POSLOVNA POLITIKA BANAKA – ODGOVORI NA ISPITNA PITANJA

1. SUVREMENA BANKA I UPRAVLJANJE BANKAMA

Banka ne posluje samo u bankovnoj već u financijskoj servisnoj industriji (FSI) tako da joj konkuriraju druge banke, ali sve važniji su joj konkurenti nebankovne financijske institucije pa čak i nefinancijska poslovna poduzeća (npr. telekomunikacijske tvrtke). Banke su se danas pretvorile u financijske konglomerate (holdinzi, korporacije, grupe) sa specijaliziranim subsidiarijama (bankama, štedionicama, financijskim kompanijama, tvrtkama za poslovanje s vrijednosnicama, osiguravateljnim društvima, leasing kompanijama...) u svom sastavu. Većina bankovnih konglomerata danas može pružati sve financijske usluge – dobar primjer su američke korporacije «Citicorp» ili njemačke «allfinanz» institucije koje pružaju sve financijske usluge «na jednom mjestu i pod jednim krovom».Danas se može govoriti o upravljanju izoliranim tradicionalnim bankama specijaliziranim prema vrsti komitenata (građani, velika poduzeća), zemljopisnom području (lokalne, regionalne, nacionalne, internacionalne), «veleprodajnim» (wholesale) ili «maloprodajnim» (retail), o upravljanju bankama koje su podružnice – subsidiarije složenih financijskih konglomerata – hobotnica ali i o upravljanju financijskim (bankovnim) konglomeratima. Novo (današnje) bankarstvo determinirano je važnim promjenama u okruženju kao:→ dinamičnim i promjenjivim ekonomskim, socijalnim i političkim okolnostima→ promjenjivim zakonskim i regulatornim okruženjem (deregulacija – reregulacija) – to bankama stalno otvara nove mogućnosti ali i donosi sve više novih rizika (financijska liberalizacija jača konkurenciju ali i zahtjeva učinkoviti management da bi se preživjelo u izrazito kompetitivnom okruženju)→ novo bankarstvo, uz zadržavanje tradicionalnih poslova i načina poslovanja, zasniva se i na elektroničkoj distribuciji bankovnih proizvoda potpomognutoj informatičkom tehnologijom i telekomunikacijama – to zahtjeva odgovarajuće prilagodbe u upravljanju bankama (direktno bankarstvo, dvostruki kanali distribucije usluga...)→ konkurencijom institucionalnih investitora (mirovinskih fondova, investicijskih fondova, osiguravatelja života) – oni im uzimaju depozite stanovništva→ ostalim važnim promjenama kao što su internacionalizacija, sveopća sekuritizacija, konglomerizacija, financijske inovacije...Bankovni manageri moraju se prilagoditi dinamičnim promjenama u okruženju (današnja kretanja u bankarstvu ne potvrđuju tezu da će banka nestati ali upućuju na budućnost bez tradicionalnih banaka, ali sa bankarstvom). BANKOVNI MANAGEMENT ima zadaću složiti optimalnu kombinaciju teorije i prakse koja će banci omogućiti da opstane u promjenjivom regulatornom, financijskom, tehnološkom i gospodarskom okruženju, i ostvari interese svojih vlasnika. Nema jedinstvene teorije upravljanja bankama ali prevladava stav da je to vještina zasnovana na iskustvu i na poštivanju određenih načela i opće prihvaćenih postupaka. Ovako uopćeno definiranje bankovnog managementa proizlazi iz činjenice da postoje male i velike banke, državne i privatne, nacionalne i internacionalne... svaka sa drugačijim ciljevima i determinantama. Različite su im aktive, izvori sredstava, opseg i vrste usluga pa i same uprave koje moraju ostvarivati suprostavljene ciljeve (dobit, likvidnost, sigurnost). Zbog svega ovoga poslovna politika i upravljanje bankama nužno obuhvaća izučavanje okruženja u kojem naše banke djeluju i cjeline bankovnog sustava (makrorazina) i uobičajeno izučavanje politike, metoda i tehnika upravljanja na razini pojedinačne banke (mikrorazina).

1

2. CILJEVI POSLOVANJA BANAKA I CILJEVI BANKOVNOG MANAGEMENTA

I. Poslovne banke osnivaju osobe koje raspolažu kapitalom kako bi banke financirale (kreditirale) one osobe koje ne raspolažu novčanim kapitalom. Motiv vlasnika banke je dobit tj. uvećavanje uloženog kapitala. Funkcija poslovne politike banaka izvodi se iz ovako definiranog cilja, tj. CILJ UPRAVLJANJA BANKAMA je utvrđivanje takvih POLITIKA I POSTUPAKA koji će maksimalizirati bogatsvo dioničara. Kratkoročno, taj se cilj ostvaruje maksimaliziranjem dividende a dugoročno uvećavanjem neto vrijednosti banke – equity kapital. Dugoročni cilj se može definirati i kao maksimaliziranje CIJENE DIONICA banke. Ponekad se cilj dinamički definira kao «maksimaliziranje SADAŠNJE VRIJEDNOSTI budućih primitaka».Ispunjavanju ciljeva potpomaže planiranje kojim se razvija strategija za postizanje ciljeva. Planiranje u bankama predstavlja kvantificiranje ideja i program akcije za postizanje ciljeva. PRAVILA u bankarstvu služe utvrđivanju određenih i konačnih aktivnosti u određenim situacijama. Zdadaća upravljača bankama je utvrditi bankovne potencijale, uvjete u okruženju, definirati ciljeve i formulirati politike za ostvarivanje ciljeva. Ciljevi banke mogu se ostvariti samo ako se ostvaruju temeljne funkcije banke: a) funkcija mobiliziranja sredstava (uže: depozitna funkcija), b) funkcija plasmana (kreditna i investicijska funkcija), c) osiguranje plaćanja i pružanja drugih financijskih usluga.II. Ostvarivanje ciljeva i funkcija banke može otežati činjenica da management i zaposlenici banke mogu imati vlastite ciljeve koji su sukobljeni cilju maksimaliziranja dobiti vlasnika. Ako postoji sukob ciljeva banka može na tržištu vrijediti manje nego objektivno vrijedi, cijene dionica biti će niže od realnih i može doći do preuzimanja banke. Vlasnici moraju disciplinirati upravu i zapolenike i privoljeti ih da slijede njihove interese (managementu i zaposlenicima se nude dionice banke kroz povoljnu kupnju ili kroz precizno razrađen sustav kompenzacija čime cilj maksimiranja dobiti vlasnika postaje i njihov cilj).III. SOCIJALNI CILJEVI BANKE nisu primarni interes privatnih vlasnika ili bankovnih uprava no banka je i «javno dobro», ispunjava mnoge javne interese i odgovara na zahtjeve zajednice u kojoj djeluje. Najbolji doprinos banaka ostvarivanju socijalnih ili općegospodarskih ciljeva je njihova stabilnost, sigurnost, cjenovna efikasnost pa i profitabilnost jer banka tada plaća poreze kojima se financiraju i socijalni ciljevi. Socijalni ciljevi banaka su i: osigurati svima bankovni servis, onemogućiti individualnu diskriminaciju, voditi računa o interesima lokalne zajednice, omogućiti kredite i financijski servis području na kojem prikupljaju depozite, pružati potporu stambenom zbrinjavanju i financirati namjene od «javnog interesa», i sl.. Kao monetarna institucija poslovna banka pridonosi ostvarivanju važnih gospodarskih interesa jer je najvažnija institucija transmisijskog mehanizma novčane politike središnje banke. Uprava banke nastoji uskladiti sve ove ciljeve, a u slučaju potrebe izbora među njima odlučiti će se za interese vlasnika jer je dužna zastupati njihove interese («teorija zastupanja»).

2

3. TEORIJA BANKOVNE TVRTKE – ZAŠTO BANKA POSTOJI?

Banke posluju na tržištu i kao sva druga profitna poduzeća naplaćuju svoje usluge. Na trošak primljenih depozita i drugih izvora dodaju kamatnu maržu pa tako korisnici bankovnih kredita imaju veće troškove financiranja nego što bi ih imali bez posredničke uloge banaka. Kamatna marža na prvi je pogled nepotrebni trošak kojeg su, međutim, komitenti banaka spremni platiti pa je logično pitanje zašto to čine. Ovo pitanje zauzima jedno od središnjih mjesta u tradicionalnoj teoriji bankarstva , a odgovor na njega zapravo je odgovor na pitanje zašto banke postoje i kako opstaju unatoč razvijenim modalitetima suvremenog neposredovanog financiranja. Ilustraciju intermedijacijske funkcije banke i odgovor na pitanje zašto banke postoje pruža prikaz jednostavnog modela kreditnog tržišta. JEDNOSTAVNI MODEL KREDITNOG TRŽIŠTA

i(1) – i(d): bankovna kamatna razlika između kreditnog (i(1)) i depozitnog (i(d)) kamatnjaka kao trošak bankovnog posredovanjaS(d): krivulja ponude depozitaS(1): krivulja ponude kreditaD(1): krivulja potražnje za kreditimaOT: veličina kredita koje traže komitentiOB: iznos kredita koje traže komitenti pri kamatnjaku koji ne uključuje troškove bankovnog posredovanjai*: kamatna stopa koja ne uključuje trošak bankovnog posredovanjaOkomica pokazuje visinu kamatnih stopa, tj. cijenu kredita i trošak depozita. Kamatnjaci su egzogeno određeni na tržištu ili regulacijom (zakonske kamatne stope) i na njihovu visinu pojedinačna banka ne može utjecati. Horizontala pokazuje veličinu kredita i depozita koji se nude ili traže. Za banku vrijedi koso uzdižuća krivulja ponude depozita S(d) i isto takva krivulja S(1) koja pokazuje da banke povećavaju ponudu kredita kada kamatne stope rastu. Krivulja ponude kredita pri određenoj visini kamatnjaka postaje diskontinuirana jer s porastom kamatnjaka kredite traže sve rizičniji komitenti. Viša kamatna stopa i skuplji krediti prisiljavaju kreditne dužnike da preuzimaju sve rizičnije poslove s višim potencijalnim prinosima koji će omogućiti otplatu skupljih kredita. Vodeći o tome računa, banke se suzdržavaju od kreditiranja takvih komitenata.

3

U ravnotežnom stanju na tržištu bankovnih kredita banke plaćaju pasivnu kamatnu stopu i(d) i naplaćuju aktivnu kamatnu stopu i(1). Veličina depozita i kredita predstavlja OT jer banke nude OT kredita. Razlika između i(1) i i(d) je kamatna marža koju banka zaračunava za svoje posredovanje. Cijena koju plaćaju kreditni dužnici i(1) jednaka je zbroju cijene koštanja izvora sredstava i(d) i kamatne marže (i(1)-i(d)).U slučaju kada nema intermedijacijskog troška, tj. kada nema bankovnog posredovanja, ponuda depozita zadovoljila bi potražnju za kreditima pri nižem tržišno utvrđenom kamatnjaku i*, a obujam poslovanja bi se povećao na OB. Pri izravnom odnosu između deponenata i tražilaca kredita, bez posredovanja banaka, povećalo bi se kreditiranje, a snizili bi se individualni i društveni troškovi financiranja (no, to je samo prividno ili u rijetkim slučajevima točno jer je bankovno posredovanje zapravo jeftinije od direktnog financiranja i u tome je osnovni razlog zašto banke postoje i zašto opstaju na tržištu). Direktno financiranje također ima troškove, a najveći je trošak riziko premije koju pozajmljivači moraju zaračunati uzajmljivačima kako bi se zaštitili od gubitka zbog neplaćanja dužnika. Kreditni rizik, a time i premiju rizika, pozajmljivač može smanjiti pribavljanjem informacija, vlastitim kreditnim analizama, ugovaranjem instrumenata osiguranja vraćanja kredita, praćenjem kredita i poslovanja dužnika i svim onim aktivnostima koje inače kroz svoju posredničku funkciju obavljaju banke – samo što ih banke kao specijalisti obavljaju jeftinije i bolje. K tome, poslovne banke mogu obavljati i ročnu transformaciju, održavati likvidnost tržišta, kvalitetnije upravljati rizicima, i sl.. Cijena bankovnih kredita osim pasivne kamatne stope nužno obuhvaća i kamatnu maržu kojom banka financira svoje troškove intermedijacije. Takvi nedepozitni troškovi koji se uključuju u cijenu kredita su trošak vlasničke glavnice, troškovi premija rizika, troškovi praćenja, nadzora i moguće prisilne naplate kredita, obveznog osiguranja depozita, porezni i operativni troškovi poslovanja, i sl.. Komitenti su spremni plaćati navedene troškove bankovnog posredovanja jer im je direktno financiranje skuplje, rizičnije ili im nije dostupno. Izuzetak su velika, visokorangirana poduzeća koja mogu jeftinije pribaviti sredstva na direktnom tržištu.

4. POSEBNE KARAKTERISTIKE BANKE VAŽNE ZA POSLOVNU POLITIKU

→ banke se smatraju «javnim dobrom» - ispunjavaju javne zadaće, zadovoljavaju javne interese i osim ostvarivanja motiva svojih vlasnika ostvaruju i učinke na dobrobit zajednice→ bankovni sustav utječe na stabilnost cijelog financijskog, a najčešće i sveukupnog gospodarskog i društvenog sustava – povremene krize bankovnih sustava i propadanja banaka uvijek izazivaju ozbiljne izravne novčane štete zbog gubitka ali i negativne šire ekonomske posljedice («negativne eksternalije») kao što su smanjenje ponude kredita privredi, zastoji ili kolaps platnog sustava, i sl. pojave koje proizvode krize u privredi→ troškovi propadanja banaka uvijek su veći za društvenu zajednicu nego za njihove vlasnike jer banke posluju s tuđom imovinom – zato je državna vlast uvijek zainteresirana za stanje u bankovnom sektoru pa im osigurava povlastice i zaštitu ali i nad njim uspostavlja čvrstu regulaciju, sustavni nadzor i poduzima mjere kako bi ga disciplinirala i osigurala njegovu stabilnost→ poslovne banke su međusobno povezane kreditima koje jedna drugoj odobravaju za održavanje svakodnevne likvidnosti, platnim prometom, deviznim poslovanjem i dr. oblicima suradnje – zbog toga se problemi izoliranih banaka lako prenose na druge, inače zdrave banke, zbog čega je u bankovnom sektoru snažno prisutan «sistemski rizik» (banke zaslužuju poseban status u odnosu na nefinancijska poduzeća jer su od njih osjetljivije na sistemski rizik i šokove iz okruženja)→ banke upravljaju najvećim dijelom nacionalne financijske imovine i odgovorne su za njezinu racionalnu upotrebu – glavnina financijske imovine koncentrirana je u bankama pa o njima ovisi ekonomska sigurnost i dobrobit obitelji i pojedinaca (javni interes država pokazuje tako što posebno skrbi za zaštitu malih štediša, primjerice, uspostavljanjem sustava osiguranja depozita)

4

→ u izvorima sredstava banaka obveze prema nefinancijskom sektoru višestruko nadmašuju njihov vlastiti (equity) kapital po čemu se one bitno razlikuju od drugih poslovnih poduzeća – visoki udjel tuđih sredstava u odnosu na vlastiti kapital (visoka financijska poluga) uzrok je njihove posebne izloženosti rizicima, nestabilnosti njihovih prihoda i zarada, osjetljivosti na iznenadne promjene novčane politike središnje banke, visoke promjenjivosti njihove tržišne vrijednosti zbog promjena kamatnih stopa i prinosa na financijskom tržištu. i sl..→ banke od poduzeća preuzimaju i kontroliraju kreditne i dr. rizike koji nastaju u realnom sektoru, te im pomažu u upravljanju ostalim rizicima – time smanjuju i vlastitu izloženost rizicima→ banke (kao i dr. financijski posrednici) imaju malo materijalne imovine pa je kod njih odnos fiksne imovine prema ostaloj imovini (operativna poluga) niži nego kod nefinancijskih poduzeća – one imaju onaj minimum materijalne imovine koji im omogućava uspješno trgovanje financijskom imovinom→ banke se mogu opisati i kao porfelj, tj. kao kombinacija likvidnih obveza u pasivi i nelikvidne imovine u aktivi imovinske bilance (s gledišta ročnosti banka je asimetrična institucija) – obveze poslovnih banaka su kratkoročne, pa dospijevaju brže, moraju se prilagođavati promjenama tržišnih uvjeta u kratkom roku, a depoziti po viđenju uvijek su podložni naglom povlačenju; plasmani banaka su dugoročni te su manje osjetljivi na kratkoročne tržišne oscilacije i naplativi su tek u dužem roku, pa spomenuta asimetrija može izazvati probleme bankama kao npr. «juriš na banke» u kriznim situacijama→ banke služe kao kanal i oslonac novčane politike središnje banke i ekonomske politike zemlje – zbog toga su u svom ponašanju primorane prilagođavati se njihovim promjenama

5. ASIMETRIČNE INFORMACIJE I MORALNI HAZARD

Nedostatak financijskog i bankovnog tržišta su asimetrične informacije jer jedna strana od drugoj nema dovoljno informacija ili su one nejednake pa se pojavljuje problem donošenja ispravnih odluka. Kreditni dužnici najčešće imaju bolje informacije o potencijalnim rizicima i mogućoj dobiti iz projekata nego banka od koje traže kredit za njegovo financiranje. Sama banka bolje od svojih deponenata ili kupaca zadužnica znade kako je plasirala njihova sredstva, da li ima problematičnih i nenaplativih kredita ili čak da li je pred kolapsom. Odluke upravljača bankama ograničene su njihovom sposobnošću i vlastitim procjenama s jedne strane i ograničenim informacijama s druge strane što može dovesti do problema u upravljanju bankama.Nedostatak informacija pojavljuje se prije i poslije zaključivanja posla.

a) PRIJE transakcije nedostatak informacija može dovesti do KRIVIH ODLUKA (POGREŠNE SELEKCIJE). Primjerice, banka, zbog nedostataka informacija, ne može lako selekcionirati one najrizičnije komitente (koji «najžešće» traže kredit jer im je on zadnja prilika) od onih dobrih pa rješenje pronalazi u suzdržavanju od kreditiranja, pri čemu odustaje i od dobrih kredita (komitenata) iako možda tržište i nije posebno rizično. U takvim prilikama loši dužnici će možda i lakše dobiti kredit jer su agresivniji u traženju ili će pri visokim kamatnim stopama samo oni tražiti kredit.

b) NAKON transakcije asimetričnost informacija može izazvati MORALNI HAZARD. U kreditnom poslovanju banaka moralni hazard je opasnost da dužnik nakon što mu je odobren kredit može poslovati na način koji je za kreditora nepoželjan (nemoralan) jer takve njegove aktivnosti mogu dovesti u pitanje otplatu kredita. Banke će se, u takvim situacijama, suzdržavati od kreditiranja čak i ako se iz takvih rizičnih poslova ostvaruje i visoka dobit (cijena tako ostvarene dobiti je gubitak reputacije dužnika). Posljedice nepotpunih informacija i moralnog hazarda još su veće na tržištu VP-a pa je to jedan od razloga zašto su bankovni krediti važniji u financiranju poduzeća.

Moralni hazard pojavljuje se i u kontekstu osiguranja bankovnih depozita zato što uprave banaka preuzimaju nedopustivo visoke rizike pri plasiranju štednje jer im sustav

5

osiguranja depozita preuzima rizike i nadoknađuje štednju uloženu u loše plasmane (uprave banaka ne snose punu cijenu gubitka zbog neodgovornog preuzimanja rizika). Zbog osiguranja depozita štediše ne vode računa o zdravlju banke kojoj povjeravaju depozite pa im je svejedno kakvoj banci povjeravaju novac jer sve nude jednake kamatne stope. Loše banke, suočene s mogučnošću propadanja mogu čak nuditi i više pasivne kamatne stope i poduzimati rizične plasmane kako bi izbjegle stečaj, a da to štediše ne znaju. Ukupni gubici u bankovnom sektoru bit će veći nego da nema osiguranja depozita.Teorija zastupanja polazi od toga da su upravljači bankama samo zastupnici (agenti) vlasnika koje je Zakon ovlastio da vode poslove banke za dioničare. Uprava je posrednik između dioničara i tržišta. Zbog nesuradnje vlasnika i managementa i asimetričnih informacija može doći do nepotrebnih troškova u poslovanju banke. Tome pridonose i ponekad sukobljeni ciljevi vlasnika i uprave. Da bi se izbjegli nepotrebni troškovi zastupanja potrebno je ostvariti otvorenu komunikaciju između vlasnika i uprave, birati časne, otvorene i komunikativne managere i razraditi sustav nagrađivanja članova uprave i zaposlenika (kompenzacijske planove) koji sprječavaju negativne posljedice asimetričnih informacija. Iste učinke ima i razvijanje odnosa povjerenja između kreditora (banke) i njihovih komitenata, a posebno kreditnih dužnika.Problem asimetričnih informacija rješava se:

1) Profesionalnom, privatnom i nezavisnom proizvodnjom informacija od strane kreditnih agencija;

2) Državnom regulacijom koja obvezuje na povećavanje kvantuma informacija («razotkrivanje» banaka i komitenata);

3) Traženjem odgovarajućih instrumenata osiguranja vraćanja kredita i analizom neto vrijednosti dužnika;

4) Praćenjem i brzom naplatom problematičnih kredita;5) Preciznim ugovaranjem i ugovornim restrikcijama.

6. PRISTUPI RAZUMIJEVANJU BANAKA ( SHAVAĆANJA BANKE )

3 OSNOVNA POGLEDA SHAVAĆANJU BANKE:A. BANKA KAO PORTFOLIO ILI KAO BILANCA- u analizi banaka bilančni pristup je najčešći – njime se uspostavlja veza između pasive i aktive, dobiti i rizika, a ti elementi određuju banku- osnovne funkcije banke (prikupljanje depozita da bi se financirali krediti) upućuju i na račun dobiti i gubitka koji odražava odlučivanje o svim najvažnijim aspektima bankovnog poslovanja kroz svoje 3 najvažnije funkcije:a) neto kamatni prihod – uključuje kamatni rizik, likviditetni rizik i troškoveb) rezervacije za kreditne gubitke – uključuje kreditni rizik i kvalitetu kreditne aktivec) neto nekamatni prihod – uključuje naknade i provizije (razvoj proizvoda i rizik cijena) i kontrolu operativnih i nekamatnih troškova- suština suvremenog bankarstva je ocjena, preuzimanje i upravljanje rizikom, a ovaj pogled na banke povezuje rizik uz promjenjivost zarada, zato što je rizik izvor promjenjivosti zarada- ovaj pristup definira banku kao portfolio imovine i obveza, koji generiraju bančine prihode i troškove- portfolio pristup ujedno upućuje i na način ostvarivanja neto dobiti pa je najuže povezan s ciljem poslovanja banke- portfolio pristup danas je nužno dopuniti razmatranjem o sve važnijim izvanbilančnim poslovima i nekamatnim prihodimaB. BANKA KAO OBRAĐIVAČ INFORMACIJA - važna djelatnost banaka je pribavljanje informacija za svoj račun i za račun komitenata- banka prikuplja, analizira, korigira, osuvremenjuje, sprema informacije o brojnim ekonomskim i financijskim pojavama i slično telekomunikacijskim tvrtkama uspostavlja mrežu odnosa kroz koju proizvodi i isporučuje informacije

6

- ova funkcija sve više dobija na značenju pa će banka po svemu sudeći u 21. st. biti virtualna institucija koja će servisirati komitente bilo gdje, na svaki način i u svako vrijemeC. BANKA KAO REGULIRANA FINANCIJSKO-USLUŽNA TVRTKA- regulacija određuje prirodu i uspjeh/neuspjeh banke, a posebno utječe na 3 dimenzije njezine konkurentske sposobnosti: na cijenu, povjerenje i dostupnost bankovnih usluga- istovremeno, i bankovni portfelj i proizvodnja informacija određeni su regulacijom- promjena regulacije mijenja upravljanje bankama

7. TRADICIONALNA I SUVREMENA BANKA – DEFINIRANJE

- ne postoji jedinstvena i općeprihvaćena definicija banke koja bi sažeto određivala banku- ekonomske (tržišne) definicije banaka teorijski objašnjavaju karakteristike, funkcije i ulogu banaka u ekonomiji i u ukupnom društvu- zakonskim definicijama nastoji se precizno definirati banke kako bi se iz praktičnih razloga razgraničila njihova posebna ovlaštenja u odnosu na nebankovne financijske institucije i na nefinancijska poslovna poduzeća- današnje banke su prošle (SAD), prolaze (Europa) ili su tek otpočele (Japan, Srednja i Istočna Europa) prolaziti kroz procese regulatornog i funkcionalnog redefiniranja i sveobuhvatnog organizacijskog, informatičkog pa i kadrovskog restrukturiranja- prvu precizniju zakonsku definiciju banke dao je američki Zakon o bankovnim holding kompanijama (1956, 1970) koji je banku definirao kao instituciju koja «prima depozite koje depozitori zakonski imaju pravo povlačiti na zahtjev i ... istodobno odobrava poslovne kredite» → ova «definicija prema poslovima» kojom se status banke određuje prema karakterističnim poslovima koje institucija obavlja, jasno upućuje na 3 posebne karakteristike banke:1. Banka prima novčane depozite od najšire javnosti - primanje depozita od najšire javnosti je povlastica banaka i njihova temeljna odrednica jer je to svim drugim poduzećima zabranjeno (izuzetak su depozitne štedne institucije, npr. štedionice, koje primaju depozite od dijela javnosti – stanovništva) - među obvezama svoje imovinske bilance banke imaju i tzv. monetarne obveze u obliku depozita na transakcijskim računima – računima plaćanja (tekućim, žiro, čekovnim računima) koji su osnova njihove emisijske funkcije jer na osnovi njih banke obavljaju sekundarnu emisiju depozitnog – knjižnog novca- prijenos štednje funkcija je svih financijskih posrednika, a pravo na vođenje transakcijskih računa i multipliciranje depozita rezervirano je samo za depozitne institucije- ako se apstrahiraju štedionice, sposobnost kreacije novca je najvažnija posebna osobina banaka po kojoj se one razlikuju od svih drugih novčarskih institucija (zbog ove činjenice banke su svugdje podvrgnute monetarnoj kontroli nacionalnih središnjih banaka)2. Najvažniji aktivni posao banaka je odobravanje kredita - banka je kreditno poduzeće i odobravanje kredita je njezina nezaobilazna karakteristika ali kredite odobravaju i sve ostale financijske institucije pa čak i poslovna poduzeća- unatoč tome, odobravanje kredita smatra se jednom od osnovnih bankovnih funkcija jer su one institucije koje stalno, a ne povremeno, te profesionalno primaju depozite i odobravaju kredite- tehnički promatrano, pravna osoba mora obavljati i depozitne i kreditne poslove da bi imala status banke3. Banke su institucije platnog prometa- današnji platni promet je bezgotovinski i obavlja se prijenosom depozitnog novca s računa na račun- kako druge financijske institucije (osim štedionica) nemaju pravo voditi transakcijske račune na kojima se nalazi depozitni novac, obavljanje plaćanja najčešće se ističe kao treća specifična karakteristika banaka

7

***- navedene 3 karakteristike čine liniju u razlikovanju banaka od drugih financijskih institucija – banke obavljaju i niz drugih poslova na financijskom tržištu ali te poslove u pravilu smiju obavljati i dr. institucijeŠIRE DEFINIRANJE – KREDITNE, FINANCIJSKE, MONETARNE I NEMONETARNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE- brze promjene u financijama i deregulacija financijskog sektora nakon 80-tih godina prošlog stoljeća brzo uklanjaju tradicionalne razlike između banaka i njima vrlo sličnih štednih depozitnih institucija (štedionice, kreditne unije, kooperative, hipotekarne štedionice, poštanske štedionice i specijalizirane državne kreditne institucije)- ove bankama srodne institucije također primaju depozite, odobravaju kredite, vode transakcijske račune, vode platni promet i obavljaju dr. poslove koji su bliski bankovnim, pa se danas zajedno s bankama objedinjavaju u široj grupi «kreditnih institucija»- KREDITNE INSTITUCIJE su poduzeća čiji je posao primanje depozita ili drugih sredstava s obvezom vraćanja od javnosti i odobravanje kredita za vlastiti račun- FINANCIJSKE INSTITUCIJE su poduzeća kojima je zabranjeno primati depozite ili ostala sredstva s obvezom vraćanja, tj. one su poduzeća koja nisu kreditne institucije već im je osnovni posao stjecanje udjela ili obavljanje jednog ili više poslova kao što su: čuvanje i administriranje VP-a, usluge po kreditima i usluge čuvanja i skrbi (poslovi koje smiju obavljati banke ali i ostale nebankovne financijske institucije)- uvažavajući promjene i pojavu novih institucija, EU je uvela i šire kategorije MONETARNIH FINANCIJSKIH INSTITUCIJA (MFI) i NEMONETARNIH FINANCIJSKIH INSTITUCIJA (OMFI) pri čemu MFI čine «sektor emisije novca u euro području» BANKA POTPUNE USLUGE I BANKOVNI KONGLOMERATI- prisiljene prilagođavati se novim okolnostima i izazovima u okruženju, banke su se u posljednja dva desetljeća preoblikovale od tradicionalnih depozitno-kreditnih institucija u banke «potpune usluge» ili u financijsko-servisne «clustere» sposobne pružiti svaku financijsku uslugu i na domaćem i na međunarodnom financijskom tržištu- prilagodba banaka odvijala se dvosmjerno: prvo, pritiskom na regulatorna tijela kako bi se uklonila zakonska ograničenja i zabrane zbog kojih su banke bile u neravnopravnom položaju u odnosu na nebankovne konkurente i drugo, proaktivnom tržišnom strategijom preuzimanja svih poslova na financijskom tržištu- deregulacija, promjene u poslovnoj filozofiji i u upravljanju, te sveobuhvatno restrukturiranje banaka doveli su do toga da su suvremene banke bitno drukčije od tradicionalnih banaka od prije 20-tak godina- europske banke, primjerice, tradicionalno su univerzalne ali je deregulacija znatno proširila mogućnosti poslovanja pa se raspon njihovih poslova kreće od tradicionalnih depozitnih i kreditnih aktivnosti do prihvaćanja svih poslova univerzalne banke → preuzimanje novih, netradicionalnih bilančnih poslova, a posebno porast izvanbilančnog poslovanja i nekamatnih prihoda predstavljaju ključne čimbenike oporavka banaka u zadnjem desetljeću- današnje banke su se preoblikovale u složene financijske konglomerate – financijske hobotnice sa pipcima u svim tradicionalnim bankovnim, nebankovnim pa čak i u pomoćnim financijskim poslovima - suvremeno zakonodavstvo SAD-a, EU i Japana danas omogućava još šire i slobodnije povezivanje banaka u financijskim holding kompanijama (FHC) u okviru kojih se mogu obavljati ne samo bankama «bliski» već i oni poslovi koji su samo «komplementarni» bankovnim ili predstavljaju pomoćne bankovne usluge → za potrebe supervizije suvremeno zakonodavstvo definiralo je i pojam «grupe banaka» tako da je danas u potpunosti omogućeno vlasničko i upravljačko povezivanje banaka i drugih pravno nezavisnih financijskih institucija u financijskim konglomeratima (zakonodavci su omogućili bankama obavljanje gotovo svih financijskih poslova)- završetkom tog procesa može se smatrati donošenje «Zakona o modernizaciji financijskih usluga» - GLB Zakon iz 1999.g. (SAD) → time je konačno završen proces preobrazbe tradicionalnih banaka u «financijske institucije potpune usluge»

8

8. ODNOS BANKE I PRIVREDE

U odnosima banaka i privrede mogu se izdvojiti 3 modela:a) ANGLOAMERIČKI MODEL - oslanja se na tržište kapitala, razvijene banke ali i na sektor sve važnijih nebankovnih, starih i novih institucija- alokaciju kapitala osigurava razvijeno, otvoreno, informirano, kompetitivno i učinkovito financijsko tržište- tržišna disciplina i primjena komercijalnih kriterija određuju racionalnu upotrebu kapitala pa tako i odnos banaka i poduzećab) NJEMAČKI «HAUSBANK» MODEL- osniva se na posebnom i čvršćem oslanjanju poduzeća na jednu glavnu (kućnu) banku i njezino kreditno financiranje- poduzeća komitenti drže kod svojih «kućnih» banaka dionice «u depozitu» i prepuštaju bankama glasačka prava koja iz njih proizlaze → banke često kontroliraju veliki dio glasačkih prava i nameću svoje predstavnike u uprave ili u nadzorne odbore poduzeća- veza između banaka i poduzeća je vrlo čvrsta jer banke kontroliraju tvrtke i njihovu dioničku vrijednost, bolje poznaju poduzeća i, smatra se, lakše procjenjuju njihove potrebe za kreditima banaka i rizičnost svojih plasmanac) JAPANSKI MODEL- japanske banke i industrijska poduzeća povezana su u neformalne KEIRETSU konglomerate («keiretsu» – poslovna grupa)- keiretsu grupu čine banke i druge financijske institucije i industrijska poduzeća koja se međusobno posjeduju i čvrsto su poslovno povezana- banke i poduzeća uzajamno povezuju manji ili veći vlasnički udjeli- tako se uspostavlja čvrsta dugoročna povezanost banaka i keiretsu poduzeća → banke imaju bolje informacije o poduzećima – članovima grupe nego o onima izvan grupe, mogu nadzirati njihovo poslovanje i utjecati na odluke uprave (zbog toga im je olakšano ocjenjivanje rizičnosti njihovog financiranja pa se lakše i češće odlučuju odobravati im kredite nego nečlanovima grupe)- japanski model decentraliziranog bankarstva i čvrste vlasničke, financijske i upravljačke isprepletenosti poduzeće i banaka traži konsenzus managementa poduzeća, banaka a često i političke vlasti, ali omogućava njihovu kontinuiranu međusobnu kontrolu i nadzor***- b) i c) pokazali su se u prošlosti dobrim modelima, posebno u kriznim prilikama kada su se poduzeća mogla oslanjati na banke, međutim ovi modeli uz svoje prednosti sa sobom nose i određene probleme → slabosti su se nakon 1980.g. u Japanu pokazale kao birokratizacija sustava koja je onemogućavala inicijativu, inovacije i prilagodbu promjenama, slabost kontrolnih mehanizama, neefikasnost banaka, netržišno određivanje cijena i posebno olako odobravanje kredita članicama grupe što je dovelo do loših plasmana i nenaplativih kredita

9. RAZVOJ DOKTRINA U UPRAVLJANJU BANKAMA

- najčešće se filozofija upravljanja bankom svodi na upravljanje njezinom KREDITNOM AKTIVNOŠĆU ili nešto šire, na upravljanje cjelokupnom AKTIVOM - nema «prave» (jedne) teorije o upravljanju bankom, međutim, sve teorije podrazumijevaju da je KVALITETA UPRAVE odlučujuća za uspješnost upravljanja bankama1. TEORIJA (DOKTRINA) KOMERCIJALNIH KREDITA («Real bill» DOKTRINA)- naziva se i TEORIJA FINANCIRANJA KOMERCIJALNIH POSLOVA ili DOKTRINA TRGOVINSKIH PAPIRA- ovo je najstarija doktrina i povezuje likvidnost i zaradu- banovne uprave uvijek se nalaze u dvojbi «likvidnost – zarada» → jedna je krajnost održavanje apsolutne likvidnosti, a druga je odobravati kredite za najrizičnije poduhvate

9

- bankari su rješenje pronašli u tzv. «samolikvidirajućim kreditima» → kreditiraju se oni dužnici koji će iz kredita financirati proizvodnju i prodaju robe čijom se naplatom osigurava vraćanje kredita – likvidnost je predvidiva, a naplata sigurna pa su se tako financirali komercijalni poslovi uz zalog robe do njene prodaje i naplate- nedostaci:a) ako se banke usmjere samo na ovakve kratkoročne kredite sa malo rizika i osigurane robom one će biti visokolikvidne ali će morati prihvaćati manji prinos (zaradu) iz takvog poslovanjab) ako bi sve banke tako radile pojavili bi se ekonomski problemi jer ako padne potražnja za takvom robom, banke neće moći odobravati kredite pa će im se zarada opet smanjiti- izolirane banke mogu slijediti ovu doktrinu ali sve banke ne mogu (u kriznim razdobljima bi i banke i privreda došle u poteškoće) → za prakticiranje ove doktrine, važnom se pokazala uloga središnje banke kao «pozajmljivača u krajnjoj nuždi» jer ona u kriznim vremenima održava likvidnost banaka2. TEORIJA PREBACIVANJA («shiftability»)- to je kompromisno rješenje jer se dio izvora sredstava upotrebljava za kratkoročne i likvidne kredite, a drugi dio usmjerava se u profitabilnije dugoročne plasmane koji su i manje likvidni- da bi nadoknadile gubitak likvidnosti banke dio sredstava plasiraju u visokolikvidne sekundarne rezerve likvidnosti (npr. državne ili agencijske vrijednosnice) – služe kao dopuna primarnim rezervama likvidnosti ili likvidnim kratkoročnim kreditima- ovakvom politikom banke kreiraju svojevrsni «mix» od likvidnih kratkoročnih, nelikvidnih ali profitabilnih dugoročnih kredita i likvidnih sekundarnih rezervi likvidnosti (pravi kontrabalans dugoročnim kreditima su likvidne vrijednosnice)- nedostaci (problemi):- u krizi sve banke nastoje prodavati vrijednosnice pa ne mogu sve banke pronaći kupce, a uz to gube na prihodu zbog pada cijena vrijednosnica → na taj način nije moguće održati ili povećati likvidnost bankovnog sustava u kriznim razdobljima jer nema dovoljno potražnje- i ovdje je važna uloga središnje banke → ona, naime, kroz politiku otvorenog tržišta otkupljuje ponuđene vrijednosnice od jedne, više ili od svih banaka, čime pušta novac u optjecaj i održava likvidnost bankovnog sektora3. TEORIJA PREDVIĐENOG (OČEKIVANOG) DOHOTKA- prema ovoj doktrini bankari gledaju na svoje kredite kao na kreditni portfolio koji će biti izvor likvidnosti banke- to je filozofija upravljanja bankama koja nalaže da banka povećava likvidnost odobravanjem obročnih kredita koji se otplaćuju na rate- time kreditni portfolio automatski postaje likvidniji zbog neprekinutog toka otplate kredita koji se tako obnavljaju kao novi izvori likvidnosti i kreditiranja → likvidnost se osigurava iz mjeseca u mjesec kako dospijevaju otplatne rate- ovakvi se krediti zato mogu lakše i prodati na sekundarnom tržištu4. DOKTRINA OBJEDINJAVANJA FONDOVA (IZVORA)- ovaj pristup daje prednost sigurnosti i likvidnosti pred kratkoročnom profitabilnošću- prema ovoj doktrini svi se izvori tretiraju kao jedan izvor bez obzira na razlike među njima- iz takvog jedinstvenog izvora sredstva se usmjeravaju u:I. Dio za PRIMARNE REZERVE LIKVIDNOSTI (gotovina, obvezne rezerve)II. Dio za SEKUNDARNU REZERVU LIKVIDNOSTI (kratkoročne, visokolikvidne vrijednosnice do godinu dana) → kada je osigurana dovoljna likvidnost najveći dio preostalih izvora usmjerava se uIII. Dobre i profitabilne KREDITE koji se ne smatraju izvorom likvidnosti i na kojima će banka zarađivati, iIV. Manji dio preostalih izvora usmjerava se u dugoročne zadužnice kojima se podupire likvidnost ali ostvaruje i prihvatljiva zarada- nedostaci (problemi):a) kako odrediti standarde dovoljne likvidnostib) treba ocijeniti utjecaj različitih izvora na likvidnost

10

c) naglasak je na likvidnosti a ne na zaradi, a zarada je uvjet dugoročne stabilnosti i sigurnosti banked) zanemaruje se likvidnost koja proizlazi iz danas uobičajene obročne otplate kreditae) ne povezuje pojedine izvore s pojedinim plasmanima te utjecaj te povezanosti na likvidnost i zaradu (taj prigovor je razriješen u sljedećoj doktrini)5. DOKTRINA POVEZIVANJA IZVORA I PLASMANA- ovaj pristup nalaže da se povežu pojedinačni izvori i njima financirani plasmani- prema njemu, pojedini plasmani financiraju se iz točno određenih izvora slične ročnosti → kako izvori određuju plasmane tako se npr. kratkoročni izvori uglavnom usmjeravaju u kratkoročne plasmane i dijelom u druge plasmane slične ročnosti- naglasak je je kod ove doktrine na profitabilnosti, kamatne marže su zaštićene, a isto tako zaštićen je kratkoročni kreditni portfolio od rizika promjena kratkoročnih kamatnih stopa (tako je, primjerice, veliki dio osjetljivih depozita po viđenju alociran u primarne i sekundarne rezerve likvidnosti, a izvori pribavljeni emisijama dugoročnih zadužnica u dugoročne kredite)6. DOKTRINE USKLAĐIVANJA IZVORA I PLASMANA OVISNO O PROMJENAMA KAMATNJAKA – STRATEGIJE «JAZA»- ova filozofija sastoji se u tome da banke usklađuju aktivu s promjenjivim kamatnjacima (APK) i obveze s promjenjivim kamatnjacima (OPK)- moguće su 3 strategije jaza («gap-a») kojima se upravlja aktivom i pasivom i mjeri osjetljivost neto kamatnih zarada na promjene tržišnih kamatnjaka:A. STRATEGIJA NEUTRALNOG JAZA- uprava banke izjednačava bančine plasmane i obveze s promjenjivim kamatnjacima → primjerice, ako 40% izvora banke ugovoreno s promjenjivim kamatnjakom i 40% plasmana bit će ugovoreno s promjenjivim kamatnjakom- tako se minimizira rizik promjene tržišnih kamatnih stopa jer se istodobno mijenjaju i pasivne (na obveze) i aktivne (na plasmane) kamatne stope pa će neto kamatni prihod banke biti stalan, tj. zaštićenB. STRATEGIJA POZITIVNOG JAZA - uprava banke više plasira u kredite s promjenjivim kamatnjacima nego ima obveza s promjenjivim kamatnjacima (npr. 40% aktive, a samo20% obveza)- ako tržišne kamatne stope padaju istovremeno će padati i prihodi od kredita s promjenjivim kamatnjacima i troškovi takvih obveza, ali će prihod padati više pa se smanjuje neto kamatni prihod- banka istovremeno ima i 60% kredita, a čak 80% obveza s fiksnim kamatnjacima → kada padaju kamatnjaci sadašnja vrijednost ovih obveza i potraživanja banaka raste (jer su im kamatnjaci fiksni pa se ne mijenjaju i ostaju viši) = neto vrijednost banke opada i to će se pokazati na tržištu u padu cijena njenih dionica- ako tržišne kamatne stope rastu dio aktive s promjenjivim kamatnjacima donijet će više prihoda nego što će rasti troškovi izvora iz kojih je financirana - udjelu aktive s fiksnim kamatnjacima (60%) manje će padati vrijednost nego obvezama s fiksnim kamatnjacima (80%) = u cjelini gledajući, neto vrijednost banke će rastiC. STRATEGIJA NEGATIVNOG JAZA- banka drži omjer APK i ukupne aktive manji od OPK i ukupnih obveza- zbog toga je omjer aktive s fiksnim kamatnjacima i ukupne aktive veći od omjera obveza s fiksnim kamatnjacima i ukupnih obveza- ova strategija se primjenjuje kada uprava banke očekuje pad tržišnih kamatnih stopa → ako se to ostvari, neto kamatni prihod i neto vrijednost banke će se povećati → ako banka slijedi strategiju negativnog jaza, a tržišne kamatne stope porastu, njezina će dobit opasti, a posljedično i neto vrijednost banke***- strategije jaza omogućavaju bančinoj upravi da sama određuje (komponira) strukturu svojih plasmana i izvora, jer oni nisu izvana zadani, i da aktivno utječe na vlastitu profitabilnost → kada želi zadržati istu razliku između kamatnih prihoda i troškova, uprava banke bira strategiju neutralnog jaza, a ako želi preuzeti veći rizik, slijedit će strategiju pozitivnog jaza (ako očekuje porast tržišne kamatne stope), odnosno strategiju negativnog jaza (ako očekuje pad tržišne kamatne stope)

11

10. STRATEGIJE JAZA U UPRAVLJANJU BANKAMA

- još se nazivaju i DOKTRINAMA USKLAĐIVANJA IZVORA I PLASMANA OVISNO O PROMJENAMA KAMATNJAKA- ova filozofija sastoji se u tome da banke usklađuju aktivu s promjenjivim kamatnjacima (APK) i obveze s promjenjivim kamatnjacima (OPK)- moguće su 3 strategije jaza («gap-a») kojima se upravlja aktivom i pasivom i mjeri osjetljivost neto kamatnih zarada na promjene tržišnih kamatnjaka:A. STRATEGIJA NEUTRALNOG JAZA- uprava banke izjednačava bančine plasmane i obveze s promjenjivim kamatnjacima → primjerice, ako 40% izvora banke ugovoreno s promjenjivim kamatnjakom i 40% plasmana bit će ugovoreno s promjenjivim kamatnjakom- tako se minimizira rizik promjene tržišnih kamatnih stopa jer se istodobno mijenjaju i pasivne (na obveze) i aktivne (na plasmane) kamatne stope pa će neto kamatni prihod banke biti stalan, tj. zaštićenB. STRATEGIJA POZITIVNOG JAZA - uprava banke više plasira u kredite s promjenjivim kamatnjacima nego ima obveza s promjenjivim kamatnjacima (npr. 40% aktive, a samo20% obveza)- ako tržišne kamatne stope padaju istovremeno će padati i prihodi od kredita s promjenjivim kamatnjacima i troškovi takvih obveza, ali će prihod padati više pa se smanjuje neto kamatni prihod- banka istovremeno ima i 60% kredita, a čak 80% obveza s fiksnim kamatnjacima → kada padaju kamatnjaci sadašnja vrijednost ovih obveza i potraživanja banaka raste (jer su im kamatnjaci fiksni pa se ne mijenjaju i ostaju viši) = neto vrijednost banke opada i to će se pokazati na tržištu u padu cijena njenih dionica- ako tržišne kamatne stope rastu dio aktive s promjenjivim kamatnjacima donijet će više prihoda nego što će rasti troškovi izvora iz kojih je financirana - udjelu aktive s fiksnim kamatnjacima (60%) manje će padati vrijednost nego obvezama s fiksnim kamatnjacima (80%) = u cjelini gledajući, neto vrijednost banke će rastiC. STRATEGIJA NEGATIVNOG JAZA- banka drži omjer APK i ukupne aktive manji od OPK i ukupnih obveza- zbog toga je omjer aktive s fiksnim kamatnjacima i ukupne aktive veći od omjera obveza s fiksnim kamatnjacima i ukupnih obveza- ova strategija se primjenjuje kada uprava banke očekuje pad tržišnih kamatnih stopa → ako se to ostvari, neto kamatni prihod i neto vrijednost banke će se povećati → ako banka slijedi strategiju negativnog jaza, a tržišne kamatne stope porastu, njezina će dobit opasti, a posljedično i neto vrijednost banke***- strategije jaza omogućavaju bančinoj upravi da sama određuje (komponira) strukturu svojih plasmana i izvora, jer oni nisu izvana zadani, i da aktivno utječe na vlastitu profitabilnost → kada želi zadržati istu razliku između kamatnih prihoda i troškova, uprava banke bira strategiju neutralnog jaza, a ako želi preuzeti veći rizik, slijedit će strategiju pozitivnog jaza (ako očekuje porast tržišne kamatne stope), odnosno strategiju negativnog jaza (ako očekuje pad tržišne kamatne stope)

11. TRICK I DINAMIČNE PROMJENE U OKRUŽENJU BANAKA

- suvremene banke posluju u uvjetima brzih promjena u njihovom okruženju, zbog čega se i one same moraju mijenjati → teorija upravljanja bankama bavi se okruženjem koje utječe na donošenje odluka (upravljanje bankom predstavlja trajno prilagođavanje dinamičnim promjenama u okolini i izbor prioriteta između brojnih mogućnosti odlučivanja)- prilagođavanje banaka promjenama kao što su institucionalizacija (konkurencija institucionalnih investitora), sekuritizacija, globalizacija, privatizacija, modernizacija i dr.

12

«izacije» odvija se danas kao KONSOLIDACIJA banaka kroz spajanja i pripajanja, ili UNUTRAŠNJA REORGANIZACIJA i EKSPANZIJA kroz subsidiarije metodom stjecanja drugih banaka i nebankovnih financijskih institucija- brojni su čimbenici koji odlučujuće utječu na današnje banke i o kojima treba voditi računa pri upravljanju bankama (primjerice, promjenjive stope inflacije i kamatnjaci, regulatorne promjene, promjene porezne regulacije, tehnološki napredak, razina gospodarske aktivnosti, znanstveni i stručni napredak...)- Sinkey ključne – kritične čimbenike koji danas utječu na opstanak banaka u visokokonkurentskoj financijskoj-servisnoj industriji, a o kojima poslovna politika banaka mora voditi računa jer su odlučujući za maksimiranje dobiti, upravljanje rizikom i strategijsko planiranje, svodi na TRICK → T – Transparency = OTVORENOST- otvorenost banke («prozirnost», «jasnost») podrazumijeva da banke danas na tržištu javnosti pružaju sve više podataka o vlastitom financijskom stanju i «razotkrivaju» informacije koje omogućavaju njihovo tržišno vrednovanje, ocjenjivanje uprave, uvid u uvjete i način poslovanja, nadzor i disciplinu kreditora i dužnika i sl.- to je napredak od dosadašnjeg tradicionalno zatvorenog i tajnovitog poslovanja banaka- otvorenost nalaže puno razotkrivanje kako bi javnost imala uvid u poslovanje banke što pomaže vrednovanju, stvaranju povjerenja i održavanju reputacije banke- spajanjem banaka stvara se nova institucija o kojoj komitenti i javnost ne znaju dovoljno → razotkrivanjem se pridobivaju oprezni i nepovjerljivi komitenti, a banka se predstavlja kao poštena institucija koja ništa ne skriva od javnostiR – Risk exposure = IZLOŽENOST RIZIKU- izloženost riziku upućuje na veliko značenje razvoja metoda upravljanja rizicima u bankama → banke preuzimaju rizike pa ih povećana rizičnost okruženja prisiljava da stalno inoviraju metode risk managementa- osim tradicionalnog upravljanja pasivom i aktivom (A&L) i kreditnih analiza, banke preuzimaju sofisticirane tehnike zaštite od rizika kroz futures, forward, opcijske ugovore i podjelu ili prebacivanje rizika na druge sekuritizacijom aktive- dosadašnji čimbenik rizika odnosio se samo na kamatni rizik, a novi ga proširuje na izloženost banke svim i posebno novim rizicima I – Information technology = INFORMATIČKA TEHNOLOGIJA- u novoj ekonomiji (a posebice sutra u «umreženoj ekonomiji»), informatička tehnologija banku pretvara u instituciju angažiranu u proizvodnji i preradi informacija (slično telekomunikacijskim tvrtkama, banke pomoću informacijske tehnologije prikupljaju, obrađuju i distribuiraju informacije za svoj i za račun komitenata)- primjena informatičke tehnologije dramatično mijenja proizvode i kanale distribucije u bankarstvu- najveći dio banaka primjenjuje usporedno tradicionalnu – preko poslovnica i elektroničku distribuciju usluga («višekanalna strategija»), ali već postoje i čiste Internet bankovne tvrtke (E-banke)C – Competition for customers = KONKURENCIJA ZA KOMITENTE- konkurencija za komitente nalaže banci stalnu brigu o 3 najvažnija elementa konkurentnosti: cijeni, dostupnosti i povjerenju kako bi zadržala postojeće komitente i proširila komitentsku bazu- veza sa prva 3 elementa TRICK-a može se formulirati tako da komitenti banke od nje očekuju inovativne proizvode i usluge, ponuđene na otvoren način, lako dostupne primjenom moderne informatičke tehnologije pri čemu banka umjesto njih preuzima upravljanje rizicimaK – Kapital adaquacy =ADEKVATNOST KAPITALA- adekvatnost kapitala propisuju regulatorne agencije kako bi osigurale «zdravlje» i sigurnost banke- povezujući veličinu banke i rizičnost njezinih plasmana s veličinom kapitala, regulatori discipliniraju banke i osiguravaju njihovo razborito poslovanje- s druge strane, upravljanje kapitalom i nužnost stalnog udovoljavanja kapitalnim standardima jedna je od najvažnijih aktivnosti bankovnih uprava

13

* * *- komponente TRICK-a ne treba promatrati izolirano već u njihovom međudjelovanju jer jedna utječe na drugu- stalna briga o elementima TRICK-a preduvjet je opstanka banaka na današnjem financijskom tržištu ali istovremeno su ove komponente i njezine «pokretačke snage», koje udružene s nastojanjem uprave banke da ostvari razumnu dobit, vode inovativnom ponašanju, tj. TRICK + RAZUMNA VLASTITA KORIST → INOVACIJE- TRICK je stoga moguće shvaćati i kao model (okvir) za analizu utjecaja promjena i financijskih inovacija na suvremene banke i kao kriterij vrednovanja uspješnosti uprava- elementi TRICK-a grupiraju se kao:a) ČIMBENICI OKRUŽENJA: Ib) ČIMBENICI TRŽIŠTA: T, Cc) FINANCIJSKI ČIMBENICI: R, K

12. «PROIZVODNA FUNKCIJA» POSLOVNE BANKE

- poslovna banka je specijalna institucija koja ostvaruje javne interese, interese svojih komitenata i interese svojih vlasnika → s gledišta upravljanja moguće ju je promatrati i kao poslovno poduzeće koje ima svoje inpute, outpute i «proizvodnu funkciju» utemeljenju na njima- INPUTI BANKE→ građevinsko zemljište i zgrade – lokacija na dobrim mjestima, dostupnost komitentima, funkcionalnost zgrade → oprema – uobičajena uredska oprema i posebno informatička oprema → zaposlenici – blagajnici, kreditni referenti, računovođe, specijalisti za investicijska ulaganja, stručnjaci za marketing...vrhunski management (bankarstvo je radnointenzivna djelatnost) → izvori financijskih sredstava – obveze po osnovi depozita, sredstva drugih banaka i središnje banke pribavljena emisijama zadužnica→ informatička tehnologija – zadnji modeli kompjutera, hardware i software, bankomati i sl., koji omogućavaju brze i kvalitetne usluge i otvaraju nove kanale direktne distribucije usluga (direktno bankarstvo); suvremena tehnologija zamjenjuje ljude i smanjuje troškove ali ne toliko značajno kako se uobičajeno misli i posebno ne u početnoj fazi (3-5 godina) informatičkog prekrajanja banaka→ dionički kapital – equity kapital i ostali elementi kapitala banke- OUTPUTI BANKE→ krediti – najvažniji output banke je kreditna aktiva komponirana od raznovrsnih kredita stanovništvu, poduzećima i državi→ investicije – ulaganja u VP-e zbog držanja, ulaganja u trgovački portfelj VP-a, gotovina, depoziti kod drugih banaka, ulaganja u druga trgovačka društva, u nekretnine, devize i sl.→ usluge – domaći i međunarodni platni promet, povjerbeni (trust) poslovi, custody, brokeraža, investicijsko savjetovanje... ***- struktura inputa i outputa razlikuje se po zemljama ovisno o razlikama u regulaciji, tradiciji, računovodstvenim standardima, razvijenosti tržišta i konkurenciji, te poslovnoj orijentaciji banke (veleprodajne/maloprodajne banke, velike/male banke, nacionalne/internacionalne banke...)

13. ZADACI BANKOVNE UPRAVE

Osnovna zadaća bankovne uprave je ostvarivati dobit i kroz to postizati strategijski cilj povećavanja neto vrijednosti banke. Uspjeh bankovne uprave mjeri se vrijednošću banke jer će s njezinim povećanjem biti zadovoljeni interesi vlasnika ali i svih drugih osoba

14

zainteresiranih za njezino poslovanje. Dividendni prihod vlasnika može biti kratkoročni cilj ali iskustvo pokazuje da se u bankovnoj industriji izrazito mali dio ostvarene dobiti raspoređuje u dividende, a najveći dio kao zadržana dobit pridonosi uvećavanju vrijednosti banke. S gledišta upravljanja, dioničari su zadovoljni ako im pojedinačne odluke uprave povećavaju vrijednost njihovog ulaganja u equity banke. VRIJEDNOST BANKE može se iskazati statički i dinamički;STATIČKI → NETO VRIJEDNOST BANKE (NETH WORTH) = VRIJEDNOST IMOVINE – OBVEZE BANKE- ili drukčije, imovinu banke čine krediti i investicije, a pasivu čine obveze i equity kapital, pa jeK + I = O + NV → NV = (K+I) - O- NETO VRIJEDNOST predstavlja vrijednost dioničkog kapitala (vlasnička glavnica) koji se razlikuje od kapitala banke DINAMIČKI → - potpunije i mnogo složenije- sadašnja (diskontirana) vrijednost svake stavke IMOVINE, tj. kvaliteta aktive mjerena sposobnošću da donosi zaradu nasuprot OBVEZA koje nose rashode, gledajući ih kao diskontiranu vrijednost budućih priljeva, snagu imena banke, snagu njezinog gospodarskog okruženja i budućih makroekonomskih uvjeta rasta i razvoja okruženja bankeAko odluke uprave trebaju maksimirati neto vrijednost banke, tada se funkcija cilja (zadatak) bankovne uprave može definirati i simbolima prikazati kao Max V = f (P, I, D), tj. maksimiranje vrijednosti banke (V = vrijednost) određeno je odlukama uprave o plasmanima (P = upravljanje plasmanima, aktivom), izvorima sredstava (I = upravljanje izvorima, financijama) i o dividendama (D). Uprava banke ispunjava svoje zadatke i uvećava vrijednost vlasnika banke ako su investicije sa prinosima veće od troškova pribavljanja izvora iz kojih te investicije financira. Uprave banaka stalno su između tržišta i ciljeva poslovanja banke – oni kupuju i prodaju financijsku imovinu s ciljem ostvarivanja dobiti i povećanja neto vrijednosti banke, kako bi zastupajući interese vlasnika uvećale njihovo bogatstvo. S tim ciljem, upravljači banaka donose 3 glavne skupine prosudbi i odluka:1. ODLUKE O PLASMANIMA (ulaganjima – investicijama)- koliko investirati u koji oblik (vrstu) financijskih plasmana? → to su odluke o strukturiranju – komponiranju portfelja i njima je određena VELIČINA I KOMPOZICIJA AKTIVE BANKE- razlike u strukturi aktive određuju i strukturu prihoda i troškova i veličinu dobiti pa se uspjeh ili neuspjeh uprave najjednostavnije mjeri prema tome kako je, uz iste ostale parametre, strukturirala svoja ulaganja (zato je moguće reći da se suština upravljanja bankama svodi na upravljanje aktivom)2. ODLUKE O IZVORIMA SREDSTAVA (financijske odluke)- kako, iz kojih izvora i uz koje uvjete pribavljati dodatne izvore pogodne za plasmane?- ovdje se, dakle, odlučuje kako postići najnižu cijenu (tj. trošak) izvora, kako ih kombinirati da bi se postigao najniži granični trošak, kako upravljati rizicima izvora i sl.- u obje ove grupe odluka sadržano je i odlučivanje o cijeni (pasivni kamatnjaci na depozite i aktivni kamatnjaci na kredite)3. ODLUKE O DIVIDENDI (i zadržavanju dobiti)- odluke o visini dividendnih isplata (koje određuju i veličinu zadržane dobiti), odluke o dividendnim isplatama po dionici jer (neupućeni) time često mjere uspjeh banke i uprave***- ove 3 grupe odluka određuju da li je maksimalizirana vrijednost banke jer utječu na profitabilnost ali i na veličinu preuzetih rizikaSvaka odluka bankovnih managera uključuje 3 čimbenika: novac, vrijeme i rizik. Njihov je zadatak preuzimanje rizika za uloženi novac u vremenu. Uprava se koncentrira na buduća kretanja novčanih vrijednosti na tržištu. Pošto su buduća kretanja neizvjesna problem se svodi na ocjenu (procjenu) novčanih kretanja i rizika koje ona nose u budućnosti. Uz ostvarivanje dobiti, uprava banke može imati i dodatne ciljeve za koje vjeruje da podupiru ostvarivanje glavnog cilja (npr. postizanje tržišne koncentracije zbog

15

ostvarivanja monopola*). *Monopolska pozicija omogućava banci kontrolu cijena (više cijene) ili prilagodbu rizika jer se rizik manje preuzima u monopolskoj, nekonkurentskoj nego u konkurentskoj sredini. Banke se u monopolskoj situaciji ponašaju rastrošno – višak zaposlenih, više su plaće i naknade, uprava je općenito «lakša» na troškovima, monopol osigurava «miran život» (banke neće ulaziti u rizične plasmane, «izabirat» će poslove i rizike, a to nije korisno niti za banku niti za zajednicu). Nerijetko uprave kao cilj određuju maksimaliziranje veličine banke kroz brzi rast jer će veličina i njena stečena reputacija naknadno omogućiti povećanje dobiti i equity-a. Današnja regulacija kapitala ograničava rast zbog «rasta» i neumjerene težnje uprava da se banka brzo «penje» na rang listama mjereno veličinom aktive.Ostvarivanje ciljeva uprave banke pod utjecajem je 3 najvažnije determinante:1. PONAŠANJE I ODLUKE SAME UPRAVE2. PREFERENCIJE VLASNIKA BANKE3. SOCIJALNO OKRUŽENJE, koje se iskazuje kao

a) EKONOMSKO OKRUŽENJEb) REGULATORNO OKRUŽENJE.

**U uvjetima djelovanja ova tri čimbenika, uprava svoje ciljeve ostvaruje kroz 6 politika:POLITIKE ZA POSTIZANJE CILJEVA:1. UPRAVLJANJE MARŽAMA2. KONTROLA TROŠKOVA3. UPRAVLJANJE LIKVIDNOŠĆU4. UPRAVLJANJE KAPITALOM5. UPRAVLJANJE POREZIMA6. UPRAVLJANJE IZVANBILANČNIM AKTIVNOSTIMA.»»» **NAČELO MAKSIMIRANJA VRIJEDNOSTI BANKE → izabrani ciljevi određuju i politike kojima se ti ciljevi nastoje ostvariti i aktivnosti u određenim prilikama i razdobljima.

14. VRIJEDNOST BANKE

VRIJEDNOST BANKE može se iskazati statički i dinamički;STATIČKI → NETO VRIJEDNOST BANKE (NETH WORTH) = VRIJEDNOST IMOVINE – OBVEZE BANKE- ili drukčije, imovinu banke čine krediti i investicije, a pasivu čine obveze i equity kapital, pa jeK + I = O + NV → NV = (K+I) - O- NETO VRIJEDNOST predstavlja vrijednost dioničkog kapitala (vlasnička glavnica) koji se razlikuje od kapitala banke DINAMIČKI → - potpunije i mnogo složenije- sadašnja (diskontirana) vrijednost svake stavke IMOVINE, tj. kvaliteta aktive mjerena sposobnošću da donosi zaradu nasuprot OBVEZA koje nose rashode, gledajući ih kao diskontiranu vrijednost budućih priljeva, snagu imena banke, snagu njezinog gospodarskog okruženja i budućih makroekonomskih uvjeta rasta i razvoja okruženja bankeAko odluke uprave trebaju maksimirati neto vrijednost banke, tada se funkcija cilja (zadatak) bankovne uprave može definirati i simbolima prikazati kao Max V = f (P, I, D), tj. maksimiranje vrijednosti banke (V = vrijednost) određeno je odlukama uprave o plasmanima (P = upravljanje plasmanima, aktivom), izvorima sredstava (I = upravljanje izvorima, financijama) i o dividendama (D). Uprava banke ispunjava svoje zadatke i uvećava vrijednost vlasnika banke ako su investicije sa prinosima veće od troškova pribavljanja izvora iz kojih te investicije financira.

15. ZADATAK I SADRŽAJ POSLOVNE POLITIKE BANKE

16

- osnovna zadaća ppb-a je da vodeći računa o ključnim faktorima koji utječu na njezino poslovanje na tržištu (posebice elementi TRICK-a) te donesenim mjerama, postupcima i aktivnostima, osigura ostvarivanje osnovnih funkcija banke (prikupljanje sredstava, financiranje komitenata, pružanje financijskih usluga) i interesa vlasnika banke koji se ogledaju u ostvarenju dobiti te uvećanju vrijednosti njihovih dionica tj. dionica banke- ppb se temelji na načelima bankovnog poslovanja: načelo likvidnosti, načelo sigurnosti i učinkovitosti ulaganja, načelo profitabilnosti, načelo poslovnosti i urednog poslovanja- potreba za jasno formuliranom i određenom poslovnom politikom raste s porastom autonomije banaka (koja se ogleda kroz privatno vlasništvo i odsustvo pritisaka koji su bili vrlo karakteristični u državnim bankama kojih je, stoga, sve manje), decentralizacije te veličine banke● AUTONOMIJA je preduvjet efikasnog poslovanja u tržišnoj privredi i pretpostavka tržišnog ponašanja bankovne uprave → ona osigurava najbolju alokaciju društvenog kapitala koncentriranog u bankama jer omogućava isključivo primjenu komercijalnih kriterija (autonomija banke određena je zakonima, vlasništvom i formalnim sporazumima – ugovorima koje banka zaključuje)- dosta toga u bankovnom poslovanju određeno je REGULACIJOM tj. determinirano je od strane države → u eksternoj regulaciji bankovnog sustava država utječe na broj banaka, veličinu, teritorijalni raspored, strukturu vlasništva i sl. → na pojedinačne banke država utječe namećući im pravila razboritog poslovanja uspostavljanjem nadzora nad izborom uprave banke, određivanjem dozvoljivih poslova čime im ograničava strukturu bilance i prihoda, pravilima o računovodstvenim postupcima i izvješćivanju javnosti...- državno vlasništvo nad bankama nije se pokazalo dobrim rješenjem pa je svugdje u svijetu primjetan proces ubrzane privatizacije državnih banaka ili onih koje je ona stekla u brojnim sanacijskim postupcima → u upravljanju državnim bankama autonomija uprave komponirana je obvezom da ispunjava socijalne funkcije i ostvaruje političke ciljeve koje država (često) znade nametati (država u takvim bankama postavlja upravu banke i utječe na kadrovsku politiku, nameće nekomercijalne kriterije plasmana i subvencioniranja javnih interesa (poduzeća) kroz niže kamatne stope od tržišnih, prisiljava banke na preuzimanje previsokih rizika što rezultira nevraćanjem ili produžavanjem rokova vraćanja kredita) → privatne banke imaju širu autonomiju ali to znade biti i problematično zbog opasnosti od odobravanja kredita pod posebno povoljnim uvjetima osobama povezanim s bankama (krediti «related parties» ili «organkrediti» - njem.)- poslovna politika i upravljanje bankom determinirani su i važnim čimbenicima na koje uprava banke ne može aktivno utjecati ali im se može različito prilagođavati pa još uvijek ima dosta prostora da manageri banaka iskažu ili da pokažu slabosti unutar zadanih okvira → iskustvo pokazuje da je dosta toga u poslovanju banaka, ipak određeno ponašanjem uprava banaka- poslovnu politiku banke oblikuje, pismeno formulira te nadzire njezino provođenje stariji («top») management● VELIČINA BANKE - u malim bankama ppb je često vezana uz osobu/e managera/vlasnika te se stoga i rijetko pismeno formulira, premda je to danas i zakonska obveza → upravljanje malim bankama često je personalizirano i individualizirano, a upravljači se oslanjaju na viziju i osobnu kreativnost, na osjećaj da su sposobni rukovoditi, na osobni izbor i upravljanje kadrovima, na osjećaj za rizike i upravljanje rizicima i sl. → što je banka veća, ono postaje impersonalno (timsko) i ovisi o: veličini banke i broju podružnica, strukturi komitenata, stilu starijeg managementa, konkurenciji i regulaciji ... ● DECENTRALIZACIJA - današnje banke su univerzalne financijske institucije, organizacijski vrlo složene ali upravljački decentralizirane (s profitnim i troškovnim centrima) pa je upravljanje višerazinsko, s jasno određenim odgovornostima i pravima (limiti) pri čemu su top manageri u takvim konglomeratima sve manje «kompozitori aktive», a sve više dirigenti složenog orkestra- ppb obuhvaća niz posebnih politika (podpolitika) kojima uprava nastoji ostvariti jasno definirane nižerangirane ciljeve, a to su: politika izvora sredstava, politika plasmana (krediti i investicije), politika upravljanja kapitalom, politika poslovnih dijelova (podružnica - branching),

17

kadrovska politika, politika interne kontrole i vanjskih revizija (auditing), politika primjene akata poslovne politike, politika upravljanja vlastitim financijama, politika upravljanja rizicima, politika likvidnosti, i sl.16. TKO JE ZAINTERESIRAN ZA POSLOVANJE BANKE?

- za poslovanje banaka zainteresiran je širi krug osoba koje svaka iz svoga kuta gledanja vrednuju rad uprave- osobe koje su zainteresirane za uspješno poslovanje banke su:a) KOMITENTI – KORISNICI USLUGA→ Što očekuju komitenti? Kako i zašto biraju banku? Što im je posebno važno pri izboru banke?- kvaliteta usluge (servisa), dostupnost (laka komunikacija, dobar odnos), cijena

servisa, financijske inovacije (prilagodljivost njihovim potrebama), veličina banke (znak, «signal» pouzdanosti i sigurnosti), financijska snaga (sposobnost banke da isfinancira njihove potrebe i pruži usluge), ugled (reputacija banke)

b) ZAPOSLENICI→ Što zaposlenici očekuju od banke?- siguran posao, priliku za napredovanje u poslu i usavršavanje, zadovoljstvo,

koristi od plaća i dodataka, okruženje koje pogoduje radu, otvorenu komunikacijuc) REGULATORI→ Što očekuju regulatori?- sigurnu, stabilnu i učinkovitu banku (što utvrđuju stalnim nadzorom i mjerenjem

kvalitete banke), poštivanje zakona (propisanih pravila ponašanja, zadovoljstvo i zaštitu komitenata, obavještavanja javnosti...)

d) DRUŠTVO→ Čime društvo (socijalno okruženje) vrednuje banku?- doprinosom rastu i razvoju gospodarstva, napretkom bankovnog sektora,

ekonomskim doprinosom (porezima od uspješne banke), uspješnom ekonomskom alokacijom novčanog kapitala društva, jeftinim financijskim uslugama (povezano s učinkovitošću banke)

e) DIONIČARI→ Koji su to interesi dioničara?- dobit u novcu – dividenda (dohodovne dionice), povećanje vrijednosti njihovog

ulaganja (rastuće dionice), psihička satisfakcija (jer su «bankari» - (su)vlasnici uspješne banke)

»»» iz navedenog možemo i dati odgovor na pitanje što određuje – o čemu ovisi uspješnost banke?- prema tome, mogući čimbenici su:→ otvorena korporacijska kultura (banke) i slobodna vertikalna i horizontalna komunikacija→ stroga podjela odgovornosti→ težnja za ostvarenjem zarade – profita, dobiti→ orijentacija na komitente→ razvoj novih proizvoda (inovacije) → čvrsto rukovođenje→ promoviranje najboljih ljudi→ investiranje u obrazovanje i razvoj karijera→ informacijski sustav→ strogo upravljanje kreditnim rizicima

18

17. NAČELA BANKOVNOG POSLOVANJA

Nesolidno, nesigurno, nelikvidno i nerentabilno poslovanje banaka nužno je spriječiti zbog same banke, zbog komitenata i zbog društvene zajednice u kojoj djeluje. Zato se u poslovanju banaka primjenjuju nezaobilazna načela po kojima se ona ravna. Ta su se načela iskristalizirala kroz stoljetnu praksu ali ih dijelom nameće i zakon. Osnovna načela bankovnog poslovanja su: NAČELO LIKVIDNOSTI, NAČELO SIGURNOSTI, NAČELO RENTABILNOSTI te NAČELO POSLOVNOSTI I UREDNOG POSLOVANJA. → likvidnost i sigurnost – obično propisuje država ali je i prioritetna briga uprave banke→ rentabilnost – briga uprave i vlasnika ali sve više pod utjecajem regulacije i nadzorom države→ poslovnost i uredno poslovanje – briga je bankeI) NAČELO LIKVIDNOSTI- najvažnije je načelo jer samo likvidna banka može primjenjivati sva druga načela- za likvidnost banke zainteresirani su deponenti, regulatori, uprava banke, neovisni financijski analitičari, a zbog sistemskog rizika i druge banke i najšira javnost- ono se svodi na vjerovanje javnosti – deponenata, kreditora ali i dužnika banke da u svakom trenutku mogu podići svoje depozite ili da će banke platiti svoje obveze u skladu s ugovorom- suština načela likvidnosti je u obvezi svakog sudionika gospodarske aktivnosti pa i banke da u svakom trenutku bude sposoban u cijelosti izvršiti preuzete, a dospjele novčane obveze (ako nije u stanju svakog trenutka udovoljiti svojim obvezama izložit će se nestabilnosti zbog nepovjerenja javnosti)- banka je u obvezi prema svojim vjerovnicima: deponentima (ulagačima), kupcima zadužnica (obveznica, komercijalnih papira, štednih certifikata), kreditorima (drugima bankama, središnjoj banci), korisnicima kredita (mora ih «staviti u tečaj»), garancija, akreditiva i općenito sudionicima u platnom prometu, vlasnicima VP-a ili povjerbenih sredstava u «custody» i povjerbenim («trust») poslovima, i sl.- u održavanju likvidnosti načelno vrijedi pravilo da izvori određuju plasmane, tj. kratkoročni izvori plasiraju se u kratkoročne plasmane, a dugoročni izvori u dugoročne plasmane (izvori i plasmani trebaju biti usklađeni po ročnosti i veličini → svaka obveza mora biti pokrivena odgovarajućom imovinom (potraživanjem))- usklađivanje izvora i sredstava u bilanci banke nije jednostavna matematička operacija zbrajanja i oduzimanja jer uz ročnost treba uzimati u obzir i; a) dinamiku, opseg i strukturu priljeva i odljeva novčanih sredstava koji ovise o prometnom procesu ali i o nizu individualnih odluka, b) objektivne čimbenike izvan utjecaja banaka koji utječu na priljev sredstava - politika likvidnosti pod utjecajem je izvora i plasmana banaka → ponašanje nositelja financijskih sredstava može biti takvo da ga banka: a) dobro poznaje, može ga predvidjeti i utjecati na njega (stalni komitenti), b) dobro poznaje ali na njega ne može utjecati (odljev depozita sa transakcijskih računa ili računa štednje po viđenju za Božić, novogodišnje praznike...), c) ne poznaje i ne može utjecati na njega jer se ovdje radi o donošenju samostalnih i nepredvidivih odluka («šokovi» izazvani neočekivanim odlukama središnjih banaka, ograničavanja zaduživanja u inozemstvu, i sl.)- slomovi i bankovne krize pokazali su da kriza banaka započinje s nelikvidnošću iza koje se obično skrivala duboka nesolventnost → zato je legitimno pravo države da zakonima ili preko središnje banke nameće obvezu održavanja likvidnosti → tako se propisuju omjeri (koeficijenti) likvidnosti koji pokazuju stupanj likvidnosti banaka »»»

19

→ MINIMALNI KOEFICIJENTI LIKVIDNOSTI ili KOEFICIJENTI MINIMALNE LIKVIDNOSTI = ( odnos likvidnih sredstava / depoziti po viđenju i ulozi na štednju po viđenju ) X 100 - pokazuje primarnu likvidnost banke- HNB likvidnost banaka utvrđuje praćenjem slobodnih kunskih i deviznih novčanih sredstava, korištenjem sekundarnih izvora likvidnosti, stanja upisanih vlastitih blagajničkih zapisa i trezorskih zapisa → stanje primarne likvidnosti banaka prati preko:→ STOPE PRIMARNE LIKVIDNOSTI = (mjesečni prosjek stanja slobodnih novčanih sredstava / mjesečni prosjek depozita koji čine osnovicu za obračun obvezne rezerve ) X 100→ JEDNOSTAVNI KOEFICIJENT LIKVIDNOSTI = [ ( tekuća aktiva – tekuće obveze) / ukupna aktiva ] X 100- u odnosu na izvore sredstava banka treba poznavati svoje komitente, opseg i kretanja njihovihsredstava na žiro i drugim računima kako bi mogla procjenjivati povlačenje i priljeve depozita - tržište bankovnih kredita karakterizira neograničena potražnja i ograničeni izvori u kreditnom potencijalu banke → da bi održale likvidnost, banke moraju pozorno izabrati kredite koji će se urednim vraćanjem obnavljati u likvidnom – novčanom oblikuII) NAČELO SIGURNOSTI I EFIKASNOSTI ULAGANJA- podrazumijeva: a) sigurnost u izvršavanju posla onako kako je ugovoren, b) sigurnost

plasmana banke da će komitent izvršiti preuzete obveze onako kako je zaključeno- u praksi se sigurnost postiže kreditnim analizama i ocjenom boniteta dužnika i drugih poslovnih partnera → uz to, ovo načelo nameće i poznavanje: a) prilika na tržištu, b) gospodarskih uvjeta, c) komitenata iz prethodnih odnosa, njihove likvidnosti i rentabilnosti poslovanja, te d) stanja u grani (sektoru) privrede- ovo načelo nameće postavljanje kriterija selekcije komitenata, izbor instrumenata osiguranja vraćanja kredita, oslanjanje na zdrave dužnike, pravno osiguranje i aktivnosti oko prisilne naplate kredita- efikasnost ulaganja povezana je uz alokativnu funkciju banaka i zahtijeva postizanje najbojih rezultata u izboru strukture ulaganja po vrstama privredne aktivnosti, produktivnosti, primjeni novih tehnologija...čime se ostvaruju i profitni motivi i učinciIII) NAČELO RENTABILNOSTI- je osnovni, a ponekad i jedini motiv osnivanja banaka → ostvaruje se u zajednici sa drugim načelima- podrazumijeva: a) rentabilnost banke i njezinih dijelova (profitni centri), b) profitabilnost pojedinog posla (sve šire primjenjivani pristup mjerenja profitabilnosti svakog segmenta bankovnog poslovanja), c) profitabilnost ukupnog poslovanja s pojedinim komitentima- danas stabilnost i likvidnost banke pretpostavljaju rentabilnost na kratki rokIV) NAČELO POSLOVNOSTI I UREDNOG POSLOVANJA- obuhvaća razboritost donošenja odluka, vođenja računa o dinamici kolanja sredstava i predviđanje tokova privrednih i financijskih kretanja- razboritost nalaže da se odluke ne donose brzopleto, da se ne preuzimaju neumjereni rizici, da se ne donose pod pritiskom bilo koje vrste, da se ne trči za lakom zaradom i slično ponašanje- odluke se moraju donositi utemeljene na stručnim analizama koje će omogućiti realne procjene i ocjenu financijskih rezultata - dinamika cirkuliranja sredstava ima svoje zakonitosti → izvori moraju biti najracionalnije korišteni i ne smiju neplodno mirovati- predviđanje tokova je visokostručni posao koji zahtijeva specifična makroekonomska i financijska znanja pa banke danas zapošljavaju analitičare (specijaliste) i uvode poziciju «glavnog ekonomista»- «uredno poslovanje» nije samo formalni zahtjev, već upućuje na ozbiljnost i odgovornost u poslu → obuhvaća stručno i ekspeditivno obavljanje poslova, pridržavanje bankovnih uzanci i običaja, poštivanje moralnih kodeksa, čuvanje bankovne tajne, «razotkrivanje» uvjeta poslovanja, čuvanje reputacije, ugleda zemlje, i sl.

20

18. NAČELO LIKVIDNOSTI U BANKOVNOM POSLOVANJU

- najvažnije je načelo jer samo likvidna banka može primjenjivati sva druga načela- za likvidnost banke zainteresirani su deponenti, regulatori, uprava banke, neovisni financijski analitičari, a zbog sistemskog rizika i druge banke i najšira javnost- ono se svodi na vjerovanje javnosti – deponenata, kreditora ali i dužnika banke da u svakom trenutku mogu podići svoje depozite ili da će banke platiti svoje obveze u skladu s ugovorom- suština načela likvidnosti je u obvezi svakog sudionika gospodarske aktivnosti pa i banke da u svakom trenutku bude sposoban u cijelosti izvršiti preuzete, a dospjele novčane obveze (ako nije u stanju svakog trenutka udovoljiti svojim obvezama izložit će se nestabilnosti zbog nepovjerenja javnosti)- banka je u obvezi prema svojim vjerovnicima: deponentima (ulagačima), kupcima zadužnica (obveznica, komercijalnih papira, štednih certifikata), kreditorima (drugima bankama, središnjoj banci), korisnicima kredita (mora ih «staviti u tečaj»), garancija, akreditiva i općenito sudionicima u platnom prometu, vlasnicima VP-a ili povjerbenih sredstava u «custody» i povjerbenim («trust») poslovima, i sl.- u održavanju likvidnosti načelno vrijedi pravilo da izvori određuju plasmane, tj. kratkoročni izvori plasiraju se u kratkoročne plasmane, a dugoročni izvori u dugoročne plasmane (izvori i plasmani trebaju biti usklađeni po ročnosti i veličini → svaka obveza mora biti pokrivena odgovarajućom imovinom (potraživanjem))- usklađivanje izvora i sredstava u bilanci banke nije jednostavna matematička operacija zbrajanja i oduzimanja jer uz ročnost treba uzimati u obzir i; a) dinamiku, opseg i strukturu priljeva i odljeva novčanih sredstava koji ovise o prometnom procesu ali i o nizu individualnih odluka, b) objektivne čimbenike izvan utjecaja banaka koji utječu na priljev sredstava - politika likvidnosti pod utjecajem je izvora i plasmana banaka → ponašanje nositelja financijskih sredstava može biti takvo da ga banka: a) dobro poznaje, može ga predvidjeti i utjecati na njega (stalni komitenti), b) dobro poznaje ali na njega ne može utjecati (odljev depozita sa transakcijskih računa ili računa štednje po viđenju za Božić, novogodišnje praznike...), c) ne poznaje i ne može utjecati na njega jer se ovdje radi o donošenju samostalnih i nepredvidivih odluka («šokovi» izazvani neočekivanim odlukama središnjih banaka, ograničavanja zaduživanja u inozemstvu, i sl.)- slomovi i bankovne krize pokazali su da kriza banaka započinje s nelikvidnošću iza koje se obično skrivala duboka nesolventnost → zato je legitimno pravo države da zakonima ili preko središnje banke nameće obvezu održavanja likvidnosti → tako se propisuju omjeri (koeficijenti) likvidnosti koji pokazuju stupanj likvidnosti banaka »»»→ MINIMALNI KOEFICIJENTI LIKVIDNOSTI ili KOEFICIJENTI MINIMALNE LIKVIDNOSTI = ( odnos likvidnih sredstava / depoziti po viđenju i ulozi na štednju po viđenju ) X 100 - pokazuje primarnu likvidnost banke

21

- HNB likvidnost banaka utvrđuje praćenjem slobodnih kunskih i deviznih novčanih sredstava, korištenjem sekundarnih izvora likvidnosti, stanja upisanih vlastitih blagajničkih zapisa i trezorskih zapisa → stanje primarne likvidnosti banaka prati preko:→ STOPE PRIMARNE LIKVIDNOSTI = (mjesečni prosjek stanja slobodnih novčanih sredstava / mjesečni prosjek depozita koji čine osnovicu za obračun obvezne rezerve ) X 100→ JEDNOSTAVNI KOEFICIJENT LIKVIDNOSTI = [ ( tekuća aktiva – tekuće obveze) / ukupna aktiva ] X 100- u odnosu na izvore sredstava banka treba poznavati svoje komitente, opseg i kretanja njihovihsredstava na žiro i drugim računima kako bi mogla procjenjivati povlačenje i priljeve depozita - tržište bankovnih kredita karakterizira neograničena potražnja i ograničeni izvori u kreditnom potencijalu banke → da bi održale likvidnost, banke moraju pozorno izabrati kredite koji će se urednim vraćanjem obnavljati u likvidnom – novčanom obliku

19. UTJECAJ REGULACIJE NA POSLOVANJE BANAKA

- pošto je banka javno dobro u privatnom vlasništvu, država nastoji zaštiti javne interese namećući joj čvršću regulaciju nego običnim poslovnim poduzećima- regulacijom se utječe na eksterno uređenje i strukturu bankovnog sektora : → na broj banaka u nekoj zemlji (određivanjem lakšeg i težeg «ulaska» na tržište), → na veličinu banaka (regulacijom M&A okrupnjivanja, štićenjem malih banaka), → na teritorijalnu rasprostranjenost – pokrivenost tržišta (regulacija širenja mreže ogranaka), → na vlasničku strukturu (obvezne suglasnosti nadzornih organa za stjecanje značajnijeg vlasništva banke, ograničenja za strane osobe), → moguće je favorizirati postojeće banke (zabrana novih licenciranja) ili → povećati konkurentnost bankovnog sektora (ograničavanjem ili čak ukidanjem izravnih konkurentskih institucija)- interno, regulacija utječe na uspjeh ili neuspjeh banaka, element je kompetitivnosti i odupiranja narasloj konkurenciji- određivanjem dozvoljivih poslova država bankama daje više ili manje prilika na tržištu da obavljaju profitabilne poslove, da preuzimaju više ili manje rizika, čime im određuje strukturu bilance, veličinu i strukturu prihoda i rashoda i utječe na profitabilnost → iste učinke ima i regulacija visine kamatnih stopa, obveznih rezerviranja za potencijalne gubitke, propisivanje obveznog usmjeravanja plasmana, porezni tretman, poštivanje određenih standarda u poslovanju, i sl. → veliki utjecaj ima i nebankovna regulacija i učinkovitost sudstva (neučinkovitost sudstva, nedovoljna zaštita vjerovnika i izostanak odgovarajućih sankcija mogu vrlo negativno utjecati na stanje banaka)- CILJEVI REGULACIJE BANAKA, mogu biti:a) osiguranje zdravog bankovnog sustava i učinkovitost novčane politike središnje bankeb) jačanje povjerenja javnosti u banke (posebno onog dijela javnosti (male štediše) koji nije samostalno u stanju procijeniti rizičnost banaka)c) onemogućavanje koncentracije u bankarstvu koja dovodi do monopola i poskupljenja bankovnih uslugad) sprječavanje mnopola banaka u odnosu na nebankovni dio financijskog sektorae) onemogućavanje neodgovornog ponašanja banaka (preuzuimanje prevelikih rizika, nuđenje previsokih pasivnih kamatnih stopa...)f) zaštita samih banaka i njihovih vlasnika od loših odluka bankovnih uprava g) osiguravanje prihvatljivih socijalnih ciljeva (bankovne usluge svima pod jednakim uvjetima, pravedna alokacija kredita, dovoljno stambeno kreditiranje, i sl.)

22

- najvažniji cilj je očuvanje povjerenja u bankovni sustav → ovdje je važna uloga države/središnje banke (HNB, primjerice, propisuje obvezne suglasnosti za imenovanje rukovodećih kadrova i izbor kvalitetne uprave)- dobra vremena → liberalnija regulacija, loša vremena → čvršća regulacija kao odgovor na krizu- banke su strogo regulirane ali im država pruža zaštitu i daje povlastice (bitno je napomenuti da, međutim, kretanja u bankarstvu često nisu praćena prilagodbama zakonskog definiranja banaka pa znade dolaziti do kriza)- deregulacija (reregulacija) je proces uklanjanja onih regulatornih odredbi koje više nisu (bile) u skladu s novonastalim stanjem na financijskom tržištu → neka ograničenja koja su vrijedila za banke stavljena su izvan snage, a druga, neodgovarajuća, zamijenjena su novim pravilima koja su bankama dala više tržišne slobode → proces reregulacije banaka uglavnom je već završen- banke posluju unutar regulatornog okvira pa je on jedna od ključnih determinanti i ograničenja bankovnog managementa

20. OBLICI I METODE POVEZIVANJA BANAKA

- motivi za vlasničko, upravljačko ili ugovorno povezivanja banaka mogu biti raznovrsni, a neki od najzanačajnijih su: želja banaka da uđu u sve segmente financijskih usluga, posebice u one poslove koji su im bili dugo vremena zabranjivani ili ograničeni, a koji su vrlo profitabilni; drugi motivi su: rast kroz stjecanje drugih banaka i nebankovnih financijskih institucija, regionalna ekspanzija na domaćem i na tržištima drugih zemalja, podizanje opće učinkovitosti i profitabilnosti kroz smanjivanje troškova, racionalizaciju i druge sinergijske učinke udruživanja, ostvarivanje poreznih olakšica kroz razlike u poreznom tretmanu članica u različitim zemljama, podjela rizika kroz subsidiarije ili preuzimanje više rizika nego to prudencijalna regulacija dopušta pojedinačnim bankama, podizanje konkurentnosti, uspješnije prikupljanje sredstava, uvođenje novih proizvoda, lakše udovoljavanje prudencijalnoj regulaciji, i sl. → OBLICI OKRUPNJAVANJA BANAKA su: bankovni holding, konzorcijum, bankovni sindikat, multinacionalna banka- kako bi zaobišle strogu regulaciju i ušle u sve financijske poslove (poput leasinga, osiguranja, potrošačkog kreditiranja, poslovanja s vrijednosnicama, financijskog i poreznog savjetovanja, povjerbenih/trust poslova, factoringa, forfeitinga, i sl.), banke su se, osim s bankama, povezivale i sa nebankovnim financijskim institucijama - bankovni holding (BHC) je pogodan pravni oblik za proširivanje poslovanja i na spomenuta bankama srodna područja, ali suvremeno zakonodavstvo u SAD-u, Japanu, EU pa i hrvatsko omogućava šire i slobodnije udruživanje i u okviru financijskih holdinga – financijskih holding kompanija (FHC) u okviru kojih se mogu obavljati ne samo bankama «bliski» već i oni poslovi koji su samo «komplmentarni» bankovnim → financijski holding prema hrvatskom zakonu je pravna osoba koja nije banka čija je glavna djelatnost stjecanja ili vlasništvo udjela ili pružanje ostalih financijskih usluga i kojoj je podređena najmanje jedna banka ili brokerska kuća (time je omogućeno formiranje financijskih konglomerata za pružanje svih financijskih i parafinancijskih usluga) - grupa banaka postoji kada je pojedinačna banka ili financijski holding nadređeno društvo u odnosu na jednu ili više banaka ili financijskih holdinga, drugih financijskih institucija ili društava za pomoćne bankovne poslove

23

→ METODE POVEZIVANJA BANAKA - kao najprikladnije, u bankovnoj industriji, pokazale su se metode: spajanja i stjecanja (M&A – «mergers and acquisitions»), zajednička ulaganja («joint venture») i strategijski savezi («strategic alliance»)→ spajanja (merger) - predstavlja punu integraciju dvije ili više samostalnih banaka u jedinstvenu novu banku ili se jedna ili više banaka pripajaju postojećoj banci pri čemu pripojene banke gube pravni individualitet- tijekom masovnog restrukturiranja i konsolidacije banaka tijekom 90-tih godina (kada sa tržišta nestaju brojne male ali i neke velike banke), spajanje se pokazalo kao osnovna metoda udruživanja- u praksi se spajanjem naziva međusobna potpuna integracija (fuzija, stapanje) dvije ili više banaka iste ili približne veličine dok se pripajanjem naziva slučaj kada se manje banke priključuju većoj i pri tome gube svoj pravni identitet i nestaju s tržišta→ stjecanje (acqusition) - takva je poslovna kombinacija u kojoj jedna banka preuzima kontrolni paket običnih dionica druge banke (bez spajanja ili pripajanja) ali nad njom nadređena banka stječe jasnu kontrolu (pri čemu ova može zadražati pravni identitet) - stjecanje se u bankarstvu provodi zamjenom ili kupovinom dionica, a primjenjuje se kod formiranja bankovnih holdinga- moguća je i varijanta djelomi č ne akvizicije kada banka preuzimatelj ne stječe potpunu, već samo djelomičnu kontrolu nad drugom bankom, pa se kroz pojačanu suradnju nastoje ostvariti zajednički interesi i ograničiti međusobna konkurencija- općenito, spajanjem se ostvaruje veći stupanj kontrole nego stjecanjem (zato je stjecanje pogodnija metoda udruživanja banaka ako postoje operativni, geografski ili zakonski razlozi da se zadrži odvojena korporativna struktura)***- spajanja, pripajanja i stjecanja predstavljaju povezivanje banaka kroz transfer vlasništva uz odricanje od kontrole vlastitog poslovanja za podređene banke, strategijski savezi i zajednička ulaganja omogućavaju im čvršću suradnju i ostvarivanje zajedničkih ciljeva uz zadržavanje kontrole vlastitog poslovanja→ zajednička ulaganja (joint venture) - postoje kada dvije ili više banaka osnivaju ili zajednički kontroliraju treću financijsku instituciju radi ostvarivanja ciljeva od obostranog interesa ili obavljanja određenog zajedničkog posla, po prestanku kojeg, prestaje i joint venture→ strategijski savezi (strategic alliance) - ovdje se uspostavlja suradnja između banaka radi ostvarivanja precizno određenih obostranokorisnih aktivnosti- odnosi strategijske suradnje mogu se uspostavljati i kada postoje zakonske ili druge prepreke za čvršću suradnju ili kada su troškovi M&A previsoki za očekivane koristi- strategijski savezi, kao i djelomične akvizicije, najčešće predstavljaju početnu fazu povezivanja banaka na putu do njihovog čvršćeg udruživanja u M&A procesima ***- sve nevedene metode ne primjenjuju se samo kod udruživanja banaka već i pri njihovom udruživanju sa svim ostalim financijskim institucijama

21. POVEZANE OSOBE

- povezane osobe su osobe koje predstavljaju poseban rizik za banku (opasnost financiranja po nekomercijalnim kriterijima i sl., što može naštetiti poslovanju banke, oštetiti ostale vjerovnike, a ponajviše deponente) → zato zakon posebno regulira i nameće restrikcije u identificiranju i poslovanju s povezanim osobama (tako je i u hrvatskom Zakonu o bankama iz 2002. godine)- povezane osobe su osobe kod kojih je ispunjen najmanje jedan od sljedećih navedenih uvjeta:

24

1. dvije ili više pravnih ili fizičkih osoba koje predstavljaju jedan rizik za banku jer jedna od njih ima izravno ili neizravno kontrolu nad drugom ili drugima2. dvije ili više pravnih ili fizičkih osoba koje predstavljaju jedan rizik za banku jer jedna od njih ima, izravni ili neizravni, značajan utjecaj na drugu ili druge3. dvije ili više pravnih ili fizičkih osoba između kojih ne postoji odnos kontrole ili značajan utjecaj, ali koje predstavljaju jedan rizik za banku jer su međusobno povezane tako da postoji velika vjerojatnost da uslijed pogoršanja ili poboljšanja gospodarskog i financijskog stanja jedne osobe dođe do pogoršanja ili poboljšanja gospodarskog i financijskog stanja druge osobe, jer se između njih provodi ili postoji mogućnost prijenosa gubitaka, dobiti, kreditne sposobnosti, i sl.4. povjerenik i osoba za čiji račun djeluje- povezane osobe su i osobe koje su međusobno povezane kao: 1) članovi uže obitelji2) članovi uprave ili NO-a i članovi uže obitelji tih osoba3) osobe zaposlene na temelju ugovora o radu s posebnim uvjetima sklopljenog s društvom u kojem su zaposlene kao i članovi uže obitelji tih osoba- Zakon posebno tretira i osobe u posebnom odnosu s bankom prema kojima bi nastala ili se povećala izloženost banke, a to su: 1. dioničari banke s 5 ili više % dionica banke s pravom glasa (tzv. veliki dioničari)2. članovi uprave i NO-a, te prokuristi3. osobe s posebnim ugovorima o radu4. članovi uže obitelji osoba od 1. do 3.5. pravne osobe u čijem kapitalu osobe od 1. do 4. imaju više od 20% udjela6. pravne osobe u čijem kapitalu banka ima više od 20% udjela ili ih kontrolira

22. ZAŠTITA POTROŠAČA – KOMITENATA BANAKA

- potrošač je svaka fizička osoba (građanin), koja je korisnik bankovnih usluga i ostalih financijskih usluga koje pruža banka- o pružanju pojedine bankovne usluge, banka je dužna s potrošačem sklopiti ugovor i predočiti mu sve bitne uvjete ugovora iz kojih su vidljiva sva prava i obveze pojedine ugovorne strane- ugovor se zaključuje u pisanoj formi, a jedan je primjerak banka obvezna predati potrošaču → ugovor može biti zaključen i uporabom elektroničkog potpisa, ako izričito zakonom nije određena uporaba vlastoručnog potpisa u dokumentima na papiru ili ovjera vlastitog potpisa- banka je takođe dužna na vidljivom mjestu (u svojim poslovnim prostorijama) učiniti dostupnim sve informacije o uvjetima pružanja usluga potrošačima → informacije koje se odnose na odobravanje kredita i primanje depozita su: važeće godišnje nominalne kamatne stope i uvjeti njihovih eventualnih promjena, efektivne kamatne stope, visina zateznih kamata, koji je način obračuna kamata, visina naknada/provizija, rokovi otplate kredita, broj i visina otplatnih obroka, instrumenti osiguranja...informacije koje se odnose na odobravanje kredita su i iznos otplate glavnice i kamate (uključujući i druge troškove) za prepostavljeni iznos kredita, rokovi otplate, broj i visina otplatnih obroka, uvjeti štednje ili novčanog pologa kod banke ako je to uvjet za odobravanje kredita, mogućnosti i uvjeti prijeboja kredita i štednog pologa, odnosno novčanog pologa iz prethodne točke, instrumenti osiguranja otplate kredita i dr. uvjeti koje postavlja banka (za depozite se objavljuju osnovne informacije o osiguranju uloga odnosno depozita)

25

- u slučaju kada su ugovorene promjenjive kamatne stope, o promjenama je banka dužna obavijestiti potrošača prije no što se one počnu primjenjivati, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način- ukoliko potrošač smatra da se banka ne pridržava ugovornih uvjeta o pružanju bankovnih i ostalih financijskih usluga, može staviti prigovor odgovorajućoj organizacijskoj jedinici unutar banke, unutarnjoj reviziji u banci, udruzi za zaštitu potrošača, nadležnoj ispostavi područne jedinice Državnog inspektorata, i sl. → HNB nije dužna rješavati pojedinačne prigovore (reklamacije) komitenata banke, no ona provodi nadzor nad bankama i provjerava pridržava li se banka ,općenito, dobrih poslovnih običaja, objavljenih općih uvjeta poslovanja i ugovora koje je sklopila sa svojim klijentima, i sl.- zaštita prava klijenata banke (fizičkih osoba), provodi se također na temelju posebnog zakona kojim se uređuje zaštita potrošača, pri čemu je potrebno postupati sukladno odredbama ovoga zakona koje se odnose na obvezu čuvanja bankarske tajne

23. BANKARSKA TAJNA

- banka je financijska institucija čije se poslovanje zasniva na povjerenju → ona je dužna, i na temelju dobrih poslovnih običaja, ali i silom zakona, čuvati povjerljivim podatke o pojedinačnim štednim ulozima, ostalim depozitima banke, stanju i prometu po transakcijskim računima, te sve podatke, činjenice i okolnosti koje je saznala na temelju pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom- s tim u svezi, članovi tijela banke, zaposlenici banke, dioničari banke i druge osobe koje imaju pristup ovim povjerljivim podacima ne smiju ih priopćiti trećim osobama, iskoristiti ih protiv interesa banke i njezinih klijenata ili omogućiti trećim osobama da ih iskoriste - obveza čuvanja bankarske tajne ne prestaje po prestanku radnog odnosa ili svojstva dioničara ili članstva u tijelima banke- HNB, sudovi ili druga nadležna tijela mogu koristiti povjerljive podatke isključivo u svrhu za koju su dani te iste ne smiju priopćiti trećim osobama ili im omogućiti da ih doznaju i iskoriste, osim u slučajevima propisanim zakonom- pravo SAD-a i EU-a poznaje zabranu korištenja povjerljivih podataka za trgovanje (zabrana tzv. «inside trading-a»)- slučajevi na koje se ne odnosi obveza čuvanja bankarske tajne su: → kada se klijent pismeno izričito suglasi da se određeni povjerljivi podaci mogu priopćiti, → u slučaju provođenje kaznenog postupka i postupka koji mu slijedi, a kada to pismeno zatraži ili naloži nadležni sud, → za potrebe Ureda za sprečavanje pranja novca, a na temelju zakona kojim se regulira sprječavanje pranja novca, → u sudskom sporu između banke i klijenta za utvrđivanje pravnog odnosa između banke i klijenta, → za potrebe ostavinskog ili drugog imovinskopravnog postupka na temelju pisanog zahtjeva nadležnog suda,→ za potrebe provedbe ovrhe nad imovinom klijenta banke, a to pisanim putem zatraži ili naloži nadležni sud, → u slučaju priopćavanja povjerljivih podataka HNB-u, Deviznom inspektoratu ili drugom nadzornom tijelu za potrebe nadzora koji oni obavljaju iz svog djelokruga, u okviru svojih zakonskih ovlasti, a na temelju pisanog zahtjeva, → u slučaju priopćavanja povjerljivih podataka pravnoj osobi, odgovarajućeg oblika organiziranja, koju mogu osnovati banke s ciljem prikupljanja i pružanja podataka o ukupnom iznosu, vrstama i urednosti izvršavanja obveza fizičkih i pravnih osoba, nastalih po bilo kojoj osnovi, → ako su povjerljivi podaci potrebni poreznim tijelima u postupku koji oni provode u okviru svojih zakonskih ovlasti, a priopćavaju se na njihov pisani zahtjev, → ako se povjerljivi podaci priopćavaju za potrebe institucija za osiguranje uloga, a na temelju zakona kojim se regulira osiguranje uloga

24. UPRAVLJANJE RIZICIMA I IZLOŽENOST BANKE RIZICIMA

- banka je profesionalni preuzimatelj rizika, međutim, kako je banka i javno dobro, zakon joj nalaže ograničenja u prevelikom preuzimanju rizika, kao i ograničenja u izloženosti riziku- kao prvo, banka mora osiguravati razinu kapitala adekvatnu opsegu i vrstama usluga koje pruža te rizicima kojima je izložena u pružanju tih usluga (adekvatnost kapitala) → banka

26

mora poslovati tako da je sposobna pravovremeno ispuniti dospjele obveze (načelo likvidnosti) te biti trajno sposobna ispunjavati sve svoje obveze (načelo solventnosti)- banka je dužna sustavno (kontinuirano) provoditi mjerenje, procjenu i upravljanje svim rizicima kojima je u svom poslovanju izložena (kriterije, način i postupke mjerenja, procjene upravljanje rizicima, banka je dužna propisati svojim općim aktima, koji moraju biti usklađeni s propisima, standardima i pravilima struke, ovisno o bankovnim i drugim uslugama koje banka obavlja)- rizici kojima je banka izložena u svom poslovanju i za koje minimalno moraju biti propisani postupci mjerenja, procjene i upravljanja jesu: rizik likvidnosti, kreditni rizik, kamatni rizik, devizni rizik, i ostali tržišni rizici; rizici povezani s kapitalnim ulaganjima, ulaganjima u nekretnine i drugu trajnu imovinu, rizici neispunjenja obveza druge ugovorne strane povezani s državom podrijetla druge ugovorne strane, rizici izloženosti prema jednoj osobi, operativni rizik, rizik neadekvatnog upravljanja informacijskim i pridruženim tehnologijama- banka je dužna kontinuirano procjenjivati kreditni rizik i provoditi rezerviranja za pokriće gubitaka koji proizlaze iz kredita i sl. tražbina i preuzetih izvanbilančnih potencijalnih obveza (plasmani) → rezerviranja za pokriće gubitaka formiraju se na teret rashoda banke- banka može izdvojiti rezerve za opće bankovne rizike namijenjene pokrivanju gubitaka koji mogu nastati uslijed rizika koji proizlaze iz njezinoga ukupnog poslovanja i smatraju se raspodjelom ostvarene dobiti poslije oporezivanja - izloženost banke prema jednoj osobi je iznos svih tražbina po kreditima i drugim osnovama, ulaganja u VP-e i vlasničke uloge, i preuzetih obveza banke prema jednoj osobi → izloženost banke prema jednoj osobi po svim potraživanjima ili obvezama prema toj osobi ne smije prelaziti 25% jamstvenog kapitala banke (iznimno, ukupna izloženost banke prema osobama koje banka izravno ili neizravno kontrolira ili prema osobama koje izravno ili neizravno kontrolira ista osoba koja kontrolira banku, ne smije zajedno prelaziti 20% jamstvenog kapitala banke) → ako banka premaši maksimalnu dopuštenu izloženost zbog spajanja dviju pravnih osoba ili drugih razloga na koje ne može utjecati, mora o tome odmah obavjestiti HNB-u (ograničenje se ne odnosi na izloženost banke prema RH i HNB-i)- velikom izloženošću smatra se izloženost banke prema jednoj osobi u visini 10% jamstvenog kapitala banke ili više, a za svaki posao koji može rezultirati velikom izloženošću potrebna je suglasnost NO-a banke (suglasnost NO-a je, također, potrebna za zaključivanje pravnog posla zbog kojeg bi se velika izloženost banke prema jednoj osobi povećavala tako da je jednaka ili prelazi 15% ili 20% jamstvenog kapitala banke) → zbroj svih velikih izloženosti ne smije prelaziti 600% jamstvenog kapitala banke- u cilju učinkovitog upravljanja rizikom likvidnosti banka mora donijeti i provoditi politiku upravljanja likvidnošću, a koja obuhvaća: planiranje očekivanih poznatih i mogućih novčanih odljeva i dostatnih novčanih priljeva za pokriće istih, kontinuirano praćenje likvidnosti, donošenje odgovarajućih mjera za sprječavanje ili otklanjanje uzroka nelikvidnosti- banka mora na odgovarajući način uskladiti svoju imovinu i obveze na temelju kojih je izložena rizicima gubitaka zbog promjene kamatnih stopa, tečajeva stranih valuta, cijene VP-a i ostalih financijskih instrumenata ili zbog ostalih tržišnih rizika- ukupna ulaganja banke u zemljište, zgrade, opremu i uređenje poslovnog prostora ne smiju zajedno prelaziti 40% jamstvenog kapitala banke, a ukupna ulaganja banke u kapital nefinancijskih institucija ne smiju biti veća od 30% jamstvenog kapitala banke (ulaganja banke u kapital jedne nefinancijske institucije ne smiju prelaziti 15% jamstvenog kapitala banke)- za praćenje rizika i osiguranje adekvatnosti kapitala banka mora izračunavati i utvrđivati: iznos jamstvenog kapitala, adekvatnost kapitala, izloženost, kreditni rizik, pojedinačno stanje otvorenih stavki i ukupno stanje tih stavki, visinu ulaganja u kapital nefinancijskih institucija i u nekretnine → o navedenim stavkama banka mora izvješćivati HNB- ukoliko je nezadovoljvajuća razina adekvatnosti kapitala ili jamstvenog kapitala, ili pak razina likvidnosti, banka ne smije isplaćivati dobit (dividendu) niti vršiti isplate članovima uprave, NO-a i zaposlenicima s osnove njihovog sudjelovanja u dobiti → banka u takvim slučajevima ne smije isplatiti akontaciju dobiti niti akontaciju dividende

27

25. POSLOVNE KNJIGE, FINANCIJSKA IZVJEŠĆA, KONTROLA I REVIZIJA

- banka ima obvezu vođenja poslovnih knjiga u skladu s kontnim planom za banke, sastavljanja knjigovodstvenih isprava, vrednovanja imovine i obveza, sastvaljanja financijskih izvješća u skladu s važećim propisima i standardima struke (u obliku koji propisuje HNB, koja može za potrebe javnog objavljivanja propisati vrstu, oblik i sadržaj izvješća, kako i način i rokove njihova objavljivanja)- mora organizirati unutarnju reviziju – kontrolu i pregled poslovanja – koja će neovisno i objektivno obavljati svoje poslove te koja će svojim savjetima i preporukama pridonositi unapređenju poslovanja banke → ona obavlja unutarnje revidiranje poslovanja u skladu sa strukovnim načelima i standardima unutarnjeg revidiranja, kodeksom strukovne etike unutarnjih revizora te pravilima djelovanja unutarnje revizije koja usvaja NO → unutarnja revizija mora uskladiti metode svojeg rada s radom vanjskih revizora banke koji revidiraju godišnja financijska izvješća ili obavljaju posebnu reviziju na zahtjev HNB-a- osoba koja obavlja zadatke unutarnje revizije ne smije obavljati druge poslove u banci → NO usvaja godišnji program rada unutarnje revizije uz prethodno mišljenje uprave banke → unutarnja revizija, na temelju godišnjeg programa rada, donosi operativne planove rada za polugodišnja ili kraća vremenska razdoblja → ona sastavlja izvješća sukladno rokovima utvrđenim operativnim planom rada unutarnje revizije, a najmanje jedanput polugodišnje (ona svoja izvješća o radu, mora dostavljati upravi i NO-u banke) → ako unutarnja revizija tijekom ispitivanja pojedinih segmenata poslovanja banke utvrdi pojave nezakonitog poslovanja i kršenja pravila o upravljanju rizicima zbog čega banci prijeti nelikvidnost, nesolventnost ili je time ugrožena sigurnost poslovanja, mora odmah o tome obavjestiti upravu i NO banke- godišnja financijska izvješća banke, konsolidirana godišnja financijska izvješća grupe banaka i konsolidirana godišnja financijska izvješća cijele grupe, ukoliko su članovi grupe i nefinancijske institucije, moraju revidirati ovlašteni revizori (reviziju izvješća obavljaju 2 ili više fizičkih osoba za obavljanje revizije)- banka je dužna HNB-u dostaviti revidirana godišnja financijska izvješća, revidirana konsolidirana godišnja financijska izvješća grupe banaka i revidirana konsolidirana godišnja financijska izvješća cijele grupe → ista revizorska tvrtka ne može preuzeti niti joj banka može povjeriti obavljanje revizije financijskih izvješća banke ukoliko je dotična revizorska tvrtka u prethodnoj godini više od polovine svojih ukupnih prihoda ostvarila na temelju obavljene revizije financijskih izvješća te banke → ista revizorska tvrtka može u istoj banci uzastopno obaviti najviše 4 revizije financijskih izvješća → ista revizorska tvrtka ne može istovremeno odnosno u istoj godini obavljati reviziju financijskih izvješća banke i pružati konzultantske usluge istoj banci → ukoliko ista revizorska tvrtka obavi reviziju financijskih izvješća banke suprotno bilo kojoj odredbi, HNB neće prihvatiti izvješće o reviziji financijskih izvješća banke za tu godinu- otkrivanje bilo koje činjenice od strane ovlaštenih revizora ne smatra se kršenjem propisa i odredaba ugovora između revizora i banke koje se odnose na ograničenja davanja podataka, te zbog toga neće snositi odgovornost bilo koje vrste koja bi u drugim slučajevima iz toga proizlazila- u postupku revizije ovlašteni revizori posebno ispituju i daju mišljenje odnosno ocjenu o: bilanci, RDiG-a, promjenama u kapitalu, novčanom toku, bilješkama uz financijska izvješća, visini i promjenama u posebnim rezervama i otpisanim tražbinama, visini izvanbilančnih obveza, pridržavanju pravila o upravljanju rizicima, funkcioniranju unutarnje revizije, informacijskom sustavu banke u skladu s međunarodno priznatim standardima za reviziju informacijskih sustava, pravilnosti, točnosti i potpunosti izvješća za potrebe HNB-a, i sl.- u slučaju da HNB odbije izvješće o obavljenoj reviziji, HNB u narednih 5 godina neće prihvaćati izvješća o reviziji banaka koje je izradila ta revizorska tvrtka o čemu će je unaprijed obavjestiti

28

26. POSEBNA UPRAVA

- o imenovanju posebne uprave odluku donosi HNB u slučaju: 1) kada je banci naloženo poduzimanje mjera u cilju smanjenja troškova, ili ograničavanja rasta imovine i izvanbilančnih rizičnih stavki, a banka ih nije počela provoditi ili ih nije provela u roku određenom za njihovo provođenje2) kada stopa adekvatnosti kapitala padne ispod ¼ minimalne stope* HNB može imenovati posebnu upravu i ako dioničar koji ima kvalificirane udjele u vlasništvu banke, ne smanji taj udjel za postotak koji utvrdi HNB (u tom slučaju HNB može provesti prodaju dionica banke takvih dioničara) - ukoliko HNB procijeni da imenovanje posebne uprave ne bi rezultiralo poboljšanjem stanja banke, može odmah podnijeti zahtjev za pokretanje stečajnog postupka nad bankom- posebna uprava ima najmanje 2 člana koje imenuje i razrješuje Savjet HNB-a na prijedlog institucije nadležne za osiguranje uloga → odluka o imenovanju posebne uprave upisuje se u sudski registar → tijekom razdoblja pod posebnom upravom nadležnosti NO-a obavlja posebno tijelo imenovano od strane HNB-a - danom dostave odluke o imenovanju posebne uprave u banci prestaju sve nadležnosti i ovlasti dosadašnjih članova uprave, NO-a banke i nadležnosti glavne skupštine dioničara banke (odluke iz nadležnosti glavne skupštine dioničara, osim nadležnosti donosi HNB) → dosadašnji članovi uprave, druge ovlaštene osobe s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima i ostali zaposlenici banke moraju novoj upravi odmah osigurati uvid i pristup cjelokupnoj poslovnoj i ostaloj dokumnetaciji banke te sastaviti izvješće o primopredaji poslovanja → razdoblje trajanja posebne uprave ne smije biti dulje od jedne godine- posebna uprava mora najmanje jedanput u 3 mjeseca dostaviti HNB-u izvješće o financijskom stanju i uvjetima poslovanja banke pod posebnom upravom, a najkasnije 6 mjeseci od imenovanja, posebna uprava mora podnijeti izvješće HNB-u o financijskom stanju i uvjetima poslovanja banke, zajedno s procjenom njene ekonomske stabilnosti i mogućnostima za njezino daljnje poslovanje- ukoliko na temelju izvješća posebne uprave HNB procijeni da je radi osiguranja minimalnog kapitala banke ili minimalne stope adekvatnosti kapitala ili radi otklanjanja uzroka nelikvidnosti i/ili nesolventnosti banke potrebno provesti dokapitalizaciju (povećati temeljni kapital), uslijedit će sazivanje glavne skupštine dioničara banke s tim prijedlogom, a ukoliko se on odbije ili ne uspije emisija dionica, organizirat će se prodaja postojećih dionica na javnoj dražbi zainteresiranim ulagačima koji ponude najvišu cijenu iznad početne- ukoliko Savjet HNB-a procijeni da je došlo, za vrijeme trajanja posebne uprave, do poboljšanja financijskog stanja banke: dosegnut minimalni kapital i minimalna stopa adekvatnosti kapitala, redovno ispunjavanje dospjelih obveza, i sl., saziva se glavna skupština dioničara te se bira novi NO, čime prestaju ovlasti posebnog tijela → NO će po suglasnosti HNB-a imenovati upravu banke (danom imenovanja uprave prestaju ovlasti posebne uprave)- ukoliko se, pak, financijsko stanje u banci nije poboljšalo, Savjet HNB-a donosi odluku o pokretanju prisilne likvidacije ili odluku o utvrđivanju razloga za podnošenje prijedloga za pokretanje stečaja banke- Savjet također može donijeti odluku o produženju mandata posebne uprave na razdoblje od najviše 6 mjeseci ako ne postoje uvjeti za pokretanje stečaja banke ili ako HNB procijeni da će u sljedećih 6 mjeseci banka biti sposobna dosegnuti minimalni kapital i minimalnu stopu adekvatnosti kapitala i redovito ispunjavati dospjele obveze

27. LIKVIDACIJA I STEČAJ BANKE

- glavna skupština dioničara banke može donijeti odluku o prestanku banke – REDOVNA LIKVIDACIJA BANKE → prije donošenja odluke, uprava i NO banke moraju obaviti konzultacije s HNB-om (odluku je banka dužna objaviti u «Narodnim novinama» i najmanje dva dnevna lista u RH)

29

- na postupak redovne likvidacije banke primjenjuju se odredbe Zakona o trgovačkim društvima o likvidaciji dioničkog društva, osim ako nije drukčije uređeno ovim zakonom- postupak likvidacije banke također se provodi kad glavna skupština donese odluku prema kojoj se djelatnost banke kao dioničkog društva mijenja tako da društvo više ne pruža bankovne usluge- banka mora imati najmanje 2 likvidatora (likvidatorom banke može biti imenovana samo osoba koja ispunjava uvjete za imenovanje za člana uprave banke)- likvidatori su dužni, ako utvrde da imovina banke u likvidaciji nije dovoljna za isplatu svih potraživanja vjerovnika banke u likvidaciji, bez odlaganja podnijeti prijedloge za otvaranje stečajnog postupka i o tome odmah obavijetiti HNB- HNB donosi odluku o pokretanju PRISILNE LIKVIDACIJE u sljedećim slučajevima:1) ako na temelju izvješća procijeni da se tijekom razdoblja pod posebnom upravom financijsko stanje banke nije poboljšalo toliko da bi banka dosegla minimalni kapital i minimalnu stopu adekvatnosti kapitala i da ne postoje uvjeti za pokretanje stečajnog postupka2) ako glavna skupština dioničara banke odbije prijedlog odluke, ako ne uspije prva prodaja dionica na temelju odluke koju je glavna skupština dioničara usvojila na prijedlog, ako ne postoje uvjeti za ostvarenje prava otkupa ili uvjeti za pokretanje stečajnog postupka3) ako je banci oduzeto odobrenje za pružanje bankovnih usluga4) ako ocijeni da bi provođenje redovne likvidacije moglo izazvati štetu za vjerovnike banke5) ako je članu uprave oduzeta suglasnost za obavljanje funkcije člana uprave, ako je član razriješen ilia ko član uprave ne obavlja funkciju člana uprave više od 6 mjeseci, a NO nije u roku od daljnja 3 mjeseca imenovao novog člana uprave te banka zbog toga nema najmanje 2 člana uprave- HNB mora donijeti odluku o pokretanju prisilne likvidacije u roku od najkasnije 30 dana te za likvidatora imenuje instituciju nadležnu za osiguranje uloga (kada utvrdi da postoje uvjeti uz odluku o pokretanju prisilne likvidacije istodobno donosi rješenje o oduzimanju odobrenja za rad)- odluku o pokretanju postupka prisilne likvidacije HNB objavljuje u «Narodnim novinama», u najmanje dva dnevna lista u RH, te ju dostavlja nadležnom trgovačkom sudu kao i instituciji nadležnoj za osiguranje uloga u roku od 3 dana od dana njenog donošenja → institucija nadležna za osiguranje uloga dužna je odmah po primitku odluke poduzeti sve radnje neophodne za zaštitu prava vjerovnika banke, te u roku od 8 dana po primitku odluke, imenovati 2 ili više likvidatora- danom donošenja odluke o prisilnoj likvidaciji prestaju sve nadležnosti i ovlasti članova uprave i NO-a banke te ovlasti glavne skupštine dioničara (tijekom postupka prisilne likvidacije nadležnosti NO-a banke i glavne skupštine dioničara obavlja institucija nadležna za osiguranje uloga)- HNB donosi odluku o utvrđivanju razloga za podnošenje prijedloga za pokretanje STEČAJNOG POSTUPKA u sljedećim slučajevima:1) ako je prilikom obavljanja nadzora nad bankom utvrdila da je banka nesolventna2) ako na temelju izvješća posebne uprave procijeni da je banka nesolventna3) ako u postupku likvidacije utvrdi da imovina banke u likvidaciji nije dovoljna za isplatu svih tražbina vjerovnika banke, a likvidator nije postupio- HNB mora nadležnom sudu predati prijedlog za pokretanje stečajnog postupka u roku od 3 radna dana nakon donošenja odluke o utvrđivanju razloga za pokretanje stečajnog potupka u pisanom obliku (prijedlog za pokretanje stečajnog postupka nad bankom mogu podnijeti i vjerovnici i sama banka)- u postupku stečaja nad bankom stečajna uprava ima najmanje 2 člana → stečajnu upravu imenuje sud na prijedlog institucije nadležne za osiguranje uloga → osobe imenovane u stečajnu upravu moraju ispunjavati uvjete potrebne za imenovanje stečajnog upravitelja sukladno Stečajnom zakonu → na članove stečajne uprave banaka ne primjenjuju se odredbe o listi stečajnih upravitelja i o nagradama za rad i naknadama troškova stečajnih upravitelja iz Stečajnog zakona (nagradu za rad i naknadu troškova stečajne uprave utvrđuje institucija nadležna za osiguranje uloga, a na teret troškova stečaja)

30

- rok za prijavu tražbina, određen rješenjem o otvaranju stečajnog postupka, ne može biti duži od 20 dana → rješenjem o otvaranju stečajnog postupka stečajno vijeće će zakazati ročište vjerovnika na kojem se ispituju prijavljene tražbine (ispitno ročište)- stečajni upravitelj je dužan provesti unovčenje u dijelovima imovine banke u stečaju u roku 5 godina računajući od dana otvaranja stečajnog postupka → pod imovinom banke u smislu ovoga stavka podrazumijevaju se svi pojavni oblici imovine koji čine aktivu banke u stečaju, osim novčanih sredstava → ako se sva imovina banke u stečaju ne unovči u roku, na prijedlog stečajnog upravitelja stečajno će vijeće u roku daljnjih 30 dana odrediti da se pokrene postupak prodaje imovine banke u stečaju kao cjeline (za donošenje odluke iz ovoga stavka nije potrebna suglasnost vjerovnika banke) → stečajni upravitelj poduzima potrebne radnje za prodaju imovine banke u stečaju kao cjeline putem javne dražbe (ako na javnoj dražbi nitko ne prihvati početnu cijenu, tada se početna cijena snižava za 10% i nastavlja se snižavati za isti postotak početne cijene sve dok jedan od kupaca ne prihvati ponuđenu cijenu- nakon izvršene prodaje imovine banke u stečaju po postupku ili u slučaju da prodaja imovine nije uspjela, stečajno vijeće će najkasnije u roku od 180 dana, računajući od dana donošenja odluke, donijeti rješenje o zaključenju stečajnog postupka na temelju kojeg se banka briše iz sudskog registra i tim danom prestaje postojati - presliku izvješća stečajnog upravitelja o tijeku stečajnog postupka sud dostavlja i HNB-i- u tražbine viših isplatnih redova spadaju:1) tražbine zaposlenika stečajnog dužnika, HZZO-a i HZMO-a, koje se iz tih tražbina po zakonu obvezno namiruju kao doprinosi iz plaće i na plaću, osim tražbina za koje je zakonom određeno da će se namiriti kao troškovi stečajnog postupka ili kao ostale obveze stečajne mase2) tražbine HNB-a, tražbine po osnovi poreza, ostala potraživanja koja čine prihod državnog proračuna, proračuna jedinica lokalne uprave i samouprave3) razlika tražbina građana od ukupnog iznosa po osnovi uloga, tekućih i žiro računa i depozita na deviznim računima i isplaćene svote na temelju osiguranja uloga kod Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka4) tražbine fizičkih i pravnih osoba koje nisu dioničari banke u stečaju5) tražbine Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka po osnovi osiguranih uloga sukladno posebnom zakonu6) tražbine vlasnika hibridnih i podređenih dužničkih instrumenata koji su bili izdani uz uvjet da u slučaju stečaja potraživanja iz njih imaju pravo prvenstva pred pravima dioničara i vlasnika drugih hibridnih i podređenih dužničkih instrumenata- ako nakon okončanja stečajnog postupka i namire svih dugova ostanu sredstva u stečajnoj masi, ta se sredstva dijele dioničarima banke u skladu sa statutom banke, odnosno drugim aktima banke

28. STANJE U HRVATSKOM BANKOVNOM SEKTORU

- možemo reći da je današnji hrvatski bankovni sustav uspješno restrukturiran i privatiziran- problemi koji su se javili u tom procesu su brojni i kompleksni: to su, prije svega, bili nasljeđeni problemi, sporo restrukturiranje, neodgovarajući model privatizacije koji je dopustio razne malverzacije, nepotpuna regulacija te, nadasve, rat i ratna razaranja- danas u RH djeluju 42 banke, a u stečaju je završilo 25 banaka i štedionica → prisutne su i zombie-banke koje su već godinama u stečaju (poput Vukovarske banke, Glumine banke, Dubrovačke banke, i sl.)- izravno ili posredno, preko 90% (kraj prvog polugodišta 2003.g., 90,5%) ukupne aktive bankovnog sektora u stranom je vlasništvu- hrvatske banke su univerzalne banke, sve su pravno organizirane u formi d.d. → prisutna je velika koncentracija, posebice prve dvije najveće banke, Zagrebačke banke i Privredne banke (2003.g., indeks koncentracije dvije najveće banke iznosio je 43), a slijede ih Raiffeisenbank i Hypo Alpe Adria Bank te Erste Bank, pa možemo reći da je struktura bankovnog sektora oligopolska

31

- glavni problemi hrvatskih banaka, osim loše provedene privatizacije, bili su: veliki udio imobilizirane aktive u obliku stare devizne štednje, nemogućnost naplate kredita (koji su potom pretvoreni u vlasničke udjele u poduzećima), visoke su bile obvezne rezerve kod središnje banke, i sl.→ rezultat je bio taj, da banke svojim sredstvima nisu mogle zadovoljiti svu potražnju za kreditima što je uzrokovalo astronomske kamatne stope- mnoge «stare» banke, među njima i Privredna banka, podvrgnute su sanaciji što je državu koštalo oko 45 milijardi kuna- no, danas možemo reći da je hrvatski bankovni sustav stabilan, kreditna aktivnost je življa, a kamatne stope su niže → veći je udio kreditiranje stanovništva, nego poduzeća, što nije dobar privredni pokazetlj → banke su također imale veliku ulogu u formiranju hrvatskog vanjskog duga jer su se, u nedostaku domaćih izvora ili zbog njihove neisplativosti, zaduživale u inozemstvu- banke uvode nove i proširuju postojeće usluge u skladu sa svjetskim trendovim → kako bi spriječile konkurenciju, stambene štedionice, investicijski fondovi te modeli štednje za mirovinu velikim su dijelom u vlasništvu banaka→ IZABRANI POKAZATELJI STANJA BANKOVNOG SEKTORA U RH (2003.g.)BROJ BANAKA – 45VLASNIČKA STRUKTURA BANAKA PREMA UDJELU U UKUPNOJ IMOVINI – banke u stranom vlasništvu 90,5%, banke u domaćem vlasništvu 9,5%INDEKS KONCENTRACIJE BANAKA – dvije najveće banke 43, četiri najveće banke 62UKUPNA AKTIVA BANAKA – 204.504 milijuna kunaADEKVATNOST KAPITALA BANAKA – 15,7%KLASIFIKACIJA PLASMANA BANAKA – loši plasmani i pot. obveze banaka 5,1%, dobri plasmani i pot. obveze banaka 94,9%

29. ORGANIZACIJA SUPERVIZIJE U HNB-a

→ A. SUPERVIZIJA BANAKA - mjere poduzete od strane vlade da bi se osigurala likvidnost bankovnog sustava i smanjili rizici bankovnih operacija- ciljevi supervizije banaka su: zaštita depozitara, očuvanje povjerenja javnosti u bankovni sustav, te promoviranje stabilnosti i rast nacionalne ekonomije- ona je neophodna da bi zaštitila vjerovnike (u prvom redu depozitare), da bi se učinkovito provodila intermedijacija, za djelotvoran platni sustav i brži gospodarski razvoj- očekivani rezultati uspješne supervizije su veća raspoloživost kreditnih proizvoda, djelotvornija alokacija resursa, nova radna mjesta, veći nacionalni dohodak- u RH, HNB provodi superviziju nad poslovanjem banaka koja ima jasno definirane ciljeve, ovlaštenja te odgovornost za stabilnost i sigurnost bankovnog sustava → regulatorni okvir obuhvaća zakone, podzakonske propise i akte supervizije- mjere prema bankama mogu biti: 1. zapisnik o obavljenom nadzoru, 2. formalne mjere, 3. neformalne mjere, 4. suradnje supervizori – interni i eksterni revizori→ B. ORGANIZACIJA SUPERVIZIJE- supervizija banaka obuhvaća: licenciranje, off-site i on-site superviziju1. LICENCIRANJE- licenciranje se odnosi na davanje odobrenja i suglasnosti bankama za pružanje bankovnih i financijskih usluga, davanje suglasnosti članovima uprave, davanje odobrenja za spajanje, pripajanje i preuzimanje, osnivanje podružnica u zemlji i inozemstvu, za stjecanje kvalificiranih udjela (iznad 10%) druge banke- prethodna suglasnost je potrebna: za stjecanje kvalificiranog udjela (preko 10, 20, 33, 50 i 75% dionica banke), kod ulaganja u druga trgovačka društva koja prelaze 10% jamstvenog kapitala, kod stjecanja većinskog udjela – kontrole

2. OFF-SITE SUPERVIZIJA

32

- off-site supervizija podrazumijeva kontinuirani nadzor, sistematičnost u nadzoru, primjenu usvojenih metodologija rada, analiza podataka i pokazatelja, kontinuirano kontaktiranje s bankom, korektivne mjere, te rangiranje banaka- postupci kod off-site supervizije: → prijem financijskih izvješća, kontrola roka i potpunosti, → logična kontrola i računska kontrola, → kontrola primjene zakona i propisa (adekvatnost kapitala, izloženosti, ograničenja ulaganja, itd.), → CAEL analiza financijskih izvješća (C – kapital, A – kvaliteta aktive, E – zarada, L – likvidnost), → korektivne mjere koje mogu biti u obliku: rješenja za otklanjanje nepravilnosti i nezakonitosti, mjera i preporuka za poboljšanje stanja u banci i pismo upozorenja – mjere i preporuke prihvaćene od uprave banke – za poboljšanje stanja u banci, → komponentno rangiranje (ocjene od 1 do 5; kompozitni rang od 1 do 5 nije uvijek aritmetička sredina)3. ON-SITE SUPERVIZIJA- on-site supervizija obuhvaća izravnu kontrolu organizacije banke, politika i procedura, drugih internh akata, utvrđivanja odgovornih osoba, kontrola ispravnosti i zakonitosti poslovanja (poslovne knjige, isprave i dokumenti, izvješća)- pripremne radnje se odnose na: odabir tima i voditelja izravnog nadzora, analizu financijskih izvješća – off-site, off-site mjere i kontakti s bankom, analizu prethodnog izravnog nadzora, analizu izvršenja mjera HNB-a, planiranje on site supervizije, podjelu poslova među članovima tima- postupak on-site supervizije obuhvaća: → ovlaštenje guvernera, → nalog izravnog nadzora, → planiranje i pripreme za izravni nadzor, → proces izravnog nadzora, → rješenje u tijeku izravnog nadzora, → nacrt zapisnika, → zapisnik o izvršenom izravnom nadzoru, → korektivne mjere – neformalne ili formalne- formalne mjere su: oduzimanje suglasnosti upravi banke, nalog dioničaru da proda dionice, imenovanje povjerenika, poduzimanje drugih mjera iz članka 79. ZOB-a, imenovanje privremenog upravitelja, oduzimanje odobrenja za rad - likvidaciju- neformalne mjere primjenjuju se kada utvrđeni problemi nisu ozbiljni, kada nema kršenja zakona i propisa ili su kršenja neznatna i ne ugrožavaju banku, kada je uprava banke prihvatila utvrđene nepravilnosti, nezakonitosti i slabosti, te kada uprava i NO žele surađivati kod provođenja korektivnih mjera- tijek postupka obuhvaća: slanje pisma upozorenja banci, zahtjev za sastanak s upravom, zahtjev za sastanak s NO, zahtjev za sazivanje glavne skupštine banke, memorandum o razumijevanju → nema formalne prisile kod provođenja mjera- formalne mjere HNB-a su: → rješenje u tijeku izravnog nadzora, → rješenje za otklanjanje nepravilnosti i nezakonitosti i poboljšanje stanja, → rješenje za nepravilnosti i nezakonitosti kod upravljanja rizicima→ C. INTERNA REVIZIJA- interni revizori – supervizori – definicija interne revizije – BIS → «Inetrna revizija jest aktivnost neoviosnog, objektivnog uvjeravanja i konzultiranja, osmišljena kako bi se povećala vrijednost organizacije i poboljšalo njezino poslovanje. Pomaže organizaciji da ostvari svoje ciljeve tako što unosi sustavan i discipliniran pristup vrednovanju i poboljšanju djelatnosti procesa upravljanja rizikom, kontrole i upravljanja.»- sadržaj BIS dokumenta o internoj reviziji: ciljevi i zadaće interne revizije; načela interne revizije; funkcioniranje interne revizije; upravljanje odjelom unutarnje revizije; odnos supervizor, vanjski revizor i interni revizor; revizijski odbor; eksternalizacija interne revizije- nužna je visoka razina kvalitete rada interne revizije → supervizori se oslanjaju na rad – kvalitetu internih kontrola u banci → izvješća internih revizora su važan izvor za utvrđivanje problema u banci → održavaju se redovne konzultacije s internim revizorima, a također se potiče suradnja i konzultacije vanjskih revizora i unutarnjih revizora

33

30. RASPOREĐIVANJE PLASMANA PREMA VISINI KREDITNOG RIZIKA

- kreditni rizik, uz rizik likvidnosti, najvažniji je rizik kojem je banka izložena koji proizlazi iz srži njenog poslovanja- RIZIK LIKVIDNOSTI je rizik pravovremenog ispunjavanja dospjelih obveza- KREDITNI RIZIK je rizik neispunjenja dužnikove obveze prema vjerovniku – banci → odnosi se na procjenu plasmana i izvanbilančnih potencijalnih obveza i provođenje rezerviranja za pokriće identificiranih i neidentificiranih gubitaka → razlikuje se: (1) rizik prekomjerne izloženosti i (2) iznos svih tražbina po kreditima i drugim osnovama, ulaganja u VP i preuzete obveze prema jednoj osobi- razina kapitala mora odgovarati opsegu ivrstama usluga koje banka pruža i rizicima kojima je izložena u pružanju usluga – to je ADEKVATNOST KAPITALA- banka utvrđuje kriterije za raspoređivanje plasmana prema visini kreditnog rizika i uzima u obzir: (1) dužnikovu kreditnu sposobnost, (2) dužnikovu urednost otplaćivanja te (3) kvalitetu instrumenata osiguranja

- RASPOREĐIVANJE PLASMANA I POTENCIJALNIH OBVEZA BANAKA→ AKTIVA se raspoređuje na:

aktivu koja se raspoređuje u rizične skupine – stavke na osnovu kojih je banka izložena kreditnom riziku

aktivu koja se ne raspoređuje u rizične skupine – stavke na osnovu kojih je banka izložena tržišnim i ostalim rizicima (imovina i financijski instrumenti koji se drže radi trgovanja ili kao imovina raspoloživa za prodaju)

→ raspoređuju se i IZVANBILANČNE STAVKE: potencijalne obveze koje banka izravno preuzima (npr. okvirni kredit) potencijalne obveze koje banka preuzima prema vjerovniku neke osobe (npr.

garancija, ...) ne raspoređuju se posebne izvanbilančne stavke na osnovi kojih je banka

izložena tržišnim rizicima (izvedeni financijski instrumenti)→ RIZIČNE SKUPINE:

A – POTPUNO NADOKNADIVI PLASMANI B – DJELOMIČNO NADOKNADIVI PLASMANI:

o B1 nadoknadivost od 70 do 100%o B2 nadoknadivost od 30 do 70%o B3 nadoknadivost od 10 do 30%

C – POTPUNO NENADOKNADIVI PLASMANI- jedinica raspoređivanja – svaki pojedinačni plasman (dosada ukupna izloženost prema jednom dužniku)- kriteriji raspoređivanja: (1) dužnikova kreditna sposobnost (naglasak na budućim novčanim tokovima), (2) dužnikova urednost podmirivanja obveza i (3) kvaliteta instrumenata osiguranja tražbine banke- navedeni kriteriji ne vrijede za male kredite, budući da banka sukladno posebnoj Odluci formira portfelj malih kredita koji se raspoređuju isključivo po kriteriju urednosti podmirivanja: (1) skupina B 60 dana kašnjenje/3 rate, te (2) skupina C 180 dana/6 rata kredita- sa rezerviranjem se započinje ako se kasni više od 60 dana/3 obroka → plasman se raspoređuje u rizičnu skupinu, a kamatni prihodi se rezerviraju u cijelosti- umanjenje vrijednosti u visini gubitka zbog nemogućnosti potpune naplate, evidentira se kao gubitak tekućeg razdoblja- gubitak je razlika između između knjigovodstvenog iznosa plasmana i sadašnje vrijednosti očekivanih budućih novčanih tokova po tom plasmanu (neidentificirani gubici – latentni gubici koji nisu posebno identificirani i ne mogu se pripisati određenom plasmanu ili potencijalnoj obvezi → provode se na teret rashoda, a u bilanci se formiraju na posebnom računu rezervi u pasivi)

34

31. STRUKTURA I ADEKVATNOST KAPITALA

→ ADEKVATNOST KAPITALA - predstavlja omjer jamstvenog kapitala i zbroja kapitalnih zahtjeva za pojedine vrste rizika: kreditni rizik, valutni rizik, tržišni rizici (kamatni, robni, rizik ulaganja u vlasničke VP, rizik pozicije u opcijijama), rizik namire i rizik druge ugovorne strane→ JAMSTVENI KAPITAL- BRUTO JAMSTVENI KAPITAL predstavlja zbroj osnovnog (temeljnog) kapitala i dopunskog kapitala 1 i 2, a nakon umanjenja bruto jamstvenog kapitala za odbitke dobije se jamstveni kapital- OSNOVNI KAPITAL se sastoji od: uplaćenih običnih i povlaštenih dionica (osim kumulativnih povlaštenih dionica), rezervi formiranih na teret dobiti nakon oporezivanja, stečenih vlastitih dionica, zadržane dobiti i dobiti tekućeg razdoblja, kapitalne dobiti, gubitaka proteklih i tekuće godine, kapitalnih gubitaka, nematerijalne imovine, rezervi za vlastite dionice te neotplaćenog iznosa kredita koji je banka izravno ili posredno odobrila za kupnju dionica banke, odnosno izdala jamstvo za takve kredite- DOPUNSKI KAPITAL 1 čine: uplaćene kumulativne povlaštene dionice, hibridni i podređeni instrumenti, posebne rezerve za neidentificirane gubitke, stečene vlastite kumulativne povlaštene dionice, posebne rezerve za neidentificirane gubitke koje se ne uključuje u DK1, potraživanja i potencijalne obveze osigurane hibridnim ili podređenim instrumentima, te neotplaćeni iznos kredita koji je banka izravno ili posredno odobrila za kupnju kumulativnih povlaštenih dionica banke, odnosno izdala jamstvo za takve kredite - DOPUNSKI KAPITAL 2 čine podređeni instrumenti koji su izdani radi prikupljanja sredstava (moraju biti raspoloživi kako bi mogli postati dio osnovnog kapitala i tako apsorbirati gubitke ako stopa adekvatnosti kapitala padne ispod 0,75%propisane zakonom)=> dakle, JAMSTVENI KAPITAL →

OSNOVNI KAPITAL – izravna i posredna ulaganja u kapital financijskih institucija u iznosu većem od 10%

DOPUNSKI KAPITAL 1 – izravna i posredna ulaganja u kapital financijskih institucija u iznosu do 10% i koja prelaze 10% JK banke

DOPUNSKI KAPITAL 2 – potraživanja i potencijalne obveze prema pravnim osobama koje banka kontrolira ili je s njima u posebnom odnosu

- osnovni kapital mora iznositi minimalno 50% ukupnog jamstvenog kapitala → ograničenje – minimalno 28,5% kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike mora biti pokriveno osnovnim kapitalom koji se ne koristi za pokrivanje ostalih rizika→ ZBROJ KAPITALNIH ZAHTJEVA ZA POJEDINE RIZIKE- gore su navedeni svi relevantni rizici. KREDITNI RIZIK je ponderirana rizična aktiva i izvanbilančne rizične aktive- VALUTNI RIZIK je rizik kojem su hrvatske banke značajno izložene (prati se od 1994. godine na dnevnoj razini prema izdvojenim podzakonskim aktima, a sada je integriran u odluku za adekvatnost, te uključuje svu deviznu imovinu i obveze, valutne forwarde i valutne opcije)- TRŽIŠNI RIZICI se izračunavaju samo kod banaka koje prelaze minimalni obujam aktivnosti u knjizi trgovanja → specifični - rizik gubitka zbog promjene cijene, a vezano uz izdavatelja, → opći - odraz kretanja cijena na tržištu, → derivati (financijske izvedenice) - podliježu pozicijskim rizicima - jer se njihova vrijednost mijenja prema promjeni utvrđene kamatne stope, cijene VP-a, cijene robe, tečaja valuta, indeksa ili slične varijable***- banka mora osigurati adekvatnu razinu kapitala opsegu svog poslovanja te rizicima koji iz toga proizlaze

35

32. CAMELS METODE ISPITIVANJA BANAKA

- sustav ocjenjivanja (rangiranja) banaka- svakoj financijskoj instituciji, pa i bankama, dodjeljuje se kompozitni rang utemeljene na ocjeni 6 ključnih područja koji svaki za sebe odražava stanje – «zdravlje» institucije, a time i sustava → nakon rangiranja po komponentama daje se kompozitni rang kao ukupna ocjena→ C – ADEKVATNOST KAPITALA (capital adequacy)- kapital je trajno ulaganje vlasnika u banku i on je najkvalitetniji izvor- kapital se ne duguje nikome, njime se pokriva rizik gubitaka – to su sredstva za koja ne postoji obveza povrata bilo kome, niti obveza povrata kamata- financijska institucija ima adekvatan kapital za sigurno i stabilno poslovanje- adekvatnost kapitala – globalna sposobnost banke da pokrije rizike poslovanja- kapital banke: JAMSTVENI KAPITAL = TEMELJNI KAPITAL + DOPUNSKI KAPITAL- funkcije kapitala: 1. osnivačka funkcija, 2. kapital je izvor financiranja i omogućava fluktuacije profita i 3. jamstvena funkcija- uprava mjeri i kontrolira rizike → kapital se mjeri u odnosu na rizičnost aktive- najčešći je kreditni rizik za kojeg se izdvajaju rezerve u poseban fond evebtualnih gubitaka- rangiranje 1-5 (1 najbolji, 5 najlošiji)→ A – KVALITETA AKTIVE (asset quality)- procijeniti kvalitetu aktive znači utvrditi stupanj naplativosti potraživanja, odnosno utvrditi kolika je stvarna vrijednost potraživanja ili imovine u odnosu na iskazanu nominalnu vrijednost u knjigama, utvrditi izloženost rizicima izvanbilančnih stavki, koncentraciju kredita, adekvatnost internih kontrola i sustava informiranja uprave, pridržavanja zakona- kvaliteta aktive odražava: 1. količinu postojećih i potencijalnih rizika u kreditnom i investicijskom portfelju, te ostaloj aktivi stečenoj po osnovi kolaterala i izvanbilančnim stavkama, te 2. sposobnost uprave da mjeri, kontrolira i upravlja rizicima i aktivom- rangiranje kvalitete aktive temelji se na procjeni adekvatnih procedura i postupaka kod odobravanja kredita i investicija, razine trenda, divezifikaciji po granama i područjima, odnosa dobre i loše aktive, količine restrukturiranih i reprogramiranih kredita i iznosa kredita koji ne donosi prihode, adekvatnosti rezervi za potencijalne gubitke po aktivi i sl.- rangiranje 1-5 (1 najbolji, 5 najlošiji)→ M – SPOSOBNOST UPRAVE (management)- uprava banke utvrđuje, mjeri, nadzire i kontrolira rizike koji se pojavljuju u poslovanju- poslovanje uprave kao i kvaliteta upravljanja rizikom, rangira se na temelju: 1. procjene razine i kvalitete nadzora nad aktivnostima institucije od strane članova uprave, 2. na temelju procjene članova uprave prema koristoljublju, 3. sklonosti odobravanja kredita po povoljnijim uvjetima određenim korisnicima, 4. sposobnosti članova da planiraju i obuhvate rizike koji mogu nastati uslijed promjene uvjeta poslovanja, 5. točnost, pravovremenost i djelotvornost upravljanja informacijama, 6. adekvatnost i poštivanje internih politika i kontrola, 7. sposobnost odgovaranja na preporuke dane od strane revizora i superrevizorskih vlasti, 8. obujma u kojem članovi NO djeluju, 9. razumnosti politike vezane uz kompenzacije, te 10. spremnosti i volje da se osim obavljanja bankovnih poslova radi stjecanja dobiti obavlja jedna društveno-korisna djelatnost - rangiranje 1-5 (1 najbolji, 5 najlošiji)→ E – KVALITETA I RAZINA ZARADE (earnings)- odražava ne samo kvantitetu zarade, nego također čimbenike koji mogu znatno utjecati na kvalitetu zarade, ali i izvora zarade- banka može opstati na dugi rok jedino ako kontinuirano ostvaruje dobit i ima mogućnost da osigura adekvatan kapital

36

- ovdje je riječ, dakle, o adekvatnosti proračunskog sustava, postupaka predviđanja, o izloženosti kreditnom riziku i adekvatnosti izdvajanja za gubitke po kreditima i leazinsima, o izloženosti tržišnim rizicima, te o razini poštivanja zakona i regulativa- ROA, ROE- rangiranje 1-5 (1 najbolji, 5 najlošiji)→ L – LIKVIDNOST (liquidity)- likvidnost banke označava sposobnost izvršavanja svojih obveza o roku dospijeća i udovoljavanje razumnim kreditnim zahtjevima okruženja u kojima banka posluje- likvidnost banke ostvaruje se upravljanjem i na strani aktive i na strani pasive- gleda se pristup tržištu novca i drugim izvorima financiranja, stupanj oslanjanja na kratkoročne izvore sredstava, trend i stabilnost depozita, kompetentnost uprave- rangiranje 1-5 (1 najbolji, 5 najlošiji)→ S – IZLOŽENOST TRŽIŠNIM RIZICIMA (sensitivity)- odražava stupanj u kojem kamatne stope, devizne stope (tečaj), cijene robe ili kapital mogu utjecati na aktivu, zaradu, pasivu i kapitalne vrijednosti financijske institucije- bankarstvo je posao upravljanja rizicima- tržišni rizik → rizik gubitka na bilančnim i izvanbilančnim pozicijama usred promjena cijena niza čimbenika na tržištu- tržišni rizik = kamatni rizik + rizik cijena + devizni rizik- rizici: rizik cijena, rizik reputacije, suvereni ili politički rizik, kreditni rizik, kamatni rizik, devizni rizik, rizik likvidnosti, strateški rizik, rizik globalnog bankarstva...››››› KOMPOZITNI RANGOVIRANG 1 – dobre, zdrave institucije, sve komponente su 1 ili 2, manje slabosti su rješive, supervizija je minimalnaRANG 2 – u osnovi zdrave institucije, komponentni rang nije lošiji od 3, zadovoljavajuće stanje, nije česta supervizijaRANG 3 – slabosti od umjerenih do velikih, treba nadziratiRANG 4 – nesigurna i nezdrava, ozbiljne financijske slabosti, nepoštivanje zakona, nadziranje off-site i on-siteRANG 5 – izuzetno nezdrava institucija, loši rezultati, stalna supervizija, mogućnost propasti

33. BANKA KAO BILANCA - PORTFOLIO OBVEZA I POTRAŽIVANJA ( POSLOVI BANAKA U RH I DOZVOLJENI BANKOVNI POSLOVI U EU )

- ovdje se polazi od shvaćanja banke kao portfolija equity-ja, obveza i imovine – kao bilance- strukture bilanci banaka se razlikuju (SAD, Europa, Japan) po regionalnim ili čak nacionalnim specifičnostima jer su poslovi koje banke smiju obavljati određeni regulacijom, ali na njih utječu povijesne odrednice, tradicija i specijalizacija...- regulacija propisuje «dozvoljive» ili «dopustive», ekskluzivno bankovne poslove, ali banke mogu obavljati i nebankovne ili financijske poslove ako im to odobri institucija nadležna za licenciranje (obično središnjs banka)- osnovna struktura pasive imovinske bilance banke (tj. ukupni izvori banke) mogu se grupirati u: Kb + Dk + Ps, pri čemu su; (Kb) – kapital banke, (Dk) – depoziti komitenata, te (Ps) – pribavljena sredstva (međubankovni izvori)- izvori sredstava plasiraju se u kredite (kreditna aktiva) i u investicije koji čine plasmane (imovinu) banke- agregirana bilanca Monetarnih financijskih institucija u euro području (dominantno banaka i štednodepozitnih institucija) upućuje na manje-više tipičnu strukturu bilance banaka u razvijenim zemljama:AKTIVA → krediti 61,2% aktive, zadužnice 15,1% aktive, → ostala ulaganja obuhvaćaju ¼ imovine banke, a fiksna aktiva obuhvaća samo 0,8% ukupne aktive, → dionice i udjeli

37

predstavljaju samo 4,5% aktive (to su uglavnom ulaganja u vlastite subsidiarije iz financijskog sustava)PASIVA → depoziti 54,4%, → zadužnice 16%, → kapital i rezerve 5,8% (navedeno je standardno najvažnije u aktivi)- eksterna aktiva i pasiva (osoba izvan euro područja, nerezidenata) nije dekomponirana na strukturne elemente- u bilanci banaka u SAD-u krediti imaju viši udjel (60%), isto i zadužnice, a u pasivi dominiraju specifični oblici sekuritiziranih depozita, depozitne inovacije (70%) i sredstva pribavljena od drugih banaka - značajno je da je bilanca MFI EU-12 dvostruko veća od bilance depozitnih institucija u SAD-u- struktura bilance hrvatskih banaka pokazuje visoki udjel depozitnih izvora (71,5%) i izostanak zadužnica u pasivi te nisku razinu kreditiranja (54%) aktive- strukture bilanci pojedinačnih banaka otkrivaju velike razlike koje odražavaju njihove specifičnosti → udjel kredita i depozita u manjim bankama je redovito viši pa se općenito može reći da krediti čine oko 60%, a investicije 40% aktive banaka, dok depoziti sudjeluju od 60 do 75% u njihovim izvorima sredstava → zbog ovih razlika banke se razvrstavaju i uspoređuju unutar grupa banaka iste veličine («per group» analiza) ili se uspoređuju s prosjekom industrije

*** POSLOVI BANAKA U RH I DOZVOLJENI BANKOVNI POSLOVI U EUPOSLOVI BANAKA U RHBANKOVNE USLUGE – 1. Primanje NOVČANIH DEPOZITA, odobravanje KREDITA i drugih plasmana, izdavanje sredstava plaćanja u obliku ELEKTRONSKOG NOVCAOSTALE FINANCIJSKE USLUGE – 2. Izdavanje GARANCIJA i drugih JAMSTAVA, 3. FACTORING, 4. LEASING (financijski najam), 5. KREDITIRANJE (uključujući POTROŠAČKE, HIPOTEKARNE kredite), financiranje komercijalnih poslova (uključujući FORFAITING), 6. Trgovanje za vlastiti račun i račun komitenata: A. Instrumentima TRŽIŠTA NOVCA i ostalim prenosivim VP, B. Stranim SREDSTVIMA PLAĆANJA uključujući mjenjačke poslove,C. Financijskim TERMINSKIM ugovorima i OPCIJAMA, D. Valutnim i kamatnim instrumentima,7. Obavljanje PLATNOG PROMETA, 8. Usluge INFORMIRANJA O KREDITNOJ SPOSOBNOSTI, 9. Prodaja POLICA OSIGURANJA, 10. Izdavanje i upravljanje INSTRUMENTIMA PLAĆANJA, 11. Iznajmljivanje SEFOVA, 12. Posredovanje pri sklapanju financijskih poslova, 13. Usluge vezane uz VRIJEDNOSNE PAPIRE, u skladu s odgovarajućim zakonom, 14. Upravljanje MIROVINSKIM ili INVESTICIJSKIM fondovima, 15. Savjetovanje u pogledu strukture kapitala, poslovne strategije, stjecanja dionica i poslovnih udjela, 16. Ostale slične usluge u skladu s odobrenjem* I druge usluge ako su im nekim drugim zakonima («lex specialis») dozvoljeneDOZVOLJENI BANKOVNI POSLOVI U EU1. Primanje DEPOZITA i ostalih novčanih sredstava od javnosti s obvezom vraćanja, 2. KREDITIRANJE, uključujući potrošačke i hipotekarne kredite, factoring i forfaiting, 3. Financijski LEASING, 4. Usluge PLATNOG PROMETA, 5. Izdavanje i rukovođenje sredstvima plaćanja (kreditne kartice, putni čekovi, bankovne mjenice), 6. Izdavanje garancija i drugih obveza, 7. Trgovanje za vlastiti račun ili za račun komitenta: I. Instrumentima novčanog tržišta (čekovi, mjenice, certifikati o depozitu, itd.), II. Devizama, III. Financijskim futures i opcijskim ugovorima, IV. Deviznim i kamatnim instrumentima, V. Prenosivim vrijednosnim papirima, 8. Sudjelovanje pri izdavanju dionica i usluge u svezi s takvim izdanjima, 9. Savjetovanje pri zahvatima u kapitalnu strukturu, industrijsku strategiju i s tim povezanim aktivnostima, savjetovanje i usluge u svezi sa spajanjima i kupovinom poduzeća, 10. Posredovanje u trgovini novcem, 11. Upravljanje portfeljem i savjetovanje, 12. Čuvanje i rukovođenje vrijednosnim papirima, 13. Usluge po kreditima, 14. Usluge čuvanja i skrbi

38

34. FINANCIJSKI I KREDITNI POTENCIJAL, KREDITNA BILANCA

- mobilizacija i koncentracija sredstava u banci → pribavljaju se ugovorima s deponentima, krediima drugih banaka i središnje banke, ulaganjem dioničarskog i dopunskog kapitala → pasivni poslovi banke- u pasivi bilance banke su obveze (tuđa sredstva) i kapital banke → izvori sredstva se razlikuju prema ročnosti, namjeni, valuti, iznosima...nisu sva sredstva u pasivi bilance banke slobodna za plasmane → oprez i središnja banka nalažu izdvajanje jednog dijela izvora u rezerve likvidnosti→ FINANCIJSKI POTENCIJAL (FP)- predstvalja iznos svih sredstva akumuliranih u banci, tj. sva mobilizirana sredstva pasive bez ikakvih odbitaka za rezerve - FP = Kb + Dk + Ps, gdje su: (Kb) kapital banke = dioničarska glavnica + dopunski (Kb)(Dk) depoziti komitenata = depoziti novčanosuficitarnih nebankovnih subjekata(Ps) pribavljena sredstva = međubankovni krediti (Ps ili MK – međubankovni krediti)→ KREDITNI POTENCIJAL (KP)- je maksimalni iznos kredita koji banka može odobriti u određenom trenutku, a da pritom ostane likvidna, tj. iznos svih raspoloživih izvora sredstva u pasivi bilance banke koje može slobodno koristiti za odobravanje kredita (ili investicije) uz zadržavanje svoje likvidnosti- KP = (Kb + Dk + Ps) – (OR + RI)- (KP) je razlika između financijskog potencijala banke (pasive) i obveznih rezervi i rezervi likvidnosti- kao STATIČKA VELIČINA (KP) predstavlja presjek bilance na određeni dan (ne gleda se dinamički, kroz vrijeme) → pri tome, porast međubankovnih kredita i equity kapitala banke imaju najveći učinak na KP banke (na njih nema obveze izdvajanja rezerve likvidnosti), dok porast depozita ima različit utjecaj na KP banke (po viđenju i OR i OL, a oročeni samo OR, a ponegdje niti ona)- DINAMIČKI (KP) pokazuje kojiki je maksimalni iznos koje jedna banka može odobriti u određenom razdoblju uključujući pritom sve čimbenike koji utječu na KP u tom razdoblju (to je dio FP koji stalno cirkulira tijekom razdoblja)- čimbenici koji utječu na visinu KP banke: 1. zadržavanje sredstva odobrenog kredita u banci, 2. stope rezervi i njihove promjene, te 3. veličina kreditnog multiplikatora → rade se posebne izdvojene bilance kratkoročnog i dugoročnog KP → KTK KP = ukupni kratkoročni izvori u pasivi bilance (OR i OL), DUG KP = ukupni dugoročni izvori u pasivi bilance (OR i OL)→ BANKOVNA KREDITNA BILANCA- je poseban način planiranja bilance banke pri planiranju bankovnog KP- projekcija pojedinih izvora sredstva KP na strani pasive bilance banaka i projekcija angažiranja sredstva KP na strani aktive bilance- u njoj se pomoću brojčanih financijskih pokazatelja obavlja potpuno objedinjavanje bankovne poslovne politike za određeno vremensko razdoblje → to je plan kreditne bilance- osnovni zadatak – procjena kretanja tokova novčanih sredstava i plasmana u nekom vremenskom razdoblju radi sagledavanja opsega likvidnih sredstva slobodnih za usmjeravanje u planirane plasmane (gleda se koliko će se sredstva osloboditi – vratiti, koliki je novi priljev sredstva u budućem razdoblju i koliki su odljevi)- metode:→ metoda bilančnog stanja (bruto statična metoda) - utvrđuje se stanje izvora sredstava i plasmana (pasive i aktive kreditne bilance) na početku planskog razdoblja i na kraju uz naznaku razlike (indeksa) povećanja ili smanjenja pojedinih oblika izvora sredstava KP- ova metoda daje stanje pojedinih oblika izvora sredstava KP bez podataka o promjenama kod pojedinih oblika izvora sredstava u planskom razdoblju

39

→ metoda bilančnih tokova (neto statičkog planiranja)- utvrđuje se stanje izvora sredstava i plasmana na početku planskog razdoblja, priljev sredstava tokom planskog razdoblja, odljev sredstava i stanje na kraju planskog razdoblja- temelj izrade KB po ovoj metodi čine posebni planovi – podbilance pojedinih kategorija

35. DEPOZITI U STRUKTURI IZVORA BANAKA

- depoziti su glavni – najvažniji izvor sredstava banaka svugdje u svijetu (npr. u hrvatski bankama predstavljaju 71,5% pasive, u bankama u SAD-u 70%, a u EU 54,4%)- nositelji depozita su: stanovništvo (pojedinsi, domaćinstva), neprofitne institucije, država i javna poduzeća, poslovna poduzeća, nebankovne financijske institucije → najvažniji su depoziti privatnog sektora- suštinski to je obveza banaka slična obvezama po ostalim izvorima; zakonski – sustav osiguranja depozita daje (u RH) depozitima do 100.000 kuna prioritet kod likvidacije banaka → u većini sustava depoziti stanovništva posebno su zaštićeni, a depoziti općenito imaju privilegirani status u odnosu na druge obveze- banka je depozitna institucija specijalizirana za prikupljanje depozita

A. DEPOZITI NA TRANSAKCIJSKIM RAČUNIMA- karakteristike:→ to su predvidiva sredstva, ali podložna oscilacijama (sezonske, mjesečne, posebni dani i pretvaranje u gotovinu, utjecaj inflacije, političke i privredne krize)→ država, poduzeća i građani ih koriste za financiranje potrošnje, proizvodnje i prometa→ povezani su sa potrošnjom i trgovinom – zato su važniji kao izvor manjim bankama orijentiranim na financiranje potrošnje→ svi nastoje minimizirati držanje na onoj razini koja im omogućava minimalnu likvidnost – zato im se smanjuje značenje u izvorima sredstava banaka (na to utječu i razvijenost tržišta te financijske inovacije po transakcijskim računima)→ veliki utjecaj na depozite po transakcijskim računima imaju: novčana (monetarna) politika središnje banke, stanje sa solventnošću i likvidnošću privrede, odnos banaka i središnje banke→ osnovna funkcija depozita na transakcijskim računima – transakcijski računi i depozitni novac na njima služe likvidnosti banaka, privrede, domaćeg prometa (transakcijama) i odobravanju kratkoročnih kredita→ svi ih drže u prvom redu zbog likvidnosti- TRANSAKCIJSKI RAČUNI su računi plaćanja, služe transakcijama, plaćanjima i naplatama- depozitima na njima raspolaže se ČEKOVIMA ili NALOZIMA PRIJENOSA- zovu ih i čekovni računi (checking accounts), tekući računi (current accounts) ili žiro računi (giro accounts)- različitih su tipova i prava koja nude vlasnicima- depoziti na ovim računima su raspoloživi po viđenju na zahtjev pa predstavljaju depozitni novac → ovim sredstvima se obavljaju bezgotovinska plaćanja prijenosom sredstava (virmaniranjem)- funkcija ovih depozita je održavanje likvidnosti njihovih vlasnika, a cijena je likvidnosti oportunitetni trošak jer ne nose kamatu ili je ona minimalna pa vlasnik ne ostvaruje prihod od mogućih alternativnih ulaganja tog novca (iznos depozita na transakcijskim računima se kod banaka, iz navedenog razloga, kontinuirano relativno smanjuje u odnosu na druge izvore)*** POREZNI I ZAJMOVNI RAČUNI ( "TAX AND LOAN ACCOUNTS" ) - DRŽAVNI

RAČUNI- Ministarstvo financija (Riznica – Treasury) ima račun kod središnje banke (FED) – to je JEDINSTVENI RAČUN (Single Account) i s njega čekovima plaća obveze države

40

- Riznica istovremeno ima i TAX and LOAN ACCOUNTS (T&L) – POREZNE I ZAJMOVNE RAČUNE u privatnim, poslovnim bankama u cijelim SAD koje su «kvalificirani depozitari» državnog novca → na te račune kod banaka uplaćuju se porezi, doprinosi zdravstvenog osiguranja zaposlenih i uplate po raspisanim zajmovima države (državne vrijednosnice, štedni certifikati)- Riznica povlači ta sredstva povremeno (svakih nekoliko dana iz velikih i nekoliko tjedana iz malih banaka) i prebacuje ih na jedinstveni račun kod FED-a, a onda tim sredstvima plaća svoje obveze DEPOZITI MALIH KOD VELIKIH BANAKA- u razvijenm financijskim sustavima male banke drže depozite po viđenju kod velikih banaka u financijskim centrima → to su KORESPONDENTSKA SALDA – to su salda na otvorenim računima jedne (male) banke kod druge (veće) banke (ovdje je riječ o kontokorentnim ili korespondentskim odnosima)- prednosti korespondentskih salda:→ male banke mogu sredstva bolje/povoljnije plasirati i zaraditi više→ drugačiji je i sustav plaćanja (banke se povezuju u klirinške «krugove» banaka)→ male banke nemaju pristup financijskom tržištu, tj. priliku dobrog plasmana kao velike banke→ preko velikih banaka male banke lakše osiguravaju likvidnost (velike banke nemaju toliko problema s likvidnošću kao male)→ i velike banke imaju koristi- ovi depoziti banaka kod drugih banaka (domaćih ili inozemnih) imaju sve karakteristike depozita po viđenju (kod naših domaćih banaka toga nema, ali ima međukreditiranja banaka – što je slično,ali ne i isto – i takvih odnosa s inozemnim bankama

INOVACIJE DEPOZITNIH RAČUNA ( ATS RAČUNI I NOW RAČUNI )- financijske inovacije pojavljuju se zbog izbjegavanja ograničenja kamatnih stopa, ali i zbog osiguranja depozita i obvezne rezerve → svrha im je odupiranje konkurenciji nebankovnih financijskih institucija, minimiziranje oportunitetnog troška držanja depozitnog novca i izbjegavanje zakonskih ograničenja- najvažnije inovacije transakcijskih računa su ATS RAČUNI i NOW RAČUNI→ SUSTAV ili RAČUNI AUTOMATSKOG PRIJENOSA = ATS RAČUNI (Automatic Transfer Service Accounts)- sustav se sastoji od transakcijskog i štednog računa (dva računa) - priljev dolazi na transakcijski račun (žiro ili tekući) → žiro račun je «zero saldo» (Nul saldo ili račun nultog salda) jer se priljev automatski prenosi na štedni račun pa je samo poslužio kao račun za prihvaćanje priljeva- odljev → kada se želi nešto platiti pokriće se uzima sa štednog računa i prenosi se na transakcijski račun s kojeg se plaća - depozitni novac se ne zadržava na transakcijskom već kao štedni depozit po viđenju na štednom računu- prebacivanje se odvija sa transakcijskih na štedne račune i obratno → sve se to radi automatski – elektronički → novac na transakcijskom računu nije, a na štednom jest osiguran → komitent uz to dobija kamatu na štedni saldo, održava likvidnost, omogućeno mu je plaćanje i postiže savršeni «Cash-management»*- TRAJNI (PERMANENTNI) NALOG ZA PREBACIVANJE – u RH postoje žiro i tekući računi, a trajnim nalogom je moguće automatsko prebacivanje sredstava zbog izvjesnih prednosti koje on ima → NEOPOZIVI NALOG ZA POVLAČENJE = NOW RAČUNI (Negotiable Order of Withdrawal)- omogućava izdavanje naloga za plaćanje koji se izdaju na teret depozita na štednim računima po viđenju - kombinacija je štednog računa po viđenju i transakcijskog računa- to je jedan račun sa dvije funkcije pa predstavlja tip općeg računa

41

- karakteristike: → niži kamatnjak nego na štedne depozite, ali daje pravo da se sredstva na njima ograničeno koriste čekovima pa istovremeno NOW služi i kao čekovni račun, → prethodna najava korištenja čekova, → otvara se samo onima koji imaju depozit iznad određene visine (u početku nije bio namijenjen poduzećima), → ovi se depoziti ne tretiraju kao štedni, ulaze u M1 – na njih se izdvaja obvezna rezerva i nisu osigurani- općenito, kako su uvedeni NOW računi, značenje ATS računa je opalo- SUPER NOW ili SNOW (Super Negotiable Order of Withdrawal) → slični računi uvedeni za poduzeća s minimalnim depozitima od 2.500 USD i s pravom da se na teret ovih depozita neograničeno vuku čekovi pa su bili i zamjena za transakcijske račune → od 1986.g. postoje samo NOW računi koji su dopušteni poduzećima***- spomenute financijske inovacije u osnovi se zasnivaju na izbjegavanju izdvajanja obvezne rezerve, primjene nižih stopa OR, uključivanju u sustav osiguranja depozita, a te su «igre» potpomognute motivom smanjivanja oportunitetnog troška držanja depozitnog novca zbog likvidnostiB. ŠTEDNI RAČUNI PO VIĐENJU- ŠTEDNI DEPOZITI PO VIĐENJU su depoziti pojedinaca i domaćinstava – neprofitnih organizacija – trgovaca/pojedinaca, te neki nenamjenski i namjenski depoziti poduzeća koji po viđenju (iako su po viđenju i raspoloživi na zahtjev nisu depozitni novac već su po svojoj namjeni novčana štednja)- u pravilu su to mali iznosi osobne – privatne štednje po viđenju- važniji su za male banke i za retail banke nego za velike- kod nas su izjednačeni kamatnjaci na depozite na štednim računima i na transakcijskim računima (žiro i tekućim računima) → zbog toga ih stanovništvo drži u minimalnim iznosima- trošak banke manji je na štedne depozite (računa) po viđenju nego po transakcijskim računima jer ima manje operacija, a time i manje troška (obrada, informiranja, rijeđe promjene – podizanje, manje papira, izvoda, zaposlenika...)- postoje kao kunski i devizni štedni depoziti po viđenju- karakteristike i neke vrste:→ tradicionalno se štednja po viđenju vodi u štednim knjižicama, a danas ih zamjenjuje kompjuterska evidencija – danas se podižu bez najave (gube na značenju u odnosu na ostale (razročive) vrste depozita i zbog konkurencije novčanih fondova ali će ih uvijek biti→ MMDA (Money Market Deposit Accounts) ili depozitni račun novčanog tržišta su inovacije američkog tržišta; štedni su računi s mogućnošću da se koriste i kao transakcijski, a pojavili su se zbog uzajamnih fondova novčanih tržišta (MMMF) te nude kamatne prihode kao i MMMF prihode na udjele (ekvivalent su MMMF); ulaze u M2 jer su štednja, na njih se izdvaja obvezna rezerva i osigurani su; izrazito su kratkoročni depoziti s rokom od nekoliko dana do 3 mjeseca; štedni su računi, ali se npr. 1/5 stanja na računu može mjesečno koristiti kao transakcijski novac; sredstvima na MMDA može se raspolagati i karticama; raspoloživi su i poduzećima i građanima → OPOZIVI DEPOZITI – Call depoziti – DEPOZITI NA OPOZIV – to su zapravo KORPORACIJSKI štedni računi po viđenju kod kojih je podizanje obvezno najaviti 2-3 dana ranije pa su gotovo po viđenjuC. ROČNI ŠTEDNI DEPOZITI- OROČENI (ROČNI) ŠTEDNI DEPOZITI su depoziti čije se upotrebe odriče njihov vlasnik na neko vrijeme - najduži rok depozita je uobičajeno 36 mjeseci tj. 3 godine- to su kvalitetni depoziti pa se banke trude produžavati ročnost- nose višu kamatnu stopu te predstavljaju pravu štednju u sudjeluju u izvorima sredstava banaka od 1/3 do 50%- minimalno oročavanje je 7 dana, a danas 30 dana- mogu biti klasični oročeni depoziti ili sve više certifikati o oročavanju (kod nas se prakticira oročavanje temeljem ugovora)- ovi depoziti nisu prenosivi na treću osobu i u pravilu su nerazročivi što daje sigurnost banci → stoga su nelikvidni i neutrživi (ako se omogućava razročavanje tada se obračunava niža - «kaznena», tj. penalizirajuća – kamatna stopa

42

- dostupni su pojedincima i poduzećima- na njih se ne obračunava obvezna rezerva ili se obračunava najniža stopa pa banke iz njih daju više kredita→ DEPOZITNE INOVACIJE- nestaju ugovori i štedne knjižice pa i kompjutorski zapisi, a pribavljanje dugoročnih depozita osigurava se prijelazom na certifikate s većim ili manjim mogućnostima utrživosti, tj. sa ograničenim sekundarnim tržištem → to je važno i za banke i za štediše jer dosadašnji nelikvidni depozit dobija osobinu likvidnosti – može se vratiti banci prije dospijeća ili preprodati na sekundarnom tržištu → to je sekuritizacija obveza banaka (posebno raširena u SAD-u, a u EU u izvorima sredstava banaka sekuritizirano je 20,3% obveza, dok hrvatske banke uopće nemaju sekuritiziranih obveza)1. ŠTEDNI CERTIFIKATI (SC – Savings Certificate)- rokovi i kamatna stopa su im kao i kod blagajničkih zapisa → to je obveza banke izdana u obliku certifikata na određeni iznos, nose fiksnu kamatnu stopu i imaju utvrđeno dospijeće- osigurani su i sve više se prodaju uz diskont (popust)- neutrživi su i ne mogu se vratiti banci- važan su izvor malim bankama i brzo im raste značenje- važni su za održavanje likvidnosti banaka jer ih vlasnici ne povlače u krizi zato što su oročeni i osigurani2. POTVRDE TRŽIŠTA NOVCA (MMC – Money Market Certificate)- zbog MMMF – pojedincima i malom biznisu, uveden iz konkurentskih razloga- ročnost je 91 dan do 6 mjeseci, minimalan iznos utvrđen 10.000 USD (danas 7.500 USD)- kamatna stopa je kao i na blagajničke zapise- može se vratiti banci, ali se obračunava kaznena kamata → to mu daje osobinu ograničene likvidnosti- osigurani su oni s denominacijama ispod 100.000 USD- ima ograničenu utrživost, ograničeno mu je sekundarno tržište- rijetko se vraća banci – vrlo su slični otvorenom fondu3. CD – DEPOZITNI CERTIFIKATI (Certificate of Deposits)- mogu poslužiti prikupljanju vrlo velike štednje s denominacijom preko 100.000 USD- zato su u pravilu neosigurane obveze banke koje se nude svima, i poslovnim poduzećima, institucionalnim investitorima i pojedincima- fiksna kamatna stopa, fiksirano je i duže dospijeće (rokovi do 3 godine)- izdaju ih velike banke, a često ih kupuju veliki institucionalni investitori- kada ih izdaju (prodaju) velike banke, zbog kredibiliteta banke, obično imaju razvijeno sekundarno tržište, a kada ih izdaju male banke nemaju sekundarno tržište zbog njihovog upitnog boniteta- služe za plasman povremeno slobodnih velikih iznosa štednje

36. DEPOZITI NA TRANSAKCIJSKIM RAČUNIMA

- TRANSAKCIJSKI RAČUNI su računi plaćanja, služe transakcijama, plaćanjima i naplatama- depozitima na njima raspolaže se ČEKOVIMA ili NALOZIMA PRIJENOSA- zovu ih i čekovni računi (checking accounts), tekući računi (current accounts) ili žiro računi (giro accounts)- različitih su tipova i prava koja nude vlasnicima- depoziti na ovim računima su raspoloživi po viđenju na zahtjev pa predstavljaju depozitni novac → ovim sredstvima se obavljaju bezgotovinska plaćanja prijenosom sredstava (virmaniranjem)- funkcija ovih depozita je održavanje likvidnosti njihovih vlasnika, a cijena je likvidnosti oportunitetni trošak jer ne nose kamatu ili je ona minimalna pa vlasnik ne ostvaruje prihod od mogućih alternativnih ulaganja tog novca (iznos depozita na transakcijskim računima se kod banaka, iz navedenog razloga, kontinuirano relativno smanjuje u odnosu na druge izvore)

43

- depoziti na transakcijskim računima izvor su jeftinih sredstava banaka jer je kamatni trošak banke mali ali imaju više troškove obrade transakcija koje banke danas naplaćuju od deponenata i to postaje sve važniji prihod banaka- ovi depoziti u pravilu (kao i u RH) nisu osigurani jer nisu štednja- kada i ne nose kamatu banke je, opet, zaobilazno plaćaju kroz niže naknade za usluge ili povoljnije kamate na kredite- karakteristike:→ to su predvidiva sredstva, ali podložna oscilacijama (sezonske, mjesečne, posebni dani i pretvaranje u gotovinu, utjecaj inflacije, političke i privredne krize)→ država, poduzeća i građani ih koriste za financiranje potrošnje, proizvodnje i prometa→ povezani su sa potrošnjom i trgovinom – zato su važniji kao izvor manjim bankama orijentiranim na financiranje potrošnje→ svi nastoje minimizirati držanje na onoj razini koja im omogućava minimalnu likvidnost – zato im se smanjuje značenje u izvorima sredstava banaka (na to utječu i razvijenost tržišta te financijske inovacije po transakcijskim računima)→ veliki utjecaj na depozite po transakcijskim računima imaju: novčana (monetarna) politika središnje banke, stanje sa solventnošću i likvidnošću privrede, odnos banaka i središnje banke→ osnovna funkcija depozita na transakcijskim računima – transakcijski računi i depozitni novac na njima služe likvidnosti banaka, privrede, domaćeg prometa (transakcijama) i odobravanju kratkoročnih kredita→ svi ih drže u prvom redu zbog likvidnosti*** POREZNI I ZAJMOVNI RAČUNI ( "TAX AND LOAN ACCOUNTS" ) - DRŽAVNI

RAČUNI- Ministarstvo financija (Riznica – Treasury) ima račun kod središnje banke (FED) – to je JEDINSTVENI RAČUN (Single Account) i s njega čekovima plaća obveze države- Riznica istovremeno ima i TAX and LOAN ACCOUNTS (T&L) – POREZNE I ZAJMOVNE RAČUNE u privatnim, poslovnim bankama u cijelim SAD koje su «kvalificirani depozitari» državnog novca → na te račune kod banaka uplaćuju se porezi, doprinosi zdravstvenog osiguranja zaposlenih i uplate po raspisanim zajmovima države (državne vrijednosnice, štedni certifikati)- Riznica povlači ta sredstva povremeno (svakih nekoliko dana iz velikih i nekoliko tjedana iz malih banaka) i prebacuje ih na jedinstveni račun kod FED-a, a onda tim sredstvima plaća svoje obveze- sve osigurane banke koje je odredilo Ministarstvo financija mogu biti depozitari javnog novca → takva sredstva države na T&L računima zovu se «x» salda (smatra se da je obveza prema državi ispunjena kada su sredstva uplaćena na ovaj račun) DEPOZITI MALIH KOD VELIKIH BANAKA- u razvijenm financijskim sustavima male banke drže depozite po viđenju kod velikih banaka u financijskim centrima → to su KORESPONDENTSKA SALDA – to su salda na otvorenim računima jedne (male) banke kod druge (veće) banke (ovdje je riječ o kontokorentnim ili korespondentskim odnosima)- prednosti korespondentskih salda:→ male banke mogu sredstva bolje/povoljnije plasirati i zaraditi više→ drugačiji je i sustav plaćanja (banke se povezuju u klirinške «krugove» banaka)→ male banke nemaju pristup financijskom tržištu, tj. priliku dobrog plasmana kao velike banke→ preko velikih banaka male banke lakše osiguravaju likvidnost (velike banke nemaju toliko problema s likvidnošću kao male)→ i velike banke imaju koristi- ovi depoziti banaka kod drugih banaka (domaćih ili inozemnih) imaju sve karakteristike depozita po viđenju (kod naših domaćih banaka toga nema, ali ima međukreditiranja banaka – što je slično,ali ne i isto – i takvih odnosa s inozemnim bankama INOVACIJE DEPOZITNIH RAČUNA ( ATS RAČUNI I NOW RAČUNI )

44

- financijske inovacije pojavljuju se zbog izbjegavanja ograničenja kamatnih stopa, ali i zbog osiguranja depozita i obvezne rezerve → svrha im je odupiranje konkurenciji nebankovnih financijskih institucija, minimiziranje oportunitetnog troška držanja depozitnog novca i izbjegavanje zakonskih ograničenja- najvažnije inovacije transakcijskih računa su ATS RAČUNI i NOW RAČUNI→ SUSTAV ili RAČUNI AUTOMATSKOG PRIJENOSA = ATS RAČUNI (Automatic Transfer Service Accounts)- sustav se sastoji od transakcijskog i štednog računa (dva računa) - priljev dolazi na transakcijski račun (žiro ili tekući) → žiro račun je «zero saldo» (Nul saldo ili račun nultog salda) jer se priljev automatski prenosi na štedni račun pa je samo poslužio kao račun za prihvaćanje priljeva- odljev → kada se želi nešto platiti pokriće se uzima sa štednog računa i prenosi se na transakcijski račun s kojeg se plaća - depozitni novac se ne zadržava na transakcijskom već kao štedni depozit po viđenju na štednom računu- prebacivanje se odvija sa transakcijskih na štedne račune i obratno → sve se to radi automatski – elektronički → novac na transakcijskom računu nije, a na štednom jest osiguran → komitent uz to dobija kamatu na štedni saldo, održava likvidnost, omogućeno mu je plaćanje i postiže savršeni «Cash-management»*- TRAJNI (PERMANENTNI) NALOG ZA PREBACIVANJE – u RH postoje žiro i tekući računi, a trajnim nalogom je moguće automatsko prebacivanje sredstava zbog izvjesnih prednosti koje on ima → NEOPOZIVI NALOG ZA POVLAČENJE = NOW RAČUNI (Negotiable Order of Withdrawal)- omogućava izdavanje naloga za plaćanje koji se izdaju na teret depozita na štednim računima po viđenju - kombinacija je štednog računa po viđenju i transakcijskog računa- to je jedan račun sa dvije funkcije pa predstavlja tip općeg računa- karakteristike: → niži kamatnjak nego na štedne depozite, ali daje pravo da se sredstva na njima ograničeno koriste čekovima pa istovremeno NOW služi i kao čekovni račun, → prethodna najava korištenja čekova, → otvara se samo onima koji imaju depozit iznad određene visine (u početku nije bio namijenjen poduzećima), → ovi se depoziti ne tretiraju kao štedni, ulaze u M1 – na njih se izdvaja obvezna rezerva i nisu osigurani- općenito, kako su uvedeni NOW računi, značenje ATS računa je opalo- SUPER NOW ili SNOW (Super Negotiable Order of Withdrawal) → slični računi uvedeni za poduzeća s minimalnim depozitima od 2.500 USD i s pravom da se na teret ovih depozita neograničeno vuku čekovi pa su bili i zamjena za transakcijske račune → od 1986. postoje samo NOW računi koji su dopušteni poduzećima***- spomenute financijske inovacije u osnovi se zasnivaju na izbjegavanju izdvajanja obvezne rezerve, primjene nižih stopa OR, uključivanju u sustav osiguranja depozita, a te su «igre» potpomognute motivom smanjivanja oportunitetnog troška držanja depozitnog novca zbog likvidnosti

37. POREZNI I ZAJMOVNI RAČUNI ( "TAX AND LOAN ACCOUNTS" ) - DRŽAVNI RAČUNI

- država je važan sudionik u raspodjeli društvenog proizvoda i drži puno depozita na transakcijskim računima što je važno i za poslovne banke i za novčanu politiku (tj. za likvidnost privrede)- Ministarstvo financija (Riznica – Treasury) ima račun kod središnje banke (FED) – to je JEDINSTVENI RAČUN (Single Account) i s njega čekovima plaća obveze države- Riznica istovremeno ima i TAX and LOAN ACCOUNTS (T&L) – POREZNE I ZAJMOVNE RAČUNE u privatnim, poslovnim bankama u cijelim SAD koje su «kvalificirani depozitari» državnog novca → na te račune kod banaka uplaćuju se porezi, doprinosi zdravstvenog

45

osiguranja zaposlenih i uplate po raspisanim zajmovima države (državne vrijednosnice, štedni certifikati)- Riznica povlači ta sredstva povremeno (svakih nekoliko dana iz velikih i nekoliko tjedana iz malih banaka) i prebacuje ih na jedinstveni račun kod FED-a, a onda tim sredstvima plaća svoje obveze- sve osigurane banke koje je odredilo Ministarstvo financija mogu biti depozitari javnog novca → takva sredstva države na T&L računima zovu se «x» salda (smatra se da je obveza prema državi ispunjena kada su sredstva uplaćena na ovaj račun)- Riznica to pažljivo radi, ovisno o poterbama isplata i u suradnji sa središnjom bankom, a istovremeno ostvaruje prihode → za vođenje T&L računa banka od države naplaćuje naknadu → država provlači priljeve kroz bankovni sustav, amortizira udare na likvidnost banaka, olakšava im održavanje obvezne rezerve (sve to radi u suradnji sa središnjom, bankom)

38. ODNOS MALIH I VELIKIH BANAKA - KORESPODENTSKA SALDA

- u razvijenm financijskim sustavima male banke drže depozite po viđenju kod velikih banaka u financijskim centrima → to su KORESPONDENTSKA SALDA – to su salda na otvorenim računima jedne (male) banke kod druge (veće) banke (ovdje je riječ o kontokorentnim ili korespondentskim odnosima)- prednosti korespondentskih salda:→ male banke mogu sredstva bolje/povoljnije plasirati i zaraditi više→ drugačiji je i sustav plaćanja (banke se povezuju u klirinške «krugove» banaka)→ male banke nemaju pristup financijskom tržištu, tj. priliku dobrog plasmana kao velike banke→ preko velikih banaka male banke lakše osiguravaju likvidnost (velike banke nemaju toliko problema s likvidnošću kao male)→ i velike banke imaju koristi- u takvom sustavu jedna velika banka obično «vuče» 10-15 malih banaka kojima pruža navedene usluge ali im održava likvidnost («Konvoj likvidnosti»)- «Male banke rade za velike banke» ali od njih dobivaju kontra usluge, primjerice, čekovni kliring, usluge deviznog tržišta, savjetničke usluge, participacije/udjele u kreditima, kamate na depozite kod velike banke koje inače ne bi mogla plasirati, usluge na tržištu VP, te potporu likvidnosti- ovi depoziti banaka kod drugih banaka (domaćih ili inozemnih) imaju sve karakteristike depozita po viđenju (kod naših domaćih banaka toga nema, ali ima međukreditiranja banaka – što je slično,ali ne i isto – i takvih odnosa s inozemnim bankama

39. INOVACIJE DEPOZITNIH RAČUNA ( ATS RAČUNI I NOW RAČUNI )

- financijske inovacije pojavljuju se zbog izbjegavanja ograničenja kamatnih stopa, ali i zbog osiguranja depozita i obvezne rezerve → svrha im je odupiranje konkurenciji nebankovnih financijskih institucija, minimiziranje oportunitetnog troška držanja depozitnog novca i izbjegavanje zakonskih ograničenja- inovacije s transakcijskim računima razvile su se u SAD zbog Regulacije Q (1933.g.) kojom je bankama zabranjeno odobravanje kamata na depozite na transakcijskim računima → novi konkurenti na tržištu prisilili su banke na inovativno ponašanje već od 70-tih, a posebice 80-tih godina prošlog stoljeća- najvažnije inovacije transakcijskih računa su ATS RAČUNI i NOW RAČUNI

46

→ SUSTAV ili RAČUNI AUTOMATSKOG PRIJENOSA = ATS RAČUNI (Automatic Transfer Service Accounts)- sustav se sastoji od transakcijskog i štednog računa (dva računa) - sredstva kolaju na sljedeći način: PRILJEV → TRANSAKCIJSKI RAČUN → ŠTEDNI RAČUN ODLJEV – NALOG → ŠTEDNI RAČUN → TRANSAKCIJSKI RAČUN → PLAĆANJE- priljev dolazi na transakcijski račun (žiro ili tekući) → žiro račun je «zero saldo» (Nul saldo ili račun nultog salda) jer se priljev automatski prenosi na štedni račun pa je samo poslužio kao račun za prihvaćanje priljeva- ovaj sustav služi za naplatu, ali i za plaćanje ako ima pokrića - odljev → kada se želi nešto platiti pokriće se uzima sa štednog računa i prenosi se na transakcijski račun s kojeg se plaća - depozitni novac se ne zadržava na transakcijskom već kao štedni depozit po viđenju na štednom računu- prebacivanje se odvija sa transakcijskih na štedne račune i obratno → sve se to radi automatski – elektronički → novac na transakcijskom računu nije, a na štednom jest osiguran → komitent uz to dobija kamatu na štedni saldo, održava likvidnost, omogućeno mu je plaćanje i postiže savršeni «Cash-management»*- TRAJNI (PERMANENTNI) NALOG ZA PREBACIVANJE – u RH postoje žiro i tekući računi, a trajnim nalogom je moguće automatsko prebacivanje sredstava zbog izvjesnih prednosti koje on ima → NEOPOZIVI NALOG ZA POVLAČENJE = NOW RAČUNI (Negotiable Order of Withdrawal)- omogućava izdavanje naloga za plaćanje koji se izdaju na teret depozita na štednim računima po viđenju - kombinacija je štednog računa po viđenju i transakcijskog računa- to je jedan račun sa dvije funkcije pa predstavlja tip općeg računa- prije toga niti banka niti štedionica nisu odobravale kamate na transakcijske račune ali su sve te institucije konkurirale za depozite po viđenju tako da su nudile besplatne usluge kao što su: knjigovodstvo plaćanja, informiranje o stanju i promjenama na računima, besplatni izvodi iz računa, izdavanje putnih čekova bez naknade, besplatne usluge sefova, platni promet uz niže naknade, i sl.- karakteristike: → niži kamatnjak nego na štedne depozite, ali daje pravo da se sredstva na njima ograničeno koriste čekovima pa istovremeno NOW služi i kao čekovni račun, → prethodna najava korištenja čekova, → otvara se samo onima koji imaju depozit iznad određene visine (u početku nije bio namijenjen poduzećima), → ovi se depoziti ne tretiraju kao štedni, ulaze u M1 – na njih se izdvaja obvezna rezerva i nisu osigurani- u SAD-u su se dramatično proširili na račun smanjivanja sredstava na ostalim transakcijskim računima koji ne nose kamatu (njihovim uvođenjem je de facto ukinuta zabrana plaćanja kamata na depozite po viđenju- u RH su izjednačene kamatne stope na žiro i tekuće račune i štedne depozite po viđenju, jer su štediše jako osjetljivi i na kamatne stope pa bi bilo seljenja ovih depozita iz banke u banku što bi povećalo troškove prebacivanja- općenito, kako su uvedeni NOW računi, značenje ATS računa je opalo- SUPER NOW ili SNOW (Super Negotiable Order of Withdrawal) → slični računi uvedeni za poduzeća s minimalnim depozitima od 2.500 USD i s pravom da se na teret ovih depozita neograničeno vuku čekovi pa su bili i zamjena za transakcijske račune → od 1986.g. postoje samo NOW računi koji su dopušteni poduzećima***- spomenute financijske inovacije u osnovi se zasnivaju na izbjegavanju izdvajanja obvezne rezerve, primjene nižih stopa OR, uključivanju u sustav osiguranja depozita, a te su «igre» potpomognute motivom smanjivanja oportunitetnog troška držanja depozitnog novca zbog likvidnosti 40. ŠTEDNI RAČUNI PO VIĐENJU

47

- ŠTEDNI DEPOZITI PO VIĐENJU su depoziti pojedinaca i domaćinstava – neprofitnih organizacija – trgovaca/pojedinaca, te neki nenamjenski i namjenski depoziti poduzeća koji po viđenju (iako su po viđenju i raspoloživi na zahtjev nisu depozitni novac već su po svojoj namjeni novčana štednja)- u pravilu su to mali iznosi osobne – privatne štednje po viđenju- važniji su za male banke i za retail banke nego za velike- kod nas su izjednačeni kamatnjaci na depozite na štednim računima i na transakcijskim računima (žiro i tekućim računima) → zbog toga ih stanovništvo drži u minimalnim iznosima- trošak banke manji je na štedne depozite (računa) po viđenju nego po transakcijskim računima jer ima manje operacija, a time i manje troška (obrada, informiranja, rijeđe promjene – podizanje, manje papira, izvoda, zaposlenika...)- postoje kao kunski i devizni štedni depoziti po viđenju- karakteristike i neke vrste:→ tradicionalno se štednja po viđenju vodi u štednim knjižicama, a danas ih zamjenjuje kompjuterska evidencija – danas se podižu bez najave (gube na značenju u odnosu na ostale (razročive) vrste depozita i zbog konkurencije novčanih fondova ali će ih uvijek biti→ MMDA (Money Market Deposit Accounts) ili depozitni račun novčanog tržišta su inovacije američkog tržišta; štedni su računi s mogućnošću da se koriste i kao transakcijski, a pojavili su se zbog uzajamnih fondova novčanih tržišta (MMMF) te nude kamatne prihode kao i MMMF prihode na udjele (ekvivalent su MMMF); ulaze u M2 jer su štednja, na njih se izdvaja obvezna rezerva i osigurani su; izrazito su kratkoročni depoziti s rokom od nekoliko dana do 3 mjeseca; štedni su računi, ali se npr. 1/5 stanja na računu može mjesečno koristiti kao transakcijski novac; sredstvima na MMDA može se raspolagati i karticama; raspoloživi su i poduzećima i građanima → OPOZIVI DEPOZITI – Call depoziti – DEPOZITI NA OPOZIV – to su zapravo KORPORACIJSKI štedni računi po viđenju kod kojih je podizanje obvezno najaviti 2-3 dana ranije pa su gotovo po viđenju

41. ROČNI ŠTEDNI DEPOZITI

- OROČENI (ROČNI) ŠTEDNI DEPOZITI su depoziti čije se upotrebe odriče njihov vlasnik na neko vrijeme - najduži rok depozita je uobičajeno 36 mjeseci tj. 3 godine- to su kvalitetni depoziti pa se banke trude produžavati ročnost- nose višu kamatnu stopu te predstavljaju pravu štednju u sudjeluju u izvorima sredstava banaka od 1/3 do 50%- minimalno oročavanje je 7 dana, a danas 30 dana- mogu biti klasični oročeni depoziti ili sve više certifikati o oročavanju (kod nas se prakticira oročavanje temeljem ugovora)- ovi depoziti nisu prenosivi na treću osobu i u pravilu su nerazročivi što daje sigurnost banci → stoga su nelikvidni i neutrživi (ako se omogućava razročavanje tada se obračunava niža - «kaznena», tj. penalizirajuća – kamatna stopa- dostupni su pojedincima i poduzećima- na njih se ne obračunava obvezna rezerva ili se obračunava najniža stopa pa banke iz njih daju više kredita→ DEPOZITNE INOVACIJE- nestaju ugovori i štedne knjižice pa i kompjutorski zapisi, a pribavljanje dugoročnih depozita osigurava se prijelazom na certifikate s većim ili manjim mogućnostima utrživosti, tj. sa ograničenim sekundarnim tržištem → to je važno i za banke i za štediše jer dosadašnji nelikvidni depozit dobija osobinu likvidnosti – može se vratiti banci prije dospijeća ili preprodati na sekundarnom tržištu → to je sekuritizacija obveza banaka (posebno raširena u SAD-u, a u EU u izvorima sredstava banaka sekuritizirano je 20,3% obveza, dok hrvatske banke uopće nemaju sekuritiziranih obveza)1. ŠTEDNI CERTIFIKATI (SC – Savings Certificate)

48

- rokovi i kamatna stopa su im kao i kod blagajničkih zapisa → to je obveza banke izdana u obliku certifikata na određeni iznos, nose fiksnu kamatnu stopu i imaju utvrđeno dospijeće- osigurani su i sve više se prodaju uz diskont (popust)- neutrživi su i ne mogu se vratiti banci- važan su izvor malim bankama i brzo im raste značenje- važni su za održavanje likvidnosti banaka jer ih vlasnici ne povlače u krizi zato što su oročeni i osigurani2. POTVRDE TRŽIŠTA NOVCA (MMC – Money Market Certificate)- zbog MMMF – pojedincima i malom biznisu, uveden iz konkurentskih razloga- ročnost je 91 dan do 6 mjeseci, minimalan iznos utvrđen 10.000 USD (danas 7.500 USD)- kamatna stopa je kao i na blagajničke zapise- može se vratiti banci, ali se obračunava kaznena kamata → to mu daje osobinu ograničene likvidnosti- osigurani su oni s denominacijama ispod 100.000 USD- ima ograničenu utrživost, ograničeno mu je sekundarno tržište- rijetko se vraća banci – vrlo su slični otvorenom fondu3. CD – DEPOZITNI CERTIFIKATI (Certificate of Deposits)- mogu poslužiti prikupljanju vrlo velike štednje s denominacijom preko 100.000 USD- zato su u pravilu neosigurane obveze banke koje se nude svima, i poslovnim poduzećima, institucionalnim investitorima i pojedincima- fiksna kamatna stopa, fiksirano je i duže dospijeće (rokovi do 3 godine)- izdaju ih velike banke, a često ih kupuju veliki institucionalni investitori- kada ih izdaju (prodaju) velike banke, zbog kredibiliteta banke, obično imaju razvijeno sekundarno tržište, a kada ih izdaju male banke nemaju sekundarno tržište zbog njihovog upitnog boniteta- služe za plasman povremeno slobodnih velikih iznosa štednje

42. PRIBAVLJENA SREDSTVA BANAKA

- banke pribavljaju kratkoročne izvore sredstava na novčanom tržištu od drugih banaka u zemlji, a ako taj tržišni kanal održavanja likvidnosti nije dovoljan onda uzajmljuju i od središnje banke kao «krajnjeg pozajmljivača» → banke međusobno to rade reciprocitetno- svrha zaduživanja uglavnom je održavanje likvidnosti pa su to sekundarni izvori likvidnosti- u izvorima većih banaka (velike inozemne banke) značajna stavka mogu biti depoziti drugih banaka (npr. držanje deviznih pričuva)- oblici zaduživanja banaka kod drugih banaka su:→ zaduživanje na međubankovnom tržištu viškova iznad obvezne rezerve kod središnje banke («fed funds»)→ REPO («Repurchase Agreements») – tržište temeljem «sporazuma o reotkupu»→ trgovina bankovnim akceptima (B/A)→ međusobne kreditne linije banaka i kontokorenti među bankama→ zaduživanje kod središnje ili drugih banaka reeskontom, relombardom→ revolving (post) krediti, i sl.- ovakav, tržišni kanal pribavljanja sredstava otvoren je za velike banke koje su na njemu glavni sudionici dok se male banke više oslanjaju na kredite središnje banke- u izvorima sredstava pribavljenih od drugih banaka česta su i dugoročna – razvojna sredstva pribavljena od drugih banaka i razvojnih institucija kao što su Svjetska banka, EBRD, IFC, IDA, HBOR i sl.- to mogu biti standardni financijski krediti bez namjene (kredit u inozemstvu za financiranje domaće kreditne potražnje – stambenih, auto kredita i sl.), financijski krediti s namjenom (robni, bank-to-bank krediti), dugoročni krediti s eurotržišta za financiranje razvojnih projekata komitenata, krediti pribavljeni emisijama zadužnica na internacionalnom tržištu (eurotržištu), bankovne kreditne linije za izvoz i sl.

49

- poslovna politika banaka pri tome mora voditi računa: 1. da li su takva zaduživanja predviđena poslovnom i razvojnom politikom komitenata, 2. da li se radi o prioritetnim i važnim ulaganjima, 3. sagledava cjelokupnu transakciju (sve koristi banke), 4. nastoji uspostaviti tijesnu suradnju sa ino-bankom (platni promet i ostale transakcije), te 5. nastoji uspostaviti čvršću poslovno-tehničku suradnju sa stranim bankama

43. TROŠKOVI IZVORA SREDSTAVA

- izračun troškova izvora sredstava omogućuje usporedbu troškova alternativnih izvora financiranja; banka nastoji pribaviti najjeftinije izvore sredstava s kombinacijom različitih sredstava raspoloživih na tržištu i uspoređuje različite troškove izvora; trošak izvora determinira prinose koje banka mora ostvariti njihovim plasmanom da bi pokrila troškove i ostvarila željenu dobit dioničarima (zato se ove metode primjenjuju kod određivanja cijene bankovnih kredita i drugih plasmana); vrsta izvora i njihova upotreba imaju veliki utjecaj na rizik likvidnosti, kamatni rizik i rizik kapitala, a postoji i veza s kreditnim rizikom OSNOVNE METODE IZRAČUNA TROŠKA IZVORA SREDSTAVA:a. METODA PROSJEČNOG POVIJESNOG TROŠKA- najčešće se primjenjuje- trošak izvora je poznat iz prošlog razdoblja ili se izračuna tako da se prosječni iznos svakog izvora iz prošlog razdoblja pomnoži s njegovim prosječnim troškom (npr. prethodne godine)- prosječni vagani trošak izvora = ukupni kamatni trošak izvora / ukupni izvori sredstava- prosječni vagani trošak izvora na koji se plaća kamata = ukupni kamatni trošak izvora / kamatonosni izvori- nedostaci:→ neki izvori bit će upotrebljeni za plasmane koji ne nose prinos (obvezna rezerva, fiksna aktiva, korespondentska salda) pa to treba uzeti obzir→ osim kamatnih postoje i drugi troškovi pribavljanja sredstava (operativni troškovi, marketing…)→ u cijenu izvora treba uključiti i prinos na dioničarski kapital→ povijesna metoda je neprimjenjiva kod velikih promjena kamatnih stopa

- zbog navedenih nedostataka, povijesna metoda se korigira na slijedeće načine:1. ako banka od ukupnih izvora može uz naplatu kamate plasirati samo određen %-tak ukupnih izvora (kamatonosna aktiva) tada će, da bi pokrila troškove izvora sredstava, morati zaračunavati najmanje onu najnižu aktivnu kamatnu stopu izračunatu kao: ukupni kamatni trošak izvora sredstava / kamatonosna aktiva2. problem stvarnih troškova izvora riješava se tako da se ukalkuliraju i nekamatni troškovi izvora – tada će najniža kamatna stopa na kredite odobrene iz tih izvora biti izračunata kao kamatni troškovi + nakamatni troškovi / kamatonosna aktiva3. da bi se izračunao ukupni trošak izvora u kalkulaciju se unosi i trošak dioničarskog kapitala – prihod koji pokriva trošak dioničarskog kapitala od (X)% = % ROE prije oporezivanja * dioničarski kapital / kamatonosna aktiva (ako dioničari očekuju (X)% prinosa na dioničarski kapital – ROE)***- ako banka nastoji pokriti kamatne i nekamatne troškove izvora sredstava, a uz to ostvariti i (X)% dobiti na dioničarski kapital tada mora zaračunati najnižu kamatnu stopu od (2) + (3)- povijesna metoda primarno može služiti ocjenjivanju proteklog poslovanja i usporedbama sadašnjih i prošlih troškova ili ukupnog rezultata → ako kamatne stope na tržištu variraju tada neće biti puno koristi od oslanjanja na povijesne troškove u planiranju budućih troškova izvora ili u određivanju cijene kredita banaka oslanjanjem na troškove izvora sredstava (taj problem posebno dolazi do izražaja kod fiksnih kamatnih stopa na kredite)

50

b. GRANIČNI (MARGINALNI) TROŠAK POJEDINAČNOG IZVORA- osnovna ideja kod ove metode je da banka određuje prihvatljivi povrat na dodatne plasmane na osnovi troška pribavljanja dodatnog izvora kojima financira takve plasmane- različiti izvori imaju i različite troškove (pasivne kamate, troškovi pribavljanja, depozitno osiguranje…) pa ih banka izračunava po pojedinim izvorima- najjednostavniji pristup je da banka planira koje će pojedinačne izvore koristiti u budućem razdoblju, izračunava njihov najniži (granični) trošak i na osnovi visine troška određuje cijenu novih plasmana koje financira iz tog izvora- granični trošak jednog izvora = kamatnjak + trošak servisa + trošak pribavljanja + depozitno osiguranje / 1 - % izvora koji ne nosi prinos c. VAGANI GRANIČNI TROŠAK SKUPA IZVORA (WEIGHTED MARGINAL COST –

WMC ili POOLED MARGINAL COST – PMC)- najbolja metoda određivanja troška izvora, tj. cijene plasmana- obuhvaća:→ granični trošak duga koji mjeri trošak potreban da bi se pribavila dodatna jedinica izvora pogodna za plasmane→ granični trošak equity kapitala koji predstavlja minimalni prihvatljivi povrat za dioničare banke => granični trošak izvora = granični trošak kapitala + granični trošak duga - izračun se provodi u 3 stupnja :1. predviđanje iznosa pojedinog izvora financiranja kredita iz vanjskih izvora i iz kapitala2. procjene graničnog troška svakog pojedinačnog izvora3. izračuna vaganog graničnog troška svih izvora zajedno- predvidivom trošku može se dodati još i premija rizika kako bi se dobila aktivna kamatna stopa prilagođena riziku svakog kreditnog dužnika → izračunati trošak nije stvarni već predvidivi (procijenjen) kojeg je u planiranju za buduću godinu predvidio ALCO odjel banke → model odražava uglavnom promjene kamatnjaka i promjene u strukturi izvora sredstava

44. RIZICI IZVORA SREDSTAVA BANAKA

- različiti izvori nose različite rizike za banku → najvažniji rizici povezani s izvorima sredstava su rizik likvidnosti, kamatni rizik, kreditni rizik i rizik kapitala RIZIK LIKVIDNOSTI- predstavlja vjerojatnost da će depozitori ili kreditori povlačiti svoja sredstva- uobičajeno se depoziti po viđenju smatraju izrazito nestabilnima, a štedni ročni depoziti izrazito stabilnim izvorima → nedepozitni izvori ne predstavljaju značajniji likviditetni problem- depoziti po viđenju su nestabilni ali je njihovo kretanje banci poznato i predvidivo → značenje im opada jer i stanovništvo i poduzeća vode bolji cash-management, a do odljeva dolazi i zbog konkurencije (MMMF)- depoziti do osiguranog limita (100.000) sele se između banaka ovisno o ponuđenoj pasivnoj kamatnoj stopi, a ponašanje depozitora s krupnijim ulozima značajno ovisi o bonitetu banke KAMATNI RIZIK- ovisi o osjetljivosti aktive financirane tim izvorima na promjene kamatnih stopa- standardan način izbjegavanja kamatnog rizika je usklađivanje kamatno osjetljivih obveza s kamatno osjetljivim plasmanima → zato banka osim raspoloživosti i cijena izvora pri njihovom pribavljanju vodi računa i o likvidnosti i o osjetljivosti bilance na promjene kamatnjaka KREDITNI RIZIK- nema izravne, ali postoji posredna veza s kreditnim rizikom:1. povećavanja pasivnih kamatnih stopa može zabrinuti deponente da im banka neće moći isplatiti depozite u rokovima njihovog dospijeća2. viši troškovi izvora mogu potaknuti banke da plasiraju sredstva u visokorizične kredite da bi održale svoju profitnu maržu- osiguranje depozita ublažava utjecaj ovih indirektnih učinaka

51

RIZIK KAPITALA- obveze imaju izravni utjecaj na kapital banke i na njezinu financijsku polugu- kapital banke košta više nego primljeni depoziti i uzeti kredit jer je veća nesigurnost povezana uz ROE i zato što su prihodi od kapitala oporezivi → zato banka može sniziti troškove izvora povećavajući financijsku polugu- taj učinak može biti varljiv ako raste rizik kapitala jer u tom slučaju rastu i troškovi ostalih izvora- uz to, regulatorna tijela mogu ograničiti rast banke – porast izvora i kreditne aktivnosti ili sjecanja drugih banaka ako je rizik kapitala banke previsok

45. POLITIKA MOBILIZIRANJA SREDSTAVA

- glavni izvor sredstava banaka za plasmane je štednja – prvenstveno kućanstava, pojedinaca, a onda i ostalih sektora (poduzeća, države te nerezidenata)- kako je sektor stanovništva glavni izvor bančinih plasmana, on zaslužuje i posebnu brigu i pozornost- u politici prema sektoru stanovništva od iznimne je važnosti razgranata mreža poslovnica koja jamči dostupnost → to je ujedno jedan od najvažnijih elemenata konkurentnosti banaka u tradicionalnim kanalima distribucije – preko šaltera (danas internet i elektronski prijenos podataka čini u Hrvatskoj dostupnu npr. japansku banku)- stanovništvo je najvažniji izvor sredstava, ali i njihov najvažniji (u RH) apsorbent- osim dostupnosti, banke sredstva štediša žele privući sve brojnijim dodatnim uslugama koje nude te stalnim inoviranjem → tome pridonosi i sve veća konkurencija i borba za komitente – banaka međusobno, ali i banaka i drugih financijskih institucija- stanovništvo je vrlo osjetljiv sektor (osjetljiviji od sektora poduzeća, države i dr.) jer se radi o njihovim vlastitim novčanim sredstvima → zato je stvaranje povjerenja ključno u bankovnom sustavu i, općenito, financijskom sektoru- po tome pitanju, banke imaju konkurentsku prednost jer postoji sustav osiguranja depozita što štedišama daje dodatnu sigurnost → zato je za iznose do 100.000 konkurencija među bankama, a za iznose iznad 100.000 postoji konkurencija među svim financijskim institucijama- dok su sredstva poduzeća silom zakona u bankovnim kanalima, sredstva stanovništva to nisu, pa se za njih treba izboriti jer postoje i druge alternative za sektor stanovništva (tezaurirani novac ili pak ulaganje u druge financijske institucije)- držanje novca «u čarapi» ili «ispod madraca» posebno je bilo izraženo u Hrvatskoj prvenstveno zbog iskustava iz prošlosti (velike nestabilnosti, inflacija, deprecijacija); danas je sustav mnogo stabilniji, uređeniji i reguliraniji → država da bi stvorila povjerenje u bankovni sustav i u sebe, jamči za staru deviznu štednju- danas je većina štednje u Hrvatskoj devizna štednja (unatoč stabilnosti kune – povijesna iskustva prevaguju) → koliko je značenje tezaurirane štednje pokazalo se 2001.g. prilikom uvođenja eura kada se u banke slilo oko 4 mlrd. DEM- hrvatske banke u stranom vlasništvu povoljnije svoja sredstva nabavljaju kod matičnih institucija nego kod sektora stanovništva pa im se zapravo isplati napraviti outsourcing – ustupiti svoja sredstva na ime depozita i prikupiti ih jeftinije na inozemnim tržištima (to za posljedicu ima gomilanje vanjskoga duga)- općenito, štednja građana ostaje najbitniji izvor sredstava banaka, a one se trude mobilizirati ju razgranatim sustavom distribucije, sustavnim marketingom, raznovrsnošću usluga, i sl.

46. POLITIKA PLASMANA BANAKA

- pod plasmanima banaka podrazumijevamo sredstva kojima banka osigurava interese svojih vlasnika → krediti su još uvijek najvažniji oblik plasmana banaka, ali ih banke sve više kombiniraju s različitim nekreditnim oblicima investicija tako da kamatni prihodi imaju trend kontinuiranog opadanja dok oni nekamatni bilježe rastući trend

52

→ još neka obilježja:- krediti banaka su najvažnija aktiva – plasman banaka (to je KREDITNA AKTIVA)- velike banke su sklonije kreditima jer se mogu izložiti i preuzimati više kreditnog rizika nego male banke- male banke preferiraju VP koji su sigurniji, traže manje servisa, a s njima u aktivi lakše održavaju likvidnost- dobri krediti i dobri dužnici već su izgubljeni za banke jer velike korporacije dobrog boniteta sekuritiziraju obveze, izlaze same na tržište vrijednosnica («Banke su izgubile najbolje komitente»)- velike korporacije traže kredit kada im je nužda pa im banke tada zaračunavaju više kamatne stope, ali velika poduzeća nose i puno depozita i usluga za banku pa ne mora biti tako uvijek- pravi komitenti banaka su mala i srednja poduzeća koja su uvijek vezana uz banku i ovisna o njoj i u dobrim i u kriznim vremenima (posebno u Japanu i u Europi)- faktori politike plasmana banaka su:→ veličina mobiliziranih sredstava (financijski/kreditni potencijal)→ stanje privrede i opseg društvene potrošnje→ monetarno-kreditna politika središnje banke → S i D za kreditima→ konkurencija drugih banaka i nebankovnih financijskih institucija (sve je veće značenje nebankovnih financijskih institucija i direktnog tržišta, pa banke gube velike komitente te se orijentiraju sve više na mala i srednja poduzeća te tradicionalno na sektor stanovništva)→ kreditna sposobnost i bonitet zajmotražilaca → faktori rizika sadržani u plasmanima, likvidnosti i prinosa→ potrebe okruženja u kojem banka djeluje za kreditom i posebnosti okruženja (poljoprivredna, industrijska, turistička regija...)- politika plasmana banaka obuhvaća:→ određivanje strukture plasmana, odnosno određivanje oblika kredita i investicija→ određivanje pravaca usmjeravanja sredstava (poduzeća, stanovništvo, poljoprivreda...)→ utvrđivanje općih uvjeta kreditiranja→ utvrđivanje metoda izbora najpovoljnijeg zajmotražioca→ određivanje visine kamatnih stopa i naknada po kreditima→ utvrđivanje procedure – kreditnih postupaka- ključni problemi uprave banke:→ kako ostvariti najvišu dobit (prinos) uz rizik koji je management banke spreman preuzeti ili mu to zakon dozvoljava (pri tome treba imati na umu da banka preuzima, kontrolira, a ne izbjegava rizik – to joj je funkcija)→ kako udovoljiti tržištu (potrebama komitenata) jer je to tržišni pristup, a kreditna aktivnost privlači i depozite→ konflikt profitabilnosti i likvidnosti – središnje pitanje za bankovni management→ mnoge alternative ulaganja za banke – treba izabrati optimalni miks ulaganja

47. RAZLIKA IZMEĐU KREDITA I INVESTICIJA BANAKA

- ukupna aktiva banaka sastoji se od 2 osnovne grupe – kredita i investicija – općenito, prosječno je 60% aktive kreditna aktiva, dok 40% ukupne aktive otpada na investicije → ovaj omjer ovisi o razvijenosti tržišta i što je ono nerazvijenije ili konzervativnije, veći je udio kredita → udio pojedine stavke ovisi također o specifičnoj kreditnoj politici pojedine banke (npr. Deutsche Bank ima samo 14% kreditne aktive – ona se na vrijeme modernizirala te je najuspješnija njemačka banka i jedna je od rijetkih koja nije u krizi) → pri ovome razmatranju pojam investicija prvenstveno se odnosi na financijske investicije iako je dio i ulaganja u materijalnu imovinu- osnovne razlike između kredita i investicija banaka ogledaju se u tome što su: KREDITI BANAKA

53

- visokopersonalizirani ugovori između banke i uzajmljivača – uvijek se posebno kroje za obje stranke (direktni odnos između banke i kreditnog dužnika)- u njima je sadržan najveći dio rizika, a s time i mogućnosti gubitka za banku- odobravanje kredita zahtijeva složene i skupe ekspertize- viši rizici kredita nose i više prihoda banci- odobravanje kredita je složenije – krediti nose više troškove, traže više rada i vremena, zahtijevaju servis i praćenje- nelikvidni su ili im je niža likvidnost- uvijek su oporezovani→ još neka obilježja:- najvažnija su aktiva – plasman banaka (to je KREDITNA AKTIVA)- velike banke su sklonije kreditima jer se mogu izložiti i preuzimati više kreditnog rizika nego male banke- male banke preferiraju VP koji su sigurniji, traže manje servisa, a s njima u aktivi lakše održavaju likvidnost- dobri krediti i dobri dužnici već su izgubljeni za banke jer velike korporacije dobrog boniteta sekuritiziraju obveze, izlaze same na tržište vrijednosnica («Banke su izgubile najbolje komitente»)- velike korporacije traže kredit kada im je nužda pa im banke tada zaračunavaju više kamatne stope, ali velika poduzeća nose i puno depozita i usluga za banku pa ne mora biti tako uvijek- pravi komitenti banaka su mala i srednja poduzeća koja su uvijek vezana uz banku i ovisna o njoj i u dobrim i u kriznim vremenima (posebno u Japanu i u Europi) INVESTICIJE BANAKA- u pravilu se ostvaruju standardiziranim (pristupnim) masovnim ugovorima kao kod ulaganja u vrijednosnice – kupnja od strane banaka je impersonalna i odvija se na otvorenom tržištu- likvidnije su i za njih postoji sekundarno tržište (npr. državne zadužnice)- imaju niži ili uopće nemaju rizik naplate- njima je lakše upravljati, nemaju servisa, to je čisto pozajmljivanje- vrednovanje im je jednostavnije jer su izložene tržištu koje stalno formira cijenu (na burzi)- drugačije su ekspertize ulaganja u vrijednosnice, itd.

48. KREDITI I KREDITNA POLITIKA BANAKA

- KREDITI su najvažnija imovina banke → prosječno obuhvaćaju 60% aktive banaka (u Hrvatskoj 55,2%, u SAD-u 56,3%, u EU 65,3%)- unatoč sve većem udjelu nekamatnih prihoda, najznačajniji su kamatni prihodi banaka (60-70%), no uz kreditnu aktivu se vežu i najveći rizici i ona je najčešći uzrok propadanja banaka- glavni izvor kreditnih plasmana banaka su ročni štedni depoziti- krediti su uglavnom osigurani (collateral): nekretninama (hipoteka), robama, dionicama, mjenicama, obveznicama, garancijama, budućim prihodima (primicima), osiguranjem kod osiguravatelja, promissory note... - još neka obilježja: - privlače depozite - zahtijevaju iskustvo i sposobnost managementa - male banke ulažu u potrošačke, osigurane kredite poljoprivredi, kredite za nekretnine (sigurno), osobne kredite, a s druge strane velike banke preuzimaju više rizika i ulažu u poslovne kredite- pritisak za profitabilnošću, likvidnošću, složenije društvo i privreda – donose inovacije u kreditnim oblicima i pristupima kreditiranju- kreditnu politiku kreira uprava (pismeno) i po potrebi ju revidira u skladu s promjenama determinanti

54

- ovisi o veličini i lokaciji banke- «Loan mix» - mješavina kredita koje banka odobrava – reflektira geografske i druge osobnosti okruženja u kojem banka posluje VRSTE KREDITAA) KREDITI ZA NEKRETNINE- čine oko 1/3 ukupnih kreditnih plasmana (60% građanima, 40% poslovnim tvrtkama)- to su hipotekarni krediti: rezidencijalni (stambeni) i poslovni- VRM (variable rate mortgages) – varira mjesečno s tržišnim indeksima, promjenjive- ARM (adjustable rate mortgage) – prilagodljiva- «klauzula akceleracije» - prisilna naplata nakon druge neplaćene rate- revolviranje 3-5 godina, nova kamatna stopa i uvjeti- «ON CALL» - jeftiniji dio, ali se odmah mora vratiti banci «na poziv» zbog likvidnosti- stambeni krediti u RH čine 31,3% kredita stanovništvuB) POSLOVNI I INDUSTRIJSKI KREDITI- karakterizira ih spor obrtaj i čine oko 20% ukupnih kreditnih plasmana (u SAD-u)- češće su kratkoročni (do 1 godine), a rjeđe dugoročni (5-7 godina)- važniji su većim bankama nego malim bankama- BRIDGE LOAN – kredit za premošćivanje čija se naplata osigurava budućim priljevima- sezonski krediti – to su samolikvidirajući, samootplativi, neosigurani, tj. osigurani sigurnom naplatom financirane robe krediti- dugoročni kredit biznisu – iznad 1 do 7 godina- još su prisutni krediti uz zalog VP, kreditne linije (bankovne linije), te krediti uz zalog police osiguranjaC) POLJOPRIVREDNI KREDITI- za njih u pravilu garantira država (nerizično) - mogu biti i kratkoročni i dugoročni- vrlo su značajni za male banke (osobito u SAD-u – preko 2/3 poljprivrednih kredita odobravaju banke sa bilančnim iznosom manjim od 15 mil. USD)- karakterizira ih mogućnost refinanciranja- to su krediti sa selektivnim obilježjima (selektivni kredit)D) OSOBNI KREDITI- najznačajniji su oni potrošački- vrlo su profitabilni i važni su i za male, ali i za velike banke- koriste se za kupnju trajnih potrošnih dobara, automobila, namještaja – osiguravaju se predmetom kupnje kao kolateralom- rokovi otplate 1-5 godina, isplata odjednom ili na rate- sve važniju ulogu imaju i kreditne kartice – kartice s odgođenim plaćanjem ili revolving kredit po karticama (kreditni limit korisniku je jednomjesečni prihod)E) KREDITI FINANCIJSKIM INSTITUCIJAMA- to su krediti drugim bankama (korespondent banke – zbog održavanja likvidnosti), financijskim kompanijama, štedno-kreditnim zadrugama, kreditnim unijama, brokerima i dealerima (za kupovinu VP – njima je to glavni izvor financiranja kupovine VP)- odobravaju ih samo velike banke- takvi krediti su sekundarna likvidnost drugima bankama- KREDITNA POLITIKA BANAKA obuhvaća: 1. definiranje ciljeva kreditne politike, 2. utvrđivanje kreditnih načela, 3. određivanje vrsta kredita – područja kredita, 4. organiziranje kreditne funkcije, 5. procedure (postupke) odobravanja kredita, 6. određivanje nadležnosti i odlučivanja, 7. kreditne spise, 8. definiranje rizika, 9. načine osiguranja kreditnih potraživanja, 10. postupke naplate kredita, 11. elektroničku obradu i arhiviranje, 12. utvrđivanje visine kamatne stope i cijene servisa***- vezano za kreditni portfelj hrvatskih banaka po sektorima bitno je istaknuti da u RH dominiraju krediti stanovništvu pa se ono javlja kao glavna novčano suficitarna i novčano deficitarna jedinica → tako je i u drugim europskim zemljama s razlikom što tamo prevaguju stambeni krediti, dok kod nas primat imaju potrošački krediti → također, ondje poduzeća

55

imaju i alternativne mogućnosti financiranja, dok su kod nas ona dominantno ovisna o bankama → RH (2002.g.): kunski krediti – stanovništvu 50,4%, poduzećima 43%, a devizni krediti – poduzećima 85%, državi 12,7%

49. ODREĐIVANJE CIJENE KREDITA

- ODREĐIVANJE CIJENE KREDITA vrlo je složen i zahtijevan proces gdje je polazna točka utvrđivanje troškova pojedinačnih izvora sredstava → potom se moraju utvrditi, izmjeriti i procijeniti svi relevantni rizici te na temelju tih izračuna odrediti premiju rizika koja se nadodaje na trošak izvora sredstava → također se moraju utvrditi svi dodatni operativni troškovi (zaposlenika, marketinga, održavanja…) koji se isto tako raspodjeljuju razmjerno na pojedine izvore → kako se ne bi ostvario nulti financijski rezultat, potrebno je nadodati i primjereni prinos za vlasnike - određivanje cijene kredita utječe na sigurnost, uspješnost, zdravlje, stabilnost i rast banaka, na održavanje kapitaliziranosti banke (adekvatnosti kapitala), zaštitu vlasnika i komitenata, na primjerenu profitabilnost, zaradu i pokrivanje troškova- postupak određivanja cijene kredita ključni je element u svim komponentama CAMELS-a, te je element ALM-a (upravljanje aktivom i pasivom) - tek 1/5 banaka u SAD-u sustavno određuje cijenu kredita, a ostatak se banaka oslanja na intuiciju ili prati konkurenciju ELEMENTI FORMIRANJA CIJENE KREDITA mogu biti:→ trošak financiranja kredita dugom→ trošak equity-a (ciljana – željena dobit)→ trošak kreditne administracije→ premija kreditnog rizika→ kolateral→ kompenzacijska salda (držanje ili oročavanje depozita)→ naknade→ kamatnjaci konkurencije (tržišne kamatne stope)- najjednostavniji i najčešće primjenjivani način određivanja cijene kredita je ugovaranje izabrane referentne kamatne stope (primarna stopa) kao indeksne stope uz dodatak marže (mark up) → noviji i složeniji načini osnivaju se na kvantificiranju početno pobrojenih elemenata i njihovom uvrštavanju u različite modele (formule) → u strukturi cijene kredita najčešće se izračunava udjel graničnih troškova pribavljenih tuđih izvora financiranja (duga), troška vlasničke glavnice (željene – ciljane dobiti) i premije kreditnog rizika → najveće svjetske banke cijenu kredita uzimaju samo kao jedan od elemenata u sve šire primjenjivanom modelu stalnog izračunavanja profitabilnost banke iz ukupnog odnosa s pojedinim komitentom PROFITABILNOST OSTVARENA IZ ODNOSA S POJEDINIM KOMITENTOM - ovdje se radi o analizi profitabilnosti banke iz ukupnog poslovanja s pojedinim komitentom (prihodi od svih usluga uspoređuju se s troškovima povezanim uz ostvarenje tih prihoda)- na osnovi rezultata ove analize banka pregovara s komitentom o cijeni kredita ali i ostalih usluga - izračunava se profitabilnost po segmentima poslovanja (linijama proizvoda)- PRIHODI ( =, <, ili > ) TROŠKOVI + ŽELJENA DOBIT;a) PRIHODI = TROŠKOVI + ŽELJENA DOBIT → ostvareni povrat jednak zahtijevanom povratub) PRIHODI < TROŠKOVI + ŽELJENA DOBIT → neprofitabilan odnos s komitentomc) PRIHODI > TROŠKOVI + ŽELJENA DOBIT → povrat veći od minimalnog, zahtijevanog povrata banke*- ako su prihodi veći od troškova, a manji od zbroja troškova i željene dobiti – odnos profitabilan ali se ne ostvaruje minimalni prihvatljivi povrat za banku- cijena kredita tradicionalno uključuje: 1. sporazumnu kamatnu stopu, 2. naknade i provizije,

56

3. kompenzirajuća salda, ali ima još elemenata koje treba uključiti a dijele se na troškovne, prihodne i indiredktne čimbenike cijene kreditaA. TROŠKOVNE KOMPONENTE KREDITNOG ODNOSA- uključuju: a) trošak izvora sredstava (financiranja kredita)- ponderirani granični trošak skupa različitih izvora financiranja kredita ili ponderirani granični trošak kapitala u trenutku kada je kredit bio odobren (ponderiranje – efektivni granični trošak svakog izvora zaduživanja podijeljen udjelom sredstava pogodnih za investiranje iz tog izvora); trošak kapitala = trošak izvora (duga) + trošak vlasničke glavnice b) trošak kreditne administracije- trošak kreditne analize i odobravanja kredita (osoblje, režije, direktni troškovi slanja računa, knjiženja plaćanja i održavanja kolaterala)- izračunava se na jediničnoj osnovi ili kao fiksni postotak kreditac) trošak rizika neplaćanja- svrstavanje kredita u rizične skupine- mjera troška rizika = povijesna stopa nepodmirenja kreditnih obveza za kredite u određenoj rizičnoj skupini * nepodmireni dio duga po kredituB. PRIHODNA KOMPONENTA KREDITNOG ODNOSAa) kompenzirajuća salda- obveza držanja salda depozita kod banke kao dio kreditnog ugovora → najčešće: minimalni iznos depozita po viđenju kao %-tak kredita- obveza se ugovara kao: prosječno knjigovodstveno stanje depozita u određenom vremenu, prikupljeni depoziti = knjigovodstveni depoziti – prosječne fluktuacije, depoziti pogodni za investiranje = prikupljeni depoziti – obvezna rezerva- primjer: kod kreditnih linija gdje banka ne zna koliko će i kada od linije komitent stvarno koristiti → uobičajeno pravilo 5 + 5 (5% od raspoloživog + 5% stvarno povučenog kredita) → kredit 500.000, iskorišteno 400.000, «5+5» → depozit = 25.000 + 20.000 = 45.000b) naknade- povećavaju profitabilnost (ROA i ROE)- regulacija kapitala (adekvatnosti) povezana s rizičnosti kredita- najznačajnije:→ naknada za odobravanje kredita ("facility fee") - naknade za odobravanje kredita, za osiguravanje sredstava za kredit (ako zajmotražitelj odustane, to je jedina zarada banke)- od 0,125 do 0,5 traženog kredita→ naknada za neiskorišteni dio kredita ("commitment fee")- ista svrha ali za neiskorišteni dio kredita→ naknada za konverziju- kod preobrazbe revolving kredita u kredit s fiksnim rokom- nadoknađuje banci gubitke zbog odustajanja od kredita, troškove rezerviranja, a neiskorištenja sredstava ili izostanak očekivanog prihodac) aktivne kamatne stope- određuju se kao bazna stopa + premija- kao referentne kamatne stope mogu se pojaviti indeksi bančinog troška izvora sredstava, ali banke nude i alternative: kamatnjaci na državne zadužnice, kamatnjaci na tržištu federalnih fondova ("fed funds rate"), kamatnjaci na bankovne depozitne certifikate (CD), kamatnjaci na komercijalne papire (CP), LIBOR, ponderirani trošak izvora sredstava banke- ovdje se radi o povezivanju kamatno osjetljive aktive s kamatno osjetljivim obvezama (kamatna stopa ovisi o promjeni troška zaduživanja)- referentna stopa tradicionalno se uzima za najnižu kamatnu stopu za nerizične – prvoklasne dužnike i služi kao benchmark za ostale dužnike kojima se na tu primarnu stopu dodaje premija ovisno o njihovoj rizičnosti- bazna stopa odražava bančine ponderirane troškove financiranja kredita dugom, ciljani (fair) povrat kao trošak dioničarskog kapitala, ostale troškove i umjereni (srednji) rizik → tako

57

definirana bazna stopa omogućava bankama da cijenu kredita utvrđuju iznad – s premijom (za mala poduzeća i pojedince koji nemaju izbora) ali i ispod bazne stope – diskontiranjem (za veća poduzeća koja mogu pribavljati alternativne izvore sredstava emisijama zadužnica) → kod pada kamatnih stopa velike banke ponekad nisu snižavale primarnu stopu već su boljim komitentima davale popust (discount) i za njih je vrijedila subprimarna (niža) stopa → zato se danas govori o baznoj stopi koja nije uvijek najniža, a banke uzimaju brojne primarne stope kao bazne- promjene rizičnosti kredita kroz vrijeme odražava i način obračuna premije ili diskonta → kod metode zbrajanja ("prime – plus pricing") na baznu stopu dodaje se premija rizika, a kod metode množenja ("prime – time pricing") bazna stopa množi se s faktorom prilagodbe koji može biti veći (premija) ali i manji (diskont) od 1- stanje u RH → efektivna kamatna stopa (EKS) pokazuje ukupne troškove (kamatnjak) koje komitent plaća otplatom kredita (predstavlja stvarnu cijenu kredita/prinosa na depozit → izražava se kao postotak na godišnjoj razini za sve banke i štedionice u RH prema propisima HNB-a → aktivne kamatne stope uključuju: godišnju kamatnu stopu, interkalarnu kamatu, naknade, kompenzirajuća salda (ako su uvjet kredita) i kamatnu stopu koju banka na njih plaća, te otplatu rate kredita i glavniceC. INDIREKTNI ČIMBENICI- podrazumijevaju: stanje na tržištu (kamatnjaci konkurencije, mogućnost pribavljanja nebankovnih izvora), kvalitetu, vrijednost i mogućnost unovčivosti kolaterala, rokove kredita, restriktivnost klauzula kreditnog ugovora (općenito, restriktivnije klauzule snižavaju cijenu kredita), moguća ograničenja visine (lihvarskih) kamatnih stopa na kredite, ostale odnose s dužnikomD. ŽELJENA DOBIT- posebno se izračunava i alocira svakom kreditu- izražava minimalni povrat dioničarima po svakom kreditu- ŽELJENA DOBIT = (VLASNIČKA GLAVNICA / UKUPNA IMOVINA BANKE) * ŽELJENI POVRAT * IZNOS KREDITA- uobičajeno, ako je odnos vlasničke glavnice i duga 10% prema 90%, kreditu se alocira 10% iz vlasničke glavnice te 90% kredita se financira dugom→ IZRAČUN CIJENE KREDITAPOTREBNA MARŽA = OMJER VLASNIČKE GLAVNICE * ŽELJENA PROFITABILNOST VLASNIČKE GLAVNICE- komponente cijene kredita :troškovi financiranja dugom+ trošak administracije+ porezi= ukupni troškovi+ potrebna marža= KREDITNA STOPA→ IZRAČUN CIJENE KREDITA (uključeni troškovi, identificirani rizik i profitna stop a) → IZRAČUN ŽELJENE KAMATNE STOPEprofitna stopa***+ troškovi (izvora sredstava, aministracije)+ rizici (kreditni, rizik dospijeća, rizik kolaterala)= ŽELJENA KAMATNA STOPA***→ IZRAČUN PROFITNE STOPE → M = (ROE * L / 1 – t ) – (L * C), gdje je: C – trošak izvora sredstava, L – omjer kapitala i aktive, t – porezna stopa, ROE – željena profitabilnost vlasničke glavnice→ premija kreditnog rizika – određena na temelju credit scoringa ili kreditnog rejtinga agencije→ premija rizika dospijeća – duži rok, viša premija→ premija rizika kolaterala – vrednuje smanjenje vrijednosti kolaterala u odnosu na kredit u roku kredita→ IZRAČUN REFERENTNE STOPE

58

ponderirani trošak duga+ ciljana neto kamatna marža (pokriva troškove, poreze i ciljanu dobit)= potrebna kamatna marža- maksimalna premija na referentnu kamatnu stopu (premija za komitenta normalnog rizika)REFERENTNA KAMATNA STOPA (zaokružuje se na najbliže četvrtinu postotka)

50. TRANSFERNE CIJENE U BANKAMA

- TRANSFERNA CIJENA je ona cijena koja se zaračunava kada jedan organizacijski dio banke osigurava sredstva drugom organizacijskom dijelu iste banke → sredstva se (virtualno, a ne fizički) transferiraju unutar banke po utvrđenim transfernim cijenama- MODEL TRANSFERNIH CIJENA omogućava:1. bolje mjerenje profitabilnosti2. veću motivaciju managera – bolju povezanost ciljeva managera s ciljevima banke3. autonomiju organizacijskih dijelova4. olakšava određivanje cijene proizvoda- ovakav model mjeri doprinos pojedinog organizacijskog dijela, komitenta ili proizvoda ukupnoj profitabilnost banke → to je model upravljajnja profitabilnošću banke temeljem upravljanja kamatnom maržom – MODEL ALOKACIJE NETO KAMATNIH PRIHODA- ciljevi:1. omogućiti mjerenje neto kamatnih prihoda na razini organizacijskih dijelova, pojedinih proizvoda ili komitenata2. olakšati poslovnim dijelovima banke odlučivanje o visini cijene proizvoda3. omogućiti da se poslovni dijelovi koncentriraju samo na prodaju- medijator je centralna financijska jedinica (riznica) koja preuzima tržišne rizike, dok kreditni rizik ostaje vezan uz poslovne dijelove koji poznaju kreditnu sposobnost i rizik svojih komitenata- "MATCHED MATURITY" METODA (jedan proizvod/transakcija – jedna cijena) → suvremena, najkompleksnija metoda → transferna cijena dodjeljuje se svakom proizvodu/transakciji, a ne grupi proizvoda sličnih karakteristika → metoda vodi računa o ročnosti, valuti, novčanom toku i drugim karakteristikama transakcija koja je tako usklađena ("matched") s pretpostavljenim internim transferom sredstava → kamatni, valutni i rizik likvidnosti su kroz transfernu cijenu prebačeni na riznicu, a kreditni rizik i dalje ostaje na poslovnim jedinicama → ovom metodom uprava banke dekomponira neto kamatnu maržu i dodjeljuje odgovarajući neto kamatni prihod svakoj poslovnoj liniji

51. FINANCIJSKE INVESTICIJE BANAKA

- investicije banaka prosječno obuhvaćaju oko 40% aktive i to su uglavnom financijske investicije, dok je određeni dio rezerviran i za one realne FINANCIJSKE INVESTICIJE BANAKA su:1. GOTOVINA- metalni i notalni novac, gotovina ("vault cash")- banke ga drže na minimumu potrebnom za gotovinske isplate- odnosi se na efektivni novac u blagajnama banaka, trezorima, bankomatima ("float" – lebdeći novac)- ne nosi prinos pa je prisutan oportunitetni trošak- što je veća banka, drži manje (relativno) gotovine2. DEPOZITNI NOVAC- ne nosi prinos pa ga banke drže u minimalnom iznosu zbog istih razloga kao i gotovinu- banke ga drže na vlastitim računima kod središnje banke ili kod drugih banaka (klirinških banaka)- drži se na minimumu koji je dovoljan za održavanje likvidnosti, nesmetano odvijanje platnog prometa te za obavljanje obveza koje se moraju izvršiti3. SREDSTVA NA KORESPONDENTSKIM RAČUNIMA (u zemlji i inozemstvu)

59

- sredstva koja male banke drže kod velikih zbog veličine ili geografske lokacije- za hrvatske banke posebno su važni "NOSTRO" računi banaka u inozemnim bankama4. INVESTICIJE (ULAGANJA) U VRIJEDNOSNICE- osciliraju, a obuhvaćaju 10-40% aktive banaka- investicijski portfelj banaka u širem smislu obuhvaća nekreditne plasmane, a u užem smislu ulaganja u zadužnice (u njih se ulaže tek nakon gotovine i zadovoljavanja potražnje za kreditima)- odluke o ulaganju u zadužnice ne temelje se na velikim analizama i odlučivanju, nego eventualno:o roku i dospijeću zbog kamatnog rizika uslijed promjena kamatne stope, o poreznim posljedicama, o prinosima- razlozi zašto banke ulažu u vrijednosnice – zadužnice u:→ diverzifikacija zbog smanjivanja rizika plasmana→ osiguravanje likvidnosti (prodaja na sekundarnom tržištu, REPOS, rediskont)→ posjedovanjem VP smanjuju se nekamatonosne rezerve likvidnosti (likvidnosna rezerva)→ porezne olakšice ili nisu oporezovane→ smanjuje se rizična aktiva – zbog udovoljavanja adekvatnosti kapitala jer se smatraju nerizičnima (najkvalitetniji VP)→ zakonska obveza zbog održavanja omjera likvidnosti- bitno je istaknuti da su investicije banaka u VP prvenstveno sekundarna rezerva likvidnosti, a ne sredstvo špekulacije → banke sudjeluju u kupoprodaji VP zbog poboljšanja investicijkog portfelja- općenito, što je niži kapital banke, više je investicija u vrijednosnice- u recesiji banke više ulažu u vrijednosnice jer tako plasiraju viškove sredstava zbog smanjivanja potražnje za kreditima, a u razdobljima rasta (uzleta) privrede u isplativije kredite- male banke karakterizira izraženija sklonost ulaganja u VP, ali ne zbog zarada već zbog likvidnosti (sigurnost i likvidnost banci je važnija od zarade iako je i ona važna)- banke najčešće od vrijednosnica ulažu u:A. ZADUŽNICE MINISTARSTVA FINANCIJA – DRŽAVE- one su utržive, likvidne (zbog toga je prisutna ekstremna sklonost blagajničkim zapisima – zbog mogućnosti rediskonta)- sigurna naplata, nema "default" kreditnog rizika- nose nekakav prinos (iako niži)- najvažniji za banke među svim alternativnim VPB. AGENCIJE DRŽAVE- ulaže se manje nego u državne zadužnice- neznatno su rizičnije- neke imaju a neke nemaju sekundarno tržište- nose viši prinos od državnih zadužnica- to su, primjerice, agencije za izvoz, poljoprivredu, razvoj…C. GRADOVI, DRŽAVE, OKRUZI (ŽUPANIJE) – MUNCIPALNE ZADUŽNICE- zbog poreza, neoporezovani prinos ili niži porez (zato što je taj porez ostavljen njima, a nije u nadležnosti središnje vlasti)D. KORPORACIJSKE VRIJEDNOSNICE- nose komercijalni rizik neplaćanja (rizične)- danas su to i junk bonds- "private placement" – banka stječe i druga prava***- stanje u RH (2003.g.) → trezorski i blagajnički zapisi HNB-a 4,5%, investicijski porfelj VP 6,6%, trgovački portfelj 4,2% = sveukupno 15,3% (SAD – zadužnice 22,7% aktive, EU – 19,7% aktive; Mizuho 25,2%, Deutsche Bank 69,2, Bank One 26%)5.PRODAJA LIKVIDNIH VIŠKOVA (FEDERAL FUNDS) DRUGIM BANKAMA 6. FIKSNA AKTIVA- 3-5% aktive (nekretnine, oprema, namještaj, zgrade)- minimum potreban za pružanje financijskih usluga

60

- zakonska ograničenja7. DEVIZNI PLASMANI- nije dnevna briga ppb-a- smatraju se investicijom iako kod nas danas postoje i devizni krediti8. VEĆINSKI UDJELI U DRUGIM BANKAMA, FINANCIJSKIM INSTITUCIJAMA I POSLOVNIM PODUZEĆIMA- u RH 1,3% aktive- nisu značajni ni u američkim ni u europskim bankama → banke nisu vlasnici privrede, već prvenstveno financijske institucije koje svoja sredstva plasiraju po vjerovničkom, a ne na temelju vlasničkog principa

52. USLUŽNI POSLOVI I PRIHODI BANAKA

- USLUŽNI I IZVANBILANČNI POSLOVI i NEKAMATNI PRIHODI postaju sve važniji u poslovanju banaka- banke tradicionalno najviše ostvaruju kamatnih prihoda iz kreditnih poslova, ali se to mijenja → nekamatni prihodi banaka su danas najdinamičnija komponenta u strukturi bankovnih prihoda, a istovremeno neto kamatna marža kontinuirano opada 90-tih godina- nekamatni prihodi imaju pozitivne učinke na pokazatelje profitabilnosti banaka koji su svugdje u svijetu dobri zadnjih 10-tak godina- velike banke imaju konkurentske prednosti u obavljanju uslužnih poslova zbog ekonomije razmjera, sposobnosti da pružaju širok asortiman usluga, visoke produktivnosti, šire mreže poslovnica i učinkovite troškovne, strukturne i rizične diverzifikacije usluga- osim standardnih usluga uz naplatu naknada i provizija ("commision business") banke su danas ušle i u poslove: underwritinga, upravljanja imovinom ("asset management"), skrbi o vrijednosnicama ("custody"), procesuiranja informacija, savjetovanja, i sl. razlozi šireg ulaska banaka u ove poslove su:1. u visokokonkurentskom okruženju banke moraju plaćati više kamatne stope na depozite i zaračunavati niže kamatnjake na kredite što im smanjuje kamatnu maržu → skuplji izvori posljedica su konkurencije banaka ali i nebankovnih institucija i instrumenata tržišta vrijednosnica → razvoj financijskog tržišta donosi alternativne instrumente investiranja i financiranja (to kontinuirano smanjuje kamatne prihode i stalni je pritisak na kamtnu maržu)2. dodatni razlog su stalni zahtjevi za adekvatnošću kapitala koji su povezani s rizicima u (uglavnom kreditnim) plasmanima → rizični kreditni plasmani smanjuju se manje rizičnim uslužnim i izvabilančnim poslovima3. informatički i komunikacijski napredak omogućava kreiranje novih uslužnih poslova koji se do sada nisu mogli, nisu se isplatili ili ih nije bilo sigurno nuditi (posebno stanovništvu koje koristi puno usluga)4. pruža se sve više nekreditnih i nedepozitnih usluga uz kredite i depozite , koje nose sve značajnije prihode od naknada5. važni su i interesi uprave jer pokazatelj profitabilnosti ROA i ROE, kao i novi rizikom prilagođeni koji uzimaju u obzir rizičnost plasmana (RAROC, RORAC) ih motiviraju da neto dobit kao polaznu veličinu ovih izračuna povećavaju manje rizičnim uslužnim i izvanbilančnim poslovima- u bankama u SAD-u nekamatni prihodi sudjelovali su (2002.g.) u strukturi ukupnih prihoda sa 43% i to ovim redoslijedom: naknade po depozitnim računima, povjerbeni (trust) poslovi, servisni poslovi uz kredite, naknade iz trgovanja financijskim instrumentima – udio nekamatnih prihoda u ukupnim prihodima banaka u RH (2003.g.) iznosio je 28,6%- aktivnosti koje nose nekamatne prihode, u EU su gruprane u 3 skupine: 1) naknade, 2) kapitalni dobici iz trgovanja vrijednosnicama, devizama i derivatima, 3) dobici od vrijednosnica (prihodi od dionica i sudjelujući interesi) → najviše nekamatnih prihoda banke u EU ostvaruju od naknada i provizija → naknade banaka u EU ostvaruju se iz slijedećih uslužnih poslova: usluge po transakcijskim računima, upravljanje tuđom

61

imovinom – portfeljem, platni promet, vođenje investicijskih fondova, vođenje mirovinskih fondova, brokeraža vrijednosnica, prodaja polica osiguranja i udjela u invsticijskim fondovima, usluge investicijskog bankarstva, usluge uz stambeno kreditiranje, pribavljanje informacija i podataka, kupnja i prodaja deviza, kreditne kartice, čuvanje i upravljanje vrijednostima, naplaćivanje za druge, putne usluge, porezno savjetovanje i povrat poreza, računovodstveni servis, financijsko savjetovanje, usluge maloprodajnog bankarstva

53. UPRAVLJANJE LIKVIDNOŠĆU I OTKLANJANJE NELIKVIDNOSTI BANAKA

- povjerenje javnosti u banke i bankovni sustav – ključno je pitanje banaka i jedna od temeljnih briga regulatora i upravljača bankama → upravo je načelo likvidnosti (kao jedno od načela bankovnog poslovanja) usko povezano sa stjecanjem i zadržavanjem povjerenja u određenu banku i bankovni sustav što podrazumijeva vjeru vjerovnika – prije svega deponenata, da mogu povući svoje depozite kad god ih trebaju (po viđenju) ili u rokovima njihovog dospijeća → zato su deponenti legitimno zainteresirani za likvdnost banaka, jednako kao i regulatori, upravljači, nezavisni analitičari- općenito, određeni imovinski oblik karakterizira likvidnost kada se on s lakoćom može zamijeniti za bilo koji drugi imovinski oblik bez visokih transakcijskih troškova, gubitka vremena i uz nominalnu vrijednost- likvidnost banke je funkcija sljedećih faktora: fluktuacija depozita, fluktuacija priljeva, deviznih plaćanja, potreba za gotovinom, obveza prema SB te psiholoških faktora***- HNB likvidnost banaka održava odlukama o: visini, uvjetima i načinu održavanja minimalne likvidnosti banaka, obveznim okvirima ročne strukture plasmana banaka, načinu korištenja OR radi održavanja likvidnosti banaka, uvjetima korištenja kratkoročnih kredita kod HNB-a za održavanje dnevne likvidnosti banaka, minimalnim općim uvjetima kreditne sposobnosti banaka, datumima nelikvidnosti banaka te načinu formiranja posebne rezerve banaka za osiguranje likvidnosti po osnovi štednih uloga i transakcija građana- u jednostavnom okruženju banaka (kada nema realokacije između banaka) likvidnost se mjeri jednostavnim koeficijentima (omjerima), primjerice:JEDNOSTAVNI KOEFICIJENT LIKVIDNOSTI = ((tekuća aktiva – tekuće obveze) / ukupna aktiva) * 100- STOPE LIKVIDNOSTI BANAKA (INDIKATORI): 1) odnos kredita i depozita, 2) odnos likvidne aktive i ukupnih depozita, 3) likvidna prema ukupnoj aktivi, 4) likvidna aktiva prema kratkoročnim obvezama, 5) prosječna dospjelost plasmana u VP- u razvijenim tržištima, kako bi se što kvalitetnije upravljalo likvidnošću banaka, razvijen je ASSET and LIABILITY MANAGEMENT (UPRAVLJANJE AKTIVOM I PASIVOM) kako bi se procjenjivala likvidnost u budućnosti KOMPONENTE POLITIKE LIKVIDNOSTI 1) ODRŽAVANJE STRUKTURE STABILNIH I LIKVIDNIH SREDSTAVA KP TE

SINKRONIZACIJA ROKOVA PLASMANA S ROKOVIMA DOSPIJEĆA BANČINIH OBVEZA

- politika plasmana usklađuje se sa visinom raspoloživih sredstava KP, ali i sa njihovom stabilnošću → ocjenjuje se struktura sredstava KP prema iznosima, ročnosti i stabilnosti - prema stupnju stabilnosti izvori sredstava KP grupiraju se u:a) potpuno stabilna sredstva – kapital banke, dugoročni depoziti, sredstva iz dugoročnih kredita dobivenih od domaćih i inozemnih banaka, sredstva pribavljena dugoročnim obvznicama i kapitalne noteb) stabilna sredstva – sredstva po viđenju stalnih komitenata čiju dinamiku i prosječno stanje banka dobro poznaje (banka ih može predvidjeti)c) nestabilna sredstva – depoziti koji se pojavljuju često, možda redovito, ali nepravilno i po visini i po trajanju (roku) depozitad) povremena sredstva – stalno praćenje2) FAKTORI LIKVIDNOSTI I NELIKVIDNOSTI BANKEA) FAKTORI LIKVIDNOSTI

62

- svaki faktor koji pozitivno utječe na likvidnost bankea) UNUTRAŠNJI FAKTORI LIKVIDNOSTI – povećavaju likvidnost i stabilnost sredstava KP, a to su: povećavanje broja deponenata te iznosa depozita postojećih deponenata, emisije dionica, emisije VP (dužničkih), zaključivanje financijskih kredita te kreditnih linija, uredna naplata kredita o roku, prodaja deviza, smanjenje bančinih obveza (isplata depozita po viđenju i prema ročnosti, isplata odobrenih kredita, plaćanja dospjelih kreditnih obveza kod drugih banaka te obveza iz uslužnog poslovanja i zakonskih obveza)b) VANJSKI (EKSTERNI) FAKTORI LIKVIDNOSTI – instrumenti i mjere kojima središnja banka regulira likvidnost banke i veličinu novčane mase, utjecaj inflacije, stanje i uvjeti na financijskom/novčanom tržištu te izvršavanje obveza komitenata banke i drugih banakaB) FAKTORI NELIKVIDNOSTI- negativno utječu na likvidnost banke- to su: nelikvidnost komitenata banke, neizvršavanje ugovornih obveza, nenaplativost kredita, prolongiranje naplate dospjelih potraživanja, obračun ali ne i naplata kamata, reprogramiranje kredita, nagle restrikcije monetarno-kreditne politike, pretvaranje depozitnog novca u štednju, robu ili devize zbog uvoza, nemogućnost prodaje deviza, i sl.3) FORMIRANJE REZERVI LIKVIDNOSTI1. PRIMARNE REZERVE LIKVIDNOSTI- sredstva na žiro računu banke kod SB ili kod drugih banaka, gotovina u blagajnama, trezorima i u bankomatima2. SEKUNDARNE REZERVE LIKVIDNOSTI- aktiviraju se nakon primarnih rezervia) sredstva rezervacije banke za održavanje likvidnosti (fond)b) sredstva bančinog portfelja sposobna za refinanciranje kod SB ili drugih banaka: reeskont mjenica, relombard (BZ-a), reeskont kredita na osnovi mjenice, prodaja blagajničkih zapisa HNB-a ili državnih zadužnica, prodaja devizac) sredstva posebne rezerve likvidnostid) dio sredstava obvezne rezervee) posebni krediti za likvidnost kod SBf) posebni krediti za isplatu štednje i sredstva sa tekućih računag) višak potraživanja na računima u inozemstvuh) sredstva pribavljena na tržištu novca i kratkoročnih VP: money market loans (kratkoročne novčane pozajmice), money market papers (VP novčanog tržišta), federal funds, repurchase agreements (sporazumi o reotkupu), prodaja kratkoročnih i dugoročnih VP na sekundarnom tržištu, emisije kratkoročnih zadužnica, sekuritizacija dijelova aktive, krediti od drugih domaćih i inozemnih banaka3. TERCIJARNA REZERVA LIKVIDNOSTI- sva potraživanja koja banka može naplatiti tek o roku dospijeća4) OTKLANJANJE NELIKVIDNOSTI- NELIKVIDNOST → pri povlačenju depozita zbog društvenih, političkih i gospodarskih razloga → do nelikvidnosti banke dolazi kada povlačenje depozita, odobreni krediti, obveze prema središnjoj banci tj, odljevi sredstava nadilaze veličinu priljeva novih depozita, otplata kredita, primljenih kredita i sl. problem nelikvidnosti se razriješava interveniranjem i u pasivi i u aktivi →1. POVEĆANJE OBVEZA – RAZNOVRSNI OBLICI UZAJMLJIVANJA (RJEŠENJA U PASIVI)a) UZAJMLJIVANJE OD SREDIŠNJE BANKE- krediti za dnevnu likvidnost, ulazak u OR (restriktivno, rijetko), krediti za pokriće štednih uloga- SB je u ovom slučaju pozajmljivač u krajnjoj nuždi (kada se iscrpe druge tržišne mogućnosti) i imaformalno neograničen financijski potencijal- discount window – diskontni "prozorčić" za refinanciranje kod SB (banke drže dio plasmana u aktivi koji je pogodan za financiranje kod SB – sada relombard, rediskont)

63

- federal funds – viškovi na računima kod SB → fed fondovi – prosječno stanje na žiro računu kod SB zadnja 3 tjedna je OR, ostalo viškovi ili manjkovi (sva sredstva se drže na depozitnom računu banke kod SB)- pozajmice (zbog čestih promjena salda) kratke – overnight (prekonoćne) → banke tako koriste maksimalno svoj kreditni potencijal i ostvaruju prihod i na manje novčane iznose => OR gubi značenje zaleđenih i blokiranih sredstava (u RH prekonoćni krediti)b) ZADUŽIVANJE BANAKA KOD DRUGIH BANAKA- ovdje treba izdvojiti: reeskont/rediskont (kvalitetne mjenice), REPO (sporazumi o reotkupu), relombard (komercijalni i sl. papiri), bankovne kreditne linije, krediti banaka drugim bankama (kratkoročni direktni krediti – rašireni i u RH → MK – međubankovno kreditiranje), trgovina bankovnim akceptimac) DISKONTNE KUĆE/BANKE- V.B. → specijalisti za refinanciranje- slično kao i SB samo su ovo poslovne banked) POVEĆANJE DEPOZITA- ne može pomoći banci u kratkom roku (treba podizati pasivne kamatne stope, a kako su izvori kratkoročni, morat će uskoro svim deponentima plaćati višu kamatu – pokazat će se gubici na kraju razdoblja u računu dobiti i gubitka) → druge banke će se oduprijeti ovakvom pokušaju- treba bježati iz banke koja nudi ili naglo i značajno podiže pasivne kamatne stope (to je uvijek sumnjivo javnosti, a ponegdje država brani ili penalizira neuobičajeno visoke pasivne kamatne stope)2. PRODAJA DIJELA AKTIVE (RJEŠENJA U AKTIVI)- banci je za održavanje likvidnosti važna pasiva, ali i aktiva tj. stupanj njezine unovčivosti određuje likvidnost banke- neki dijelovi aktive mogu se brzo unovčiti na razvijenom sekundarnom tržištu:a) PRODAJA ZAJMOVA/KREDITA- veliki, hipotekarni, potrošački kreditib) PRODAJA POSLOVNOG PROSTORA, ZGRADA, OPREME, POSLOVNIH JEDINICAc) PRODAJA DEVIZA- središnjoj banci ili onoj banci kojoj trebaju sredstva za inozemne poslove njenih komitenatad) PRODAJA VRIJEDNOSNICA- npr. kratkoročnih CD, BZ, obveznicae) PRODAJA POTRAŽIVANJA PREMA DRŽAVIf) PRODAJA VLASNIČKIH UDJELAg) PRIJEVREMENA NAPLATA KREDITA- banke u pravilu ne smiju prijevremeno naplatiti kredit zbog ugovora koji je sastavni dio kredita - ovo može doći u obzir kada se radi o varijanti kredita "na opoziv" – tzv. CALL kredit (tada banka u svakom trenutku ima pravo tražiti opoziv ili otplatu cjelokupnog zajma)→ neki dijelovi aktive su lakše, a neki teže utrživi – zato bančina kompozicija aktive utječe na likvidnost (komponiranje aktive stvar je uprave banke)→ važno je za napomenuti da je, uz likvidnost, važan i prinos po aktivi – to proturječi politici likvidnosti i ostalim ciljevima → likvidnost i profit suprostavljeni ciljevi→ ako su državni VP potpuno likvidni – relativno im je nizak prinos u odnosu na bankovne kredite, pa na razvijenom tržištu vrijedi: PRAVILO 1. – banke drže onu razinu (udjel) likvidne aktive koja će omogućiti likvidnosne potrebe, ali upotrebljavaju ostale izvore za onu aktivu s kojom postiže druge ciljeve (dobit), PRAVILO 2. – što je razvijenije sekundarno tržište to je banci lakše održavati likvidnost i više mogu plasirati u kredite kako bi ostvarile višu dobit→ sekundarno tržište «briše» granice likvidne i nelikvidne aktive, povećava stupanj likvidnosti kroz bržu unovčivost dijelova aktive i omogućava da se veći dio kreditnog potencijala plasira u profitabilna (kreditna) ulaganja3. SEKURITIZACIJA AKTIVE

64

- SEKURITIZACIJA AKTIVE definirana je kao sposobnost i mogućnost banke da sekuritizira dijelove aktive, kao npr. automobilske, potrošačke, hipotekarne kredite, kreditne kartice i sl., te tako povećava svoju sposobnost održavanja likvidnosti → suvremena metoda upravljanja likvidnošću koju je omogućio razvoj tržišta kapitala- sekuritizacijom banka pretvara budući keš (novac) u sadašnji keš kojim udovoljava likvidnosti → na taj način se nelikvidni dijelovi imovine/aktive pretvaraju u likvidne → primjerice, na temelju nelikvidnih dijelova aktive (hipotekarnih, potrošačkih, automobilskih kredita) banka emitiraju VP na temelju čega se budući novčani tokovi pretvaraju u sadašnje novčane tokove- u razvijenim financijskim tržištima banka može:a) prodati vrijednosnice (državnoj instituciji, drugoj banci...) uz diskont ili povjeriti povjerbenoj kući (a ova će onda emitirati zadužnice na osnovi takve aktive)b) može zadržati plasman, ostati likvidna, zaraditi – sama sekuritizira (kod nas još ne ali se radi na tome)- primjer gotovog modela je MORTGAGE BACKED BONDS (MBB) – HIPOTEKARNE OBVEZNICE → banka kreira obveze na osnovi odobrenih hipotekarnih kredita – emitira obveznice tako da hipotekarne kredite stavi u trust (povjerdbeni trust, skup, pool) → banka nudi obveznice uz 7% na, primjerice, 10 godina i sljedećih 10 godina isplaćuje na njih kamate što ih dobije iz otplate kredita, ali ne, primjerice, 9 % (kamatna stopa za kredit) već 7% → ponekad se u ovom modelu uključuje i garant – za proviziju54. SEKURITIZACIJA I LIKVIDNOST BANAKA- SEKURITIZACIJA AKTIVE definirana je kao sposobnost i mogućnost banke da sekuritizira dijelove aktive, kao npr. automobilske, potrošačke, hipotekarne kredite, kreditne kartice i sl., te tako povećava svoju sposobnost održavanja likvidnosti → suvremena metoda upravljanja likvidnošću koju je omogućio razvoj tržišta kapitala- sekuritizacijom banka pretvara budući keš (novac) u sadašnji keš kojim udovoljava likvidnosti → na taj način se nelikvidni dijelovi imovine/aktive pretvaraju u likvidne → primjerice, na temelju nelikvidnih dijelova aktive (hipotekarnih, potrošačkih, automobilskih kredita) banka emitiraju VP na temelju čega se budući novčani tokovi pretvaraju u sadašnje novčane tokove- u razvijenim financijskim tržištima banka može:a) prodati vrijednosnice (državnoj instituciji, drugoj banci...) uz diskont ili povjeriti povjerbenoj kući (a ova će onda emitirati zadužnice na osnovi takve aktive)b) može zadržati plasman, ostati likvidna, zaraditi – sama sekuritizira (kod nas još ne ali se radi na tome)- primjer gotovog modela je MORTGAGE BACKED BONDS (MBB) – HIPOTEKARNE OBVEZNICE → banka kreira obveze na osnovi odobrenih hipotekarnih kredita – emitira obveznice tako da hipotekarne kredite stavi u trust (povjerdbeni trust, skup, pool) → banka nudi obveznice uz 7% na, primjerice, 10 godina i sljedećih 10 godina isplaćuje na njih kamate što ih dobije iz otplate kredita, ali ne, primjerice, 9 % (kamatna stopa za kredit) već 7% → ponekad se u ovom modelu uključuje i garant – za proviziju

55. REZERVE LIKVIDNOSTI BANAKA

1. PRIMARNE REZERVE LIKVIDNOSTI- sredstva na žiro računu banke kod SB ili kod drugih banaka, gotovina u blagajnama, trezorima i u bankomatima2. SEKUNDARNE REZERVE LIKVIDNOSTI- aktiviraju se nakon primarnih rezervi

65

a) sredstva rezervacije banke za održavanje likvidnosti (fond)b) sredstva bančinog portfelja sposobna za refinanciranje kod SB ili drugih banaka: reeskont mjenica, relombard (BZ-a), reeskont kredita na osnovi mjenice, prodaja blagajničkih zapisa HNB-a ili državnih zadužnica, prodaja devizac) sredstva posebne rezerve likvidnostid) dio sredstava obvezne rezervee) posebni krediti za likvidnost kod SBf) posebni krediti za isplatu štednje i sredstva sa tekućih računag) višak potraživanja na računima u inozemstvuh) sredstva pribavljena na tržištu novca i kratkoročnih VP: money market loans (kratkoročne novčane pozajmice), money market papers (VP novčanog tržišta), federal funds, repurchase agreements (sporazumi o reotkupu), prodaja kratkoročnih i dugoročnih VP na sekundarnom tržištu, emisije kratkoročnih zadužnica, sekuritizacija dijelova aktive, krediti od drugih domaćih i inozemnih banaka3. TERCIJARNA REZERVA LIKVIDNOSTI- sva potraživanja koja banka može naplatiti tek o roku dospijeća

56. FAKTORI LIKVIDNOSTI I NELIKVIDNOSTI BANKE

A) FAKTORI LIKVIDNOSTI- svaki faktor koji pozitivno utječe na likvidnost bankea) UNUTRAŠNJI FAKTORI LIKVIDNOSTI – povećavaju likvidnost i stabilnost sredstava KP, a to su: povećavanje broja deponenata te iznosa depozita postojećih deponenata, emisije dionica, emisije VP (dužničkih), zaključivanje financijskih kredita te kreditnih linija, uredna naplata kredita o roku, prodaja deviza, smanjenje bančinih obveza (isplata depozita po viđenju i prema ročnosti, isplata odobrenih kredita, plaćanja dospjelih kreditnih obveza kod drugih banaka te obveza iz uslužnog poslovanja i zakonskih obveza)b) VANJSKI (EKSTERNI) FAKTORI LIKVIDNOSTI – instrumenti i mjere kojima središnja banka regulira likvidnost banke i veličinu novčane mase, utjecaj inflacije, stanje i uvjeti na financijskom/novčanom tržištu te izvršavanje obveza komitenata banke i drugih banakaB) FAKTORI NELIKVIDNOSTI- negativno utječu na likvidnost banke- to su: nelikvidnost komitenata banke, neizvršavanje ugovornih obveza, nenaplativost kredita, prolongiranje naplate dospjelih potraživanja, obračun ali ne i naplata kamata, reprogramiranje kredita, nagle restrikcije monetarno-kreditne politike, pretvaranje depozitnog novca u štednju, robu ili devize zbog uvoza, nemogućnost prodaje deviza, i sl.

57. OSNOVNA STRUKTURA PRIHODA I RASHODA BANKE

- struktura prihoda i rashoda pojedine banke, njihovi iznosi, promjene i sl., promatraju se iz Bilance uspjeha ili Računa dobiti i gubitka poslovne banke → da bi se dobila objektivna i realna slika o njima i uspješnosti poslovanja određene banke, mora ih se staviti u širi kontekst – kontekst ppb-a promatrane banke te ukupni tržišni kontekst- postoje velike razlike među zemljama u iskazivanju prihoda i rashoda banaka, pa ih je i teško komparirati, mjeriti rezultate na isti način → razlike: različite obveze i stavke u aktivi (zbog izbora poslova što ih bankama pruža regulacija i konkretno financijsko tržište), različiti računovodstveni standardi, različita terminologija, različite metode obračuna pojedinih elemenata iz Bilance uspjeha PRIHODI I TROŠKOVI (OD) KAMATA- nastaju prema zakonu ili sporazumima banaka i komitenata- pri vrednovanju koristi se načelo blagajne, tj. evidentiraju se onda kada su naplaćeni/plaćeni - važna stavka mogu biti zakonske zatezne (kaznene) kamate (kod neurednosti podmirenja obveza)

66

- to su prihodi i rashodi koji proizlaze iz kreditnih i depozitnih odnosa sa poduzećima, građanima, domaćim i stranim bankama, ostalim organizacijama...A) UKUPNI KAMATNI PRIHOD- prihod od kamata dobivenih na osnovi cijele kreditne aktive- ovisi o: kompoziciji i kvaliteti aktive, dospijeću aktive, osjetljivosti aktive na kamatne stope, politici cijene kredite- nekontrolirane varijable su: kretanje tržišnih kamatnih stopa, gospodarsko stanjeB) UKUPNI TROŠKOVI KAMATA- kamte plaćene na depozite (depozite po viđenju, štedne ročne depozite, transakcijske račune) i na ostala uzajmljena sredstva (npr. sekundarni izvori likvidnosti od SB i drugih banaka) - ovise o: promjenama i visini kamatnih stopa, dospijećima, o strukturi (kompoziciji) pasive- nekontrolirane varijable su: kretanje tržišnih kamatnih stopa, gospodarsko stanje - velike banke plaćaju niže kamatne stope jer sredstva pribavljaju na veleprodajnom tržištuC) NETO–KAMATNA RAZLIKA = A - B- predstavlja dosta stabilnu razlika- mijenja se s promjenama kamatnih stopa- banke se osiguravaju na udare promjena kamatnih stopa raznolikim mehanizmima

NEKAMATNI PRIHODI I TROŠKOVI A) NEKAMATNI PRIHODI- osim tradicionalno najvažnijih generatora bankovnih prihoda – onih kamatnih, sve je veće značenje i nekamatnih prihoda banaka što je rezultat ulaska banaka u sve financijske poslove kao posljedica deregulacije i odgovora banaka na sve žešću konkurenciju u financijskoj servisnoj industriji- ti prihodi su viši za velike banke jer one obavljaju više usluga koje nose nekamatne prihode, te ih obavljaju efikasnije (ekonomija razmjera) od malih banaka → nekamatni prihodi bit će to viši što banka ima diverzificiraniji spektar usluga koji pruža- NAKNADE I PROVIZIJE od: garancija, upravljanja tuđom imovinom, međunarodnog platnog prometa, kredita, depo poslova, B/A, čekovnog prometa, kupoprodaje deviza, kompjutorskih usluga (SWIFT), usluga VP...dividende od ulaganja u druga poduzeća- ovise o: visini naknada za usluge (politici cijena usluga), uvođenju netradicionalnih aktivnosti- nekontrolirana varijabla: regulatorne odredbeA) NEKAMATNI TROŠKOVI- nastaju uglavnom iz općih troškova poslovanja: plaće, oprema za urede, osvajanje tržišta, kompjutorizacija, novi poslovi, usluge platnog prometa...- ovise o: kompoziciji aktive i pasive, veličini netradicionalnih aktivnosti, učinkovitosti zaposlenih, cijenama poslovnog prostora i opreme, troškovima marketinga- nekontrolirana varijabla: inflacijaC) NETO-NEKAMATNA RAZLIKA = A – B - ima sve veći značaj i udio u generiranju dobiti banaka

- DOBICI I GUBICI NA VRIJEDNOSNICAMA → ulaze u nekamatne prihode i rashode → generiraju se iz kupoprodaje VP → važan utjecaj na njih imaju promjene tržišnih cijena → oni mogu biti posebno važni za male banke jer one drže puno državnih VP zbog održavanja likvidnosti- KREDITNI GUBICI → obuhvaćaju izdvajanje, rezerve za loše (rizične) kreditne plasmane → račun rezervi zbog mogućih gubitaka u budućnosti → u recesiji više rezerve → ti gubici mogu nastati zbog rata, gubitka tržišta, pada cijena nekretnina, dužničke međunarodne krize... → velika izdvajanja u rezerve smanjuju neto dobit kao konačni rezultat → važna je i koncentracija kredita (poljoprivreda, brodogradnja, izvoz...) → uzima se u obzir niz faktora, uključujući i iskustvo → dosta toga nameće i zakon (klasifikacija aktive, rezerve) → ovisi o: kompoziciji aktive, kvaliteti aktive, sposobnosti naplatnog odjela, procjeni dužnika → nekontrolirana varijabla: ekonomska situacija

67

- POREZI → važna stavka Računa dobiti i gubitka → ppb uključuje i: planiranje poreza, izbjegavanje poreza, porezne olakšice → važna varijabla su porezni propisi- NETO DOBIT → konačni rezultat i početna veličina u izračunu omjera profitabilnosti → postoji: usporedba s istom bankom u prošlosti, usporedba unutar grupe (Peer Group Analysis), trend unutar grupe (Peer Group Trend) - IZRAČUN NETO DOBITI BANKE:1) kamatni prihod – kamatni troškovi = NETO KAMATNI PRIHOD2) NETO KAMATNI PRIHOD – rezervacije za kreditne gubitke = NETO KAMATNI PRIHOD POSLIJE REZERVIRANJA ZA KREDITNE GUBITKE3) NETO KAMATNI PRIHOD POSLIJE REZERVIRANJA ZA KREDITNE GUBITKE + nekamatni prihodi – nekamatni troškovi +/- dobici/gubici na vrijednosnicama = DOBIT PRIJE OPOREZIVANJA4) DOBIT PRIJE OPOREZIVANJA – porezi = NETO DOBIT***- STRUKTURA KAMATNIH PRIHODA I TROŠKOVA BANAKA U RH (2002.g.) → kamatni prihodi iznosili su 70,8% ukupnih prihoda banaka: 54,2% kamatni prihodi od odobrenih kredita, 9,2% kamatni prihodi od dužničkih VP, kamatni prihodi od depozita 6,3 → u ukupnim troškovima banaka od kamatnih troškova treba izdvojiti kamatne troškove na depozite (27,9%) te kamatne troškove na primljene kredite (7,9%)

58. NEKAMATNI PRIHODI I TROŠKOVI BANKE

A) NEKAMATNI PRIHODI- osim tradicionalno najvažnijih generatora bankovnih prihoda – onih kamatnih, sve je veće značenje i nekamatnih prihoda banaka što je rezultat ulaska banaka u sve financijske poslove kao posljedica deregulacije i odgovora banaka na sve žešću konkurenciju u financijskoj servisnoj industriji- ti prihodi su viši za velike banke jer one obavljaju više usluga koje nose nekamatne prihode, te ih obavljaju efikasnije (ekonomija razmjera) od malih banaka → nekamatni prihodi bit će to viši što banka ima diverzificiraniji spektar usluga koji pruža- NAKNADE I PROVIZIJE od: garancija, upravljanja tuđom imovinom, međunarodnog platnog prometa, kredita, depo poslova, B/A, čekovnog prometa, kupoprodaje deviza, kompjutorskih usluga (SWIFT), usluga VP...dividende od ulaganja u druga poduzeća- ovise o: visini naknada za usluge (politici cijena usluga), uvođenju netradicionalnih aktivnosti- nekontrolirana varijabla: regulatorne odredbeA) NEKAMATNI TROŠKOVI- nastaju uglavnom iz općih troškova poslovanja: plaće, oprema za urede, osvajanje tržišta, kompjutorizacija, novi poslovi, usluge platnog prometa...- ovise o: kompoziciji aktive i pasive, veličini netradicionalnih aktivnosti, učinkovitosti zaposlenih, cijenama poslovnog prostora i opreme, troškovima marketinga- nekontrolirana varijabla: inflacijaC) NETO-NEKAMATNA RAZLIKA = A – B - DOBICI I GUBICI NA VRIJEDNOSNICAMA → ulaze u nekamatne prihode i rashode → generiraju se iz kupoprodaje VP → važan utjecaj na njih imaju promjene tržišnih cijena → oni mogu biti posebno važni za male banke jer one drže puno državnih VP zbog održavanja likvidnosti- KREDITNI GUBICI → obuhvaćaju izdvajanje, rezerve za loše (rizične) kreditne plasmane → račun rezervi zbog mogućih gubitaka u budućnosti → u recesiji više rezerve → ti gubici mogu nastati zbog rata, gubitka tržišta, pada cijena nekretnina, dužničke međunarodne krize... → velika izdvajanja u rezerve smanjuju neto dobit kao konačni rezultat → važna je i koncentracija kredita (poljoprivreda, brodogradnja, izvoz...) → uzima se u obzir niz faktora, uključujući i iskustvo → dosta toga nameće i zakon (klasifikacija aktive, rezerve) →

68

ovisi o: kompoziciji aktive, kvaliteti aktive, sposobnosti naplatnog odjela, procjeni dužnika → nekontrolirana varijabla: ekonomska situacija- POREZI → važna stavka Računa dobiti i gubitka → ppb uključuje i: planiranje poreza, izbjegavanje poreza, porezne olakšice → važna varijabla su porezni propisi

59. POKAZATELJI PROFITABILNOSTI BANKE ( ROA, ROE, TRŽIŠNA VRIJEDNOST DIONICA)

- vrednovanje banke, njene stabilnosti, sigurnosti i uspješnosti temelji se na:1) financijskim izvještajima koji daju računovodstveni okvir za mjerenje uspješnosti banke analizom omjera (odnosa) pojedinih veličina kao pokazatelja2) tržišnim pokazateljima – dostupni samo za velike banke koje kotiraju na burzi i izložene su dnevnom vrednovanju od strane javnosti/investitora RAČUNOVODSTVENI POKAZATELJI PROFITABILNOSTI- zasnivaju se na 4 ključne računovodstvene informacije: neto dobit, ukupni (operativni) prihod banke («prodaja»), prosječna aktiva, prosječni dionički kapital- prve dvije veličine su varijable iz Računa dobiti i gubitka, a druge dvije pokazuju stanje iz bilance banke- dva su najvažnija omjera koja se univerzalno koriste za računovodstveno mjerenje profitabilnosti banke: ROA i ROE→ ROA – profitabilnost (rentabilnost) ukupne imovine (aktive) banke (Return on assets = povrat na aktivu); profitabilnost poslovanja banke- to je najbolji i najšire primjenjivaniji računovodstveni pokazatelj uspješnosti ukupnog poslovanja banke, njezine profitabilnosti i rizičnosti- ROA = (neto dobit poslije oporezivanja / prosječna ukupna aktiva) * 100- pokazuje koliko se ostvari dobiti na jedinicu imovine/aktive (neto dobit kao %-tak od ukupne prosječne aktive, imovine banke) → to je računovodstvena stopa prinosa (povrata) na aktivu (imovinu) banke, tj. na ukupnu prosječnu imovinu kojom upravlja management banke – pokazuje koliko uprava banke ostvaruje lipa dobiti na jednu kunu aktive- povezuje bilancu banke kao pokazatelja stanja njenog poslovanja i RDiG kao pokazatelja (uspješnosti) tokova njenog poslovanja- neto dobit je funkcija ukupnog prihoda umanjenog za troškove i poreze → prikazuje se kao rezultat (stanje) na kraju godine koju je ostvarila aktiva tijekom godine- prosječna aktiva je funkcija kredita i investicija banke → najjednostavnija i najmanje precizna mjera prosječne aktive je zbrajanje iznosa aktive na kraju prethodne i tekuće godine i dijeljenje sa 2- ROA je prvenstveno određena strukturom aktive i njezinom mogućnošću da generira dobit, a s obzirom da je za komponiranje aktive odgovorna uprava, ROA se upotrebljava i za ocjenu kvalitete upravljanja bankom te omogućava usporedbe između banaka- općenito se smatra da je veličina ROA od 1% granična razdjelnica između uspješnih i neuspješnih banaka→ ROE – profitabilnost dioničkog kapitala (Return on Equity = povrat na dionički kapital); profitabilnost vlasničke glavnice, profitabilnost vlastitog kapitala- ROE je računovodstvena stopa povrata na dioničarski kapital- ROE = (neto dobit poslije oporezivanja / prosječni dioničarski kapital) * 100- ROE je %-tak ili stopa koja mjeri računovodstvenu neto dobit banke u odnosu na računovodstvenu (knjižnu) veličinu dioničarskog kapitala – pokazuje koliko lipa neto dobiti uprava banke ostvaruje na jednu kunu dioničarskog kapitala- to je osnovna mjera prema kojoj vlasnici banke ocjenjuju kako uprava banke posluje u njihovu korist, jer pokazuje koliko dobiti uprava ostvaruje po jedinici njihova kapitala u kapitalu banke- u današnjim uvjetima visoke profitabilnosti banaka, razdjelnica između uspješnih i manje uspješnih banaka je ROE oko 15%

69

- DEKOMPONIRANJEM ROE uspostavlja se veza između ROA i ROE i moguće je preciznije analizirati profitabilnost banke → prvi stupanj dekomponiranja: ROE = ROA * EM pri čemu je EM ( Equity Multiplier) multiplikator dioničarskog kapitala; EM = prosječna (ukupna) aktiva / prosječni (ukupni) dioničarski kapital - dekomponiranje ROE i uvođenje EM pokazuje da kod istog ROA, interese vlasnika bolje ostvaruje uprava banke s nižim kapitalom (zato se razina kapitala drži nešto iznad zakonom propisane adekvatnosti kapitala)→ drugi stupanj dekomponiranja dijeli ROA na 2 komponente: 1. PM (Profit Margin) – profitna marža, marža dobiti; PM = neto dobit / ukupni prihod, 2. AU (Asset Utilization) – iskorištenost aktive, «utilizacija aktive»; AU = ukupni prihod / ukupna prosječna aktiva; uvrštavanjem u formulu dobije se: ROE = PM * AU * EM- PM izražava dobit po kuni ukupnog prihoda i u velikoj mjeri odražava sposobnost uprave da kontrolira troškove- AU izražava prihod po kuni aktive i odražava sposobnost uprave da stvara prihod («prodaje» bakovne usluge)- pokazatelji ROA, ROE i PM imaju isti brojnik (neto dobit poslije oporezivanja) pa s promjenama nazivnika (ukupna prosječna aktiva, prosječni dioničarski kapital i ukupni kapital) jednostavno alternativno ispituju profitabilnost banke***- ROA i ROE ne pokazuju zadovoljavajuće kako uprava banke ispunjava osnovnu zadaću, tj. kako pridonosi vrijednosti kapitala vlasnika → zato velike banke uvode riziku prilagođene pokazatelje kojima mjere povrat pojedinih linija poslovanja korigiran za preuzete rizike u odnosu na vrijednost kapitala alociranog toj liniji (poslovima, kreditima) → na temelju navedenih činjenica proizašle su inačice ROA i ROE, a to su: RAROC – rizikom prilagođena profitabilnost kapitala (Risk Adjusted Return on Capital = profitabilnost kapitala prilagođena riziku) i RORAC – profitabilnost riziku prilagođenog kapitala (Return on Risk Adjusted Capital) kao alternativni modeli mjerenja profitabilnosti → riziku prilagođena dobit ili kapital različiti su od banke do banke ali koncept utvrđuje neke mjere povrata koje vrijede za pojedine poslove i povezuje ih sa alociranim kapitalom → dobit ili kapital «prilagođeni su riziku» tako da se očekivani i potencijalni gubici odbijaju od budućih povrata → RAROC = dobit usklađena s rizikom / kapital, RORAC = dobit / riziku prilagođeni kapital → kritično pitanje kod primjene RAROC i RORAC modela je koliko kapital pridonosi svakom od plasmana banaka → modeli su složeni, zahtijevaju mnoštvo podataka, parametri su subjektivni i statički promatraju kreditni rizik u jednogodišnjem razdoblju → koncepti «Tržišne dodane vrijednosti» (MVA – Market Value Added) i «Ekonomske dodane vrijednosti» (EVA – Economic Value Added) predstavljaju pokušaj izravnog povezivanja uspješnosti banke i povećanja bogatstva banke, tj. doprinosa uprave povećanju bogatstva dioničara → MVA = tržišna vrijednost dioničarskog kapitala – povijesna vrijednost uloženog kapitala (mjera prirasta tržišne vrijednosti banke), EVA = neto operativna dobit poslije oporezivanja (NOPAT) – trošak kapitala → EVA podrazumijeva da banka mora ostvariti prihode koji će pokriti troškove zaduživanja, troškove poslovanja i odgovarajući povrat dioničarima (odgovarajući povrat dioničarima predstavlja minimalni prihvatljivi povrat kojim se nadoknađuje rizik ulaganja u banku – EVA, dakle, pokazuje koliko je vrijednosti kreirano u određenom razdoblju) TRŽIŠNI POKAZATELJI PROFITABILNOSTI- tržišni pokazatelji profitabilnosti postoje samo za izabrane, veće banke (javno kotiranje)- kao tržišni pokazatelji profitabilnosti nejčešće se koriste:→ PPS (Price Per Share) – tržišna cijena dionice- cijena dionice na organiziranom tržištu kapitala – obično cijena zatvaranja na burzi ali može biti i prosječna godišnja ili tekuća cijena- bilanca uspjeha ne vrednuje očekivanja – današnji loši krediti pokazat će se tek u budućnosti → tržište anticipira takva kretanja pa je tržišna cijena dionice važan pokazatelj→ EPS (Earnings Per Share) – zarada po dionici

70

- EPS = neto dobit / broj običnih dionica- iskazuje profitnu efikasnost običnih dionica banke (uglavnom se obvezno prikazuje uz financijske izvještaje banaka)→ DPS (Dividends Per Share) – dividenda po dionici- DPS = tekuća dividenda / tekuća cijena dionice- pokazuje odnos dijela neto dobiti isplaćene dioničarima u obliku dividendi i tekuće cijene dionica→ P/E omjer (Price/Earnings Ratio) – omjer cijene/dobiti po dionici- P/E omjer = tržišna vrijednost dionice / zarada (dobit) po dionici- pokazuje koliko puta je cijena dionice veća od dobiti po dionici i u promatranoj godini- primjenjiv samo na banke sa EPS>0, inače je nedefiniran → omjer tržišne i knjigovodstvene vrijednosti dionice - omjer >1 – banka stvara vrijednost, omjer<1 – banka gubi vrijednost

60. POKAZATELJI USPJEŠNOSTI BANKE

- za razliku od pokazatelja profitabilnosti gdje su ROA ili ROE široko prihvaćeni, pokazatelji uspješnosti banke nisu opće standardizirani i nema opće prihvaćenih omjera- sljedeći pokazatelji odgovarajući su za vrednovanje uspješnosti banaka u financijskim sektorima kao što je hrvatski (prema sugestiji WB-a)→ MARŽA KAMATA 1) NETO KAMATNA MARŽAa) % = (neto prihod od kamata / ukupna aktiva) * 100 ilib) % = ((kamatni prihodi – kamatni rashodi) / prosječna ukupna aktiva) * 100- odnos različitih kamatnih prihoda i prosječne aktive- u izračun su uključene i nekamatonosna aktiva i pasiva2) NETO MARŽA – Net spread- % = ((kamatni prihodi * 100) / krediti) – ((plaćene kamate * 100) / kamatonosni depoziti)- iz izračuna su isključene nekamatonosna aktiva i pasiva (npr. OR, kapital, nekamatonosni depoziti)→ iako su banke tradicionalno većinu svoje dobiti generirale iz kamatonosnih plasmana, danas je cilj neto prihodom od kamata pokriti operativne troškove, dok neto prihod od naknada i provizija predstavlja čistu dobit (to je rezultat trenda ulaska banaka u sve financijske poslove i postanka «full service» financijskih institucija → pri tome operativni troškovi omogućavaju funkcioniranje banke, a sastoje se od bruto plaća zaposlenih, amortizacije, troškova reprezentacije, troškova materijala i usluga → u skladu s takvim tržišnim trendovima sve značajniji pokazatelj uspješnosti postaje marža naknada→ MARŽA NAKNADA- % = (neto prihod od naknade / ukupna prosječna aktiva) * 100- pokazuje koliko % prihoda banka ostvaruje iz nerizičnog poslovanja (uslužnih poslova) u odnosu na aktivu→ NETO PRIHOD PREMA AKTIVI- % = ((neto kamatni prihod + ostali operativni prihodi) / prosječna ukupna aktiva) * 100- pokazatelj sličan ROA koji, za razliku od ROA, ne uključuje nekamatne troškove i porez→ UDJEL NETO PRIHODA OD NAKNADA U UKUPNOM PRIHODU- % = (neto prihod od naknada / ukupni prihod) * 100- ukazuje koliki %-tak prihoda banka ostvaruje iz nerizičnih uslužnih poslova→ ODNOS UKUPNIH PRIHODA I TROŠKOVA- % = (ukupni prihod / operativni troškovi i vrijednosna usklađenja) * 100- mjera je efikasnosti poslovanja → ukazuje na to koliko je % ukupni prihod banke veći od troškova→ MJERENJE USPJEŠNOSTI ZAPOSLENIH- troškovi zaposlenih su najveći nekamatni trošak banke1) NETO DOBIT PO ZAPOSLENOM = neto dobit / broj zaposlenih

71

- produktivnost zaposlenih → mjeri prosječnu neto dobit po zaposlenom2) NETO DOBIT PREMA TROŠKU ZAPOSLENIH = neto dobit poslije oporezivanja / troškovi zaposlenih- mjeri povrat iz investicija u troškove zaposlenih

61. OBJAŠNJENJE POJMA RIZIKA U BANKARSTVU

- pojam rizika u bankarstvu najlakše je razumijeti s portfolio gledišta (portfelj je u rimskom carstvu upotrebljavan da bi se u njemu nosili/držali državni dokumenti; danas, u investicijskom bankarstvu, portfelj označava skup financijskih oblika imovine)- svaka banka može biti shvaćena – zamišljena kao portfelj imovine → banka je portfelj imovine (uglavnom kredita i investicija) – aktiva koja nosi dobit (prinos)- taj portfelj generira prihode ali sa sobom donosi i veće ili manje rizike koji su odbitna stavka – stavka umanjenja ostvarenih prihoda (u obliku razmjernih rezervacija ili pak u slučaju njihova stvarnog nastupa)- vlasnici banaka žele uvećati vrijednost svog portfelja (banke) ali brinu i o sigurnosti → dobitak koji uvećava vrijednost njihove banke povezan je sa sigurnošću, zdravljem banke- vrijednost banke može biti ugrožena rizicima povezanima uz portfelj → nastup rizika znači umanjenje vrijednosti banke (odbitni ili diskontni čimbenik)- RIZIK = RISICO (lat. rescum) = stavljanje na kocku, pogibeljan smion pothvat na moru → gubitak na novčanim poslovima- s portfolio gledišta → definicija: RIZIK u bankarstvu jest mogućnost, vjerojatnost ili očekivanje okolnosti koje mogu prouzročiti štetan utjecaj na prihode ili kapital banke → RIZIK je stupanj mogućnosti gubitka sadržan u kreditu ili investiciji banke - rizik je, dakle, predstavljen kao mogućnost gubitka zato se prvo nameće pretpostavka da bi rizik u što većoj mogućoj mjeri trebalo izbjegavati, no potrebna je šira perspektiva: radi se o riziku u bankarstvu, a banke su profesionalni preuzimatelji rizika i stoga je zadaća je bankovnog managementa uočavanje, analiza, mjerenje i kontrola rizika, tj. njegovo otklanjanje ili umanjenje u ime vjerovnika i vlasnika banke - očekivani rizici – mogući gubici iz kreditnih poslova → o njima se prosuđuje na temelju kreditnih analiza, iskustvenih i povijesnih podataka te predviđanja → predstavljaju očekivanu mogućnost nenaplate koja se uključuje u cijenu i stoga bitno ne utječu na prihode i profit banke → pokrivaju se cijenom kredita- neočekivani rizici → mnogo su važniji jer nadilaze očekivane mogućnosti gubitaka → nisu ukalkulirani pa predstavljaju trošak kapitala banke → idu na teret kapitala banke- sukladno rečenom, risk management ima sljedeće važne komponente: 1) identifikacija vrsta rizika, kvantifikacija, 2) kontrola rizika – diverzifikacijom, edukacijom i sl., 3) izvještavanje o riziku

62. VRSTE RIZIKA U BANKARSTVU – OSNOVNA PODJELA

72

- osnovna podjela rizika u bankarstvu razlikuje OPERATIVNE i FINANCIJSKE RIZIKE OPERATIVNI RIZICI- to su rizici (mogućnosti) gubitaka prihoda ili osnivačkog kapitala prilikom nefinancijskih transakcija- postoje u svim sektorima i poduzećima, pa tako i u bankama- operativni rizik može prouzročiti financijski rizik- to su:A) RIZIK NEUSKLAĐENOSTI S REGULACIJOM- banke su strogo regulirane institucije i podliježu prudencijalnoj kontroli- banke se izlažu ovom riziku ako propuste udovoljiti regulaciji (regulatornim propisima)- ako je banka zbog takvih propusta dužna platiti kaznu, tada operativni rizik postaje financijski rizik- posljedice, dakle, mogu biti financijske sankcije, financijski gubici, ali i stečaj i likvidacija ako postoje veće neusklađenostiB) RIZIK KONKURENCIJE- može uzeti banci dobre (profitabilne) poslove, prisiliti je da preuzima previše rizika (iako je bitno napomenuti da je konkurencija nužna)C) RIZIK ZASTARIJEVANJA- može biti štetan za banku glede proizvoda, usluga i operativne efikasnosti- ogleda se u svim propustima u kvaliteti rada, kontroli, neefikasnosti u inovaciji proizvoda, distribuciji, krivim procjenama managementa, i sl.

FINANCIJSKI RIZICI- to su rizici gubitaka prihoda ili osnivačkog kapitala uslijed financijskih transakcija- izloženost banke financijskim rizicima određena je strukturom pasive (obveza i kapitala), ali još više strukturom aktive (portfeljom imovine)- upravljanje financijskim rizicima jedna je od ključnih komponenata ppb-a koja uvelike određuje njenu stabilnost, sigurnost i dugoročnu uspješnost- upravljanje tim sredstvima (računima) čini specifični PORTFOLIO RIZIKA banke s kojima se ona stalno suočava i pokušava njima upravljati- najvažniji (kritični) rizici u bankovnom poslovanju su: KREDITNI RIZIK, RIZIK KAMATNIH STOPA, RIZIK LIKVIDNOSTI te VALUTNI RIZIK - SHEMA – UKUPNOST RIZIKA BANKE (PORTFOLIO RIZIK)UKUPNOST RIZIKA BANKE

I. RIZIK UPRAVLJANJA AKTIVOMA. KREDITNI RIZIK

a) RIZIK PRIJEVAREb) STRANI RIZIKc) OSTALI (DOMAĆI) RIZICI

B. LIKVIDITETNI RIZIK ↕ KAMATNI RIZIK ↕

II. RIZIK UPRAVLJANJA OBVEZAMA → LIKVIDITETNI RIZIKIII. RIZIK UPRAVLJANJA KAPITALOM

A. ADEKVATNOST KAPITALA (prilagođeno kvaliteti aktive)B. RIZIK POLUGE (sposobnost servisiranja duga)

63. KREDITNI RIZICI

- rizik kod investicije pokazuje tržište, a kod kredita pokazuje ga bankovna kreditna ekspertiza

73

- procjena rizika kreditnog portfelja temelji se na analizi svakog: pojedinačnog plasmana pojedinom komitentu, ukupnih plasmana jednom komitentu te analizi ukupnih kreditnih plasmana banke- glavnina imovine banke koncentrirana je u kreditnim plasmanima koji nose najviše prihoda ali i najviše rizika → zato su odluke o odobravanju kredita najvažnija funkcija bankovnog managementa, a s njima povezani kreditni rizik najvažniji je rizik kojem se banke izlažu- šire shvaćen, kreditni rizik je mogućnost da korisnim kredita ili ugovorna strana neće biti voljna ili sposobna podmiriti obveze u skladu s ugovorenim odredbama → tako određen, kreditni rizik predstavlja rizik nenaplate kredita ali i rizik neizvršavanja financijskih ugovora- kreditni («default») rizik je mogućnost da kreditni dužnik neće moći ili htjeti otplatiti glavnicu kredita, kamate ili oboje, zbog čega će kreditor pretrpjeti gubitak- kreditni counterparty rizik postoji kod financijskih ugovora, a predstavlja mogućnost da druga ugovorna strana neće ispuniti obvezu i da će zbog toga biti ostvaren novčani gubitak- kreditni rizik zbog neizvršavanja ugovora postoji kod poslova s garancijama, platnih sporazuma ili kod ugovora s izvedenicama kao što su futures, forward, swap ili opcijski ugovori- kreditni rizik i s njim povezana vjerojatnost gubitka za banku funkcija je mogućnosti neplaćanja svakog pojedinačnog kreditnog dužnika → zato se banke koncentriraju na analizu kreditne sposobnosti dužnika kako bi procijenile mogućnost neplaćanja i razlučile problematične dužnike od onih s prihvatljivim rizikom- jednostavni i složeni, interni i eksterni modeli mjerenja kreditnog rizika isto tako omogućavaju uključivanje troška kreditnog rizika u cijenu kredita i prilagođavanje kreditne stope preuzetom riziku● PREMIJA KREDITNOG RIZIKA - osnovna ideja u modelima prilagođavanja cijene kredita preuzetom kreditnom riziku je da banka na kreditnu stopu koja vrijedi za nerizične dužnike, ostalim korisnicima kredita zaračunava dodatnu premiju za kreditni rizik ovisno o rizičnosti dužnika- ako se kreditni rizik označi sa (d), vjerojatnost plaćanja može se pikazati kao (1-d) - profitabilna kreditna stopa (r*) mora banci nadoknaditi kamatne, nekamatne troškove i željenu dobit, označene kao (r) i rizik neplaćanja kredita, tj. r* = ((1+r) / (1-d)) – 1- (r*) je kamatna stopa koja uključuje i rizik neplaćanja → ako nema rizika neplaćanja (d=0), (r*)= (r), a tako određena kamatna stopa vrijedi za najbolje, nerizične dužnike → ako je (d) < 1 postoji kreditni rizik → teorijski gledajući, ako dužnik sigurno neće platiti (d=1), kamatnu stopu nije moguće definirati jer kreditor ne može ostvariti naknadu za takav neprihvatljivi rizik - za pojedinačnog dužnika razlika između bankovne profitabilne kamatne stope (r*) i nerizične stope (r) je premija rizika koju od njega zahtijeva banka kako bi nadoknadila očekivane kreditne gubitke - kreditna analiza banaka usmjerena je na utvrđivanje vjerojatnosti otplate kredita (1-d) - uz identificiranje i eliminiranje problematičnih tražilaca kredita, zadaća kreditne analize je razvrstavanje podobnih dužnika prema stupnju preuzetog rizika i određivanje cijene kredita ovisno o vjerojatnosti neplaćanja- grupirano, najvažniji kreditni rizici su:A. RIZIK PRIJEVARE- važan uzrok propasti mnogih banaka- skoro uvijek je povezan s upravom, direktirima i vlasnicima banaka- ova vrsta rizika pojavljuje kao nepridržavanje načela i politike kreditiranja ili primjena nekomercijalnih uvjeta kredita kod odobravanja kredita prijateljima, rodbini, poduzećima povezanim s upravom banke (intraentity ili organkredit – nazivi takvih kredita) → primjerice, krediti dioničarima i s bankom povezanim osobama imali su velikog udjela i u propadanju hrvatskih banaka

74

- iz tih razloga, postoje zakonske zabrane i ograničenja za ovakve plasmane- rizik prijevare nije povezan samo sa kreditima već se općenito sreće u bankarstvu → prikrivanje loših informacija je prijevara javnosti, → «štimanje» financijskih izvještaja, → «pranje novca», → porast pljački preko kompjutora – problemi sa bankomatima, prebacivanje novca na lažne račune upadom u informacijske sustave banaka, → bankomati – najveći rizik 70-tih i 90-tih godinaB. STRANI RIZIK (RIZIK INOZEMSTVA, RIZIK ZEMLJE) – Country Risk or Transfer Risk- pojavljuje se u slučajevima potraživanja prema inozemnim dužnicima po odobrenim kreditima, ali i izdanim garancijama , akreditivima, pri kreditnim konstrukcijama u financiranju izvoza- ocjenjuje se rizik izloženosti banke ekonomskim, pravnim, poltičkim i financijskim uvjetima zemlje dužnika → rang liste zemalja dužnika – banke se osim na vlastite ekspertize, oslanjaju i na ocjene rejtinga zemalja dužnika od nezavisnih profesionalnih institucija (Euromoney, Moody's)- posebno se identificiraju nerazvijene zemlje visokog rizika- nemaju sve banke takve kredite → mnoge banke u svijetu su stradale zbog takvih kredita - dolazi do neplaćanja, prolongiranja te prisile na kompenzaciju robom- nema međunarodnog prava koje bi štitilo vjerovnike u poslovima s inozemstvom- također, razlika je da li se radi o pojedinačnim, privatnim kreditima ili pak o službeno podržavanim kreditima → službeno podržavani su bolje zaštićeni od privatnih kredita- IMF drži tržišnu disciplinu ali nedovoljno kad su u pitanju privatni kreditori i dužniciC. OSTALI «DOMAĆI» - «NORMALNI» KREDITNI RIZICI- to su ostali rizici vezani uz kreditne plasmane banaka s kojima se banke svakodnevno susreću u svojem poslovanju, identificiraju ih, mjere i upravljaju njima1. RIZIK PODMIRENJA OBVEZA (Settllment Risk)- procjenjuje se mogući gubitak kojem je banka izložena ako dužnik kasni sa podmirenjem obveza – otplata kredita u ugovorenom roku bez postupka utrživanja instrumenata osiguranja- analizira se: kvaliteta, kapacitet, kapital, kondicije (sposobnost prilagodbe okruženju, itd.2. RIZIK UTRŽIVOSTI OSIGURANJA (Collateral Risk)- procjenjuje se rizik kojem je banka izložena zbog: neodgovarajućih, nedostatnih te neutrživih instrumenata osiguranja3. GRANSKI RIZIK - rizik koji proizlazi iz konjukture grane kojoj pripada komitent – sadašnje konjukture i prognoze4. UPRAVLJAČKI RIZIK- rizik kojemu je banka izložena ovisno o kompetenciji upravljačke strukture dužnika u vođenju poslovanja poduzeća5. RIZIK KONSOLIDACIJE- povećani rizik kojem je banka izložena zbog ukupne visine potraživanja od jednog dužnika ili od grupe dužnika povezane upravljačkom kontrolom - participacijama

64. LIKVIDITETNI, KAMATNI, VALUTNI RIZICI I RIZIK KAPITALA

● RIZIK LIKVIDNOSTI- je komponenta i upravljanja aktivom i upravljanja pasivom- predstavlja vjerojatnost da banka neće biti u mogućnosti udovoljiti svojim obvezama - ovisi o: likvidnim sredstvima u pasivi te mogućnostima prodaje ili unovčavanja dijela aktive, pristupu izvorima središnje banke te mogućnosti pristupa financijskom tržištu- nedostatak likvidnih sredstava: potiče strahove deponenata, uzrokuje dodatna povlačenja depozita, ograničava rast kredita, pridonosi mogućoj insolventnosti te vodi kršenju regulatornih pravila- to također ima utjecaj na zaradu banke → veći kamatni troškovi (banka će dodatna sredstva morati prikupljti uz nepovoljnije i skuplje uvjete), žrtvovanje buduće zarade zbog

75

prodaje dobre aktive, moguće kazne od strane regulatorne službe te nerazborite špekulacije banaka kojima one žele kompenzirati povećane troškove sredstava- zbog navedenih razloga potrebno je voditi sustavnu politiku upravljanja likvidnošću - pri tome su različite mogućnosti za velike i male banke → dok velike banke svoju likvidnost održavaju na tržištu, male banke su je prisiljene tražiti od SB-a,→ manje su banke u pravilu prelikvidne (zbog sigurnosti i straha), a svoje viškove često plasiraju većim bankama (žele održavati stabilnu strukturu depozita i komitenata te mrežu korespodentskih odnosa s bankama), → veće banke pak vode puno agresivniju politiku likvidnosti, u mogućnosti su preuzimati više rizika, kupuju likvidnost od manjih banaka, oslanjaju se na svoju reputaciju i dobre podatke u bilanci- krize likvidnosti dolaze i zbog glasina, ali prave krize likvidnosti događaju se najviše zbog lošeg portfelja, tj. zbog loših kredita (nevraćanje, prolongiranje)● RIZIK KAMATNIH STOPA- je rizik gubitaka za banku zbog promjena kamatnih stopa- utoliko je izraženiji što su kamatne stope element i pasivnih i aktivnih bankovnih poslova, a posebno je izražen kod kreditnih plasmana- u prošlosti su postojala ograničenja kamatnih stopa, ali danas je karakteristična neregulacija kamatnih stopa – kamatne stope se tržišno formiraju- kao jedan od uzroka može biti i nezasitnost managera banaka- djeluje na profitabilnost i zarade u budućnosti jer može smanjiti neto prihod od kamata- posebno su na kamatni rizik osjetljivi srednjoročni i dugoročni poslovi s fiksnom kamatnom stopom- do pojave rizika kamatnjaka može doći: 1) kada banka uzajmljuje kratkoročno, a pozajmljuje dugoročno uz fiksni kamatnjak, 2) kada banka na jednoj strani bilance sklapa ugovore po fiksnoj, a na drugoj strani bilance po varijabilnoj kamatnoj stopi- udari promjena kamatnih stopa ublažavaju se usklađivanjem odnosa između fleksibilnih (prilagodljivih) i fiksnih kamatnih stopa u aktivi i pasivi, odnosno primjenom odgovarajućih strategija «jaza», zatim, opozivim kreditima (CALL LOANS), mogućnošću reprogramiranja duga, hedgingom, i sl., čime se umanjuju disproporcije u ročnosti izvora sredstava i plasmana te promjenjivih i fiksnih pasivnih i aktivnih kamatnih stopa● VALUTNI RIZIK - posebno je izražen u izvozno/uvoznim i međunarodnim poslovnim transakcijama – posebno krediti denominirani u stranoj valuti i općenito dio bilance u stranoj valuti - to je rizik promjena valutnih tečajeva- zbog toga banke moraju pratiti valutnu strukturu svojih obveza i potraživanja te predviđati moguće promjene tečajeva s ciljem minimiziranja gubitaka ili postizanja maksimalnih učinaka ● RIZIK UPRAVLJANJA KAPITALOM (Capital Management Risk)- predstavlja rizik vlasnika banke da će banka ostvariti manje od zadovoljavajućih prinosa na kapital (ROE) ili čak mogućnost erozije dioničarskog kapitala uslijed gubitaka- možemo ga promatrati kao obvezu pridržavanja C/A (adekvatnosti kapitala) što podrazumijeva i prilagođavanje kvalitete aktive, ili kao leverage risk (rizik financijske poluge) koja se odnosi na (ne)sposobnost servisiranja duga- izloženost banke riziku kapitala proizlazi iz činjenice da je kapital vlasnika (neto vrijednost banke) bančina «zadnja linija obrane» - u krajnjoj liniji služi za pokriće gubitaka (zbog loših kredita, slabih investicija u VP, te rizika kriminala), a služi i premošćivanju loših situacija

65. OBRANA BANKE OD NASTUPA RIZIKA

1. osiguranje DEPOZITA2. upravljanje KVALITETOM - uočiti razlike

76

3. Kapital4. Fundamentalni pristup=diverzifikacija izvora i plasmana ...»Ne držati sva jaja u istoj

košari»

66. DIVERZIFIKACIJA KAO METODA OTKLANJANJA RIZIKA »Ne držati sva jaja u istoj košari»To je rizik KONCENTRACIJE, ZAKONSKI LIMITI koncentracije jednom dužniku, veliki i najveći krediti...itd.Diverzifikacija: a) portfelja (različiti komitenti, investicije, institucije, kućanstva s različitim

prihodima i kolateralima) b) geografska (različite zajednice, zemlje, područja u zemlji) c) proizvoda/usluga (može djelovati i na geografsku jer se osvajaju nova

tržišta)

Posljedica diverzifikacije jesu niži prinos ali i veća sigurnost (banke biraju poslove kako bi smanjile mogućnost gubitaka)

Paradoks – diverzifikacija može značiti i veći prinos i vrijednost banke jer se bira manji rizik i manja je mogućnost gubitaka.

Osnova financ. managementa je osjećaj za nastup rizika. Ostvarivanje viših prinosa podrazumijeva preuzimanje više rizika. (oprez s rizicima - da se banka ne dovede u opasnost).

USPJEŠNA INTERMEDIJACIJA RIZIKA1. Identificirati rizik2. Kvantificirati rizik – odrediti mu cijenu- riziko premija3. Odrediti prihvatljive razine rizika4. Nadzirati i upravljati rizikom5. Zakonska ograničenja (managementu banke za preuzimanje prevelikih rizika)

67. ZAKONSKA OGRANIČENJA UPRAVI BANKE ZA PREUZIMANJE PREVELIKIH RIZIKA – OBJAŠNJENJE GRAFIKONA

Zakonska ograničenja postoje kako bi se sprječile banke u preuzimanju pretjeranih rizika.Neka od zakonskih ograničenja su:- zabranjeno im je držati obične dionice (SAD...ipak Morgan '82 dobio odobrenje)- sprječava se koncentracija kredita ili izloženost jednom riziku- ograničenja u ostale rizične plasmane- obveze držanja plasmana u likvidnoj aktivi- mjere obeshrabrenja prema visokorizičnoj aktivi (npr. Visoki ponder za kredite upravi,

dioničarima) .... prema rizičnim zemljamaGraf. GRANICE EFIKASNOSTI BANKE

77

1. R - R je krivulja efikasnosti banke (prinos/rizik) s mnogim zakonskim ograničenjima u poslovanju

2. Točka A = optimum upravljanja rizikom/prinosima (u setu dozvoljenih aktivnosti)3. Nebankovne ali financijske aktivnosti (parabankovne aktivnosti) nose viši prinos za

isti rizik....jos uvijek za banke nedozvoljeno: leasing, securities, druge države, mješavina financ. i dr. poslova...)

4. R' – R je krivulja koja bi vrijedila kada bi banka kao BANKOVNI HOLDING preuzela neke druge nebankovne financ. organizacije i preko njih počela raditi leasing, brokeražu, kupovati poduzeća i sl. (za njih je ona još viša).

5. Proširenjem poslova na do tada zabranjene poslove, banka (kao bank. Holding) može uz isti rizik ostvariti više prinose pa i povećati vrijednost banke. Inače bi točku C dosegla tek uz nedozvoljeni rizik (isti prinos C' kao i C)

Točka A Banka ima maksimalni očekivani povrat na danu razinu rizika ili ima minimalnu razinu rizika za danu razinu povrata. Tu je banka blokirana. Na novu deblju krivulju može doći:

a) DEREGULACIJOM – širi portfolio set mogućnosti = veći broj dozvoljenih aktivnostib) HOLDING – može na točku B i Cc) PROTUZAKONITO

Točka BDonosi isti povrat uz manji rizik (u odnosu na točku A)Točka C viši povrat, isti rizik -II-Točka D viši povrat, manji rizik -II-Točka E može se doseći samo uz VIŠI RIZIK

Regulacija uvijek stvara nove okolnosti i bank. Managementu novu priliku inovacijskog ponašanja. Zato su i manageri u stalnom sukobu s regulatorima. Sposobne uprave će kreirati širi portfolio mogućnosti između R' i R' i preuzimati neregulirane rizike.

68. TEHNOLOGIJA U BANKARSTVU

- financije su u svojevrsnoj tehnološkoj tranziciji koja je već završena ili je pri kraju, iako je to u biti, kontinuiran proces paralelan s općim tehnološkim razvojem- dok je osnovna logika ostala je ista, mijenjaju se pojavni oblici, procedure, omogućeni su masovni obračuni, automatizacija postupaka, raspolaganje i dostupnost ogromnih baza podataka i informacija; implementacija tehnologije postala je jedan od ključnih elemenata kompetitivnosti i uvjet opstanka banaka u vrlo konkurentnom okruženju kako samih banka tako i ostalih fin.institucija- prednosti koje je ona donijela: radikalno snižavanje troškova; omogućila nove proizvode i usluge, praktične i prilagođene korisniku (kombinacije transkacijskih i štednih računa, kreditne, debitne kartice, pojednostavljivanje plaćanja, automatsko izvještavanje o izvršenim transakcijma i stanju na računima i sl); mogućnost korištenja usluga 24 sata dnevno na bio kojem mjestu; redefinirala je retail-banking –omogućila banakama masovno poslovanje s građanima što predstavlja i jedno od glavnih bojnih polja u borbi s konkurencijom- prošireni su kanali distribucije: osim klasičnog, preko šaltera, imamo i telebanking i poslovanje preko intereneta; velikim bankama omogućena je internacionalizacija poslovanja, a manjim poslovanje na nacionalnim razinama; pojavni oblici novca se također mijenjaju: imamo «elektronički» i «plastični» novac, a mogućnosti bezgotovinskog platnog prometa postaju mnogo veće; tehnologija je omogućila sekuritizaciju te ulazak svih sudionika u sve financ.poslove

78

- konkretne aplikacije jesu mogućnosti elektronskog prijenosa novca pomoću: POS terminala koji omogućuju plaćanje r/u terećenjem b.računa komitetnta direktno na prodajnom mjestu; ATM sustava ili bankomata;najefikasniji način međunarodnih plaćanja je SWIFT sustav; telebanking i telefonsko bankarstvo također su novi načini distribucije- poslovanje je uvelike efikasnije s upotrebom raznih ekspertnih sustava i računalnih programa- javljaju se i određeni problemi: visoki su troškovi ulaganja i početne implementacije ovih sustava; uvođenjem dodatnog distr.kanala, povećavaju se troškovi servisiranja; tu je i problem zaštite podataka i kriminalnih radnji i zloupotreba i sl.

69. SUSTAV OSIGURANJA DEPOZITA

- mali, prosječni, obični štediša nije u stanju (i ne raspolaže informacijama) procijeniti bonitet banke ili štedionice i, ukoliko kod nje položi svoju štednju, izlaže se riziku- ovo je bio osnovni razlog uvođenja sustava osiguranja depozita, a glavni povod je bila Velika kriza u SAD-u kada je izgubljena 1/3 svih depozita; zavladala je opća nesigurnost i nepovjerenje što je rezultiralo (bank-run) navalom štediša da povuku svoje depozite iz banaka; 1933. poznatim Glass-Steagallovim Zakonom o bankama uveden je sustav obveznog osiguranja depozita gdje su se depozitne institucije morale osiguravati depozite kod za to posebno osnovane institucije: FDIC- time je zaustavljena panika i postupno se vraćalo povjerenje štediša; - sustav osiguranja depozita vrijedi i u državama EU, a također je tako i u RH gdje su štedni depoziti osigurani do 100.000 kn- bankovno se poslovanje temelji na povjerenju, i, osim stabilnosti i sigurnosti samih bankovnih institucija, izgradnji povjerenja pridonosi i sustav osiguranja depozita kojem je cilj prvenstveno preventiva, a tek u slučaju nužde i kurativa- također, u b.sektoru izrazito je naglašen sistemski rizik pa je sustav osiguranja komponenta njegovog umanjenja. Općenito, velika se važnost posvećuje očuvanju ukupne stabilnosti bankarskog sektora jer:- uslijed b. kriza u pravilu dolazi i do sloma platnog sustava i time poremećaja u čitavoj privredi; nužnost osiguranja stabilnih stopa štednje; stabilan i siguran b.sustav preduvjet je uspješnu intermedijaciju fin.sredstava između novčano - suficit. i deficit. jedinica- osiguranje depozita može biti uređeno dvojako: →u indirektnom sustavu država jamči isplatu svih depozita u cijelosti (na teret drž.proračuna ili SB-a); →direktni sustav podrazumijeva institucionalno uređen sustav osiguranja depozita, detaljno regulirane uvjete uplata premija, metode isplate osiguranih depozita i sl.Sustav osiguranja depozita u RH- Zakonom o bankama, Zakonom o Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga te Pravilnikom o osiguranju štednih uloga uređeno je u Hrvatskoj pitanje sustava osiguranja depozita. Osiguranje depozita provodi Agencija sa svrhom zaštite štednih uloga građana u slučaju stečaja banaka- Osiguranje depozita obavezno je za sve banke koje posluju u RH. Za osiguranje depozita banke plaćaju Agenciji premiju za osigurane depozite u iznosu propisanom Zakonom o osiguranju depozita. DAB provodi isplatu osiguranih depozita u slučaju stečaja banke. Pod pojmom depozita podrazumijevaju se novčana sredstva građana u kunama ili stranoj valuti položena na račun kod banke na temelju ugovora o novčanom depozitu ili kao polog na štednu knjižicu te sredstva na tekućim računima i žiroračunima građana.- Osigurani depozit propisan Zakonom o osiguranju depozita iznosi 100.000,00 kn.- depoziti u štedno-kreditnim zadrugama nisu osigurani

79

- iznose uplaćenih premija Agencija koristi isključivo za isplate osiguranih depozita ili ih ulaže u trezorske zapise MF-aMetode postupanja s nesolventnim bankama:- jedna od najznačajnijih funkcija sustava osiguranja depozita je rješavanje nesolventnosti banaka→ isplata osiguranih depozita: dolazi do stečaja ili likvidacije banke, a osiguravatelj isplaćuje deponentima iznose njihovih sredstava do utvrđenog (osiguranog) pokrića; ostali deponenti imaju status ostalih vjerovnika u stečaju→ transfer osiguranih depozita: sličan prethodnoj metodi, a osnovna je razlika u tome da osiguravatelj ugovora da druga banka preuzme sve osigurane depozite banke u stečaju, a zauzvrat prima gotovinu od osiguravatelja; ostali deponenti postaju vjerovnici banke u stečaju→ transakcija kupovine i preuzimanja: ovdje osiguravatelj ugovara da se svi, osigurani i neosigurani, depoziti prenesu na drugu banku, zajedno s dijelom ili ukupnom aktivom (plasmanima) propale banke; osiguravatelj nadoknađuje razliku između knjigovodstvene vrijendosti depozita i tržišne vrijendosti aktive; glavna prednost ove metode da su svi dponenti zaštićeni od gubitaka→ financijska pomoć ili podrška banci: osiguravatelj djeluje preventivno, tj. pruža financijsku pomoć banci kako bi se spriječio stečaj kako bi se zaštitili eponenti, očuvalo povjerenje u banku i b.sustav i izbjegao sistemski rizik; fin. pomoć može biti u formi kredita, depozita, dokapitalizacije, otkupa (dijela) nezdrave aktive i sl.; takve banke koje nastavljaju svoje poslovanje isključivo na temelju fin.pomoći nazivaju se i banke zombiji/izvanzemaljci :)→ formiranje prijelazne banke: predstavlja privremeno, do pronalaženja konačnog rješenja gdje se osniva privremena banka pod upravom osiguravatelja; želi se dati vremena potencijalnim kupcima banke u stečaju

70. PRODAJA KREDITA

- praksa stara 100-tinjk godina no rijetko se primjenjivala sve do 80-ih godina; odnosi se na tehniku kojom banka (ili druga fin.institucija) prodaje svoje kreditno potraživanje drugoj depozitnoj ili financiskoj instituciji, s ili bez prava na regres- kao motivi za prodaju kredita mogu se pojaviti: > upravljanje kreditnim rizikom (divresifikacija) kao osnovni motiv; osiguranje likvidnosti; regulatorna ograničenja (nije slučajnost da se ova tehnika pojavila u SAD-u); adekvatnost kapiatla (veličina kapitala mora biti razmjerna valičini active; ukoliko je C/A nedostatna, banka ju mora povećati ili dokapitalizacijom: povećanjem kapitala ili smanjivanjem active) - prodaja bez prava regresa označava da banka prodavatelj ne samo da izbacuje prodano potraživanje iz svoje balance, nego i sve rizike vezane uz naplatu, a kupac preuzima sva prava, obveze I rizike; ovo je ujedno i najčeći oblik- ukoliko se radi o prodaji s pravom regresa, banka prodaje svoje potraživanje, popravlja svoju likvidnost, no rizik ostaje i ne prenosi se na kupca- prema ročnosti, postoji kkratkoročno tržište prodaje kredita (slično tržištu komercijalnih zapisa) i dugoročno gdje se posebno ističu HLT (highly leveraged transaction) krediti kojima su se fininacirala stjecanja i preuzimanja, ali i zaštita od neželjenih preuzimanja- kao najznačajniji kupci i prodavatelji kredita javljaju se banke na međubankarskom tržištu; najčešći kupci su velike banke ali i institucionalni investitori koji su upoznati s poslovanejm dužnika po drugim osnovama, s njegovim bonitetom, solventnošću pa su I spremni kupovati takve kredite; također ima kupaca koji kupuju visokorizične kredite koji su slični junk bonds – nose veliki rizik, ali velike mogućnosti zarade, ovisno da li se radi o ispravniom špekuliranju ili ne- kao kuoci se mogu javljati i strane banke koje na ovaj način mogu ulaziti na tržište na kojem inače postoje zapreke njihovom ulasku- kupci se također javljaju kao prodavatelji, a najčešće su to ponovno velike banke- prodaja kredita ne podrazumijeva izdavanje novih vrijendosnica na temelju prodanih potraživanja pa se ova tehnika smatra pretečom današnje suvremene sekuritizacije

80

- primjer Conitinetal banke u SAD-u), a najznačajnije, postoje brojne druge tehnike prikupljanja sredstava i likvidnosti, esp. emisija VP i sekuritizacija kojom banka zadržava svoje komitente, dok ih prodajom kredita gubi, Također, vrijednosni papyri koji se izdaju mogu se prilagoditi tržištu po ročnosti, nominalnoj vrijendosti i sl, dok kod prodaje kredita mogućnosti ovakve prilagodbe ne postoje.

71. INVESTICIJSKO BANKARSTVO – OSNIVANJE I VOĐENJE MIROVINSKOG FONDA

72. UPRAVLJANJE PASIVOM I AKTIVOM BANAKA ( ALM MANAGEMENT )

ALM je disciplina upravljanja rizicima financijskog posredovanja,te svjesno pozicioniranje određene(prihvatljive)razine izloženosti riziku.Ciljevi ALM-a su: razborita politika financiranja banke,upravljanje likvidnošću banke,kvantifikacija bilančnih i izvanbilančnih rizika banke,kontrola rasta bilance i njezine strukture i upravljanje kapitalom.Osnovni modeli upravljanja rizicima su GAP analiza,duration analiza,value-at-risk(historijska simulacija,parametarska metoda,Monte Carlo metoda) i Capital-at-risk.Definicija GAP analize: GAP = RSA – RSL pri čemu je RSA kamatno osjetljiva aktiva a RSL kamatno osjetljiva pasiva. Pozitivan GAP znači da se aktiva vrednuje cjenovno prije pasive, a negativan GAP da se pasiva vrednuje cjenovno prije aktive.Duration analiza je informacija o iznosu i dospijeću svih novčanih tijekova izražena u jednom broju a cilj joj je očuvanje (povećanje)neto vrijednosti fin institucije.Value at risk je najveći očekivani gubitak koji može uslijediti zbog utjecaja tržišnih faktora na fin poziciju te je potrebno unaprijed utvrditi granice pouzdanosti i vremenski horizont.ALCO je odbor za upravljanje aktivom i pasivom banaka.To je pod-odbor Uprave banke.Zaključci ALCO-a su instrukcije za Upravu banke i primjenjuju se po pojedinim sektorima. Cilj je ustanovljenje i nadzor internih standarda,ustanovljenje politike za upravljanje rizicima,praćenje makroekonomskih pokazatelja i prognoza,praćenje korekcije razine poslovne aktivnosti,preporuke za obavljanje Tier 2 kapitala i nadzor nad prekoračenjima limita.Osnovni ALCO pokazatelji su kapitalni pokazatelji(pokazatelj kapitalne adekvatnosti i gearing pokazatelj),pokazatelji likvidnosti(kratkoročna aktiva i kratkoročna pasiva)

73. STRATEŠKO PLANIRANJE U BANKARSTVU

- kako bi mogle preživjeti u visoko turbulentnom okruženju i prilagaođavati se stalnim promjenama, inancijsko - servisne institucije među kojima su jedne od najznačajnijih banke, moraju pristupiti procesu strateškog planiranja- ono najveću pažnju posvećuje analizi okruženja te, na osnovu nje, kreiranju odgovarajuće strategije nastupa na financijskim tržištima prilagođenu uvjetima okruženja- cilj strateškog planiranja je upravljanje vrijenodšću - uvećanje postojeće vrijednosti banke; ono se postiže: > kvalitetom financijskih proizcvoda te njenom neprestanom poboljšanju i unaprijeđenju, > efikasnošću što podrazumijeva niske troškove; >orijentacija na dugoročni horizont- tri su ključna pitanja u procesu strateškog planiranja: 1. kolika je sadašnja vrijednost banke i koji su čimbenici koji pridonose njenom uvećanju/ umanjenju; 2. koje su mogućnosti povećanje postojeće vrijenodsti; 3.Koja je optimalna kombinacija upotrebe identificiranih čimbenika kojom će se postići maximalni čimbenici- struktura processa planiranja sastoji se od slijedećih kompoeneta: analiza okoline (vanjskog okruženja, ali i u samoj banci); utvrđivanje misije i ciljeva; analiza i odabir alternativnih strategija; implementacija strategija; ocjena i kontrola izvedbe plana- bitno je sporovesti SWOT analizu – analizu jakosti, slabosti, prilika i prijetnji - do svjesnosti o nužnosti strateškog planiranja nažalost najčešće dolazi kada uslijede konkurentski šokovi, počnu se bilježiti negativni rezultati poslovanja i slično; da do toga ne

81

dođe, potrebno je na vrijeme spoznati potrebitost odgovarajućeg strateškog plana poslovanja jer: bankar bez strateškog plana poput kuhara je bez recepta

74. KADROVSKA POLITIKA BANAKA

- suvremena banka u sve žešćem konkurentskom okruženju mora, između ostaloga, odgovoriti I adekvatnom politikom upravljanja ljudskim potencijalima- ono obuhvaća: planiranje kadrova, kadrovsku politiku, organizacijsko planiranje, usavršavanje I razvoj, oblikkovanje radne culture- zadaće upravljanbja ljudskim resursima su: izgradnje odgovrajuće organizacijske structure; definiranje odgovornosti i sistematizacija poslova; procjena budućih porteba za kadrovima; naliza postojećih sposobnosti i vještina i njihovo optimaliziranje u odgovorajući miks znanja; usavršavanje; transferi unutra i izvana, selekcija novih kadrova; analiziranje i oblikovanje novih radnih mjesta; mjerenje uspjšnosti, kontrola, sustav nagrađivanja- polazna točka u upravljanju kadrovima je organizacijska struktura koja je dizajnirana kako bi se šti učinkovitije mogli ostvariti zacrtani misija i ciljevi poslovanja; na temelju org.strukture oblikuje se odgovarajuća kadrvska politika koja će na najbolji način pridonijeti ostvarivanju ciljeva- uputno je imati razrađen sustav interne izobrazbe kadrova kako bi se povećala njihova učinkovitost, znanja i vještine; - posebna pozornost kod upravljanja ljudskim resursima potrebna je prilikm prcesa restrukturiranja kada se najčešće moraju vrednovati sva radna mjesta, njihov pridonos dodanoj vrijenodsti, ukidati suvišna, stvarati nova potrebna i sl.- potrebno je pronaći i optimalan broj zaposlenih jer ako je on ili rpevelik ili premalen, učinci će biti ispodoptimalni- vrlo je važan adekvatan sustav nagrađivanja kojem je cilj pronaći odgovarajući kadar te ga biti sposoban zadržati i motivirati

75. POVJERBENO BANKARSTVO

Povjerba je institut jednakopravne i nezavisne obveze koji obvezuje osobu koja es naziva povjerenik na brigu o vlasništvu nad kojim ima kontrolu,u korist osoba koje se nazivaju korisnici,od kojih jedan može biti i on sam,te unutar kojeg bilo koji korisnik može prisliti na obvezu.U bankama se formiraju povjerbeni odjeli koji utvrđuju povjerenu vrijednost te u skladu s povjerbenim dokumentom čuvaju vrijednost i njome upravljaju.Za upravljanje povjerbenim fondom banke ili povjerbene agencije ubiru proviziju i iz povjerbenog fonda plaćaju se svi troškovi.Banke se najčešće javljaju kao izvršitelji oporuke te nakon smrti upravljaju imovinom.Imovina je skup nekretnina,novca,vp,prava koje posjeduje pojedinac u vrijeme smrti.Upravljanje imovinom predstavlja jezgru povjerbenih usluga.Bankovni povjerbeni odjel je posrednik između tržišta i principala,te podmiruje obveze principala.Postoje 2 osnovne vrste povjerbenih usluga a to su osobne povjerbene usluge i povjerbene usluge za poduzeće.Te usluge mogu biti u obliku fonda(odnos između principala i banke u kojem banka drži vlasništvo nad imovinom kojm ona upravlja za dobrobit i korištenje principala) i agencije(razlikuje se od fonda u tome što vlasništvo ne prelazi na banku nego ostaje na ime principala,banka njime upravlja).Što se tiče osobnih povjerbenih usluga banke pružaju široku lepezu usluga za građanstvo:izvršavanje oporuka,testamentska povjerba,životna povjerba,povjerba vrijednosnica,povjerba sredstava za obrazovanje,kupovina nekretnina,upravljanjem imovinom do punoljet. Povjerbene usluge poduzećima su povezane s investicijskim managementom.U komercijalnom povjerbenom poslu banke upravljaju portefeljem vrijednosnica, mirovinskim fondovima poduzeća,brinu se oko izdavanja,povlačenja,isplate dividendi, zamjene dionica,te se nazivaju korporacijski,institucionalni ili komercijalni povjerbeni poslovi.

82

76. MARKETING U BANKAMA

Marketing u bankama je proces kojim se planira i provodi stvaranje usluga u bankarstvu,određivanje njihovih cijena,promocije i distribucije da bi se ostvarila razmjena koja će zadovoljiti ciljeve klijenata i bankarske institucije.Cilj marketinga je održavanje ravnoteže između potrošačevih potreba i raspoloživih resursa poduzeća, uzimajući u obzir snage iz okružja.Različiti čimbenici utječu na kupnju bankarskih usluga.Bankarske usluge zadovoljavaju potrebe za sigurnošću,ali i dr motive kao prestiž,povlastice,statusni simbol.Osobni čimbenici su:predođba o samome sebi, životni stil,ekon blagostanje,zanimanje.Društveni čimbenici su obitelj,referentne skupine,kultura,društveni slij.Da bismo mogli zadovoljiti potrebe potrošača i istodobno ostvariti ciljeve banke,potrebne su nam informacije koje se odnose na unutranju situaciju banke,na makrookolinu,tržište,konkurenciju,potrošače,nove proizvode.Marketinški informacijski sustav i jednokratna istraživanja osiguraavju neprekidno pritjecanje spomenutih informacija.Najvažnije strategije u marketingu banke su:segmentacija tržišta,strategija cijena,strategija distribucije i strategija promocije.Kod segmentacije tržišta važno je da nakon što banka identificira postojeće segmente izabere ciljna tržištaq prema kojem će usmjeriti svoje marketinške napore. Ciljno tržište treba biti u skladu s ciljevima banke i jezinim imiđom;pri izboru tržišta banka mora imati na umu veličinu i sastav vlastitih resursa;banka se treba odlučiti za one segmente koji jamče dostatan volumen dobitka;banka mora nastojati ciljati na ona tržišta u kojima su br i veličina konkurenata mali.pri izboru ciljnih tržišta može koristiti strategije nediferenciranog,diferenciranog i koncentriranog marketinga.Kod strategije cijena poznata je strategija obiranja vrhnja koja se odnosi na utvrđivanje visokih početnih cijena za proizvod a time se pokušava iskoristiti prednost situacije biti prvi.Strategija distribucije obuhvaća sve sudionike i radnje koje omogućavaju raspoloživost proizvoda na pravom mjesu i u pravo vrijeme.Usluge se distribuiraju izravnom prodajom i izravnom osobnim kontaktom.Ciljevi oglašavanja su poticanje prve kupnje,podržavanje imiđa,promjena ponašanja,informiranje.

77. UZROCI PROPADANJA BANAKA

Postoje mnoga gledišta na uzroke propadanja banki.Jedna teza govori da uzroci propasti banaka leže u okruženju jer je fin sektor samo nusproizvod realne ekonomije. Teško je općenito ustanoviti kolko je za krize krivo gospodarsko okruženje a koliko slabo upravljanje.Važni su i makro i mikroekonomski uzroci i u sistemskoj i u individualnoj krizi.Regulativa i labava kontrola mogu dati mogućnost slabom upravljanju.Do kriza može doći i u nekim određenim situacijama,npr kada novi bankari preuzimaju kontrolu banke ili je osnivaju,pa kada iskusni bankari dodju u novu banku koju ne poznaju(skriveni problemi) ili u slučaju starih bankara koji se zbog brzog razvijanja tržišta ne uspijevaju prilagoditi.Tipične osobine slabog upravljanja su:1.prerastegnutost banke koja se može očitavoti u prevelikom pozajmljivanju(u odnosu na kapital i na depozite),može se raditi o geografskoj prerastegnutosti(nepoznavaje jezika,slaba kontrola inozemnih poslovnih jedinica) ili o nekontroliranoj diverzifikaciji prizvoda.2.brzi ili preagresivni rast – redovito vodi u nesolventnost.Poznat je i bankovni sindrom rast radi rasta.3.loši plasmani – glavni su uzrok bankovnih kriza.Problemi se javljaju zbog koncentracije kredita,ročne neusklađenosti,rizika kamatne stope,valutnog rizika te nevraćanja kredita.4. slaba interna kontrola5.slabo planiranje.Top lista uzroka propadanja banaka:loši postupci pozajmljivanja(prekomjerno kreditiranje –81%propalih banaka,loše informacije o pozajmljivačima,kreditna nesposobnost dužnika,kolateriziranje bez obaziranja na loš cash flow dužnika,koncentracija kredita),slaba interna kontrola,kozmetičko računovodstvo i prijevare.Za spriječavanje ovakvih postupaka potrebni su kontrola i nadzor te tržišna disciplina.

83

78. KREDITNE PROCEDURE

Preocedure odobravanja kredita razlikuju se ovisno o vrsti kredita. Svaka banka u okviru svojih internih akata ima definirane kreditne procedure koje se slijede prilikom razmatranja i odobravanja kreditnih zahtjeva. One moraju pratiti zakonske propise (Zakon o bakama, podzakonske akte i sl). Ukoliko želi dobiti bankovni kredit, komitent mora banci podnijeti ZAHTJEV. Kod kratkoročnih kredita ti zahtjevi su vrlo kratki (pogotovo ako je trazilac kredita duže bankin komitent i banka dobro poznaje njegov bonitet). Ukoliko je komitent novi, banka traži nešto opsežnije podatke. Kod dugoročnih kredita banka traži da se uz zahtjev priloži i investicijska dokumentacija komitenta - trazioca kredita. - prijem i obrada zahtjeva za kreditiranje sadrži slijedeće korake: 1. prvi kontakt s komitentom (novi ili već postojeći komitent i sl.); 2. utvrđivanje kred.sposobnosti i boniteta komitenta i odgovor na zahtjev; 3. odabir i ugovaranje instrumenata osiguranja; 4. kreditni prijedlog; 5. kreditni odbor i donošenje odluke; 6. sklapanje ugovora puštanje kredita u tečaj; 7. naplata potraživanja; 8.kontrola boniteta i klasifikacija dužnikaPrilikom ocjene boniteta komitenta i njegove kred.sposobnosti provodi se subjektivna (analiza managementa tržišta i okruženja, SWOT) i objektivna (analiza financ.izvještaja). Primivši zahtjev, kreditni referent radi izvještaj i podnosi ga kreditnom odboru. Taj izvještaj sadrži analizu i ocjenu kreditnog zahtjeva s prijedlogom da se kredit odobri ili ne odobri. Kredit odobravaju rukovoditelji, a iznad odobrenog iznosa kreditni odbor. Uglavnom kreditni odbor prihvaća procjenu rukovoditelja (referenta). Ako je odlučeno da se komitentu izda kredit, prilazi se sklapanju ugovora.Prilikom obrade kred.zahtjeva, banka vodi računa o slijedećim elementima: svrsi kreditiranja, kred.sposobnosti i bonitetu komitenta, doprinosu kunskom i deviznom potencijalu banke, urednosti podmirivanja obveza po ranije odobrenim plasmanima, kvaliteti i sigurnosti instrumenata osiguranja (kolaterali: mjenice, mjenice s avalom, akceptom, garancije, utržive vrijednosnice, komerc.papiri, police osiguranja, skladišnice, prijevozni dokumenti, hipoteke, budući priljevi, oprema, depoziti –blokirani, kompenzacijski).Nakon što je kreditni posao sklopljen i pribavljeni svi instrumenti osiguranja, kredit se pušta u tečaj te se sredtsva prenose na račun komitenta. U suradnji s rač.službom provodi se naplata potraživanja o dospijećima dijelova glavnice i pripadajućih kamata.- za vrijeme trajanja kreditnog odnosa, minimalno 2x godišnje provodi se kontrola boniteta dužnika na temelju novih fin.izvještaja, na temelju drugih dostupnih podataka, izlaskom na teren. Na temelju prikupljenih podataka donosi se odluka o (re)kvalifikaciji dužnika u odgovarajuću rizičnu skupinu.

79. KONGLOMERIZACIJA U BANKARSTVU

- pojam konglomerizacije ili okrupnjavanja odnosi se na različite oblike poslovnih integracija između poslovnih subjekata na temelju vlasničkog ili interesnog udruživanja- najznačajnije metode povezivanja banaka međusobno te banaka i ostalih fin.institucija su metode spajanja i pripajanja (M&A) čime dvije ili više banaka postaju upravljački ovisne, a pravnu neovisnost mogu i ne moraju zadržati- vrlo česta metoda okrupnjavanja je i pripajanje ili stjecanje gdje jedna tvrtka stječe cjelokupni ili kontrolni paket dionica druge tvrtke; najpoznatiji oblik je (bankovni) holding- osnovni cilj okrupnjavanja banaka je, logično, njihov rast te stjecanje različitih konkurentskih prednosti što treba rezultirati povećanjem efikasnosti i zarada- eksterni uzroci okrupnjavanja banaka nalaze se u njihovom okruženju/ tržištu na kojem posluju; cilj je stjecanje dominantne pozicije na tržištu, divrezifikacija poslovanja, ulazak u sve bankovne, bliskobankovne i sve druge financijske poslove, nastup na međunarodnim tržištima, opća despecijalizacija poslovanja- među internim uzrocima nalaze se prvenstveno motivi managementa i njih0ovim osobnim koristimal, ali tu može biti i bojazan banke da ne bude preuzeta

84

- cilj okrupnjavanja je uvijek u konačnici povećanje dobiti i porast vrijednosti što se može postići: smanjivanje troškova ili povećanjem prihoda- smanjivanje troškova moguće je postići uslijed djelovanja ekonomije obujma (smanjenje troškova po jedinici rada), ekonomije djelokruga (povećanjem spektra financ.usluga), uvođenjem učinkovitijih upravljačkih metoda, prikupljanjem sredstava uz niže troškove, povećanjem boniteta i sl- povećanje prihoda okrupnjavanjem može se pak postići time što banka stječe mogućnost servisiranja i velikih komitenata, ponude razl.fin.usluga pod jednim krovom, povećava joj se tržišni udio, može preuzimati veće rizike i biti agresivnija u nastupu i sl- no treba uzeti u obzir i da je empirija pokazala da se rast efikasnosti i zarada u banci vrlo teško može pripisati isključivo veličini banaka/okrupnjavanja; potrebni su vrlo visoki troškovi integracije i prilagodbe, postoji opasnost gubitka komitenata zbog neopvjerenja u novu instituciju

80. VLASNIČKO RESTRUKTURIRANJE BANAKA

- u bivšim socijalističkim državama, ali i mnogim zapadnim zemljama, banke su bile pod strogom i rigidnom kontrolom države s ograničenim ulaskom na bankovno tržište- u bivšim socijalističkim državama ta su ograničenja bila još puno stroža i drugačije prirode: postojao je centralistički planski sustav gdje su se sredstva iz bankovnog sektora planski usmjeravala u odgovarajuće sektore; banke nisu poslovale po tržišnim kriterijima efikasnosti i ta ih je činjenica ponajviše razlikovala od banaka u tržišnim ekonomijama- sredstva su se plasirala u neefikasna poduzeća, bila su neadekvatno kolateralizirana, potraživanja su im bila nenaplativa te su se u konačnici otpisivala, a sve je to financiralo stanovništvo plaćajući poreze, doprinose i ostala javna davanja- bilo je uvjetovano u kojoj banci pojedinac smije otvoriti račun – samo u mjestu prebivališta – kao bi se moglo lakše planirati i imati nadzor nad sredstvima; postojala je tzv.prisilna štednja, često s negativnim stopama. Sektor stanovništva bio je višestruko ograničavan i oštećivan- središnje banke također nisu imale prirodne funkcije koje im pripadaju, provodila se planska monetarna politika, odobravali su se krediti iz primarne emisije što je uzrokovalo galopirajuću (hiper)inflaciju- kako je taj sustav sam sebe demantirao, moralo se prijeći u proces tranzicije ka razvoju tržišno orijentiranog gospodarskog sustava što se u pravilu započinjalo s reformom bankovnog i ukupnog financijskog sustava- ključne točke reforme bile su:> preuređenje sustava središnje banke –uredio se sustav neovisne (ekonomsko i politički) institucije, odijelilo se poslovno od središnjeg bankarstva> reforma bankovnog sektora: proces privatizacije i uvođenje privatnog vlasništva što je trebalo zajamčiti tržišni način poslovanja, razviti svijest o riziku – njegovom preuzimanju, upravljanju i kontroli- provedena je liberalizacija sustava: slobodno donošenje odluka, slobodan ulaz i izlaz s tržišta (ukoliko se udovolji kriterijima)- u Hrvatskoj su donešena do sada tri zakona o bankama kako bi se stvorio temelj za reforme, uredio sustav, omogućile prilagodbe sustavu Europske Unije- rezultati su: uz mnogo poteškoća, odlaska s tržišta brojnih banaka, ali i dolaska onih novih, stvoren je stabilan i učinkovit bankovni sustav s velikom koncentracijom stranog vlasništva- iz toga proizlaze i brojni prigovori na račun stranog vlasništva s tezom da se financiranje razvoja hrvatske privrede zanemaruje, a naglasak se stavlja na financiranje potrošnje i podgrijavanje inflacije- za te tvrdnje nema dokaza, a tome u prilog ide i činejnica da je i u zemljama EU pretežit udio financiranja sektora stanovništva; ipak, prisutna je velika razlika: dok u EU prevaguju stambeni krediti, u Hrvastkoj dominiraju oni potrošački

85

- također, postoje prigovori na veliku bankocentričnost našeg suatava i nerazvijenosti drugih izvora i načina financiranja; ta tvrdnja stoji te je potrebno poduzeti daljnje napore kako bi se stvorili institucionalni okviri za razvoj tržišta kapitala

86