BIBLIOTEKA PROMETEJ

UredniciBRANKO CARATAN

RADE KALANJVJEKOSLAV MIKECIN

Sto je vlasni5tvo?i drugi spisi

Izbor i predgovorRADULE KNEZEVIE

PIERRE-JOSEPH PROUDHON

u'q

GLOBUS / ZAGREB

O GLOBUS, Zagreb, Jugoslavija

Preveli:Sofija KneZevi6,

Marijan HanZekovi6,Jasna Tkalec

SadrZai

Prijeporni Proudhon (R. KneZevii) / VII-XXXIII

Sto je vlasniStvo / 1I. Metoda primijenjena u ovom radu - ideja o revoluciii / 3II. O vlasni5tvu promatranom kao prirodno pravo. O zavzi-

manju i o gradanskom pravu, kao pravnim uzrocima vlas-niStva / 25

III. O radu kao najdjelatnijem uzroku vlasniBtva / 58IV. Vlasni5tvo nije moguie i 107V. Psiholo5ko izlaganje ideje o pravdi i nepravdi i odrediva-

nje nadela vlasti i prava / 160Drugi spisi / 209Sustav ekonomskih proturjedja ili fitozofiia bijede i 211Opda ideja revolucije u 19. stoljeiu I 235Politidka s,posobnost radnih klasa / 268

Bibliografija I 371Kazalo imena / 375

Prijeporni Proudhon

Pierre-Joseph Proudhon jedan je od onih mislilaca dija seaktualnost, i danas, u drugoj polovici dvadesetog stoljeia,nnameie sama po sebin.r Medlutim, prijeporno je u 6emu seta aktualnost iskazuje i kakvo znadenje ima u suvremenojepohi. Postavljaju se, dakle, i danas, ista ona pitania kojaProudhonovo djelo, njegove poruke i pouke prate od vre-mena njegova objelodanjivanja.e

Otuda kritidka valorizacija Proudhonove socijalno'poli-tidke doktrine ne moZe biti izvedena iz perspektive suvre-menosti, vei iz njezina situiranja u historijsku zbilju i teo'rijske i ideologijske okvire njegova doba, druStva njegovadoba. A to iziskuje: prvo, preispitivanje druStveno-histo-rijskih i metodologijskih pretpostavki; drugo, vrednovanjerezttltata analize kapitalistidkog druStva, osobito analize eko-

, nomske sfere; i, treie, promiSljanje konzekvencija Sto izProudhonove kritike gradanskog svijeta proizlaze i kojetvore njegovo poimanje pravednog dru5tva, odnosno prin-cipe i moguinosti ozbiljenja novoga svijeta.

Razja5njavanje Proudhonova djela i njegovih poruka jest,dakle, ishodiSte i pretpostavka uvidlanja da li nas ono, podemu, i kako, situira u neke obzore i dileme suvremenosti.I, drugo, tim i takvim izlaganjem i kritidkom valorizacijomProudhonova djela moguie je izbieii skolastidka umovanja:je li Proudhon proturjedan, raznovrstan i zbrkan pisac, ili

1 Georges Gurvitch, Proudhon. Sa, Die, son oeuore auec un erposdde sa phi.losophie, Paris, 11965. str. ?0.

2 Vidi J. Bancal, Proudhon, pluralisme et autogestion Paris, 1970.,G. Gourvitch, Proudhon et Marc: une confrontation, Pafis, 19&1, A. Cu-vlllier, Proudhon, Paris, 1937, N. Zastenker, Marx et Proudhon aujourd'hui, ,DCahierc du comunismea, Fdvrier ,1969, D. Gu6rin, Anarhiaam,Zagreb, 1980. Sainte-Beuve, Charlqs-Augustin, P.-J. Proudhon, Paris, 1873.

VII

je, pak, njegova misao jedna konzistentna doktrina;s Sto jetemeljna jezgra njegove misli, da li je to nadelo pravde, idejaslobode, rad, ili pak revolucija; postoje li dva Froudhona,jedan iz kritidkog, a drugi iz pozitivnog perioda, itd.a

Taj put studija i sistematizacija vodi nas, istodobno, prekoonih jednostranih pristupa koji zavrSavaju u rslavljenjimanili rnegiranjimabog to je zloa, do one koju je Proudhon iskazaou jednoj jedinoj rijedi: lanarhijar.

1.

Francuska je revolucija bila ldivni izlazak sunca( moder-noga doba: gradlanskoga druStva i politidke drZave. Njegovosu konstituiranje i razvoj, kao vanjski izrazi dubokih unu-tarnjih proturjednosti interesa, nadanja, htijenja i moii, pra-tili burni dogadaji: revolucija odozgo, liberatna revoiucija,demokratska revolucija i revolucionarna vlada, Napoleonoviratovi, restauracija, julska revolucija, 1"848. drZa'sni udar L.Napoleona, Drugo carstvo, itd.

Ekonomskom i politidkom uoblidavanju trijeznog kraljev-stva burZoaske klase, svojim principima, moralnim dinom irevolucionarnom akcijorn supotstavlja se plebejsko krilofrancuskoga druStva koje ima svoje tribune u Babeufu aposlije u Blanquiju, zaLailuii se za permanentno revolucio-niranje sve do ostvarivanja sretnog kraja revolucije, to jestukidanja privatnog vlasniStva i ostvarivanja jedinog dobra- komunisti6ke zajednice.sSuprotno tim revolucionarnim i misaonirn okvirima kojise u osnovi kreiu i zavrSavaju u domeni drZave i politidkogrevolucioniranja, nastavljajuii se na nedosljednost revolu-cije, razvija se i druga misaona orijentacija koju olidavajuSaint-Simon, Fourier i Proudhon, a koja smatra da je politidko revolucioniranje besmisleno i ozbiljenje novog po-

3 Usp. A. Desjardins, P.-J. Proud,hon, Paris, 1896, i, tr-,actualile deProud.hon, tsruxeiles, 11967.

q L'actualiti d.e Proudhon, Institut de Socioiogie de l'Univ. libre deEruxelles, 1967.

5 Babeuf i Bounarroti, Izbor, Kultura, Zagreb,1955, str. 147. i 1BZ.

VIII

retka i smisao revolucije vidi u sklopu socijalnih reformii mijena.

Saint-Simonova sistematizacija kapitalistidkog svijeta je-dan je od izvora Proudhonove politidke dolctrine, iako jenastala u drugadijim socijalnim i ekonomskim uvjetimadru5tvenog razvoja.o

Nedosljednost francuske revolucije, te uZasavajuie eks-plozije i najveieg od svih bideva, zapravo katastrofa rz L793.i kasniji tok historijskog razvoja, vratili su druStvo, smatraSaint-Simon, u stari poredak, otvarajuii time sveopiu krizu.zIzvor i objaSnjenje neuspje5nog ishoda revolucije Saint-Si-rnon nalazi u metafizidkim udenjima predstavnika nevjero-dostojnih znanosti - legista, te u neukosti klase koja vodiborbu s klasom vlasnika, klase koja nema vlasni5tva.

Rezime dotada5njeg razvoja za Saint-Simona jest politika(vlast dovjeka nad dovjekom; vladavina manjine nad veii'nom; parazitizam) i metafizika, te on bududnost vidi u po-zitirrnom sistemu (industrijskom druStvu) i vjerodostojnostiznanosti. Jer, svrha je druStvene organizacije proizvodnja, aodatle proizlazi primarni poloZaj proizvodada (industrijalaca'-zemljovlasnika, tvornidara i trgovaca) koji oni trebaju innatiu druitvu. Najistaknutiji industrijalci trebaju preuzeti up'ravu nad druStvenim poslovima, uzimajuCi time druStvenuvlast iz ruku mase parazita.s Time industrijalci, kao prirodnipredstarrnici svih trudbenika, medu koiima najznadajnijuulogu igraju bankari, buduii da je rijed o upravljanju opiimimetkom, konstituiraju industrijski sistem, zajednicu radai svojine, mira i reda.s Bududi da su nasiLra sredstva dobrasamo za obaranje i razaranje, to ie se ta dru5tvena promjenamoii ostvariti, smatra Saint-Simon, miroljubivo - taktidkim

0 Salnt-Simonova kritika nedosljednosti francuske revolucije, osvje-tljavanje zna.denja socijalne ekonomije i rada za a^nalizu dru5tva, locira-nje temeljne historijske polarizacije na svijet radnih i svijet povlastenih,shvaianje novoga svijeta i revolucije kao djela radnih dijelova druStva,identifikacija politidkog i militarnog, i tumadenje historijskog tazvolakao modemog doba trijumfa znanosti, one su todke iz kojih se, narazini motiva i ideja, razvijaju povezujuie spone izmedu'Saint-rsimonovei Produhonove misli. StanoviSte koie je iz toga izveo trlehanov da jerrotac prudonistidke anarhije nitko dnrgi nego Saint,Simontt jest doktni-narna konstrukcija, (Vidi, G. Plehanov, Anq,rhi,zam i sociialieam, 'E,eo'grad, 1961, str. 6?).

z labor iz d,jela Saint-Si,mona i. Fouriera, Zagreb, 1952, str. 117,a lbidem, str. 74-75.e ltlidem, str. ?7.

IX

ponaSanjem glavnih predstavnika trudbenika, to jest rasprav'ljanjem, obja5njavanjem i uvjeravanjers.ro

Ta se druStvena promjena od.vija po opiem cilju koji omo'guiuju, definiraju i u skladu s njim prosvjeiuju, i razvijajusvijest, vjerodostojne znanosti. DtLava se time rastvara uekonomiji. Politika mijenja svoje znadenje i ulogu, postajesekundarna. U daljnjem historijskom razvoju koji se odvijapo opdem cilju ona i5dezava.tt Ostaje samo upravljanje stva-rima.

Uodavajudi suprotnosti dokonih i trudbenika, sensimonistiie, nastavljajuii misao svoga uditelja, cilj druBtvenog razvojavidjeti u uklanjanju tog klasnog antagonizma i ostvarenjuasocijacije izmirenjem klasa. Mirno i postupno, iskljudujuiipolitidku akciju kao besmislenu, jer ona vodi ponovnoj kon-stituciji starog poretka.l2

Slidna stajali5ta susreiemo i kod Fouriera i furijerista.Prosvjetiteljska je filozofija, smatra Fourier, pripremila iizazva\a erupciju vulkana iz 1789. i u vremenu do katastrofe(1?93) kada je bankrotirala, pokuSala je rijeSiti dileme i pi-tanja koja je pokrenula revolucija. Poslije 1793. iluzije su seraspr5ile, jer ni jedno pitanje, pa dak ni spredavanje siro-ma3tva, nije bilo rije5eno. Polazeii od apsolutne sumnje,Fourier dolazi do zakljudaka da dru5tveni odnosi u civilizi-ranom svijetu moraju ustupiti mjesto drugim formama dru-Stvene zajednice, a rukovoden svojim drugim metodoloSkimpravilom - apsolutnim skretanjem, zakljuduje da se onimogu ostvariti s one strane dosada5njih odludujuiih druStve-nih i teorijskih dinilaca: politike i religije, kojima su se do

10 Ibidem, str. ?8.tl Ibidem, str. 56. i 89.12 BlfiZoaziji govorimo: .nrl\{i smo glas naroda koji zahtijeva svoj dio

u asocijaciji, glas energidan, jer je zahtjev pravedan, ali miran, jer mi,glasnici bududnosti, znamo, od svoga uditelja, da je nasilje retrogradloi da njegovo carstvo pripada proSlosti. Narodu govorimo i ponavljamosvaki dan: Mi srno glas burZoazije; svi vi patnici zahtijevate opiu aso-cijaciju i vi iete je dobiti jer nju hoie bog. AIi, ona ie vam biti danasamo ako budete zahtijevali mirno i postupno. .{ko pak pokuSate danasilno istrgnete orrrda rada iz nrku sadaBnjih vlasnika, onda imajtena umu da jaki ljudi koji ie rukovoditi va3im gnjevom neie propustitida se nastane u vilama i paladama koje su oduzeli starim vlasnicima, istvar Ce se za vas svesti na promjenu gospodara.< (E. Flachat, Oeuoresde Saint-Simon et d,'Enfantiz, lIV, Paris, 1865, str. '10,'1L,72, cit po c. V.Plehanov, Od idealizma ka materi.jalizrnu, Kultura, Beograd, 1964. str.67, vidi i: Doktri.na Sen-Si,mona, Kultura, Beograd, MCMLIIL)

x

sada najviSe bavile neproduktivne znanosti, to jest filozofiia.Otuda Fourier ostvarivanje najveieg zakorra, dobra naroda,vidi u takvim mjerama koje nemaju ni3ta zajednidko s admi-nistracijom i sveienstvom, vei se proteZu samo na industriiui kuini Zivot i nespojive su sa svakom vladom i vladanjem,jer za njom i njenim intervencijama nemaju potrebe. Uegzaktnoj znanosti o industrijskom sistemu i o sudbini dru-Stva Fourier vidi ne samo moguinosti ostvarivanja novogporetka - opieg blagostanja i dobrih obidaja vei i spreda-vanje pobuna, zavjera i revolucija koje potresaju poredak'ls

Nastavljajuii se na ideje svoga uditelja Fouriera, Consi-derant pokazuje da se dru5tvene proturjednosti i klasne su-protnosti mogu rije5irti samo povezivanjem klasnih interesa.Jer, to je najbolje sredstvo za ostvarivanje posebnih interesasvake klase. Bilo kakvo suprotstavljanje i borba pojedinihdijelova dru5tva ili klasa neopravdani su: opravdan je samosklad., harmonija, potpun i slobodan razvitak poretka. Uvi-dajuii taj put i nadin ostvarivanja ljudske sreie, druStvo,smatra Considerant, izlazi polako iz sada5njeg neprirodnogstanja. Otuda se za ozbiljenje nove zajednice ne treba tuii,vei samo popravljati, organizirati.t* Samo se time moZe spri-jediti uniStavanje srednjih slojeva i podjela druStva na dvijeklase: na mali broj onih koji imaju sve i veliki broj onihkoji nemaju niSta.rs

Medtutirn, osnova za razumijevanje i valorizaciju Proud'honove doktrine nalazi se, kako je to Marx pokazao, u dje-lima engleskih ekonomista J. F. Braya i J. Graya.to

U svojem djelu Patnje radnika i li.iek za nii.h Bray poka-z:uje da je nejednakost razmjene uzrokovana nejednakoSiuposjeda iz Eega proizlaze dru5tvene nejednakosti i protu-rjednosti. Da bi se uspostavio sistem druStvene jednakosti,treba organizirati sistem ekvivalentne razmjene. Buduii dasamo rad stvara vrijednost, vrijednost proizvoda odredena jeradnim vremenom. Otuda proizlazi da svaki proizvodad upravednoj razmjeni dobiva puni proizvod svoga rada. Ali,zato svi ljudi moraju raditi kako bi se mogle razmjenjivatijednake vrijednosti za jednake vrijednosti, i time ostvariti

ra Usp. Izbor iz djela Sai,nt-Simona i Fouriera, str. 257 i dalje.14 Vidi c, V. Plehanov, Od idealizma ka materijaliamu, str.64.15 Ibidem, str. 87.16 K. Marx, Bijeda filozolije, Kultura, Zagreb, 1964, str.63.

XI

vzaiamna i jednaka korist u razmjeni. Time se ukida eksplo-atacija, to jest profit, interes i renta.

Politidka jednakost kao citj jest zablu.da, EtoviSe ona je za-bluda i kao sredstvo. DruStvena organizacija bi podivala naporodicanaa kao obliku grupiranja pojedinaca i opiinamakao obliku grupiranja porodica itd. Utvrdivanje potreba zaproizvodnju i odredtivanje relativne vrijednosti svakog pro-izvoda obavljalo bi se preko opCinskih i mjesnih ureda.rz

Brayevo izvodenje organizacije razmjene kao oblika uki-danja eksploatacije slijedi, odnosno nastavlja Froudhon.

U svom dijelu Socijalni, si,stem (1831) Gray je prvi sinte-tidki izloZio teoriju o radnom vremenu kao neposrednoj jedinici mjere novca. Radno vrijeme sadriano u robama onpretpostavlja kao neposredno druStveno i ono je unutarnjamjera vrijednosti. Otuda se robe jedne prema drugima tre-baju neposredno odnositi kao proizvodi druStvenog rada.Jedna centralna nacionalna banka izdavala bi potvrde o rad.-nom vremenu koje je utro5eno na proizvodnju raaliditih roba.Proizvodad prima u razmjenu za robu ispravu o vrijednostii te banknote od jednog radnog tjedna, jednog radnog d.anaitd. sluZe u isti mah kao uputnica na ekvivalent u svim dru-gim robama koje se nalaze u bandinim skladi5tima. Time jesvaka roba neposredno postala novac. Plemeniti metali takogube svoju povlasticu prema drugim metalima i zauzimajuna trZnici mjesto koje im pripada, pokraj maslaca i jaja.Banka svojim ukupnim mehanizmom regulira i samu proiz-vodnju.

Poslije februarske revolucije u Francuskoj Gray je poslaofrancuskoj vladi memorandum u kojem poudava da Fran-cuskoj nije potrebna orgatizacija rada, vei organizacija raz-mjene, diji se potpuno raztaden plan natazi u novdanomsistemu koji je on izmislio.ta

17 U ovim rezoniranjima Marx nalazi rkljud za proile, sa,claSnje i bu-dude spise P. J. Proudhona

razuman poredak traZi u projektima ekonomskih reforminadajudi se da ie ih lourZoazija ipak blagosloviti, dime bi seomogudilo konstituiranje razumnog, pravednog i slobodnogporetka.

Pierre-Joseph Proudhon rodio se 1809. u Besangonu, mje-stu vinogradara, sitnih vlasnika i obrtnika. Kao sin propalogsitnog seljaka koji nakon likvidacije posjeda * progutala gahipoteka - postaje badvarskim obrtnikom, on ie cijetogsvog Zivota osjeCati nostalgiju za izgubljenim posjedom. Nernireii se s propadanjem tog socijalnog sloja koji, kako tokaZe Proudhon, Zivi iskljudivo od svoga rada i nikoga neeksploatira, on postaje i ostaje njegov ideolog.zo

Prvo znadajnije Proudhonovo djelo Qu' est ce que la pro-pri6td? pojavilo se 1840. a zatim slijede: SEstdme d,es contra-dictions 6conomi,ques, ou Phi.losophi,e d,e ta misbre (1846)Les Conlessions d'un Reoolutionnaire (LB4g), Id6e gdn4rated.e la Rduolution au XIX sidcle (1851), De la Justice d,ans laRduolution et dans L,Egli,se (1858), De la Capaci.te potitiquedes classes ouarieres (1865) i Thdori.e de la propridt| (186il.

Proudhonova shvaianja imala su, joS za vrijeme njegovaZivota, veliki utjecaj, ne samo u Francuskoj vei i u drugimevropskim zemljama, osobito u Spanjolskoj, Italiji i Svicar-skoj. I to ne samo na pristalice idejne i teorijske orijenta-cije kojoj je on rodonadelnik - anarhizma - vei i natakve proleterske borce i mislioce kao Sto su Blanqui iLafargue.2l

Utjecaj Proudhonovih ideja bio je najjadi za vrijeme prveinternacionale. Jedna od glarmih idejnih borbi u Interna-cionali vodila se izmedlu marksizma i prudonizma. poslijekongresa u Bruxellesu (1868) utjecaj pmdonizma u Interna-cionali znatno opada.

Pobjeda marksizma nad prudonizmom u radnidkom po-kretu Francuske uslijedila je tek stvaranjem Francuskeradnidke partije 1879. na kongresu u Marseilleu, od.nosno us-vajanjem njenog programa u Havreu 1880, prograrna dija suobrazloZenja pisana Manrovom rukomp Najveii utjecaj pru-

20 R,. Garaudy, Karl Md,rq Skolska knjiga, Zagreb 19?6., str. t6Z do168.

zr Vidi, M. VojnoviC, Socijalizam i, reoolucionarnd akciie, I\t,Fi,p,Beograd, 1975, str. 87 i M. Joka, Pdul Lafargue, IMRP, Beograd., 1974,str. 18.

22 [1,. Garaudy, cit. djelo. str. 186.

xrv

donizarn je u Francuskoj imao neposredno prije i za vrijemePari5ke komune, diji ie poraz na odredleni nadin i poraz pru'donizma. Medutim, i ona suvremena teorija koju francuskisociolog Bougeat naziva francuski socijalizam ima svoj izvori ishodiSte u Proudhonovoj doktrini.

'Proudhon nije samo rodonadelnik anarhizma, premda senjegov individualistidki anarhizam bitno razlikuje od onogkoji ga slijedi, to jest kolektivistidkog (Bakunjin, Kropot-kin), vei i zadetnik reformizma u radnidkom pokretu.

,

Na tragu utopista i francuske filozofije XVIII stolieiaProudhon smatra da druStvo i odnose u njemu treba ureditiprema ljudskoj prirodi. Vrhovni je princip dovjekove pri-rode za Proudhona pravda i otuda je ona ne samo osnovaza vrednovanje sadaSnjosti i buduinosti, vei i princip na ko-jem se treba organizirati novi poredak.2s Princip pravdeimanentan je svakom individumu, on je njegova unutar-nja snaga, a ne neka vanjska sila. Pravda, dakle, ne proizlaziizvana nametnutim autoritetom niti iz dru5tva i odnosa unjemu, i otuda je bit dovieka i njegove druStvenosti u njemusamom. Drugo je bitno svojstvo dovjeka rad. Kao i pravda,i rad je apsolutno dan. To znadi nepromjenljiv je i vjedan.

23 )rsrediSnja zvijezda oko koje se okreie svatt Proudhonova misaojeste pravda. (G. Gurvitch, Les londateurs lrangais de la sociologi.e con'temporainne, Paris, 11955, str. r11. Fravda kao unutrasnji pokretad, opiizakon imanentan prirodi i dovjedanstvu, vjedita ideja koja se u histo'riji ne mijenja, na moralnom je planu izvor dovjekove sposobnosti dase na temelju razl)rna afirmira kao jedinka i vrsta. Temelj poBtovanjaljudske organske pozitivne sposobnostli i osobenosti. Ona je zabo, a. neinteres ni egoizam, osnovni pokretaE dovjedanstva. Na razini konstitu'cije dru5tva pravda je poredak zasnovan na ravnoteii snaga, odnosa isredstava. rNjezin rnutualistidki i komutativni princip osnova je sociial-nog poretka ostrobodnih transakcija i uzajarnnog jamstvaa. U slijedutoga, na socijalnom planu, pravda je nesto vise od linteresa i radunatt,ona je snaga duse koja realizira pravo; osnov ljudskog dru3tva, dru-Stvene kohezije i zaiednidkog Zivota.

Pravda je, dakle, legitimacija opie svijesti i opie savjesti nove re-voluoije. Pravda primijenjena na ekonomiiu iest socijalizam. trravda je,u Proudhona, ne samo sintetidka kategoxija za poimanje dovjeka idruBtva veC i zakon univerzuma. Filozofija, logika, etika, estetika itd'onoga Sto je bilo i onoga sto ie biti. (VLdi, De la Justice.. ' t. I. str. 80,124, Y25, La Guerre... t.II. str.153.)

xv

Pravda i rad su, dakle, bitna svojstva dovjedanstva, svojstvakoja se ne ukidaju i ne mijenjaju, koja traju vjedno. "

-Otuda stvarnost, to jest druStvo, utreba mjeriti premaprincipu pravdet

Taj sistem vlade - drZave - politidke konstitucije imateZnju da se sve vi5e komplicira, ali on time ni osobama nivlasni5tvu ne pruZa veie garancije niti ne postaje moralniji.Njegov je cilj: prosvjeiivanje i opravdanje pokornosti grada-na drdavi; pokornost siromaha bogataSu; obidnog dovjeka ple-miiu; radnika parazitu; laika sveieniku; burZuja vojniku.Zato je prvi dlan tog sistema odaj, a posljednji smrt.

Drilava je, dakle, organizam za odtLuranje nejednakosti,potdinjavanje i ugnjetavanje ljudi. To nije prirodni red stva-ri koji treba postojati u skladu sa svojstvima dovjeka. Onaje zato kodnica da se organizira pravedni poredak. Ali akodrLava proizlazi iz ekonomske nejednakosti i neravnoteZe in-teresa, ona je u isto vrijeme organ eksploatacije, potdinjava-nja i nasilja. Medutim, druStvena je nejednakost, kao i dr1a-va, sludajnost, a ne zakon druStvenog razvoja. Zbog toga nijedovoljno reii da je drZava nuZno zlo, ved i to da zlo trebaukloniti i dati odgovor na pitanje kako to udiniti. DosadaSnjitok historije pokazuje, smatra Proudhon, da se to ne moZeostvariti sredstvima politidkog revolucioniranja i politidkeakcije. MoZe li se to ostvariti demokratizacijom politidkekonstitucije druStva? Ne, jer ne postoje dvije vrste uprav-ljanja, kao Bto ne postoje ni dvije vrste religije. rNarod nemaveie svjetovno pravo u drZavi nego u crkvi, njegova se ulo-ga sastoji u tome da s1uSa i vjerujec.sr U takvom sistemunarod nije suveren, jer su sva njegova prava prenesena naorgane s kojima on nema nikakve veze; opii izbori su lakr-dija, a direktno zakonodavstvo i direktna uprava iluzije.Jedina je moguinost i nada napu5tanje iluzije jakobinizma iostvarivanje politidkog i dru5tvenog cilja i principa: nikakvepartije. Nikakva vlast. Apsolutna sloboda dovjeka i gradlana.Anarhija.

S one strane stare politike i stare religije dru5tvo postup-no ostvaruje svoj novi poredak, vlastiti organizam, ostva-rujuci druStvenu konstituciju koja za principe ima: besko-nadnu mogudnost usavrSavanja jedinke i vrste; dasni karak-ter rada; jednakost Zivotnih moguinosti; istovjetnost inte-resa; prestanak antagonizma; sveopii karakter blagostanja,suvremenu vlast razuma, apsolutnu slobodu dovjeka i grada-nina. Glavni su oblici njenog ozbiljenja; podjela rada kojomse klasifikaciji naroda po kastama suprotstavlja klasifikacija

3t ldde. . . str. 183.

XVIII

po radinostima; kolektivna snaga, princip radnidkog udru-ilenja, koja je zamjena vojsci; trgovina, konkretni oblik ugo-vora koji zamjenjuje zakon; jednakost u razmjeni; konku-rencija: kredit koji centralizira interese kao Sto je hijerarhijavlade centrallzirala pokornost; ravnoteZa vrijednosti i vlas-ni5tva.&2

Ako je stari poredak zasnovan na autoritetu i vjeri, to zna-di utemeljen po boZanskom pravu, novi je zasnovan na spon-tanoj djelatnosti industrije suglasno s druStvenim i individu-ah:im razumom, to jest on je po ljudskom pravu. Politidkiporedak je poredak zakona, a ekonomski poredak, poredakugovora. Temeljne principe i razlike izmedu politike i dru-Stvene konstitucije Proudhon ie, u svom glavnom djelu, Iddegdndrale de Ia R|oolutiton au XIX si.dcle, sintetizirati ovako:umjesto vlada - industrijska organizacija; umjesto zakona- ugovori; umjesto politidke vlasti - ekonomske snage;umjesto starih klasa gradana, plemstva i onih koji nisuplemstvo i proletarijata - kategorije i specifidnosti funkcijepoljoprivrede, industrije, trgovine itd; umjesto jarme snage- kolektivna snaga; umjesto stalne vojske - industrijskaudruZenja; umjesto policije - istovjetnost interesa; umjestopolitidke centralizacije - ekonomska centralizacija. To jeporedak bez funkcionara, duboko intelektualno jedinstvo,intelektuaL:a centralizacija ekonomskih snaga. Otuda je dru-Stvena konstitucija imanentna dovjeku i njegovim svojstvima.Ona je novi poredak, poredak zasnovan na organskoj vezislobodnih i suverenih individualnih volja koji se ostvarujepreko harmonije njihovih interesa, a ne u umjetnoj centrali-zaciji Sto je ostvaruje drZava.gs Time se ukidaju klase i klasniantagonizmi, a sporovi izmedu slobodnih individuuma rjeSa-vaju se sporazumno, a ne bunama, revolucijama i nasiljem.Ukida se vladavina dovjeka nad dovjekom, jer je ukinutaeksploatacija dovjeka od strane dovjeka. Taj je poredak rea-llulacija Proudhonovih postavki: izvan dovjedanstva nemaboga. Izvan slobode nerna vlade. To je socijalizam koji jesuprotan vladarskom sistemu: to je rastvaranje centralizi-rane i autoritativne drZave u ekonomskoj strukturi druStva;to je anarhija gdje je sloboda majka poretka.

Poredak i sloboda, autoritet i rad, politika i ekonomijau suprotnosti su. DruStvo je u sveopioj krizi. Jedini je izlaz

32 Ibidem, str. 208.33 lbidem, str. 328.

xrx

revolucija. Ona proizlazi iz nuinosti, prirode stvari, neminov-nosti dogadaja, iz porasta potreba i ideja, i njoj se suprot-stavljati jest zlodin. Dru5tveni je razvoj za Proudhona slidanevoluciji prirode. To je organsko stvaranje novoga premavjednim zakonima rada i logici dovjedanstva. Revolucija jezato organska i stvaraladka ekspanzija organske snage, razvi-tak druStva iznutra prema vani. Spontani razvoj, intimnokonstituiranje druStva, preobraZaj onoga Sto se moZe preo-braziti. Ona se zasniva na inicijativi masa, to je revolucijana osnovl sporazuma gradana, revolucija preko slobode.Iievolucija se izvodi iz utrobe naroda, iz dubine rada. Onaje suprotna revoluciji preko diktature i despotizma, to jestrevoluclJi odozge.se Revolucija je za Proudhona legitimnasamo ako Je spontana, pacifistidka i tradicionalna.ss To jeproces koJl se ostvaruje legitimno uz suglasnost postojeiegporetka I po njegovim zakonima i ustavu.so Otuda se Proud-hon suprotstavlja starom i novom shvaianju komunizmajer je on svrgavanje lidnosti u ime druStva. On je, po Proud-

349.stt Froudhon pripada plejadi onih francuskih mislilaea kojima je

uatin ozbilJcnj& revolucije ili reforme, kako on podesto revoluciju irne-nuJe tU noziva, blla omiljena tema. Tri su ishodisne toeke ProudhonovapoimunJu rovolucije: historizam - ideja progresa; politika ekonomija -rad I pravda; spontanost druStvenog razvoja - instinkt i razum. Otudaje u nJegovu djelu revolucija shvaiena kao organski razvoj ili napredakcivllizociJo, provala organske snage (rada) iznutra prema van koja seIegitlmira spontano, mirno i tradicionalno. To je, dakle, regularno iIegitlmno hretanje progresa dovjedanstva dije je temeljno svojstvo iodrednicu spontanost, a ostvanrje se na legalan i miran nadin. (Vidi, Dzprlnclpe FCdCratil, str. 159). To da se u Proudhonovim spisima moieproaitotl I to da je Dsila sine qua non reformin (Svstdme...I, str. 136);da npored prava na rad postoji i pravo na pobunur< (de la Justice...t. II, str.134), itd. ne moZe biti osnova za drugaiija razumijevanja iinterpretaciJu temeljnog Proudhonova stanovi5ta o karakteru i,nsredstvurevoluclJen. Jer nasilje, ,)revolucioniranje odozgon, politika, itd. nijeutemelJeno u pravdi, pa samim time nije legitimno, a to znadi ne moZebiti ni prlncip ni sredstvo revolucije.

30 IdAe. . . p. 428.U pismu IVIanxu od 1?. marta 1846. Froudhon saZima svoja shvaia-

nja ovako: rMi ne smijemo isticati revolucionarnu akoiju kao sredstvosocija,lne reforme, jer bi ta toboZnja akcija bila prosto-naprosto obraia-nje sili, samovolji, ukratko - proturjednosti, zato postavljam sebicilj: pomodu lzvjesne ekonomske kombinacije vrabiti druStvu bogatstvakoja su otisla od njega., . Drugim rijedima okrenuti u politidkoj eko-nomiji teoriju vlasniStva protiv vlasniStva da bi se osigurale slobodai jednakost.tr

xx

honu, nepravedan, odvratna tiranija, jer porobljava indivi-duume da bi oslohodio masu.

Jedino dru3tvo, masa, obdareno razumorn rnoZe samo seberevolucionirati, jer samo ono mor,e ta^rmno razviti svoje spo-sobnosti. Uostalom, sve su revolucije, kaZe Proudhon, izve-dene spontano5iu naroda.l7 Jakobinizam je stanoviSte da sudru5tvene revolucije cilj, a politidke revolucije sredstvo.Otuda je za Proudhona politidka revolucija cilj, a socijalnasredstvo. Cilj je revolucije ostvarivanje takvog poretka kojiie iskljuditi eksploataciju i sve dohotke koji nisu rezultatrada, to jest ostvarivanje druStvene konstitucije, i s njomu skladu, i u njenoj funkciji, cjelokupne organizacije druStva.To je poredak sam po sebi zasnovan na ravnoteZi interesa isvojine: on se ostvaruje principom mutualizma u socijalnojekonomiji i principom federalizma u dru5tvenoj organizaciji.Mutualizam ili garantizam u ekonomiji, prenesen u politidkusferu, dobiva irne federalizam. U toj jedinstvenoj sinonirniji,zakljuduje Proudhon, dana je cjelokupna revolucija: ekonom-ska i politidka.ss

U skladu s tim shvaianjem dovjeka i dru5tva te dru5tve-nog organiziranja i smisla i moguinosti revolucionarnog raz-voja Proudhon poima klase i klasnu borbu. Za njega jeosnovni kriterij za definiranje klasa i odredlivanje klasne pri-padnosti - dohodak. Otuda za Proudhona u kapitalizmupostoje dvije osnovne klase: burZoazija i radnidka klasa.Izmedu tih dviju klasa nalazi se srednja klasa koja je radna

-.. sT,Sxbjekt revolucije, za proudhona, jesu radne klase. Ili, druga-Idje redeno, proletarijat, srednja klasa i selja5tvo. (De ta Cap,cit6l. .str.70). Takvo odredenje subjekta revolucije konzekvencija je Froudho-nove polit-ekonomske teorije, odnosno primjene ideje (nadela) pravdeu socijalnoj ekonomiji. U njegovim se temeljima nalazi, dakle, idejajedne jedinstvene klase srednje pozicije, ideja jeclnakosti vlasn'ika isto-vjetnih prilika i moguinosti, ideja stapanja u jed.nu jedinstvenu klasu.To je ne samo prevladavanje suprotnosti izmedlu proletarijata, srednjihklasa i seljastva nego i suprotnosti izmedu njih i burzoazije. ,(De td,Capacitd... str. 69 i 101.). ili, joS dubtje, to je produkt proudhonovaslijeda prosvjetiteljske vjere o jednakosti svih ljudi u razumu i sreii.Iladne klase, pojmljene kao srednja klasa, klasa srednje pozicije, jest,dakle, ona historijska snaga kod koje je sloboda pohranjena. EvolucijaProudhonova shvadanja subjekta revolucije od opCeg pojma naroda,preko proleterskih grupacija povezanih sa srednjom klasom do savezaradnika i seljaka (De Ia Capacit6... str.69) kreiu se unutar toga te-meljnog odredenja subjektivne snage revoluoije.

38 P.-J. Proudhon, De la Capaciti politique des ciasses outsridres. pa-ris, 1927. str. 198.

xxI

klasa kao i radnidka, ali s obzirom na svoj dohodak ipaksadinjava donji sloj burZoazije. Klasna borba odvija se izme'du bogatih i siromaSnih i proizlazi iz suprotnosti njihovihinteresa. Medutim, klase i klasna borba, kao i politidkakonstitucija kojoj pripadaju, rezultat su pogreSne organiza-cije druStva. Pravedan princip - prirodno stanje nije raz-liditost, vei jedinstvo interesa klasa, jer izmedlu bogatih isiromaSnih postoji zajednidki interes, a on proizlazi iz teLnjedovjedanstva da se organizira pravedan poredak koji podra-zumijeva ukidanje kapitalistidke eksploatacije i svakog na-jamniStva. Moguinost ozbiljenja te ideje Proudhon vidi uklasnom kompromisu, to jest u uspostavlianju umjerenogvlasni5tva i bogatstva u druStvu i to preko poopienja sred-nje klase.so To je, kako ie on reii, udovoljavanje interesaproletarijata bez naru5avanja stedenih prava burZoaske klase.To izjednadavanje, uravnoteZenje ili klasno izmirenje ne moZese ostvariti sredstvima revolucionarne akcije, vei samo spo-razurnno. Burioazija ie to izmirenje prihvatiti jer je onozasnovano na principu pravde, a i zbog toga Sto joj, histo-rijski gtedajuii, prijeti opasnost od proletariiata. Za spora-zum s burZuazijom proletarijat treba pripremiti i to pro-svjedivanjem. Klasno izmirenje znadi: povratak burZoazije u

i'to Les Conlessiozs . . . str. 354.Iza gromoglasne Proudhonove maksime lvlasni5tvo je kradlaa (isko-

vao je Zirondist Brissot de Varville) krije se Proudhonov program: oz-biljenje svojinske jednakosti na razini srednje pozicije. Proudhonovakritika vlasnlstva, unatod svim modifikaoijama, u njegovu razbaruse-nom djelu, izrai,ava, ukratko, svu misao: Ne ukidanje vlasni5tva kaovlasniStva, veC ukidanje ,Dnovog feudalitetaa, vlasnistva kao monopolauvjeta, sredstava i rezultata rada njezinim raspodjeljivanjem, na principujednakostri i solidarnosti, na sve radne elemente dru5tva. Ujednadavaniezal,og je i Stit progresa: socijalne ravnoteZe, pravde i rada. Time se od-stranjuje elementarna socijalna nepravda: pravo vlasnika nad sredstvi-ma za proizvodnju da prisvaja vi5ak vrijednsoti od radnika, proizvo-dada; ukidanje povla5tenih koji ne rade, a imaju. Ostvaruje se pre'raspodjelorn vlasni5tva, druStvo onih koji ra.de, a time imaju' Otudaproizlazi pravo radnika, proizvodlada, na puni proizvod svoga rada, izato je, za Proudhona, socijalizam spas-oduvanie-oslobadanje principavlasni3tva. Dakle ukidanje vlasni3tva u Proudhona je: ukidanje prisva-janja vi3ka tudteg rada ozbiljenjern srednje vlasnidke pozicije. Timevlasni3tvo pripada svima koji mde i postaje neSto prirodno.

(Pored Proudhonovih spisa @u'est-ce que La propriile i Deuileraenbmoire sur ta propri6t6, vidi, Le droit au trauail et k droit de propridtd,Oeuures complbtes de P.-J.Proudhon, nouv. 6d. M.Rivibre, Paris, 1933.str. 447, La guerre et la pait, Libr. Int. Faris, 1369, tom II str. 172, iThdorie de la propridrd, isto izdanje, 1866, str. 198.)

X)!II

okvire starog jedinstva i odricanje proietarijata od ideje re-volucionarne vlasti i revolucionarne diktature. Otuda ieProudhon svoju socijalno-politidku doktrinu saZeti u zakljud-ku: izmirenje - to je revolucija, videii u njemu ozbiljenjesvoga cilja: oduvanje srednje klase od propadanja i njenoinauguriranje u snagu, um i princip novog poretka.

rr.

Nastavljajuii se na svoje prethodnike, osnovnu ekonom-sku snagu, to jest osnovu druStva, Proudhon vidi u razmjenio kojoj ovise proizvodnja i cjelina druStva i odnosa u njemu,jer vrijednost ne proizlazi iz proizvodnje, vei iz prometa.rUstanoviti pravdu u razmjeni, regulirati opticaj, znadi isto-dobno regulirati potroBnju i proizvodnju i preobraziti ivlasni5tvo i najamninu

nadgradnju: organizaciju banke za tazmienu. Banka odre-duje vrijednost robama na temelju radnog vrernena koje jeu. njih utroSeno.

Do cijene proizvoda banka dolazi na temelju iskustva uproizvodnji pojedinih roba. Ona osigurava da svaki proizvo-dad dobiva pun proizvod svoga rada. O vrijednosti poiedinihroba banka izdaje potvrde koje omoguiuju kupovinu roba,bilo u banci, bilo kod drugih proizvodada. Tako svaki pro-izvod postaje tekuii novac i time je novac kao novac suvi-San. Banka ornoguiuje uzajarnno kreditiranje i to krediti-ranje bez kamata. Time Proudhon dolazi do kraja svoiihzarnisli: ukinuie karnata osnova je novog poretka. fz tekonstrukeije on izvladi svoje egalitarne principe i reforma-torske ideale: ukidanje nejednakosti i eksploatacije, jer serazmjenjuje jednaka vrijednost za jednaku vrijednost, od-nosno odgovarajuii rad za odgovarajuii rad. Nestaju klase iklasne suprotnosti; ukidaju se kapital, profit i renta i kapita-listidki nadin proizvodnje.

Radne mase postaju pozitivno i efektivno suverene, jerim pripada cijeli ekonomski organizam: rad, kapital, kredit,vlasniBtvo, bogatstvo. One su gospodari organskih funkcijadruStva i time zbiljski subjekti zajednice.ae

Kraj proizvoljnosti i anarhije cijena, to jest konstituira-nje vrijednosti, dovodi Proudhona do zakljudka da prirratnovlasni5tvo ne samo Sto nije kradla, vei je izraz odgovaraju-iih pravednosti. U privatnom vlasni5tvu postoje istodobnonepravda i sloboda. Pomoiu uravnoteEenja dru3tvenih od-nosa moguie je smanjiti nepravdu u korist slobode. Urav-noteZenje vlasni5tva nije njegovo ukidanje. Vlasni5tvo ok-ruZeno garancijama, odnosno uravnoteZeno, kao sitni po-sjed, jest jamstvo slobode, jer jedino vlasniStvo rodeno izautonomije razurma i poStovanja individualnih zasluga osi-gurava neovisnost i proporcionalnost.Er ZemljiSno vlasni5-tvo i vlasniStvo nad stanovima trebaju biti individualni.

Na temelju konstituirane vrijednosti i organizirane ekvi-valentne razmjene ekonomske, organske snage druStva, orga-niziraju se na principu mutualizma.as Mutualizam ili ideja

4s De la Capacitd. . . str. 216.44 Oeuures chaisies, str. 116-117.as ldie... str. 276.

XXIV

pravde u ekonomiji jest uzajamnost, sredina, uravnoteienje,pravedna rz[zmjena, to je usluga za uslugu, vrijednost za vti'jednost, krediti za kredit, garancija za garanciju.as On je rie-Benje svih druStvenih proturjednosti i, uz pomoi njernu svoj'stvenih institucija, princip druStva, odnosno njegov zakon.To je socijalni ugovor kojim svaki gradanin stavlja naraspolaganje druStvu svoju ljubav, ltm, rad, usluge, svojeprodukte i svoju imovinu u zamjenu za Zrtve, ideie, radove,produkte, usluge i imovinu drugih ljudi, a pri tome se raz-mjeri prava svakoga odreduju vrijednoSiu njihovih dopri-nosa. Taj ugovor treba da bude slobodno prihvaien i potpi'san od svakog sudionika i on ostavlja svakome tko ga za-kljuduje cjelovitost, to jest integritet njegovu radu, dobrimai vlasniStvu. To je organska veza slobodnih i suverenih indi-vidualnih voija zasnovana na dogovaranju i harmoniji inte-resa. To je poredak slobode.

IrIa tom principu organiziraju se i djeluju industrijske ipoljoprivredne asocijacije. Industrijske asocijacije ( radriidhadru-3tva), t

4-

Iz ekonomske organizacije na osnovama mutualizmaProudhon izvodi politidku organizaciju druStva. Vlada jesistem garancija: isti princip uzajamne garancije koji svako-me treba osiguravati obrazovanje, slobodno kori5tenje vlasti-tih sposobnosti, obavljanje posla, uZivanje njegova vlasniStva,razmjenu proizvoda i usluga i time osigurati svim pripadni-cima druStva podjednako: rad, pravdu, mir, jednakost iumjerenu vlast3s

Federacija je, za Proudhona, ugovor kojim se jedan iliviSe starje5ina porodice, jedna ili viSe komuna, jedna iliviSe grupa komuna ili drilava, obavezuje reciprodno i ravno-pravno za jednu ili vi5e odredlenih stvari koja obaveza dolazitada iskljudivo u nadleZnost delegata federacije.4s Prema ugo-voru, politidki suverenitet, gradanska vlast i kooperativniutjecaj koordiniraju se izmedtu oblasti, kotara, komuna, itd.Jedinstvo je sadrZano u pravu koje jedna drugoj daju raznegrupe: da uzajamno upravljaju same sobom, da se premasvojim susjedima ponaSaju u skladu s odredenim principima;da se medlusobno Stite u interesu vlastitih pothvata i pomaZuu nevolji. Vlada tako bdi nad izvrSavanjem ugovora i po-bolj5avanjem opCe stvari.5o Time mutualizam i garantizamprenesen u politidku sfenr dobiva ime federalizam.sr Poftikaje dakle, rezultat ekonomije. Politidki i ekonomski poredakjedan su te isti poredak, jedan jedini i isti sistem zasnovanna jedinstvenom principu uzajamnosti.rz Federalni ugovorzasniva se na principu suverenosti svake jedinice u odnosuna zajednicu, odnosno na suverenosti naroda, dovjeka i gra-dana. DrZava je konfederacija tih zajednica. Jedinice federa-cije mogu iz nje istupiti i raskinuti ugovor, ad libitum.rsSuverenitet ugovarada sluZi kao pozitivna garancija za slo-bodu drZava, komuna i jedinica, jer svaka centralizacija do-nosi tiraniju umjesto slobode. Time je, za Proudhona, kon-stituirana efektivna suverena vlast radnih masa koje vladajui upravljaju kao kolektivne snage. Stoga ie zakljuditi da to

aa lbidem, str. 197.4e Dr\aua kao konlederacija komuna, str. 137.so De la Capacite. . . str, 198.u lbidem,52 fbidem, str. 215.sa Ibidem, str. 207.

xxvl

viSe nije apstraktna narodna suverenost kao u Ustavu iz L793.ili kao u Iiousseauovu Dru1ttsenorn ugoaotu.s4

Centralnu vlast u federaciji ima skupStina federacije(konfederacije) koja je sastavljena od delegata drZava, tojest prirodnih organa lokalnih interesa. Oni iznose, zastupajui brane interese i stavove svojih provincija, odnosno komuna,ali su prirodno upuieni na izmirenje, ura'rnoteilenie, to jestdono5enje odluka koje su naibolie za sve, i to postiZu uskla-divanjem.ss Skup5tina je zakonodavno i izvrBno tijelo u po-slovima koji su predvideni federativnim ugovorom. Federa-cija ima budZet i federalnu armiju koja sluZi samo za poslo-ve federacije, odnosno konfederacije. Proudhon je smatraoda svaka konfederacija mora imati zajednidko trZi5te i ca'rinsku uniju u kojoj bi, uz odgovarajuia ogranidenja, vla-dala sloboda razrnjene i snivao je o siedinjenim drZavamaEvrope kao konfederaciji konfederacija."-- Osnovna je prirodna jedinica druStva, za Proudhona, po-rodica. Sastavljena ie od dlanova neiednakih sposobnosti, tojest Zena i djece koia do punoljetnosti nisu sposobna zaproizvodnju i upravljanie. Sto se tide proizvodnje i uprav-ljanja, Zena se, kaZe Proudhon, ne uraeunava, ona je dodanasvojem muZu. Otuda je za njega brak zajednica moii i ljup'kosti. Moii mu5karca i ljupkosti Zene.

Buduii da u porodici nema ekonomski jednakih i ravno'pravnih dlanova, to se ona ne zasniva na principu mutualiz'ma, vei na principu prirodnog, moralnog autoriteta starje'Sine porodice. U Sire asocijacije porodica se ukljuduje naosnovi ravnopravnih ugovora.

Ko nuna je prirodna zaiednica i osnovna dnrStveno-eko-nomska i politidka zajednica. Ona je, za Proudhona, kao idovjek, jedno suvereno biie,s0 suverena zajednica slobodnihi suverenih individuuma, to jest starje5ina porodica ili gra-dana. Komune su drZave same, sa svojim sudstvom, admini-stracijom, upravljanjem, zakonodavstvom itd. Od1uke Sirezajednice vrijede za komunu samo kad ih ona prihvati. Naj-vi5i je organ u komuni municipalni savjet, a to je predstav-nidko tijelo izabrano od svih gradlana i starjeSina porodieeizabranih neposrednim glasanjem.

rq lbidem, str. 216.55 Ibidern, str. 279.58 lbidem, str. 285.

XXVII

Sire teritorijalne grupe su provincije ko.!e ujedinjujuljude sa zajednidkim narjedjem, obidajima, kulturom, religi-jom, itd.

Princip autoriteta i princip slobode za Proudhona su dvaopia principa koji odreduju sudbinu dovjeka i svijeta. Prin-cip autoriteta ostvaruje se u porodici, produiuje u patrijar-hatu, civitasu, monarhiji i teokraciji, dok je princip slobodeoliden u ljudskoj lidnosti, i kao Sto je duh suprotstavljenmateriji, tako je sloboda suprotstavljena autorirtetu. Potitidkir.rgovor je suglasnost individualnih slobodnih i suverenihvolja i lidnosti. Otuda Proudhon izvodi ideju federacije su-protstavljajuii autoritetu, politidkoj drZavi, prinudi, repre-zentaciji itd. slobodnog individuuma, slobodu, pravdu, ko-munu i federaciju.

Zato je za njega federalizam politidki oblik dovjedanstvajer predstavlja prirnjenu rnutualizma i el

Proudhonovo batrganje zatakozvanom naukom koja treba apriori da izmudruje formulu za >rjeSenje socijalnog pitanjaaumjesto da nauku crpe iz rkritidkog saznavanja istorijskogkretanja, kretanja koje proizvodi i same materijalne uvjeteemancipacijen.oz Marx je pokazao da teorijska osnova Froud-honove socijalno-politidke doktrine proizlazi iz nepoznavanjaosnovnih elemenata politidke ekonomije, odnosno iz utopi-stidkog tumadenja IUicardove teorije vrijednosti, Sto je osnovaProudhonove nove nauke:ea Otuda slijedi da Froudhor. raz-rnjensku vrijednost koja dini osnovu njegove cjelokupnedoktrine poima nejasno i polovidno.on

Sto se tide revolucionarne teorije o drustvenoj jednakosti,slobodi i oslobodenju, koju je Proudhon izveo iz vrijednosti

ae lbidem, str. 23.63 Dodredivanje vnijednosti radnim vremenom za liicarda je zakon

razmjenske vrijednosti. Ricardova teorija vrijednosti je naudno tuma-denje suvremenog ekonomskog Zivota; teorija g. Proudhona utopistidkoje tumadenje Ricardove teorije. Ricardo utvrcluje istinitost svoje for-mule izvodedi je iz cjelokupnosti ekonornskih odnosa i obja3njavajuiitim putem sve pojave... g. Proudhon, koji je pornoiu sasvim proizvo-ljnih pretpostavki ponovo pronaSao ovu formulu, pris,iljen je poslije datraZi pojedlinadne ekonomske dinjenice, koje nateZe i fatsifikuje da bi ihmogao postaviti kao primjere, kao ved postojede primjere kao klice ostva-rivanja njegove proradunske ideje.n (K. l[.,farx, Bi,jeda fi,lozofije, Dela, totn7. str,6?.). Time se Proudhon sroz,ava na razinu vulgarne ekonomije kojase, suprotno klasidnoj politid.koj ekonomiji, dakle izudavanju unutra5njepovezanosti odnosa robne proizvodnje, npotuca po oblasti privredne po-vezanosti i koja iznova preZiva materijal 5to ga je naudna ekonomija veiodavno pruZilan ogranidavajuCi se na sujetne p,redstave agenata burZo-aske proizvodnje o svome vlastitom najboljem svijetu, sistematizira ih,i proglasava vjednim istinama. (,K. Marx, Kapi,to,l, tar::t l, Deta, tdl,m 2L.str. 82.)

sa lsva Proudhonova dijalektika sastoji se u tome Sto pod upotre-bnu i razmjensku vrijednost, pod ponudu i traZnju, potura apstraktnei protivurjedne pojmove kao: rijetkost i izobitje, korisnost i mqienje,jednog proizvodada i jednog potro,Sada, a obojicu kao vitezove slobodnevolje.

A Sto bi htjeo time da postigne?Da saduva sebi rnLoguinost da jedan od elemenata koje je odstranio,

troSkove proizvodnje, docnije uvede kao sintezu upotrebne i razmjenskevrijednosti. I tako troSkovi proizvodnje dine u njegovim odima sintetidkuili konstituiranu vrijednost

Sto se tide Proudhonovih filozofskih i politidkih spisa, onisadrZe, pokazuje Marx, istu pruturjednost i dvojak karakter,kao i ekonomski radovi, i imaju samo lokalno-francuskuvrijednost.zo

Na stranicama Osnoaa kri'ti.ke politiike ekonomiie i Ka'pitaLa, ne remeteii svoje istraZivanje i izvodenje kritike po-li:tidne ekonomije, Marx usput, opetovano, izlade kritidkenaznake o cjelini Proudhonova pokuSaja da pomoiu svogaideala pravednosti, vjedne pravde, izvedenog iz prarmih od-nosa koji odgovaraju robnoj proizvodnji tl burioaskom svi-jetu, dakle, prema tome idealu, preinadi stvarnu robnu proiz-vodnju i stvarno pravo koje njoj odgovara, odnosno da pre-inadi burZoaski svijet pomoiu njegovog principa.zt

Svojom novom naukom - primjenom ideje pravidnosti,vjedne pravde u socijalnu ekonomiju - dije su kljudne kon-zekvencije: obrana sitnog vlasni5tva, program socijalne refor-macije, poricanje revolucije, pomirba klase ili, drugadije re-deno, mutualizam i iz njega izvedeni federalizam, Proudhon jeostao u domeni ideja, principa i odnosa burZoaskog svijeta.ProglaBavajuii kategoriie burZoaskog svijeta pokretadkimsnagama, on je ipak, premda zaobilazno, do5ao do toga daprincipe burZoaskog svijeta proglasi vjednima. Za njega iepovijest postojala do gradanskog dru5tva. ViSe je nerna, za-vrSena je: ostaje burZoaski svijet kao nepromijenjeni i vje6'ni; harmonizitant, uravnoteZen i neproturje dan, bez ukidanj anjegovih zbiljskih proturjednosti. Suvremenost i aktualnost,proturj edne i zavodlj ive Produhonove socijalno-politidke dok-trine, proizlaze danas iz suvremenosti burZoaskog svijeta ijavljaju se u sklopu poku5aja njegove harmonizacije i oduva-nja. Prijepornost Proudhonova djela jest dakle priieporosjedaja pro,turjednosti gradanskoga svijeta, s jedne strane,i, s druge strane, poduzimanja pokuSaja da se ponovno ost-vari idealni izlaz,preobrailena reflektirana slika koju je sarnagradanska zbilja kao takvu projicirala iz sebe.rz

t(*x

;o Ibidem, str.25.71 Vidi, Osnooe kritike politiEke ekonomije, tom I. str. 6, 23, 29, 35,

40,4H7,75, 146-150, 180-182, 187, 239, 263,274,323, 421.; tom 1I str.23, 225, 27&-277, 355; Kapital, Dela, tom 21, 22, 23; tom I, str. 85-86,274, 453, 472, tom II, 324, 360-361, 518; tom III str.3?, 288-289, ?01.

zz Usp. Osnoae lcritike poli.tiike ekonomije, tom II, stt.276-27'1.

XXXII

Izbor iz Proudhonovih spisa sadinjen je prema Oeutsrescompldtes de P.-l .Proudhon i Oeutsres posthumes de P.-J.Proudhon, Nouvelle ddition, Librairie Internationale, A. La-croix, Paris, 1866-1876. Iz opseZnog Proudhonova djela uovaj su izbor uvrSteni oni spisi, odnosno dijelovi spisa, ukojima se, po naSem mi3ljenju, ponajbolje pokazuju aspekticjeline Froudhonove misli, od metodologijsko-teorijskih ihistorijskih ishodiSta, preko kritike kapitalistidkog druStvai njegova ustrojstva, do shvaianja pravednoga dru5tva.

Otuda on sadrZi:t. Qu'est-ce que la proprid.td,, Premibre m6moire, str.

13-225;2. Systdme des Contradictions 4conomiques oiL Philoso-

phie de la misdre, Chapitre XIV, Rdsumd et conclusion, str.391-416;

3. Idde Gdndrale de la Rdooluti.on au XIX sibcle, Troi-sidme 6tude, str. 74-101, QuatriBrne dtude, II Critique gdn6-rale de l'Idde d'Autorr.t6, str.131-139, Septibme 6tude, 1. LaSociete sans l'Autoritd str. 253-261;

4. De Ia Capacitd politique des classes owuribres, Deuxibmepartie, Chapitre IV-VIII str. 63-102, IX str. 105-111,XIII-XVI str. 129-186., i, Troisidme partie, Chapitre IV,str.226-237, i VI str. 261-277.

Radwle l{.ned,eoii

XX)(III

Sro JE VLASIvISTVOZitilstraZivanja o nadelu prava ivlastiPRVA RASPRAVA

Adversus hostem oeterna auctoritas esto(Zahtjevi protiv nepr,ijatelja su viedni)

Zakon dvanaest ploda

Prvo poglavlje

METODA PRIMIJENJENA U OVOM RADIJ- IDEJA O REVOLUCIJI

Kad bih morao odgovoriti na pitanje Sto ie ropstrso? i kadabih jednom jedinom rijedju odgovorio: Ropstuo ie uboisttso,moja bi misao bila odmah shvaiena. Ne bi mi trebalo dugoraspravljati da dokaZem kako je moi kojom se dovjeku odu-zima rniSljenje, volja i lidnost - vlast nad Zivotom i smrti,i da udiniti dovjeka robom znadi ubiti ga. Za9to, dakle, nadrugo pitanje: Sto je alasni.ituo? ne mogu odgovoriti na istinadin: Vlasniitoo je krad.a, a da ne budem siguran da nisamshvaien, premda je ta druga,tvrdnja samo preinadena prva?

PokuSavam istraZiti vlasniStvo, s6mo nadelo naSe vlasti ina3ih lnstitucija. Imam pravo na to. Mogu se prevariti u za-kljudku koji ie proizaii iz mojih istraZivanja. To ie mojepravo. Svidla mi se da posljednju misao svoje knjige stavimna podetak. Na to opet imam pravo.

Jedan autor udi da je vlasniStvo gradansko pravo koje jenastalo zauzimanjem, a potvriteno zakonom; drugi kaZe da jevlasni3tvo prirodno pravo koje proizlazi iz rada: i ta se ude-nja, ma kako god suprotna izgledala, potidu i odobravaju.Ja tvrdim da ni rad, ni osvajanje, ni zakon ne mogu stvoritivlasni5tvo; da je ono posljedica bez uzroka. Treba li mi natome prigovoriti?

Kakvo negodovanje!

- Vlasni.Sttso je kradal To je poziv na uzbunu iz 1793tTo je revolucionarni prevrat.Smirite se, ditaode: uopie nisam pokretad razdora ni ko-

lovocla pobune. Nekoliko sam dana ispred povijesti; iznosimistinu kojoj uzalud nastojimo zabraniti da se oslobodi; pi-Sem predgovor na3e buduie konstitucije. Kad bi nam naBebrige dopuStale da je shvatimo, definicija alasni.Etao je krad,a,koja nam se dini svetogrdnom, bila bi darobni munjovod.No koliko se interesa i predrasuda tome suprotstavlja! ...Na Zalost, filozofija uopie neie promijeniti tok dogadaja:

sudbine ie se izvrSiti bez obzira na prorodanstvo. Uostalom,zar se pravda ne mora izvrSiti, a na5 odgoj zavr5iti?

- Vtasni\tuo ie kradal . . . Kakvo izvrtanje dovjekovihpredodZbi! Vlasni,k i lopoa su oduvijek bili toliko proturjednipojmovi, koliko god su osobe koje oznadavaju antipatidne.To su protuslovlje potvrdili svi jezici. Na temelju kakvihovla5tenja biste, dakle, mogli napasti opie odobravanje iopovrgnuti ljudski rod? Tko ste vi da poridete razumnostnaroda i vjekova?

- Sto vas se tide, ditaode, moja bezvrijedna osoba? .Iasam, kao i vi, iz stoljeia u kojem se razum pokorava samodinjenicama i dokazima. Moje je ime, kao i vaSe, tragalac zaisti.nom.t Moje je poslanstvo zapisano u rijedima zakona:Gooori bez mr\nje it bez straha; reci, 1to ena\. Zadada je naSevrste da izgradi hram znanosti, a ta znanost obuhvaia dovje-ka i prirodu. Dak1e istina se otkriva svima, danas NewtonLr iPascalu, sutra pastiru u dolini i drugu u radionici. Svatkodonosi svoj kamen za gradevinu i kada izvr5i tu svoju za-daiu, nestaje. Vjednost, je ispred nas, vjednost za nama: Stoznadi mjesto smrtnika izmedu dva beskraja da se svijetu onjemu govori?

Ostavite, dakle, ditaode, moju titulu i moj znadaj i poza'bavite se sarno mojim razlozima. Sveopiu greSku nastojimispraviti upravo po sveopiem odobrenju; zato i traixnmiSljenje ljudskoga roda Sto imam povjerenje u njega. Bu-dite hrabri i slijedite me, i ako iskreno Zelite, i ako imateslobodnu savjest, a va3 duh zna spojiti dva poudka da bi iznjih izvukao treii, moje ie ideje sigurno postati i vaSe. Do-bacajuCi vam u podetku svoju posljedniu rijed htio sam vasupozoriti, a ne izazvati. Jer siguran sam da iu iznuditi va5pristanak budete li me ditali. Stvari o kojima vam ielim go-voriti tako su jednostavne, tako opipljive da iete se zaduditikako ih uopCe niste zamijetili i reii: lO tom uopie nisamrazmiSljao.n Drugi ie vam pruiliti prizor genija koji svladavatajne prirode uz uzviSena prorodanstva. Ovdje iete naii tekniz iskustava o pojmovina praaedna i praDo, neku vrstuprovjere teZina i mjera va5e svijesti. Operacija ie biti izve-dena pred vaSim odima. I sami iete procijeniti rezultat.

Uostalom, ja ne izgradujem sistem: zahtijevam kraj pri-vilegija, ukidanja ropstva, jednakost prava i zakonitost.

t Na grdkom skeptikos, ispitivad, filozof koji se bavi traganjern zaistinom.

4

Pravdu, niSta osim pravde. To je kratak pregled moje ras-prave. Drugima prepuStam brigu o discipliniranju svijeta.

Jednog sam dana rekao sam sebi: ZaSto u druStvu po-stoji toliko boli i bijede? Zar d,ovjek mora stalno biti nesre-tan? f, ne zaustavljajuii se na objaSnjenjima za svaku pri-liku koja daju pokretadi reformi, od kojih jedni za opiubijedu optuZuju kukavidluk i nesposobnost vlasti, drugiurotnike i pobune, a treii neznanje i opiu korupciju, umoranod beskrajnih bitaka na govornici i u Stampi, htio sam sflm,temeljito prouditi stvar. PotraZio sam savjet vrhunskihudenjaka, proditao sam stotinjak knjiga s podrudja filozofije,prava, politidke ekonomije i povijesti. I da ie bar bila boZjavolja da Zivim u stoljeiu u kojem bi mi tolika lektira bilabeskorisna! UloZio sam sav svoj trud da doloijem todne in-formacije, usporeclivao sam udenja, primjedbama sam su-protstavljao odgovore, neprestano rjeSavao jednadZbe i redu-cirao dokaze, odvagnuo sam tisuie silogizama na preciznojvagi najskrupuloznije logike. Na tom sam mukotrpnom putuprikupio vi5e zanimljivih dinjenica o kojima iu obavijestitisvoje prijatelje i javnost dim budem imao vremena. No naj-prije sam, moram to reii, povjerovao da sam shvatio kakonikada nismo razumjeli smisao ovih tako svakida5njih i sve-tih rijedi: Praada, raDnopraanost i sloboda. Nismo pojmilida su naSe predodZbe o svakoj od njih vrlo nejasne. I napo-kon da je to nepoznavanje bilo jedini uzrok i siroma5tvakoje nas nagriza i svih nevolja koje mude ljudski rod.

Moj je duh bio prestra5en tim neobidnim rezultatom, po-sumnjah u svoj razttm: Sto! rekoh sam sebi, ti da bi otkrioono Sto oko nije vidjelo, ni uho dulo, ni um shvatio! Uzdrhtinesretnide Sto si prividenja svog bolesnog mozga uzeo kaoznanstvene istine! Zat ne zna5 da su veliki filozofi govorilikako je sveopia zabluda na podrudju praktidnog moralaproturjedje?

Odludih, dakle, da provjerim svoje zakljudke i evo kakvesam si uvjete postavio za taj novi posao: Je li moguie da secijelo dovjedanstvo tako dugo varalo u primjeni moralnihnadela? Kako bi se i za5to ono prevarilo? Kako ta zabluda,buduii da je sveopia, nije nesavladiva?

Ta pitanja, rje5avanjem kojih sam uvjetovao ispravnostsvojih razmatranja, nisu dugo odoljela analizi. U petom po-glavlju ove rasprave vidjet ie se da su za nas, u rnoralu kaoi u svakom drugom predmetu spoznaje, najteZe zablude

stupnjevi znanja, da dak i u pravednim djelima prevariti seznadi privilegij koji oplemenjuje dovjeka. A Sto se tide filo-zofske zasluge koja mi moZe pripasti, ona je beskrajno mala.Ni5ta ne znadi imenovati stvari. eudesno bi bilo upoznati ihprije nego se pojave. Obja5njavajuii neko miSljenje koje jedo kraja sazrelo, ideju koju svi shvaiaju, koju ie sutra ob-znaniti netko drugi ako ja to ne udinim danas, moja je pred-nost samo u tome Sto sam je izrazio. Zar onaj tko prvi ugle-da svanuie dobiva pohvale?

Da, svi ljudi vjeruju i ponavljaju da je jednakost uvjetaisto Sto i ravnopravnost; da su olasniStrso i krad,a sinonimi;da su sve druStvene prednosti, koje su dodijeljene ili boljeredeno uzurpirane pod izgovorom superiornosti talenta iduZnosti, bezakonje i razbojstvo: svi ljudi, kaZem, potvrdujute istine po svojoj duSi. Rijed je samo o tome da im te istinepokaZem.

Prije nego Sto udem u materiju, nuZno je reii nekolikorijedi o putu kojim iu iii. Kada je Pasca1 pristupao nekomgeometrijskom problemu, stvarao si je metodu rjeBavanja.Za rjeBenje nekog filozofskog problema takoder treba me-toda. Eh! koliko su problemi koje pokreie filozofija zbogozbiljnosti svojih posljedica vaZniji od geometrijskih prob-lema! Prema tome koliko je za njihovo rjeSavanje potreb-nija podrobna i stroga analiza?

Sada je vei nedvojbena dinjenica, kaLu moderni psiho-lozi, da se svako razumom prihvaieno opaZanje odredujeprema stanovitim opdim zakonima tog istog razurna. Ono se,da tako kailemo, u nj utiskuje prema stanovitim obrascimashvadanja koji su vei prije u njemu postojali, a koji su kaonjegov formalni uvjet. Tako da, kalu oni, ako razum nemaprirodenih ideja, ima barem uroClene oblike. Tako, na prim-jer, mi svaki pojam nuZno shvaiamo t Drernenu iu prostoru;sve Sto nam omoguiuje da pretpostavimo uzrok zbog kojegado njega dolazi; sve Sto postoji implicira predodZbe supstan-cije, natina, broja, odnosa itd. Jednorn rijedju: ne oblikujemonikakvo miSljenje koje se ne odnosi na neko od opiih na-dela razuma, izvarr kojih ne postoji niSta.

Ta osnovna nadela poimanja, dodaju psiholozi, te temelj-ne vrste na koje se neizbjeZno svodi sve naSe rasudivanje isve naSe predodZbe, a koje na5a osjetila samo iznose na vid-jelo, u Skoli su poznati pod nazivom kategorile. Danas jedokazano da su one prvobitno postojale u razumu; rijed je

6

samo o tome da se dd njihov sustav i popis. Aristotel ih jenavodio deset; Kant je taj broj poveiao na petnaest; gospo-din Cousin ih je smanjio na tri, pa na dvije, pa na jednu.I neprijeporna je zasluga tog profesora Sto je, iako nije ot-krio istinsku teoriju o kategorijama, barern bolje nego itkoshvatio veliku vaZnost tog pitanja koje je glavno i moZdajedino pitanje u cijeloj metafizici.

Priznajem da ne vjerujem ne samo u to da ideje mogubiti urodlene nego dak ni da to mogu biti oblici ili eakoni.na5eg shvaianja i smatram da su Reidova i Kantova metafi-zika joS dalje od istine nego Aristotelova. Medutirn, buduiida ovdje nikako ne Zelim kritizirati razlJm, Sto bi zahtije-valo dugotrajan rad i o demu se javnost haS mnogo ne brine,hipotetski iu promatrati na5e najopienitije i najnuZnije pre-dodZbe kao Sto su vrijeme, prostor, bit i uzrok, kao da suprvobitno postojale u razumu, ili barem, kao da neposrednoproizlaze iz njegova ustrojstva.

No nije manje istinita psiholo5ka dinjenica, koju su filo-zofi moilda previSe zanemarivali, da navika, kao druga pri-roda, ima moi da u poimanje utisne nove oblike kategorija,uzete na temelju privida, koji nas se snaZno doimaju i sa-mim su tim najdeSie liSeni objektivne stvarnosti, a1i na5esudove ne odreduju unaprijed manje od prvih kategorija.Tako rni rasudujemo istodobno i prema ajeini.m i apsolut-ni.m zakonima naSega uma, i prema sekundarnim, obidnonepouzdanim pravilima koja nam sugerira nepotpuno pro-matranje stvari. To je najplodnije izvori5te pogreSnih pred-rasuda te stalan i desto nesavladiv uzrok mnogih zabluda.Mi smo toliko zaokupljeni tim predrasudama da desto, dakonda kada se borimo protiv nekog nadela koje na5 duhsmatra pogreSnim, na5 razum odbacuje, a naSa svijest osu-duje, to nadelo branimo, a da to i ne primjeiujemo, na te-melju njega rasudujemo, pokoravamo mu se napadajuii ga.NaS se tazlJm, kao da je zatvoren u nekom krugu, vrti okosebe sama, sve dok nas neko novo opaZanje koje u namapotide nove predodZbe ne dovede do otkriia nekog novog,vanjskog nadela koje nas oslobada utvare Sto opsjeda na5umaBtu.

Tako danas zr:arno da prema zakonima sveopceg magne-tizma, diji je uzrok ostao nepoznat, dva tijela koja ni5ta nespredava tdZe da se sjedine snagom ubrzanog poticaja koji sezove graai.taci.ja. Upravo je ona uzrok da tijela koja nemaju

oslonca padaju prema Zemlii, ona im daje teZinu na vagi, anas same pridvrSiuje tz Zemlju na koioj Zivimo. Nepozna-vanje tog uzroka bio ie iedini razlog koji ie ljude davnihvremena spredavao da vjeruju u antipode. uKako ne vidite,govorio je poslije Lactancea sveti Augustin, da bi ljudi, kadabi ih bilo ispod nas, morali biti okrenuti glavom prema doljei pasti u nebo?n Stoga ie biskup iz Hippona, koji ie vjerovaoda je Zemlja plosnata jer mu se dinilo da je takvu vidi, pret-postavljao kako bi, kad bi se s raznih mjesta od zenita donad.ira povukle ravne linije, one loile medusobno paralelne;i ba5 je u smjeru tih linija smje5tao sva kretanja odozgoprema dotje. Iz toga je, naravno, morao zakljuditi da su zvi'jezde pridvrSiene za nebeski svod poput pokretnih svijei-njaka; da bi one, kada bi bile prepuStene same sebi, pale naZemlju kao vatrena ki5a; da ie Zemlia beskrajna ploda kojadini donji dio svijeta, itd. Kada bi ga upitali Sto podupireZemlju, odgovorio bi da to tte zna, ali da Bogu niSta nije ne'mogude. Takve su bile predodZbe svetog Augustina o prosto-ru i kretanju koje mu je nametnuo privid, a on je za njegapostao opde i kategoridno pravilo rasudivanja. Sto se tidesamog uzroka zbog kojeg tijela padaju, um mu je bio pra-zarr; o tome nije mogao reii ni5ta drugo osim to da nekotijelo pada zato Sto pada.

Za nas je predodZba o padanju sloZenija. Opiim pre-dodZbama o svemiru i kretanju koje ona ukljuduje mi doda-jemo pojam privladnosti ili usmjeravanja prema nekom sre-di5tu koji ovisi o vi5em uzrodnom pojmu. No premda jefizika potpuno ispravila naSu predodZbu, u naSim navikama,uza sve to, o tome ne duvamo manje predrasuda od svetogAugustina. I kada kaZemo da je neka stvar pala, pod tim nerazumijevamo da se naprosto i opienito dogodila posljedicagravitacije, nego osobito i posebno da se to kretanje zbiloprema Zemlji i odozgo prerna dolie. Uza\td je na3 um pro-svijetljen, prevladava maSta, a naS govor zauvijek ostaje ne-popravljiv. Izraz sici s neba nije todniji od izraza popeti. sena nebo. Pa ipak, taj ie se izraz saduvati sve dok se ljudibudu sluZili jezikom.

Svi ti nadini govora, od.ozgo prerna dolie, siii s neba,pasti s oblaka itd. sada su vei bezopasni jer ih znamo ispra-viti u praksi. No udostojte se trenutak zamisliti koliko suoni mogli usporiti napredak znanosti. Iako je za statistiku,mehaniku, hidrodinamiku i balistiku uistinu malo vaZno da

B

li je poznat istinski uzrok padanja tijela i jesu li pravilnepredodZbe o opiem smjeru svemira, potpuno je drukdije dimse radi o obja5njavanju sistema svijeta, uzroka p1ime, oblikaZemlje i njezina poloZaja na nebesima: zbog svega toga trebaizadi iz kruga privida. Od najstarijih je vremena bilo do-miSljatih mehanidara, izvrsnih arhitekata i spretnih artilie-raca. Zabluda u kojoj su on mogli biti u vezi s loptastim ob-likom Zemlje i gravitacijom, nije Skodila razvoiu njihovaumijeia. evrstoia gradevine i todno pogadanje cilja nisu utome niSta eubili. No prije ili poslije morale su se predsta-viti pojave koje se ne bi mogle objasniti, zbog toga Sto sepretpostavljalo da su sve okomice povudene sa Zemljine po-vr5ine paralelne: tada ie i morala zapodeti borba izmedupredrasuda, koje su stoljeiima bile dovoljne za svakodnevnupraksu, i neduvenih mi5ljenja za koia se dinilo da su suprot-na onome Sto odi vide.

Tako s jedne strane najpogreSnija mi5lienia, kada se za-snivaju na izdvojenim dinjenicama ili samo na prividima,uvijek obuhvaiaju zbroj realiteta, dije je Sire ili uZe podrudied.ovoljno za stanovit broj indukcija izvan kojih padamo uapsurd. U predodZbama svetog Augustina bilo je, primjerice,todno da tijela padaju prema Zemlji, da padaiu ravno, da seSunce ili Zemlja kreiu, da se nebo 7li Zemlia okreie itd. Tesu opie dinjenice oduvijek bile istinite. No, s druge strane,nuZnost da si poloZimo radun o svemu prisiljava nas da tra'Zimo sve shvattjivija nadela: zbog toga je trebalo postupnonapustiti najprije miSljenje da ie Zemlja plosnata, potomteoriju koja smatra da je nepomidna u srediStu svijeta, itd.

Ako sada prijedemo s fizidke prirode na svijet morala, unjemu smo opet podloZni istim razodaranjima privida, istimutjecajima spontanosti i navika. Ali ono Sto razlikuje tajdrugi dio sistema na5ih spoznaja s jedne je strane dobro ilizlo koje za rTas proizlazi iz naSih miSljenja, a s druge upor-nost kojom branimo predrasudu Sto nas mudi i ubija.

Koji god sistem o uzroku teZine i obliku Zemlie prihvatili,fizika zemaljske kugle zbog toga ne trpi. A Sto se nas tide,na5a druStvena ekonomija iz toga ne moZe ni izvuii koristni pretrpjeti Stetu. No zakoni se na5e moralne prirode iz-vrSavaju upravo u nama i preko nas: stoga se ti zakoni nemogu provesti bez naSeg promi5lienog sudjelovanja, dakleako ih mi ne poznajemo. Dakle, ako slabo poznajemo mo-ralne zakone, odito je da iemo si, premda si Zelimo dobro,

udiniti zlo. Ako ih ne poznajemo dovoljno, na3e de pozna-vanje neko vrijerne biti dovoljno za na5 druBtveni napredak,ali de nas s vremenom to nedovoljno poznavanje zavesti nakrivi put i na kraju ie nas survati u ponor nevolja.

Tada nam, znadi, postaju priieko potrebne opseZnije spo-znaje i nama u prilog treba reii da se nije dogodilo da ih jeuzmanjkalo. Ali tada podinje i ogordena borba izmedu starihpredrasuda i novih ideja. Dani prevrata i tieskobe! Ljudi sepozivaju na vremena kada su svi, s istim vjerovanjima i sistim institucijama, izgledali sretni: kako da optuZe ta vjero'vanja, kako da zabrane te instituciie? Ne Zele shvatiti da jeto sretno razdoblje posluZilo upravo zatazvol nadela zla kojeje druBtvo skrivalo; optuZuju se ljudi i bogovi, moinici nazemlji i prirodne sile. Umjesto da uzrok zla pottaili u svomrazumu i u svom srcu, doviek za nj okrivliuie svoje uditelje,svoje protivnike, svoje susjede i sebe san,og. Narodi se na'oruZavaju, ubiiaiu i istrebljuju sve dok se velikim smanje'njem pudanstva ponovno ne uspostavi ravnoteila, i iz pepelaboraca ponovno ne nastane mir. Toliko je dovjedanstvumrsko dirati u obidaje predaka i rniienjati zakone koje sudali utemeljitelji gradova, a potvrdila ih vjernost tim zako'nima kroz stoljeia.

Nihit motum et anti:quo probabile est.' Ne vjeruite u bilokakve novotarije, uzvikivao je Tit Livije. Nema surnnje da biza dovjeka bilo bolie da nikada ne mora rniieniati: ali Sto!Ako je rodten kao neznalica, ako je u poloZaju da se postup-no obrazuje, treba li se zato odreii svjetlosti, odtlstati odsvog razuma i prepustiti se sudbini? SavrSeno je zdravljebolje od ozdravljenja: ie li to tazlog da bolesnik odbiie daozdravi? Iieforma! Reforma! vikali su nekoi Ivan Krstitelji Isus Krist. Reforma! Reforma! vikali su naii odevi prijepedeset godina, i mi ierno io5 dugo vikati: P"eforma! Re-forma!

Kao svjedok patnii svog stoljeia rekao sam si: Medlu na-delima na kojima podiva druStvo postoji iedno koje ono neshvada, koje je njegovo neznanje iskvarilo i koje je uzrokomsvega zla. To je nadelo najstarije od svih jer u biti je revo-tucijn da uklanjaju najmodernija nadela, a da poStuju stara.Stoga je zlo koje nas mudi nastalo prije svih revolucija. Tose nadelo uvaZava i zahtijeva onakvo kakvim ga je na5e ne-znanje udinilo; jer da ga ne Zele, ne bi nikoga prevarilo, nebi imalo utjecaja.

10

No koje je to nadelo, istinito u svom cilju, a laZno u na-dinu kako ga shvaiamo, nadelo staro koliko i dovjedanstvo?Je li to religija?

Svi ljudi vjeruju u Boga: to udenje istodobno pripadanjihovoj svijesti i njihovu razumu. Bog je za dovjedanstvoisto toliko iskonska dinjenica, sudbonosna ideja i nuZno na-delo kao Sto su za naSe shvaianje kategorijski pojmovi uzro-ka, biti, vremena i prostora. Boga nam potvrduje svijestprije bilo kakve razumne indukcije, kao Sto nam svjedo-Sanstvo osjetiia dokazuje Sunce prije bilo kakvog rasu(li-vanja o fizici. Promatranje i iskustvo otkrivaju nam pojavei zakone, samo nam unutarnji osjeiai otkriva postojanja'eovjedanstvo vjeruje da Bog postoji, no Sto ono vjeruje vje-rujuii u Boga? Jednom rijedju: Sto je Bog?

Ljudski um jo5 nije uspio odrediti tai pojam boZanstva,iskonski, jednoglasan pojam, uroilen naSoj vrsti. Na svakomkoraku koji dininno u spoznavanju prirode i uzroka Siri se iuzdile'ideja Boga: Sto vi5e napreduje na5a spoznaja, to sedini da je Bog veii i da uzmide. eovjekotiki izgled i idolopo'ktonstvo bili su nuZna posljedica duhovne rnladosti, teologijadjece i p.jesnika. NeduZna zabluda, ukoliko se od nje ne biZeljeto nadiniti pravilo ponaSanja i ukoliko se znala poSto-vati slolooda mi5tjenja. No, po5to je Boga nadinio premasvojoj slici, dovjek ga je joS htio prilagoditi sebi: nije biozadovoljan tirne Sto je izoblidio veliko biie, Sto je postupaos njim kao prema svoioj odevini, svom posjedu i svojojstvari: predstavljen u nakaznirn likovirna Bog posvuda po-stade dovjekovo i drZavno vlasni5tvo. Tako se preko religijeizopadilo pona3anje i doSlo je do bogobojaznih rnrZnji i sve-tih ratova. I{vala nebesima, naudili smo pustiti svakoga davjeruje po svome. TraZirno pravila pona5anja izvan vjerskihobreda; prije nego odludimo o boZjoi prirodi i atributima, odogmatna, teotogiii i sudbini na5ih duia, razborito dekamoda nas znanost poudi Sto moramo odbaciti, a Sto vjerovati"Bog, duSa i religija, vjedni povodi naSih neumornih razmi5lja-nja i na3ih najzlokobnijih zabluda, straSni problemi dije rje-Senje, koje se stalno pokuBava naii, uvijek ostaje nepotpuno:o svirn se tim stvarima opet moZerno prevariti, ali naSagreSka barem nema utjecaja. Sa slobodom vjerskih obreda,odvajanjem duhovnog od svjetovnog, utjecaj ie vjerskihideja na napredovanje druStva iskljudivo negativan, jer nika-kav zakon, nijedna politidka ni graclanska ustanova ne ovise

11

o religiji. Zaboravljanje duZnosti koje vjera nameie moZeiii na ruku opioj iskvarenosti, ali nije njezin nuZan uzrok,ono je samo njen pomoinik ili posljedica. Osobito se, a u pi-tanju kojim se bavimo ta primjedba je odludujuia, uzroknejednakosti poloZaja meilu ljudima, siroma3tva, sveopiepatnje i nevolja upravljanja ne moZe vi5e pripisati religiji:treba se vratiti dalje u proSlost i temeljito istraZiti ranijarazdoblja.

No Sto je u dovjeku starije i dublje od vjerskog osjeiaja?On sam, odnosno volja i svijest, slolood.na volja i zakon,

suprotstavljeni u stalnoj oprednosti. eovjek je u ratu sasamim sobom: Zaito?

rCovjek je, kaZu teolozi, zgrije5io na podetku. NaSa jevrsta kriva zbog jednog starodavnog nepo5tenja: grijeh i ne-znanje postali su njegovo svojstvo. eitajte historiju, u stal-noj bijedi naroda posvuda iete naii dokaz te nuZnosti zla.eovjek pati i uvijek ce patiti: njegova je bolest nasljedna ikonstitucionalna. Upotrebljavajte sredstva za ubladavanjeboli i za opu5tanje: lijeka nema.n

Ne govore tako samo teolozi: takve iemo rasprave istotako naCi u spisima materijalistidkih filozofa, pristalica bes-krajne moguinosti usavr5avanja. Destutt de Tracy izriditoudi da su siromaStvo, zlodin i rat neizbjeZan uvjet naSegdruStvenog stanja, nuZno zlo protiv kojega bi bilo besmisle-no buniti se. Tako su nuZnost zla ili pri.rod,ena ieopaienostu osnovi ista filozofija.

rPrvi je dovjek zgrijeSio.n Kada bi sljedbenici Biblijevjerno tumadili njen tekst, rekli loi: eoujek najpri.je grijeSi,odnosno vara se: jer grije*iti, i,zneujeriti i xarati se ista jestvar.

nPosljedice Adamova grijeha nasljedne su u njegovu po-tomstvu: to je u prvom redu neznanje.n Naime, neznanje jeprirodeno vrsti kao i pojedincu. No to je neznanje izlijedenou mno5tvu pitanja, dak i onih s podrudja morala i politike:tko nam kaZe da ono neie sasvim prestati? Ljudski rod. ne-prestano napreduje prema istini i svjeflost neprekidno po-bjeduje tamu. Dakle, na6a bolest nije apsolutno neizljediva,a objaSnjenje teologa viSe je nego manjkavo; ono je smijeSnojer se svodi na ovu tautologiju: leovjek grijeSi zato Sto gri-jeSi.a Dakle, ako dovjek uspije saznati sve Sto treba upoz-nati, ima razloga vjerovati da ie prestati patiti kad se vi5ene bude varao.

L2

Ako upitamo doktore o tom zakonu za koji nam kaZu daje utisnut u ljudsko sree, uskoro iemo uvidieti da o njemuprevi5e raspravljaju, a da ga ne poznaju: da o najvaZnijimpitanjima ima gotovo isto onoliko miSljenja koliko i autora;da se ne mogu naii dva autora koji bi se sloZili u pogledunajboljeg oblika vlasti, nadela autoriteta i prirode prava; dasvi nasumce plove morem bez d-na i obala, prepuSteni svomprivatnom mi5ljenju koje skromno uzimaju kao pravilnorasudivanje. A sudelice toj zbrci proturjednih mi5ljenja reiiiemo: nPredmet je naSeg istraZivanja zakot1 odredenje druSt-venog nadela; a politidari, odnosno ljudi koji se bave druStve-nim znanostima, u to se ne razumiju, dakle u njima jegreSka. I kako svaka zabluda ima za povod neku stvarnost,upravo se u njihovim knjigama mora naii istina koju su vje-rojatno ne znajuii onamo stavili.

A o demu razgovarajt pravni strudnjaci i publicisti?O praadi, Taunoprafinosti, slobodi, prirodnom pra,au, gradan-ski,m zakoni.ma itd. Ali Sto je pravda? Kakvi su njena osno-vica, znadaj, pravilo? Odito je da na to pitanje naSi doktorinemaju Sto odgovoriti, jer bi inade njihova znanost, polazediod nekog jasnog i utvrdenog nadela, iza1la iz svoje vjedneneodredenosti, i sve bi se prepirke zavrSile.

Sto je pravda? Teolozi odgovaraju: svaka pravda dolaziod Boga. To je istina, ali ni3ta ne kazuje.

Filozofi bi morali biti bolje upuieni: toliko su rasprav-ljali o pravednom i nepravednom! Na Zalost, ispitivanje po-kazuje da se njihovo znaje svodi na niSticu i da je s njimakao s onim divljacima koji su umjesto loilo kakve molitveSuncu govorili: O! - O! uzvik je divljenja, ljubavi, ushita: notko bi ielio znati Sto je to, saznao bi da ie Sunce malo svjet-losti izvuii iz povika O/ Upravo je tako s filozofima u odnosuprema pravdi. Pravda je, kaZu oni, kdi neba, sojetlost kojaobasjatsa soakog ioojeka Sto dolazi. na stsijet, najliepSa po-ulasti,ca na\e pri.rode, ono \to nas raeli.kuje od ditsoti.nja i;iint, nas sliinima Bogu, i tisuiu drugih slidnih stvari. Pitamse na Sto se svodi ta poboZna litanija? Na molitvu divljaka:o!

Sve Sto je ljudska mudrost najprimjerenije udila o prav-di sadrZano je u glasovitoj mudroj izrecT: eini drugima ono\to Eeli,i da se tebi ii.ni.. Ne iini drugima ono ito ne Ee|.iS da)bude tebi. uii.njeno. Ali to je pravilo praktidnog morala zaznanost bezvrijedno: za5to bih ja imao pravo Zeljeti da mi se

to

nesto udini ili ne udini? Ni5ta ne znali kad kaZemo da jemoja duZnost jednaka mojemu pravu, ako se istodobno neobjasni koje je to pravo.

PokuSajmo doii do nedeg todnijeg i izvjesnijeg.Pravda je srediSnja zviiezda koja vtrada dru5tvima, pol

oko kojega se vrti sviiet politike, nadelo i pravilo svih nagod-bi. NiSta se medu ljudima ne radi, a da to nije na temeljupraDa; ni5ta bez prizivanja pravde. Pravda nikada nije djelozakona: naprotiv, zakon je uvijek tek priznanje i primjenapraaed.nosti u svim prilikama u kojima se ljudi mogu naciu odnosima interesa. Ako je, dakle, predodZba koju imarnoo pravednosti i pravu bila lo5e odreetena, ako je bila nepot'puna ili dak pogre3na, odito je da su sve na5e zakonodavneprimjene bile rdlave, na3e ustanove neispravne, a naSa politi-ka kriva: prema tome, da postoii nered i dru3tveno zlo.

Ta pretpostavka o izopadavanju pravde u na5em shvaia-nju, i kao nuZna posljedica u na5ern djelovanju, bila bidokaza,na cinjenica kada midljenia liildi u vezi s pojmompravclc i njezine primjene ne bi bila postojana; kada bi uraznim razdobljima pretrpjela izmjene' Jednom nijedju: kadabi krilo napretka u miSljeniirna. A baS nam to historija po-tvrdu.je najocitnijim dokazima.

Prije osamnaest stoljeia svijet se pod pokroviteljstvorncareva iscrpljivao u ropstvu, praznovjerju i stradostrasnosti.Opi.jen i kao omaml,jen dugim bakanalijama narod je izgu'bio dak i pojam prava i duZnosti: rat i orgije naizmjence suga desetkovali. TroBenje i rad stroieva, to jest robova, odu-zimajuci mu sredstva za opstanak, spredavali su ga da sereproducira. Ponovno se radalo trarbarstvo, gnusno zbogbeskrajnog razvrata, i Sirilo se poput razorne gube na oXrust-.!ele pokrajine. Mudraci su predvidali kraj carstva, ali munisu znerli tijeka. Doista, Sto su oni mogli misliti? Da bi sespasilo to ostarjelo dru5tvo, trebalo bi izmijeniti predrneteStovanja i javnog bogoStovlja, poniStiti prava potvrdena de-setostoljetnom pravdom. Govorilo se: lRim ie pobiiedio po-moiu svoje politike i svojih bogova; bilo kakva reforma uvjerskim obredima i u javnom miBljenju bila bi ludost i sve-togrde. Milostiv prema pobiiedenim narodima dajuii imlance, Rim im poklanja iivot. Ii,ohovi su najobilni.ii izvor nje'govih bogatstava; oslobodenje naroda bilo bi negacija njego-vih prava i propast njegovih drZavnih prihoda. Najzad, uro-nio u naslade i do grla zasiien plijenom iz cijeloga svijeta,

14

Rim se posluZio pobjedom i vla5iu: njegova rasko3 i njegovasladostrasnost nagrada su za njegova osvajanja: on se togane moie odreii niti to rnoZe ustupiti.tt Tako ie Il,im imao nasvojoj strani i din i pravo. Njegove su se obijesti opravdavaLesvim obidajirna i pravom ljudi. Idolopoklonstvo u religiji,ropstvo u driavi i epikurejstr,o u privatnom Zivotu bili suosnovica institucija; taknuti u njih znadilo bi iz temelja po'ljuljati dru5tvo i, kako hismo danas rekli, otvoriti ponor re-volucija. Stoga to nikome nije padalo na pamet; pa ipak,dovjedanstvo je umiralo u krvi i razvtatt.

Iznenada se pojavio dovjek koji se nazivao Riiei boiia.JoS se ni danas ne zna tko je bio ni otkuda je doBao ni tkomu je mogao sugerirati njegove ideje. On je posvuda objav-ljivao da je druBtvo pri kraju, da ie se svijet obnoviti; da susveienici zrnije otrovnice, odvjetnici neznalice, filozofi lice-mjeri i laZljivci: da su gospodari i robovi iednaki, da jeIihvarstvo i sve Bto mu je slidno kradta, da ie vlasnici i onikoji uZivaju jednoga dana gorjeti a da ie siromaSni srcem idisti stanovati na mjestu uZivanja. Govorio je joS o rnnogodrugih, ne manje dudnih stvari.

Sveienici i ljudi od zakona optuZiti su i zatvorili togdovjeka, Ri.jei boEiu, kao drZarrnog neprijatelja, StoviSe sa-znali su tajnu kako da od naroda zatraile da zahtijeva nje-govu smrt. No to zakonsko ubojstvo, time Sto je prevr3ilomjeru njihovih zlodina, nije uguiilo udenje koje je Rijeibodja (inla Nakon toga su se njegovi prvi sljedbenici raziSlina sve strane propovijedajuii ono Sto su nazivali dabromaijesti,, obrazovali. su milijune misionara, i kacla se dinilo daje njihova zadada bila ispunjena, umirali su od mada rimskepravde. Ta uporna propaganda, rat krvnika i nrudenika, tta-jala je blizu trista godina, nakon 6ega se svijet obratio. Ne-znabo5tvo je bilo uni5teno, ropstvo ukinuto, razuzdanost jeustupila mjesto isposnidkim obidajima, preziranje bogatstvakatkad je dovodiio do potpunog odricanja od svjetskih do-hara. Dru5tvo je bilo spaSeno negacijom svojih nadela, oroa-ranjem religije i povredom najsvetijih prava. PredodZbe opravdi u toj je revoluciji poprimila razmjere koji se nikadadotad nisu mogli ni zamisilti, a na koje nikada kasnije umovinisu ponovno doSli. Pravda je postojala sarno za gospodarer.Otada je podeia postojati i za sluge.

x Religija, zakoni i Zenidba bili su privilegij slobodnih ljucti, a upoietku samo vetrikaSa. Dii, majorum genti.um, bogovi patricijskih obi-

l5

Medutim, nova je vjera bila daleko od toga da donese svesvoje plodove. Bilo je nekih poboliSanja u javtom pona3anjui popriStu":a u uadenju. Ali, uostalorm, si.eme eouiekotsa si'na'Xo:e :e pato u nernaboladka srca, proizvelo ie tek nazovi;politx"initotogiSu i bezbrojne razdote' Urnjesto da se ljudiiriklone pratrtienim posljedicama moralnih nadela i vlastiiio:u :u aiiee aozia po-stav1la, dali su se na spekulaciie o nie-zmu roeenju, poiiieXtu, lidnosti i djelima' Prigovarali su nje-govim paranoiama, i iz sukoba najneobidnijih miSljenja oiuorrr:iSirim pitanjima, o tekstovima koje nisu shvaiali'nastata ie teotogiia koja se moZe definirati kao neizmiernabesmi,slena enanost.

Krfuianska istina nije zadugo nadZivjela doba apostola'Eoand,etie koje su tumadili i simbolidki prikazivali Grci iLatini niio ie krcato poganskim basnama i postalo je do-slovce znarn-enje proturjedja. I do tog dana vladatina nepo'ii"sii, crkrse prttilala je samo dugo pomradenje' KaZe se da"paktenska ari,ta nele- zauvijek prevladati i da ie se RiieiSoZio ponor^o vrati.ti, i da ie napokon ljudi spoznati istinui p"*&". No tada ie to biti din grdkog i rirnskog katolicizma,t

prirodnih i druBtvenih zakona' Zato rt takozvanim novirnirstanovama koje ie osnovala Republika naiazimo dak i na-deia protiv koiifr sb borilo, i utjecaj svih predrasuda koje-senamj-eravalo zabraniti. Ljudi. s nepromi5ljenim odu5evlje-n;em govore o slavnoj fiancuskoj re-voluciji, o preporoduilgg. g"oairre, o velikim reformarna koje su provedene i o iz-mjeni ustanova: to je laZ! IaZ!

Kad se naSe predodZbe o nekoj fizidkoj, intelektualnoj ilidruStvenoj dinjenici kao posijedica na5eg prornatranja pot'puno izmilene, to duhovno kretanje ja nazivam retsoluciiorn.axo u" na5e pred.odZbe samo proBire ili isprave, to ie napre-dak. Tako je-ptolomeiev sistem bio napredak u astronomiji'a Kopernikov revolucija. Isto je tako godine 1789' bilo borbii napretka; revolucije nije bito. To dokazuje proudavanje re-formi koje su bile isku3ane'

Narod koji ie tako dugo bio Zrtva monarhistidkog egoiz-ma povjero't uo j" da ie ga se zauvijek osloboditi objavliujuiiAa je on s6,m nosilac vrhovne vlasti. No Sto je bila monar-friSaf Vrfrovna vlast jednoga 6ovjeka. Sto je demokracija?Vrhovna vlast naroda, iIi, bolje redeno, narodne veiine' Aliuvijek je to suverenitet dovieka postavljen umjesto suvereni-teta zakona, suverenitet votje postavtjen umjesto suvereni-teta razuma, jednom rijedju strasti umjesto prava' Nemasumnje da postoji napredak kada neki narod prijede iz mo-narhije u demokraciju, zato Sto, urnnoZavajuii vrhovnu vlast,nudi viSe moguinosti tazutmu da zamijeni volju' No, nakraju, nema revolucije u vladavini, jer je nadelo ostalo isto'A mi danas imamo dokaa da se moZe ne biti strobodan i unajsavrSeniioj demokraciji.a

To nije sve: narod kao vladar ne moZe izvr5avati'lrhovnuvlast sam po sebi: on je prisiljen da je prenese opunornoie-nicima: upravo mu to briZljivo i uporno ponavtrjaju oni hojinastoje lukavStinom zadobiti njegovu naklonost' Neka tihopunomodenika bude pet, deset, sto, tisuiu, zat ie vaZan broji ime? Uviiek je to vlast dovjeka, vladavina volje i sarnovolje'Pitam Sto ie revolucionirala takozvana revolucija?

n vidjeti Tocqueville De la Ddmocratie aut Etats-unis (o denxokrtt'ciji. u sied.injenim Ameriikim Drdaaam4, i Michel chevalier, Lettressur l,Am.crique d'u Nord (Pisma o Sjeoernoj Americi). U Plutarhovud.jelu Periklo\ Eluot vidi se kako su se posteni ljudi morali skrivati dabi se obrazovali iz straha da se ne udini kako EeIe postat'i tirani'

18

Zrta se, uostalom, kako je tu vrhovnu vlast izvr5avao naj-prije Konvent, zatim Direktorij, a kasnije ju ie zaplijeniokonzut. Sto se tide cara, jakog dovjeka, koga je narod takooboZavao, a zatim ga toliko Zalio, on nikada nije ielio ovisitio njemu: no kao da mu se narnjeravao podnlgivati zbog nje-gove vrhovne vlasti, usudio se zatraZiti da taj narod glasa zanjega, odnosno da abdicira, da se odrekne te neotudlivevrhovne viasti i postigao je to.

No Sto je napokon suverenitet? To ie kai'u mod dono1eniaaakona.s Druga besmislica koju je obnovio despotizam. Na-rod je vidio kako kraljevi svoje ukaze obrazlaZu iztazorn:jer nam to iini zadouoljstoo, i htio je sa svoje strane oku5atizador,'oljstvo da donosi zakone. Za pedeset godina donio ihJe svu silu, naravno uvijek preko svojih predstavnika. Zabavaneie tako skoro zavrBiti.

Uostalom i sarna definicija vrhovne vlasti izvedena je izdefinicije zakona. Zakon je, kaZu, i.erae oolie arhotsne alasti:u monarhiji je, dakIe, zakon izraz kralievske volje. U repub-lici je zakon iztaz narodne vo1je. Ako se izuzme razlika ubroju volja, dva su sistema potpuno istovjetna. S jedne jei s druge strane ista pogre5ka, odnosno tvrdnja da je zakonizraz neke volje, a mora biti izraz neke dinjenice. Ipak, slije-dili su dobre vode: za proroka su uzeli gradanina Zeneve, aDruitaeni. ugoDor umjesto Kurana.

Pod retorikom novih zakonodavca na svakom se korakupokaauju zabrinutost i predrasude. Narod je trpio zbog mno-Stva iskljudivanja i privilegiia; njegovi su predstavnici zanjega sastavili ovu izja,vu: Soi. su liudi, iednaki po prirodi. i'pred zakonom; to je dvosmislena i suvi5na deklaracija. Liudi'su po pri.rodi, jednaki.: zmadi li to da su svi jednakog stasa,jednako lijepi, jednako nadareni i jednako kreposni? Ne:dakle, htjela se naznaditi politidka i gradanska jednakost.tr'ada je bilo dovoljno reii: Stsi su ljudi. jednaki pred zako-no?n.

No Sto 3'e jednakost pred zakonom? Ni ustav iz 1790. go-dine, ni ustav iz 1793. godine, ni oktroirana povelja, ni pri-hvaiena povelja nisu je znali. definirati. Svi pretpostavljajuda postoji nejednakost bogatstva i druStvenih poloilaia, uzhoje je nernoguie naii trunke jednakosti u pravima. U tom

s Prema Toullieru Dsuverenitet je ljudska svemoir

se pogledu moZe reii da su svi na5i ustavi bili vjeran izraznarodne volje: dat iu za to dokaze.

Ilekada je narod bio iskljuden iz grailanskih i vojnih za-nimanja: vjerovalo se da ie se udiniti duda ako se u Dekla-raciju prava ukljudi ovaj zvudan dlan: nsvi su gradlani jed'nako prihvatljivi za obavljanje sluZbi; slobodni narodi u svo-jim izborima ne poznaju drugog razloga za davanje pred'nosti osim kreposti i nadarenosti'tt

Naravno, moralo se diviti tako lijepoj stvari; divilo segluposti. Sto! narod suveren, zakonodavac i reformator, udrZavnim zaposlenjima vidi samo nagradu, kaiimo to otvo-reno, nenadani dobitak! I ba5 zato Sto ih gleda kao izvorkoristi, on odreduje podobnost gradana! Jer zbog dega tajoprez ako se njime niSta ne postiZe? Ne pokuSava se Eestopropisati da netko neie biti pilot ako nije astronorn i geo'graf, ni zabranjivati nekome mucavcu da igra u tragediji iliu operi. Narod je opet poput majmuna opona5ao kraljeve:Zelio je poput njih unosna mjesta dodjeljivati svojim prija-teljima i taskavcima. Na Zalost, ovo posljednje upotpunjavaslidnost, narod ne drZi popis povlastica, drZe ga zastupnici ipredstavnici. Zato se oni nisu ustrudavali da se usprotivevolji svojeg dobrodu5nog suverena.

Taj poticajan dlan Deklaracije prava koji su saduvali Usta'vi iz 1814. i 1830. god.ine pretpostavlja viSe vrsta gradanskeneravnopravnosti, Sto znadi nejednakosti pred zakonom: ne'jednakost poloZaja, jer se drZavne sluZbe traZe samo zboguvaZavanja i koristi koje donose; nejednakost imetka, buduiida se Zeljelo da bogatstva budu jednaka, drZavne bi sluZbebile duZnosti, a ne nagrade; nejednakost podasti, jer zakonnije odredivao Sto smatra nndarenoEdu i krepoiiu. Za vri'jeme carstva vrlina i dar nisu bili drugo do vojnidka hrab-rost i odanost caru: ona se pojavila kada je Napoleon stvoriosvoje plemstvo i pokuSao ga pridruZiti starome plemstvu.Danas je krepostan dovjek onaj koji plaia dvjesta franakaporeza: vjeSt dovjek je poSten dZepar. Sad su to vei otrcaneistine.

Narod je, napokon, potvrdio vlasni5tvo '.. Neka rnu Bogoprosti jer nije znao Sto dini. VeC pedeset godina ispa5ta bi-jednu dvolidnost. Ali kako se narod, diji je glas, kaZu, boZjiglas, i dija svijest ne bi smjela iznevjeriti, kako se narod pre-vario? Kako je traZedi slobodu i jednakost ponovno pao uprivilegije i ropstvo? Opet oponaSanjem biv5eg poretka.

20

Nekada je plemstvo i sveienstvo pridonosilo drZavnimporezima samo u obliku dobrovoljne pomoii i svojevoljnihdarova; njihova se imanja nisu mogla zaplijeniti ni zbog du-gova: medutim, kmeta su, preoptereienog nanretirna i kulu-kom, neprestano uznernirivali das kraljevski poreznici, dasskupljadi poreza za plemstvo i sveienstvo. Kao neotudivadobra, svrstani medu stvari, oni nisu mogli ni sastaviti opo'ruku ni postati nasljednici; s njima se postupalo kao sa Zi-votinjama, dije usluge i priplod prema praw nasljedstvapripadaju gospodaru. Narod je htio da poloZai alasni.kabude za sve isti; d.a svatko moile slobodno uEioati, u suoii,m'd.obri.rna i, saom pri.hodu, plodu stsoga rada i. st:oie marlii.'aosti i. raspolagati niima. Narod nije izmislio vlasniStvo. Nobuduii d.a ono za niega nije postojalo na isti nadin kao zaplemstvo i za one s tonzurom na glavi, izdao je naredbu dase to pravo izjednadi. Nestali su: opori oblici vlasniStva, ku'Iuk, kmetstvo, nadmoinost, iskljudi,vanje iz sluZbi; nadin po-sjedovanja je izmijenjen: bit stvari ostala je ista. Ostvarenje napredak u dodjeti prava; revolucije niie bilo.

Dakle, to su tri temeljna nadela modernog druStva kojasu pokreti iz 1789. i 1830. godine naizmjence potvrdili: L. Stl-aereni,tet aotje iot:ieka i, reducirajuii iztaz, despoti,eam; 2.Nejednakost bogatstaa i. klasa; 3. Vlasni.Sttso.' iznad svegaPraud,a koju su uvijek svi zazivali kao starateljsko svojstvosuverena, plemiia i vlasnika; Praoda, opci, prvobitni, katego-ridki zakon svakoga druStva.

Rijed je o tome da se sazna jesu li ili nisu pojmovi despo-ti.zam, gradanska nejednakost i alasni.Stao u skladu s iskon'skim pojmom praoed,noga, jesu li oni nuZno izvedeni iz nje-ga, ali se razlidito odituju ovisno o sludaju, mjestu i odnosutidnosti; ili pak da nisu prije nezakoniti proizvod brkanjarazliditih stvari, neke kobne asocijacije ideja. A buduii dase pravda osobito odreduje u vlasti, u poloZaju osoba i po'sjedovanju stvari, u skladu s pristankom svih ljudi i s nap-retkom ljudskoga duha, treba istraZiti u kakvim su uvjetimapravedni - vlast, poloZaj gradana, i posjedovanje stvari.Zatim, po3to se izdvoji sve ono Sto ne zadovoljava te uvjete,reztitat ie istodobno pokazati i kakva je vlast zakonita, ikakav je poloZaj gradana zakonit i Sto znadi zakorrito posje-dovanje stvari; napokon, i kao posljednji izraz analize, po'kazat ie Sto je Prauda.

Je li pravedna vlast dovjeka nad dovjekom?

21

Svi odgovaraiu: ne. Viast dovjeka nad dovjekom samo jeautoritet zakona koji mora biti pravda i istina. Privatna sevolja uopie ne uvaZava u vladavini koja se s jedne stranesvodi na otkrivanje Sto je istinito i pravedn