ludoviko tehnika

2
Ludoviko tehnika Ludoviko tehnika je vrsta terapije koja se pojavljuje u filmu ’Clockwork orange’. Ona  predstavlja primenu klasičnog uslovljanja u svrhe ’izlečenja društvenih bolesti’. U filmu se, konkretno, primenjuje na zatvoreniku kako bi se kod njega razvila veštačka averzija prema seksu i nasilju. Zatvoreniku se puštaju eksplicitni video sadržaji seksa i nasilja dok mu se daje droga koja izaziva mučninu. Uz video sadržaje mu se pušta i klasična muzika koja u je u tom zatvoreniku podsticala nasilje. Na taj način postižu da kod njega pomisao o seksu, nasilju i klasična muzika kod njega izazivaju mučninu, te se on smatra ’izlečenim’.  Ludoviko tehnika, u suštini, predstavlja metaforu za veštačko stvaranje pojedinca koji odgovara društvu. Oni koji primenjuj u tu tehniku na pojedinca predstavljaju institucije, odnosno ljude koji rade u medicinskoj ustanovi, a odobrenje dobijaju od jednog ministra, koji  ponovo predstavlja jednu drugu državnu instituciju. S druge strane, pojedinac predstavlja nekog ko se ne ukla  pa u okvir društveno poželjne osobe kroz njegovo ponašanje gde se seksualnost i nasilje prikazuju krajnje ekstremno. Kroz medicinske procedure njemu se oduzima ono što on jeste. Zapravo ludovikova tehnika u filmu predstavlja prvi državni efekat  koji je Troulliot (2001) definisao kao efekat izolacije kojim se individua izoluje iz svih grupa i  postaje bezličan, ravnopravan član širokog kolektiva –  javnosti. Njemu se oduzimaju njegova  bitna obeležja, veštački gubi svoj identitet da bi na njega mogao biti primenjen drugi efekat identifikacije    efekat identifikacije.  Na taj način državne institucije definišu pojedinca u  jednom društvom. Manipulišu njegovim identitetom, odnosno konstruišu ga, kako bi glavna obeležja njegovog identiteta bili neki konstrukti koji pojedinca u društvu pozicioniraju na  poželjno mesto. Kroz definisanje onoga što neko drugi nije, ne sme ili ne bi trebao biti, mi definišemo i sami sebe kao suprotne (Bourdieu 1979). U ovom slučaju država, odnosno državne institucije kroz definisanje društveno nepoželjnog ponašanja, zapravo daju svoju definiciju društveno  poželjnog ponašanja. Literatura: 1. Trouillot, M. 2001. Anthropology of the State in the Age of Globalization, Current Anthropology 2. Bourdieu, P. Distinction: A social critique of judgement of taste, Harvard University Press 

Upload: gemmavix

Post on 13-Oct-2015

45 views

Category:

Documents


0 download

DESCRIPTION

Analiza ludoviko tehnike u filmu Paklena pomorandža

TRANSCRIPT

Ludoviko tehnikaLudoviko tehnika je vrsta terapije koja se pojavljuje u filmu Clockwork orange. Ona predstavlja primenu klasinog uslovljanja u svrhe izleenja drutvenih bolesti. U filmu se, konkretno, primenjuje na zatvoreniku kako bi se kod njega razvila vetaka averzija prema seksu i nasilju. Zatvoreniku se putaju eksplicitni video sadraji seksa i nasilja dok mu se daje droga koja izaziva muninu. Uz video sadraje mu se puta i klasina muzika koja u je u tom zatvoreniku podsticala nasilje. Na taj nain postiu da kod njega pomisao o seksu, nasilju i klasina muzika kod njega izazivaju muninu, te se on smatra izleenim.Ludoviko tehnika, u sutini, predstavlja metaforu za vetako stvaranje pojedinca koji odgovara drutvu. Oni koji primenjuju tu tehniku na pojedinca predstavljaju institucije, odnosno ljude koji rade u medicinskoj ustanovi, a odobrenje dobijaju od jednog ministra, koji ponovo predstavlja jednu drugu dravnu instituciju. S druge strane, pojedinac predstavlja nekog ko se ne uklapa u okvir drutveno poeljne osobe kroz njegovo ponaanje gde se seksualnost i nasilje prikazuju krajnje ekstremno. Kroz medicinske procedure njemu se oduzima ono to on jeste. Zapravo ludovikova tehnika u filmu predstavlja prvi dravni efekat koji je Troulliot (2001) definisao kao efekat izolacije kojim se individua izoluje iz svih grupa i postaje bezlian, ravnopravan lan irokog kolektiva javnosti. Njemu se oduzimaju njegova bitna obeleja, vetaki gubi svoj identitet da bi na njega mogao biti primenjen drugi efekat identifikacije efekat identifikacije. Na taj nain dravne institucije definiu pojedinca u jednom drutvom. Manipuliu njegovim identitetom, odnosno konstruiu ga, kako bi glavna obeleja njegovog identiteta bili neki konstrukti koji pojedinca u drutvu pozicioniraju na poeljno mesto. Kroz definisanje onoga to neko drugi nije, ne sme ili ne bi trebao biti, mi definiemo i sami sebe kao suprotne (Bourdieu 1979). U ovom sluaju drava, odnosno dravne institucije kroz definisanje drutveno nepoeljnog ponaanja, zapravo daju svoju definiciju drutveno poeljnog ponaanja.Literatura:1. Trouillot, M. 2001. Anthropology of the State in the Age of Globalization, Current Anthropology2. Bourdieu, P. Distinction: A social critique of judgement of taste, Harvard University Press