Microsoft Word - 54638809.docxZNAAJ NIETZSHEA SEMINARSKI RADmaturski.org/" www.maturski.org5SADRAJUvod21.ivot Friedricha Wilhelma Nietzschea31.1.Djela Friedricha Wilhelma Nietzchea 41.2.Poznati aforizmi72.Tri teme Nietzscheove filozofije82.1.Smrt Boga"82.2. Volja za moi" 102.3. Vjeno vraanje istog" 11Zakljuak13Literatura 14UVODFriedrich Wilhelm Nietzsche je umjetnik i pjesnik koji je uvelike, ali i zauvijek promijenio njemaku filozofiju. Bioje strastveni kritiar tada vladajueg morala i vjerovanja. Istaknuo se svojim ljutitim napadima na kranstvo te na moralna uvjerenja i moderno drutvo u kojemu je ivio. Smatrao je kako se religija i moral temelje na nemoralnim sredstvima te da nisu nita drugo nego sluenje lanoj transcendentnoj ideji, pojmu, neemu to izvan konkretnog ovozemaljskog egzistiranja eli propisivati vjene zakone. Nietzsche je smatrao da ovaj ivot nije nemoralan, nego da je muna borba u kojoj je umro Bog, a pobjeuju jai, sposobniji, smjeliji. Prema tome, isticao je kako se umjesto tradicionalnih vrijednost trebaju stvoriti nove. Pred kraj svog ivota je Nietzsche pozivao na osudu antisemitizma. Tada su se te njegove rijei moda i inile besmislenim, ali je vrijeme ipak pokazalo kako je Nietzsche na vrijeme osjetio duh antisemitizma kojije preplavio Njemaku.Otuen od vanjskog svijeta i pod dubokim mentalnim slomom, Nietzsche je svojim djelima zauivao svijet oko sebe. Otuivi se od vanjskog svijeta, pod dubokim je mentalnim slomom ostavio zapanjujue naslijee koje je nastavilo preispitivati i kritizirati svaku utvrenu normu i principejako dugo nakon njegove smrti.Friedrich Wilhelm Nietzsche je njemaki filozof, pjesnik i klasini filolog koji je postao najprovokativniji i najutjecajniji mislilac 19. stoljea. Njegov je ivot je od samog poetka poprimao svoje odluujue okvire.Kadaje Friedrich Nietzsche napustio ovaj svijet, u zrakuje bio neugodni osjeaj kroz itavu Europu. Prvi Svjetski ratjo nije poeo, ali nadolazei kolaps onoga za to se prije smatralo da su sami temelji vjere, razuma i civilizacije, je davao nagovjetaj daje razrueno iznutra. Pozitivizam Prosvjetiteljstvaje zavrio onda kada su ljudi poeli shvaati negativne posljedice tehnolokog razvoja. Religijajejo uvijek ostala, ali se nala u svijetu gdje se broj vjernika stalno smanjivao i gdje je moderna sekularizacija sve vie rasla. Drutvoje ubrzano napredovalo u nekim podrujima, ali iza svega toga su se mogli predvidjeti budui politiki problemi koji e biti posljedice saveza i sukoba.Nietzscheje je odrastao u nestabilnom vremenu gdje su se prethodne sigurnosti glede vjere, znanosti i dobra ovjeka polako poeli raspadati. Plitki optimizam koji su ljudi pokuali predstaviti kao otporje ometao njegovu potragu za istinom i smjerom u ivotu. Nietzsche se udaljio od religije u potpunosti te je osjeao da biva uvuen u krug kaosa. Pokuao je pronai razlog iza ljudskih motiva i radnji, kako bi ouvao svoj razum. Jedan od najveih Nietzscheovih doprinosa svijetu filozofije predstavlja njegov skepticizam drutvenih tvorevina koje se smatraju svetim zakonima.1. IVOT FRIEDRICHA WILHELMA NIETZSCHEANietzscheje roen 15. listopada 1844. godine u Njemakoj, u mjestu Rocken. Njegova obitelj je poljskog grofovskog podrijetla, i upravo su ti grofovi morali napustiti svoju domovinu zbog ondanje vjerske netolerancije jer su bili istaknuti protestanti. Njegov otac je bio luteranski sveenik, a umro je kada je mladi Nietzsche imao pet godina. Nietzsche je gledao oca kako umire u uasnim mukama, a to je ujedno bio vaan faktor u njegovim sumnjama u kranstvo jer nije mogao sebi objasniti zato je njegov otac kanjen, iako je sluio Bogu. Nakon smrti oca umire i njegov mlai brat, a obitelj se potom seli u Naumburg. Nietzschea tada majka alje u internat u Schulpfort koji je bio poznat po strogom vjerskom odgoju. Ondjeje bio upuen u ozbiljan studij staroga vijeka. Mladi Nietzscheje bio senzibilne i razdraljive naravi, iskazivao je potrebu da ga se uvaava. Bio je marljiv uenik, uzornog ponaanja te je s lakoom uio i pokazivao interes za vjerski odgoj. Nakon zavrenog kolovanja u internatu, odlazi na studij klasine filologije u Bonn i Leipzig. Kanio je postati sveenikom, ali je ipak odustao od tog zvanja te se u potpunosti posvetio klasinoj filologiji. Na tom studiju pronalazi prve uzore u ivotu i filozofiji starih Grka, te se istaknuo svojim raspravama iz staroklasine filologije. Zahvaljujui upravo tom svome znanju, imenovanje profesorom klasine filozofije na sveuilitu u Baselu. Vano je spomenuti da u vrijeme dok jejo boravio u Leipziguje postao gorljivim openhauerovcem.Glazba je takoer odigrala veliku ulogu u Nietzscheovom ivotu, za koju je govorio daje ona jedna od vanijih odrednica ivota uope. Za ivota je upoznao poznatog Wagnera, iju je glazbu Nietzsche toliko cijenio daje postala kljuna u njegovim filozofsko-estetskim meditacijama.http://hr.wikipedia.org/wiki/Friedrich_Nietzsche; Vladimir Filipovi: Novija filozofija zapada, Matica hrvatska, Zagreb, 1979.str.41.,42. Zbog njegove zanimacije Wagnerovom karizmatinom umjetnou, njihovo poznanstvo je s vremenom preraslo u snano prijateljstvo u kome su obojica osjeali strast i entuzijazam za Schopenhauerovim filozofskim dijelima. Godine 1870. je sudjelovao u njemako-francuskom ratu kao bolniar dobrovoljac. U to je vrijeme obolio od dizenterije i difterije. Nakon rata, nekoliko godina kasnije je objavio svoju prvu knjigu pod naslovom Roenje tragedije, a on je u nju sabrao svoje dotadanje prouavanje grke kulture kao i metafiziku iza umjetnosti. Svoju inspiraciju je crpio i od Schopenhauera i Wagnera. Objavljivanjem djela Ljudski, previe ljudski (1878.) prekida sve dotadanje odnose s Wagnerom kojeg je u knjizi napao i nazvao slabo preruenim umjetnikom, a to je oznailo kraj njihovog desetogodinjeg prijateljstva.Nietzscheje bio vidno razoaran njegovom kranskom orijentacijom kao i sklonou prema starogermanskom kultu. Nietzscheov ivot se otada potpuno mijenja. Njegov misaoni razvoj i poniranje u svijet vlastitih vizija ga je u potpunosti osamilo i tada je postao Nietzschekojeg danas poznajemo. Slijedee godine Nitzscheova ivota su predstavljale njegov izuzetno produktivni period. Objavioje brojna djela poput Vesela znanostt (1882.), Tako je govorio Zaratustra (1883.-85.), Iznad dobra i zla (1886.), 0 geneologiji morala (1887.), Sumrak idola (1888.) i Antikrist (1888.). Godinama se bavio prirodnom znanou, a osim izuzetnih znanstvenih djela pisao je i pjesme. Zbog svoje bolesti je bio prisiljen povui se u mirovinu 1879. godine. Boravio je u vicarskim Alpama te na talijanskoj i francuskoj rivijeri. 1889. godine, nedugo nakon objavljivanja Antikrista je doivi mentalni slom te je proglaen umobolnim. Bio je smjeten u duevnu bolnicu u Torinu, a nakon toga se za njega skrbila njegova majka. Posljednje godine svog ivota je proveo kod svoje sestre Elisabeth u Weimaru. Nietzsche je umro 25. kolovoza 1900. godine. Njegova djela je tiskala, ali i djelomino falsificirala upravo njegova sestra koja se brinula o njemu prije smrti. U 20. stoljeu je K. Schlecht otkrio kako je upravo ta Nietzscheova sestra bila rasistiki nastrojena i da je uvelike pridonijela da se njegova filozofija propagira i zloupotrebljava unutar Treeg Reicha. Kuu u kojoj je Nietzsche boravio je pretvorila u njegovo svetite u kojoj se veliao kult njegove osobe kao i filozofije. Brojni nacistiki intelektualci su posjeivali to svetite, ak i sam Hitler . Ona se pobrinula da Nietzsche postane slubeni mislilac Treeg Reicha. Takvo neto je bilo potpuno apsurdno jer Nietzsche nije bio nacionalist, on je zapravo mrzio bilo kakav oblik nacionalizma. Onje sebe smatraojednim od prvih pravih Europljana, a to je i bio.http://hr.wikipedia.org/wiki/Friedrich_Nietzsche; Vladimir Filipovi: Novija filozofija zapada, Matica hrvatska, Zagreb, 1979.str.41.,42.1.1 Djela Friedricha Wilhelma NietzcheaNietzscheje bio plodonosan pisac, kojije napisao nekoliko znaajnih djela, meu njima:Roenj e tragedij e (1872.)Izvianjajednog nesuvremenoga (1873.-1876.)O ljudskim i suvie ljudskim stvarima (1878.)Radosna znanost (1882, 1887)Tako je govorio Zaratustra (1883.-1885.)S onu stranu dobra i zla (1886.)Uz genealogiju morala (1887.)Sluaj Wagner (1888.)Sumrak idola (1888.)Antikrist (1888.)Ecce Homo (1889.)Nietzsche contra Wagner (1888.)Volja za moKod Nietzschea je ponajprije rije o velikoj i znatnoj kompleksnosti njegovih tekstova, prije nego o nekoj jednostavnoj i jednoznanoj povezanosti njegova miljenja s povijesnim zbivanjima. Uinci njegovih spisa doista su mnogostruki i sadravaju mnotvo eksplozivnih, neuravnoteenih i neodgovornih pasaa koji doputaju nebrojene mogunosti prihvaanja i odbijanja. Takoer je oito da je razumijevanje njegova djela bilo sastavni dio poimanja i odreenja europske povijesti izmeu dvaju svjetskih ratova, pa je stoga tumaenje i razraunavanje s njegovim miljenjem bilo oito nuno za njegove apologete i protivnike. Zato bi se moda i moglo rei da je "navlastito Nietzscheovo metafiziko podruje" bezuvjetno i na neki bitan nain povezano s tom povijesnom epohom, te se stoga svakako moe sloiti sa Derridom koji o tome kae: "Nije da mi znamo ili vjerujemo da znamo to je nacizam, pa bismo stoga i mogli ponovno proitati to je "nietzscheanizam". Ne vjerujem da mi ve znamo misliti nacizam. To ostaje pred nama kao zadaa, a tomu pripada politika lektira nietzscheanskoga korpusa".Kadje rije o ranoj ili prvoj recepciji Nietzschea u nas, valja naglasiti kako ona dolazi od strane knjievnika, primjerice A. G. Matoa i M. Krlee.U ranom razdoblju, iz vremena Prvoga svjetskog rata, Nietzsche je bio vrlo poticajan za Krleu, uostalom kao i za mnoge u Europi (Kravar, 1980./81.). Nietzsche je za Krleu ponajprije radikalan i otar kritiar graanske deka- dencije, odnosno Nietzscheov dionizijski doivljaj svijeta, njegov vitalistiki amoralizam, bezuvjetno priklanjanje ivotu nasuprot "platonizma za svjetinu", tj. kranstva, nihilizam koji odbacuje vladajui moral i vrijednosti strane ivotu te zagovara nove vrednote i nadovjeka itd. Takav literarni doivljaj Nietzschea tipian je za europsku humanistiku inteligenciju prve polovine 20. stoljea, ali zanimljivoje da Krlea kasnije nigdje ne govori i ne prosuuje o kobnim afilijacijama Nietzscheova miljenja i nacionalsocijalizma. No budui da je rije o knjievniku i pjesniku, to i nije bila posebno njegova zadaa.Moda je poradi svih navedenih razloga pedagoki vrlo prihvatljiv savjet uglednoga suvremenog filozofa Karl-Otta Apela da Nietzsche treba biti lektira za starije i naprednije studente budui daje u svojoj radikalnosti previe zavodljiv i provokativan.Tragova Nietzscheovih postavki osobito ima u esteticistikoj fazi umjetnosti na samome poetku i u filozofiji i knjievnosti egzistencijalizma na polovici toga velikog i stranog stoljea. Gide, Strindberg, Shaw, Th. Mann, D'Annunzio, Hamsun, Valerv, Camus... niz knjievnih imena koja su kreativno reinterpretirala Nietzschea lako se moe nastaviti.Najitanije knjiga, Tako je govorio Zaratustra" je djelo koje je nastalo, nastalo izmeu 1883. i 1885., a koje govori o starom amanu koji se sputa sa svoje planine medu narod iz elje da naui neto od njih i da narodu podari svoje znanje. Prilikom sputanja u selo nailazi na razne ljude od kojih doznaje njihove tajne. Zaratustra je zapravo u potrazi za ovjekom sebi ravnim, ali mnogi ne razumiju njegovu filozofiju i ismijavaju ga, no ima i onih koji mu se dive."Zaratustra" je njemaka verzija imena perzijskog proroka Zoroastra (ZaraButra), navodnog osnivaa zoroastrizma, koji je jako utjecao na judaizam i zatim kranstvo. Dakle, knjiga ne prikazuje povijesnog Zaratustru, o kojemu imamo jako malo podataka, ve se koristi njegova mistinost stvarajui jednog ne-povijesnog Zaratustru, koji eli tradicionalni moral okrenuti naglavce. Najslavniji odlomak nalazi se na poetku knjige: Zaratustra se sputa s planine, razgovara s nekim ovjekom i zatim se pita: "Je li mogue da ljudi jo ne znaju daje Bog mrtav?" Time izaziva i kontroverzna tumaenja. Najvie su rasprava pobudile n njegove misli o nadovjeku.Zbog svojih razmatranja to je jedno od najpoznatijih filozofskih djela ovoga autora, a stil pisanjaje nedvosmisleno svrstao Zaratustru i u vrhunce svjetske knjievnosti.Antikrist je djelo koje je nastalo 1888. kada je Nietzsche pokazivao ve prve znakove ludosti. Stil pisanja (izriaj) jest kao i uvijek prepoznatljiv: poetsko-filozofski. Upravo iz tog razloga se i ne moe napraviti jedan sustavan pregled djela. Ideje su iznesene bljeskovito.Sto se tie samog naslova djela, on ne odgovara sadraju. Ne govori se o nikakvom Antikristu, ve je Antikrist onaj koji nam pripovjeda - Nietzsche. Nietzsche sam sebe naziva Antikristom, potpisavi se na kraju: Antikrist.Sadraj samoga djelo jest zapravo kritika kranstva i zapadne filozofije. Kranstvo se suprotstavlja moralu, kojega on zastupa. On smatra da je moralno sve ono to je u ljudskoj naravi, stoga je najvea vrijednost mo. Sto se tie filozofije, nju smatra sredstvom kojim se kranstvo slui da bi proguralo svoje stavove.Na Krista gleda kao na nekog flegmatika. Oni ga sude, a njega nije briga. Pravi kranin ne postoji, jedini kranin jest bio samo jedan i on je umro na kriu.Bog ne postoji, On je izmiljotina sveenika, koji su ga izmislili da bi poveali svoju mo. Prema tome Boja je volja ono to sveenik hoe imati. Iz toga razloga je sveenik najgora vrsta ovjeka - hipokrit.Zavrava sa osudom kranstva: "Zakon protiv Kranstva"; i na kraju potpis: Antikrist.Sumrak idola (Gotzen-Dammerung)jejedno od Nietzscheovih zadnjih djela, dovreno 30. rujna 1888. u Torinu. Saetak je to njegovih kasnijih filozofskih stavova, "ve ranije razraivani problemi, no sad izneseni na saetiji i zaotreniji nain", a rijeima samog Nietzschea "(...) vrlo smiono i precizno sastavljen saetak mojih najbitnijih filozofijskih heterodoksija: tako da taj spis moe posluiti upuivanju i otvaranju apetita za moje Prevrednovanje svih vrijednosti (...)". Iz ovoga je razvidno daje Nietzschea planirao nastaviti svoj intenzivni rad (1888. je napisao, osim Sumraka, jo i Dionizove ditirambe, Ecce homo, Sluaj Wagner i Antikrista) i zapoeti svoje Prevrednovanje svih vrijednosti, no ve u sijenju idue godine doivljava duevni slom, kojije ujedno i oznaio kraj njegova stvaralatva.1.2. Poznati aforizmiPoznate izreke iz njegovih djela:-Kako loa muzika i loi razlozi dobro zvue kad mariramo protiv neprijatelja.-Ne vjeruj onima koji mnogo govore o svojoj pravednosti.-Boljeje ne znati nita nego napola znati neke stvari.-Ljubav je stanje u kojem ovjek vidi stvari onakvima kakve nisu.-Ne nedostatak ljubavi ve nedostatak prijateljstva stvara nesretne brakove.-Volim onog sto ivi da bi spoznavao.-U mrnjije strah.-Ono sto nas ne ubija, jaca nas.-Lazje uslov ivota. U stvari, razlikaje u kome se cilju lae: da li se odrava ili razara.-Uitelju se lose uzvraa, ako se uvijek ostaje samo uenik.-ovjek je neto gipko i plastino - iz njega se moe napraviti sto god se hoe.-Ne borite se vi za pravo, vi pravedni, nego za to da pobijedi vaa slika o ovjeku.-Ne u spoznavanja, u stvaranju lei nas spas.-Imati i htjeti vise imati, rastjednom rijeju - to je sam ivot.-Gdje nadjoh ivo, tamo nadjoh volju za moi; ve u volji sluge nadjoh volju da bude gospodar.-Ve i puko zaustavljanje u poveanju moi, ostajanje na nekom stupnju moi predstavlja poetak nemoi.-Moj nain odmazde je u tome, da se za glupou poalje sto je brze mogue pamet: takoju se modajo sustigne.-Sjecanjeje jedna gnojna rana.-ovjek je runi kamen koji treba oblikovatelja.-Jednako pravo za sve - to je najvea nepravda; jer pritom su najvii ljudi prikraeni.-Tamo gdj e su rase pomij eane, vrelo j e velikih kultura.-eni su nuna dj eca, mukarac j e uvij ek sredstvo.-Biti besmrtan to se skupo placa: za to se vise puta umire za ivota.-Sve veliko, neko djelo, neki cin okree se, jednom izvreno, u mah protiv onog ko ga je uinio.-Ljubav je zadovoljstvo posjedovati, udnja da se posjedovano posjeduje u svoj njegovoj ljepoti.-Ljubav je laz i iluzija, jer postoji samo strast, zelja za moi i mo.-Mi potujemo i titimo sva nagomilavanja moi, jer se nadamo jednom ih naslijediti. I zloin je nad njima.-Nema nieg kominijeg od oenjenog filozofa.-Pravi mukarac eli dvoje: opasnost i igru. Zato eli enu kao najopasniju igraku.-Majka u sinu obino ljubi vise samu sebe, nego sina.-Ljubav prema Jednome ostavlja dovoljno prostora za mrnju prema mnogim drugima.-Ja sam previe radoznao, previe obijesan, da bih sebi mogao dopustiti jedan grubi odgovor. Bog je jedan grubi odgovor, jedna nedelikatesa spram nas mislilaca - u osnovi cak naprosto jedna gruba zabrana za nas: imate ne misliti!-Svako preziranje spolnog ivota, svako oneienje istog pojmom "neist" jest cak zloin spram ivota - jest onaj navlastiti grijeh protiv svetog duha ivota.-Vrijednost nekog ovjeka treba dokazivati kakva prava on sebi smije uzeti: "izjednaavanje" se zbiva iz neuvaavanja viih priroda i zloin je nad njima.Ljudi koji jedan jezik govore i itaju iste novine zovu se danas "nacije" i hoe da su zajednikog porijekla, a to ipak ni uz najgore krivotvorenje nije uspjelo.2. TRI TEME NIETZSCHEOVE FILOZOFIJETri su velike teme Nietzscheove filozofije, a unutar njih je utjelovljena cjelokupna problematika samog Nietzschea. Te tri teme jesu smrt boga, volja za moi i vjeno vraanje istog. Trea tema je ujedno i najvanija i ona se pokazuje u svojem pravom smislu kao temeljna misao cjelokupne Nietzscheove filozofije tek u obradi filozofije umjetnosti. Danko Grli: Odabrana djela; Friedrich Nietzsche; Naprijed Zagreb i Nolit Beograd, 1988.;str.97.Tema o smrti boga je prva tema kojom se Nietzsche bavio. On ne kae da boga nema, pa ak ni da ne vjeruje njega. Ne odmie se ni od psiholokog utvrivanja bez vjerovanja koje se tada znatno iri, ali ni ne pokuava dokazati da boje bie ne postoji. On samo tvrdi daje bog danas mrtav i to zato to smo ga mi sami ubili Tu se Nietzsche ne zadrava, on ide dalje tako to postavlja pitanje kako i zato je bog mrtav. Grli u svom djelu o Friedrichu Nietzscheu, unutar ove teme istie pretpostavku o uzroku smrti boga, a ona je vezana uz povijest kranstva. Dakle, mora se prodrijeti do same jezgre kranstva kako bi se ovo shvatilo, a to je Nietzsche i uinio. Kranstvo se tako navodi kao razlog koji je doveo do unitenja onih temeljnih istina u kojima je ivio ovjek Nietzscheje razotkriva kranstvo kao religiju koja ide protiv ivota, u smislu da je idealizam te religije, stremei prema viem boanskom dostignuu, odbacio stvari na zemlji koje bi mogle ozlijediti ili ubiti pojedinca, ime se zapravo promicao oblik materijalizma gdje je ugodnost pojedinca postala najveim ciljem. Zbog ovoga je Nietzsche mogao predvidjeti modernu ateistiku dilemu koja ne zna u to da vjeruje, budui da je razvitak kranstva slijedio oekivani tijek. Ono je jedino moglo ouvati svoju vjeru u Boga sve dok je bilo temeljeno na dogmatinoj moralnosti. Znanost je istraila svijet pomou logike i racionalnosti, a kranski mitovi i veina moralnoga temelja su se pokazale kao lai.Pa tako, Nietzsche za povijest kranstva kae kako je ona neto najstranije to se u povijesti moglo dogoditi, da je prokletstvo i da zapravo to kransko unitava samu umjetnost.Jedno od njegovih djela u koje je utkana ova prva tema je Antikrist u kojem Nietzsche kranstvo naziva besramnom sramotom ovjeanstva. Ve sam naslova djela ne odgovara sadraju jer on ne govori o nekakvom Antikristu, ve je Antikrist onaj koji nam pripovijeda, dakle, sam Nietzsche. Sadraj samoga djelo je zapravo kritika kranstva i zapadne filozofije. On iznosi svoja uvjerenja o tome kako se kranstvo suprotstavlja moralu, kojega on zastupa. Smatra da je moralno sve ono to je u ljudskoj naravi, stoga je najvea vrijednost mo, a filozofiju smatra sredstvom kojim se kranstvo slui da bi proguralo svojestavove. Krista promatra kao nekog flegmatika kojemu sude, a njega nije briga. Pa prema tome, navodi kako pravi kranin ne postoji, ajedini kojije postojao je umro na kriu. http://hr.wikipedia.org/wiki/Friedrich_NietzscheNietzsche, nadalje smatra kako je ovozemaljski ivot prema kranskom vjerovanju uasno mjesto koje je ispunjeno smru, boli, nejednakosti i prirodnim instinktima. Sve ovo navodi kao tezu kojom ide protiv Boje moralne etike koja obeava svojim sljedbenicima sigurno mjesto u raju. Ali mi moramo ivjeti prema zakonima tog svijeta poslije smrti ovdje, na zemlji kako bismo doli do raja, i u tome lei problem. http://www.anus.com/zine/db/ friedrich nietzsche/croatian-language.html, 20.4.201 Nietzsche je na ovaj nain poeo vrlo otvoreno kritizirati same temelje kranstva. Kao to sam ve navela, Nietzsche negira postojanje pravog kranina, pa zato i navodi jo jednu tezu kojom eli pobiti te vrste temelje kranstva. On smatra da kranin demonizira zemaljski ivot i njegove prirodne zakone u korist svijeta u kome nema svih neugodnih stvari koje su svojstvene ovoj stvarnosti. http://www.anus.com/zine/db/ friedrich nietzsche/croatian-language.htmlOvu gorljivu Nietzscheovu borbu protiv kranstva i svega kranskog moemo zapravo promatrati kao njegovu emotivnu borbu sa samim sobom.Nadalje, smrt kranskog boga je tema itavog prvog dijela Zaratustre. Zaratustra je zapravo njemaka verzija imena perzijskog proroka Zoroastra kojije ujedno i navodni osniva zoroastrizma, koji je jako utjecao na judaizam ali i na kranstvo. U knjizi postaje jasno da Nietzsche prikazuje novog ili drukijeg Zaratustru, koji okree tradicionalni moral naglavce. Najslavniji odlomak nalazi se na poetku knjige: Zaratustra se sputa s planine, razgovara s nekim ovjekom i zatim se pita je li mogue da ljudi jo ne znaju da je Bog mrtav. No Zaratustra ne tvrdi smrt politeistikog boga, ve vjenog boga koji se uope moe zamisliti kao puna negacija same vremenitosti vremena. Smrt boga je deziluzioniranje te iluzije o onostranom, o nad svijetu platonske metafizike, o tezi da postoji bie izvan vremena.Danko Grli: Odabrana djela-Friedrich Nietzsche, Naprijed, Zagreb; Nolit, Beograd, 1988.,str.101.Grli navodi kako Nietzscheu ta smrt boga ne vodi ka samoj propasti kranstva. Time prestaje i predodreenost svega postojeeg spram cilja i ideje koje su bile nosilac samog ovjeka i svijeta uope te je zato samo djelovanje postalo jedina dostojna opcija ovjekovog opstanka. Prema tome, smrt boga predstavlja trenutak kada ovjek prestaje vjerovati u vie ideale. ovjek se naao u takvoj situaciji da ivi svoj ivot a da ne zna zato. Smisao postojanja je spalo na obino postojanje bia samo zato to je nestao bitak koji je vezao ovjeka s trajnim i transcendentalnim smislom njegova opstanka.Nietzsche tvrdi da prekid poveznice izmeu Boga i ovjeka ne ukazuje na kraj ovjeanstva. Kako bi dokazao svoju tvrdnju on iznosi kako nam odgovor na to pitanje ne moe dati ni Bog, ali ni znanost. Nadalje objanjava kako je Bog taj koji nam ne moe pruiti to objanjenje jer on pripada religiji koja je lana i koja prezire sr samog ljudskog ivota. Za znanost navodi kako nam prividno moe pruiti jasno i racionalno vjerovanje u istinu, ali, Nietzsche napominje i vrlo mudro razotkriva kako znanost i religija u konanici i nisu toliko razliiti jer i jedno i drugo vjeruje u objektivnu istinu, koja pretpostavlja da smo u stanju objektivno tumaiti stvarnost bez ljudske subjektivnosti. vOzren unec: Suvremena filozofija I, SK, Zagreb, 1996.; http://www.anus.com/zine/db/ friedrich nietzsche/croatian -language.html. Prema njemu, znanost i religija temelje svoje shvaanje stvarnosti kroz teoriju, koja nikada nije usklaena s pravom istinom. Znanost Znanost je u mogunosti, primjerice istraiti porijeklo svemira, ali ne prua tvrdnje zato je nastao ili to on znai za nas. predstavlja pristup ivotu bez konteksta, to oznaava da ne prua nikakvu egzistencijalnu istinu ili savjet ve samo klinike zakljuke. Na temelju ovih tvrdnji Nietzsche dolazi do zakljuka da je egzistencijalna filozofija ta koja ovjeku moe pruiti i nadomjestiti onaj stari smisao ivljenja ovim novim. Spominjui ovu novu filozofiju otkriva probleme pri oblikovanju znanosti u novu religiju, a jedan od njih je taj da nam ona ne prua one potrebne istine koje traimo, jer tu ne postoji nikakva kontekstualna poveznica sa postojanjem ovjeka. Nastojao je preispitati motive iza pretvaranja vjerovanja od religije do znanosti. Tu otkriva kako je upravo to vjerovanje postalo zamjenom za ideale koji su odsutni i kojim se pokuava prikriti praznina koja je vana u ovjekovu postojanju. Zbog takve znanosti i stanja u kojem se nalazi, Nietzsche je predvidio mistifikaciju znanstvene "istine" koja e naposljetku dovesti do istog nihilistikog Razdoblje nihilizma Nietzsche promatra kao loginu posljedicu kranskog negiranja ivota. Prema njemu kranstvo ne podrava stvari koje oznaavaju sretan ivot u skladu s odreenim vrlinama. Umjesto toga pokuava doi do moi kroz moralnost, zalaui se za ono to je slabo i to propada. Nietzsche nastoji objasniti kranski ropski instinkt koji svoj svijet suava do nihilizma. Ovaj proces je uasan i neizbjean te se kao jedina prilika za preivljavanjem predstavlja nadilaenje kranskog nihilizma stvaranjem novih vrijednosti, a one bi trebale biti plemenite i moraju cijeniti ivot, ili e i nae propasti u crnu rupu kranskog poricanja ivota. stanja kao to je uinilo i kranstvo prije 12nje.12http://www.anus.com/zine/db/ friedrich nietzsche/croatian-language.htmlMnogi smatraju kako je druga velika Nietzscheova tema moda i najzanimljivija, a radi se o temi koja nosi naziv