UVOD U ZNANOST

1. UVOD

UVOD U ZNANOST

Od samih poetaka svjesnih nastojanja ljudi da saznaju vie o stvarnosti koja ih okruuje, na poetku, iz straha od nepoznatog i stalne pogibli, iz potrebe pukog preivljavanja ljudi stjeu razliita znanja, vjetine i vjerovanja.

Kasnije, s ciljem predskazivanja i prognoziranja pojave i razvoja buduih dogaanja, potom da se spozna priroda i stee znanje o pojavama i procesima prirode, traje i nastojanje za odreenjem metoda i procesa traganja za znanjem koji bi omoguili stjecanje istinitoga znanja.

UVOD U ZNANOSTpriroda (lat. natura < nasci, postati, roditi se; gr.

physis)

Sveukupnost onoga to nastaje samo od sebe te sveukupnost onoga to se zbiljski pokazuje.

U empirizmu, i u Kantovu transcendentalno-filozofskome poimanju, priroda prvorazredno oznauje objekt kvantificiranoga znanstvenoga istraivanja kao i objekt tehniko-praktinoga ovladavanja.

UVOD U ZNANOST

znanje prema svome podrijetlu, 'znati' znai neto "to se ve vidjelo" (imati spoznaju o nekoj stvari i biti upuen u ophoenje njome).

Znanje moe razumjeti uvid u neku stvar i kao pronicanje u nju, kao uvid i pronicanje u spoznajnoj svijesti. Metodologijsko postizanja toga znanja jest znanost.

UVOD U ZNANOST

Odreivanje pojma znanosti, sadraja znanosti, ope znanstvene metode i razliitih metoda znanstvenog istraivanja, rezultiralo je mnogim

definicijama znanosti.

Kao jednu od mnogih, mogue je dati opu definiciju znanosti, znanstvene discipline

(nauke) i znanstvene doktrine (nauka).

UVOD U ZNANOST

ZNANOST INE ZNANJA, ZNANSTVENE SPOZNAJE I STJECANJE ZNANJA

PRIMIJENOM ZNANSTVENE METODE

UVOD U ZNANOST

znanost (gr. episteme; lat. scientia).

Openito, pronicanje u razlone sveze nekoga premeta koji se treba spoznati, pronicanje koje taj predmet uvrtava u odreeno stvarno podruje te koje upravo na tome predmetu eli spoznati utemeljujui sklop toga cijeloga podruja istraivanja;

Znanost je nain postupanja (metoda), ali i metodologijski ustrojeno stjecanje znanja o razlonim svezama u stvarnim podrujima koja se steenim znanjem (aspektima ili prespektivama) izdvajaju (reflektiraju) iz stvarnosti kao cjeline.

Istodobno je znanost rezultat, naime sklop istinitih ili pak sklop onih koje se dri istinitima i vjerojatnima reenica o temeljnim sponama meu predmetnim pojavama nekoga podruja.

UVOD U ZNANOST

istina (gr. aletheia; lat. veritas)

U najopenitijem smislu istina je pravi (bitni) ljudski govor koji razotkriva neto, i to na nain kako je ono samo po sebi (zbiljski odnos stvari).

Istina je takoer obiljeje ostalih vrsta ljudskoga odnosa u kojima se oituje: to neto (to) u biti jest i kako je njegovo stvarno stanje.

UVOD U ZNANOST

metoda (gr. methodos, put prema neemu) je openito odreenipostupak za postizanje nekoga pretpostavljenoga cilja.

Metode znanstvenih istraivanja (razliitih prirodnih, duhovnih, drutvenih i ostalih znanstvenih disciplina) odreene su prethodnimodreenjem (teorija) specifinog predmetnoga podruja.

Teorijom su definirani temeljni pojmovi i naela neke znanstvenediscipline kao i sveukupnost propisanih postupaka ukljuujui i provjeru same teorije. Kad se teorije pojedinanih znanstvenih disciplina mogu obuhvatiti jednim irim, ali jo uvijek specifinim odreenjem (teorijom), dotine znanstvene discipline klasificiraju se u specifina znanstvena podruja, polja i grane

spoznaja identifikacija posebice neega osjetilno danoga pojedinanoga s njegovim opim znaenjem te odreivanje toga znaenja daljnjim opim, karakteristinim crtama.

Spoznaja je vrsta miljenja koje se temelji na iskustvu, nadilazi ga i povratno se na iskustvo odnosi.

UVOD U ZNANOST

Pojam znanosti, prema navedenoj definiciji, oznaava znanost kao skup svih steenih znanja, metoda tehnika, sustava miljenja i pojedinih pravaca istraivanja u cjelini znanosti.

Znanost se moe podijeliti, prema pravcima stjecanja znanja o objektivnoj stvarnosti, na sastavne dijelove koji su usmjereni prema istraivanju pojedinih pojavnih segmenata te iste stvarnosti.

UVOD U ZNANOST

Utemeljenje znanosti lei u znanstvenoj metodi kao nainu i putu za stjecanja istinitog znanja te znanstvenom miljenju kao elementima spoznaje (to ukljuuje dinamiki proces definiranja znanja, sistematiziranja znanja i provjeru znanja kao najvaniju oznaku dinamikog karaktera znanosti,).

UVOD U ZNANOST

Utemeljenje znanstvenog neke znanstvene discipline

je u predmetu istraivanja koji je dio prirode i u prihvaanju definiranog (teorije, metode, postupci, procedure), znanja kao trajnijeg provjerenog i u odreenom trenutku istinitoga (potvrenog) znanja.

Znanstvenu disciplinu karakterizira manja dinaminost promjene metodoloke i teorijske osnove nego znanost u

cjelini, ime je je intenzitet promjenljivosti znanstvene discipline znaajno manji od intenziteta promjenljivosti cjelokupne znanosti

UVOD U ZNANOST

Znanstvena disciplina je sustavni skup znanja, metoda, procedura (algoritama) i tehnika koji, u nekom vremenu i s dovoljnom pouzdanou, smatramo istinitima. Po svom znaenju odgovara pojmu pojedinane znanosti, jedne zaokruene cjeline dijela znanosti i dio je sveukupne znanosti.

sustav (sistem od gr. syn, s, skupa; histemi, staviti). Sustav je openito skupljanje neke viestrukosti u jednu cjelinu pri emu su svi "dijelovi" te cjeline ralanjeni tako da su razdvojeni jedan od drugoga, ali su istodobno ipak meusobno povezani pa djeluju kao cjelina.

cjelina (gr. holon; lat. totum), jedno sastavljeno iz mnonoga(njegovih dijelova) koje se ne nagomilavaju na sluajan nain, nego se pokazuju iznutra povezanima te odvojenima od drugoga; jedno, zamjedbom i iskustvom dano, pojedinano bie kao i njegova osjetilno zamjedbena slika.

UVOD U ZNANOST

Znanstvena doktrina ili nauk je organizirani skup stavova, metoda, tehnika i naina miljenja na kojem je utemeljen neki pravac u znanosti ili neka znanstvena kola.

tehnika (gr. techne, struno znanje, umijee, vjetina, zanat; na latinski prevedeno kao ars, umjee).

Pod tehnikom se openito shvaa cjelokupnost pravilnih svjesnih postupaka, instrumentalnih i energetskih sredstava kojima se iz prirodnih tvari proizvode svrsishodni predmeti za podmirivanje ljudskih ivotnih potreba.

UVOD U ZNANOST

Pojavni oblik tehnike kao i njezina ivotno-praktina vanost duboko se mijenjaju u povijesti zajedno s ovjekovim razumijevanjem svijeta i samoga sebe.

U antici (Aristotel) techne znai upuenost ovjeka u proizvoenje i u primjenu orua i potronih dobara. Techne je, prema tomu, u uskoj svezi s umjetniko-strukovnim stvaranjem (poiesis) pa je ona na taj nain, uz etiko-politiki, i djelatni nain znanja (praxis) te uz isti, misaono-motrei nain znanja (theoria) zasebna vrsta znanja kojom se ovjek, kao umom obdareno ivo bie, stvaralaki izgrauje u svijetu.

Antika tehnika samu sebe shvaa u najirem smislu kao "umjetnost" sa svim svojim umjetnim oruem i djelima za razliku od "prirode" (physis) kao cjelokupnosti stvari koje su nastale "same od sebe".

UVOD U ZNANOST

Potreba da se odreeno znanstveno podruje definira tako da ima znaajke znanstvene discipline ili pojedinane znanosti, da se odredi, uredi (kolokvijalno reeno, u svojim metodama i tehnikama zaokrui i operacionalizira temelji se na tenji znanstvenoga podruja, prema koncentraciji i usmjeravanju istraivanja prema cilju, (radi postizanja potrebne dubine istraivanja, a time i ostvarivanje oekivane istinitosti rezultata, istraivanja) s, danas sve eom, namjerom da se postignu, u poslovnoj praksi, upotrebljivi rezultati znanstvenog istraivanja.

praksa (od gr. prattein, djelovati, initi), djelovanje, svjesno djelatni ivot. Od Aristotela potjee podjela znanosti na teorijske (promatrajue), praktine (one koje su usmjerene na djelovanje) i poietske (one koje se odnose na stvaralatvo). Daljnja podjela praktinoga znanja na phronesis(uvid, razmatranje), oikonomia ((kuno) gospodarstvo) te politika (politiku, najue povezanu s etikom) poblie odreuje djelovanje na koje se misli pod praksom kao javno (drutveno) djelovanje. I kod samoga Aristotela poiesis (techne, umijee, stvaralatvo) ubraja u praksu iz ega se onda razvija sve do danas uobiajeno sueljavanje izmeu teorije i prakse.

UVOD U ZNANOST

Proces fragmentacije i segmentacije sveukupne znanosti, ili bolje reeno fragmentacije predmeta znanstvenog istraivanja fenomena prirode, rezultirao je pojavom brojnih znanstvenih disciplina koje su razvile specijalizirane metode, doktrine, kole istraivanja, poglede na predmet istraivanja koji poinju gubiti temeljne znaajke znanosti i znanstvene metode a sve vie postaju orijentirane efikasnom izvravanju strunih poslova na jednom kvalitetno viem nivou postignutom primjenom znanstveno-strunih metoda, postupaka i procedura.

fenomen (gr. phainomenon, neto to se pokazuje), pojava, danost koja je posredovana kroz osjetilnu zamjedbu.

UVOD U ZNANOST

Problem pojave rezultata istraivanja koji bi mogao biti, poslovno ili na drugi nain interesantan i upotrebljiv, ali irelevantan znanosti kao cjelini (u spoznajnom smislu) pa time i bez znanstvenog doprinosa, nastoji se otkloniti podjelom takvog istraivakog rada na struni i znanstveni.

znanstveni doprinos moe se definirati kao rezultat znanstvenog istraivanja koji ima za rezultat promjenu znanstvenih spoznaja neke znanstvene discipline.

Metodoloke probleme u ostvarivanju potrebne ili dovoljne dubine rezultata istraivanja pokuavaju se rijeiti interdisciplinarnim pristupom znanstvenom istraivanju.

interdisciplinarnost (lat. inter, meu, izmeu; disciplina, znanstveno podruje),