rudolf steiner-čovjek kao biće Čula i biće zamjećivanja

7/23/2019 Rudolf Steiner-ovjek Kao Bie ula i Bie Zamjeivanja

1/13

DR.RUDOLF STEINER

OVJEK KAOBIE ULA

IBIE ZAMJEDBE

IZVADAK IZ CIKLUSA:

POSTANAK OVJEKA ,SVJETSKADUA I SVJETSKI DUH

DORNACH 1921.GODINE


2/13


3/13

SRODNOST

OSJETILA

S

PREDOD2BENIM,

OSJECAJNIM I VOLJNIM

2rVOTOM I NJIHOV ODNOS SPRAM OKOLINE I

SPRAM

O V J E K O V E

U ~ w r R A N J O S T I

z "Postanje

o v j e k o v o svje tska

dua i

s V j e t ; : l < ~

duh"

o v j e

k k a o

b

i

e

u

l

a

i

')

i e

z a

m

j

e

d b

e

R

S h I . ~

~ r e d a v n j e

uDornaehu 22. srpnja

1921.

P h i l . - h ~ T ~ T . O r 0 3 0 p h i s e h e r

Vp.rlag,

Dornach 1939.

)

Ta p o d r u j a koja Vam oVdje ispisah kao P01;jd u l a rladu se

jfiH110

medjusobno r a z l u i t i - istovremeno

pak m07.erl o

u njim" pro

n a i ono

srodno,

naime da tim osjet i l ima z a m j e u j e m o

(pereipiramn ).

To

je

nae

o p e n j e

s

vanjskim

SVijetom,

nae

s p o z n a v a j u e o p e n j e s njime, o p e n j e posredov8L0

tim

u l i m a . No

vrlo

je

r a z l i i t n a i n odnoenja pojedinih u l a

prema vanjskome

sVijp,"l;u.

Ponajpri je

tu su

e t i r i os je t i l a koja nas

~ l s u m n j i v o

po

vezuj\' s vanjskim

SY;.jetom

- ukolik,-, r i j e n e ~ U I ' l ' j : i . V ( ) tu om1jem

upcq,:ijebi

t i .

To

SL :

os je t i lo jas tva, osje t i lo

mell . ,

' ) 'net1lo

r i j

..

::::;.

i osje t i lo s='-uha.

I

n e e Vam i t i teko

UYidj.1ti

iF-ge

e ; j t ' ~ _ v k u p : . i 4 1 s\ojim

dOivljavanjem

na:' azimo u v8 liskome svi je tu

onda

kad

z a m j e u j e m o jastvo dmgug 0 1 f j e k a ,

kl-'

~ ~ r c i p i r a m o mieli

iH

r i ; j e l ~ i njego;re.

Kod sluha

to zad je lo nijf'

Jtprve shvat l j ivo,

aE razl ) r

lei u tome to je E.pstrak-bi naZor p r ~ k o svih u l a

prelio

n e j ~ l

vrs t z a j e d n i k o g p o o p e n o g pojmovlja

u.illjesto

uvida

u i ; v ~ : : n e s p 8 c i f i n o s t i pojedinih o s ~ e t i l a . liara"'r..o,

ova pi

tanja

ne Ql:1ju

..,6

pojmovno r a i o t i t i vanjskim eksperimemima, za to je

ved

p o t ~ e b n o modi os je t i t i ("napipat i")

doivljaje.

O b 1 n o se miljenje

ni

ne

,o {uava pozabavi

t i

i n j e n i c o m da

nas sluh -

time

to

gi banje u

- 1


4/13

zraku, dakle

neto

f i z i k o posreduje sluni

osjet

-

zapravo

prenosi izravno u vanjski svi je t . I promotrite

l i koliko

je sluni

osjet

spram

i t a v o g

naeg

organskog

unutarnjeg

doivljavanja

neto

izvanjsko, ubrzo

e t e

uvidjeti

da

nam

osjet i lo sluha

u tom pogledu

valja

d r w c i j e t u m i t i nego

vid.

Jer

iz

promatranja

vidnog

organa,

oka, lako e m o spoznati koliko je

ono to

tu biva

posredovano zapravo

u visokom

stupnju nutarnji

proces. Barem re -

lativno

gledano, to

je

nutarnji proces.

Kad

usnemo

o i

se

sklapaju,

uha

naprotiv

ne bivaju zatvarana. U ovkvim

naizgled

t r ivi jalnim

i n j e n i c a m a iskazuje se

neto

duboko z n a a j n o za ci je l i ivot

o v j e k o v I ako

smo pri

spavanju

prinudjeni zatvori t i

svoju nutrinu

- jer ne

treba

da vidom z a m j e u j e m o

-

tad uho ne

moramo i s k l j u i t i

ono ivi na posve

d r u k i j i

n i n u vanjskome svijetu.

Oko

je mnogo

vie dio nae nutrine,

vid

je usmjereni j i

prema

nutrini

od

sluha

Ali

ne

osjet

onoga to u j e m o to

je

neto drugo

Osjet

onoga

to U j e m o koji lei u osnovi glazbe) zapravo je r a z l i i t

od

sa-

moga slunog

percipiranja.

Ona pak u l a to u

bi t i posreduju vanjsko

i

unutarnje,

izrazito

su

vanjska

osje t i la

Vidi

shemu).

ona

koja

tako

r e i

stoje

na rubu izmedju vanjskoga i unutarnjega, koja su i s to

tako

vanjsko kao i

nutarnje

dOivljavanje, s l i j e d e a su e t i r i u l

osjeti lo topline,

vid,

okus,

miris. Pokuajte

sumirati doivljaje

date p o m o u

nekog

od

t ih

u l a

:

uvidjet e t e

kako

je

u svim

tim

osjetima prisutno

sUdoivljavanje s

vanjskim

svijetom, ali

i s to

dobno i

doivljavanje

u vlast i to j

nutrini .

Pijete

l i ocat,

pri okusu imate bez daljnjega s

jedne

strane nutarnji

doiVljaj

u

vezi

s octom s

druge

pak

strane

imate

i prema

van

usmjeren doivljaj

usporediV

s

dOivljavanjem vanjskoga jastva

i l i

r i j e i ~ s u p r o t tome

bilo

bi itekako nezgodno kad biste na i s t i

n i n SUbjektivni, nutarnji dOivljaj

umijeali

u,

recimo, sluanje

r i j e i Zamislite samo: p i j u i ocat, naceri l i ste

se.

To

am

jasno n a z n a u j e da

imate unutarnji

s vanjskim

dOivljajem,

da

unu-

vanjski i

nutarnji

doivljaj u t j e u jedan u drugi. I kad b

pri

percepciji r i j e i to bilo jednako tako, kad

biste,

recimo, prilikom

n e i j e g izlaganja morali

na i s t i

n i n

u

sebi sudoivljavati

kao

pri

gutanju

octa

i l i

pak

moselskoga

vina -

tad

ne biste u o p e mogli

objektivno

d o s e i spoznaju onoga to am

govornik

kaZUje. U

i s toj

mjeri

u kojoj

am je pri octu

pao u

dio

neugodan a

pri vinu

2 -


5/13

ugodan

nutarnji

doivljaj

u toj

ste

l s to j mjeri t ing i ra l i jedan

vanjski

doivljaj .

ta j vanjski doivljaj ne

smijete

t ing i ra t i

h o e t e

l i

npr.

percipirat i

r i j e i

govornika.

I

moemo

kazati

:

uvidjet

e m o prisutnost onoga to je (iudoredno

i m stanemo gle

dat i te stvari u pravome svjet lu.

Jer

ima l judi koji

se

n r o i t o

u pogledu u l

jastva

al i i

u l

misli tako

vladaju

da se moe r e i : oni se zadri :avaju

toliko

u sfer i

svoj ih

srednjih

osjet i la

os je t i la topline vida okusa i mirisa

da

i

druge l jude odnosno njihove misli procjenjuju na takav n i n I

tad u o p e ne u j u misli i l i r i j e i drugoga z m j e u j u ih

zapravo

onako kako

percipiramo

vino

i l i

ocat

i l i

bilo

koje

drugo

p i e i l i hranu.

I tu vidimo kako

se

neto u d c r e d n o

naprosto

nadaje iz

i n e posve moralno irelevantnog n a i T . a

promatranja.

Uzmi te npr.

o v j e k kod

kojeg su

sluh i osobito

U . l o

r i j e i u l o

misli

i

osjet i lo

jastva slabo razvijeni. Takav o v j e k

ivi

u neku ruku

bez

glave

on svoja u glavi

situirana

u l rabi

s l i n o

onima

koja

su

vie okrenuta animalnome. Zivotinja nije kadra

na onakav

n i n objektivno

percipi rat i

kao

to takav

o v j e k

objektivno-subjektivno

moe

opaati

putem

u l

topline

vida

okusa

i mirisa. Zivotinja

mir i e :

Vi

s i

moete p r e d o i t i kako je

ona tek

vrlo

malo

sposobna sebi objektivno

oprisutnit i ono sa

i m e

je

prilikom mirisanja s u o e n to

je

u

visokom

stupnju

subjektivan

doivljaj . Dakako, svi l judi raspolau osjetilom

sluha r i j e i misli i

jastva al i

oni koji

se

cijelom svojom

konstitucijom

unose

vie u u l o topline

i l i vid

n r o i t o pak

U okus i l i

k

miris t i

sve

podeavaju prema svom

SUbjektivnom mirisanju ojeoline Zar ne, svakodnevno se

moemo

u

to uVjeriti. Usmjerite samo panju na to [ako ima ljudi koji

nisu u stanju ita objektivno opaziti koji sve percipiraju

kao

da se radi o okusu

i l i

mirisu. Primijetit e t e to u najnovijoj

X-ovoj brouri. n

u o p e nije

sposoban razumjeti r i j e i i l i

misli drugoga,

on

sve

s h v a a

analogno

pijenju

vina

i l i

octa.

Tu sve postaje SUbjektivnim doivljajem.

T

istom se smislu deava

neto

n e u d o r e d n o tiskamo l i vie osjete nadolje k

modalitetu niih. I tako posve pouzdano moemo uspostaviti su

odnos izmedju morala i cjeline svjetonazora - ono razorno

naprotiv, ono to potkopava i t v u nau

ciVilizaciju

lei ba u

- 3


6/13

pomanjkanju sposobnosti

da se

premosti jaz

izmedju

prirodne

zakonitosti i onoga

to

zovemo moralitetom.

Kod

osjeti la

za

ravnoteu, za

kretanje,

kod

ivotnog

osjet i -

la i kod opipa v e

smo

pri izrazito unutarnjim u l i m a . Jer, po-

gledajte

: ono

to

nam

posreduje osjetilo

za ravnoteu,

jest naa

vlast i ta

ravnotea, to nam prua

u l o

kretanja,

stanje

je

kretanja u kome

se

nalazimo. A nae ivotno stanje

je

ono o p e

opaanje da

l i

nai

organi ~ u n k c i o n i r a j u u skladu

sa

ivotom i l i

u neskladu s onim

ivotnim.

Kod

opipa

mogli bismo se u ovoj pro-

cjeni

lako

prevar i t i pa ipak,

to

god da opipavate, ono

to e t e

doivjeti

bit

e

unutarnji

doivljaj.

Vi

tako

r e i

ne

o s j e a t e

kredu to

je

uzeste

u ruku, o s j e a t e (grubo r e e n o potisnutu

kou . proces naravno

valja mnogo

p r o t a n a n i j e okarakterizirati.

Radi se o reakciji Vae vlasti te nutrine na jedan vanjski

proces,

i

to

ee

ni

u kojem drugom,opaaju ne zbiva onako kao

pri

opipu.

Ova

je pak

potonja

grupa u l a modificirana n e i m drugim.

Pris je t i te

se

onoga

to sam

ovdje iznio

prije

nekoliko sedmica. 1

Promotrite

o v j e k a

u

pogledu

toga

to

e t i r i m a

posljednjim

u l i m a

biva

percipirano: u n a t o

tome

to z a m j e u j e m o vlasti to

kretanje,

vlasti to stanje

ravnotee,

premda se ono

to

biva percipirano percipira

na izrazito SUbjektivan n a i n prema

unutra

- eve

su to

posve objektivni

procesi.

I to je,

Vidite,

zanim

ljiVO

na cijeloj stvari.

i

u

tim

o p a a j i m a z a m j e u j e m o prema

unutra, al i

to to

z a m j e u j e m o sasvim su

objektivne

stvari .

Jer, fizikalno gledano svejedno

je

da l i se u t ~ u kreta-

nja

odnosno

ravnotee

nalazi

o v j e k

i l i

klada.

Za

vanjski

f i z i k i

SVijet

u njegovu kretanju valja etanje kretanja

i l i

ravnotee

jednako promatrati za o v j e k a kao i za panj. I uz-

mete

l i !ivotno

u l o tad

je

- is t ina,

ponajprije

ne u odnosu na

vanjski SVijet, bar

prividno ne - ono

to nam

posreduje

to

u l o t i jek

sasvim objektivnih

dogadjaja.

P r e d o i t e

si proces

u

retor t i

; on e odvija po odred jenim zakonima, dade

se

objek-

tivno

opisati .

To

to

percipira

ivotno

u l o

takav

je

jedan

proces, okrenut prema unutra. I odvija l i se

taj

proces uredno,

tad Vam to p r i o p a v a

ivotno

osjeti lo, ne odVija

l i

se pak kako

bi

trebalo, opet am to biva posredovano putem ivotnog u l a

Makar

je proces zatvoren unutar Vae

koe,

ivotno

Vam

ga osjeti lo

posreduje.

Objektivni

proces ponajprije

nema

bilo kakve

1 v.

Osjeti lni veo.

(Predavanje odr.

3. srpnja 1921)

Iz

"Zemaljske

i

k o z m i k e

zakonitosti"

- 4


7/13

n a r o i t e veze sa sadrajem Vaega duevnog ivota.

Isto je

i kod

opipa : kad opipavamo uvijek je to promjena

u cjelokupnoj organskoj strukturi . Naa

reakcija

jest organska

promjena u naoj nutr ini . Nepobitno dakle imamo u onome

to je

dato tim e t i r i m a osjetilima neto

objektivno neto to

nas tako s tavl ja u svi je t kako zapravo jesmo u njemu kao objek

tivna

b i a koja

u

u l n o m e SVijetu

mogu

bi t i izvanjski z a m i j e e n a .

I tako moemo

kaza t i :

to su

izrazi to nutarnja

u l a

al i

ono

to putem njih opaamo jest u

vezi

s nama is to onako kao i ono to

z m j u j m o vani u svijetu.

a

l i

stavljamo kladu u pokret

i l i se

o v j k

nalazi

u vanjskom

kretanju

za fizikalno je promatranje svejedno. Qulo

ravnotee

samo je

zato

tu da bi ono to se

odvija

u vanjskome SVijetu dospjelo do nae

sUbjektivne

SVijesti da bi

bilo

opaeno.

Vidite dakle

:

stvarno

subjektivni

upravo su vanjski

osje

t i . Oni moraju to to

se

putem njih percipira u eminentnom

smislu

prenijeti

u

nau

l judskost. I rekao

bih

: njihanje

klatna izmedju

vanjskoga

i

unutarnjega

svijeta

to

su srednja

osjet i la .

A

izrazito

sudoivljavanje onoga to jesmo

time

da pripadamo svijetu a ne sebi

posredovano nam

je

donjim

osjetilima.

u l i m a .

Ovo bismo

razmatranje

mogli znatno proir i t i . Podosta

k a r a k t e r i s t i n o g a nali bismo za ovo i l i

pak

za ono

u l o .

Potrebno

je

tek upoznati se s milju kako nauk o osjetilima ne

smije bi t i

prakticiran

opisivanjem jedino

grubljih u l n i h organa nuna

je

analiza

doivljajnog

polja.

Jer

u o p e

nije

t o n o

da

za

u l o r i j e i

ne postoji

odvojeni

organ ; on samo

od strane kurentne

m a t e r i j a l i s t i k e f iziologije dan-danas nije u svojoj

odvojenosti

u istome

smislu istraen kao recimo sluni organ.

I l i

npr. osjeti lo za misli

t a k o d ~ e r postoji no

nije

ispitano

onako kao vid.

Na

osnovu ovakvog

pregleda past

e

nam

u

o

da

ono

to

o i n o

nazivamo duevnim

ivotom

suvisi

s recimo viim

osje

tilima. gotovo

da

p o l a z e 1

od

jastva ne

moemo

i i

dalje od vida h o e m o l i obuhvatiti sadraj onoga

to

se

u uo i-

a j e n o m smislu r i j e zove duevni

ivot.

Oprisutnite sebi sve ono

- 5


8/13

to imate

posredstvom

osjet i la jastva, osje t i la misli, r i j e i i

glasa,

u l a

za

toplinu

te vida,

obuhvatit

e t e otpri l ike ono to

nazivate duevnim ivotom. I

s t r i

iz ovih

izrazi to

vanjskih u l a

iz

njihovih

svojstava jo

neto

u osjeti lo za toplinu

o e m u smo u duevnome ivotu

mnogo oVisnij i

nego to o b i n o

smatramo. Vid ima ogromnu i r inu z n a e n j a

za

cjelokupan ivot

due. Ali okusom i mirisom prodiremo nadolje u animalno, a

posve u vlast i tu t jelesnost ulazimo

osjetom ravnotee, kretanja,

ivota Ti bivaju opaani

v e

tako r e i sasvim prema unutra.

I kad bismo ht je l i shematski nacrtat i ljudsko

b i e

morali

bismo

to

uradit i

ovako:

obuhvatit

e m o

gornje

p o d r u j e

u kojem

se zapravo nalazi

na

unutarnji ivot, on u o p e ne bi bio m o g u

bez t ih

vanjskih

u l a

Jer,

kakav

bismo to

bi l i

o v j e k

koji

ne

bi

pored

sebe

imao druga jastva ?

I l i

kad ne bismo nikad zamijeti l i

r i j e i misli

drugoga?

P r e d o i t e

sebi tako to

Naprotiv,

ono

to le i

od

okusa

nanie u shemi

crveno),

to z a m j e u j e prema

unutra,

to ponajprije posreduje procese prema

unutra. Ali

t i pro-

cesi postaju sve

nejasnij i

i

nejasni j i .

Sigurno, o v j e k mora

posve

precizno

opaati

svoju ravnoteu,

i n a e

bi

se

onesvjestio

i pao.

O n e s v j e e n

past i ne z n a i

za

ravnoteu drugo do sl i jepi lo

za o i Ali sad : nejasno postaje ono

to

ta u l a posreduju.

Okus

se

razvija , rekao

bih,

jo u neku

ruku

na povrini - tu je

prisutna

jasna

svi jes t o tome osjetu.

Ali

premda

i t a v o nae t i je lo

kua

barem

uz

iznimku

udova,

no zapravo a k

ni

oni nisu tu izuzet i) ,

ponajmanje

je l judi kadro

za

okus raznih

jela kad su v e u elucu - u tome

smjeru

naa civi l izaci ja i l i

kultura,

i l i

kako

da

to

nazovem

nije

ba

razvila

s l a o k u s t v o

:

gotovo nitko ne

moe

opaati okus

hrane

koja je u elucu,

tad je ljudima v e svejedno, iako se podsvjesno

okus

vrlo jasno

p r o v l i

kroz ci je l i

probavni

t rakt . i t v o v j e k u stvari kua

ono

to

jede,

al i

okus

brzo

otupljuje i m je pojedeno ulo u

organizam. Cijeli o v j e k razvija

kroz

svoj

organizam miris,

pasivno odnoenje prema mirisnim

t i jel ima.

no

se

koncentrira

na

povrinu,

al i

zapravo

i t a v o v j e k

biva

t

angi

ran

mirisnim cvijetom.

I

upravo znamo l

to

da

okus i miris

pr imaju

cijelog o v j e k znat e m o

i

to je

sadrano u

doivljaju

mirisanja i kuanja, kako

se

to nastavlja

- 6


9/13

u smjeru

o v j e k o v e unutranjosti

- i sasvim e m o odustati od

bilo

koje

vrste m t e r i j l i s t i k o g

naziranja,

znamo l i to

npr.

stvarno z n i

kuanje. I ako

smo n i s t u da

taj proces

kuanja

prolazi cijelim organizmom, tad vie n e e m o m o i

na

pwci kemijski

n i n opisivati

dal jn j i t i jek probave, n e e m o

ga m o i

prileazivati

onako kao

to to i n i

dananja m t e r i j l i s t i k

nauka.

S

druge

je

pak

strane neporecivo

da

opstoji ogromna

razlika

izmedjU onoga to sam

tu

o z n i o crvenom, i onoga to

n z n i h utom bojom : izmedjU sadraja

to

ga u duevnome i-

votu

imamo

putem

jastve

osjet i la

za

jastvo,

u l

za

r i j e i

i td .

i doivljaja o m o g u e n i h putem

okusa,

mirisa, u l za kretanje,

ivotnog u l i td. o je temeljna, korjenita razlika. I

najbolje

e t e

je uvidjeti ako

sebi

p r e o i t e kako primate ono to u

sebi

doivljujete

kad,

recimo,

sluate r i j e i drugoga o v j k i l i

p k zvonjavu. o to u sebi doivljujete, nema ponajprije

nikakvoga z n e n j

za vanjski proces

: ba zvono mari

da l i

ga Vi

sluate Postoji tek veza izmedjU Vaeg unutarnjeg

doivljaja

i

procesa

u zvonu -

ukoliko

sluate.

o is to pak ne moete r e i za objektivni

proces

pri

kuanju,

mirisanju i l i

k

pipanju.

Jer

ovdje se radi o jednom

sVjetskom zbivanju. sto se deava u Vaem organizmu,

to

ne

moete odi je l i t i od onoga to se .odvija u Vaoj dui. u ne dolazi

u obzir da reknete kao za zvono : to

ga

briga da l i netko slua

njegovu

zvonjavu

l Jer

ne

moete r e i : ba

mari

ono to se doga-

dja

na

jeziku

pri pijenju

octa,

ba

to

mnogo

mari za

Va

doivljaj

u postoji

intiman suodnos,

tu

je objektivni proces

jedno

sa

subjektivnim

dogadjanjem.

Grijesi

koje na tom

polju

i n i moderna

fiziologija

upravo

su n e u v e n i -

ta

tu se

jedan

takav proces

kao

kuanje na s l i n

n i n p r e o u j e kao, recimo,

vid i l i sluh. postoje filozofske

rasprave koje naprosto sasvim o p e n i t o govore o u l n i m kvalitetama

i njihovu odnosu spram due. Locke, k i

Kant,

govore o p e n i t o o

odnosu u l n o g vanjskog

svijeta

prema ljudskoj subjektivnosti,

dok uistinu

nalazimo

neto posve drugo za sve o vida navie

prema svemu od okusa nanie

v.

shemu). e m o g u e je ta

dva

p o d r u j

- 7


10/13

obuhvatiti

jednom jedinom naukom. A b u d u i da

se to uradilo,

nadola

je nevjerojatna

pometnja u spoznajnoj

teori j i

pometnja

to

je

od

Humea

i l i

Lockea,

i l i

jo

od

ranije,

upravo

opustoila

moderno

pojmovlje

sve do u dananju

f iziologiju. Jer, n e e m o

m o i

spoznati

prirodu i bit procesa to se odvijaju, i time

biv-

stvo o v j e k a promatramo l i stvari s takvim predmijevanjima, ne

dosegnemo l i

bespredrasudno

p r o u v n j e

illora nam dakle

postati

jasno da, p r e d o i m o l i sebi o v j e k a

na taj n a i n imamo na

jednoj

strani posvs

jasno

prema nutrini

usmjeren

ivot

to

ga

o v j e k

za

sebe

ivi

o d n o s e i

se

prema

vanjskome

sVijetu

time da

opaa

; na drugoj pak

strani

on dodue

takodjer z a m j e u j e

al i

se onime to opaa postavlja u

svijet . I da se na kraju pomalo

radikalno izrazim

:

ono

to se

zbiva na

mome

jeziku dok kuam, to

je

sasvim objektivan proces

u meniJ a time

to se

on u meni

odvija, to je

sVjetski

proces.

S druge strane ne mogu ustvrditi da ono to u meni nastaje kao

slika putem vida isprva gledano jest sVjetski proces. Jer,

to bi

moglo

i

izostat i ,

a

sVijet

bi

ostao

kakav

jest .

I

tu

razliku

izmedju gornjeg i

donjeg o v j e k a

moramo

drati

na umu

Ne

u i n i m o

l i

to,

mnogim stvarima

n e e m o

se u o p e m o i

pribl ii t i .

Vidite, imamo

m a t e m a t i k e

ist ine, geometrijske ist ine.

U povrnom promatranju o v j e k a

zamilja se

: no da,

o v j e k iz

svoje glave

i l i v e

odnekud zar ne, predodbe o tome nisu

ba

precizne)

i z v l a i

matematiku. Ali

tome

nije

tako.

Ta

matematika

dolazi iz posve

drugih p o d r u j a

promotrite

l i

o v j e k a tad

uvidjate : ono m a t e m a t i k o izvire iz u l a za ravnoteu, iz

u l a

kretanja.

Iz takvih dubina, do kojih

ne dospijevamo

svojim

o b i n i m duevnim ivotom, izdie se m a t e m a t i k o miljenje.

Pod

naim

o b i n i m

duevnim ivotom obitava, ivi ono to nam alje

gore to to razvijamo u m a t e m a t i k i m tvorevinama. I vidimo da

ono

m a t e m a t i k o

uistinu

ima

svoj

korijen

u

onome

to

je

u

nama

k o z m i k o Ta

mi

smo subjektivni

tek u

onome to se nalazi od

vida

navie v. shemu . S onime to lei

ispod

toga,

ukorijenjeni

smo

u

SVijetu,

unutra

smo

u

svijetu

-

al i tu smo

poput

klade,

jednaki

smo

ostalom vanjskom

svijetu. stoga

ne

moemo kazati

da bi nauk o

prostoru

ikad mogao sadrati

i ta

subjektivno - ta on

- 8


11/13

izvire iz onoga u nama u e m u

smo

sami objektivni. To je i s t i

onaj prostor

to

ga k o r a a j u i

premjeravamo i to

nam ga posre-

duju

nai

pokreti

i s t i

onaj

prostor koji

onda,

izvadivi

ga

u s l ic i

iz

nas samih, primjenjujemo na

predmet

zora.

O

prostoru

dakle ne moe bi t i

r i j e i

kao o n e e m u sUbjektivnome,

on ne izvire

iz

onoga p o d r u j a iz kojeg p r o i s t j e e subjek-

t ivno.

Vidite, ovakav upravo izneseni

n a i n

promatranja

posve

je

stran

cjelokupnom kantizmu,

kantizam ne

poznaje

sutinsku razlileu

izmedju

ta dva

polja

ljudskoga ivota. Kantizam

ne

zna da

prostor

ne

moe

bi t i

neto subjektivno,

jer ne

zna da

prostor

izvire

iz p o r u j u o v j e k u

koje

je po

sebi

objektivno,

spram

kojega

se

objektivno

odnosimo. Tek smo s njime na

d r u k i j i

n a i n povezani nego s vanjskim sVijetom, al i to je

vanjski

sVijet,

pravi vanjski

svijet

- a pri je svega postaje vanjski svi je t

svake

n o i kad

se

sa svojom s u b j e k t i v n o u s jastvom i as t ra lnimt i je-

lom,

s p a v a j u i

p o v l a i m o

Nuno

je

uvidjeti

: ne

koris t i

nita,

prikupljamo

l i

to

vie

vanjskih

i n j e n i c a u jednu navodnu znanost

koja

bi trebala

unapredjivati

kulturu),

ukoliko

unutar

p r e d o i v a n j a i poimanja

svijeta opstoje

sasvim konfuzni

pojmovi, ukoliko o najvanijim

stvarima

nema jasnih pojmova. nezaobilazna je

z a d a a to

s toj i

pred

nama h o e m o l i se opri je t i silama

koje

vuku nizbrdo : uvidjeti

kako je prije svega neophodno dospjeti

do

jasnih, preciznih poj-

mova. Valja

uvidjeti

kako puko polaenje od pojmova i definicija

ne

z n a i

ba

nita,

kako

je

nuno

bespretpostavno

motriti

i n j e -

nice.

Nitko

nema pravo primjerice r a z g r a n i i t i

vid

kao u l n o

p o d r u j e od drugih p o d r u j a akoliko istodobno

ne

izdvoji i , recimo

polje percepcije

r i j e i

I polcuajte

jednom da

sebi r a l a n i t e

p o d r u j e cjelokupnoga iskustva onako kako to vie puta uradih

vidjet e t e

da se ne smijemo

kaza t i

imamo o i i zato vidimo , .

orat e t e naprotiv r e i : sigurno to je

v e

s n e i m u vezi to

da vid raspolae s

tako izrazi to vanjskim

organima; al i to nas ne

o l a u j e da

p o d r u j e

osjetila

o g r a n i i m o

na ono

gdje

opstoje

jasno zamjetljivi

f i z i k i m

organi. A

pritom

jo ni prib

- 9


12/13

(Napomena prevodioca: kako se dade

razabrati iz

teksta, izgleda

da je na ovoj shemi

u

originalu

omakom gornje p o r u j e

o z n e n o

crvenom

umjesto

utom bojom, i obratno.)

"

..

sjeti lo jastva

srodnost

osjet i lo

misli

s predodbama izrazi to

vanjska

u

osjet i lo

r i j e i

sluh

,

osjetJ.lo top l ine '

srodnost

,

vid

,

s

o s j e j i m

-- ;

vanjsko-nutarnja u

okus

miris

osjet i lo

osjet i lo za kretanje

srodnost

ivotno

u o r - izrazi to nutarnja

u

s voljom

opip

,

" \

'

.

lO.

.-.

... .,-

1l -

-

- - ,

.

,

'

-

10


13/13

l ino nismo dosegnuli neko vie

naziranje,

radi

se

tek o onome

to

se

odigrava u

o b i n o m l j u d s k o r ~

ivotu. Ali uVidjamo nunost

r z l u v n j

onoga 1;

je

u o v jeku sUbjektivno, to

je unutarnji

duevni ivot, od onoga

gdje

o v j e k zapravo spava.

Jedno

k o z m i k o b i e

jest

o v j e k

u pogledu svega to

mu

posreduju

osjet i la tu je on k o z m i k o b i o

Vi u svom

o b i n o m

duevnom

ivotu

bar

ukoliko

nemate

viu spoznaju) ne znate

ni ta

o tome

to se

odvija

kad pokrenete ruku

to je

voljni

razvoj.

To

je

proces

koji is to

tako le i izvan

Vas kao bilo koji drugi

vanjski proces - a ipak je s Vana intimno vezan. No on lei j.zvan

Vaega

duevnog

ivota.

Nasuprot tome,

ne moe

bi t i nikakve

predodbe, a

da sa

svojom

s V i j e ~ : u

niste

prisutni .

I

stoga

e t e

dobiti ,

r l n v ta t r i p o d r u j a jo neto.

Pri svemu to

Vam

posreduju u l o

jastva,

u l o

misli , u l o

r i j e i i

sluh

time to

ta

posredovanja

postaju

duevnim

ivotom,

dobivate u eminentnome

smislu

sve ono to je srodno s predodbama.

U

istom je

tom

smislu

sve

to

se odnosi na

u l o

topline,

vid, okus i miris srodno s os j e a j i m a Kod vida to, recimo,

nije

iz raz i to

u o l j i v o no onaj tko

se time

pQblie

pozablivi,

na koncu e se

s lo i t i

da

je

tako.

Nasuprot

tome je sve s k o p a n o s osjetilom

ravnotee, sa

u l o m za kretanje

i

sa

ivotnim

u l o m

- a

takodjer

i s opipom

premda je

to tu

tee

zamjetljivo je r

se

opip : p o v l a i

u nutr inu ..

sve

je

to

srodno

s

voljom.

U

ljudskom

je ivotu eto

sve

medjusobno

srodno

a ipak

ujedno metamorfozirano.

Danas

sam am

pokuao

saeto lznijett ono

to

u vie

navrata u raznim prilikama

izlagah,

kako

bismo

sutranje

i

prekosutranje razmatranje mogli

na

to nadovezati.

'5, li', ~ c < \ t >

rudolf steiner-čovjek kao biće Čula i biće zamjećivanja

Documents