1. ZAŠTO UČITI EKONOMIJU (GOSPODARSTVA)

Bezbroj je razloga za to :

Neki uče ekonomiju nadajući se da će se obogatiti. Drugi se boje da će ostati nepismeni

ako ne razumiju zakon ponude i potražnje. Mnogi bi zato da bi naučili kako će se

budžetski deficit i inflacija odraziti na njihovu budućnost.

Svi su ti i mnogi drugi razlozi dobri, Ali ipak jedan razlog za učenje temeljnih lekcija iz

gospodarstva .

Ciljevi života- od kolijevke do groba- sudarat će se s brutalnim istinama gospodarstva.

Kao birač odlučivat će o pitanju budžetskog deficita, poreza i vanjske trgovine. Izbor

vašeg životnog zanimanja jedna je od najvažnijih gospodarskih odluka koje će donijeti.

Kad budete zarađivali za život gospodarstvo će vam pomoći pri odluci koliko i na što

potrošiti, a koliko i gdje uštedjeti.

Gospodarstvo definirano kao znanost koja proučava kako zajednica upotrebljava oksudne

resurse da bi proizvela korisna dobara i raspodijelila ih među različitim grupama u

zajednici. S obzirom na to gospodari li se na državnoj ili na razini poduzeća gospodarstvo

dijelimo na makro i mikro gospodarstvo.

Ekonomiku šumarstva definiramo kao dio opće ekonomije koji se bavi šumarstvom kao

jednom od grana nacionalnog gospodarstva. Međutim, u ovu klasičnu definiciju nužno je

ugraditi suvremene probleme kao što je npr. „ održivi razvoj“

2. TEMELJNI EKONOMSKI PROBLEM

Bez obzira na to kojem se gospodarskom sustavu radi, svi poduzetnici susreću se s

jednakim problemima, a to su ŠTO; KAKO i ZA KOGA proizvoditi.

Na svijet postoji mnoštvo proizvoda i usluga koje mogu zadovoljavati neke potrebe. Pred

Gospodarstvenike se stavlja problem koji od tih proizvoda proizvoditi. O toj odluci, ŠTO

proizvoditi, ovisi sudbina firme. Također, jedan je proizvod moguće proizvesti na više

načina pa je potrebno odabrati način „KAKO“ proizvoditi. Pored ova dva pitanja važno je

u okviru gospodarstva odrediti i „ZA KOGA“ proizvoditi.

1

3. ALTERNATIVNI GOSPODARSKI SUSTAV

Pokušavajući riješiti temeljne, univerzalne ekonomske probleme gospodarstva su

razvila nekoliko različitih sustava gospodarenja. S obzirom na to da su „ ŠTO;KAKO i

ZA KOGA“

Univerzalni problemi moramo se odlučiti za način rješavanja ovih problema. U

gospodarstvu je poznato nekoliko načina rješavanja ovih problema, a to su:

- tržišno gospodarstvo

- plansko gospodarstvo

- običajno gospodarstvo

- mješovito gospodarstvo

U tržišnom gospodarstvu fundamentalni, univerzalni gospodarski problemi rješavaju se

na tržištu. Pod utjecajem ponude i potražnje u uvjetima slobodne konkurencije formiraju

se cijene i količina robe koja će biti prodana. Temeljni uvjeti za funkcioniranje su

konkurencije formiraju se cijene i količina robe koja će biti prodana. Temeljni uvjeti za

funkcioniranje su konkurencija i privatno vlasništvo.

U planskom gospodarstvu, fundamentalni, univerzalni gospodarski problemi rješavaju se

na temelju plana koji donosi država. Glavni uvjeti za funkcioniranje ovog sustava je

državno vlasništvo.

Običajno gospodarstvo možemo samo napomenuti kao sustav koji je funkcionirao na

način da je sin nap.kovač svoje „ ŠTO; KAKO i ZA KOGA „ naslijedio od svoga oca

djeda.

Plansko gospodarstvo kao sustav rješavanja gospodarskih problema pokazalo se

neučinkovito. Države koje su ga prakticirala ostala na nižem stupnju gospodarskog

razvoj, a neke od njih su se i raspale. Istovremeno su otkrivene i greške tržišta koje se

prije svega očituju kroz stvaranje monopola, socijalnih problema, nedovoljne proizvodnje

značajnih proizvoda. Stoga je nužna državna intervencija u tržište pa se javlja mješovito

gospodarstvo.

2

4. GRANICA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI

Jedno gospodarstvo koje posjeduje gospodarske resurse – rad, znanje, prirodna dobra,

kapital… mora odgovoriti na pitanje što, kako i za kog. Međutim to nisu jedina pitanja na

koja treba odgovoriti. Tako je za gospodarstvo važno odrediti koliko će ljudi angažirati u

poljoprivredi, a koliko u industriji odnosno koliko će proizvesti pšenice, koliko

automobila koliko tenkova… Donijeti ovakve odluke u jednom gospodarstvu nije nimalo

jednostavno, a da bismo bolje razumjeli ovaj problem poslužit ćemo se metodom

apstrakcije. Pre postavimo dakle da se u jednom gospodarstvu proizvode samo dvije robe

tenkovi i maslac.

MOGUĆNOST MASLAC TENKOVI

A 0 5

B 1 4

C 2 3

D 3 2

E 4 1

F 5 0

MASLAC

5 __

4 __

3 __

2 __

1 __

I I I I I TENKOVI

1 2 3 4 5

3

Temeljom gornje tabele nacrtaj i objasni GPM.

GPM pokazuje koliko je neko gospodarstvo u stanju proizvoditi pri danoj tehnologiji i

uvjetima pune zaposlenosti. Dakle proizvodnja izvan GPM nije moguća, dok je

proizvodnja unutar GPM uobičajena..( pokušaj komentirati npr. Točku 1;2; i 3;2).

5. OPORTUNITETNI TROŠAK I PROBLEMI IZBORA

Budući da su dobra kojima raspolažemo ograničena želja da imamo više jednog dobra

nužno će dovesti do situacije da imamo manje drugog dobra. Stoga takve odluke stvaraju

oportunitetni trošak – trošak propuštene prilike. U koliko se dakle odlučimo za veču

proizvodnju tenkova, to ćemo platiti manjom proizvodnjom maslaca.( objasni oportunitni

trošak studiranja).

S obzirom na postojanje oportunitetnog troška javljaju se problemi izbora. Oni se nalaze

u osnovi ekonomskog razmišljanja. Međutim vezuju se samo za gospodarstva u kojima

postoji sloboda izbora i gdje nema neograničenih resursa.

6. OKSUDNOST RESURSA

Analiziramo li navedene definicije vidjet ćemo da su samoj srži ekonomije leži zakon

oskudnosti koji kaže: Dobra su oksudna jer ne postoji dovoljno resursa za njihovu

proizvodnju. Nasuprot ograničenim stoje želje potrebe koje su neograničene. Također,

mnoga dobra su ograničena jer ne postoji dovoljno šumskih resursa za njihovu

proizvodnju. S obzirom na to potrebno je naučiti kako najbolje iskoristiti raspoložive

mogućnosti, da bi se proizvelo što više dobara koja će zadovoljiti potrebe ljudi.

Potreba je osjećaj nedostatka vezan uz svijest da postoji dobro kojim se taj nedostatak

može ukloniti.

Resursi su sva raspoloživa dobra, proizvedena i ne proizvedena, koja pridonose

proizvodnji i blagostanju nacije. Proizvedeni resursi su oni na kojima je utrošen ljudski

rad, dok su ne proizvedeni djelo prirode.

Komentiraj šumske resurse s ovog aspekta!!

4

Resursi su izbor blagostanja, a njihovo glavno svojstvo je ograničenost. Moguće je

govoriti o apsolutnoj i relativnoj ograničenosti. Također resursi se mogu podjeliti na

obnovljene i neobnovljive. Obnovljivi su rad i kapital, a neobnovljivi su materijali i

energija. Pojedini prirodni resursi ka npr. Šume su obnovljivi, međutim želja za profitom

dovodi do neracionalne eksplatacije, šuma se brže troši nego što se obnavlja pa prijeti

opasnost da ostanemo bez nje. Obilježje šume kao prirodnog resursa je da se može

smanjiti i povećati. Povećat će se ako mu se dopusti ili potakne obnavljanje, ali ne preko

određene granice koja je definirana eko sustavom. Razumnim gospodarenjem može se

„ubirati prirast“ nastali na zalihi koja će u tom slučaju rasti. Vrlo je bitno da količina koje

se ubiru ne premaše prirast jer je onda ugrožen taj prirodni rast.

OBNOVLJIVI PRIRODNI

RESURSI

ŠUMSKI

RESURSI

VODNI

RESURSI

KLIMATSK

I RESURSI

POLJOPRIVREDN

I

RESURSI

OSTALI

ORGANSK

I RESURSI

DRV

O

OSTALI ŠUMSKI

RESURSI

ŠUMSKI PAŠNJACI

I USJEVI

OUTPUT OSTALIH

FUNKCIJA ŠUME

Različitom kombinacijom inputa postižu se različiti poslovni rezultati. Stoga je potrebno

voditi računa o optimalnoj alokaciji resursa. U skladu s tim, prilikom gospodarenja

resursima, potrebno je voditi računa o količini, kvaliteti i cijeni resursa.

5

7. INPUTI I AUTPUTI U ŠUMARSTVU

Budući da nas ekonomika uči kako gospodariti šumama (odnosno resursima u opće)

vrlo je bitno detaljno sagledati sve inputem i outputom koje se pojavljuje u šumarstvu,

odnosno detaljno proučiti funkcije šuma koje možemo podijeliti ovako:

1. Gospodarska funkcija 3. Ekološke funkcije

- proizvodnja sirovine - hidrološka funkcija

- protuerozijska funkcija

2.Socijalne (društvene funkcije) - zaštita od lavina

- Turistička funkcija - klimatska funkcija

- Estetska funkcija

- Rekreacijska funkcija 4. Asimilatorske funkcije

- Zdravstvene funkcije

Navedene funkcije šuma definiraju i poticajni output u šumarstvu, dok se kao input

koriste rad i kapital u vrlo različitim oblicima.

Uvažavanje gore navedene funkcije šuma razvila se koncepcija potajnog gospodarenja u

šumarstvu koja podrazumijeva upravljanje i iskorištavanje šuma i šumskih zemljišta na

način i u opsegu u kojem se održava njihova biološka raznolikost, proizvodnost,

sposobnost obnavljanje te vitalnost i potencijal, da bi se sad i budućnosti ispunile bitne

ekološke, gospodarske i socijalne zadaće na lokalnoj i globalnoj razini te da se ne bi

nanijela štete drugim eko – sustavima. Primjenom potajnog gospodarenja šumama svijet

će morati plaćati korištenjem opće korisnih funkcija šuma, zemlje koje ne posjeduju

šume mora će plaćati rentu onima koje posjeduju, ne zato što su „velikodušne“ nego zbog

toga što trebaju čist zrak. Ova činjenica otvara problem obračunavanje „rente na

oskudnost“

6

8. ŠUMARSTVO KAO SPECIFIČNA GOSPODARSKA DJELATNOST

Proizvodnja je proces kombiniranja inputa s ciljem dobivanja autputa. Uzmemo li u

obzir inpute i poglavito outpute koji se pojavljuju u šumarstvu vidjet ćemo da je

šumarstvo vrlo specifična, a s obzirom na to gospodarenjem šuma kao gospodarska grana

je vrlo specifično.

8.1.Specifičnost šumske proizvodnje proizlazi iz:

- obilježje stojbine (klima i tlo su zadani gotovo apsolutno nepromjenjivi);

- biološkog značaja šumskih resursa ( šumsku proizvodnju nije moguće ugasiti zato

jer je ne profitabilna, mnogi efekti koji se javljaju kao posljedica šumske

proizvodnje nisu i ne mogu biti tržišno valorizirani..)

- činjenice da proizvodnja mora slijediti funkcioniranje biološkog sustava (neki se

radovi mogu obaviti samo u određeno vrijeme)

8.2.Specifičnost šumskog gospodarstva:

- dugoročan ciklus proizvodnje biomase

- više struke funkcije razdoblje od početnih radova do ekonomskih učinaka

- velika ulaganja koja često nadmašuje mogućnost šumo vlasnika

- nejednaki uvjeti gospodarenja

- gospodarenje na velikim površinama

9. ZEMLJA KAO RESURS, ŠUMSKA RENTA I ŠUMSKA TAKSA

Kapital kao input javlja se kao novčana imovina ili kao materijalni kapital.

S obzirom na način ulaganja kao prinos od kapitala mogu se pojaviti: kamata, dividenda,

profit i renta. Šuma spada u fiksni kapital i ako je njezin vlasnik iznajmi, kao prinos od

tako uloženog kapitala on prima rentu.

Šumsko zemljište kao prirodni resursi je vrlo specifičan input koji se pojavljuje u

šumarstvu.

7

10. ŠUMA KAO KAPITAL

U slobodnom poduzetništvu (kapitalizmu) ljudi investiraju svoj kapital u biznis, kao

pojedinci ili kao dionička društva, a s ciljem ostvarivanja profita. Jedan od osnovnih

parametara u analizi poslovanja je profit koji se lako izračuna, kao razlika prihoda i

rashoda. Međutim, u šumarstvu nije tako jednostavno izračunati prihode i rashode, jer je

šuma kao input vrlo specifična. Navedimo nekoliko primjera:

- vremenski razmak od početka uzgajanja do sječe vrlo je dug

- uzgajanje i zaštita šuma sastoji se od niza različitih radova

- troškovi eksplaotacije kreće se od vrlo visokih do vrlo niskih…

Kad govorimo o kapitalu potrebno je fiksni i obrtni kapital. Šuma i šumsko zemljište

ulaze u kategoriju fiksnog kapitala. U obrtu kapitala ulazi imovina čiji je vijek kraći od

godinu dana i koji se utroše u jednom proizvodnom procesu, te svu svoju vrijednost

prenese u novi proizvod.

U ekonomskoj analizi važan je pokazatelj stopa prinosa od kapitala.

11. PROFIT I PROFITNA STOPA

Profit je prinos na investirani kapital koji ostvaruje poduzetnik. Jednak je razlici

prihoda i rashoda, a dobiva ga poduzetnik kao naknadnu preuzeti rizik.

Profit se javlja kao sposobnosti, hrabrosti ili umijeća dobra procjene poduzetnika. Za

pojam profita vezuje se i pojam extra profita-koji je rezultat prirodne rijetkosti ili

osobitosti ulaganja. Profit se može ostvariti ulaganjem znanja, novaca i talenta u

različitim sektorima, a ne samo u proizvodnji.

U gospodarstvu je iznimno važan odnos između kamatne i profitne stope.

Neto- prinosStopa neto prinos = ----------------------------------- x 100 Vrijednost ukupnih ulaganja

8

12. DETERMINANTNE PFS

Budući je pfs motor pokretača gospodarskog razvoja vrlo je bitno sagledati njezine

odrednice, a to su :

- cijena autoputa

- učinkovitost rada

- količina rada po satu

- količina potrošenog materijala

- cijena materijala

- iskorištenost kapaciteta itd.

13. POKAZATELJI USPJEŠNOSTI POSLOVANJA

13.1.Rentabilnost

Rentabilnost – je je pokazatelj uspješnog poslovanja koji se dobije kada se u odnos

stave ostvareni profit i uloženi kapital. On pokazuje koliko se jedinica profita ostvari po

jedinici uloženog kapitala.

13.2 Ekonomičnost

Ekonomičnost podrazumijeva štedljivost koju valja postići u proizvodnom procesu.

Ona se izračunava stavljanjem u odnos inputa i outputa, a cilj je proizvoditi što veći

output korištenosti što manje inputa.

Ukupan učinak (A) x cijena vrijednost proizvodnjeEkonomičnost = ---------------------------------- = ----------------------------- Ukupan učinak (B) x cijena troškovi

9

PfPfs= _________x 100 K

KamateKs= __________ x100 NK

Poslovni rezultatiRentabilnost ------------------------------ x 100 Uloženi kapital

Produktivnost

Produktivnost rada podrazumijeva odnos između količine proizvodnje i angažiranog rada

ili obratno. P= Q/L ; P= L/Q

14. EKONOMSKA ANALIZA TROŠKOVA

Proizvodnja kao proces kombiniranja inputa s ciljem dobivanja outputa nužno nosi

određene troškove. Svaki input ima svoju vrijednost cijena x količina – koju će kasnije

prenijeti ma novi proizvod.Koliku će cijenu imati novi proizvod ovisi o mnoštvu činitelja,

ali prije svega cijeni input. Novac koji potrošimo za nabavku inputa zovemo trošak.

Troškovi su oni koji se ne mijenjaju bez obzira na povećanje i smanjenje korištenja

proizvodnih kapaciteta. Oni su konstantni. A mijenjaju se samo u slučaju novih ulaganja

osnovna sredstva.

Varijabilni troškovi su oni koji se odnose na nabavu obrtnog kapitala. Oni rastu i padaju s

obzirom na rast ili pad proizvodnje. Odnos između rasta i pada proizvodnje i troškova

može biti proporcionalan, brži i sporiji. U tom smislu razlikujemo proporcionalne,

progresivne i degresivne troškove.

Zbrajanjem fiksnim i varijabilnih troškova dobivamo ukupne troškove.

UP1 UP2

Troškovi

UT VT

BP2

BP1 FT

10

Uvedemo li analizu na gornjem grafikom i UP dobiti ćemo jedan vrlo bitan pokazatelj

- BP – točku u kojoj su prihodi jednaki i rashodima. ( Komentiraj).

15. TRŽIŠNO GOSPODARSTVO I NJEGOV UTICAJ NA GOSPODARENJE

ŠUMA

Cilj gospodarenja odnosno ekonomiziranja, pa tako i šumarstvu je, koristeći određenu

količinu inputa postići što veći output-odnosno postići određeni output koristeći što

manju količinu inputa.

Tržišno gospodarstvo se pokazati vrlo uspješno kao sustav gospodarenja, međutim kada i

igru uđu resursi koji nemaju cijenu (čist zrak, voda…) javljaju se određene poteškoće i

potrebe da se intervenira u tržišni sustav. Kako bi sve bilo jasnije navedite neke opće

značajke tržišnog gospodarstva:

- privatno vlasništvo – konkurencija

- ponuda i potražnja

- poduzeća u pojedinačnom vlasništvu

- korporacije

- dobit u svim svojim oblicima

- gubitak

Tržišno gospodarstvo kao sustav sa njegovim podsustavima možemo prikazati ovako:

Tržište roba i usluga ( ponuda i potražnja roba i usluga)

11

TRŽIŠNO GOSPODARSTVA

Tržište kapitala (ponuda i potražnja novca)

Tržište rada (ponuda i potražnja rada)

Da bismo razumjeli funkcioniranje tržišnog gospodarstva važno je definirati pojam

tržišta. Tržište možemo definirati kao mjesto susret ponude i potražnje, što je ujedno i

najjednostavnija definicija i shvaćanje tržišta. Promatramo li ga kao složeni sustav

možemo kazati da je tržište mehanizma putem kojeg kupci i prodavači djeluju da bi

nekom proizvodu ili usluzi odredili količinu i cijenu.

16. MARKETING U ŠUMARSTVU

U vrlo složenoj vezi s pojmom tržišta je i pojam marketinga koji podrazumijeva

tržišno poslovanja. Suvremeni marketing kompletan proizvodni proces kombiniranje

inputa i autputa prilagođava potrošaču koji se nalazi u središtu zbivanja. Potrošač vlada

ekonomijom jer o njegovoj odluci da kupi ili ne kupi ovisi mnogo toga. Upravo zato se

gospodarenje šumama i šumskim resursima mora prići s aspekta potrošača koji vrlo često

u središtu zbivanja stavlja korisnost. Korisnost definiramo kao zadovoljstvo koje potrošač

ostvaruje konzumiranjem određenog proizvoda. Ukoliko u domenu šumarstvu ugradimo

pojam korisnost vidjet ćemo da je šuma izbor mnogih korisnosti koje su povezane s

navedenim funkcijama šuma.

17. POTROŠNJA

Potrošnja predstavlja količinu robe i usluga koja se traži na određenom mjestu u

određenom vrijeme i po nekoj cijeni. Potražnja ovisi o mnoštvu činitelja, a prije svega o

cijeni. Iz odnosa tražene količine cijene formira se zakon potražnje koji kaže da će rastom

cijene padati traženje količine i obratno.

Grafičkom prezentacijom zakona potražnje dobivamo krivulju potražnje koja pokazuje

koliko su kupci voljni kupiti pri svakoj mogućoj cijeni.

D

12

P

Q

Djelovanjem zakona potražnje omogućuje efekta dohotka i efekata supstitucije.

Potražnja za različitim robama različitim robama različito reagira na promjene cijene pa

se u analizu može uvesti pojam elastičnosti.

18. PONUDA

Ponuda predstavlja količinu robe i usluga koja se nudi na određenom mjestu u

određeno vrijeme i po nekoj cijeni. Ponuda ovisi o mnoštvu činitelja, a prije svega o

cijeni. Iz odnosa ponuđene količine i cijene formira se zakonom ponude koji kaže da će

rastom cijene rasti ponuđene količine i obrnuto.

Grafičkom prezentacijom zakona ponude dobivamo krivulju ponude koja pokazuje

koliko su poduzetnici voljno ponuditi pri svakoj mogućoj cijeni.

P

S

Q

Ponuda različitih roba različito reagira na promjene cijene pa se u analizu može uvesti

pojam elastičnosti.

19. URAVNOTEŽENJE PONUDE I POTROŠNJE

Sile ponude i potražnje na slobodnom tržištu djeluju kako bi uravnotežili ponudu i

potrošnju. Na tržištu su moguće tri situacije:

- suvišak S je veći od D znači ponuda je veća od potražnje – tada poduzetnici da bi

prodala robu snižavaju cijene, a to prema zakonu ponude dovodi do pada ponude,

a prema zakonu potražnje do rasta potražnje i slijedi ravnoteža.

13

- Ravnoteža S=D je situacija na tržištu kada su ponuda i potražnja jednake – što

dovodi do „čišćenja“ tržišta

- Nestašica S manja od D tada su kupci da bi došli do robe koje nema dovoljno

spremni platiti više što rezultira rastom ponude i padom potražnje odnosno

ponovnim uravnoteženjem.

S

Suvišak

P R

Nestsšica

20. KAKO TRŽIŠTE RJEŠAVA TEMELJNE GOSPODARSKE

PROBLEME

Potrošnja Tržište

Ponuda

šumski resursi šumski resursi

šumski resursi

trupci trupci

lov divljač lov, divljač

ostali šumski resursi ostali šumski resursi

Želje(potrebe)za

Šumskim resursim

Kućanstvo

(pojedinci)

Vlasništvo nad imputima

Proizvoditi

Troškove

Poslovne

aktivnosti

Plaće, najamnine

ŠTO ?

KAKO?

ZA KOGA?14

Cijene na tržištima dobara

rad rad

zemljište zemljište

kapitalna dobra kapitalna dobra

ponuda tržište potražnja

21. MAKROEKONOMSKA POLITIKA U UTJECANJU NA ŠUMARSKU

POLITIKU

Makroekonomija se za razliku od mikroekonomije bavi proučavanjem gospodarstva

kao cjeline, na razini države.

Velika ekonomska kriza je pokazala da je nužno voditi i makroekonomsku politiku kako

bi sustav što bolje funkcionirao.

Glavni makroekonski ciljevi su :

- brz i stabilan gospodarski rast

- stabilne cijene

- puna zaposlenost i

- ravnoteža platne bilance

Kako bi postigli navedene ciljeve ekonomisti se služe:

- monetarnom politikom

- fiskalnom politikom

- Šumarstvo je specifično gospodarska grana vrlo interesantna prije svega

mikroekonomci, međutim s obzirom na značaj šuma država je preko svoga

aparata dužna sudjelovati u kreiranju šumske politike.

Njega karakterizira niz obilježja:

- Zemlja se ne može proizvoditi

15

Cijene na tržištima inputa

- Zemlja je ograničena

- Zemlja ima apsolutnu fiksnu ponudu

- Cijena zemlje naziva se renta

- Postoji monopol u gospodarenju šumama

Cijena zemljišta izračunava se temeljem slijedeće formule

Određivanje rente u uvjetima konkurencije:

R

D S

Re

E

Z

Količina zemljišta

Kad govorimo o renti kao prinos od vlasništva nad zemljom možemo razlikovati:

- apsolutnu rentu

- diferencijalnu rentu I

- diferencijalnu rentu II

- monopolsku rentu

Šumska renta ovisi o cijeni drveta na tržištu.

Šumska taksa je iznos koji kupci plaćaju vlasniku za neobrađeno drvo u šumi.

Š = C – E (cijena minus troškovi eksplatacije) C = Š + E

16

Rx 100Cz= _________ Ks

S cijena što bolje alokacijeresursa šumarstvo kao sustav podjeljeno je na niz podsustava i

to :

- uređivanje šuma

- uzgoj šuma

- zaštita šuma

- iskorištavanje šuma

- primarna prerada drveta

22. UPRAVLJANJEM ŠUMSKIM RESURIMA

Budući da tržišni mehanizam ne funkcionira savršeno odnosno javljaju se određene

greške tržišta, nužna je državna intervencija u ovom sektoru. Pred gospodarstvenike se

postavlja pitanje kako ujediniti ekonomski, politički, administrativni i zakonodavni

sektor, koji se isprepliću u organizaciji upravljanja šumskim resursima, a da bi se

osigurao održivi razvoj. Stog je potrebno navesti neke elemente upravljanja šumskim

resursima.

Upravljanje (managment) je znanje o onome što želite učiniti, a zatim nastojanje da se to

učini na najbolji i najučinkovitiji način.

17

18