naslov izvornika

Ben Goldacre

Bad Science

copyright © Ben Goldacre 2008, 2009

nakladnikNaklada OceanMore d.o.o., Zagreb

www.oceanmore.hr

urednicaGordana Farkaš-Sfeci

recenzentIva Tatić

© za hrvatsko izdanje Naklada OceanMore

Zagreb, listopad 2010.prvo izdanje

ISBN 978-953-7056-77-3

Ben GoldacreLoša znanost

s engleskoga preveoMarko Kovačić

Sadržaj

Svim zainteresiranim stranama ...........................................................7

1 Materija  ................................................................................................. 11

2 Razgibavanje mozga  ....................................................................... 21

3 Kompleks progenij XY .....................................................................27

4 Homeopatija ......................................................................................33

5 Efekt placeba .................................................................................... 59

6 Besmislica dana  ...............................................................................77

7 Doktorica Gillian McKeith, dr. med. ..............................................97

8 “Tableta rješava složen društveni problem” ............................ 115

9 Profesor Patrick Holford  .............................................................. 133

10 Doktor vas zove na sud ...............................................................149

11 Je li konvencionalna medicina zla?  ...........................................161

12 Kako mediji potiču nerazumijevanje znanosti u javnosti .....181

13 Zašto pametni ljudi vjeruju u gluposti ..................................... 195

14 Loša statistika  .............................................................................. 207

15 Zdravstvene uzbune .................................................................... 225

16 Medijska obmana u vezi s MPR-om ......................................... 235

I još nešto ............................................................................................ 267

Daljnja literatura i zahvale ............................................................... 273

Bilješke ................................................................................................. 275

Kazalo ................................................................................................... 285

Loša znanost 7

Svim zainteresiranim stranama

Uvod

Ispričat ću vam koliko smo nisko pali. Djecu se  rutinski uči – čine to njihovi učitelji u tisućama britanskih državnih škola – da će, budu li ma-hala glavom gore-dolje, pojačati protok krvi prema prednjim režnjevima i tako povećati koncentraciju, zatim da će trljanjem prstima o prste na poseban naučenjački način pospješiti “protok energije” kroz tijelo, na-dalje, da u procesiranoj hrani nema vode, kao i to da će držanjem vode na jeziku hidrirati mozak ravno kroz nepce, a sve to u sklopu posebne vježbe zvane “razgibavanje mozga”. Posvetit ćemo nešto prostora nekima od tih vjerovanja i, što je još važnije, lakrdijašima u našem obrazovnom sustavu koji ih šire.

Ali ova knjiga nije zbirka trivijalnih apsurda. Ona slijedi prirodni crescendo, od trabunjanja šarlatana, preko važnosti koju im pridaju srednjestrujaški mediji, kroz trikove industrije prehrambenih dodataka, vrijedne 30 milijarda funti, kroz zla farmaceutske industrije, vrijedne 300 milijarda funti, sramote izvještavanja iz svijeta znanosti, sve do slučajeva gdje su ljudi završili u zatvoru, ismijani ili mrtvi samo zbog neupućenosti u statistiku i dokaze, koja prevladava u našem društvu.

U vrijeme glasovita predavanja C. P. Snowa o “dvjema kulturama”, znanstvenoj i humanističkoj, prije pola stoljeća, studenti društvenih znanosti jednostavno su nas ignorirali. Danas su znanstvenici i liječnici brojčano i oružano nadjačani cijelim vojskama mnoštva koje se smatra pozvanim da sudi o pitanjima dokaza – što je težnja koja zadivljuje – a da se pri tome ne zamara nastojanjima da stekne osnovni pojam o zadanoj temi.

Ben Goldacre8

U školi ste učili o kemikalijama u epruvetama, jednadžbama za opi-sivanje kretanja i možda nešto o fotosintezi – o čemu će poslije biti riječi

– ali vrlo vas vjerojatno nisu učili ništa o smrti, opasnostima, statistici i znanosti onoga što vas može ubiti ili izliječiti. U našoj kulturi zjapi rupa: medicina utemeljena na dokazima, krajnja primijenjena znanost, sadrži neke od najpametnijih ideja u posljednja dva stoljeća. Spasila je milijune života, ali nikad još u londonskom Muzeju znanosti nije viđen ni jedan izložak na tu temu.

Nije to zbog pomanjkanja zanimanja. Opsjednuti smo zdravljem – po-lovica svih članaka o znanosti tiče se medicine – i neprestano nas zasipaju naučenjačkim tvrdnjama i pričama. Ali, kao što ćete vidjeti, podatke dobivamo od istih onih koji se opetovano pokazuju nesposobnima čitati i tumačiti znanstvene dokaze i pouzdano svjedočiti o njima.

Prije nego što počnemo, kartirajmo područje.Za početak ćemo vidjeti što to znači obaviti pokus, što znači vidjeti

rezultate vlastitim očima i ocijeniti uklapaju li se u zadanu teoriju ili je prihvatljivija alternativa. Možda će vam se ovi prvi koraci učiniti djetinja-stima i izrečenima svisoka – primjeri su svakako osvježavajuće apsurdni

– ali svi se oni lakovjerno i vrlo autoritativno zagovaraju u srednjestrujaš-kim medijima. Razmotrit ćemo privlačnost priča naučenjačkog prizvuka o našem tijelu, kao i zbrku koju stvaraju.

Zatim ćemo prijeći na homeopatiju, ne zato što je važna ili opasna – jer nije – nego jer je odličan uzor za učenje o medicini utemeljenoj na dokazima: homeopatske su tablete uostalom prazne šećerne tablete koje naizgled djeluju i tako utjelovljuju sve što trebate znati o “valjanim testo-vima” terapije i kako nas mogu navesti na pomisao da je svaki zahvat dje-lotvorniji nego što zapravo jest. Naučit ćete sve što se ima znati o valjanu izvođenju pokusa i o tome kako prepoznati loš pokus. U pozadini se krije efekt placeba, taj zadivljujući i najneshvaćeniji aspekt ljudskog liječenja, koji zahvaća kudikamo šire područje od obične šećerne tablete: protivi se intuiciji, neobičan je, sadrži istinitu priču o liječenju duha i tijela i mnogo je zanimljiviji od nekakve izmišljene besmislice o terapeutskim uzorcima kvantuma energije. Načinit ćemo pregled dokaza njegove moći pa ćete stvoriti vlastite zaključke.

Zatim ćemo prijeći na krupniju ribu. Nutricionisti su alternativni te-rapeuti, ali nekako su se uspjeli prikazati kao znanstvenici. Njihove su pogreške mnogo zanimljivije od pogrešaka homeopata jer u sebi posjeduju trunku stvarne znanosti i zbog toga su ne samo mnogo zanimljivije, nego i mnogo opasnije jer ti zagriženjaci ne dovode svoje mušterije u smrtnu

Loša znanost 9

opasnost – ima slučajeva tu i tamo, no nekako je glupo trubiti o njima – nego sustavno potkopavaju poimanje same prirode dokaza u javnosti.

Vidjet ćemo retoričke varke i amaterske pogreške u vezi s hranom i prehranom, koje vas stalno navode na pogrešan trag te načine na koje ta nova industrija služi skretanju pozornosti s pravih čimbenika lošeg zdravlja s obzirom na način života, kao i njezin suptilniji ali jednako alarmantan utjecaj na naše poimanje sebe i svojeg tijela, osobito unutar raširene pojave medikaliziranja društvenih i političkih problema, njihova poimanja u redukcionističkim biomedicinskim okvirima te zagovaranjem isplativih rješenja, osobito u obliku tableta i hirovitih dijeta. Podastrijet ću vam dokaze da prethodnica zastrašujuće pogrešnosti dospijeva na bri-tanska sveučilišta, rame uz rame s pravim akademskim istraživanjima o prehrani. U tom ćete dijelu zateći i omiljenu doktoricu nacije, dr. Gillian McKeith. Zatim ćemo iste alate primijeniti na pravu medicinu i vidjet ćemo kakvim se trikovima farmaceutska industrija služi za mazanje očiju i liječnicima i pacijentima.

Dalje ćemo se baviti načinom na koji mediji promoviraju znanstvene zablude u javnosti, njihovom jednostranom privrženošću besmislenim nevrijednim pričama i njihovim temeljnim neshvaćanjem statistike i dokaza, što ilustrira samu srž razloga našeg bavljenja znanošću, a taj je spriječiti da nas naša raspršena iskustva i predrasude vode u pogrešnom smjeru. Napokon, u dijelu knjige koji me najviše zabrinjava vidjet ćemo kako ljudi na moćnim položajima, koji bi trebali biti pametniji, i dalje po-činjaju temeljne pogreške s ozbiljnim posljedicama. Vidjet ćemo i kako je cinično izvrtanje dokaza u medijima u dvama konkretnim zdravstvenim slučajevima panike poprimilo opasne i objektivno groteskne razmjere. Vaš je zadatak da čitajući primijetite u kojoj je mjeri sve to prevladalo, ali i da razmislite što biste mogli poduzeti u vezi s tim.

Ne možete razumom uvjeriti ljude da se odreknu stavova koje nisu razumom stekli. Ali potkraj ove knjige imat ćete sredstva da potkrijepite

– ili barem shvatite – svaki argument koji odlučite iznijeti, bilo da se radi o čudesnim lijekovima, cjepivu protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MPR-u), zloći velikih farmaceuta, mogućnosti da neko određeno povrće spriječi rak, poglupljavanju znanstvenog izvještavanja, sumnjivim zdravstvenim alarmima,  zaslugama anegdotalnih dokaza, odnosu tijela i uma, zna-nosti iracionalnosti, medikalizaciji svakodnevice i još koječemu. Vidjet ćete dokaze koji stoje iza nekih vrlo popularnih zabluda, ali usput ćete napabirčiti i sve korisno što se ima znati o istraživanju, razinama dokaza, predrasudama, statistici (bez brige), povijesti znanosti, protuznanstvenim

Ben Goldacre10

pokretima i šarlatanstvu, kao što ćete naići i na neke od nevjerojatnih priča koje nam prirodne znanosti usput mogu ispričati o svijetu.

Neće biti nikakvih teškoća jer ovo je jedina znanstvena lekcija gdje mogu jamčiti da ljudi koji čine glupe pogreške nećete biti vi. Ako na kraju ostanete uvjerenima da se i dalje ne slažete sa mnom, tada vam nudim ovu mogućnost: i dalje ćete biti u krivu, ali ćete biti u krivu s više samou-vjerenosti i nagona nego što biste to smogli u ovom trenutku. 

Ben Goldacre Srpanj 2008.

Loša znanost 11

1 Materija 

Dosta sam vremena proveo u razgovorima s ljudima koji se ne slažu sa mnom – čak bih se usudio izjaviti da mi je to omiljena razbibriga – i nepre-stano susrećem ljude koji žude za tim da iznesu svoje znanstvene nazore unatoč činjenici da nisu u životu izveli nijedan pokus. Nikad nisu sami ispitali neku pojavu, poslužili se vlastitim rukama pa vidjeli rezultate tog testa, vlastitim očima, nikad nisu dublje razmislili o tome što ti rezultati znače za pojavu koju ispituju, vlastitim mozgom. Tim ljudima “znanost” je monolit, misterij i autoritet, a ne metoda.

Rashodovanje naših ranijih, pretjeranijih pseudoznanstvenih tvrdnja odličan je način da se steknu znanstveni temelji, dijelom jer se znanost u velikoj mjeri sastoji od pobijanja teorija, ali i zato što nam manjak znanstvenoga znanja kod cirkusanata s čudotvornim lijekovima, kod oglašivača i novinara nudi neke vrlo jednostavne ideje za testiranje. Nji-hovo je poznavanje znanosti oskudno pa se, osim što počinjaju temeljne pogreške u prosudbi, oslanjaju na pojmove kao što su magnetizam, kisik, voda, “energija” i toksini: pojmove iz znanosti srednjoškolske razine i sve što je uglavnom unutar djelokruga kuhinjske kemije.

Detoksikacija i teatar mulja 

Budući da želite da vaš prvi eksperiment bude propisno neuredan, počet ćemo s detoksikacijom. Aqua Detox je detoksikacijska kupka za stopa-la, jedan od mnogih sličnih proizvoda. Nekritički je hvaljen u nekim pri-lično sramotnim člancima, u novinama kao što su Telegraph, Mirror, Sun-day Times, časopis GQ i raznim TV-emisijama. Evo odlomka iz Mirrora.

Ben Goldacre12

Podvrgli smo Alex novome postupku koji se zove Aqua Detox, a izvlači toksine naočigled. Alex kaže: “Uronila sam stopala u kadu s vodom dok je terapeutkinja Mirka u jedinicu za ionizaciju kapala sol koja će uskla-diti bioenergetsko polje vode i natjerati moje tijelo da ispusti toksine. Dok toksini izlaze, voda mijenja boju. Nakon pola sata voda se zamuti… nagovorila je i našu fotografkinju Karen da proba. Vodu ispune smeđi mjehurići. Mirka dijagnosticira preopterećenu jetru i limfu – Karen mora piti manje alkohola i više vode. Osjećam se tako kreposno!”

Pretpostavka od koje tvrtke polaze vrlo je jasna: vaše tijelo puno je “toksi-na”, što god to bilo; vaša su stopala puna posebnih “pora” (koje su otkrili ništa manje nego drevni kineski učenjaci); kad u kupku uronite stopala, toksini se izlučuju i voda postaje smeđom. Je li voda smeđa zbog toksina? Ili je sve to kazališna predstava? 

Jedan način da se to ispita jest da čovjek prihvati igru i podvrgne se tretmanu Aqua Detoxom u toplicama, salonu ljepote ili bilo kojem od tisuću mjesta koja se nude na internetu, i da izvadi noge iz kupke čim te-rapeut izađe iz prostorije. Ako voda postane smeđa bez vaših nogu u njoj, onda je takvom nisu učinile ni vaše noge ni vaši toksini. To je kontrolirani pokus: sve je isto u oba slučaja, osim prisutnosti i odsutnosti vaših stopala.

Ova eksperimentalna metoda ima svojih nedostataka (i tu leži važna lekcija, naime da često moramo odvagnuti korist i praktičnu stranu raznih oblika istraživanja, koji će postati važniji u kasnijim poglavljima). S prak-tične točke gledišta, eksperiment “s nogama vani” sadrži smicalicu koja bi u vama mogla pobuditi nelagodu, a k tome je i veoma skupa: jedan tre-tman Aqua Detoxom stajat će vas više nego komponente za izradu vlastita uređaja za detoksikaciju, vjernog modela onoga pravog.

ne pokušavajte ovo kod kuće

barbika za detoksikaciju topla voda

i sol

čavli

lavor za ispiranje

akumulator

Loša znanost 13

Potrebni sastojci:• punjač za akumulator  • dva velika čavla • kuhinjska sol • topla voda • jedna barbika• kompletni laboratorij za analizu (neobvezno) 

Za ovaj pokus potrebne su struja i voda. U svijetu vulkanologa i lovaca na uragane moramo prihvatiti činjenicu da svatko postavlja svoju razinu prihvaćenog rizika. Mogla bi vas dobrano stresti struja dok obavljate ovaj pokus kod kuće i lako bi se moglo dogoditi da vam pregore žice u kući. Pokus nije bezazlen, ali nekako je relevantan za vaše razumijevanje MPR-a, homeopatije, postmodernističke kritike znanosti i zala velikih farmaceuta. Nemojte se upuštati u taj pokus.

Kad uključite svoj stroj za detoksikaciju barbike, vidjet ćete da će voda potamnjeti, i to zahvaljujući vrlo jednostavnom procesu koji se zove elektroliza: željezne elektrode hrđaju i smeđa hrđa muti vodu. Ali još se nešto tu događa, nešto čega se možda djelomično sjećate iz kemije u školi. U vodi ima soli. Točan znanstveni naziv za kuhinjsku sol jest “natrijev klorid”. U otopini to znači da uokolo plutaju ioni klora koji su negativna naboja (i ioni natrija koji su pozitivna naboja). Crveni je spojnik na vašem punjaču akumulatora “pozitivna elektroda”, a ovdje su negativno nabijeni elektroni oduzeti od negativno nabijenih iona klora, čime nastaje slobod-ni klor u plinovitu stanju. 

Dakle, iz kupke za detoksikaciju barbike, kao i iz kupke za stopala Aqua Detox, izlazi klorni plin, a ljudi koji se služe ovim proizvodom ele-gantno su taj razgovijetni miris klora utkali u svoju priču: to su kemikalije, tumače; to klor izlazi iz vašeg tijela, od svih onih plastičnih ambalaža vaše hrane i svih godina kupanja u bazenima. “Bilo je zanimljivo vidjeti boju vode kako se mijenja i osjećati miris klora koji ispušta moje tijelo”, kaže svjedočanstvo za sličan proizvod Emerald Detox. Na drugoj prodajnoj mrežnoj stranici: “Kad je prvi put isprobala Q2 [energetsku kupku], njezin je poslovni partner rekao da su ga oči zapekle od sveg klora koji je izlazio iz nje, ostatak iz njezina djetinjstva i rane zrelosti.” Sav taj kemijski plino-viti klor koji se s godinama nakupio u vašem tijelu. Kakva jeziva pomisao.

Ali još nešto moramo provjeriti. Ima li toksina  u vodi? Tu se javlja još jedno pitanje: što se misli pod toksinom? Mnogo sam puta to pitanje postavio raznim proizvođačima detoksikacijskih proizvoda, ali oni se izvlače. Mašu rukama, govore o stresnom načinu života suvremenoga

Ben Goldacre14

čovjeka,  govore o zagađenju, o lošoj prehrani, ali ne znaju mi navesti ime ni jedne mjerljive kemikalije. “Koji se to toksini vašim postupkom odstranjuju iz tijela?” pitam ja. “Recite mi što je to u vodi, da potražim u laboratoriju.” Nikad još nisam dobio odgovor.

Nakon sveg njihova izmotavanja i okolišanja odabrao sam dvije kemi-kalije, uglavnom nasumce: kreatinin i ureju. To su uobičajeni proizvodi razgradnje u metabolizmu tijela i vaši ih se bubrezi rješavaju putem urina. Preko prijatelja sam otišao na pravi tretman Aqua Detox, uzeo uzorak smeđe vode i poslužio se supermodernim analitičkim odjelom londonske Bolnice sv. Marije da uhvatim ta dva kemijska “toksina”. U vodi nije bilo nikakvih toksina. Samo mnoštvo smeđeg hrđavog željeza. 

Na takva otkrića znanstvenici bi se malo povukli i preispitali svoje shvaćanje procesa u kupkama za stopala. Ne očekujemo od proizvođača da učine isto, ali vrlo je zanimljiva njihova reakcija na takva otkrića, ba-rem meni, jer postavlja uzorak koji ćemo vidjeti kako se ponavlja diljem svijeta pseudoznanosti. Naime, umjesto da razmotre kritiku ili da nova otkrića primijene na novi model, oni pomiču obrambene redove i povlače se, što je presudno, na neproučive položaje.

Neki od njih sada poriču to da toksini izlaze na vidjelo u kupkama za stopala (što bi me spriječilo da ih mjerim): vaše tijelo nekako je obaviješte-no da je nastupio trenutak za ispuštanje toksina na običan način – kakav god on bio i što god toksini bili – ali malo intenzivnije. Neki od njih sada priznaju da se voda malo zamuti i bez stopala u njoj, ali “ne toliko”. Mnogi od njih opširno razglabaju o “bioenergetskom polju”, za koje kažu da je nemjerljivo, a jedini mu je pokazatelj kako se dobro osjećate. Svi govore o tome kako je suvremeni život stresan.

Možda je to tako. Ali to nema nikakve veze s njihovom kupkom koja se tiče samo teatra, a teatar je poveznica svih detoksikacijih proizvoda, kao što ćemo i vidjeti. Neka nastupi smeđi mulj.

Svijeće za uši 

Pomislit ćete možda da su hopijske svijeće za uši laka meta. Ali njihovu djelotvornost i dalje rado promiču Independent, Observer i BBC, da na-brojim samo neka ugledna glasila. Budući da su svi navedeni autoritativni prenositelji znanstvenih informacija, prepustit ću BBC-u da objasni kako vam te šuplje voštane cijevi detoksiciraju tijelo:

Loša znanost 15

Svijeće djeluju tako da isparavaju svoje sastojke kad se zapale, uzrokujući pri tome konvekcijsko strujanje zraka prema prvoj ušnoj komori. Svijeća stvara blagi usisni učinak koji omogućuje pari da vam nježno masira bubnjiće i ušni kanal. Kad se svijeća umetne u uho, ona tvori pečat koji omogućuje izvlačenje voska i druge nečisti iz uha.

Dokaz se javlja kad otvorite svijeću i otkrijete da je ispunjena poznatom voštanom narančastom tvari koja je zacijelo ušna smola. Ako želite sami to isprobati, trebat će vam: uho, štipaljka, ljepilo Blu Tack, prašnjavi pod, škare i dvije svijeće za uši. Preporučam OTOSAN zbog njihova slogana (“Uho je predvorje duše”). 

Zapalite li jednu svijeću za uši i držite je iznad prašine, teško ćete primijetiti ikakav usisni učinak. Ali ne trčite u javnost sa svojim prona-laskom u recenzirane znanstvene časopise. Netko vas je već pretekao: članak objavljen u medicinskom časopisu Laryngoscope poslužio se sku-pom timpanometrijskom opremom i – kao i vi – otkrio da takve svijeće nemaju nikakav usisni efekt. Nema istine u tvrdnjama da liječnici a priori odbacuju alternativnu terapiju.

Ali što ako se vosak i toksini uvlače u svijeću nekim drugim, ezoterič-nijim putem, kao što se često tvrdi? Za odgovor na to pitanje trebat ćete provesti nešto što se zove kontrolirani eksperiment, odnosno usporediti rezultate dviju različitih situacija, od kojih je jedna eksperimentalna, a druga “kontrolna”, i jedina je razlika u onome što želite testirati. Zato i imate dvije svijeće.

Stavite jednu ušnu svijeću u nečije uho, prema uputama proizvođača, i ostavite je ondje dok ne sagori*. Drugu svijeću uhvatite štipaljkom i postavite je uspravno, rabeći Blu Tack: to je “kontrolna točka” u vašem eksperimentu. Svrha je kontrole jednostavna: moramo razlike između dvaju postava svesti na najmanju mjeru, tako da je jedina prava razlika među njima samo čimbenik koji proučavate, koji u ovome slučaju mora glasiti: “Stvara li moje uho narančasti mulj?”

Uzmite opet te dvije svijeće i rastvorite ih. U svijeći za uši pronaći ćete voštanu narančastu tvar. Na “kontrolnom stolu za piknik” naći ćete vo-štanu narančastu tvar. Postoji samo jedna međunarodno priznata metoda za određivanje nečega kao što je ušna smola: uzmite je malo vrškom prsta i dodirnite je jezikom. Bude li rezultat vašeg eksperimenta isti kao moj, obje će tvari imati okus po vosku svijeće.

* Budite oprezni. Jednim je istraživanjem provedena anketa među 122 otorinolaringologa i zabilježen je dvadeset jedan slučaj ozbiljnih ozljeda od pada vrućeg voska na bubnjić za vrijeme tretmana svijećom za uši.

Ben Goldacre16