RRIF Visoka kola za financijski menadment Zagreb

Prof. dr. sc. Milivoj Reep

Materijali za studij kolegija Uvod u ekonomiju

Zagreb, 2008.

Uvod u ekonomiju

SadrajStranica: Sadraj..........................................................................................................................................I PREDGOVOR............................................................................................................................II 1. EKONOMSKE ZNANOSTI U SUSTAVU DRUTVENIH ZNANOSTI...........................1 2. MAKROEKONOMIJA U SUSTAVU EKONOMSKIH ZNANOSTI..................................3 3. OSNOVNA EKONOMSKA PITANJA.................................................................................4 3.1. to proizvoditi..................................................................................................................4 3.2. Kako proizvoditi...............................................................................................................4 3.3. Za koga proizvoditi..........................................................................................................5 4. GOSPODARSKI SUSTAVI...................................................................................................6 4.1.Tradicionalno gospodarstvo..............................................................................................6 4.2.Komandno gospodarstvo...................................................................................................7 4.3. Trino gospodarstvo.......................................................................................................8 5. PROIZVODNJA ZNAAJ I KARAKTERISTIKE............................................................9 6. RASPODJELA I PRERASPODJELA..................................................................................15 7. RAZMJENA OBLICI I KARAKTERISTIKE..................................................................17 8. POTRONJA VRSTE POTRONJE................................................................................18 9. OSNOVNI FAKTORI PROIZVODNJE..............................................................................21 9.1. Zemlja.............................................................................................................................21 9.2. Rad..................................................................................................................................22 9.3. Kapital.............................................................................................................................23 10. DRUTVENO BOGATSTVO...........................................................................................24 11. NOVAC...............................................................................................................................25 11.1. Funkcije novca..............................................................................................................26 12.TRITE - POJAM I FUNKCIJE.......................................................................................31 13. ULOGA DRAVE U GOSPODARSTVU........................................................................33 14. PROFIT I PROFITNA STOPA..........................................................................................34 14.1. Obrt kapitala.................................................................................................................36 14.2. Stalni i opticajni kapital u obrtnom ciklusu.................................................................37 14.3. Organski sastav faktora proizvodnje............................................................................39 14.4. Ekonomiziranje u proizvodnji......................................................................................39 14.5. Vanjski utjecaji............................................................................................................40 15. AKUMULACIJA KAPITALA...........................................................................................41 16. RADNI RESURSI I NADNICE.........................................................................................46 17. NOVARSKI KAPITAL...................................................................................................51 18. ULOGA TRGOVINE U GOSPODARSKOM SUSTAVU...............................................55 19. TRGOVAKA DRUTVA................................................................................................57 20. BURZE I BURZOVNI POSLOVI......................................................................................60 I

Uvod u ekonomiju 21. POLJOPRIVREDNA PROIZVODNJA I ZEMLJINE RENTE......................................61 22. DOMAI BRUTO PROIZVOD.........................................................................................64 23. DRAVNI PRORAUN, JAVNI DUG I FISKALNA POLITIKA.................................68 LITERATURA..........................................................................................................................69

PREDGOVORII

Uvod u ekonomiju U nastavni plan i program studija financijskog menadmenta ugraen je i kolegij Uvod u ekonomiju. Ovaj kolegij izuava se na samom poetku studija i treba uvesti studente u osnovne ekonomske kategorije kao temelj za izuavanje kolegija koje se sustavno nadovezuju na ovaj program. Cilj ovog kolegija je da kod studenata razvije ekonomski nain razmiljanja i zakljuivanja o osnovnim ekonomskim procesima. Na brojnim fakultetima i visokim kolama ekonomskih usmjerenje izuavaju se slini kolegiji, istog ili neto drugaijeg naziva, a za studij ovih disciplina u upotrebi je vei broj raznih udbenika, a najee se koriste: P. Samuelson: Ekonomija i B. Kovaevi: Osnove ekonomije. Obzirom da su ove knjige pisane za neto drugaiji profil studija s neto veim fondom nastavnih sati to e prezentirani materijali posluiti za objanjenje najbitnijih tematskih podruja. Osnovna svrha ovih materijala je da studentima financijskog menadmenta priblii spoznaje o osnovnim ekonomskim zakonima i kategorijama i olaka njihovo razumijevanje. To znai da e koritenje ovih materijala omoguiti studentima savladavanje svih onih znanja koja proizlaze iz ovog kolegija i time stvoriti osnovnu pretpostavku za uspjeno svladavanje i drugih sadraja odnosno cjelovitog programa ovog studija.

III

Uvod u ekonomiju

1. EKONOMSKE ZNANOSTI U SUSTAVU DRUTVENIH ZNANOSTIZnanost je ne samo sveukupnost znanja o realnoj stvarnosti nego je ona prije svega proces saznanja na odreenom znanstvenom podruju. Svaka znanost ima relativno odvojen i specifian predmet istraivanja i svoju metodu prilaenja pojavama i zakonima koje istrauje. Svoje postavke i formulacije donosi na temelju objektivnih i istinskih dokaza, to je kriterij svake znanstvene istine. Objektivno razliita svojstva predmeta, pojava i procesa i odnosa uvjetuju i razliita podruja znanja, odnosno razliite znanstvene discipline koje istrauju, izuavaju osobine tih predmeta, objektivne zakone postojanja, kretanja, pojava, procesa i odnosa. Iz navedenog proizlazi da se znanost dijeli na odreena podruja odnosno da je provedena klasifikacija znanosti. Kod toga se mora naglasiti da problem klasifikacije znanosti nije zavren jer se neprekidno javljaju nove znanstvene discipline, polja i podruja. U Hrvatskoj je klasifikacija znanosti provedena temeljem Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, lanak 115, stavak 5, (Narodne novine, 123/03, 198/03, 105/04, 174/04), kojim je Nacionalno vijee za znanost donijelo Pravilnik o znanstvenim i umjetnikim podrujima, poljima i granama. Ovim Pravilnikom je utvreno da su znanstvena podruja: 1. Prirodne znanosti, 2. Tehnike znanosti 3. Biomedicina i zdravstvo 4. Biotehnike znanosti 5. Drutvene znanosti 6. Humanistike znanosti

Prema toj klasifikaciji ekonomske znanosti nalaze u podruju drutvenih znanosti u kojem se nalaze slijedea polja: 1. Ekonomija 2. Pravo 3. Politologija 4. Informacijske znanosti 5. Sociologija 6. Psihologija 7. Odgojne znanosti 8. Socijalna geografija i demografija 9. Socijalna djelatnost 10. Sigurnosne i obrambene znanosti

Svako znanstveno polje vie ili manje zavisno o veem broju faktora razraeno je na znanstvene grane pa su tako u polje ekonomije ukljuene slijedee znanstvene grane: 1. Ekonomika poduzetnitva 2. Financije i fiskalna politika 3. Kvantitativna ekonomija 4. Menadment i upravljanje 5. Meunarodna ekonomija 6. Opa ekonomija

1

Uvod u ekonomiju Nakon to smo utvrdili mjesto ekonomije u klasifikaciji znanosti potrebno je objasniti pojam ekonomije. Rije ekonomija dolazi od grke rijei oikonomia to znai upravljanje kuom odnosno gospodarstvom. Pod ovim pojmom podrazumijeva se cjelokupna ekonomska znanost iako se koristi i za pojmove kao poljoprivredno gospodarstvo, farma, gazdinstvo, privreda i sl. Ekonomija odnosno ekonomske znanosti bave se istraivanjem i utvrivanjem zakona koji vladaju meu ljudima u procesu materijalne proizvodnje koju smatramo kao jedinstvo proizvodnje, raspodjele, razmjene i potronje. Jasno da je predmet istraivanja usmjeren na drutvenu stranu proizvodnje ali se ne moe zanemariti ni tehnika strana proizvodnje bez obzira to je ona predmet istraivanja drugih znanstvenih disciplina.To zbog toga to promjene u tehnologiji imaju neposredni i znaajni utjecaj na drutvene odnose u sferi materijalne proizvodnje. Ekonomska znanost nastala je slino kao i neke druge znanosti iz praktinih drutvenih potreba. Gospodarski problemi koji su se javljali u proizvodnji, raspodjeli, razmjeni i potronji materijalnih dobara postojali su od prvih dana ljudske civilizacije te se usporedno s njima razvijala i svijest o potrebi njihova rjeavanja to se moe ocijeniti kao prve poetke koritenja ekonomskih znanja. Iz navedenog jasno je vidljivo da se ekonomija bavi otkrivanjem i istraivanjem zakonitosti i procesa koji se javljaju u svakodnevnom gospodarskom ivotu kako bi temeljem tih spoznaja na optimalni nain ostvarili postavljene ciljeve. A osnovni cilj kojem su podreena sva istraivanja i analize je ostvariti ekonomski razvoj i prosperitet. To znai sa to manje uloenih resursa ostvarivati bolji i kvalitetniji ivot, bez obzira radi se o poduzeu, gospodarskom subjektu ili ekonomskom sustavu na nivou drave. Polazei od tako navedenog podruja istraivanja proizlazi da se ekonomija bavi prouavanjem naina na koji drutva upotrebljavaju ograniene resurse za proizvodnju korisnih dobara i kako ih raspodjeljuju izmeu razliitih skupina.

2

Uvod u ekonomiju

2. MAKROEKONOMIJA U SUSTAVU EKONOMSKIH ZNANOSTIGovorei o klasifikaciji znanosti navedeno je da stalno dolazi do otvaranja novih znanstvenih podruja i polja.Tako se polje ekonomije do 17. stoljea nalazilo u okviru filozofije, da je tek nastankom i razvojem kapitalizma dolo do izdvajanja u posebno polje ekonomske znanosti. Od tada sva pitanja vezana za gospodarstvo odnosno ekonomske probleme istraivala su se u okviru ekonomije Meutim 30 tih godina prolog stoljea dolazi do podjele na dva podruja, i to na makroekonomiju i mikroekonomiju. Makroekonomija (gr. makros = velik) istrauje i prouava procese na razini cjelokupnog narodnog gospodarstva npr. Hrvatske, to znai nivo gospodarskog rasta,visinu investicija, zaposlenost kao i itav niz tema vezanih za ope procese u strukturi narodnog gospodarstva. Mikroekonomija (gr. mikros = malen, sitan) izuava dogaaje i procese na nivou pojedinih dijelova kao to su razni privredni subjekti, domainstva i sl. Iako se ova dva pojma ne mogu odvajati jer i cjelokupno narodno gospodarstvo rezultat je djelovanja velikog broja raznih subjekata ipak se mora naglasiti da makroekonomija polazi od narodnog gospodarstva kao cjeline i trai rjeenja koja e omoguavati optimalne rezultate gledajui gospodarstvo kao cjelinu iako se moe desiti da se pojedinim mjerama makroekonomske politike neki subjekti nau i u nepovoljnom poloaju, ali bitno je ostvarenje ciljeva na irem drutvenom nivou. Mikroekonomija pak polazi od pojedinih subjekata koji nastoje maksimalizirati svoj interes bilo u ostvarenju mase profita bilo u mogunosti podmirenja potreba. injenica da postoje brojni individualni interesi koji nisu meusobno usklaeni moe dovesti do vie ili manje izraenih strukturnih poremeaja. Ovakvi poremeaju mogu se izbjei ili ublaiti mjerama makroekonomske politika koja svojim mjerama prevencije ili ublaavanja poremeaja u gospodarstvu trai optimalni put gospodarskog razvoja.

3

Uvod u ekonomiju

3. OSNOVNA EKONOMSKA PITANJAProizvodnja, raspodjela, razmjena i potronja ine jedinstvenu cjelinu gdje odreujua uloga pripada proizvodnji. Proizvodnja omoguava potronju, odnosno bez proizvodnje nema potronje, ali moe se rei i obrnuto jer bez potronje svaka proizvodnja postaje besmislena, osim ako se radi o hobiju. Potronja namee stalno nove potrebe koje proizvodnja treba uiniti dostupnim za potronju, odnosno dolazi do stvaranja novih potroakih navika. Izmeu proizvodnje i potronje postoji raspodjela koja temeljem odreenih kriterija utvruje uee pojedinaca u drutvenom proizvodu, te razmjena u kojoj se susreu autonomne proizvoake i potroake jedinice koje trae kupce za svoje proizvode odnosno sredstva za podmirenje svojih potreba. Na taj nain spontano se putem trinih mehanizama usklauju proizvodnja i potronja. To znai da se odreeni odnosi uspostavljaju ex post, tj. kada je sve zavreno i da postoji velika vjerojatnost da se jave odreene neusklaenosti. Da se one izbjegnu ili ublae potrebno je odgovori na 3 temeljna ekonomska pitanja koja se javljaju u svim gospodarskim sustavima bez obzira na njihovu razvijenost.

3.1. to proizvoditiObzirom na ogranienost resursa potrebno je odluiti to e se proizvoditi, vodei rauna da odluka o proizvodnji neke grupe dobara znai da se mora odustati od druge grupe dobara. Rjeenje ovog problema zavisi o gospodarskom sustavu, jer npr. u nekadanjem SSSRu i zemljama lagera odluku je donosila drava vodei rauna prvenstveno o koliini proizvedenih dobara a ne o stvarnim zahtjevima potencijalnih potroaa. U trinom gospodarstvu odluke donose pojedini subjekti vodei rauna prvenstveno o vlastitom interesu ali mehanizmi trita (uz makroekonomsku politiku) efikasno upuuju proizvoae na koliine i vrste proizvoda putem kojih mogu ostvarivati svoju egzistenciju odnosno prosperitet.

3.2. Kako proizvoditiKojim sredstvima odnosno kojim tehnolokim procesima e se proizvoditi vezano je uz mogunost primjene moderne tehnologije. Iako to djeluje kao tehniko pitanje to je svakako i ekonomsko pitanje jer ukljuivanju u svjetsko trite trai i modernu, visoko konkurentnu tehnologiju. Svaki gospodarski subjekt , zavisno od mogunosti, nastoji pratiti svjetske trendove u tehnologiji a znaajnu ulogu u tome moe imati i gospodarska politika u cilju 4

Uvod u ekonomiju poticanja odreenih grana odnosno sektora i stvaranja uvjeta za stalno inoviranje tehnolokog parka. Odreeni limit predstavljaju raspoloivi resursi unutar pojedinog gospodarstva, kao npr. ako postoji velika masa relativno nisko obrazovane radne snage tada e mogunosti primjene suvremene tehnologije biti ograniene i uvoditi e se tzv. radno intenzivna proizvodnja. Moe biti i obratni sluaj. Gospodarstvo sa znaajnom zastupljenosti visokoobrazovanih strunjaka imati e mogunost pokretanja najsuvremenijih tehnolokih pogona. Koja kombinacija raspoloivih resursa e se u konkretnom gospodarstvu primijeniti zavisi od izbora optimalnog rjeenja tj. koja kombinacija rada i sredstava e ostvarivati maksimalne ekonomske uinke.

3.3. Za koga proizvoditiNakon to je utvreno to e se proizvoditi i na koji nain postavlja se pitanje kome je namijenjena planirana proizvodnja dobara. Jasno da se ve kod donoenja odluke o vrsti i koliini proizvodnje mora voditi rauna o potencijalnim potroaima kao uvjetu osiguranja plasmana preteitih koliina proizvedenih dobara. Na koji nain e se proizvedene robe transferirati u potronju u prvom redu zavisi o sustavu raspodjele drutvenog proizvoda, odnosno pitanje koliine drutvenog proizvoda koji otpada na pojedine skupine i pojedince. Kakav sustav raspodjele e se primijeniti u pojedinom gospodarstvu ne moe se rijeiti jednim univerzalnim receptom ve e svako gospodarstvo traiti najbolji nain da uspostavi optimum odnosa izmeu mase proizvodnje i postojeih potreba iako se nikada ne e postii idealna situacija da svaki proizvod podmiruje neku postojeu potrebu odnosno da su ostvarenom proizvodnjom podmirene sve potrebe. Pitanje kome je proizvod namijenjen u suvremenim gospodarstvima rjeava se na tritu, iako se danas u rjeavanje toga pitanja ukljuuje i drava mjerama ekonomske politike. U tzv. naredbodavnim ekonomijama ovo pitanje je rjeavano u administrativnim krugovima jer je ve odlukom o tome to e se proizvoditi bila odreena i sfera potronje. Bez obzira na koji nain e se donaati odluka o tome za koga se proizvodi, to u konanom obliku moe biti razliito, ipak ostaje injenica da svako drutvo eli iznai naina da raspoloivim resursima osigura podmirenje to vee koliine potreba kao uvjet racionalnog djelovanja u duem vremenskom razdoblju.

Navedena tri temeljna ekonomska pitanja ne bi se postavljala pred drutvom kad bi njegova sredstva bila neograniena te bi se mogle proizvoditi neograniene koliine svakog 5

Uvod u ekonomiju dobra ime se zadovoljile sve ljudske potrebe. Ali to je veliina koja nigdje u svijetu ne postoji a sigurno ne e ni postojati. Ova pitanja postoje i ne mogu se ignorirati, pa stoga svi gospodarski sustavi bez obzira na razliitost rjeavaju ih na specifian nain. Uspjenost rjeavanja ovog problema osnovni je kriterij kojim se utvruju prednosti i nedostaci pojedinog gospodarskog sustava.

4. GOSPODARSKI SUSTAVIU razliitim dravama na razliite naine daju se odgovori na temeljna ekonomska pitanja to, kako i za koga proizvoditi. Gospodarski (ekonomski) sustav sastoji se od odreenog skupa pravila, ciljeva i poticaja koji upravljaju ekonomskim odnosima meu ljudima u drutvu, te prave okvir za davanje odgovora na temeljna ekonomska pitanja. Svaki ekonomski sustav mora upotrijebiti jednu ili vie metoda za davanje odgovora na ta pitanja. Tri osnovne metode donoenja ekonomskih odluka za rjeavanje navedenih pitanja su obiaj (tradicija), komanda i trite. Iz toga proizlazi da postoje i pripadajui ekonomski sustavi, obiajni (tradicionalan), komandni i trini. Odmah se mora naglasiti da nijedan od ovih sustave ne djeluje u istom obliku, ve se u svakom vie ili manje nalaze primjese drugih. Takav oblik ekonomskog sustava, a to je danas i najei sluaj, naziva se mjeovito gospodarstvo, jer sadrava elemente sva tri navedena gospodarska sustava.

4.1.Tradicionalno gospodarstvoOvakav oblik gospodarstva nalazio se esto u povijesti kod razni primitivnih drutava. Danas ga nalazimo djelom zastupljena u nerazvijenim zemljama tzv. treeg svijeta. Osnovna karakteristika ovog naina gospodarenja je prenoenje postojee tehnologije na nove generacije. Kod toga su nema nikakvi ili minimalni pomaci u razvoju. Tehnologija ostaje generacijama nepromijenjena i ne moe odgovarati na sve vee zahtjeve za nove proizvode. Uzrok dananjeg postojanja ovakvih drutava lei u kroninoj nestaici osnovnih resursa rada i kapitala. Obzirom da se ovaj problem vrlo sporo rjeava on se odraava u stalnom zaostajanju ovog dijela svijeta i sve veeg jaza izmeu razvijenog i nerazvijenog svijeta. Rjeavanje ovog problema lei u izmjeni gospodarske strukture zemalja u kojima prevladava ovaj tip gospodarstva ali to je 6

Uvod u ekonomiju proces koji je vrlo spor i do danas nije rezultirao nekim znaajnijim pomacima. To znai da je tradicionalno gospodarenje nuno zlo u danim uvjetima ali bez ikakve perspektive i u sutini temeljem objektivnih ekonomskih zakona osueno na odumiranje.

4.2.Komandno gospodarstvoKomandno gospodarstvo polazi od upravljanja privredom iz jednog centra. To je planska privreda koja ex ante odreuje koliinu i vrstu proizvodnje (to proizvoditi), nain i oblike proizvodnje (kako proizvoditi) odnosno nain raspodjele dohodaka (za koga proizvoditi). U takovom obliku gospodarstva drava ima dominirajui karakter i preko svojih institucija utjee na sve sfere gospodarstva. To znai da vlada pojedinih zemalja moe provoditi gospodarsku politiku prema nekom zacrtanim ciljevima koji sa stvarnim potrebama i zahtjevima trita mogu biti u znaajnoj disproporciji. Primjer takovih gospodarstava su bile zemlje tzv lagera u kojima je drava (uz izrazitu zastupljenost dravnog sektora, ali to ne mora biti uvijek sluaj) donosila sve bitne odluke i u vidu naredbi ili zadatka sputala na nie organe odnosno do privrednih subjekata. Kod toga je primarno ostvarivati planirane koliine bez obzira na njihovu kvalitetu kao i stvarne potrebe na tritu. Utjecaj privrednih subjekata ili trita u ovakvim je gospodarstvima uglavnom minimalan ili zanemariv. Planom je unaprijed utvrena sirovinska osnova i vrsta tehnologije koja e se koristiti. Zaposlenici su svrstani u odreene platne razrede a plae e se poveavati zavisno od potreba za radom odreenih kategorija zaposlenika odnosno usmjeravanja zaposlenika u odreena zanimanja. Za takav oblik gospodarskog sustava je karakteristino da nema inicijative privrednih subjekata jer su bitne proizvedene koliine a ne uspjenost poslovanja (drava je pokrivala sve neracionalnosti) stimulacija rada polazi od drutvenih priznanja a ne materijalnih nagrada, odnosno sustav iji svi pomaci zavise od odluka dravnih odnosno partijskih organa. Takav oblik gospodarstva danas se provodi u malom broju zemalja (npr. Kuba) jer zbog svoje neefikasnosti ne moe osigurati razvoj u skladu s potrebama suvremenog drutva.

7

Uvod u ekonomiju

4.3. Trino gospodarstvoBitno razliito rjeavanje problema to, kako i za koga proizvoditi je u trinoj privredi. Istina je da se ovdje problemi rjeavaju ex post tj. kad je stvar ve izvedena. Privredni subjekti na osnovu vlastite ocjene i inicijative proizvode odreene koliine i vrste roba za koje su utvrdili ili ocijenili da postoji platena potranja. Da li su u tome uspjeli odreuje trite i cijenom kao korektivnim faktorom usklauju ponudu proizvedenih dobara s platenom potranjom. Jasno da kad govorimo o ponudi roba mislimo na itav niz razliitih vrsta roba za podmirenje najrazliitijih potreba (od elementarnih pa do tzv. luksuznih) dok s druge strane platena potranja skup raznih vrsta dohodaka s kojima raspolau pojedine kategorije stanovnitva i usmjeravaju ih za podmirenje svih vrsta potreba. To znai da nije dovoljno uskladiti samo odnose izmeu proizvodnje i potronje openito ve i u svakom pojedinom segmentu. To se u istim trinim gospodarstvima uspostavlja mehanizmom trita koje je presudni faktor u usklaivanju tokova cjelokupne drutvene reprodukcije. Ovakav oblik gospodarstva, gdje je trite jedini regulator, danas se u praksi ne susree, a veina suvremenih gospodarstava pripada tzv. mjeovitom gospodarstvu. To je oblik gospodarstva u kojem se uz mehanizme trita javlja i dravna regulativa. Obzirom da samo trini mehanizmi nisu u stanju da u duem vremenskom periodu osiguraju stabilan rast gospodarstva, jer se javljaju odreene vie ili manje izraene neusklaenosti koje dovode do zastoja, recesija i sl. to se nuno nametnula potreba da se u gospodarski sustav ukljui i drava koja mjerama ex ante nastoji preventivno djelovati i mjerama ekonomske politike postii maksimalno mogue usklaenje odreenih odnosa u strukturi narodnog gospodarstva. Ovdje se uvijek postavlja pitanje opsega interveniranja drave u gospodarske odnose i procese, no mora se naglasiti da nema jedinstvenog recepta ve to zavisi od specifinih karakteristika svakog pojedinog gospodarstva. Bitno je kod toga da se postigne takova usklaenost djelovanja trinih mehanizama i dravne intervencije kojom e se osigurati optimalno koritenje svih raspoloivih resursa uz osiguranje gospodarskog rasta u duem vremenskom periodu, pa e se polazei od tih principa svako drutvo odluiti za onaj gospodarski sustav u kojem e se moi ostvarivati prije navedeni ciljevi.

8

Uvod u ekonomiju

5. PROIZVODNJA ZNAAJ I KARAKTERISTIKESustav drutvene reprodukcije sastoji se od nekoliko elemenata meusobno povezanih u jedinstvenu cjelinu u kojoj svaki element vie ili manje utjee na ostale elemente. Ti elementi su: a) Proizvodnja b) Raspodjela c) Razmjena d) Potronja U ovoj cjelini dominantno mjesto pripada proizvodnji pa e u nastavku biti nekoliko rijei o ovom elementu drutvene reprodukcije. Proizvodnju obino definiramo kao djelatnost ljudi u cilju stvaranja dobara za zadovoljenje neke ili nekih potreba. Obzirom da se direktnim koritenjem prirodnih dobara moe zadovoljiti tek minimum potreba to je potrebna djelatnost koja e prirodna dobra prilagoditi odreenim potrebama. Ova djelatnost bez obzira na nivo razvitka stara je kao i ovjeanstvo, jer se kroz itavu ljudsku povijest trailo naina kako zadovoljiti odreene potrebe, obzirom da su potrebe rasle u pravilu bre od mogunosti njihova podmirenja. Proizvodnja se moe promatrati kao: a) Tehnoloki proces u kojem se deava prilagoavanje predmeta iz prirode u neke korisne proizvode, b) Drutveni proces u kojem se uspostavlja odreeni odnos izmeu rada i sredstava (kapitala) i koji ukazuje na odnose koji vladaju u proizvodnji odnosno tko upravlja procesom proizvodnje. Ako proizvodnju elimo promatrati sa stanovita trita tada moemo govoriti o: a) naturalnoj proizvodnji, b) robnoj proizvodnji Naturalna proizvodnja je takav oblik proizvodnje u kojem pojedinci ili grupe proizvode za vlastite potrebe. U ranijim fazama razvoja takav oblik gospodarenja zauzimao je znaajno mjesto u strukturi narodnog gospodarstva (npr. tako su doseljenici na posjedima u SAD u 18. st. najvei dio potreba podmirivali proizvodima iz vlastitog gospodarstva). Danas je takav oblik zastupljen u tragovima npr. sitna seoska gospodarstva koja obrauju vrtove, vonjake i vinograde i koje plodove koriste unutar vlastitog domainstva.To su zatvorene ekonomske jedinice koje proizvode nezavisno od trinih utjecaja (ponuda, potranja, cijene) ve vie iz 9

Uvod u ekonomiju zadovoljstva a esto i bez prave ekonomske raunice jeo ona i nije bitna u takovom obliku gospodarenja. Kao to je prije navedeno naturalna proizvodnja javlja se od prvih poetaka ljudskog drutva, dominantna je dugi vremenski period te je i danas nalazimo u manjim tragovima. Za razliku od ovakvog oblika proizvodnje na odreenom stupnju razvoja javlja se proizvodnja i za razmjenu. Da bi se to moglo desiti trebali su se ispuniti odreeni uvjeti. Kao prvo proizvodnost rada trebala je dostii takav stupanj da e proizvoai moi ostvarivati odreene vikove proizvoda, koji prelaze njihove osobne potrebe. Svaki rad ima odreenu proizvodnost, veu ili manju, a obzirom da dugorono gledano proizvodnost rada ima tendenciju porasta to se i desilo da je dolo do mogunosti proizvodnje iznad vlastitih potreba. Istovremeno rast proizvodnosti rada ima za posljedicu razbijanje postojeeg zajednikog vlasnitva nad sredstvima za rad i pojavu individualnog vlasnitva, najprije u manjim grupama a kasnije kod pojedinaca. Istovremeno razbijanju drutva sa zajednikim sredstvima na manje skupine pridonosi i drutvena podjela rada kojom se pojedine grupe proizvoaa ili pojedinci usmjeravaju za proizvodnju jednog ili manjeg broja proizvoda. Da bi mogli podmiriti vlastite potrebe koje ne mogu vlastitom proizvodnjom, nuno ulaze u proces razmjene odnosno uspostavljaju vezu s drugim proizvoaima putem trita. To znai da se proizvodnja za druge, poznate ili nepoznate, za razmjenu putem trita javila na odreenom stupnju povijesnog razvitka kad su se ispunili prije navedeni uvjeti koji su razbili drutvo naturalnih proizvoaa sa zajednikim sredstvima rada. Rezultat takovih procesa je pojava robe koja se moe definirati kao koristan proizvod ljudskog rada koji je namijenjen razmjeni. U tome je i sutinska razlika izmeu proizvoda iz naturalne proizvodnje i proizvoda u robnoj proizvodnji. Naime dok prvi ostaje unutar proizvodne jedinice i nema iri drutveni utjecaj u drugom sluaju proizvod se pojavljuje na strani ukupne drutvene ponuda roba, trai odgovarajuu platenu potranju, znai da dobiva iri drutveni znaaj, a proizvoa zavisi ne samo od svojega rada (na to moe bitno utjecati) ve i od uspostavljenih odnosa na tritu (na koje veliine nema znaajniji utjecaj), to znai da osim same proizvodnje mora voditi rauna i o irem drutvenom okruenju. Kako je navedeno da su uvjeti nastanka robne proizvodnje rast proizvodnosti rada i pojava drutvene podjele rada to se o bitnim karakteristikama ovih kategorija moe navesti:

A) Proizvodnost rada 10

Uvod u ekonomiju Ukoliko elimo ocijeniti uspjenost rada nekog poduzee, grane privrede ili cjelokupnog narodnog gospodarstva kao znaajan pokazatelje moe nam posluiti proizvodnost rada. Proizvodnost rada moe se objasniti na 2 naina: a) b) brojem proizvoda proizvedenih u jedinici vremena ( 3 kom za 1 sat), utrokom vremena potrebnog za jedinicu proizvoda (20 minuta za 1 komad)

Proizvodnost rada rezultat je mjerenja postignutog rezultata s radom kod ega se rad odreuje trajanjem radnog vremena. Proizvodnost rada nam govori koliko rada kod odreene tehnologije otpada na jedinicu proizvodnje i zato se smatra najopenitijim pokazateljem stupnja razvijenosti elemenata proizvodnje. Svaki gospodarski subjekt nastoji stalno podizati nivo proizvodnosti rada jer na taj nain stvara osnovu za sniavanje prodajnih cijena i podizanje konkurentnosti. Obzirom da je uz ostale jednake uvjete prodajna cijena bitan faktor za odluku o kupnji to stalan rast proizvodnosti rada postaje uvjet uspjenosti poslovanja pa i opstanka pojedinog gospodarskog subjekta Proizvodnost rada moe se mjeriti na nivou privrednog subjekta, neke privredne grane ili na nivou nacionalne ekonomije. Prosjena proizvodnost rada na nivou nacionalne privrede vaan je element u ukljuivanju u meunarodne ekonomske odnose, jer i ovdje kao i na domaem tritu vrijede pravile postizanje vee konkurentnosti s veom proizvodnosti rada. Na temelju prosjene proizvodnosti nacionalne privrede moe se provesti podjela zemlje na visoko razvijene, manje razvijene i nerazvijene. Visokorazvijene zemlje postigle su to koritenjem najsuvremenije tehnologije kojim ostvaruju znatno nie trokove po jedinici proizvoda i stalno podiu konkurentnost. Zemlje manje razvijene koje imaju nisku prosjenu proizvodnost rada ne mogu se uspjeno ukljuivati u meunarodne tokove razmjene to dovodi do njihovog jo veeg zaostajanja u odnosu na razvijeni svijet kako da je stalno prisutno poveanje jaza izmeu razvijenog i nerazvijenog svijeta. Proizvodnost rada rezultat je ne samo rada ve i brojnih drugih imbenika koji imaju vei ili manji utjecaj na proizvodne procese. Kao prvi element koji utjee na nivo proizvodnosti rada je radna snaga, njeno znanje, sposobnost i radno iskustvo. To se postie stjecanjem odreenih strunih spremi odnosno kvalifikacija, usmjeravanjem na poslove za koje postoje odreene predispozicije, viegodinjim bavljenjem pojedinih radnih operacija te stalnim upoznavanjem novih tehnologija i stjecanjem novih znanja. Drugi znaajan element je stupanj razvijenosti znanosti i mogunost njene primjene u proizvodnim procesima. Za razvoj znanosti potrebna su znaajna financijska sredstva koje 11

Uvod u ekonomiju drave izdvajaju a iji e se konani efekti javiti u kraem ili duem vremenu. Jasno da mogunost izdvajanja zavisi o materijalnoj snazi privrede to ima za posljedicu ve prije spomenuti jaz razvijenog i nerazvijenog svijeta jer manje razvijene zemlje imaju relativno skromne mogunosti izdvajanja sredstava za ovu namjenu, odnosni spori rast tehnolokog napretka u odnosu na zemlje koju mogu svakodnevno uvoditi tehnoloke inovacije. U suvremenoj proizvodnji veliki utjecaj na proizvodnost rada ima tehnoloka opremljenost, jer se primjenom moderne tehnologije mogu ostvarivati daleko vei uinci nego nekim jednostavnim alatima. Takoer i prirodni uvjeti utjeu na nivo proizvodnosti rada, osobito u onim djelatnostima gdje se pojavljuje zemlja ili druga prirodna bogatstva kao temeljni proizvodni faktor kao na pr. u poljoprivrednoj proizvodnji, eksploataciji ruda i sl. Postoje i drugi elementi koji mogu manje ili vie djelovati na nivo proizvodnosti rada kao to su organizacija rada, kultura rada, usklaenost tokova reprodukcije,razvijenost drutvene podjele id. Koliko e koji element utjecati na konano postizanje odreenog nivoa proizvodnosti rada zavisi o intenzitetu njegovog uea u ukupnim elementima, ali svaki privredni subjekt nastojati e postii takovu kombinaciju elemenata kojima e ostvarivati maksimalnu moguu proizvodnost rada u danim uvjetima.

B) Podjela rada drutvena, tehnika Kod prikaza nastanka robne proizvodnje navedeno je da je jedan od bitnih elementa za nastanak takovog oblika proizvodnje bila drutvena podjela rada. Drutvena podjela rada je takova podjela koja rezultira gotovim proizvodom, za razliku od tehnike, unutarnje podjele, gdje je radni proces ralanjen na vie faza a svaki radnik obavlja samo jednu fazu. U takovom sluaju gotov proizvod je rezultat rada svih sudionika u pojedinim fazama. a) Drutvena podjela rada Drutvena podjela rada pojavila se vrlo rano, u primitivnim plemenima kad se rad dijelio po spolu, i ivotnoj dobi. I takova spontana, primitivna podjela imala je utjecaj na rast proizvodnosti rada jer se svaki lan zajednice bavio s onim aktivnostima s kojima je mogao najvie doprinositi zajednici.

12

Uvod u ekonomiju Radei jedan posao proizvoai se u njemu sve vie usavravaju, rade bre i bolje, a osim toga pronalaze nove metode, postupke i izmjene , provode bolju organizaciju rada i dr. pa raste i proizvodnost rada. U povijesti su se obzirom na kontinuirani rast proizvodnosti rada stalno odigravali procesi u drutvenoj podjeli rada. Tako je kao prva velika drutvena podjela rada zabiljeeno razdvajanje poljoprivrede na stoarstvo i ratarstvo.U drugoj drutvenoj podjeli rada dolazi do odvajanja obrta od zemljoradnje. Istovremeno se unutar zemljoradnje javljaju nove grane kao na pr. vinogradarstvo, voarstvo, vrtlarstvo isl. Isto tako se unutar obrta stalno javljaju nove djelatnosti. Svi ti procesi rezultat su rasta nivoa razvijenosti odnosno oni povratno djeluju na daljnji rast gospodarstva i drutva. To znai da se drutvena podjela rada na temelju stalnog rasta proizvodnosti rada sve vie razvijala pa se dana svako nacionalno gospodarstvo dijeli na privredne djelatnosti, privredne grane, privredne grupacije i tvrtke. Gospodarske djelatnosti su: -industrija i rudarstvo, - poljodjelstvo i ribarstvo, - umarstvo, - vodoprivreda, - graevinarstvo - promet i veze, - trgovina, - turizam i ugostiteljstvo, - zanatstvo, - komunalne djelatnosti

Gospodarske djelatnosti dijele se na privredne grane pa se tako unutar djelatnosti industrije i rudarstvo nalaze gospodarske grane kao to su prehrambena industrija, tekstilna industrija, industrija koe i obue, drvna industrija i dr. Gospodarske grane razvijaju se dalje na gospodarske djelatnosti, pa se tako u prehrambenoj industriji nalaze gospodarske grupacije kao na pr. proizvodnja hrane, proizvodnja bezalkoholnih pia i sokova, proizvodnja mlijeka i mlijenih preraevina i sl. U svakoj gospodarskoj djelatnosti nalaze se tvrtke koje se bave odreenom proizvodnjom kao na pr. Tvornica za proizvodnju mesa i mesnih preraevina, Pivovara, Mljekara i sl. Drutvena podjela rada imala je odnosno ima direktan i znaajan utjecaj na razvoj proizvodnje a time i na cjelokupni razvoj drutva. b) Tehnika podjela rada U dugom razdoblju ljudske povijesti oko 1.000 godina vladajui oblik drutvenih odnosa bio je feudalizam. To je drutveni sistem koji bazira na podlonikim odnosima utvrenim pravnim propisima a gdje je dominantnu ulogu imala poljoprivreda. Nepoljoprivredna djelatnost odvijala se kroz obrtniku proizvodnju. Ova proizvodnja bila je 13

Uvod u ekonomiju organizirana u cehove kojima je bilo odreeno itav niz obaveza kojih su se lanovi ceha morali pridravati.Osnovna karakteristika takove proizvodnje je da jedan proizvoa proizvodi cjelokupan proizvod tj. sve faze rada. Ukidanjem takovog drutvenog sistema i stvaranjem drutva u kojem je dominantno trino gospodarstvo dolazi i do ukidanja cehova kao organizacija koje su nespojive sa zahtjevima trine privrede. Obzirom na novonastale uvjete koji su se odrazili u stalnom irenju trita i potrebama za novim koliinama proizvoda dolazi i do promjena u organizacija osnovnih proizvodnih subjekata obrtnikih radnji. Proces proizvodnje poinje se razbijati na pojedine faze ime se direktno utjee na rast proizvodnosti rada, koja obrnuto djeluju na daljnje detaljiziranje pojedinih faza rada. Taj proces koji je zapoeo u drugoj fazi trine privrede tzv. manufakturi naziva se tehnika podjela rada. Procesi zapoeti manufakturi koja poiva na runom radu, imali su odraz u postepenom uvoenju strojeva u proizvodnju.Time je manufaktura ustupila mjesto modernoj tvornikoj proizvodnji. Od tog vremena rad se stalno dijeli na sve manje operacije, pa je kao neposredna posljedica tih procesa i dolo do pojave tekue trake to je predstavljalo revoluciju u organizaciji proizvodnje. Tehnika podjela rada neposredno dovodi do mogunosti proizvodnje daleko vee mase proizvoda nego to je to prije bio sluaj a isto tako dovodi do znaajnog snienja proizvodnih trokova ime proizvodi postaju dostupni daleko veem broju potroaa odnosno direktno utjee na rast potranje za odreenim proizvodima. Tehnika podjela rada moe se odrediti kao stalan proces u organizaciji procesa proizvodnje u cilju iznalaenja proizvodnje to vee mase proizvoda dostupne to irem krugu potroaa.

14

Uvod u ekonomiju

6. RASPODJELA I PRERASPODJELARaspodjela je druga komponenta sustava reprodukcije najue povezana s proizvodnjom. Proizvodnja kao primarna faza utjee na raspodjelu, koja pak povratno utjee na dogaanja u proizvodnji, prije svega da proizvoae vie ili manje potie na intenzivan i produktivan rad. Raspodjela znaajno utjee na efikasno privreivanje, radi ega je ona znaajan instrument za poveanje i unapreivanja proizvodnje. Suvremene osnove sustava raspodjele temelje se na takovoj funkcionalnoj ulozi raspodjele. U praksi se nastoje provesti takvi odnosi u raspodjeli koji e u odreenim drutvenim okolnostima imati najpovoljniji utjecaj na proizvodnju. Raspodjela je faza drutvene reprodukcije u kojoj obavlja podjela drutvenog bruto proizvoda na razliite namjene u drutvu i raspodjelu izmeu razliitih subjekata u proizvodnji i izvan proizvodnje. Sam proces raspodjele odvija se na nekoliko nivoa. U primarnoj raspodjeli sudjeluju korisnici koji su sudjelovali u stvaranju drutvenog bruto proizvoda i to: a) poduzetnici profit b) dioniari dividenda c) vlasnici zemlje renta d) vlasnici kapitala kamata e) zaposlenici nadnice (plae) U drutvu osim sudionika u procesu proizvodnje postoje i djelatnosti ijim djelovanjem ne dolazi do stvaranja novih vrijednosti, bar ne u sadanjem vremenu (obrazovanje) za ije funkcioniranje treba osigurati sredstva kao i za sve one koji nisu ukljueni u bilo kakove aktivnosti (djeca, starci, invalidi) jer to nisu u mogunosti, za one koji nisu ukljueni u proces rada zbog objektivnih okolnosti (nezaposleni) kao i za razne socijalne skupine koje ne mogu osigurati egzistenciju. Sekundarna raspodjela ili preraspodjela odigrava se izmeu uesnika u primarnoj

raspodjeli i ostalih lanova drutva za koje se moraju osigurati sredstva. Svako drutvo ima razraeni sistem kojim e zahvaati dio sredstava sudionika u primarnoj raspodjeli vodei rauna o visini tako odreenog iznosa zahvaanja kao i o objektivnim potrebama osiguranja sredstava za ostale lanove drutva.

Preraspodjela se odvija odreenim mehanizmima kao to su: 15

Uvod u ekonomiju a) poreski sustav, b) kreditni sustav, c) sustav doprinosa i obaveznih izdvajanja, d) sustavom direktnih naplata usluga. Takovim nainom zahvaanja primanja iz primarne raspodjele osiguravaju se sredstva za funkcioniranje itavog niza djelatnosti kao na pr. obrazovanje (iako se dio obrazovanja financira sistemom direktne naplate kolarine), zdravstvo, kulturne aktivnosti, socijalna zatita i dr. U sistemu preraspodjele sudjeluje i drava koja ostvaruje prihode kroz poreski sustav, carine, takse i sl. a koristi za podmirenje trokova dravne uprave, vojske, policije, sudstva i sl. Kakav sistem preraspodjele e se provoditi u odreenom drutvu zavisi od mogunosti i potreba odnosno iznalaenju optimalnih rjeenje u odreenim okolnostima. Daljnji nivo raspodjele odvija se u privrednim subjektima gdje se raspodjela odvija na : a) sredstva za buduu proizvodnju, - akumulaciju, b) sredstva za osobne potrebe zaposlenika. Na koji nain e se provesti navedena raspodjela zavisi o poslovnoj politici tvrtke odnosno, poslovnim planovima menadmenta. Sigurno da i u ovoj kao i svakoj raspodjeli postoje opreni stavovi i interesi. Raspodjela kao neposredna funkcija proizvodnje treba se provoditi na nain koji e dovesti do optimalizacije proizvodnih ciljeva. Posljednji nivo raspodjele svodi se na raspodjelu sredstava ostvarenih u prethodnim nivoima raspodjele na osobnu potronju i zajedniku potronju. Koji dio e sredstava e netko koristiti za podmirenje potreba zavisi o njegovoj vlastitoj volji i procjeni ostvarivanja veih neposrednih koristi. Jasno da je raspodjela izuzetno vana faza u procesu drutvene reprodukcije i ima neposredni utjecaj na proizvodne tokove radi toga svako drutvo nastoji uspostaviti takav sistem raspodjele kojim e se ostvarivati najpovoljniji i direktni i indirektni uinci na privredu a time i cjelokupno drutvo.

16

Uvod u ekonomiju

7. RAZMJENA OBLICI I KARAKTERISTIKERazmjena je faza u procesu drutvene reprodukcije koja povezuje proizvodnju preko raspodjele s potronjom. Kako je drutvena podjela rada dovela do orijentacije proizvoaa na jedan ili manju grupu proizvoda to do drugih dobara mogu doi jedino procesom razmjene. Razmjena omoguuje da lanovi drutva dou do potrebnih proizvoda koje sami ne proizvode. Istovremeno razmjena je osobito znaajna za proizvoaa jer se tako potvruje da su resursi uloeni u proizvodnju pokazali svoju opravdanost te na taj nain omoguili njegovu daljnju egzistenciju. U sluaju da se to ne desi dolazi u nemogunost podmirenja uloenih sredstava, ostaje bez zarade odnosno dolazi u pitanje daljnja mogunost djelovanja. Radi toga se razmjena ocjenjuje znaajnom fazom u procesu drutvene reprodukcije i trai veliku umjenost i snalaljivost proizvoaa da osigura opstanak na tritu. Proces razmjene odvija se na tritu a prvi procesi razmjene odvijali su se neposredno tj roba se razmjenjivala direktno za drugu robu. Takav oblik razmjene naziva se trampa. Jasno da je takav oblik razmjene nepodesan jer se svaki sudionik pojavljuje istovremeno kao prodava i kao kupac to je vrlo teko ostvariti pa se i razmjena teko odvijala. Drutvo je bilo svjesno tog problema i trailo je nain njegova rjeenja koji je naen pojavom novca. Ulaskom novca u proces razmjene u principu ne bi trebalo biti problema da se ona i odigrava iako je taj problem daleko sloeniji nego to to izgleda na prvi pogled. Da bi se razmjena mogla izvoditi potrebno je uskladiti odnose na tritu tj, u ponudi i potranji Kad govorimo o ponudi mislimo na cjelokupnu masu raznih proizvoda i usluga koji se u odreenom momentu nalaze na tritu. Ova ponuda rezultat je proizvodnje brojnih individualnih poduzetnika koji su na temelju vlastitih spoznaja i procjena proizveli proizvode odreene koliine, vrste i kvalitete. Da li je njihova procjena bila ispravna doznaje se tek na tritu kad se nasuprot ponudi stavlja potranja. Kad govorimo o potranji mislimo iskljuivo na platenu potranju, koja predstavlja sumu novca kojom raspolau potencijalni kupci za kupnju ponuenih proizvoda. Cilj je svakog proizvoaa da proda robu a svakog kupca da doe do proizvoda kojim e zadovoljiti neku potrebu dok je sa stanovita drutva vano postii optimalno usklaenje ovih odnosa, u cilju kontinuiranog i ravnomjernog razvoja. Neophodno je da u tome uz trite trebaju djelovati i institucionalni imbenici kako bi se taj proces odigravao uz optimalne uvjete u danom vremenu. Navedeno govori o znaaju i ulozi razmjene u osiguranju kontinuiteta procesa drutvene reprodukcije i interesu svih imbenika da se ona odigrava to bre, jednostavnije i racionalnije.

17

Uvod u ekonomiju

8. POTRONJA VRSTE POTRONJEProizvodnja, raspodjela, razmjena i potronja ine jedinstveni sustav drutvene reprodukcije, u kojem je potronja krajnji cilj i smisao proizvodnje. Proizvodnja omoguuje potronju, neprestano stvara nove predmete za potronju ali i potronja omoguuje proizvodnju jer bi inae ona bila besmislena. Nitko nee proizvoditi proizvode koji nisu namijenjeni potronji, odnosno koji nikome ne trebaju. Potrebe za potronjom pokreu proizvodnju tj. ona daje poticaj proizvodnji a istovremeno stvara nove potrebe. U neprekidnom nastajanju novih potreba te iznalaenju naina da se one podmire lei svakodnevna pojava novih proizvoda u cilju zadovoljavanja stalno rastuih potreba. Pod potrebama podrazumijevamo koliinu i vrstu zahtjeva to ih pojedinci ili grupe imaju u okruenju u kojem ive. Osnovna podjela potreba je na primarne i sekundarne. Primarne potrebe su tzv. egzistencijalne i one obuhvaaju potrebe za hranom, odijevanjem, stanovanjem i sl..Na koji nain i kako se podmiruju primarne potrebe zavisi o visini dohotka. Stanovnitvo nerazvijenog svijeta najvei dio dohotka izdvaja za podmirenje elementarnih potreba a i te se zadovoljavaju u vrlo skromnom opsegu. To je svijet u kojem je visoka stopa prirodnog prirataja, niski nivo obrazovanja, dominirajua agrarna proizvodnja koja ne moe stvoriti proizvodnju hrane niti za podmirenje vlastitih potreba, kronina neishranjenost i bolesti u vezi s njom , visoka smrtnost djece i sl. U takovoj situaciji i onako skromne dohotke stanovnitvo je prisiljeno troiti iskljuivo na kakovo takovo zadovoljenje primarnih potreba. Obrnuta je situacija u razvijenom dijelu svijeta. U tom dijelu svijeta razmjerno manji dio dohotka otpada na podmirenje primarnih potreba a i tada su one zadovoljene na bitno viem nivou nego to je to sluaj u nerazvijenom svijetu. Visoko razvijene zemlje svijeta, u pravilu, imaju visok ivotni standard, to znai da potronja po obujmu i strukturi zadovoljava njihove potrebe njihovog stanovnitva. Sekundarne potrebe su one koje nisu presudne za egzistenciju ali predstavljaju nivo ivotnog standarda. Mogunost zadovoljavanja ovih potreba zavisi o nivou dohotka. Kako stanovnitvo nerazvijenih zemalja u pravilu cjelokupan dohodak troi na podmirenje primarnih potreba to za sekundarne potrebe nema prostora u strukturi dohotka, gladni ljudi ne odlaze u kazalite. U razvijeno svijetu postoji daleko vei prostor u strukturi dohotka za podmirenje sekundarnih potreba to je jo jedna potvrda prije utvrene injenice o viem ivotnom standardu u tom dijelu svijeta.

18

Uvod u ekonomiju Potronja se moe dijeliti po raznim kriterijima pa tako imamo: 1) S obzirom na namjenu: a) b) proizvodna potronja neproizvodna potronja.

2) S obzirom na broj subjekata potronje: a) b) c) osobna potronja, zajednika potronja opa potronja 3) S obzirom na porijeklo: a) b) potroako dobro domae proizvodnje potroako dobro iz uvoza

4) S obzirom na vrstu faktora: a) b) c) potronja sredstava za rad potronja predmeta rada potronja radne snage Iz navedenih vrsta podjele potronje prema raznim kriterijima, posebno je znaajna podjela na proizvodnu i neproizvodnu potronju. Proizvodna potronja predstavlja neprekidno obnavljanje faktora proizvodnje u istom ili veem obujmu. Ona predstavlja proces akumulacije koji je uvjet kontinuiteta poslovanja i privreivanja svakog poduzea. Koji dio novostvorene vrijednosti u strukturi raspodjele e se usmjeravati u ovaj oblik potronje zavisi o poslovnim odlukama, planovima i programima voditelja poslovanja kod ega treba voditi rauna da je ovaj oblik potronje odricanje od sadanje potronje za budue znatno vee uinke. Neproizvodna potronja moe se podijeliti na osobnu i drutvenu. Osobnom potronjom ljudi zadovoljavaju osobne potrebe zavisno o nivou ostvarenog dohotka. Na koji nain i u koje oblike potronje e se troiti dohoci zavisi o itavom nizu okolnosti no bitno je da se svaki potroa ponaa racionalno tj. u skladu sa svojim mogunostima. Svaki pojedinac odnosno obitelj nastojat e svojim nivoom dohotka ostvarivati maksimalno zadovoljenje potreba u danom trenutku. Da li e kod toga troiti cijeli dohodak, samo dio dok e drugi dio stavljati na razne oblike tednje ili budui dohodak kroz koritenje

19

Uvod u ekonomiju kreditnih sredstava stvar je vlastite procjene o mogunosti podmirenja potreba u nekom vremenu. Pod drutvenom potronjom mislimo na zajedniku i opu. Zajednikom potronjom zadovoljavaju se ire potrebe stanovnitva kao na pr. zdravstvo, obrazovanje, kultura i sl. Sredstva za financiranje ove potronje ostvaruju se instrumentima preraspodjele, porezima i doprinosima iz dohodaka koje ostvaruju uesnici u raspodjeli i razmjeni. Opa potronja predstavlja potronju drave odnosno njenih institucija, kao to su dravna administracija, vojska, policija, sudstvo i sl. Ova potronja financira se sredstvima prorauna drave odnosno niih drutveno politikih zajednica upanija, opina i gradova. Na koji nain i u kojem opsegu e se moi podmirivati drutvena potronja zavisi o nivou razvijenosti pojedine nacionalne privrede odnosno mogunostima izdvajanja za podmirenje ovih vrsta potreba.

20

Uvod u ekonomiju

9. OSNOVNI FAKTORI PROIZVODNJEOsnovni faktori proizvodnje su zemlja, rad i kapital. Uspostavljanjem odreenog odnosa izmeu ovih elemenata organizira se odreeni oblik proizvodnje. Svaki od navedenih elementa ima svoju funkciju i znaaj u uspostavljanju proizvodnih procesa koji imaju za cilj postizanje optimalizacije koritenja raspoloivih resursa radi postizanje maksimalne korisnosti odnosno zadovoljenje postojeih potreba. Radi toga je potrebno ukazati na osnovne znaajke svakog od prije navedenih tri elementa.

9.1. ZemljaIako se obino pod terminom zemlja podrazumijevaju poljoprivredne povrine ona obuhvaa znatno iri pojam kao to su sirovine, energenti i sl. ustvari sve to se podrazumijeva pod pojmom prirodni resursi. Danas je pojam zemlja vrlo irok. Nekada su se teoretiari bavili zemljom iskljuivo kao poljoprivrednim zemljitem jer je ono i bilo osnovni proizvodni resurs. U vrijeme kada se nije ni nasluivao industrijski razvoj zemlja se koristila iskljuivo za gajenje raznovrsnih poljoprivrednih kultura. Pitanje to zemlja krije u svojoj unutranjosti (rude, minerali, plin i dr.) dolo je na dnevni red tek nakon industrijske revolucije i naglog razvoja industrijske proizvodnje u 19. i 20. stoljeu. Prirodni resursi su jedan od temelja za napredak gospodarstva. Njihov geografski raspored, broj lokacija i izdanost odreuju mogunost nacionalnog razvoja. Prirodne resurse ili elemente prirodne sredine kao to su: zemlja, tla, vode i klima, sve to mora postojati da bi se odvijala proizvodnja zovemo prirodnim uvjetima. One elemente prirode koji se mogu neposredno iskoristiti preraivanjem u procesu proizvodnje, radi potronje, kao to su vode, ume rude i dr. zovemo prirodnim izvorima. Prirodni resursi predstavljaju odreeni raspored uvjeta i materije na koju ovjek primjenjuje svoju aktivnost pod odreenim gospodarskim zakonitostima, da bi uveao svoje ukupno bogatstvo. Razlikujemo obnovljive i neobnovljive resurse. Obnovljivi se neprekidno obnavljaju u beskonanom toku prirodnih procesa. Meu njih ubrajamo ive resurse u moru, rastvorene soli i samu vodu, biljni pokrov i vodene snage. Neobnovljivi su oni koji se nakon jednog iskoritenja nepovratno izgube, nemaju mogunost autonomne obnove u prirodnom procesu.U ovom sluaju javlja se problem ogranienosti odnosno rijetkosti takovih resursa. To dovodi do toga da 21

Uvod u ekonomiju su ljudi stalno u potrazi za to kvalitetnijim iskoritavanjem postojeih resursa, za traenjem novih izvora energije odnosno optimalno iskoritavati raspoloiva prirodna bogatstva u to duem vremenskom periodu.

9.2. RadDrugi bitan proizvodni resurs je rad. Rad se sastoji od fizikih i umnih sposobnosti koje se koriste u proizvodnji dobara i usluga. On je korisna djelatnost ljudi kojom se mijenjaju i prilagoavaju predmeti prirode u cilju da se putem njih zadovolji neka potreba. Za rad je karakteristino da je to unaprijed isplanirana djelatnost te da se u procesu rada koriste razliita orua. Rad je resurs koji se stalno mijenja. Ljudi posjeduju priroene odreene radne sposobnosti bez posebnog obrazovanja pa su tako u povijesti izgraeni znaajni objekti masovnim koritenjem takovog jednostavnog rada. Uz fizike sposobnosti ljudi posjeduju i umne sposobnosti da rjeavaju odreene probleme. Na taj nain stalno iznalaze nova tehnoloka rjeenja kojima e postizati bolje efekte u proizvodnji. Istovremeno uz rjeavanje unapreivanja procesa rada rade i na usavravanju orua, alata i strojeva koji se koriste u proizvodnom procesu. To znai da prirodni resursi koji su postojali i u nekadanjim drutvima i bili koriteni u granicama tadanjih saznanja temeljem usavravanja radnog procesa i sredstava za rad mogu biti koriteni na bitno razliiti odnosno kvalitetniji nain i zadovoljiti daleko vei opseg potreba nego to je to bio sluaj u prolosti. Stalno usavravanje radnih procesa uvjet je razvoja drutva, a to se postie stalnim ulaganjem u proces obrazovanja. Nivo obrazovanja jedan je od kljunih pokazatelja nivoa razvoja. Dananji nerazvijeni svijet raspolae u odreenoj mjeri prirodnim resursima ali u pogledu obrazovanja situacija je izuzetno nepovoljna. Veliki dio stanovnitva starijeg od 6 godina je nepismen ili polupismen , ima zavrenu tek osnovnu kolu dok je broj srednje i visokoobrazovanih vrlo mali. U takovim uvjetima nije ni mogue oekivati ostvarenje breg tempa razvoja drutva i promjene privredne strukture. Obratnu situaciju nalazimo u visokorazvijenim zemljama gdje je dominantno uee obrazovanih kadrova to je i uvjet za kontinuirani razvoj proizvodnje i drutva. Koritenjem sve novijih i novijih sredstava za rad, a to mogu samo obrazovani ljudi, ovjek je sve vie ovladavao prirodnim bogatstvima i stvarao sve snaniju proizvodnju po opsegu i kvaliteti, ime su stvorene pretpostavke za zadovoljavanje sve veeg opsega potreba.

22

Uvod u ekonomiju

9.3. KapitalPosljednji bitan faktor proizvodnje je kapital. Za razliku od prirodnih resursa koji se nalaze u prirodi u raznim oblicima i ljudi ih koriste za proizvodnju odreenih dobara, kapital se mora stvoriti. Pod kapitalom podrazumijevamo zgrade, orua, alate i druga sredstva koja se koriste u procesu proizvodnje. Osnovna znaajka kapitala je da je to proizvedeno dobro koje se koristi za proizvodnju drugih dobara, odnosno stjecanja novih vrijednosti. Da li e neko dobro postati kapital ili ne zavisi o njegovoj namjeni. Na pr. kua za odmor koju netko koristi za vlastiti odmor nema status kapitala, ali ako taj isti objekt koristi za iznajmljivanje drugim korisnicima tada se tretira kao kapital. Kako je kapital kategorija koja se stalno mijenja odnosno stalno dolazi do uvoenje novijih i modernijih sredstava za rad u proces stvaranja novih vrijednosti to znai da drutvo kontinuirano djeluje u pravcu stvaranja sve vee mase kapitala kojom e djelovati u procesu proizvodnje. Na taj nain dolazi do mogunosti stvaranja sve vee mase proizvoda odnosno do mogunosti podmirenja sve veeg opsega potreba. Na tom pravcu i dolazi do stalnih promjena u nivou razvijenosti drutva. Drutva koja imaju mogunosti ulaganja u stalan rast kapitala, ne samo po kvantiteti nego prvenstveno po kvaliteti, ostvaruju stalan rast ivotnog standarda a to je konano i smisao ljudskih aktivnosti u iznalaenju kvalitetnijeg naina ivota. U procesu proizvodnje sudjeluju tri osnovna elementa: prirodni resursi, rad i kapital. Na koji e nain biti uspostavljen odnos meu njima zavisi o brojnim imbenicima. Sigurno da e svako drutvo u granicama svojih mogunosti traiti optimalnu kombinaciju ovih imbenika, jer samo na taj nain mogu se ostvarivati maksimalni efekti u danom trenutku. Stalne promjene u proizvodnim procesima dovode do novih zahtjeva za ueem pojedinog imbenika a sve u interesu ostvarivanja osnovnog cilja proizvodnje, stvoriti to vie kvalitetnih proizvoda za podmirenje raznovrsnih potreba. Mora se napomenuti da izmeu potreba i mogunosti njihova podmirenja dolazi do stalnog razdvajanja. Proizvodnja stvara stalno veliki broj novih proizvoda ali istovremeno rastu i potrebe. Osnovni je cilj stvoriti proizvodnju kojom e se moi stvoriti sredstva za maksimalno zadovoljenje postojeih potreba a to je i cilj svake racionalne proizvodnje.

23

Uvod u ekonomiju

10. DRUTVENO BOGATSTVOZnaajna komponenta u proizvodnji je drutveno bogatstvo. Drutveno bogatstvo ine sva materijalna dobra kojim raspolae neki ekonomski sustav. Ono se sastoji od prirodnog i proizvedenog bogatstva. Prirodno bogatstvo su oni resursi koji se koriste ili bi se mogli koristiti kao to su obradive povrine, umski reviri, rude i minerali, energetski izvori i sl. U ovo bogatstvo se ne ubrajaju kulturna dobra i spomenici, znanstvena batina i sl. jer se ne mogu izraziti u materijalnoj vrijednosti. Drugi dio drutvenog bogatstva ini proizvedeno bogatstvo. Proizvedeno bogatstvo se dijeli na stalne ili osnovne fondove i na obrtne ili opticajne fondove. U osnovne fondove ubrajaju se dugotrajna materijalna imovina u poduzeima, sredstva infrastrukture kao na pr. ceste, eljeznike pruge, plinovodi, dalekovodi i sl., dugotrajna materijalna imovina u neproizvodnim djelatnostima kole, bolnice i sl. kao i sredstva koja se nalaze u procesu ulaganja u dugotrajnu imovinu. U obrtne ili opticajne fondove ubrajaju se sve vrste zaliha u proizvodnim tvrtkama sirovine i materijali, poluproizvodi, gotovi proizvodi kao i sve vrste imovine i zaliha u domainstvima dueg ili kraeg roka trajanja. Drutveno bogatstvo produkt je rada i stvaranja brojnih generacija koje su u svom vremenu doprinosile odreeni segment u cjelokupno dananje drutveno bogatstvo nekog privrednog i drutvenog sustava. Bitan sadraj drutvenog bogatstva predstavljaju korisna dobra. Ona se dijele na sredstva za proizvodnju i sredstva za potronju. Sredstva za proizvodnju su direktni faktori materijalne proizvodnje. Njih ine sredstva za rad (zgrade, strojevi,alati i dr.) i predmeti rada (prirodni resursi koji se koriste u proizvodnom procesu). U kojem opsegu i na koji nain e se uspostaviti odnos izmeu elemenata sredstava za proizvodnju bitno odreuje koliinu i kvalitetu proizvedenih dobara koja e biti na raspolaganju za podmirenje postojeih potreba. Proces raspodjele ostvarenih rezultata na proizvodnu i neproizvodnu potronju bitno utjee na stvaranje osnove za buduu proizvodnju. Kao to je ve napomenuto proizvodna potronja ustvari znai ulaganje u nove kapacitete koji e u buduem razdoblju osigurati vei kvantum proizvedenih dobara. To znai da ovaj dio drutvenog bogatstva zavisi od spremnosti poduzetnika da ostvarene rezultate pretvaraju u novi kapital i time stvaraju uvjete za veu i kvalitetniju buduu proizvodnju.

Sredstva za potronju koriste se za zadovoljavanje raznovrsnih potreba stanovnitvaprimarnih ili sekundarnih zavisno od nivoa dohotka i opredijeljenosti za pojedine oblike 24

Uvod u ekonomiju potronje. to se ostvaruje vei dohodak uz iroki asortiman proizvoda i usluga koje stoje na raspolaganju to e stanovnitvo moi zadovoljavati postojee potrebe odnosno ivjet e na viem nivo ivotnog standarda u odnosu na drutva u kojima se to ne ostvaruje.

11. NOVACKao to je ve bilo spomenuto u prvim oblicima proizvodnje ljudi su stvarali iskljuivo za podmirenje vlastitih potreba, tzv. naturalna proizvodnja. Rastom proizvodnosti rada to je rezultiralo pojavom vika rada te drutvene podjele rada dolazi do robne proizvodnje. Proizvoai da podmire vlastite potrebe moraju do proizvoda koje ne proizvode doi procesom razmjene. Osnovni problem koji se namee je kako izvesti proces razmjene. Taj problem spontano je rijeen zamjenom robe za robu ili tzv. trampom. Iako je ovakav nain stjecanja potrebnih dobara znaio korak naprijed, ipak on ima niz ogranienja. Svaki prodava istovremeno mora biti i kupac, i obratno to je vrlo teko uskladiti. Osim toga in kupnje i prodaje odvija se istovremeno tj. nema vremenskog razmaka izmeu prodaje robe i kupnje nekog drugog dobra. Jasno da sve vea masa proizvedenih dobara nuno trai rjeenje njenog prebacivanja u sferu potronje. Taj problem rjeavan je ubacivanjem veeg broja raznih predmeta kao posrednika u razmjeni, kao to su na pr. ulje, vino, krzno, stoka, koe i sl. Svaki od tih premeta imao je manje ili vie nedostataka kao to su nedjeljivost, ogranienost teritorija na kojem funkcioniraju, nemogunost uvanja i sl. Tokom vremena iz brojnih vrsta raznih predmeta kojim su imali funkciju posrednika u robnoj razmjeni (dodue ogranienu) izdvojili su se plemeniti metali zlato i srebro koji su postali sredstvo preko kojeg je bilo najjednostavnije provesti proces razmjene, jer su u svakom trenutku bili zamjenjivi za neko drugo dobro. Od tog trenutka (koji se javlja u razliitim razdobljima kod razliitih naroda) moe se govoriti o pojavi novca. Prvi kovani novac proizveden je u dravi Lidiji u Maloj Aziji u 7. stoljeu p.n.e., to se smatra prvom serijskom proizvodnjom novca. Usput moe se spomenuti da visoka civilizacija Inka nije poznavala novac kao uostalom ni kota. Novac je dugo vremensko razdoblje funkcionirao u obliku kovanog novca. Takav novac sadrava svoju unutarnju vrijednost ali je daleko znaajnije da se preko te vrijednosti mogu nabaviti razne druge robe. Meutim metalni novac ima nedostatke kao to su teina, nesigurnost prijenosa na putovanjima te troenje, habanje kovanica. Zakonsko odstupanje u teini pojedine kovanice zove se remedijum i nakon toga se novac morao povlaiti iz opticaja. Meutim to se nije deavalo ve je i takav manje vrijedni novac i dalje obavljao svoju funkciju. Upravo ta injenica da je oblik a ne sadraj bitan 25

Uvod u ekonomiju za proces razmjene dovela je do uvoenja u opticaj sredstva koje obavlja robnu razmjenu bez obzira na unutranju vrijednost, dolo je do pojave papirnatog novca, novanice su krenule u opticaj. Prvi se pokuaji papirnatog novca javljaju u Kini u 12. stoljeu, a u Americi, u dravi Massachusetts 1690 godine za vrijeme rata s Kanadom. U Francuskoj se javlja 1716. godine na inicijativu kotlananina Lawa (taj pokuaj je neslavno zavrio a sam Law spasio se bijegom), te za vrijeme Francuske revolucije (asignati). U Engleskoj se javio za vrijeme napoleonskih ratova dok se u Rusiji pojavio u vrijeme Katarine II. Novanice su komadi papira koje imaju svoje ime , naznaenu vrijednost te naziv drave koja ga je izdala. Papirnati novac nema neku znaajniju vrijednost ve predouju vrijednost koju mu je odredio izdava drava koja i titi vrijednost izdanog novca. Danas u gotovinskom prometu nema zlatnog i srebrnog novca (osim za numizmatiare i neke posebne namjene jubileji, proslave i sl.) ve se nalazi papirnati novac novanice raznih apoena te metalni novac sitni koji je u opticaju iz praktinih razloga jer bi se papirnati sitni novac zbog velikog broja novanih transakcija brzo unitavao to bi izazivalo znatno vee trokove emisije potrebne koliine novca za opticaj.

11.1. Funkcije novcaKretanjem u robnom prometu novac obavlja odreene funkcije i to: a) Mjerenje vrijednosti Nastankom odnosno razvojem robne proizvodnje dolo je do pojave novca kao sredstva koje omoguava bre i nesmetano odvijanje robnog prometa. Da bi se to moglo odigravati potrebno je utvrditi zajedniku jedinicu kojom e se mjeriti vrijednost. Kao to za razliite mjere postoji osnovna jedinica (za masu, duinu, zapreminu, povrinu i sl.) tako je i za mjerenje vrijednosti potrebno nai osnovnu polaznu jedinicu temeljem koje e se moi izraavati vrijednosti razliitih roba odnosno razliitih koliina roba. Tako su na razliitim teritorijima nastajale razne osnovne jedinice koje su i dobivale svoja imena zavisno od povijesnih dogaaja vezanih za robni promet kao na pr. kuna, dolar, marka funta, kruna odnosno danas euro i sl. Na taj nain moe se izraziti vrijednost svake robe u jedinicama veim od osnovne jedinice (na pr. 1.000 kuna) ili manjim (na pr. 55 lipa). Kada se vrijednost robe izraava u novcu tada govorimo o cijeni. Na cijenu robe osim same vrijednosti robe mogu utjecati i drugi elementi ako to su promjena u vrijednosti novca (smanjenje vrijednosti novca dovodi do rasta cijena iako se sama 26

Uvod u ekonomiju vrijednost robe nije promijenila), stanje na tritu, tj.odnosi izmeu ponude i potranje te utjecaj netrinih elemenata (odreivanje cijena od strane dravnih institucija, monopolske cijene i sl.). b) Novac kao sredstvo razmjene Govorei o robnoj proizvodnji spomenuli smo da su se prvi oblici razmjene odigravali neposrednom razmjenom roba za robu tj. trampom. (dodue i dananja razmjena je roba za robu samo to razmjenu nosi specifina vrsta robe novac) to se pokazalo nepodesnim i onemoguavalo je normalno odvijanje robne razmjene, jer je svaka prodaja istovremeno bila i kupnja. Ulaskom novca u robni promet dolazi do razdvajanja prodaje i kupnje na dva odvojena procesa. To znai da prodava novac dobiven za prodanu robu moe utroiti na potpuno drugom mjestu i u drugom vremenu. Proizvedene robe imaju jasno odreen put tj. iz proizvodnje preko razmjene u potronju bez obzira koji oblik, dok novac stalno mijenja vlasnika, nalazi se u sferi prometa, stalno se promee odnosno neprestano se odvija opticaj novca. Postavlja se pitanje koliko je novca potrebno da se opticaj odvija bez zastoja. Iako postoje razliita miljenja o toj veliini, koliina novca u opticaju moe se izraziti kao zbroj cijena svih prodanih roba umanjen za sumu roba prodanih na kredit te sumu roba obraunatih putem kliringa a uvean za sva dospjela plaanja (robe prodane na kredit u prethodnim razdobljima). Tako utvrena veliina dijeli se s brojem opticaja istoimenih komada novca. Pomou prije izvedene formula utvruje se masa novca koja mora cirkulirati kroz robno novane transakcije da bi se one mogle odvijati bez smetnji i ogranienja. c) Sredstvo ouvanja vrijednosti Novac moe sluiti i kao sredstvo uvanja vrijednosti. Naime obzirom na pojavu odreenih nesigurnosti na razliitim tritima (vrijednosni papiri, nekretnine i sl.) novac daje odreenu sigurnost u nekom vremenu (pretpostavka je stabilna vrijednost novca) a uz to brzo je operativan za razliku od nekih drugih oblika imovine. To znai da ljudi dio novanih sredstava uvaju iz sigurnosnih razloga odnosno nepovjerenja u novarske institucije ali i u gospodarske prilike. Kod toga se javlja odreeni gubitak jer na novac uloen na tednju ili neki drugi depozit ulaga ostvaruje kamate to u sluaju uvanja gotovine izvan novarskog sistema nije sluaj. Odluku o nainu uvanja novanih sredstava donosi pojedinac uzimajui u obzir prednosti i nedostatke svakog pojedinog oblika uvanja novca. Novac ima vrijednost koja moe biti materijalna, funkcionalna, nominalna i realna. Materijalnu vrijednost novca ini njegov sadraj odnosno vrijednost materijala iz kojeg je izraen. Kovani novac iz plemenitih metala (tzv. punovrijedni novac) imao je svoju 27

Uvod u ekonomiju vrijednost koja je bila izjednaena sa zakonskom vrijednou tj. oblik i sadraj bili su jednaki. Papirnati novac ima neku vrijednost (troak papira, boje, likovnih rjeenje i sl.) ali ona je puno manja od njegove zakonske vrijednosti, novanica od 1.000 kuna koja cirkulira kroz novani opticaj i obavlja transakcije prema svojoj nominalnoj vrijednosti ima daleko manju stvarnu vrijednost nego ona koju zakonski predstavlja. Obrnuti je sluaj kod kovanica koje imaju viu materijalnu vrijednost od zakonske ali to je ve spomenuto da se odnosi na sitni koji obavlja velik broj transakcija pa se mora izraivati iz materijala koji e to omoguavati. Funkcionalna vrijednost novca proizlazi iz njegove sposobnosti da se pomou njega obavlja proces robne razmjene, to je prije navedeno u funkciji novca kao sredstva razmjene. Nominalna vrijednost novca navedena je na samom novcu odnosno pojedinoj novanici na pr. 500 kuna. Sve novanice i kovanice predstavljaju zakonsko sredstvo plaanja koje je drava odredila kao novac i svaki sudionik u novanim transakcijama mora ga prihvaati bez obzira na njegovu stvarnu vrijednost. Obzirom na stalne promjene u ekonomskom sustavu dolazi do razmimoilaenja izmeu nominalne vrijednosti i realne vrijednosti novca. Realna vrijednost novca predstavlja koliinu dobara koje se mogu kupiti za odreeni nominalni iznos. Ukoliko dolazi do rasta cijena za isti nominalni iznos moi e se kupiti sve manje dobara to znai da se moe govoriti o padu vrijednosti novca ili njegovoj deprecijaciji. Ukoliko u duem vremenskom periodu dolazi do smanjenja realne vrijednosti novca tada govorimo o padu ivotnog standarda i sve nepovoljnijim uvjetima ivota, pa zato svaka drava nastoji mjerama ekonomske politike zadrati realnu vrijednost novca kako bi se zadrao ili podigao ivotni standard graana kao temeljno pitanje gospodarskog programa svake vlade u svakoj dravi. Promjene u vrijednosti novca, a najee se radi o smanjenju njegove vrijednosti su inflacija i devalvacija. Inflacija predstavlja porast ope razine cijena, a stopa inflacije je stopa promjene ope razine cijena. Rast cijena moe biti izraen u razliitim intenzitetima pa se inflacija moe izraziti kao: a) b) c) umjerena inflacija - do 10 % godinje, (visoko razvijene zemlje) visoka inflacija iznad 10 % pa do vie od 100 % godinje (Brazil, Argentina, Jugoslavija i dr.) hiperinflacija mjeseni porast cijena vie od 50 % (Njemaka 1922.-1923.godine, Grka, Maarska poslije 2. sv. rata, Zimbabve i dr.) 28

Uvod u ekonomiju

Hiperinflacija se pojavljuje u izuzetnim okolnostima i u pravilu traje krae vrijeme, a njezino rjeavanje trai duboke zahvate u monetarno financijski odnosno cjeloviti privredni sistem. Visoka inflacija se moe ee pojaviti a uzrok joj lei u nerijeenim privrednim problemima i loe uspostavljenom financijskom sistemu drave. Niska inflacija je stalno prisutna u svim razvijenim zemljama svijeta. O uzrocima inflacije postoje razliite teorije, ali sve se slau da su najei uzroci inflacije poveana koliina novca u opticaju te neefikasan privredni sistem. Kao najei uzroci inflacije navode se inflacija potranje i inflacija trokova. a) inflacija potranje polazi od rasta cijena zbog vika potranje. Potranja za robama raste bre od proizvodnih mogunosti, tj. ponude roba. Kako postoji vie raspoloivog novca u odnosu na ogranienu ponudu to u prvo vrijeme dovodi do rasta zaposlenosti a kada ni puna zaposlenost ne moe osigurati ponudu za sav raspoloivi novac tada dolazi do rasta cijena, odnosno vrijednost novaca opada jer za istu koliinu robe treba izdvojiti veu masu novca. b) inflacija trokova polazi od strukturnih neusklaenosti i rasta cijena proizvodnih

faktora. Cijene rastu bez obzira na obujam zaposlenosti i iskoritenosti kapaciteta jer rast cijena proizvodnih faktora je rezultat vanjskih utjecaja a ne unutarnjih odnosa. Specifian uzrok inflacije je tzv. oekivana inflacija. Ona je rezultat injenice da gospodarski subjekti kod donoenja poslovnih planova i odluka polaze od pretpostavke da e doi do inflatornih tendencija pa u kalkulacije ugrauju odreenu stopu inflacije. To se neposredno odraava u rastu cijena. Rast cijena dovodi do pritiska na rast nadnica, a istovremeno i dravni proraun se planira temeljem novo uspostavljenih odnosa. U sutini kod takovog sluaja ne mijenjaju se odnosi izmeu pojedinih subjekata jedino dolazi do rasta razine cijena dok svi ostali elementi normalno funkcioniraju. Takav vid inflacije tj. istovremeni rast cijena i nadnica mogu je samo u uvjetima umjerene inflacije dok u uvjetima visoke inflacije a posebno hiperinflacije dolazi do bitnog raskoraka izmeu nivoa cijena i dohodaka odnosno dolazi do bitno znaajnog pada ivotnog standarda.

Stabilizaciji cijena i smanjivanju inflacije u pravilu se pristupa na dva naina: a) Defenzivnom ili restriktivnom politikom, ije glavne karakteristike su neposredna

kontrola cijena i smanjivanje agregatne potranje to se postie prvenstveno monetarnim restrikcijama. To znai eliminirati viak potranje i uskladiti ga s ponudom odnosno 29

Uvod u ekonomiju proizvodnjom. Problem je u tome to se viak potranje ne moe uskladiti s ponudom jer restriktivne mjere dovode do smanjenja proizvodnje. Kako se ne smanjuju trokovi i ostali ulazni elementi to dolazi do rasta trokova po jedinici ime se stvara pritisak za rast cijena. Nedostaci defenzivnog rjeavanje inflacije mogu se ublaiti rigoroznom kontrolom cijena, reduciranje agregatne potranje, rigorozna kontrola trokova i dijelova dohotka, prvenstveno kontrola plaa i javne potronje. Obzirom da u nie razvijenim zemljama stalno postoji problem niskih plaa kao i nivoa zadovoljavanja zajednikih potreba to u pravilu dolazi vrlo brzo do poputanja u nekim elementima antiinflacijskog programa a konano i do njegovog naputanja b) Ofenzivni razvojni program za smanjivanje inflacije znai usklaivanje ponude i

potranje temeljem poveanja proizvodnje. Takav program znai svoenje potronje u realne okvire i poveanje efikasnosti, to se moe ostvariti strukturnim prilagoavanjem privrede a za to treba due vrijeme. Ovo prilagoavanje privrede mora se izvesti na zdravom novcu i realnoj akumulaciji u emu je znaajna i dodatna akumulacija iz inozemstva te na financijskoj disciplini i prilagoeno restriktivnoj monetarnoj politici. Takav program mora se provoditi kao cjeloviti razvojni program jer zadire u brojna pitanja gospodarske politike odnosno politike razvoja. Bez obzira kakav e se antiinflacijski program provoditi on mora biti ostvaren u okviru gospodarskog sustava, ekonomske i razvojne politike. Inflacija znai smanjenje vrijednosti novca to se vidi kroz odnose na tritu a moe se deavati kontinuirano u duem vremenskom razdoblju. Meutim ukoliko drava utvrdi da njezino mjerilo cijena (novana jedinica) ima realno manju vrijednost tada donosi zakonski akt kojim uspostavlja novu vrijednost nacionalne valute a taj postupak naziva se devalvacija. Pojam suprotan inflaciji je deflacija. Ona je rezultat pada ope razine cijena. Takovi sluajevi su vrlo rijetki ( u SAD 1955. godine), a trajnije deflacije proizlaze iz recesija kako je na pr. u SAD u zabiljeena 1929. 1933. godina.Ako se ocjeni da je dolo do rasta vrijednosti nacionalne valute tada drava sprovodi postupak kojim se zove revalvacija.

Na kraju ovog dijela o novcu, postavlja se pitanje koje vrste novca postoje. Danas su glavni monetarni agregati kvantitativne ponude novca M1 i M2. M1 predstavlja novac u uem smislu ili tzv. transakcijski novac. On se sastoji od: a) kovanice b) papirnati novac 30

Uvod u ekonomiju Kovanice i papirnati novac predstavljaju gotovinu koja je zakonsko sredstvo plaanja te se mora prihvatiti za sva privatna i javna dugovanja. c) tekui rauni depoziti a vista ili bankovni novac. To su novana sredstva poloena u banke ili druge financijske institucije na teret kojih se moe ispisati ek. Depozit je poput svakog drugog sredstva razmjene. Bankovni depoziti na tekuim raunima posjeduju bitna svojstva novca pa se smatraju novcem u uem smislu, tj. ine dio M1. M2 predstavlja novac u irem smislu ili tzv. iri novani agregati. M2 naziva se kvazinovcem. Sastoji se od M1 te tednih rauna i oroenih depozita. Temeljem tednih rauna i oroenih depozita nije mogue izvesti direktno plaanje ali se oni relativno brzo (osobito tedni ulozi) mogu pretvoriti u gotov novac. Novac je sve to je opeprihvaeno kao sredstvo razmjene. Pod novcem podrazumijevamo prije navedene veliine M1 odnosno M2. Iako neki autori u obrazloenje vrsta novca uvode i druge veliine moe se ocijeniti da se prije navedene kategorije mogu usvojiti kao prihvatljive.

12.TRITE - POJAM I FUNKCIJEDanas privredne tokove u svijetu karakterizira proizvodnja za trite. Po tim pojmom se prvenstveno misli na neki prostor na kojem se prodaju ili kupuju razna proizvodi uz trenutno prisutne cijene. Sam naziv najvjerojatnije potjee od pojma trg kao mjesta jer se nekad robni promet odigravao na gradskim trgovima u odreene dane (sajmovi) ili nekim posebnim dogaajima (protenja i sl.).Najee se definira kao mjesto susretanja ponude (prodaje) i potranje (kupnje). Danas se robni promet odigrava i bez direktnih susreta sudionika posredstvom novijih sredstava, pote, telefona, raunala i sl. Pojam trita se moe definirati kao ukupnost svih robno novanih veza izmeu ekonomskih subjekata u drutvu zasnovanom na drutvenoj podjeli rada. Iako se pod tritem prvenstveno misli na trite materijalnih dobara, ipak se na njemu odvijaju i druge transakcije iz domene trgovakog, ekonomskog ili autorskog prava. Svoj utjecaj na trite imaju ak i transakcije koje se odvijaju mimo zakonskih odredbi tzv. sivo trite. Trite se moe dijeliti prema vie kriterija i to: a) Prema opsegu prostora: lokalno, regionalno, nacionalno, svjetsko, 31

Uvod u ekonomiju b) c) d) Prema nainu prijelaza iz proizvodnje u potronju: trgovina na veliko, trgovina na malo, Prema vrsti roba: trite poljoprivrednih proizvoda, trite automobila, trite vrijednosnih papira, i sl. Prema istovjetnosti: homogeno i heterogeno trite.

Nastanak i razvoj trita povezan je s drutvenom podjelom rada koja je dovela do specijalizacije proizvoaa koji proizvode jadan ili manju grupu proizvoda i do drugih proizvoda mogu doi jedino putem trita. Drutvena podjela rada kao to je ve napomenuto imala je znaajan utjecaj na razvoj drutva jer se proizvoai specijaliziraju za proizvodnju u kojoj mogu postizati maksimalne rezultate, odnosno prema naelu komparativnih prednosti za proizvodnju u kojoj e ostvarivati proizvodnju s niim trokovima po jedinici proizvoda. Ve je prije naglaeno da jedino trite moe dati odgovor na tri temeljna pitanja, to, kako i za koga proizvoditi, to znai da automatizam trita djeluje na regulaciju odnosa u privrednom sistemu. Ova regulacija postie se preko osnovnih funkcija trita a koje su: a) Selektivna na tritu se odigrava selekcija proizvoda. Kako se proizvedena dobra

razmjenjuju na tritu gdje se formira i prodajna cijena to se proizvoai usmjeravaju na proizvodnju onih proizvoda kojima e ostvarivati maksimalne efekte a koji ine ukupnu drutvenu potranju, b) Alokativna postizanje optimalne alokacije gospodarskih resursa postie se

uspostavom takove kombinacije faktora proizvodnje kojima se osigurava najvei uinak. To znai da trite raspodjeljuje raspoloivi fond drutvenog rada i materijalnih uvjeta proizvodnje na pojedine grane proizvodnje prema danim potrebama. c) dohotka. d) Informativna trite daje informacije proizvoaima o uspjenosti ili neuspjenosti Distribucijska mehanizmom trita odreuje se primarna raspodjela ostvarenog

dohotka u zemlji odnosno odreuje uee svakog sudionika u prisvajanju dijela ostvarenog

njihove proizvodnje, o novim proizvodima, o konkurenciji odnosno o itavom nizu informacija bitnih za donoenje poslovnih odluka. e) Razvojna trite stalno zahtjeva iznalaenje novih tehnolokih rjeenja to dovodi

do smanjenja trokova i rasta konkurentnosti. Posebno je znaajno da trite stalno trai nove koliine i nove kvalitetnije proizvode a to se moe postii stalnim izdvajanjem dijela

32

Uvod u ekonomiju ostvarenih poslovnih rezultata u investiranje, odnosno stalno inoviranje tehnolokog parka kao bitnog uvjeta opstanka u konkurentnim odnosima na tritu. Prema navedenom trite je mjesto na kojem se stvaraju uvjeti za postizanje ekonomske ravnotee no sigurno je da se ona ne moe ostvarivati samo automatizmom trita ve su potrebni i drugi regulatori kako bi se izbjegli poremeaji odnosno osigurao ravnomjerni tijek gospodarskih tokova.

13. ULOGA DRAVE U GOSPODARSTVUTrino gospodarstvo pretpostavlja da se sva dobra razmjenjuju za novac pri danim trinim cijenama odnosno da na to djeluje tzv nevidljiva ruka. Meutim u stvarnom svijetu stvari se ne odigravaju na idealan nain to dovodi do nezaposlenosti, velikog raskoraka izmeu bogatih i siromanih, nedovoljne uinkovitosti, pretjeranog zagaivanja i sl. U modernim gospodarstvima drava preuzima brojne zadatke u cilju rjeavanja nedostataka trinih mehanizama. U tom pravcu mogu se navesti bitne funkcije drave i to: 1) Drava utvruje zakonsku regulativu odnosno pravni okvir u kojem djeluje trite, kao na pr.zakonski okvir djelovanja gospodarskih subjekata, pravo vlasnitva, kontrola novane mase, standardi i mjere i sl 2) Drava provodi alokaciju resursa kroz potronju drave, poreznom politikom i vlastitom proizvodnjom. Drava kao potroa utjee na tokove proizvodnje jer temeljem ugovora s privatnim kompanijama utjee na njihovu strukturu proizvodnje. Poreznom politikom djeluje na interes privatnih kompanija za proizvodnjom odreenih dobara kapitalnih ili potronih. Istovremeno drava osigurava proizvodnju tzv. javnih dobara koju privatna proizvodnja ne moe provesti jer se koristi tako iroko rasprostranjuju da nijedno poduzee ili potroa nemaju ekonomski interes za tu proizvodnju. Javna dobra su robe u kojima mogu uivati svi i nitko ne moe biti iskljuen . Klasian sluaj takovog dobra je narodna obrana ili isti zrak. 3) Redistribucija dohotka za dio puanstva koje ne moe ili ne u potpunosti osigurati sredstva za ivot. Mjerama fiskalne politike zahvaa se dio dohotka i na taj nain osiguravaju sredstva za ivot za taj dio stanovnitva. Na koji nain i koliki iznos e se zahvaati navedenim mjerama zavisi o politikoj ocjeni provoenja socijalnih

33

Uvod u ekonomiju programa. Uz transferiranje dijela dohotka prema siromanijim slojevima ili nekim drugim kategorijama drava moe i direktno djelovati na redistribuciju dohotka kao to su zajamene cijene poljoprivrednih proizvoda, propisane minimalne nadnice i sl. 4) Drava djeluje mjerama ekonomske politike na stabilnost cijena, punu zaposlenost i postizanje realnog gospodarskog rasta. To znai da provodi takovu ekonomsku politiku kojom e se u potpunosti ostvarivati navedeni ciljevi. Polazei od navedenog mogu se navesti 3 podruja djelovanja drave u ekonomiji: 1) Poticanje uinkovitosti, gdje drava djeluje na pravcu ispravljanja trinih nesavrenosti. Alokativnoj funkciji smetaju monopoli pa je nuna intervencija drave (antitrustovski zakoni). Isto tako i javna dobra se ne mogu alocirati putem trinog mehanizma ve drava donosi odluku o njihovoj cijeni, proizvodnji i sl. 2) Ublaavanje socijalnih nejednakosti kroz progresivno oporezivanje, izgradnjom sustava transfernih plaanja subvencioniranjem zdravstvene zatite, niskim stanarinama odnosno mjerama kojima se postie bolja financijska sigurnost siromanih slojeva stanovnitva. 3) Makroekonmska funkcija odravanja ekonomske stabilnost. Drava provodi mjere (prvenstveno fiskalnom i monetarnom politikom) u cilju obuzdavanja inflacije, osiguranja zaposlenosti, odnosno osigurava dugoroni ekonomski rast. Na koji nain i koje mjere e se provoditi zavisi o konkretnim problemima gospodarstva u pojedinom dravama no sigurno je svaka suvremena drava nastoji provoditi one mjere kojima e na najefikasniji nain osigurati stabilan ekonomski rast u duem vremenskom periodu.

14. PROFIT I PROFITNA STOPAU prethodnom tekstu objanjen je pojam kapitala, koji se najee objanjava kao masa novca koja se ulae u neku ekonomsku aktivnost s osnovnim ciljem da se ostvari neka korist, odnosno da se uloena masa novca uvea. Ova razlika izmeu uloenih sredstava i njihove vrijednosti na kraju naziva se profit. Profit u stvari predstavlja razliku izmeu ostvarenih prihoda (UP) i uloenih sredstava (CK), odnosno u izrazu 34

Uvod u ekonomiju Pf = UP CK Nastajanje profita moe se objasniti na dva naina. 1.) Manje znaajan nain nastanka profita proizlazi iz jeftine kupnje i skuplje prodaje to se uobiajeno naziva komercijalni profit. Ovaj oblik moe funkcionirati jer je cijene po kojoj se moe kupiti nia od cijene po kojoj se moe prodati bez obzira to na predmetu kupoprodaje nizu raene nikakve promjene. Meutim ovdje ne dolazi do nikakvog uveanja vrijednosti jer za toliko koliko je nekom uspjelo prodati jeftiniju robu po veoj cijeni toliko je netko drugi preplatio istu robu, odnosno dobitak jednog sudionika u transakciji jednak je gubitku drugog sudionika. Sa stanovita drutva nita se nije promijenilo. 2.) Bitno su razliiti profiti koji proizlaze iz poduzetnikih aktivnosti. Dobici odnosno zarade nisu vezane za neiji gubitak kao to je to u prethodnom sluaju, ve su rezultat injenice da je prodajna cijena proizvedene robe vea od svih inputa koritenih za njezinu proizvodnju. Poduzetniki profit je iznos za koji cijena outputa premauje troak njegove proizvodnje. Iz navedenog proizlazi da kad govorimo o profitu prvenstveno mislimo na profit koji nastaje u procesu materijalne proizvodnje. On je osnovni motiv i pokreta poslovnih aktivnosti jer je osnovni cilj na uloena sredstva ostvariti neku dobit ili zaradu. Meutim kad se govori o profitu misli se na njegov apsolutni iznos, to ne moe dati toan uvid o uspjenosti uloenog kapitala. Radi toga se kao pokazatelj uspjenosti plasiranog kapitala koristi izraz profitna stopa. Profitna stopa se definira izrazom Pfs = Pf X 100 K Pfs = Profitna stopa Pf= masa ostvarenog profita K= iznos vrijednosti uloenih sredstava Profitna stopa je pokazatelj uspjenosti poslovanja jer se njome mjeri masa ostvarenog profita u odnosu na uloena sredstva. Svaki poduzetnik je zainteresiran za to veu profitnu stopu i ulagat e u one djelatnosti u kojima e jedinica uloenog kapitala donositi to veu dobit. Profitna stopa je vaan ekonomski pokazatelj i ona se moe izraunati za svako

poduzee, privrednu granu ili na nivou nacionalne privrede.Na njezinu visinu utjeu brojni

35

Uvod u ekonomiju faktori a mogu se oznaiti kao tzv unutarnji faktori na koje poduzetnik moe utjecati kao to su obrt kapitala, organski sastav faktora proizvodnje i ekonomiziranje u poslovanju, te vanjski na koje poduzetnik ne moe bitno utjecati kao to su promjene u cijenama ulaznih komponenti i promjene u cijenama gotovih proizvoda. Svi ti faktori djeluju razliitim intenzitetom a konani rezultat je zbroj svih pozitivnih i negativnih tendencija s ciljem da prevladavaju pozitivne to rezultira u uspjenijem poslovanju poduzea i njegovom razvoju a ako je opa tendencija u drutvu tada dolazi do rasta nivoa razvijenosti odnosno openito do porasta ivotnog standarda.

14.1. Obrt kapitalaProlazei svoj kruni tok od novaca, gdje zapoinje kruni tok, pa do novca (u pravilu uveanog) gdje on zavrava, kapital prolazi odreeni put kojim traje neko vrijeme. To vrijeme potrebno da se kapital ponovo vrati u svoj poetni oblik zove se vrijeme obrta. Vrijeme obrta kapitala sastoji se od vremena proizvodnje i vremena prometa. Vrijeme obrta kapitala je vremenski razmak koji postoji izmeu jednog razdoblja krunog kretanja kapitala i slijedeeg perioda. To je vrijeme koje pokazuje razdoblje ponavljanja procesa stvaranja nove vrijednosti. Vrijeme obrta pojedinih kapitala veoma je razliito, zavisno od toga u koje je podruje plasiran kapital. Kao uobiajena mjera za utvrivanje broja obrta uzima se godina dana.Ako poemo od jedinice mjere tj. godine i oznaimo je s oznakom O, vrijeme trajanja jednog obrta oznaimo s oznakom o, dok se broj obrta oznaava s oznakom n tada se godinji broj obrta moe utvrditi u izrazu n= O o Taj izraz se koristi za izraunavanje broja obrta u godini dana ako je poznato vrijeme obrta. Na primjer, ako vrijeme obrta kapitala iznosi 3 mjeseca tada ja n= 12/3 = 4 odnosno kapital se obrne 4 puta godinje. Vrijeme obrta kapitala sastoji se od vremena kad se kapital nalazi u oblasti proizvodnje i vremena kad se nalazi u oblasti prometa. Na vrijeme proizvodnje utjee vrijeme rada i vrijeme odreenih zastoja u proizvodnim tokovima. Vrijeme rada je odreeno karakterom tehnolokog procesa i u nekim djelatnostima se stalno skrauje rastom proizvodnosti rada dok u nekim djelatnostima to nije mogue jer je proizvodnja zavisna od raznih prirodnih procesa na pr. poljoprivreda.Vrijeme zastoja moe biti 36

Uvod u ekonomiju planirano i neplanirano. Neplanirani zastoji su oni koji su rezultat djelovanja vie sile na pr. elementarne nepogode i sl. Planirani zastoji su na pr.preventivno odravanje, odnosno privremeno zaustavljanje strojeva radi godinjeg servisiranja i sl. Vrijeme prometa sastoji se od vremena osiguranja svih potrebnih inputa i ono u pravilu ne bi trebalo predstavljati problem. To znai voditi politiku osiguranja svih potrebnih materijala i sirovina da ne dolazi do zastoja u proizvodnji zbog nedostatka materijala. Istovremeno treba voditi rauna da ne dolazi do gomilanja zaliha i due vezanosti sredstava to izaziva dodatne trokove. Vrijeme prodaje obuhvaa vrijeme od izlaska proizvoda s proizvodne linije pa do naplate njegove prodaje. To znai vrijeme koje gotovi proizvodi stoje na zalihi i vrijeme od izlaska iz skladita do pristizanja novca na poslovni raun. Svaki poduzetnik nastoji to je mogue vie skratiti vrijeme vezanosti sredstava u pojedinim fazama ciklusa kako bi se kapital u to kraem roku vratio u svoj poetni oblik. Svi navedeni elementi, razliitim intenzitetom djeluju na konano vrijeme trajanja jednog obrta, a svaki je poduzetnik zainteresiran da u jednoj poslovnoj godini uspije vie puta obrnuti kapital, jer vie obrta kapitala donose i veu masu profita.

14.2. Stalni i opticajni kapital u obrtnom ciklusuVe je spomenuto da se kapital u procesu rada ulae u sredstva za proizvodnju i rad. Sredstva za proizvodnju sastoje se od sredstava za rad i predmeta rada. Dio kapitala uloen u sredstva za rad (orua, strojevi, alati i sl.) ne utroi se u toku jednog proizvodnog procesa ve obavlja svoju funkciju u stalno ponavljanim procesima rada. On ne prenosi odjednom itavu vrijednost na novi proizvod, ve na njega prenosi onoliko svoje vrijednosti koliko od nje gubi u jednom proizvodnom procesu. Taj dio vrijednosti koji se prenosi na novi proizvod izraunava se temeljem procjene koliko vremena e to sredstvo moi obavljati svoju funkciju. To je ono vrijeme koje traje od trenutka nabave sredstava odnosno stavljanja u upotrebu pa do momenta kada je ono istroeno i mora se izdvojiti iz procesa proizvodnje jer vie nije u stanju obavljati svoju funkciju ili nije u stanju to obavljati na ekonomian nain. To traje