SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

MATEJ KUČINIĆ

SIROMAŠTVO U OKVIRU CILJEVA EUROPE 2020

Diplomski rad

RIJEKA, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

SIROMAŠTVO U OKVIRU CILJEVA EUROPE 2020

Diplomski rad

Kolegij: Regionalna i socijalna politika

Mentor: dr.sc.Vinko Kandžija

Student: Matej Kučinić

JMBAG:

Smjer:

RIJEKA, lipanj 2013.

SADRŽAJ

Stranica

1. UVOD ................................................................................................................................. 1

1.1. Problem i predmet istraživanja .................................................................................... 1

1.2. Radna hipoteza ............................................................................................................ 2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ........................................................................................... 2

1.4. Znastvene metode ........................................................................................................ 3

1.5. Struktura rada .............................................................................................................. 3

2. TEORETSKI OBUHVAT SIROMAŠTVA ....................................................................... 4

2.1. Pojam i kategorije siromaštva ...................................................................................... 4

2.2. Multidimenzionalnost siromaštva ................................................................................ 8

2.3. Pokazatelji siromaštva ................................................................................................. 9

2.4. Veza siromaštva i socijalne isključenosti .................................................................. 13

3. ANALIZA SIROMAŠTVA U EUROPSKOJ UNIJI ....................................................... 14

3.1. Povijesni pregled siromaštva u Europi ...................................................................... 14

3.2. Kretanje i pokazatelji siromaštva u Europskoj uniji .................................................. 18

3.3. Siromaštvo i nezaposlenost ....................................................................................... 26

4. MJERE I INSTRUMENTI BORBE PROTIV SIROMAŠTVA ....................................... 29

4.1. Povijesni razvoj borbe protiv siromaštva u Europi ................................................... 29

4.2. Korelacija rasta bruto domaćega proizvoda i siromaštva u Europskoj uniji .............. 33

4.3. Aktualne mjere za borbu protiv siromaštva u Europskoj uniji ................................... 38

4.2. Strategija Europa 2020 i borba protiv siromaštva ..................................................... 41

4.3.1. Borba protiv siromaštva u strategiji Europa 2020. ................................................. 44

4.3.2. Ostvarenje strategije ................................................................................................ 46

5. UČINCI I PERSPEKTIVE BORBE PROTIV SIROMAŠTVA U EUROPSKOJ UNIJI 51

6. ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 53

LITERATURA ......................................................................................................................... 56

POPIS SLIKA .......................................................................................................................... 59

POPIS TABLICA ..................................................................................................................... 59

POPIS GRAFIKONA .............................................................................................................. 60

1

1. UVOD

Siromaštvo je postalo jedan od najvećih problema sa kojima se suočava svijet. Svakodnevno

se povećava broj osoba koje žive na rubu siromaštva, te se smatra da je globalna financijska

kriza dodatno potaknula i ubrzala taj porast u svijetu i jednako tako postala pokretač brojnih

inicijativa za suzbijanje siromaštva i popravljanje životnoga standarda. Tako se siromaštvo

kontinuirano uvrštava, uz nezaposlenost i neodrživost, kao vodeći problem, a suzbijanje

istoga se postavlja u vodeće ciljeve kako na globalnoj razini, tako i na regionalnim, odnosno

nacionalnim razinama. Borba protiv siromaštva danas uzima sve veće razmjere ali i

obuhavaća sve šire dimenzije siromaštva, uključujući uz siromaštvo i neizbježnu socijalnu

isključenost. Od davnina se borba protiv siromaštva svrstavala u socijalnu politiku zemalja,

međutim povećan razmjeri i globalna raširenost siromaštva doveli su do udruživanja i

koordiniranoga djelovanja u tim akcijama. Trenutno se na razini Europske unije provodi

strategija održivoga rasta i razvoja, Europa 2020, kojoj je smanjenje siromaštva socijalne

isključenosti je jedan od temeljnih ciljeva, a njezino se ostvarenje kontinuirano prati kako bi

se uvidjeo napredak i uspješnost strategije. Ova strategija je nastavak na dosadašnje programa

i mjere borbe protiv siromaštva te je stoga praćenje njezinih ostvarenja ujedno i praćenje

postignuća socijalne politike.

1.1.Problem i predmet istraživanja

Sukladno izloženoj tematici rada, moguće je definirati problem kojim se bavi ovaj diplomski

rad: pokušati na temelju provedenih istraživanja, analize siromaštva i korelacije bruto

domaćega proizvoda i siromaštva, utvrditi učinkovitost nacionalnih i regionalnih incijativa,

mjera i planova radi poboljšanja životnoga standarda ljudi, a u cilju smanjivanja siromaštva i

isključenosti sa tržišta rada.

Predmet istraživanja je siromaštvo u Europi i to sa aspekta borbe protiv siromaštva,

socijalne isključenosti s naglaskom na strategiju Europa 2020 i njezin cilj u pogledu

smanjenja siromaštva.

2

1.2.Radna hipoteza

Na temelju postavljenoga cilja i problema istraživanja moguće je definirati radnu hipotezu i

to da aktivnostima koje se provode na nivou Europske unije sa ciljem smanjenja siromaštva i

socijalne isključenosti te sustavnom analizom kretanja broja siromašnih moguće je dokazati

učinkovitost nacionalnih i regionalnih mjera potaknutih dosadašnjom borbom protiv

siromaštva i strategijom Europa 2020 koje pridonose ostvarivanju cilja smanjenja siromaštva.

1.3.Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja provedenoga u ovome diplomskome radu je dokazati učinkovitost i

uspješnost borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Europskoj uniji te ostvarivanja

ciljeva strategije Europa 2020.

Ciljevi ovoga istraživanja jesu istražiti i definirati temeljem dostupnih teoretskih materijala

osobitosti siromaštva u Europskoj uniji te dosadašnje borbe protiv siromaštva kao i one koja

se trenutno odvija u okvirima strategije Europa 2020, analizom vrijednosti i kretanja

dostupnih pokazatelja siromaštva utvrditi učinkovitost borbe protiv siromaštva te

istraživanjem dostupnih materijala kao i vlastitim nahođenjem pretpostaviti buduće kretanje

pokazatelja siromaštva. Osnovno pitanje na koje se pokušava naći odgovor u ovome

istraživanju je utvrditi da li je i u kojoj mjeri siromaštvo bitan problem za EU, te kako se EU

bori sa tim u sklopu strategije Europa 2020. Kako bi se ostvarili navedeni ciljevi potrebno je

odgovoriti na nekoliko pitanja:

1. Što je siromaštvo?

2. Koji su pokazatelji siromaštva?

3. Kakvo je stanje pokazatelja siromaštva u Europi?

4. Koje su osobitosti dosadašnje borbe protiv siromaštva u Europi?

5. Što je Europa 2020?

6. Koja je veza siromaštva i strategije Europa 2020?

7. Koje su aktivnosti borbe protiv siromaštva u okvirima strategije Europa 2020?

8. Kakvo je dosadašnje ostvarenje ciljeva u pogledu siromaštva postavljenih u Europa

2020?

3

9. Kakva su buduća kretanja u pogledu suzbijanja siromaštva i socijalne isključenosti u

Europskoj uniji?

1.4.Znastvene metode

Za potrebe pisanja ovoga diplomskoga rada koristit će se slijedeće metode znanstveno

israživačkog rada: metoda analize i sinteze, metoda generalizacije i specijalizacije, metoda

indukcije i dedukcije, metoda deskripcije, metoda komparacije, …

1.5.Struktura rada

Ovaj diplomski rad je sastavljen od šest poglavlja. Prvi dio rada, UVOD, ukazuje na problem

i predmet istraživanja rada, radnu hipotezu, svrhu i ciljeve istraživanja, korištene znanstvene

metode te strukturu rada. U drugom dijelu rada, TEORETSKI OBUHVAT SIROMAŠTVA,

definira se pojam siromaštva, njegova multidimenzionalnost, pokazatelji siromaštva te veza

siromaštva i socijalne isključenosti. U trećem dijelu rada, naziva ANALIZA SIROMAŠTVA

U EUROPSKOJ UNIJI, iznesen je povijesni pregled siromaštva u Europi, kretanje i

pokazatelji siromaštva te povezanost siromaštva i nezaposlenosti. Četvrti dio rada, MJERE I

INSTRUMENTI BORBE PROTIV SIROMAŠTVA U EUROPSKOJ UNIJI, analizira

povijesni pregled borbe protiv siromaštva u Europskoj uniji, aktualne mjere borbe protiv

siromaštva te analizu ciljeva borbe protiv siromaštva u strategiji Europa 2020, njihovo

ostvarenje. U petom dijelu rada, UČINCI I PERSPEKTIVE BORBE PROTIV

SIROMAŠTVA U EUROPSKOJ UNIJI, ukazano je na buduće perspektive i učinke koje

nastavak borbe protiv siromaštva može imati u Europskoj uniji. Rad završava

ZAKLJUČKOM.

4

2. TEORETSKI OBUHVAT SIROMAŠTVA

Posljednjih nekoliko desetljeća u svijetu se javlja rastuće zanimanje za probleme siromaštva

kao i moguće efikasne načine rješavanja istih. Razlozi koji su potaknuli takav interes jesu

prije svega veliko raslojavanje stanovništva u razvijenim zemljama, te sve veća razlika

između razvijenih zemalja i onih koje to nisu. Sa sve većim uznapredovanjem siromaštva isto

postaje sve složenije što otežava borbu protiv njega i čini ga jednim od globalnih problema.

Uspješna borba protiv siromaštva uključuje potrebu poznavanja pojma, kategorija i obilježja

siromaštva te kontinuirano analiziranje pokazatelja siromaštva. U ovome poglavlju

diplomskoga rada provedena je teoretska interpretacija osnovnih pojmova potrebnih za

analizu uspješnosti borbe protiv siromaštva u svijetu, a to su: pojam i kategorije siromaštva,

multidimenzionalnost siromaštva i pokazatelji siromaštva.

2.1.Pojam i kategorije siromaštva

U suvremenom sve više polariziranom svijetu, pojavljuje se sve veći broj onih koji su

siromašni ili se nalaze na granici siromaštva. Nekada je siromaštvo bilo izraženije u

nerazvijenim zemljama svijeta, dok danas danas broj siromašnih intenzivno raste u cijelome

svijetu, neovisno o stupnju razvoja zemlje. Mnogobrojne su institucije na nacionalnim,

internacionalnim i globalnim nivoima koje nastoje smanjiti broj siromašnih u svijetu,

provodeći aktivne strategije i u skladu sa njima planove za suzbijanje siromaštva. Pitanje je

kako definirati pojam siromaštva? Naime, siromaštvo je kategorija koja se može široko

definirati i ne postoji jedinstvena definicija koja obuhvaća sve aspekte siromaštva. U najširem

shvaćanju riječi siromaštvo podrazumijeva neposjedovanje ili pak nedovoljno posjedovanje

novčanih sredstava ili imovine za osiguravanje osnovnih životnih potreba. Kako se tijekom

vremena mijenjalo shvaćanje siromaštva kao i njegova uzročno posljedična veza sa

okruženjem, mijenjalo se i definiranje siromaštva. (Bejaković, 2005., str. 135.)

Pojam i značenje siromaštva može se definirati kao „ekonomsku deprivaciju“. Ekonomska

deprivacija označava nedostatak ekonomskih resursa, u vidu raspoloživih novčanih sredstava

ili nekoga drugoga oblika likvidne imovine, pojedinca ili obitelji, potrebnih za potrošnju ili

5

kupnju ekonomskih dobara poput hrane, stanovanja, odjeće i obuće, za transport, … (Šućur,

2011., str. 246) U skladu sa takvim definiranjem siromaštva moguće je zaključiti da su ljudi

siromašni ako nemaju dovoljno sredstava za svoje materijalne potrebe i ako ih uvjeti

isključuju iz aktivnog sudjelovanja u djelatnostima koje se smatraju uobičajenima u društvu.

Svjetska banka definira siromaštvo prvenstveno kao materijalni deficit, koji ima za posljedicu

slabe socijalne odnose, nesigurnost i ovisnost o drugima, nisko samopouzdanje i

bespomoćnost. Često se koristi, u svrhe identifikacije i univerzalnog određenja pojma

siromaštva, Spieckerovih pet skupina faktora koji sami po sebi ne objašnjavaju siromaštvo,

ali su usko vezani za pojam siromaštva, a to su: (Šućur, 2001., str.33)

1. Veliki nedostatak fizičke udobnosti (hrana, stan i odjeća)

2. Ozbiljni zdravstveni problemi (bolest, fizička nemoć, …)

3. Nedostatak sigurnosti (smanjenje prihoda, nesigurna radna okolina ili susjedstvo)

4. Izražen nedostatak socijalnih vrijednosti (nizak stupanj obrazovanja, izostanak

plaćenoga rada, …)

5. Izražen nedostatak vrijednosti prihvaćanja (slava ili nikakva politička participacija,

neposjedovanje nekih socijalno vrijednosnih sposobnosti i simbola).

Iz ovoga proizlazi da siromaštvo nije problem koji se očituje samo u nedostatku

materijalnoga, niti je samo aspekt preraspodjele dohotka. Siromaštvo uključuje i društvene,

kulturne ali i psihološke dijelove života. Prema tome, ono bi općenito ukazivalo na

nesudjelovanje u izraženim vrijednostima društva.

Važnija teoretska objašnjenja ovoga pojma pojavila su se relativno kasno. Dugo je poimanje

siromaštva bilo u potpunosti iskrivljeno te ga se smatralo „božjim darom“ što je i dovelo do

tako kasnih početaka istraživanja. (Bejaković, 2001., str. 42) Toeretska objašnjenja, ili teorije

siromaštva se mogu svrstati u dvije temeljne skupine: individualističke teorije koje

siromaštvo promatraju kao posljedicu osobnih karakteristika siromašnih, te strukturalne

teorije, koje stavljaju naglasak na ekonomsko stanje i isključenost osoba iz tržišta rada. Pored

ove dvije skupine nalaze se one koje graniče sa objema skupinama, te također svaka od ovih

skupina ima svoje oblike teoretskih shvaćanja. Unutar navedenih dvaju teorija poznate su

četiri najvažnije teorijske skupine definiranja siromaštva kao društvene pojave. Prva, teorija

kulture siromaštva podrazumijeva da se način života siromašnih bitno razlikuje od života

drugih pripadnika društva, tako da siromašni imaju sličan način ponašanja, slične životne

6

vrijednosti i strategiju preživljavanja. Druga, teorija začaranog kruga smatra da siromaštvo

rađa siromaštvo te ga prenosi s pokoljenja na pokoljenje. Treće, teorija situacijske prisile

objašnjava nastajanje siromaštva kao odgovor na postojeće okolnosti u kojima siromašni nisu

u mogućnosti ostvariti vrijednosti i norme uobičajene u društvu. Drugim riječima, siromašni

nisu ništa amoralniji ili neodgovorniji nego drugi, već ih na takvo ponašanje sili bijeda i

neimaština. Četvrta teorija je teorija koncept potklase, temeljena na vjerovanju da postoji

skupina ljudi koja se strukturno odvaja i kulturno razlikuje od uobičajeno zaposlene radničke

klase. (Šućur, 2001., str. 78)

Ukratko, sa ekonomskog gledišta promatrano siromaštva je moguće definirati kao

nemogućnost ostvarivanja određenoga životnoga standarda koji propisuje društvo, granice

siromaštva. Siromašni ljudi su svi oni koji žive ispod granice siromaštva. Nekada je u tom

standardu definiran samo materijalni aspekt potreba. Danas se razvojem društva i okruženja,

takvo viđenje standarda ne smatra dostatnim, što je dovelo do stvaranja pojedinih razlikovnih

kriterija i samim time i vrsta siromaštva. Danas se razlikuje dva oblika siromaštva: (Beloban,

2001., str. 144)

Dohodovno siromaštvo i

Nedohodovno siromaštvo.

Naime, definiranje siromaštva kao nedostatak osnovnih materijalnih resursapotrebnih za život

normalnog ljudskog standarda, je možda bilo adekvatno kada je siromaštvo promatrano

jednodimenzionalno, kao oskudica u materijalnim resursima. Danas je siromaštvo

multidimenzionalna kategorija, koja uz materijalne obuhvaća i nematerijalne resurse.

Dohodovno siromaštvo se definira kao siromaštvo koje nastaje kada ljudi nemaju mogućnost

zadovoljavanja osnovnih minimalnih životnih potreba. S druge strane nedohodovno

siromaštvo je siromaštvo koje u svojoj definiciji obuhvaća i neka druga životno važna

obilježja poput razine obrazovanja, zdravlja, zdravstvenoga stanja, pokazatelja o prehrani i

pismenosti, … U skladu sa razvojem društva, društvenim normama i vrijednostima te

napretkom, nivo potreba se mijenja s vremenom, te se sve veća pozornost pridaje upravo

dohodovnom siromaštvu.

7

Otkako su počela znanstvena istraživanja siromaštva u 19.stoljeću znanstvenici su pokušali

doći do nekih čvrstih i objektivnih mjerila siromaštva, koja bi se mogla primijeniti na sva

društva i u svim razdobljima. Najjednostavnije mjerenje i podjela siromaštva je ono po kojem

se razlikuje: (Škare, 1999., str. 281)

Apsolutno siromaštvo i

Relativno siromaštvo.

Apsolutno siromaštvo se odnosi na standarde koji su jednaki u svim zemljama svijeta i koji

se ne mijenjanju sa vremenom. U tom se kontekstu promatra pod kategorijom siromašnih,

onaj postotak stanovništva koje živi ispod određenoga iznosa raspoloživoga dohotka. Taj

iznos se naziva apsolutna granica siromaštva i označava apsolutni minimalni životni standard

te se obično temelji na točno utvrđenoj potrošačkoj košarici prehrambenih proizvoda koja

podmiruje osnovne životne minimalne potrebe za hranom, životne troškove stanovanja i

odjeće, što upućuje na razlikovanje granice siromaštva od zemlje do zemlje. U pogledu

apsolutoga siromaštva definira se kategorija minimalnih životnih potreba. Minimalne životne

potrebe najčešće se svode na potrebu za hranom, pitkom vodom, odjećom, stambenim

prostorom. Mjera apsolutnog siromaštva nastoji utvrditi minimalni dohodak koji odgovara tim

potrebama, a siromašnima se smatraju oni čiji prihodi ne dosežu taj dohodak. U svijetu je

općeprihvaćeno načelo da je granica krajnjeg siromaštva kada čovjek živi sa manje od 1

dolarom na dan.

Danas se u pravilu sve više prihvaća koncept relativnog siromaštva koje se odnosi na

određeno vrijeme i mjesto. Apsolutno se siromaštvo uglavnom odnosi na fiziološke potrebe

dok se kod relativnog siromaštva sagledavaju socijalne potrebe, što dovodi do većeg broja

siromašnih nego pri upotrebi koncepta apsolutnog siromaštva. Relativno siromaštvo se odnosi

na standarde koji su definirani u terminima društva u kojem pojedinac živi i koji se stoga

razlikuju kroz zemlje i tijekom vremena. Relativna granica siromaštva utvrđuje siromaštvo u

odnosu prema nacionalnom životnom standardu jer se, bez obzira na apsolutne potrebe, ljudi

mogu smatrati siromašnima ako je njihov standard znatno niži od standarda drugih osoba u

promatranoj zemlji. Ta se granica određuje kao određeni postotak prosječnoga dohotka po

kućanstvu, odnosno kao postotak medijana dohotka (u Europi 50% odnosno 60% medijana

dohotka) ili prosječnog dohotka u društvu, odnosno kao dohodak koji ne dostiže određen

postotak stanovništva. U skladu sa odabranim konceptom iskazivanja siromaštva moguće je

8

zaključiti da se za pojam apsolutnoga siromaštva vezuje glad, izgladnjelost i bijeda, dok se u

konceptu relativnoga siromaštva kao oblici i pokazatelji siromaštva nalaze socijalno

isključivanje, građanski status socijalna participacija.

2.2.Multidimenzionalnost siromaštva

Siromaštvo se često definira kao jednodimenzionalna pojava. Nekada se siromaštvo moglo

promatrati u jednoj dimenziji kao nedostatak materijalnih resursa za pristojan život, međutim

danas je nemoguće pronaći jedinstveni pokazatelj koji bi samostalno-jednodimenzionalno

opisao višedimenzionalne činitelje koji kreiraju siromaštvo. Multidimenzionalnost siromaštva

kao pojave omogućava da se o njemu razmišlja kao o stanju koje karakteriziraju trajna ili

kronična oskudica resursa, sposobnosti, mogućnosti izbora, sigurnosti i moći koji su potrebni

za održavanje životnoga standarda te za ostvarivanj drugih građanskih, ekonomskih, kulturnih

i socijalnih prava. (Sachs, 2007., str.94) Multidimenzionalno siromaštvo je sastavljeno od

nekoliko faktora koji tvore deprivacijska iskustva siromašnih ljudi, poput slaboga zdravlja,

nedostatka obrazvanja, neadekvatnih životnih standarda, nedostatka dohotka, slabljenje,

nisku kvalitetu života i strah od nasilja. Višedimenzionalne mjere uključuju niz pokazatelja

koji mjere složenost siromaštva i izvještavaju kreatore politika kako se osloboditi istoga.

(Human Development reports, 2013.)

Slika 1. Komponenete indeksa multidimenzionalnoga siromaštva

Izvor: Human Development reports, (2013.) Multidimensional Poverty Index (MPI), online:

http://hdr.undp.org/en/statistics/mpi/

9

Indeks multidimenzionalnog siromaštva identificira deprivacije unutar tri temeljne dimenzije

te pokazuje broj ljudi koji su multidimenzionalno siromašni (suočeni sa deprivacijom u 33%

od promatranih indikatora) te broj deprivacija sa kojima se siromašna kućanstva bore. Može

biti konstruiran po regijama, nacionalnostima i drugim grupacijama, kao i po dimenzijama,

što je dobar alat za političare. U sklopu indeksa promatraju se tri temeljne dimenzije i deset

indikatora koji određuju indeks. Trodimenzionalni pristup siromaštu koristi se i u određivnju

strategija reduciranja siromaštva. Tri su moguće dimenzije koje služe u svrhu reduciranja

siromaštva: ekonomska i socijalna, politička i okolišna. U pogledu ekonomske i socijalne

dimenzije moguće je definirati stvaranje institucionalnog okruženja koje je pogodno za

gospodarski i društveni razvoj kao neizostavan dio svake strategije za ublažavanje siromaštva.

U političkoj dimneziji podrazumijeva se okvir ljudskih prava koji pruža normativnu osnovu

za smanjenje siromaštva. Treća dimnezija u suzbijanju siromaštva je okolišna dimnezija.

Naime siromašni ljudi su direktno i pojedinačno ovisni o prirodnim izvorima potrebnima za

preživljavanje. Raspoloživa i dovoljna prirodna dobra su nužna sredstva za osiguravanje

sigurne hrane, energije, skloništa i zdravlja. Održiva primjena prirodnih resursa i zaštita

okoliša je preduvjet za efektivnu redukciju siromaštva. (Dimensions of Poverty, 2013.)

2.3.Pokazatelji siromaštva

Spomenuto je kako siromaštvo u cjelini nije nimalo lako definirati, a isto tako nije ga lako niti

mjeriti. Stope siromaštva do kojih se dolazi mjerenjem nisu skroz točne. Uz problem mjerenja

siromaštva veže se nekoliko kategorija: problem odabira mjerila problem mjerenja i tipova

resursa odnosno područja i obrazaca potrošnje, problemi izbora jedinice mjerenja. Navode se

četiri temeljna razloga za mjerenje siromaštva: (World Bank Institue, 2013.)

Kako bi se siromaštvo držalo u agendi

Prvi razlog za mjerenje siromaštva može biti snažan instrument fokusiranja pažnje

političara na životne uvjete siromašnih.

Ciljane intervencije, domaće i svjetske

Drugi razlog za mjerenje siromaštva je taj da je nemoguće pomoći siromašnima,

ukoliko se ne zna tko su oni. Ovo je namjera profila siromaštva, koji određuje osnovne

faktore siromaštva i potom ispituje uzorak siromašnih, kako bi utvrdio kako varira u

prostoru, vremenu, zajednicama, kućanstvima, …

Kako bi se pratili projekti i intervencije politike usmjeren prema siromašnima

10

Treći razloga mjerenja siromaštva je mogućnost predviđanja efekata i potom

procijeniti politike i programe dizajnirane sa ciljem pomoći siromašnima.

Procijeniti efektivnost institucija čiji je cilj pomoći siromašnima

Četvrti razlog za mjerenje siromaštva je pomoći procijeniti institucije. Nemoguće je

ocijeniti djelovanje vlade u suzbijanju siromaštva ukoliko ne posjeduje dobre i

adekvatne informacije o siromaštvu.

Prilikom mjerenja siromaštva moguće je koristiti cijeli niz mjerila. Objektivna mjerila su

mjerila siromaštva koja se odnose na objektivne aspekte i situacije u kojoj žive pojedinci i

obitelji. Podrazumijeva dostupnost određenih proizvoda, usluga ili općenitih materijalnih

sredstava. Prema objektivnim mjerilima, u siromašne bi ulazili oni koji nemaju osnovnih

životnih potrebština ili koji ih imaju manje od drugih pripadnika društva. Ova mjerila

prvenstveno nastoje prepoznati materijalno zadovoljenje potreba. S druge strane, korištenje

subjektivnih mjerila ima za pretpostavku stav da sami pojedinci najbolje mogu ocijeniti svoj

položaj. Subjektivna se mjerila baziraju na osjećajima i stajalištima osoba čije blagostanje

želimo utvrditi. Pretpostavlja se također da je subjektivno siromaštvo povezano sa

subjektivnim okolnostima kao što u dohodak, veličina obitelji, stambena situacija i slično.

(Caminada, Goudswaard, 2008.) Siromaštvo je također moguće mjeriti direktnim ili

indirektnim putem. Direktno mjerenje siromaštva ima za polazište trenutačni životni standard.

Siromaštvo se mjeri preko posljedica koje nastaju nakon prevođenja ekonomskih resursa u

elemente životnoga standarda. Indirektno se pak mjerenje siromaštva usmjerava na standard

života kojim ljudi žive, te pretpostavlja da će određena razina prihoda, koja odgovara važećoj

liniji siromaštva pružiti ljudima mogućnost potrošnje minimuma hrane, stanovanja, odjeće i

obrazovanja.

Prema većini literatura navodi se tri temeljna koraka koja je potrebno poduzimati u mjerenju

siromaštva: (World Bank Institue,2013.)

Definiranje pokazatelja blagostanja

Uspostavljanje minimalnoga prihvatljivog standarda tog pokazatelja kako bi se

odvojilo siromašne od ne siromašnih (linija siromaštva)

Stvaranje skupnih statistika kako bi se zbrojilo informacije od distribucije tog

pokazatelja u odnosu na granicu siromaštva

11

Prvi korak je pitanje koji pokazatelj blagostanja odabrati. Najprikladniji pristup mjerenja

ekonomskoga blagostanja utemeljen je na izdacima za potrošnju kućanstva ili na dohotku

kućanstva, koji se može također promatrati i prema broju članova kućanstva, što predstavlja

per capita mjeru izdataka na potrošnju ili dohotka. Najčešće mjere koje koriste razvijene

zemlje je mjerenje blagostanja dohotkom, dok se najveći dio siromašnih zemalja koristi

mjereći blagostanje izdacima na potrošnju. Iako najčešće korišteni pokazatelji, niti jedan od

ovih nije savršen pokazatelj mjerenja blagostanja, s obzirom da ne uvažava vrijednosti

slobodnoga vremena ili korištenih javnih usluga.

Drugi korak je uspostavljanje granice siromaštva. Granica siromaštva može biti apsolutna ili

relativna i predstavlja: (An update to the World Bank’s estimates of consumption poverty in

the developing world, 2013.)

Minimalne troškove potrebne za ostvarenje osnovnih potreba

Prag potrošnje koji je potrebno preći kako bi kućanstvo izbjeglo siromaštvo

Nešto proizvoljno jer je granica između siromaštva i nesiromaštva prilično teška za

definirati

Treći korak je prikupljanje informacija o kretanju pokazatelja. Nakon što je određeno koja

mjera blagostanja će se koristiti i po utvđivanju granic siromaštva, potrebno je odlučiti o

prikladnom mjerenju siromaštva. Veliki je broj mjera koje se mogu primijeniti za mjerenje

siromaštva, među kojima su najpoznatije: (Šućur, 2001., str. 47)

Indeks broja zaposlenih (Headcount indeks)

o Najraširnija mjera je indeks broja stanovnika, koji jednostavno mjeri udio

stanovnika koji su siromašni u populaciji

Indeks jaza siromaštva

o Ovaj pokazatelj pokazuje stupanj u kojem prosječan broj osoba koje se nalaze

ispod linije siromaštva, i iskazuje ga kao postotak linije siromaštva.

Kvadratni indeks jaza siromaštva (težina siromaštva)

o Ovaj pokazatelj predstavlja vaganu sumu jaza siromaštva, gdje su ponderi

razmjerni međusobni jazovi siromaštva (jaz u iznosu 10% od linije siromaštva

je određen sa ponderom od 10%).

Vrijeme potrebno za izlazak

12

o Prilikom kreiranja strategije borbe protiv krize jedan od pogodnih pokazatelja

siromaštva je vrijeme potrebno da se pri različitim rasta gospodarstva

pojedinac izvuče iz siromaštva.

Te ostali pokazatelji: Watts indeks, Sen-Ahorrocks-Thon indeks, Sen indeks,…

Siromaštvo se tako očituje na različite načine, među kojima su nedostatak dohotka i sredstava

potrebnih da se osigura održiva egzistencija, glad i neuhranjenost, slabo zdravlje,

nedostupnost ili ograničena dostupnost obrazovanja i drugih temeljnih usluga, povećana

smrtnost, uključujući smrtnost od bolesti, beskućništvo i neodgovarajući stambeni uvjeti,

nesigurno okruženje, društvena diskriminacija i izolacija (Bejaković, P., 2005., str. 133).

Postoji mnogo različitih oblika siromaštva, a prema Svjetskoj banci krajnje je siromaštvo kada

čovjek živi sa manje od 1,25 dolarom na dan. Pojedine svjetske regije imaju rastuće udjele

populacija na toj granici (Tablica 1.)

Tablica 1. Postotak populacije koji zarađuju ispod 1,25 dolara na dan

Regija 1993. 1996. 1999. 2002. 2005. 2008.

Istočna Azija i Pacifik 50,7 35,9 35,6 27,6 17,1 14,3

Kina 53,7 36,4 35,6 28,4 16,3 13,1

Istočna Europa i Centralna Azija 2,9 3,9 3,8 2,3 1,3 0,5

Bliski Istok i Sjeverna Afrika 4,8 4,8 5,0 4,2 3,5 2,7

Južna Afrika 51,7 48,6 45,1 44,3 39,4 36,0

Latinska Amerika i Karibi 11,4 11,1 11,9 11,9 8,7 6,54

Izvor: An update to the World Bank’s estimates of consumption poverty in the developing

world, online: http://econ.worldbank.org/, str. 5

Tablica 1. prikazuje postotak populacije u određenim regijama svijeta koji dnevno zarađuju

manje od 1,25 $ u razdoblju od 1993. do 2008. godine. Iz toga je vidljivo da je siromaštvo

najizraženije u Južnoj Africi, a nakon nje slijedi Istočna Azija i Pacifik. Najmanje je

13

siromaštva u Istočnoj Europi i Centralnoj Aziji što je odraz razvoja koji je prisutan na strani

razvijenih zemljama svijeta.

Mjerenje siromaštva je nužno potrebno, ali ne i samostalno dovoljno. Jednako tako važno je

razmišljati jasno i sistematično o tome kako pozicija siromašnih može biti poboljšana. U tome

smjeru se u suvremenom svijetu kreiraju politike usmjerene prema razvoju, kako onih

razvijenih zemalja, tako i zemalja u razvoju te zemalja Trećega svijeta koje se u najvećem

obujmu suočavaju sa problemom siromaštva.

2.4.Veza siromaštva i socijalne isključenosti

Pojam socijalne isključenosti je sve prisutniji u svijetu, te je jednako kao i za siromaštvo teško

definirati ovaj pojavni oblik. Prema mnogima, socijalna se isključenost poistovjećuje sa

pojmom siromaštva. Međuodnos socijalne isključenosti i siromaštva i dan danas nije

definiran. Socijalnu isključenost treba promatrati kao trajnu, višestruko uvjetovanu i

višedimenzionalnu prikraćenost pojedinca, što znači da isključeni ne sudjeluju u raspodjeli

društvenoga dobra koja su identificirana kao kombinacija institucionalnih, kulturnih,

socioekonomskih i osobnih resursa. (Beloban. 2010., str. 4) Isključenost je često uzrokovana

strukturalnim čimbenicima ili institucionaliziranim nejednakostima poput nejednakih

mogućnosti obrazovanja. Socijalna se isključenost temelji na pretpostavci o povezivanju triju

prostora prikraćenosti: radnoga, koji se odražava kroz nezaposlenost i nesudjelovanje na

tržištu rada, ekonomskoga koji se manifestira kroz siromaštvo te sociokulturnoga prostora

koji se odražava kroz socijalnu izoliranost. Vodeću ulogu u popularizaciji socijalne

isključenosti odigrala je Europska unija time što je otvorila put za ulazak koncepta socijalne

isključenosti u međunarodni prostor i time što je institucionalno uvela taj pojam u politički i

istraživački prostor, nametnuvši ga zemljama s različitim jezičnim i kulturnim tradicijama.

Rasprave o socijalnoj isključenosti se izvan granica Europske unije šire i na globalne razine,

posredstvom međunarodnih institucija. Osnovno pitanje koje se postavlja je to da li je

siromaštvo pojam uži ili širi od pojma socijalne isključenosti. Neki autori smatraju kako je

pojam siromaštva jednostavno zamjenjen pojmom socijalne isključenosti, posebice od strane

političara, kako bi se izbjegao negativan glas o neuspješnosti socijalne države. Neki

znanstvenici pak ove pojmove u potpunosti distinkcioniraju. Pojam siromaštva se uglavnom

odnosi na materijalnu neimaštinu ili nedostatak resursa, dok isključenost uključuje puno više

14

od nedostatka izvora, odnosno isključenost iz određenih drugih područja društvenoga života

poput zaposlenja, obrazovanja, … Prelazak sa siromaštva na socijalnu isključenost označava

promjene sa jednodimenzionalnosti na višedimenzionalnost, sa statičkog pristupa prema

dinamičkom, sa isticanja individualnih i kućanskih resursa prema naglašavanju lokalne

zajednice. Pristup socijalne isključenosti nije donio puno novoga u odnosu na pristup

siromaštva, te se njegov značaj javlja u tome što u znatno većoj mjeri nego pristup siromaštva

stavlja naglasak na neke aspekte socijalne nejednakosti. Navedena dva pojma prema

znanstvenicima nije preporučljivo mijenjati. Kako bi socijalna politika usmjerila svoje

instrumente na rizične grupe i spriječila da siromaštvo završi maginalizacijom i ograničenom

socijalnom participacijom , očekuje se primjena i provođenje obaju pristupa i siromaštva i

socijalne isključenosti.

3. ANALIZA SIROMAŠTVA U EUROPSKOJ UNIJI

Siromaštvo je danas jedan od gorućih globalnih problema, pitanje koje traži rješenje na svim

razinama vlasti diljem svijeta. Nevjerovatno je koliko svijet združeno djeluje kada je

prevencija siromaštva u pitanju. Brojne su nadnacionalne institucije koje potiču osvještavanje

i rješavanje ovoga ljudskoga problema. Iako je danas siromaštvo glavni globalni problem,

njegova pojava nije nova, te je možda današnje njegovo stanje proizašlo upravo iz

nekadašnjega negiranja i zanemarivanja toga problema. Danas u svijetu raste broj onih koji su

siromašni, iako ih je relativno teško definirati. U nastavku ovoga rada analizirano je povijesno

kretanje siromaštva u svijetu te suvremeni trendovi kretanja siromaštva i drugih povezanih

čimbenika.

3.1.Povijesni pregled siromaštva u Europi

Problem siromaštva je svrstan među najveće probleme današnjice, te se protvi njega bore na

svim društvenim razinama diljem svijeta. Siromaštvo je trajan i globalan problem sa kojim se

suočavaju ljudi diljem svijeta. Smatra se da siromašni danas čine 1/5 svjetskoga pučanstva.

Najsiromašnije osobe žive u zemljama Trećega svijeta. Unatoč tome što su razvijene zemlje

poboljšale životni standard svojih građana, broj siromašnih i neuhranjenih se nije smanjivao

prema prognozama, te siromaštvo i u 21.stoljeću predstavlja veliki problem, točnije gorući

15

problem urbanih područja. Problemi i uvjeti u kojima živi urbano siromašno stanovništvo

znatno su veći od onih koji su se pojavljivali do 21.stoljeća . probemi koji se odnose na

siromaštvo danas su loši infrastrukturni objekti i teško zadovoljavanje osnovnih životnih

potreba. Za razliku od zemalja Trećega svijeta kod kojih je većina stanovništva siromašno,

industrijalizirane zemlje susreću se sa drugačijim opsegom i vrstom siromaštva. U

najrazvijenijim zemljama svijeta siromaštvo ne prelazi 15% ukupnoga stanovništva i nema

ekstremni oblik. Iako je tako, ne znači da nema slučajeva jako siromašnoga i pothranjenoga

stanovništva (prosjaka i beskućnika). Međutim, longitudalnim istraživanjem siromaštva u

razvijenim zemljama ukazuje se na značajnu mobilnost odnosno da relativno mali broj

siromašnih kroz duže razdoblje ostaje siromašan. Unatoč tome što su mnogobrojna

znanstvena djela posvećena ovome problemu, problem siromaštva je i dalje globalni problem,

za koji se glavni pokretač smatra činjenica da se siromaštvom počinje baviti kada se ono

javlja u većem intenzitetu a ne tek po njegovu nastanku. (Caminada, Goudswaard, 2008.,

str.2-5)

Siromaštvo je od početka 21.stoljeća javno izloženo kao jedan od vodećih globalnih problema

društva, iako ovaj problem postoji od davnina. Pojava i rast siromaštva kosi se sa politikama i

zakonima donešenim na razinama svih razvijenih društava svijeta. Međutim, iako tek

odnedavno izloženo kao globalni problem, pojava siromaštva ima korijene u dalekoj ljudskoj

prošlosti, sa počecima stvaranja privatnoga vlasništva i klasnoga uređenja društva. Od

davnina se društvo dijelilo na „one koji imaju“ i „one koji nemaju“, nakon čega je ispod tih

dvaju skupina stvorena skupina siromaha, najčešće nazivanih prosjacima. Danas je pojam

siromaštva shvaćen toliko kompleksno sa brojnim dimenzijama koje ga određuju da je teško

naći njegovu univerzalnu definiciju, s obzirom da svaka generacija ima specifične potrebe i

materijalna očekivanja, koja su sve opsežnija, što i siromaštvo čini sve kompleksnijom

kategorijom.

Situacija se u pogledu siromaštva posebice alarmirala nakon 1750.godine, zbog porasta cijena

hrane, dok su istovremeno poslodavci na tržištima rada smanjivali plaće. Između 1730. i

1789. godine troškovi života su u razvijenijim zemljama povećani za i do čak 60%, što je

dovelo do pojave sve većega broja siromašnih i gladnih. Tehnološka zaostalost srednjega

vijeka i veliko izrabljivanje dovodili su zapadni svijet na rub gladi i granicu opstanka.

Neishranjenost je dovodila do smanjene otpornosti što je razlog da su epidemije uzimale

toliko života. Po cijelomSredozemlju veliki je problem siromašna zemlje, nedostatak vode i

16

nepostojanje sirovina tako da je stanovništvo usitinu uslijed svojega rasta postajalo

prekobrojno i u pogledu prehrane. Siromaštvo i neishranjenost su dugotrajna obilježja cjeloga

Sredozemlja. (Bejaković, 2001., str.17)

Poljoprivreda, koja je bila vodeća djelatnost na ruralnim područjima, se uslijed razvoja i

modernizacije suočava sa brojnim poboljšanjima što dovodi do rasta poljoprivredne

proizvodnje. Međutim, ova poboljšanja u poljoprivredi, nisu nužno uvjetovala povećanje

potrebnoga rada. U takvim uvjetima, nedostatak radnih mjesta ili pak nastavka dotadašnjega

izrabljivanja radnika te sve niže nadnice, potaknule su iseljavanje sa sela, točnije proces

urbanizacije, u kojemu su gradovi pružali utočište i posljednju nadu. Raspadom feudalnoga

svijeta, potaknuta agrarna revolucija dovela je do bržega porasta nekadašnjega proletarijata,

tako da je rastući broj bijednih prosjaka i lutalica obilježio ulazak u novo doba. Iseljavanje sa

sela, tako je dovelo do enormnoga rasta gradova, u kojem se sve više povećava broj onih koji

nemaju sredstava za normalne životne uvjete. Iako je prema mnogima seoba u „veliki grad“

bio izlaz iz problema, povećava se siromaštvo u gradskim zonama, dovodeći do stvaranja

„urbanoga siromaštva“. Dodatni podstrek razvoju siromaštva bili su sve brojniji financijski

krahovi, bankroti, nemiri,… Siromaštvo je jačalo, ako ne svojom brojnošću, onda je sve

postajalo vidljivije, narušavajući efikasnost socijalnih sustava, tadašnjih socijalnih država.

Razvoj moderne Europe u periodu od 1780-ih do 1849-ih donio je neviđenu ekonomski

transformaciju koja je prigrlila prvu fazu velike industrijske revolucije i ekspanziju trgovačke

aktivnosti. Velike ekonomske promjene je potaknuo strahoviti rast populacije zapadne Europe

koncem 18-oga stoljeća, nastavivši se i u 19.stoljeću. Između 1750.-1800.godine populacija

vodećih europskih zemalja se povećala u rasponu od 50% do 100%, prvenstveno kao rezultat

korištenja novih poljoprivrednih kultura i privremenoga prestanaka raznih epidemija koje su

harale. Rast populacije doveo je do povećanja broja onih koji su na rubu gladi, koji nemaju za

osnovne potrebe. Kroz veći dio povijesti, siromaštvo se smatralo neizbježno s obzirom da su

tradicionalni načini proizvodnje bili nedostatni da bi cjelokupno stanovništvo imalo uvjete za

ostvarivanje životnog standarda. Nakon industrijske revolucije, masovna proizvodnja u

tvornicama je „blagostanje“ učinila sve jeftinijim i dostupnijim. (Bejaković, 2001., str. 14)

Promjene u području rada, usklađene sa intenziviranim tržišnim transakcijama, dovele su do

izlaska na inozemna tržišta i stvaranje dominacijskoga položaja. Činilo se kako će svijet

doživjeti vrhunac blagostanja, bez ikakvih iskrivljenja i poremećaja. Tijekom 19.stoljeća

17

industrijska revolucija je kulminirala, ali transformacija koju je izazvala je bila tek u

počecima. Brže i spektakularnije promjene došle su daljnjim napretkom u znanosti i

tehnologiji, električnoj energiji, , telefoniji i telegrafiji, radiu i telviziji, plastici,

petrokemijskoj proizvodnji,,… Razvoj tehnologije nikako nije bio moguć bez dovoljno

obučene i obrazovane radne snage. U većini je europskih zemalja obrazovanje postalo

prisutnije, te je omogućeno večim skupinama ljudi. Ovo je proces socijalizacije društva,

ujedno i znak socijalnoga uključivanja, kojim se obrazovanijim ljudima omogućuje

uključivanje u radnu snagu, što djeluje kao prevencija za siromaštvo. Postupno, iako možda i

nesvjesno počinje jačati hijerarhija u društvu, koja onima koji su u gornjim razinama

hijerarhije pruža sva dobra, dok drugi na dnu društvene hijerarhijske ljestvice nemaju niti

sredstva za ispunjenje osnovnih životnih potreba. Iako zasjenjen razvojem modern Europe,

broj siromašnih je rastao i jačao. U takvim uvjetima, počinje se razvijati moderna Europa,

koja u svojim postulatima ima za cilj biti socijalna država blagostanja.

Kao osnovni problem sa kojim se danas Europa suočava u pogledu borbe protiv siromaštva,

navodi se nepravovremena reakcija na pojavu i rast siromaštva, nego interventivne mjere tek

u fazi postojanja istoga. Uzroci siromaštva se dakle javljaju kroz cjelokupnu ljudsku povijest:

od kolonijalizma do industrijalizacije, od političkih institucija do geografskih položaja, preko

korupcije, … Ispunjavanje osnovnih potreba otežala su brojna kretanja kao što su korupcija,

izbjegavanje plaćanja poreza, uvjeti zajmova i kreditiranja i odljeva mozgova zdravstva i

obrazovnih stručnjaka. Strategije povećanja prihoda koji bi omogućili da osnovne potrebe

budu pristupačnije obično uključuju socijalne, ekonomske slobode te pružanje financijskih

usluga. Smanjenje siromaštva je vodeći cilj mnogih institucija, te je tim trudom postignuto da

je u periodu od 1990. do 2010.godine oko 663 milijuna ljudi prešlo iznad granice siromaštva.

Ipak je broj siromašnih u vremenu iza nas smanjivan brojnim mjerama, i danas je on globalni

problem. Slijedeći grafikon pokazuje kretanje udjela ukupne populacije koja živi u

ekstremnom siromaštvu.

18

Grafikon 1. Udio ljudi koji žive u potpunom siromaštvu u ukupnoj svjetskoj populaciji,

1980.-2008.godine

Izvor: An update to the World Bank’s estimates of consumption poverty in the developing

world Online:

http://econ.worldbank.org/WBSITE/EXTERNAL/EXTDEC/EXTRESEARCH/EXTPROGR

AMS/EXTPOVRES/0,,menuPK:477905~pagePK:64168176~piPK:64168140~theSitePK:477

894,00.html

Udio stanovništva koje živi na rubu siromaštva se smanjuje od 1980-ih godina. Najveći udio u

ukupnom broju osoba koje žive u ekstremnom siromaštvu jesu u zemljama Trećega svijeta,

gdje ljudi žive sa manje od 1,25$ dnevno. Danas je taj udio na razini nešto manjoj od 20%,

iako je to relativno teško utvrditi. Cilj je nadnacionalnih institucija ali i nacionalnih vlada da

se ova granica i dalje smanjuje.

Europska unija kao svoj osnovni cilj navodi između ostaloga i socijalnu koheziju i

uključivanje svih skupina ljudi, međutim, alarmantni su podaci, koji svakodnevno izlaze na

vidjelo, a kamoli ono što se događa u susjedstvu. I danas u ovo suvrmeno doba, kada ljudi

imaju i više nego što osnovne egzistencijalne potrebe zahtijevaju, postoji sve veći broj onih,

koji uslijed loših gospodarskih uvjeta, loše politike i loše ljudske osvještenosti žive poput onih

u zemljama trećega svijeta, koji svakodnevno rade za svega 9 kuna sa kojima preživljavaju.

3.2.Kretanje i pokazatelji siromaštva u Europskoj uniji

Siromaštvo je, kako je prethodno i rečeno, kategorija koju je jako teško definirati, a jednako

tako i pratiti. Međutim, ako se definira kao nepostojanje sredstava za ispunjavanje osnovnih

životnih potreba, odnosno postavljenjem linije siromaštva, siromaštvo je moguće mjeriti

19

brojem osoba koje se nalaze na samome rubu, odnosno na toj liniji ili pak ispod nje. Udio

broja osoba koje žive na rubu siromaštva u ukupnom stanovništvu najbolji je pokazatelj jačine

siromaštva i signalni alarm za aktivaciju mjera i instrumenata socijalne politike u zemlji.

(Tablica 2).

Tablica 2. Osobe koje žive na rubu siromaštva, %

Zemlja/Godina 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

EU 27 : 16,4 16,5 16,5 16,4 16,3 16,4 16,9

Nove članice (12) 20,2 18,9 18,5 18,2 17,3 17,1 16,9 17,5

Belgija 14,3 14,8 14,7 15,2 14,7 14,6 14,6 15,3

Bugarska 15 14 18,4 22,0 21,4 21,8 20,7 22,3

Češka : 10,4 9,9 9,6 9,0 8,6 9,0 9,8

Danska 10,9 11,8 11,7 11,7 11,8 13,1 13,3 13,0

Njemačka : 12,2 12,5 15,2 15,2 15,5 15,6 15,8

Estonija 20,2 18,3 18,3 19,4 19,5 19,7 15,8 17,5

Irska 20,9 19,7 18,5 17,2 15,5 15,0 16,1 :

Grčka 19,9 19,6 20,5 20,3 20,1 19,7 20,1 21,4

Španjolska 19,9 19,7 19,9 19,7 19,6 19,5 20,7 21,8

Francuska 13,5 13,0 13,2 13,1 12,7 12,9 13,3 14,0

Italija 19,1 18,9 19,6 19,8 18,7 18,4 18,2 19,6

Cipar : 16,1 15,6 15,5 15,9 15,8 15,1 14,5

Latvija : 19,2 23,1 21,2 25,6 25,7 21,3 19,1

Litva : 20,5 20,0 19,1 20,0 20,6 20,2 20,0

Luksemburg 12,7 13,7 14,1 13,5 13,4 14,9 14,5 13,6

Mađarska : 13,5 15,9 12,3 12,4 12,4 12,3 13,8

Malta : 13,9 14,0 14,8 15,0 15,3 15,0 15,4

Nizozemska : 10,7 9,7 10,2 10,5 11,1 10,3 11,0

Austrija 12,8 12,3 12,6 12,0 12,4 12,0 12,1 12,6

Poljska : 20,5 19,1 17,3 16,9 17,1 17,6 17,7

Portugal 20,4 19,4 18,5 18,1 18,5 17,9 17,9 18,0

Rumunjska 18 : : 24,8 23,4 22,4 21,1 22,2

Slovenija : 12,2 11,6 11,5 12,3 11,3 12,7 13,6

Slovačka : 13,3 11,6 10,6 10,9 11,0 12,0 13,0

Finska 11,0 11,7 12,6 13,0 13,6 13,8 13,1 13,7

Švedska 11,3 9,5 12,3 10,5 12,2 13,3 12,9 14,0

UK : 19,0 19,0 18,6 18,7 17,3 17,1 16,2

Hrvatska 18 18 17 18 17,3 17,9 20,5 21,1

Izvor: Eurostat, Statistic database, online:

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/setupDownloads.do

20

Tablica pokazuje kretanje udjela broja osoba koje žive na rubu siromaštva. Na razini svih

zemalja članica EU 27, zamjetan je rast udjela osoba koje žive na rubu siromaštva u ukupnom

broju stanovnika. Nove zemlje članice, koje su u Europsku uniju pristupile sa brojnim

problemima i sa visokom razinom siromaštva u promatranom periodu smanjuju broj osoba

koje žive na rubu siromaštva, uz istovremeno povećanje socijalnih transfera, što će se

naknadno pojasniti. Iznimka od toga su dvije najnovije članice, Rumunjska i Bugarska gdje je

siromaštvo i dalje jedan od najvećih problema, te bi se slobodno moglo reći da se ove zemlje

po stopama siromašnih nalaze u samom vrhu europske ljestvice. U ostalim zemljama

Europske unije u promatranom periodu, odnosno od 2005. do 2011.godine, promatrane stope

osciliraju, te nisu zamjećene nikakve drastične oscilacije, te su neke od zemalja članica svoje

stope čak i smanjile. Kako je spomenuto da je pojam siromaštva usko vezan, ako ne čak i

poistovjećen sa pojmom siromaštva u Europskoj uniji, u nastavku je analizirano kretanje

udjela osoba koje žive na rubu siromaštva i socijalne isključenosti u ukupnom stanovništvu.

Tablica 3. Osobe koje žive na rubu siromaštva ili socijalne isključenosti, 2004.-2011., %

Zemlja/Godina 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

EU 27 : 25,6 25,2 24,4 23,6 23,1 23,6 24,2

Belgija 21,6 22,6 21,5 21,6 20,8 20,2 20,8 21,0

Bugarska : : 61,3 60,7 44,8 46,2 49,2 49,1

Češka : 19,6 18,0 15,8 15,3 14,0 14,4 15,3

Danska 16,5 17,2 16,7 16,8 16,3 17,6 18,3 18,9

Njemačka : 18,4 20,2 20,6 20,1 20,0 19,7 19,9

Estonija 26,3 25,9 22,0 22,0 21,8 23,4 21,7 23,1

Irska 24,8 25,0 23,3 23,1 23,7 25,7 29,9 :

Grčka 30,9 29,4 29,3 28,3 28,1 27,6 27,7 31,0

Španjolska 24,4 23,4 23,3 23,1 22,9 23,4 25,5 27,0

Francuska 19,8 18,9 18,8 19,0 18,6 18,5 19,2 19,3

Italija 26,4 25,0 25,9 26,0 25,3 24,7 24,5 28,2

Cipar : 25,3 25,4 25,2 23,3 23,5 23,5 23,7

Latvija : 45,8 41,4 36,0 33,8 37,4 38,1 40,4

Litva : 41,0 35,9 28,7 27,6 29,5 33,4 33,4

Luksemburg 16,1 17,3 16,5 15,9 15,5 17,8 17,1 16,8

Mađarska : 32,1 31,4 29,4 28,2 29,6 29,9 31,0

Malta : 20,2 19,1 19,4 19,6 20,2 20,3 21,4

Nizozemska : 16,7 16,0 15,7 14,9 15,1 15,1 15,7

Austrija 17,5 16,8 17,8 16,7 18,6 17,0 16,6 16,9

Poljska : 45,3 39,5 34,4 30,5 27,8 27,8 27,2

Portugal 27,5 26,1 25,0 25,0 26,0 24,9 25,3 24,4

Rumunjska : : : 45,9 44,2 43,1 41,4 40,3

21

Slovenija : 18,5 17,1 17,1 18,5 17,1 18,3 19,3

Slovačka : 32,0 26,7 21,3 20,6 19,6 20,6 20,6

Finska 17,2 17,2 17,1 17,4 17,4 16,9 16,9 17,9

Švedska 16,9 14,4 16,3 13,9 14,9 15,9 15,0 16,1

UK : 24,8 23,7 22,6 23,2 22,0 23,1 22,7

Hrvatska : : : : : : 31,3 32,7

Izvor: Eurostat, Statistic database, online:

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/setupDownloads.do

Analizom prethodne tablice moguće je zaključiti da je socijalna isključenost pojam koji

obuhvaća više obilježja neimaštine i nemoći u odnosu na siromaštvo, stoga i obuhvaća veći

udio u ukupnom stanovništvu. I u pogledu socijalne isključenosti potrebno je prvo spomenuti

nove članice Europske unije koje su i u pogledu socijalne isključenosti ulaskom u Europsku

uniju značajno uznapredovale, te u promatranom periodu ostvaruju smanjenja stope

isključenosti. Glede ostalih zemalja, ne postoji unificirana putanja kretanja, te je prosječna

stopa osoba koje žive na rubu siromaštva i socijalne isključenosti na razini Europske unije

(EU 27) smanjena u promatranom periodu. U nekim je zemljama stopa reducirana, dok se

druge bore sa stalnim povećanjem stope socijalne isključenosti stanovništva. Mnogobrojni su

razlozi ovakvim kretanjima. Neki se pripisuju neefikasnoj, drugi nepravovremenoj politici.

Međutim, osim socijalne politike i njezinih instrumenata niz je drugih faktora koji su utjecali

na ovakva kretanja, a gotovo se svi vežu na modern globalizacijsko doba i sve nedaće koje je

donijelo. Stoga se u zemljama članicama in a nadnacionalnim razinama nastoji oblikovati

najprikladnije instrumente socijalne i kohezijske politike koji bi putem reduciranja

nezaposlenosti i isključivanja djelovali na siromaštvo, pa i obratno.

Sve zemlje Europske unije imaju nacionalne osiguravajuće sustave koji štite građane od rizika

poput nezaposlenosti, gubitka dohotka I sredstava za normalan život te pružaju odgovarajuću

pomoć bolesnima, obiteljima s teškoćama ili siromašnim obiteljima. Pitanje je kolika je

učinkovitost tih nacionalnih sustava, odnosno odlaze li ta sredstva u prave ruke te djeluju li

ona destimulirajuće na nezaposlene i siromašne. Mnogobrojne su analize kojima je utvrđena

veza između rashoda države za socijalno osiguranje i postotka siromašnih stanovnika. Razlike

među državama u smislu smanjivanja siromaštva više su nastale zbog različitosti socijalnih

davanja pojedinih država nego zbog različite učinkovitosti politika smanjivanja siromaštva.

Trajanje siromaštva je bitan pokazatelj efikasnosti nacionalnoga sustava socijalnog

osiguranja. Učinkovitost Europskoga sustava socijalne zaštite varira kroz zemlje članice.

22

Činjenica je kako je u Europi unatrag nekoliko desetaka godina povećan broj siromašnih,

nezaposlenih te se povećala nejednakost među stanovništvom. Takvo kretanje moguće je

pratiti usporedno sa kretanjem izdataka za socijalne transfere, koji u većini europskih zemalja

rastu. (tablica 4)

Tablica 4. Izdvajanja države za socijalnu zaštitu kao udio u GDP, %

Zemlja/godina 2005 2006 2007 2008 2009 2010 Indeks

EU 27 27,06 26,69 26,10 26,79 29,61 29,37 108,53

Belgija 27,31 27,04 26,86 28,15 30,43 29,90 109,51

Bugarska 15,10 14,21 14,15 15,49 17,21 18,06 119,60

Češka 18,37 17,99 18,04 18,04 20,32 20,15 109,67

Danska 30,24 29,24 28,76 29,43 33,21 33,26 110,00

Njemačka 30,10 28,97 27,85 28,07 31,49 30,68 101,91

Estonija 12,56 12,13 12,11 14,94 19,30 18,08 143,99

Irska 18,01 18,31 18,88 22,26 27,43 29,59 164,29

Grčka 24,85 24,75 24,76 26,24 28,03 29,11 117,12

Španjolska 20,57 20,50 20,69 22,10 25,28 25,73 125,09

Francuska 31,52 31,26 30,94 31,29 33,63 33,77 107,13

Italija 26,25 26,51 26,65 27,72 29,87 29,88 113,81

Cipar 18,35 18,53 18,17 19,45 21,15 21,65 117,96

Latvija 12,80 12,70 11,27 12,70 16,91 17,84 139,36

Litva 13,22 13,32 14,39 16,06 21,21 19,09 144,40

Luksemburg 21,70 20,45 19,31 21,36 23,98 22,70 104,61

Mađarska 21,90 22,47 22,69 22,88 23,48 23,07 105,36

Malta 18,42 18,32 17,98 18,44 19,96 19,80 107,49

Nizozemska 27,86 28,81 28,31 28,48 31,57 32,06 115,06

Austrija 28,75 28,24 27,77 28,44 30,60 30,35 105,55

Poljska 19,71 19,38 18,15 18,56 19,17 18,95 96,15

Portugal 24,50 24,50 23,89 24,35 26,96 26,98 110,14

Rumunjska 13,44 12,82 13,55 14,25 17,08 17,58 130,82

Slovenija 23,02 22,70 21,28 21,37 24,15 24,80 107,71

Slovačka 16,50 16,35 16,06 16,06 18,78 18,58 112,63

Finska 26,70 26,42 25,37 26,16 30,42 30,56 114,48

Švedska 31,14 30,37 29,21 29,52 31,98 30,44 97,78

UK 26,09 25,93 25,02 26,14 28,91 27,98 107,23

Izvor:Eurostat, Statistic database, online:

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/download.do;jsessionid=9ea7d07e30dbb0978b6463184

099fb69a6d8ee3bc44.e34MbxeSahmMa40LbNiMbxaMbNaQe0?tab=table&plugin=1

&language=en&pcode=tps00098

U svim zemljama Europske unije, pa tako i na prosječnoj vrijednosti za sve zemlje moguće je

uočiti rast rashoda za socijalno osiguranje, točnije povećanje socijalnih transfera. U većini se

23

zemalja to opravdava starenjem stanovništva te povećanjem nezaposlenosti, dva procesa koji

za posljedicu imaju povećanja rashoda, koji su nužni kako bi se skrbile osobe koje nemaju za

život dostojan čovjeka. Posebice je značajno uočiti da je u 2010.godini udio rashoda za

socijalno osiguranje u GDP-u u odnosu na 2005.godinu najveće poraste imao u novim

članicama Europske unije. Naime proširenje Europske unije na nove članice dovodi

heterogenije i siromašnije sudionike na scenu. Brojnost stanovnika i potrebitih u siromašim

regijama pojačava probleme sustava socijalne skrbi koji su već ionako izloženi mnogim

pritiscima zbog demografskih razloga i globalizacije. U takvoj situaciji pojavljuje se opasnost

od povećanja nezaposlenosti i nejednakosti što često dovodi vlade država u nemogućnost

provođenja nužnih i složenih reformi, u vidu reduciranja udjela rashoda za socijalno

osiguranje u ukupnom GDP-u. Na razini EU se gotovo 30% od GDP-a izdvaja na socijalna

davanja, što je relativno visoka opterećenost sustava. U nastavku je analiziran udio osoba

koje žive na rubu siromaštva prije i nakon primanja socijalnih naknada.

Tablica 5. Osobe koje žive na rubu siromaštva prije primanja socijalnih transfera,

2004.-2011. %

Zemlja/Godina 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

EU 27 : 43,1 43,3 42,8 42,2 42,3 43,5 44,0

EU 15 : 42,2 42,6 42,3 41,7 42,1 43,3 43,9

Belgija 42,1 42,0 40,9 41,4 41,6 40,7 41,4 42,2

Bugarska : : 45,1 41,5 39,9 38,7 40,8 41,5

Češka : 38,9 39,1 38,1 37,6 36,0 37,2 37,8

Danska 37,9 38,0 37,4 36,7 37,3 39,8 39,4 40,4

Njemačka : 43,4 46,3 43,3 43,6 43,6 43,9 44,6

Estonija 40,6 39,0 38,0 37,5 36,4 37,5 40,9 41,1

Irska 38,9 39,6 40,1 40,1 41,8 46,2 : :

Grčka 39,6 39,3 40,6 42,0 41,5 42,0 42,8 44,9

Španjolska 42,0 38,6 38,5 38,7 38,3 39,0 43,0 44,8

Francuska 43,9 44,6 43,9 45,8 42,8 43,2 44,6 44,1

Italija 42,7 42,8 43,2 43,4 42,9 42,7 43,5 44,9

Cipar : 29,1 28,6 28,3 30,7 31,5 32,7 33,1

Latvija : 40,4 39,8 39,3 37,2 38,0 43,7 46,6

Litva : 42,2 40,7 38,4 38,5 42,1 48,1 49,4

Luksemburg 38,0 40,6 39,8 39,2 40,2 44,0 45,0 43,8

Mađarska : 49,7 48,6 49,4 52,1 51,3 51,4 51,8

Malta : 31,9 32,6 34,2 34,7 35,7 36,4 36,9

Nizozemska : 36,8 35,9 35,4 35,1 35,9 36,9 36,9

Austrija 41,8 42,7 42,7 43,4 42,4 42,9 42,8 43,6

Poljska : 51,1 49,4 47,4 44,4 43,1 43,7 43,6

24

Portugal 41,3 40,7 40,2 40,1 41,5 41,5 43,3 42,5

Rumunjska : : : 46,2 47,8 48,2 47,4 49,8

Slovenija : 42,2 40,7 39,7 38,5 37,8 39,9 40,2

Slovačka : 40,2 38,9 37,6 37,5 35,9 38,2 38,3

Finska 41,5 40,4 40,6 41,1 39,5 38,6 40,7 41,3

Švedska 42,7 41,5 41,4 41,5 42,2 40,7 41,7 42,6

UK : 43,0 42,6 42,4 41,9 43,2 44,0 43,4

Hrvatska : : : : : : 44,6 46,7

Izvor: Eurostat, Statistic database, online:

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/setupDownloads.do

Broj osoba koje žive na rubu siromaštva prije primanja socijalnih pomoći nije se značajno

promijenio u promatranom period. U skladu s tim moguće je zaključiti da se povećanje

izdvajanja iz GDP-a za socijalne transfere odnosi u jednoj mjeri i na smanjenje GDP-a u

promatranom periodu. Kako bi se utvrdila učinkovitost danih socijalnih pomoći u nastavku je

prikazan grafikon, na kojemu je prikazano nekoliko zemalja članica Europske unije i odnos

osoba koje žive na rubu siromaštva prije i nakon primanja socijalnih transfera u 2011.godini.

Grafikon 2. Odnos osoba koje žive na rubu siromaštva prije i nakon primanja socijalnih

transfera, 2011.godina, %

Izvor: Eurostat, Statistic database, online:

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/setupDownloads.do

Učinkovitost socijalnih doprinosa pokazana je grafikonom kao odnos broja osoba koje žive

na rubu siromaštva prije primanja socijalnih doprinosa i nakon primanja socijalnih doprinosa.

U svim zemljama je udio osoba koje žive na rubu siromaštva barem prepolovljen nakon

primanja doprinosa za socijalno osiguranje. (Tablica 6)

2011.

Prije Nakon

25

Tablica 6. Broj osoba koje žive na rubu siromaštva nakon primanja socijalnih transfera,

2005.-2011., %

Zemlja /godina 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 Indeks

EU 27 16,4 16,5 16,5 16,4 16,3 16,4 16,9 103,05

Belgija 14,8 14,7 15,2 14,7 14,6 14,6 15,3 103,38

Bugarska 14 18,4 22 21,4 21,8 20,7 22,3 159,29

Češka 10,4 9,9 9,6 9 8,6 9 9,8 94,23

Danska 11,8 11,7 11,7 11,8 13,1 13,3 13 110,17

Njemačka 12,2 12,5 15,2 15,2 15,5 15,6 15,8 129,51

Estonija 18,3 18,3 19,4 19,5 19,7 15,8 17,5 95,63

Irska 19,7 18,5 17,2 15,5 15 16,1 : 0,00

Grčka 19,6 20,5 20,3 20,1 19,7 20,1 21,4 109,18

Španjolska 19,7 19,9 19,7 19,6 19,5 20,7 21,8 110,66

Francuska 13 13,2 13,1 12,7 12,9 13,3 14 107,69

Italija 18,9 19,6 19,8 18,7 18,4 18,2 19,6 103,70

Cipar 16,1 15,6 15,5 15,9 15,8 15,1 14,5 90,06

Latvija 19,2 23,1 21,2 25,6 25,7 21,3 19,1 99,48

Litva 20,5 20 19,1 20 20,6 20,2 20 97,56

Luksemburg 13,7 14,1 13,5 13,4 14,9 14,5 13,6 99,27

Mađarska 13,5 15,9 12,3 12,4 12,4 12,3 13,8 102,22

Malta 13,9 14 14,8 15 15,3 15 15,4 110,79

Nizozemska 10,7 9,7 10,2 10,5 11,1 10,3 11 102,80

Austrija 12,3 12,6 12 12,4 12 12,1 12,6 102,44

Poljska 20,5 19,1 17,3 16,9 17,1 17,6 17,7 86,34

Portugal 19,4 18,5 18,1 18,5 17,9 17,9 18 92,78

Rumunjska : : 24,8 23,4 22,4 21,1 22,2 0,00

Slovenija 12,2 11,6 11,5 12,3 11,3 12,7 13,6 111,48

Slovačka 13,3 11,6 10,6 10,9 11 12 13 97,74

Finska 11,7 12,6 13 13,6 13,8 13,1 13,7 117,09

Švedska 9,5 12,3 10,5 12,2 13,3 12,9 14 147,37

UK 19 19 18,6 18,7 17,3 17,1 16,2 85,26

Hrvatska 18 17 18 17,3 17,9 20,5 21,1 117,22

Izvor: Eurostat, Statistic database, online:

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/setupDownloads.do

Rizik od siromaštva i socijalne isključenosti nakon primanja socijalnih transfera se značajno

smanjio u svim državama u odnosu na rizik koji je postojao prije primanja transfera. Najveće

smanjenje udjela osoba koje žive na rubu siromaštva nakon primanja socijalnih transfera u

promatranom period ostvaren je u Ujedinjenom Kraljevstvu. Međutim veliki je broj zemalja

kod kojih se primjenja aktualne socijalne politike pokazuje efikasnom.

26

Siromaštvo i socijalna isključenost su kako je i prikazano povezani, ali ne istovjetni pojmovi.

Međutim neupitno je da jedan od njih uvijek dolazi u pratnji drugoga. I siromaštvo i socijalnu

isključenost smatra se najvećim problemima današnjice koji onemogućavaju normalno

funkcioniranje društvenoga sustava i stavljaju pod povećalo vladajuće i njihovu efikasnost na

nacionalnim i globalnim razinama.

3.3. Siromaštvo i nezaposlenost

Zapošljavanje i smanjivanje nezaposlenosti su među vodećim instrumentima u borbi protiv

siromaštva i socijalne isključenosti. Politika zapošljavanja je postala među vodećim

odrednicama ostvarivanja veza između gospodarskih i socijalnih razvojnih ciljeva. Naime, sve

su brojnija istraživanja na temelju kojih je potvrđeno kako su osobe s najvećim rizikom od

siromaštva upravo one koje su nezaposlene. Veza nezaposlenosti i siromaštva nalazi se u

nedovoljnim prihodima za ostvarivanje egzistencijalnih životnih potreba. Što je nezaposlenost

osobe dugotrajnija veća je mogućnost da ta osoba postane siromašna. Zapošljavanjem se

omogućava stvaranje potrebnih prihoda i život iznad granice siromaštva. U nastavku je

prikazano kretanje broja nezaposlenih osoba na razini svih članica EU 27 i zemalja Eurozone.

27

Grafikon 3. Kretanje stope nezaposlenosti u Europskoj uniji, 2006.-2012.

Izvor: An update to the World Bank’s estimates of consumption poverty in the developing

world Online:

http://econ.worldbank.org/WBSITE/EXTERNAL/EXTDEC/EXTRESEARCH/EXTPROGR

AMS/EXTPOVRES/0,,menuPK:477905~pagePK:64168176~piPK:64168140~theSitePK:477

894,00.html

Nezaposlenost se kako je grafikonom prikazano drastično povećala 2008.godine, kada je

gospodarska kriza dosegla vrhunac. Nizom mjera usmjerenih prema smanjenju nezaposlenosti

stopa rasta broja nezaposlenih osoba se reducirala, međutim, u posljednjih nekoliko godina,

nezaposlenost također predstavlja jedan od glavnih svjetskih problema. Kretanje

nezaposlenosti i siromaštva ne mora biti nužno linearno. Što je osoba duže nezaposlena,

izvjesnije je da bi mogla pasti ispod granice siromaštva. Siromaštvo je u uvjetima

nezaposlenosti vjerovatnije ako je u kućanstvu veći broj nezaposlenih osoba. Tako se rizik od

siromaštva promatra i radnom intenzivnošću u kućanstvu. (Tablica 7)

28

Tablica 7. Broj osoba koje žive u kućanstvima sa niskom radnom intenzivnošću, 2005.-

2011.

Zemlja/godina 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011

EU 27 39112 39776 36687 34269 34223 37862 37995

Belgija 1244 1178 1138 967 1021 1053 1152

Bugarska : 870 932 470 399 453 623

Češka 720 723 701 581 482 520 531

Danska 418 394 415 347 360 433 480

Njemačka 7294 8248 6983 7044 6538 6695 6637

Estonija 99 74 64 55 58 92 102

Irska 510 459 526 509 739 847 :

Grčka 610 660 662 611 539 619 978

Španjolska 2206 2073 2190 2187 2500 3510 4360

Francuska 3978 4206 4485 4069 3873 4585 4346

Italija 4548 4803 4442 4344 3922 4514 4631

Cipar 27 24 24 29 26 31 31

Latvija 140 124 107 91 118 213 198

Litva 260 223 172 135 184 241 313

Luksemburg 21 19 19 18 24 22 24

Mađarska 745 1034 893 943 870 909 925

Malta 31 30 30 26 27 27 27

Nizozemska 1289 1419 1246 1053 1083 1068 1128

Austrija 418 516 523 503 461 497 519

Poljska 4446 3862 3104 2444 2102 2211 2073

Portugal 487 541 592 517 567 700 666

Rumunjska : : 1466 1413 1299 1176 1135

Slovenija 134 109 114 105 88 111 121

Slovačka 296 273 281 225 243 349 331

Finska 401 363 350 296 329 364 389

Švedska 534 475 409 381 430 418 482

UK 5921 5610 4822 4905 5941 6206 5452

Hrvatska : : : : : 489 534

Izvor: Eurostat, Statistic database, online:

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/setupDownloads.do

Analizom podataka prikazanih tablicom moguće je zaključiti kako je broj osoba koje žive u

kućanstvima sa niskom radnom aktivnošću znatno veći u onim zemljama koje su od

2008.godine pa nadalje pogođenije gospodarskom krizom. Na razini EU 27 vidljiv je trend

smanjenja broja osoba koje su izložene siromaštvo zbog povećane nezaposlenosti u cijelom

kućanstvu. Smatra se da zaposlenost u modernom društvu predstavlja snažnu barijeru protiv

siromaštva, iako to nije garancija da obitelj neće biti siromašna. Naime, u Europskoj uniji,

posebice u razvijenijim zemljama se javlja relativno veći udio siromaštva među

29

stanovništvom koje radi, što se pripisuje niskim plaćama i rastućim troškovima. Ovakav je

trend posebice prisutan u onim višečlanim kućanstvima u kojima je samo jedna osoba

zaposlena. Kućanstva koja prati niska razina zaposlenosti na dugoročnoj razini izloženija su

siromaštvu. Ovakvi argumenti opravdavaju politiku zapošljavanja koja se provodi u svrhu

smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti u modernim društvima.

4. MJERE I INSTRUMENTI BORBE PROTIV SIROMAŠTVA

Borba protiv siromaštva, a sada već i sa njim usko povezanom socijalnom isključenošću, stara

je zasigurno koliko i siromaštvo. Nekada se protvi siromaštva nije borilo organiziranim

putem, nego su se društveno solidarni pojedinci smilovali nad siromasima i udjeljivali im.

Međutim, razvoj društva, a nadasve politike i vladajuće strukture, doveo je do pojave

organizirane borbe protiv siromaštva, koja je nadjačala nekadašnje pojedinačne pomoći.

Međutim, siromaštvo se toliko rapidno širilo, mijenjalo dimenzije i jačinu, da je i dan danas

nemoguće na globalnoj razini ga otkloniti. Europska unija, kao jedna od zemalja najvećega

blagostanja, socijalnu politiku, koja uključuje borbu protiv siromaštva svrstala je u sami vrh

svojih vodećih politika. U nastavku ovoga dijela poglavlja analiziran je povijesni pregled

borbe protiv siromaštva ne europskom tlu, korelacija ekonomskoga rasta, odnosno rasta bruto

domaćega proizvoda i siromaštva, aktualne mjere borbe protiv siromaštva u Europi među

kojima i strategija Europa 2020 i njezino ostvarenje.

4.1.Povijesni razvoj borbe protiv siromaštva u Europi

Pomoć siromašnima i osiguranje za slučaj siromaštva stari su gotovo koliko i čovječanstvo.

Povijesno se borba protiv siromaštva provodila privatnim humanitarnim programima ili

zakonskim odredbama na lokalnim razinama o obveznoj pomoći siromašnima. Pomoć se

razlikovala, kako po utjecaju koji je ostvarivala, tako od lokacije do lokacije, ovisno o

kulturnim i mentalnim obilježjima stanovništva. U staroj Europi, u kojoj zbog neimaštine, nije

bilo moguće prikupiti dostatno sredstava da se pruža organizirana pomoć siromasima, ta se

pomoć svodila na dobronamjernost imućnijih pojedinaca. Tehnološka zaostalost i niz

nepogodnih događanja, je u uvjetima siromaštva kakvo je vladalo godišnje odnosilo veliki

broj ljudi. Revolucionarni pokreti na tlu Europe doveli su do potrebe organizacije javne

30

pomoći, s obzirom da pojedinačna pomoć nije mogla zbrinuti tolike siromahe. Već se od

vremena kraljice Elizabete u Engleskoj javlja sustav socijalnoga plaćanja, takozvani

sirotinjski porez, koji se po župama plaćao za pomoć siromašnim župljanima. Današnji oblici

socijalne politike i sustava socijalne zaštite siromašnih dolaze iz Skandinavskih zemalja, koje

i danas slove kao zemlje u kojima je najmanje siromašnih i u kojima sustav zaštite siromašnih

i socijalno isključenih najbolje funkcionira. Sve do Velike krize političari nisu uočili da je

dotadašnja politika „slobodne ruke“ nepogodna za razvoj društva, te da se sve nesavršenosti

koje dovode do brojnih problema moraju uređivati putem politike. To dovodi do postupnoga

prelaska sa kapitalističkoga na socijalističko uređenje, te se razvijaju europske socijalne

države.

Siromaštvo se kao nepoželjno stanje ljudskog života, definira već u UN-ovoj Općoj

Deklaraciji o pravima čovjeka, gdje se u 25., i 28. članku navodi: „Svatko ima pravo na

društveni i međunarodni poredak u kojem se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom

mogu potpuno ostvariti. Svatko ima pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i

dobrobiti njega samoga i njegove obitelji, uključujući prehranu, odjeću, stanovanje, liječničku

njegu i potrebne socijalne usluge, kao i pravo na sigurnost u slučaju nezaposlenosti, bolesti,

nesposobnosti, udovišta, starosti ili nekoga drugoga nedostatka sredstava za život u uvjetima

koji su izvan njegove kontrole. Prema Poggeu, današnji svijet je vrijeme u kojem se masovno

krše ljudska prava, kako temeljna moralna ljudska prava, tako i pravna ljudska prava odnosno

socioekonomska prava (hrana, voda, lijekovi i stanovanje), što za ishod ima socijalnu

isključenost i siromaštvo. Osim nužnosti pridržavanja Deklaracije o pravima čovjeka, još je

jedan dokument od presudne važnosti za socijalnu politiku Europske unije. Europska

socijalna povelja, usvojena 1961.godine jamči devetnaest temeljnih prava te četiri koja

proizlaze iz Dodatnoga protokola (1988.). Tri su glavne skupine prava: prava zaposlenih,

prava svih članova državne zajednice te prava određenih grupa. Cilj Povelje je promicanje

zapošljavanja, unaprjeđenje života i radnih uvjeta, osiguranje socijalne zaštite, razvoj

socijalnog dijaloga i borba protiv isključenosti i siromaštva. Provođenje dužnosti koje

proizlaze iz Povelje prate se kontinuiranim izvještavanjem.

Svijest o organiziranoj borbi protiv siromaštva u svijetu počela je dobivati na značaju u drugoj

polovici 20. stoljeća. Pojedine zemlje pokušale su se boriti protiv siromaštva razvijajući

određeni model socijalne države. Snažnim razvojem globalizacije krajem 20. stoljeća ti su

modeli upali u krizu i nisu mogli riješiti problem novijih oblika siromaštva i socijalne

31

isključenosti (Baloban, S., 2010., str. 435). U okvirima Europske unije pojam socijalne

isključenosti se prvi puta javlja u Francuskoj, dok Europska komisija socijalnu isključenost

prvi puta spominje 1988.godine koncem Drugoga programa za borbu protiv siromaštva. S

druge strane, na svjetskoj razini pod utjecajem Ujedinjenih naroda, a na europskoj razini,

ujedinjavanjem europskih zemalja, problem siromaštva i socijalne isključenosti postaje

zajedničkim problemom o kojem se ozbiljnije raspravlja i donose zajednički dokumenti. Uz

adekvatne kombinacije ekonomskih politika moguće je osigurati rast i suzbiti nejednakost.

Međutim, to ne znači da će se time smanjiti siromaštvo. (Grgurić, I., 2004., str.245) Iako su

nezaposlenost i slaba razina obrazovanja glavni uzroci siromaštva, zaposlenje danas više nije

sigurna brana protiv egzistencijalnih nedaća, pa siromaštvo pogađa i one koji stalno rade ali

slabo zarađuju. Tehnološki napredak i globalizacija gospodarstva znači pojačanu ugroženost

pojedinih, najčešće klasičnih niskoakumulativnih grana gospodarstva, pa su zaposleni u njima

jače izloženi ostajanju bez posla, nesigurnosti i/ili malim primanjima (Šućar, Z., 2001., str. 1)

Težnja europskih zemalja za solidrnošću i socijalnom uključenošću izvorno je navedena u

Jedinstvenom europskom aktu, a slijedom toga u Protokolu o socijalnoj politici u Ugovoru iz

Maastrichta, 1992.godine. Protokol je naveo sve ciljeve koji se na razinui Europske unije, a u

pogledu smanjenja siromaštva i inkluzije žele postići. Postupno je socijalna politika u okviru

Europske unije postala ravnopravna sa ekonomskom, monetarnom i financijskom politikom,

što je i potvrđeno na sastanku Vijeća Europe u Lisbonu 2000.godine. Tada je definiran i novi

strateški cilj Europske unije da postane najkonkurentnije i najdinamičnije gospodarstvo u

svijetu utemeljeno na znanju, sposobno za ostvarivanje održivoga gospodarskoga rasta s

većim mogućnostima zapošljavanja i većom socijalnom kohezijom. Uspješna provedba

Lisabonske strategije ovisi o usklađenom i zajedničkom političkom djelovanju u širokom

području ekonomskih, socijalnih i ekoloških pitanja. Za ostvarenje navedenoga plana

presudna su pitanja poput siromaštva, nejednakosti, socijalne isključenosti i politike socijalne

skrbi. Socijalna politika i socijalna kohezija koje su temeljni stupovi provođenja svih mjera

usmjerenih prema tom cilju, su pod zajedničkim djelovanjem članica, ali istovremeno postoje

razlike u sadašnjem stanju i mjerama za smanjivanje siromaštva i poboljšanje socijalne

uključenosti , kao i u stavu države u politici socijalne skrbi. Kao idući korak u kreiranju

strategije borbe protiv siromaštva i isključenosti javlja se Ugovor iz Nice (2000.) prema

kojem su između ostaloga dani u protokol prijedlozi za borbu protiv siromaštva i socijalne

isključenosti. Značajno je navesti prihvaćene smjernice za borbu protiv siromaštva:

Veća i bolja mogućnost zapošljavanja,

32

Predviđanje i ostvarivanje promjena u svijetu rada stvaranjem nove ravnoteže

fleksibilnosti i sigurnosti,

Borba protiv siromaštva, isključenosti i diskriminacije s ciljem poboljšanja socijalne

uključenosti.

Također, uvažen je prijedlog za izradu Nacionalnoga programa protiv siromaštva i socijalne

isključenosti, NAPincal, u svim državama članicama, koji ima za cilj:

Olakšavanje zapošljavanja i pristupa svim izvorima, pravima, dobrima i uslugama,

Sprječavanje rizika isključenosti,

Pomoć najugroženijima,

Mobiliziranje svih nadležnih tijela.

Svrha Nacionalnog programa je da se približi i unaprijedi socijalna politika i politika

zapošljavanja na nacionalnoj razini Europske unije, uz obvezu praćenja pokazatelja napretka.

Socijalna isključenost i borba protiv siromaštva su integralni dijelovi ciljeva europskoga rasta

i razvoja. Koordinacija nacionalnih politika socijalne sigurnosti i uključivanja se temelji na

procesu zajedničke razmjene i učenja, boljega poznavanja metode otvorene koordinacije.

Europska unija koristi tzv. model otvorene koordinacije (MOK) kao ključan mehanizam za

ostvarivanje ciljeva u području politike protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Sastoji se

od više tematskih cjelina kao što su: zdravstvena zaštita, mirovine, dugotrajna skrb, socijalne

usluge od općeg interesa, nadgledanje socijalne situacije te demografske promjene.

Zahvaljujući toj metodi u prihvaćeni su zajednički ciljevi u području borbe protiv siromaštva i

socijalne isključenosti, usvojeni pokazatelji za praćenje socijalne isključenosti, predviđena

izrada zajedničkih memoranduma o socijalnom uključivanju i nacionalnih akcijskih planova

te ustanovljeni mehanizmi izvješćivanja o postignućima nacionalnih politika i razmjeni

iskustava. (IMO, 2013. )

Od posebne je važnosti za borbu protiv siromaštva spomenuti i europski sustav socijalne

zaštite ili socijalne skrbi, koje je jedan od glavnih elemenata socijalne politike u svijetu.

Socijalna politika i socijalne kohezija su izravno uključene u najvažnija područja koja su pod

zajedničkim djelovanjem članica Europske unije, međutim iako koordinirane i skladne

obilježava ih visok stupanj razlika u sadašnjem stanju i mjerama za smanjenje siromaštva i

poboljšanje socijalne uključenosti. Postojeće europsko zakonodavstvo politike socijalne skribi

33

sadržava brojne zajedničke elemente koji mogu biti korisni kod utvrđivanja i provođenja

zajedničkoga koncepta politike socijalne skrbi. Sve zemlje imaju nacionalne sustave koji štite

građane od raznih nepredviđenih rizika. Ipak se u pojedinim zemljama javljaju razlike u

smislu smanjivanja siromaštva više nastale zbog obuhvata socijalne države nego zbog

različite učinkovitosti politike smanjivanja siromaštva. Pod upitnike se dakle stavlja

učinkovitost socijalnih davanja koja se pružaju siromašnima i socijalno isključenima, s

obzirom da usporkos davanjima nezaposlenost, siromaštvo i socijalna isključenost rastu.

Stoga je danas možda i opravdana pretpostavka mnogobrojnih analitičara da socijalna davanja

destimuliraju radno sposobne osobe za rad.

4.2. Korelacija rasta bruto domaćega proizvoda i siromaštva u Europskoj uniji

Stalni problem siromaštva u razvijenim a posebice u zemljama u razvoju donio je

mnogobrojna pitanja o efikasnosti ekonomskoga rasta i razvoja u pogledu suzbijanja

siromaštva. Prema dosadašnjim istraživanjima utvrđeno je kako je ekonomski rast pozitivno

vezan sa smanjenjem siromaštva. To je posebice izraženo u nerazvijenim zemljama svijeta,

koje se uključivanjem u globalizacijske tokove počinju razvijati, i ostvaruju rast BDP-a.

Takav rast uzrokuje smanjenje broja onih koji žive na rubu siromaštva ( Slika 2), odnosno rast

BDP-a negativno djeluje na siromaštvo, odnosno reducira ga.

Slika 2. Korelacija kretanja GDP-a i siromaštva u nerazvijenim zemljama svijet

Izvor: Statistics on GDP Corelations, http://siteresources.worldbank.org/INTPGI/Images/fig1-

4.gif

34

Sasvim je razumljivo da ekonomski rast, ostvaren kroz rast BDP-a po glavi stanovnika dovodi

do smanjenja siromaštva, s obzirom da sve veći broj ljudi ima uvjete za dostajan život.

Ekonomsk rast je jasan pokazatelj razvoja, i zemlje koje rastu, odnosno u kojima se povećava

BDP uobičajeno smanjuju siromaštvo. Međutim, mnogobrojne su iznimke, to jest ukoliko ne

dođe do ravnomjerne i šire raspodjele plodova rasta moguće je da veći broj siromašnih ljudi

ostane ispod linije siromaštva, iako njegov prosječni dohodak raste. Ovakav se problem

povezuje sa činjenicom da ekonomski rast ne garantira da će se poboljšati određeni

pokazatelji blagostanja, poput poboljšanja pristupa vodi ili rastući broj djece koja pohađaju

škole. Ali iako ne poboljšava blagostanje u svim pokazateljima, ekonomski rast uvelike

pridonosi njegovu poboljšanju, te izostanak rasta dovodi do pogoršanja.

Europska unija se godinama bori sa siromaštvom, a kao jedno od najnaprednijih

gospodarstava odlikuje se sa visokim stopama rasta BDP-a. Međutim, i Europska unija se

suočava sa sve većim razlikama u siromaštvu i borbi protiv siromaštva u pojedinim zemljama

članicama. Moguće je tu borbu povezati sa stopama ekonomskoga rasta. Europska unija, kao i

druge razvijenije zemlje, se suočava u posljednjem desetljeću sa problemom usporavanja

gospodarske aktivnosti, koji je donio smanjenje stopa rasta BDP-a na prosječnoj europskoj

razini, ali i za gotovo sve zemlje članice. (Tablica 8.)

Tablica 8. Postotna promjena BDP-a u zemljama EU 27 u periodu od 2006.-2011.godine

2006 2007 2008 2009 2010 2011

EU 27 5,33 5,49 0,00 -6,00 4,26 2,45

Belgija 4,14 4,64 2,53 -2,47 3,48 3,06

Bugarska 13,33 17,65 15,00 0,00 4,35 8,33

Češka 12,75 11,30 15,63 -8,11 5,15 3,50

Danska 4,96 3,73 2,64 -5,37 5,19 1,41

Njemačka 4,07 4,98 2,03 -3,65 5,17 3,93

Estonija 20,48 20,00 0,83 -14,88 3,88 11,21

Irska 6,12 3,13 -7,23 -10,80 -3,38 2,62

Grčka 7,47 6,42 4,52 -1,44 -4,39 -5,61

Španjolska 6,67 4,91 1,70 -4,60 0,00 1,32

Francuska 4,03 4,23 1,69 -2,66 2,05 2,68

Italija 3,27 3,56 0,38 -4,18 1,98 1,17

Cipar 5,98 6,15 5,31 -4,13 0,48 0,48

Latvija 24,14 33,33 9,38 -18,10 0,00 13,95

Litva 17,46 20,27 14,61 -17,65 5,95 14,61

35

Luksemburg 10,31 8,79 -2,05 -5,37 8,71 4,45

Mađarska 1,14 11,24 6,06 -13,33 6,59 3,09

Malta 4,92 6,25 6,62 -0,69 5,56 3,29

Nizozemska 5,08 5,44 3,72 -4,14 2,02 1,98

Austrija 5,03 5,43 2,73 -2,65 3,33 4,69

Poljska 10,94 15,49 15,85 -14,74 13,58 4,35

Portugal 4,11 5,26 1,25 -1,85 2,52 -1,23

Rumunjska 21,62 28,89 12,07 -15,38 5,45

Slovenija 7,64 10,32 7,60 -5,43 0,00 1,15

Slovačka 16,90 22,89 16,67 -2,52 4,31 4,96

Finska 5,00 7,94 2,65 -7,45 3,10 5,71

Švedska 6,06 5,43 -2,17 -12,74 18,41 9,92

UK 5,21 4,65 -12,72 -13,56 7,84 1,09

Hrvatska -1,13 9,59 -32,92 -15,53 9,56 6,38

Izvor: Eurostat, Statistic database, online:

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/setupDownloads.do

U svim zemljama članicama Europske unije, gospodarska je kriza izazvala smanjenje

gospodarske aktivnosti i samim time smanjenje stopa rasta BDP-a. Strahovita je razlika u tim

smanjenjima između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju, tranzicijskih zemalja, što je

moguće zaključiti promatraju li se pokazatelji promjene stope rasta BDP-a za Poljsku,

Rumunjsku, Mađarsku, Latviju, Litvu, i druge zemlje u periodu od 2007.-2009.godine, kada

je udarac krize na gospodarstva bio najjači. Kako bi se mogla promatrati korelacija između

kretanja BDP-a po glavi stanovnika i kretanja broja siromašnih u pojedinoj zemlji, potrebno je

prikazati kretanje siromašnih.

Tablica 9. Postotna promjena broja osoba koje žive na rubu siromaštva u zemljama EU

27, 2006.-2011.godine

Zemlja/Godina 2006 2007 2008 2009 2010 2011

EU 27 0,61 0,00 -0,61 -0,61 0,61 3,05

Belgija -0,68 3,40 -3,29 -0,68 0,00 4,79

Bugarska 31,43 19,57 -2,73 1,87 -5,05 7,73

Češka -4,81 -3,03 -6,25 -4,44 4,65 8,89

Danska -0,85 0,00 0,85 11,02 1,53 -2,26

Njemačka 2,46 21,60 0,00 1,97 0,65 1,28

Estonija 0,00 6,01 0,52 1,03 -19,80 10,76

36

Irska -6,09 -7,03 -9,88 -3,23 7,33

Grčka 4,59 -0,98 -0,99 -1,99 2,03 6,47

Španjolska 1,02 -1,01 -0,51 -0,51 6,15 5,31

Francuska 1,54 -0,76 -3,05 1,57 3,10 5,26

Italija 3,70 1,02 -5,56 -1,60 -1,09 7,69

Cipar -3,11 -0,64 2,58 -0,63 -4,43 -3,97

Latvija 20,31 -8,23 20,75 0,39 -17,12 -10,33

Litva -2,44 -4,50 4,71 3,00 -1,94 -0,99

Luksemburg 2,92 -4,26 -0,74 11,19 -2,68 -6,21

Mađarska 17,78 -22,64 0,81 0,00 -0,81 12,20

Malta 0,72 5,71 1,35 2,00 -1,96 2,67

Nizozemska -9,35 5,15 2,94 5,71 -7,21 6,80

Austrija 2,44 -4,76 3,33 -3,23 0,83 4,13

Poljska -6,83 -9,42 -2,31 1,18 2,92 0,57

Portugal -4,64 -2,16 2,21 -3,24 0,00 0,56

Rumunjska -5,65 -4,27 -5,80 5,21

Slovenija -4,92 -0,86 6,96 -8,13 12,39 7,09

Slovačka -12,78 -8,62 2,83 0,92 9,09 8,33

Finska 7,69 3,17 4,62 1,47 -5,07 4,58

Švedska 29,47 -14,63 16,19 9,02 -3,01 8,53

UK 0,00 -2,11 0,54 -7,49 -1,16 -5,26

Hrvatska -5,56 5,88 -3,89 3,47 14,53 2,93

Izvor: Eurostat, Statistic database, online:

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/setupDownloads.do

Broj siromašnih se u najvećem broju zemalja drastično povećava u periodu od 2008.-

2009.godine. Razlog tomu je također, kriza koja je donijela rastuću nezaposlenost i

pogoršanje uvjeta života i blagostanja za sve europljane. U periodu do 2008.godine se u

gotovo svim europskim zemljama broj siromaašnih smanjuje što se vidi prema opadajućem

pokazatelju, dok se od 2008.godine javlja vrtoglavo povećanje, posebice u razvijenijim

zemljama. S druge strane u tranzicijskim zemljama iz mnogobrojnih razloga, među kojima je i

jačanje sustava socijalne zaštite, te i dosadašnja relativno visoka stopa siromaštva, se broj

siromašnih ne povećava drastično. I samim iznošenjem pokazatelja moguće je zaključiti kako

su kretanje BDP-a i broja siromašnih u međusobnoj interakciji, te da BDP uvelike utječe na

kretanje siromaštva u zemljama. Grafikon prikazan u nastavku teksta pokazuje taj

međuodnos, odnosno korelaciju između kretanja BDP-a i broja siromašnih osoba.

37

Grafikon 4. Korelacija kretanja BDP-a po stanovniku i broja siromašnih osoba u

zemljama EU 27, 2006.-2011.godine

Izvor: izrada studenta prema podacima sa Eurostata

Iako su dosadašnja istraživanja međuodnosa kretanja BDP-a i broja siromašnih pokazala kako

se uslijed rasta BDP-a smanjuje siromaštvo, ekonomska je kriza u proteklih nekoliko godina

nadogradila teoriju, dokazujući da se uslijed smanjenja BDP-a povećava siromaštvo. Grafikon

korelacije pokazuje u periodu od 2006.-2011.godine međuodnos % promjene BDP-a po

stanovniku i % promjene broja siromašnih stanovnika moguće opisati jednadžbom y=

0,0005x + 1,0935, što znači da povećanje BDP-a po glavi stanovnika za 1% dovodi do

povećanja siromaštva za 1,094%. Ovako kretanje javlja se zbog naglih oscilacija koje su se

dogodile u promatranom periodu, točnije do 2008.godine je BDP po glavi stanovnika rasta uz

istovremeno smanjenje stope rasta broja siromašnih, potom se od 2008.godine BDP počinje

smanjivati uz rast stopa promjene broja siromašnih, te se oporavkom gospodarsva, od

2009.godine nadalje BDP po glavi stanovnika opet povećava dok se broj siromašnih

smanjuje. U skladu sa takvim kretanjima grafikon korelacije je poprimio prikazane

y = 0,0005x + 1,0935 R² = 4E-07

-30,00

-20,00

-10,00

0,00

10,00

20,00

30,00

40,00

-40,00 -30,00 -20,00 -10,00 0,00 10,00 20,00 30,00 40,00

% p

rom

jen

a b

roja

siro

maš

nih

oso

ba,

EU

27

% promjena GDP-a po stanovniku, EU 27

Korelacija GDP-a per capita i broja siromašnih, 2006.-2011.godine

38

vrijednosti, s obzirom da rast BDP-a po glavi stanovnika i dalje dovodi do neznatnoga rasta

broja siromašnih osoba. U skladu sa time, moguće je i zaključiti da bi zemlje koje ostvaruju

veći ekonomski rast ujedno bilježile i pad broja siromašnih a samim time i napredak u borbi

protiv siromaštva.

4.3. Aktualne mjere za borbu protiv siromaštva u Europskoj uniji

Socijalna dimnezija je u Europskoj uniji jedna od najosjetljivijih dimenzija. S obzirom da

siromaštvo i socijalna isključenost konstantno rastu, od Europske se unije očekuje provođenje

mjera sa ciljem suzbijanja siromaštva i socijalne isključenosti. Kako je spomenuto, borba

protiv siromaštva i socijalne isključenosti vrši se osim na nacionalnim i na nadnacionalnim

razinama. Europska je unija bila jedan od sudionika Milenijskog summita Ujedninjenih

naroda (2000.) na kojem je donešena Milenijska deklaracija i postavljeni milenijski ciljevi, u

svrhe borbe protiv siromaštva. Države članice UN-a, među kojima su i sve članice Europske

unije, nastojat će do 2015. godine ostvariti osam ključnih razvojnih ciljeva, odnosno učiniti

maksimum u njihovu ispunjavanju u zadanim rokovima ili se barem značajno približiti

njihovoj konačnoj provedbi. Milenijski ciljevi razvoja istaknuti u Milenijskoj deklaraciji jesu:

1. Iskorijeniti ekstremno siromaštvo i glad;

2. Osigurati univerzalno osnovno obrazovanje;

3. Promovirati ravnopravnost spolova i osnaživanje žena;

4. Reducirati smrtnost djece;

5. Poboljšati zdravlje majki-rodilja;

6. Boriti se protiv HIV/AIDS-a, malarije i drugih zaraznih bolesti;

7. Osigurati održivost okoliša;

8. Razviti globalnu suradnju za razvoj

Iako je Europska unija već mnogo učinila u pogledu reduciranja siromaštva i ostvarivanja

drugih postavljenih milenijskih ciljeva,potrebno je još puno rada. Tijeko 2009.godine, zemlje

Europske unije su 0,42% svojega nacionalnoga dohotka izdvojile za pomoć, što je daleko od

cilja postavljenoga za 2015. Godinu, a koji iznosi 0,7%.

Iako je Europska unija od svojih začetaka ostvarila značajne napretke u pogledu

gospodarskog i društvenoga sustava, smatra se da su ta postignuća narušila socijalni sustav,

39

stavarjući galopirajuće socijalne probleme, te se pred Europsku uniju sada stavljaju zahtjevi

da ih svojim djelovanjem riješi. U Europskoj uniji je uvriježeno mišljenje kako je veza

siromaštva, socijalne isključenosti i zaposlenosti/nezaposlenosti neupitna. Kako je prethodno

spomenuto, u zemljama članicama je rastući broj onih koji su zaposleni a ipak žive na

samome egzistencijalnome rubu ili su pak siromašni. U skladu s time, svaka donešena mjera i

program kojoj je vršni cilj smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti odnosi se direktnim

ili indirektnim putem na poticanje zapošljavanja.

Jedan od najpoznatijih programa je PROGRESS program za zapošljavanje i socijalnu

solidarnost koji djeluje usporedo sa Europskim socijalnim fonodom. PROGRESS je pokrenut

2007.godine a trajanje mu je definirano do 2013.godine. Ovaj program je pokrenut kako bi se

pratila nastojanja država članica usmjerena prema povećanju broja radnih mjesta i osiguranju

boljih radnih mjesta i jednakih mogućnosti za sve. Javnost od Europske unije očekuje da

ojača socijalnu Europu koja tako može osigurati rast i veći broj radnih mjesta te se boriti

protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Kao osnovni ciljevi PROGRESS programa navode

se: poboljšati znanje i razumijevanje situacije u zemljama članicama kroz analizu, evaluaciju i

blisko praćenje politika, pružiti potporu razvoju statističkih alata, metoda i zajedničkih

indikatora u područjima pokrivenim programom, podržati i pratiti primjenu zakona EU i

ciljeva politike u zemljama članicama kako bi se ocijenila njihova učinkovitost i utjecaj,

promicati umreživanje i uzajamno učenje te identificirati i širiti dobru praksu i inovativne

pristupe na razini EU, podići svijest dionika i opće javnosti o svakom od područja politika,

povećati kapacitet ključnih EU mreža za promicanje, podupiranje i daljni razvoj politika i

ciljeva EU-a. PROGRESS je usmjeren na pet područja:

Zapošljavanje

Socijalno uključivanje i zaštita

Radni uvjeti

Nediskriminacija i različitost

Ravnopravnost spolova

Kao što je rečeno PROGRESS program je potican od strane Europskog socijalnog fonda, i

djeluje u skladu s njim. Europski socijalni fond se vezuje za same početke djelovanja

Europske unije. Utemeljen je 1957.godine Rimskim ugovorom, te predstavlja glavni

mehanizam Europske unije za razvoj ljudskih potencijala i poboljšanje radne snage.

Postavljen je za poboljšanje mogućnosti zapošljavanja u Europskoj uniji i stoga pomaže u

40

podizanju životnoga standarda. Europski socijalni fond pripada strukturnim fondovima što

znači da se sredstva dodjeljuju na projektnoj osnovi. Njegov je temeljni cilj smanjenje razlika

u blagostanju cijele Europske unije te povećati gospodarsku i socijalnu koheziju. Europski

socijalni fond može financirati niz intervencija, ali kojima je cilj zapošljavanje ili socijalno

uključivanje: (Ministarstvo rada i socijalnog sustava, 2013.)

Poticanje ulaganja u ljudske resurse unaprijeđivanjem vještina radne snage kroz

cjeloživotno učenje, inovacije i poduzetništv, ICT, …

Prilagodba gospodarskim promjenama : produktivnija organizacija, ciljanje znanja i

vještina, obuka, …

Poboljšanje pristupa tržištu rada kroz modernizaciju i jačanje institucija, aktivnim

mjerama zapošljavanja, …

Socijalna uključenost koja se odnosi na osjetljive skupine

Podržati rad službi za zapošljavanje i njihovo umrežavanje sa istraživačkim centrima

Partnerstvom do reformi za područje konvergencije, jačanje administrativne

sposobnosti u državnoj upravi i javnom sektoru u području gospodarstva,

zapošljavanja, socijalne politike, …

Europski socijalni fond sufinancira projekte od strane javne administracije, nevladinih

organizacija i drugih socijalnih partnera na području zapošljavanja i socijalne politike, pri

čemu se obujam financiranja određuje u rasponu od 50% do 85% proračuna određenih

projekata.

Uloga Europskoga socijalnoga fonda u borbi protiv siromaštva i isključenosti je neupitna, te

se on kao jedan od glavnih mehanizama Europske unije javlja u potpori svim programima i

mjerama koje se sa tim ciljevima pokreću na tlu Europske unije.

Jedna od takvih je i Europska godina borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, koja je

bila 2010.godina. Barosso objašnjava uvođenje ove mjere na slijedeći način: „Europska

godina borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti 2010. trebala bi biti katalizator za

podizanje svijesti i jačanje zamaha za izgradnju više uključivog društva, što predviđa i

europska strategija za poticanje gospodarskog rasta do 2020. koju sam predložio“.

(Entereurope, 2013.)

41

Pokretanje ove ideje je djelovalo kao podstrek poticanju borbe protiv siromaštva u Europskoj

uniji. Kada se spominje Europska godina, radi se o aktivnostima unutar programa Godine

usmjerenima na podizanje svijesti o siromaštvu i socijalnoj isključenosti među civilnim

društvom, vladama i općom javnosti. Europska godina ima četiri glavna cilja: (Europa,

European Platform against Poverty and Social Exclusion, 2013.)

Prepoznati temeljno pravo ljudi koji prolaze kroz siromaštvo i socijalnu isključenost

kako bi živjeli u dostojanstvu te preuzeti aktivnu ulogu u društvu;

Promicati zajedničku i pojedinačnu odgovornost u borbi protiv siromaštva i socijalne

isključenosti, kao i poticanje odlučnosti svih javnih i privatnih sudionika;

Promicati socijalnu koheziju, budući cijelo društvo ima koristi od iskorjenjivanja

siromaštva;

Poduzeti konkretne mjere za obnavljanje obećanja EU-a i njenih država članica za

borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

Ključna načela u provođenju Europske godine jesu decentralizacija i koordinacija. Iako će se

određeni niz aktivnosti odvijati na europskoj razini, svaka zemlja sudionica odgovorna je za

svoj program aktivnosti, koji se prema prioritetima zemlje definiraju na nacionalnoj razini uz

nužan uvjet da ih odobri Komisija. Za provođenje nacionalnih aktivnosti zaduženo je

nacionalno točka. Europska godina je iz proračuna Unije dobila dostatan budžet koji će se

iskoristiti kako bi se potaknula koordinacija i djelovanje sa ciljem suzbijanja siromaštva i

isključenosti. Iako je svim ovim aktualnim mjerama i instrumentima utvrđen vijek trajanja,

Europska unija, u sklopu svoje socijalne politike kontinuirano vodi računa o uspostavljanju

novih programa i mjera usmjerenih prema suzbijanju siromaštva i socijalne isključenosti.

4.2. Strategija Europa 2020 i borba protiv siromaštva

Nastavak ciljeva Europske godine, PROGRESS-a te intenzivno uključivanje razvojnih i

strukturnih fondova nastavilo se i kroz strategiju Europa 2020- strategija za pametan, održivi i

uključivi rast. Strategija Europa 2020 kreirana je od strane Europske komisije, kao odgovor

na krizu, odnosno uslijed želje za oporavkom domaćega gospodarstva. Naime, Europska se

unija i prije krize suočavala sa nepogodujućim okolnostima, koje su implicirale na potrebu

stvaranja jedinstvene strategije djelovanja koja bi zajedničkim djelovanjem svih država

članica i same Unije dovelo do otklanjanja postojećih poteškoća i vodila prema

42

unaprijeđivanju gospodarstva, ostvarivanju rasta i razvoja, te vraćanja Europske unije na

mjesto na kojem je nekada bila- vodeća ekonomija na svijetu. Sama globalna kriza donijela je

na vidjelo stvarne strukturne poteškoće sa kojima se suočava Europska unija. Tako se sve ono

što se desteljećima stvaralo u Europi srušilo za svega par godina: BDP je pao, industrijska se

proizvodnja smanjila, sve veći broj ljudi je nezaposlen, narušene je efikasnost javnih

financija te se povećao vanjski dug zemlje. Europski potencijal rasta je drastično reduciran te

se javila potreba hitnoga rješavanja postojećih strukturalnih poteškoća u gospodarstvima. Kao

temeljni uzroci, koji su doveli do sloma europskoga gospodarstva uslijed krize navode se:

Niža stopa rasta europskoga gospodarstva u odnosu na konkurentna brzorastuća

gospodarstva

Niže stope zaposlenosti nego u konkurentskim zemljama

Stanovništvo ubrzano stari.

Svi navedeni uzroci stukturne su poteškoće koje su dovele do narušavanja europskoga

gospodarskoga sustava, te su implicirali potrebu stvaranja jedinstvene europske strategije,

koja bi provođenjem na nacionalnom i nadnacionalnom nivou dovela do oporavka

gospodarstva i ponovnog rasta blagostanja stanovništva. Ekonomska kriza se poklopila se

periodom desetgodišnjeg provođenja Lisabonske strategije te je smanjivala njene rezultate. U

tom je periodu definiran Plan oporavka za rast i radna mjesta kako bi se povećala potražnja i

obnovilo povjerenje u europsko gospodarstvo. Dva temeljna elementa plana su kratkoročne

mjere i pametna ulaganja. Plan oporavka jača i ubrzava reforme koje su započte u sklopu

Lisabonske strategije, što uključuje ekstenzivno djelovanje na nacionalnim razinama razini

EU-a kako bi se pomoglo kućanstvima i industriji, a posebno najugroženijima. U sklopu Plana

oporavka definirana je i strategija Europa 2020. Strategije Europa 2020 se nastavlja na nju,

nadopunjujući i nastavljajući ostvarivati njezine ciljeve te ostvarujući novo postavljene.

Strategija je prihvaćena 17.lipnja 2010.godine naglašavajući osnovne ciljeve: (Kandžija,

Cvečić, str.60)

Stabilizacija i oporavak europskoga gospodarstva

Reformiranje financijskog sustava

Potpora realnoj ekonomiji

Održavanje visokih stopa zaposlenosti

Promicanje globalnoga oporavka.

43

Europa 2020 je strateški plan koji je oblikovan sa ciljem ispunjavanja prethodnih ciljeva te

oporavka gospodarstva proizašloga iz globalne krize. Osnovno obilježje strategije Europa

2020 je strateška usmjerenost prema ostvarivanju tri temeljne dimenzije rasta, koje su

postavljene u sami naziv strategije: pametni rast, ostvarivanjem ekonomije inovacija i znanja,

održivi rast, ostvarivanjem zelene i konkurentnije ekonomije te uključivi rast, ostvarivanjem

ekonomije sa visokom stopom zaposlenosti. U skladu sa tim strategija je definirana kroz pet

temeljnih ciljeva i sedam inicijativa. Postavljanjem temeljnih ciljeva Europa se pozicionira na

ono mjesto gdje 2020.godine želi biti, a oni su: (Europe 2020 – europska strategija za

pametan, održiv i uključiv razvoj, 2011., str.121)

Osiguravanje 75 % zaposlenosti za stanovništvo u dobi između 20- 64 godina

3 % BDP-a Unije treba investirati u istraživanje i razvoj.

Ostvarenje klimatsko-energetskih ciljeva „20/20/20“, smanjenje emisije stakleničkih

plinova za 20%, opskrbljivanje 20% vlastith potreba za energijom iz obnovljivih

izvora energije te povećavanjem energetske efikanosti za 20%.

Smanjenje broja osoba koje rano napuste školovanje do ispod 10 %, a najmanje 40 %

osoba u dobi od 30-34 godine bi trebalo bi završiti tercijarni stupanj obrazovanja.

Smanjenje broja siromašnih osoba za 20 milijuna

Kako bi se svaka zemlja članica s obzirom na svoje specifičnosti prilagodila situaciji, svaka

zemlja je pojedino usvojila vlastite nacionalne ciljeve u definiranim područjima. Za

razrađivanje ciljeva kreiran je cijeli niz aktivnosti na nacionalnoj razini, na razini Unije i na

internacionalnoj razini. Jednako tako Komisija je definirala najvažnija područja djelovanja za

koje pretpostavlja da mogu potaknuti rast i stvaranje radnih mjesta. Sedam je osnovnih

područja djelovanja, kroz koja se točno definiraju aktivnosti koje vode ispunjavanju ciljeva.

Sedam definiranih inicijativa će obvezivati i samu Uniju, odnosno njene institucije, kao

nadnacionalne te sve države članice pojedinačno. Svi mehanizmi i instrumenti Europske unije

će se u potpunosti koristiti kako bi se rješavali problemi uskoga grla i ostvarivanja ciljeva

strategije Europa 2020. Europska će komisija sa ciljem provođenja strategije svakoj zemlji

članici kontinuirano sugerirati smjernice provođenja strategije koje su u skladu sa

nacionalnim okolnostima. Jedan od vodećih problema je siromaštvo, te su u nastavku ovoga

poglavlja definirane osnovne značajke borbe protiv siromaštva u okviru strategije Europa

2020.

44

4.3.1. Borba protiv siromaštva u strategiji Europa 2020.

Strategija Europa 2020 u svojih glavnih pet ciljeva uvrštava borbu protiv siromaštva. Cilj

Europa 2020 glasi: „Smanjenje broja siromašnih osoba za 20 milijuna“. U skladu sa

izvršenjem tog cilja, postavlja se i inicijativa nazvana Europska platforma protiv siromaštva.

„Europska platforma protiv siromaštva“ je incijativa postavljena s ciljem jamčenja društvene i

teritorijalne povezanosti na način da svi imaju koristi od prednosti rasta i radnih mjesta te da

se ljudima koji pate od siromaštva i socijalne isključenosti omogući dostojanstven život i

aktivno sudjelovanje u društvu. Svi ciljevi postavljeni na globalnim razinama, pretaču se u

nacionalne ciljeve, ovisno o postojećem stanju koje je u zemlji. (Europa, European Platform

against Poverty and Social Exclusion, 2013.) Tako je u svakoj zemlji određeno potrebno

smanjenje broja siromašnih osoba kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi. (Tablica 8)

Tablica 10. Potrebno smanjenje broja siromašnih osoba u pojedinoj zemlji članici,

stanje 2010.godine

Potrebno smanjenje u broju osoba

Austrija 235.000

Belgija 330-380

Bugarska 260.000(500.000)

Cipar 18.000

Češka 30.000

Njemačka 330.000 (660.000)

Danska 22.000

Estonija 49.500

Grčka 450.000

Španjolska Nema cilja u NRP

Finska 150.000

Francuska 1.600.000

Mađarska 450.000-500.000

Irska 186.000

Italija 2.200.000

Latvija 170.000

Luksemburg 3.000

Litva 121.000

Malta 6.560

Nizozemska Nema cilja u NRP

Portugal 1.500.000-2.000.000

45

Poljska 200.000

Rumunjska 580.000

Švedska Nema kvantificiranog cilja

Slovenija 40.000

Slovačka 170.000

UK Postoji cilj u smanjenju siromaštva

djece Izvor: Eurostat, Statistic Databes, online:

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-SF-12-039/EN/KS-SF-12-039-

EN.PDF

Kako bi se ostvarili ciljevi zacrtani strategijom, dakle smanjenje broja siromašnih osoba za 20

milijuna ljudi, na nacionalnim razinama je u skladu sa stanjem broja siromašnih osoba koje je

u pojedinoj zemlji izvršena procjena potrebnoga smanjenja. Najveće se zahtjeve stavlja pred

najveće zemlje, Francusku, Italiju, Portugal, Grčku, Mađarsku i Rumunjsku kao zemlje koje

imaju najveće udjele siromašnih u ukupnoj strukturi. Smatra se da prevođenje ciljeva sa

globalnih na nacionalne razine olakšava i potiče čim veći stupanj ostvarenja zacrtanih ciljeva

dakle uspješnu borbu protiv siromaštva.

Ova inicijativa je uspostavljena od strane Europske komisije te nudi okvir za djelovanje svih

sudionika uključenih na nacionalnim i regionalnim razinama u europsko društvo. Platforma

služi u svrhu koordinacije politika članica Europske unije kako bi se uskladili ciljevi i na taj

način borilo sa siromaštvom. Suradnja je utemeljena na metodama otvorene koordinacije u

području socijalne sigurnosti i uključivanja, i na objavljenim statistikama i zajedničkim

društvenim indikatorima. Napredak prati i ocjenjuje Komisija , kako bi se ostvarili ciljevi EU

2020 strategije. U Europskoj uniji uzrok siromaštva je nezaposlenost. Neke su grupe

stanovnika posebice izložene većem riziku, kao što su primjerice: mladi i djeca, samohrani

roditelji, žene, ljudi sa oštećenjima, emigranti, stariji ljudi, …Kao i siromaštvo, i socijalna

isključenost koja se javlja zajedno sa njima se može javljati u nekoliko oblika. Smisao

platforme je ujedinjeno djelovanje svih sudionika u suzbijanju siromaštva. Ključnim se

sudionicima smatraju: zemlje članice, europske institucije, nacionalna, regionalna i lokalna

vlast, društveni partneri, … Koordinirano djelovanje sudionika se javlja u pogledu zajedničkih

pristupa u svim područjima koja se odnose na socijalno isključivanje i samim time

siromaštvo, a to su: (European Commission, The social dimension of The Europe 2020

Strategy, 2013.)

46

Pristup poslu, putem nacionalnih strategija i Europske strategije zapošljavanja

Pristup temeljnim uslugama i socijalnoj sigurnosti

Obrazovanje i mladost

Ekonomska i socijalna integracija imigranata

Borba protiv diskriminacije

Pristup ICT tehnologiji, mrežama, financijskim i energetskim uslugama.

Komisija podupire u okviru platforme nove socijalne inovacije i modernizaciju socijalnih

politika kroz promjene u iskustvu i dobroj praksi. Na taj način se potiče razvoj socijalnog

gospodarstva. Ciljevi postavljeni u platformi trebaju ostvariti sve zemlje članice, kroz

korištenje sredstava Europskoga socijalnoga fonda, Europskoga regionalnoga razvojnog fonda

i PROGRESS programa za zapošljavanje. S obzirom da strategija Europa 2020. kreće od

2010.godine, kada je Europska godina završila, Platforma nastavlja ostvarenje ciljeva

Europske godine. (Europa, European Platform against Poverty and Social Exclusion, 2013.)

4.3.2. Ostvarenje strategije

Strategiju Europa 2020 je Europsko Vijeće prihvatilo sredinom 2010.godine, sa ciljem

uspostavljanja pametne, održive i uključive ekonomije sa visokim razinama zaposlenosti,

produktivnosti i socijalne kohezije. Ključni su ciljevi ove strategije izraženi kroz pet ciljanih

točaka u području zaposlenosti, istraživanja i razvoja, klimatskih promjena i energije,

obrazovanja te siromaštva i socijalne isključenosti. Ovi ciljevi se prate računajući i javno

objavljujući pokazatelje na stranicama Eurostata.

Pokazatelj broja osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti temelji se na

tri dimenzije siromaštva: relativno monetarno siromaštvo, materijalna deprivacija i nedostatak

pristupa tržištu rada. Te tri dimenzije pokrivene su trima pokazateljima: osobe izložene riziku

od siromaštva nakon socijalnih transfera, pojedinačna materijalna deprivacija po osobi i broj

osoba koje žive u kućanstvima sa vrlo niskom radnom intenzivnošću. Ljudi se mogu

suočavati istovremeno sa više od jedne navedene dimenzije siromaštva. (Slika 2)

47

Slika 3. Broj osoba izloženih siromaštvu ili isključenosti na razini EU 27, 2010.godina

Izvor: Eurostat, Europe 2020 Strategy – towards a smarter, greener and more inclusive EU

economy?, online: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-SF-12-

039/EN/KS-SF-12-039-EN.PDF

Slika pokazuje u kojem se udjelu tri promatrane dimnezije siromaštva preklapaju.

Preklapanje nekoliko dimenzija siromaštva je njegovo glavno obilježje. Čak 10,2 milijuna

osoba na svijetu izloženo je trojakom siromaštvu, njih 25,3 milijuna je izloženo dvostrukom

siromaštvu, dok je ostatak siromašnih osoba, njih 80,3 milijuna siromašan u jednoj od

promatranih dimenzija siromaštva. Multidimenzionanost siromaštva otežava borbu protiv

njega, ali s druge strane stvara plodno tlo za širi raspon mjera protiv siromaštva. Za izračun

pokazatelja broj osoba izloženih riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, osoba se

uračunava samo jednom, neovisno o tome ako je izložena jednoj ili više dimenzija siromaštva.

S obzirom višedimenzionalnu prirodu siromaštva, potrebne su integrirane strategije za

učinkovitu podršku onima kojima prijeti siromaštvo ili socijalna isključenost kako bi i oni

mogli u potpunosti sudjelovati u gospodarstvu i društvu. Posebnu pozornost je potrebno

obratiti na najugroženije članove društva kroz dodatno poboljšanje učinkovitosti sustava

socijalne sigurnosti i implementaciju strategija aktivnog uključivanja provodeći: (Europa.eu,

Europe 2020 Strategy Past trends and latest data for the headline indicators of the Europe

2020 strategy, 2013.)

48

Poboljšanje efikasnosti i efektivnosti dohodovne potpore kroz socijalnu sigurnost

Rješavajući isključivanje sa tržišta rada i rješavajući siromaštvo zaposlenih

Pristup kvalitetnijim uslugama, poput zdravlja, dječje njege, stanovanja, …

Učinkovitost provođenja aktivnosti u okviru Europske platforme prikazuje se analizom

pokazatelja. Tako je tijekom 2010.godine utvrđeno smanjenje broja osoba koje žive na rubu

siromaštva ili socijanog isključivanja sa 25,6% koliko ih je bilo 2005.godine na 23,4%. To

smanjenje je posljedica smanjenja broja osoba koje se suočavaju sa bilo kojim oblikom

materijalne deprivacije. Stanje siromaštva u svim njegovim pokazateljima korištenima za

evaluaciju strategije Europa 2020, pokazuje slijedeća slika.

Slika 4. Broj osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, EU 27, 2010.

Izvor: Eurostat, Europe 2020 Strategy – towards a smarter, greener and more inclusive EU

economy?, online: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-SF-12-

039/EN/KS-SF-12-039-EN.PDF

Broj osoba koje su izložne riziku od siromaštva i socijalne isključenosti je reduciran u periodu

od 2005.-2010.godine. Smanjenje je ostvareno i u pokazateljima osoba koje žive u

kućanstvima sa niskom radnom intenzivnošću (39,1%-37,9%) i pojedinačne materijalne

deprivacije (51,7%-40,1%). Broj osoba izloženih siromaštvu nakon socijalnih transfera (79%

-80,8%). U periodu od 2005.-2010.godine, udio osoba koje su izložene riziku siromaštva ili

49

socijalne isključenosti smanjen je u gotovo polovici zemalja članica, povećan u šest zemalja i

ostao konstantan u drugih sedam. (Slika 4)

Slika 5. Broj osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, po zemlji

članici, 2010.

Izvor: Eurostat, Europe 2020 Strategy – towards a smarter, greener and more inclusive EU

economy?, online: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-SF-12-

039/EN/KS-SF-12-039-EN.PDF

Zemlje koje su pokazivali najveći rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti u 2005.godini

ostvarili su najveću redukciju u 2010.godinu. U 2010.godini na nacionalnim razinama razlike

su variralne od 14,4% i 15% (Češka i Švedska) do 41,6% i 41,4% (Bugarska i Rumunjska).

Iako su kvantificirani ciljevi iskazani za svaku državu posebno, ostvarenje ciljeva strategije se

mjeri ukupnim ostvarenjem svij zemalja.(Tablica 9)

50

Tablica 11. Pokazatelji borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, EU 27

Pokazatelj/Godina 2005 2008 2009 2010 2011

Osobe koje su izložene riziku siromaštva ili socijalne isključenosti 123892 115694 113773 116309 119568

Osobe koje žive u kućanstvima sa niskom radnom intenzivnošću 39112 34269 34223 37862 37995

Osobe koje su izložene riziku siromaštva nakon socijalnog transfera 79070 80661 80179 80749 83528

Osobe izložene pojedinačnoj deprivaciji 51729 41440 39764 40925 43465 Izvor: Eurostat, Statistic Databes: online:

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/europe_2020_indicators/headline_indicator

s

Pokazatelji se u periodu od 2005.-2010.godine smanjuju, nakon čega je 2011.godine došlo do

pogoršanja vrijednosti pokazatelja, što upućuje na smanjenu efikasnost i efektivnost

provođenih mjera i posustajanje ili stagnaciju u borbi protiv siromaštva i socijalnoga

isključivanja.

Također, poželjno je ukratko analzirati i ciljeve strategije usmjerene prema zapošljavanju s

obzirom da se na razini EU 27 nezaposlenost smatra jednim od glavnih uzročnika socijalne

isključenosti i siromaštva. Stopa zaposlenosti se u odnosu na razinu zaposlenosti koja je

izmjerena 2005. godine (70,8%) smanjila za 1,7% te u 2012.godini iznosi 68,5%. Argumeti

ovakvih kretanja promatranih pokazatelja prema postavljenim ciljevima strategije nalaze se u

dubokoj recesiji i poteškoćama u koje je zapalo gospodarstvo, a na koje se nadovezuje i niz

društvenih poteškoća izazvanih materijalnom deprivacijom, siromaštvom i negativnim

efektima iz okruženja.

51

5. UČINCI I PERSPEKTIVE BORBE PROTIV SIROMAŠTVA U EUROPSKOJ

UNIJI

Borba protiv siromaštva je od daleke povijesti imala izrazito pozitivne učinke. Tek se

organizirano djelovanje sa ciljem redukcije siromaštva pokazalo kao dobra strategija, te se sa

lokalnih širilo na nacionalne, potom regionalne i na kraju na globalne razine. Današnje

generacije su svjedoci gotovo polovičnoga smanjenja broja siromašnih osoba u svijetu u

svega jedno desetljeće. Razlog tomu može se smatrati u prikladnosti provođenih mjera

socijalne i kohezijske politike. Trenutno je aktualna strategija Europa 2020, kao pratilja

propale Lisabonske strategije, zamišljena je kao sveobuhvatni način i program Europske unije

za iduće desetljeće, povezujući države članice bliže Uniji, što je dodatno produbilo

integracije. U okviru Europe 2020 fiskalne i financijske politike moraju biti povezani s nužno

potrebnim strategijama rasta, u kojima su stavke koje su podložne zajedničkim metodama i

područja rezervirana za države članice koordinirana učinkovito. Sa političke perspektive

Europa 2020 može se vidjeti kao uvertira za ekonomsku vladavinu. Pod strogim uvjetom da

se sve aktivnsti strategije provode u skladu s odlukama Vijeća, Europa 2020 može promicati

gospodarsku otpornost te stabilniju i budućnosti orijentirano okruženje.

Međutim, mnogo je tu čimbenika koji su utjecali i u budućnosti će utjecati na ishode borbe

protiv siromaštva u svijetu. Ključno je uvažiti činjenicu da je veza borbe protiv siromaštva i

održivoga razvoja jedno od osnovnih obilježja modernoga svijeta. Dosada je borba protiv

siromaštva bila predmet rasprave odvojeno od razvoja, što se od 2013.godine mijenja.

Europska unija u svojim temeljnim postulatima socijalne politike, uz ispunjavanje ciljeva

postavljenih strategijom Europa 2020 sadržava te se bori za ostvarenje i ciljeva koji se

nazivaju Milenijskim ciljevima, a jednako su tako usmjereni prema smanjenju siromaštva i

socijalne isključenosti. Veza između održivosti okruženja i siromaštva je veoma bitna.

Nemoguće je otkloniti siromaštvo i osigurati život dostojan svima dokle god se održivost

okruženja ne adresira na globalne razine. Kako bi se efektivno adresiralo izazove otklanjanja

siromaštva i održivoga razvoja, kao glavne i međusobno povezane globalne izazove, potrebno

je ujediniti milenijske razvojne ciljeve i ciljeve održivoga razvoja, te na taj način oblikovati

okvir za djelovanje sa zajedničkim ciljevima i izazovima, te na taj način osigurati dostojan

život za sve do 2030. godine. (Radio Slobodna Europa, 2013.)

52

Prva faza UN-ovog Milenijskog razvojnog projekta trebala bi biti završena tokom 2015. Iako

sve zacrtane zadaće nisu ostvarene, ipak, svijet je počeo drugačije razmišljati o razvoju, a u

jesen 2013.godine bi se trebali usaglasiti elementi druge faze projekta. Ishodi dosadašnje

borbe protiv siromaštva u svijetu, su pokazali da svakodnevno raste broj onih koji su izašli iz

ekstremnog siromaštva, neimaštine i beznađa. Zato rastu i nade da se ono što je Milenijski

program zacrtao može i ostvariti. Krajem 2013.godine će se raspravljati o mogućnostima

dodatnoga poticanja milenijskih razvojnih ciljeva, ubrzavanja procesa njihova ostvarenja prije

2015.godine te izmjeniti viđenja nakon krajnjega roka za izvršenje milenijskih razvojnih

ciljeva. Razvoj je moguć jedino primjenom metode otvorene koordinacije/otvorenih radnih

grupa, koja je svojom primjenom u ostvarivanju strategije Europa 2020 pokazala

nadoprosječnu efikasnost. Uz obvezu daljnje elaboracije ciljeva, Europska unija će nastaviti

sa otvorenim dijalogom koji je primjenjivala i dosada između sudjelujućih interesa, odnosno

relevatnih sudionika. Ovo će doprinjeti aktivnom ulaganju Europske unije u rad otvorenih

radnih grupa koje djeluju u smjeru ostvarivanja održivih razvojnih ciljeva. Na taj će se način

oblikovati preporuke za aktivnosti UN-ove skupštine. Prema europskom mišljenju , potrebno

je rješiti tri sveobuhvatna cilja održivoga razvoja: iskorjenjivanje siromaštva, mijenjanje

neodržive potrošnje i proizvodnja uzoraka te zaštita i upravljanje prirodnih resursima

potrebnima za ekonomski i socijalni razvoj. (Communication from The Commission to the

European Parliament, The Council,2013)

Ciljevi koji se odnose na period poslije 2015.godine će morati obuhvatiti buduće razdoblje te

ciljati postavljanju pokretača koji će ostvariti održivu budućnost: uz zajedničku viziju za

2050, ciljevi i mete trebaju težiti rokovima do 2030.godine. Temeljni cilj ovog novog

sveobuhvatnoga okvira treba težiti da osiguranju dostojanstvenoga života za svaku osobu, do

2030.godine. To treba rješavati istodobno potrebu za iskorjenjivanje siromaštva i univerzalne

vizije održivog razvoja kako bi se osiguralo blagostanje za sadašnje i buduće generacije.

53

6. ZAKLJUČAK

Siromaštvo se nekada razmatralo u zantno užim krugovima te se rješavalo na indivudualne

načine, eventualno na nivuo današnjih lokalnih zajednica. Tada se siromaštvo vezivalo samo

za uže grupe ljudi te je najčešće izvorište istoga bilo u slabo razvijenim zemljama, regijama,

gradovima, mjestima,… Danas je broj siromašnih dosegnuo visoke razine, te pokazuje rastuće

trendove. Međutim, osim porasta broj siromašnih se sve češće povećava u najrazvijenijim

zemljama svijeta. Postupno je postali globalni problem te se rješavanje tog problema sa

nekadašnjih lokalnih razina preselilo na globalne nadnacionalne razine. Rastuća važnost

siromaštva dovela je do sve većega proučavanja istoga te se danas o siromaštvu, njegovim

oblicima i mjerenju može naći obilna literatura i provedena znanstvene istraživanja. Sam

pojam siromaštva kako je u radu i rečeno odnosi se na nedostatak sredstava za ispunjavanje

osnovnih egzistencijalnih potreba čovjeka. Dva su moguća oblika u kojima se siromaštvo

javlja: apsolutno i relativno siromaštvo, te je danas zbog sve izraženijega jaza između životnih

navika i uvjeta u pojedinim dijelovima svijeta češće u primjeni relativno siromaštvo. Po

ovome se obliku siromašnom osobom smatra ona koja živi ispod granice siromaštva, odnosno

živi sa manje od 1,25$ dnevno.

Zbog sve izraženijih razlika u poimanju i definiranju siromaštva, danas mu se dodjeljuje

obilježje multidimenzionalnosti, te se definira i opisuje kroz tri dimenzije: ekonomska i

socijalna, politička i okolišna dimnezija. Zbog multidimnezionalnosti siromaštva teško ga je

mjeriti ali jednako tako mjerenje istoga od posebnoga je značaja za utvrđivanje mehanizama,

mjera i instrumenata redukcije istoga. U svijetu se problem siromaštva, uz naglasak na

njegovoj multidimenzionalnosti usko vezuje sa socijalnom isključenosti te se često događa da

se ove dvije kategorije izjednačuju. Sukladno tome borba protiv siromaštva je i borba protiv

socijalne isključenosti. Europska unija se u posljednjih nekoliko desetljeća ozbiljno suočava

sa problemom rastućega siromaštva i socijalne isključenosti te se kontinuirano izrađuju

programi, strategije i mjere, utemeljene na odredbama socijalne politike a usmjerene prema

rješavanju jednoga od globalnih problema. Europa se sa siromaštvom bori od davnina. Već se

urbanizacijom i modernizacijom proizvodnje (industrijska revolucija) javlja rastući broj

siromašnih i potlačenih diljem Europe. Uz ranu pojavu problema siromaštva rani su datumi u

kojima se javlja početak borbe protiv siromaštva. Tek se jačanjem socijalnih država i

demokratskih sustava, uspostavljanjem ondašnje Europske zajednice i nadnacionalnih

54

institucija ozbiljnije pristupa rješavanju ovoga problema. Europska unija na temelju odredbi iz

Ugovora o osnivanju Europske unije i ugovora o funkcioniranju Europske unije usmjerava

svoju socijalnu politiku. U dužem vremenskom periodu uočljivo je smanjenje broja osoba

koje su u apsolutnom siromaštvu, međutim širenje pojma i shvaćanja siromaštva dovelo je do

rasta broja siromašnih. Europski socijalni sustav u svojim temeljima ima ugrađenu zaštitu za

siromašne, odnosno sustav socijalne zaštite, koji prema određenim pokazateljima ukazuje na

svoju efektivnost, dok se prema drugima ta efektivnost gubi. Osnovni problem sa kojim se

Europska unija suočila je kontinurano širenje na slabije razvijene tranzcijske zemlje u kojima

je siromaštva kao i rizik od siromaštva i socijalne isključenosti velik. Prihvaćajući načela

socijalne politike i socijalne zaštite koja se koriste u ostalim „starim“ članicama Europske

unije tranzicijske zemlje zapadaju u strukturne probleme, u kojima je do izražaja došla

neefektivnost i potpuni podbačaj socijalnoga sustava u tim zemljama. Dakako da je rastu

stope siromaštva na razini cijele Europske unije, osim utjecaja u tranzicijskim zemljama

značajno doprinjela otvorenost neeuropskim zemljama, u kojima je siromaštvo bujalo pa su

mnogi izlaz iz tog siromaštva tražili u razvijenoj Europi. Dodatno, postala je sve uočljivija

veza između nezaposlenosti i siromaštva i socijalne isključenosti, što dovodi do širenja opsega

i ciljeva borbe protiv siromaštva i isključenosti. Iako ne nužno siromaštvo i nezaposlenost su

usko povezane te je za očekivati da nezaposlenost prati siromaštvo ukoliko u čim kraćem roku

ne dođe do rješavanja istoga.

Borba protiv siromaštva temelji se na socijalnoj politici Europske unije. Danas je aktualna

strategija Europa 2020, koja se nastavlja na dosadašnje ciljeve u borbi protiv siromaštva u

Europskoj uniji. Strategija Europa 2020 nastavlja se na dosadašnji program PROGRESS koji

je u suradnji sa Europskim socijalnim fondom kao vodećom financijskom potpornom

institucijom poticao zapošljavanje i uključivanje u društvo sa ciljem redukcije stope

siromaštva. Europa 2020 se odnosi na ciljeve da se smanji broj siromašnih osoba te da se

poveća stopa zaposlenosti, odnosno smanje stope nazaposlenosti. Strategija zacrtava ciljeve

koje je potrebno ostvariti do 2020.godine te se kontinuirano na nacionalnoj razini prati

ostvarenje nacionalnih ciljeva, koji predstavljaju formulaciju Europa 2020 ciljeva sukladno

nacionalnim uvjetima. U budućnosti se planira nastavak na postavljene ciljeve strategije

Europa 2020 putem programa Ujedinjenih naroda, sa ciljem ostvarenja temeljnh ljudskih

prava. Učinkovitost aktualne strategije Europa 2020 prati se na godišnjoj nacionalnoj razini

putem usklađivanja postavljenih ciljeva sa dosadašnjim ostvarenjima. U skladu s time moguće

55

je zaključiti kako je borba protiv siromaštva u promatranoj strategiji uspješna ted a je

provođenje iste učinkovito.

56

LITERATURA

Knjige:

1. Bejaković, P., 2001., Borba protiv siromaštva u svijetu i Hrvatskoj, Društvena

istraživanja Zagreb, Zagreb

2. Kandžija, V., Cvečić, I., (2010.) Ekonomika i politika Europske unije, Ekonomski

fakultet Rijeka, Rijeka

3. Sachs, J., 2007., Kraj siromaštva: Ekonomske mogućnosti našega doba, Algoritam,

Zagreb

4. Šućur, Z., 2001., Siromaštvo: teorije, koncepti i pokazatelji, Pravni fakultet u Zagrebu,

Zagreb

Članci:

5. Nema autora, (2011.) Europe 2020 – europska strategija za pametan, održiv i uključiv

razvoj, Revija za socijalnu politiku, godina 18, br. 1, str. 119-124, Zagreb

6. Škare, M., (1999.) Indikatori siromaštva u Republici Hrvatskoj, Revija za socijalnu

politiku, godina 6, br. 3-4, str. 279-290, Zagreb

7. Bejaković, P., (2005.) Siromaštvo-Pojmovnik, Financijska teorija i praksa Vol.29, No.

1, str. 135-138

8. Šućur, Z., 2011., Siromaštvo i dohodovne nejednakosti u Hrvatskoj: 2001.-2009.,

Revija za Socijalnu Politiku, god.18, br. 2, str. 245-256.

9. Baloban, S., 2010., Siromaštvo i socijalna isključenost, Obnovljeni život, Vol.65. No.4

10. European Commission, The social dimension of The Europe 2020 Strategy: A Report

of the social protection Committee, Social Europe

Internet izvori:

11. Eurostat, Europe 2020 Strategy – towards a smarter, greener and more inclusive EU

economy?, online: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-SF-12-

039/EN/KS-SF-12-039-EN.PDF (10.05.2013.)

57

12. European Commission,, Europe 2020, online:

http://ec.europa.eu/eu2020/pdf/COMPLET%20EN%20BARROSO%20%20%20007%

20-%20Europe%202020%20-%20EN%20version.pdf

13. Europa.eu, Europe 2020 Strategy Past trends and latest data for the headline indicators

of the Europe 2020 strategy, online: http://europa.eu/rapid/press-release_STAT-12-

139_en.htm

14. European Commission, Europe 2020: Europe’s growth strategy, online:

http://ec.europa.eu/europe2020/pdf/europe_2020_explained.pdf

15. Human Development reports, Multidimensional Poverty Index (MPI), online:

http://hdr.undp.org/en/statistics/mpi/

16. Dimensions of Poverty, online: http://vijaybhaskers.tripod.com/NIRD/dimensions.pdf

17. Caminada, K., Goudswaard, K.,2008., Effectiveness of poverty reduction in the EU:

A descriptive analysis, Leiden University

18. World Bank Institue, Introduction to Poverty Analysis, online:

http://siteresources.worldbank.org/PGLP/Resources/PovertyManual.pdf

19. An update to the World Bank’s estimates of consumption poverty in the developing

world Online:

http://econ.worldbank.org/WBSITE/EXTERNAL/EXTDEC/EXTRESEARCH/EXTP

ROGRAMS/EXTPOVRES/0,,menuPK:477905~pagePK:64168176~piPK:64168140~t

heSitePK:477894,00.html

20. Eurostat, Statistic Database, online:

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/setupDownloads.do

21. Eurostat, Statistic Database, online:

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/download.do;jsessionid=9ea7d07e30dbb0978b64

631842099fb69a6d8ee3bc44.e34MbxeSahmMa40LbNiMbxaMbNaQe0?tab=table&pl

ugin=1&language=en&pcode=tps00098

22. IMO, Hrvatska i Europska unija, online:

http://eunigma.hrt.hr/media/cms_page_media/9/articleshrvatska_i_eu_prednosti_izazo

vi-1328529972.pdf

23. Ministarstvo rada i socijalnog sustava, Europski socijalni fond, online:

http://www.socijalno-partnerstvo.hr/default.aspx?id=213

24. Entereurope, Europska godina borbe protiv siromaštva pokrenuta u Madridu, online:

http://www.entereurope.hr/cpage.aspx?page=clanci.aspx&pageID=13&clanakID=434

8

58

25. Europa, European Year for Combating Poverty and Social Exclusion (2010), online:

http://europa.eu/legislation_summaries/employment_and_social_policy/social_inclusi

on_fight_against_poverty/em0005_en.htm

26. Europa, European Platform against Poverty and Social Exclusion, online:

http://europa.eu/legislation_summaries/employment_and_social_policy/social_inclusi

on_fight_against_poverty/em0046_en.htm)

27. Eurostat, Europa 2020 indicators, online:

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/europe_2020_indicators/headline_i

ndicators

28. European Commission, Communivation from The Commission to the European

Parliament, The Council, The European Economic and Social Committee and the

Committee of the Regions, online: http://ec.europa.eu/europeaid/documents/2013-02-

22_communication_a_decent_life_for_all_post_2015_en.pdf

29. Radio Slobodna Europa, Milenijski razvojni projekt: Od borbe protiv siromaštva do

izgradnje nade, online: http://www.slobodnaevropa.org/content/milenijski-razvojni-

projekt-od-borbe-protiv-siromastva-do-izgradnje-nade/24846540.html

30. Entereurope, Zapošljavanje i socijalna pitanja, online:

http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=106

31. ECORYS, (2011.) Evaluation of the European Year for Combating Poverty and Social

Exclusion

59

POPIS SLIKA

Redni broj Naslov slike Stranica

1 Komponenete indeksa multidimenzionalnoga siromaštva 9

2 Korelacija kretanja GDP-a i siromaštva u nerazvijenim

zemljama svijet

34

3 Broj osoba izloženih siromaštvu ili isključenosti na razini

EU 27, 2010.godina

48

4 Broj osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne

isključenosti, EU 27, 2010.

49

5 Broj osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne

isključenosti, po zemlji članici, 2010.

50

POPIS TABLICA

Redni broj Naslov tablice Stranica

1 Postotak populacije koji zarađuju ispod 1,25 dolara na

dan

13

2 Osobe koje žive na rubu siromaštva, % 20

3 Osobe koje žive na rubu siromaštva ili socijalne

isključenosti, 2004.-2011., %

21

4 Izdvajanja države za socijalnu zaštitu kao udio u GDP, % 23

5 Osobe koje žive na rubu siromaštva prije primanja

socijalnih transfera, 2004.-2011. %

24

6 Broj osoba koje žive na rubu siromaštva nakon primanja

socijalnih transfera, 2005.-2011., %

26

7 Broj osoba koje žive u kućanstvima sa niskom radnom

intenzivnošću, 2005.-2011.

29

8 Postotna promjena BDP-a u zemljama EU 27 u periodu od

2006.-2011.godine

35

9 Postotna promjena broja osoba koje žive na rubu

siromaštva u zemljama EU 27, 2006.-2011.godine

36

10 Potrebno smanjenje broja siromašnih osoba u pojedinoj

zemlji članici, stanje 2010.godine

45

11 Pokazatelji borbe protiv siromaštva i socijalne

isključenosti, EU 27

51

60

POPIS GRAFIKONA

Redni broj Naslov grafikona Stranica

1 Udio ljudi koji žive u potpunom siromaštvu u ukupnoj

svjetskoj populaciji, 1980.-2008.godine

19

2 Odnos osoba koje žive na rubu siromaštva prije i nakon

primanja socijalnih transfera, 2011.godina, %

25

3 Kretanje stope nezaposlenosti u Europskoj uniji, 2006.-

2012.

28

4 Korelacija kretanja BDP-a po stanovniku i broja

siromašnih osoba u zemljama EU 27, 2006.-2011.godine

38