41
Grafikoni
Grafikon 1. Uvoz i izvoz EU u SAD .............................................................................. 24
Grafikon 2. Uvoz i izvoz EU u Japan ............................................................................. 25
Grafikon 3. Kretanje nezaposlenosti u više i manje zavijenim drţavama ...................... 29
Grafikon 4. Kretanje ekoloških poreza ........................................................................... 30
Grafikon 5. Prijavljene kriminalne radnje ...................................................................... 31
Ilustracije
Slika 1. Umreţenost trgovine triju polova ...................................................................... 26