UDRUGA UPRAVNIH I BIROTEHNIKIH KOLA ZAGREB, Varavska 17

Autorice: Ljerka Bogdan Radoslava Gregov Vesna Gran Ondina Mesar Mirjana Pavi

UPRAVNI POSTUPAKIII. RAZRED Prirunik za nastavnike Nije dozvoljeno javno upotrebljavati ili reproducirati niti jedan dio prirunika

Zagreb, 31. kolovoza 2007.

1

I. POJAM I ZNAENJE PROCESNOG PRAVA 1. UVODNI SAT Evokacija (uvoenje u nastavni sat): Brainstorming: dnevne aktivnosti (npr. pranje, prehrana, gledanje TV-a, odmor, uenje, hodanje, sport itd. sve je povezano s pravom) Kako pravo utjee na svakodnevni ivot? 1.1. Pojam i definicija prava Pravo (lat. ius) je predmet istraivanja mnogih znanosti (npr. povijesti, sociologije, filozofije, pravnih znanosti itd.), ali i svakodnevnog ivota u kojem ljudi nisu svjesni da stupaju u razliite pravne odnose. Pravo je skup svih pravnih pravila (normativni poredak) koje vrijede u odreenoj dravi, a pridravanje osigurava drava svojim mjerodavnim tijelima i primjenom odreenih sankcija. Pravni sustav je skup pravnih instituta, pravnih grana i pravnih pravila koji ine pravni poredak neke drave. Najvanija podjela prava unutar pravnog sustava je na privatno pravo i javno pravo. Privatno pravo ini skup pravnih grana u kojima niti jedna stanka ne nastupa s pozicija suverene vlasti, nego su obje stranke ravnopravne. Temelji te razlike datiraju iz rimskog prava a odrala se do danas. Javno pravo ini skup pravnih grana koje ureuju odnose u kojima je barem jedna stanka nositelj suverene vlasti. Grane javnog prava Ustavno pravo Upravno pravo Kazneno pravo Meunarodno javno pravo Grane privatnog prava Graansko pravo Radno pravo Obiteljsko pravo Trgovako pravo Meunarodno privatno pravo

1.2. Pravne grane, pravni instituti, pravne norme Pravna znanost svrstava pravne grane u odreene skupine kako bi se olakao rad i razumijevanje prava. Pravne grane obuhvaaju skup srodnih pravnih instituta. Najvanije pravne grane su: a) Ustavno pravo je pravna grana koja obuhvaa pravne norme i institute koji ureuju temelje drutvenog i politikog ureenja drave. b) Kazneno pravo je pravna grana koja obuhvaa pravne norme u kojima su opisana kaznena djela i kazne za poinitelje kaznenih djela, te postupak utvrivanja kaznene odgovornosti.

2

c) Graansko pravo je pravna grana koja obuhvaa pravne norme kojima se ureuju imovinski odnosi i poloaj subjekata u tim odnosima. Iz graanskog prava razvile su se mnoge grane prava kao: obiteljsko pravo, radno pravo, trgovako pravo, gospodarsko pravo. d) Upravno pravo je pravna grana koja obuhvaa pravne norme kojima se ureuju odnosi izmeu dravnih organa s jedne strane i ostvarivanja prava, obveza i odgovornosti graana ili pravnih osoba s druge strane. e) Prekrajno pravo je pravna grana koja obuhvaa pravne norme u kojima su opisana laka kaznena djela i kazne za poinitelje prekraja, te postupak utvrivanja prekrajne odgovornosti. Skup pravnih normi koje ureuju odreeni drutveni odnos i odnose se na istu ili slinu materiju nazivamo pravni institut (npr. nasljedno pravo je institut graanskog prava) Pravna norma (pravilo) je temeljna jedinica svakog pravnog sustava. Pravna norma ili pravno pravilo je najmanji dio prava koji upuuje na odreeno ponaanje koje je propisala drava, a ujedno propisuje i sankcije (kazne) za nepotivanje zahtjeva drave. 2. DEFINICIJA PROCESNOG PRAVA Izraz postupak ili proces (lat. procedere = tei, razvijati se) ima iroko znaenje i obuhvaa puno pojava u pravu i izvan njega, a upotrebljava se i za neke prirodne pojave (proces vrenja, bolesti i sl.). Ovisno o tome na koji nain i kojim putovima se ostvaruje konana svrha prava, pravni sustav dijeli se na materijalno i procesno pravo. Materijalno pravo ureuje vane drutvene odnose, koji uvjeti se moraju ispuniti da bi se pojedincima moglo priznati neko pravo ili nametnula neka obveza, odnosno kakvo ponaanje pojedinca drutvo zabranjuje i kanjava, kakve su sankcije u sluaju nepridravanja obveza i slino. U materijalnom pravu opisuju se vrijednosti i potrebe kao to su zatita ivota i tijela, sigurnost imovine i vlasnitva, omoguavanje prometa ljudi i roba i sve ono za ime postoji potreba u nekom drutvu. Materijalno pravo sadrano je u materijalnim zakonima (npr. Kazneni zakon RH, Obiteljski zakon, Zakon o radu, Zakon o dravljanstvu, Zakon o promjeni osobnog imena i sl.) Procesno pravo ureuje koji e se organ brinuti o primjeni odreenih pravila materijalnog prava, tko i kakvom svojstvu sudjeluje u postupku, koji su uvjeti za pokretanje i voenje takvog postupka, koje radnje se mogu poduzimati, tko ih i kada moe poduzimati, kakve su posljedice poduzimanja ili proputanja pojedinih radnji. U procesnom pravu propisani su stadiji (faze) kroz koje postupak tee, na koji nain i kojim sredstvima se utvruju injenice, kakve su odluke te tko ih donosi u pojedinom postupku. Procesno pravo je skup pravila kojima se ureuju procesne aktivnosti organa, stranaka i drugih sudionika u postupku i njihovi uzajamni odnosi, a radi pravilne primjene materijalnog prava na konkretan sluaj.

3

Procesno pravo sadrano je u procesnim zakonima (npr. Zakon o kaznenom postupku, Zakon o parninom postupku, Zakon o opem upravnom postupku itd.). 2.1. Odnos izmeu materijalnog i procesnog prava Materijalno i procesno pravo odnose se kao sadraj i forma. Procesno pravo nije samo sebi svrha, nego mu je svrha pravilna i ujednaena primjena materijalnog prava. Da bi se to ostvarilo, procesno pravo mora biti prilagoeno potrebama pravilnog primjenjivanja materijalnog prava, to znai da se mora mijenjati s promjenama tog prava.

Materijalno pravo (npr. Zakon o graenju)

Procesno pravo (npr. Zakon o opem upravnom postupku)

Konkretan drutveni odnos (npr. izdavanje graevinske dozvole)

Zbog toga razlikujemo (kao albene razloge) a) povredu materijalnog prava (ako sudac ili neki drugi voditelj postupka nije primijenio odgovarajuu odredbu materijalnog prava, ili je taj zakon prestao vaiti, ili je zamijenjen novim) b) povredu procesnog prava (ako sudac ili neki drugi voditelj postupka nije pravilno primijenio odgovarajuu odredbu procesnog prava tijekom postupka (npr. nije sasluao stranku a trebao je).

4

3. GRANE PROCESNOG PRAVA Procesno pravo nije jedinstveno, nego se obzirom na prirodu predmeta i svrhu pojedinog postupka dijeli na nekoliko najvanijih grana procesnog prava. Prema organima koji vode postupka procesno pravo moemo podijeliti na a) sudsko procesno pravo b) upravno procesno pravo. Obzirom na prirodu predmeta i svrhu pojedinog postupka, procesno pravo moemo podijeliti na: a) kazneno procesno pravo b) graansko procesno pravo c) upravno procesno pravo.

Grane procesnog prava

Kazneno procesno pravo

Graansko procesno pravo

Upravno procesno pravo

Parnino procesno pravo

Izvanparnino procesno pravo

Ovrno procesno pravo

Grane procesnog prava sadrane su u posebnim izvorima (zakonima) kojim se ureuju pojedini konkretni drutveni odnosi. 3.1. Kazneno procesno pravo je skup pravnih pravila kojima se osigurava da nitko neduan ne bude osuen, a da se poinitelju kaznenog djela izrekne kazna ili druga mjera uz uvjete koje predvia zakon i na temelju zakonito provedenog postupka pred nadlenim sudom. 3.2. Graansko procesno pravo je skup pravnih pravila kojima se ureuje nekoliko graanskih instituta, ovisno o tome koji je sadraj pravnog odnosa koje se treba urediti. Tim pravilima ureuje se forma i tijek poduzimanja pojedinih radnji u postupku. a) Parnino procesno pravo je skup pravnih pravila na temelju kojih sud raspravlja i odluuje o sporovima o osnovnim pravima i obvezama ovjeka i graanina, o osobnim i obiteljskim 5

odnosima graana, te u radnim, trgovakim, imovinskim i drugim graansko pravnim sporovima (ureen je Zakonom o parninom postupku). b) Izvanparnino procesno pravo definira se negativno. To je skup pravnih pravila kojima se reguliraju oni odnosi u kojima nema spora, pa se naziva i nespornim (reguliran je nekim odredbama Obiteljskog zakona i Zakona o nasljeivanju) c) Izvanparnini postupci mogu se podijeliti u 2 skupine: jednu u kojoj se rjeavaju statusne stvari (npr. postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti) i postupci u kojima se rjeavaju imovinski ili neki drugi odnosi (npr. ostavinski postupak). d) Ovrni postupak je skup pravnih pravila po kojima sudovi provode prisilno ostvarenje trabine na temelju ovrnih i vjerodostojnih isprava (reguliran je Ovrnim zakonom). e) Steajni postupak je poseban postupak koji se provodi nad subjektima nad kojima je proveden steaj (reguliran je Steajnim zakonom). 3.3. Upravno procesno pravo je skup pravnih pravila po kojima postupaju organi dravne uprave i pravne osobe s javnim ovlastima kada rjeavajui o pojedinanim pravima i obvezama stranaka neposredno primjenjuju zakon (Zakon o opem upravnom postupku) u nekoj upravnoj stvari. 4. RAZGRANIENJE SUDSKIH I UPRAVNIH POSTUPAKA Razlikujemo sudske i upravne postupke ovisno o tomu tko je nadlean za rjeavanje pojedinih konkretnih drutvenih odnosa. O pravima i obvezama graana i pravnih osoba u konkretnim stranakim stvarima rjeavaju sudovi (u kaznenim, graanskim i nekim drugim postupcima) ali i organi uprave kada rjeavaju o pojedinanim pravima i obvezama ili pravnim interesima graana u pojedinoj upravnoj stvari. Sudske stvari nisu jedinstvene ve meu njima postoje znatne razlike zbog ega se rjeavaju u razliitim postupcima. Tako razlikujemo nekoliko sudskih postupaka a) kazneni b) graanski c) prekrajni d) upravni spor (posebna kombinacija upravno-sudskog postupka). Upravni postupak je jedinstven, iako moemo razlikovati opi upravni postupak i posebne upravne postupke koji su regulirani posebnim zakonima. Ponekad je teko razlikovati upravnu stvar od sudskog graanskog postupka jer jasne granice nema. Tada nam priskau u pomo pravila o nadlenosti (jurisdikciji) kojima se tada rukovodimo.

6

4.1. Sudski postupci Sudske postupke vode sudovi. Sudovi su tijela sudbene vlasti koja Ustavom i zakonima tite utvreni pravni poredak Republike Hrvatske te osiguravaju jedinstvenu primjenu zakona, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom. Osim sudova kojima je povjerena sudbena vlast u RH, u postupcima na razliite naine mogu sudjelovati i odvjetnitvo, dravno odvjetnitvo, puki pravobranitelj i javno biljenitvo. Kazneni postupak ureen je Zakonom o kaznenom postupku (ZKP). Taj zakon sadri pravila po kojima postupaju sud i drugi organi kaznenog postupka kad se pretpostavlja da je poinjeno kazneno djelo kako bi se utvrdilo tko ga je poinio, je li poinitelj kriv, te ako je, da se krivcu izree kazna predviena kaznenim zakonom. Graanski postupak provodi se primjenom dvije vrste postupka: parninog i izvanparninog. Parnini postupak ureen je Zakonom o parninom postupku (ZPP). Primjenjuju ga sudovi kada neki pravni subjekt podnese zahtjev da mu se prui zatita u povrijeenom ili ugroenom imovinskom, radnom, obiteljskom ili nekom drugom graanskom pravu. Izvanparnini postupak nije jedinstven nego se primjenju pravila razliitih postupaka ovisno o tomu da li se rjeavaju statusna ili imovinsko-pravna pitanja. Prekrajni postupak ureen je Zakonom o prekrajima. Taj zakon sadri pravila po kojima postupaju prekrajni sudovi kad je vjerojatno da je neka fizika ili pravna osoba poinila povredu javnog poretka koja je predviena kao prekraj, kako bi se utvrdilo tko ga je poinio, je li poinitelj kriv, te ako je da se krivcu izree kazna predviena propisima. Upravni spor je posebna vrsta sudskog postupka kojeg provodi Upravni sud kao specijalizirani sud u RH, a radi utvrivanja zakonitosti pojedinanog upravnog akta izdanog od tijela dravne vlasti ili neke pravne osobe s javnim ovlastima. Reguliran je Zakonom o upravnim sporovima (ZUS-om) Tuitelj je graanin ili pravna osoba koja smatra da joj je pojedinanim upravnim aktom povrijeeno neko pravo, a tueni je tijelo dravne vlasti koje je akt donijelo.

7

4.2. Upravni postupci Upravne postupke vode tijela dravne uprave i pravne osobe s javnim ovlastima. Tijela dravne uprave na razini drave su ministarstva i dravne upravne organizacije, a na razini lokalne uprave i samouprave to su upanijski i gradski uredi. Pravne osobe s javnim ovlastima su ustanove i druge pravne osobe koje imaju ovlasti da u okviru svoje nadlenosti rjeavaju o pojedinim pravima i obvezama graana (npr. ustanove u podruju odgoja i obrazovanja, porta, centri za socijalnu skrb i sl.). Upravni postupak je skup pravnih pravila po kojima postupaju tijela dravne uprave i pravne osobe s javnim ovlastima kada rjeavaju o pravima i obvezama i pravnim interesima graana, i drugih subjekata u pojedinim upravnim stvarima. Razlikujemo opi upravni postupak i posebne upravne postupke. Opi upravni postupak reguliran je Zakonom o opem upravnom postupku (ZUP-om) koji sadri pravila za neposrednu primjenu propisa u upravnim stvarima rjeavajui o pravima, obvezama i pravnim interesima graana i pravnih osoba. Posebni upravni postupci provode se kada je pojedino upravno podruje regulirano posebnim zakonom (npr. porezna pitanja). Ope je pravno naelo da u sluaju postojanja opeg i posebnog propisa istog ranga, koji ureuju isto pitanje, prednost ima posebni propis (lex specialis derogat legi generali). Samo ako neko procesno pitanje nije ureeno pravilima tog posebnog postupka, tada se moraju primijeniti pravila ZUP-a. Tada kaemo da ZUP ima supsidijarno (dopunsko) znaenje.

8

II. POJAM I VRSTE GRAANSKIH POSTUPAKA Graansko procesno pravo je sistem pravnih pravila kojima se regulira sudsko ostvarivanje zatite prava koja proizlaze iz odreenih graansko pravnih odnosa. Vrste: 1) 2) 3) 4) parnini postupak izvanparnini postupak ovrni postupak steajni postupak

PARNINI POSTUPAK - je sistem pravnih pravila kojima se regulira ostvarenje zatite subjektivnih graanskih prava u parninom postupku - je osnovni sistem pruanja pravne zatite u graanskom sudskom postupku RAZGRANIENJE IZMEU PARNINOG I IZVANPARNINOG POSTUPKA - parnini postupak je sporni postupak a izvanparnini je nesporan - u parninom postupku sudjeluju dvije stranke s razliitim interesima, a u izvanparninom sudjeluju osobe s paralelnim interesima ili se njihovi interesi barem ne iskljuuju - zakonodavac moe propisati da e se za rjeavanje neke stvari primjenjivati parnini ili izvanparnini postupak OVRNI POSTUPAK - je poseban postupak kojim se prisilno ostvaruje nalog suda za ispunjenje graansko pravne obveze STEAJNI POSTUPAK - izvanredna metoda prisilnog ostvarivanja vjerovnikovih prava - provodi se protiv pravnih osoba - dovodi do prestanka dunika, nesposobnog za redovno udovoljavanje imovinskopravnim obvezama

SUBJEKTI PARNINOG POSTUPKA SUDOVI U graansko pravnim stvarima odluuju: - sudovi ope nadlenosti: opinski i upanijski sudovi - specijalizirani sudovi: trgovaki sud i Visoki trgovaki sud - Vrhovni sud RH Suci su profesionalci kojima je obavljanje sudake dunosti glavno i jedino zanimanje koje ostvaruju u radnom odnosu. Suci porotnici obavljaju sudaku funkciju povremeno pored svog redovnog zanimanja.

9

Sastav prvostupanjskog suda: - u pravilu sudi sudac pojedinac Sastav drugostupanjskog suda: - u pravilu sude u vijeu sastavljenom od trojice sudaca Sastav vrhovnog suda RH - u pravilu odluuje u vijeu sastavljenom od pet sudaca OSTALA TIJELA KOJA SUDJELUJU U VRENJU PRAVOSUA: dravno odvjetnitvo javno biljenitvo dravno pravobraniteljstvo puki pravobranitelj centar za socijalnu skrb odvjetnitvo

STRANKE Tuitelj je osoba koja u svoje ime, odnosno u ije se ime trai od suda da prui zatitu odreenog sadraja pravima za koje se tvrdi da su ugroena ili da su povrijeena. Tuenik je osoba protiv koje se upravlja zahtjev za pruanje pravne zatite zasnovan na tvrdnji da je ugrozila ili povrijedila odreena prava. Stranaka sposobnost je svojstvo odreenog subjekta da moe biti nositelj parninih procesnih prava i dunosti, nositelj ovlatenja i tereta priznatih i odreenih graanskim parninim procesnim pravom imaju je sve osobe koje imaju pravnu sposobnost. Parnina sposobnost je svojstvo odreene osobe da sa procesnopravnim uinkom poduzima procesne radnje u parnici imaju je sve osobe koje imaju punu poslovnu sposobnost. Procesna legitimacija znai da stranka mora imati pravni interes za voenje konkretne parnice. ZASTUPANJE STRANAKA Zastupnici su osobe koje u ime i za raun stranke poduzimaju procesne radnje i parnici. Zastupnik moe biti osoba koja ima potpunu poslovnu i parninu sposobnost. ZASTUPNICI PRAVNIH OSOBA PO STATUTU, DRUTVENOM UGOVORU ILI PO ZAKONU - ovlatenje po zakonu za zastupanje trgovakih drutava imaju osobe koje su za pojedini oblik trgovakih drutva odreene Zakonom o trgovakim drutvima.

10

ZAKONSKI ZASTUPNICI - su fiziki poslovno i parnino sposobne osobe koje su ovlatene da u ime i za raun stranaka koje su parnino nesposobne ili su zbog drugih razloga u nemogunosti da same tite svoje interese u parnici, pred sudom poduzimaju parnine radnje. PUNOMO - su osobe koje u ime stranke i za njezin raun u granicama dobivenih ovlatenja poduzimaju procesne radnje s uinkom kao da ih poduzima sama stranka. - moe biti samo fizika osoba koja ima potpunu poslovnu sposobnost - pruanjem pravne pomoi zastupanje u parnici u svojstvu punomonika kao zanimanjem mogu se baviti samo odvjetnici (ako zakonom nije drukije odreeno). Punomo je jednostrana izjava stranke koja svog partnera iz graanskog pravnog odnosa ovlauje da je zastupa u parnici pred sudom. Vrste punomoi: 1) punomo za pojedinu parninu radnju 2) parnina punomo: ako je izdana odvjetniku ovlatena je obavljati sve radnje koje bi mogle obavljati i stranka, ako je izdana osobi koja nije odvjetnik opseg ovlasti je ui od ovlatenja odvjetniku 3) generalna punomo: - je punomo za zastupanje u svim parnicama koje se vode ili bi se mogle voditi u korist ili protiv odreene stranke. Punomonik ne odgovara stranci za neuspjeh u parnici, ve samo za skrivljenu tetu koju joj je uzrokovao svojim djelovanjem.

11

TIJEK PARNINOG POSTUPKA PRED PRVOSTUPANJSKIM SUDOM PODNOENJE TUBE - pokree se parnini postupak PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE 1) prethodno ispitivanje tube je obvezatan podstadij ispituje se postojanje procesnih pretpostavaka rjeavaju se neka procesna pitanja koja se u ovoj fazi mogu javiti 2) dostava tube tueniku na odgovor u pravilu je obvezan podstadij tuenik se poziva da podnese pisani odgovor na tubu tuenik se upozorava na pravne posljedice nepodnoenja odgovora na tubu. 3) pripremno roite je fakultativan podstadij treba otkloniti smetnje koje spreavaju daljnje postupanje i srediti materijal o glavnoj stvari 4) zakazivanje glavne rasprave obvezatan podstadij

GLAVNA RASPRAVA zauzima centralno mjesto u parninom postupku je stadij u kojem sud razmatra relevantnu procesnu grau radi donoenja odluke o osnovanosti tubenog zahtjeva

ODLUIVANJE Sud donosi odluku u obliku presude ili rjeenja.

12

ROITE GLAVNA RASPRAVA Sud o tubenom zahtjevu odluuje u pravilu na temelju neposrednog, usmenog i javnog raspravljanja stranka pred sudom na jednom ili na nizu roita. Sud razmatra sav procesni materijal: navode stranaka, izvedene dokaze i ostale rezultate raspravljanja da na njihovoj osnovi donese konanu odluku. Glavna rasprava moe se odrati samo ako sud urednom dostavom poziva omogui strankama sudjelovanje u raspravi. Sud upravlja poetkom, tijekom i zavretkom glavne rasprave pa od suda zavisi koje e se radnje i kojim redom poduzimati. Glavnu raspravu otvara sudac pojedinac odnosno predsjednik vijea. Bez obzira na to na koliko se roita provodi glavna rasprava je jedinstvena procesna cjelina pa stranke mogu tijekom cijele rasprave iznositi nove injenice i dokaze. Sudac pojedinac odnosno predsjednik vijea postavljanje pitanja i na drugi svrsishodan nain nastojati e: - da se tijekom rasprave iznesu odlune injenice, - da se dopune nepotpuni navodi stranaka o vanim injenicama, - da se oznae ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka - da se dadu sva razjanjena potrebna da bi se utvrdilo injenino stanje vano za odluku. Ako se roite ne moe odrati ili ako se na ve zapoetom roitu ne mogu provesti parnine radnje radi kojih je bilo zakazano, roite se moe odgoditi. Dunost je suca pojedinca odnosno predsjednika vijea da se tijekom glavne rasprave brine o odravanju reda i o dostojanstvu suda. Kad sudac pojedinac ili vijee zakljui da je predmet raspravljen tako da se moe donijeti konana odluka saopit e da je glavna rasprava zakljuena. Konanu odluku na temelju rezultata glavne rasprave sud donosi nakon njezinog zakljuenja, roite na kojem se presuda objavljuje nije sastavni dio glavne rasprave.

13

SUDSKE ODLUKE PRESUDA - sud odluuje o osnovanosti tubenog zahtjeva, o osnovanosti traenja tuitelja da mu sud prui pravnu zatitu odreenog sadraja. - je konkretna (pojedinane norme) pravna norma, izvor prava za konkretan drutveni pravni odnos injenina osnova presude: - je injenino stanje, injenice koje je sud utvrdio i za koje smatra da su vane za primjenu prava radi donoenja odluke Pravna osnova presude: - sud je duan utvrditi sadraj pravne norme koju treba primijeniti na utvreno injenino stanje Sadraj presude: - uvod, izreka ili dispozitiv i obrazloenje - izreka je glavni dio presude u kojem se odluuje o osnovanosti svih zahtjeva koji su stavljeni tijekom postupka, a odluuje se o dunosti naknade parninih trokova ako je neka od stranaka istakla i takav zahtjev Vrste presuda: 1) s obzirom na sadraj pravne zatite koja se prua: a) DEKLARATORNE utvruje se sadraj pravnih odnosa b) KONDEMNATORNE tuenik se osuuje da u korist tuitelja neto uiti, trpi ili propusti c) KONSTITUTIVNE preinauju se ili ukidaju postojei pravni odnosi 2) s obzirom na dio zahtjeva o kojem se odluuje: d) POTPUNE odluuje se o svim istaknutim zahtjevima e) DJELOMINE odluuje se samo o nekim od istaknutih zahtjeva f) DOPUNSKE naknadno se odluuje o zahtjevima o kojima je sud propustio odluiti 3) s obzirom na postupak koji je prethodio donoenju presude g) KONTRADIKTORNE prethodi raspravljanje stranaka pred sudom h) PRESUDE NA TEMELJU PRIZNANJA priznaje se tubeni zahtjev i) PRESUDE NA TEMELJU ODRICANJA odrie se od tubenog zahtjeva j) PRESUDE ZBOG OGLUHE tuenik nije u roku dao odgovor na tubu k) PRESUDE ZBOG IZOSTANKA tuenik je propustio osporiti tuiteljev zahtjev najkasnije na prvom roitu l) PRESUDA BEZ ODRAVANJA RASPRAVE kad je meu strankama injenino stanje nesporno Donoenje presude Znai odrediti njezin sadraj, izrei odluku o osnovanosti tubenog zahtjeva

14

Objavljivanje presude je parnina radnja suda koja se sastoji u javnom itanju izreke presude i saetom usmenom saopavanju njezinih razloga presuda se mora objaviti u roku od 15 dana od zakljuenja glavne rasprave

Svaka presuda mora biti izraena u pisanom obliku. RJEENJE - u pravilu se odluuje u pitanjima procesne naravi koja se pojavljuju tijekom parninog postupka - izuzetno se odluuje i o osnovanosti tubenog zahtjeva: a) u postupku zbog smetanja posjeda b) u postupku izdavanja platnog naloga c) odluka o trokovima Pismeni sastav rjeenja treba sadravati uvijek uvod i izreku, a obrazloenje ako to zahtjev odreuje. PRAVNI LIJEKOVI REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI 1) alba protiv presude - je univerzalni pravni lijek protiv prvostupanjskih nepravomonih presuda svih sudova - je redovan pravni lijek, spreava da presuda postane pravomona - je devolutivan pravni lijek, odluuje vii sud - je suspenzivan pravni lijek, u pravilu odlae izvrenje - je dvostran pravni lijek, mora se dostaviti protivniku na odgovor Rok za albu Rauna se od dana dostave prijepisa presude stranci koja podnosi albu - u pravilu iznosi 15 dana Sadraj albe alba mora udovoljavati zahtjevima minimalnog sadraja: a) ako se iz nje vidi koja se presuda njome pobija b) ako je potpisana Razlozi za albu a) bitna povreda odredaba parninog postupka b) pogreno ili nepotpuno utvreno injeninog stanje c) pogrena primjena materijalnog prava alba se podnosi sudu koje je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnika.

15

2) alba protiv rjeenja - doputena je u svim sluajevima osim u onim u kojima je zakonitom izriito zabranjena - kad je doputena onda je samostalna - kad je doputena samostalna alba onda je i suspenzivna IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI 1) Revizija protiv presude - je izvanredan, samostalan, devolutivan, nesuspenzivan, ogranien i dvostran pravni lijek stranaka zbog povrede zakona protiv pravomone presude drugostupanjskog suda donesene u povodu albe protiv presude prvostupanjskog suda. 2) Revizija protiv rjeenja - moe se izjaviti protiv rjeenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomono zavren i u sporovima u kojima bi revizija bila doputena protiv drugostupanjske presude 3) Ponavljanje postupka - je ogranien, izvanredni pravni lijek stranaka protiv sudskih odluka kojima je postupak pravomono zavren, bez obzira na to je li do pravomonosti dolo nakon koritenja redovnih pravnih lijekova ili nezavisno od njih.

TUBA Parnini postupak pokree se tubom koju podnosi tuitelj. Bez tube nema parnice. Ako se utvrdi da nisu ispunjene procesne pretpostavke sud e tubu odbaciti. Sud e ispitati postoje li materijalnopravne pretpostavke za osnovanost zahtjeva za pruanje pravne zatite odreenog sadraja, ako takve pretpostavke postoje sud e zahtjev prihvatiti a ako ih nema sud e zahtjev odbiti. Sadraj tube: a) istie se zahtjev za pruanje pravne zatite odreenog sadraja b) navode se injenice na kojima tuitelj zasniva svoje tvrdnje c) predlau se dokazi d) izlae se pravna osnova tubenog zahtjeva fakultativno Vrste tubi: 1) DEKLARATORNA tuba trai se utvrivanje postojanje odnosno ne postojanja odreenog sadraja konkretno prava ili pravnog odnosa 2) KONDEMNATORNA tuba tuitelj svoj zahtjev za osobu tuenika zasniva na tvrdnji da je tuenik povrijedio odreeno tuiteljevo subjektivno graansko pravo pa da je zbog toga duan odreenim injenjem popraviti posljedice svog protupravnog dranja 3) KONSTITUTIVNA tuba pravna zatita realizira se u ostvarenju pravnih odnosa koji dotle nisu postojali, bilo da proizvodi nove, bilo da preinauje, ukida ili ponitava postojee pravne odnose

16

Tubeni zahtjev predmet spora - je zahtjev za pruanje pravne zatite odreenog sadraja zasnovanog na tvrdnji po ovlatenju tuitelja da trai nastupanje odreene pravne posljedice koja rezultira iz primjene mjerodavne pravne norme Pravne posljedice podnoenja tube sudu - uzrokuje odreene procesnopravne i graanskopravne uinke - ako sud tubu odbaci ili je tuitelj povue svi pravni uinci ponitavaju se kao da tuba nije ni bila podnesena - kad sud nae da je tuba doputena on ne donosi o tome posebne odluke Pravne posljedice dostave tube tueniku - zasniva se trostrani procesnopravni proces izmeu suda, tuenika u tuitelja - dok parnica tee ne moe se u istom zahtjevu pokrenuti nova parnica meu istim strankama - ako je neka od stranka otuila stvari ili pravo o kojemu tee parnica to ne spreava da se parnica meu njima dovri - za preinaku tube potreban je u pravilu pristanak tuenika Kumulacija tubenih zahtjeva - kumulacija omoguuje tuitelju da u jednoj tubi istakne vie tubenih zahtjeva protiv istog tuenika - uz ve istaknuti tubeni zahtjev tuitelj moe naknadno isticati nove zahtjeve sve do zakljuenja glavne rasprave - tuitelj moe zatraiti od suda da sljedei od istaknutih zahtjeva prihvati tek ako ustanovi da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan Preinaka tube - u naelu je doputena uz ogranienja potrebna da se sprijei zloupotreba procesnih ovlatenja - tuba se smatra preinaenom kada se u njoj izmjeni neki od bitnih elemenata, tako da izmijenjena tuba nije istovjetna s onom prvobitnom pa se pravomonost presude koja bi bila izreena na osnovi prvobitne tube ne bi odnosila i na preinaenu tubu Povlaenje tube - je jednostrana neposredna parnina radnja tuitelja kojom izjavljuje da odustaje od traenja da sud u konkretnoj parnici odlui o osnovanosti njegovog tubenog zahtjeva - za povuenu tubu smatra se kao da i nije podnesena pa se moe ponovno podnijeti - do povlaenja tube dolazi obino kada stranke nau naina da izvan suda rijee spor ili kad tuitelj, uvjeren rezultatima raspravljanja u svoje slabe izglede odustane od daljnjih traenja pravne zatite.

17

III. OSNOVNI POJMOVI PREKRAJNOG POSTUPKA UVOD OPENITO O NORMIRANJU PREKRAJA U povijesnoj retrospektivi, prekraji su pojava starog datuma. Prvi oblici prekraja i postupka za njihovo kanjavanje susreu se jo u rimskom pravu. Rimski magistrati kanjavali su za pojedine radnje koje se i danas uzimaju kao prekraji. U srednjem vijeku, s razvojem gradova, naroito u Italiji, pored opeg prava stvoreno je i tzv. gradsko pravo, nastalo iz autonomije gradova. U regulama gradskog prava susreu se i prekraji, poznati pod imenom excesi. Donoenjem opih propisa sa svrhom ouvanja javnog reda i mira i propisivanja kazni za sluajeve njihove povrede u apsolutistikoj dravi kasnog feudalnog doba, oznaava posebnu fazu prekraja kao oblika kanjivog ponaanja. Kanjavanje za prekraje prema odredbama posebnih propisa ili prema obiajnom pravu prelazi u to doba u ruke policije. Nakon Francuske revolucije koncem 18. st. Kazneni zakoni toga doba, utvrujui kaznena djela, propisuju ujedno i prekraje kao posebne, blae oblike povrede drutvene discipline. RAZVOJ NORMIRANJA PREKRAJA U HRVATSKOJ Pojava autonomnog hrvatskog kaznenog prava see daleko u prolost, to posebno potvruju srednjovjekovni statuti naih primorskih gradova u vremenu od 12. do 16. st. (Vinodolski 1288 g, Korulanski 1214. g.). Nakon spomenutog razdoblja u Hrvatskoj se pravna regulacija materije kaznenog odnosno prekrajnog prava ureivala pravnim propisima drava kojima su pojedini dijelovi Hrvatske pripadali, kao npr. austrijski Zakonik o zloinstvima, prijestupnicima i prekrajima iz 1852. g. Osnovu kaznenog zakona o zloinstvima i prijestupcih za Kraljevine Hrvatsku i Slavoniju iz 1879. i Zakon o kaznenom postupku iz 1875. g. Nakon Drugog svjetskog rata, donesen je 1947. g. Osnovni zakon o prekrajima koji je u vie navrata mijenjan, a radi usklaivanja s promjenama koje su se javljale u okviru drutveno-politikog i pravnog sustava. Njime su prekraji bili definirani kao povrede pravnog poretka za koji se zbog njihove neznatne drutvene opasnosti propisuju administrativne kazne. Do 1951.g. za odluivanje o prekrajima bili su nadleni razni organi (komisije za prekraje, organi unutarnjih poslova, inspekcije i drugi) a 1951.g. za odluivanje o prekrajima bili su nadleni sudac i vijee za prekraje. U Hrvatskoj je Zakon o prekrajima donesen 1973.g. a 1977.g. je donesen Zakon o prekrajima protiv javnog reda i mira kojim su definirani oblici prekraja koji ine povredu javnog reda i mira, kao i sankcije za one radnje koje imaju kvalifikaciju takvih prekraja. Zahtjevi novog hrvatskog prekrajnog prava nametnuli su nunost donoenja novog zakona koji bi materija prekraja bila ureena tako da odgovara suvremenim potrebama zakonodavstva u kaznenopravnoj oblasti pa je stoga 2002.g. donesen novi Zakon o prekrajima. Tim je zakonom cjelovito ureen opi dio materijalnog prekrajnog prava te u potpunosti normiran prekrajni postupak.

18

POJAM PREKRAJA Prema Zakonu o prekrajima, prekraji su povreda javnog poretka, drutvene discipline ili druge drutvene vrijednosti (materijalno odreenje) koje nisu zatiene Kaznenim zakonom i drugim zakonima kojima su propisana kaznena djela (formalno odreenje). Zakonodavac je ve svojim prvim odredbama utvrdio osnovne elemente svojstvene prekraju a to su: povreda javnog poretka, drutvene discipline ili druge drutvene vrijednosti; da takva povreda nije zatiena Kaznenim zakonom i drugim zakonima kojima su propisana kaznena djela; propisanost pravnom normom (zakonom ili na zakonu utemeljenom propisu); predvienost prekrajne sankcije (kazne ili druge sankcije).

VRSTE PREKRAJA Vrste prekraja predstavljaju njihovu klasifikaciju prema odreenim kriterijima, prema kojima se onda izraava specifinost pojedinih prekraja: prema nainu izvrenja, prekraji se dijele na: prekraje izvrene injenjem (npr. izgradnja objekta bez graevinske dozvole) i prekraje izvrene neinjenjem ( npr. pjeak se kree kolnikom na javnoj cesti izvan naselja koji nije osvijetljen) prema vremenu njihova trajanja prekraji se dijele na trajne (npr. voenje ugostiteljske radnje bez dozvole) i trenutne (npr. voza ne postupi prema naredbi policijskog slubenika). prema posljedicama koje mogu proizvesti dijele se na: materijalni prekraj proizvodi izvjesnu posljedicu i formalni prekraj nepokoravanje pravnoj normi. s obzirom na poinitelja moemo ih podijeliti na ope (moe ih izvriti svaka osoba npr. protiv javnog reda i mira) i posebne prekraje (mogu ih izvriti samo odreene osobe npr. vlasnici motornih vozila). Da bi neka radnja predstavljala prekraj, moraju se ostvariti sva obiljeja prekraja. Potrebno je da ta radnja bude protupravna. Iako poinjenje prekraja u pravilu znai protupravno djelovanje, ipak postoje iznimke. Nije nuno da ostvarivanje obiljeja prekraja istovremeno bude i protupravno. Mogue je da postoje razlozi koji iskljuuju protupravnost. Prema Zakonu o prekrajima, postoje tri sluaj iskljuenja protupravnosti: a) NUNA OBRANA Nema prekraja kada je poinitelj postupao u nunoj obrani. Nuna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da poinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojei protupravni napad. Dva su elementa obrane napad i obrana. Da bi postojalo iskljuenje protupravnosti, napadom se treba ugroavati ili povrijediti pravom zatieno dobro, kao npr. tjelesna cjelovitost, sloboda, imovina, ast, privatnost, noni mir i sl. Napad mora biti protupravan, stvaran, zbiljski, a obrana treba biti usmjerena na odbijanje napada ali i razmjerna napadu tj. mora biti prijeko potrebna da bi poinitelj odbio napad. Prekoraenje nune obrane ne iskljuuje protupravnost (npr. kada je obrana intenzivnija od napada ili kada se nastavi nakon to je napad prestao i sl.). Poinitelj koji je prekoraio granice nune obrane moe se blae kazniti. 19

b) KRAJNJA NUDA To je istodobna opasnost za neije opravdane interese koje se moe otkloniti samo poinjenjem djela koje ima obiljeje prekraja. Uvjet za iskljuenje protupravnosti je da je uinjeno zlo manje od onog koje je prijetilo. Ako je pak uinjeno zlo jednako onom koje je prijetilo, ne postoji izuzee protupravnosti, ali e se poinitelj izuzeti od kazne za poinjeni prekraj. Ako je poinjeno zlo vee od onoga koje je prijetilo, radi se o prekoraenju krajnje nude, to znai protupravnom djelovanju a za koje se izrie propisana prekrajna sankcija. c) SILA I PRIJETNJA Zakon o prekraju razlikuje neodoljivu i odoljivu silu i prijetnju. Protupravnost je iskljuena jedino ako poinitelj postupa pod djelovanjem neodoljive sile. Neodoljiva je sila izravno iznuivanje nekog ponaanja tako da se onemoguuje voljno upravljanje njime. Ako je poinitelj poinio prekraj pod djelovanjem sile, kojoj se moglo odoljeti i pod djelovanjem prijetnje, pod odreenim uvjetima oslobodit e se od kazne. Sila kojoj se moglo odoljeti, sastoji se u radnji poduzetoj radi iznuivanja nekog ponaanja, koje rtva mora izabrati ako ne eli da joj se dogodi neko zlo. Prijetnja je najavljivanje nekog zla za sluaj da se netko ne ponaa na eljeni nain. Odoljiva sila i prijetnja uzimaju se kao neskrivljene opasnosti, a ponaanje poinitelja kao ponaanje u krajnjoj nudi.

POKUAJ Da bi postojao pokuaj, moraju se ostvariti tri nuna obiljeja: 1. mora postojati namjera zapoinjanja prekraja, 2. mora se zapoeti ostvarivanje prekraja, 3. prekraj ne smije biti dovren Pokuaj prekraja u pravilu nije kanjiv.

SUDIONITVO Zakon o prekrajima odreuje tko moe biti pojedinani poinitelj prekraja i tko se smatra sudionikom u poinjenom prekraju. Pojedinani poinitelj prekraja je osoba koja vlastitim injenjem ili neinjenjem ili posredstvom druge osobe poini prekraj, dok su sudionici u poinjenju prekraja: supoinitelj dvije ili vie osoba koje na temelju zajednike odluke poine prekraj tako da svaka od njih sudjeluje u poinjenju ili na drugi nain bitno pridonosi poinjenju prekraja. poticatelj je osoba koja drugog potie, odnosno nagovara na injenje prekraja, ime i sama pridonosi njegovom poinjenju, premda sama ne sudjeluje u samoj radnji poinjenja. pomagatelj je osoba koja pomae poinitelju prije, za vrijeme ili nakon poinjenja prekraja. Pomaganje moe biti davanjem savjeta ili uputa kako da se poini prekraj, stavljanje poinitelju na raspolaganje sredstava za poinjenje prekraja, te unaprijed obeanim prikrivanjem prekraja, poinitelja, sredstava kojim je prekraj uinjen, tragova prekraja ili predmeta pribavljenim prekrajem.

20

STJECAJ PREKRAJA Stjecaj prekraja postoji kada poinitelj s jednom ili vie radnji poini vie prekraja za koje mu se istodobno sudi i o kojima nije doneseno rjeenje, a postupak se vodi pred istim sudom. Razlikujemo dvije vrste stjecaja i to: idealni stjecaj poinitelj je jednom radnjom poinio vie prekraja.(npr. poinitelj obavlja gospodarski ribolov, bez dozvole, mreom potegaom u moru gdje je zabranjen izlov) realni stjecaj postoji ako poinitelj s vie radnji poini vie prekraja. Takvo poinjenje prekraja moe biti u razliito vrijeme i na razliitim mjestima uz ope pretpostavke stjecaja: da se o tim prekrajima istodobno sudi, da o njima nije doneseno rjeenje, i da se postupak vodi pred istim sudom. KRIVNJA Nema kazne bez krivnje, ime se iskljuuje svaki oblik kanjavanja koji bi se zasnivao na objektivnoj odgovornosti. Kod izvrenja prekraja treba postojati krivnja kao osnovni subjektivni element za kanjavanje. Kriv je za prekraj: a) poinitelj koji je u vrijeme poinjenja prekraja bio ubrojiv, b) koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, c) bio je svjestan ili je bio duan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno a) ubrojivost je posebno drutveno stanje poinitelja prekraja koje se sastoji kako u mogunosti shvaanja znaenja svog postupanja, tako i mogunosti vladanja svojom voljom. Uraunljiva je samo ona osoba koja prema svojim duevnim osobinama moe shvatiti svoja postupanja i moe vladati svojom voljom. Zakon o prekrajima polazi od toga da je poinitelj prekraja u normalnim okolnostima ubrojiv, pa ne definira ubrojivost nego neubrojivost. Neubrojiva je ona osoba koja u vrijeme ostvarenja propisanih obiljeja prekraja nije bila u mogunosti shvatiti znaenje svojeg postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom zbog duevne bolesti, privremene duevne poremeenosti ili neke druge duevne smetnje. Neubrojiva osoba nije kriva jer nije sposobna za krivnju, pa se prema njoj ne moe primijeniti prekrajna sankcija. b) namjera i nehaj Zakon o prekrajima ne sadri opu definiciju ni namjere ni nehaja, nego propisuje da se prekraj moe poiniti svjesnim ili nesvjesnim nehajem, odnosno izravnom ili neizravnom namjerom. Namjera je tei oblik krivnje. Poinitelj postupa s izravnom namjerom kada je svjestan svog djela i hoe njegovo poinjenje. Poinitelj postupa s neizravnom namjerom kada je svjestan da moe poiniti prekraj pa na to pristaje. Nehaj u odnosu na namjeru, blai je oblik krivnje jer poinitelj ini prekraj iz nepanje. Nehaj moe biti svjestan kada je svjestan da moe poiniti prekraj, ali lakomisleno smatra da se to nee dogoditi ili da to moe sprijeiti. Poinitelj postupa nesvjesnim nehajem kada nije svjestan da moe poiniti prekraj, iako je prema svojim osobnim svojstvima i okolnostima bio duan i mogao biti svjestan te mogunosti. Kod nesvjesnog nehaja potpuno izostaje voljna komponenta.

21

c) svijest o protupravnosti djela jest poiniteljevo znanje da je njegovo djelo zabranjeno. Ako iz opravdanih razloga nije znao i nije mogao znati da je njegovo djelo zabranjeno, bio je u zabludi o protupravnosti djela. Zabluda o protupravnosti djela iskljuuje krivnju jedino ako je opravdana, odnosno, prema zakonskoj terminologiji, neotklonjiva.

PREKRAJNE SANKCIJE Pod prekrajnim sankcijama razumijevaju se sve dravne mjere izreene u prekrajnom postupku poiniteljima prekraja, koje se sastoje u gubitku ili ograniavanju njihovih prava. Prekrajne sankcije za prekraje propisane zakonom su kazne, globe, mjere upozorenja, zatitne mjere i odgojne mjere. Propisivanje, izricanje i primjena prekrajnih sankcija openito imaju dvije svrhe: generalnu prevenciju utjee na formiranje ope svijesti u javnosti da svi graani potuju pravni sustav i nitko ne ini prekraj. specijalna (individualna) prevencija sastoji se u odvraanju poinitelja od buduih prekraja. KAZNE Zakon o prekrajima predvia dvije vrste kazni i to: novana kazna je zapravo najea sankcija koja se izrie poiniteljima prekraja a moe biti propisana samo zakonom. Visina novane kazne koja se izrie poinitelju ovisi o vrsti i karakteru prekraja, okolnostima pod kojima je uinjen, kao i osobnih svojstava poinitelja. Tako je propisano da se novana kazna ne moe propisati niti izrei u iznosu manjem od 300,00 kuna, niti veem od 15.000,00 kuna za fizike osobe, odnosno u iznosu manjem od 5.000,00 kn, niti veem od 500.000,00 kn za pravne osobe. kazna zatvora je najstroa sankcija za poinjeni prekraj. Ta kazna moe biti propisana samo zakonom. Kazna zatvora moe biti propisana u trajanju od najmanje 3 dana, do najdulje 30 dana. Iznimno za najtee oblike prekraja moe se propisati kazna zatvora u trajanju do 60 dana. GLOBA Globa je nova prekrajna sankcija, uvedena je Zakonom o prekrajima iz 2002.g.a svrha joj je primarno u specijalnoj prevenciji, dakle, da se utjee na poinitelja da ubudue ne ini prekraje, da potuje drutvenu disciplinu i da postupa u skladu sa propisima. Zakonom se moe propisati globa za fizike osobe u iznosu najmanje 50,00 kn, a najvie 500,00 kn, dok je najmanji iznos globe za pravne osobe 500,00 kn a najvei iznos 10.000, 00 kn.

22

MJERE UPOZORENJA Mjere upozorenja su prekrajne sankcije koje se svode na upozorenje ili opominjanje poinitelja. To su opomena i uvjetna osuda opomena je mjera upozorenja koja se sastoji u prijekoru upuenom poinitelju zbog poinjenog prekraja, ako se istodobno, s obzirom na sve okolnosti moe zakljuiti da e se svrha prekrajnih sankcija postii i bez kanjavanja odnosno primjene globe uvjetna osuda je takva vrsta prekrajne sankcije koja se sastoji od izreene kazne zatvora za poinjeni prekraj, s tim da se ta kazna nee izvriti ako poinitelj u odreenom roku ne poini novi prekraj. Vrijeme na koje se moe odgoditi izvrenje kazne zatvora uvjetnom osudom ne moe biti krae od 3 mjeseca ni dulje od 1 godine. ZATITNE MJERE Temelj i opravdanje zatitnih mjera jest opasnost da e poinitelj nastaviti poinjenje prekraja. Zato je temeljna svrha zatitnih mjera da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omoguavaju ili potencijalno djeluju na poinjenje novog prekraja. Zakonom o prekrajima odreene su vrste zatitnih mjera koje se mogu propisati zakonom a to su: zabrana obavljanja zvanja, djelatnosti ili dunosti fizikoj osobi, zabrana obavljanja djelatnosti pravnoj osobi, protjerivanje stranaca iz zemlje, oduzimanje predmeta kojim je poinjen prekraj, zabrana upravljanja motornim vozilom. Zatitne se mjere u pravilu ne primjenjuju samostalno nego uz izreenu kaznu ili drugu prekrajnu sankciju. ODGOJNE MJERE Odgojne mjere su prekrajne sankcije koje mogu biti primijenjene samo prema maloljetnicima, dakle, prema osobama starijima od 14, a mlaima od 18 godina ivota.

PREKRAJNI POSTUPAK TEMELJNA NAELA PREKRAJNOG POSTUPKA Prekrajni postupak sadri odreena naela koja predstavljaju njegove temeljne odredbe. Njihovo potivanje je pretpostavka donoenja legalne i pravilne odluke, to znai da nitko neduan ne bude oglaen krivim niti mu bude izreena ili primijenjena prekrajna sankcija, a da se poinitelju prekraja izree primjerena kazna ili druga prekrajna sankcija. NAELO ZAKONITOSTI U svim demokratskim dravama ovo je jedno od temeljnih ustavnih naela. Ovo naelo u materiji prekraj ima svoj poseban smisao i znaenje. To je naelo nalo svoj posebni izraz u odredbi prema kojoj se za prekraj moe kazniti samo ako je prije

23

nego to je uinjen bio predvien zakonom ili na zakonu utemeljenom propisu, i za njega je bila propisana kazna ili druga prekrajna sankcija. Prekrajno kanjavanje pretpostavlja dvoje: prvo postojanje ponaanja (injenje ili proputanje) koje je prije nego je uslijedilo bilo kvalificirano kao prekraj i, drugo predvienost posebne, prekrajne sankcije za takvo ponaanje i to bez obzira jesu li prekraji propisani zakonom ili podzakonskim propisom na temelju zakona.

PRETPOSTAVKA OKRIVLJENIKOVE NEDUNOSTI To je takoer jedno od ustavnih naela a ujedno i jedno od temeljnih naela Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, prema kojem je svatko neduan i nitko se ne moe smatrati krivim za prekraj dok mu se pravomonim rjeenjem ne utvrdi krivnja. Okrivljenik nije duan iznijeti obranu niti odgovarati na pitanja (pravo na utnju), to znai da je teret dokazivanja krivnje na ovlatenom podnositelju zahtjeva za pokretanje prekrajnog postupka i tijelu koje vodi takav postupak. Okrivljenik je jedino duan nazoiti u postupku. Zabranjeno je i kanjivo od okrivljenika iznuivati priznanja ili druge izjave. Ako postoji dvojba o postojanju injenica koje tvore obiljeja prekraja i postojanje krivnje, takva se dvojba tumai u prilog okrivljenika (in dubio pro reo). DUNOST UTVRIVANJA SVIH VANIH INJENICA To je temeljno naelo svih postupaka (ranije nazivano naelo materijalne istine). Zakon o prekrajima utvruje dunost tijela koji vode prekrajni postupak da potpuno i tono utvrde sve injenice od vanosti za donoenje zakonite odluke. Obveza pridravanja ovog naela mora biti respektirana i uz nunost da se prekrajni postupak provodi brzi i kratko, jer ovakva hitnost postupka ne smije ometati donoenje pravilne i zakonite odluke. PRAVO OKRIVLJENIKA NA OBRANU U prekrajnom postupku okrivljenome se mora dati mogunost da se izjasni o injenicama i dokazima za koje ga se tereti. Da bi okrivljenik mogao ostvariti ovo pravo, ve na prvom ispitivanju on mora biti obavijeten o djelu za koje se tereti o osnovama optube. Okrivljenik se ima pravo braniti sam ili uz strunu pomo branitelja iz reda odvjetnika. Na to pravo su ga sud ili drugo dravno tijelo duni pouiti na prvom ispitivanju. VOENJE JEDINSTVENOG POSTUPKA PROTIV PRAVNE I ODGOVORNE OSOBE Protiv pravne i odgovorne osobe u pravilu se vodi jedinstveni postupak. Ako se protiv odgovorne osobe iz odreenih razloga ne moe pokrenuti prekrajni postupak, postupak e se provesti samo protiv pravne osobe i obrnuto, ako se prekrajni postupak ne moe provesti protiv pravne osobe, provest e se samo protiv odgovorne osobe.

24

NAELO EKONOMINOSTI POSTUPKA Prekrajni postupak treba provoditi brzo i bez odugovlaenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i trokova. Sud i druga dravna tijela su duna onemoguiti svaku zloupotrebu prava sudionika u postupku. Odugovlaenje s provoenjem postupka ide na tetu djelotvornosti prekrajnih sankcija koje se primjenju prema poinitelju prekraja, jer njihov smisao slabi protekom vremena od izvrenja prekraja. Brzina voenja postupka i kratkoa procedure ne mogu biti shvaeni na nain da njihovo provoenje i prihvaanje budu smetnja za donoenje pravilne i zakonite odluke. PRAVO NA ALBU I PRAVOMONOST ODLUKE O PREKRAJU Ovo naelo ima svoje utemeljenje u ustavnoj odredbi prema kojoj se jami pravo na albu protiv pojedinanih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlatenim tijelom. Ovo naelo znai mogunost za okrivljenika i drugih zakonom odreenih osoba (branitelj, oteenik, brani drug okrivljenika i dr.) da se protiv prvostupanjskih rjeenja o prekraju koristi albom kao redovitim pravnim lijekom, odnosno prigovorom protiv prekrajnog naloga. Stranke se mogu odrei prava na albu protiv rjeenja o prekraju. Smatra se da se okrivljenik koji je dobrovoljno izvrio rjeenje o prekraju, odrekao prava na albu. Rjeenje o prekraju postaje pravomono kada se ne moe pobijati albom. JEZIK I PISMO U POSTUPKU Ve je Ustavom propisano da je u Republici Hrvatskoj u slubenoj uporabi hrvatski jezik i latinino pismo. Ustav, meutim, doputa da se u pojedinim lokalnim jedinicama, uz hrvatski jezik i latinino pismo moe u slubenu uporabu uvesti i drugi jezik te irilino ili drugo pismo, pod uvjetima propisanim zakonom, pa e se postupak voditi u skladu s tim zakonom. Svaki se sudionik postupka ima pravo sluiti svojim jezikom ako to i nije slubeni jezik suda. Tijelo koje vodi postupak mora osigurati prevoenje njihovih izjava. Ako okrivljenih ne razumije jezik na kojem se vodi postupak mora mu se osigurati tuma. TIJEK POSTUPKA Zakon o prekrajima kao novost uvodi obveznu glavnu raspravu, i to bez obzira vodi li prekrajni postupak sud ili upravno tijelo. I prije zakazivanja glavne rasprave sud moe provesti pojedinu radnju u postupku ili zakazati pripremno roite. Uvoenje pripremnog roita ima za svrhu bre rjeavanje o prekrajima u sluajevima: ako okrivljenik prizna prekraj, rjeenje se donosi bez voenja postupka ako se steknu uvjeti za izdavanje prekrajnog naloga isti se izdaje ako postoji potreba daljnjeg voenja prekrajnog postupka

25

GLAVNA RASPRAVA Na glavnu raspravu tijelo koje vodi prekrajni postupak poziva okrivljenika, njegovog zakonskog zastupnika, predstavnika ili opunomoenika te podnositelja zahtjeva za pokretanje prekrajnog postupka Okrivljenika e se, u pozivu na glavnu raspravu, upozoriti da se u sluaju neodazivanja pozivu narediti njegovo dovoenje. Ako pak nazonost okrivljenika na glavnu raspravu nije neophodna, okrivljenika e se u pozivu upozoriti da e se rjeenje o prekraju, u sluaju neodazivanja pozivu, donijeti i bez njegova sasluanja. Isto tako sud moe uputiti okrivljenika da svoj iskaz dade pismenim podneskom. Ako je okrivljenik zadran, glavna se rasprava mora zakazati i provesti, a i odluka o prekraju se mora donijeti posebno urno. Ako na glavnu raspravu nije doao uredno pozvani podnositelj zahtjeva za pokretanje prekrajnog postupka, rasprava e se odrati bez njega, samo ako je to mogue bez tete za njegov interes. Glavna rasprava je javna. Iznimno javnost se moe, na prijedlog okrivljenika, oteenika, podnositelja zahtjeva za pokretanje prekrajnog postupka ili dravnog odvjetnika ili po slubenoj dunosti iskljuiti za cijelu raspravu ili njezin dio, ako se vodi postupak prema maloljetniku, ako se radi o pitanju javnog morala, ako se raspravlja o odnosima u obitelji, ako se raspravlja o injenicama koje predstavljaju tajnu ili kad postoji opasnost od ometanja usmene rasprave. Raspravi mogu nazoiti osobe koje imaju znanstveni ili struni interes. Glavna rasprava zapoinje itanjem zahtjeva za pokretanje prekrajnog postupka. Nakon provjere nazonosti pozvanih osoba obavit e se ispitivanje okrivljenika, nakon kojeg slijedi dokazni postupak u kojem se ispituju svjedoci i vjetaci te izvode svi dokazi potrebni za utvrivanje injenica vanih za odluku. Na raspravi ne treba dokazivati: injenice koje je okrivljenik priznao ope poznate injenice i injenice koje zakon pretpostavlja Okrivljenik i njegov branitelj, predstavnik i opunomoenik pravne osobe, oteenik, podnositelj zahtjeva za pokretanje prekrajnog postupka i dravni odvjetnik imaju prvo na raspravi predlagati izvoenje dokaza i davati prijedloge i izjave, a uz doputenje suca mogu sami ispitivati osobe koje daju iskaze. Nakon zavrenog dokaznog postupka, mogu podnijeti zavrni prijedlog o vrsti odluke, s osvrtom na izvedene dokaze i pravna pitanja u postupku. Pravo iznoenja posljednjeg zavrnog prijedloga pripada okrivljeniku. RJEENJE O PREKRAJU Prekrajni postupak u prvom stupnju zavrava izricanjem rjeenja o prekraju. Rjeenje o prekraju se moe odnositi samo na osobu protiv koje je postupak zapoet i na prekraj koji joj je stavljen na teret. Rjeenje o prekraju temelji se samo na injenicama i dokazima iznesenim na glavnoj raspravi. Zakon o prekrajima predvia donoenje dviju vrsta rjeenja o prekraju i to: rjeenje kojim se prekraj obustavlja rjeenje kojim se okrivljenik proglaava krivim i izrie mu se kazna ili druga sankcija. 26

PRAVNI LIJEKOVI U PREKRAJNOM POSTUPKU ALBA U prekrajnom postupku alba je redovni pravni lijek, a moe se podnijeti protiv prvostupanjskog rjeenja o prekraju, bez obzira da li je to rjeenje donio prekrajni sud ili upravno tijelo koje vodi prekrajni postupak. albu imaju pravo podnijeti okrivljenik, njegov branitelj, dravni odvjetnik i drugo tijelo koje je podnijelo zahtjev za pokretanje prekrajnog postupka, oteenik, te zakonski zastupnik okrivljenika odnosno oteenika. Dravni odvjetnik albu moe podnijeti kako na tetu, tako i u korist okrivljenika. Rok za albu odreen je zakonom i iznosi 8 dana od dana dostave odluke. alba mora sadravati: oznaku odluke protiv koje se podnosi, osnove za pobijanje odluke, obrazloenje albe prijedlog da se pobijana odluka potpuno ili djelomice ukine ili preinai vlastoruni potpis podnositelja alba koja ne sadri neki od ovih podataka ne moe biti zbog toga odbaena, ako se moe utvrditi protiv koje je odluke podnesena. Meutim, ako se ne moe utvrditi protiv koje je odluke podnesena, tada se odbacuje, bez obzira je li podnesena u korist ili na tetu okrivljenika. U albi se mogu iznositi nove injenice i dokazi, ali alitelj je duan navesti razloge zato to prije nije iznio. Osim albe kao redovnog pravnog lijeka Zakon o prekrajima predvia i izvanredne pravne lijekove a to su: obnova postupka, zahtjev za zatitu zakonitosti zahtjev za izvanredno ublaavanje kazne zahtjev za izvanredno preispitivanje odluke u prekrajnom postupku

27

IV. OSNOVNI POJMOVI KAZNENOG POSTUPKA Kazneni postupak podrazumijeva skup radnji koje odreenim redoslijedom poduzimaju dravna tijela i druge osobe s ciljem utvrivanja je li poinjeno kazneno djelo, krivnja poinitelja i eventualno izricanje sankcije. Ureen je kaznenim procesnim pravom. Kazneno procesno pravo je sustav pravnih pravila koji reguliraju nain i redoslijed poduzimanja radnji dravnih tijela i drugih osoba s ciljem utvrivanja je li poinjeno kazneno djelo, krivnja poinitelja i eventualno izricanje sankcija. Pojam kazneni postupak moemo promatrati u uem i u irem smislu. Da bismo mogli pojasniti ove aspekte kaznenog postupka potrebno je prije spomenuti pojam kanjivog djela (radnje). Kanjivo djelo ( radnja) je svako zabranjeno ponaanje zbog kojeg se poinitelju , na temelju postojeih propisa moe izrei kana. Dakle KANJIVA DJELA SU: 1.) kazneno djelo 2.) prekraji 3.) disciplinski prijestupi - utvruje se u kazneno postupku - utvruje se u prekrajnom postupku - utvruje se u disciplinskom (stegovnom) postupku

To znai da se za svaku kanjivu radnju treba predvidjeti posebna vrsta postupka. Stoga moemo rei da u uem smislu pod pojmom kazneni postupak podrazumijevamo onaj postupak u kojem se utvruje postojanje kaznenog djela i primjena sankcije na poinitelja. U irem smislu, kazneni postupak obuhvaa i prekrajni i stegovni (disciplinski) i kazneni postupak. IZVORI KAZNENOG PROCESNOG PRAVA Izvore kaznenog procesnog prava mogu biti unutarnji (propisi RH) i meunarodni (konvencije i ugovori koje je ratificirala RH). Prema rangu (pravnoj snazi) razlikujemo izvore: a) ustavnog ranga - Ustav RH b) zakonskog ranga - Zakon o kaznenom postupku, Zakon o sudovima, Zakon o sudovima, Zakon o dravnom odvjetnitvu, Zakon o sudovima za mlade i dr. c) podzakonskog ranga - brojni propisi kojima upravna vlast na temelju ustavnih odnos no zakonski ovlasti poblie ureuje pojedina pitanja pojedinih zakona, odnosno nain obavljanja tehnikih pitanja ( npr. voenje odreenih evidencija) Meunarodni propisi ine vaan izvor kaznenog procesnog prava i prema (l. 140. Ustava RH), dio su unutarnjeg pravnog poretka i po pravnoj snazi su iznad zakona. Materijalno kazneno pravo Procesno Kazneno pravo

28

NAELA KAZNENOG POSTUKA Kao najznaajnija naela kaznenog postupka izdvajaju se: - Akuzatorno (optuno) naelo - Naelo legaliteta kaznenog progona - Naelo oficijelnosti kaznenog progona - Naelo oportuniteta AKUZATORNO (OPTUNO) NAELO U srednjevjekovnom kaznenom postupku vrijedilo je tzv. i n k vi z i t o r n o naelo (lat. inquisitio istraga), prema kojemu je kazneni postupak odnosno istragu o kaznenom djelu pokretalo, vodilo i odluivalo isto dravno tijelo. Nakon graanskih revolucija XIX. st. na europskom kontinentu ovo naelo zamijenjeno je akuzatornim ili optunim naelom (lat. accusator tuitelj). Prema ovom naelu funkciju pokretanja postupka i podravanja optube pred sudom mora biti strogo odvojeno od funkcije suenja i okrivljenikove obrane. lanak 29. st.5 Ustava RH; i lanak 2. st. 1 ZKP propisuje da se kazneni postupak pokree iskljuivo na zahtjev ovlatenog tuitelja (dravnog odvjetnika) za djela za koje se progoni po slubenoj dunosti, a za djela za koja se progon vri po privatnoj tubi, privatni tuitelj (lanak 2. st. 2 ZKP) Sud nikako ne moe pokretati postupak po svojoj inicijativi. Posljedica zabrane da sud pokree postupak po svojoj inicijativi je: 1.) Ako tuitelj odustane od zahtijeva odnosno optube sud mora obustaviti postupak ili na glavno raspravi odbiti optubu. 2.) Sud smije voditi postupak samo u odnosu na osobu na koju se odnosi tuiteljev zahtjev i samo u na kazneno djelo opisano u zahtjevu. to ovo naelo omoguuje, odnosno to se njime postie? Na ovaj nain otvara se mogunost sudske kontrole: osnovanosti optunog akta eliminacija nepotrebnih i neosnovanih kaznenih postupaka objektivnost suda rastereenje od psiholoki proturjenih funkcija progona i obrane.

-

NAELO OFICIJELONOSTI KAZNENOG PROGONA Naelo oficijelnosti kaznenog progona je naelo po kojem se kazneni progon vri po slubenoj dunosti u javnom interesu i bez obzira na volju oteenika. Ovo naelo primjenjuje se tijekom cijelog kaznenog postupka, dakle odnosi se i na pokretanje i voenje postupka. S obzirom da se progon vri u javnom interesu razumljivo je da se povjerava posebnom dravnom tijelu - d r a v n o m o d v j e t n i k u ). On dakle po slubenoj dunosti (ex officio) vri kazneni progon.

29

Naelo oficijelnosti u naem kaznenom postupku Nae kazneno procesno pravo takoer prihvaa naelo oficijelnosti kaznenog progona. Temeljem lanka 42. st.1 ZKP ovu dunost odvjetnik obavlja u javnom interesu i to kad je poinjeno kazneno djelo za koje se progon vri po slubenoj dunosti. Meutim, u naem pravu predviaju se i sluajevi kod kojih kazneni postupak ipak ovisi o volji oteenika. To su iznimke od naela oficijelnosti i radi se o sluajevima kad se progon obavlja na temelju: a) privatne tube b) prijedlog oteenika Pokretanje postupka privatnom tubom Kazneni progon preputen je privatnom tuitelju jer se radi o lakem kaznenom djelu kod kojih ne postoji javni interes za kanjavanjem poinitelja, pa nije potrebno sudjelovanje dravnog tijela. Rok za podizanje privatne tube jest 3 mjeseca od saznanja za kazneno djelo i poinitelja. Iznimka je protutuba koju podnosi osoba okrivljena zbog uvrede navodei da joj je uvreda vraena pa zahtjeva i primjerenu kaznenopravnu sankciju i prema privatnom tuitelju. Protutuba se moe podnijeti sve do zavretka glavne rasprave. Isto tako privatni tuitelj moe odustati od privatne tube, sve do zavretka glavne rasprave i tada gubi pravo na ponovno podizanje privatne tube. (lanak 52. ZKP-a) Pokretanje postupka na prijedlog oteenika Oteenik prijedlog za pokretanje postupka podnosi dravnom odvjetniku, koji bez prijedloga ne moe zahtijevati pokretanje postupka. To znai da od volje oteenika ovisi djelovanje dravnog odvjetnika. Oteenik moe do kraja glavne rasprave odustati od prijedloga za progon, to ukazuje da od njegove volje ovisi sudbina i ishod kaznenog postupka. NAELO LEGALITETA I OPORTUNITETA KAZNENOG PROGONA Naelo legaliteta je takvo naelo prema kojemu dravni odvjetnik mora vriti progon uvijek kad su ispunjeni zakonski uvjeti. Uz ovo naelo treba spomenuti i naelo oportuniteta (svrsishodnosti). Po naelu oportuniteta dravni odvjetnik u sluaju ako utvrdi postojanje zakonskih uvjeta, kazneni progon e izvriti samo ako zakljui da je to svrhoviti (oportuno). Iz navedenog moemo zakljuiti da su naela legaliteta i oportuniteta kaznenog progona meusobno suprotstavljena i da jedno iskljuuje drugo. No, to ne znai da ova naela nemaju nita zajednikog. Oba se mogu primijeniti samo ako postoje zakonski uvjeti. Ako takvi uvjeti postoje dravni odvjetnik po naelo legaliteta m o r a , a po naelu oportuniteta m o e vriti kazneni progon. Zakonski uvjeti za pokretanje postupka mogu biti pozitivni i negativni. Pozitivni uvjeti za pokretanje kaznenog postupka jest postojanje osnovane sumnje da je poinjeno konkretno kazneno djelo, te da ga je poinila tono odreena osoba.

30

Osnovana sumnja je ona sumnja koja se zasniva na dokazima koji ukazuju na vjerojatnou poinjenja djela od odreene osobe. Negativni uvjeti (zakonske smetnje ) Kazneni progon nee se moi vriti ako je osumnjieni u meuvremenu umro, ako uiva imunitet ili je nastupila zastara kaznenog progona. Prednosti naela legaliteta kaznenog progona 1) Omoguava jednako tretiranje graana u kaznenom postupku. 2) Stvara povjerenje graana u kazneno pravosue, jer omoguava objektivno postupanje i smanjuje mogunost zlouporabe. 3) Pojaava generalnu prevenciju, jer su svi potencijalni poinitelji svjesni da e se protiv njih pokrenuti kazneni postupak, ako poine kazneno djelo. Prednost naela oportuniteta 1) onemoguava kazneni progon, a time i voenje kaznenog postupka u sluajevima u kojima je zbog nevanosti djela , kazneni postupak oito nepotreban 2) onemoguava kazneni progon u sluajevima u kojima bi voenje kaznenog postupka moglo izazvati s gledita dravnog interesa vie tete nego koristi.

SUDIONICI KAZNENOG POSTUPKA Glavne procesne funkcije i glavni subjekti kaznenog postupka Prouavanje subjekata kaznenog postupka zahtjeva prethodno pojanjenje temeljnih kaznenopravnih funkcija. Procesne funkcije su takve djelatnosti bez kojih kazneni postupak ne bi mogao postojati, a one su: a) kazneni progon b) obrana c) suenje ___________________________________________________________________________ * ove su funkcije vrili razliiti subjekti ovisno o tome da li se radi o inkvizitornom, akuzatornom ili mjeovitom tipu kaznenog postupka. ___________________________________________________________________________ Do pojma glavnih subjekata kaznenog postupka dolazimo povezivanjem procesnih funkcija sa subjektima koji te funkcije vre. Stoga moemo kazati da su glavni subjekti oni sudionici u kaznenom postupku bez kojih se kazneni postupak ne bi mogao pokrenuti niti trajati. U glavne subjekte dakle nositelje glavnih procesnih funkcija ubrajamo : - ovlatenog tuitelja (dravni odvjetnik, privatni tuitelj) - okrivljenik - sud

31

OVLATENI TUITELJ U mjeovitom tipu postupaka (kojemu pripada i na kazneni postupak) predvieno je posebno dravno tijelo(dravni odvjetnik ili javni tuitelj) kojemu je iskljuivo povjerena zadaa kaznenog progona. Iz navedenog se ne smije zakljuiti da u suvremenom kaznenom procesnom pravu dravni odvjetnik je jedini ovlateni tuitelj. Naime, ovisno o vrsti kaznenog djela moe se pojaviti i privatni tuitelj ( npr. kod kaznenog djela uvrede ili klevete). A) Dravno odvjetnitvo Dravno odvjetnitvo je posebno dravno tijelo je posebno dravno tijelo je posebno dravno tijelo ije je ustrojstvo kod nas regulirano posebnim Zakonom o dravnom odvjetnitvu. Ustrojstvo dravnog odvjetnitva se temelji na etiri vana naela i to: 1) monokratskog ureenja 2) hijerarhije - poredak po rangu: a) opinska dravna odvjetnitva b) upanijska dravna odvjetnitva c) Dravno odvjetnitvo RH 3) devolucije 4) supstitucije Glavne zadaa dravnog odvjetnitva jest kazneni progon koji obuhvaa: 1) poduzimanje potrebnih mjera radi otkrivanja kaznenih djela 2) zahtijevanje provoenja istrage i istranih radni 3) podizanje i zastupanje optunice 4) podnoenje albi protiv nepravomonih sudskih odluka i izvanrednih pravnih lije kova protiv pravomonih sudskih odluka 5) sudjelovanje u postupku povodom zahtjeva za sudsku zatitu. Glavnog dravnog odvjetnika imenuje na vrijeme od 4 godina Hrvatski sabor na prijedlog Vlade RH uz prethodno pribavljeno miljenje Odbora za pravosue Hrvatskog sabora. upanijske i opinske dravne odvjetnike imenuje Glavni dravni odvjetnik i to na vrijeme od 4 godine uz prethodno miljenje ministra nadlenog za upravu i pravosue i uz miljenje kolegija neposredno vieg dravnog odvjetnitva. Uz navedene ope odredbe o ustrojstvu dravne uprave, potrebno je naglasiti da kod nas postoji i posebno dravno odvjetnitvo koje djeluje na cijelom teritoriju RH pod nazivom USKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala). Ustroj i nadlenost ureeni su posebnim zakonom (ZUSKOK). B) Privatni tuitelj Privatni tuitelj je osoba koja je ovlatena vriti kazneni progon ukoliko je poinjeno kazneno djelo za koje se progon vri po privatnoj tubi. Ova osoba je najee oteenik , no postoje i sluajevi kad to mogu biti i neke druge osobe (bliski srodnici ili brani drug oteenika)

32

OKRIVLJENIK lanak 179. ZKP O k r i v l j e n i k o m se smatra osoba protiv koje se vodi kazneni postupak. Uz ovaj pojam zakon spominje i neke druge termine koje treba razlikovati, a to su: O s u m n j i e n i k je osoba za koju se sumnja da je poinila kazneno djelo. Temeljna razlika izmeu okrivljenika i osumnjienika je u tome to se protiv osumnjienika kazneni postupak ne vodi , dok e protiv okrivljenika kazneni postupak zapoeo. O p t u e n i k je osoba protiv kojeg je optunica postala pravomona ili osoba protiv koje je podnesena privatna tuba ili optuni prijedlog i zakazana glavna rasprava. To znai da se nekoga moe smatrati okrivljenikom, iako nije optuen, pa stoga razlikuji okrivljenika od optuenika moemo rei da je svaki optuenik ujedno i okrivljenik, dok svaki okrivljenik ne mora postati optuenik. O s u e n i k je osoba za koju je pravomonom sudskom presudom utvreno da je kriva za odreeno kazneno djelo. Okrivljenik dakle, moe postati osuenikom, tek nakon zavretka kaznenog postupka. Stoga nije mogue da je neka osoba u jednom kaznenom postupku istovremeno bude i okrivljenik i osuenik. Prema naem zakonu okrivljenik moe biti svaka: 1) fizika punoljetna osoba 2) pravna osoba 3) maloljetna osoba u pogledu koje ne postoje smetnje za voenje k. p. nema kaznenopravni imunitet

sukladno odredbama Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (N.N. 151/03.) s navrenih 14 godina ivota sukladno odredbama Zakona o sudovima za mlade.

Pravni poloaj okrivljenika: 1) Smatra se strankom u postupku ima pravo ostvarivanja svoje obrane, pravo na sve procesne radnje 2) presumpcija okrivljenikove nedunosti 3) Nije duan dokazivati svoju nedunost / osumnjienika, okrivljenika, optuenika ne smije se siliti da prizna svoju krivnju, moe se braniti utnjom 4) Dunost odazivanja na poziv suda 5) Pravo na nazonost radnjama kaznenog postupka 6) Pravo na predlaganje i poduzimanje radnji u k. postupku. Vrste okrivljenikove obrane Okrivljenik je nositelj obrane u kaznenom postupku, meutim on moe imati svog branitelja. Branitelj je procesni pomonik okrivljenika koji mu na temelju punomoi ili sudske odluke svojim pravnim znanjem i procesnom vjetinom pomae u obrani. Ako se okrivljenik brani uz pomo branitelja tada govorimo o formalnoj obrani. Postoje dvije njezine vrste : a) obvezna (kad okrivljenik mora imati branitelja) b) fakultativna (kad okrivljenik moe imati branitelja)

33

SUDOVI Sudovi su dravna tijela koja u sastavu trodiobe vlasti obavljaju sudbenu vlast. Ustav jami neovisnost sudova i sudaca i njihovu vezanost za Ustav i zakone. Vrste i ustrojstvo sudova Ustanovljenje, ustrojstvo djelokrug i sastav sudova ureeni su Zakonom o sudovima. Isti propisuje da u RH sudbenu vlast obavljaju prekrajni, opinski, upanijski, trgovaki sudovi, Visoki prekrajni su, Visoki trgovaki su, Upravni sud i Vrhovni sud RH Ustavni su RH Svi ovi sudovi ne vode kaznene postupke. U kaznenim postupcima sude samo: 1) opinski sudovi 2) upanijski sudovi 3) vrhovni sud RH Sastav suda Sastav suda kod nas ovisi o tome u kojem se stupnju predmet rjeava. Zakon propisuje sastav suda prvog, drugog i eventualno treeg stupnja. I. Sastav suda prvog stupnja odreuje se prema teini , te prema vrsti kaznenog djela u povodu kojeg se kazneni postupak vodi. Pa tako suenje moe provoditi sudac pojedinac /profesionalac/ ili sudsko vijee. A) - Sudac pojedinac u pravilu e suditi za kaznena djela za koja je glavna kazna propisana novana kazna ili kazna zatvora do 5 godina. - Sudac pojedinac sudit e i u sluajevima kad je propisana kazna zatvora od 5- 10 godina, ako se stranke suglasile o tome. B) Sudsko vijee sastavljeno od jednog profesionalnog i dva suca porotnika (1+2) sudit e ako je propisana kazna zatvora od 5-15 i to: 1. na opinskim sudovima, ako se stranke nisu suglasile da sudi sudac pojedinac. 2. na upanijskim sudovima kad je propisana kazna preko 10 i 15 godina. C) Sudsko vijee sastavljeno od dva profesionalca i tri suca porotnika (2+3) sudit e za kaznena djela za koje je propisana kazna zatvora 15 godina ili dugotrajni zatvor. S obzirom na stvarnu nadlenost prvostupanjsko vijee u ovom sastavu sudit e iskljuivo na upanijskim sudovima. D) Sudsko vijee sastavljeno od 3 profesionalna suca sudit e: 1. za kaznena djela iz nadlenosti USKOK-a i to iskljuivo na upanijskim sudovima (Osijek, Rijeka , Spli, Zagreb) 2. za kaznena djela protiv ratnog i humanitarnog prava

34

II. Sastav suda drugog stupnja (Dakle sastav suda koji odluuje u povodu albe protiv prvostupanjske presude) 1) Sudsko vijee sastavljeno od dva profesionalna i tri suca porotnika (2+3) sudit e ako se u povodu albe, provodi rasprava i to : a) na upanijskim sudovima b) na Vrhovnom sudu RH 2) Sudsko vijee sastavljeno od pet profesionalnih sudaca sudit e na Vrhovnom sudu RH, kad ovaj sud u povodu albe odluuje na sjednici vijea , a propisana je kazna zatvorab15 godina ili kazna dugotrajnog zatvora. 3) Sastav suda treeg stupnja, dakle Vrhovnog suda koji iznimno odluuje povodom albe protiv drugostupanjske presude, ovisi o tomu koji je sud donio drugostupanjsku presudu. a) Sudsko vijee od tri (3) suca profesionalca, ako je drugostupanjski sud bio upanijski sud. b) Sudsko vijee od pet (5) profesionalaca, ako je drugostupanjski sud bio Vrhovni sud RH 4) Sastav Vrhovnog suda RH kad odluuje o izvanrednim pravnim lijekovima ovisi o propisanoj kazni, tako da odluivati moe: a) Sudsko vijee od tri (3) profesionalna suca, ako je propisana kazna blaa od 15 godina b) Sudsko vijee od pet (5) profesionalnih sudaca, ako je propisana kazna zatvora 15 godina ili dugotrajni zatvor. Ne postojanje sudaca porotnika u sastavu treestupanjskog suda jasno pokazuje, da ovaj sud ne moe provoditi raspravu i utvrivati injenice ne e iskljuivo odluivati o pogrenoj primjeni prava. VRSTE KAZNENOG POSTUPAKA U HRVATSKOJ Voenje kaznenog postupka ovisi i o teini kaznenog djela i o dobi poinitelja. Zbog razliitih naina postupanja u povodu poinjenja kaznenog djela razlikujemo: 1) 2) 3) 4) Redovni kazneni postupak Skraeni (sumarni) kazneni postupak Postupak prema maloljetnicima Postupak za kaznena djela organiziranog kriminala

1) Redovni kazneni postupak vodi se protiv osoba koje su u trenutku poinjenja kaznenog djela bile punoljetne, a postoji osnovana sumnja da su poinile kazneno djelo za koje je propisana kazna preko pet godina zatvora. Prema pozitivnim propisima o stvarnoj nadlenosti moemo zakljuiti da se redovni kazneni postupak u prvom stupnju moe voditi pred opinskim sudom ako je propisana kazna zatvora od 5 10 godina zatvora, a upanijskim sudovima ako je propisana kazna preko 10 godina zatvora. 2) Skraeni (sumarni) kazneni postupak vodi se protiv punoljetnih osoba za koje se osnovano sumnja da su poinili kazneno djelo za koje je kao glavna kazna propisana novana kazna ili zatvor do 5 godina (l. 447 ZKP-a). Takve e postupke u prvom stupnju voditi iskljuivo opinski sudovi.

35

3) Postupak prema maloljetnicima vodi se prema osobama za koje se osnovano sumnja da su poinile kazneno djelo prije punoljetnosti, a koje u vrijeme poinjenja kaznenog djela nisu navrile 23 godine ivota (l. 43. st .1. ZSM). 4) Postupak za kaznena djela organiziranog kriminala vodi se protiv punoljetnih osoba za koje se osnovano sumnja da su poinile neko od tekih kaznenih dijela iz kataloga sadranog u lanku 21. ZUSKOK (kaznena djela poinjena u vezi s djelovanjem zloinake organizacije za koje je propisana kazna zatvora dulja od tri godine, a poinjena su na podruju dviju ili vie drava; odreena kaznena djela protiv slubene dunosti i ovlasti, kaznena djela udruivanja za injenje kaznenih djela, te kaznena djela koje je poinila grupa ili zloinaka organizacija.

OPI PREGLED TIJEKA KAZNENOG POSTUPKA Redovni kazneni postupak je najvaniji oblik kaznenog postupka ne samo zato to je povezan uz tea kaznena djela, ve i zato to se odredbe o redovnom kaznenom postupku primjenjuju i u drugim oblicima postupanja osim ako je posebnim odredbama drugaije propisano. (supsidijarna primjena odredaba o redovnom postupku). Sukladno sustava Zakona o kaznenom postupku tijek kaznenog postupka je slijedei: I. PRETHODNI POSTUPAK a) Predistrani postupak (izvidi, hitne istrane radnje, odluivanje o kaznenoj prijavi) b) Istraga c) Optunica i prigovor protiv optunice II. GLAVNA RASPRAVA I PRESUIVANJE a) Pripreme za glavnu raspravu b) Glavna rasprava c) presuda III. POSTUPAK PO PRAVNIM LIJEKOVIMA a) Redovni pravni lijekovi b) Izvanredni pravni lijekovi PREDISTRANI POSTUPAK Cilj ove faze kaznenog postupka je odgovoriti na pitanje da li postoji osnovana sumnja da je odreena osoba izvrila odreeno kazneno djelo , te da ne postoje smetnje za kazneni progon. Dakle cilj je osnovnu sumnju pretvoriti u osnovanu sumnju. U ovoj fazi dravni odvjetnik poduzima potrebne mjere radi otkrivanja kaznenih djela o pronalaenje poinitelja kao i poduzimanje izvida kaznenih djela i hitnih istranih radnji (pretraga, privremeno oduzimanje predmeta , prepoznavanje, oevid, uzimanje otisaka prstiju i drugih dijelova, odreivanje potrebnih vjetaenja).

36

Izvidi kaznenih djela pokreu se kada postoje osnovne sumnje da je poinjeno kazneno djelo, ali dravni odvjetnik ne raspolae da dovoljnom koliinom i kvalitetom podataka da postoji osnovana sumnja. Izvide dravni odvjetnik moe zahtijevati od razliitih dravnih tijela, oni su naelno tajni i nikakvi se podaci o njima ne smiju davati u javnost. Do podataka moe takoer doi prikupljanjem obavijesti od graana l. 181. ZKP, osumnjienika, pritvorenika, tajnog izvjestitelja i raznim drugim metodama. ISTRAGA Istraga je prva faza redovnog kaznenog postupka tijekom koje se, na formalan nain, osiguravaju dokazi i u utvruju injenice bitne za odluivanje o daljnjoj sudbini kaznenog postupka. Cilj istrage je omoguiti dravnom odvjetniku i to na temelju injenica utvrenih putem formalno pribavljenih dokaza, donoenje odluke o daljnjem vrenju progona. Ako dravni odvjetnik raspolaui podacima iz kaznene prijave te eventualnim dokazima pribavljenim izvidima procijeni da postoji osnovana sumnja da je odreena osoba poinila odreeno kazneno djelo za koje se progoni po slubenoj dunosti, onda e u skladu s naelom legaliteta kaznenog progona podnijeti istrani zahtjev istranom sucu (l.200. st 1.i 2.). Po primitku istranog zahtjeva istrani sudac mora odluiti hoe li donijeti rjeenje o provoenju istrage. Prije odluivanja mora ispitati osumnjienika osim ako postoji opasnost od odgode. Ako se istrani sudac sloi s istranim zahtjevom donijet e rjeenje o provoenju istrage. S obzirom da alba na ovo rjeenje nema suspenzivno djelovanje, donoenjem rjeenja poinje kazneni postupak, a osumnjienik postaje okrivljenikom. Ako se istrani sudac ne sloi s istranim zahtjevom dravnog odvjetnika, zatrait e da odluku o tome donese upanijsko vijee. Istraga sudskom odlukom moe biti obustavljena i prekinuta . Prekid istrage moe biti fakultativan i obligatoran. 1. obligatoran prekid istrage : ako je okrivljenik zbog zdravstvenih smetnji nesposoban sudjelovati u postupku. 2. fakultativan prekid istrage mogu je u dva sluaja i to ako se ne zna boravite okrivljenika ili ako je okrivljenik u bijegu ili nedostupan istranim tijelima. Za razliku od prekida kod o b u s t a v e istrage kazneni postupak se definitivno okonava i samo se iznimno moe obnoviti. Rjeenje o obustavi donosi istrani sudac (ako okrivljenik umre tijekom istrage ili ako dravni odvjetnik izjavi da odustaje od kaznenog progona. U ostalim sluajevima odluku o obustavi donosi upanijsko vijee. Zakon navodi osam istranih radnji. To su: 1. pretraga 2. privremeno oduzimanje predmeta 3. ispitivanje okrivljenika 4. ispitivanje svjedoka 5. prepoznavanje 6. oevid 7. uzimanje otisaka prstiju i otisaka drugih dijelova tijela 8. vjetaenje.

37

OPTUNICA I PRIGOVOR PROTIV OPTUNICE Optunica je optuni akt koji u redovnom kaznenom postupku podie dravni odvjetnik ili supsidijarni tuitelj. Sadraj optunice je zakonom tono odreen (l. 285) ime se osigurava precizno pismeno formuliranje optube, te odreuje predmet pora koji e kasnije biti obuhvaen presudom. Dravni odvjetnik optunicu dostavlja nadlenom sudu gdje predsjednik raspravnog vijea ispituje je li ona propisno sastavljena (l. 286), nakon ega bez odgode dostavlja okrivljeniku (l.288.). Prigovor protiv optunice Okrivljenik ili njegov branitelj mogu u roku od 8 dana od dana dostave podnijeti prigovor protiv optunice. Ako je prigovor protiv optunice podnesen, predsjednik raspravnog vijea ispituje da li je prigovor pravodoban i doputen, pa ako je dostavit e ga izvanraspravnom vijeu, a ako to nije sluaj, rjeenjem e prigovor odbaciti. Izvanraspravno vijee e o prigovoru odluivati na sjednici pri emu moe donijeti jednu od slijedeih odluka: 1. rjeenje o odbacivanju prigovora ako je prigovor nepravodoban ili nedoputen (predsjednik vijea propustio uiniti); 2. rjeenje kojim e vratiti optunici radi otklanjanja nedostataka ili dopune; 3. rjeenje kojim e se proglasiti nenadlenim ; 4. rjeenje o obustavi postupka (l.292.ZKP); 5. rjeenje o izdvajanju iz spisa pravno nevaljanih dokaza; 6. rjeenje kojim e odbiti prigovor kao neosnovan. Redovni kazneni postupak mogue je u jednom sluaju voditi i bez provoenja istrage. U tom sluaju osnova za pokretanje postupka jest neposredna optunica, koju pod zakonskim uvjetima podnosi umjesto istranog zahtjeva (l . 204 ZKP). PRIPREME ZA GLAVNU RASPRAVU Predsjednik vijea, nakon pravomonosti optunice, najprije nalogom odreuje vrijeme i mjesto odravanja glavne rasprave i to najkasnije u roku od mjesec dana od primitka optunice. GLAVANA RASPRAVA I PRESUDA Glavna Rasprava sukladno akuzatornom naelu ima obiljeja spora ravnopravnih stranaka pred sudom. Rasprave se javne, a javnost se moe iskljuiti samo u zakonom propisanim sluajevima (lanak 310. ZKP). - Glavna rasprava zapoinje itanjem optunice, privatne tube ili optunog prijedloga l. 336 st.1 ZKP. - Okrivljenik se ima pravo izjasnio o optubi, a prethodno mu optuba, ako je nije razumije mora biti izloena na nain koji e najlake razumjeti. - Ako okrivljenik izjavi da se ne smatra krivim, rasprava se nastavlja izvoenjem dokaza; - Nakon zavrenog dokaznog postupka slijede govori stranaka koji omoguavaju izjanjavanje o svim pitanjima, te iznoenje zakljuaka o rezultatima dokazivanja. - Nakon zavretka glavne rasprave sud donosi presudu kojom moe obuhvatiti samo osobu i kazneno djelo navedeno u optunici .

38

-

S obzirom da na kazneni postupak pripada mjeovitom tipu postupaka sadri osim akuzatornih i neka obiljeja inkvizitornog postupka kao to su: Sud ima pravo ispitivati okrivljenika; Sud , posebice predsjednik vijea ima pravo ima aktivnu ulogu tijekom trajanja glavne rasprave, to mu umanjuje objektivnost

PRESUDA Presuda je najvanija sudska odluka koja se moe donijeti iskljuivo nakon poetka glavne rasprave. Presuda se, kao i ostale odluke vijea, donosi nakon usmenog vijeanja i glasovanja. Procesno pravo razlikuje tri vrste presuda i to : - oslobaajua (liberatorna) presuda izrie se 1. ako djelo koje je predmet optube nije kazneno djelo 2. ako postoje okolnosti koje iskljuuju krivnju 3. ako ne postoje dokazi da je optuenik poinio djelo za koje se optuuje - osuujua (kondemnatorna) presuda se izrie ako se utvrdi da je optuenik poinio kazneno djelo za koje je optuen, te postojanje njegove krivnje. - odbijajua presuda kojom se optuba odbija zove se jo i formalna stoga to se njom za razliku od ostalih vrsta presuda ne rjeava zahtjev ovlatenog tuitelja. To znai da se sud ne izjanjava o poinjenju kaznenog djela, o krivnji optuenika niti se izrie bilo kakva kaznenopravna sankcija. POSTUPAK O PRAVNIM LIJEKOVIMA Redovni pravni lijekovi 1. alba protiv presude prvostupanjskog suda 2. alba protiv presude drugostupanjskog suda 3. alba protiv rjeenja Izvanredni pravni lijekovi 1. Obnova kaznenog postupka 2. Zahtjev za izvanredno ublaavanje kazne 3. Zahtjev a izvanredno preispitivanje pravomone presude 4. Zahtjev za zatitu zakonitosti Pobijanje presude nakon koritenja izvanrednog pravnog lijeka

39

V. ORGANIZACIJA I FUNKCIJA ORGANA UPRAVE 5.1. Pojam uprave Pojam uprave je vieznaan, no dva su njena znaenja osnovna: po jednome organizacijskom, formalnom smislu uprava je skup upravnih organizacija, a po drugom materijalnom, funkcionalnom smislu - uprava ima znaenje odreene djelatnosti. Uprava kao skup upravnih organizacija obuhvaala bi sve ono to rade organi koji se zovu upravni organi, a to se ve samo po sebi podrazumijeva, jer je neki posao upravni time to ga obavljaju upravni organi, ukoliko bi isti posao obavljali sudovi posao prestaje biti upravni. Neki je definiraju pozitivno sa stajalita onoga to uprava kao djelatnost jest, a drugi je definiraju negativno navodei sve ono to se nikako ne moe smatrati upravnom djelatnosti. Ova razlikovanja imaju svoje slabosti. Pozitivisti pridaju pretjerano znaenje nekim karakteristinim obiljejima uprave (upravni akt, materijalni akt i sl.), dok negativisti uope ne govore o tome to je upravna djelatnost, ve to ona nije (a nikako nije u vezi sa zakonodavstvom i sudstvom). Prouavati upravu kroz spomenuta dva znaenja odvojeno bilo bi neprecizno, jer upravne su organizacije upravne po djelatnosti koju vre, a uprava kao djelatnost ima svoj smisao kad ivi kroz upravne organizacije koje je obavljaju. Uprava kao izvrna vlast, kao upravljanje i kao administracija Iz izloenog proizlazi da je uprava vrlo kompleksan pojam kojeg je gotovo nemogue jednoznano definirati. U namjeri za to jednostavnijim i nadasve razumljivim tumaenjem pojma uprave uputno je isti analizirati na prostorima Hrvatske. Kratkim pogledom u prolost kad je Hrvatska veim djelom bila u sastavu Austro-Ugarske monarhije biljei se poetni razvoj upravnog prava na ovim prostorima (prva kola u Hrvatskoj u kojoj se izuavalo upravno pravo osnovana je 1769. u Varadinu). Iako razliito upravno pravo koje je postojalo u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, te ono koje je funkcioniralo u razdoblju postojanje Jugoslavije, dalo je vaan doprinos u razvoju uprave i upravnog prava. Danas u sustavu trodiobe vlasti, one zakonodavne, izvrne i sudske namee se potreba definiranja poloaja uprave. Nositelj zakonodavne vlasti je Hrvatski sabor, sudbena je vlast u rukama pravosudnih organa, a izvrna je podijeljena na dva nivoa vii kojeg ine Vlada Republike Hrvatske i Predsjednik Republike i nii kojem pripada uprava. Sukladno Ustavu Republike Hrvatske Vlada Republike Hrvatske i Predsjednik Republike Hrvatske surauju u oblikovanju i provoenju vanjske politike drave, dok uprava obavlja svakodnevne zadae provedbe zakona donoenjem manje vanih akata u usporedbi s aktima Vlade Republike Hrvatske i Predsjednika Republike Hrvatske. U okvirima izvrne vlasti uprava kao profesionalni aparat manje je podlona promjenama i zato predstavlja stabilnog initelja dravne organizacije. Prema Ustavu Republike Hrvatske Vlada Republike Hrvatske obavlja izvrnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom i odgovorna je Hrvatskom saboru, te usmjerava i nadzire rad dravne uprave. Ustav pod naslovom Vlada Republike Hrvatske sadri i odredbe koje se odnose na dravnu upravu i njene slubenike, iz ega proizlazi da Ustav podvodi dravnu upravu pod iri pojam Vlade kao jednog od nositelja izvrne vlasti. Nije dobro itavu upravnu djelatnost poistovjeivati s izvrnom funkcijom, jer je pojam upravna djelatnost iri od pojma izvrna djelatnost budui da je prvim pojmom potrebno obuhvatiti i poslove koje uprava obavlja, a nisu iskljuivo izvrnog karaktera. U spomenutom razmatranju trodiobe vlasti potrebno je kazati da se ciljevi drave ostvaruju preko raznih dravnih funkcija koje obavljaju pojedine vrste dravnih organa, a to u najirem smislu preds-

40

tavlja upravljanje drutvenim poslovima u sferi politike vlasti. Upravljanje je jedan proces koji karakterizira svaku organiziranu ljudsku djelatnost, a budui da je uprava trajna i planska ljudska djelatnost neki je teoretiari izjednaavaju sa upravljanjem drutvenim poslovima. Isto je samo djelomino ispravno budui da je uprava samo jedan segment cjelokupne politike strukture pa se ne moe ukupni proces upravljanja drutvenim poslovima izjednaavati s upravom. Administracija je nekada bila sinonim za upravu, no s vremenom je taj pojam dobio specifino znaenje u smislu profesionalnog aparata koji obavlja upravne djelatnosti ili u smislu struno-tehnike slube. Nastojanja da se uprava precizno definira ila su razliitim putovima k istom cilju. Najee se kretalo od odreenja funkcije (poslova) uprave i oblika organizacije i time se nastojalo upravu odijeliti od drugih dravnih organa. Funkcije u nadlenosti uprave, o kojima e jo biti rijei, brojne su i raznolike, pa ih je teko razluiti od ostalih funkcija. Dodaju li se i razlike u organizacijskim oblicima koje su vidljive u strukturi uprave u razliitim vremenskim fazama njezina razvoja, postaje nam jasnije zato je iznimno teko jedinstvenom definicijom obuhvatiti pojam uprave. 5.2. Organizacija uprave Analizirajui struno tivo nekolicine autora (Pusi, Borkovi) koji predstavljaju autoritete u oblasti uprave moe se uoiti da se karakteristikama upravne organizacije smatraju kontinuitet, profesionalizam slubenika, zaduenja i ovlasti, drutveni poslovi ili pak injenica da se preko upravnih organizacija obavljaju specifine upravne djelatnosti uz upotrebu instrumenta vlasti i javnih ovlasti. Vaan je cilj koji upravna organizacija treba ostvariti, a to je trajno i kontinuirano obavljanje upravne djelatnosti na osnovi propisane nadlenosti, zbog tog se cilja upravne organizacije i osnivaju, a taj cilj slui kao kriterij za odabiranje ljudi i sredstava kao bitnih elemenata organizacije. U svemu tome upotrebljava se instrument vlasti, odnosno javne ovlasti. Nakon uvodnih napomena prvo e se objasniti pojam javne uprave. To je pojam koji obuhvaa i upravnu funkciju koju obavljaju organi dravne uprave i upravnu funkciju koju obavljaju razna izvandravna tijela, moemo ih nazvati pravne osobe koje imaju javne ovlasti. Djelatnosti uprave u modernim su dravama brojne i raznovrsne i zato ih ne mogu obavljati iskljuivo organi dravne uprave ve ih neke preputaju izvandravnim organizacijama pa i pojedincima koji te djelatnosti obavljaju kao javnu slubu uz napomenu da se tim organizacijama i pojedincima tada povjeravaju autoritativne metode javne ovlasti koje su svojstvene organima dravne uprave. Nositelji upravnih funkcija u Republici Hrvatskoj jesu: 1. organi dravne uprave; 2. drugi dravni organi; 3. ustanove i druge pravne osobe koje imaju javne ovlasti; 4. tijela jedinica podrune ili regionalne i lokalne samouprave i 5. pravne i fizike osobe koje obavljaju koncesioniranu (odobrenu) javnu slubu.

41

5.2.1. Organi dravne uprave Kao najznaajniji u sustavu javne uprave, a u skladu sa Zakonom o sustavu dravne uprave, jesu tijela ili organi dravne uprave. To su: - ministarstva; - sredinji dravni uredi Vlade Republike Hrvatske (krae: sredinji dravni uredi); - dravne upravne organizacije; - uredi dravne uprave u upanijama. Ministarstva, sredinji dravni uredi i dravne upravne organizacije sredinja su tijela dravne uprave na nivou republike, a uredi dravne uprave su prvostupanjska tijela dravne uprave u upanijama. Ministarstva se ustrojavaju za obavljanje poslova dravne uprave u jednom ili vie upravnih podruja. Ministar je osoba koja predstavlja ministarstvo i upravlja njegovim radom, a on moe imati svog zamjenika kojeg imenuje i razrjeuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra, stoga je on za svoj rad odgovoran i ministru i Vladi. Ministarstvo moe imati jednog ili vie dravnih tajnika koje na prijedlog predsjednika Vlade imenuje Vlada Republike Hrvatske. Dravni tajnik je za svoj rad odgovoran Vladi i ministru. Ministar moe imati jednog ili vie pomonika kojeg imenuje i razrjeuje Vlada na prijedlog ministra, a kojem je ujedno taj pomonik i odgovoran za svoj rad. U ministarstvima koja su ustrojena za vie upravnih podruja u pravilu se ustrojavaju upravne organizacije u sastavu ministarstva. To su uprave, zavodi i ravnateljstva. Njima upravlja. pomonik ministra, odnosno ravnatelj s poloajem pomonika ministra. Sredinji dravni uredi ustrojavaju se za obavljanje poslova dravne uprave u jednom ili vie upravnih podruja koja su od posebnog znaaja za uinkovitiji rad Vlade Republike Hrvatske. Njima upravljanju dravni tajnici. Dravne upravne organizacije se ustrojavaju za obavljanje poslova dravne uprave u jednom ili vie upravnih podruja i to kao dravne uprave, dravni zavodi i dravna ravnateljstva. Njihovim radom upravlja ravnatelj kojeg imenuje i razrjeuje Vlada i koji je za svoj rad odgovoran Vladi, odnosno nadlenom ministru. Ravnatelj moe imati zamjenika kojeg imenuje i razrjeuje Vlada na prijedlog ravnatelja kojem je zamjenik odgovoran, a takoer ravnatelj moe imati jednog ili vie pomonika kojeg imenuje i razrjeuje Vlada na prijedlog ravnatelja kojem je ujedno pomonik i odgovoran. Uredi dravne uprave u upanijama ustrojavaju se za obavljanje poslova dravne uprave u vie upravnih podruja na podruju jedinice podrune (regionalne) samouprave tj. upanije. Unutarnje ustrojstvo Ureda dravne uprave ureuje se uredbom Vlade. Radom Ureda upravlja predstojnik kao elnik tog ureda. Njega imenuje i razrjeuje Vlada na prijedlog dravnog tajnika no nakon provedenog javnog natjeaja i predstojnik je odgovoran Vladi i spomenutom dravnom tajniku. Za obavljanje odreenih poslova dravne uprave iz nadlenosti ureda dravne uprave u jedinici podrune (regionalne) samouprave mogu se u gradovima i opinama osnivati ispostave koje odredi Vlada na prijedlog predstojn