www.hrmud.hr

vijesti muzealaca i konzervatorathe news of museum workers

and conservators 1–2 2011

Vijesti muzealaca i konzervatora 1-2, 2011. www.hrmud.hr

Fotografija na ovitku Portret carice Livije iz Opuzena u stalnom postavu Ashmolean muzeja u Oxfordu

Izdavač / Publisher Hrvatsko muzejsko društvo / Croatian Museum Association

Sjedište redakcije / Address of Editorial board Muzej za umjetnost i obrt, Trg maršala Tita 10, 10000 Zagreb, tel.: 4882 111, fax: 4828 088, e-mail: hmd@hrmud.hr

Za izdavača / For Publisher Milvana Arko Pijevac

Urednica / Editor in chief Lida Roje Depolo

Pomoćnica urednice / Editor's assistant Silvija Brkić Midžić

Redakcija / Editorial board Silvija Brkić Midžić, Vedrana Gjukić-Bender, Markita Franulić, Željka Jelavić, Željka Kolveshi, Dubravka Osrečki Jakelić, Lida Roje Depolo

Lektura i korektura / Language editor and proofreading Silvija Brkić Midžić

Prijevod sažetaka / Translation into English Ljerka Vajagić

Grafičko oblikovanje i priprema za tisak / Design and Pre-press Studio Rašić

Tisak / Printed by Kerschoffset, Zagreb

Naklada / Edition 450 primjeraka / copies

ISSN 1331-2448

Tiskanje dovršeno / Printing completed: svibanj / may 2013.

Tisak časopisa financijski podržali / Printing supported by Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport, Grad Zagreb / The Ministry of Culture of Republic of Croatia & The City Office for Cultural Affairs, Zagreb

Prvi broj Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske izašao je u Zagrebu travnja 1952. godine / First issue april 1952

Zlatko Bacinger voditelj promidžbe i marketinga

Muzej Međimurja Čakovec

Marijan Bogatić muzejski pedagog

Gradski muzej Sisak

Silvija Brkić Midžić viša knjižničarka, kustosica

Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

Damir Doračić restaurator

Arheološki muzej, Zagreb

Nikolina Hrust dokumentaristica

Umjetnički paviljon u Zagrebu

dr. sc. Jadran Kale kustos

Muzej grada Šibenika

Katarina Krizmanić viša kustosica

Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

Denis Nepokoj viša muzejska pedagoginja

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Rijeka

Sandra Kandučar Trojan viša kustosica

Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

mr. sc. Nediljka Prlj Šimić viša kustosica

Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

Lida Roje Depolo muzejska savjetnica

Gliptoteka HAZU, Zagreb

Fernando Soprano voditelj veza s javnošću

Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

Flora Turner-Vučetićsavjetnica za kulturu, znanost i školstvo

Veleposlanstvo RH u Londonu

Autori u ovom broju

Contributors to this issue

8

10

20

24

26

28

30

Iz programa Hrvatskog muzejskog društva

From the Programme of the Croatian Museum

Association

Lida Roje Depolo Riječ urednice

Silvija Brkić Midžić Nagrade HMD za 2010. godinu

Fernando Soprano Noć muzeja 2011.

Damir Doračić Treći susret Sekcije restauratora i preparatora

Hrvatskog muzejskog društva

Marijan Bogatić 16. muzejska edukativna nagradna igra Dodir

Lida Roje Depolo 2. kongres hrvatskih muzealaca

Nikolina Hrust 15. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji –

mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture – Predmet ili zbirka:

Što dokumentiramo?

sadržaj contents

In memoriam

Sandra Kandučar Trojan Đurđica Comisso (1924. – 2010.)

Katarina Krizmanić i Nediljka Prlj Šimić dr. Ante Milan (1925. – 2010.)

38

43

46

48

52

58

61

Druga događanja

Other Events

Flora Turner-Vučetić Obnova Ashmolean muzeja u Oxfordu i

izložba Od Herakla do Aleksandra Velikog

Jadran Kale Kraj krajolika

Denis Nepokoj Izložba I bi svjetlo

u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka

Silvija Brkić Simpozij Knjiga u muzeju

uz 30. izložbu izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija

Zlatko Bacinger Međunarodni dan muzeja 2011. u

Međimurju

Iz programa Hrvatskog muzejskog društva

From the Programme of the Croatian Museum Association

Lida Roje Depolo Riječ urednice

Silvija Brkić Midžić Nagrade HMD za 2010. godinu

Fernando Soprano Noć muzeja 2011.

Damir Doračić Treći susret Sekcije restauratora i preparatora

Hrvatskog muzejskog društva

Marijan Bogatić 16. muzejska edukativna nagradna igra

Dodir

Lida Roje Depolo 2. kongres hrvatskih muzealaca

Nikolina Hrust 15. seminar

Arhivi, knjižnice, muzeji – mogućnosti suradnje i okruženju globalne informacijske infrastrukture –

Predmet ili zbirka : Što dokumentiramo?

8 9

Poštovani kolege muzealci i konzervatori, zbog niza ne-

povoljnih okolnosti kasnimo s objavom našeg ča-sopisa. Redakcija Vijesti muzealaca i konzervatora odlučila je objaviti dva dvobroja za 2011. godinu. U prvom dvobroju (VMK 1-2/2011.) izvještavamo o brojnim događanjima iz programa Hrvatskog mu-zejskog društva, dok će u drugom dvobroju (VMK 3-4/2011.) biti objavljen prijevod publikacije pod naslovom Kriteriji za izradu muzeološkog plana koju je izdalo Ministarstvo kulture Španjolske. To je tehnički dokument koji je izradila skupina stručnja-ka španjolske Uprave za kulturnu baštinu i umjet-nost pri Ministarstvu kulture, a temelji se na boga-tom iskustvu tima stručnjaka stečenom na brojnim projektima muzeja, relevantnoj svjetskoj literaturi i primjerima dobre prakse.

Iz programa Hrvatskog muzejskog društva svakako treba istaknuti nagrade. Tako je nagrada HMD-a za životno djelo „Pavao Ritter Vitezović“ dodijeljena Almi Orlić, akademskoj slikarici i umi-rovljenoj restauratorici savjetnici, za doprinose u restauratorskoj djelatnosti. Dodijeljene su čak če-tiri godišnje nagrade Hrvatskog muzejskog društva za 2010. godinu: Željku Marciušu i suradnicima za multimedijalni izložbeni projekt Ikonografija grada u hrvatskom slikarstvu prve polovice XX. stoljeća; Iris Slade i suradnicima za izložbeni projekt Prva dalmatinska umjetnička izložba – Split 1908.; paleontologu Jakovu Radovčiću i arhitektu Željku Kovačiću za autorski projekt i realizaciju Muzeja krapinskih neandertalaca u Krapini te Muzeju za umjetnost i obrt, Zagreb, za publikaciju Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 1880. – 2010.: vodič.

Nadalje, izvještavamo o manifestaciji Noć mu-zeja 2011. u kojoj su sudjelovale muzejske ustano-ve u 67 gradova i mjesta diljem Hrvatske koje je posjetilo rekordnih 314.659 posjetitelja. Izuzetna atmosfera koja je vladala te noći kao i broj posje-titelja ukazuju nam na to da je Hrvatsko muzejsko društvo u suradnji s muzejskim i drugim instituci-jama manifestaciju organiziralo izuzetno uspješno. Tu su i prilozi o Međunarodnom danu muzeja i 16. muzejskoj edukativnoj nagradnoj igri Dodir. Prikaz o 2. kongresu hrvatskih muzealaca upoznaje nas s primarnom temom kongresa Muzeji i arhitektura u Hrvatskoj koja je zaintrigirala velik broj izlagača.

Naša suradnica Flora Turner-Vučetić piše o ob-novi Ashmolean muzeja u Oxfordu, najstarijeg jav-nog muzeja u Velikoj Britaniji i o izložbi Od Herakla do Aleksandra Velikog na kojoj je izloženo blago iz kraljevske prijestolnice Makedonije, Helenskog kraljevstva u doba demokracije. Trebamo napome-nuti da je u novom stalnom postavu Ashmolean muzeja na istaknutom mjestu izložena mramorna glava carice Livije iz Opuzena, koja je privremeno bila izložena u Naroni.

U pripremi je i drugi dvobroj Vijesti muzealaca i konzervatora, 3-4/2011.; donosi publikaciju Krite-riji za izradu muzeološkog plana koju je s engleskog prevela Markita Franulić. Publikacijom se željelo definirati metodologiju rada, izraditi pomagalo za planiranje u muzejima i upravljanje muzejima te stvoriti zajednički i unificirani pojmovnik kojim će se olakšati razmjena informacija između muzejskih i drugih stručnjaka uključenih u izradu muzejskih planova i programa.

Lida Roje Depolo

Riječ urednice

9

Dear colleagues, museum workers and conser-vators, Owing to a series of unfavourable circum-stances, our journal will be published belatedly. The Editorial Board of the News of the Museum Workers and Conservators has decided to pub-lish two double issues for the year 2011. In the first double issue (VMK 1-2 2011) we report on a number of events from the programme of the Croatian Museum Association, whereas the second double issue (VMK 3-4 2011) contains a transla-tion of the publication titled Criteria for Drawing up the Museological Plan, published by the Min-istry of Culture of Spain. This technical document was drawn up by a group of experts of the Span-ish Directorate of Fine Arts and Cultural Heritage within the Ministry of Culture and is based on the rich experience that the expert team gained from numerous museum projects, relevant world litera-ture and examples of good practice.

Among the many activities of the Croatian Mu-seum Association, special attention should be given to awards. The CMA “Pavao Ritter Vitezović” Life-time Achievement Award was conferred on Alma Orlić, academic painter and retired restorer-adviser, for her contribution to the art of restoration.

As many as four annual awards of the Croatian Museum Association for the year 2010 were given out. The awards went to Željko Marcijuš and col-laborators for the multimedia exhibition project “Iconography of the City in Croatian Paintings in the First Half of the 20th Century”, Iris Slade and collaborators for the exhibition project “The First Dalmatian Art Exhibition – Split 1908”, pal-aeonthologist Jakov Radovčić and architect Željko Kovačić for their authorship project and realisation of the Krapina Neanderthal Museum in Krapina, and the Museum of Arts and Crafts, Zagreb, for the publication “Museum of Arts and Crafts Za-greb 1880 – 2010: Guide”.

We go on to report on the 2011 Museum Night event, attracting the participation of muse-um institutions in 67 towns and places throughout Croatia which were visited by a record 314,659 visitors. The outstanding atmosphere regaling the night and throngs of visitors confirm that the Croatian Museum Association, in collaboration with museums and other institutions, was excep-tionally successful in the organisation of the event.

There are also summaries about International Muse-um Day and the 16th Muse-um Educational Prize Game Touch. A contribution about the 2nd Congress of Croatian Museum Workers introduces us to the primary topic of the congress Museums and Archi-tecture in Croatia, which intrigued a large number of participants.

Our associate Flora Turner-Vučetić writes about the renovation of the Ashmolean Museum in Oxford, the oldest public museum in Great Brit-ain, and the exhibition From Heracles to Alexander the Great, displaying the treasures from the royal capital of Macedon, a Hellenic Kingdom in the Age of Democracy. It should be stressed that the centre piece of the new permanent display of the Ash-molean Museum is the marble head of the Empress Livia from Opuzen, which had temporarily been exhibited in Narona.

The second double issue of the News of Mu-seum Workers and Conservators, 3-4/2011 is cur-rently under way. It contains the publication Crite-ria for Drawing up the Museological Plan, which was translated from English by Markita Franulić. The multiple purpose of the publication is to de-fine a methodology of work, construct a tool for museum planning and management, and create a joint and unified glossary intended to facilitate the exchange of information between a museum and other experts involved in the drawing up of mu-seum plans and programmes.

A Word from the Editor

10 11

Nagrada za životno djelo „Pavao Ritter Vitezović“ ALMA ORLIĆ, restaura-

torica savjetnica u miroviniNagradu za životno djelo „Pavao Ritter Vitezović“ Hrvatsko muzejsko društvo dodjeljuje Almi Orlić, akademskoj slikarici i umirovljenoj restauratorici sa-vjetnici, za njen cjelokupni stručni rad i doprinose u razvoju restauratorske djelatnosti u Muzeju za umjetnost i obrt i u Hrvatskoj.

Alma Orlić rođena je u Zagrebu, gdje je po-hađala Klasičnu gimnaziju i studirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. Diplomirala je s od-ličnim uspjehom i s nagradom te je ubrzo potom – izlažući 1961. godine svoje radove na zajedničkoj izložbi – postala članicom ULUH-a. Istovremeno je započela volontirati u Restauratorskom zavodu JAZU (HAZU), koji je u to vrijeme bio jedino mje-sto u Hrvatskoj gdje se moglo doći u dodir s vješti-nom restauriranja umjetnina. Vidjevši njezin istinski interes, tadašnji majstori restauratori Stanislava De-kleva, Ivica Lončarić i Leonard Čermak prenijeli su joj svoja iskustva i omogućili joj da uči i usavršava se u vještinama restauriranja. Alma Orlić položila je 1968. godine stručni ispit za zvanje konzervatora.

Svoja je znanja usavršavala u Belgiji, u Insti-tute Royal Du Patrimoine Artistique u Bruxellesu (1971.) i na tečaju za profesore restauriranja na The Getty Conservation Institute pri Royal Danish Academy of Fine Arts School of Conservation u Kopenhagenu (1982.)

Od 1979. godine Alma Orlić je svoju karijeru nastavila u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagre-bu, gdje u suradnji s povjesničarima umjetnosti i s kustosima uspostavlja sustav praćenja trajanja i kvalitete poduzetih restauratorskih zahvata uz sta-bilne uvjete čuvanja. Ujedno uvodi sustav prikladne konzervatorsko-restauratorske dokumentacije i fo-todokumentacije, te unaprjeđuje praksu primarne zaštite, čime postavlja temelje za razvoj moderne konzervatorsko-restauratorske službe. Od 1989. godine Alma Orlić ima zvanje muzejskog savjet-nika i postaje voditeljicom restauratorskih radio-nica MUO. U okviru tog voditeljstva Alma Orlić uspostavlja osnovne smjernice konzervatorsko-re-stauratorske službe u MUO i općenito u drugim muzejima. To su kontrola mikroklime, preventivna

zaštita, hitne intervencije na ugroženim artefakti-ma, planirano izvođenje konzervatorsko-restaura-torskih zahvata te nužna stručna pratnja muzejskih projekata. Istovremeno aktivno sudjeluje u eduka-ciji mlađih kolega držeći predavanja, pišući stručne radove i nastupajući sa svojim prilozima na radiju i TV. Održala je i tri samostalne restauratorske izlož-be: Donacija Ljube Penić, MUO, 1980., Građanski portret 19. st. iz fundusa MUO, 1981., te Restauri-rana skulptura iz fundusa MUO, 1985.

Restauratorski opus Alme Orlić je izniman kako po broju zahvata tako i po kvaliteti. Svojim velikim znanjem i izuzetnim osjećajem za struku uspjela je svaki put odabrati optimalnu varijantu zahvata i spojiti je s mogućnošću izvedbe.

Tijekom svojeg radnog vijeka Alma Orlić je na-pravila 462 zahvata na slikama različitih dimenzija i tehnika, 273 zahvata na skulpturama te 50 zahvata na različitim drugim muzejskim objektima. Od nje-nih radova treba svakako spomenuti Pantokrator ikona za Galeriju umjetnina Dubrovnik, Bogorodi-cu s djetetom Blaža Jurjeva za katedralu Sv. Stošije u Zadru, konzervatorsko-restauratorske radove na sarkofazima, grobnim stelama i skulpturama u Egi-patskoj zbirki Arheološkog muzeja u Zagrebu, te na izuzetno vrijednim predmetima iz MUO (npr. ulje na platnu Raspeće iz oko 1800., tempera na dasci Sv. Kristofor iz 14. st., oltar Sv. Marije iz Remetin-ca, ulja na platnu Faraonova kći predaje Mojsija dojilji i Sv. Josip s Isusom).

Kao izuzetni stručnjak sudjelovala je u svim velikim restauratorsko-konzervatorskim projektima na kulturno-povijesnim zbirkama i objektima diljem Hrvatske – npr. kazališni zastor Vlahe Bukovca iz HNK u Zagrebu, Hrvatski povijesni muzej Zagreb, Muzej grada Zagreba, Strossmayerova galerija u Zagrebu, Umjetnički paviljon u Zagrebu, Gradski muzej Varaždin, Pomorski i povijesni muzej Hrvat-skog primorja u Rijeci, Katedrala Sv. Vida u Rijeci, Stalni postav crkvene umjetnosti u Zadru, Galerija biskupa Senjsko-modruške biskupije i Katedrala u Senju, Franjevačka zbirka u Klanjcu i u Sinju, Fra-njevački samostan u Kloštar Ivaniću, potom u Cav-tatu, Drveniku, Pagu, Salima i drugdje.

Uz svoj restauratorsko-konzervatorski rad Alma Orlić bavila se i slikanjem, te je na mnogim izložbama svojih radova dobila razna priznanja.

Alma Orlić je od 2002. godine u mirovini.

Silvija Brkić Midžić

Nagrade HMD za 2010. godinu

11

Tijekom čitavog svog radnog vijeka – od čega 23 godine rada u Muzeju za umjetnost i obrt – Alma Orlić predano je i stručno obavljala povjerene joj poslove. Upravo je zahvaljujući njenom zalaga-nju spašen i sačuvan iznimno velik broj umjetnina i drugih muzejskih objekata, a uz njenu podršku sta-sale su generacije mlađih stručnjaka u restaurator-sko-konzervatorskim radionicama diljem Hrvatske. Dodjelom nagrade „Pavao Ritter Vitezović“ Hrvat-sko muzejsko društvo tek se djelomično može odu-žiti Almi Orlić za njen cjeloživotni veliki doprinos restauratorsko-konzervatorskoj struci u Hrvatskoj!

Godišnja nagrada Hrvatskog Muzejskog Društva za 2010. godinu Željku Marciušu i suradnicima za multimedijalni izložbeni projekt Ikonografija grada u hrvatskom slikarstvu prve polovice XX. stoljeća (Zagreb, Moderna galerija, 25. 2. – 4. 4. 2010.).Ovim je izložbenim projektom prvi put u Hrvatskoj putem slikarstva, crteža, grafike, plakata, umjetnič-ke fotografije i interdisciplinarno preko europskog filma, književnosti i povijesti interpretiran motiv grada i velegrada – uglavnom europski „štih“ Za-greba u relaciji prema Beču, Pragu, Dresdenu, Pari-zu i New Yorku.

Ikonografija grada je ostvarena putem dvjesto-tinjak vrhunskih djela s motivom grada, okupljenih u šest tema i ambijentalnih cjelina koje odražava-ju moderan grad. Svaku cjelinu su pratila odlično zamišljena velika foto-povećanja karakterističnih detalja antologijskih i paradigmatskih dijelova i trenutaka grada, čija je svrha bila da posjetitelja izložbe provedu kroz promišljenu sceničnu urbanu geografiju. Prikazani su bili gradski eksterijeri i in-terijeri, prizori iz urbane svakodnevice, ulice, trgo-vi, arhitektura, promet, politička zbivanja u gradu, šport i zabava, socijalna tematika vezana uz tvorni-ce, život predgrađa, militarizam i antimilitarizam… – sve ono što podrazumijeva cjelovit i kompleksan život grada, uglavnom Zagreba, kroz 50 godina.

Autor postava izložbe je Ante Rašić, koji je teme grada predstavio preko djela najznačajnijih autora hrvatske moderne – od münchenskog kru-ga s početka stoljeća do umjetnosti socrealizma. U slijedu su se ovdje našli Račić i Kraljević, Steiner, Praška četvorica, Grupa Zemlja, Tošo Dabac, pa

rana djela Motike, Kopača, Šimunovića, K. i Ž. He-gedušića, Price, Murtića, kao i djela znatno rjeđe izlaganih autora: Kolombara, zagrebačkog Makan-ca, Leovića, Glumca, Filakovca, Seissela, Venuccija, S. K. Tajčević i drugih. Posebnu vrijednost izložbi daje povezivanje s europskim filmom tog razdoblja (Metropolis, Berlin – simfonija velegrada, Čovjek s filmskom kamerom) povezujući pojedine hrvatske autore s europskim kontekstom na relaciji slika – fotografija – film. Isto su tako vrijedne i verbalno-vizualne usporedbe s književnošću i poezijom tog razdoblja iz pera Krleže, Šimića, Ujevića, Majera, Cesarića i drugih. Uz to je sazdan i cijeli informacij-ski trg izložbe s povijesnom kartom.

Uz izložbu je objavljen i opsežan katalog koji uz studije iz likovne umjetnosti sadrži i povijesni pregled zbivanja u Hrvatskoj u toj burnoj epohi, eseje o književnosti i filmu i iscrpne biografije hr-vatskih umjetnika.

Takvim multimedijalnim pristupom ovom je izložbom kroz motiv grada i velegrada po prvi put u hrvatskoj povijesti umjetnosti interpretiran duh jedne epohe – od 1900. do 1950. godine i time je potvrđena modernost našeg slikarstva. Istovre-meno se tom ikonografskom metodom, temom, motivom, sadržajem, stilom i značenjem hrvatske umjetnosti potvrđuje urbanitet naših gradova tog

Alma Orlić, dobitnica nagrade HMD za životno djelo “Pavao Ritter Vitezović“

12 13

vremena, a u kontekstu i komparaciji s europskim gradovima koje su naši slikari također slikali. A uspostavljena je i oblikovna i značenjska razlika između veduta i modernih ikonografskih prizora grada koji su osnovna tema izložbe. Time je hrvat-ska umjetnost postavljena u mnogo širi europski kontekst toga vremena, čime je pokazano koliko mnogo imamo dobre moderne umjetnosti. I upra-vo je to razlog zbog kojeg je Hrvatsko muzejsko društvo odlučilo Godišnju nagradu dodijeliti autor-skom timu izložbe Ikonografija grada.

Godišnja nagrada Hrvatskog Muzejskog Društva za 2010. godinu Muzeju za umjetnost i obrt, Zagreb, za publikaciju Muzej za umjetnost i obrt Zagreb 1880. – 2010. : VodičU okviru 130. obljetnice svog djelovanja Muzej za umjetnost i obrt (MUO) izdao je 2010. godine re-prezentativan vodič po svom stalnom izložbenom postavu. Riječ je o nakladničkom projektu koji za-služuje iznimnu pozornost i s kojim se MUO može s razlogom ponositi, budući da je nedvojbeno riječ o dragocjenom doprinosu cjelokupnoj nakladničkoj djelatnosti hrvatskih muzeja.

Prema uredničkoj koncepciji ravnatelja MUO Miroslava Gašparovića i urednice muzejskih izda-nja Anđelke Galić, okosnicu Vodiča čini prikaz stal-nog izložbenog postava koji je predstavljen prema odgovarajućim stilskim i tematskim cjelinama. To podrazumijeva prikaz stilova i razdoblja, kao i sa-kralne umjetnosti, te prikaz svih relevantnih zbir-ki zastupljenih u aktualnom izložbenom postavu MUO. U Vodiču su kronološkim slijedom navedeni prethodno realizirani stalni postavi i preuređenja, a zasebno su izdvojene i najvažnije izložbe održane u prostoru Muzeja, kao i izložbe što ih je Muzej realizirao u Hrvatskoj i u inozemstvu.

Složenost realizacije projekta muzejskog vodi-ča najbolje ilustrira podatak da je na njegovoj izradi sudjelovao cjelokupan stručni tim Muzeja. Autori tekstova su voditelji različitih muzejskih zbirki i odjela. Cjelovitom predstavljanju Muzeja u značaj-noj mjeri pridonosi uvodni prikaz povijesti MUO od osnutka do 2010. godine, nadopunjen sažetim prikazom aktualnog stalnog izložbenog postava. U nastavku slijede poglavlja o stilovima i razdo-bljima te o sakralnoj umjetnosti, zatim o zbirkama

u stalnom postavu te pojedinim muzejskim odjeli-ma, uključujući i prikaze muzejske knjižnice, odjela dokumentacije, restauratorskih radionica, peda-goškog odjela te odjela za marketing i odnose s javnošću. Uz to je priložen i kronološki pregled naj-važnijih događaja, počevši od onih koji su prethodi-li osnivanju Muzeja, kao što su utemeljenje Društva umjetnosti 1868. i inicijativa Izidora Kršnjavija za osnivanje Odjela za umjetnost i umjetnički obrt u Hrvatskom narodnom muzeju, zatim tiskanje Statu-ta te konačno osnivanje Muzeja 17. veljače 1880. Potom su navedeni svi važniji događaji, manifesta-cije, projekti i izložbe koji su obilježili 130 godina plodnog djelovanja MUO.

Vodič sadrži 384 stranice s 263 vrlo kvalitetne fotografije značajnih muzejskih predmeta odnosno izložaka i ambijentalnih cjelina izložbenog prosto-ra. Autor većine fotografija tog izuzetno važnog sadržajnog dijela Vodiča je Srećko Budek, voditelj muzejskog fotoatelijera. Na kraju se nalaze dva do-bro koncipirana kazala (imensko i predmetno), koja bitno olakšavaju komunikaciju korisnika s Vodičem i snalaženje u njegovom sadržaju. Istu ulogu imaju i vrlo prikladne raznobojne oznake prednjih rubova stranica koje prethode pojedinim poglavljima.

Atraktivan grafički dizajn Vodiča djelo je reno-miranog Studija Rašić, odnosno Ante Rašića i Lo-vorke Decker, koji su Vodič oblikovali u skladnom i optimalnom odnosu slikovnih i tekstualnih priloga. Bogatstvom iznesenih podataka i kvalitetom ilu-stracija, kao i svojom visokom likovnom razinom, Vodič odražava vrijednost spomeničkog fundusa MUO. U Vodiču se pregledno mogu sagledati svi muzeološki sadržaji koje u aktualnom izložbenom postavu MUO nudi svojim posjetiteljima. Svojom preglednom koncepcijom Vodič odlično pomaže posjetitelju pri snalaženju u izložbenom prostoru MUO, ali je istovremeno i svojevrsna monografija, podsjetnik ne samo na bogatstvo muzejskih zbirki nego i na povijest MUO, pa i Zagreba i Hrvatske.

Svojim sadržajem, preglednošću, vizualnošću i dizajnom Vodič kroz izložbeni prostor Muzeja za umjetnost i obrt upravo je ogledni primjer publi-kacije kakvu bi sve veće muzejske ustanove trebale imati i uzor kojemu bismo u hrvatskoj muzeografiji trebali težiti.

13

Zbog toga Hrvatsko muzejsko društvo Muzeju za umjetnost i obrt i autorskom timu Vodiča dodje-ljuje Godišnju nagradu za 2010. godinu.

Godišnja nagrada Hrvatskog Muzejskog Društva za 2010. godinu paleontologu Jakovu Radovčiću i arhitektu Željku Kovačiću sa suradnicima, za autorski projekt i realizaciju Muzeja krapinskih neandertalaca u Krapini u 2010. godiniOtvorenje Muzeja krapinskih neandertalaca u Kra-pini u veljači 2010. godine postavilo je nove mu-zeološke standarde vezane za ekspoziciju građe i neosporno je pomaklo suvremenu hrvatsku muze-ologiju za veliki korak naprijed. Krapinski je muzej ogledni primjer sretno ostvarenog spoja znanosti, arhitekture i likovnosti u interakciji s multimedijom, odnosno spoja koji uspijeva u potpunosti zaokupiti maštu posjetitelja Muzeja, na takav način da posje-titelj postaje aktivan sudionik i istraživač zamišlje-nog putovanja kroz vrijeme.

Treba naglasiti fascinantnu činjenicu da je Kra-pinski muzej, koji se danas prostire na 1200 m2, „nastao“ od „povelike hrpe“ za prosječnog posjeti-telja neuglednih artefakata. Ta „hrpa“ bile su ljud-ske i životinjske kosti, koje su, po riječima znanstve-nika, bitne i važne za razvoj ljudskog roda! Autori su iz tih kostiju sazdali priču, uobličili pozornicu, osmislili scenografiju i kostimografiju i oživjeli ih u njihovom drevnom prostoru i vremenu. Da bi u tome uspjeli, pomno su birali i angažirali suradnike različitih profila, znanstvenike, likovne umjetnike, restauratore, glazbenike, filmaše – a svi izabrani dijelili su s Radovčićem i Kovačićem sposobnost vizualizacije te pretpovijesne priče.

Otvorenje Muzeja u veljači 2010. odvijalo se kao premijera dobro režirane i uigrane kazališne predstave, pa ne čudi da je Muzej krapinskih ne-andertalaca posjetilo do danas više od 170.000 posjetitelja. Neosporno je da će taj dobro promi-šljeni muzejski projekt dugoročno blagotvorno dje-lovati na gospodarstvo lokalne zajednice i razviti njenu spremnost i sposobnost pametnog korištenja branda.

Godišnjom je nagradom Hrvatsko muzej-sko društvo željelo nagraditi individualni napor autorā u osmišljavanju i realizaciji ovog iznimno kompleksnog i važnog projekta ostvarenog u

skladu s najsuvremenijim tehnološkim i muzejskim standardima.

Godišnja nagrada Hrvatskog Muzejskog Društva za 2010. godinu Iris Slade i suradnicima, za izložbeni projekt Prva dalmatinska umjetnička izložba – Split 1908. (Split, Galerija umjetnina, 6. 3. – 3. 4. 2010.).Prva dalmatinska umjetnička izložba – Split 1908. iz 2010. godine rekonstrukcija je glasovite likov-ne manifestacije održane 1908. godine u velikoj dvorani novosagrađenog Hrvatskog doma u Splitu. Značaj te izložbe je toliki da je tijekom vremena postala svojevrsnim kamenom međašem u razvoju umjetnosti i muzejske struke na hrvatskome jugu. Na toj je izložbi sudjelovalo 28 slikara i kipara među kojima su Ivan Rendić, Vlaho Bukovac, Mato Ce-lestin Medović, Ivan Meštrović, Emanuel Vidović, Branislav Dešković, Toma Rosandić, Mirko Rački i drugi. Ta je izložba oblikovala nov način poimanja i predodžbe moderne umjetnosti i uspostavila je vi-soke standarde organizacije i prezentacije likovnih djela. Uz to, konstituirano je i Hrvatsko umjetničko društvo „Medulić“. Proučavanje odjeka te izložbe iz 1908. godine odavno je predmet interesa stručnja-ka i znanstvenika, a projekt rekonstrukcije te davne izložbe koji je Galerija umjetnina s tadašnjim rav-nateljem Božom Majstorovićem realizirala 2010. godine vrijedan je doprinos poznavanju povijesno-umjetničkih prilika u hrvatskoj likovnosti. Rekon-strukcijom Prve dalmatinske umjetničke izložbe napravljen je pregled rezultata istraživanja različitih izvora, od tiskovina iz vremena arhivske građe do stručnih i znanstvenih radova drugih istraživača, sa zajedničkom temom proučavanja te Izložbe iz 1908. godine.

Postav izložbe osmislili su Iris Slade i Božo Maj-storović, rekonstruirajući davnu izložbu s originalima, gdje je to bilo moguće, a izgubljeni i uništeni radovi, kao i oni koje nije bilo moguće posuditi, predstav-ljeni su putem snimaka. Poneki put je primijenjen princip „zamjenskih umjetnina“ koje su predstavljale pojedine sudionike Prve dalmatinske izložbe, čija djela s davne izložbe nije bilo moguće pronaći. Po-pratnim sadržajem i opremom izložbe omogućeno je prostorno-vremensko povezivanje s nekadašnjom manifestacijom: na nekoliko velikih panoa prikazani

14 15

su nekoć publicirani snimci postava Izložbe iz 1908. kao i pročelje zgrade Hrvatskog doma. Time, kao i lončanicama lovora i juke koje su bile ukras i na davnoj Prvoj izložbi, recentna je izložba dobila na atraktivnosti, ali je dobila i dozu odmjerene i nostal-gične evokacije davnog događaja.

Uz veliku ozbiljnost i stručnost kojom je ra-đena, Prva dalmatinska umjetnička izložba iz 2010. značajno je doprinijela poznavanju histo-rijata i identifikaciji umjetnina s Izložbe iz 1908. godine. Smatra se da je ova izložba bila kulturni događaj godine u Splitu u 2010., a u nacionalnim

razmjerima definitivno je jedan od najzanimljivijih projekata u kojem su na inovativan način primije-njeni svi postulati i kriteriji struke. Uz izložbu je objavljen i vrlo stručan i iscrpan katalog.

I upravo stoga što su, prema riječima predla-gača Izložbe za Nagradu HMD-a, ovom izložbom «dostignuti visoki standardi u muzeološkoj pre-zentaciji (…) te mogu služiti kao ogledni primjer za slične poduhvate», Hrvatsko muzejsko društvo dodjeljuje Godišnju nagradu za 2010. godinu i za ovaj projekt.

Dobitnici nagrada HMD za 2010. godinu u Mu-

zeju za umjetnost i obrt, Zagreb

Foto: Srećko Budek

15

“Pavao Ritter Vitezović” lifetime achievement award ALMA ORLIĆ, retired museum adviserThe Croatian Museum Association confers the “Pavao Ritter Vitezović” Lifetime Achievement Award on Alma Orlić, academic painter and retired restorer-adviser, for her overall professional work and contribution to the development of restora-tion activity in the Museum of Arts and Crafts and throughout Croatia.

Alma Orlić was born in Zagreb, where she attended Classical Grammar School and studied painting at the Academy of Fine Arts. She graduat-ed with honours and received an award, and soon afterwards – exhibiting her works in a joint exhibi-tion in 1961 – became a member of the Croatian Fine Artists Association (ULUH). At the same time, she began to volunteer at the Yugoslav Academy of Science and Art / Croatian Academy of Science and Art (JAZU/HAZU), the only place in Croatia at that time where she could get in touch with the art of restoration. Seeing her keen interest in restora-tion, the expert restorers Stanislava Dekleva, Ivica Lončarić and Leonard Čermak passed their experi-ence on to her and helped her learn and perfect the skills of restoration. In 1968, Alma Orlić passed the national conservation exam.

She gained new knowledge at the Institute Royal Du Patrimoine Artistique in Brussels, Belgium (1971) and at a conservation course for teachers at the Getty Conservation Institute within the Royal Danish Academy of Fine Arts School of Conserva-tion in Copenhagen (1982).

From 1979, Alma Orlić continued her ca-reer at the Museum of Arts and Crafts in Zagreb, where, in cooperation with art historians and curators, she introduced a system of monitor-ing the duration and quality of restoration treat-ments in stable conservation conditions. She also implemented a system of proper conservation-restoration documentation and photo documenta-tion, as well as improved the practice of primary conservation, thus laying the foundations for the development of a modern conservation and res-toration service. In 1989, Alma Orlić received the title of museum adviser and became head of the Museum’s restoration workshops. As head of the department, Alma Orlić set down basic guidelines

2010 CMA Awardsfor the conservation and restora-tion service in the Museum of Arts and Crafts and in other mu-seums in general. The guidelines included climate control, preventive conservation, urgent interven-tions on threatened artefacts, planned execution of conservation-restoration treatments and the neces-sary specialist supervision of museum projects. She simultaneously took an active part in the education of younger colleagues by holding lectures, writing specialist papers and presenting her contributions on the radio and TV. She also held three individual restoration exhibitions: The Ljubo Penić Donation, Museum of Arts and Crafts, 1980, the 19th Cen-tury Bourgeois Portrait from the Holdings of the Arts and Crafts Museum, 1981, and The Restored Sculpture from the Holdings of the Arts and Crafts Museum, 1985.

The restoration oeuvre of Alma Orlić is out-standing in terms of both scope and quality. Ow-ing to her vast knowledge and exceptional feeling for the profession, she always managed to select the best possible variant for a treatment that was ideally conducive to its execution.

During her working career, Alma Orlić per-formed 462 treatments to paintings of various dimensions and techniques, 273 treatments to sculptures and 50 treatments to a variety of other museum objects. Among her works, special men-tion should be made of the Icons of Pantocrator for the Dubrovnik Art Gallery, Madonna with Child by Blaž Jurjev for the Cathedral of St. Anastasia in Zadar, conservation-restoration works on the sar-cophagi, grave steles and sculptures in the Egyptian Collection of the Archaeological Museum in Za-greb, and the exceptionally valuable objects in the Museum of Arts and Crafts (e.g. Crucifixion, oil on canvas, dating from about 1800, St. Christopher, tempera on wood from the 14th century, the altar of St. Mary from Remetinec, Pharaoh’s Daughter is Giving Moses to the Wet Nurse, oil on canvas, and St. Joseph with Jesus Christ.).

As an outstanding expert, she took part in all the major restoration-conservation projects ex-ecuted on cultural-historical collections and objects throughout Croatia, including, the theatre curtain painted by Vlaho Bukovac in the Croatian National Theatre in Zagreb, the Croatian Historical Museum

16 17

themes and ambient units that reflect a modern city. Every unit was accompanied by exquisitely ex-ecuted photo-blowups of characteristic details of anthological and paradigmatic parts and moments of a city. The idea was to take the visitors on a tour of a well-formulated scenic urban geography. The exhibition showcased city exteriors and interiors, scenes from everyday urban life, streets, squares, architecture, traffic, political happenings in the city, sport and entertainment, factory-related social themes, suburban life, militarism and antimilitarism ... – or, in other words, everything that comprises a comprehensive and complex life of a city, mostly Zagreb, over a period of 50 years.

The author of the display was Ante Rašić, who presented city themes through works of the most eminent authors of Croatian Moderna – from the Munich circle at the beginning of the century to the art of soc-realism. The display included Račić and Kraljević, Steiner, the Prague Foursome, The Land Group, Tošo Dabac, then the early works of Motika, Kopač, Šimunović, K. and Ž. Hegedušić, Prica, Murtić, as well as the works of the relatively rarely exhibited authors: Kolombar, Zagreb-born Makanec, Leović, Glumac, Filakovac, Seissel, Ve-nucci, S. K. Tajčević and others. Of special value to the exhibition was the interaction with European film and music of that period (Metropolis, Berlin – Symphony of a Metropolis, Man with a Movie Camera), which connects some Croatian authors with the European context at the level of paint-ing – photography – film. Verbal-visual compari-sons with literature and poetry of that period from the pen of Krleža, Šimić, Ujević, Majer, Cesarić and others was also highly valuable exhibition material. An exhibition information display board containing a historical map was also devised. The exhibition was accompanied by an extensive catalogue con-taining, in addition to the studies from the field of fine arts, a historical survey of the events in Croatia in this turbulent epoch, essays on literature and film, as well as detailed biographies of Croatian artists.

For the first time in the Croatian history of art, applying a multimedia approach to the exhibition through the motives of a city and metropolis al-lowed the spirit of an epoch to be interpreted – an epoch spanning the period from 1900 to 1950,

in Zagreb, the Museum of the City of Zagreb, the Strossmayer Gallery in Zagreb, the Art Pavilion in Zagreb, the Varaždin Town Museum, the Maritime and History Museum of the Croatian Littoral in Ri-jeka, St. Vitus Cathedral in Rijeka, the permanent display of church art in Zadar, The Bishops’ Gal-lery of the Senj-Modruš Diocese and the Cathedral in Senj, The Franciscan Collection in Klanjec and Sinj, the Franciscan Monastery in Kloštar Ivanić, as well as those in Cavtat, Drvenik, Pag, Sali and elsewhere.

In addition to her restoration and conserva-tion activities, Alma Orlić was also a painter, and received numerous awards for many of her exhib-ited works.

Alma Orlić retired in 2002.During her entire working career, of which she

spent 23 years in the Museum of Arts and Crafts, Alma Orlić executed her tasks with dedication and expertise. It is owing to her immeasurable effort that an exceptionally large number of artworks and other museum objects have been saved and pre-served. She selflessly helped many generations of younger experts in restoration-conservation work-shops throughout Croatia to gain knowledge and experience. The “Pavao Ritter Vitezović” Award is only a minor gesture with which the Croatian Museum Association can recompense Alma Olić for her lifetime contribution to the restoration and conservation profession in Croatia!

The Annual Award of The Croatian Museum Association for 2010 goes to Željko Marciuš and collaborators for the multimedia exhibition project Iconography of the City in Croatian Paintings in the First Half of the 20th Century (Zagreb, Modern Gallery, 25th February – 4th April 2010)For the first time in Croatia, this exhibition project interpreted the motive of a city and metropolis in paintings, drawings, prints, posters, art photo-graphs and, in an interdisciplinary manner, in Euro-pean film, literature and history – depicting mostly the European “milieu” of Zagreb in relation to Vi-enna, Prague, Dresden, Paris and New York.

The city iconography was presented with some two hundred supreme works featuring the motive of a city. The works were arranged in six

17

texts are heads of different museum collections and departments. The comprehensive presenta-tion of the Museum is considerably enhanced by the introductory survey of the Museum’s history, spanning a period from its foundation to 2010, complemented with a brief description of the cur-rent permanent exhibition display. What follows are chapters on styles and periods, sacral art, the collections in the permanent display, and differ-ent museum departments, including the museum library, documentation department, restoration workshops, educational department and market-ing and public relations department. There is also a chronological survey of the most important events, beginning with those that preceded the foundation of the Museum, such as the establishment of the Arts Society in 1868 and the initiative put forth by Izidor Kršnjavi to found the Department of Arts and Art Crafts in the Croatian National Museum, then the publication of the Statute, and finally, the foundation of the Museum on February 17, 1880. In continuation, there are all the more important events, happenings, projects and exhibitions which marked 130 years of the Museum’s fruitful activity.

The Guide contains 384 pages and is illustrat-ed with 263 high quality photographs of important museum objects, exhibits and ambient units of the exhibition space. The author of the majority of the photographs, an exceptionally important part of the Guide, is Srećko Budek, head of the mu-seum photo studio. The Guide ends with two well conceived indices (names and items), which amel-iorates communication between the user and the Guide and helps the user find desired content. Very practical multicoloured marks on the front margins of the pages that precede individual chapters have the same role.

The attractive graphic design of the Guide was made by the renowned Rašić Studio, i.e. Ante Rašić and Lovorka Decker, who struck an optimal balance between the pictorial and textual contributions. With the exceptional richness of the data and the high quality of the illustrations, as well as its high visual level, the Guide gives full appreciation to the value of the MUO holdings. The Guide provides a very clear overview of all the museological contents which the MUO offers to its visitors in its current display. The well laid

and thus the modernity of Croatian painting was confirmed. At the same time, this iconographic method, theme, motive, content, style and impor-tance of Croatian art served to confirm the urban-ity of our cities of that period, all in the context of and in comparison with the European cities which Croatian painters also painted. A difference in the form and meaning was also established between the vistas and modern iconographic scenes of the city, which are the basic theme of the exhibition. This places Croatian art into a much broader Euro-pean context of that time and shows how much good modern art we have. It is for this reason that the Croatian Museum Association has decided to confer the Annual Award upon the author and team of the exhibition Iconography of the City.

The Annual Award of The Croatian Museum Association for 2010 goes to the Museum of Arts and Crafts, Zagreb, for the publication Museum of Arts and Crafts Zagreb 1880 – 2010: Guide As part of the 130th anniversary of its activity, the Museum of Arts and Crafts (MUO) published in 2010 a representative guide around its permanent exhibition display. It is a publishing project that deserves outstanding attention. The MUO has every reason to be proud of this accomplishment since it undoubtedly represents a valuable contribu-tion to the overall publishing activity of Croatian museums.

According to the editorial concept of the Museum’s director Miroslav Gašparović and the editor of museum publications Anđelka Galić, the framework of the Guide consists of the presenta-tion of the permanent display. Divided into stylis-tic and thematic units, the display illustrates styles and periods, sacral art, as well as all the relevant collections featuring in the current exhibition dis-play of the MUO. The Guide gives a chronological overview of earlier permanent displays and recon-structions. The most important exhibitions held in the Museum’s space are treated separately, and so are the exhibitions which the Museum organized in Croatia and abroad. The complexity of the mu-seum guide project is best illustrated by the fact that its production required the involvement of the Museum’s entire expert team. The authors of the

18 19

with Radovčić and Kovačić: the ability to visualise this pre-historic story.

The opening of the Museum in February 2010 enacted a premiere of a well directed and rehearsed theatre performance. It is no wonder, therefore, that the Museum of Krapina Neanderthals has so far been visited by over 170,000 people. It goes without saying that this well conceived museum project will in the long run have a beneficial effect on the economy of the local community and will develop its readiness and ability to put the brand to clever use.

With its Annual Award, the Croatian Museum Association wishes to acknowledge the authors’ in-dividual effort in the conception and realisation of this outstandingly complex and important project, executed according to the most up to date techno-logical and museum standards.

The Annual Award of The Croatian Museum Association for 2010 goes to Iris Slade and collaborators, for the exhibition project The First Dalmatian Art Exhibition – Split 1908 (Split, Art Gallery, 6th March – 3rd April 2010) The First Dalmatian Art Exhibition – Split 1908 from 2010 is a reconstruction of the famous fine arts event held in 1908 in the large hall of the new-ly built Croatian Home in Split. The importance of the original exhibition is so great that it has be-come a milestone of its kind in the development of art and the museum profession in southern Croatia. The exhibition gathered 28 painters and sculptors, including Ivan Rendić, Vlaho Bukovac, Mato Celestin Medović, Ivan Meštrović, Emanuel Vidović, Branislav Dešković, Toma Rosandić, Mirko Rački and others. Not only did the 1908 exhibi-tion shape a new way of perceiving and viewing modern art, but it also laid down high standards for the organisation and presentation of fine art. The Croatian Arts Society “Medulić” was also founded on that occasion. The echoes of the 1908 exhibition have long aroused keen interest among both experts and scientists. The reconstruction project of this long gone exhibition, accomplished in 2010 by the Art Gallery with the then director Božo Majstorović, is a valuable contribution to the knowledge of the historical-artistic conditions in

out content of the Guide allows easy orientation through the MUO exhibition space; at the same time, it serves as a unique type of monograph, a tribute not only to the wealth of the museum collections but also to the history of the MUO, Zagreb and Croatia.

With its content, layout, visual form and de-sign, the Guide through the exhibition space of the Museum of Arts and Crafts is a specimen of a pub-lication which all the major museum institutions should have, and an ideal that we in the sphere of Croatian museography should strive for. It is for this reason that the Croatian Museum Association confers the Annual Award for 2010 on the Mu-seum of Arts and Crafts and the team of authors of the Guide.

The Annual Award of The Croatian Museum Association for 2010 goes to palaeontologist Jakov Radovčić and architect Željko Kovačić and collaborators, for the authorship project and realisation of the Museum of Krapina Neanderthals in Krapina in 2010The opening of the Museum of Krapina Neander-thals in Krapina in February 2010 has set new mu-seological standards in the exposition of material and has definitely moved modern Croatian museol-ogy one big step forward. The Krapina Museum is an example of the successful merger of science, ar-chitecture and visual arts and their interaction with multimedia; in other words, it is a merger that com-pletely catches the imagination of Museum visitors and turns them into active participants and explor-ers of a fantasy voyage through time.

We should stress a fascinating fact that the Krapina Museum, currently extending over 1200 m², “was born” from a “largish heap” of, for an average visitor, insignificantly looking artefacts. This “heap” consisted of human and animal bones, which, according to the scientists, were fundamen-tal for the development of the human race! The authors used these bones to create a story, set up a stage, design scenography and costumography and bring them to life in their ancient space and time. In order to do so, they painstakingly selected and engaged associates of different profiles, scien-tists, visual artists, restorers, musicians, film makers – and all those selected shared one common talent

19

Croatian fine art. The reconstruction of The First Dalmatian Art Exhibition provided a survey of re-search results from different sources, ranging from printed material from the time of archive matter to specialist and scientific works of other researchers, who were gathered around the common goal of studying the 1908 Exhibition.

The display of the exhibition was made by Iris Slade and Božo Majstorović, who reconstructed the long past exhibition with the originals, wherev-er possible, while the lost and destroyed works, as well as those which could not be borrowed, were presented through photos. Occasionally, the princi-ple of “surrogate paintings” was applied, in order to represent some individual participants in The First Dalmatian Art Exhibition whose works from the original exhibition were impossible to find. The accompanying contents and furnishing of the exhi-bition made it possible to establish a spatial-tempo-ral connection with the former event: photos of the 1908 Exhibition published long ago were displayed on several large panels, and so was the facade of the Croatian Home building. The photos, com-bined with potted laurel and yucca plants, which were used to decorate the original First Exhibition, not only enhanced the attractiveness of the recent exhibition, but also gave it a well-balanced dose of nostalgic evocation of the long gone event.

Executed with great seriousness and expertise, The First Dalmatian Art Exhibition from 2010 con-tributed significantly to the knowledge of the his-tory and identification of the works of art from the 1908 Exhibition. This exhibition was regarded as the cultural event of the year 2010 in Split, while on a national scale it was definitely one of the most interesting projects which applied all the postulates and criteria of the profession in an innovative man-ner. The exhibition was accompanied by a highly specialist and exhaustive catalogue.

In the words of the submitter of the proposal to confer the CMA Award to the Exhibition, “this exhibition has reached the highest standards in museological presentation (...) and can serve as a model for similar undertakings”. It is for this reason that the Croatian Museum Association confers the 2010 Annual Award on this project.

20 21

Biograd na Moru, Bjelovar, Cres, Crikvenica, Čakovac,

Drniš, Dubrovnik, Đakovo, Đurđevac, Genaralski Stol, Gornja Stubica, Gospić, Hlebine, Hvar, Ilok, Ivanić-Grad, Iž / Veli / Mali / Knež, Jastrebarsko, Karlovac, Kastav, Kaštel Lukšić, Klanjec, Klis, Ko-privnica, Korčula, Krapina, Križevci, Krk / Dobrinj / Kornić / Punat, Kutina, Novigrad-Cittanova, Opatija, Osijek, Otavice, Otočac, Pakrac, Pazin, Požega, Pula, Rijeka, Samobor, Sinj, Sisak, Slati-na, Slavonski Brod, Split, Stari Slatnik / Brodski Stupnik, Sveti Ivan Zelina, Šibenik, Škrip / Brač, Trakošćan, Trogir, Umag, Vela Luka / Korčula, Ve-lika Gorica, Vid / Metković, Virovitica, Vrbovec, Vukovar, Zadar, Zagreb - 28. siječnja 2011.

Podatak o rekordnih 314.659 posjetitelja NOĆI MUZEJA 2011 pokazuje da je Hrvatsko mu-zejsko društvo, u suradnji s muzejskim institucijama,

manifestaciju organiziralo s iznimnim uspjehom i šesti put (prvi put u prosincu 2005. godine). U 67 gradova i mjesta muzeji, galerije i srodne ustanova u kulturi od 18 sati do sat poslije ponoći nudile su 28. siječnja 2011. atraktivan program na 160 lokacija.

U Splitu je bilo 52.797 posjetitelja Noći muzeja 2011, 21.383 u Rijeci, 17.979 u Osijeku, 13.850 u Zadru, 6.727 u Dubrovniku, 4.800 u Puli, 4.018 u Karlovcu, 3.236 u Koprivnici, 3.100 u Čakovcu... U najbrojnijim i najvećim, zagrebačkim muzejima, bilo je 160.838 posjetitelja, a od tog broja najviše njih bilo je u Muzeju suvremene umjetnosti (23.000), potom u Tehničkom muzeju (19.652), u Klovićevim dvorima (13.000), u Arheološkom muzeju (9.968), u Muzeju Mimara (8.700), u Hrvatskom prirodo-slovnom muzeju i Muzeju grada Zagreba (8.600) te u Muzeju za umjetnost i obrt (7.578).

Fernando Soprano

Noć muzeja 2011.

Noć muzeja 2011. u Muzeju za umjetnost i

obrt, Zagreb

21

Brojnu publiku privukle su atraktivne izlož-be, ali i popratna događanja: pedagoške radioni-ce, predavanja, okrugli stolovi, stručna vodstva, performansi, recitali i koncerti, filmske projekcije, modne revije, prigodne prodaje kataloga, promidž-benog materijala i suvenira, aukcije, pričaonice i glazbene slušaonice, promatranja kroz teleskop, promocije i prezentacije te druženja s umjetnicima i donatorima.

U Noći muzeja 2011. u Zagrebu su najveću pozornost publike pobudile sljedeće izložbe i po-pratna događanja: stalni postav Zbirke u pokretu, izložba Donacija Murtić – Prema realizaciji vizije, izložba fotografija Mare Bratoš, program u multi-medijalnoj dvorani Gorgona, Atelje Kožarić (Muzej suvremene umjetnosti), predavanja u planetariju i odjeli stalnog postava Vatrogastvo, Transformaci-ja energije, Prometna sredstva (Tehnički muzej), izložbe Antički Grci na tlu Hrvatske, Umjetnička baština franjevačke provincije sv. Jeronima (Gale-rija Klovićevi dvori), zbirke stalnog postava, Pret-povijesna, Egipatska, Antička i Numizmatička (Ar-heološki muzej), stalni postav, glazbeni program, izložba Miljenko Domijan – Baštinski krajobraz Toscane (Muzej Mimara), prof. Baltazar vodi kroz stalni postav i izložbe, Carstvo minerala, Letači ve-likog neba, Peta dimenzija znanosti, Očaravajući

svijet pauka i škorpiona (Hrvatski prirodoslovni muzej), stalni postav i izložbe, Ivana Tomljenović Meller – Zagrepčanka u Bauhausu, Moć cvijeća – 85 godina zagrebačkog salona Herzmansky (Muzej grada Zagreba) te stalni postav i izložba Art deco i umjetnost u Hrvatskoj između dva rata (Muzej za umjetnost i obrt).

U Splitu su najveću pozornost pobudile izlož-be i popratna događanja: izložba Arhiv u kamenu, glazbeni program, program 1. međunarodnog fe-stivala arheološkog filma, razgovori u Galeriji Me-štrović (Arheološki muzej), stalni postav i izložba Lijepe i bogate – škrinje iz EM Split (Etnografski muzej), postav malakološke zbirke i izložba Tajne Jadrana (Prirodoslovni muzej i zoološki vrt), Me-štartikulacija prostora, programi u suradnji s Mu-zejom Meštović (Galerija umjetnina), Stalni postav Trgovačko pomorstvo, predavanja, glazbeni poro-gram (Hrvatski pomorski muzej), stalni postav i izložba Vid Morpurgo i njegovo doba (Muzej grada Splita) te stalni postav i izložba Mile Skračić, Po-gled u budućnost (Galerija Emanuel Vidović).

Posebno valja istaknuti značajnu posjećenost muzeja, zavičajnih zbirki i galerija u gradovima i mjestima: 2.100 posjetitelja u Dvoru Trakošćan, 660 u Hlebinama, 418 u Gospiću te 263 u Kaštel Lukšiću. Po prvi put u Noć muzeja uključili su se

22 23

Crikvenica (700 posjetitelja), Škrip na Braču (560), Iž (160), Ilok (361), Korčula (120), Krk (203), Smi-ljan (127), Generalski Stol (72) i Otavice (400).

Biograd na Moru, Bjelovar (2), Cres, Crikvenica, Čakovac, Drniš, Dubrovnik (9), Đakovo, Đurđevac (2), Genaralski Stol, Gornja Stubica, Gospić, Hlebine, Hvar, Ilok, Ivanić-Grad, Iž / Veli (3) / Mali / Knež, Jastrebarsko, Karlovac (2), Kastav (3), Kaštel Luk-šić, Klanjec, Klis, Koprivnica (2), Korčula, Krapina, Križevci (2), Krk / Dobrinj / Kornić / Punat, Kutina, Novigrad-Cittanova, Opatija, Osijek (3), Otavice, Otočac, Pakrac, Pazin, Požega, Pula (3), Rijeka (7), Samobor (2), Sinj, Sisak, Slatina, Slavonski Brod (3), Split (13), Stari Slatnik / Brodski Stupnik, Sveti Ivan Zelina, Šibenik (2), Škrip / Brač, Trakošćan, Trogir, Umag, Vela Luka / Korčula (2), Velika Gorica, Vid / Metković, Virovitica, Vrbovec, Vukovar (4), Zadar (3) i Zagreb (41) jesu 67 gradova, odnosno mjesta u kojima je održana Noć muzeja 2011 (u zagradi, broj muzeja / ustanova). Programi koji su održani u Cre-su, Đurđevcu, Hvaru, Ivanić-Gradu, Jastrebarskom, Križevcima i Umagu bili su sukladni s ciljevima ma-nifestacije, ali prijavljeni su u posljednji tren, pa nisu mogli biti uvršteni u besplatnu programsku knjižicu

koja je tiskana u 170.000 primjeraka i distribuirana kao prilog Jutarnjem listu. Knjižica je dobrodošao vodič za sve koji nastoje posjetiti što više dostupnih im odredišta na kojima se priređuju programi Noći muzeja, a budući da sadrži brojne podatke prikazane na pregledan način (grad / mjesto, muzej / ustano-va, adresa / telefon, trajanje, sažet opis programa), može koristiti sudionicima manifestacije kao poticaj-no štivo u planiranju novih programa. Zanimljivo je da sve više sudionika manifestacije nastoji organiza-toru pravodobno dostaviti što preciznije podatke o planiranim programima kako bi mogli biti uvršteni u knjižicu; iako je nakon godinu dana broj sudionika manifestacije povećan za gotovo trećinu, broj ka-sno dostavljenih programa je isti (7).

Tiskovni i elektronički mediji objavili su o Noći muzeja 2011 brojne najave, afirmativne prikaze, osvrte i intervjue. Autorice koncepcije Noći muzeja, Dubravka Osrečki Jakelić, predsjednica Hrvatskog muzejskog društva i Vesna Jurić Bulatović, vodite-ljica marketinga Noći muzeja, u svojim izjavama nisu propustile zahvaliti publici na odazivu, a svim muzejskim djelatnicima, sudionicima u realizaci-ji Noći muzeja 2011, partnerima, pokroviteljima,

Noć muzeja 2011. u Prirodoslovnom muzeju,

Zagreb

23

Museum Night 2011 Biograd na Moru, Bjelovar, Cres, Crikvenica, Čakovec, Drniš, Dubrovnik, Đakovo, Đurđevac, Genaralski Stol, Gornja Stubica, Gospić, Hlebine, Hvar, Ilok, Ivanić-Grad, Iž / Veli / Mali / Knež, Jastrebarsko, Karlovac, Kastav, Kaštel Lukšić, Klanjec, Klis, Koprivnica, Korčula, Krapina, Križevci, Krk / Dobrinj / Kornić / Punat, Kutina, Novigrad-Cittanova, Opatija, Osijek, Otavice, Otočac, Pakrac, Pazin, Požega, Pula, Ri-jeka, Samobor, Sinj, Sisak, Slatina, Slavonski Brod, Split, Stari Slatnik / Brodski Stupnik, Sveti Ivan Zelina, Šibenik, Škrip / Brač, Trakošćan, Trogir, Umag, Vela Luka / Korčula, Velika Gorica, Vid / Metković, Virovitica, Vrbovec, Vukovar, Zadar, Za-greb – 28th January 2011.

More than 314,659 people visited, free of charge, 160 museums, galleries and cultural insti-tutions participating in the 2011 Museum Night event, held on January 28th from 6 p.m. to 1 a.m. The Croatian Museum Association, in collabora-tion with Croatian museums, has been organising Museum Night since December 2005. Museum Ni-ght 2011, held for the sixth time, broke all records in terms of visitors. Attractive exhibitions and ac-companying events captured the attention of the public in sixty-seven towns. There were more than 161,307 visitors in the museums and other cultural institutions (41) in Zagreb. In relation to 2010, other towns and places also saw a higher number of visitors to museums, county institutions and galleries. Employees of the museums and related institutions involved in the 2011 Museum Night were successful in achieving their goal: highlight the importance of Croatian cultural heritage by promoting permanent displays, thematic exhibi-tions and varied accompanying events. This is the core of the concept set down by the co-authors Dubravka Osrečki Jakelić, President of the Croatian Museum Association, and Vesna Jurić Bulatović, head of Museum Night marketing and head of the organisation of this cultural event. Print and elec-tronic media published numerous announcements, affirmative comments and reviews of the 2011 Mu-seum Night.

sponzorima i medijima na doprinosu uspješnoj realizaciji projekta. U promidžbenim materijalima (programska knjižica, jumbo-plakati i banneri) na istaknut su način navedni Grad Zagreb, Ministar-stvo kulture RH, Europlakat, Jutarnji list, Zagrebač-ka pivovara, Inkerpor, Hrvatska turistička zajednica i Turistička zajednica Grada Zagreba.

24 25

plakata koji su ove godine sadržajno znatno boga-

tiji. Autorica koncepcije postava Slađana Latinović

također je i urednica prateće stručne publikacije

koja se može smatrati ujedno i katalogom izložbe.

Pored već uhodane koncepcije koja se dosad

pokazala uspješnom u prezentiranju, unaprjeđenju

te populariziranju konzervatorsko-restauratorske

struke, ove godine susreti su obogaćeni s još neko-

liko novih sadržaja. To je prije svega „aktualni sat“

na kojem su restauratori i preparatori mogli iznijeti

različite probleme vezane uz rad muzejskih radioni-

ca odnosno uz konzervatorsko-restauratorsku stru-

ku općenito. Najviše je govora bilo o novom Pravil-

niku o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja

u muzejskoj struci. Na raspravi je dosta kritika bilo

upućeno primjerice na nepostojanje adekvatnog

stručnog zvanja za kolege sa stečenim stupnjem

prvostupnika, neusklađenost termina restaurator s

međunarodno priznatim terminom konzervator-re-

staurator, ukidanje stimulativnog skraćenog staža

za stjecanje zvanja restauratora savjetnika za mu-

zejske restauratore s doktoratom znanosti (kojih,

usput rečeno, zasad još uvijek nema, što s obzirom

na cijenu doktorskih studija nije niti čudno) itd. No,

također je istaknuto i da je dio primjedbi koje je u

sklopu javne rasprave Povjerenstvu uputio koordi-

nator Sekcije Damir Doračić ipak prihvaćen i uvr-

šten u trenutno važeći Pravilnik. Na aktualnom satu

također se govorilo i o nedostatnom te nedovoljno

kvalitetnom sustavu školovanja kao i problemima

vezanim uz objavljivanje stručnih radova.

Novost na skupu bila je i filmska večer na ko-

joj su prikazana tri izuzetno zanimljiva kratka fil-

ma o konzervatorsko-restauratorskim zahvatima, a

otvorena je filmom Konzervatorsko-restauratorski

radovi na objektu „Pribijeni kruh“ D. R. Todosijevi-

ća autora Zlatka Bielena i Jovana Kliske. Radi se o

inventivnim postupcima zaštite jednog neobičnog

eksponata rijetko viđenog u muzejskim postavima,

nakon čega je prikazan film Konzervatorsko-resta-

uratorski radovi na slici Vlade Kristla „Varijanta“

iz 1962 autora Mirte Pavić i Jovana Kliske. Oba

filma snimljena su u radionici Muzeja suvremene

umjetnosti u Zagrebu. Na kraju večeri prikazan

je film Konzervatorsko-restauratorski radovi na

Ovogodišnji 3. susreti Sek-cije restauratora i prepara-tora Hrvatskog muzejskog društva održani su u Muzeju antičkog stakla u Zadru, spe-cijaliziranom muzeju jedin-stvenom po svojoj koncep-ciji, koji svojim atraktivnim postavom i radionicom za puhanje stakla svakodnevno

privlači velik broj posjetitelja. Kao i proteklih godi-na susreti su privukli velik broj muzejskih djelatnika iz cijele Hrvatske koji se bave zaštitom, istraživa-njem i rekonstrukcijom predmeta kulturne baštine. Na otvaranju su pored organizatora skupa Slađane Latinović i Damira Doračića iz Arheološkog muzeja u Zagrebu te domaćina, ravnatelja Muzeja antič-kog stakla dr. sc. Ive Fadića, nazočili i predstavnici Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Zadarske županije i Grada Zadra, a susrete je službeno u ime Ministarstva kulture RH i ministra kulture mr. sc. Jasena Mesića otvorila pročelnica Konzervatorskog odjela u Zadru Anastazija Magaš.

Susreti su se kao i dosad sastojali od nekoliko

predavanja koja su ovaj put održali muzejski resta-

uratori predstavivši na taj način djelatnost svojih

matičnih radionica. Tako je Zoran Kirchhoffer pred-

stavio radionicu zagrebačkog Tehničkog muzeja,

Mihaela Grčević restauratorsku radionicu za tekstil

Etnografskog muzeja iz Zagreba, dok je Frederik

Levarda predstavio radionicu JU NP „Krka“ Šibenik

koja djeluje u sklopu Gradskog muzeja u Drnišu te

koja svojom organiziranošću i opremljenošću može

služiti kao primjer i nekim znatno većim muzejskim

ustanovama u Hrvatskoj.

Na izložbi plakata svoje radove izložilo je 42

autora iz 16 hrvatskih muzeja te je uz 2 gostova-

nja iz susjedne Slovenije bilo izloženo ukupno 44

plakata. Na izloženim su plakatima kao i prošle go-

dine bili predstavljeni različiti materijali i postupci

obrade iz djelokruga muzejskih radionica, a izložba

je na jesen gostovala u Muzeju Prigorja u Sesve-

tama uz predviđeno još jedno gostovanje u Mu-

zeju Slavonije u Osijeku. Ono što posebno raduje

jest prisutnost kolega iz nekih muzeja koji dosad

nisu sudjelovali na susretima kao i bolja kvaliteta

Damir Doračić

Treći susret Sekcije restauratora

i preparatora Hrvatskog muzejskog

društva

25

mozaicima u Naroni/Vidu autora Branka Penđera

i Borka Vješnice iz Arheološkog muzeja u Splitu,

čime je bio završen prvi dan susreta. Drugi dan

bio je rezerviran za stručni izlet u Nin te Podgrađe

kod Benkovca s ostacima liburnske i rimske Asserie.

Nakon razgledavanja ovog značajnog arheološkog

lokaliteta pod stručnim vodstvom dr. sc. Ive Fadića

slijedila je okrjepa u obližnjem seoskom gospodar-

stvu uz degustaciju lokalnih specijaliteta te istoime-

nog vina čime je skup i službeno završen.

Susreti su održani zahvaljujući financijskoj pot-

pori Ministarstva kulture i Ureda za obrazovanje,

kulturu i šport Grada Zagreba koji su prepoznali

vrijednost i značaj ovog stručnog skupa, jedinog

takve vrste u Hrvatskoj. Ono što svakako treba

istaknuti je ovogodišnji veliki interes medija koji su

svojim osvrtom i prilozima u raznim javnim glasi-

lima dodatno pridonijeli popularizaciji i promociji

konzervatorsko-restauratorske struke u Hrvatskoj.

Sljedeći, 4. susreti Sekcije restauratora i pre-

paratora HMD-a predviđeni su za početak svibnja

2012. godine i održat će se u Arheološkom mu-

zeju Istre u Puli. Uzevši u obzir dosadašnje veliko

zanimanje stručne, a i šire javnosti za ovaj skup s

izložbom plakata, nema sumnje da će i predstojeći

susreti polučiti uspjeh i doprinijeti budućem razvo-

ju i kvaliteti konzervatorsko-restauratorske struke u

hrvatskim muzejima.

The Third Meeting of the CMA’s Section of Restorers and Preparators

This year’s third meeting of the CMA’s Section of Restorers and Preparators was held at the Museum of Antique Glass in Zadar. Like in previous years, the event attracted a large number of museum workers from all over Croatia who deal with the protection, research and reconstruc-tion of objects of cultural heritage. In accordance with previous practices to date, the meeting con-sisted of several lectures and a poster exhibition thematically linked to the conservation-restoration profession. This year, new program material was also introduced. This refers first of all to question time, in which the restorers and preparators could bring up different problems related to the activity of museum workshops and of the conservation-res-toration profession in general. Another novelty was also a film evening, at which several short films were shown on the restoration of museum mate-rial. There were also study excursions to archae-ological sites in the vicinity of Zadar. These new additions to the agenda will definitely contribute to future development and quality of the conser-vation-restoration profession in Croatian museums and to its promotion and popularisation. The fol-lowing, fourth meeting of the Section of Restorers and Preparators will be held in May 2012 in the Archaeological Museum in Pula.

3. susreti Sekcije restauratora i preparatora Hrvatskog muzejskog društva u Muzeju antičkog stakla u Zadru

26 27

Marijan Bogatić

16. muzejska edukativna nagradna

igra Dodir

Već šesnaest godina zare-dom Sekcija za muzejsku pedagogiju i kulturnu akciju Hrvatskog muzejskog druš-tva organizira edukativnu akciju za korisnike muzeja u

trajanju od mjesec dana uoči Međunarodnog dana muzeja 18. svibnja. Ova akcija prvenstveno je na-mijenjena najmlađim korisnicima, no u posljednjim godinama primijetili smo trend porasta interesa starijih generacija. Sve ustanove koje se uključe kre-iraju razne programe, radionice, predstave, izložbe, performanse na zadanu temu. Ovogodišnja tema bila je „dodir“ što je omogućilo ustanovama široki spektar mogućnosti i načina uključivanja u ovu ak-ciju. Ovu zanimljivu temu, možda čak i tabu temu muzeja predložio je kolega Mario Mirković iz Teh-ničkog muzeja te ju je Sekcija prihvatila na svojim sastancima.

Kao i prethodnih godina, cilj korisnika bio je prikupiti dovoljan broj pečata, odnosno obići što više muzeja te sudjelovati u izvlačenju nagrada na kraju akcije. Nagrade za korisnike osigurale su same ustanove sudionice. Osim glavnog izvlačenja, organizirana su i regionalna i lokalna izvlačenja na-grada te se tu pokazao ispravan način po regija-ma (Grad Zagreb, Sjeverozapadna Hrvatska, Istra i Primorje, Dalmacija i Slavonija). Muzej domaćin bio je Tiflološki muzej iz Zagreba, a koordinatorica projekta Željka Sušić. Osim glavne koordinatorice po regijama su postavljeni koordinatori te se tako olakšalo prikupljanje ustanova sudionika te dotok i protok informacija (Zagreb – Željka Sušić, Sjeve-rozapadna Hrvatska – Lorka Lončar Uvodić, Istra i Primorje – Mirjana Margetić, Dalmacija – Lada Laura i Slavonija – Leonilda Conti).

Osim programa prepoznatljiv dio predstavlja i knjižica u kojoj se nalazi popis ustanova sudionica s kratkim informacijama o ustanovi i opisom provo-đenog programa. Uredništvo knjižice ovogodišnje akcije preuzeo je koordinator Sekcije Marijan Bo-gatić. Knjižicu je likovno oblikovala i tiskala Tiskara Domigraf iz Siska. Osim knjižica isto likovno obliko-vanje imali su i plakati koje su ustanove sudionice dobile zajedno s knjižicama. Ovogodišnja naklada knjižica bila je 1400 primjeraka.

Ovogodišnja akcija brojčano je pokazala velik uspjeh, tako je u razdoblju trajanja od 12. travnja

do 14. svibnja 2011. ustanove sudionice posjetilo 24.430 posjetitelja. Valja napomenuti kako su neke ustanove produžile tijek trajanja akcije te postoji mogućnost da u ukupnom zbroju broj sudionika prelazi trideset tisuća.

Posljednjih nekoliko godina postoji nezado-voljstvo postavljenim konceptom ove akcije te su nužne neke preinake koje bi iznova zainteresirale korisnike. Tako će Sekcija za muzejsku pedagogiju i kulturnu akciju HMD-a u nadolazećem vremenu morati uvesti neke novine jer korisnici postaju sve zahtjevniji i izbirljiviji, što nam predstavlja velik iza-zov, jer naposljetku mi smo ovdje zbog korisnika, a ne korisnici zbog nas.

Donosimo popis ustanova sudionica u ovogo-dišnjoj akciji po regijama:

Zagreb 1. Arheološki muzej Zagreb 2. Etnografski muzej Zagreb 3. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Gliptoteka 4. Hrvatski muzej naivne umjetnosti 5. Hrvatski povijesni muzej 6. Hrvatski prirodoslovni muzej 7. Hrvatski školski muzej 8. HT muzej 9. Galerija Klovićevi dvori 10. Muzej grada Zagreba 11. Muzeji Ivana Meštrovića, Atelijer Meštrović 12. Muzej Mimara 13. Muzej suvremene umjetnosti 14. Muzej Turopolja, Velika Gorica 15. Muzej za umjetnost i obrt 16. Muzejsko-memorijalni centar Dražen Petrović 17. Strossmayerova galerija starih majstora Hrvat-ske akademije znanosti i umjetnosti 18. Tehnički muzej19. Tiflološki muzej

Sjeverozapadna Hrvatska 20. Centar za kulturu Đurđevac, Galerija Stari grad 21. Gradski muzej Karlovac 22. Gradski muzej Sisak 23. Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac 24. Muzeji Hrvatskog zagorja – Dvor Veliki Tabor, Desinić

27

The Section of Museum Pedagogy and Cultural Ac-tion of the Croatian Mu-seum Association organized a museum educational prize game for the sixteenth con-secutive time. This year the set theme, or the title of the Project, was Touch. The project attracted fifty-two institutions, including museums, cultural centres and related heritage institutions from all over Croatia. The Museum - Project bearer was the Typhlological Museum in Zagreb.

This year’s Project was very successful in terms of the number of visitors. From 12th April to 14th May 2011, the participating institutions were visited by 24,430 people. It should be mentioned that some institutions prolonged the duration of the Project, so the number of visitors may well exceed 30,000. The CMA’s Section of Museum Pedagogy and Cultural Action must introduce some novelties in the coming period in order to satisfy the increasingly more de-manding and choosy audience. This is a great chal-lenge for us because, after all, we are here for the consumers, and not the other way round.

16th Museum Educational Prize Game – Touch

25. Muzeji Hrvatskog zagorja – Galerija Antuna Augustinčića, Klanjec 26. Muzeji Hrvatskog zagorja – Muzej krapinskih neandertalaca, Krapina 27. Muzeji Hrvatskog zagorja – Muzej ‘’Staro selo’’, Kumrovec

Istra i Primorje 28. Arheološki muzej Istre, Pula 29. Etnografski muzej Istre / Museo Etnografico dell’ Istria, Pula30. Hrvatski muzej turizma, Opatija 31. Muzej Grada Umaga / Museo Civico di Umago 32. Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka 33. Povijesni muzej Istre / Museo storico dell’ Istria, Pula 34. Zavičajni muzej grada Rovinja / Museo Civico della Citta’ di Rovigno

Dalmacija 35. Arheološki muzej Zadar 36. Dubrovački muzeji 37. Etnografski muzej Split 38. Hrvatski pomorski muzej Split 39. Muzej Cetinske krajine Sinj 40. Muzej grada Kaštela 41. Muzej grada Splita 42. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split 43. Muzej triljskog kraja, Trilj 44. Prirodoslovni muzej Dubrovnik 45. Prirodoslovni muzej i zoološki vrt Split

Slavonija 46. Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, Slavonski Brod 47. Galerija likovnih umjetnosti, Osijek 48. Gradski muzej Vinkovci 49. Gradski muzej Vukovar 50. Muzej Brodskog Posavlja, Slavonski Brod 51. Muzej grada Pakraca 52. Muzej Slavonije Osijek

28 29

Lida Roje Depolo

2. kongres hrvatskih muzealaca

U organizaciji Hrvatskog muzejskog društva u Mu-zeju suvremene umjetnosti u Zagrebu od 19. do 21. li-stopada 2011. održan je 2.

kongres muzealaca Hrvatske.Organizacijski odbor Kongresa djelovao je u

sastavu: dr. sc. Joško Belamarić; Dora Bošković, prof.; Eva Brunović, prof.; prof. dr. sc. Jasna Galjer; mr. sc. Vesna Jurić Bulatović; mr. sc. Dubravka Ki-sić; mr. sc. Dubravka Osrečki Jakelić; mr. sc. Snje-žana Pintarić; mr. sc. Jakov Radovčić, prof. dr. sc. Žarka Vujić.

Primarna tema Kongresa Muzeji i arhitektura u Hrvatskoj podijeljena je u više cjelina:

• Arhitektura muzeja u Hrvatskoj• Muzealizacija arhitekture• Okrugli stol• Točka poticaja – radionice U sklopu cjeline Arhitektura muzeja u Hrvat-

skoj, podtema Arhitektura muzeja kroz vrijeme prezentirana je izlaganjima o zgradi Arheološkog

muzeja u Splitu te o zgradama Strossmayerove ga-lerije starih majstora, Muzeja za umjetnost i obrt i Arheološkog muzeja u Zagrebu. O neophodnoj suradnji muzealaca, arhitekata i dizajnera proble-matiziralo se na primjerima Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Arheološkog muzeja Narona u Vidu, Muzeju krapinskog neandertalca u Krapini. Govorilo se o muzejima smještenim u stambenim objektima poput Prirodoslovnog muzeja Rijeka, Umjetničke galerije Dubrovnik, Muzeja grada Spli-ta… kao i o muzejima smještenim u dvorcima po-put Muzeja Međimurja Čakovec ili o muzejima u adaptiranim zgradama industrijske arhitekture kao što su Gliptoteka HAZU ili budući Povijesni muzej Hrvatske.

Druga cjelina – Muzealizacija arhitekture prezentirala je Hrvatski muzej arhitekture HAZU i zbirke arhitekture. Muzejsko prezentiranje arhitek-tonske baštine razmatrano je na primjeru zbirke su-vremene arhitekture Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Raspravljalo se o adekvatnoj prezenta-ciji arhitektonske baštine na muzejskim izložbama,

DIZ

AJN

: @

EL

JKO

KO

VA

^I]

29

kao i o muzejskim zgradama i opremi u sustavu muzejske dokumentacije.

U izlaganjima na podtemu Prema sustavnom planiranju i izgradnji muzeja u Hrvatskoj govori-lo se o ratnim štetama na muzejskim zgradama u Hrvatskoj i njihovoj obnovi. Konstatiralo se da su postignuti značajni pomaci u muzejskoj djelatnosti polazeći od broja muzeja, inicijativa za osnivanje novih muzeja i muzejskih zbirki, pregleda novoo-snovanih muzeja i obnovljenih novih stalnih posta-va posljednjih deset godina do projekcije osnivanja nekoliko iznimno važnih i značajnih muzeja i no-vih stalnih postava do 2014. godine. Pokušalo se i odgovoriti na pitanje o konzistentnosti planova za izgradnju muzeja u Hrvatskoj, koliko su muzejska arhitektonska zdanja rezultat sustavnog planiranja, a koliko plod slučajnosti s manje ili više uspješnim ishodom.

U sklopu podteme Neizvedeni projekti mu-zejske arhitekture: Papirnati muzeji govorilo se o novim neizvedenim projektima Muzeja suvreme-ne umjetnosti Istre u Puli, Muzeja grada Rijeke te Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Arheološkog muzeja u Dubrovniku i Hrvatskog pri-rodoslovnog muzeja u Zagrebu. Napuštena indu-strijska arhitektura koja bi se prikladno adaptirala odgovarala bi zahtjevima navedenih institucija.

Gost Kongresa Michael Darling iz Muzeja su-vremene umjetnosti u Chicagu (Museum of Con-temporary Art, Chicago) održao je predavanje na temu Suradnja arhitekata i muzealaca.

Održan je Okrugli stol na temu Razgovor mu-zealaca, arhitekata i dizajnera na kojem je istaknu-ta važnost međusobne sinergije i suradnje tih triju struka.

Održana je radionica s temom Marketing u muzeju – poveznica kulture i turizma.

Svi sudionici dobili su Zbornik sažetaka svih prijavljenih radova, dok je Zbornik radova 2. kon-gresa hrvatskih muzealaca u pripremi.

The 2nd Congress of Croatian Museum Workers, organ-ized by the Croatian Muse-um Association, was held in the Museum of Contempo-rary Art in Zagreb from 19 to 21 October, 2011.

The primary topic of the Congress Museums and Architecture in Croatia was divided into sev-eral units: Museum Architecture in Croatia, Muse-alisation of Architecture, Round Table discussions with museum workers, architects and designers, and Point of Stimulus workshops.

The current trend of building new and renovat-ing old museum buildings was discussed, as was the issue of museums of architecture and architec-tural collections. The possibilities of presenting and communicating architectural heritage and the re-lated topics were also examined.

Significant advancements in museum activity have been achieved in the past ten years in terms of the number of the museums, initiatives for the foundation of new museums and museum collec-tions and surveys of newly founded museums and renovated new permanent displays, including the projection of establishing several exceptionally sig-nificant and important museums and new perma-nent displays by 2014. The consistency of plans for building museums in Croatia was also considered: to what extent are museum architectural buildings the result of systematic planning and to what ex-tent are they the fruit of coincidence with a more or less successful outcome.

The 2nd Congress of Croatian Museum Workers

30 31

Nikolina Hrust

15. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji

– mogućnosti suradnje u

okruženju globalne informacijske infrastrukture

— Predmet ili zbirka: Što

dokumentiramo?

Poreč, 23. – 25. studenoga 2011.

Berislav Majhut (Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek u Petrinji, Hrvatska udruga istra-živača dječje književnosti) svojim je izlaganjem Od čudnovatog do čudesnog: sto godina Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića (1913. – 2013.) predstavio rad Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti i projekt obilježavanja 100. godišnjice prvog izda-nja knjige Ivane Brlić Mažuranić Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Autor je u izlaganju obrazložio zna-čenje romana Čudnovate zgode Šegrta Hlapića za hrvatsku književnost i njenu promociju u svijetu, naveo ciljeve proslave obljetnice objavljivanja ovog romana, te planirane aktivnosti i događanja (sim-pozij, izložbe, kazališne predstave, publikacije...). Na kraju izlaganja Berislav Majhut je pozvao sve AKM ustanove da za 2013. godinu osmisle progra-me kojima bi se širokoj javnosti ukazalo na značaj ovog jedinstvenog, ali u suvremeno doba podcje-njivanog djela hrvatske dječje književnosti.

Jasna Horvat (Ekonomski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku) i Nives Tomašević (Sve-učilište u Zadru, Odjel za informacijske znanosti) održale su izlaganje Eugen od Savoje: izgradbeni element romana Bizarij i literarno-turistička pove-znica srednje-europskog kulturnog konteksta. U izlaganju je predstavljena ideja turističkih putovanja potaknutih romanom Bizarij, autorice J. Horvat, o životu Eugena Savojskog. Putovanje bi obuhva-ćalo posjet lokacijama spomenutim u literarnom predlošku i onih na kojima se nalaze sadržaji od povijesnog i osobnog značenja za Eugena Savoj-skog (poput gradova: Beč, Osijek, Sarajevo, Petro-varadin, Budimpešta...), razgledavanje spomenika (npr. dvorca u Bilju), obilazak muzeja koji posjeduju predmete povezane s Eugenom Savojskim i sl.

Zoran Belagić, Blanka Bunjevac i Martina Joša-vac (Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Odsjek za informacijske znanosti) u izla-ganju Potpore nakladništvu AKM ustanova pred-stavili su istraživanje uspješnosti potpora Ministar-stva kulture Republike Hrvatske nakladništvu AKM ustanova u kojem se analizirala programska djelat-nost potpore knjizi Ministarstva kulture Republike Hrvatske u razdoblju od 2003. do 2010. godine.

Josipa Selthofer (Filozofski fakultet Sveučili-šta J. J. Strossmayera u Osijeku, Odsjek za infor-macijske znanosti) održala je izlaganje Vizualna i informacijska pismenost u arhivima, knjižnicama

U Poreču je od 23. do 25. studenog 2011. godine održan 15. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji – moguć-nosti suradnje i okruženju globalne informacijske infra-strukture s temom Predmet ili zbirka: Što dokumenti-ramo? Glavni organizator ovog susreta bilo je Hrvat-sko muzejsko društvo, uz podršku Hrvatskog knjižni-čarskog društva i Hrvatskog arhivističkog društva, te su-organizatore: Filozofski fa-kultet Sveučilišta u Zagrebu – Odsjek za informacijske znanosti, Sveučilište u Za-dru – Odjel za informacijske znanosti, Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmaye-ra, Osijek – Odsjek za infor-

macijske znanosti, Hrvatski državni arhiv, Zagreb, Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb i Nacio-nalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu.

Seminaru je nazočilo oko 130 sudionika, a odr-žan je u Hotelu Valamar Diamant. Tijekom tri dana na skupu je održano 20 predavanja, 4 radionice, Okrugli stol, predstavljeno je 12 plakata te Zbor-nik radova sa 14. seminara AKM održanog 2010. godine. U subotu 26. studenog organiziran je izlet Žminj i Pazinska grofovija.

Prvog dana, u srijedu 23. studenog, Seminar je započeo izlaganjem predsjednice Hrvatskoga mu-zejskog društva Dubravke Osrečki Jakelić (Muzej za umjetnost i obrt) Noć muzeja u AKM ustanovama kojim je autorica prezentirala povijest Noći muze-ja od prve manifestacije organizirane 15. prosinca 2005. u samo 6 zagrebačkih muzeja sa zabilježenih 10.000 posjetitelja do Noći muzeja 2011. godine kada je program organiziran u više od 70 gradova i mjesta, 160 muzeja i drugih baštinskih ustano-va koje je posjetilo 314.659 posjetitelja. U svojem izlaganju autorica je prikazala kako je s godinama rastao interes publike željne novih iskustava, te ukazala na to kako se Noć muzeja pokazala vrlo uspješnim projektom u promoviranju djelatnosti baštinskih i kulturnih ustanova.

31

i muzejima: učinkovita komunikacija? u kojem je analizirala mrežne stranice hrvatskih arhiva, knjiž-nica i muzeja s obzirom na vizualizaciju podataka, tipografiju kao komunikaciju i utjecaj boje na psi-hički doživljaj promatrača. Autorica je predstavila primjere iz hrvatske i europske AKM zajednice, te sugerirala kako poboljšati mrežne stranice s ciljem učinkovitije vizualne komunikacije s korisnicima i kvalitetnije prezentacije baštinskih ustanova.

U popodnevnim satima predstavljeno je 12 plakat-prezentacija: Reprinted Books on Users Demands (POD) by EOD Project at National and University Library of Slovenia (Alenka Blatnik i Ma-tija Brumen – Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Ljubljana), Vrijeme u FRBR modelu (Tina Đaković – Sveučilište u Zadru, Odjel za informacijske zna-nosti i Mladen Masar – Gradska knjižnica, Zadar), Playaway zbirka u Hrvatskoj knjižnici za slijepe (Jelena Lešaja – Hrvatska knjižnica za slijepe, Za-greb), Primjena tezaurusa u pretraživanju digital-nog repozitorija Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Osijeku (Kristina Feldvari, Kornelija Petr Balog – Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Odsjek za informa-cijske znanosti), Obrada građe Zavičajne zbirke u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu (Gor-dana Miolin – Gradska knjižnica Marka Marulića, Split), Zbirka u zbirci / Zbirka udžbenika za učenje talijanskog jezika u Zbirci za talijanistiku Knjižnice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Mari-jana Mišetić i Nevia Raos – Knjižnica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), Kopirana građa kao dio knjižničnog fonda (Diana Polanski, Vikica Semenski i Ljiljana Kolakovski – Knjižnice grada Za-greba), Grafička građa zbirke Zagrabiensia – Od organizacije i opisa do tagiranja (Vikica Semenski – Knjižnice grada Zagreba, Gradska knjižnica, Za-greb), Digitalne zbirke na web stranici Slovenskoga etnografskoga muzeja (Miha Špiček i Gregor Ilaš – Slovenski etnografski muzej, Ljubljana), Knjige 16. stoljeća iz knjižničnih zbirki Muzeja Slavonije Osijek (Marina Vinaj i Ivana Knežević – Muzej Sla-vonije, Osijek), Web kontekst jedne zbirke (Marula Vujasinović – Jadranski zavod HAZU, Zagreb) i „Pri-mitivni narodi” i „Nekršćanske religije” : Lokalna primjena globalnih sustava za organizaciju znanja (Ana Vukadin – Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu).

Nakon predstavljanja plakata održane su dvi-je radionice: Pravilnik o napredovanju i stručnim zvanjima u struci: AKM perspektive (voditeljica Marijana Mišetić, Zbirka za talijanistiku Knjižnice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvat-sko knjižničarsko društvo) i Nakladnici: literarni turizam (voditeljice: Nives Tomašević i Drahomira Gavranović) i predstavljen je Zbornik radova 14. seminara AKM održanog 2010. godine.

Na radionici Pravilnik o napredovanju i struč-nim zvanjima u struci: AKM perspektive rasprav-ljalo se o razlikama u načinima napredovanja u arhivskoj, knjižničnoj i muzejskoj struci, te moguć-nostima i nedostacima prijelaza iz jednog zvanja u drugo. Ustanovljeno je da u arhivskoj i knjižničnoj struci postoje osnovna zvanja, a napredovanje u struci stječe se prikupljanjem bodova određenih za rad i postignuća na određenim poslovima, su-djelovanja na stručnim skupovima i za objavljene radove. Za stručna zvanja u muzejskoj struci, broj i vrsta radova potrebnih za napredovanje propisani su Pravilnikom o stjecanju viših zvanja u muzejskoj struci (NN 56/2003), a o vrijednosti radova koji se prilažu uz molbu za dodjelu viših zvanja odlučuju članovi dvaju Stručnih povjerenstava Ministarstva kulture. Na radionici je Dubravka Osrečki Jakelić (Muzej za umjetnost i obrt, Hrvatsko muzejsko društvo) prezentirala prijedlog bodovnog sustava ocjenjivanja koji je izradila radna skupina Hrvat-skog muzejskog društva, te je održana diskusija sa sudionicima radionice iz arhiva i knjižnica.

U čevrtak, 24. studenog, održano je 5 preda-vanja, 2 radionice i Okrugli stol s temom Predmet ili zbirka? Preispitivanje pravilnika o dokumentaciji građe u AKM zajednici.

Goran Zlodi (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za informacijske znanosti) u izla-ganju Katalogiziranje predmeta baštine: mogućno-sti primjene CCO standarda u Hrvatskoj predstavio je temeljna načela opisa u katalogizaciji predmeta (obvezne kategorije podataka, pridržavanje propi-sanih pravila, primjena normiranih rječnika i stvara-nje lokalnih nazivlja, te uspostavljanje veza između predmeta). Sva načela autor je potkrijepio primje-rima katalogiziranja, indeksiranja i klasificiranja iz arhivističke, knjižničarske i muzejske struke.

Gordon Dunsire (Edinburgh, V. Britanija) odr-žao je izlaganje From Content Standard to RDF na

32 33

temu standarda bibliografskih sadržajnih metapo-dataka poput ISBD (International Standard Biblio-graphic Description) i RDA (Resource Descripition & Access) i mogućnostima primjene metapodataka modela RDF (Resource Description Framework), koji se upotrebljavaju u strukturi semantičkog weba, u povezivanju i pretraživanju informacija unutar AKM zajednice.

Mirna Willer (Sveučilište u Zadru, Odjel za in-formacijske znanosti) i Ana Barbarić (Filozofski fa-kultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za informacij-ske znanosti) održale su izlaganje tematski srodno prethodnom Prema novom hrvatskom kataložnom pravilniku kao standardu sadržaja podataka. U svom izlaganju autorice su predstavile istraživanje koje provode proteklih 5 godina o mogućnostima razvoja hrvatskog kataložnog pravilnika. U prvom dijelu prikazan je presjek do sada objavljenih rado-va, a u drugom istraživanje kataložnog pravilnika kao standarda sadržaja podataka sa stajališta teh-nološkog okruženja. Autorice su na kraju izložile mogućnosti razvoja hrvatskog kataložnog pravil-nika s obzirom na interoperabilnost bibliografskih metapodataka i ograničenja nekih sustava koji se koriste u praksi.

Sonja Špiranec i Tomislav Ivanjko (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za informa-cijske znanosti) održali su izlaganje Predmetni je-zici s korisničkim jamstvom: Što možemo naučiti od folksonomija? o analizi rječnika i oznaka koje korisnici samostalno dodjeljuju informacijskim izvo-rima. U izlaganju su prikazani rezultati istraživanja nekolicine oblaka tagova (tag clouds) u hrvatskom web prostoru, kojima su se željela utvrditi pozitivna i negativna svojstva leksičkih oznaka koje korisnici upotrebljavaju u označavanju sadržaja na webu. Ti pojmovi odraz su duha suvremenog doba i mogu biti od pomoći drugim korisnicima pri pretraživa-nju weba kao ažurne informacije i preporuke, no istovremeno to može biti i dvoznačni, preopćeniti, te gramatički i pravopisno neujednačeni jezik koji otežava dobivanje traženih rezultata.

Alenka Šauperl (Filozofska fakulteta Sveučilišta v Ljubljani) i Darko Knez (Narodni muzej Sloveni-je, Oddelek za zgodovino in uporabno umetnost, Ljubljana) održali su izlaganje Klasifikacija i de-skriptori u muzejskoj dokumentaciji. Na izlaganju su predstavljeni problemi slovenskih muzeja pri

usklađivanju i standardiziranju muzejske termino-logije te provedene i planirane aktivnosti koje bi trebale pridonijeti boljoj kvaliteti muzejske doku-mentacije, a time i zaštiti predmeta. Kao ilustracija različitih načina obrade građe, prezentirana su dva, u muzejima najčešće korištena fasetna informacij-ska sustava (Fundus i Galis), te oni koje koriste i samostalno razvijaju pojedine ustanove (Minok, Situla, Patina). Zaključak autora je da će, s obzirom na različitosti upotrebljavanih programa, tek stan-dardizacija terminologije omogućiti kompatibilnost podataka u svim institucijama.

Dora Bošković (Hrvatski povijesni muzej) u izlaganju Muzejske klasifikacije u Hrvatskoj prika-zala je povijest, razvoj i primjere iz prakse klasifici-ranja predmeta u muzejima, te ih usporedila s klasi-fikacijskim strukturama propisanim u obradi građe u arhivima i knjižnicama. Stajalište autorice je da bi se u muzejima u primarnoj razini klasifikacije nazivlja trebala strože primijenjivati struktura MDA klasifikacije. Ta bi klasifikacija, ugrađena u posto-jeću aplikaciju M++ kao obvezna i nepromjenjiva struktura, olakšala identifikaciju predmeta, pristup predmetima i uvid u zbirke. Dograđivanje klasifika-cije koje zahtijevaju neki muzeji, prema autoričinu mišljenju, moglo bi se dopustiti samo u obliku se-kundarne razine klasifikacije nazivlja.

U popodnevnim satima održane su treća i četvrta radionica Seminara: Restauratorsko-kon-zervatorska radionica s temom Kurativna zaštita, aktivna stabilizacija ili interventni zahvat? i How to Create Linked Data?

Voditelj Restauratorsko-konzervatorske radio-nice bio je Damir Doračić (Arheološki muzej u Za-grebu), a na njoj je održano 7 izlaganja.

Đeni Gobić-Bravar (Arheološki muzej Istre, Pula) u svojim je izlaganjima Ponovna obrada želje-znih prapovijesnih predmeta i Popravak antičkog kamenog Cipusa – Veli Brijun prikazala faze rada na arheološkim predmetima od željeza i kamena i probleme koji se mogu pojaviti prilikom njihove restauracije i izlaganja.

Mihaela Grčević (Etnografski muzej u Zagrebu) u izlaganju Kurativna zaštita etnografskog tekstila iznijela je pravila zaštitnih zahvata na etnograf-skom tekstilu s obzirom na njegovu namjenu nakon izvođenja zahvata (deponiranje ili izlaganje), te pri-

33

kazala način dokumentacije zahvata na primjerima iz Etnografskog muzeja u Zagrebu.

Valentina Ljubić (Technisches Museum Wien) u izlaganju Muzejski depot u povijesnim zgrada-ma – preventivan pristup optimizaciji skladištenja i konzvervatorskim mjerama u Technisches Museum Wien prezentirala je restauratorsko-konzervatorsku djelatnost u jednom od najvećih austrijskih muzeja – Tehničkom muzeju u Beču.

Petra Kursar (Moderna galerija Zagreb) održala je izlaganje Prikaz tri interventna konzervatorsko-restauratorska zahvata na umjetninama Nicolasa Röricha „Idoli“ iz Moderne galerije, Zagreb, „Gospe od rožarija“, Knežev dvor, Dubrovnik i „Stoka na napajanju kod ruševina”, Strossmayerova galerija starih majstora HAZU, Zagreb.

Andro Šimičić (Nacionalna i sveučilišna knjiž-nica u Zagrebu) u izlaganju Interventni zahvati na papirnoj građi prikazao je nekoliko primjera zahtjevnih konzervatorsko-restauratorskih postupa-ka na predmetima obrađenima u konzervatorsko-restauratorskoj radionici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Posljednji izlagač ove radionice bio je Denis Vokić (Sveučilište u Dubrovniku) koji je u izlaganju Što je „Remedial Conservation“? kritički evaluirao anglosaksonske načine usustavljenja konzervator-sko-restauratorske struke i prihvatljivost nekih poj-mova na razini semantičke logike, u usporedbi s terminologijom koja se koristi u Hrvatskoj i u dru-gim europskim državama.

Voditelji radionice How to Create Linked Data? bili su Gordon Dunsire (Velika Britanija) i Mirna Willer (Sveučilište u Zadru, Odjel za knjiž-ničarstvo) uz sudjelovanje Marijane Tomić (Sveu-čilište u Zadru, Odsjek za knjižničarstvo), Predra-ga Perožića (OŠ „Fran Krsto Frankopan“, Krk) i Drahomire Gavranović (Sveučilište u Zadru, Odjel za knjižničarstvo). Na radionici su predstavljene mogućnosti preoblikovanja sadržajnih podataka i njihova organiziranja u skladu s razvojem seman-tičkog weba, na primjerima iz djelatnosti arhiva, knjižnica i muzeja.

Drugi dan radnog dijela Seminara završio je okruglim stolom s temom Predmet ili zbirka? Preis-pitivanje pravilnika o dokumentaciji građe u AKM zajednici. Voditeljica okruglog stola bila je Dora Bošković (Hrvatski povijesni muzej), a o razlikama u

dokumentiranju predmeta u arhivima, knjižnicama i muzejima govorili su i Dubravka Osrečki Jakelić (Muzej za umjetnost i obrt), Goran Zlodi (Filozofski fakultet u Zagrebu, Odsjek za informacijske znano-sti), Vlatka Lemić (Hrvatski državni arhiv, Zagreb) i Tinka Katić (Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu), uz komentare sudionika na radionici.

Posljednjeg radnog dana 15. seminara AKM, 25. studenog 2011., održano je 9 izlaganja, pod-neseni su izvještaji voditelja radionica, izabrana je i proglašena najbolja prezentacija na plakatu i najav-ljen je izlet u Žminj i Pazinsku grofoviju.

Prvo izlaganje održala je Tanja Buzina (Naci-onalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu) s temom Prvo harvestiranje hrvatskog weba: iskustva i rezul-tati. Autorica je predstavila program Hrvatski arhiv weba (HAW) Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu koji se je odvijao u srpnju i kolovozu 2011. U programu HAW od 2004. godine selektivno se prikupljaju obvezni primjerci online publikacija s .hr domenom, a autorica je predstavila sudionike u ovom programu, opisala je način provođenja pobi-ranja i prokomentirala rezultate.

Program HAW bio je tema izlaganja i Dražen-ka Celjka i Miroslava Milinovića (Sveučilišni račun-ski centar (SRCE), Zagreb) Harvestiranje hrvatskog weba: arhitektura programskog sustava za harve-stiranje i iskustva stečena njegovom upotrebom. Autori su opisali faze planiranja i sam proces po-biranja online publikacija, probleme koji su se po-javljivali, te zaključno prikazali statističku analizu rezultata.

Tinka Katić (Nacionalna i sveučilišna knjižni-ca u Zagrebu) i Mirna Willer (Sveučilište u Zadru, Odjel za knjižničarstvo) održale su izlaganje Model organizacije informacija za opis zbirki u kojemu su predstavile problem dostupnosti zbirki starih knjiga javnosti, te sustav M. Heaneya koji se zasniva na konceptu opisa na razini zbirke. Predstavljeni su-stav slijedi metodologiju modeliranja primijenjenu u razvoju kataložnih standarda FRBR i FRAD i mo-gao bi pridonijeti i razvoju zajedničkog informacij-skog okruženja svih baštinskih ustanova.

Vlatka Lemić (Hrvatski državni arhiv, Zagreb) u svojem je izlaganju APEnet projekt predstavila projekt Archives Portal Europe, koji je trajao od 15. siječnja 2009. do 15. siječnja 2012. godine, a uključivao je 17 nacionalnih arhiva država članica

34 35

EU. Cilj APEnet-a je izgradnja internetskog porta-la izvornih zapisa i arhiva u Europi, čija bi mreža podataka trebala omogućiti online uvid u obavije-sna pomagala, pojedine digitalizirane dokumente i informacije o arhivskim fondovima i zbirkama te njihovim stvarateljima.

Aleksandar Kuzmanić (Hrvatski državni arhiv, Zagreb) održao je izlaganje Formati arhivističke zajednice: EAD, EAC i EAG u kojemu je prikazao arhivističke XML standarde za razmjenu podataka: EAD (Encoded Archival Description), EAC (Enco-ded Archival Context) i EAG (Encoded Archival Guide) i načine kojima bi se pomoću tih standarda omogućio uvid u arhivsko gradivo i prezentirala ba-ština širokom krugu korisnika putem Weba.

Anita Papić, Tomislav Jakopec i Ivana Čadov-ska (Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmaye-ra u Osijeku, Odsjek za informacijske znanosti) u izlaganju Arhivske, knjžnične i muzejske zbirke u pokretu prikazali su analizu trenutnog stanja, pro-bleme i mogućnosti prezentiranja i pretraživanja informacija na mrežnim stranicama baštinskih usta-nova koje bi se trebale prilagoditi tehničkim mo-gućnostima mobilnih uređaja koje upotrebljava sve veći broj korisnika weba.

Mileva Stupar (Bibliothèque nationale de Fran-ce, Département des Arts du spectacle, Paris) u prezentaciji Performing Arts from Stage to Patri-monial Collections: The Archives and Costumes of L´Illustre Théâtre predstavila je projekt Francuske nacionalne biblioteke data.bnf.fr kojemu je cilj dobivanje što opsežnijeg uvida u podatke o nekoj temi na jednom mjestu koristeći veze s različitim informacijskim katalozima i bazama podataka. Au-torica je u izlaganju kao primjer predstavila zbirku predmeta scenskih umjetnosti i ukazala na karakte-ristike sustava koji bi trebao garantirati preciznost i nedvosmislenost traženih informacija, čime je su-kladan mehanizmima semantičkog weba.

Radovan Vrana (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za informacijske znanosti) u izlaganju Razvoj infrastrukture za podatke e-istra-živanja i položaj knjižnica u toj infrastrukturi pri-kazao je razvoj organizacijske podloge za obradu podataka znanstvenih istraživanja i ulogu knjižnica u pružanju podrške znanstvenicima u njihovu radu.

U večernjim satima posljednjeg dana Semi-nara, izvještaje s radionica podnijeli su Drahomira

Gavranović, Damir Doračić, Mirna Willer i Dubrav-ka Osrečki Jakelić, a ocjenjivački sud u sastavu Bo-rut Kružić, Mileva Stupar i Goran Zlodi objavio je favorite za najbolji plakat predstavljen na Semina-ru. Najboljim plakatom proglašen je plakat Vrijeme u FRBR modelu Tine Đaković i Mladena Masara.

Krajem večeri izlet u Žminj i Pazinsku grofoviju predstavio je Želimir Laszlo (Muzejski dokumenta-cijski centar, Zagreb) koji je osmislio plan izleta i ujedno bio stručni vodič.

Izlet Žminj i Pazinska grofovija organiziran je u subotu 26. studenog u sklopu povratka u Zagreb i obuhvaćao je razgledanje grada Žminja, župne crkve sv. Mihovila Arkanđela, crkve sv. Trojstva, crkve sv. Bartula i crkve sv. Foške, obilazak grada Pazina, župne crkve sv. Nikole i pazinskog Kašte-la, te pogled s vidikovca na Pazinsku jamu i rijeku Pazinčicu. Nakon obilaska ovih urbanih cjelina i spomenika za sve je sudionike organiziran ručak u restoranu s istarskim specijalitetima.

Protekli 15. seminar AKM brojnošću sudionika i raznorodnošću izloženih tema ponovno je poka-zao da je jedno od najprikladnijih mjesta za raz-mjenu iskustava i podržavanje aktivnosti članova arhivske, knjižnične i muzejske zajednice u svojim strukama, a nadajmo se da će do sljedećeg, 16. seminara AKM 2012. godine, čiji je glavni orga-nizator Hrvatsko knjižničarsko društvo, neki od prezentiranih problema biti riješeni ili da ćemo ba-rem imati priliku posvjedočiti o njihovu pomaku na bolje.

35

The 15th seminar: Archives, Libraries, Museums – Op-portunities for Cooperation in the Global Information Infrastructure Environment, was held in Poreč from 23rd to 25th November 2011. The topic of the seminar was: An Object or a Collection: What Do We Document? The main organizer was the Croatian Museum As-sociation, supported by the Croatian Library Association and the Croatian Archive Association. Co-organizers included the Faculty of Philosophy of the Univer-sity of Zagreb – Depart-ment of Computer Science, the University of Zadar – Department of Compu-ter Science, the Faculty of Philosophy of the J. J. Strossmayer University in Osijek – Department of Computer Science, the Croatian State Archives, Za-greb, the Museum Documentation Centre, Zagreb, and the National and University Library in Zagreb.

The seminar, held at the Valamar Diamant Hotel, was attended by about 130 participants. During the three days, there were 20 lectures, 4 workshops and a Round Table event, as well as 15 poster presentations and a presentation of the Proceedings from the 14th ALM seminar, held in 2010. An excursion to Žminj and Pazin County was organized on Saturday, November 26th.

With the number of participants and the diver-sity of the presented topics, the 2011 ALM seminar has again proved to be one of the most suitable venues for the exchange of experience, and a place where the activities of the members of the archive, library and museum community are supported. We hope that by the 16th ALM seminar in 2012, some of the presented problems will have been solved, or that we will at least have the opportunity to wit-ness a shift towards improved conditions.

15th seminar Archives, Libraries, Museums – Opportunities for Cooperation in the Global Information Infrastructure Environment – An Object or a Collection: What Do We Document?Poreč, 23 – 25 November 2011

Druga događanja

Other Events

Flora Turner-Vučetić Obnova Ashmolean muzeja u Oxfordu i izložba

Od Herakla do Aleksandra Velikog

Jadran Kale Kraj krajolika

Denis Nepokoj Izložba I bi svjetlo

u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja, Rijeka

Silvija Brkić Midžić Simpozij Knjiga u muzeju uz 30. izložbu izdavačke djelatnosti

hrvatskih muzeja i galerija

Zlatko Bacinger Međunarodni dan muzeja 2011. u Međimurju

38 39

Ashmolean muzej umjet-nosti i arheologije, najsta-riji javni muzej u Velikoj Britaniji, osnovan je 1683. godine, a od 1845. godi-ne zbirke su postavljene u zgradi koju je u stilu klasi-cizma projektirao arhitekt Charles Cockerell. Kao što je slučaj s mnogim muzeji-ma, zbirke se povećavaju, postav i uvjeti izlaganja se mijenjaju, a također muze-ji trebaju prostore za nove sadržaje. Svaki zahvat u povijesnu jezgru Oxforda vrlo je osjetljiv, te je preu-ređenje i dogradnja Asmo-lean muzeja bio zahtjevan projekt koji su vrlo uspješno realizirali britanski arhitekt

Rick Mather i njegov tim. U svakoj fazi planira-nja i realizacije sudjelovali su i stručnjaci muzeja. Prilaz muzeju je još uvijek kroz glavni ulaz na kla-sicističkoj fasadi, te je dogradnja izvana nevidlji-va. No vrlo brzo nakon ulaza u muzej pred nama se otvaraju prostori dogradnje s novim stubištem i dvoranama obasjanim danjim svjetlom. Staklo i lagana metalna konstrukcija korišteni su gdje god je to bilo primjereno načelima muzeologije. Me-đutim, za materijale koji su osjetljivi na svjetlost, kao što je na primjer tekstil, otvorena je nova ga-lerija u podzemlju, gdje su u vitrinama s idealnim konzervatorskim i sigurnosnim uvjetima prvi put postavili bogatu zbirku od pet tisuća tekstilnih izlo-žaka. Novom dogradnjom prostor muzeja je udvo-stručen i uključuje 45 novih galerija, novi studijski odjel, konzervatorske i restauratorske radionice i restoran na krovu muzeja s pogledom na slikovite oxfordske tornjeve, krovove i dimnjake. To je prvi restoran takve vrste u Oxfordu. Obnovljeni muzej je otvoren u studenome 2009. godine nakon što je bio zatvoren deset mjeseci, ali ukupni su rado-vi prve faze trajali tri godine i koštali 61 milijun funti. Nakon toga nastavljen je rad na drugoj fazi u kojoj su obnovljene galerije egipatske i nubijske umjetnosti. Postav je povjeren tvrtki Metaphor De-sign koja je u suradnji s kustosima predvođenim

Flora Turner-Vučetić

Obnova Ashmolean muzeja u Oxfordu

i izložba Od Herakla do

Aleksandra Velikog – Blago iz kraljevske

prijestolnice Makedonije,

Helenskog kraljevstva u doba

demokracije

ravnateljem dr. sc. Christopherom Brownom osmi-slila tematsku cjelinu pod naslovom Crossing Cultu-res Crossing Time. Umjesto kronološkog postava, umjetnine su tematski grupirane uključujući izloške iz različitih vremenskih perioda, raznih dijelova ze-maljske kugle i od različitih materijala. U novom je postavu istaknuto mjesto pripalo i mramornom portretu „oxfordsko-opuzenske“ carice Livije koja je nakon privremenog boravka u Naroni sada ponovo u Oxfordu. Od otvorenja do danas posjet je znatno porastao i dostigao brojku od više od dva milijuna posjetitelja. Ulaz je besplatan, a plaćaju se samo ulaznice za povremene izložbe.

U drugoj fazi obnove muzeja uložit će se pet milijuna funti za novi postav slavne Egipatske zbir-ke, koja je jedna od najznačajnijih zbirki egipatske umjetnosti u svijetu. Zbog toga je ta zbirka zatvo-rena za javnost od siječnja do studenoga 2011. godine.

Prva velika arheološka izložba koja je od 7. travnja do 29. kolovoza 2011. godine postavljena u novom, najvećem izložbenom prostoru (600 m²) Ashmolean muzeja je spektakularna izložba pod naslovom: Od Herakla do Aleksandra Velikog, s podnaslovom: Blago iz kraljevske prijestolnice Ma-kedonije, Helenskog kraljevstva u doba demokraci-je. Uz oxfordski muzej i sveučilište, s grčke strane organizatori su Grčko ministarstvo kulture i turiz-ma i Državna komisija za pretpovijesne i klasične starine pod pokroviteljstvom premijera Georgea A. Papandreoua. Otvorenje je bilo upravo u vrijeme velike monetarne krize u Grčkoj, ali očito ništa nije spriječilo organizatore da u Oxford donesu nepro-cjenjivo blago od više od pet stotina umjetnina i predmeta iz bogatih arheoloških nalaza u kraljev-skoj prijestolnici Aegaeji (današnjoj Vergini) koja se nalazi na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine. Eksponati u rasponu od 1400. do 300. prije nove ere kronološki ilustriraju dugu i značajnu povijest stanovnika makedonske doline u sjevernoj Grčkoj. Izložba je također i tematski podijeljena kako bi nam što zornije prikazala život na dvorovima slav-nih vladara Filipa II. Makedonskog i Aleksandra Velikog. U uvodnom dijelu dočekuje nas mramorni kip Herakla, Zeusovog sina, koji nosi vepra na le-đima. Od Herakla je po predanju potekla dinastija Temenida čiji je najslavniji potomak bio Aleksandar Veliki. On ujedno najavljuje temu lova i ratovanja.

39

sastavljen je od 80 listova i 112 cvjetova mirte koja je simbol besmrtnosti. Ali zlatni nakit nije bio isklju-čivo izrađivan za ženske članice kraljevske obitelji. Jednako je impresivan i zlatni vijenac sastavljen od realistično oblikovanih listova i žirova hrasta koji je pronađen 2008. godine u zlatnoj urni koja je bila zaštićena u brončanoj posudi i zakopana na agori u grobu mladića iz 310. godine p.n.e. Osim fino izrađenih posudica za kozmetiku i drugih predmeta svakodnevne upotrebe, fascinantna je grupa od 26 glava izrađenih od gline i u prirodnoj veličini. Pro-nađene su u kraljevskom grobu žene Aleksandra I. (498. – 454. p.n.e.). Za izložbu je odabrano 8 glava koje su djelo istog majstora, ali neki su muški i ženski likovi rađeni više stilizirano, dok su drugi vrlo ekspresivni i realistični portreti. Kraljevski dvo-rovi nisu mogli biti bez svečanosti i banketa, pa su u posebnom odjelu izložene posude i pribor za hra-nu i piće, od ranih, jednostavnih keramičkih zdjela, do bogato ukrašenih, oslikanih posuda i srebrnih i pozlaćenih vrčeva i plitica. Izloženi su i fragmen-ti ukrasa na namještaju s mitološkim prizorima,

U pozadini je specijalno izrađeni fotomozaik se-dam metara dugačke freske s prikazom Filipa II. i Aleksandra Velikog u lovu. Slijede pretpovijesni nalazi oružja, keramičkih posuda i zlatnog nakita, zatim nekoliko nadgrobnih stela i nalazi iz groba Filipa II. iz 336. godine prije nove ere. Među posu-đem i zlatnim nakitom ističe se srebrna pozlaćena dijadema koja predstavlja Filipa kao svjetovnog vla-dara, vojnog zapovjednika i vrhovnog svećenika. Ostaci s pogrebnog zgarišta dojmljivi su svjedoci pogrebnih običaja s dramatičnom rasvjetom iznad i ispod eksponata. Posebno su spektakularni nalazi u galeriji u kojoj je izložen zlatni nakit kraljica, prin-ceza i svećenica. Pet ženskih silueta od perspeksa sa zlatnim i brončanim nakitom i ukrasima osvijet-ljeno je kao da izlaze iz magle zagrobnog života. Upravo je nevjerojatno da su se tako dobro sačuva-le lagane i fino izrađene zlatne aplike i drugi nakit koji je bio na odjeći, broševi, prstenje, dijademe i delikatne zlatne vitice koje su bile ukras u kosi. Zlat-ni vijenac kraljice Medae iz 336. godine prije nove ere, koji je pronađen u predvorju grobnice Filipa II.,

Fasada Ashmolean muzeja u Oxfordu, najstarijeg javnog muzeja u Velikoj Britaniji

40 41

minuciozno i majstorski izvedenim u bjelokosti i fragmenti arhitekture koji pokazuju visoku razinu građevinskog umijeća.

Svi ovi dragocjeni nalazi, osim pojedinačne vri-jednosti, dodatno su od neprocjenjivog značenja jer je svaki i najmanji predmet vezan uz povijest lo-kaliteta, poznato je i dokumentirano gdje su i kada pronađeni, što nažalost nije slučaj s mnogim arheo-loškim nalazima. Sjetimo se samo Seusovog blaga! Kraljevski su kompleks još početkom i tijekom 20. stoljeća iskapali francuski arheolog Leon Heuzey i grčki arheolog Konstantinos Rhomainos čiji je rad nastavio njegov učenik profesor Manolis Androni-kos (1919. – 1992.) koji je cijeli svoj vijek posvetio istraživanju ovog lokaliteta. Za njegov istraživački rad sveučilište u Oxfordu mu je dodijelilo počasni doktorat. Njegova učenica dr. sc. Angeliki Kottaridi nastavila je intenzivno istraživanje stopama svog mentora i u posljednjih dvadeset godina njezin je tim napravio daljnja otkrića koja ne samo oboga-ćuju fundus Muzeja kraljevskih grobnica u Aegaeji, već pišu novu povijest ove regije i njezinih vladara.

Dr. Kottaridi je autorica ove izložbe na kojoj je veliki dio eksponata rezultat najnovijih iskapanja i prvi put su prikazani u javnosti. Izložba u Oxfor-du bila je poticaj za čišćenje i konzerviranje mno-gih umjetnina koje su uistinu zablistale u novim,

specijalno izrađenim vitrinama novih galerija. Bo-gatstvo i raznolikost materijala, od krhkih zlatnih listića do fragmenata arhitekture, fresaka i skul-pture, bili su izazov za dizajnere izložbe – tvrtku London Atelier koji su surađivali s proizvođačima vitrina tvrtkom Meyvaert i timom stručnjaka iz As-hmolean muzeja. Kako ne bi odvlačili pozornost od izložaka dizajneri su koristili neutralnu, bijelu poza-dinu i postamente, a jedina boja kojom su željeli istaknuti pojedine predmete je „kraljevski grimiz“. Jednostavnost i jasnoća postava pomaže u razumi-jevanju složene priče o povijesti i životu na ovom i drugom svijetu, ne samo velikih vladara, već i sjaj-nih majstora i umjetnika.

Za one koji ovog ljeta nisu uspjeli vidjeti izlož-bu u Oxfordu i uživati u bogatom programu na temu izložbe, čak se i počastiti grčkim specijalite-tima u muzejskom restoranu, utjeha je iscrpan ka-talog u izdanju Ashmolean muzeja s tekstovima dr. sc. Angeliki Kottaridi, dr. sc. Susan Walker i dr. sc. Yannis Galanakis.

Dok se izložbe izmjenjuju, nastavlja se i ob-nova stalnog postava. Krajem studenoga otvoreno je šest novih galerija u kojima su izložene umjet-nine iz Starog Egipta i Nubije. Ashmolean je sto-ljećima imao vodeću ulogu u arheologiji starog

Glinene glave iz kraljevskog groba žene Aleksandra I.

(498. – 454. p.n.e.)

41

Egipta i Sudana. Zahvaljujući arheolozima kao što su Sir William Mathew Flinders Petrie i prof. Fran-cis Llewellyn Griffith, zbirka je po kvaliteti jedna od najznačajnijih u svijetu.

Ljubav Britanaca za arheološka istraživanja do-bro je poznata, ne samo u romanima Agathe Chri-stie. Zbirku su britanski znalci i arheolozi postupno popunjavali više od tri stotine godina, te sada broji više od 40.000 arheoloških nalaza. Arhitekt Rick Mather je vrlo uspješnom adaptacijom prostora omogućio izlaganje mnogo više materijala, a u no-vim klimatski kontroliranim vitrinama izložene su i one umjetnine koje zbog neadekvatnih uvjeta nisu ugledale svjetlo dana skoro pola stoljeća. Tijekom priprema za novi postav ravnatelj je rekao da je re-stauratorska radionica sličila na mrtvačnicu, jer su se odjednom pojavile iz depoa brojne mumije koje je trebalo pripremiti za novi postav. Nove galerije omogućuju kontinuitet razgledanja u kronološkom slijedu koji je nekada bio prekinut prostorima druge namjene. Također je prvi put predstavljen i novi izložbeni program u kojemu suvremeni umjetnici interpretiraju odabrane eksponate. Angelu Palmer inspirirala je mumija dječaka od oko 3 godine koji je umro u razdoblju od 80. do 120. godine nove

ere. Koristeći medicinska istraživanja i suvremenu tehnologiju, crtežima na više od stotinu staklenih pločica umjetnički je interpretirala snimak malog tijela koje se nazire ispod povoja mumije. Uz to je snimila film o posjetu selu iz kojega je potekao egipatski dječak. To je prvi primjer interpretacije Egipatske zbirke, koja će sigurno privući mnoštvo novih posjetitelja. Od obnove muzeja posjet se če-tverostruko povećao i Ashmolean je postao najpo-sjećeniji muzej izvan Londona. Obnovu i proširenje muzeja velikim dijelom financiraju privatni donatori među kojima je najveći donator Lord Sainsbury, čija dobrotvorna organizacija financira velike projekte u vodećim britanskim muzejima.

Jedini uvjet darovnice bio je da se radovi oba-ve na vrijeme i u okviru predviđenih sredstava. Oba su uvjeta zadovoljena, radovi su trajali godinu dana i budžet nije prekoračen. U novim su prostorima muzeja smještene i najsuvremenije opremljene kon-zervatorske i restauratorske radionice.

U programu do 2016. godine planira se još adaptacija i dogradnja prostora od 800 kvadratnih metara u dvorištu zgrade za galerije u kojima će biti izložene slike i posebno akvareli. Ponovno će adaptacija biti nevidljiva izvana.

Zlatni nakit kraljica, princeza i svećenica; odlično sačuvani nalazi iz kraljevske prijestolnice Aegeje

Portret carice Livije iz Opuzena u stalnom postavu Ashomolean muzeja

42 43

works of art and objects from the rich archaeologi-cal finds in the royal capital of Aegae (modern-day Vergina), entered on the UNESCO world heritage list. The exhibits, spanning the period from 1400 to 300 BC, provide a chronological overview of the long and important history of the inhabitants of the Macedon Valley in northern Greece. The exhibition is divided into thematic units in order to illustrate as vividly as possible life in the royal courts of the famous rulers Philip II of Macedon and Alexander the Great.

Renovation of the Ashmolean

Museum in Oxford and the Exhibition:

From Heracles to Alexander the Great –

Treasures from the Royal Capital

of Macedon, a Hellenic Kingdom

in the Age of Democracy

Founded in 1683, the Ash-molean Museum of Art and Archaeology is the oldest pub-lic museum in Great Britain. In 1845, the collections were moved to a building designed in the classicist style by the archi-tect Charles Cockerell. Every un-dertaking in the historical centre of Oxford must be handled very sensitively; consequently, the redevelopment and transforma-tion of the Ashmolean Museum was a highly demanding project, which was successfully accom-plished by the British architect Rick Mather and his team. The access to the Museum still leads through the main entrance in the classicist facade, making the new addition invisible from the outside. Immediately after visitors enter the museum, they are greeted by the newly added

space that includes a new staircase and galleries illuminated by natural daylight. The display space of the museum, doubled in size with the new ad-dition, includes 45 new galleries, a new studio de-partment, conservation and restoration workshops and a restaurant on the roof of the museum of-fering a view of the picturesque spires, roofs and chimneys of Oxford.

In the second phase of the redevelopment of the museum, five million pounds will be invested into the redisplay of the famous Egyptian collec-tion, one of the most important collections of Egyptian art in the world. The first major archaeo-logical exhibition, which was staged in the new, largest exhibition space (600 m2) of the Ashmolean Museum from 7th April to 29th August 2011, was the spectacular exhibition entitled From Heracles to Alexander the Great – Treasures from the Royal Capital of Macedon, a Hellenic Kingdom in the Age of Democracy.

The opening of the exhibition coincided with the severe monetary crisis in Greece, but this did not prevent the organizers from bringing to Ox-ford the invaluable heritage of over five hundred

43

Slučaj je htio da se najsavršenija hrvatska suhozid-na građevina, izlistana u Registru, po fugi popravka uruši u vrijeme kada je kuća u kojoj radi Uprava za zaštitu kulturne baštine dobila novog političkog vo-ditelja. Neke su se stare rasprave osvježile (peticija za zakonsku zaštitu suhozida, inicijative registracije suhozidnih tehnika kao nematerijalnog kulturnog dobra), a druge nadovezale, pa je kroz prvi mje-sec mandata nove ministrice kulture za njen stol sročen apel za spas jadranskih kulturnih krajolika. Puno desetljeće nakon donošenja Konvencije o eu-ropskim krajobrazima i dva desetljeća nakon što su za Popis svjetske baštine uvedeni kriteriji za uvr-štavanje kulturnih krajolika, s nekoliko se Upravi-nih poteza na terenu počelo doimati da smo stigli na točku bez povratka. Za priprostu ambijentalnu gradnju u krajoliku (bunju na Bucavcu) zatražio se projekt, upravo onako kako propisuje Pravilnik. Takav mora biti potpisan od licenciranog arhitek-ta! Na drugome mjestu determinantne suhozidne terase najčuvenijeg hrvatskog vinograda slobodno se satiru u prah za ljubav nakapno navodnjavanih gigantskih plantaža, jer Dingač nije registriran. U trećem se kraju temeljni fenomen registriranog kul-turnog krajolika čupa, prodaje i odnosi bez reakcije pa se očajni maslinari upinju dohvatiti prirodnjačke zaštite Luna kada od kulturne već nema vajde. U jedinoj institucionaliziranoj upravljačkoj Agenci-ji, onoj iz hvarske hore s Popisa svjetske baštine, Ministarstvo se kao suosnivač igra maćehe kojoj je od stasavanja ustanove važnija politička poru-ka izrečena promjenom sastava nadglednog tijela. I sve to skupa u vrijeme kada se u sjajnom poslu krajobraznog elaboriranja pulskog agera nanizao već i tisućiti kažun, kada se rascvjetani suhozidni mrgari radom susjednog Odjela evidentiraju i na otočićima, ili kada uporni pojedinci u svojim grado-vima uspijevaju ustaliti lokalne registracije bunja i kažuna (u Vodicama i Vodnjanu)... te dobre prakse jednostavno nisu dobile svoju šansu, ostale su tek u gabaritima parohijalnih introspekcija. Nije pomoglo ni odgađanje internetskog objavljivanja Registra.

U zadnjem naraštaju kulturni krajolik je doži-vio dramatičnu konceptualnu preobrazbu. Njime se više ne upravlja niti ga se svisoka nadzire, u nje-mu se facilitira i u suupravljanju dijele odgovorno-sti, ne stoga jer je to pomodno, već zato što u društvenoj i ekonomskoj računici boljitak preteže

nad komplikacijama. S jed-ne strane konzervatorsko diskvalifici ra nje nečega što prije u tom obliku nije postojalo promašuje proce-se, jer ne samo da svega jednom nije bilo već i dvadesetak najvrjednijih suhozidnih građevina nije starije od 1870. godine, a čitave lokalne distinktiv-ne tradicije imaju svoja recentna datirana počela (Korčula, Makarska, Vis, Kornati, Pag, Krk...). S druge strane, preskripcija opet radi procesu o glavi, jer npr. rigidno zabranjivanje rušenja nekadašnjih ovčarsko-maslinarskih ograda da bi se na uskim stazama vozila maslinara imala gdje okrenuti može tek postići prevođenje reliktnog u fosilni kulturni krajolik, iz etnografije ravno u arheologiju.

Registarski Pravilnik je u tome smislu prikla-dan arheologiji, dok je za kulturne krajolike pogu-ban. Nije moguće predložiti integriranu registraciju kulturnog krajolika i umijeća kojim je strukturiran (nematerijalnog kulturnog dobra). Zbog toga naša najviša suhozidna građevina još nije u Registru, naj-veće su tek unutar obuhvata krajobrazne zaštite, dok su se pojedinačnih upisa domogle tek četiri građevine – među njima jedna jedina elaboracijom iz same Uprave. U ambijentu rođenja pojma kultur-nog „pejsaža“, talijanski su konzervatori integrirane razrade nematerijalne kulturne baštine krenuli arti-kulirati prije petnaestak godina, u više navrata do-spjevši i do Popisa svjetske baštine. Kod nas su se na ovom mjestu pri registracijama nematerijalnih kulturnih dobara kobnima pokazale teorijski ana-krone ahistorizacije i boljke iz definiranja lokalnih zajednica (čl. 5. Konvencije). Takve je poteškoće dalo znati zanovljeno poticanje registracije umijeća izgradnje svih hrvatskih suhozidnih formi kao jed-nog nematerijalnog kulturnog dobra. Ako je to jed-na tradicija, onda je njena lokalna zajednica čitava jadranska Hrvatska! Od registracije bi koristi mogli imati samo administrativci u lakšem premetanju prijava na natječajima za društvene potrebe u kul-turi, jer se takvo korištenje Registra bastardiziralo u činovnički preduvjet za odobravanje projekata.

Kao i u globalnom postanku kategorije nema-terijalne kulturne baštine, ovakva su dobra pupča-nom vrpcom vezana za kulturne prostore – i za tržište. Naš prvi upis nematerijalnog kulturnog dobra de facto se zbio 1961. godine kada je na osnovi kvalitativne procedure i etnografskih opisa

Jadran Kale

Kraj krajolika

44 45

Ministarstvo poljoprivrede zaključilo da je po Zako-nu o vinu iz 1957. godine „dingač“ čuveno vino. U propozicijama je, osim oblika boce i sadržaja eti-kete, pisalo i to da se suhozidne terase na strmom Dingaču periodično „pretresaju“ da bi se uklonio korov koji prerasta međe, pa je pored dokumen-tirane povijesti Dingača jasno da takvog „terasi-ranog tla s bonusnim nanosima“ (pedološki izraz) inače ne bi niti bilo. Registracija, s pripadajućom međunarodnom zaštitom kolektivnih intelektualnih prava 1963., označila je četrdesetak godina dugo nastojanje vinara iz Potomja da se izgradnjom ko-lektivnog kapaciteta (podrumi su započeti u kralje-vinsko vrijeme, a čitava je vinarija dovršena 1959.) odupru tržišnom diktatu nakupaca. Povod je, ustvari, bilo trgovačko buteljiranje. Prva kolektivna zaštita intelektualnih prava kod nas zbila se zbog početka masovnog korištenja boca.

Četrdeset godina poslije, 14. VIII. 2003., zbio se i prvi de jure upis1 koji je zagrebački Konzerva-torski odjel uz savjesnu internu pravničku eksperti-zu razradio na inicijativu klobučara Cahuna, iz obrt-ničke obitelji vezane i za izradu šestinskog škrlaka, kojem su nakon političke promjene 2000. godine i ulazaka trgovačkih lanaca i dizajnerskih marki u njegovo susjedstvo u Ilici za tržišno preživljavanje preostale još samo strategije kakvoće, autentificira-nja i baštinskog monopoliziranja. Ono što je u Po-tomju bio raspad austro-ugarskog tržišta, nužnost proizvodne konsolidacije i suočavanje s bocama umjesto s bačvama, za Cahuna je bilo podizanje kreditnog statusa zemlje 2000. s pripadnim nacio-nalnim integracijskim aspiracijama formaliziranima iste 2003. godine.

Govoriti o „izvornosti“ tradicija u ovakvim okvirima nije lako. U stvari, nije niti potrebno. Konzervatorski zadatak nije zaštita izvornog stanja kulturnog dobra, već očuvanje sposobnosti njego-vog stvaratelja da dijeljene vrijednosti bude kadar kreirati i sutradan. Tako je, uostalom, nakon mno-gih utanačavanja i napisano u Konvenciji o nema-terijalnoj baštini, tom neromantičarskom „folkloru“ globaliziranog doba. Vraćanje kulturnog krajolika Bucavca u izvorno stanje imalo bi podrazumijeva-ti osnivanje kolhoza u Primoštenu, u militantnoj

1/ U nedostatku javno pristupnog Registra opažanje temeljim na ljubazno priopćenim pojedinostima od kolegica Zrinke Mađar i Stele Cvetnić-Radić, te na novinskom članku „Izumiru li stari zagrebački obrti“ (Novi list, 7. II. 2004.).

maniri ideoloških regulatora krčenja tog brda 1947. godine. Ustrajavanje na konzervatorskom servisira-nju ideje o nominaciji ovakvog lokaliteta za Popis svjetske baštine, i pored očitih nepogodnosti (mi-nijaturizirani obuhvat registriranog kulturnog kra-jolika, prosječenost magistralom, okovanost mari-nom) nuka razmišljati komu ovakvi poslovi mogu uopće ići na korist. U posljednjim promjenama pro-stornog plana za taj je dio obale sa svojim zaleđem predviđeno čak devetnaest točkastih lokaliteta od etnološke vrijednosti, no od uvezivanja čitavog kraja u integralni kulturni krajolik s Bucavcem kao strože zoniranim dijelom i izlogom čitavog vino-gorja nema ništa. Na taj način lokalna zajednica neće moći imati na raspolaganju i etiketu krajobra-zne vrsnoće sposobnu za kompeticiju do Popisa svjetske baštine, obližnja vinarija i dalje se nema razloga osjetiti pozvanom poduprijeti evidentiranje krajobraznih vrijednosti i odužiti se kraju iz kojeg je pola stoljeća crpila istaknuti tržišni resurs (Babić), a zaštita i dalje ostaje na snazi kao bauk restriktiv-nog petrificiranja. Ako se to još i može shvatiti kao zaštita kulturnog krajolika, kao njegovo očuvanje zasigurno ne može.

Postavljanje pitanja komu koristi upravljanje kulturnim krajolicima (čitaj: tradicijama, ili, još bo-lje: kulturom) može odškrinuti vrata k možda i još važnijoj dvojbi. Kada bi postojala strukovna udruga konzervatora sa svojim kodeksom profesionalne etike i djelotvornim sredstvima iskrslih sravnjivanja s dubioznim praksama, bi li uopće bilo bitno hi-perregulirati pravilnike? Komu je konzervator od-govorniji, poslodavcu ili stvaratelju fenomena za kakve je osposobljen skrbiti? Ova mi je dilema pala na pamet kada sam se našao pred plakatom izlož-be o Dalmatinskoj zagori u Klovićevim dvorima, dr-žeći u ruci ulaznicu na kojoj je glavni likovni motiv bio isti začudni, pomalo halucinantni prizor ptičjeg pogleda na bunare Rajčica u Nišćanskom gaju kod Matasa u Trogirskoj Zagori. Rajčica je bila dovolj-no dobra za lajtmotiv divot-izložbe... ali nije bila dovoljno dobra za Registar kulturnih dobara (niti do danas). Znajući da se radilo o izložbi na kojoj je debelim slovima prvo ispisano ime bilo inicijatoro-vo, ministra samoga, te da je poslije nje konzerva-torska skrb (izložbu je napravila ta Uprava) za ova ugrožena dobra raspolagala nepromijenjenim pro-pisima i kapacitetima za njihovo provođenje kao

45

i prije, promatraču ostaje tek nagađati je li njena otvorenost doslovno do dana parlamentarnih izbo-ra na kojima je ministrova stranka bila na velikoj kušnji u stvari ciljala na metropolsko kulturno kva-lificiranje provincije, važne biračke baze i brojnog raseljeništva, elektoratski problematizirane podrije-tlom novog oporbenog čelnika.

Prije no što se zajedno nasmijemo ovakvim dokonim nabadanjima, podsjetimo da institucio-naliziranja kolektivnog intelektualnog vlasništva 1961. godine na taj način ne bi bilo bez Principovih iskušavanja političkih alijansi kontinenta dva nara-štaja prije, a prva registracija s valjanim pravnim elaboriranjem 2003. u tom obliku vjerojatno se ne bi zbila da se demokratski inkapacitirana politička scena tri-četiri godine ranije nije suočila s biološkim nesmiljenostima – kada to već nije uspjela učiniti drugačije. Može li se konzervatorska struka nositi sa svojim poslodavcem i birokratizacijom kakvu je pomogla izregulirati? Prije bi moglo biti da odbi-janje uključivanja politike u vidokrug ustvari znači kako ona odostrag konstantno puše za vratom. U našem je jeziku politika i ono nesinonimijsko „po-licy“, što bi onda kroz plan upravljanja imalo biti dijelom svakog obrazloženja registracije.

Pravilničko baždarenje Registra kulturnih do-bara po monumentalnim znamenitostima u ovom ulomku baštine ne samo da ne potiče naše posto-jeće dobre konzervacijske prakse, nego je otvorilo put substandardnim birokratizacijama sročenim više u korist izricatelja od izrečenih. Doima se kako je u konzervatorski rad postalo ugrađeno i riskira-nje strukovnog integriteta. Isto koliko je umjetna odsječna dilema „ili poslodavac ili temeljni feno-men“, toliko su bez rezultata ostala nastojanja da se nepovoljni učinci propisa problematiziraju unu-tarkonzervatorskim dijalogom. Kulturni krajolici nisu bezgraničan resurs. S ovakvih administrativnih vidikovaca može im se vidjeti i kraj.

Several delicate conserva-tion situations related to dry walls and their cultural land-scapes provoked criticism of the concept of authentic-ity as the dominant working frame for the imple-mentation of the Regulation of the form, content and method of managing the Register of Cultural Goods of the Republic of Croatia. Certain prac-tices lead us to assume that, from the standpoint of archaeology and history of art, this Regulation is inert or harmful to continuous and organically developed cultural landscapes and the concept of non-material cultural heritage. Different methods intended to initiate the amendment or upgrade of this recently passed by-law are also discussed.

The End of the Landscape

46 47

U sklopu ovogodišnjeg Fe-stivala znanosti čija je tema Svjetlost u Pomorskom i po-vijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka otvorena je izložba I bi svjetlo autorica Tamare Mataija, koja pot-pisuje povijesno-kronološki prikaz razvoja rasvjete, i De-nis Nepokoj koja daje prikaz

dizajerskih rasvjetnih tijela. Tako je pomoću muzejskih eksponata iz fun-

dusa Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja i rasvjetnih tijela nekih od najpoznatijih europskih dizajnera predstavljen povijesni pregled razvoja rasvjete od antike do danas.

Mrak je prirodna pojava o kojoj se isprepliću više ili manje strašne priče i uz koju su vezane le-gende i strahovi, ali i ugodni, posve intimni trenuci. Suvremeno je društvo umjetnom rasvjetom gotovo potpuno ugasilo mrak, a vrijeme u kojem je izmjena dana i noći, svjetla i mraka određivala ritam života davna je i ponekad nedovoljno poznata prošlost.

Izložba nas stoga – eksponatima, grafičkim prikazima i legendama – vraća u vrijeme antike u kojem se oblikuju uljanice, prenosive svjetiljke

izrađene od gline s uljem kao sredstvom za gore-nje. Uljanice su osvjetljavale stambene, ali i javne prostore poput gradskih trgova, termi, trgovina... Datirane u razdoblje od 1. do 4. stoljeća, uljanice iz fundusa Muzeja daju prikaz njihova postupna oblikovanja – od jednostavne posudice zaobljenih stijenki recipijenta za tekućinu i bez ikakva ukrasa do uljanica ukrašenih reljefnim prikazima ili tzv. fir-ma uljanica koje nose pečat majstora ili radionice u kojoj se izrađuju. Osim keramičkih uljanica izložene su i metalne, čiji su nalazi mnogo rjeđi.

Kontinuitet antičkih uljanica nastavljaju ranokr-šćanske koje, međutim, poprimaju kruškolike forme i ukrašavaju se kršćanskim simbolima te lukijernari koje u uporabu unosi kasni srednji vijek, a predstav-ljaju modificirani tip svjetiljke na ulje koja se izrađu-je od mjedi. Osnovni dijelovi lukijernara fiksirani su na metalnu šipku na čijem je vrhu alka za vješanje. Lukijernar ostaje u upotrebi do 19. stoljeća.

Dio su izložbe i različiti tipovi brodskih svjetilj-ki 19. i 20. stoljeća te podvodne svjetiljke izrađene u Italiji i Americi, a ubrajaju se među prve takve svjetiljke korištene na Kvarneru.

Poseban dio izložbe čine svijećnjaci – stalci za svijeće koji se tijekom vremena mijenjaju, modifici-raju, ukrašavaju ovisno o modi vremena u kojem

Denis Nepokoj

Izložba I bi svjetlo u Pomorskom i povijesnom

muzeju Hrvatskog primorja Rijeka

Eksponati s izložbe I bi svjetlo u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja

Rijeka

47

nastaju. Jednostavni ili raskošno oblikovani, bron-čani ili srebrni, drveni ili od kovana željeza, stojeći ili viseći... svijećnjaci su i nakon uvođenja električne energije neizostavan element svakog interijera.

Revolucionarna promjena u stvaranju umjetne rasvjete u javnim i privatnim prostorima nastaje uvođenjem električne energije, a gotovo istovreme-no nastaju i prva dizajnerska rasvjetna tijela koja čine poseban dio izložbe na kojem su zastupljena rasvjetna tijela nekih od najpoznatijih europskih dizajnera i najcjenjenijih europskih proizvođača ra-svjete. Titania Alberta Mede i Paola Rizzatta, Glo-ball engleskog dizajnera Jaspera Morrisona, Taccia začetnika talijanskoga dizajna braće Castiglioni ili Zeppelin nizozemskog dizajnera Marcela Wander-sa, ali i predstavnici hrvatskoga dizajna, Filip Gor-don Frank sa svojom višestruko nagrađivanom stol-nom lampom Mini me i Osvald Bezes s Lady # 417 samo su dio rasvjetnih tijela gotovo bezvremenske ljepote.

I kompjutorska 3D prezentacija svjetlosnih efekata također je doprinos upoznavanju tehnološ-kih mogućnosti svjetla, ali i doživljaju muzeja koji koristeći i suvremene načine prezentacije postaje zanimljivo i zabavno mjesto na kojem se isprepliću prošlost, sadašnjost i budućnost.

Izložba I bi svjetlo koja je osvijetlila činjenice vezane uz razvoj umjetne rasvjete – dajući zanimljiv i edukativan prikaz razvoja rasvjetnih tijela – do-prinos je interdisciplinarnom istraživanju bioloških, socioloških i ekonomskih promjena koje je uzroko-valo rasprostranjeno korištenje umjetne rasvjete, a kojim se bavio ovogodišnji Festival znanosti.

Exhibition And there was Light in the Maritime and History Museum of the Croatian Littoral Rijeka

The Maritime and His-tory Museum of the Croatian Littoral in Rijeka gave its contribution to marking this year’s Fes-tival of Science with the exhibition And There Was Light. The exhibi-tion drew on museum exhibits, legends, sche-matic drawings, designer lighting and three-dimen-sional presentations of light effects to outline the development of artificial lighting from the Ancient period to contemporary European and Croatian design.

Podna lampa TITANIA (dizajn: Alberto Meda, Paolo Rizzatto, 1995.); stolna lampa GLO-BALL (dizajn: Jasper Morrison, 1999.); stolna lampa CASTORE (dizajn: Michele de Lucchi, Huub Ubbens )

48 49

Silvija Brkić Midžić

Simpozij Knjiga u muzeju uz 30.

izložbu izdavačke djelatnosti hrvatskih

muzeja i galerijaMuzej Mimara, Zagreb, 5. i 6. listopada 2011.

Organizator: Muzejski doku-mentacijski centarOrganizacijski odbor: Želi-mir Laszlo, Snježana Rado-vanlija Mileusnić, Tea RihtarProgramski odbor: mr. sc. Snježana Radovanlija Mi-leusnić, viša knjižničarka, voditeljica knjižnice MDC-a; Višnja Zgaga, muzejska sa-vjetnica, ravnateljica MDC-a; Štefka Batinić, kustosica/viša knjižničarka (Hrvatski škol-

ski muzej u Zagrebu); Arsen Duplančić, viši knjiž-ničar (Arheološki muzej u Splitu); Anđelka Galić, viša kustosica (Muzej za umjetnost i obrt); mr. sc. Vedrana Juričić, knjižničarska savjetnica (Knjižnice HAZU); dr. sc. Tinka Katić, knjižničarska savjetnica (Hrvatski zavod za knjižničarstvo NSK); dr. sc. Mi-lan Pelc (Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu); Marija Smolica, dipl. knjižničarka (Zavičajni muzej grada Rovinja); mr. sc. Maja Šojat-Bikić, informa-tičarka savjetnica (Muzej grada Zagreba); Željko Vegh, knjižničarski savjetnik (Knjižnica grada Zagre-ba); mr. sc. Marina Vinaj, knjižničarska savjetnica (Muzej Slavonije u Osijeku)Autorica i voditeljica projekta: mr. sc. Snježana Ra-dovanlija Mileusnić

Glavna svrha ovog stručnog skupa je sagleda-vanje fenomena knjige i knjižne građe u muzejskim fondovima i postavima kao i muzejskih knjižnih zbir-ki u ne-muzejskim ustanovama, kako bi se stvorila osnova za izgradnju jedinstvenoga registra muzejske knjižne građe. O ulozi knjige u muzeju govorili su stručnjaci iz hrvatskih muzejskih ustanova, renomi-rani teoretičari muzeologije, ali i stručnjaci iz drugih baštinskih ustanova koje posjeduju zbirke knjiga. Što određuje knjižničnu jedinicu kao muzejski pred-met, koji su postojeći i mogući oblici njezina mu-zeološkog komuniciranja s publikom – neka su od pitanja čiji će se odgovori nastojati ugraditi u suvre-mena muzeološka promišljanja i muzejsku praksu. Jedan od ciljeva simpozija je uspostava i primjena je-dinstvenoga standarda za obradu i pristup knjižnoj građi bez obzira na mjesto njezina fizičkoga smje-štaja, u muzeju, knjižnici, nekoj sakralnoj ili obra-zovnoj ustanovi, privatnoj knjižnici ili antikvarijatu. Predložene teme prilikom poziva na

sudjelovanje bile su: Što sve nazivamo knjigom u muzeju / Definicija knjige u muzeju; Mjesto knji-ge u muzeju / Muzeološka funkcija knjige; Kako omogućiti pristup knjizi / Stručna obrada i pri-stup informacijama; Tko se brine o knjigama u muzejima / Stručne kompetencije osoblja; Kako izložiti knjigu / Izlaganje knjižne građe; Knjiga o knjizi / Objavljivanje muzejske knjižne građe.Na osnovi prijavljenih izlaganja Programski odbor je sastavio program simpozija koji je podijeljen u pet tematskih cjelina raspoređenih u dva dana.

Prvoga dana, 5. listopada, održana su izlaga-nja u okviru prvih triju tematskih skupina: Knjiga kao kulturno dobro; Stručna obrada, zaštita i pre-zentacija knjižne građe kao muzejskog predmeta te Mjesto i uloga muzejskih zbirki knjiga u muzeju.

Moderatorica prve tematske cjeline Knjiga kao kulturno dobro bila je Snježana Radovanlija Mileusnić. Slavko Harni (NSK) održao je uvodno izlaganje: Kriteriji za utvrđivanje svojstva knjige kao kulturnoga dobra; Ranka Saračević-Würth (Mi-nistarstvo kulture RH) govorila je O postupku utvr-đivanja svojstva kulturnog dobra za knjižničnu gra-đu; Helena Stublić i Žarka Vujić (Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske znanosti) obradile su temu Muzealnost knjižne baštine i problemi njezina prezentiranja na izložbama, dok je Andrea Horić (Knjižnica Pravnog fakulteta) prezentirala izlaganje Knjiga kao izložbeni objekt u knjižnici. Tamara Ilić Olujić (Grafička zbirka NSK) iznijela je svoja razmi-šljanja na temu Umjetnički oblikovana knjiga – dio umjetničke zbirke ili knjižničnog fonda?, a Antonija Škrtić (Gradski muzej Karlovac) predstavila je Šaše-love slike s Orijenta.

Drugu tematsku skupinu Stručna obrada, za-štita i prezentacija knjižne građe kao muzejskog predmeta moderirala je Tinka Katić. Iznesena su sljedeća izlaganja: Arsen Duplančić (Arheološki muzej Split), Kad sporedno postane glavno: neki primjeri iz knjižnice Arheološkog muzeja u Splitu; Vesna Vlašić Jurić (Grafička zbirka NSK), Razlika u pristupu i obradi grafike kao pojedinačnog lista i kao ilustracije u knjigama XVI. i XVII. stoljeća; Branka Manin (Hrvatski školski muzej), Dvije mu-zejske zbirke knjižne građe u Hrvatskom školskom muzeju; Dubravka Dujmović, Kada i kako otpisati baštinsku knjižničnu građu; Vladimir Magić (Zbirka Metropolitana), Izlaganje starih i vrijednih knjiga;

49

Nikola Jakšić, Iluminirani rukopisni kodeksi u sa-kralnim zbirkama: problemi čuvanja i prezentacije (primjeri iz Raba, Zadra i Dubrovnika); Želimir La-szlo (MDC), Crtice o knjigama te Sanda Kočevar, Otvoriti ili zatvoriti knjigu – pitanje je sad: primjer Gradskog muzeja Karlovac. U ovom tematskom bloku potaknuta su osjetljiva pitanja od osobitog značenja, kako za muzejsku tako i za knjižničarsku struku: pitanje usklađivanja kriterija zaštite i izlaga-nja vrijedne knjižne građe.

Moderatorica trećeg tematskog bloka – Mje-sto i uloga muzejskih zbirki knjiga u muzeju bila je Štefka Batinić. Pregledno izlaganje pod naslovom Vrste knjižnih zbirki u hrvatskim muzejima iznijele su Snježana Radovanlija Mileusnić i Markita Fra-nulić (MDC). Četiri izlaganja ove skupine bila su posvećena pojedinim zbirkama knjiga u muzejima. Marina Vinaj (MSO) i Žarka Vujić (FF) pripremile su izlaganje na temu Muzealnost knjižnice Pran-dau-Normann u Muzeju Slavonije Osijek; Renata Bošnjaković, Knjižnica obitelji Pejačević u Našica-ma i njezina muzealizacija; Željka Lazar i Daniela Živković, Zbirka knjiga obitelji Bombelles; Branka Stergar, Knjiga i dokument u Zavičajnom muzeju Ozalj. Sljedeća tri izlaganja govorila su o izlaganju knjižne građe u muzejima: Kristina Kalanj (Tehnič-ki muzej), Tehnička knjiga u muzejskom kontekstu – oblici prezentacije tehničke baštine kroz knjižni fond Tehničkog muzeja u Zagrebu; Jadranka Vin-terhalter (MSU), Zenit, Gorgona, Bit International – prezentacija originalnih i digitaliziranih časopisa; Koraljka Jurčec Kos (Galerija Klovićevi dvori), Knji-ga u muzeju – izložba „Ilustracija u Hrvatskoj XIX. stoljeća“.

Prvi dan simpozija završen je posjetom Me-morijalnoj zbirci Joze Kljakovića gdje je kustosica Željka Zdelar održala tematsko vodstvo pod naslo-vom Autorski oslikana knjiga – kustos kao libraries curator.

Drugoga dana, 6. listopada 2011. održana su izlaganja četvrte i pete tematske skupine: Muzej-ske knjižnice kao ishodišta muzejskih zbirki knjižne građe? te Digitalizacija i web prezentacija knjižne građe.

Tematski blok Muzejske knjižnice kao ishodi-šta muzejskih zbirki knjižne građe?, kojim je posve logično dominirala knjižničarska struka, moderira-la je Marina Vinaj. Iznesena su sljedeća izlaganja:

Danka Radić, Uloga i prezentacija knjižne građe u Muzeju grada Trogira na primjeru knjižnice Lubin; Indira Šamec Flaschar, Zbirka umjetničkih knjiga i reprodukcija – anatomija izgradnje zbirke unutar fonda Knjižnice Strossmayerove galerije starih maj-stora HAZU; Štefka Batinić, Zbirka školskih izvješća Hrvatskog školskog muzeja; Darija Ćaleta, Prikaz zbirke starih i raritetnih prirodoslovnih knjiga Hr-vatskoga prirodoslovnog muzeja; Tamara Mataija, Knjiga u muzeju – primjer iz Pomorskoga i povije-snog muzeja Hrvatskog primorja; Ivana Knežević, Muzejska uloga Zavičajne zbirke Essekiane u Mu-zeju Slavonije; Sani Sardelić, Memorijalna zbirka Petra Šegedina u osnutku: književnik u muzeju; Andrea Matoković, Ostavština Đure Nazora u Mu-zeju otoka Brača u Škripu.

Moderatorica posljednje tematske skupine Di-gitalizacija i web prezentacija knjižne građe bila je Maja Šojat-Bikić. Sudionici skupa sa zanimanjem su pratili slikovita izlaganja koja su pripremili: Daniela Živković, Marko Tot, Breza Šalamon-Cindori, Elek-tronička knjiga u muzeju; Zdenka Stupić, Primjer dobre suradnje Gradske knjižnice i Muzeja – Di-gitalizacija Gazophylaciuma tronarječnog rječnika Ivana Belostenca tiskanog u Zagrebu 1740. godine; Jasna Jakšić (MSU), Digitizing ideas: dostupnost knjiga umjetnika, umjetničkih časopisa i arhiva u digitalnom obliku; Vedrana Juričić i Kristijan Crn-ković, U potrazi za baštinom – polazna stanica Di-gitalna zbirka HAZU; Ismena Meić i Željko Vegh, Virtualna izložba „Zagrebačke tiskare 17. i 18. stoljeća“.

Voditeljica projekta i organizatorica simpozija Snježana Radovanlija Mileusnić sažeto je rezimirala zaključke izlaganja te pozvala sudionike na poslije-podnevni izlet u Križevce.

Posjet Gradskom muzeju Križevci i knjižnici Grkokatoličke biskupije protekao je u ugodnom ozračju. Bogatu materijalnu i nematerijalnu bašti-nu križevačkog kraja na zanimljiv i duhovit način prezentirao je Zoran Homen, ravnatelj Gradskog muzeja Križevci. S vrijednom zbirkom starih i rijet-kih knjiga Grkokatoličke biskupije upoznao nas je Željko Vegh, voditelj Zbirke rara i Zaštićenog fon-da Gradske knjižnice u Zagrebu, koji je biskupijsku knjižnicu stručno obradio i prezentirao putem izlož-bi i publikacija. Časne sestre priredile su nam toplu dobrodošlicu u samostanu koji se obnavlja. Bogati

50 51

program dvodnevnog skupa završio je ugodnim druženjem uz večeru na seoskom gospodarstvu bli-zu Križevaca.

Rasprava o temama pokrenutim na ovom zanimljivom i korisnom simpoziju nastavlja se i u drugim prigodama, u pojedinim baštinskim ustano-vama i prilikom međusobnih susreta. Pitanja koja su postavljena važna su svima koji se bave knjigom kao predmetom kulturne baštine – muzealcima i knjižničarima. Sudionici skupa potaknuti su da više pozornosti posvete zaštiti i prezentiranju vrijedne knjižne građe, ali isto tako i suradnji i zajedničkom rješavanju problema, kako u teoriji tako i u svakod-nevnom praktičnom radu.

51

Symposium A Book in the MuseumZagreb, 5 – 6 October 2011

The symposium, organ-ized by the Museum Docu-mentation Centre, was held at the Mimara Museum in Zagreb on October 5 and 6, 2011. The project author and leader is Snježana Radovanlija Mileusnić, sen-ior librarian.

The main objective of this specialist gathering was to address the phenomenon of books and liter-ary material in museum holdings and displays, as well as museum book collections in non-museum institutions, for the purpose of forming the foun-dations for a central register of museum literary material. Another objective of the symposium was to establish and apply a uniform standard for the processing and approach to literary material re-gardless of the place of its physical location – a mu-seum, library, sacral or educational institution, pri-vate library or second-hand bookshop. The role of a book in a museum was explored both by experts from Croatian museum institutions, renowned mu-seology theoreticians, and by experts from other heritage institutions which possess book collec-tions. What determines a library unit as a museum object, what are the existing and possible forms of its museological communication with the pub-lic? – These are some of the questions whose an-swers will be incorporated in modern museological thought and museum practice.

There were 37 presentations within 5 themat-ic groups: Books as cultural goods; Professional processing, protection and presentation of literary material as a museum object; The place and role of museum book collections in a museum; Museum libraries as the origin of museum collections of lite-rary material?; Digitalisation and web presentation of literary material.

A discussion on the topics initiated at this in-teresting and useful symposium will be continued in individual heritage institutions and in mutual meetings. The questions that were raised are im-portant for all those who deal with a book as a museum object and an object of cultural heritage. The participants in the symposium were encour-aged to pay more attention to the protection and presentation of valuable literary material, but also to establish cooperation in joint problem solving, both in theory and in everyday practical work.

52 53

Zlatko Bacinger

Međunarodni dan muzeja 2011. u

Međimurju

Muzej Međimurja Čakovec započeo je s obilježavanjem Međunarodnog dana muzeja 2009. godine s vlastitim, ori-ginalnim projektom pod nazi-vom Mali školski kustosi.

Kako naš muzej zasad nema prikladnu prosto-riju za održavanje muzejskih radionica – a upravo smo se na taj način htjeli uključiti u obilježavanje Dana muzeja – odlučili smo muzejske radionice or-ganizirati izvan muzeja, na autentičnim lokacijama diljem Međimurja.

Dakle, umjesto da djeca iz prilično udaljenih međimurskih osnovnih škola dolaze k nama u mu-zej, što za škole nerijetko predstavlja veliki pro-blem, mi ćemo odlaziti k njima. To je, činilo nam se, jednostavnije rješenje, a za postignuće željeno-ga cilja i efikasnije. Naime, u muzejskim se prosto-rijama djeca ionako osjećaju pomalo nesigurnima i potrebno im je određeno vrijeme za opuštanje i kreativan rad. No kada su na „svom terenu“, od-mah ćete, takoreći u zraku, osjetiti njihovo uzbuđe-nje i nestrpljivost da, ohrabreni roditeljima, susjedi-ma i mještanima, započnu s izlaganjem i upoznaju „strance“ sa svojim najbližim zavičajem.

Iz takvog je razmišljanja nastala ideja o Malim školskim kustosima – ideja o prezentacijama starih predmeta, kulturno-povijesnih objekata ili lokacija isključivo na području koje pokriva pojedina osnov-na škola. Već prva takva akcija 2009. godine poka-zala se uspješnom. Štoviše, neke su škole odabrale objekte koji su i za muzejske djelatnike dotada bili nepoznati, kao što je to pedesetak metara duboki zdenac u Frkanovcu, izgrađen u 19. stoljeću. Ali i ostale teme bile su te godine zanimljive i jedinstve-ne: u predstavljanju stare ručne vatrogasne štrcalj-ke u dvorištu OŠ Strahoninec malim je kustosima u izlaganju pomagala cijela jedna umirovljena po-strojba vatrogasnih veterana. U Kotoribi, pak, mali su kustosi za predstavljanje očistili i uredili odavno zapuštenu i zaboravljenu seosku kovačnicu sa svim preostalim alatom i interijerom. Stari se kovač ra-splakao kada je nakon dvadeset godina ponovno potpalio kovačko ložište. Djeca su bila dirnuta i vrlo su emotivno pred mnogobrojnim okupljenim mje-štanima prezentirala način rada stare kovačnice. Iz okupljene publike povremeno bi netko dobrona-mjerno upadao s nekom dodatnom informacijom,

objašnjenjem ili anegdotom. Ljudi su se na trenu-tak vratili u vrijeme svoje mladosti, njihove emocije i lijepa sjećanja djelovala su kao najfiniji začin izla-ganju malih kustosa.

Još je zanimljivije bilo sljedeće godine kada se u projekt uključilo čak sedamnaest osnovnih škola. Što se tek tada moglo čuti i vidjeti!? Mali kustosi su predstavljali velike i zahtjevne teme, poput dvorca u Pribislavcu ili kapelice svete Jelene u Šenkovcu, ali i sasvim jednostavne, poput starog bakinog mo-litvenika iz 19. stoljeća. Primijetili smo, štoviše, da djeca s posebnim žarom govore upravo o takvim, obiteljskim vrijednostima za čije ih predstavljanje pripremaju članovi njihovih obitelji, najčešće bake i djedovi. Godine 2010. zanimljivu temu pripremili su učenici Područne škole Dekanovec – Nekadašnji đaci škole u Dekanovcu. Za tu prigodu u Dekano-vec su iz svih krajeva Hrvatske doputovali gotovo svi poznatiji nekadašnji đaci te male seoske škole. Našlo se tu poznatih novinara, sveučilišnih profeso-ra, znanstvenika, poduzetnika, književnika i umjet-nika. Životni put svakoga od njih predstavili su mali kustosi, pa se dogodilo da je unuk predstavljao svoga djeda, poznatog pisca i književnika, koji u jednom trenutku nije mogao suspregnuti suze. Bilo je i smijeha. Događaj je za djecu bio nezaboravan i iznimno poučan.

S obzirom na to da svake godine imamo na raspolaganju više tema (neke škole imaju čak po dvije ili tri teme) Muzej Međimurja Čakovec bira najzanimljiviju temu te ju «tempira» za 18. svib-nja – Međunarodni dan muzeja. Odabrana škola proglašava se domaćinom akcije i ima zadaću svoju temu učiniti posebno svečanim događajem. Škole, dakako uz pomoć muzejskih djelatnika, u pravilu to i uspijevaju. Premda je 2011. godine, zbog velikog broja ponuđenih tema, bilo prilično teško odabrati školu domaćina, djelatnici Muzeja Međimurja Ča-kovec odlučili su se s velikom sigurnošću za male kustose Osnovne škole Belica i njihovu temu Kak su se negda prale flake na starom pralu u Gardi-novcu (Kako se nekada pralo rublje na potoku u Gardinovcu). Temu su, na prijedlog svojih rodite-lja i mještana, odabrali učenici iz Gardinovca koji pohađaju matičnu osnovnu školu u obližnjoj Belici.

Problem je, međutim, bio u tome što na poto-ku koji teče pokraj sela nije bilo ni traga nekadaš-njem «pralu», a usto su i neki zaboravljivi mještani

53

tvrdili da ga na tom mjestu nikada nije ni bilo. Sve je prekrila zemlja i trava. Ali nakon malog arheo-loškog istraživanja samih učenika pokazale su se pristupne kamene stube koje su vodile do glavne kamene ploče s uzdignutim rubom koji je kod pra-nja služio kao potpora drvenim koritima. Nažalost, te ploče nije bilo – netko ju je u međuvremenu maknuo s njezina mjesta i odnio. No stube su bile veliki poticaj da se posao nastavi. U akciju su se s velikim žarom uključili i mještani: muževi su preuze-li obvezu rekonstruirati pralo, a žene su odlučile biti «audio-vizualna» potpora malim kustosima – one će tijekom izlaganja malih kustosa demonstrirati ne samo pranje rublja na potočnom pralu, nego i zanimljive razgovore koji su se tamo vodili. Cijelo je selo u trenutku bilo na nogama. Čak su se i u se-oskoj krčmi o tome vodili žustri razgovori. Mali ku-stosi, koji će predstaviti potočno pralo, Sara Sečan i Dino Kanižaj, postali su u selu prave male zvijezde. Diglo se i staro i mlado. Danima su muževi trak-torima i bagerima čistili potok i pripremali ga za nastup malih kustosa. Zabetonirana je nedostajuća betonska ploča na potoku, očišćene su i poravna-te preostale stube te uređen širi prostor oko prala.

Dok su muškarci uređivali pralo, žene su marljivo uvježbavale svoj nastup, pripremale odjeću koju će nositi na pralu, potražile stara drvena korita, kuhale domaće sapune i poučavale male kustose svakom detalju tog zaboravljenog običaja. Pripremili su se i seoski tamburaši, počeli se peći domaći kolači… Uglavnom, prava mala seoska priredba s dušom i srcem, na kojoj su u prvom planu dakako bili mali kustosi – Sara i Dino.

A onda je došao i taj dan, sunčan i topao, ide-alan za malu svečanost u prirodi, srijeda 18. svibnja 2011. – Međunarodni dan muzeja. Prije početka predstavljanja ljudi su se okupili na ribnjaku blizu potoka. Došao je i međimurski župan Ivica Perhoč te mnogobrojni muzejski djelatnici, povjesničari, et-nolozi, mještani i djeca iz susjednih osnovnih škola sa svojim nastavnicima. Nakon županova izlaganja u kojem je pozdravio i pohvalio ovakav način rada Muzeja Međimurja Čakovec, održan je kraći kul-turni program, a potom je mnoštvo ljudi krenulo prema obližnjem potoku, odnosno pralu. Izlaganje je započeo nastavnik – mentor Dejan Levačić koji je pripremao svoje male kustose i koordinirao ak-tivnosti domaćih žena zaduženih za demonstriranje

Pranje na potočkom pralu u Gardinovcu, Međimurje

54 55

postupka pranja flaka (rublja). Kad je on završio, riječ su dobili već pomalo nestrpljivi mali kustosi. Evo kako je to izgledalo:

SARA: Dobar dan. Mi smo se danas okupili kako bismo oživjeli dašak naše lokalne povijesti i prisjetili se kako su se nekad ovdje, na starom po-točnom pralu u Gardinovcu «prale flake».

DINO: Upravo ovdje se nalazilo jedno od mje-sta na kojem su naše prabake i bake iz Gardinovca dolazile prati svoje flake (rublje, veš). Taj se običaj održavao godinama, a onda je prije tridesetak go-dina naglo nestao.

SARA: Evo kako su se negda prale flake. Prije početka pranja trebalo je imati sapun. U to vrijeme sapun se nije mogao kupiti u trgovini ili ljudi to nisu htjeli jer je postojala tradicija izrade «domaćeg sopona». Takav «sopon» su žene same spravljale u kući od sastojaka koji su za današnje vrijeme malo neobični. Naime, za izradu «domaćeg sopona» tre-balo je u veći lonac s vodom staviti svinjske kosti i malo mesa. Potom se toj smjesi dodala soda koja se zvala LAGERŠTAJ i koja je sve to izgrizla. To se kuhalo četiri do pet sati dok se nije sve dobro raskuhalo.

DINO: Sastojci iz kostiju i mesa su se prilikom kuhanja polako miješali, a onda se takva zgusnuta smjesa prelijevala u četvrtaste posude da se stvrd-ne. Kada se stvrdnula rezala se na kocke veličine 10 x 10 cm.

SARA: I to je bilo to. Starije žene veliju da je taj sopon bil tako jak da je izjedao kožu na rukama.

DINO: Prije odlaska na potočno pralo, žene su kod kuće zamazane flake namočile u hladnu vodu, a dok su se one namakale kuhao se lug. Što je to lug?

SARA: Lug je služio kao danas deterdžent. To je bio očišćeni i prosijani pepeo, obično od drveta akacije, koji se pola sata kuhao u velikom kotlu ili loncu. Nakon kuhanja smjesa se ostavila da se pe-peo slegne, a onda se dio te vode (luga) ocijedio i pažljivo prelio u drugi lonac i s tom su se vodom (lugom) ripljale flake. To se radilo pomoću riplje. Riplja je bila pločastog oblika, veličine 40 x 60 cen-timetara, načinjena od drvenog okvira i unutarnjeg rebrastog metalnog dijela po kojem su se rukama ripljale flake.

DINO: Kada se procijenilo da su bijele flake dobro naripljane, stavljale su se u drugi lonac s

preostalim čistim lugom i tu su se kuhale još pola sata. Nakon žmikanja (cijeđenja), flake su bile spre-mne za ispiranje na potoku.

SARA: Kako su se flake nosile na potok? Žene su odlazile na potok u grupi, po pet-šest, jer im je bilo lijepo družiti se i razgovarati. Nakon cijeđenja, flake su se stavljale u drvena korita. Prije nego bi korito stavila na glavu, žena si je na tjeme namje-stila tzv. svitek – platneni obruč promjera 20 cm i debljine 5 cm, napravljen od povezanih krpa. Svi-tek je služio ženama da si ne nažuljaju glavu, jer je do potoka ponekad trebalo pješačiti desetak i više minuta. Obično je prva prema potoku krenula ona žena čija je kuća bila najudaljenija, a onda su joj se usput pridružile ostale. Ponekad su zapjevale, ali češće su započinjale neki razgovor ili trač, što im je i onda bila omiljena tema. Pranje flaki u potoku bilo je zadnje pranje, to je zapravo bilo ispiranje u čistoj potočnoj vodi od ostataka luga, jer su flake već bile očišćene lugom i ribanjem kod kuće.

DINO: Kad su žene došle na pralo skinule bi korito s glave, a flake bi ostavile sa strane. Korito bi potom isprale i stavile ga pred sebe. Uzimale su fla-ku po flaku te ih umakale u potočnu vodu i udarale s njima svom snagom po koritu. Udarale bi tako dugo dok nisu procijenile da su flake oprane i čiste.

SARA: Oprane flake stavljale su sa strane. Kad je neka žena završila s pranjem uzela je flake od svoje susjede i pomogla joj. Kada su sve bile go-tove, žene bi si na glavu namjestile sviteka i po-magale jedna drugoj pri stavljanju korita s flakama na glavu. Potom bi zadovoljno krenule kući. No to još nije bio kraj. Kad su došle doma onda su žene još plebale flake – bijelile ih, a to su pak radile s plebom.

DINO: Pleba je naziv za male, sitne kuglice plave boje, veličine zrnca pšenice. Kupovala se u trgovini i služila za izbjeljivanje (i današnji suvre-meni deterdženti sadržavaju plava zrnca koja rublju daju sjaj). Otprilike jedna šaka plebe zamotala se u gazu i stavila u drvenu kacu ili lonac s vodom. Kad se pleba razmočila voda je malo poplavila i tada se pojedinačno dodavao komad po komad oprave. Oprava se nakvasila i na kraju žmeknula. Svaki dio bijelio se par minuta, a zatim se stavio na sušenje.

SARA: Da bi oprava bila spremna za uporabu, trebalo ju je samo još „speglati“. Peglanje se razli-kovalo od današnjeg. Koristile su se teške metalne

55

pegle koje su se grijale tako da se u njih stavljao užareni ugljen ili drvo, tzv. „žerjafka“. Dodatno su se zagrijavale mahanjem kako bi se „žerjafka“ raspirila.

DINO: Radeći na ovom projektu primijetili smo da je pranje flaki bio dugotrajan i vrlo mukotr-pan posao, tijekom kojega je bila potrebna pomoć svih ukućana, a posebice su majkama pomagale kćeri, kako bi se odmalena naučile tom poslu. No pranje flaki na starom potočnom pralu imalo je i svojih lijepih strana, pa ga se starije žene i danas rado prisjećaju. Nije ni čudo, bile su mlade i ništa im nije bilo teško. Na pralu su bile same, nije bilo muževa, ni majki ni svekrva, pa su se mogle razgo-varati do mile volje o čemu god su htjele.

Dragi mještani, gosti i prijatelji, htjeli bismo da se ovaj lijepi običaj pranja rublja na potočnom pralu, koji je dio naše kulture i tradicije, nikada ne

As part of their active participation in the celebra-tion of International Museum Day on May 18th, the Museum of Međimurje Čakovec designed a unique and interesting cultural project entitled Young Sc-hool Curators.

In principle, the whole thing is very simple – school children, in the true style of museum cu-rators, present to the gathered audience (parents, teachers, local inhabitants and invited guests) vari-ous objects, artefacts or sites originating exclusive-ly from the area of the schools they are attending. The schools themselves select themes and prepare children for the presentations, while museum work-ers provide professional advice. Sometimes, how-ever, professional advice is not even necessary, because the children are enthusiastically helped by their parents, grandmothers and grandfathers, especially if the exhibits in question include care-fully guarded family objects or old customs, whose surviving witnesses are delighted by the curiosity of the children and by their firm intent to preserve them from oblivion.

The Museum of Međimurje Čakovec has been involved in this project for several years now. Over thirty different themes have been researched, ana-lyzed and presented to the public to date, of which we shall mention only a few: the deepest water well

International Museum Day 2011 in Međimurje

zaboravi. Htjeli bismo da na ovo mjesto dođu naši prijatelji iz osnovnih škola diljem Hrvatske, pogoto-vo oni iz gradova, koji ne poznaju ovakve običaje, kako bismo im mi, mali školski kustosi iz Belice i Gardinovca pokazali kako se nekada u našem Me-đimurju pralo rublje. Također bismo voljeli da nas mali kustosi iz ostalih dijelova Hrvatske pozovu i pokažu nam svoju tradiciju i lijepe običaje. Hvala vam svima koji ste nas došli poslušati. Predlažemo da našim prabakama i bakama ovdje postavimo malu spomen ploču – zahvalnicu, jer su one pra-njem flaka na ovom potočnom pralu pripremale i naš dolazak na ovaj svijet. Hvala vam svima.

SARA: A sada vas sve pozivamo da se počasti-te starim kolačima, orehnjačama, makovnjačama i kuruznim kruhom. Sve su to za vas pripremile naše vrijedne bake koje su nekada prale flake na ovom pralu.

in Međimurje (50 metres), dug in the 19th century, an interesting story of a forest spring, so called Margetić Water Well from the 19th century; an old village black-smith workshop in Kotoriba; the chapel of St Jelena in Šenkovec; the Festetić Castle in Pribislavec; the story of an old iron – how laundry was ironed in the past; a great-grandmother’s prayer book from the early 20th century; how laundry was washed in the village stream in the past – demonstration and presentation; a village’s horse-drawn carts – dem-onstration and presentation; an old firefighter’s spray nozzle from the 19th century, etc.

The purpose of the project Young School Cu-rators is to make the public, and especially children and young people, aware of the need to preserve national heritage, old customs, objects and loca-tions from oblivion and devastation. On a broader level, the project is intended to restore to the local man, subjected daily to media which glorify “for-eign heritage and values”, his own sense of self-worth and a belief in the importance of the cul-tural-historical heritage of his closest environment, however insignificant this heritage may seem on a global scale.

In memoriam

58 59

Prošle su već dvije godi-ne otkako nas je napustila draga kolegica i prijateljica Đurđica Comisso, muzejska

savjetnica u mirovini i dugogodišnja voditeljica zbir-ke stakla Muzeja za umjetnost i obrt. Đuka, kako su je zvali kolege, bila je vrhunska stručnjakinja za umjetničku obradu stakla, a svojim je dugogodiš-njim predanim radom ostavila neizbrisiv trag među kolegama i prijateljima iz Muzeja za umjetnost i obrt.Svoju djelatnost u struci započela je još kao studen-tica volontirajući u MUO, a 1953. godine kao apsol-ventica Filozofskog fakulteta u Zagrebu zasnovala je radni odnos te se nakon diplome početkom 1955. godine zaposlila u svojstvu kustosa pripravnika. Kao mlada kustosica svoja prva iskustva stekla je surađu-jući s dr. Ivanom Bachom, tadašnjim voditeljem zbir-ke metala MUO, na realizaciji izložbe Umjetnička obrada metala naroda FNRJ 1956. godine, tako da je i temu radnje za stručni ispit izabrala iz područja umjetničke obrade metala, s naslovom Obrada ma-terijala iz riznice župne crkve Sv. Marka, nakon čega stječe zvanje kustosa 1957. godine.Radila je i na realizaciji niza izložbenih projekata u suradnji s kolegama iz MUO. Među prvima bila je izložba Kroz stoljeća na stolu i oko stola 1958. godine za radne kolektive „Ognjena Price“ i „Plive“

s kolegama Verom Kružić Uchytil i Stankom Stani-čićem. Dvije godine kasnije s dr. Ivanom Bachom i Zdenkom Munk, tadašnjom ravnateljicom MUO, realizira izložbu Umjetnička obrada i industrijsko oblikovanje metala za radni kolektiv „Đuro Đako-vić“ iz Slavonskog Broda. Iako je sve svoje profe-sionalne godine provela kao kustosica i voditeljica zbirke stakla Muzeja za umjetnost i obrt te je bila među prvim povjesničarima umjetnosti na našem području koji su se usko profilirali u proučavanju predmeta od stakla, povijesti staklarstva i staklar-skog obrta, Đurđičini interesi bili su usmjereni i pre-ma konzervatorskom radu. Interes za restauraciju pozlaćene i polikromne skulpture podržavala je i tadašnja direktorica Muzeja za umjetnost i obrt Zdenka Munk koja je smatrala da Đurđičine „zlat-ne“ ruke trebaju i vrhunsku poduku, te ju je uputila 1968. godine na specijalizaciju u Bruxelles, u Insti-tut Royal du Patrimoine Artistique.Već prvih dana svog djelovanja u Muzeju Đurđica je započela s intenzivnim zalaganjem za obogaćiva-nje fundusa zbirke stakla, sustavnim prikupljanjem, dokumentiranjem i stručno-znanstvenom obradom građe. Jedna od njenih prvih i vrlo značajnih akvi-zicija bila je veća skupina staklenih predmeta izra-đenih u slavonskim staklanama Zvečevo i Ivanovo Polje s početka 20. stoljeća. Potrebno je istaknuti da je velikim angažmanom Đurđice Comisso 1974. godine prikupljen i izuzetno dragocjen materijal iz ostavštine stakloslikarske radionice Ivana Marin-kovića, koja se sastojala od fragmenata oslikanih prozora, skica, nacrta, arhivskog materijala te po-slovne korespondencije radionice. Osim prikupljanja materijala koji su bili dokumenti povijesti, važno područje Đurđičina interesa i rada bila je svakako i suradnja sa suvremenim umjetnici-ma koji su dali svoj doprinos u oblikovanju stakla, od upotrebnih predmeta do staklenih objekata, što je rezultiralo nizom izložbi u MUO: Antun Motika – staklo (1962.); Oblici u staklu – Raoul Goldoni (1967.); Staklo – Rogaška 74 za domaćinstvo, ugo-stiteljstvo i poklon, dizajn Raul Goldoni (1974.); Raoul Goldoni – staklo, bronca, crteži (1984.); Lju-bica Ratkajec Kočica – Staklo 1963.-1988. (1988. godine).Dugogodišnja i kontinuirana suradnja sa staklana-ma, a prvenstveno sa staklanom u Rogaškoj Sla-tini iz Slovenije, nije bila vezana samo uz radove

Sandra Kandučar Trojan

Đurđica Comisso(1924. - 2010.)

59

It has been two years since our dear colleague and friend Đurđica Comisso, a retired museum adviser and longtime head of the glass collection in the Mu-seum of Arts and Crafts, passed away. Đuka, as she was endearingly called by her colleagues, was an outstanding expert in artistic glass processing. With her long standing dedicated work she has left an indelible mark among her colleagues and friends in the Museum of Arts and Crafts (MUO). When she was still a student, she started doing voluntary work in the Museum. After completing her final year at the Faculty of Philosophy in Zagreb in 1953, she accepted employment at the Museum and when she graduated in 1955, she began work-ing as a probationary curator. As a young curator, she acquired her first working experience by coop-erating with Dr. Ivan Bach, then head of the MUO metal collection, on the exhibition Artistic metal processing by the peoples of the Federal Natio-nal Republic of Yugoslavia in 1956. This is what prompted her to choose a topic from the field of artistic metal processing for her state exam paper titled Processing material from the treasury of St. Mark’s Parish Church, after which she acquired the title of curator in 1957.

She also prepared a series of exhibition projects in cooperation with her colleagues from the MUO. Among the first was the exhibition At the table and around the table through centuries, which she and her colleagues Vera Kružić Uchytil and Stanko Staničić staged in 1958 for the compa-nies “Ognjen Prica” and “Pliva”. Two years later, with Dr. Ivan Bach and Zdenka Munk, then the MUO Director, she organized the exhibition Arti-stic processing and industrial design of metal for the company “Đuro Đaković” from Slavonski Brod. Although she spent all her professional years as a curator and head of the glass collection in the Museum of Arts and Crafts and was among the first art historians in this region who specialized in the study of glass artefacts, glass production his-tory and glass crafts, Đurđica also expressed keen interest in conservation activities. Her interest in gilded and polychrome sculptures was encouraged by then MUO director Zdenka Munk, who was well aware that Đurđica’s “golden” hands needed

suvremenih umjetnika koji su stvarali svoja umjet-nička djela uz peći i majstore staklare, ili uz nabavu novih akvizicija za zbirku, nego se sastojala i od praćenja suvremene proizvodnje, suradnje s tvor-ničkim dizajnerima, kao i održavanja predavanja o povijesti staklarstva za učenike staklarske škole.Kao članica stručnog tima MUO sudjelovala je na raznovrsnim stručnim zadacima u muzeju i izvan njega, radeći 1966. na inventarizaciji zbirke Anke Gvozdanović ili pak na obradi inventara dvora kra-lja Nikole na Cetinju 1973. godine.U svome plodnom radnom vijeku bila je i vršiteljica dužnosti direktora MUO 1983. godine, kao i člani-ca raznih stručnih savjeta, te je redovito surađivala u Komitetu za staklo ICOM-a. Surađivala je na mnogim kompleksnim izložbama i kulturološkim projektima Muzeja za umjetnost i obrt: Stolno posuđe i pribor od renesanse do sece-sije (1973.), Secesija u Hrvatskoj (1977.), Hrvatski narodni preporod (1985.), Od svagdana do blagda-na : barok u Hrvatskoj (1993.), kao što je sudjelo-vala i u izradi muzeološke koncepcije za dva stalna postava MUO: 1962. i 1995. godine; ovaj drugi realiziran je već u periodu njenog umirovljenja.Izložba Osredek – staklo 1839.-1904. (1989. godi-ne) bila je posljednja velika izložba koju je Đurđica priredila u svom službenom radnom vijeku. Mirovinu je dočekala kao muzejska savjetnica, voditeljica zbirke stakla i organizatorica stalnog postava MUO. Njezini stručno-znanstveni interesi nisu prestali s umirovljenjem 1990. godine, tako da odlazak u mirovinu za Đurđicu nije bio ni prestanak suradnje, niti odlazak iz struke, već više neizbježna formalnost.U godinama koje su slijedile redovito je dolazila u MUO radeći na novim projektima: Tesori Nazionali della Croazia (izložba u Arezzu, 1991. godine) i Arte e cultura in Croazia (1993. godine u Torinu), na inventarizaciji staklenih predmeta iz fundusa Predsjedničkih dvora, te je surađivala s kolegicom Majom Juras, tadašnjom voditeljicom zbirke stakla, na kulturološkom projektu Bidermajer u Hrvatskoj 1997. godine. Kao zaključak ovog kratkog osvrta važno je ista-knuti spoznaju da Đurđica Comisso nije bila samo aktivna sudionica povijesti Muzeja za umjetnost i obrt, već će nam trajno ostati u sjećanju zahvaljuju-ći svojoj vedroj osobnosti i predanom radu u struci.

Đurđica Comisso(1924 – 2010)

60 61

top class training. Accordingly, she attended a spe-cialization course at the Brussels’ Institut Royal du Patrimoine Artistique in 1968.

From the very start of her career in the Muse-um, Đurđica was actively involved in enriching the glass collection holdings, as well as systematically gathering, documenting and scientifically process-ing the material. One of her first and highly im-portant acquisitions entails a large group of glass objects manufactured at the beginning of the 20th century in the Slavonian glass factories of Zvečevo and Ivanovo Polje. It should be stressed that it was thanks to Đurđica Comisso’s enormous ef-fort that the exceptionally valuable material from the legacy of the glass painting workshop of Ivan Marinković was collected. The collection consisted of fragments of stained glass windows, sketches, blueprints, archive material and the workshop’s business correspondence.

In addition to collecting materials which rep-resented documents of history, an important field of Đurđica’s interest and work definitely centered around cooperation with contemporary artists, who gave their contribution to glass design, from household glass products to glass artefacts. This resulted in a number of exhibitions at the MUO: Antun Motika – Glass (1962); Forms in Glass – Ra-oul Goldoni (1967), Glass – Rogaška 74 for House-holds, Hotels and Gifts, designed by Raoul Goldoni (1974); Raoul Goldoni – Glass, Bronze, Drawings (1984); Ljubica Ratkajec Kočica – Glass 1963-1988 (1988).

The long lasting and continuous cooperation with glass factories, primarily with that in Rogaška Slatina in Slovenia, did not only involve the works of contemporary artists who created their art at glass furnaces next to professional glass manufac-turers, or the acquisition of new items for the col-lection, but also contemporary production, coop-eration with factory designers, and giving lectures on the history of glass making to pupils in glass schools.

As a member of the MUO expert team, she participated in a variety of specialized projects in and out of the museum, such as inventorying the Anka Gvozdanović collection in 1966, and process-ing the inventory of King Nikola in Cetinje in 1973. Her rich working life included the position of MUO

Director in 1983, as well as membership in differ-ent expert commissions. She regularly cooperated with the ICOM Glass Committee.

She cooperated in a number of highly complex exhibitions and culturological projects at the Mu-seum of Arts and Crafts, including Tableware from Renaissance to Secession (1973), Secession in Croatia (1977), Croatian National Revival (1985), From Everyday to Holidays – Baroque in Croatia (1993), as well as participated in the preparation of a museological concept for two permanent MUO displays in 1962 and in 1995; the latter was accomplished when she had already been retired.

The exhibition Osredek – Glass (1839 – 1904) (1989) was the last major exhibition that Đurđica prepared during her official working life. She re-tired with the status of museum adviser, head of the glass collection and organizer of the MUO permanent display. Her specialist-scientific inter-ests did not stop with her retirement in 1990. For Đurđica, retirement did not signal the end of coop-eration or the end of her professional career; it was more just an inevitable formality. In the years that followed, she regularly came to MUO to work on new projects entitled Tesori Nazionali della Croazia (exhibition in Arezzo, 1991) and Arte e cultura in Croazia (1993 in Turin). She inventoried glass ob-jects from the holdings of the Presidential Palace, and also cooperated with her colleague Maja Juras, then head of the glass collection, on the culturo-logical project Biedermeyer in Croatia in 1997.

So as this brief, but by no means complete, summary shows, Đurđica Comisso played an in-tegral part in the history of the Museum of Arts and Crafts. She will be forever remembered for her cheerful personality and dedicated work in the profession.

61

Ante Milan rođen je 18. listopada 1925. godine u Kaštel Novom, gdje je i pohađao osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Splitu. Studij geologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu upisao je školske godine 1947./48., a diplomirao je 1952. godine. Godine 1953. zapošljava se na mje-sto kustosa u Geološko-paleontološkom muzeju. U to vrijeme radi na obradi eocenske faune i bavi se rješavanjem hidrogeološke problematike nekih područja Dinarida zajedno s muzejskim kolegama Josipom Poljakom i Ivanom Crnolatcom. Od 1960. do 1966. godine radio je kao asistent u Geološko-paleontološkom zavodu Prirodoslovno-matematič-koga fakulteta u Zagrebu i od tada se počeo baviti biostratigrafskim odnosima jurskih sedimenata u Dinaridima i jurskom hidrozojskom faunom. Treći stupanj nastave (poslijediplomski studij) upisao je školske godine 1960./1961. da bi 1962. godine uspješno obranio magistarski rad. Doktorsku diser-taciju pod naslovom Facijalni odnosi i hidrozojska fauna malma primorskog dijela sjevernog Velebita obranio je 1968. godine. Još za studentskih dana radio je s prof. Marijanom Salopekom i prof. Do-natom Neděla na izradi detaljnih geoloških karata Istre i Banije. Sudjelovao je u ekipi koja je radila na geološkom snimanju listova Crikvenica 109 i Rab 103 u svrhu izrade Osnovne geološke karte SFRJ. Na Paleontološkom institutu u Beču kod prof. Kühna proveo je mjesec dana 1962. godine radi prikupljanja literaturnih podataka o jurskim hidro-zoima i hetetidima. Godine 1966. ponovno dolazi u Geološko-paleontološki muzej, gdje i ostaje do umirovljenja 1983. godine.

Kao temeljit geolog s velikim terenskim isku-stvom dao je značajan doprinos hrvatskoj geolo-giji, ali njegov rad nije prestajao na terenu, već se nastavljao u laboratoriju gdje je načinio brojne pa-leontološke preparate u čije je pregledavanje, anali-ziranje i determiniranje utkao mnogo vremena, tru-da i, dakako, znanja. Također je, predano radeći u Geološko-paleontološkom muzeju, uvelike doprinio napretku muzeološke djelatnosti. Posebno treba istaknuti izradu stalnog postava 1968. godine, koji je dr. Milan realizirao zajedno s kolegama (Crnola-tac, Pavlovsky i Sakač). Tom prigodom cjelokupni muzejski fundus podijeljen je na stalni postav i mu-zejske zbirke. U tada novom stalnom postavu, s novim vitrinama osvijetljenim indirektnim svjetlom,

bio je izložen manji broj fo-sila i uzoraka stijena, ali su bili postavljeni tematski i prilagođeni svim skupina-ma posjetitelja, što je predstavljalo znatan pomak u odnosu na dotadašnji način izlaganja. Tako je posjetitelj u Muzeju mogao razgledati eksponate koji pojašnjavaju fenomene vezane uz opću geo-logiju, stratigrafiju Hrvatske, dijelove neogenskih paleofitoloških zbirki, fosile kvartarnih vertebrata, pa čak i Zbirku ostataka krapinskog pračovjeka. Ta-kođer, jedna od prostorija služila je za povremene muzejske izložbe i prigodna predavanja. S druge strane, veći dio muzejskog fonda pohranjen je tom prigodom u prostorijama studijskih zbirki, što je pružilo mogućnost smještaja i novog znanstveno obrađenog materijala na jednom mjestu. Tlocrt prostorija Geološko-paleontološkog muzeja, popis izloženih eksponata te kratki prikaz zbivanja i živo-ta u geološkoj prošlosti na području Hrvatske dr. Milan objavio je u Vodiču kroz Geološko-paleon-tološki muzej u Zagrebu (Guide to the Geological-paleontological Museum of Zagreb), 1971. godine. Također, jedan je od koautora važne muzejske pu-blikacije Katalog originala tipova vrsta pohranjenih u Geološko-paleontološkom muzeju u Zagrebu, objavljene 1974. godine u izdanju Geološko-pale-ontološkoga muzeja.

Zbog svih zasluga u muzejskoj djelatno-sti 1982. godine promoviran je u muzejskog savjetnika.

Dr. Ante Milan bio je višegodišnji član Geološ-kog društva, Hrvatskog muzejskog društva i Spele-ološkog društva.

Narušeno zdravlje i previše emotivna narav od-veli su ga, nažalost, u prijevremenu mirovinu 1983. godine. U mirovini je mnogo čitao i razmišljao, a posebice ga je zanimala evolucija.

Iz njegovih razmišljanja i pojedinih zapisa mo-glo se iščitati da se ponekad čak nalazio u raskora-ku između općeprihvaćene teorije evolucije i, kako je on to volio nazvati, ‘Boga svoje majke’.

Svoja je promišljanja gradio nadahnut filozo-fijom Teilharda de Chardina, francuskog filozofa, teologa, antropologa i geologa, pa otuda sklo-nost refleksijama o evoluciji svijeta, otuda njegova usmjerenost ‘Universumu’... Slično kao i de Char-dina, privlačile su ga dvije naoko nespojive ljubavi

Katarina Krizmanić i Nediljka Prlj Šimić

Dr. Ante Milan(1925. – 2010.)

62 63

– neosobni svijet materije, koji je moguće spoznati znanošću i onaj drugi svijet što, zahvaljujući objav-ljenoj Božjoj riječi, biva dosegnut jedino vjerom. Je li ih uspio uskladiti ili je to bilo ono što ga je raza-pinjalo, možda nikada nećemo saznati. Ipak, ostaje nam njegov optimizam i njegova misao prožeta težnjom za savršenstvom, koja kao da je postala njegovo ‘opće mjesto’, a to je „da sve konvergira De Chardinovoj ‘omegi’“, onom najboljem što mo-žemo zamisliti i najsvetijem što možemo poželjeti…

Iako nismo proveli niti jedan zajednički radni dan s dr. Milanom, imali smo sreću kroz povreme-na druženja u Muzeju saznati koliko je on zapravo volio svoju struku i muzejski poziv. Sjedeći u bi-blioteci ponekad bi ponestalo riječi, ali zato nije nedostajalo emocija, jer bi upravo u tim trenucima šutnje bio najprisutniji osjećaj zadovoljstva što je ponovno u svom muzeju, u okruženju koje je toliko volio.

Dr. Ante Milan bio je čovjek iskreno predan svojoj obitelji, domovini i životnome pozivu, a iznad svega cijenio je poštenje i rad i kao takav ostat će nam trajno u sjećanju. Ponosni smo što je bio naš prethodnik, ispunjeni jer smo ga imali prilike upoznati, a u mnogočemu bit će nam i ostati uzor koji je teško dosegnuti.

Dr. Ante Milan preminuo je 1. srpnja 2010. godine u Zagrebu.

Ante Milan was born on 18th October 1925 in Kaštel Novi, where he attended primary school. He finished grammar school in Split. In the academic year 1947/48 he enrolled at the Faculty of Natural Sciences and Mathematics in Zagreb, from where he graduated in 1952. He started working as a cu-rator in the Geological-Paleontological Museum in 1953. He and his museum colleagues Josip Poljak and Ivan Crnolatac focused on Eocene fauna and dealt with hydrogeological issues in some areas of the Dinaric range. From 1960 to 1966 he worked as an assistant in the Geological-Paleontological Department of the Faculty of Natural Sciences and Mathematics. It was then that he started working on biostratigraphic relations of Jurassic sediments in the Dinaric Alps and Jurassic Hydrozoan fauna. He enrolled for his third degree (postgraduate study) in the academic year 1960/61 and went on to suc-cessfully defend his master’s thesis in 1962. He defended his doctoral dissertation entitled Facies relations and the Hydrozoan fauna of the Malm in the littoral part of northern Velebit in 1968. When he was still a student, he worked with Professor Marijan Salopek and Professor Donata Neděla on the production of detailed geological maps of Istria and Banija. He took part in a team making geologi-cal surveys of the sheets Crikvenica 109 and Rab 103, to be used for the construction of the Basic Geological Map of SFRY. He spent one month in 1962 with Professor Kühn at the Paleontological Institute in Vienna in order to collect literary data on Jurassic Hydrozoa and Chaetetidae. In 1966, he rejoined the Geological-Paleontological Museum, where he stayed until his retirement in 1983.

As a meticulous geologist with extensive field experience, he made an important contribution to Croatian geology. His work did not stop in the field but continued in the laboratory, where he made numerous paleontological samples, whose control, analysis and determination required a lot of time, effort, and naturally, knowledge. His dedicated work in the Geological-Paleontological Museum greatly contributed to the improvement of museo-logical activity. Special mention should be made of a permanent display from 1968, which Dr Milan designed together with his colleagues (Crnolatac, Pavlovsky and Sakač). On this occasion, the muse-um’s entire holdings were divided into a permanent

63

display and into museum collections. In the new permanent display, the new glass cases illuminated with indirect light showcased a small number of fossils and rock samples, but were set up themati-cally and arranged so as to accommodate all visitor groups, which was a step forward compared to the display method in use until then. This made it pos-sible for Museum visitors to inspect the exhibits that explained the phenomena related to the gen-eral geology and stratigraphy of Croatia, as well as parts of Neogenic paleophytological collections, fossils of Quaternary vertebrae, and even the Col-lection of the Remains of the Krapina Neanderthal. One of the rooms was also devoted to the presen-tation of temporary museum exhibitions and the-matic lectures. On the other hand, a larger part of the museum holdings were displayed in the rooms containing study collections, which offered the possibility of keeping new, scientifically analyzed material in one place. Dr Milan provided a ground plan of the Geological Paleontological Museum, a list of exhibits on display, and a brief overview of the events and life in the geological past of Croatia in his Guide to the Geological-Paleontological Mu-seum in Zagreb, published in 1971. He was also one of the co-authors of an important museum publication Catalogue of the original species types stored in the Geological-Paleontological Museum in Zagreb, published in 1974 and edited by the Geological-Paleontological Museum.

Owing to his numerous merits in museum ac-tivity, he was promoted to the post of museum adviser in 1982.

Dr Ante Milan was a member of the Geologi-cal Society, Museum Association and Speleological Society for a number of years.

His precarious health and his over-emotional nature brought him, regrettably, to early retire-ment in 1983. Whilst retired, he read and thought a lot. He was particularly interested in evolution. His thoughts and some of his notes hint that he sometimes found himself torn between the gener-ally accepted Theory of evolution and, as he liked to call it, “God of his mother”.

His considerations were inspired by the philos-ophy of Teilhard de Chardin, a French philosopher, theologist, anthropologist and geologist: hence his tendency towards reflections on the evolution of

the world, hence his focus on the “Universum”... Simi-larly to Chardin, he was also attracted by the two, at first sight, incompatible loves – the impersonal world of matter, which can be comprehended through science, and the other world which, thanks to the announced Word of God, can only be reached through faith. Whether he succeeded in putting these two worlds together or whether this was an issue that tormented him, we may never find out. Still, we remain with his optimism and his thoughts permeated with his longing for perfection, which became his “general place”, his belief “that everyt-hing converges towards De Chardin’s Omega Po-int”, towards the best we can imagine and the holi-est we can wish for...

Although we never spent a single working day with Dr Milan, we were fortunate enough to learn how much he loved his profession and his museum calling through some informal socializing with him in the Museum. Sitting in the library, he might have sometimes lacked words, but he never lacked emotions: it was in these moments of silence that he experienced the profoundest feeling of satisfac-tion for being again in his museum, in the environ-ment he loved so much.

Dr Ante Milan was a man sincerely devoted to his family, his homeland and his life calling. Above all, he valued honesty and work and as such will be remembered forever. We are proud that he was our predecessor, we are grateful for having had the opportunity to meet him, and we will look up to him as an ideal hard to attain.

Dr Ante Milan passed away on 1st July 2010 in Zagreb.

Dr Ante Milan(1925 – 2010)

64