znanost i drama

Download Znanost i Drama

Post on 18-Feb-2016

213 views

Category:

Documents

1 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

mbnm

TRANSCRIPT

  • Znanost i drama: to je osjetilno zapaanje?

    Lyndon Larouche mlai 16. rujna 2010.

    Stvaralatvo, izraeno ili kao fiziko-znanstveno, ili Klasino-umjetniko, uvijek je pohranjeno unutar, prema pripadajuem naelu, zajednikog podruja Klasino umjetnike kompozicije. Dosad, danas, malo sadanjih vodeih zagovornika jednog ili drugog od tih dvaju prostornih faza, trenutno dijele to aktualno vienje, i ta injenica objanjava vei dio njihovih estih, sistematskih neuspjeha u provedbi svog rada. Ipak, najuinkovitiji lijek glede te injenice, moe se nai, u naelu, unutar specifine domene Klasine tragedije u tradiciji Eshila, Platona, Williama Shakespearea, Gottholda Lessinga, i Friedricha Schillera, kao najznaajnijih predstavnika.

    Klasina tragedija izraava naelo stvaralatva u smislu ujedinjenog procesa samorazvoja ovjeanstva, tvrdi LaRouche, naelo zajedniko Klasinoj umjetnosti i kompetentnoj fizikalnoj znanosti. Na slici, pogrebni govor iz Shakespeareovog Julija Cezara.

    Naalost, moramo odbaciti sadanju prevladavajuu, no pogrenu pretpostavku da su umjetnost i znanost u biti razliite kategorije. To, naalost, popularno vienje sprjeava ljude koji su podlegli indoktrinaciji takvog vienja shvatiti kako ulogu otkria univerzalne fizike zakonitosti, tako i saznanje injenice, da relativno najdublja naela i zakonitosti stvaralatva imaju svoj izraz, meuzavisno, i u fizikoj znanosti i Klasinoj umjetnikoj kompoziciji. Ljubav i strast potrebna da se doe do takvih otkria, lei prvenstveno, na strani Klasinog umjetnikog otkria: lei tamo meu dvoznanostima te zajednike domene koju odreuje stvaralaka mata.1 Postoji odsudan razlog naizgled gotovo opeg nedostatka intelektualne sposobnosti shvatiti tu injenicu, barem do sad. Naime, jezik veeg dijela fizike znanosti, korijen ove sustavne odlike prevladavajue potekoe, lei u istoj aksiomat-skoj pogreci pretpostavke, koja potie mnoge inae nadarene znanstvene profesionalce, ak i meu radovima sljedbenika Bernharda Rieman- 1 Na pr., Sedam tipova dvoznanosti Williama Empsona.

    na i V.I. Vernadskog, da se vrsto dre doslovnog tumaenja periodike tablice elemenata u kemiji, tumaenje u smislu tvrdokorno redukcionistikog pojma elementarnih estica prostora i vremena, umjesto raspoznavanja singulariteta kontinuira-ne, kozmike domene. Uzmite slavnu dvoznanost uobiajenog vienja takozvanog paradoksa polja i estice, kao primjer nairoko rairenog propusta na koji sam se posredno osvrnuo gore.

    [1]

  • Shakespeareov Macbeth je jo jedna od Shakespearovih tragedija u kojima nema heroja, samo lanac umorstava i izdaja, koja su odraz pokvarenog drutva. Slika prikazuje Macbetha na prijestolju.

    Na podruju grae koju sam stoga postavio neposredno pri ruci na sljedeim stranicama, tono ta jo uvijek uporna i trajna pogreka u elemen-tarnim pretpostavka-ma, kao to je pojam da su umjetnost i znanost posebne kate-gorije, miljenje koje pokazuje sklonost uni-tenju pokuanog uvida u to podruje Klasine umjetnike kompozicije na koju je ukazao Percy Bysshe Shelley svojim zakljunim saetkom u djelu Obrana pjesni-tva, kao i pojam Williama Empsona u njegovom djelu Sedam tipova dvoznanosti, i temeljnim naelima na kojima poivaju moja jedinstvena dostignua na polju znanosti fizike ekonomije. Onima koji paljivo sluaju, raspoloiv je pogled s vrha na dole na naelo stvaralatva u smislu sjedinjenog procesa samorazvoja ovjeanstva; ba sama Klasina tragedija uiva posebnu prednost kao najsnaniji izraz toga. To je naelo iji se izraz, naprimjer, pokazuje kao izazov kod kompetentne razrade Klasine tragedije; to je izazov u sustavnoj usklaenosti s Johannes Keplerovim jedinstveno originalnim otkriem zakonitosti univerzalne gravitacije. Ukratko, kao to je rad Johannesa Keplera pokazao prema njegovom djelu Harmonije svjetova, i kao to je Albert Einstein potvrdio, ne postoji razdvojenost velike umjetnike kompozicije od valjanih pristupa fizikoj znanosti. Posveujem ovo sadanje izvjee tom specifi-nom sluaju, sluaju kojeg smatram najprikladni-jom ilustracijom jedinstva tih stvaralakih moi istinskog otkria koje dijeli Klasina tragedija sa irinom drutvene i fizike znanosti. Ne smijemo izbjegavati pitanje sadanje uobi-ajene nekompetentnosti tobonjih znanstvenika koji su odsudno grijeili falsificirajui Keplerovu jedinstvenu originalnost u tom pogledu. Neto

    u vie rei o izvoru ove naznaene rairene grjeke u pretpostavci, kasnije u ovom izvjeu. U meuvremenu, imajte ovo upozorenje u vidu, jer e ono biti istaknuto na dublji nain, na kasnijem prikladnijem mjestu u izvjeu.

    PREDGOVOR: esto sam naglaavao, da za shvaanje odreenog, jedinstvenog naela, koje je zajedniko Klasinoj umjetnikoj kompoziciji i svakom kompetentnom soju znaajnog rada na polju fizike znanosti, najuinkovitija metoda dosad iznesena, bila je ukaz prikladnosti sluaja Johannesa Keplera, sljedbenika Nikole Kuzanskog, odnosno njegovo jedinstveno originalno otkrie zakonitosti univerzalne gravitacije. Inzistirao sam, da svaka kompeten-tna rasprava Keplerovog otkria mora poeti od raspoznavanja izravnog Keplerovog navoda injenice, da je odabrao suprotstaviti dokaze organa vida [dokazima] harmoninosti (sluha). Kao to je Albert Einstein kasnije potvrdio, Kepler je time pokazao, da je njegovo vlastito otkrie gravitacije, razraeno na taj nain, jedino pravovaljano, otkrie za koje je Einstein naznaio da odreuje svemir kao jedinstveno konaan, ali takoer i neomeen (neogranien).

    [2]

  • Na taj nain odreeno je postojanje pravog kozmosa, radije nego redukcionistiko mehani-stika pretpostavka estica koje su poput pjega iarale istou inae (zrako)praznog prostora. To Keplerovo otkrie, koje je Einstein shvatio u dubinu, izraava injenicu da zakonitosti koje vode na svemir, nisu odreene osjetilnom percepcijom (zapaanjem) kao takvom; umjesto toga, [odreene su] otkriima univerzalne zakonitosti: kao to je Keplerovo jedinstveno originalno otkrie univerzalne gravitacije, koje ljudsko znanje usvaja i uvodi u svakodnevni ivot gledajui na dokaze, iz osjetilnog zapaanja, kao na neto to nije nita bolje od podruja uzajamno proturjenih sjena, koje nemaju svojstvenu sutinu (supstanciju) u sebi i po sebi. Ostavljeno je to, stoga, stvaralakim umjetnikim moima svojstvenim ljudskom umu, i njegovim sposobnostima predoiti zakonitost, koja poja-njava stvarnost koju se ne moe otkriti osjeti-lima, a koja vreba iza zapaanja tih pukih sjena. Unutar granica sadanje znane povijesti europske kulture, i njene drame, postoje etiri glavna puta diskusije ove grae, koje treba svesti na jedan jo neodreen put. Prvo, postoji toan put, kojeg istiem u ovom izvjeu. Drugo, put koji do odreene mjere zasluuje relativno najvie saaljenja od svih, to je onaj kojeg moemo vrlo precizno naznaiti kao primitivno praznovjerni materijalizam. Tree, imamo aristotelovski tip. etvrto, tu je moralni indiferentizam tog aksiomatski iracionalnog oblika Liberalizma koji vue trag od upliva Paola Sarpijevih sljedbenika kao to su lakovjernici u Adama Smitha. Konano, nakon razmatranja svega drugog, ostaje prvi od te etiri vrste, jo jednom, ostaje moderno znanstveno gledite iji trag pravovaljano nalazimo u djelu De docta ignorantia Nikole Kuzanskog, utemeljitelja moderne znanosti.2

    Potonja kategorija moderne znanosti ije tragove sistematski nalazimo u radu Brunelleschija i Kuze, ujedno je i tajna traginog naela, koje protivnika lica u Shakespearovim tragedijama 2 U tu svrhu, moramo prepoznati otkrie injenice da je lananica (krivulja lanca) izraz fizike zakonitosti, suprotno nekompetentnoj aristotelovskoj dogmi, iji su odraz Euklidovi elementi.

    ne uspijevaju otkriti; odatle njihova tragedija. No meutim, unato toga, postoji genije Shakespearovih sposobnosti kojima odreuje naelo tragedije u ivotu. Takvo bi, nadajmo se, moglo biti vae vlastito otkrie. Najuobiajenija zabluda ljudi tih propalih kultura, koje su mi dobro poznate danas (u nae svrhe ovdje, britanski empiriari su najnepodnoljiviji),3 ima svoje arite u ljudskoj slijepoj religioznoj odanosti glupom poganskom strahu i udu uitka i boli: bolje, za njega, bol drugim ljudima. Da bismo obradili tu zabludu s nakanom da je izlijeimo, svraam vam ovdje pozornost na slikoviti argument, kojeg sam naveo u nedavno objavljenom djelu.4

    Ranije sam obradio istu popularnu iluziju na koju ukazujem ovdje, u to vrijeme zbog izazova s kojima se svi izraaji fizikalne znanosti sukobljuju. Danas, predstavljam ovdje istu grau koja se susree na polju drame, istiui ovdje predmet istinske Klasine tragedije predstavljene u tradiciji Homera i Eshila. Pozivam se ovdje na Eshila i Shakespearea kao na bitnu vrstu subjekta svakog takvog istraivanja europske civilizacije; no, ovdje, naznait u naela tog predmeta sa stajalita izravne pronicljivosti u to, koju je dao, ili potaknuo rad Fridricha Schillera, i Percy Bysshe Shelleyjevog djela Obrana pjesnitva. Ovdje obraujem ne samo ta naela kompozicije kao zajedniku Klasinoj tragediji i kompetentnoj fizikalnoj znanosti; ukazujem na dokaz te tvrdnje, smatrajui ga predmetom naela.

    I. NAELO TRAGEDIJE Svaka velika Klasina tragedija, od vremena, ukljuujui posredno Homera i izravno Eshila, kao i dolino odavanje vrijednosti Klasinoj umjetnikoj kompoziciji i predstavi uope, izraz je istih moi otkria i razvoja tih naela/

    3 Upravo najnepodnoljiviji iz razloga globalnog dometa zla koje globalno proirena primjena Liberalizma utjelovljuje. 4 How Adam Smith Fooled You Suckers: Most of the Time [Kako je vas lakovjerne Adam Smith nasamario: kroz itavo vrijeme]. EIR, 24. rujna 2010. Takoer i na www.larouchepac.com.

    [3]

  • zakonitosti o kojima stvarni znanstveni napredak sada ovisi. Tragedija nije izraz pogrenog ponaanja neke osobe, ili skupine lica; ona je, radije, kao za Eshila, Shakesp