fondeko svijet

Sarajevo, proljeće/ljeto 2009, broj 28, godina XIII

FONDEKO SVIJET, 28/2009.62

SADRŽAJ

VELIKO PUTOVANJEAkademik Lj.Berberović 2.

U TJESNACU USTAVAI EUROPSKIH NORMIProf.dr.sc. Nevenko Herceg 3.

RIJEKA NA SLAPOVIMAAzra Korač - Mehmedović 6.

ŠPILJA U SMARAGDNOJ MREŽIMr. Gordana Vilušić 7.

MOČVARE KOLIJEVKEBIODIVERZITETAFederalno ministarstvo okoliša i turizma 8.

TREBIŽAT JE BISER NAD BISERIMAMarinko Dalmatin, dipl.biolog 10.

ŠUMA BEZ PREMCAAmir Variščić 12.

IZVOR KOJI NAS SPAJAZijada Krvavac 14.

JAŠEMO DIVLJE BEŠTIJEIvo Lučić 17.

NE JEDEMO SMEĆEAkademik Taib Šarić 20.

ŠIFRA ZA OLUJUDoc.dr. Sead Vojniković 22.

DOLINA SA KAMENOM OGRLICOMMuradif Osmanović 24.

NAŠA ZAJEDNIČKA BUDUČNOSTProf.dr.Timi Ećimović 26.

OKOLIŠNOG ODGOJASKORO I DA NEMADr. Nevenko Herceg i Tomislav Lukić 28.

TREBEVIĆ BEZ PLUĆA I DUŠELeopold Gašpard 30.

STARE ALEJE SARAJEVAProf.dr. Vladimir Beus 32.

DRVO SA OSAMEDalibor Ballian 34.

NAŠE NAJČEŠĆE NEOTROVNE ZMIJEDr.sc. Čedomil Šilić 35.

STRAŽAR PRED KOŠNICOMInž. Alija Dolovac 37.

BIOGORIVO ZA BIOENERGIJUAkademik Taib šarić 38.

OBAVEZNA LEKTIRA ZA LJUBITELJE PLANINADoc.dr. Faruk Bogunić 40.

ZEMLJA UZVRAĆA UDARACProf.dr. Muris Spahić 42.

POSLJEDNJE PUTOVANJE U PRIRODUDr.sc. Tatjana Neidhardt 44

MIJENJAJ NAVIKUAbid Zukić, prof.Treća gimnazija, Sarajevo 47

LIRSKO OSJEĆANJE SVIJETAVojislav Vujanović 51.

SKIJANJE U CVIJEĆUAmer Mušić 60.

Tema broja: ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINE


Naučno popularna revija o prirodi,čovjeku i ekologijiSarajevo, proljeće/ljeto 2009., broj 28, godina XIII

Izdavač: Udruženje za podsticanje održivog razvoja i kvalitet života „Fondeko“ Sarajevo

Suizdavač:Federalno ministarstvo okoliša i turizma

Upravni odbor Fondeko: Dr.sc.Tatjana Neidhardt, (predsjednik); Hajdar Arifagić, novinar; akademik

Ljubomir Berberović; prof.dr. Vladimir Beus; prof.dr. Esma Habul – Velagić; dr.sc. Nevenko Herceg (koop-tirani član), Ana Mrdović, dipl.ing.hort; mr.teh.nauka Faruk Muštović; akademik fra Petar Vidić; Nermin

Zubčević, dipl.vet., mr.sc. Mehmed Cero (kooptirani član) i Mate Bandur,dipl.ing (kooptirani član).

Za izdavača: Halida Vuković

Glavni i odgovorni urednik:Alma Džinović

Zamjenik glavnog i odgovornog urednika:Tomislav Lukić, prof.

Uredništvo:Hajdar Arifagić, novinar, akademik Ljubomir

Berberović, Dr.sc.Nevenko Herceg, prof.dr.Aleksandar Knežević, mr.Esma Kreso, Danijela Petrović, prof, dr.Šekib Sokolović, dr.sci.Čedomil Šilić, prof.dr. Dubravka Šoljan, akademik fra Petar

Vidić, Vojislav Vujanović, likovni kritičar, Unos teksta: Admir TihićLektor: Nada Franjković

Korektor: Sabaheta Abadžić

Sekretar redakcije: Zumreta Begović

Prvi glavni i odgovorni urednik Nijaz Abadžić, laureat Povelje časti UNEP „Global 500“

Adresa redakcije: Revija „Fondeko svijet“Branilaca Sarajeva 47, 71000 Sarajevo-

Bosna i Hercegovina, tel/fax: ++387 33 21 13 54e-mail: [email protected], www.fondeko.ba

Rukopisi, fotografi je, diskete i CD se ne vraćaju.

Štampa: BLICDRUK SarajevoZa Štampariju: Muhamed Hrlović, graf.ing.

U skladu sa Zakonom o javnom informisanju, revija „Fondeko svijet“ upisana je u Registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informisanja Kantona Sarajevo kao nekomercijalno glasilo. Registarski broj NKM 14/99, od 19.05.1999.

Naslovna strana:Štrbački buk

Foto: Tomislav Lukić, prof.

Posljednja strana:Vjeverica

Foto: mr.sc.Saša Kunovac

Ilustracije:Božo Stefanović

Tiraž: 3.000Revija se štampa na recikliranom papiru

RIJEČ UREDNICE

Zaustavljanje nestanka biološke raz-nolikosti, ekosistema,staništa, odr -živo upravljanje prirodnim resur-

sima, popis ugroženih vrsta,intenziviranje zaštite prirodnih vrijednosti i integriranje zaštićenih područja u ekološke mreže Evrope, danas ima strateški značaj za BiH.Promocija i vrednovanje prirodnih vrijednosti Bosne i Hercegovine postaje primarna zadaća razumnih, civiliziranih i dobronamjernih ljudi koji obitavaju na ovim prostorima. To više nije stvar htjenja niti afi niteta, to je nužna potreba utemelje-na na faktima i limitirana vremenom. Imamo raskošno prirodno carstvo, riznicu dragulja, čije smo ljepote svjedoci, ali ne i čuvari. Uprkos tom bogatstvu biodiver-ziteta i geodiverzitet te sve izraženijim inicijativama za zaštitu i očuvanje prirode i okoliša, Bosna i Hercegovina se po IUCN (The World Conservation Union) kriterijima još uvijek nalazi na dnu evrop-ske ljestvice kada se govori o površinama zaštićenih područja – manje od jednog procenta teritorije naše zemlje je pod zaštitom – za razliku od zapanjujućeg re-gionalnog procjeka od 7 procenata.

Značaj zaštite okoline naglašen je i u studiji izvodljivosti EU, koja predviđa da se u okviru rada na Sporazumu o sta-bilizaciji i pridruživanju, saradnja BiH i EU može dalje jačati u sferi sprečavanja uništavanja prirode, nadzora nad kvalite-

tom vazduha i vode, zagađenjem i potrošnjom energije.

Nisu samo standardi EU i provođenje ratifi ciranih konvencija o zaštiti ono što trebamo inkorporirati u institucionalni okvir upravljanja prirodom i zaštićenim područjima.Planinski masivi, jedinstveni krajolici i pejzaži, klisure i riječni kanjoni ne poznaju administrativne granice.

Nama treba funkcionalna zakonska veza između svih razina vlasti, te valori-zacija novih područja zaštićene katego-rije, povećanje površina pod zaštitom sa sadašnjih 0,55% na 15% ukupne površine koja će biti zaštićena, ali ne i pod stak-lenim zvonom.

Javnost treba podsjetiti da su zaštićena područja danas mjesta za istraživanje, proučavanje i edukaciju, privlačna priro-doslovcima, ali i turistima,mjesta za div-ljenje i užitak, mjesta za odmor i rekreaciju.

Biološka raznolikost, koja je ilustracija ove čudesno lijepe zemlje, je fundamentalna komponenta životne sredine te kao takva, najpouzdaniji indikator stanja i potenci-jalnih mogućnosti razvoja jedne države, a mi je posjedujemo. Ako to budemo znali prepoznati i kao razvojnu šansu razumno upotrijebiti, prirodna baština, kao resursna osnova turističke ekspanzije BiH, mogla bi biti ucrtana u mapu svjetskih putnika kao carstvo prirode.

Alma Džinović

CARSTVO PRIRODE

VIPRINT - DIN 5033


Ove godine se obilježava dvjestogo-dišnjica rođenja jednog od najvećih naučnih stvaralaca svih vremena

Čarlsa Darvina (Charles Darwin), kao i stopedeseta godišnjica od izlaska njegovog najznačajnijeg djela, knjige “O porijeklu vrsta”, u kojoj je izložio teoriju evolucije živih bića putem prirodnog odabiranja. Istoričari su jednoglasni u zaključku da je ovo istori-jsko djelo poniklo iz Darvinovih zapažanja sa petogodišnjeg putovanja brodom Bigl (“Beagle”).

Bigl je bio nevelik trojarbolni jedren-jak engleske ratne mornarice, dug svega 27 metara, namijenjen hidrografskim istraživanjima. Decembra 1831. krenuo je (ponovo, drugi put) na plovidbu preko se-dam mora, sa prvenstvenim zadatkom priku-pljanja podataka o slabo poznatim obalama Južne Amerike i zabačenih otoka na istoku i zapadu tog kontinenta. Među sedamdesetak mornara i ostalih članova ove ekspedicije našao se i 22-godišnji bakalaureat univerzite-ta u Kembridžu (Cambridge) Čarls Darvin. Šest godina je studirao medicinu i teologiju, ali njegova prava ljubav bile su prirodne nauke. Vrijedno je čitao stručne knjiga i bio poznat po izvrsnom poznavanju mnogih grana savremenog prirodopisa. Zahvaljujući tome, ugledni profesor botanike Džon Hen-slou (John Henslow) preporučio ga je za (neplaćenu) službu prirodoslovca na Biglu. Bilo je predviđeno da ekspedicija traje dvije godine, ali su na putu ostali gotovo punih pet godina, obišli sve kontinente i vratili se u Englesku tek oktobra 1836.

Plovidba Biglom je bila ključna epi-zoda Darvinove biografi je, koja je opredi-jelila cjelokupno njegovo stvaralaštvo.

“Putovanje na Biglu po važnosti je svojoj daleko prebacilo sve događaje u mome životu i odlučilo je o cijeloj mojoj karijeri”

– piše Darvin u svojim autobiografskim

bilješkama. Ova suva opaska može se mirno uzeti kao tačna. Čitav opus slavnog prirod-njaka ima temelje u iskustvima iz dugog krstarenja svjetskim morima na omalenom i nesigurnom pomoćnom brodu britanske Kraljevske mornarice. Obradom materijala sakupljenog na ekspediciji, tumačenjem i zaključcima, Darvin se bavio sve do kraja života (1882.), to mu je bilo, može se reći, jedino zanimanje.

Najveći dio putovanja Darvin je zapra-vo potrošio na dugačke ekskurzije po južnoameričkom kopnu i otocima, baveći se svojim geološkim, zoološkim, botaničkim i antropološkim posmatranjima. Obišao je Kapverdski arhipelag, unutrašnjost Brazila, čitavu obalu Atlantika južno od Montevidea i sve obližnje otoke, čileanske Kordiljere, arhipelag Galapagos. Osim toga, posjetio je Tahiti, Novi Zeland, Australiju, Tasmaniju, Mauricijus, Sv. Helenu i Azorska ostrva.

Darvin je na Biglu vodio detaljan dnevnik svojih zapažanja o živoj i neživoj prirodi, koji je objavljen 1839. godine kao obimna knjiga pod naslovom “Dnevnik istraživanja”. Knjiga je pobudila neočekivano zanimanje publike i ubrzo se pojavilo drugo izdanje, u

proširenoj verziji i pod nešto izmijenjenim naslovom. Tako je mladi prirodnjak prilično brzo stekao širu reputaciju obaviještenog i vrijednog naučnog pisca. Uslijedilo je još nekoliko svezaka posvećenih biološkim i geološkim otkrićima na ekspediciji. Značaj Darvinovih prirodnjačkih posmatranja i razmišljanja s puta oko Zemljine kugle 1831.-1836. dolazi do punog izražaja kad je ugledala svjetlo dana njegova evoluciona teorija. Izlazak slavnog “Porijekla vrsta”, 24. novembra 1859., potresao je nauku i čitav svijet. Knjiga je bila pravi “best seller”, razgrabljena je u nekoliko dana. Za kratko vrijeme je doživjela nekoliko izdanja i biće prevedena na sve svjetske jezike.

Rad na Biglu je pružao idealne prilike za ispoljavanje i razvoj Darvinovog izuzetnog istraživačkog talenta. Prirodnim pojavama je prilazio na krajnje jednostavan, tipično induk-tivan način. Njegove interpretacije polaze od čvrstih podataka. Bio je nenadmašno talen-tovan za disciplinovano i tačno posmatranje prirode. Njegovom oku naročito nisu izmicale naizgled sitne pojedinosti, koje su se pokazale vrlo značajnim za nauku.

Darvin je pažljivo gledao i vjer-no bilježio zanimljive pojave u prirodi posjećenih dijelova Zemljine kugle. Primi-jetio je da skeleti izumrlih džinovskih lenjivaca jako liče na skelet mnogo manjih lenjivaca koji danas naseljavaju prašume Južne Amerike, a slične primjere pružale su i druge životinje. Drugo važno zapažanje bilo je da su oblici koji nastanjuju oceanske arhipelage vrlo slični oblicima na obližnjim kontinentalnim oblastima, iako izmijen-jenog izgleda: životinje na Kapverdskim otocima slične su afričkim životinjama, dok su životinje na otočju Galapagos slične južnoameričkim; ujedno, ostrvske vrste su izmijenjene u odnosu na kontinentalne. Samo jedno zajedničko objašnjenje svih uočenih pojava Darvin je našao u postavci da se organske vrste mijenjaju, da jedne nas-taju od drugih. Drugim riječima, današnji živi svijet potiče od nekadašnjeg živog svi-jeta koji je izgledao drukčije, današnje vrste su izmijenjeni potomci vrsta koje više ne postoje. Tako je tokom plovidbe na Biglu Darvin došao do kapitalnog zaključka: živi oblici nastaju i nestaju, rađaju se umiru u sveobuhvatnom procesu evolucije, procesu čija je srž selekcija i preživljavanje onih oblika koji su bolje prilagođeni prilikama u svojoj životnoj sredini. Njegova evoluciona teorija je presudno uticala na predstave o prirodi i pokrenula neviđeni napredak prirodnih nauka u narednom dobu.

Akademik Ljubomir BerberovićVELIKANI PRIRODNIH NAUKA

VELIKO PUTOVANJE


ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINEZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINE

Sa stajališta prirodnih bogat-stava, napose biološke i kra-jobrazne raznolikosti, Bosna i

Hercegovina se ubraja među najinte-resantnije regije u Europi. Biološka raznolikost predstavlja neprocjen-

jivo nacionalno bogatstvo i naslijeđe. Stupanj različitosti staništa i geološke raznolikosti, također je vrlo visok. Na žalost, ovom izvanrednom prirodnom potencijalu do danas nije pridavana zadovoljavajuća pažnja,

kako u smislu odgovarajućeg up-ravljanja od strane prvenstveno državnih institucija, tako niti u smis-lu odgovarajuće konzervacije, zaštite i održivog korištenja prirodnih resur-sa. Pod određenim režimom zaštite

U TJESNACU USTAVA I EUROPSKIH NORMIO nekim zakonskim i institucionalnim aspektima sadašnjih normi i budućih obaveza

Prof. dr. sc. Nevenko Herceg; Mr. sc. Mehmed Cero; Tomislav Lukić, prof.; Dr. sc. Lada Lukić-Bilela


ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINEZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINEŠTA ČINI DRŽAVA

trenutno se nalazi manje od 3% teri-torija države Bosne i Hercegovine.

Kako bi se sistemski unaprijedilo stanje u ovoj oblasti, potrebno je identifi cirati odgovarajuće probleme i uzroke, ali i postaviti prioritete za adekvatno rješavanje problema. Posebno je važno imati na umu eu-ropske i općenito međunarodne stan-darde, kojima Bosna i Hercegovina sukladno svojim strateškim opred-jeljenjima teži.

USTAVNI "HENDIKEP"

U ovom radu su istraženi i obrađeni segmenti institucija i leg-islative u Federaciji Bosne i Herce-govine (i Bosne i Hercegovine), zatim značajnije direktive zaštite prirode u Europskoj uniji, sa odgovarajućim implementacijskim aspektima, kao

i pregled određenih međunarodnih konvencija, relevantnih za zaštitu prirode, kojima je Bosna i Hercegov-ina pristupila.

Prema Ustavu Bosne i Her-cegovine ne postoji eksplicitna nadležnost vezana za zaštitu prirode na razini države BiH, već je to ustav-na nadležnost entiteta, gdje nadalje Federacija Bosne i Hercegovine ima zajedničku ustavnu nadležnost sa županijama/kantonima.

Istovremeno, država Bosna i Her-cegovina potpisnik je Ugovora o sta-bilizaciji i pridruživanju Europskoj uniji, a potpisala je i ratifi cirala brojne okolišne konvencije i protokole. To praktično znači kako će u sljedećem razdoblju Bosna i Hercegovina morati iznaći odgovarajući zakonski i institucionalni model za kvalitet-no i efi kasno uvezivanje državnih i

entitetskih institucija, s primarnim ciljem adekvatnog provođenja ugov-ornih obveza.

Dodatno, prvenstveno unutar en-titeta, mora se funkcionalno i opera-tivno uvezati oblast zaštite prirode sa drugim sektorima, obzirom na neizbježnu inter-sektorsku dimen-ziju zaštite i održivog upravljanja prirodom i prirodnim resursima, kao i sukcesivno plansko uvođenje eu-ropskih okolišnih standarda, vodeći računa o specifi čnostima ekonomije bosanskohercegovačkog društva i potrebama razvoja.

Ovaj “ustavni hendikep” države Bosne i Hercegovine donekle se ublažava Zakonom o ministarst-vima i drugim tijelima uprave BiH ("Službeni glasnik BiH", br. 5/03), kojim se Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH



daje nadležnost poslova i zadataka koji se odnose na defi niranje politike, osnovnih principa, koordiniranje djelatnosti i usklađivanje planova entitetskih tijela vlasti i institucija na međunarodnom planu u području zaštite okoliša, razvoja i korištenja prirodnih resursa.

Vijeće ministara BiH odlukom je zadužilo Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa da vodi aktivnosti na izradi Zakona o okolišu , koji bi trebao biti krovni za-kon te involvirajući u tijelo entitetske zakone, regulirati sve značajnije segmente vezane za obveze Bosne i Hercegovine prema Europskoj uniji, nastale potpisom Ugovora o stabili-zaciji i pridruživanju EU.

Važnu ulogu u provođenju Ugo-vora o stabilizaciji i pridruživanju Bosne i Hercegovine Europskoj un-iji, imati će Direkcija za europske integracije (DEI). Glavni dokumenti DEI-a, relevantni za ovu temu, jesu Strategija integriranja Bosne i Herce-govine u Europsku uniju, te Priručnik za usklađivanje propisa BiH sa pro-pisima Europskoj uniji.

DIO STRATEGIJE

U Federaciji BiH, na federalnoj i županijskoj/kantonalnoj razini, us-postavljeno je više odgovarajućih ministarstava i drugih institucija, koje se direktno i indirektno bave zaštitom prirode, gdje postoje re-sori, odnosno institucije nadležne za okoliš, prostorno uređenje, šumarstvo, vodoprivredu, turizam i dr. Kako na razini Federacije BiH ne postoji stručna institucija za zaštitu prirode, planira se uspostava Feder-alnog zavoda za zaštitu prirode, zbog čega su u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma, između ostaloga, pokrenute aktivnosti za izradu novog Zakona o zaštiti prirode.Važnu ulogu u narednih deset godina imat će implementacija Federalne strategije

zaštite prirode čiji je sastavni dio i Federalna strategija zaštite prirode.

Nakon analize raspoloživih referentnih dokumenata, zakona, konvencija i institucija sa razine međunarodnih organizacija, Eu-ropske unije i Bosne i Hercegovine, uz odgovarajuća implementacijska razmatranja koja se odnose na zakon-ske i institucionalne aspekte oblasti

zaštite prirode, mogu se formulirati sljedeći važniji pravci djelovanja ve-zano za sektor zaštite prirode u Bosni i Hercegovini:

- Bosna i Hercegovina, kao zemlja izuzetnog prirodnog bogatstva, posebno biološke i krajobrazne raznolikosti, mora na strateški postavljen i sistem-ski osmišljen način profilirati svoj održivi razvoj, sa posebnim na-glaskom na adekvatno korištenje prirodnih resursa. Ovo podrazumi-jeva aktivnu i konkretnu surad-nju institucija nadležnih za zaštitu

okoliša, odnosno zaštitu prirode, prostorno planiranje, upravljanje vodama i šumama, poljoprivredu, turizam, koncesije i dr., na svim razinama upravljanja do same lokalne zajednice.

ZAKONI - PLAN

Federacija Bosne i Hercegovine treba donijeti novi Zakon o zaštiti prirode, koji će između ostaloga prop-isati uspostavu Federalnog zavoda za zaštitu prirode, kao upravno-stručne institucije u sastavu Federalnog mini-starstva okoliša i turizma. Taj zakon treba obuhvatiti sve važnije europske direktive i uredbe, kao i standarde koje propisuje Međunarodna unija za zaštitu prirode .

U ukupnim aktivnostima us-postavljanja i upravljanja zaštićenim područjima, detaljno treba valoriz-irati sve raspoložive potencijale i os-misliti njihovo korištenje na dopušten način. Svako novo područje pod određenim režimom zaštite treba biti uspostavljeno posebnim zakonom, sa prostornim planom područja poseb-nog obilježja.

Na državnoj razini moraju se doni-jeti odgovarajući propisi za zaštitu prirode, kao i okoliša općenito (Za-kon o okolišu BiH), koji će omogućiti efi kasno provođenje preuzetih međunarodnih obveza i koordinirano uvođenje standarda i odredbi, što je posebno važno sa proces stabilizacije i pridruživanja Bosne i Hercegovine Europskoj uniji. Ured za zakonod-avstvo i usklađenost sa propisima Europske unije Vlade Federacije BiH, mora biti stručno kapacitiran i obučen za pravnu superviziju ukup-nog procesa.Sva pitanja koja trebaju osigurati određenu koordinaciju na međuentitetskoj razini, moraju proći Međuentitetsko tijelo za okoliš kojeg su, prema entitetskim zakonima o zaštiti okoliša, uspostavile entitetske vlade.

ŠTA ČINI DRŽAVA

ZEMLJA RAZNOLIKOSTI

Bosna i Hercegovina ratifi cira-la je većinu značajnih globalnih i regionalnih okolišnih konvencija, protokola i ugovora, koji pokriva-ju oblasti zaštite prirode i biološke raznolikosti, međunarodnih voda, zagađenja zraka i klimatskih promjena te upravljanja i prometa otpada.

Urađene su entitetske strategi-je za zaštitu prirode sa akcijskim planovima, dok je za cijelu državu, kao aktivnost koja proizlazi iz Konvencije Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti, urađena Nacionalna strategija krajobrazne i biološke raznolikosti sa akci-jskim planom, kao i prvo nacio-nalno izvješće o stanju biološke raznolikosti pod nazivom "Bosna i Hercegovina, zemlja raznoliko-sti".


ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINEZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINEAzra Korač - MehmedovićNACIONALNI PARK UNA

Rijeka Una izvire u Republici Hrvatskoj i teče dinarskim pravcem do Bihaća, gdje pravi veliku okuku i teče od jugo-

zapada ka sjeveroistoku. U svom gornjem toku do Bihaća je prava planinska rijeka. U sredn-jem toku od Bihaća do Bosanskog Novog je brdska, a u donjem dijelu do ušća ima kara-kter ravničarske rijeke. Rijeka Una je tipična kraška rijeka. Na svom toku dugom 207 km, obrazuje više sedrenih slapova, a od Bihaća teče manje više brzim tokom, obrazujući manje slapove, sve do Novog, odakle postaje ravničarska rijeka, mirnog toka. Na svom putu protiče kroz tjesnace i kanjone, u kojima se do danas zadržala iskonska vegetacija, fl ora i fauna, sa obiljem endemičnih vrsta.

Reliktno-refugijalna staništa u slivnom području rijeke Une predstavljaju unikatne dijelove bosanskohercegovačkog okoliša. Na ovim staništima su zastupljene mnoge terci-jerne vrste biljaka i životinja, koje su uspjele preživjeti i drastične promjene klime u toku posljednjeg glacijala. Vrste koje na njima žive su, u evolucionom pogledu, veoma stare i označene su kao relikti. Ovakvi tipovi staništa na kojima žive brojne tercijerno-reliktne vrste

biljaka i životinja su od najvećeg značaja za biodiverzitet Bosne i Hercegovine, a time i globalni biodiverzitet.

RIJETKOSTI I VRIJEDNOSTI

Dolina rijeke Une se odlikuje veoma ri-jetkom fl orom i faunom, a naročito sedrom i sedrenim oblicima, mnogim bukovima, slapo-vima, brzacima i mirnim tokovima između njih. Zbog toga ova rijeka, u gornjem i sred-njem toku, na nekim mjestima djeluje kao niz jezera koja se prelivaju jedno u drugo preko brojnih kaskada. Među sedrenim oblicima se naročito izdvajaju od slapova i vodopada Dvo-slap, Troslap, Ripački slap, Štrbački buk koji se smatra za najljepši spomenik na rijeci, kao i veliki vodopad u Martin Brodu.

Rijeka Una sa svojom smaragdno plavičastom bojom, mnogim prirodnim rijet-kostima i vrijednostima, bogatstvom sedre i sedrenim oblicima čuvena je u svijetu i to je čini jedinstvenom, pa je zato i dobila ime Una, jedna jedina. Martin Brod, turističko mjesto na krajnjoj međi Bosanske Krajine prema Lici, predstavlja jedan od najljepših i najdrag-

ocjenijih prirodnih fenomena. Ispunjavaju ga najfantastičnije sedrene tvorevine razgraničene sistemom barijera i terasa, što ga čini geološkim spomenikom prirode. Izlazeći iz veličanstvenog klanca, rijeka Una se svojom divljom snagom stropoštava niz grebenaste sige stvarajući tako poznate slapove Jalački Buk, Srednji Buk i Mali Milančev Buk kojeg smatraju najljepšim u Martin Brodu. Lokalitet je od izuzetne pejzažne vrijednosti, jer rijeka Una na ovom di-jelu vodotoka formira pejzažnu kvalitetu koja je identična Plitvicama, pa ga s razlogom nazivaju „Plitvice” u malom. Slapovi, bukovi, kaskade, jezera, pećine, ogromna polja sedre, trajne su vrijednosti i daju ovom naselju sa spomenicima kulture i prirode posebno naučno istraživačko i rekreativno turističko značenje.

Rijeka Una u svom toku ističe se bez-brojnim veoma lijepim sedrenim tvorevina-ma. Jedna od tih je i vodopad Štrbački Buk, geomorfološko hidrološki spomenik prirode, koji predstavlja jednu od najljepših tvor-evina prirode kod nas, pa se može mjeriti s najljepšim slapovima ovakve vrste u svijetu. Ovaj prirodni spomenik sa rijekom Unom predstavlja najveću vrijednost u našoj zemlji.

RIJEKA NA SLAPOVIMASpoj vode, sedre i biljnog svijeta predstavlja jednu od najljepših tvorevina prirode kod nas

Štrbački buk



Na južnom prostoru Bosne i Herce-govine, u dijelu zone dinarskog krša, gdje se reljef stvara korozijom stijena

topivih u vodi, nalazimo mnoge fenomene specifi čne samo za krš koje ovaj prostor čine dinamičnim, tajnovitim, inspirativnim.

Škrape, vrtače, polja, zaravni i, Veliko popovo polje u čijem donjem kutu otvorom nas uvlači i spaja sa špiljom koja, zbog pojave vjetra, nekada davno, dobi ime Vjetrenica.

Kanali, velike pećinske dvorane, pećinski nakit, travertinski stubovi i saljevi, mnogo-brojni podzemni vodeni tokovi i jezera... Stručnjaci kažu i najveća špilja u BiH, jedna je od dvije špilje u svijetu po endemičnoj fau-ni. Posebna u svojoj geomorfologiji i ekološki posebice raznolika i ranjiva, samo je dio što je u svezi špiljskog sustava Vjetrenice.

Špilja Vjetrenica bila je predmetom in-teresovanja mnogih stručnjaka, ali je tek 1950. godine stavljena pod zaštitu, 1952. godine proglašena spomenikom prirode.

Prošlo je dosta vremena kada je Prostornim planom BiH prostor vale Zavala –Slano sa špiljom Vjetrenica stavljen pod zaštitu kao poseban prirodni predjel (rezervat prirode), što je prema Zakonu o zaštiti prirode najviši stupanj zaštite.

Život špilje Vjetrenica je dug ali je dugo i interesovanje i traganje za njenim statu-

som u suvremenom promišljanju o zaštiti i samoodrživom razvoju.

Tako je špilja Vjetrenica, temeljem Kon-vencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirod-nih staništa uvrštena u Smaragdnu mrežu koja se uspostavlja za važna područja za očuvanje staništa i vrsta.

Špilja Vjetrenica je uvrštena i na privre-menu UNESCO-vu listi prirodne baštine .

Nije samo špilja Vjetrenica što nam ovaj prostor želi pokazati.

Prostornim planom se željelo i još nešto, sačuvati najzanimljivije ruralne cjeline na prostru BiH, niz niznih sela duž rubova Popo-va polja i/ili putova, niz kružnih sela po rubo-vima kraških vrtača. Ovim Planom su zacrtane smjernice za daljnja istraživanja a u svrhu konzervatorsko-restauratorskih zahvata, koja na žalost do danas nisu obavljena.

Unatoč spoznaji o jedinstvenim vrijednos-tima špilje Vjetrenice i njenog okruženja riječi devastacija, uništavanje, planiranje i korištenje prostora u razvoj su informacije koje čitamo u dnevnom tisku, tek da nas opemenu da Vje-trenica strpljivo čeka.

Da li je Vjetrenica bitna za Bosnu i Her-cegovinu?

Na odgovor ćemo, vjerojatno, još čekati, ali je pitanje da li će prostor takav pritisak moći izdržati.

Mr. Gordana VilušićZNAMENITOST VJETRENICE

ŠPILJA U SMARAGDNOJ MREŽIŽivot pećine je dug, ali je dugo i interesovanje i traganje za njenim statusom

u suvremenom promišljanju o zaštiti i samoodrživom razvoju

Vode rijeke Une na tom mjestu stropoštavaju se preko sedrenog slapa sa visine od oko 25 metara čineći veoma impresivan i slikovit vodopad. Područje Štrbačkog Buka, kao i sam vodopad naglašen je sa naučno istraživačkim, ekološkim, estetskim, pejsažnim i turističko-rekreativnim vrijednostima.

KORIŠTENJE I RAZVOJ

Osnovni razlog za pokretanje postupka zaštite sliva rijeke Une bila je apsolutna potre-ba da se fenomeni prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine zaštite i sačuvaju za buduća pokoljenja. Godine 1994., Međunarodna unija za zaštitu prirode (IUCN) uspostav-lja novu kategorizaciju zaštićenih područja, koja je, kao obavezujuća na međunarodnom planu, ugrađena u aktuelni, važeći Zakon o zaštiti prirode Federacije BiH. Shodno tome, potrebno je, u skladu sa Zakonom defi niranom kategorizacijom zaštite prirodnih vrijednosti, odrediti status područja sliva rijeke Une, koji, prema navedenoj IUCN kategorizaciji, ima sve preduslove da bude zaštićeno u kategoriji nacionalnog parka.

Federalno ministarstvo okoliša i turizma je, na osnovu Studije izvodljivosti za Nacio-nalni park „Una“, radilo na izradi Zakona o Nacionalnom parku „Una“, koji je stupio na snagu 2008. godine. („Službene novine Fed-eracije BiH“, br. 44/08). Zakonom se osniva Nacionalni park „Una“, uređuju se pitanja zaštite, unapređenja, korištenja i upravljanja Nacionalnim parkom.

Nacionalni park obuhvata područje kanjonskog dijela gornjeg toka rijeke Une uzvodno od Lohova, zatim područje kan-jonskog dijela donjeg toka rijeke Unac od njenog ušća u Unu uzvodno od Drvarskog polja, te međuprostor između Une i Unca. Cijelo područje potpada pod općinu Bihać u ukupnoj površini od 19.800 ha. U skladu sa Zakonom detaljne granice će biti precizirane Prostornim planom posebnih obilježja od značaja za Federaciju BiH.

U skladu sa Zakonom Vlada Feder-acije BiH je donijela Odluku o osnivanju Javnog preduzeća Nacionalni park „Una“ („Službene novine Federacije BiH“, br. 71/08) kojom se osniva Javno preduzeće Nacionalni park „Una“ za djelatnost zaštite, unapređenja, korištenja i razvoja Nacio-nalnog parka. Javno preduzeće za upravl-janje Nacionalnim parkom je registrovano u Općinskom sudu u Bihaću, čime je, i u pravnom i u operativnom smislu, ovo tijelo počelo da djeluje u skladu sa odredbama Zakona o Nacionalnom parku „Una“, koje se odnose na djelokrug rada i funkcion-iranje Javnog preduzeća, a u cilju zaštite, unaprijeđenja i (samo)održivog razvoja ovog bisera našeg prirodnog naslijeđa.

Unutrašnjosti pećine



Konvencija je međuvladin spo-razum koji predstavlja okvir za međunarodnu saradnju u zaštiti i

održivom korištenju močvara. Konvencija je stupila na snagu 1975. godine, pohran-jena je u UNESCO-u, a administracija je u sjedištu IUCN-a. Do danas je Ramsar-sku konvenciju potpisalo 158 država.

Bosna i Hercegovina, koja je stranka Konvencije od 2001. godine, ima tri močvarna područja na Ramsarskom pop-isu: Park prirode Hutovo blato od 2002. godine, Bardača od 2007. godine i Li-vanjsko polje od 2008. godine. Nužno je svakako istaći da još mnoga područja u Bosni i Hercegovini zadovoljavaju kri-terije za upis.

Konvencija obavezuje zemlje članice na opće očuvanje močvara na njihovom teritoriju, kao i na posebne obaveze koje se odnose na močvare uvrštene na Popis močvara od međunarodne važnosti . Sve države stranke Konvencije obavezne su donijeti nacionalne programe zaštite močvara, te uključiti mjere zaštite i održivog korištenja močvara u svoje nacionalne planove korištenja prostora. Osim toga, države stranke moraju pro-voditi zaštitu močvara osnivanjem prirod-nih rezervata, od kojih najmanje jedan mora biti predložen za upis na tzv. Ram-sarski popis. Izbor močvara za Ramsarski popis vrši se na osnovu međunarodnog značaja prema ekološkom, botaničkom, zoološkom, limnološkom ili hidrološkom smislu. Na prvom mjestu trebaju se uključiti močvare od međunarodnog značaja za ptice močvarice u bilo koje godišnje doba.

Prednosti pristupanja Konvenciji su slijedeći:

• Provođenje odredbi na nacionalnom nivou• Djelotvorna zaštita močvarnih područja• Pristup informacijama• Pristup stručnim savjetima• Međunarodna saradnja

Močvarna staništa kao jedna od najvećih vrijednosti biološke raznolikosti

– uz koje je vezano više od 40% vrsta bil-jaka i životinja – ujedno su i najugroženiji

ekološki sistemi: u poslednjih 50 godina izgubljeno je 50% močvarnih područja u svijetu.

POUKE IZ KONVENCIJE

Močvarna područja u skladu sa Kon-vencijom su:

• „područja močvarnih zemljišta, bara, tresetišta i voda, bilo prirodne ili vještačke, stalne ili privremene, sa stajaćom ili tekućom vodom, slatkom ili slanom, uključujući oblasti morske vode čija dubina za vrijeme oseke ne prelazi 6m“,

• područja gdje je voda primarni faktor koji kontroliše okoliš te s njim pov-ezan biljni i životinjski svijet,

• močvarna područja „mogu sadržati obalne zone koje graniče s močvarnim

područjima, te vodene mase morske vode dublje od 6m za vrijeme oseke koje leže unutar močvarnih područja“.

Močvarnim područjima smatraju se:

• Močvare• Bare• Rijeke• Jezera• Mangrove• Koraljni grebeni• Ribnjaci• Uzgojilišta rakova• Pojilišta• Navodnjena zemljišta• Kanali• Šljunčane jame

Močvarno područje se treba smatrati međunaradno važnim ako:

Federalno ministarstvo okoliša i turizmaUGROŽENI EKOSISTEM

MOČVARE KOLIJEVKE BIODIVERZITETAZnačaj Konvencije o močvarama (Ramsar, 1971.) U BiH postoji opasnost

od narušavanja njihove strukture i ekološke stabilnosti

KUĆA VODENIH PTICALivanjsko polje je najveće močvarno područje u Bosni i Hercegovini, sa

značajnim populacijama rijetkih ptica, kao što su zajednice prdavca (corn crace), eje, orla kliktaša, crvenonogog prudnika, barske šljuke i velikog bukavca.

Livanjsko polje predstavlja impresivnu mrežu površinskih i podzemnih vod-nih tijela, uključujući rijeke, izvore, ponore, jezera i polukružna jezera.

Vegetacija Livanjskog polja predstavlja posebnu mješavinu sjevernoevropskih travnjaka i šuma, kao i mediteranskih biljaka, dok su velike površine pokrivene hrastovim, jasenovim i šumama johe koje zaslužuju zaštitu i očuvanje.

Prostrani livanjski kraški bazen oblikovale su sezonske poplave koje obezbjeđuju stanište za više od 70.000 vodenih ptica koje tu zimuju, što pred-stavlja rijetku koncentraciju ptica u jugoistočnoj Evropi. Za vrijeme sušne se-zone vode opadaju i nestaju u ponorima, ostavljajući za sobom sočne pašnjake, velike bare, aluvijalne šume, te kvalitetna obradiva tresetišta, što predstavlja utočište za mnoštvo vrsta, uključujući i najmanje pristupačna područja i vjero-vatno najjužnija u kojima se gnijezde parovi evroazijskih sivih ždralova, koji predstavljaju simbol novog ramsarskog lokaliteta. A na dnu izdvojenih ponora preživljava, do slijedeće poplave, više endemičnih vsta riba. Ramsarski loka-litet (45.868 ha) pokriva čitavo kraško polje i nedvojbeno je najveće na svijetu, protežući se dužinom od preko 60 km između vrhova Dinarskih Alpi istočno od Jadranskog mora.

Livanjsko polje se od 11.04.2008. godine pridružilo broju od 1.785 močvarnih područja od međunarodnog značaja, te je upisan u Ramsarski po-pis Konvencije o močvarama od međunarodne važnosti, osobito kao staništa ptica močvarica. (Ramsar, 1971.) pod brojem 1786. Uvrštavanjem na Popis, Livanjsko polje je dobilo status prirodnog dobra koje predstavlja bogatstvo cjelokupnog čovječanstva. Površina močvara koje su Ramsarskom konven-cijom zaštićene iznosi 168.985.680 ha.



• podržava biljne/životinjske vrste u kritičnim stadijima njihovih životnih ciklusa ili pruža utočište za vrijeme nepo-voljnih uvjeta;

• podržava 20 000 ili više ptica močvarica;

• podržava 1% jedinki populacije jedne vrste ili podvrste močvarica;

• sadrži reprezentativan, rijedak ili jedinstven primjer prirodnog močvarnog područja unutar odgovarajuće biogeograf-ske regije;

• podržava ranjive, ugrožene ili kritično ugrožene vrste ili ekološke zajed-nice;

• podržava biljne/životinjske pop-ulacije važne za održavanje bioraznoliko-sti dotične biogeografske regije;

• podržava znatan broj autohtonih ribljih podvrsta, vrsta i porodica, životnih stadija, interakcija među vrstama i / ili populacije koje predstavljaju vrijednost močvarnog područja, pridonoseći tako globalnoj bioraznolikosti;

• predstavlja važan izvor hrane za ribe, mrijestilište, rastilište i / ili migra-tornu stazu o kojoj ovise riblje svojte, bilo na tom području ili drugdje.

Močvarna područja (wetlands) su izn-imno važna jer su kolijevka biodiverzite-ta, pružaju vodu i primarnu produkciju, podržavaju visoku koncentraciju životinja, skladišta su biljnog genetskog materijala i dio su hidrogeološkog ciklusa.

MOČVARNA PODRUČJA BOSNE I HERCEGOVINE

Močvare danas čine najugroženije ekosisteme u Bosni i Hercegovini. Kako sadrže vrijedan genofond (različite biljne, a od životinjskih vrsta naročito ptice, gmizavce, vodozemce i ribe) u sistemu održive konzervacije imaju puni prioritet.

Ekosistemi na močvarnim staništima su oduvijek imali izražene i ekonomske vrijednosti. Svoje stanište ovdje nalaze mnoge plemenite vrste riba, te divljač

koja su osnova uspješnog ribarstva i lovstva. Močvarni ekosistemi sadrže i značajne resurse ljekovitih, jestivih i vi-taminskih biljaka.

Danas se močvarni ekosistemi u Bosni i Hercegovini nalaze pod visokim an-tropogenim pritiscima, usljed čega proiz-ilazi opasnost od narušavanja njihove strukture i ekološke stabilnosti. Globalne klimatske promjene praćene izraženim temperaturnim ekstremima i čestim pre-grijavanjem, što rezultira povlačenjem osjetljivih biljnih vrsta, su jedan od bitnih prijetnji močvarnim ekosistemima.

S obzirom na višestruki značaj, nji-hove potencijale i mogućnosti, močvarna područja postaju jedan od naših prior-iteta. Urgentno je izvršiti konzervaciju biodiverziteta kraških polja i močvarnih staništa, što podrazumijeva valorizaciju prirodnih vrijednosti, te nakon toga po-duzeti aktivnosti na uspostavi zaštićenog područja u skladu sa važećim Zakonom o zaštiti prirode i IUCN standardima.

UGROŽENI EKOSISTEM

Foto: Andrija VrdoljakLivanjsko Polje, Donji Kazanci



Rijeka Trebižat, pritoka rijeke Neretve odvodi vode posuške Ričine, imotske Suvaje, Vrljike i Matice, te grudske

Tihaljine i ljubuške Mlade sedronosnim kori-tom u deltu Neretve dok jedan dio vode odvo-di prema kraškom rastočkom polju, a odatle podzemno izvire u vrgorskom jezeru, pa se za-jedno s njegovim vodama ulijeva u Baćinska jezera.

Sliv Trebižata (Slišković i Ivčić 1999.), zahvata površinu od oko 1450 km2, sa dužinom od 123 km od Tribistova do ušća u ri-jeku Neretvu. Sjeverna razvodnica se proteže od planine Čvrsnice prema zapadu zaobilazeći Rakitno polje i povija prema Mensihovini. Pritom ide južnim obroncima Midne planine, presijeca istočni dio Roškog polja i izbija na Prološko blato. Tu poprima zonalni karakter jer dio voda podzemno otječe prema vrulji u Dupcima, a drugi dio tokom rijeke Sije (Jar-uge) prema Matici. Jugozapadna razvodnica se pruža između Zagvozda i Poljica na brdo Vjetrenik, približava se Runovićima, izbija na Osoje i Orah, odakle se pruža preko Rastok polja na Prolog i preko Novih sela i Vida na rijeku Neretvu.

VRELA I SLIV

Nadzemni hidrološki sustav Tihaljina–Mlada–Trebižat, tri su različita imena za istu (vodu) rijeku Trebižat. Rijeka prije svog na-dzemnog pojavljivanja u Peć Mlinima, sjever-nije na području Imotskog polja ima naziv Matica i Vrljika (Hrvatska) čije vode izviru iz stalnog vrela Utopišće, Prološko blato koje se vodom prehranjuje iz nadzemnog toka Ričine, koja izvire na području Tribistova (BiH).

Ovaj prirodni fenomen poniranja i pojav-ljivanja vode uvjetovan je izrazito propusnom podlogom (kraški teren) koji zbog mnogo-brojnih pukotina i kaverni koje se nalaze u samoj njegovoj unutrašnjosti omogućuju prodiranje i protok vode sa viših kora u niže predjele.

Najveći dio slivnog područja izgrađen je od propusnih stijena s kompliciranim tektons-kim odnosima. Unutar ovog područja značajnu hidrogeološku ulogu imaju plominske naslage Zavelima, eocenski fl iš Vira i Ričica, miocen-sko – laporovite naslage Posuškog polja, te dolomitsko – vapnenačka antiklinala Gornji Vinjani – Sovići. Kvartalne naslage debljine i preko 140 m u većem dijelu imotsko- beki-jskog polja imaju funkciju nepotpune barijere.

Upravo zbog ovakvog sastava geološke podloge čiju glavninu čine okršeni vapnenci,

vode koje se formiraju na području Tribis-tova korespondiraju nadzemnim i podzem-nim tokovima: Ričina, Topola, Studeni po-tok, Žukovica, Vrbica, Suvaja, Sija, Vrljika, Matica, Tihaljina, Vrioštica, Brza voda, Mlada, Studenčica, Trebižat sve do Struga u općini Čapljina gdje se ista ulijeva u rijeku Neretvu. Dužina cijelog toka od Tribistova do Čapljine je oko 123 km, dok vodeni sustav Tihaljina – Mlada – Trebižat ima dužinu od 51 km.

Međutim, promatrajući tok vode od Prološca na rubu Imotskog polja, te tekući kroz njega u dužini od 5–6 km poznat je pod nazivom Vr-ljika, a zatim, na dionici dugoj 17–18 km, teče pod imenom Matica. Nakon ponovnog izvora u Peć Mlinima teče na dionici dugoj oko 20 km pod imenom Tihaljina ili Tihaljinska rika. Na slijedećoj dionici dugoj oko 8 km teče kroz Ljubuško polje pod nazivom Prokop ili Mlade. Na dionici dugoj oko 23 km rijeka prima lijevu pritoku Vriošticu, nastavljajući teći kroz rubni dio gradskog središta Ljubuškog i Humca pod imenom Trebižat. Vode Trebižata nastav-ljaju teći kroz studenačko polje gdje primaju istoimenu rijeku Studenčicu koja rashlađuje vode Trebižata i meandrira kroz Trebižećko polje stvarajući otoke i rukavce sve do Struga u općini Čapljina, gdje se konačno ulijeva u Neretvu.

U administrativnom pogledu ovaj jed-instveni hidrološki sustav: Vrljika–Matica–Tihaljina–Mlade–Trebižat prolazi kroz dvije države (Republika Hrvatska – nadzemni tok Vrljike i Matice i dio toka Ričine), dok ostali dio toka protječe kroz Bosnu i Hercegovinu. Na području BiH nadzemni tok Tihaljina–Mlada–Trebižat protječe kroz dvije županije

ZHŽ i HNŽ i zahvata područje tri općine Grude, Ljubuški i Čapljina.

ŽIVI SVIJET

Hidrološki sustav Tihaljine–Mlade–Trebižat je velika kraška rijeka, koja podzem-nom gravitacijom prima velike količine vode bogate rastvorenim kalcij-karbonatom, tako da poslije svog izviranja počinje da teče po površini, stvarajući u svom toku i u svojoj do-lini velike količine sedrenih kaskada bukova, slapova i vodopada.

Osim sto kraškom području kroz koji protječe donosi obilje vode i daje mu život, ova rijeka obiluje prirodnim fenomenima (vodopadima) takve ljepote koji bi se kroz zn-anstvenu i stručnu valorizaciju mogli pretvoriti u jedinstvenu turističku atrakciju u ovom djelu Hercegovine.

Najznačajniji vodopadi, bukovi slapovi i izvorišta na cijelom toku Trebižata su:

Izvor “TIHALJINE“ u Peć Mlinima,Vodopad “KOĆUŠA“ Veljaci, Izvor “VRIOŠTICE“ u Vitini,Izvor “KLOKUN“ u Klobuku,Vodopad “BUČINE“ ispod Ljubuškog,Vodopad “KRAVICA“ Ljubuški ,Izvor “STUDENČICE” vrelo – Daupovina ,Vrelo “GORUŠA“ radioaktivno vrelo

Pored gore navedenih izvora, slapova, bu-kova, vodopada i vrela u slivnom području rijeke Trebižat, nalazi se još mnoštvo manjih slapova, bukova i vrela prvenstveno efemer-nog karaktera koji tijekom godine presušuju, a vezani su za sustav sublakustrijskih pukotina.

Marinko Dalmatin, dipl.biologNAŠE RIJEKE

TREBIŽAT JE BISER NAD BISERIMARijeka s bezbroj imena izvire iz dubina hercegovačkog krša usjekla je korito u krečnjački

masiv stvarajući očaravajuću ljepotu na svakom kilometru svog toka, koja nadahnjuje, opominje i upućuje na suživot i traži sustavnu zaštitu


ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINEZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINENAŠE RIJEKE

Uz obilje vode uz rijeku se javlja iznimno bogat biljni i životinjski svijet koji ima svoju biološku vrijednost jer se radi o endemskim vrstama koje su vezane i nastanjuju samo se-drena područja. Gospin vlasak (Adiantus capi-lus veneris) nastanjuje područje uz slapove i vodapade, zatim tu su čovječja ribica (Pro-teus anguinus) stanovnik kraškog podzemlja, Vidra (Lutra lutra) stanovnik čistih vodenih tokove, zatim riblje vrste: podustva (Hon-driostoma kneri) koja se mrijesti u vodama Trebižata, imotska gaovica (Phoxinellus ad-spersus) endem Hrvatske i BIH, zatim tu su i druge endemske vrste poput svala (Leuciscus svallize) itd. Značajnu biološku raznolikost područja čine ugrožene životinjske vrsta iz grupe: vodozemaca, gmazova, leptira, vo-dencvjetova itd. čineći tako veliko biološko bogatstvo ovog riječnog ekosustava. Veliku biološku i krajobraznu raznolikost daju ovom prostoru posebnu specifi čnost i osobnost, a naročito proces sedrenja i sedrotvoraca koji sudjeluju u procesu stvaranje sedrenih slapo-va, bukova i vodopada čineći prirodnu rijet-kost koja svrstava područje rijeke Trebižat u senzitivna područja, sukladno EU direktivama (Direktiva o pticama CD 92/43/EEC i Direk-tiva o staništima CD 79/409/ EEC, Direktive o vodama (CD 2000/60/EC), odnosno NATURA 2000.

Pored ove prirodne i krajobrazne ljepote te očuvanog okoliša područje uz rijeku Trebižat izloženo je sve većem antropogenom utje-caju koji se ogleda kroz: smanjenje biološke raznolikosti, promjena kvaliteta vode, smanjen bioloških protoka, narušena krajobrazna razno-likost, oštećenja i urušavanja sedre i slapišta, sve veća nazočnost čvrstog i tekućeg otpada, devastacija obale, prekomjerna uporaba pes-ticida, bespravna gradnja i sl. što traži žurno poduzimanje mjera zaštite i sanacije, jer u pro-tivnom za neke vrste i staništa uz rijeku neće biti vremena niti mogućnosti da se sačuvaju.

Uvažavajući sve posebnosti područja i potrebe lokalnog stanovništva neophodno je izvršiti cjelovitu valorizaciju prostora kroz multisektorski pristup koji treba da uvaži moguća zakonska rješenja o zaštiti prirode i kategorizaciju sukladno IUCN klasifi kaciji te uvaži smjernice EU Direktiva: Direktiva o pti-cama: CD 92/43/EEC, Direktiva o staništima: CD 79/409/EEC i Direktive o vodama: CD 2000/60/EC. Na tragu dobre prakse u EU zemljama važna je primjena EU Direktiva koje osiguravaju održivost korištenja i zaštite staništa, vrsta i resursa uz uvažavanje potreba lokalnog stanovništva.

PORUKE IZ DIREKTIVE

Kroz koncept Integralno Upravljanje Vod-nim Resursima (IUVR) dolazimo do spoznaja održivog razvoja kroz:

• sagledavanje posebnih karakteristi-

ka vodnih resursa u odnosu na druge prirodne resursa, s tim u vezi, prilagođavanje koncepta njihovog korištenja i upravljanja sa njima tim karakteristikama;

• prepoznavanje načina ispunjavanja ob-veza i ostvarivanje prava svih zainteresiranih sub-jekata u koncipiranju i uspostavi sustava IUVR;

• procjenu značaja voda kao raz-vojnog resursa i njegove uloge u realizaciji procesa održivog razvoja (dakle, razvoja bez ugrožavanja održivosti vitalnih ekosustava).

Integralnog Upravljanja Vodnim resur-sima (IUVR) korespondira sa održivim razvojem, i kao takav, izvodi sektor voda iz užih okvira djelovanja u okvire koji gen-eriraju proces promjena od neodrživog ka održivom upravljanju vodnim resursima. On, dakle, postaje čvrsta spona između raz-

voja i okoliša. Ono što i sama Direktiva o vodi (WFD) zahtijeva: uključivanje širokog obuhvata stakeholders-a počev od individu-alnih potrošača, preko glavnih sektora-ko-risnika voda (elektroprivreda, poljoprivreda i industrije) do sekundarnih korisnika tipa: sportskih ribolovaca, rekreativaca na vodi, naučnih institucija, konzervatora prirode i organizacija uključenih u prostorno planiranje i planiranje korištenja i zaštite voda i zaštite od voda.

Direktiva o vodama (WFD) ukazuje na ciljeve koji treba da se postignu kroz:

• Unapređenje ekološkog kvaliteta Europskih slatkovodnih voda i obalnih vodnih ekosustava,

• Poboljšanje biodiverziteta (kroz bolje upravljanje akvatičnim i močvarnim staništima i vrstama

• Unapređenje održivog korištenja voda kroz efi kasnije korištenje i upravljanje sa vodnim resursima,

• Redukcija zagađenja voda• Ublažavanje efekta poplava i suša• Unapređenje efi kasnosti i efek-

tivnosti vodne politike i itd.Na tragu svih donešenih zakonskih normi

i preuzetih međunarodnih obveza (Konven-cija o biološkoj raznolikosti, WFD/IUVR...) koncept zaštite rijeke Trebižat potiče zaštitu prirodnih vrijednosti uz afi rmaciju koncepta Integralnog Upravljanja Vodnim Resursima bez ugrožavanja održivosti vitalnih ekosus-tava u slivu.

ZAHTJEVI ZAŠTITE

Također, koncept stvara povoljne uvjete za razvoj ruralnog turizma koji ima svoje uporište kroz proizvodnju eko hrane, uzgoj stoke, uzgoj ljekovitog bilja, pčelarstvo te plasman proiz-voda kroz institucije parkova prirode.

Na tragu postavljenih ciljeva i očekivanih re-zultata EU Direktive EU ”lijepa naša” Čapljina u suradnji s nadležnim federalnim i županijskim

ministarstvima okoliša i turizma, NVO-a, privrednim subjektima i lokalnom zajednicom nudi koncept zaštite područja i sedronosnih slapova kroz model integralnog upravaljanja koji će uvažiti principe održivog razvoja.

Sukladno konceptu održivog razvoja koji proklamira „Upravljanje i očuvanje prirod-nih resursa i orijentaciju društvenih djelat-nosti, tehnoloških i investicijskih promjena na način da se osigura postizanje i održi za-dovoljenje čovjekovih potreba u današnjem i budućem vremenu“, te daje prostoru da se pomire zahtjevi zaštite i gospodarski razvoj u onom obimu koji neće dovesti do narušavanja prirodne ravnoteže. Kroz primjenu osnovnih načela održivog razvo-ja moguće je i područje uz rijeku Trebižat staviti u kontekst održivog razvoja gdje će turizam i poljoprivreda kao komplemen-tarna djelatnost u prostoru svakako morati naći svoje mjesto sukladno zadanim prin-cipima održivog razvoja. Za postizanje op-timalnog odnosa između zaštite i korištenja prostora i zadovoljavanja potreba lokalnog stanovništva svakako načelo Integralnog pristupa dobiva svoju punu afi rmaciju i postavlja se kao imperativ pred sve ciljne i



Nacionalni park Sutjeska nal-azi se na magistralnom putnom pravcu Beograd – Višegrad –

Foča/Srbinje – Trebinje – Dubrovnik. Zatvaraju ga sa istoka Pivska planina i rijeka Piva do Šćepan polja, a dalje tok Drine do ušća rijeke Sutjeske; zapadno je masiv planine Zelengore (2014 m), pov-ezan sa Lelijom, a jugoistočno planine: Maglić (2386 m), Volujak i Bioč. Ovim predjelom protiče rijeka Sutjeska sa više pritoka. Veličina nacionalnog parka je 17.350 hektara (ha). Najatraktivnije područje je uži dio parka gdje se nalazi prašuma Perućica koja je jedinstvena na ovim prostorima (1291 ha).

Nacionalni park Sutjeska obuhva-ta šire područje sliva rijeke Sutjeske, uključujući strogo zaštićeni rezervat Perućicu, kao i dijelove planina Maglića, Volujaka i Zelengore. Proglašenjem ovog područja nacionalnim parkom 1962. g., u njegove granice ušli su najljepši dijelovi tri hercegovačke opštine Foče-Srbinja, Gacka i Kalinovika. Od ukupne površina

parka (17.250 ha) preko 66% je pokriveno šumama, a ostali dio čine pašnjaci, livade i goleti iznad gornje granice šuma. Slaba nastanjenost i teška pristupačnost, bili su

dugo glavni razlog što je veoma mali broj ljudi imao priliku da iskusi sve vrijednosti kojim je priroda u izobilju darivala ovo područje.

Godine 1938., prilikom izrade plana gazdovanja šumama u predjelu Maglića, komisija koja je radila taj posao, u uvali izmedju Volujaka, Maglića i Snježnice pronalazi izuzetne primjerke jele, bukve i smrče sa pojedinim stablima visine preko 50 m i sa pravim bogatstvom drvne mase od preko 1.000 m³ po hektaru. U tom gotovo nepristupačnom kanjonu rječice Perućice, gdje ljudska noga slabo da je ikada kročila, zapremina, visina stabala i ljepota šuma bila je bez premca u Dinaridima. Kao rezultat ovog otkrića, Vlada Republike Bosne i Hercegovine je donijela odluku da se ovo područje izuzme iz redovnog korištenja i 1952. g., prašuma Perućica je proglašena strogo zaštićenim rezervatom, koji se isključivo koristi za nauku i obra-zovanje. Nacionalni park Sutjeska član je federacije prirodnih i nacionalnih parkova Evrope „Europarc“.

ŠUMA BEZ PREMCAU nepristupačnom kanjonu rječice Perućice ljudska noga gotovo nikad nije kročila

Amir Variščić, Udruženje za zaštitu okoline "Zeleni Neretva"NACIONALNI PARK SUTJESKA

Foto: Amir Variščić - Orlovačko jezero


ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINEZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINEAmir Variščić, Udruženje za zaštitu okoline "Zeleni Neretva"NACIONALNI PARK KOZARA

Nacionalni park Kozara se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Bosne Hercegovine, zauzimajući cen-

tralni dio istoimene planine - Kozare. Nacionalni park Kozara, u geografskom i geomorfološkom pogledu zahvata peri-panonsko područje unutrašnjih Dinari-da. Površina nacionalnog parka Kozara je 3520 ha, proglašena je Nacionalnim parkom 1967. s ciljem zaštite kulturno-istorijskih i prirodnih vrijednosti planine Kozare. Kozara je planina dinamičnog reljefa čiji visovi ne prelaze hiljadu metara nadmorske visine.

Umjereno-kontitentalna klima, ve-liki broj sunčanih dana i pitomi pla-ninski vrhovi - vidikovci sa kojih se vide Gradiška, Prijedor, Dubica i ostala okolna mjesta, daju posebnu vrijednost ovoj planini. Na području nacionalnog parka nalaze se izvori većih potoka i rijeka (Mlječanice, Moštanice, Kozaračke rijeke-Staren-ice) što NP Kozaru čini orohidrografs-kim čvorištem istoimene planine. Cen-

tralni dio nacionalnog parka i planine Kozare zauzima područje Mrakovice (806 m), na kojem se prostire nekoliko zaravnjenih platoa visine od 700-800 metara.To je zaštićena zona (prvi ste-pen zaštite) u kojoj se izgrađuju, ili su već izgrađeni, određeni turistički ob-jekti. Ostali značajni vrhovi su: Gola planina (876 m), Rudine (750 m), Jarčevica (740 m), Glavuša (793 m), Bešića-poljana (784 m), Vrnovačka

glava (719 m), Benkovac-Jurišina kosa (705 m), Šupljikovac (652 m), Zečiji kamen (667 m), Kozarački ka-men (659 m). Geomorfološki posma-trano teritorija parka je veoma hetero-gena i orografski jako izražena, što se posebno manifestovalo specifičnom vegetacijom i klimatskim promjenama. Trijaski krečnjaci i dolomiti, u južnom području planine, na nekim mjestima, grade tipične kraške oblike reljefa, uz pojavu grebena. Nacionalni park “Ko-zara” svojim prelijepim i, prema kri-terijima IUCN - zaštićenim pejzažima, oplemenjuje doživljaj svakog posjetioca Parka . NP Kozara član je Federacije na-cionalnih parkova Evrope „Europarc“. Potrebno je istaći da su motivi za us-postavljanje ova dva nacionalna parka (Sutjeska i Kozara), osim nesumnjivih prirodnih vrijednosti (naročito Sutjes-ka), bili zaštita i promocija historijskih vrijednosti područja obzirom da su se u toku drugog svjetskog rata na tim loka-litetima dogodile značajne bitke.

PEJSAŽI OPLEMENJUJUPlanina je karakteristična po dinamičnom reljefu i specifi čnoj vegetaciji

Foto: Amir Variščić - Plato Kozare



S ciljem očuvanja izrazito vrijednog prirodnog bogatstva, zaštite hidroloških resursa, sprečavanja daljnje degradacije

područja Vrela Bosne, te obezbjeđenja inte-gralnog upravljanja prostorom, Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo je predložilo Skupštini Kantona Sa-rajevo usvajanje Zakona o proglašenju Spome-nika prirode „Vrelo Bosne“. Zakon je donesen 25.maja 2006.godine.

Šire područje Vrela Bosne Zakonom je utvrđeno, kao treća kategorija prirodnog naslijeđa, namijenjenog za očuvanje trajnih prirodnih karakteristika (hidroloških, bioloških, pejzažnih, kulturno-historijskih). Zakonom su utvrđene dvije zone zaštite, mjere zaštite, doz-voljene i zabranjene aktivnosti za prvu zonu, dok je za drugu zonu propisan režim korištenja defi nisan regulativom iz oblasti voda i drugim aktima. Predviđeno je da primjenu propisanih mjera obezbjeđuje Javna ustanova Spomenika prirode u saradnji sa nadležnim ministarst-vima, Općinom Ilidža, javnim komunalnim preduzećima i drugim institucijama, u okviru njihovog djelokruga rada.

Planom upravljanja Spomenikom prirode „Vrelo Bosne“, koji je donijela Vlada Kantona Sarajevo za period 2007-2017 godina, utvrđena je politika i principi upravljanja područjem, koji se temelje na očuvanju i unapređenju

prirodnih karakteristika, te korištenju prostora za dozvoljene aktivnosti u mjeri kojima se neće ugroziti hidrološki i biološki resursi. Os-novne aktivnosti i zadaci vezani za upravljanje zaštićenim područjem su inventarizacija, vred-novanje i monitoring prirode, kao i edukacija javnosti o značaju i vrijednostima prirodne baštine i provođenje odgojno-obrazovnih i promotivnih aktivnosti u zaštiti prirode, te turistička i rekreativna valorizacija prirodne baštine.

Sadašnje poimanje šire javnosti o pros-toru Vrela Bosne svodi se isključivo na to da se radi o rekreativno-parkovskom području i prostoru značajnom za vodosnabdijevanje Sa-rajeva. Međutim, kulturno-historijsko naslijeđe i bogatstvo biodiverziteta, koje je utvrđeno na ovom prostoru, nedovoljno je poznato. Zato je potrebno obezbijediti uslove u kojima će

naučno-stručna zajednica više raditi na pro-mociji ovih vrijednosti, kako bi se stvorio novi kvalitetniji odnos prema ovom području. Plan upravljanja ima za cilj usmjeriti i kontrolirati upravljanje i korištenje dobara, te razvoj ljud-skih resursa, fi nansijskih sredstava, infrastruk-ture, kao i programa potrebnih za podršku tom

upravljanju i korištenju. Planom upravljanja predviđene su potencijalne aktivnosti koje se mogu razvijati na ovom području, i koje treba dodatno razraditi, a radi se o razvoju ekotur-izma, ekopoljoprivrede koja podrazumijeva voćarstvo, pčelarstvo, uzgoj ljekovitog bilja, gajenje gljiva i razvijanje kućne radinosti i prodaju lokalnih proizvoda. Neke od ovih ak-tivnosti će detaljno biti potvrđene, tek nakon izrade Prostornog plana posebnog obilježja Spomenika prirode. Prostorni plan treba da defi niše budući razvoj područja, u skladu sa ciljevima zaštite, uvažavajući da se istovre-meno radi i o području sa koga se Kanton Sarajevo snabdijeva pitkom vodom i koje ima svoj kapacitet prihvata posjetilaca i ostale ograničavajuće faktore.

Upravljanje Spomenikom prirode u skladu sa utvrđenim principima će vršiti Kantonalna

javna ustanova Spomenik prirode „Vrelo Bosne“. Skupština Kantona je 25.07.2007.godine donijela Odluku o osnivanju Kan-tonalne javne ustanove Spomenik prirode „Vrelo Bosne“. Konstituisan je Upravni odbor Javne ustanove, te izabran direktor, izvršena je registracija na Sudu, obezbijeđena budžetska sredstva i usvojeni opći akti Javne ustanove. Javna ustanova je zvanično počela sa radom 06.05.2009.godine. Preostalo je upošljavanje kadrova prema Pravilniku o unutrašnjoj orga-nizaciji i sistematizaciji radnih mjesta.

OSNOVNI ZADACI JAVNE USTANOVE SPOMENIK

PRIRODE „VRELO BOSNE“

Zakon o proglašenju Spomenika prirode „Vrelo Bosne“ propisuje pravnu zaštitu područja koje se odlikuje izuzetnim prirodnim i stvorenim vrijednostima kao što su: hidrološka raznolikost, pejsažna raznolikost, arheološka nalazišta i nekropole, fl oristička i faunistička raznolikost i sociološko-kulturološke vri-jednosti. Zakon je predvidio uspostavu me-hanizma kao što je Javna ustanova Spome-nika prirode, putem koje će se obezbijediti očuvanje pomenutih vrijednosti, integralno upravljanje, fi zička kontrola ponašanja svih korisnika u prostoru, odgovornost za primjenu zakona, te obezbjeđivanje neophodnih fi nan-sijskih sredstava za ovu namjenu. Upravo su ovo novi elementi od kojih se najviše očekuje

IZVOR KOJI NAS SPAJATek nakon što je upravljanje ovim prostorom regulisano zakonom za očekivati je da

konačno bude zaštićen, a aktivnosti na njemu organizovane po mjeri prirode i potrebama ljudi koji tragaju za mjestom predaha i rekreacije

Zijada KrvavacVRELO BOSNE, SPOMENIK PRIRODE



u smislu poboljšanja stanja na ovom području. Doista, i do sada je ovaj prostor imao pravnu zaštitu po osnovu Zakona o vodama, odnosno propisima o vodozaštitnim zonama, međutim, nedostajali su ključni instrumenti primjene poput jedinstvene Uprave, usaglašavanja često konfl iktnih interesa, a posebno nejasne odgo-vornosti za određena dešavanja u prostoru i njihovo sankcionisanje.

Dakle, u želji da usaglasimo interese svih korisnika prostora i objedinimo zaštitu njegov-ih vrijednosti, opredijelili smo se za formiranje novog pravnog subjekta, po uzoru na ostale evropske zemlje u kojima sličnim područjima upravljaju javne ustanove. Važno je istaći da se osnivanjem ustanove otvaraju i nova radna mjesta, vezana za provedbu zaštite, i promo-ciju, te osigurava stručni i konstantni nadzor nad zaštićenim područjem i sl. Najznačajnije je što se uspostavljanjem Javne ustanove uvodi služba nadzornika prirode, koja će vršiti kon-trolu postupanja u okviru cjelovitog obuhvata Spomenika prirode, a samim tim pravovre-meno zahtijevati intenzivnije angažovanje nadležnih inspekcijskih službi na suzbijanju nezakonitih pojava.

U tom smislu Ministar prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona je donio Pravilnik o zadacima i načinu obavljanja dužnosti, izgledu uniforme i sadržaju legitimacije nadzornika prirode na ovom području. Osnovni zadaci na-dzornika prirode, koji će nositi prepoznatljive uniforme sa zvaničnim znakom Javne ustanove biće kontinuirano pokrivanje terena, kontrola ponašanja izletnika i drugih lica, sprečavanje nedozvoljenih radnji i podnošenje prijava za njihovo sankcionisanje Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove.

Kroz izmjene Federalnog zakona o zaštiti prirode koje su u toku, insistiraće se na omogućavanju nadzornicima prirode da mogu izdavati prekršajne naloge i podnositi zahtjeve za pokretanje prekršajnog postupka. U funkciji efi kasnog djelovanja nadzornika prirode poseb-no će se dogovoriti budući oblici saradnje sa

novoformiranom jedinstvenom Kantonalnom inspekcijskom upravom.

Ono što dodatno očekujemo kao rezultat rada Javne ustanove je povećanje koristi za lokalno stanovništvo i iskorištavanje soci-jalnih i ekonomskih potencijala ovog pros-tora. Takođe, računamo na osiguranje do-datnih fi nansijskih sredstava za provođenje sistema upravljanja zaštićenim područjem iz međunarodnih izvora (fondovi EU) i uključivanje u međunarodne projekte i mreže saradnje, posebno program NATURA 2000.

Koristim priliku da iznesem kratke infor-macije o aktivnostima koje je preduzelo Mini-starstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša nakon donošenja Zakona o proglašenju Spomenika prirode „Vrelo Bosne“:

- Izvršena je potpuna rekonstrukcija i zamjena dotrajalih mostova na području Vrela Bosne

- Obavljena je rekonstrukcija parkovskog mobilijara, sanacija staza

- U saradnji sa Općinom Ilidža obavljena je

sanacija puta Velika aleja - Vrelo Bosne - Obezbijeđeno je deminiranje oko 160000

m2 ugroženih lokaliteta u okviru Spomenika prirode, uz fi nansijsko učešće Ministarstva i Međunarodnog fonda za deminiranje.

- Urađeni su putokazi i informativne table o poželjnom ponašanju izletnika, vlasnika posjeda i drugih korisnika prostora Spomenika prirode “Vrelo Bosne”.

- S ciljem očuvanja fi jakerskog prevoza, te istovremeno uklanjanja štetnih posljedica na vodotok usljed njihovog rada, preduzete su aktivnosti na sistemskom uređenju ovog turističkog sadržaja. U tom smislu su urađeni neophodni projekti. Završena je izgradnja fi -jakerskog stajališta iznad izvora rijeke Bosne. Na osnovu Pravilnika o fi jakerskom prevozu završena je registracija fi jakera i dobijanje odobrenja za rad, uvođenje pravila za odvi-janje saobraćaja i sl. Obavljena je registracija i dobijanje odobrenja za rad za 32 fi jakerista od strane Službe za privredu Općine Ilidža. Realizovana je aktivnost na nabavci unifor-mi i opreme za fi jakeriste, te uređenje fi jak-era prema posebno pripremljenom projektu urađenom u saradnji sa „Asocijacijom za in-terkulturne aktivnosti i spašavanje naslijeđa u BiH”. Na ovaj način, uz velika fi nansijska ula-ganja, osiguran je nastavak rada i ostvarivanje prihoda osobama koje su se do sada bavile ovim prevozom.

- Budući da je uočena značajna devastacija spomenika iz Narodnooslobodilačkog rata, koji se nalaze u okviru Spomenika prirode „Vrelo Bosne“, obezbijeđen je program nji-hove sanacije, a u toku su završni radovi uz na-dzor Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa. Radi se o sanaciji Spome-nika Igmanski marš i Spomen-kosturnice sa fontanom.

- Pokrenute su aktivnosti na pripremi doku-mentacije za otkup zemljišta u okviru nukleusa Spomenika prirode „Vrelo Bosne“, u saradnji sa Zavodom za izgradnju Kantona Sarajevo i KJKP „ViK“ Sarajevo.

Dakle, za očekivati je da donošenjem Zakona o proglašenju Spomenika prirode i uspostavljanjem Ustanove sistemski riješe problemi koji dugo vremena opterećuju ovaj prostor. Pri tome treba naglasiti da se ovim Zakonom ne supstituiraju drugi propisi koji se moraju implementirati na ovom području sa stanovišta očuvanja vodozaštitnih zona, budući da su vodni potencijali dominantne prirodne vrijednosti, ali ne i jedine zbog kojih je Zakon o Spomeniku prirode donesen.

Opravdano očekujemo, da se uz sve raspoložive mogućnosti stanje na ovom prostoru može značajno unaprijediti, a u što nas uvjerava pozitivno iskustvo na zaštiti prirodnih područja, koje je uspostavljeno na području Kantona Sarajevo poput Spomenika prirode „Skakavac“ i zaštićenog pejsaža „Bi-jambare“.

VRELO BOSNE, SPOMENIK PRIRODE


ZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINEZAŠTITA PRIRODNE BAŠTINEAmir Variščić, Udruženje za zaštitu okoline "Zeleni Neretva" - KonjicBAŠTINA I POLITIKA

Činjenica da Bosna i Hercegovina ima procentualno daleko najmanje zaštićenih prirodnih područja u Ev-

ropi vjerovatno malo koga u ovoj državi tjera na razmišljanje. Zaštićena područja Bosne i Hercegovine, proglašena prije 1992. g., zauz-imaju površinu od 28.127 ha, što od uku-pne površine zemlje iznosi oko 0,55 %. Na području BiH u periodu od 1954. godine pa do rata zaštićena su 253 područja u raznim vidovima zaštite (prirodni rezervati, nacio-nalni parkovi, specijalni rezervati, spomenici prirode itd.). Međutim, većina ovih, ranije zaštićenih područja, praktično se danas ne tretiraju kao zaštićeni, odnosno njihov status nije jasno defi niran. Novim zakonima koji se odnose na ovu oblast (entitetski zakoni o zaštiti prirode, 2002/03. g.) nije jasno istak-nuta prekvalifi kacija ranije zaštićena područja, te nisu utvrđene paralele prema međunarodnoj relevantnoj (IUCN) kategorizaciji. Stoga dola-zi, s jedne strane do zanemarivanja određenih područja kao zaštićenih (što je najčešće slučaj) ili do proglašavanja zaštićenim već ra-nije zaštićenih područja. Zbog toga podatak o postotku trenutno zaštićenog prostora u BiH (0,60 %) nije vjerodostojan pa je površina pod zaštitom upitna, iako ovaj prosjek popravl-jaju neka od novih uspostavljenih zaštićenih područja. Trenutno u BiH pod zaštitom egzi-stira samo desetak lokaliteta u kojima postoji bar neki vid zaštite. Međutim, primjeri poput Prokoškog jezera ili Blidinja (ali i ostalih) zorno pokazuju da se ni u takvim „zaštićenim“ područjima uglavnom ne upravlja shodno naučnim principima. Nelegalna ekploatacija šljunka u Divoj Grabovici, divlja gradnja na Blidinju i Prokoškom jezeru samo su neke od radnji kojima se nemilice uništava bh. priroda, a koja je uz to još i „zaštićena“. Ipak, mnogo radikalnije djelovanje na prirodu se dešava na ostalim visokovrijednim područjima koja čekaju na zaštitu već decenijama. Stoga nije rijetkost da se visoke brane planiraju graditi u granicama budućeg nacionalnog parka, što je slučaj na Neretvi ili pak unutar već postojećeg nacionalnog parka, kao što je slučaj na Uncu.

Dakle, jasno je da je broj trenutno zaštićenih područja u odnosu na stepen biodi-verziteta i druge prirodne vrijednosti Bosne i Hercegovine generalno veoma mali. Prostorni plan iz 1981. g., koji je još na snazi, predviđa uspostavljanje čak 16 nacionalnih i parkova prirode (6.282 m²), čime bi se BiH približila međunarodnim standardima. Ipak, čini se da je to za ovakvu BiH još uvijek preambiciozan plan. Već prve pokrenute procedure tokom 2003. g. za uspostavu tri NP na području Fed-eracije su se odužila do unedogled. Najviše je odmakla procedura za NP „Una", te je čak do-

nesen i zakon o nacionalnom parku. Ipak radi se samo o dokumentu koji iza sebe ima malo toga konkretnog te je potrebno uraditi još mnogo toga da bi područje Une bilo zaštićeno u skladu sa međunarodnim normama za nivo zaštite nacionalnog parka. Sa druge strane pro-cedure za proglašenje NP „Bjelašnica – Igman

– Treskavica – Visočica“ su odavno zamrznute zbog neprimjerene urbanizacije na Bjelašnici, ali i zbog navodnog otpora lokalne zajednice. Interesne grupe kojima ne odgovara uspostava zaštićenih područja šire razne informacije koji-ma stvaraju bojazan kod lokalnog stanovništva. Slično je i sa procedurom za uspostavljanje NP

„Prenj – Čvrsnica – Čabulja“. Nakon svega stiče se utisak da bosansko-

hercegovačku javnost ovi problemi uopće ne interesuju pa shodno tome ova tema ne zanima

ni medije. Čini se da, za razliku od prirodne baštine, domaća javnost daleko više preferira kulturno naslijeđe, pa su trenutno u toku pro-cedure za stavljanje na UNESCO-vu listu sv-jetske baštine nekoliko bh. lokaliteta, pored Mostara koji je na listi već nekoliko godina. Uz dužno poštovanje prema kulturnoj baštini činjenica je da BiH ima mnogo vrijednije prirodne resurse od kulturnih, ako se takvo što može uopće porediti, pa se s pravom postav-lja pitanje zašto se koči njihova valorizacija i adekvatna zaštita.

Pojedini političari nerijetko spominju potrebu da se mora ići ka zaštiti novih prirod-nih područja jer to zahtijevaju procesi evrop-skih integracija. Međutim, isti ama baš ništa ne rade na ostvarenju tog cilja. I dok traje ovakvo stanje „mirovanja“ priroda u BiH trpi ogromnu štetu. Posebno su ugrožena područja koja čekaju na uspostavljanje zaštite u vidu nacionalnih parkova. Njihov status je (ne)defi niran odlukama kojima se ova područja proglašavaju od posebnog značaja za FBiH, a koje je usvojio Parlament FBiH. Međutim, ovi akti nemaju nikakve mehanizme da područja očuvaju do konačnog proglašenja zaštite. Zato se valja zapitati da li ćemo imati šta zaštititi dok se konačno završe silne zakonske proce-dure. Valjda ćemo nakon toga oponašati raz-vijene zemlje pa ćemo i mi izdvajati milijarde za vještačke rijeke i šume. Jer ministri, koji

„brinu o razvoju“ tvrde da prvo treba razviti privredu pa tek onda misliti o zaštiti okoline. Baš kao u stara (dobra) vremena industrijal-izacije i elektrifi kacije.

RAŠTIMANI MEHANIZAMStiče se utisak da domaća javnost mnogo više preferira kulturno nego prirodno naslijeđe

RADIKALAN PRISTUP

Lokalnom stanovništvu se plasiraju poruke da se u budućim nacionalnim parkovima neće smjeti „ni travka ubrati“ što, naravno, nema veze sa istinom. Takav radikalni pristup konzervacije prirode, u kojem je svako ljudsko djelovanje zabran-jeno, je davno prevaziđen i odnosi se samo na stroge rezervate prirode koji su izuzet-no rijetki i obuhvataju male površine. Da-nas su zaštićena područja, između ostalog, uglavnom stavljena i u funkciju razvoja čime se daje šansa lokalnoj zajednici za održivi razvoj.

Prenj


Ivo LučićTRGOVANJE KRAJOLIKOM

Znam da će se dojučerašnji „marksisti“, danas vodeći ljudi iz redova ovoga ili onoga naroda, užasnuti kad kažemo

da se za objašnjenje nekih problema moramo pozvati baš na Marksa. Već ih čujem: „J.. te Marks, jedva sam ga se riješio, još mi roba po njem' smrdi“. Ipak, za razumijevanje stanja u kojem se nalazi naša priroda, nema druge teorije nego marksisitička robna proiz-vodnja.

Jedan od vodećih američkih geografa Don Mitchell, objašnjava da su naši krajolici naprosto roba, kao i sve drugo na tržištu. Ovo je možda teško shvatiti, jer smo navikli robom smatrati neki predmet ili uslugu, ali stvarnost je neumoljiva: sva brda, rijeke i livade, svi pejsaži koji stanu u naše oko, presudno su danas samo roba. To potvđuje i objašnjava sve što se danas događa s priro-dom u BiH. Kupuju se podzemne vode, ku-puju brda i dijelovi planina, iznajmljuju se rajske rijeke, tu i tamo kupuju se oranice – jer će tuda proći cesta ili će se prenamijeniti u građevinsko zemljište. Vrhunske šume se sijeku. Ako se nešto javno spomene, razlog je tržišna vrijednost. Sve druge vrijednosti imaju nekog značaja dok to prirodno dobro ne postane tržišno zanimljivo, a potom, da ti je i majka rođena, presudnu ulogu ima samo cijena. Kakav spomenik.

Zbog toga je nekima tako silovito zaz-vonio u ušima šamar koji smo u Jajcu dobili od UNESCO-a. Naime, po našem običaju,

Jajce je kandidirano kao čardak ni na nebu ni zemlji. To će reći da ono ne pripada zemlji niti onome što je tamo glavna karakteristika zemlje. A to je sedra. Jajce nije moglo nigdje izrasti nego na sedri Plive kod njezina rušenja u Vrbas. Sedra je sve za Jajce. A to „sve“ da-nas nema nikakvu ulogu kad se usporedi s energetskom snagom vode. Najveća vrijed-nost koju smo pridali Plivi jest ona kako je tretira elektroprivreda. Zbog toga je sedra i sav temelj Jajca potpuno nevažan. Tko misli drukčije neka provjeri.

U antropološkom smislu, kultura je uvijek povijest razumijevanja određenog prirodnog krajolika ili ekosistema. Različite kulture mogu različito čitati isti krajolik. To se vidi i po Plitvicama, s kojima Pliva ima mnogo zajedničkog, ali sasvim suprotan rezultat upotrebe. Zato je u prezentaciji njegove povijesti trebalo krenuti od sedre i cijelu kul-turnu prošlost interpretirati kao jedinstvenu mrežu odnosa čovjeka i tih izuzetnih prirod-nih vrijednosti. A priče o ovoj i onoj nacio-nalnoj kulturi su uvijek manje od pola priče; one su politički pečati koje utiskuju lideri naših etnokonfesijskih zajednica na komade političkog teritorija.

Zemlja je nešto toplo, nešto domaće, nešto što rađa, a u Jajcu je zemlja prokleta i nes-retna roba, industrijska sirovina koja pripada Elektrobosni i HE Jajce. Oni su njezini vlas-nici; nekim čudnim rješenjem koje nitko ne propituje, smatraju je svojom i nama jednos-

tavno ne pada na pamet petljati se u to. Dragi čitaoče, ne čudi me što misliš da je nerealno ovo što spominjem, jer su nas tako učili. Zato se ne petljamo u vodopad. Vodopada od se-dre nema više, jer nema ni sedre. Nema sedre koja je rodila jezera, vodopad i grad počevši od njegovih prapovijesnih temelja do danas. Sve je okovano betonom, cijelo korito Plive, i vodopad je obična proteza. Još 1958. kad je

„saniran“ vodopad, stručnjak za sedru Ivo Pe-valek je odmahnuo taj više nikoga neće im-presionirati. Jedino rješenje je vraćanje vode

– koja je data hidrocentrali – rijeci i strpljivo njegovanje sedre.

Slično sa svim našim dobrima: u Grabovici, raju na zemlji, radi separacija pijeska i nema sile koja može promijeniti shvaćanje da je tržišna vrijednost toga pijeska najvažnija stvar, bez obzira što je najviši sud protiv toga, čak i unutar toga tržišnog shvaćanja. Slično je sa svim našim vrijednostima: na Uni uz Nacionalni park, prvi u suverenoj BiH, hoće hidrocentralu; to hoće i na najdivnijoj Gostović rijeci u koju kad uga-zite dodirnete sve tri glavne skupine stijena na svijetu: sedimentne, metamorfne i magmatske; to konačno ovih dana zaoštreno hoće reći i s Vjetrenicom. Za pećinski sustav u kojem je pronađeno i opisano 37 endemskih i relikt-nih vrsta (a u svijetu je samo 20 pećina koje imaju po više od 20 vrsta) o gotovo 100 koje ondje postoje, najbolje je rješenje da se proda nekome tko će zaposliti pet ljudi – pa pet ljudi. Zakoni nisu potebni onima koji znaju samo za bezakonje. Te kurentne fl oskule skrivaju neopi-sivu lakomost kojom je ova vrhunska svjetska vrijednost namijenjenja nekom tajkunu u sjeni. U zemlji u kojoj ne radi pola radno sposobnih, to zvuči opravdavajuće. A taj ih je liberalizam i doveo do toga.

Dojučerašnji sljedbenici čudne sekte nastale na mješavini naše tradicionalne mi-tologije i Marksova učenja, danas su jahaći konji neoliberalizma koji propovijedaju kako je tržiše glavni regulator života na zem-lji na kojoj je, dabome, bog prvo sebi stvorio bradu. Naši zavičaji njihovi su robni artikli, naši krajolici su bez pravog značenja ako se u njemu ne „koči“ neka njihova reprezen-tativna građevina, tvornica ili barem jumbo plakat. Nama su za utjehu ostavili da jašemo divlje beštije kolektivnih osjećaja, čije nas slijeđenje sluđuje i neda da se susretnemo sa sobom, da se zapitamo tko smo i otud, pripa-damo li nekoj zemlji, toploj plemenitoj, ili je samo dovoljno da smo član nekog nebeskog naroda.

JAŠEMO DIVLJE BEŠTIJEKupuju se podzemne vode, brda i dijelovi planina, iznajmljuju se rajske rijeke, vrhunske

šume se sijeku, kupuju se oranice, i baš kao kod obične robe presudna je samo cijena


Svestrana rasprava o najširem spek-tru konkretnih bioetičkih problema uz poniranje u njihovu dubinsku di-

menziju obilježila je i ovogodišnji susret bioetičara u Malom Lošinju

Osma po redu međunarodna znanstve-no-kulturna manifestacija Lošinjski dani bioetike održana je od 17. do 20. maja uz učešće 70 naučnika iz 14 zemalja među njima i iz Bosne i Hercegovine. U okviru manifestacije upriličen je međunarodni simpozij o temi „Integrativna bioetika i nova epoha“, studentska bioetička radi-onica s temom „Bioetika i feminizam“, te okrugli sto „Hrvatska i GMO – deset godina poslije“.

Naučni dio manifestacije temeljio se i ovog puta na ideji „integrativne bio-etike“ koja, među ostalim, obuhvaća pi-tanja medicinske skrbi i biomedicinskih istraživanja, problematiku ne-ljudskih živih bića i općih uvjeta održanja života, sve do sudbinskih pitanja suvremene civi-lizacije.

U radu studentske bioetičke ra-dionice „Bioetika i feminizam“ sud-jelovali su studenti medicine, biologije, fi ziologije i sociologije, a sa okruglog stola „Hrvatska i GMO – deset godina poslije“ javnosti je upućena izjava koja detektira stanje u području genetički modifi ciranih organizama u Hrvatskoj i poziva na akciju građanstvo, te akadem-ske, političke, civilnodruštvene i medi-jske krugove pod geslom „Hrvatska bez GMO“.

I ovog puta pokazalo se da su Lošinjski dani bioetike prerasli u temeljnu instituciju bioetičkog života i bioetičke

rasprave u ovom dijelu Evrope u čemu posebnu zaslugu ima prof. dr. Ante Čović, kao ugledni znanstvenik i veoma uspješni predsjednik Organizacionog odbora man-ifestacije.

Povodom ovogodišnjih dana bio-etike dr. Čović je istaknuo da integra-tivna bioetika na metodološkom planu povezuje različite perspektive u jedin-stveni pluriperspektivni obrazac orijen-tacijskog znanja, dok je na predmetnom planu usmjerena na brojne problemske sklopove u širokom tematskom rasponu od medicinske skrbi i biomedicin-skih istraživanja preko problematike ne-ljudskih živih bića i općih uvjeta održanja života ( ekologija ) do sud-

binskih pitanja suvremene civilizacije. Takav koncept omogućuje ne samo svestranu raspravu o najširem spektru konkretnih bioetičkih problema nego i poniranje u njihovu dubinsku dimenziju u kojoj se otvaraju pitanja o karakteru i dotrajalosti znanstveno-tehničke epohe, o metodološkoj konstituciji i povijesnoj ulozi moderne znanosti, te o mijenama u temeljnom odnosu čovjeka i prirode. Riječ je o fi lozofi jskopovijesnoj pers-pektivi u kojoj je moguće detektirati i pratiti procese u kojima se prelamaju svjetsko – povijesne epohe.

Na to ukazuje i nekoliko sociološko – fi lozofskih misli koje smo izdvojili iz prezentiranih referata.

ODGOVORI ZA NOVU EPOHUIvan Cifrić, Filozofski fakultet Sveučilišta u ZagrebuBIOETIKA

ZELENA DRŽAVA Radikalne političke ideje se često pojavljuju u razdobljima kada se društva suočavaju s problemima koje ugrožavaju njihovo

postojanje, ali ih u isto vrijeme prisiljavaju da promisle i prevrednuju svoje temeljne političe i etiče vrijednosti. Ekološke krize nisu novost u ljudskoj povijesti, ali je moderno društvo industrijskog kapitalizma povezalo svijet u globalni sistem, izlažući ga ekonomskoj krizi globalnih razmjera. Naš odnos prema okolišu postao je političko pitanje na istoj razini kao ljudska prava i demokracija.

Obrisi nove ekološke političke teorije trebaju se sastojati od (a) propitivanja apsolutne antropocentričnosti politike; (b) promišljanja ideje napretka kao konstantnog rasta produkcije; (c) pozicioniranja novog političkog subjekta zelene politike i ekologizma. Ključno strateško pitanje gledišta na novu zelenu demokraciju glasi: globalno zelena demokracija koja radika-lno ograničava nacionalne vlade u područjima globalne ekološke skrbi, i nacionalna država transformirana u ustavnu zelenu državu.

(Priredio: H.S.A.)


Zahvaljujući znanosti i tehnici granica života postaje pomična ( opći napredak i genetički

inžinjering; pojedinac duže živi, širi se antroposfera u ekosferu ).

Posljedice: Širenje i dominacija antropobioetičke ekumene (antropos-fere). Veliki „umjetni“ sustavi (orga-nizacija) „hrane se“ živim (organs-kim) sustavima i uzrokuju periodične krize biosfere i antroposfere. Današnja ekonomska (bankarska) kriza ukazuje na novu podjelu svijeta i ograđivanje nekolicine razvijenih od velike većine nerazvijenih.

Povećava se kontrola nad životom (ekološkim i socijalnim uvjetima). Moć ima tehnika i veliki međunarodni sustavi. Posljedice: Prilagodba čovjeka na sustave kontrole života (u svakod-nevnici, smjeru života; mentalna prila-godba).

Obrazovanje i odgoj su u funkciji prihvaćanja (novih) granica. Povećavaju se etički zahtjevi za prilagodbom etike tehničkim mogućnostima, a smanjuje etička učinkovitost u praksi. Razlog tome, između ostalih, je (a) matodičke naravi: promatranje (i kritika) prob-lema unutar sustava, ali ne i sustava kao takvog, te (b) pritisak nove empirije na promjenu etičkih normi. Globalni ekosus-

tav se odražava zahv aljujući umreženosti brojnih ekosustava. To je njegova pred-nost.

On teži očuv anju strukture i sta-bilnosti (zakon termodinamike). Umrežavanje u globalni socio-sustav odražava neravnotežu (ne j e d n akost) između društva b (kultura). Posljedice: Ograničavanje perspektive raznolikosti kultura. Socijalna neravnoteža prenosi se kao proces na globalni ekosustav i povećavaju se socijalnoekonomski problemi.

Zlatan Delić, Filozofki fakultet Univerzitet u Tuzli BIOETIKA

ETIKA U OPASNOSTI

(NE) POVJERENJE U ZNANOST

Porazi koji su se dogodili unu-tar drušvenih epistemologija opasno su oslabili povjerenje u znanost (naročito u komercijalne znanosti na čelu s takozvanom novom ekonomi-jom znanja), a zahvati u ljudski genom uzdrmali su metafi zičke, te-ologijske i moralne temelje samora-zumijevanja ljudskog roda da bi se prikrile epohalne opasnosti i rizici koje donose globalna biotehnološka komercijalizacija života široko je nametnut - i biti samozavaravajući diskirs o globalno m društvu znanja. Taj diskirs ima ogromnu performa-tivnu snagu: nametnut je najvišim obrazovnim i komercijalnim insti-tucijama. Stoga on ima moć negi-ranja i potiskivanja kritičke svijesti o tome da ne živimo u društvu znanja, nego u dezinformacijskom društvu razlika. Tako se veza između soci-ologije rizičnog društva i bioetike, kao područja koja se skrivaju no-voproizvedene rizike, otvara kao alternativno područje istraživanja najnovijih manipulacija društvenim životom čovjeka.

Luka OMLADIĆ, Filozofski fakultet Sveučilište u Ljubljani


U Oslobođenju od 6. marta ove go-dine objavljen je razgovor novinara tog lista sa direktorom Federalne

uprave za inspekcijske poslove pod naslo-vom „Dobra hrana, loša kontrola.“ Taj na-pis smatram vrlo značajnim, posebno jedan dio. Na pitanje: Kakvu hranu bh. građani zapravo jedu? direktor odgovara: „Feder-alna uprava za inspekcijske poslove radi sa hiljadama uzoraka. Stanje nije uopće tako loše kao što neki žele da predstave. U suštini, mi jedemo dobru hranu.“

Od najvišeg administrativnog autoriteta tako je potvrđeno ono što ja odavno govo-rim i pišem – da mi jedemo dobru hranu, za razliku od nekih pojedinaca koji godinama uporno prepadaju narod da jede „nezdravu“ hranu i da ih poljoprivrednici potrovaše. U tome se naročito ističu neki novinari i publi-cisti, čiji je hobi da plaše narod. Uporno gov-ore i pišu kako je hrana proizvedena u savre-menoj poljoprivredi „nezdrava“, a samo u tzv. organskoj proizvodnji „zdrava“. Kao, tobože, primjenom poljoprivrednih hemika-lija – mineralnih đubriva i pesticida se truje hrana, a uz stajsko đubre se dobija zdrava hrana. To je daleko od naučne istine.

Najčešća trovanja hranom u praksi su mikrobiološka, a mnogo manje hemijska, po nekim procjenama to je u odnosu 95:5%. U

stajskom đubretu (balezi) ima mnoštvo pato-genih mikroba koji prenose sa životinja na čovjeka mnoge teške zarazne bolesti (zoo-noze), kao što su bruceloza, antraks, kju groznica, tetanus, zatim bolesti koje izaziva-ju ešerihija, salmonela, šigela i brojne druge. Takvih patogena u mineralnim đubrivima i pesticidima nema. Pravilnim rukovanjem poljoprivrednim hemikalijama ne truje se hrana i ne nanose nikakve štete okolini.

U nekim novinama sam znao pročitati

članke pod senzacionalističkim naslovom preko cijele strane „Jedemo li smeće“. Sličnih članaka u raznim publikacijama je mnogo. Prosto je nevjerovatno kako neodgovorno i nestručno pišu o ovoj važnoj temi ljudi koji nisu ni stručni ni pozvani. Neshvatljiva je želja pojedinaca da zastrašuju i izluđuju narod, kome je dosta muke i bez toga. Takvo pisan-je, kojim se šire lažne vijesti i uznemiravaju građani, je i krivično djelo i neko bi jednog dana zbog toga trebao i odgovarati.

Akademik Taib ŠarićHRANA POD MIKROSKOPOM

NE JEDEMO SMEĆE?

Kropejd (Cropaid) je prirodni proizvod dobijen od bakterije Thiobacillus i jednog minerala,

koji snižava tačku smrzavanja osjetljivih biljaka do -7oC. Smanjuje oštećenja bil-jaka od kasnih proljetnih i ranih jesenjih mrazeva.

Biljke se u jesen ili u proljeće pr-skaju ovim prirodnim preparatom, pomiješanim sa vodom u omjeru 1:200. Poslije prskanja, biljke reaguju stvaranjem AFP (antifriz proteina) i AAA (antifriz aminokiselina), čime se povećava njihova otpornost prema izmrzavanju. Pored stvaranja anti-friz proteina i aminokiselina, biljke povećavaju u ćelijskom soku i sadržaj šećera, ulja, minerala i vitamina. En-

zimi, minerali i bakterije iz kropejda stimulišu veće usvajanje hraniva iz tla putem korijena. Rezultat svega toga je viši prinos i bolji kvalitet biljnih proizvoda.

Kropejd djeluje tokom 15 dana nakon primjene. Poslije toga, ako je potrebno, prskanje se može ponoviti. Poželjno je da voda za prskanje nije hlorisana. Preparat ne treba miješati sa đubrivima i pesticidima koji imaju pH iznad 7. Već šest sati nakon primjene, preparat počinje djelovati, osim u slučaju ako ga je u međuvremenu spra-la kiša. Neće djelovati ni ako je već nastupio stres biljkama od hladnoće. Kropejd dakle djeluje preventivno i ne liječi mrazom već oštećene biljke.

Najbolje ga je primijeniti u najtopli-jem dijelu dana kada je temperatura na otvorenom prostoru iznad 9o, a u zatvorenom iznad 12oC, a očekuje se naglo zahlađenje. U staklenicima i plastenicima smanjuje potrebu za-grijavanja tokom hladnog vremena ili zagrijavanje može biti smanjeno. Prskane biljke bolje podnose i veliku vrućinu od neprskanih.

Kropejd se može primjenjiva-ti na strnim žitima, toploljubivom povrću (paradajz, paprika, patlidžan, grah), kao i na krompiru, mrkvi, sa-lati, kupusnjačama, grašku, zatim na voćkama (jabuci, krušci, šljivi, trešnji, kajsiji, citrusima, orahu), vinovoj lozi i cvijeću.

NOVOSTI IZ NAUKE

ANTIFRIZ ZA BILJKEKropejd povećava otpornost biljaka prema smrzavanju do -7 oC


Dr. Senad OprašićUZ POSLJEDNJI OPROŠTAJ SA DR. MUSTAFOM OMANOVIĆEM

Zauvijek nas je napustio profesor Mustafa Omanović, dvostruki doktor nauka, ekolog, ekologista,

zaštitar prirode i ljudi, vrsni stručnjak, međunarodni ekspert, poznavalac ekoloških prilika i potreba, borac za ljud-ska prava i istinski humanista. Cijeli život posvetio je okolišu i ljudima, želeći da usmjeri ljude da štite okoliš te da žive i rade u skladu sa zahtjevima prirode i održivog razvoja. Sarađivao je sa istaknutim bh ličnostima koje su se bavile okolišem, i treba posebno istaći njegovu blisku i pri-jateljsku saradnju sa nosiocem UN-ove nagrade za rad u okolišu i pokretačem naučno-stručnog časopisa Fondeko, gos-podinom Nijazom Abadžićem.

Bio je i intelektualna i ljudska groma-da, utjeha i nada za neutješne i beznadne. Kao takav bio je ispred sistema i vremena. Profesor Mustafa Omanović bio je idejni pokretač i osnivač ekološkog pokreta na prostorima bivše zajedničke države. Tako je još daleke 1987. godine osnovao NVO

„Eko pokret – zeleni BiH“. Kao zaljublje-nik u prirodu i ljude, bio je zagovornik ideje stalne edukacije, koja je osnova podizanja javne svijesti u upravljanju okolinom i održivom razvoju, pri čemu je posebnu pažnju posvećivao mladima. Istinski se radovao svakom studentu koji je imao želju da se bavi okolišem, davao mu savjete, literaturu i svaku ličnu podršku sa ciljem da uspiju. Oni su mu vraćali na najbolji način, jer su skoro svi, koji su mu se obratili za pomoć i uspjeli završiti svoje magistarske i doktorske radnje. Svi su govorili da im je neiscrpan izvor pomoći bila velika zbirka profeso-rovih radova i knjiga.

Za života je napisao, sam ili u saradnji sa svojim kolegama preko 220 naučnih i stručnih radova i 26 knjiga, dao bezbroj intervjua učestvovao na mnogim naučnim skupovima, bio predsjednik naučnih od-bora i član raznih međunarodnih orga-nizacija koje su imale ekološki prefi ks.

Pored izuzetnog naučnog, iskazao je visoki humani i moralni karakter kao dobrovoljni davalac krvi sa preko 120 davanja, a spašavao je i ljude u vrijeme rata, kako je sam govorio, od osveta zbog

drugačijih mišljenja i izrečenih stavova, što je prepoznala i Međunarodna liga hu-manista dajući mu 1995. godine priznanje humanista decenije. Profesor Mustafa Omanović je bio i više od toga. Za sva-koga je imao lijepu i utješnu riječ, a naj-manje je brinuo o sebi.

Osnovnu školu započeo je u Travniku a završio u Sarajevu. Gimnaziju i studij hemije završio je u Sarajevu. Po završetku studija, početkom 1958. godine, počinje raditi u Željezari u Zenici. U laboratoriji Željezare Zenica radio je do 1961. godine kao istraživač, a zatrim i šef na spektro-grafi ji. Godine 1966. postaje pomoćnik direktora Instituta za hemijske laborato-rije, a 1973. godine i glavni tehnolog za ispitivanje materijala.

Nabavkom savremene opreme, poseb-no spektrografske, prvi u bivšoj SFRJ razvija nove metode i analitičke postupke za ispitivanje rude, gvožđa i čelika, što je publikovao u mnogobrojnim objav-ljenim radovima, štampanim knjigama

i priručnicima. Paralelno sa naučnim razvojem na Fakultetu prošao je sve faze razvoja i na Metalurškom institutu i to od asistenta do zvanja naučnog sav-jetnika koje je dobio 1988. godine. Na Tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Za-grebu je 1976. angažiran je kao mentor u izradi magistarskih i doktorskih radova.

Bio je veliki čovjek koji je zračio pozitivnom energijom okupljao mlade, podstičući ih da postanu dijelom naučne zajednice. Imao je vremena za sve koji su mu se obratili i tražili pomoć i podršku. Iz jedne borbe za čovjeka i za okoliš išao je u drugu, ostavljajući za sobom snažan pečat humanosti i stučnosti. Svi koji su ga poznavali divili su se njegovom djelu i iskreno su ga poštovali. Odlaskom pro-fesora dr. Mustafe Omanovića ostaće stvarna i ogromna praznina, jer ljudska veličina kao što je bio profesor Omanović teško da će se ponovo pojaviti na ovim prostorima. Vrijeme će tek pokazati kakav je bio i koliko nam danas nedostaje?

GROMADA DOBRE DUŠEBio nam je idejni pokretač i osnivač ekološkog pokreta na prostorima bivše nam

države i ostavio nam neizbrisiv trag humanosti i stručnosti


Ove godine u svijetu i kod nas se na različite načine u elektronskim i tiskanim medijima, izložbama

i kulturnim događajima obilježava 200 godina od rođenja Charles Darwin-a. Go-tovo da neprimjetno i bez obilježavanja ove godine protiče 150 godina od sm-rti Darwin-ovog suvremenika, također velikana svjetske nauke Alexander von Humboldt-a, naučnika koji je transform-isao mnoge prirodnjačke nauke tokom XIX vijeka, i time ostavio pečat za sve naredne generacije istraživača prirode. Ostavio je toliko veliki trag u nauci, da se čak jedan pravac-shvatanje nauke naziva humboltdijanska nauka. Ovog naučnog velikana sam se sjetio boraveći na jed-nom naučnom skupu u Sofi ji u Bugarskoj, gdje sam spavao u hotelu koji se nalazi u ulici koja nosi ime po Alexander von Humboldt-u. Bilo mi je drago što se i na ovaj način odaje priznanje ovom ve-likom svjetskom istraživaču, prirodnjaku, fi zičkom geografu, biogeografu, geologu, vulkanologu, klimatologu..., i u isto vri-jeme žao što se kod nas u Bosni i Her-cegovini malo zna ili bar malo spominje njegov život i rad. S toga ću se u nastavku osvrnuti na njegov zaista impozantni nauči opus i polja djelovanja i rada.

NA KRILIMA ROMANTIZMA

Friedrich Heinrich Alexander, Freiherr von Humboldt je rođen u Berlinu 14. 09. 1769. godine. Otac mu je bio major pruske vojske i umro je kada je Alexander imao 9. godina. Još kao mali pokazivao je sklonost ka istraživanju prirode, herba-rizirao je biljke, sakupljao je školjke i in-sekte, te je imao nadimak „mali apotekar“. Na „krilima“ i u duhu romantizma, koji je

„preplavio“ Evropu učio je mnoge nauke. Nakon kratkog studiranja ekonomije u Freiburg-u, Alexander se prebacio u Goettingen-u. Također je studirao jezike u Hamburg-u, geologiju u Freiburg-u, anatomiju i astronomiju u Jeni. Rijetka kombinacija ličnog talenta, izvanredna pronicljivost i upornost, te stečena znanja tokom studija, doprinijela su da se Alex-ander opredijeli za bavljenje naukom.

Nakon završetka studija kratko radi kao inspektor rudnika u Frankoniji. Prije

njegovog velikog i poznatog putovanja u Južnu Ameriku, Alexander je putovao po Evropi, gdje je kraće ili duže boravio u Engleskoj, Švicarskoj i Italiji i vršio geološka i botanička istraživanja. Nakon smrti svoje majke koja mu je ostavila

„solidan“ imetak, u 27. godini života, počinje njegov pravi naučni i istraživački rad i velika putovanja koja sam fi nasira.

PRVE KARTE IZOTERMI

Alexander von Humboldt skupa sa francuskim hirurgom i botaničarem Aime-om Boplandom kreće na put da se pridruži Napoleonu u Egiptu, međutim, kako to nekada biva u životu, sudbina ih odvodi u Madrid. U Madridu dobijaju specijalnu dozvolu i velika ovlaštenja Kralja Charlesa VII da istraže Južnu Ameriku. Tako su 1800. godine iskartirali tok nenastanjene rijeke Orinoko u dužini od 2.776 km. Utvrdili su postojanje veze

– komunikacije između vodenih sistema

rijeka Orinoko i Amazon. Također su utvrdili tačnu poziciju bifurkacije ovih rijeka. Penjao se na Ande na planinu Chimborazo u današnjem Ekvadoru, pri čemu je postavio ondašnji svjetski rekord u penjanju na 5.878 m. Iz Lime i Perua osmatrao je putanju Merkura, istraživao osobine guana, mjerio temperature ocea-na (Humboldt-ova struja), istraživao fl oru i faunu šuma, boravio je na Kubi i kratko u SAD-u. U Evropu se vratio 1804. go-dine sa 30 kovčega različitih botaničkih uzoraka.

Kao „važniji“ rezultati ovih istraživanja i putovanja mogu se navesti, prva istraživanja opadanja temperature sa porastom nadmorske visine, prve karte izotermi, istraživanje nastanka tropskih oluja. Shvatio je da geografi ja biljaka bazirana na ideji studiranja distribucije biljnih organizama, izazvana variranjem fi zičkih uvjeta sredine i tako je postavio temelje biogeografi je, odnosno današnjih nauka o vegetaciji. Otkrio je magnetsku

Portret Alexander Von Humboldt, (Joseph Stieler 1843)

Doc.dr. Sead VojnikovićVELIKI ISTRAŽIVAČI PRIRODE

ŠIFRA ZA OLUJUSjećanje na Alexander von Humboldta, jednog od najvećih svjetskih

putujućih naučnika, u povodu 150. godina njegove smrti


deklinaciju, odnosno opadanje intez-iteta magnetnog polja od polova prema ekvatoru. Jedan je od prvih istraživača vulkana „Novog svijeta“. Shvatio je da vulkani formiraju linearne grupe i da vje-rovatno korespondiraju sa subterenskim naprslinama. Shvatio je da su čvrste sti-jene prvobitno bile tečne formacije. Što se botaničkih istraživanja tiče napisao je knjigu u sedam tomova: „Nova genera et species plantarum“. Zajedno sa Bopland-om i C.S. Kunth-om napisao je 6 od 30 tomova knjige: „Voyage de Humboldt et Bopland“. U knjizi „Ideen zu einer Phys-ionomik der Gewächse“ promovirao je koncept biogeografi je.

PORTRET UNIVERZUMA

Imao je i vremenski kraća, ali po pređenim razdaljinama veoma duga pu-tovanja (15.472 km) i istraživanja u azi-jskoj Rusiji. Istraživao je permafrost, kao i klimu i shvatio kontinentalnost klime, odnosno uticaj oceana na ublažavanje klimatskih ekstrema. Na osnovu njego-vog prijedloga razvijena je prva mreža meteoroloških stanica u Rusiji. Vršio je procjenu visine centralnoazijskog platoa, otkrio dijamante i zlato na Uralu.

Životno djelo ljudi obično ne započinju u svojoj 76. godini. Međutim, knjige u pet tomova „Kozmos“, koje predstavljaju krunu njegovog rada, Al-exander von Humboldt počinje upravo u tim godinama. Fokus rada ovog djela bio je jasan opis jedinstva sredina u shva-tanju kompleksnosti prirode, a ideja rada ne predstavlja samo „grafi čke“ opise, nego i zamišljen koncept fi zičkog svijeta koji može pomoći u defi nisanju detalja putem generalizacije. On je zapravo nas-tojao „portretisati univerzum“, međutim, ovim je uspješno „portretisao“ i svoju nesvakidašnju inteligenciju. Ove knjige su još u ono doba imale nevjerovatnu popularnost u Engleskoj i SAD-u, tako da su se u isto vrijeme (I tom) pojavile u tri različita prijevoda na engleskom jeziku.

Način razmišljanja, pisanje i rad Alex-andra von Humboldt-a je uvjetovao poja-vu naučnog pokreta- pravca koji se naziva humboldtijanski. Ovo shvatanje nauke je teško pojednostaviti, grubo govoreći, ona vodi shvatanju povezivanja dijelova prirode kroz tačna i precizna mjerenja. Humboldtijanska nauka zasniva se na principu generalne izjednačenosti sila.

Generalna izjednačenost predstavlja ideju u kojoj su beskonačne sile prirode kon-stantno u sukobu, ali su uvijek u ravnoteži jedna sa drugom.

Još za vrijeme svoga života stekao je veliku slavu i popularnost. O njegovom radu i nauci su također mnogi njegovi slavni suvremenici dali su svoj komentar, evo nekih:

Charles Darwin: „On je najveći putujući naučnih svih vremena“, „Uvijek sam mu se divio, sada ga obožavam“

Johann Wolfgang Goethe: „Humboldt nas obasipa pravim blagom”

Simón Bolívar: “ Alexander von Humboldt je učinio više za Ameriku nego svi konkvistadori, on je odistinski otkrio Ameriku“

Thomas Jefferson: “ Zaključio sam da je on najznačajniji naučnik kojeg sam upoznao“

STIPENDIJA ZA ISTRAŽIVAČE

U njegovu čast, mnoge su biljke i životinje dobile latinsko ime po njemu npr.: humboldtov pingvin (Spheniscus humboldti), humboldtov ljiljan (Lilium humboldtii), južnoamerički andski hrast (Quercus humboldtii), južnoamerička

vrba (Salix humboldtiana)... Također, u njegovu čast mnogi geografski predjeli

– lokaliteti dobili su naziv po njemu npr: Humboldtova rijeka u SAD-u; Hum-boldtova oceanska struja pored Južne Amerike; Humboldtov vrh u SAD-u i Venecueli, Nacionalni park Alexander von Humboldt na Kubi..., čak i predio na mjesecu nosi njegovo ime Humboldt-ovo lunarno more. Mnoge obrazovne institucije, univerziteti i koledži prije svega u Južnoj Americi, ali SAD-u nose njegovo ime. Veliki broj ulica i trgova u svijetu, također nosi njegovo ime. Veo-ma je poznata i cijenjena stipendija Al-exander von Humboldt koju dodjeljuje njemačka vlada istraživačima iz cijelog svijeta.

Tako je i nakon smrti Alexander von Humboldt ostao da živi na različitim mjestima i na različite načine. Najvažnije je da njegova nauka i otkrića žive i pred-stavljaju trasu, liniju vodilju za suvremena shvatanja različitih procesa i zakonitosti u prirodi. Malo je ljudi tokom povijesti koji su ostavili ovakav trag u svjetskoj nauci općenito. Ono što možemo i trebamo učiniti je da se s vremena na vrijeme sjeti-mo ovakvih pojedinaca, koji su zadužili čovječanstvo među koje spada i Alexan-der von Humbldt.

Humboldt-ova (Peruanska) struja je izuzetno značajna za Pacifi k

VELIKI ISTRAŽIVAČI PRIRODE


U nizu bitaka i aktivnosti koje vode i realiziraju udruženja gradjana i nevladinog sektora,

jeste i iniciranje, izrada i realiziranje projekata koji bi u realnoj budućnosti mogli doprinijeti održivom razvoju i afi rmaciji prirodnog, historijskog i kul-turnog naslijeđa Bosne i Hercegovine.

Jedna od takvih je i izrada, prezen-tacija i provođenje lokalnih ekoloških planova (LEAP) kakav je tokom juna predstavljen i u Novom Travniku. Au-tori plana su Eko - udruga "Stari hrast" i Općina Novi Travnik

Tokom prezentacije ovog plana, održane početkom juna, posebno su apostrofi rani problemi koji se odražavaju na kvalitet života u svim segmentima. Riječ je o deponiranju otpada, zaštite vodotoka, neselek-tivne sječe šuma, smanjivanja zelenih površina u gradu, nekulture življenja, nedovoljne zaštite i neiskoristivosti kulturno-povijesne i prirodne baštine, nepoštivanja postojećih ekoloških za-kona, nedovoljna edukacija mladih i neuključenost u stvaranju ljepšeg i čistijeg okoliša.

Sve to je po mišljenju učesnika rasprave posljedica nepostojanja loka-lnog akcionog ekološkog plana i meha-nizama za njegovo provođenje kroz ak-tivno uključivanje javnosti u rješavanju okolišnih problema, razvijanje strate-gije i formiranje uvjeta za investicije čime bi se otklonili negativni efekti.

STRATEGIJAI ENTUZIJAZAM

Ustvari, to su isti problemi koji imaju sve bosanskohercegovačke zajednice, a za koje, za sada, jedino nevladin sektor nudi rješenja. Iz godine u godinu brojne ekološke i druge nevladine udruge uspješno se bave strateškim pitanjima zaštite i razvoja životne sredine. I iz tog razloga bilo je odista prijatno biti sudion-

ikom ovog skupa, slušati velike entuzi-jaste i zaljubljenike prirode i kulturno-historijske baštine i saslušati mišljenja i ideje građana, a posebno koordinatoricu projekta Ozrenke Fišić.

Nevjerojatna je njena energija, en-tuzijazam, motiv i ljubav s kojom želi dovesti zrake sunca u svoj grad.

Nemoguće je ne tražiti odgovore na pitanja koja se nameću. Koliko još treba vode Bosnom da proteče da nadležne vlasti konačno shvate i počnu cijeniti, i na pravi način tretirati napore lokal-nih aktivista koji naprosto žele svijetu pokazati koliko je bogata naša zemlja i šta su nam ostavili oni prije nas.

Kako animirati vlasti da prepozna prave ideje i institucionalno, stručno i materijalno pomogne ljudima koji rade poput Ozrenke Fišić i mnogih drugih?

Donesena je tačna defi nicija i dijag-noza problema, postoje konkretni planovi i ideje, koji se trebaju realizirati, ili bar početi raditi na tome. Ideje ovih projekata proističu iz saznanja da nadležne insti-tucije ove zemlje, koje bi, između ostalog, trebalo da razvijaju i provode iste, svaki put, kada se dođe do njih, naprosto zataje.

Mnogo je toga godinama ostalo ne spomenuto i ne označeno kada je riječ o kulturno-historijskom naslijeđu, širom naše zemlje. A posebno zaboravljena i prepuštena sama sebi u potpunosti, od svih institucija jeste "zlatna ogrlica" grada Travnika, koja se nalazi u dolini rijeke Bile tzv. Biljanska regija.

Cijeli lokalitet naprosto je svojevrs-no svjedočanstvo o ranom postojanju života na ovom području, ali isto tako i dokaz o prepuštenosti vremenu, i nem-aru institucija koji sebe predstavljaju zaštitnicima kulture, i naravno to dobro naplaćuju iz naših fondova.

NEBO IZ DOBA NEOLITA

Srednjovjekovnom gradu Vrbovac prilaz je teško moguć. Spominje se

1900. godine p.n.e., a smješten je u do-lini rijeke Jasenice, kod sela Zagrađe. Nizvodno niz rijeku Bilu kod sela Karahodže nalaze se ostatci prethis-torijskih građevina Nebo iz doba ne-olita. Građevina datira od 2300 - 2600. g.p.n.e. Nasuprot Neba nalaze se ostaci građevine Mujevine iz nešto mlađeg perioda. Nekropole stećaka kod sela Fazlića, zatim Brajkovićima, Krabanu, Dubu i dr., čine dio tog zlatnog blaga.

Nije ni potrebno napominjati da je sve u trošnom i zapuštenom stanju vjekovima prepušteno zubu vremena.

Vođeni idejom da ovim i drugim činjenicama koje na ovom lokalitetu još uvijek postoje mora biti posvećena pažnja, zaštita i adekvatna prezent-acija, Udruženje Regionalni razvoj je pokrenulo niz inicijativa, između osta-log i čišćenje, uređenje prilaznih staza, stručno otkopavanje i istraživanje jer spomenuti lokaliteti nikad nisu planski istraživani. U toku je i izrada web por-tala regije na kojoj će posebna pažnja biti posvećena baš ovim građevinama jer vrijeme koje ih je održalo ne dozvol-java nam da kao i prethodne generacije i strukture nijemo promatramo njihovo daljnje i sve veće propadanje.

Danas stećci iz naših nekropola na žalost nalaze se kao dekorativni elementi eksterijera privatnih kuća i posjeda što je u najmanju ruku skandalozno i naša sramota. Decenijama iza nas zvanične institucije nisu uspjele zaštititi, označiti mjesta niti podiči svijest stanovništva o svjedočanstvu i značaju kulturno-histo-rijskog naslijeđa.

Ovim putem iz Biljanske regije svim pojedincima, udruženjima i instituci-jama kojima se ovaj projekt čini zan-imljivim da nam se pridruži u realizaci-ji zaštite i očuvanja kulture prethodnih generacija na ovim područjima, i da je smjestimo tamo gdje je odavno trebalo da bude, a to je kulturno-historijska baština BiH.

DOLINA SA KAMENOM OGRLICOMAktivisti na čelu sa neumornom Ozrenkom Fišić prezentirali javnosti lokalni ekološki

akcioni plan Novog Travnika, a Udruženje Regionalni razvoj iz Travnika pokrenulo zaštitu starih utvrda i nekropola u dolini Bile

Muradif OsmanovićBOGATSTVO ZA LOKALNI RAZVOJ


BOGATSTVO ZA LOKALNI RAZVOJ

Stari grad Vrbenac kod Zagradja

Ograda od stećaka u Fazlićima

Dobro očuvan stećak u Fazlićima

MUDRO GOVOREĆI

„Ako te je neko ujeo, samo te je pod-sjetio da i ti imaš zube“

„Pesnica ubija ježa, ali se ruka ne usuđuje“

„Riba uhvaćena u vršu počinje da razmišlja“

(Afričke)***

„Pred prošlošću kapu dole, pred budućnošću kapu dole“

„Ko napravi jedan korak prema paklu već je na pola puta“

(Američke)***

„Onaj koji drži pero nikada sebe ne upisuje u krivce“

„Ako pogreška ima majku, ta majka je rutina“

„Svaka mana koja se dopadne sul-tanu postaje vrlina“

(Arapske)***

„Psi se ne vezuju kobasicama“ (Baskijska)

***„Ko ima putera na glavi neka se ne

primiće peći“ (Danska)

***„Ako hoćeš da znaš šta je novac –

zatraži ga od nekoga“ (Engleska)

***„Nema ničeg rječitijeg od gotovog

novca“

„Teže je zaraditi prvi škud nego dru-gi milion“

„Kada konj pobjegne, suviše je kas-no zatvoriti vrata od štale“

„Jedna stvar vrijedi onoliko za ko-liko se može prodati“

„Cijena se zaboravlja, a kvalitet os-taje“

(Francuske)***

„Kamen koji se kotrlja ne obrasta mahovinom“

(Grčka)

Pripremio i odabrao; Ismet Dedić, dipl.ecc


Početak spoznaje čovječanstva 60-ih godina XX stoljeća o potrebi kvalite-ta životne sredine kao osnove života

ljudske vrste i svih živih bića na planeti, je istovremeno i početak razvijanja koncepata/strategija/vizija održivog razvoja.

Prva priznanja zaslužuju pioniri, među kojima Rimski klub svojim prvim izvještajem i publikacijom Granice rasta. Nakon toga slijedi niz akcija zaintereso-vane globalne zajednice. 1972. u Stockhol-mu je održana konferencija UN o životnoj sredini, nakon koje je u Nairobiju (Kenija) formiran UNEP – UN Program životne sre-dine. Tokom slijedećih 20 godina uslijedio je niz istraživanja i izvještaja u funkciji pripreme globalne konferencije o održivom razvoju koja je održana 1992. godine u Rio de Janeiru.

UTJECAJ NA ZAJEDNICU

Termin održivi razvoj je upotrebljen u izvještaju Naša zajednička budućnost ili G.H. Brutland Report pripremljen od strane Svjetske komisije za životnu sredinu i raz-

voj za potrebe Generalne skupštine UN. Izvještaj Naša zajednička budućnost imao je ogroman utjecaj na svjetsku zajednicu.

U Izvještaju se, između ostalog, kaže: „Oni koji su siromašni i gladni često će uništiti svoju neposrednu okolinu u naporu da prežive. Oni će sjeći šume; njihova stoka će uništiti pašnjake; oni će iscrpljivati margin-alne površine; u rastućem broju će se dosel-javati u već prenaseljene gradove. Kumula-tivni efekat promjena će biti dalekosežan, a siromaštvo učiniti najvažnijom globalnom prijetnjom. Slabost upravljanja životnom sredinom i održivim razvojem prijeti da ugrozi sve zemlje. Razvoj ne može posto-jati na osnovama uništenih resursa; životna sredina ne može biti zaštićena ako rast ne uzima u obzir troškove destrukcije životne sredine. Ovi problemi ne mogu biti razma-trani odvojeno od strane fragmentiranih in-stitucija i politika. Oni su povezani u kom-pleksan sistem uzroka i posljedica.

Slijedeće generacije mogu da previde ovake izvještaje. O ideji kompleksnosti, rasprava je tek počela, realnost nekih pojava je zanemarena. Stanje kvaliteta životne sred-ine ukupne planetarne biosfere je od ranije, a

i danas zanemareno (2006.). Međuzavisnost, interakcija i saradnja svih navedenih sadržaja, energije, informacija, zračenja, snaga i sila i drugih još nepoznatih sadržaja prirode su nadjačani potrebama pojedinaca, nacional-nih elita, potrebama bezbjednosti, novčane reprodukcije, birokratija, vojnim potrebama, ratovima, neredima, genocidima itd. sve do danas (2007.).

KRITIČKI CILJEVI

U dokumentu Ka održivom razvoju tekst Naša zajdnička budućnost nalazi se slijedeća defi nicija: „Održivi razvoj je razvoj koji obezbjeđuje zadovoljavanje potreba sadašnje generacije bez ugrožavanja potreba budućih generacija“. Ona je veoma plemenita, huma-na, kosmopolitska, globalno usmjerena, ali je veoma često zloupotrebljavana od strane mnogobrojnih političara, birokrata i ljudi bez humanih kriterija, znanja ili etike.

Navodimo još jedan važan stav iz tek-sta Naša zajednička budućnost: „Mnogi od nas žive izvan svjetskih ekoloških kapac-iteta; primjer toga je naš model upotrebe energije. Spoznate potrebe su društveno i kulturološki determinirane, a održivi razvoj zahtijeva unapređivanje vrijednosti koje ohrabruju standarde potrošnje, ali koji su u okvirima ekoloških mogućnosti i na koje svi mogu normalno pretendovati“. Pri tome se misli na pojedince, zajednice, države i nema potrebe da to daljeopisujemo. Kara-kteristike sistema ljudske vrste su danas zaboravljene!

„Svijet mora brzo dizajnirati strategije koje će dozvoliti nacijama da se pomjeraju iz savremenih, često destruktivnih procesa rasta i razvoja, ka putevima održivog raz-voja“. Ovaj kontekst je također u potpunos-ti izgubljen iz vida!

„Kritički ciljevi koji se odnose na životnu sredinu i na razvojne politike koje slijede iz koncepta održivog razvoja podrazumi-jevaju:

- obnovljivi rast,- promjenu kvaliteta rasta,- dogovor o neophodnim potrebama

za radnim mjestima, hranom, energijom, vodom i zdravstvenom zaštitom,

- osiguranje održivog nivoa stanovništva,

- konzervaciju i povećanje baze resursa,

Prof.dr. Timi EćimovićKA ODRŽIVOM RAZVOJU

NAŠA ZAJEDNIČKA BUDUĆNOSTSvijet mora brzo dizajnirati strategije koje će dozvoliti nacijama da se pomjeraju iz

savremenih, često destruktivnih procesa rasta i razvoja ka putevima održivog razvoja


- preorijentaciju tehnoloških i upravljačkih rizika i

- povezivanje ekonomskih i okolin-skih aspekata u procesu donošenja odluka.“

Ciljevi, naravno, podrazumijevaju kri-terije koji još nisu postali dio dnevnih radova političara, birokrata i nacionalnih programa.

Veoma značajan je stav iz dokumenta Ur-bani izazov: „1940. godine samo jedan od de-vet stanovnika živio je u urbanim centrima, a jedan od 100 živio u gradovima sa milion ili više stanovnika („milionski gradovi“)“.

MANIPULACIJE UN

1960. godine više od jedne od 5 osoba živjelo je u urbanim centrima, a jedan od 16 u „milionskim gradovima“, dok 1980. godine skoro jedna od tri osobe bila je stanovnik grada, a jedan od 10 stanovnika, živio u „milionskom gradu“.

Hon. Tom McMillan, ministar životne sredine, na WCED Public Hearing, Ottawa 26-27. maja 1986. kaže: „Izazov koji je pred nama je da prevaziđemo lični interes u poje-dinim našim nacionalnim državama na način koji će podrazumijevati širi lični interes za opstanak ljudske vrste u prijetećem svijetu“.

Dr. Gro Harlem Brundtland govoreći o Izvještaju kaže: „Izvještaj Komisije Naša zajednička budućnost sadrži poruke nade i šansi“.

Kakav je rezultat nakon što je proteklo 20 go-dina od usvajanja Naše zajedničke budućnosti?

Za nas, iz ove ekipe, manji od očekivanog. Tako smo 1992. došli do Rio Samita.

Druga konferencija na temu životne sredine i razvoja CED – 2 Rio de Janeiro ili Rio Samit okupila je predstavnike 179 država. Usvojen je niz dokumenata, između ostalih, Agenda za promjene i Agenda 21, ali oni nikada nisu implementirani.

Konačno, 10 godina nakon Ria na Sv-jetskom samitu o održivom razvoju javno je konstatovan nedostatak akcije u realizaciji ovih dokumenata.

Razlog za to, po našem mišljenju, je u lošoj operacionalizaciji izvještaja Naša zajednička budućnost kao i njegov mogući globalni utjecaj na društvo.

Ujedinjene nacije su u tom periodu loše manipulisale ovim dokumentom, jer su ga tre-tirale kao agendu UN svjetskom stanovništvu, umjesto da to bude agenda Ujedinjenih Nacija državama članicama. Države članice nikada nisu aktivirale Agendu održivog raz-voja primjereno nacionalnim prioritetima. U međuvremenu Ujedinjene Nacije zbog sla-bosti lidera i političke nesposobnosti država članica s jedne strane, a globalne humane za-jednice s druge strane, nisu bile spremne za realizaciju održivog razvoja.

Uloga UN nije bila prilagođena potrebama izazova vremena – kraja drugog i početka trećeg milenija. Takvo prilagođavanje, sa aktualnim dužnosnicima UN tog doba, nije bilo moguće. Opća praksa bila je i još uvi-

jek je individualistička: političari, birokrati, nacionalne elite, vlade, mediji, zabavljači, religiozni lideri, lideri lokalnih zajednica itd., idu u susret prvenstveno zadovoljavan-ju vlastitih potreba i potreba svojih obitelji s ciljem sticanja sredstava i obezbjeđivanja zaposlenosti, a tek nakon toga dolaze na red humanitarni ciljevi.

Konačno, zahvaljujući pored ostalog i izbornoj praksi, nije bilo prostora za hu-manitarne rezultate. U stvarnosti se nije obraćala pažnja na formiranje novog profi la humaniteta za treći milenij kako bi se ino-viranim obrazovanjem, etikom i novim pro-fi lom humanitarnih vrijednosti moglo ići u susret izazovima prirode koji su pred nama. Ljudi gradova („homo urbanus“) pratili su tok civilizacijskih promjena, ali nisu bili spremni preuzeti dugoročnu odgovornost, već su samo pratili kratkoročne individu-alne potrebe.

NESREĆA ZVANA KATRIN

Dobro je rečeno: „Mi samo prihvatamo rezone naših predaka. Naša djeca očekuju da dotaknemo budućnost. Trebalo bi da se rukovodimo rezonima djece naše djece“.

Danas su održivi razvoj i više održivosti postali popularni termini za političare i ljude slične političarima koji žele da impresioniraju slušaoce i javnost. Postalo je uobičajeno da se održivi razvoj, globalno zatopljenje i kli-matske promjene navode kao važni elementi aktuelne stvarnosti, ali bez njihovog stvarnog razumijevanja. Nakon „Katrine“, nesreće koja je zadesila SAD, predsjednik G. Bush je intervenisao bez ikakvog razumijevanja situ-acije. Kao predsjednik SAD trebao bi preve-nirati tragedije koje se događaju i ne bi trebao podržavati/inicirati nacionalne i međunarodne tragedije koje su prouzrokovane prirodnim, političkim ili ratnim događanjima. Akcija za ublažavanje tragedije „Katrin“ trebala je biti ranije pripremljena. Nakon tragedije velika regija New Orleansa trebala je biti proglašena za zonu neuslovnu za život, a bila je neuslov-na i prije i poslije „Katrin“. Nakon „Katrin“ Vlada SAD je trebala nedvojbeno izjaviti da je regija neuslovna za život. Naučnicima je jasno i dobro su upoznati sa rizicima života u područjima poput New Orleansa; zajednica bi trebala poduzimati pozitivne akcije, a vlade sprječavati događaje koji se mogu spriječiti.

Zajednice bi morale obezbjeđivati fi nan-sijska sredstva za ove potrebe i to ne samo u povodu događaja kao što je „Katrin“, nego i niza drugih sličnih mogućih događaja koji zahtijevaju značajna državna sredstva svake godine.

Prevod i adaptacija: F. Šebić

KA ODRŽIVOM RAZVOJU

KANDIDAT ZA NOBELOVCAProf. dr. Timi Ećimović (1941. – umirovljen 2004.) iz Medosi, Korte, Slovenija je

eminentni međunarodni naučnik, neovisni istraživač, predavač, prvi direktor SEM in-stituta za klimatske promjene i predsjednik The World Thinkers Forum. On je istraživač zaštite prirode, prostora i životne sredine, sistema klimatskih promjena, sistema mišljenja, održivosti i održive budućnosti. Bio je jedan od prvih istraživača u aktivnostima primjene zaštite prirode, prostora i životne sredine u lokalnim zajednicama na osnovama dokumen-ta Local Agenda 21 Processes – holističkog programa za očuvanje naše civilizacije u ok-virima novih izazova trećeg milenijuma – od održivosti lokalnih zajednica ka održivosti globalne civilizacijske održive budućnosti ili harmonije sa Prirodom Planete zemlje.

Svojim radom/istraživanjima u okviru sistema klimatskih promjena, aktivnostima, identifi kovanjem problema, razumijevanjem i istraživanjima (bio je nominiran za No-belovu nagradu 2003.) spada u red vodećih nezavisnih istraživača sa mnogobrojnim međunarodnim publikacijama i nastupima. Sarađujući sa mnogobrojnim svjetskim istraživačima na nizu case studija i kompleksnih problema istraživanja i implementacije njihovih rezultata, daje doprinos holističkom i potpunijem razumijevanju savremenosti.Njegova najnovija istraživanja usmjerena na teoriju i sistem mišljenja mogu dati eventu-alni odgovor za bolje razumijevanje našeg svijeta. Njegova The Information Theory of Nature nominirana je 2007. godine za Nobelovu nagradu.

Dr. Timi Ećimović je aktivan član European Academy of Sciences and Arts, Euro-pean Academy for Environmental Affairas, dr. Sc. Environmental Sciences (H.C.), pred-sjednik World Thinkers Forum i profesor/predsjednik Environmental Sciences at Ansted University.

Tekst objavljen u knjizi „The Sustainable (Development) Future of Mankind“, Me-dosi, Korte, Slovenija, 2007. Str. 14-19.


Najveći okolišni problem u Bosni i Hercegovini zasigurno predstav-lja problem zagađenja komunal-

nim otpadom. Nevjerojatne, gotovo "horor" slike sa obala bosanskohercegovačkih ri-jeka potvrđuju činjenično stanje, odnosno neriješeno pitanje osnovnog zbrinjavanja ot-pada. Prema procjenama urađenim prilikom izrade Strategije zaštite okoliša Federacije BiH, u sustav organiziranog prikupljanja komunalnog otpada uključeno je samo 50% stanovništva. Još poraznije zvuči podatak da tek 30-40% onih koji su uključeni u sus-tav organiziranog prikupljanja komunalnog otpada, redovito plaća naknadu za njegov odvoz do odlagališta. Sredstva prikupljena na ovakav način niti izbliza nisu dovoljna za uspostavu osnovnog sustava zbrinjavan-ja otpada, a kamoli za izgradnju modernih upravljačkih sustava. Ovakvo, poražavajuće materijalno stanje u komunalnim tvrtkama, koje su uglavnom u vlasništvu jedinica lokalne uprave, ne nudi optimizam da bi se u dogledno vrijeme moglo popraviti trenut-no stanje. Iako su uzroci lošeg odnosa pre-ma okolišu vrlo kompleksni, svakako nisu i nerješivi. Krenut ćemo logičnim redosli-jedom i analizirati probleme koji, svaki na svoj način, doprinose kompleksnosti i težini rješavanja problema zbrinjavanja otpada.

GDJE ĆE BITI ODLAGALIŠTE

Rečeno jezikom laika, odlagališta na koja komunalne tvrtke zbrinjavaju otpad uglavnom su "smetlišta" odnosno prostori na koje se bez ikakve obrade u prirodi os-tavlja komunalni otpad. U Federaciji BiH takvih objekata ima nešto manje od dvjesto i svima je prijeko potrebna sanacija. Pored tzv. smetlišta, prema slobodnim procjena-ma, u Bosni i Hercegovini postoji i preko dvije tisuće divljih odlagališta otpada. Uz to, dio objekata smješten je na neprimje-renim lokacijama te odloženi komunalni otpad predstavlja direktnu prijetnju po život i zdravlje ljudi. Kroz projekt "Upravljanje komunalnim otpadom", koji uspješno im-plementira Federalno ministarstvo okoliša i turizma i kojeg je Svjetska banka 2008. nagradila kao najuspješniji projekt ovog tipa u svijetu, u Bosni i Hercegovini su

izgrađena četiri centra za upravljanje ot-padom primjenom moderne svjetske teh-nologije i s perspektivom izgradnje sustava mehaničko-biološke obrade na istim. Riječ je o centrima u Sarajevu, Zenici, Bijeljini i Banja Luci.

U fazi projektnih rješenja, s vrlo realnim izgledima za skoro uspostavljanje nalazi se još šest centara za upravljanje otpadom u Federaciji BiH (Mostar, Livno, Goražde, Tuzla, Bihać i Visoko). Uspostavom ovih centara stvorili bi se preduvjeti za izgradnju mreže regionalnog zbrinjavanja otpada čemu

Bosna i Hercegovina teži. Pri rješavanju problema zbrinjavanja otpada, točnije, iz-boru lokacija za izgradnju centara, Bosna i Hercegovina se susreće sa uobičajenim problemima, s kakvima se susreću i ostale države u regiji i svijetu općenito. Temeljni problem svakako je tzv. "NIMBY SINDRO-MOM" (NOT IN MY BACK YARD ili NE U MOJEM DVORIŠTU), koji je značajno usporio rješavanje problema upravljanja ot-padom na lokacijama u Tuzli i Bihaću. Koli-ku važnost odlaganju otpada pridaju pojedi-ne općine, potvrđuje i činjenica kako unatoč vrlo visokoj cijeni prijevoza, neke općine iz najugroženijeg kraškog dijela Bosne i Hercegovine svoj komunalni otpad odvoze u Zenicu. Stoga, temeljno pitanje nije treba li izgraditi odlagalište otpada ili ne. Pitanje može biti samo hoće li odlagalište biti tu, negdje drugdje ili će otpad završavati svuda

oko nas, kao što je slučaj sada. Odlaganje otpada u uređeni centar za upravljanje ot-padom od višestruke je koristi za svaku lokalnu zajednicu, od koje se očekuje da tu korist prepozna i osigura pozitivan stav javnosti prema izgradnji modernih centara za upravljanje otpadom.

Prikupljanje komunalnog otpada od individualnih korisnika u cijeloj Bosni i Hercegovini na zabrinjavajuće je niskoj razini. Gradske sredine imaju visok posto-tak obuhvata stanovništva organiziranim prikupljanjem otpada, međutim, razina

usluga je nezadovoljavajuća. Zajedničko svim sredinama je nepostojanje unifi ciranih posuda za prikupljanje otpada, nepostojan-je "reciklažnih otoka", loš vozni park bez mogućnosti odvajanja korisnog od nekoris-nog dijela otpada te nedovoljna opremljenost i obučenost radnika što u konačnici rezultira vrlo lošom i niskom razinom naplate pružene usluge odvoza komunalnog otpada. U rural-nim sredinama problemi su gotovo istovjet-ni, uz dodatno opterećenje koje predstavlja urbana neuređenost i razuđenost stambenih objekata što uvelike usložnjava proces or-ganiziranog prikupljanja komunalnog ot-pada. Sustav naplate prikupljanja i odvoza otpada različit je od općine do općine i u većini slučajeva nije dostatan za fi nanciran-je održivosti komunalni tvrtki. Stopa od 40 % nezaposlenosti od ukupno radno sposob-noga stanovništva, doprinosi neprihvatljivoj

Dr. Nevenko Herceg i Tomislav Lukić, profUPRAVLJANJE OTPADOM

OKOLIŠNOG ODGOJA SKORO DA I NEMAPrikupljanje komunalnog otpada od individualnih korisnika u cijeloj BiH je na

zabrinjavajuće niskoj razini

Kiseljak-Odlagalište


CITATI

slici da se u istoj mjeri ne plaća naknada za zbrinjavanje otpada. Destimulirajući sustavi naplate, poput naplate po prikupljenoj vreći komunalnog otpada, dovode do apsurdnih situacija kao što je situacija da općine sa 10.000 stanovnika obuhvaćenih uslugom organiziranog prikupljanja otpada, imaju mjesečnu realizaciju naplate od samo 2.000 KM. Prema analizama koje su urađene za potrebe Strategije zaštite okoliša, svaki građanin BiH u prosjeku proizvode oko 270 kg komunalnog otpada, čije bi zbrinjavanje u principu trebao i platiti. Temeljno načelo zaštite okoliša je "Zagađivač plaća“ i ono bi trebalo ući u sve sustave upravljanja otpa-dom. Bez adekvatnog prikupljanja novaca od pojedinca, odnosno svakog od nas, proći će dugo vremena do uspostave kvalitetnog sustava upravljanja otpadom.

ZAGAĐIVAČ PLAĆA

Zbrinjavanje otpada na način koji je najprimjereniji BiH, svakako je model izgradnje centara za upravljanje otpadom sa odvajanjem korisnog od nekorisnog dijela otpada. Međutim, kako bi na ovakav način kvalitetnije riješili problem zbrinjavanja ot-pada moramo prvenstveno povećati postotak obuhvata stanovnika organiziranim prikupl-janjem otpada. To je u biti krucijalni prob-lem i velika odgovornost lokalnih zajednica. Nikako se ne može zanemariti činjenica da, od gotovo 4.000.000 stanovnika BiH, čak 2.000.000 stanovnika svoj otpad odlaže u prirodu. Dakle, ukupno se godišnje u naše rijeke, na naše planine i ravnice odloži (čitaj odbaci) oko 500.000 tona komunal-nog otpada, dok se ista ta količina zbrine na načine kako je prethodno opisano.

Glavni razlog ovakvog stanja svakako je niska razina društvene i osobne svijesti o potrebi kvalitetnog zbrinjavanja otpa-da. Neshvaćanje osnovnog načela zaštite okoliša "Zagađivač plaća" i nemogućnost njegovog implementiranja u sve segmente društva, sve više postaje glavni okolišni problem. Sasvim je uobičajeno i gotovo pa "normalno" da tijekom vožnje nekim od bosanskohercegovačkih putova vidite

"savjesne" vozače koji kroz prozor svojih "limenih ljubimaca" izbacuju svoje smeće u okoliš. Možda još ilustrativniji primjer stan-ja svijesti pokazuje sljedeći stvaran događaj od prije nekih mjesec dana. Jedna srednja škola priredila je projekt-kazališnu predsta-vu "Marko kraljević i Musa Kesadžija" koju je podržalo i Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Predstava je izvrsno adaptirana na temu zaštite okoliša i u njoj se Musa Kesadžija pojavljuje kao negativan okolišni

lik koji baca plastične vrećice (kese) u pros-tor oko sebe.

Predstava je prikazana i djeci u jednom vrtiću u velikom bosanskohercegovačkom gradu. Po završetku predstave, voditeljica projekta zamolila je djecu da zajedno pok-upe otpad koji je tijekom izvođenja pred-stave razbacan po pozornici. Djeca su kao po zapovjedi uglas uzviknula "Nećemo mi skupljati otpad. On je razbacao vrećice (pokazuju na Musu), neka ih on i pokupi".

JAČANJE SVIJESTI

Drugi događaj je još ilustrativniji. Jedna od mnogih okolišno svjesnih škola imala je akciju prikupljanja staroga papira. Vrijedna djeca shvatila su akciju na pravi, okolišu prijateljski način i skupila dvije tone starog papira. Problemi su se pojavili kada je došao trenutak odvoza skupljenog papira. Prvo, tvrt-ka koja odvozi papir nekoliko dana nije došla pa je prikupljeni papir predstavljao vizualni problem u školi, a kada su došli i odvezli taj isti papir djeci u školski fond nisu uplatili 100 KM. No, problem ni tu ne prestaje. Profe-sor koji je vodio akciju ne želi više pokretati takve akcije jer sustav materijalne naknade za valorizaciju okolišnog rada ne funkcionira, odnosno potpuno je zakazao. Iz cijele, hvale vrijedne akcije, nastupilo je stanje opće kon-sternacije i apatije. Samo iz ova dva primjera možemo izvući cijeli niz zaključaka o stanju svijesti kod najmlađih, ali i onih koji bi trebali biti društveno odgovorni.

Činjenica je kako se u našim školama vrlo malo uči o problemima okoliša, a okolišnoga odgoja skoro da i nema. Čak se i na većini visokoškolskih institucija koje izučavaju javnu politiku smatra da nije društveni problem ako se u tijeku studija ne izučava politika okoliša i sustav up-ravljanja okolišem. A upravo je stjecanje znanja o okolišu prvi korak ka rješavanju problema okoliša. Stoga, moramo što prije stvoriti takav edukacijski okolišni školski program, za sve uzraste, koji će odgojem i obrazovanjem modernih okolišnih kadro-va, ali i jačanjem svijesti kroz opće medi-jske kampanje te uključivanjem javnosti u proces donošenja odlukâ i provedbe mjerâ, osigurati pravilnu percepciju okolišnih problema. Jačanje okolišne svijesti kod najmlađih, ali i kod odgajatelja, u budućnosti treba biti jedna od prioritetnih zadaća kojoj kroz naše programe moramo posvetiti punu pažnju. Riječ je o dugom i skupom procesu koji traži angažman uku-pne društvene zajednice, ali i procesu za koji nema alternative.

(U sljedećem broju:Upravljanje ambalažnim otpadom)

„Oči su vjerniji svjedoci od ušiju“ (Heraklit, V vijek p.n.e.)

***„Radi se o tebi kad pale susjedovu kuću“ (Horacije, I vijek p.n.e.)

***„Zemlja napreduje ako joj napredu-

ju građani“***

„Ja vidim, ja znam, ja vjerujem, ja sam razočaran“

(Pjer Kornej, XVII vijek)***

„Mi povjerujemo u zlo tek onda kada ono dođe“

(Lafonten)***

„Interes koji zasljepljuje jedne ot-vara oči drugima“

***„Oni koji se suviše trude oko sitnih

stvari, postaju nesposobni za velike“***

„Naše vrline su najčešće samo prerušene mane“

***„Ništa se tako izdašno ne daje kao

savjeti“***

„Mi priznajemo sitne mane da bismo ubjedili ljude kako nemamo velike“

(Larošfuko, XVII vijek)***

„Anarhija je svuda tamo gdje nema odgovornosti“

(Gistav Lebon)***

„Ne znam hoće li biti bolje ako bude drukčije. No, mora biti drukčije ako treba da bude bolje“

(Lihten)***

„Neka glad više ne bude prokletstvo rada već kazna za dangube“

(Roza Luksemburg)***

„Redovna je mana čovjeka da ne predviđa oluju kada je lijepo vrijeme“

(Makijaveli)***

„Ko hoće da udavi svoga psa, on ga optuži za bjesnilo“

***„Ja živim od dobre supe, a ne od li-

jepe riječi“ (Molijer)

„Srećni su narodi koji imaju dosad-nu historiju“

(Monteskje)

Pripremio i odabrao;

Ismet Dedić, dipl.ecc

UPRAVLJANJE OTPADOM


Jedinstvena među planinama koje okružuju jedan grad, Trebević nedostaje njegovim vjernim lju-

biteljima. I ne samo njima, nedostaje mladim ljudima koji ga nisu ni imali priliku upoznati, nedostaje posjetioci-ma koji nemaju mogućnost da uživaju u njegovim ljepotama. Nedostaje kao rekreaciona zona, izletište, kao poli-gon za sportske aktivnosti, kao škola u prirodi, nedostaje za druženja plani-nara i ljubitelja prirode.

Trebević se nalazi јugoistočno od Sarajeva, visok je 1627 metara na-dmorske visine i nadovezuјe se na planinu Jahorinu. Na 1566 metara visine, blizu vrha, 1975. godine izgrađen јe toranj visine 60 m, koji je važan telekomunikacioni čvor za Saraјevo i predaјnik za više RTV stan-ica. Ljepotama, koje je Priroda poda-rila Trebeviću, dodala je i ljudska ruka

niz objekata izgrađenih marom plani-nara i graditelja objekata Olimpijade, ali ne narušavajući dostojanstvo ove planine. Do nedavno se u šumama Trebevića mogla sresti srna, zec, lisi-ca, najplemenitije vrste ptica. Vjever-ice su bile odomaćene, njihove žustre pokrete pratili smo prilikom šetnje kroz šumu. Poslije Drugog svjetskog rata ustanovljen je (zahvaljujući prof. Gligiću), alpinetum (planinska botanička bašta) sa endemskim i au-tohtonim biljnim vrstama koje rastu na toj visini. Godine 1954. Trebević je proglašen rezervatom – narodnim parkom. Na nadmorskoj visini od oko 1000 m je i danas kultivirana mješovita šuma, iznad nje mješovita šuma bukve. Šuma stoljetne kulture Pančićeve omorike (Picea omorika) nalazi se na Tabačkoj ravni na visini od oko 1000 m, između 1000 i 1500 m visine su kultivirani pojedinačni ariši, a pri vrhu kultivirane šume mu-

nike (Pinus heldreichii) u manjim sas-tojinama. Na vrhu je, takođe, nalazište endemične vrste bosanskog irisa (Iris bosniaca), bosanskog ljiljana (Lilium bosniacum) i drugih.

Blago se slijevajući prema gradu, sjeverna padina Trebevića zaštitnički drži u svom naručju dio starog Sara-jeva, mahale na njegovim padinama sa svojim tradicionalnim kućama i baščama, obuhvatajući šumu iznad Boguševca, Franjevački samostan i crk-vu Svetog Ante, zgradu Pivare i mnoge druge, spuštajući se do Careve džamije

i istoimenog mosta, do Baščaršijskog trga, do Jevrejske sinagoge i Stare pravoslavne crkve, obuhvatajući staru sarajevsku čaršiju u kojoj, na relativno malom prostoru, vjekovima pulsira život različitih vjera i nacija.

U šumi iznad Boguševca, sta-rac Trebević je brižno sačuvao sliv podzemnih voda koje je, dugo nakon osnivanja Pivare, svojom ingenioznošću zahvatio pokojni prof. dr. Bać i tako joj produžio život. Hilj-

Leopold Gašpard, Društvo prijatelja grada SarajevaGRAD, ČOVJEK I PLANINA

TREBEVIĆ BEZ PLUĆA I DUŠEDruštvo prijatelja grada Sarajeva apeluje da se nekad poznatom sarajevskom

izletištu vrate njegove vrijednosti i namjena


GRAD, ČOVJEK I PLANINA

adama Sarajlija bio je to skoro jedini izvor vode u dugogodišnjoj opsadi grada 1992/95. godine.

Ova, nama draga i bliska plani-na, pružala je, u svojim hladovitim šumama, na svojim travnatim pro-plancima, na stazama koje su pratile obrise njenog dugog grebena, odmor za oči i dušu, ubrizgavala nam čisti gorski zrak u pluća, činila nas ponos-nim što je imamo. I bila je tako blizu, na dohvat ruke - sa ovim izletištem grad јe bio povezan žičarom (koјa sada niјe u funkciјi) dužine 1700 m,

a ishodište žičare je bilo nedaleko od centra starog dijela grada.

Prije moje posjete i planinarenja u Švicarskoj i Austriji, naši gosti iz tih zemalja su me ubjeđivali da nigdje nisu vidjeli pristup žičari, skoro iz

„mog dvorišta“. I da se rijetko gdje, kao što je to u Sarajevu slučaj, može za 10-tak minuta savladati visinska razlika od 600 metara, da bi se našli na visinskoj koti od oko 1200 metara, a potom, laganim i ugodnim hodom kroz šumu dosegnuli njegov vrh.

Sredinom šezdesetih godina naprav-io sam, sa grupom planinara-veterana i sa jednim mladim čovjekom, spust - od vrha Trebevića, po stazi do Dobrih voda, zatim preko doma na Ravnama, iznad Curinih njiva i Komatina, pa „starom“

cestom niz Osmice i Kovačiće do mo-sta Vrbanja. Učinili smo spust koji je vremenski trajao sat i po i obilježili svojevrstan Memento mori, za jed-nu, desetljećima trajuću, liguraško, sanjkašku i skijašku stazu. Preduhitrili smo, tada, s' ranim jutrom, ralice koje su čistile snijeg sa puta i ulica.

Iz mase od nekoliko hiljada pomenutih liguraša, sanjkaša, skijaša (često na improviziranim skijama

„buretnjačama“) izrasle su generacije vrsnih skijaša i bob-sanjkaša, od kojih je jedna grupa bila nosioc ideje i re-alizator Četrnaestih zimskih olimpi-jskih igara ZOI '84. Zbog idealne konfi guraciјe terena na Trebeviću јe izgrađena kombinovana staza za bob i sankanje gdje su održana i takmičenja u ovim disciplinama.

Danas je Trebeviću ubijena duša, rijetki izletnici lutaju njenim staza-ma, uspinjače nema, bob-staza je zapuštena, zamrle su trim-staze, iz-blijedili crveno-bijeli kružići na drveću (markacije), ili su nestali u nezasitim raljama lokalnih pilana, koje gutaju već skoro dvije decenije drvnu masu trebevičkih šuma. Sman-juju se kapaciteti „pluća grada“ zbog onih koji ne znaju i neće da znaju šta znači šuma za opstanak i život.

Obraćamo se javnosti, institucijama vlasti na svim nivoima, svakom ko može u tome naći poštenu, ljudsku do-bit, DA NAM SE VRATI TREBEVIĆ,

njegove šume, autohtoni biljni i životinjski svijet, žičara, planinarski domovi, kilometri obilježenih staza... i nevjerovatan doživljaj panorame grada iz žičare i Vidikovca na izlaznoj stanici. Osim Igmana i Bjelašnice, omogućimo našoj djeci rekreacionu zonu i izlazak u prirodni ambijent koji će im biti blizu, dostupan za pos-jetu u toku popodneva, naučimo ih da je prirodni ambijent najbolji lijek za odbranu organizma (i duha i tijela) od gradske vreve, smoga, buke i prašine i svih otrova današnjice.


Nastanak javnih parkova i razvoj ur-banog zelenila u Bosni i Hercegovini započinje nedugo po austrougarskom

preuzimanju vlasti nad Bosnom i Hercegovi-nom, 1878. godine. U periodu austrougarske vladavine formirane su različite kategorije urbanog zelenila među kojima aleje predstav-ljaju posebno obilježje. Brojne aleje podig-nute su i u Sarajevu i Ilidži koja je tada bila prigradsko naselje i zajedno sa vrelom Bosne omiljeno izletište. Šta je ostalo i u kakvom su stanju danas ove aleje.

Velika aleja na Ilidži, dužine 3,5 km, pov-ezuje ilidžanski banjsko-hotelski kompleks i izvorišta Vrela Bosne, formirana je krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina devetnaestog stoljeća. Predstavlja izuzetno vrijedan hortikulturni objekt i svojevrstan simbol urbanog zelenila Bosne i Hercegovine, a i šire. Njena ljepota ovjekovječena je na

mnogim slikarskim platnima i bezbrojnim razglednicama. Kao dvoredna aleja formirana je od javorolisnog platana (Platanus x aceri-folia Willd.), unutarnji redovi, i od divljeg kestena (Aesculus hippocastanum L.), spoljni redovi aleje, sa izuzetkom oko trećine dužine ove aleje u blizini Vrela Bosne, gdje sve njene redove čine stabla divljeg kestena (prilikom sadnje nestalo sadnica platana!).

OPASNI SAOBRAĆAJ

U oko 120 godina postojanja aleja je, nažalost, izložena različitim negativnim an-tropogenim uticajima, posebno od sredine dvadesetog stoljeća, što je u mnogome um-anjilo vitalitet i skratilo, inače, vrlo dugi,

životni vijek ovih stabala, odnosno aleje. Među mnogobrojnim negativnim uticajima treba istaći asfaltiranje, čak uz koru stabala, kolovozne trake (inače predviđene za fi jakere i saonice) i brojne prokope za razne insta-lacije kojima su sasjecani korijenovi sistemi i otkriveni izlagani veoma dugim periodima isušivanja. (I ovog proljeća na početku aleje, s njene južne strane, oštećeno je iskopanim ro-vom pedesetak stabala). Pored ovih, mnoga su i druga oštećenja aleje: motornim saobraćajem, promjenom režima podzemnih voda radi korištenja za sarajevski vodovod (rizosfera starih stabala ne može pratiti ove promjene), prosjecanjem dalekovodne trase, nekontrolira-nom izgradnjom ulaza u privatne objekte…

Kod rekonstrukcije ove aleje treba izbjeći nedostatke koji su bili prisutni kod njenog podizanja i održavanja i uključiti i dionicu od ulaza u aleju od Hrasničke ceste. Posebno

treba voditi računa o različitim neadekvatnim idejama i pritiscima za obnovu aleje, među koje pripada i ideja o proširenju aleje, sa biciklističkim stazama (zasebne nisu potrebne a eventualna njihova gradnja bi ugrozila aleju i grubo narušila njen sklad).

U “sjeni” Velike aleje je aleja divljeg kes-tena, također stoljetna, koja se nalazi uz dio Jasika ulice (ranije Partizanski put), od Ve-like aleje do razrušenih objekata nekadašnje Šumarske tehničke škole. Nažalost, ovog proljeća je teško oštećena sasjecanjem krošanja sa petnaestak stabala na njenom južnom kraju. Nedopustivim potezom nestao je prekrasni zeleni svod krošanja a ostala sablasna stabla. Da li će neko odgovarati za ovakav vandalski čin? Da li će tišinu kojom je obavijen ovaj

destruktivni akt prekinuti odgovorni?Šta ako sutra neko posegne za sličnim

zlodjelom u Velikoj aleji?Ovu aleju prilikom obnove je poželjno

produžiti duž puta koji vodi prema Glavogo-dini i tako formirati još jednu aleju, šetnicu u ovom prirodnom ambijentu izvanrednom za odmor i rekreaciju.

OKOVANI ASFALTOM

Na Ilidži je nekada bila čuvena i Mala aleja formirana od divljeg kestena, koja je vodila od nekadašnje željezničke stanice (danas ruševine) prema banjsko-hotelskom kompleksu na lijevoj strani rijeke Željeznice. Nepromišljenom ur-banizacijom ova je aleja uništena, zaostalo je nekoliko stoljetnih stabala na krajevima nekadašnje aleje, pretežno na sjevernom kraju. Umjesto divljeg kestena na formiranoj šetnici je

podignuta aleja od skandinavske mukinje (Sor-bus scandica Fries.), koja, manjim habitusom, može opstati u prostoru stisnutom građevinama, i “okovanog” betonom i asfaltom.

Od stoljetne aleje javorolisnog platana u Butmirskoj ulici, koja vodi prema naselju But-mir, ostalo je tek dvadesetak gorostasnih sta-bala uz preostali dio stare trase ceste, naspram Zavoda za poljoprivredu FBiH. Ostala su svojevremeno posječena zbog bezbjednijeg prilaza aviona aerodromskoj pisti.

Na području današnje Općine Novi Grad nalazi se samo zaostalih desetak starih stabala lipa, većinom oštećenih, duž ulice Aleja Bosne srebrene (ranije Aleja Branka Bujića), koja vodi od Nedžarića prema Aerodromu. Zaos-tala stabla u asfaltnom trotoaru “osuđena” su

Prof.dr. Vladimir BeusURBANO ZELENILO

STARE ALEJE SARAJEVAU procesu urbanizacije nestali su mnogi drvoredi. Preostale manje ili više očuvane trebalo

bi rekonstruisati kao objekte od urbanističke, hortikulturne i povijesne vrijednosti

Dio Velike aleje sadivljim kestenom

Sasječene krošnje u alejiParka prirode Vrelo Bosne

Velika aleja - divlji kestenlista, a platani miruju


URBANO ZELENILO

na propadanje, zbog nedostatka prostora nema mogućnosti obnove aleje.

Prema položaju i hortikulturnim vrijed-nostima, Aleja lipa u Vilsonovom šetalištu (bivše Omladinsko šetalište) ima izvanre-dan značaj za grad Sarajevo. Ova dvoredna aleja formirana je od tri vrste lipa početkom dvadesetog stoljeća, 1905. godine, i pružala se od mosta, danas Suade i Olge, (ranije Vr-banja mosta), do bivše željezničke stanice (naspram Hotela “Bristol”). Krajem sedam-desetih godina prošlog stoljeća je produžena uz saobraćajnicu uz obalu rijeke Miljacke do Dolac Malte, dijelom kao jednoredna aleja, čime njena ukupna dužina iznosi oko 2 km. Zbog činjenice da se nalazi u gradskim četvrtima i pogodnosti za masovnu i svakod-nevnu rekreaciju, njeno produženje do mo-sta Skenderija bi bilo idealno rješenje. Već desetljećima se zagovara potpuna zabrana motornog saobraćaja i formiranje pješačke zone sa različitim sadržajima. Nažalost, izgradnjom mastodonta robne kuće “Robot” isključena je ovakva mogućnost za dionicu aleje između mostova na Dolac Malti i kod

“Elektroprivrede”, čak i u dane vikenda.

PROPADANJE KESTENA

Brojnim i različitim negativnim antropo-genim uticajima, naročito od šezdesetih go-dina prošlog stoljeća, višekratnim iskopima rovova za razne instalacije i njihovo zatrpa-vanje kamenim detritusom teško su oštećivani korjenovi sistemi, a nerijetko i sama stabla. Oštećivanju i propadanju stabala aleje um-nogome doprinosi i motorni saobraćaj, as-faltiranje nekih dionica zemljišnih površina u pojasu stabala. U novije vrijeme dubokim iskopima zemljišta za gradnju objekata (za-padno od Historijskog muzeja) prekinuti su tokovi podzemnih voda što se negativno odražava na vitalnost stoljetnih stabala sa kojih već sredinom ljeta žuti i opada lišće. Uklan-janje asfalta sa staza i njihovo popločavanje na enormno formiranom kamenom tamponu dodatna su oštećenja korjenovog sistema a i kore stabala što će ubrzati njihovo propa-

danje odnosno skraćenje vijeka aleje. Inače, ova aktivnost ( u skladu je sa manijom popločavanja u Gradu), pored oštećenja aleje, narušila je u dobroj mjeri sklad Vilsonovog šetališta. Ovo se ogleda u denivelaciji staza u odnosu na okolne površine, nepromišljena izgradnja platoa za ugostiteljske ljetne bašte, neprimjerena lokacija javnog toaleta tik uz šetnicu i prilaz u Mješovitu srednju drvno-šumarsku školu.

O nekadašnjoj aleji od divljeg kestena uz bivšu saobraćajnicu, od Dolac Malte do Mari-jin dvora, danas svjedoče stabla u propadanju zaostala djelimično uz južnu traku ulice Zmaja od Bosne i u pojasu tramvajske pruge. Grad-njom nove saobraćajnice ul. Zmaja od Bosne i

tramvajske pruge uklonjen je skoro u cijelosti sjeverni niz stabala aleje, a stabla u južnom nizu propadaju u asfaltiranom trotoaru i mnogim prokopavanjima uz sama stabla.

Pokušaji obnavljanja ove aleje sadn-jom stablašica kestena u kružne zemljišne površine u asfaltu trotoara, beskoristan je posao što svjedoče njihovo brzo propadanje. Hortikulturno uređenje pojasa ove glavne gradske saobraćajnice treba da sadrži i obno-vu tj. formiranje aleje u kojoj bi divlji kesten bio jedna od vrsta drveća, djelimično su uz sjevernu kolovoznu traku zasađene stablašice divljeg kestena i lipa, a uz južnu traku javora. Ovo predpostavlja formiranje zemljišne trake, tj. njeno produženje duž južne kolovozne trake saobraćajnice u koju bi se sadile stablašice, koje bi imale odgovarajući stanišni prostor.

Od nekadašnje aleje lipa od Čengić Vile do Dolac Malte (ustvari do tadašnjeg na-

sipa željezničke pruge za Višegrad) ostala su u današnjoj ulici Džemala Bijedića samo dva stoljetna stabla lipe pred Osnovnom školom Čengić Vila 1 (bivša O.Š. “Slobodan Vuković”). Danas je na ovom dijelu formiran mladi drvored lipa (uz dio ul. Dž. Bijedića i Bulevar Meše Selimovića).

Na području Koševske doline uz današnje ulice Patriotske lige (bivša Hasana Brkića) odnosno Koševo (bivša ulica Kralja Tomis-lava) bila je aleja od divljeg kestena koja je potpuno isčežla. Danas je podignut drvored od ove vrste drveća u pločniku sa zapadne strane navedenih saobraćajnica.

LIPA MIRIŠE

U neposrednoj blizini ovom prostoru bila je također aleja od divljeg kestena uz današnju Bolničku ulicu (bivša Moše Pijade) koja vodi Bolničkom centru Koševo. Zaostalo je dvade-setak starih stabala a u više navrata je popun-javana aleja sadnjom stablašica divljeg kestena na mjestu propalih starih stabala, ali sa lošim uspjehom. Današnji prostor uz ovu ulicu ne pruža mogućnost za opstanak ove vrste drveća.

Na području starog dijela Sarajeva bila je ale-ja lipa uz današnju ulicu Obala Isa-bega Isakovića (bivša Obala Pariške Komune) od koje su zaos-tala pojedinačna stabla ili kratki njihovi nizovi. Aleja je predstavljala cjelinu sa parkom ispred nekadašnje “Filipovića kasarne” (danas park At mejdan). Ljeti, nedjeljom do podne u davna vre-mena svirala je vojna muzika u paviljonu u parku a alejom se odvijala promenada šetača. Danas uz zaostala stabla djelimično je popunjena sadnjom stablašica lipa. Postoji ideja da bi ova aleja trebala biti sastavni dio aleje lipa lijevom obalom rijeke Miljacke od Šeher-Ćehajine ćuprije do Geo-detskog zavoda na Alipašinom polju. Zajedno sa alejom lipa u Vilsonovom šetalištu ove bi aleje gradu Sarajevu dale posebno obilježje.

Iz austrougarskog perioda, od tzv. lin-earnog urbanog zelenila, treba navesti i dva drvoreda kao samostalne hortikulturne ob-jekte. Na području Starog grada uz današnju ulicu Vrbanjuša bio je drvored lipa od kojih je do danas ostalo tek nekoliko stabala. Između njih su mjestimično zasađene mlade lipe na mjestima koja nisu pretvorena u parkirališta, prilaze kućama i dr.

Drugi kratki drvored također formiran od lipa bio je u Kovačićima uz današnju Zagrebačku ulicu. Urbanizacijom je uništen a preostala dva stara stabla jako umanjene vitalnosti nestati će prilikom planiranog proširenja ulice.

Ovaj pregled starih aleja Sarajeva pokazuje da su mnoge, nažalost, u procesu urbanizacije nestale ili su izložene mnogim negativnim uti-cajima i različito izmijenjene. Preostale stare aleje više ili manje očuvane nužno je sačuvati i rekonstruirati kao objekte od urbanističke, hortikulturne i povijesne vrijednosti, kao kul-turne spomenike izvanredno značajne za ur-bano tkivo Sarajeva.

Vilsonovo šetalište poćetkom proljeća

Ostaci aleje lipa u ul. Isa-bega Isahovića


U jednom zabačenom malom selu Gornji Ugodnović na sjevernim padinama planine Vlašić, postoji

veoma interesantna grupa starih stabala tise, te je ovo prilika da se upoznamo sa njima. Inače ova stabla su uvrštena u knjigu star-ih stabala i podliježu određenim mjerama zaštite.

Da bi se tise obišle treba se poprilično pomučiti. Samo putovanje do sela Gornji Ugodnović je prilično dugo i naporno. Od Sarajevo se putuje do Teslića, potom kroz banju Vrućicu, te sve do Blatnice, oko 220 km. Od Blatnice se vozimo još 30 km, još jedan dio puta je asfaltiran, a posljednjih 10 km po vrlo lošem makadamskom putu. Kako je samo selo smješteno na vrhu brda, od glavnog makadamskog puta do njega vodi jedan dio koji je jako loš i može se pre-valiti samo dobrim terenskim automobilom.

NEPOZNATO PODRIJETLO

Selo Gornji Ugodnović, staro i prilično zapušteno, većinom sa starim trošnim kućama i ponekom novijom, ali i prilično pusto. Od nekad velikog sela, sa jakim stočarstvom ostalo je malo. Većina njegovih stanovnika se iselila u okolne urbane cen-tre, te je veliki broj kuća napušten i propada. Mnoge od tih kuća su bile drvene sa svim obilježjima bosanske planinske arhitekture koja sa njima nestaje. U selu je nekad bila i osnovna škola, koja kazuje o nekad brojnim stanovnicima, ali je ona prije dvadesetak godina napuštena zbog nedostatka đaka i vremenom potpuno propala, (a vremenom) urušila se o čemu svjedoči samo gomila starog građevinskog materijala. Tako u selu trenutno obitava još samo par staračkih domaćinstava, a nakon njih će selo potpuno nestati.

Samim dolaskom u selo odmah se na sjevernom kraju mogu primijetiti stara stab-la tisa koja strše iz okolne vegetacije, odnos-no obraslih napuštenih voćnjaka. Terenskim automobilom smo stigli u neposrednu bliz-inu tih stabala, te se odmah mogla primi-jetiti njihova impozantnost, odnosno jako veliki prsni promjeri na deblima, a i visina-ma od oko 12-15 m. Također, tise pokazuju dobru vitalnost jer nisu mnogo oštećivane od lokalnog stanovništva, eventualno su im podrezivali po neku granu. Tako je najde-blja od ove četiri tise sa prsnim promjerom oko 120 cm, a najtanja oko 80 cm, te nešto dalje imamo još jednu sa nešto skromnijim dimenzijama i promjerom od oko 45 cm.

Samo podrijetlo ovih tisa je nepoznato, ali je za pretpostaviti da su se tu našle na prirodan način, te doseljavanjem stanovništva oni su

Dalibor BallianTAJNE STARE TISE

Stabla tise u selu Gornji Ugodnović

ih kao sveto drvo počeli poštivati kroz gener-acije. To im je osiguralo budućnost koja seže do današnjih dana. Danas su prilično zarasle u kupinu i drugu vegetaciju, a tu je i bujan pomladak same tise, koji se jako širi i zapos-jeda napuštene voćnjake, te vrtove kuća. Tako praktično svako dvorište ili voćnjak imaju po jedno ili više stabala tise. Pored tih tisa, u okol-nim brdima postoje brojni grmovi tise koji čine jednu veoma interesantnu populaciju, bilo da su podrijetlom od ovih pet velikih stabala ili drugih tisa koje su rasle u okolnim šumama.

PRAVILNA KROŠNJA

Inače pregledom ovih tisa mogli smo primijetiti da je najveća tisa ženskog spola dok su druge odavale muški spol, mada bi to

trebalo još par puta provjeriti, da bi se donio sud o njihovoj spolnosti.

Sve tise imaju pravilno razvijene krošnje što nas upućuje da su dugo rasle na osami, te slobodno razvijale svoje krošnje, a time i da su ravnomjerno i brzo debljale. Stoga možemo sa rezervom procijeniti njihovu sta-rost na oko 500 – 800 godina, dok će se točan podatak dobiti samo dendrokronologijom.

Kako su ova stabla samo pod zaštitom lokalnog seoskog stanovništva daljnje ak-tivnosti oko ovih pet stabla bi se trebale voditi u pravcu njihove konzervacije i zaštite kao spomenika prirodnog nasljeđa. Na taj način bi se osigurala svijetla budućnost ovoj nadasve interesantnoj vrsti, te bi smo je sa sigurnošću mogli ostaviti pokoljenjima koja dolaze.

DRVO SA OSAMEDRVO SA OSAMEO tisama iz sela Gornji UgodnovićiO tisama iz sela Gornji Ugodnovići


OPĆE KARAKTERISTIKE ZMIJA NEOTROVNICA

Sve naše zmije neotrovnice su po pravilu tanke i dugačke, a mnoge od njih prelaze dužinu od jednog metra. Njihovo tijelo se završava tankim i dugačkim repom, a glava im postepeno i blago prelazi u predio vrata. Glava im je na gornjoj strani pokrivena sa više velikih, simetrično raspoređenih pločica. Jedna od njihovih karakteristika je i ta što su veoma hitre, brze i okretne i pri najman-joj opasnosti brzo bježe, skrivajući se u podzemnim rupama ili ispod kamenja, a neke od njih plivanjem ili ronjenjem. Dok zmije otrovnice otrovnim ujedom usmrte svoj plijen pa ga onda gutaju, neotrovnice gutaju živi plijen. Glava im se odlikuje velikom elastičnošću i pokretljivošću koštanih elemenata. Kosti lubanje i viličnog aparata su veoma pokretljive i međusobno povezane rastegljivim elastičnim koštanim vezama što zmijama omogućava da progutaju žrtvu mnogo većih dimenzija nego što su njihova usta.

Razmnožavaju se jajima, koja većinom polažu u zemlju gdje truli lišće i druge organske materije koje raspadanjem st-varaju toplotu. Parenje se vrši u proljeće poslije buđenja iz zimskog sna. Zjenica oka im je većinom okrugla (nije eliptična i okomita kao kod otrovnica).

BJELOUŠKA ILI BARSKA ZMIJA (Natrix natrix l.)

Već i samo pučko ime ove zmije uka-zuje na jednu od njezinih bitnih karakter-istika, a to je da u predjelu ušiju ima mar-kantnu bijelu ili žućkastu polumjesečastu površinu što je izdvaja od svih naših zmija i što je čini prepoznatljivom i laicima. Bi-

jele zauške imaju ženske jedinke, a žute su kod mužjaka. Bjelouška je najčešća i u narodu najpoznatija naša zmija. Dostiže dužinu u prosjeku 120 cm.

Osnovna boja tijela znatno varira od zelenkastosive do gotovo crne u svim ni-jansama, sa tamnim ili svjetlijim fl ekama. Donja strana je bjelkasta sa crnim mrl-jama. Na našem području se nalaze jed-inke sa dvije svijetle leđne uzdužne pruge. Ovaj oblik je u herpetološkoj literaturi opisan pod imenom Natrix natrix L. var. persa Pall., a neki zoolozi su u prošlosti, u okviru cjelokupnog areala bjelouške opisali čak 19 podvrsta u smislu geograf-skih rasa, pa je i navedeni varijetet dobio rang podvrste.

RASPROSTRANJENOST, STANIŠTE, PREZIMLJAVANJE

Rasprostranjena je širom cijele Europe, osim Irske i krajnjeg europskog sjevera; prema istoku areal joj obuhvaća Bliski istok i srednju Aziju, dopirući do Kaspi-jskog i Bajkalskog jezera. Zastupljena je i u sjevernoj Africi.

Stanište bjelouške su mjesta uz mirne i stajaće vode kao što su: bare, ribnjaci, kanali, jaruge, jezera i slična staništa, pretežno u ravnicama i brežuljkastim te-renima, ali se nalazi i na višim nadmors-kim visinama, pa i na mjestima od preko

2000. m nadm. vis. Ima je na svim plan-inskim jezerima, kao što su: Prokoško na Vranici, u brojnim jezerima na Treskavici, Zelengori, u Bukumirskom jezeru u Crnoj Gori i brojnim drugim. Zimu provodi u podzemnim skloništima u koje se sklanja već u listopadu ili početkom studenog, većinom po njih nekoliko zajedno.

RAZMNOŽAVANJE I ISHRANA

Pari se u proljetnim mjesecima, a ženka tokom ljeta polaže u zemlju, koja je bogata organskim materijama i koja je u stadiju truljenja, 15-25 duguljastih bijelih jaja s per-gamentnom opnom iz kojih se za 1,5-2 mjese-ca razviju mlade zmijice. Odličan je plivač i može mnogo da izdrži na vodi a dobro roni. Mogu da preplivaju široke rijeke, kao što je npr. Sava, a to se može vidjeti na mnogim jezerima. Prilikom plivanja glava joj je iznad vode, a pliva dosta brzo vijugajući dugim ti-jelom i neprekidno palacajući jezikom. Hrani se žabama koje guta žive počevši od glave, ribama, punoglavcima i tritonima. Gutanje žaba se odvija veoma sporo, djelić po djelić. Gutanje većih žaba može potrajati i po neko-liko sati. Kao i ostale zmije i bjelouška može izdržati bez hrane po više mjeseci.

Bjelouška je potpuno bezazlena zmija i veoma rijetko se brani ujedanjem, čak kad je čovjek lovi. Mnogi ljudi je hvata-ju da bi pred publikom pokazali svoju neustrašivost.

Možemo je uzgajati u terariju jer i u sužanjstvu rado jede svoju omiljenu hranu.

VODENJAČA ILI BARSKA ZMIJA

(Natrix tessellata Laur.)

Ova zmija ima dužinu 100-120 cm. Rep zahvata oko jedne petine dužine tijela. Osnovna boja je siva, sivo-zelenkasta, pa čak i crnkasta. Svjetliji primjerci većinom

Dr.sc. Čedomil ŠilićZANIMLJIVA FAUNA

NAŠE NAJČEŠĆE NEOTROVNE ZMIJEU našoj bogatoj i raznovrsnoj

fauni poznat je veliki broj neotrovnih zmija koje nam ni u kojem slučaju ne mogu nauditi, jedino izazvati panični strah. U cilju upoznavanja osobâ koje se najčešće kreću i borave u prirodi, a to su: planinari, turisti, lovci, ribari i dr. mi smo ovdje predstavi-li samo četiri najčešće, ako ništa, zbog toga, da ljude, a naročito žene rasteretimo paničnog stra-ha kada ugledaju ove bezazlene gmizavce. Sve ostalo prepuštamo stručnjacima – zoolozima koji se specijalno bave proučavanjem ovih organizama, a koji se zovu herpetolozi.

Cilj ovog priloga je i da ukaže na bogati biodiverzitet Bosne i Hercegovine.

Bjelouška - na ovom snimku se vide morfološke osobine tijela jedne od neotrovnih

zmija, Foto: Č. Šilić

S lijeve i desne strane su bjelouške,a u sredini vodenjača, Foto: Č. Šilić


su isfl ekani tamnim površinama. Donja strana tijela je žućkasta ili crvenkasta sa tamnim mrljama. Ima snažno tijelo. Oblik i boja glave vodenjača najbolje se može vidjeti iz priložene fotografi je na kojoj se, zbog komparacije, lijevo i desno vide karakteristične glave bjelouški sa mar-kantnim bijelim zauškama.

STANIŠTE IRASPROSTRANJENJE

Kao i bjelouška i ova zmija je vezana za vodena i vlažna staništa. U vodi je brza i spretna gdje odlično pliva i roni. Često je možemo vidjeti na dnu brzih rijeka i potoka što izaziva neopisivi strah kod kupača. Treba reći da je i ova zmija pot-puno bezopasna i spada među najmirnije naše zmije. Za razliku od bjelouške koja živi po mirnim ili sporo tekućim vodama, ova zmija je zastupljena većinom po br-zim tekućim vodama. Najviše sam je viđao u bistroj i brzoj Rakitnici, Drežanki, Doljanki, Lapišnici kod Sarajeva i dr.

Pari se u travnju i svibnju nakon čega polaže u podlogu 5-25 jaja iz kojih se izlegu mladi krajem rujna.

Hrani se gotovo isključivo ribama pa nanosi znatne štete ribarstvu. Hrana su joj i žabe i punoglavci i druge riječne životinjice.

Može se reći da i bjelouške i vodenjače prouzrokuju u rijekama i jezerima veliku štetu, jer tamane velike količine riblje mlađi.

ESKULAPOV SMUK[Elaphe (Coluber)longissima Laur.]

Narodna predanjaJedan od sinonima ove zmije je

Coluber aesculapii Lacépéde, pa su joj zoolozi dali takvo narodno ime. U nar-

odu je ova zmija poznata i pod imenom smuk ili kravosas. Pošto obični puk ne razlikuje razne vrste smukova, kojih u našoj fauni ima nekoliko vrsta, ime kravosas se po njima odnosi i na neke druge vrste smukova.

U narodnom predanju postoje raznovrsne praznovjerice vezane za ovu zmiju. Jedna od njih je da može popiti veliku količinu mlijeka iako ova zmija uopće ne pije mlijeko. Takva vje-rovanja su opisana i u književnosti kao da ova zmija napada na kupanju žene dojilje kojima pohlepno siše mlijeko, a kod praznovjernih stočara uvrježeno je vjerovanje da ovaj smuk sisa krave iako nitko nije vidio zmiju na takvom djelu, pa je iz tih razloga nazivaju „kravosas“. Poznato je da ona, zbog specifi čnog usnog aparata, uopće nema sposobnost sisanja.

Takve su praznovjerice i vjerovanja i kod drugih naroda i sežu u daleku prošlost. Sva ta narodna vjerovanja su proizašla iz straha prema ovim dugačkim zmijama. Upravo zbog toga, eskulapov smuk uzet je kao simbol u ljekarstvu posvećen u rimskoj mitologi-ji bogu liječnika Eskulapu i Higiji, bog-inji zdravlja, koji je ostao sve do danas obavijen oko Eskulapova štapa kao sim-bol ovih djelatnosti.

MORFOLOGIJA, STANIŠTE, ISHRANA, RAZMNOŽAVANJE,

ZIMOVANJE

Odrasli primjerci imaju odozgor ujednačenu tamnu, sivomaslinastu ili grafitnu boju, a donja strana je većinom potpuno žuta ili svijetložuta s tamnijim pjegama. Dostiže dužinu 150-200 cm.

Ova vrsta se često viđa po drveću, gdje se obavija oko grana, u potrazi za mladuncima ptica, a vrlo rado se nalazi u seoskim zgradama gdje hvataju miševe i druge glodavce.

Životni prostor u kojem živi su li-stopadne šume i šumarci, živice, stare zgrade i dr. Nalazimo ga u ravnicama i na brežuljcima, ali se susreće i u planins-kim krajevima. Nakon proljetnog parenja ženka polaže u zemlju prosječno 5, a najviše 8 jaja, koja su dugačka i okrug-lasta.

Areal ovog smuka se nalazi u srednjoj i južnoj Europi, od Francuske do Ukra-

jine, u Maloj Aziji, sjevernom Iranu i predjelima oko Kavkaza. U našoj zemlji eskulapov smuk je često zastupljen na odgovarajućim staništima.

SMUK PRUGASTI [Elaphe (Coluber) quatuorlineata

Lecépede]

Ovu zmiju simbolično nazivaju „eu-ropski udav“ pošto svoj plijen prvo usmrti davljenjem, a potom ga guta ci-jelog. Spada među naše najduže zmije, jer su duge oko 180, pa i preko 200 cm. Po tome je najduža i najdeblja zmija Europe. Tijelo joj je snažno razvijeno, a rep je dosta dugačak, a iznosi oko jednu petinu cjelokupne dužine tijela. Kod odraslih primjeraka osnovna boja tijela je žućkasta ili smeđa sa po dvije tamne ili potpuno crne uzdužne pruge sa jedne i druge strane tijela što predstavlja jed-nu od najznačajnijih i najmarkantnijih morfoloških karakteristika ove zmi-jske vrste. Donja strana tijela je žuta i većinom bez tamnih pjega.

Ova moćna zmija najčešće obi-tava u rijetkim listopadnim šumama i šumarcima nizinskih i brežuljkastih položaja, ali je nalazimo i na višim nadmorskim visinama. Tako je ovaj primjerak zapažen i snimljen na padi-nama Podveleži na nadm. vis. od oko 1500 m u tipičnom ambijentu. Hrani se miševima i drugim manjim sisavcima, a isto tako pticama i njihovim jajima, jer se vješto kreće po drveću.

Parenje se obavlja krajem ljeta, a za-tim ženka polaže u zemlju 10-15 dosta krupnih jaja.

Eskulapov smuk, Foto: Č. Šilić

Prugasti smuk – da je imao kuda ovaj lijepi primjerak bi pobjegao, ali je „prisilno

pozirao“ pred objektivom, Foto: Č. Šilić

ZANIMLJIVA FAUNA


Poznato je da kukci, a naročito pčele, imaju prilično jednosta-van živčani sistem. Međutim,

u velikim skupinama životinja pa i pčele mogu postizati čuda. Pčele da bi preživjele moraju najprije pronaći hranu i prepoznati potencijalne ne-prijatelje. Hranu pronalaze u prirodi. Kada je pčela u opasanosti ili kada kao stražarica čuva svoju košnicu, tom po-tencijalnom neprijatelju nanese ubod žaokom i hemijskom komunikaci-jom (mirisom) otrova javlja drugim pčelama-sestrama da je društvo u opas-nosti, nakon čega i druge pčele dolijeću i isto to čine upravo oko onog mjesta gdje je bio prvi ubod. Zbog mnoštva jedinki kod velikih skupina, svaka jed-inka mora poštovati stroga pravila sk-upine.

PODJELA RADA

Pčela nakon što se izleže iz ćelije saća mora proći kroz sve određene faze kućnog reda po redoslijedu (u košnici ili prirodnom staništu) i to: kada se tek izleže kao formirana pčela

– ima pristup umivanju i samočišćenju, što joj pomažu i njegovateljice. Na-kon toga slijedi čišćenje saća, zatim spravljanje kaše (od meda, polena i vode) i hranjenje prvo starijih, a poslije i mlađih larvi (ličinki) pčela. Proizvodi matični mliječ kojim hrani larve budućih matica, a kasnije i mat-ice. Proizvodi i vosak za izradu ćelija saća i provjetrava košnicu lepezan-jem krila. Od izletnica pčela nekratica preuzima nektar, polenarica – polen i propolisarica – propolis, kojim dezin-ficira i sterilizira saće i druge dijelove košnice, proizvodi i dodaje glukozne oksidaze (GOX) među čime se med sterilizira. Posljednja faza kućnog reda mlade pčele je stražarenje na lijetu-poletaljci košnice i u ovoj fazi treba još da obavi orijentacioni let is-pred svoje košnice kako bi upoznale njen položaj. Kao izletnica mlada

pčela dvadeseti dan postaje nektarica, polenarica, vodonošica i izvidnica.

GRAĐEVNI MATERIJAL

Pčela sama još kao mlada proizvodi materijal-vosak za gradnju ćelija saća poznatih kao stanica ili lulica. Saće

služi kao mjesto za razmnožavanje pčela i prikupljanje pčelinje hrane-nek-tara i peluda (biljnog-cvjetnog praška ili polena). Nektar pretvaraju u med, a polen u pergu.

Pčela vosak proizvodi u tečnom stanju koji u dodiru sa vazduhom-zra-kom prelazi u čvrsto stanje. Proizvodi ga u obliku listića romboidnih površina.

To čini pomoću nogu, prebacivanjem do usnog aparata i prenosi na mjesto izgradnje saća. Izgleda da pčela ima

„ugrađen“ tzv. termoreceptor pomoću koga proizvodi vosak. Oblik ćelija, nji-hova veličina, orijentiranost, raspored sa jedne i druge strane saća i njihovo preklapanje obavlja se u cilju boljeg održavanja toplotnog režima. Nadalje,

debljina saća, osnova početka grad-nje i nagetost ćelije vertikalnog saća u košnici je 13 stepeni kako iz njih ne bi curio med. Ćelije su uvijek šestokutne-šestougaone i imaju najkraće stabilne zidove od bilo kojeg drugog geometri-jskog oblika. Zbog ovog razloga, za njihovu izradu potrebne su najmanje količine voska.

Inž. Alija DolovacKRILATI FARMACEUTI

STRAŽAR PRED KOŠNICOMOsim ljudi pčele su jedina bića koja mogu prenijeti informacije

o smjeru i udaljenosti izvora hrane

Fotografi ja autora u pčelarskoj bluzi na pčelinjaku


Pčela može registrovati promjene u Zemljinom magnetnom polju, kojim se koristi da bi procijenila svoj položaj u prirodi ili košnici. U nauci, to se naziva magnetni senzor, pomoću koga upravo gradi ćelije saća uvijek isto orijentisane i to bez greške.

ORIJENTACIJA,MIRIS I BOJE

Miris cvjetova biljaka potječe od specifi čnih molekula ugljikohidrata. U laboratorijama se može utvrditi miris pomoću organskih otapala. Ekstraktuju se molekule ugljikohidrata i analiz-iraju hromatografom koji je spojen sa spektrometrom i na taj način se otkriva hemijski sastav određenog mirisa biljke. Pčela znači ima „ugrađen“ prirodni aparat i itekako dobro razlikuje miris određene biljke ili bilo čega. U nauci je poznato da se cvjetovi međusobno takmiče koji će imati bolji i privlačniji miris, oblik i boju. Što je boja svjetlija, to je privlačnija za insekte oprašivače, a naročito pčelu. Radi toga se i košnice farbaju u određene svjetlije boje i određeni redoslijed. Pčela ima izuzetno dobar vid i odlično raspoznaje boje.

INFORMACIJE, KOMU-NICIRANJE-JEZIK PČELE

Kod životinja općenito „jezik“ se upotrebljava samo za specifi čne, najnužnije situacije kao što su razumi-jevanje informacija o izvorima hrane, učvršćivanje međusobnih veza u za-jednici i traženje pomoći u slučajevima opasnosti.

Postavlja se pitanje da li životinje imaju svoj jezik. Zaista teško pi-tanje. Naučnici smatraju da je jezik simbolična i kreativna komunikacija. Pčela se u svrhu komunikacije služi hemijskim sredstvima (mirisima, fero-monima), plesom, ticalima (antenama) i električnim nabojem. Matica pčela svojim raznim feromonima upravlja pčelinjom zajednicom. Pčele ticalima dodiruju maticu i dobijaju neke za njih informacije. Kada pčela kao iz-vidnica u prirodi pronađe izvor hrane, na povratku u košnicu plesom prenosi informaciju („govor-jezik) drugim

pčelama radilicama u kome je pravcu i na kojoj udaleljnosti izvor hrane, a one je dotiču da saznaju koji je miris, odnosno biljka u pitanju.

Osim ljudi, pčele su jedina bića koja mogu prenijeti informaciju o smjeru i udaljenosti izvora hrane. Što se tiče smjera ili pravca, ljudi se koriste tzv. matematičkim vektorom, mjerenjem ug-lova u odnosu na magnetni pol i mjeren-jem dužina, uz upotrebu busola ili kom-pasa, za koje se slobodno može reći da su

„jučer“ izmišljeni u odnosu na vijekove. Sada se za orijentaciju koriste sateliti, a za dužine laseri i pomoću koordinata i nagiba uglova u odnosu na sjever. Što se tiče smjera-pravca, pčele vijekovima za orijentaciju koriste Sunce, pa i po oblačnom vremenu. Pingvini se orijentišu prema položaju zvijezda na noćnom nebu. Što se tiče električnog naboja pčele i cvjetovi stvaraju naboje sa suprotnim predznakom (privlače se), tako ako cvijet ima nektara ili polena pčela sleti na cvi-jet i obratno. Međutim, još nije otkriveno kako pčela određuje daljinu. Smatra se pomoću svojih složenih facentnih očiju. Naučnici smatraju da se radi toga košnica ne bi trebala pomjerati u stranu više od polovine širine košnice, a po visini više od 10 centimetara.

ŽIVOTINJSKI GENETSKI KOD

Danas se pod pojmom inteligencija smatra sposobnost razmišljanja (memo-rija, pažnja, logika), prostorno sagle-davanje i vladanje jezikom, odnosno komuniciranje. Kod životinja postoje instinkti iz nasljednog automatizma (instinktivni potezi) koji se prenose životinjskim genetskim kodom. Neke radnje koje životinje obavljaju smatraju se inteligentnim procesom.

Pčele u svom sićušnom organizmu imaju ugrađene prirodne mehanizme kao senzore poput čipova, koji se tek odskora primjenjuju u elektronskoj tehnici.

Kada se sve navedeno pomno ana-lizira i sagleda, ljudima staje pamet. Ot-kuda i otkada sve ovo? Neki naučnici u novije vrijeme skloni su reći da je do sada o pčelama otkriveno samo 30 posto, te da su one na samom prijelazu od instinkta u inteligenciju.

KRILATI FARMACEUTI

Fosilna goriva nafta, gas i ugalj stalno se troše u ogromnim količinama, a ti resursi su neob-

novljivi i pitanje je vremena kada će nestati. Zato se traže rješenja u vidu nji-hove zamjene obnovljivim izvorima en-ergije, kao što su biljke. Dakle, traži se biogorivo za bioenergiju i ono se u praksi već uveliko troši.

Za dobijanje bioenergije najviše se troši etanol koji zamjenjuje benzin. On se dobija fermentacijom šećera i skro-ba iz biljaka. Sada se najviše, čak 90% etanola dobija iz zrna kukuruza, a os-tatak iz zrna pšenice, ječma, sirka, zatim iz biljaka šećerne trske, iz otpadaka pri proizvodnji papira, piva i drugih napi-taka, pri preradi krompira itd. U Brazilu se najviše proizvodi iz šećerne trske, a u SAD iz kukuruza. Te dvije zemlje proiz-vode najviše ovog biogoriva na svijetu. U manjoj mjeri, etanol se dobija i iz šećerne repe, zatim iz prerijskog prosa i još oko 15 biljaka.

DOBIJANJE ETANOLA

Etanol se proizvodi mljevenjem zrna ku-kuruza ili drugih materijala, zatim se sa vo-dom kuha ta smješa kojoj se dodaju enzimi (kvasac) u raznim fazama procesa ferment-acije, na raznim temperaturama. Pronađene su gljivice koje pretvaraju vlakna kukuruza u šećer. Hlađenjem te mase dobijaju se etanol i ugljen dioksid. Nastoji se da se etanol dobije i iz celuloze i hemiceluloze, ukoliko se prozvodnja pokaže ekonom-

ETIČKI RAZMIŠLJAJUĆI


Akademik Taib Šarić

BIOGORIVO ZA BIOENERGIJUEtički je neopravdano upotrebljavati velike količine biljnih proizvoda, zapravo ljudske i

stočne hrane, za pogon automobila u vrijeme kada stotine miliona ljudi u svijetu gladuju, a mnogi od njih umiru od gladi

ski opravdanom. Za ovu svrhu mogu se koristiti i biljni otpaci, naročito ogromne količine slame i kukuruzovine koje ostaju u polju poslije žetve žita često neiskorištene. Godišnje se u svijetu proizvede oko tri milijarde tona ovih nusproizvoda. Šta se sa njima radi?

Mnogi zemljoradnici mašinama sjeck-aju na njivi kukuruzovinu (suhe kukuruzne stabljike i lišće) i zaoravaju. To ima i do-bre i loše strane. Dobre su što se zemljište obogaćuje organskom materijom, a njen-im razlaganjem obogaćuje se mineralnim materijama, koje su biljna hrana. Ovim se takođe smanjuje erozija zemljišta vodom i vjetrom. Nedostatak je što zaoravanje kukuruzovine (i oklaska ili kočanke iz klipa kukuruza, i slame) otežava obradu tla, sjetvu i nicanje biljaka.

Kuruzovina i slama se mogu isko-ristiti i za stočnu hranu, naročito ako se prethodno obrade nekim načinima koji-ma se povećava njihova probavljivost i hranljivost. Takođe se od ovih nusproiz-voda mogu praviti i prave se briketi za loženje, koji vrlo uspješno zamjenjuju drvo i ugalj kao gorivo.

Ako će se pretvaranjem biljnih nus-proizvoda i otpadaka u etanol, odnosno biogorivo, zamijeniti upotreba za go-rivo zrna kukuruza, drugih žita i os-tale ljudske i stočne hrane, onda bi to svakako bilo opravdano. Na tome se sada intenzivno radi. Treba riješiti neke tehničke probleme njihovog skupljanja na njivi i prevoza do pogona za preradu. Takođe se proučava ekonomičnost ovog postupka.

Za proizvodnju etanola može se ko-ristiti i kućno i gradsko smeće u kojem ima celuloze. Ono se u velikim autokla-vima kuha pod pritiskom, pa se toj masi kasnije dodaju kvasci radi fermentacije kojom će se dobiti etanol.

Najlakše je etanol dobiti iz šećerne trska iz koje se šećer direktno ferment-acijom pretvara u etanol, pa ne mora, kao u sličaju kukuruza, da se prvo skrob pret-vara u šećer, a onda u etanol. Godišnje se u Brazilu iz šećerne trske proizvodi oko

pet milijardi galona etanola za pogon au-tomobila godišnje.

U SAD se za proizvodnju biogoriva sve više proizvodi prerijsko proso (Panicum vir-gatum). Za ovu svrhu bi se mogle koristiti i topole, pa i pilotina raznih vrsta drveća.

U SAD je dobijen mutant kukuruza čije stabljike se bokore, tj. granaju u osnovi sta-bla, pa i iz koljenaca na stablu iznad zemlje (na slici), kako bi se dobila što veća biljna masa radi prerade u etanol.

GLAD I HRANA

Drugo biogorivo - biodizel se dobija iz biljnih ulja, životinjskih masti i ot-padnih masnoća pri kuhanju (pečenju, prženju). Dobija se reakcijom masnoća sa alkoholom pri alkalnoj reakciji. Najčešće se proizvodi iz sojinog ulja. U početku je za to korišteno rafinirano jestivo ulje, ali je sada razvijena teh-nologija proizvodnje biodizela iz nus-produkata pri proizvodnji ulja, kao što su sojine pogače, koje se koriste i kao stočna hrana, i drugi manje vrijedni sporedni proizvodi koji u sebi imaju ulja. Biodizel zamjenjuje naftu. Biodi-zel u mješavini sa naftom se koristi ne samo za pogon automobila, nego i za zagrijavanje zgrada.

Biodizel se može proizvoditi, osim

od soje i iz drugih vrsta uljarica: uljane repice, suncokreta, kikrikija, kao i od palminog ulja. Biljno ulje se može direk-tno koristiti kao gorivo, ali se veći efekat postiže njegovom preradom u biodizel. Ne bi se smjelo dozvoliti da se jestiva ulja, koja su vrlo kvalitetna ljudska hra-na, troše za biogorivo.

Neke vrsta algi koje rastu vrlo brzo mogu da u svom tijelu sadrže do 60% ulja, pa bi se i one mogle koristiti za biodizel.

Etički je neopravdano upotreblja-vati velike količine biljnih proizvoda, zapravo ljudske i stočne hrane, za pog-on automobila u vrijeme kada stotine miliona ljudi u svijetu gladuju i mnogi od njih umiru od gladi. Istina je da se ponekada ne gladuje zbog nedostatka hrane, nego zbog siromaštva, odnosno nemogućnosti da se kupi hrana. Ipak, treba nastojati da se zamjena za fos-ilna goriva nađe u biljnim otpacima i drugim oblicima obnovljive energije, a da se prehrambenim proizvodima hrane ljudi, a ne automobili. Jedina olakšavajuća okolnost pri upotrebi kukuruza i drugih žita za proizvodnju etanola je u tome što se pri njihovoj preradi dobijaju nusproizvodi bogati proteinima i vlaknima, koji se mogu uspješno koristiti u ishrani domaćih životinja i riba.

Vrlo bujna šećerna trska je veliki izvor biogoriva


Velika mi je čast i zadovoljstvo da bu-dem među prvim čitaocima knjige Biljke planina Bosne i Hercegovine

– upoznavanje i određivanje biljaka autorica Dubravke Šoljan, Edine Muratović i Saba-hete Abadžić. Dugogodišnji rad, profesion-alna predanost i stalno prisutna znatiželja i ljubav autorica prema tajnama biljnog svijeta Bosne i Hercegovine sažeta je u djelo koje odiše iznenađujućom elegancijom i punoćom sadržaja koji je ponuđen u knjizi. Iako veliki posao i ambiciozan zadatak da kreiraju knjigu u kojoj će zadovoljiti potrebe, na prvom mjes-tu šireg kruga korisnika, ali i korisnika profe-sionalno povezanih sa biljnim svijetom plani-na Bosne i Hercegovine, autorice znalački pretapaju i koncipiraju znanstveno i popularno u štivo koje se sa lakoćom čita i razumijeva. Onima kojima su informacije iz profesional-nih razloga neophodne, te posjeduju prethodna botanička saznanja, knjiga pruža nedvosmis-lene informacije u prepoznavanju biljnih vrsta, a što je osigurano izvrsnom fotografi jom koja konstantno obraća pažnju na kritički potrebne detalje u identifi kaciji biljnih vrsta. Isto tako, svima onima koji žude da upoznaju ljepotice naših planina iz različitih motiva, a nemaju prethodna botanička znanja, autorice, također, pružaju „easy way“ ključ u određivanju i pre-poznavanju.

Vještim i elegantnim rješenjima koncipi-ran je put identifi kacije biljnih vrsta. Na pr-vom mjestu, inovativan i ciljani izbor biljnih vrsta prisutnih duž planinskih staza prolazeći kroz različita staništa naših planina pružaju uvid u prisutnost raznolikog biljnog svijeta. Višestrukost praktičnih rješenja kao što su podjela biljnih vrsta prema boji cvijeta uz

sistematsku podjelu biljaka prema znanst-venoj klasifi kaciji upućuje svakog korisnika na prve i neophodne informacije o znanst-venim i domaćim imenima te pripadnost po-rodici. Upotpunjenost engleskim imenima vrsta uz postojeće simbole perioda cvjetanja, statusa vrste i indeksom na kraju knjige sadrži dodatnu kvalitetu koja omogućuje, također, i posjetiocima izvan našeg govornog područja

efi kasno korištenje knjige i prepoznavanje biljnih vrsta naših planina.

Koncizno predstavljeni presudno važni po-daci o staništu, općoj i bosanskohercegovačkoj rasprostranjenosti biljnih vrsta, mogućnosti upotrebe te korisne napomene daju čitaocu važne odrednice nedvojbeno ga upućujući na status i značaj vrste u njenom širem i užem okruženju. Pažljivo odabrane i opisane 393 vrste neminovno zaslužuju svoje mjesto u ovoj knjizi, ali knjiga, također, nalaže i obav-ezu odgovornog ponašanja i brigu o ovom dijelu bosanskohercegovačkog prirodnog naslijeđa.

Stoga, svim pohodiocima bosanskoherc-egovačkih planina kao stalni podsjetnik o lje-potama naših pejzaža predlažem da obavezno pronađu mjesto za ovu knjigu u svojim ruk-sacima i što prije otpočnu sa otkrivanjem novih lokaliteta na putevima do planinskih vrhova.

Koncizno koncipiran uvod sa općim na-pomenama o Bosni i Hercegovini, pregledom najznačajnijih planina, vertikalnog rasporeda vegetacije, izvrsne i dojmljive originalne fo-tografi je (više od 500) uz vrhunski dizajn, te pregled ugroženih i rijetkih vrsta, čini knjigu obaveznom lektirom i prihvatljivom za brojne korisnike, a ona u potpunosti ispunjava vlastiti cilj.

Izdavač knjige je TKD „Šahinpašić“, suizdavač je nevladina ekološka organizacija

„Fondeko“ iz Sarajeva, a materijalnu podršku za štampanje pružilo je Federalno ministar-stvo okoliša i turizma.

Važno je istaknuti da su recenzenti kn-jige bili poznati bosanskohercegovački botaničari dr. sc. Čedomil Šilić i mr. sc. Li-jerka Kutleša.

Doc.dr. Faruk BogunićPRIKAZ KNJIGE

OBAVEZNA LEKTIRAZA LJUBITELJE PLANINA:

BILJKE PLANINA BOSNE I HERCEGOVINE – UPOZNAVANJE I ODREĐIVANJE BILJAKA


Početkom prošle godine izašla je iz tiska interesantna knjiga pod naslo-vom STAROBOSANSKA SEOSKA KUĆA SA ČARDAKOM U POTKROVLJU naše etnologinje Astride Bugarski, koja je cijeli radni

vijek provela u Zemaljskom muzeju BiH iz kojega je 2003. godine otišla u zasluženu mirovinu u zvanju muzejskog savjetnika.

Preciznije, radila je u Etnografskom odjeljenju – Odsjeku za ma-terijalnu kulturu, kao stručnjak za naselja, kuće i pokućstvo, drugim riječima, za seosku arhitekturu. Ona je „seosku arhitekturu proučavala u historijskom procesu njenog arhitektonskog i funkcionalnog razvitka, što je, s obzirom na dinamične i korjenite promjene u tradicionalnoj kul-turi Bosne i Hercegovine od osobitog značaja...“.

Na početku uvodnog dijela knjige autorica piše: „Ova naučno-istraživačka publikacija, u kojoj se promoviraju vrednote dijela dinarske graditeljske baštine, prilog je poznavanju bosanskohercegovačkih kul-turnih raznolikosti i doprinos je daljoj afi rmaciji kulturno-historijskog nasljeđa koje neumitno nestaje, a sa pravom zavređuje da bude na primjeren način sačuvano za buduće generacije...“.

Autorica je ovu materiju veoma uspješno predstavila kroz osam poglav-lja: oblikovne karakteristike, mikroregionalno rasprostranjenje, građevinski materijal i tehnike gradnje, prostorna dispoziciona struktura, funkcional-nost prostorija (unutrašnje uređenje, uređaji i pokućstvo), vrijeme gradnje i zaključno razmatranje. Knjiga obiluje brojnim detaljima iz svakog poglavlja.

Kuće s čardakom u potkrovlju su osebujnost jednog dijela Bosne i nekih graničnih dijelova Hercegovine [gotovo cijelo slivno područje rijeke Bosne (osim njezina donjeg toka), na Nišićkom platou, u okolini Vareša i Banovića, u dolini rijeke Spreče, na južnim padinama Bjelašnice (Rakitnica, Milišići, Šabići, Lukavac, Čuhovići...), selo Ljuta na padi-nama Treskavice, gornji tok Neretve, Vrbasa i dr.]. U okviru cjelokup-nog areala vidljiva je neravnomjernost ovog tipa kuća, što je posljedica izmiješanosti etničkih skupina stanovništva.

Prema svemu bi se moglo reći da je ovaj tip gradnje i kulture stano-vanja jedinstven za izolovane prostore Bosne i jednog djelića Hercegovine. Na geografskoj karti Bosne i Hercegovine u knjizi je shematski ucrtana teritorija gdje je ovaj tip kuće zastupljen. Nebrojeno puta sam noćivao kao

„putnik namjernik“, kao planinar, a kasnije kao prirodoslovac-istraživač, botaničar u tim čardacima i u njima sam se osjećao veoma ugodno „kao ni na nebu, ni na zemlji“. Bilo je to u podbjelašničkim selima, Rakitnici, Donjoj i Gornjoj Bobovici i dr. Ta soba zvana „baščaluk“ je za nas iz grada odisala nekom egzotikom, posebnošću. Sastavni dio te posebnosti bio je i legenj s vodom, koji bi po nalogu starješine obitelji još u dnevnom boravku donijela snajka putniku-namjerniku da odmori i osvježi umorna stopala, pred spavanje. I to je bio dio gostoprimstva ovih ljudi.

Ova soba je u svakodnevnom životu namijenjena kao gostinska soba ili soba za mlade bračne parove, a rjeđe kao ostava za ruho.

Oni su usklađivali svoje egzistencijalne potrebe sa svojim okruženjem koristeći za gradnju seoskih kuća i pratećih objekata drvo i kamen, a kao vezivni materijal blato (glinu).

U kućama ovakvog tipa najviše materijala se odnosilo na drvnu građu, pogotovo ako se radi o „dinarskoj brvnari“.

Sve ovo ukazuje da ljudi gorštaci u svakodnevnom životu koriste prirodne materijale, ili, suvremenim vokabularom rečeno, prirodne resurse koji ih okružuju. Ovdje je ostvarena potpuna simbioza čovjeka i prirode.

Interesantno je kazati da je ovaj tip kuća rezultat graditeljskog umijeća autohtonih samoukih majstora – dunđera.

Statika kuće je počivala na nosivim drvenim gredama, a krovni pokrov na drvenim cijepanim i tesanim daščicama (šindra, šimla, ka-plama), zavisno od tehnike njihove izrade. One su izrađivane pretežno od četinarskih vrsta [smreka (smrča), jela, omorika, bor] ili od raznih listopadnih vrsta njihova okruženja.

Sve je to ovim kućama davalo osebujan izgled koji se skladno uklapao u brdsko-planinski pejzaž.

Svaka kuća s čardakom u potkrovlju ukazivala je na imućnijeg vlasnika i one su u daljoj prošlosti, u većini slučajeva, bile specifi čnost bošnjačkog stanovništva, a nakon Austro-Ugarske okupacije ovaj tip gradnje su prihvatili predstavnici drugih konfesija.

Po osebujnom vanjskom izgledu ove kuće su najtipičniji predstavni-ci bosanske tradicionalne kuće. Ona je prilagođena potrebama ruralnog stanovništva u našim brdsko-planinskim krajevima. U početku gradnje ovakvih kuća, prizemna prostorija sa otvorenim ognjištem bila je nami-jenjena spravljanju jela i za obavljanje drugih kućnih poslova. U novije vrijeme otvoreno ognjište je, iz više razloga, zamijenjeno sobnim zem-ljanim štednjakom.

Spavaonica i centar porodičnog okupljanja je veća prizemna prostorija.Knjiga predstavlja specifi čnu etnološku studiju ovog tipa tradiciona-

lne bosanske kuće.Sastavni dio knjige je 28 odličnih autoričinih terenskih crno-bijelih

fotografi ja, 17 kolor fotografi ja ovih kuća, 7 skica (pretežno tlocrti i uzdužni presjeci). Taj obimni fotografski i ilustrativni materijal čini ned-jeljivu cjelinu s tekstualnim dijelom i odlično se nadopunjuju, dajući knjizi dodatnu vrijednost.

Osim spoljnjeg izgleda stambenih objekata dato je u knjizi i nekoliko fotografi ja enterijera na kojima je prikazan: sobni zemljani štednjak, de-talj uređenja sobe, osebujna sobna zemljana peć sa ugrađenim lončićima i dr. Na dvije fotografi je prikazana je izrada tesane šimle za krovni pokrov u podbjelašničkom selu Rakitnica, a na dvije fotografi je detalji dvaju tipova pokrova od šimle.

Na kraju je sažetak na našem jeziku, kratak rječnik manje poznatih riječi (turcizama) koje su korištene u knjizi, literatura, te kratki podaci o autorici.

Da bi ovaj tradicionalni tip gradnje na našim prostorima bio pristupačan strancima autorica se potrudila da na kraju knjige bude opširan rezime na engleskom jeziku.

Knjiga je promovirana od strane kompetentnih stručnjaka krajem svib-nja/maja 2008. godine u Zemaljskom muzeju BiH, a u povodu obilježavanja 120. godišnjice ove renomirane znanstvene, kulturne i obrazovne institucije.

Nakladnik/izdavač ove dopadljive i vrijedne knjige je studio „Art 7“ Sa-rajevo, a dizajniranje je znalački izvršio isti studio predvođen dizajnerom Nedžadom Čmajčaninom.

Knjiga na sveobuhvatan način obrađuje tradicionalnu seosku arhitekturu u nekim krajevima Bosne i Hercegovine tokom druge polovine 19. i prve polovine 20. stoljeća i predstavlja vrijedan doprinos našoj publicistici.

Dr.sc. Čedomil ŠilićPRIKAZ KNJIGE

IZ NAŠE BOGATE GRADITELJSKE BAŠTINEAstrida Bugarski: „Starobosanska seoska kuća sa čardakom u potkrovlju“; Art 7, 2008.

Naslovnica knjige


(Nastavak iz prošlog broja)

Da bi se potpuno shvatila fl uktuacija tem-peratura u Sarajevu konstruisan je grafi k lin-earnog trenda prosječnih godišnjih temperatu-ra zraka u Sarajevu u istom periodu. Sa grafi ka se jasno uočava da globalni porast temperatura varira od od 9,19°C do 9,86°C, što prosječno iznosi 0,67°C. Grafi k fl uktuacija i lineranog porasta temperatura u Sarajevu korespondira sa svjetskim pokazateljima stoljetnih tem-peratura. Upoređivanjem kliznih srednjaka sa istim koji važe za Sjevernu hemisferu, ri-tam zahlađenja, u Sarajevu za razdoblje od 1890-1898. god. osjetno je bio izraženiji i za 0,8°C niži od prosječnih temperatura, a na Sjevernoj hemisferi, u istom razdoblju, ovaj period zahlađenja bio je niži za 0,45°C od dugogodišnjeg prosjeka. Isto se to može reći i za ritmove zatopljenja, koji u petogodišnjim kliznim prosjecima za period 1940-1955. god., u odnosu na prosječna stanja, pokazuju povećanje u Sarajevu za 1,5°C, a na Sjevernoj hemisferi za 0,3°C.

LINEARNI TREND

Klimatska kolebanja se mogu pratiti i po godišnjim dobima. Prema linearnom trendu povećanja temperatura najizraženije promjene su tokom zime. Ovom prilikom detaljnije ćemo analizirati grafi kone linearnog trenda porasta temperature u Sarajevu za ljeto i zimu.

Prosječna stoljetna ljetna tempera-tura u Sarajevu iznosi 18,35°C i viša je od prosječnih godišnjih za 8,77°C. Lin-earni trend povećanja ljetnih temperatura do prosječnog stanja iznosi 0,46°C, a od prosječnog stanja do danas to povećanje je 0,45°C. Porast ljetnjih temperatura za ana-lizirani period u Sarajevu iznosi 0,91°C i viši je od prosječnog godišnjeg za 0,34°C.

Prosječna stoljetna zimska tempera-tura u Sarajevu iznosi oko 0,05°C i niža je od prosječne godišnje za oko 9,53°C. Lin-earni trend povećanja zimskih tempera-tura do prosječnog stanja iznosi 0,65°C, a od prosječnog stanja do danas povećanje je 0,70°C. Ukupni porast stoljetnih zimskih tem-peratura iznosi 1,35°C i viši je od prosječnog godišnjeg za 0,68°C.

Sličnih odlika su i linearni trendo-vi povećanja temperatura u prijelaznim godišnjim dobima. Linearni trend povećanja proljetnih temperatura do prosječnog stanja iznosi 0,25°C, a od prosječnog stanja do danas povećanje je 0,32°C. Ukupni porast stoljetnih proljetnih temperatura iznosi 0,57°C i manji je od prosječnog godišnjeg za 0,1°C.

Linearni trend povećanja jesenjih tem-peratura do prosječnog stanja iznosi 0,17°C, a od prosječnog stanja do danas iznosi 0,23°C. Ukupni porast stoljetnih jesenjih temperatura iznosi 0,4°C i manji je od porasta prosječnog godišnjeg linearnog trenda za 0,27°C.

Kada se uporede podaci linearnog trenda povećanja temperatura onda se može konsta-tovati da najveće povećanje lineranih tem-peratura u toku zime iznosi 1,35°C. Tokom ljeta linearno povećanje temperatura, u istom stoljetnom razdoblju, iznosi 0,91°C, dok je u prijelaznim godišnjim dobima ono manje i u proljeće iznosi 0,57°C, a u jesen linearni po-rast je najmanji i iznosi 0,4°C. Upoređujući ove pokazatelje može se konstatovati da je zima najviše zatoplila, a ljeta su postala nešto vruća. Najmanje zatopljenje se bilježe u pri-jelaznim godišnjim dobima, što se objašnjava skraćivanjem zimskog razdoblja.

FLUKTUIRANJE PADAVINA

Fluktuacija izohijetnih prilika u Sarajevu urađena je po istom principu i metodologiji

kao i za termička stanja, što se može primijeti-ti na priloženom grafi ku. Prema grafi konima izohijetnih stanja zapaža se dosta ravnomjerna raspodjela bez izrazitih sušnih, i kišnih razdo-blja. Upoređivanjem izohijetnog sa termičkim režimom zapaža se evidentna zakonomjernost obrnute veze između temperatura i količine padavina. Ritmovima nešto nižih termičkih stanja odgovara nešto viša količina padavina i obrnuto, razdobljima povećanja tempera-tura odgovara sušniji period. Smjena, nešto vlažnijih (humidnih) sa sušnijim (aridnim) rit-movima u Sarajevu odvija se naizmjenično u analiziranom stoljetnom periodu.

Prvi ritam osjetnijeg povećanja padavina javio se u razdoblju od 1887. do 1904. godine. U navedenom razdoblju zablježen je ciklus povećanja za 104,5 mm padavina u odnosu na prosječno stanje (915,9 mm). Drugi ritam povećanja trajao je od 1908. do 1918. god. Ovo razdoblje bilježi ciklus općeg trenda porasta padavina, kada je prosječna količina bila veća za 144 mm u odnosu na prosječnu količinu padavina. Sljedeći blagi porasti pada-vina zabilježeni su u razdobljima 1932-1942.; 1955-1968. i 1974-1980. godine. Ova razdo-blja vremenski su kraća i manje izražajnija u odnosu na prethodne.

Unutar opće fl uktuacije padavina javili su se ritmovi osjetnog smanjenja padavina među kojima su najizražajniji oni u periodima 1917-1931. i 1941-1954.; te dva manja u razdoblju od 1979. godine do danas. Ritmovi blage arid-nosti bilježe smanjenje padavina u odnosu na prosječna stanja za oko 200 mm.

Kolebanje padavina može se primijetiti preko linearnog trenda prosječnih stoljetnih padavina, iskazana po godišnjim dobima. Tako prosječna količina ljetnih padavina u promatra-nom instrumentalnom periodu iznosi oko 228 mm. Trend variranja stoljetne količine pada-vina pokazuje tendenciju njihovog povećanja

ZEMLJA UZVRAĆA UDARACAnaliza stoljetnog vremenskog stanja pokazuje da anticiklonske aktivnosti tokom ljetnih

suša nad našim krajevima prosječno traju 18 dana

Prof.dr. Muris SpahićPLANETARNA KOLEBANJA (2)

y = 0,0069x + 9,1604

R2 = 0,1037

7,6

7,88

8,2

8,48,6

8,8

99,2

9,4

9,69,8

1010,2

10,4

10,610,8

11

11,211,4

11,6

1888

1890

1892

1894

1896

1898

1900

1902

1904

1906

1908

1910

1912

1914

1916

1918

1920

1922

1924

1926

1928

1930

1932

1934

1936

1938

1940

1942

1944

1946

1948

1950

1952

1954

1956

1958

1960

1962

1964

1966

1968

1970

1972

1974

1976

1978

1980

1982

1984

1986

1988

1990

1992

1994

1996

1998

2000

Srednja godišnja temp. Prosječna sr.god.temp. Trend - Godišnji 620670720770820870920970

10201070112011701220127013201370142014701520

1888

1890

1892

1894

1896

1898

1900

1902

1904

1906

1908

1910

1912

1914

1916

1918

1920

1922

1924

1926

1928

1930

1932

1934

1936

1938

1940

1942

1944

1946

1948

1950

1952

1954

1956

1958

1960

1962

1964

1966

1968

1970

1972

1974

1976

1978

1980

1982

1984

1986

1988

1990

1992

1994

1996

1998

2000

Godišnje sume padavina Uravnate 5-godišnje sume Prosječna vrijednost godišnjih suma

Prosječne godišnje i uravnate petogodišnje količine padavina u Sarajevu u periodu 1888. - 2002. godine

Linearni trend prosječnih godišnjih temperatura zraka u Sarajevu u periodu 1888. - 2000. godine


oko 7 mm. Prosječna stoljetna zimska količina pa-

davina iznosi oko 211 mm. Trend padavina tokom zime pokazuje blagi porast od vremena primjene instrumentalnog monitoringa do dan-as i iznsi 38 mm. Uzroke nešto povećane zim-ske humidnosti, u odnosu na ostala godišnja doba, objašnjava se linearnim trendom blagog porasta temperatura zraka u istom razdoblju.

Proljetne padavine variraju oko prosječne količine od 220 mm, a prosječna jesenja količina padavina iznosi 260 mm. Linearni trend stoljetnih proljetnih padavina pokazuje tendenciju smanjenja za oko 20 mm, a jesenjih za 18 mm.

Kada se grafi k uravnate petogodišnje vri-jednosti i linearnog trenda po godišnjim do-bima uporedi sa grafi kom termičkog režima uočava se sistem suprotne veze. Ritmu sman-jenja padavina odgovara povećani ritam termičkog režima i obrnuto.

UZROCI KLIMATSKIH KOLEBANJA

Da bi se odgovorilo na pitanje uzroka savremenih klimatskih kolebanja potrebno ih je dovesti u funkciju paleoklimatskih promjena nedavne geološke prošlosti, čiji je nesumnjiv dokaz pleistocena glacijacija. Ovoj konstataci-ji, potrebno je dodati činjenicu da prisustvo i kolebanje ledenog pokrova na Zemlji ne mora biti osnovni i jedini vidljivi pokazatelj ovih promjena, što je već pokazano na primjerima termičkih i izohijetnih i stanja u našoj zemlji.

Na klimu, kako je to poznato, utiču kon-tinentalnost, maritimnost, nadmorske visine, orografi ja, dinamička premještanja okeanske vode, vulkanizam, oblačnost, koncentracija ugljičnog dioksida, sadržaj vodene pare u at-mosferi, sunčevo zračenje itd. Prema tome, klimatska kolebanja moguće je tražiti u terestičkim (zemljinim) i izvan planetarnim (kosmičkim) uzrocima, te njhovim uzajamnos-tima. O ovome svjedoče opći fi zičkogeografski procesi, posebno oni koji imaju dugogodišnje ritmove, kao što je porast prosječnog nivoa Svjetskog okeana, na račun otapanja svjetskog leda. Tako su u proteklom stoljeću svi ma-reografi bilježili neznatno izdizanje razine Sv-jetskog mora, a svjetske meteorološke opser-vatorije kontinuirani porast temperatura.

Postoje mnoge pretpostavke o globalnoj promjeni klime, koje su uticale na globalne prirodne procese. Ovom prilikom navest ćemo samo neke od brojnih pretpostavki.

Paleoglacijalne faze obrazovanja leda na Zemlji u direktnoj vezi je sa smanjenom količinom sunčevog zračenja. Pretopstav-lja se da je osnovi uzrok smanjenja sunčeve radijacije povećana difuzna refl eksija, koja je uvjetovana kosmogenom prašinom. Prašina se dovodi u vezu sa promjenom interstelarne kosmičke materije, na koju Zemlja nailazi u kosmičkim kretanjima. Današnje spoznaje o interstelarnoj materiji pokazuju da je ona, prema galaktičkim dimenzijama, neznatna da bi bila primarna u globalnom slabljenju ili

pojačavanju Sunčeve radijacije.Paleoklima se pokušavala dovoditi u vezu

sa paleogeografskom diferencijacijom ko-pna i mora na Zemlji. S tim u vezi nastanak današnjeg i nekadašnjeg leda na većim geograf-skim širinama, pored ostalog, objašnjava se povećanim transportom vodene pare na dosta hladnije kopnene površine, u višim geografs-kim širinama i na reljefna uzvišenja u nižim geografskim širinama.

U paleklimatskim promjenama razmatra se pitanje promjene geografskih polova Zemlje, čija se objašnjenja nalaze u procesima ter-morementnog i rementnog magnetizma. Mag-netnom deklinacijom došlo se do saznanja da su geografski polovi imali drugačije geograf-ske koordinate u odnosu na današnje.

Mogući uzroci povećanja temperature zra-ka u prizemnim slojevima atmosfere često se dovode u vezu sa povećanjem koncentracije prašine u atmosferi.

Termički režim često se dovodi u vezu sa bilansom ugljičnog dioksida u atmosferi. Ugljični dioksid je gas koji selektivno apsorbi-ra toplotno Sunčevo zračenje, kao i terestičko zračenje Zemlje. Sadržaj ugljičnog dioksida se mijenjao kroz geološku prošlost, posebno u vrijeme tektonskih pomijeranja. Prema ne-kim istraživanjima smanjenje koncentracije ugljičnog dioksida za polovinu u odnosu na današnju, smanjilo bi opću planetarnu tem-peraturu za 3,8ºC.

Za objašnjenje postojećih klimatskih kole-banja u obzir se moraju uzeti i migracije,

promjene položaja akcijskih centara atmos-fere, koji utiču na postojanje ciklona i anticik-lona. Na oštrine zima u našim krajevima, do-prinosi prodor hladnog i suhog anticiklonskog zraka iz centara povišenog zračnog pritiska koji se obrazuje iznad središnje i sjeverne Ev-rope. Potkraj 19. stoljeća, za vrijeme oštrih i suhih zima, anticiklonska aktivnost je stacion-irala nad područjem srednje i sjeverne Evrope prosječno 15,7 dana. U prvoj polovini 20. stoljeća broj ovakvih vremenskih stanja nije bio duži od 9,9 dana, što je smanjenje za oko 40%.

Tokom ljeta naši krajevi su pod uticajem azorskog anticiklona, odnosno priatlanskog sektora koji donosi dugotrajno vedro, toplo i suho vrijeme. Ovakva vremenska stanja, sre-dinom 20-og stoljeća, sa žarkim i suhim ljeti-ma, posljedica su dugog stacioniranja grebena azorske anticiklone iznad južne i srednje Ev-rope. Analiza stoljetnog vremenskog stanja pokazuje da anticiklonske aktivnosti tokom ljetnjih suša nad našim krajevima, prosječno traje, 18 dana. Za razliku od ovih, tokom najsvježijih i najkišovitijih ljeta, anticiklonska aktivnost traje 13 dana.

KOLEBANJE PROŠLOSTI

Da bi se odgovorilo na pitanje uzroka savremenih klimatskih kolebanja potrebno ih je posmatrati u funkciji paleoklimatskih kole-banja nedavne geološke prošlosti. Potrebno se podsjetiti da se posljednja geološka era Zemlje kenozoik, dijeli na geološke periode: paleogen koji je trajao 65 mil. god., neogen - 23 mil. god. i antropogen ili kvartar 2,6 mil. god.

Antropogen se dijeli na geološke epohe: pleistocena i holocena. Pleistocen se dijeli na faze nadiranja leda - kojim je nastajao ledeni pokrov na Zemlji i na faze povlačenja leda, u procesu otopljavnja. Tako su između ledenih doba: donaua, ginca, mindela, rissa i wurma postojala intergracijala topla razdoblja, kada su se lednici zonalno povlačili prema geograf-skim polovima i pojasno na više nadmorske visine.

Nakon geološke faze würma posljednjeg ledenog doba koje je trajalo 60 hiljada go-dina, a završilo se prije 10 hiljada godina u odnosu na današnjicu, nastupila je geološka faza holocena ili recenta. Holocen shvatamo kao posljednji topli interglacijal, budućeg st-varanja i nadiranja lednika.

Sva ova kolebanja pripadaju prirodnim pro-cesima, koja čovjek indirektno ubrzava poluci-jom u atmosferu polutanata, koji se kombinuju sa drugim prirodnim procesima. Prirodni pro-cesi i pojave dešavaju se zemaljskom omotaču koji je ograničen i funkcioniše po sebi svojst-venim zakonima i zakonomjernostima. An-tropogeni uticaji u ovako globalnom geograf-skom odnosu mogu se posmatrati u funkciji ubrzavanja ili usporavanja prirodnih ciklusa i ritmova. Mi Zemlji možemo činiti šta hoćemo, ona zna šta joj valja činiti!

PLANETARNA KOLEBANJA (2)

PRAŠINA I SUNCE

Atmosferska prašina može biti ko-smogenog, geogenog i antropogenog porijekla. Kosmogena prašina potiče od raspadnutih kosmičkih tijela. Geogena prašina nastaje vulkanskim erupcijama, eolskim procesima i požarima, dok an-tropogenu prašinu produkuje čovjek sagorijevanjem fosilnih goriva. Atmos-ferska prašina je apsorber sunčevog kratkotalasnog zračenja, koju pretvara u toplotno i usmjerava na sve strane, pa tako i prema Zemlji. Pored toga, atmos-ferska prašina je izolator dugotalasnom zračenju Zemlje. Ako koncentracija prašine pređe kritičnu gustinu ona dje-luje suprotno – izolatorski, za dotok krat-kotalasnog direktnog zračenja Sunca. Na taj način atmosferska prašina smanjuje zagrijavanje površine Zemlje i uzrokuje opće zahlađivanje. Prema tome, između atmosferske prašine, bez obzira na pori-jeklo, i Sunčevog zračenja postoji obr-nut odnos. U početnoj fazi atmosferska prašina učestvuje kao dodatni emitor toplote, a gusta dugotrajna atmosferska prašina pojačava difuznu refl eksiju i time hlade prizemne slojeve zraka.


Proces odlaganja posmrtnih ljudskih os-tataka ili pepela pokojnika, obavljalo se kroz vrijeme i prostor na najraznovrsni-

je načine, vrlo često je bio praćen obrednim ili religijskim ritualom i predstavlja najintimniju karateristiku jedne kulture. Izgled nadgrobnog obilježja u vidu spomenika najrazličitijeg ma-terijala i forme, predstavlja mjesto iskazivanja osjećanja i komunikacije sa duhom pokojnika i određen je grobnim zakonitostima određene zajednice ljudi. I neobilježeni grobovi ili mjesta stradanja, mjesta anonimnih ličnosti, u pojedinim religijama predstavljaju mjesto simboličnog odavanja poštovanja mrtvima.

U počecima civilizacije mrtvi su se nagonski sklanjali, ima naznaka da je bilo i kanibalizma. Tek uspostavljanje kulta mrtvih i vjerovanja u zagrobni život donosi određen pietet prema činu sahranjivanja i grobnom mjestu pokojni-ka, različito tretiran u različitim kulturama širom kugle zemaljske. Grobovi su na početku, bili pojedinačni, razbacani, neobilježeni, dok se kasnije javljaju nekropole, gradovi mrtvih. Kultura sahranjivanja pojedinca vezana je i za lokalne običaje, geografski položaj i klimatske uslove, religiju, društvene i ekonomske prilike i njegov status u određenom društvu i istori-jskom periodu.

Egipatski kraljevi poistovjećivani sa božanstvima, mumifi cirani su (mumifi ciranje ima za cilj da se zadrže duh i duša u tijelu). Odnosili su u svoje veličanstvene grobnice sve što ih je okruživalo za života, a oni skromni-jeg porijekla tek koju sitnicu. Grobna mjesta pojedinih naroda nalazila su se i u pećinama i stijenama, ili označena hrpom kamenja. Tijela pokojnika izložena su pticama i životinjama, na platformama ili na tornjevima tišine... Posljednje putovanje Vikinga bilo je u čamcu, manje ili više raskošno opremljenom u zavis-nosti od položaja umrlog u zajednici.

Srednjevjekovni kameni nadgrobni spomeni-ci bosanskohercegovačkog i nešto šireg područja

– stećci, nazvani i mramorovi, mašete, biljezi... izražajni su autohtoni spomenici kulture koji svojim oblicima, reljefi ma, crtežima, pismom, pričaju o ljudima i životu jednog prohujalog vremena našeg podneblja.

Ukopavanje pokojnika u hrišćanskoj kul-turi vrši se u kovčezima u grobove iskopane u zemlji na posebno određenim mjestima - grobljima. Grobnice mogu biti pojedinačne, porodične, kolektivne, a u specifi čnim okol-nostima i masovne. Nadgrobno obilježje može biti dizajnirano i ukrašeno na razne načine, već prema želji i običajima porodice. U musliman-skoj tradiciji tijelo umrlog se pokopava bez kovčega i bez posebnih ukrasa i dekoracija koja naglašavaju kult ličnosti.

Spaljivanje je, također, imalo različit tret-man kroz istoriju. Spaljivanje živih osoba u hrišćanstvu srednjeg vijeka primjenjivalo se kao kazna za heretike. Javno spaljivanje pokojnika i danas je prisutno u običajima poje-dinih kultura. Obzirom na veliku populaciju i trošenje velike količine drveta, u Indiji se jav-io problem ubrzanog nestanka šuma. Razvija se novi način spaljivanja korištenjem sunčeve energije.

Spaljivanje u krematorijima primijenjuje se već duže vrijeme u razvijenim zemaljama. Uobičajeno je da se urne smještaju pod zemlju ili u poseban zid – kolumbarij ili, po želji um-rlog razbaca na livadu, planinu, rijeku, more... Ali, to stvara novi problem. Porast kremiranja posmrtnih ostataka i rasipanja pepela u javne prostore, te bacanje urni (od nerazgradljivih materijala) u prirodnu okolinu, more i rijeke

protivi se urbanoj higijeni i zaštiti okoliša. U Parizu, porast urni koje plivaju rijekom Se-nom i novi troškovi čišćenja otpada, iniciralo je izradu novih uredbi – kako i gdje se može rasipati pepeo.

Kultura sahranjivanja danas, u doba racio-nalizacije i čuvanja svih prirodnih resursa, dobiva nove eco-forme. U gradiću Santa Co-loma de Gramanet u blizini Barcelone, lokalno groblje u vidu velikih umjetnih zidova sa udu-bljenjima za smještaj sanduka sa posmrtnim ostacima pokojnika u šest i više nivoa, dobilo je na vrhu 462 solarne ploče. Energija dobivena na ovaj način ulazi u lokalnu mrežu i snabdi-jeva veliki broj domaćinstava električnom en-ergijom. U prenapučenom, radničkom gradiću koji nema slobodnog ravnog terena za postav-ljanje solarnih ploča, ovo rješenje se pokazalo racionalnim. I ne samo to, ovo rješenje pred-stavlja njihov doprinos borbi protiv globalnog otopljavanja.

„U početku se ideja solarnih ploča na gro-blju činila prilično bizarnom“, rekao je Antoni Fogue Moya, gradski vijećnik koji je podupi-rao cijeli projekat. „Bilo je komentara da smo ludi, što si dopuštamo, da nam nedosta-je poštovanja prema mrtvima“, prisjeća se Fogué. No gradska skupština i uprava groblja organizirali su kampanju kojom su objasnili vrijednost projekta i način na koji će biti iz-veden, te je stanovništvo prihvatilo predloženi projekat. Realizacija je izvedena uspješno, ljudi koji posjećuju groblje ne vide nikakvu promjenu, solarne ploče tako su uklopljene da ne narušavaju izgled posljednjeg počivališta pokojnika. „Najveće poštovanje koje možemo odati našim precima jest dobavljanje čiste en-ergije za nove generacije. U ovom slučaju to doslovce i primjenjujemo“, rekao je Esteve Serret, direktor kompanije Conste – Live En-

Dr.sc. Tatjana NeidhardtSPOMENICI CIVILIZACIJE

POSLJEDNJE PUTOVANJE U PRIRODUMjesto počivanja ne mora više biti betonska grobnica niti metalni sanduk,

nego biotop i prirodno okruženje

Kartonski lijesovi

Ritual opraštanja i grobno mjesto u šumi


SLIKE IZ MOSTARSKE FLORE

ergy koja se bavi obnovljivim izvorima en-ergije.

Kako se mrtvi sahranjuju zajedno sa odjećom u sanduke koji nisu uvijek od drveta, a ako i jesu, imaju dijelove od čelika, bakra, bronze, razne hemikalije itd. Za tradicionalno sahranjivanje u SAD svake godine se položi u zemlju 82.000 tona čelika, oko 2.500 tona bakra i bronze i 1,4 miliona tona cementa (za održavanje forme grobnice). Sve veća količina nerazgradljivih materijala i otrova u zemlji od koje živimo, ugrožava zdravlje i život na Zem-lji. Zato ne čudi intenzivniji razvoj zelenog vala koji, pored ostalog, obuhvata i ukop mrtvih.

Formiraju se pogrebna Eco-preduzeća koja informišu stanovništvo o prednostima eko-pogreba, ne samo sa aspekta zagađivanja čovjekove sredine, nego i sa ekonomskog - ci-jena sahrane postala je previsoka.

U Engleskoj se razvija novi trend sahran-jivanja u šumi sa biorazgradivim lijesovima napravljenih od papira, drveta ili bambusa. Već se 20% penzionera odlučilo na ekološki ukop ove vrste. U Hong Kongu, zbog ograničenosti prostora, takođe se promoviraju eko-lijesovi od valovitog kartona. Dostupni su u Japanu i širom Evrope. Eko-lijesovi štede vrijeme i energiju i smanjuju emisiju otrovnih gasova tokom procesa kremiranja.

U Njemačkoj, sve više pristalica ima rela-tivno nova ideja - sahranjivanje, odnosno po-laganje urne sa pepelom pokojnika, u šumi, ispod drveta. Takvih, namjenskih lokacija ima već sedam, a formiraju se, zbog velike potražnje i dalje. Mogućnost, da se u prirod-nom okruženju sahrani pokojnik, za mnoge ljude predstavlja najljepšu formu opraštanja. Mir, harmonija i promjena šumskog ambijenta kroz godišnja doba, pružaju utjehu ožalošćenoj porodici i prijateljima. Zainteresovanim pojed-incima ili porodicama se pruža mogućnost da za života izaberu drvo, te kupe za period od 99 godina, njeguju, obilaze... Posljed-nje počivalište obilježeno je samo brojem ili malom pločicom sa imenom, bez nadgrobnog kamena, dekoracija, svijeća... Zasađen poneki cvijet ispod drveta, predstavljaće za porodicu i prijatelje simbol života i poslije smrti, a proces ukopa sastavni dio šireg ciklusa regeneracije i kružnog kretanja materije u prirodi.

Formiraju se fi rme koje proizvode eko-urne. Ova urna je potpuno biorazgradljiva, može se čuvati u kolumbariju ili se može uklopiti u prirodni ambijent. Eco-urna se razgradi u pot-punosti u roku od 24 sata u veoma vlažnom ambijentu (morsko dno, jezero...) ili u roku od 3 mjeseca u zemlji. Napravljena je od želatine životinjskog porijekla i sušenog prirodnog ma-terijala (84-90% proteini, 1-2% mineralne soli i ostatak voda), za razliku od tradicionalnih urni u kojima ima sastojaka kontaminirajućih metala.

„Zeleni val“ širi se u svim aspektima života, počinje da se širi i na aspekt smrti. Posljed-nje mjesto počivanja ne mora više biti beton-ska grobnica i metalni sanduk, nego biotop i prirodno okruženje.

Adiantum capillus – veneris L. Gospin vlasak Porodica Adiantaceae Red Filicales.

Ova nježna paprat zastupljena je u fl ori Bosne i Hercegovine u zoni mediteranske klime gdje naseljava vlažne vapnene stijene. Dolinom rijeke Neretve vrsta prodire duboko u unutrašnjost, sve do iznad Jablanice. Vrsta je prisutna i u kanjonu Drežanke. Na istočnom dijelu Čabulje uspinje se do 400 m nadmorske visine iznad potoka Trmošnice ( Šilić, Č. 2002.). Posebno interesanta su

staništa ove vrste u unutrašnjosti zemlje uz termalna vrela. Tako vrstu možemo naći u Gornjem Šeheru kod Banje Luke, kao i Banja kod Višegrada (Šilić, Č. 1970.). Na području Mostara i Hercegovine vrsta je česta, tako uz kanale Radobolje ispod Tabačica džamije u Priječkoj čaršiji kao i po okapinama uz samo ušće Radobolje ispod Starog mosta. Posebno snažne sastojine nalaze se ispod vodopada Kravice uz rijeku Trebižat.

(V) Vrsta je na kontinentalnim staništi ma u B i H označena kao ugrožena(Šilić, Č. 1996.).

Foto: Semir Maslo, Gospin vlasak, (Adiantum capillus – veneris L.)

GOSPIN VLASAK


U posljednjih 40 godina u tuzlan-skom industrijsko - rudarskom bazenu vršena je intenzivna ek-

sploatacija uglja metodom površinskog otkopavanja. Pri otkopavanju i odlaganju tzv. „jalovine“ degradirane su velike površine šumskih i drugih zemljišta.

U radu se iznosi da je u minulom peri-odu na taj način degradirano oko 8.000 ha površine od čega su rekultivirane neznat-ne površine (oko 1 do 2%).

Pored površinskih ugljenokopa i njihovih odlagališta, taložnici pepela i drugih materijala koji otpadaju kao nus proizvod iz kapaciteta hemijske indus-trije čine poseban problem i vrše takođe negativan utjecaj na okoliš (vazduh, voda, fl ora i fauna).

Brojni projekti rekultivacije koji su izrađeni od sedamdesetih godina prošloga vijeka do danas nisu realizovani. Državne rudarske fi rme su realizaciju projekata vješto odlagale „za bolja vremena“ ili su površinske ugljenokope vodili „još aktivnim“.

U akcijama poboljšanja ekološke situ-acije u širem tuzlanskom kraju šumari se uključuju i predlažu između osta-lih i programe rekultivacije pomenutih površina podizanjem šumskih kultura na napuštenim površinskim ugljenokopima i njihovim odlagalištima.

Autor projekta mr. A. Dizdarević, umjesto termina rekultivacije s razlogom upotreblja-va adekvatniji termin „revitalizacija“.

Izabran je najprioritetniji napušteni površinski kop „Krojčica“. Izvršeno je projektovanje podizanja šumskih kultura na površini od 20 ha. U radu su navedeni potrebe i razlozi revitalizacije konkretne degradirane površine. Navedeni su takođe domaći i inostrani radovi kao i iskustva vezana za slične rekultivacije. Razmotre-na je istraženost rekultabilnosti raznih geoloških serija kao i dat prijedlog klas-ifi kacije jalovišta sa apekta pogodnosti za revitalizaciju.

Planom biotehničkih radova pored izbora vrsta sadnog materijala određena je: dinamika odvijanja radova, ulaganje živog rada, sredstva i ostala rješenja, a u premjeru i predračunu radova iskazana je ukupna cijena projektovanja i izvođenja radova.

U završnom dijelu rada navodi se „da u BiH postoje velike površine ovakvih ili

sličnih degradiranih površina koje su ug-lavnom ranije bile obrasle šumom pa ih treba korištenjem budžetskih sredstava za podsticaj unapređenja opštekorisnih funkcija šuma (OKŠ) vratiti šumskoj kul-turi“. Preporučuje se izrada i izvođenje ovakvih projekata u interesu poboljšanja ukupne ekologije prostora.

POLAZNE ČINJENICE

U posljednjih četrdesetak godina dvadesetog stoljeća u užem tuzlanskom kraju intezivno se vršila eksploatacija uglja i drugih nemetala. Ugalj kao ener-getska baza se intezivno otkopava na tzv. površinskim kopovima pri čemu se st-varaju odlagališta “jalovine» na taj način su degradirane velike površine šumskih i plodnih poljoprivrednih zemljišta i okućnica. Cijeni se da je na taj način de-gradirano oko 8000 ha površine.

Rekultivacija degradiranih površina rudarenjem je bila zakonska obaveza, ali veoma je malo učinjeno na tom planu. Uglavnom su površine držane kao ru-darski aktivne i tako decenijama ostajale neuređene i nepripremljene za bilo kakvu revitalizaciju. Veoma mali procenat od degradiranih površina je priveden nekim, uglavnom poljoprivrednim kulturama. Projektima rekultivacije su uglavnom planirana što manja ulaganja i etapna re-alizacija. Nažalost, skoro svi projekti re-kultivacije nisu realizovani zbog poznatih razloga.

Taložnici pepela i drugih materijala u općinama Tuzla i Lukavac su poseban problem koji takođe veoma negativno utječu na okoliš

LIKVIDIRANI POVRŠINSKI KOP „KROJČICA“ –

EKOLOŠKA BOMBA U GRADU TUZLI

Degradirane površine rudarenjem i drugim aktivnostima su uglavnom prisut-ne u općinama Tuzla, Živinice, Banovići i Lukavac. Jedna od tako degradiranih površina je napuštena PK “Krojčica» koja se naslanja na sama gradska i prigradska naselja Krojčica i Gornji Kužići, kao i naselje Ravna Trešnja, Orašje i Liješnica.

Kop se nalazi i naslanja na put Tuzla-Du-brave i Krojčica- prevoj-Ravna Trešnja-Pasci.

Površinski kop je ugašen davne 1977. godine, degradirano je 25 ha zemljišta. Od tada do danas na rekultivaciji ovog PK nije ništa urađeno. Ekološka situacija ovog područja je katastrofalna jer se na ovoj površini odlažu otpaci organskog i neorganskog porijekla kao što su pokva-reni ostaci mesa i suhomesnati proizvodi, kosti i dr., te plastika, bijela tehnika, auto školjke i gume, zemljani i drugi otpadni materijal sa ruševina i gradilišta. Kop je, takođe, leglo pasa lutalica. Divlja ispaša koza i druge stoke uništava prirodnu ob-novu bagrema, vrba, bijele topole, graba, jasena, lipe i nekih korisnih grmolikih vrsta. U posljednje vrijeme, obilato se naselila veoma štetna AMBROZIJA sa vrlo opasnim i štetnim polenom, naročito za lica osjetljiva na respiratorna i kožna oboljenja. Prema opisanom stanju neo-phodno je potrebno izvršiti revitalizaciju oko 20 ha ovog napuštenog kopa.

PROGRAMIRANJEREKULTIVACIJE

Program rekultivacije izrađen 1987. godine naručen od rudnika Kreka a izrađen u Institutu za rudarstvo Tuzla, nije ni u jednom svom dijelu realizovan do danas. Taj tehnički projekat je predvi-dio veoma male troškove, te nije dobro predvidio uređenje površina prenoseći to na „Tuzlakvarc“ kao korisnike pijeska (600 000 tona). Takođe je predviđeno da svega 25% učestvuje šumska kultura, a 75% travne smjese.

Dakle, taj program sa aspekta naras-lih potreba zaštite okoline i stanja, (sko-ro 1/2 površine je divlje zatravljena), je prevaziđen te postoji realna potreba za novo programiranje sa cjelokupnim učešćem šumske kulture mješovitog sas-tava.

Iz J.P. „ŠUME TK“ i kantonalnog re-sornog ministarstva potekla je inicijativa da se površina napuštenog kopa rekulti-vira kroz pošumljavanje koje bi se pro-gramiralo od strane stručnjaka pomenu-tog preduzeća, a fi nansiralo iz sredstava za podsticaj opštekorisnih funkcija šuma (namjenski budžetski fond kantona).

Mr.sc. Ahmed DizdarevićAKCIJA ZA RANJENU ZEMLJU

SADNICE SU NAJBOLJI LIJEKPovršine napuštenih kopova na području Tuzle i Lukavca (veoma) negativno utiču na okoliš


Prof. Abid Zukić, Treća gimnazija, SarajevoONI VOLE PLANETU

Među datumima eko-kalendara neka-ko se, baš kao da joj je rođendan, ističe 22. april, nazvan Danom plan-

ete Zemlje. I kao što svako od nas ima bitne datume u svom životu te ih pažljivo i prati i obilježava, tako i prijatelji prirode, razne nevladine organizacije, obrazovne ustanove, stručnjaci iz ove oblasti – taj dan dižu jače svoj glas u želji da jasno i nesumljivo, po ko zna koji put, podsjete i ukažu na neophodnost drugačijeg odnosa čovjeka prema prirodi.

Profesori biologije i geografi je u Trećoj gimnaziji u Sarajevu osjetili su se najp(r)oz-vaniji da i ovaj put sa svojim učenicima budu dio ovog projekta.Nekoliko se dana uređivalo školsko dvorište u kojem, u tu čast, nije bilo niti jednog parkiranog automobila. Projekat je predstavljen u amfi teatru Treće gimnazije. Na početku, prisutne goste, predstavnike medija, profesore i učenike pozdravila je direktor Treće gimnazije Emina Avdagić: “Posebno podržavam projekte koji educiraju i mlade i starije kako da čuvamo, unaprjeđujemo okoliš. Zahvaljujem se profesorima Melihi Salihović i Abidu Zukiću što uvijek imaju novu ideju obilježavanja Dana planete Zemlje, Dana voda i sl., što uvijek privuku ugledne goste, predstavnike Prosvjetno-pedagoškog zavoda, medija, Fondeka, a ovaj put i gimnazijalce iz Istočne Ilidže. Imam priliku danas da uživam kao ljubitelj prirode”.

Počelo se s recitalom čitavog I 5 odjeljen-ja u kojem se čula prava riznica ekoloških mudrosti. Jedno slučajno poznanstvo s učenicima i profesorima Gimnazije Istočna Ilidža ubrzo je rezultiralo njihovim gostovan-jem kod nas. Predstavili su se prezentacijom o antropogenim uticajima na životnu sredinu

te izdvojili dobre i loše primjere. Ubrzo sli-jedi naša posjeta njihovoj školi. Nekadašnja učenica Treće gimnazije, sada dipl. ing. šumarstva i stručni savjetnik za zaštitu šuma u “Bosanskohercegovačkim šumama” Mirze-ta Memišević imala je nadahnut nastup: “U pogledu budućnosti šuma možemo biti optimistični onoliko koliko smo spremni da dosipamo u polupunu/polupraznu čašu. Bu-demo li šumama vraćali onoliko koliko im uzimamo, i još malo više, možemo očekivati da nam budu žive i zdrave, a ako one budu takve planeta će moći normalno da diše. Jer, šume su pluća planete”.

Ovakav skup nije mogao proći bez pred-

stavnika Fondeka. Bili su u “punom sastavu“, od sekretara, člana upravnog odbora, glavnog i odgovornog urednika do direktora. Iz Treće gimnazije čule su se sve pohvale za Fondeko i način na koji se “krči” put kojim je prvi krenuo naš rahmetli Nijaz Abadžić. Tri su godine od njegove smrti, a ono “Živi i zdravi bili“ kao da niko ne zna reći kao on. Obratili su se skupu Alma Džinović (pozvala učenike na saradnju a što je već u ovom broju realizovano) i Hajdar Arifagić (predložio trajnu zabranu parkiranja automobila u dvorištu škole). Slijedila je pra-va poslastica, eko-drama u izvedbi učenika I 1 razreda, autorski rad učenice drugog razreda Emine Panjeta.

Nadamo se da su naše poruke sa ovog oku-pljanja bile dovoljno glasne i sasvim jasne da želimo da oživimo stav indijanskog poglavice iz 1854. godine “da Zemlja ne pripada čovjeku, čovjek pripada Zemlji, da Zemlja nam je mati i da sve što je snađe – ubrzo snađe i njenu djecu”.

I u cijeloj BiH obilježen je Dan planete Zemlje. U sarajevskoj općini Novi Grad , parku šume Mojmilo, učenici Mješovite sred-nje drvno šumarske škole te đaci osnovnih škola zasadili su 20 sadnica odraslih drvenas-tih vrsta i veću količinu sezonskog cvijeća. Vo-lonteri okupljeni u organizaciju “Kruh svetog Ante” obnovili su jedan zeleni park Sarajevu, poručivši građanima da žive s prirodom. I studentski forum “Kap slobode” ukazuje na potrebu organizovanja ovakvih manifestacija. Skupu je prisustvovao i pomoćnik ministra okoliša i turizma u vladi FBiH Mehmed Cero. Održan je i biciklistički karavan kroz osam bh. gradova sa motom “Mijenjaj navike”.

MIJENJAJ NAVIKEZabilježeno prilikom obilježavanja Dana planete Zemlje u Trećoj sarajevskoj gimnaziji

Prepuni amfi teatar Treće gimnazije

Učenici su dali najveći doprinos u realizaciji projekta


(Nastavak iz prošlog broja)

Otopljavanje znači još jednu veliku prednost za biljnu proizvodnju – produženje vegetacione sezone.

Zima će biti kraća i blaža, početak veget-acije u proljeće raniji, a njen kraj u jesen kasniji. Time će se omogućiti uzgoj i dozrijevanje usjeva duge vegetacije tamo gdje je nedostajalo 10-20 dana za uspješan završetak vegetacije. Tome će doprinijeti ne samo duža vegetaciona sezona nego i ukupan zbir toplotnih stepeni tokom veg-etacije. Oba ova činioca, kao posljedica otopljavanja, i duža vegetacija i veći zbir toplotnih stepeni tokom sezone, omogućit će realizaciju sistema dvije žetve godišnje i tamo gdje to do sada nije bilo moguće, a gdje ostale okolnosti to dozvoljavaju. Tada bi se mogao ostvariti davnašnji san poljoprivrednika u našim uslovima - da u jednoj godini dobiju dvije žetve zrna, re-cimo ozime pšenice i postnog kukuruza, što se do sada nije moglo ostvariti, osim u izuzecima.

Za veću biljnu proizvodnju, odnosno fotosintezu, osim povećane koncentraci-je CO2 i povišene temperature, trebalo bi obezbijediti i više vode, a nju će u zemljištu, zbog otopljavanja i veće evapo-racije i transpiracije, biti manje. Međutim, neki futurolozi smatraju da će se sa poras-tom temperature zraka i veće koncentraci-je ugljendioksida u atmosferi, povećati i količina padavina na Zemlji. Time bi se kompenzirao povećan gubitak vode iz tla. Osim toga, navodnjavanje obradivih površina je vrlo potrebna mjera u svakoj intenzivnoj proizvodnji i danas, ako se žele dobiti visoki i stabilni prinosi. Zato se može očekivati da će ta agrotehničika mjera u budućnosti biti mnogo više zas-tupljena.

KRAĆE I BLAŽE ZIME OMOGUĆIT ĆE DVIJE

ŽETVE GODIŠNJE

Otopljavanje bi moglo da ima negativne posljedice u toplom pojasu Zemlje, tamo gdje toplote već ima dovoljno ili previše. Ono bi moglo da ima loše efekte na sadržaj vode u tlu, kako za potrebe biljaka, tako i za potrebe ljudi. Zato bi se povećala opas-

nost od dezertifi kacije, naročito na rubnim dijelovima velikih pustinja kao što je Sa-hara. Stoga bi u takvim područjima bile potrebne posebne mjere sprečavanja takvih pojava, u prvom redu pošumljavanjem i zatravljivanjem ugroženih oblasti, uz osiguranje novih izvora vode iz podzem-nih zaliha, desalinizacijom morske vode ili dobijanjem slatke vode iz ledenih gromada sa Južnog pola.

Posljednjih decenija poljoprivredna proizvodnia u Njemačkoj stalno je rasla. Prinos jarih žita, uključujući kukuruz za zrno, porastao je za 40-60%. Ovaj po-rast pripisivan je boljim sortama i bol-joj agrotehnici, dok se uticaj "đubrenja" povećanim sadržajem ugljendioksida u zraku nije uzimao u obzir. Zato su istraživači proučili ove uticaje u eks-perimentima u klima-komori. Dobili su sljedeće rezultate:

Povećana koncentracija CO2 od 372 ppm na 539 ppm nije djelovala na pri-

nos graha. Međutim, prinosi jare (pro-ljetne) pšenice, naročito jarog ječma, bili su značajno povećani. Na osnovu tih istraživanja autori zaključuju da povećanje prinosa jarih žita u Njemačkoj između 1970. i 1990. godine za 1/4 do l/2 može se pripisati uticaju povećanog sadržaja ugljendioksida u atmosferi.

POSLJEDICE ZAPOLJOPRIVREDU U BOSNI I

HERCEGOVINI

Klimatske promjene uzrokovane čovjekovim aktivnostima, prije svega porast sadržaja ugljendioksida i drugih stakleničkih gasova u atmosferi, i porast temperature, u sljedećih stotinu godina mogle bi imati dalekosežne posljedice i za biljnu proizvodnju u Bosni i Herce-govini. Te posljedice su sljedeće:

1. Povećana koncentracija CO2 u atmosferi omogućit će intenzivniju foto-sintezu svih biljaka - ratarskih, voćarskih, vinogradarskih, travnjaka (livada i pašnjaka) i šuma, i bolje iskorištavanje ostalih vegetacionih činilaca - svjetlosti, vode i hraniva od strane biljke. Rezul-tat toga bit će veće stvaranje organske materije u biljkama i viši prinosi. Biljna proizvodnja u narednih stotinu godina, samo zahvaljujući ovom faktoru, mogla bi se povećati za 50%.

2. Povišenje temperature imat će višestruke efekte:

- Produženje vegetacione sezone

Akademik Taib ŠarićKLIMA I POLJOPRIVREDA (2)

ZRENJE BEZ MRAZA I SNIJEGAPoljoprivredene biljke imaju povoljan uticaj na vremenske uslove

Soja, biljka budućnosti


zbog kraće zime i duži period veget-acije i fotosinteze, odnosno stvaranja organske materije, direktno doprinosi višem prinosu. Porast temperature od 1°C produžava vegetacioni period za oko 10 dana. Toplota bitno djeluje na najveći broj životnih procesa u bilj-ci, počev od klijanja sjemena, pa do zrenja ploda. Za mnoge važne usjeve u Bosni i Hercegovini ne postoje op-timalne sume toplotnih stepeni. Tako su, naprimjer, srednje mjesečne tem-perature zraka za kukuruz tokom veg-etacije za 2-3oC niže od optimalnih. To je razlog što kod nas najčešće ne mogu da donesu zrelo zrno hibridi kukuruza duge vegetacije, koji su i najprinosniji. I za pšenicu zbir temperatura u proljeće i u jesen, a pogotovo tokom zime, niži je od optimalnog. Mirovanje ozimih usjeva tokom hladnih mjeseci moglo bi se skratiti, a vegetacija produžiti kada bi se u dijelu tog perioda temperatura zraka i zemljišta podigla iznad 5oC, tj. praga aktivne vegetacije kriofilnih (zi-mootpornih) usjeva. To isto važi i za porast temperatura u proljeće iznad 10oC, tj. praga aktivne vegetacije ter-mofilnih (toploljubivih) usjeva, kakvi su uglavnom svi kasni proljetni usjevi, prije svega naša najraširenija kultura kukuruz, ali i krompir, soja, duhan, kasno povrće itd. Topliji jesenji mjese-ci omogućili bi dužu vegetaciju i zrenje svih usjeva, naročito kasnih jarih (ku-kuruz, soja, suncokret, krompir itd.), bez bojazni od mraza i snijega;

- Veći zbir temperatura tokom vegeta-cione sezone također će povoljno uticati na fotosintezu i prinos;

- Toplija zima omogućit će duže vegeti-ranje ozimih usjeva i njihovo manje izm-rzavanje i ranije zrenje i žetvu u proljeće ili ljeto;

- Biće mnogo veća mogućnost praktik-ovanja sistema dvije žetve godišnje zbog kraće zime, duže vegetacione sezone i zbog većeg zbira toplotnih stepeni tokom vegetacije.

UTICAJ POLJOPRIVREDE NA PROMJENU KLIME

Uticaj poljoprivredne proizvodnje na klimu može biti negativan i pozitivan.

Poljoprivreda je značajan izvor stakleničkih gasova (CO2, metan, azotni oksidi i vodena para) koji dovode do za-grijavanja atmosfere sa svim posljedica-

ma koje iz toga proističu. Ona je i glavni izvor amonijaka kao zagađivača zraka. Čak 40% zagađivanja zraka amonijakom i polovina zagađivanja metanom potiče od domaćih životinja, odnosno od stočnog izmeta. Predviđa se da će se u narednih 30 godina emisija metana i amonijaka iz stočarstva povećati za oko 60%. Prema jednoj pretpostavci u studiji FAO, amoni-jak više zakiseljuje tlo nego sumpordiok-sid i azotni oksidi. On je jedan od glavnih uzročnika kiselih kiša koje oštećuju drveće i druge biljke, zakiseljavaju zemljište i vodu u rijekama i jezerima. Pošto se emisija sumpordioksida postepeno dovodi pod kontrolu i smanjuje, amonijak može da postane glavni uzrok acidifi kacije. Oko 16% azotnih oksida kao stakleničkih gasova dolazi u atmosferu iz mineralnih đubriva, a 18 posto od spaljivanja biljnih ostataka i drveta. Spaljivanje biljne mase zagađuje vazduh i dimom i pepelom.

Postoje načini da se značajno smanji emisija štetnog amonijaka u atmosferu.

Metan koji nastaje fermentacijom u crijevima domaćih životinja i razlaganjem njihovog izmeta, iako u atmosferi kratko ostaje, zagrijava čak 20 puta više nego ugljendioksid. Porastom broja domaćih životinja porast će i emisija metana.

Stoka proizvodi i polovinu an-tropogene emisije azotnih oksida koji su također staklenički gasovi i dovode do zagrijavanja atmosfere.

Povećanje koncentracije ugljendiok-sida može da bude za poljoprivredu ko-risna pojava. Očekuje se da će se kon-centracija CO2 u atmosferi u sljedećih 30 godina, sa sadašnjih 350 ppm, povećati na 400 ppm. To će povećati fotosintezu i stvaranje organske materije, uzrokovaće smanjivanje stoma na biljkama, pa time i gubitak vode iz njih transpiracijom, čime

će se povećati efi kasnost korištenja vode od strane biljaka.

DVIJE ŽETVE

Globalnim zagrijavanjem povećat će se areal širenja i uzgoja biljnih kul-tura kako u horizontalnoj ravni, tako i na većim nadmorskim visinama. Produžit će se vegetaciona sezona (zima će biti kraća i blaža), to će omogućiti sistem dvije žetve godišnje, biljke će rasti brže i donositi veći prinos, a šume veći prirast drveta.

Promjene u agrotehnici i selekci-ja pogodnijih sorti i hibrida bilja pomogle bi da se umanje ili eliminišu negativne posljedice promjene klime, a da se isko-riste pozitivne posljedice.

Na milijardu i po hektara obradivog zemljišta na svijetu uzgajaju se poljo-privredne kulture. One svake godine proizvedu više milijardi tona organske materije u raznim proizvodima (hrana, vlakna, nusproizvodi itd.). Tom pri-likom, u procesu fotosinteze iz biljaka se oslobađa ogromna količina kisika (biljke ga jedine i proizvode, a svi drugi ga troše) i apsorbira iz atmosfere, također veliku količinu ugljendioksida. Što je veća masa biljaka, to je veća proizvod-nja kisika i veća potrošnja CO2, tako da biljke dvostruko prečišćavaju vazduh. Potrošnjom ugljendioksida od strane bil-jaka smanjuje se opasnost od globalnog zagrijavanja.

Svim agrotehničkim i drugim mjera-ma, kojima stimuliramo veći rast biljaka, povećavamo i ove njihove korisne uticaje na klimu. Također, sistemom dvije žetve godišnje, a gdje je moguće i tri, povećava se proizvodnja biljne mase, pa tako i po-voljan uticaj poljoprivrednih biljaka na klimu.

KLIMA I POLJOPRIVREDA (2)

Navodnjavanje polja biće još potrebnije


FONDEKO IZMEĐU DVA BROJA

Na promociji 27 broja revije Fondeko svijet bilo nam je zadovoljstvo uručiti zahvalnice suosnivačima Udruženja

Fondeko i to Lidumilu Alikalfi ću, Miro-slavu Franjkoviću, Aleksandru Kneževiću i postrhumno Nijazu Abadžiću zato što su imali viziju i okupili savjesne ljude u plemenitoj i razboritoj misiji formiranja Fondeka.

S obzirom da je ovaj broj revije bio najvećim dijelom svog sadržaja posvećen klimatskim promjenama, Udruženje je orga-niziralo nekoliko Javnih tribina širom BiH kako bi što širu javnost upoznali sa globalnim klimatskim promjenama kao i posljedicama koje se dešavaju u BiH. Tako smo održali predavanja u Travniku, Zenici, Tuzli gdje je predavač bio akademik Midhat Usčuplić. Trib-ine su bile veoma zapažene i posjećene.

Poslije tribine u Travniku, Fondeko je dobio poziv od NVO Regionalno udruženje Srednje Bosne da održi predavanje na temu izgradnje mini hidrocentrala i njihovog uti-caja na okoliš, na koji smo se odazvali i aka-demik M.Usčuplić je održao predavanje u OŠ „Mehurić“.

Održan je sastanak mreže NVO sa područja riječnih slivova Neretve i Trebišnjice „Zaštiti rijeku – zaštiti život“ gdje Fondekov pred-stavnik učestvuje u radu od samog početka rada mreže.

Predstavnik Fondeka je učestvovao na ra-dionici „Jačanje kapaciteta grupe Energija za učešće u izradi energetskih strategija u BiH“ koju je organizirao Centar za životnu sredinu iz Banja Luke.

Fondeko je učestvovao na konferenciji „Jačanje demokratske kulture dijaloga i sarad-nje institucija vlasti i civilnog društva u BiH“.Rezultati konferencije treba da doprinesu efi kasnijoj primjeni već potpisanog Spora-zuma o saradnji izmedju Vijeća ministara BiH i nevladinog sektora u BiH.Organizator kon-ferencije je bio Centar za promociju civilnog društva.

Fondeko je učestvovao u radu osnivačkog skupa mreže „Sporazum plus“ Kantona Sarajevo i izabran za člana komisije koja će raditi Spora-zum o saradnji izmedju Vlade Knatona Sarajevo i organizacija civilnog društva u Kantonu Sara-jevo.

Za dan planete Zemlje Fondeko je dao svoj doprinos i podršku projektu „Eko kapljica“ koji je osmišljen od strane mladih , stipendista Fonda „Kap dobrote“ koji djeluje pod pok-roviteljstvom HKO „Kruh sv.Ante“. Projekt je osmišljen u svrhu obnove Parka mlad-enaca kao javne zelene površine na području Općine Novo Sarajevo. Cilj projekta je probu-diti ekološku svijest gradjana kroz promociju i uredjenje gradskog parka kao ogledala kulture življenja i mjesta za okupljanje mladih i stari-jih osoba.

Na poziv centra za ekologiju i energiju Tuzla Fondeko je učestvovao na prvom nacio-nalnom sastanku i radionici u okviru projekta „Regionalno širenje svijesti o zaštiti okoliša, djelovanje i povezanost u zapadnom Bal-kanu“.

Osnovni cilj projekta je da se na sektor za zaštitu okoliša gleda kao top-prioritet u državnoj strategiji kod donosioca odluka i drugih stake-holder-a (NVOi, mediji, biznis sektor, javnost) u zapadnom Balkanu i da regionalna saradnja i povezanost, postanu priznati kao instrument održivog napretka, bržih EU integracija i po-tencijalnih investicija u 6 država zapadnog Bal-kana.

Projekat je dio regionalne dvogodišnje kampanje koja se pored BiH implementira u još pet zemalja zapadnog Balkana.

NASTAVLJENA RAZBORITA MISIJAOrganizovali smo ekološke tribine po BiH i bili prisutni na brojnim

skupovima nevladinih i međunarodnih organizacija

Fondeko svijet predstavlja veoma uspješno izdanje koje sačinjavaju brojne aktualne i interesantne okolišne i posebno ekološke teme i prilozi, kazao je promovišući 27. broj revije prof. dr. Tarik Kupusović.

Između ostalog rekao je i ovo: U ovom broju posebna pažnja data

je "klimatskim promjenama". Značaj globalnih klimatskih promjena je veliki, epohalni, te su kroz reviju predočeni di-jelovi projekta UN "Milenijska ocjena ekosistema".

Generalno, ukupan omjer tema - domaćih i inozemnih, popularno pred-stavljenih i stručno obrađenih je dobro

izbalansiran u ovom broju. Naglašavam da je 27. broj Fondeko svijeta podređen osvješćivanju i senzibiliziranju ljudi, odnosno javnosti na aktuelni problem

"klimatskih promjena", a kako bi postala okolišno educirana, tj. motivirana za odgovorno ponašanje i odnos prema okolišu, odnosno prirodi.

REKLI SU O FONDEKO SVIJETU

MOTIVI ZA ODGOVORNO PONAŠANJE


Jedna nova generacija likovnih umjet-nika u Bosni i Hercegovini najavila je svoj dolazak: učinjeno je to post-

avkom izložbe dvojice njihovih pred-stavnika – Marka Kusmuka i Edina Lepira u galeriji ULUBiH – a “Roman Petrović”. Bilo im je to svojevrsno priznanje od strane Udruženja likovnih umjetnika BiH za najveći broj osvojenih bodova na ne-davnom prijemu novih članova u ovu or-ganizaciju.

Marko Kusmuk se opredijelio za slikarstvo, a Edin Lepir za skulpturu i obojica su pokazali istinsku zrelost i u formulacijama likovnih ideja i njihovim prevođenjem u umjetničko djelo.

Za osnovu svoje skulpture Edin Lepir je koristio naglašenu vertikalu u kojoj se, sama od sebe, nametala ideja dostojan-stva i energija vitalizma koji su se, potom, mogli razvijati u široku paletu motivike sa naglašavanjem njihovog plasticiteta. I, upravo, u plastičnosti izvedbe ogleda se stvaralačka snaga ovog mladog umjet-nika. Svoju inspiraciju najčešće nalazi u vertikalizmu i oblinama ženskog tijela, u čistoti i valovitosti njenih linija uvjeren da se u tome otjelovljuje susret ideje i njene stvaralačke izvedbe. Predmetno i njegov supstancijalitet se prelijevaju jedno u drugo i taj proces umjetnik prati svojim imaginativnim usredsređenjem,

vaja formu koja prerasta u svoje poetsko opredmećenje, poetsko zahtijeva svoju oblikovnost u brižljivoj obradi epidermal-nog sloja fi gure. Nekada će ta obrada biti dovedena do čiste lirske apoteoze, nekada će taj sloj fi gure ostati bez te naglašene cizelacije, dok će, u drugim slučajevima, epidermalni sloj biti razveden u bogatim naborima koji se uspinju uz vertikalu fi gure. Ali zna ovaj umjetnik i odstupiti od svoje osnovne inspiracije, koristiti

sintetički postupak kojim će ženske fi g-ure svesti na simboliku ženskih atributa ili će fi gure razvoditi u forme u kojima se vertikala razvodi u geometričke forme. Ciklus izloženih radova nosi naziv “Akt u skulpturi”.

Široka je skala likovnih formi u kojima Marko Kusmuk iskušava svoje stvaralačke mogućnosti tražeći onaj oblik koji bi bio najbliži njegovom senzornom sistemu, nje-govom emotivnom osjećanju i njegovim in-telektualnim potencijama. Za sada, ono što bismo mogli staviti kao zajednički imenilac ukupnom njegovom stvaralaštvu, ostvare-nom do sada, jeste lirsko osjećanje svijeta, koje ima svoju referencu u plemenitosti i dobru koje se, bar za sada, nude kao prem-ise njegove fi lozofi je kroz čiju koprenu tre-ba da prozre ono što nazivamo vrhovnom vrijednosti svijeta u čijem okrilju živi i koji prevodi u umjetnost. On se kreće širokim transverzalama likovnog govora ne dajući, za sada, ni jednoj formi posebni primat. Već 2007. godine, u katalogu za njegovu prvu samostalnu izložbu, istakli smo da „Marko Kusmuk ima oštro oko da vidi i sigurnu ruku da viđeno prevede u likovnu formu“. To oštro oko i sigurna ruka nadgrađuju svo-ju unutarnju moć i postaju sigurni voditelji Marku Kusmuku da razrješava likovne la-virinte i dospije do širokih horizonata svoga umjetničkog zova koji biva sve zvonkiji i sve čujniji. Potvrđuje to i njegov prijem u Udruženje likovnih umjetnosti Bosne i Her-cegovine ove 2009. godine!

Biografska skica: Edin Lepir je rođen u Zenici 1983. Srednju školu primijen-jenih umjetnosti i Akademiju likovnih umjetnosti završio u Sarajevu, odsjek kip-arstva u klasi Mustafe Skopljaka. Upisao je i Fakultet za restauraciju i konzervaciju u Sarajevu. Kao student četvrte godine osvojio je prvo mjesto na konkursu sa temom “Obline ženskog tijela” u Bosni i Hercegovini. U ULUBiH je primljen u martu 2009. godine.

Biografska skica: Marko Kusmuk je rođen 1985. godine u Sarajevu. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti, odsjek slikarstva u Sarajevu. Postdiplomske studije završio je na Accademia di belle arti u Rimu 2008. Od 2009. godine član je ULUBiH-a.

Vojislav VujanovićPRIRODA U DJELIMA LIKOVNIH UMJETNIKA

LIRSKO OSJEĆANJE SVIJETAMarko Kusmuk se opredijelio za slikarstvo, a Edin Lepir za skulpturu i obojica su pokazali istinsku zrelost i u formulacijama likovnih ideja i njihovim prevođenjem u umjetničko djelo

Autor: Marko Kusmuk

Autor: Edin Lepir


Mudar čovjek voli more, a plemenit planinu. – Konfučije

... I u trenucima najdublje radosti, okruženi onima koji nas vole i poštuju, izloženi smo sred mira i obilja, osjećanju koje je Paskal na-zivao „pustoš života“... I zaista, gdje se sakriti od „taedium vitae“, kako izbjeći svijest da smo tamo gdje nam ne priliči i da sa tog mjesta ne možemo? I kako ne vidjeti da ništa u ovom svijetu kojim kročimo, s kojim se grlimo na život i smrt, ne može sasvim biti zapreteno onim jerofejevskim uvjerenjem da „naša duša nije prestala da tuguje“?

Ovaj tamni pokrov što kao zamrli akord pekriva i našu najzaneseniju radost, ovo uviđanje da ovdje, na ovom svijetu, naša duša nikada neće prestati da tuguje, ima jednu os-obinu koja njegovu sličnost sa pramenjem magle bitno uvećava. Kao i magla, i ovaj pok-rov pada samo po dolinama, ravnicama, mjes-tima što smo ih naselili, ali se, baš kao i magla, rijetko uzdiže do oštrih vrhunaca...

Tu, ili, ako hoćemo tačnije – tamo, u plani-nama nema više ni tugovanja, ni pustoši života. U planinama, tim katedralama, tim svetilištima planete i oltarima ljudskog zanosa, mnogi su fi lozofi potražili i bili uvjereni da su našli čovjekovo rodno mjesto. Čak su i skolastički majstori izvodili etimologiju „antroposa“ iz poj-ma „onoga koji se uspinje“, dakle, onoga koji stremi ka vrhovima, koji visinama teži. I ple-menito je to i ljudski je: jer gore, na vrhovima, kao što je govorio Kjerkegor, kome planine nisu bile suđene, ima mjesta samo za jednog. Dolo-vi, ono gdje je množina, gdje je gomila, mjesta su laži, jer je gomila laž. A, Niče je, penjući se Alpima Švajcarske, zapisivao da je visinska granica od 2000 metara, granica iznad koje se tek može sresti i roditi čovjek; niže – to je za-trovano, političko (a)moralno, religiozno obam-iranje i trepet... I ako je za Šopenhauera muzika zapravo fi lozofi ja koja koja istinu izražava bez pojma, samo zvukom, onda su planine fi lozofi ja bez pojma i muzika bez zvuka – samo svojim postojanjem sve kažu i vrate čovjeku sjećanje na ono, što je njegova gotovo zaboravljena is-tina kao bića dostojnog visina i uspinjanja.

U tišinama velikih osama, kroz koje, kao neuhvatljivi glasnici, tačnošću koja nije od ovoga svijeta, prohuje samo vihori, iznad vla-dara, iznad zaborava sitne kompetencije, koju su od onih što su ostali u dolu života, možda samo Spinoza, ili Toma Akvinski, ili jedan Rudolf Štajner, nadrasli – naseljeni u planini sopstvenog duha – tamo postoji jedan svijet bez zakona, granica, utemeljen na etičkom in-dividualizmu, neobojen i neodređen naciona-lno, rasno, etnički, vjerski – svijet kakav je bio prije nego što je Diogen užgao svoju lampu tragajući za čovjekom... Jer, slobodan čovjek djeluje moralno i ima moralnu ideju, a ljudi sa

moralnim idejama jesu preduslov moralnog svjetskog poretka – pisao je Rudolf Štajner još 1894. I još: sloboda se ne javlja u radnjama kada smo primoravani od spoljašnjeg svijeta, nego u onima što su nošene duhovnim in-tuicijama; a zreo čovjek daje sam sebi svoju vrijednost – on djela kako hoće, to jest prema svojim etičkim intuicijama... Kada čovjek teži slobodi bez egoističnih namjera, kada mu slo-boda postane čistom ljubavlju za akcijom koja hoće da se u svijetu ostvari, tada za njega i biva moguće da pristupi Duhu slobode...

Za takvim su svijetom krenuli mnogi, ostavljajući sve – u „potragu za izgubljenim akordom“... O toj potrazi su pjevali najbolji na Zapadu... predstavnici razvijene duše svijesti, britanska rock grupa Moody Blues... a Parsifal, vitez kralja Artura, jeste prvi moderni tragalac za izgubljenim.. za Svetim Gralom, koji se još prije 1100 godina učio, ispred svih nas ljudi, da postavlja prava pitanja, da ispravno pita...

Gore, gdje nema ni kralja, ni vazala, ni nepravde, ni rehabilitacije, gore je mjesto podsjećanja na mnogo šta od onoga što smo

izgubili iz vida, a što je vrijedilo pamtiti: odum-rlu državu i slobodni duh; planine – ta stalna podsjećanja na budućnost – ostvarene utopije...

Planine, katedrale i univerziteti, onakvi kakve su ove ustanove izvorno i bile zamišljene – kao mjesta na koja zabrana, tortura, naredba, pokornost, nemaju pristup. Pribježišta, ili, još bolje, eksteritorijalne zone ovoga svijeta, slobodne alveole ove Doline suza – mjesta na kojima je sve meditacija i mir, blagoslov i znanje. To su mjesta sa kojih se najbolje vidi da ljudi, što god sebi kroz historiju postavljali kao zadatak, još nijedan nisu ostvarili, ili, ništa što bi bilo pomena vrijedno. Učinjeno je samo ono što je bilo bolje i ne činiti, ili što, učinjeno, ništa bolje nije donijelo.

U zapisima o planinama mnogih znanih i neznanih majstora – fi lozofa, pjesnika, ekolo-ga, antropozofa, alpinista – žive riječi jače od mnogih političkih programa, koje otrežnjuju više od mnogih fi lozofskih eseja, oplemenjuju i bodre dublje od mnogih djela književnosti. Napisali su ih znalci, oni koji su mnogo puta „bili gore“, iznad srama i pustoši ljudskog svijeta.

TAMO GDJE POGLED PUCAFerid Muhić, Slobodan ŽalicaTAJNE I ISTINE

Prenj, masivi Cetine i Izgorjele grude, Foto: Uzeir Beširević


Centar za ekologiju i energiju Tuzla u saradnji sa Ambasadorima životne sredine iz Srbije organizirao je 13. i

14. maja u Sarajevu prvi nacionalni sastanak i radionicu u okviru projekta „Regionalno širenje svijesti o zaštiti okoliša, djelovanje i povezanost u zapadnom Balkanu”.

Osnovni cilj ovog projekta je da se na sek-tor za zaštitu okoliša gleda kao top-prioritet u državnoj strategiji kod donosioca odluka i drugih zainteresiranih strana (NVOi, mediji, biznis sektor, javnost) u zapadnom Balkanu i da regionalna saradnja i povezanost postanu priznati kao instrument održivog napretka, bržih EU integracija i potencijalnih inves-ticija u 6 država zapadnog Balkana.

Projekat je dio regionalne dvogodišnje kampanje koja se pored BiH implementira u još pet zemalja zapadnog Balkana.

Na prvom nacionalnom sastanku je bilo prisutno 40 učesnika iz različitih sektora društva (državne, entitetske i lokalne vlasti, NVO) i iz različitih krajeva BiH, biznis sektor preko privrednih komora, akademska zajed-

nica i mediji. Na ovom sastanku formirana je zelena koalicija BiH kao dio zelene koalicije zapadnog Balkana koja će podržavati promo-ciju i zagovaranje slijedećih ciljeva u naredne dvije godine:

Unaprijediti međusektorsku saradnju i zagovaranje na nacionalnim i regionalnim nivoima, bazirane na Nacionalnoj situaciji, a odnose se na pitanja okoliša;

Povećati znanje i informiranost građana i zainteresiranih strana u regiji Zapadnog Balkana o ekološkim vrijednostima i stan-dardima EU;

Poboljšati regionalnu saradnju, bolji protok informacija i razmjenu iskustava u politici zaštite okoliša i inicijativa u regiji Zapadnog Balkana.

U okviru radionice koalicija je defi nirala pet strateških pravaca u kojima bi se moglo djelovati:

Jačanje kapaciteta vladinih institucija i civilnog društva o EU integracijama, prin-cipima podrške EU, kreiranju i sprovođenju javnih politika, radu sa medijima i edukacija

samih medija na promjeni njihovog odnosa prema problemu okoliša i EU integracija;

Lobiranje za implementiranje potpisanih međunarodnih sporazuma i donesenih zakona i iniciranje potpisivanja novih međunarodnih sporazuma i donošenje novih zakona. (Zakon o okolišu na državnom nivou, Arhuska kon-vencija...);

Jačanje dijaloga i unapređenje protoka informacija između vladinog, nevladinog, biznis sektora i medija, na lokalanom, nacio-nalnom i regionalnom nivou;

Zalaganje za djelotvorniji rad državnog parlamenta i bolju zastupljenost okolinskih tema u programima političkih partija;

Rješavanje konkretnih lokalnih oko-linskih problema u cilju jačanja svijesti i poboljšanja dijaloga sa građanima (zaštita sliva rijeke Bosne, rješavanje problema ugrađenog azbesta…).

U nastavku slijedi istraživanje na terenu koje bi trebalo pokazati u kojem od nave-denih pravaca bi koalicija trebala djelovati u naredne dvije godine.

ZELENA KOALICIJAZAPADNOG BALKANA

Sabina JukanAKTIVNOSTI NEVLADINIH ORGANIZACIJA

Počinje lobiranje za implementaciju međunarodnih sporazuma i donesenih zakona


Ime Dare Sekulić (1931. Kordun-ski Ljeskovac) je najznačajnije ime žene–pjesnika u povijesti

bosanskohercegovačke književnosti. Iako je rođena na Kordunu, svoju životnu i pjesničku sudbinu je vezala za Sarajevo. Svoje prve pjesničke refl eksije počela je ispisivati kao srednjoškolka dok je boravila u Zagrebu i objavljiv-ala ih u srednjoškolskim listovima i u časopisu “Izvor”. U Sarajevo je stigla sa već evidentnom pjesničkom zrelošću i prvu svoju pjesničku zbirku “Otjecali smo s rijekama” objavila u zajedničkoj knjizi sa Pubom Mateovićem i Lukom Pavlovićem 1956. godine. Te prve pjesme su natopljene bolom koji je preživjela u strahotama drugog svjetskog rata. Poseb-no joj je potresna pjesma “Tužaljka” sa reminiscencijama na majku:

Do sada je objavila preko dvade-set knjiga poezije o kojima su pisali najeminentniji književni kritičari, od Mithata Begića, Hanife Kapidžić – Osmanagić, Tomislava Ladana, Slavka Leovca i Jasmine Musabegović do Riste Trifkovića, Florike Štefan, Duška Trifunovića, Velimira Miloševića, Stevana Tontića i drugih. U svojoj studiji “Četiri bosanskohercegovačka pjesnika”(Skender Kulenović, Mak Diz-dar, Dara Sekulić i Anđelko Vuletić), Mithat Begić je o poeziji Dare Sekulić zapisao: U stvari, D. Sekulić je postupno stvarala svoj osobeni pjesnički rječnik sa vrlo širokog osnova, gdje iznenadna neobičnost, neočekivana riječ, najed-nom uzdigne čitaočevu radoznalost.

Hanifa Kapidžić – Osmanagić je, pak, o poetici Dare Sekulić zapisala sljedeći sud: Uvijek ritmična i melodična, sa stihom bogatim asonancama i unutarn-jim ritmovima, poezija Dare Sekulić u posljednje vrijeme sve se češće, lagano i nenametljivo, rimuje. Time je njena melodičnost pojačana.

Jedno od posljednjih priznanja jeste nagrada “Kočićevo pero” dodijeljena Dari Sekulić za njenu pjesničku knjigu

“Sretna skitnica”. U obrazloženju je istaknuto:

Poznata književnica Dara Sekulić svojom novom zbirkom "Sretna skit-nica" još jednom je, po ko zna koji put, potvrdila svoj davno stečeni renome ma-jstora pisane riječi, jednog od najvećih savremenih pjesnika srpskog jezika. Dara Sekulić je svojom poezijom našla najkraći put do ljudskih srca, a ova na-grada je dokaz njezinih visokih literarnih dometa, ali i našeg poštovanja prema njezinom djelu.

Svaka poetska knjiga Dare Sekulić nosi u sebi specifi čnu osobenost, svoj drugačiji poetski slog. Ipak, reklo bi se da se, po toj svojoj osobenosti, izd-vaja njena knjiga sa naslovom “Gorak konak” (1970.). Ona počinje kultnom pjesmom ukupnog Darinog pjesničkog opusa “Ave Maria”. Pjesma se razvija u jedinstvu svoga značenja, značenja žrtve koju je samo žena mogla ponijeti na svojim plećima, i podnijeti dok je u prljavim posteljama “svoj sveti miris posijala”, a, istovremeno, “Niko nije imao milosti ni milošte za tebe”. Ali u ovoj knjizi ima i jedan ciklus, po kome je i čitava knjiga nazvana – “Gorak konak”. Ciklus je posvećen Sarajevu. Pjesnikinja promiče njegovim pros-torima, zastaje na pojedinim tačkama njegovim, pokušava dokučiti, shvatiti i razumjeti ono povijesno jezgro koje se zgrudvalo tu isijavajući nevidlji-vu energiju koju je samo pjesnikinja dokučivala i prevodila u svoje poetske arabeske, ponekada razvijene u širu po-etsku gamu, a ponekada svedena samo na nekoliko stihova, kao što je pjesma

“Saburina”: Ko čeka / Smoren / Korak / Gorak / Konak dočeka.

Stihovi pjesama su često svođeni u eliptičnu formu, bez korištenja zareza, uklanjajući jezičko posredništvo između lirskih naboja koji teku u neprekidnoj sukcesiji. U naš izbor smo uvrstili dvije pjesme koje predstavljaju dvije krajnje tačke među kojima se proteže Grad. To su “Malta” i “Kozja Ćuprija”.

Vojislav VujanovićNA IZVORU LIJEPE RIJEČI

SRETNA SKITNICADara Sekulić je svojom poezijom našla najkraći put do ljudskih srca

Nikada ti nismo cvijeće poklanjali.Kod nas, roditi se, ništa nije značilo.Ja se ne sjećam svih imena moje mlađe braće.Ti si bila slična zemljiMožda je zato tvoje krilo bilo tako toplo.Bijela suknja seljačkaSvake je jeseni crvenila od rođenja.Kakve je boje bila ti kosa?Marama crna na kruh me podsjećala.Da znam gdje si zakopanaRasplakala bih zemlju.

MALTANa moj teret ne možete carinu udaratiNi car tamo ni ovamo caravanU oku ovo, to je tugaOtkud biser.Duga oko pasa, kakva svila.To pod grlom okovNije zlato

Zato pustite meNemam blagaAko mogu bez tog žigaNa drugu stranuJa bez traga

Sramota je na moj teret carinu udarati.

KOZJA ĆUPRIJANi sa vodom ni na obali.Pusta i prazna odolijeva silini na-viranjaLjepota bijela nekad drhtava mla-daIspred svatovaStrahotan odjek kopitaRumeno prosipanje brašna i ljeta

Nekad priče i zborovanjaLedeni cvijet u zimska predvečerjaPeludno sijanje kroz široki rukav prolaženja

Sada obmana survana.Klekla između vode i obalaIzmeđu zova i daljineSpremna da smogne zadnji napon voljeZa još jedan bljesak na viru ispod sunca.


POLITIKA I EKOLOGIJA

Poruke za zelenu revoluciju, za obranu prava građana i demokratsku Europu naišle su

na odobravanje i prihvaćanje europ-ske javnosti, o čemu svjedoče i rezul-tati junskih izbora za Evropski parla-ment.

Komentirajući izborne rezultate za EU parlament, koji su donijeli eu-ropskim zelenima Greens/EFA Group iznenađujuće dobitke, njihov dopred-sjenik Daniel Cohn-Bendit je izjavio:

"Ovo je Dan D za ekološke poli-tike u Europi. U mnogim zemljama rekordni je broj građana dao glas za Zelene, podržavajući našu viziju za budućnost. Europljani su pozdravili naš konstruktivni rad, pozitivan stav i spremnost na razgovore sa drugim političkim opcijama. Mi smo u su-protnosti sa destruktivnim porukama euroskeptika i ekstremne desnice, koji su, nažalost također dobili dosta mjesta u Parlamentu."

Cohn-Bendit je istakao da su kršćanski demokrati i desni centar već uspostavili jak položaj, dok su soci-jaldemokrati pretrpjeli spektakularan kolaps. - Veliko je pitanje za Zelene u slijedećim tjednima kako izgraditi koalicijsku opoziciju Barrosou, jer mi ne možemo više dopustiti njegov reiz-bor za predsjednika Europske komisije, zbog njegove dosadašnje politike. Radi toga Greens/EPA imaju za cilj izgraditi potrebnu većinu, odnosno koaliciju za-jedno s socijalistima, liberalima i ljevi-com strana, kazao je Cohn-Bendit.

Monica Frassoni, predstavnica Greens / EFA Group dodala je da je us-pjeh progresivnih i ekoloških kandida-ta (postojećih 43 zastupnika pojačano je za još 10) pokazao da su poruke za zelenu revoluciju, za obranu prava građana i demokratsku Europu naišle na odobravanje i prihvaćanje europ-ske javnosti. "Obzirom na rezultate u mojoj domovini Italiji, jasno je da

BORCI ZA PRIRODU OSVAJAJU VLASTGrađani Evrope na junskim izborima iskazali povjerenje prema "zelenim" partijama koje

su ojačale poziciju u Evropskom parlamentu

ćemo morati raditi na stvaranju novih uvjeta i razvijanju novih političkih prostora", najavila je Frassoni.

Najveće povjerenje zelenim strankama dali su birači Belgije (31 posto), Danske (16,2 posto), Luxem-burga (17,4 posto). Njemačke (12,1 posto), Švedske(10,9 posto).

Podrška Zelenim izostala je u Bugarskoj, Kipru, Češkoj republici, Estoniji, mađarskoj, Irskoj, Italiji, Poljskoj, Portugalu, Slovačkoj, Slo-veniji, Škotskoj koje nemaju niti jed-nog "svog" parlamentarca u novom Evropskom parlamentu.

(Priredio: H.S.A.)


Tridesetak domaćih biciklista i stranaca dva dana su povodom Dana planete Zemlje učestvovala u biciklističkoj karavani koja je prošla kroz osam općina Bosne i Hercegovine. Nakon polaska iz Bihaća, prošli su kroz Bosansku Krupu, Bosanski Novi, Prijedor i San-

ski Most. Vožnju su nastavili kroz Ključ, Mrkonjić Grad i završili je na Trgu Krajine u Banjoj Luci. Pod motom Mijenjaj svoje navike, biciklisti su zajedno sa domaćinima u općinama gov-orili o važnosti mijenjanja navika za dobrobit zaštite okoliša, što je i jedan od osnovnih ciljeva ove biciklističke karavane. Vožnju su organizirali predstavnici općina, nevladinih organizacija i Misija OSCE-a u BiH, prvenstveno radi afi rmiranja međuopćinske saradnje.

BIH BEZ ZAKONABiH mora učiniti sve što je u njenoj

moći kako bi ublažila posljedice kli-matskih promjena, jer se nalazi u dijelu južne Evrope koji će najviše biti pogođen ovim promjenama - saopćeno je iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Racionalnim korištenjem resursa potrebno je utjecati i na smanjenje emisije stakleničkih plinova. BiH je dužna na najbolji mogući način pristupiti procesima integralne zaštite okoline, u šta spada prihvatan-je međunarodnih propisa i donošenje zakonske regulative usklađene sa zahtjevima pravne stečevine EU-a, čime će BiH dokazati da zaista pri-pada Evropi, stoji u saopćenju povo-dom Dana planete Zemlje.

Odabrala: Anida Džanko

BICIKLISTI ZA PLANETU

Proizvodnjom povrća bavimo se pet godina na površini od sedam dunuma. Počeli smo se baviti sasvim slučajno nakon posjete jed-nom od sajmova ekološke hrane u Republici Hrvatskoj. Nakon

što sam otišao u vojnu mirovinu trebalo se nečim baviti i izbor je pao na uzgoj tikvi. Prvo smo počeli uzgajati ukrasne i obične tikve za stočnu ishranu, a kasnije se i počelo sa uzgojem drugih vrsta tikava kao što su: tikve muškatne, sudovnjače, tikva golica, više vrsta tikava za pohovanje,

pite i kolače, lufa (biljna spužva) i smokvolisna tikva.

Sve vrste povrća uzgajaju se na ekološki način bez upotrebe min-eralnih đubriva, pesti-cida i herbicida.

Za prehranjivanje koristi se stajnjak, a za zaštitu pripravci na bazi bilja.

Pored uzgoja više vrsta povrća spravljamo više vrsta marmelada, slatko, kompot, sirup, bistri i kašasti sok, sjemenke tikve golice i prirod-nu biljnu spužvu.

Osim proizvoda od tikve spremamo sok od crvene, zelene i žute rajčice, sirup i čaj od zove, sirup i čaj od koprive, sirup od maslačka i ruže.

Naši proizvodi su u skladu s najboljim iskustvima u tradicionalnoj proizvodnji i bez upotrebe konzervansa što daje vrhunski proizvod po kakvoći, boji, okusu i mirisu.

Mada su svi naši proizvodi budili pažnju posjetitelja sajmova širom Bosne i Hercegovine posebnu pažnju pobudila je prirodna biljna spužva koja se dobiva od tikve lufa. Mnogi nisu mogli da vjeruju da se od tikve može dobiti prirodna biljna spužva. Mnogi nisu nikada ni čuli za lufu – prirodnu spužvu.

Proizvodi se mogu kupiti na sajmovima i izložbama zdrave hrane u BiH i Hrvatskoj i na samom gospodarstvu.

Nikola Veselčić - Srebrenik

BOJE TIKVE

"ZELENE" VIJESTI

EKO-FEST U SARAJEVUVeć nekoliko godina u Sarajevu, na Trgu oslobođenja – Alija

Izetbegović, organiziraju se manifestacije koje promoviraju sek-tor ljekovitog bilja, pčelarstva i gastro kul-ture.

U organizaciji tih manifestacija posebnu pažnju poklanjamo onim cjelinama koje dopri-nose ostvarenju naših ciljeva i to:

- uključivanje što više mladih i djece s ciljem izgrađivanja svjesti o potrebi održiv-og razvoja kroz zaštitu i očuvanje biološke raznolikosti (biodiver-ziteta) i u tom kontekstu zaštite i ispravnog korištenja ljekovitog bilja;

- organiziranje znanstveno-stručnih, tematskih rasprava o stan-ju u oblasti ljekovitog i aromatičnog bilja i pčelarstva i perspekti-vama u okviru ovog područja;

- organiziranje izložbe ljekobilja, pčelarstva i opreme, itd. Iz godine u godinu interes građanstva za ove manifestacije

raste, što i jeste cilj, kako u pogledu informiranja o ljekovitosti proizvoda, tako i u pogledu interesa za pokretanje vlastite proiz-vodnje.

Ovakav način promoviranja domaće proizvodnje pokazao se efektnim i učinkovitim, jer se i proizvođači između sebe povezuju i uspostavljaju poslovne kontakte.

Svjedoci smo da je, i zaslugom ovih manifestacija, ponuda i konzumacija čajeva i preparata na bazi ljekovitog bilja, meda i ostalih pčelinjih proizvoda i preparata svakog dana sve veća.

Stoga pridružite nam seNasi kontakti su 00387 33 23 61 36; 00387 61 10 04 15;

www.tea-fest.ba; www.bee.tea-fest.ba; www.gastro-eko-fest.ba: e-mail; [email protected]; [email protected]


U SR Njemačkoj postoje ekološki zaštićena područja u koja ne može ući nijedno lično ili službeno vozi-

lo koje ne posjeduje takozvanu ekološku plaketu, saopćavaju iz Ambasade BiH u SR Njemačkoj.

Trenutno u Njemačkoj postoji 31 ekološka zona, a od kraja februara 2009. godine uvodi se još njih 16.

Svi koji namjeravaju putovati ličnim ili službenim automobilom dužni su se pre-thodno informirati da li je grad ili mjesto u koje putuju proglašeno ekološkom zonom, te da li moraju nabaviti odgovarajuću naljepnicu za svoje vozilo.

U protivnom bi se mogli suočiti s neugodnostima, odnosno mandatnom ka-znom od 40 eura, te uvođenjem u Central-ni registar prekršaja sa sjedištem u Flens-burgu. Prema saznanjima Ambasade BiH u Berlinu, ekološkim zonama su proglašeni Berlin, Hannover, Koln, Dortmund (Brack-eler Staße), Ilsfeld, Leonberg, Ludwigsburg, Mannheim, Reutlingen, Schwäbisch-Gműnd, Stutttgart, Tübingen, Pleidelsheim, Bo-chum, Bottrop, Dortmund, Duisburg, Essen, Frankfurt/Main, Gelsenkirchen, Mülheim an der Ruhr, München, Oberhausen, Reck-linghausen, Augsburg, Bremen, Herrenberg, Karlsruhe, Nürnberg, Pforzheim, Ulm. Do

kraja februara uvest će se ekološke zone – Düsseldorf, Dresden, Freiburg (Breisgau), Heidelberg, Mühlacker, Osnabrück.

U skoroj budućnosti vlasti su odlučile uvesti i ekološke zone u Braunschweigu, Darmstadtu, Gerai, Leipzigu, Magdebur-gu, Neu-Ulmu, Pfi nztalu, Regensburgu, te veliku ekološku zonu Rurske oblasti (Ruhrgebiet-Großumweltzone).

Postoji velika vjerovatnoća da će se i u ostalim gradovima uvesti ekološke zone ako se zabilježe prekoračenja dozvoljenih ispušnih gasova u periodu većem od 35 dana godišnje, saopćeno je.

Redakcija

Drago Bozja, dipl.ecc.

ISKUSTVA DRUGIH

PLANINSKE STRAŽE

GRAD KAO EKOLOŠKA ZONA

Prije izvjesnog vremena objavljen je u dnevnom listu „OSLOBOĐENJE“ kratak članak o problemu uništavanja

lijekovite biljke islandskog lišaja na Bjelašnici. U tom članku je spomenuto da je na Bjelašnici nestala i cijenjena lje-ko vita biljka lincura.

O problemu bezpoštednog branja i ujedno i uništavanja staništa ljekovitog bilja na našim planinskim prostorima , poznato je već dulje vremena, malo pro-sano, a ništa poduzeto. Nedavno kada sam se spuštao južnim padinama sa vrha Bjelašnice ka Ivanovom dolu, naišao sam na te „berače lincure“. Sa improviziranim grabljicama vadili su lincuru zajedno sa korijenom. Upozorio sam jednu „beračicu“ da je to štetno i da tu više nikad neće rasti ta biljka. Savjetovao sam joj da na svakom staništu ostavi barem nekoliko kvadratnih centimetara kako bi se biljka mogla obno-viti i ponovo rasti. Lakonski ali nažalost istinito mi je odgovorila „Ostavit ću, ali doći će drugi i to pobrati“. Naišao sam na drugog, muškog berača. Pokušao sam i njega savjetovati . Tu sam naišao ne samo na tvrdi otpor već i prijetnju da odlazim i da me se to ne tiče. Odgovor je bio na kraju „ ja moram hraniti djecu“. Postavlja se pitanje „što činiti“?

Od konstatacije šta se dešava, ne samo na Bjelašnici već i na drugim našim plani-nama koje su možda, još prije nekoliko

godina bile primjer raznolikog biljnog pokrova pored ostalog i ljekovitog bil-ja nema mnogo koristi. Nije u pitanju samo islandski lišaj, lincura, gavez i os-tala široka lista ljekovitog bilja, a da ne spomenem bezpoštedno i nestručno bran-je široke lepeze jestivih gljiva, koje se ne-milosrdno, bez ikakvog obzira, bere za razne legalne i nelegalne otkupne fi rme.

„Berači“ za relativno mali novac prodaju svoj trud, koji se izvozi u inozemstvo odakle onda mi za skupe novce uvozimo razne preparate.

Ne bih želio biti bezrezervno kritičan, jer ima i relativno dobrih primjera domaćih poduzetnika gdje sve ipak , u maloj količini ostaje na domaćem tržištu.

Zadnji je čas da se uvede red. Odgo-vornim resornim tijelima, od najviših ministarskih do najniže lokalne zajed-nice. Nije mi poznato da li postoje u tom smislu zaštite odgovarajući normativni akti, ili će se donijeti i usvojiti, s obzirom na postojeću praksu, ne poštovanja Za-kona, ostaje krucijalno pitanje kako ga poštovati i provesti u praksi.

Besumnje, iako se mora računati na sankcije , mišljenja sam da je edukacija i stimulacija bolji metod..

Pitanje je da li odkupljivači bilo na kakav način educiraju te „berače“ kako se i šta može brati. S druge strane, prvenst-veno lokalna vlast, ali uz pomoć više in-

stance morali bi naći najpogodniji način da educira te ljude , kojima je sakupljanje ljekovitog bilja postao profesionalni ili poluprofesionalni posao za osiguranje eg-zistencije. Poslije edukacije ti ljudi mora-li bi dobiti nekakav dokumenat-certifi kat da se mogu i smiju baviti tim poslom. Ta akcija bi se mogla provesti i uz pomoć adekvatnih nevladinih organizacija

EU nudi znatna sredstva za realne projekte gdje bi i ovakvi projekti sigur-no našli svoje opravdanje i mjesto. To je konačno od općeg interesa ne samo poje-dinaca već cijele zajenice pa i Evrope.

Danas ne samo na području Kantona Sarajevo već u cijeloj BiH imamo brojne planinarska društva, skaute, izviđače, gorane . Uz određenu edukaciju i jasno određeni broj stvarnih - profesionalnih zaštitara prirode, ne onih koji u zelenim uniformama i akreditacijama šetaju gra-dovima demonstrirajući tzv. EKO pa-trolu, već u organizaciji „PLANINSKE STRAŽE“ po uzoru na Austriju, Slo-veniju, Italiju , Njemačku, Švicarsku i dr. ( Planinska straža, Bergwacht, itd.) je jedina mogućnost da spasimo što se još spasiti može. Pored edukacije tih samoz-vanih berača ova organizacija bi odigrala nezamjenjivu ulogu.U pomenutim zem-ljama država fi nasijski pomaže te orga-nizacije ali uložena sredstva se vraćaju i daju višestruku korist.

KAKO SAČUVATI NAŠE PLANINE OD BESPOŠTEDNOG BRANJA LJEKOVITOG BILJA


Alema PoturZDRAVLJE I UMJETNOST

Vjerovati je da nije postojao niti jedan Homo sapiens, a da nije pao pod uti-caj očaravajućih zvukova koji samo

muzika može pružiti i odao se uživanju u is-tome. Uticaj muzike je svakako blagotvoran i preporučljiv, jer djeluje na naša najdublja osjećanja, tako što suptilne pozitivne vi-bracije usmjerava uspostavljanju psihičke ravnoteže i stvaranju osjećaja zadovoljstva i radosti življenja, tvrde stručnjaci. Muzika sve čini lakšim, jer djeluje stimulativno. Utvrđeno je, da se slušanje muzike koja nam godi javlja začuđujuća sinkronizacija lijeve i desne strane mozga. Prvi zvukovi koje i sami usvajamo su oni iz majčine utrobe – ritam rada srca, rad crijeva, disanje i ovi ritmovi su u pentatonskoj skali, tj. sadrže pet tonova. Zanimiljivo je da su sve uspavanke u ovoj

skali, što znači da su to tonovi koji smiruju i daju osjećaj sigurnosti i zaštićenosti. Muz-ika uveseljava, umiruje i dovodi do uzvišene meditacije. Stari Egipćani su koristili isti hi-jeroglif koji je označavao muziku i uživanje. U plemenskim zajednicama muzika i ples služili su za izazivanje napadaja kojima su bolesni članovi zajednice doslovice ''stresa-li'' sa sebe bolest tjelesnu i društvenu. Pisani izvori obiluju dokazima i informacijama o pozitivnom učinku muzike na ljude. U Bibli-ji, u ''Prvoj knjizi o Samuelu'' opisuje se kako mladi David svira harfu i time tjera zlog duha koji je opsjeo Saula i nakon toga Saulu je bilo bolje, ''zao duh je otišao od njega''. Kao terapija, muzika je izgubila svoj ugled tokom velikih epidemija kuge, kada su ljudi iz očaja pribjegavali i muzikoterapiji, nara-vno bez uspjeha. Smatra se da ju je oživio Richard Brocklesby tokom XVIII stoljeća, jedan od liječnika Samuela Johnsona koji je

tvrdio da bi se konačno, kao u davna vreme-na, trebala primijeniti muzika ''koja djeluje tako neobično i korisno''.

Muzikoterapija nije još u nekoj velikoj primjeni na našim prostorima. Muzikoter-apija spada u jednu od psihoterapijskih teh-nika koju uglavnom primjenjuje edukovani muzikoterapeut, a u dijagnostičke i terapijske svrhe koristi zvuk koji može, ali i ne mora biti muzika. Značajno je da se muzikoterapija može primjenjivati i kod zdravih ljudi u cilju psihoprofi lase, povećanja kreativnosti, te in-tezivnijeg psihološkog i duhovnog razvoja.

U muzikoterapeutske tehnike spada jedan čitav složen proces na relaciji između paci-jenta ili grupe koji slušaju odabrani muzički izvod, i muzikoterapeuta. Metodi su različiti: analitičko slušanje muzike, metod vođenih

fantazija, art muzikoterapija i sl. Posebno je muzikoterapija dala rezultate u psihijatriji kod fobija, depresivnih poremećaja, opsesivno kompluzivnih, poremećaja ličnosti i graničnih poremećaja, kriznih stanja, poremećaja prilagođavanja, postraumatskih poremećaja, seksualnih poremećaja. Može se primijeniti kod djece zaostale u razvoju, djece sa gov-ornim manama. Ova terapija je dala izvanredne rezultate kod djece oboljele od autizma. Može se takođe primjenjivati i kod zdrave djece. U samoj osnovi muzikoterapije je ustvari teorija zvučnog identiteta, jer svako od nas ima svoj zvučni identitet, bez obzira na pol i starost i za svakoga je taj identitet specifi čan, poseban i karakterističan (bez obzira da li je klasična muzika u pitanju, rock ili neki drugi pravac, savjetuju stručnjaci). Da bi primjena muzikot-erapije bila uspješna i efi kasna mora se pronaći mentalni ritam pacijenta s ritmom muzike koja se primjenjuje u terapiji.

Naučnici na kalifornijskom univerzitetu su napravili istraživanje koje su nazvali ''Mozart efektom'', u kojem se pokazalo da su studenti koji su slušali prije testa Mozar-tove kompozicije bolje uradili test za razliku od onih koji nisu slušali ništa ili su slušali neke druge relaksacijske snimke.

Također je dokazano, da slušajući odgovarajuću muziku porodilje lakše donose svoju djecu na svijet. Muzikoter-apija čini porođaj manje bolnim na razne načine: muzičke i vibroakustične tehnike direktno djeluju na smanjenje osjećaja bola, a posebno odabrana muzika ima smirujuće djejstvo, čime se eliminišu napetost i stres. Vibracije zvuka direktno utiču na puls i ak-tivnost mišića, što takođe umanjuje bol. Na pripremama za porođaj, buduće mame uz određene muzičke elemente stiču uslovne refl ekse za duboko opuštanje. Često se za vr-ijeme različitih faza porođaja pušta muzika određenog tempa, koja porodiljama pomaže da dišu u skladu sa ritmom kontrakcija. Doka-zano je da nerođena djeca pamte zvuke koje su slušala dok su bila u maminom stomaku, i da ih nakon rođenja prepoznaju. Istraživanja su potvrdila da su porodilje koje su rodile na ovaj način pozitvnije doživjele svoj porođaj, što je odličan početak majčinstva.

Konačno da bismo pobjegli od tih sitnih i uvijek prisutnih životnih problema muzikot-erapija se pokazala više nego efi kasnom u ot-klanjanju stresa, bola, a čak ima stomatologa koji je primjenjuju pri svojim stomatološkim zahvatima. Preporučeni su i kompozitori sa svojim kompozicijama koji bi nam mogli pomoći da vratimo nama naš tako drgocjeni mir i blagostanje. Svaki dan uz vrlo malo muke, dovoljno je da malo izdvojite vremena i nađete ugodan kutak i pustite omiljenu muziku.

Za opuštanje i protiv stresa preporuča se: Chopinovi nokturni; Wagnerov: Parsifal; Dvorzakova: Smfonija novog svijeta i Djela Saint-Saensa.

Protiv straha i nemira možete poslušati Bachove svite, te djela Čajkovskog. Protiv melanholije preporuča se Mascagni i nje-gova ''Poljska kavalarija'', Saint Seans ''Sim-fonija NO 3 u nižem Ut, Haendlov koncert za orgulje i orkestar NO 1, Wagner – Veliki marš Tannhauser, Ponchielli ''Ples satima''. Protiv nesanice: Schubertova ''Ave Maria'', te Haendlov ''Largo''.

Najoptimističnija predviđanja idu dotle da ako patimo od hroničnog umora, stresa, nesanice, glavobolje, melanholije, umjesto po pilule u apoteku ići ćemo po muziku koja će to ublažiti i otkloniti.

PRONAĐI MENTALNI RITAMO muzikologiji i liječenju muzikom u kontekstu zdravlja i blagostanja


Dugo nisam pisala za "Fondeko svijet". Ko hoće traži načine, ko neće traži razloge, rekao je neko mudar, a neko

isti takav ostavio u prostoriji u kojoj radim. Često mi pogled skrene ulijevo da se toga pod-sjetim!

Očigledno nisam tražila način, kao što ne tražim ni razlog. Kome smeta što nisam pisala hvala mu, kome ne smeta, i njemu hvala!

Pisala sam tekstove (O, blagoslovljena bila riječ tekst, hiljadu puta blagoslovljena bila, što me spašava vatre da svoje povezane ili nepove-zane riječi moram nazvati esejom, ili pričom, ili kritikom...!), pisala sam tekstove na temu Prirodne ljepote u djelima naših pisaca. Derviš Sušić – Magluštine. Meša Selimović - Sunce nad rijekom, odbljesci na vodi, u meni širina. Ivo Andrić – Sunce. Hamza Humo - Jesam li ipak, ja upravu?! I stala kod Hume.

Jesam li bila upravu? Hm, sad izgleda kao da hoću da pišem

o sebi, gdje sam to bila i šta sam to pisala. Možda je tome i tako (ne zvuči mi ispravno ova sintagma, ali zvuči tako nekako kako ni-jedna druga ne bi mogla da zamijeni to njeno zvučanje), ali u svakom slučaju na jedan drugi način nego sam pisala o gore pomenutim, Ve-likim. Ako me nekad budu smatrali ozbiljnim piscem, voljela bih da se nadje neki novi kli-nac, ili klinka, i da pišu o meni kako sam ja pisala o Ovima. Ja ću vam pričati jednu drugu priču...

Vozeći se autobusom koji će me iz Sarajeva, odvesti do Prištine, gdje ću popiti kafu sa vrlo dragom prijateljicom, a zatim nastaviti prema Skoplju, prema zemlji gdje vječno sunce sja, i gdje ću imati promociju svoje druge kn-jige pjesama, blagoslovljenog imena "Krive Drine", razmišljala sam o onome o čemu će me sigurno pitati... Otkud šumarstvo i poezija? Kakvo pitanje?! Vjerovali ili ne, bukadar puta postavljeno. Pjesme se pišu na papiru, a pa-pir se pravi od drveta! Kakvo pitanje takav i odgovor! Bio mi je simpatičan nešto više od 7,5 sekundi, a odmah poslije toga osjetila sam neku gorčinu, kao da sam probala divlji badem (otkriću vam tajnu: nikad nisam probala divlji badem!). Kakav god odgovor bio, pitanje je gorko! Zašto objašnjavati povezanost između nečega što volim i još nečega što volim?!

Smišljala sam dalje... Imala sam vremena dovoljno, onog vremena kakvo uvijek želim, vremena samo za sebe, kad nigdje ne mogu da odem, da dohvatim nikakvu knjigu sa police, da upalim računar i konektujem se na inter-net. Nisam se potrudila čak ni da obezbijedim muziku... Ako sam dobro društvo drugima, a kažu da jesam, zašto ne bih bila sebi?!

Smislih da sličnosti i razlike objasnim ovako. Inžinjer sam šumarstva. Mi to, in-

terno, zovemo šumar, tj. šumarka, što sam, samoincijativno i jednostrano, preimenovala u šumaricu, latinskog imena Anemone nemo-rosa. Divan mali bijeli cvijet. Malo, sasvim malo otrovan. Simpatičan još i iz razloga što podsjeća na „anamona“, termin naših nana za neku tamo, Bog zna kakvu, u paktu sa đavolom, ženu.

Kada nisam šumarica (za vrijeme koje se vodi kao radno ne pišem pjesme, uglavnom), odlučih prozvati se narcisom. (Narcisima zovu one zaljubljene u sebe, ali ja sam čula i povjerovala u jednu drugu priču o Narcisu, gdje je jedna vila začarala Narcisa da voli samo onoga ko mu ne može uzvratiti ljubav, jer je ona voljela njega, a on nju nije). Bilo kako bilo, ovaj narcis zaljubljen je u poeziju, svoju, i tuđu (ako je tuđa ona koju nisam sama napisala). Zato se zove Narcissus poeticus. Isto divan cvijet, isto bijel, nešto veći.

Promocija je bila, hvala na pitanju, odlična, ako mene pitate. A pitate mene, koga biste pi-talii... Srela sam prijatelje, neke n-ti a neke i prvi put... Jedan od njih mi je odlučio vratiti tu kap zadovoljstva, pa mi ponudio slap. Poka-zao mi je Matku...

Matka je ustvari vještačko jezero nedaleko od Skoplja, izgrađeno 1937. godine pregrađivanjem rijeke Treske u kanjonu Matka, po kojem je i dobilo ime. I mnogi bi se zapitali šta je to toliko lijepo i značajno u vještačkom jezeru. Možda pomogne informacija da je 1994. godine Kanjon Matka proglašen spome-nikom prirode, veličine oko 5 000 hektara. Ipak, predlažem da to sami vidite!

Vozeći se prema Mat-ki razgledala sam pros-pekte koje mi je prijatelj pripremio... I gle čuda! Vireći iz prospekata, smiješila mi se serija razglednica Won-ders of Matka. Prva koju sam ugledala bila je ona sa daždevnjakom. Pitala sam

ga je li čuo za legendu po kojoj će djevojčica/djevojka, kojoj daždevnjak pređe preko dlano-va, "znati sve rukama raditi". Nije znao. Kao što nije niko. To je izgleda mikrolokacijska legenda mojih krajeva. Pričala sam mu kako su jednom prilikom djevojke i žene združenim snagama napale na legendu, a pomalo i na mene, zašto i u legendama žene moraju raditi i znati raditi, i zašto legenda ne govori da će imati najljepši osmijeh, ili najljepši hod, ili najljepšu svilenkastu kožu! Smijali smo se činjenici da se niti jedna nije pobunila što legenda "planira" da preko djevojačkih ruku prelazi životinja koja pri dodiru luči otrovnu bijelu tečnost iz cijelog tijela i da je ista opas-na za ljudsku kožu. Smijali smo se ideji da im to kažem. Bila bih proglašena divljakušom iz divljih krajeva gdje se na tako bolestan način ugrožava zdravlje i život žena.

http://faq.macedonia.org/travel/lakes/matka.html

Pričali smo i o drugim legendama veza-nim za daždevnjake, da mogu da ugase vatru (zbog čega su mnogi, jadni, stradali – šta li bi na ovo divljaštvo rekle moje prijateljice?!), da ako budu udareni prutom cijuknu tako jako da onaj ko ih je udario ostane – na mjes-tu – gluh, da su se zbog svoje otrovne tečnosti

koristili u eksperimentima magije i alhemije, čak i za pravljenje "specijalne rakije" koja se koristila u medicinske svrhe.

Sa sljedeće razglednice smiješio mi se glavom i bra-dom (imaju li leptiri bradu?) Njegovo Visočanstvo Leptir. Leptirima nazivam one koje najviše volim.

Što vam sve ovo pričam. Zato da kažem da je sve pov-ezano. Šumarstvo i Poezija, Leptiri i Daždevnjaci (mislim da su u pravu Nijemci što im-enice pišu velikim slovima), Prijatelji i Jezera... Sve... I da vam pokažem čuda Matke. Ili samo čuda.

NE TUCITE DAŽDEVNJAKAZapisano s pogledom na jezero Matka u Makedoniji

Memišević Mirzeta, dipl.ing.šum.


Već neko vrijeme razmišljam kako početi priču o prošlonedjeljnom doživljaju, ali sam skontao da baš i nemam sklonost i

vještinu svog sugrađanina Andrića. Nešto mis-lim: a što ovo meni treba, a obećao sam pa se valja prihvatiti posla. Kažu da je najbolje početi iz početka, pa ću tako i ja.

A početak je onog trenutka kad je neko re-kao da imaju skije koje idu i uz brdo. Od tog dana, skijanje ima sasvim drugu dimenziju... i treću... i četvrtu. Nije više pitanje može li se skijati u četvrtom mjesecu, nego šta moram uraditi tokom sedmice (peglat, kuhat, usisa-vat ☺...) da bi vikend bio slobodan. U utorak već počinje dogovor i izbor lokacije, pregled Google Earth-a, ski i planinarskih portala i na-pokon dogovor da nedjelju poklanjamo Vranici, planini u centralnoj Bosni visokoj iznad 2000 m. Rano jutro, prije 6,00 sati, uz začuđujuće poglede rijetkih prolaznika koji sa nevjericom zagledaju skije i pancerice i automatski bacaju pogled na ozelenjele padine Vlašića. Okuplja-mo se nas trojica ovisnika o kristaliziranim ka-pljicama vode i put pod noge, odnosno asfalt pod gume prema našem cilju. Htio bih da ova priča ispadne, onako, mudra, pa mi na um pada priča turista koji idu u daleku Evropu i nakon dugog puta odmaraju u Nici. E tako smo i mi odmarali i razbudili se kofeinom, baš u Nici. Ustvari, mi smo zalet za još jedan fantastičan dan uzeli u Foj-Nici. Fojnica je maleni gradić u centralnoj Bosni, podno Vranice, poznat po banjskom lječilištu i Franjevačkom sa-mostanu u kojem se čuvaju dokumenti koji potvrđuju višestoljetnu bosanskohercegovačku državnost. Razlog našeg posjeta nije ni banjan-je starih kostiju, niti kopanje po prošlosti, tako da smo sjeli u bolid natovaren skijama i ras-palili putem označenim putokazom "Prokoško jezero". Put je u početku dobar makadam, ali kako zalazimo sve dublje u planinu, postaje sve očajniji, izlokan silnim potocima nastalim topljenjem snijega. Tu smo Škodi objasnili da od sada mora glumit Ladu Nivu ili će ići na au-topijacu i sa novim samopouzdanjem nastavili pohod... Ljubav je slijepa... A zašto sad ljubav? Kad će snijeg? Pa naše iznenađenje je bilo ogromno, toliko, da nismo stigli staviti aparate u upotrebu. Na dva metra ispred auta su nam iz šume iskočili srna i srndač sa prekrasnim, dugim rogovima. Ne mogu zamisliti kolika je njegova zaljubljenost, kad je zanemario opas-nost i izveo damu da je pokaže iznenadnim gostima. U današnjem svijetu skutera, čopera i raznoraznih džipova koji bukom po planin-skim vrletima rastjeruju i komarce, ovakakv susret je "amazing". Nastavljamo pod doj-mom susreta i u tim trenucima primjećujemo prvu sniježnu fl eku. Jedini problem sa fl ekom je što se nalazi na putu i ne dozvoljava dalje

napredovanje vozilom. Kasnije smo saznali da se lokalitet zove Vlaška ravan, a visinomjer pokazuje 1370 m n/v. Nije nam ostalo ništa drugo, nego skije na leđa i raspaliti uz brdo. kad je ćeif u pitanju, to i ne izgleda kao veliko zlo. Puno veće zlo od skija na leđima, dolazi nam iz oblačnog neba. Nakon 15-tak minuta hoda, počinje da sipi lagana, ali dosadna kiša. Pošto smo mi čvrsti u namjeri da se pojavimo na određenom cilju, nastavljamo bez kukanja. Nakon otprilike jednog sata, sa oduševljenjem primjećujemo prvu veću snježnu fl eku u konti-nuitetu i odlučujemo da je vrijeme da skije idu tamo gdje im je i mjesto, ispod pancerica.

Povezujemo sniježne fl eke povremenim prelaskom preko livada i uspostavljamo novu skijašku tehniku nazvanu "dry-ski". Nakon ne znam koliko preskakivanja fl eka u našu svijest ulazi najljepša bajka i cilj našeg putovanja. Vrhovi Vranice, umotani u sniježni ogrtač, sa Prokoškim jezerom ogrnutim ledom. U daljini stidljivo proviruje Nadkrstac i diči se svojom glavom na 2112 m velikom. Prava momčina. I mi ćemo biti prave momčine kad mu nagazimo glavu i kantnama zasječemo nedirnuta prostr-anstva. Još smo radosniji prizorom koji odmara oči i kaže da nema više sniježnih fl eka, nema nikakvih fl eka, samo nedirnuto bijelo prostr-anstvo. Izbor planine je bio nepogrešiv. To je to. Spuštamo se prema jezeru i nekadašnjem naselju katuna, a danas vikend naselju. Nema tu nekih velikih ljubitelja prirode. Ne može se autom izaći=i ne mora se izaći. Žalosno. Probijamo se između drvenih koliba i nisam mogao a da ne uskijam u rascv-jetano polje kaćuna, šafrana, mrazovca... Osjećaj je nevjerovatan. Izabiramo kolibu

sa najljepšim pogledom na jezero da malo otpušemo. Visinomjer kaže da smo na 1661 m i da je temperatura 16°C. Ispostavilo se da je temperatura zbog moje ruke bila nešto viša i vrlo brzo je, ležeći na stolu, sat pokazao sasvim novi podatak od +5°C. Polako je kiša prelazila u susnježicu, a pogledom prema vrhovima utvrdi-li smo da pada pravi, pravcati snijeg. Ljepota. Da me neki forumaši dalmacijiski ne optuže da preskačem glavnu temu većine svojih postova, sad ću priznati da mi je uspon otvorio apetit i trijem kolibe nam je poslužio kao restoran. A ponuda je bila na europskom nivou: suhi di-vojarac iz Slovenije, Kajmak od bivolice koji se proizvodi samo u okolini Sjenice u Srbiji, Vlašićki sir iz okoline Münchena... (naravno da tog Münchena nije ni vidio)... uskrsni kolači stari sedam dana i kiseljačke pogače. Dok smo trijebili oskudne zalihe, primjetili smo iz jedne kolibe dim. Posjetivši domaćine, koji su uzgred bili, mislim krivolovci, počašćeni smo jednim lokalnim specijalitetom – žabljim batacima. Još jedan neočekivan trenutak. Vrijeme je bilo da nastavimo putešestvije. Nastavljamo uspon prema krovu Vranice i vrlo brzo otkrivamo da ćemo ovaj put biti uskraćeni za to zadovoljst-vo. Nažalost, iz doline se velikom brzinom navlačila gusta magla, a na terenu pod snije-gom, bez šume, a samim tim i bez mogućnosti bilo kakve orijentacije takav poduhvat je be-smislen. Nakon kraće konsultacije, pada odluka o povratku. Tješili smo jedan drugog da i kad bi našli vrh, ne bi imali zadovoljstvo pogleda sa istog, a i količina snijega garantuje ponov-ljeni pokušaj iza prvomajskih praznika. Dok ovo pišem, ta me nada još drži budnim. Do slijedeće ture...

SKIJANJE U CVIJEĆUVrhovi Vranice dočekali su nas umotani u sniježni ogrtač, sa Prokoškim jezerom ogrnutim ledom

Amer MušićIZ PLANINARSKE BILJEŽNICE


Izvorište rijeke Bosne je pravno-administrativno zaštićeno po dva osnova: kao izvor pitke vode

i kao prirodni prostor. To znači - kao vodozaštitna zona i kao Spomenik prirode. Ekoudruženje "Neolit" je 15.04. ove godine upozorilo na nezakonite radnje i gradnje u najužem zaštićenom prostoru Vrela Bosne - ugostiteljski objekat "Labud"- što pored trajnog oštećenja okoliša i njegovih ambijen-talnih vrijednosti može uzrokovati loš kvalitet pitke vode za oko 90% građana Sarajeva. Upozorenje je upućeno prema svim nivoima vlasti, odgovornim za ovakva dešavanja: premijeru i Skupštini Kantona Sarajevo; gradonačelniku Sa-rajeva; načelniku Općine Ilidže. Njima je za metodu zaštite okoliša predložena primjena principa dobre prakse: potpu-na zabrana rada i uklanjanje - rušenje objekta. Vlada Kantona Sarajevo je be-spravnu gradnju na tom lokalitetu pro-glasila ekološkim incidentom najvećeg stepena koji ugrožava zdravlje stanovni-ka Sarajeva i uništava izuzetno vrijedno prirodno bogatstvo, vodne resurse i sve druge eko-potencijale i dovodi do degradacije zaštićenog područja "Vrele Bosne".Vlada je donIjela zaključke u cilju zaustavljanja nezakonite grad-nje te naložila preduzimanje zakonom propisanih radnji u cilju uklanjanja be-spravno izgrađenog objekta.

Svi zakonski rokovi za uklanjanje nezakonitog objekta odavno su istekli, ali objekat nije uklonjen, niti je prestao sa radom!

Zakon o proglašenju Spomenika prirode Vrelo Bosne je donesen 2006 god. i isključiv je. Nema objekata u prvoj zoni. Ne postoji legalizacija objekata u prvoj zoni. Zakon nema ni prelazne odredbe. Dakle, nema zakonske mogućnosti niti alternative za postojanje ugostiteljskog objekta u prvoj, nultoj zoni Spomenika prirode (nukleus), što znači da se objekat kad - tad mora ukloniti, za što se kao au-tor ovog teksta upućenog redakciji Fond-eko svijeta zalaže i predsjednica "Neolita" Helena Polić, dipl. ing.

POŠTA FONDEKA IZ ALBUMA FONDEKA

JAVNE TRIBINELABUD NE SLUŠA VLASTGradnja ugostiteljskog objekta

u zaštićenoj zoni "bode oči"

Tuzla

Mehurići

Zenica

Travnik

fondeko svijet

Documents