identitet 169

1IDENTITET/ BR. 169 / 2012.

IDENTITETEU 2 ; BIH 4 KM; SRB 150 DIN

Godina 17 Broj 169 25. Septembar 2012. Cijena 15 KN

ljudska prava politika drutvo ekonomija kultura sport www.identitet.info

Dvostruki oskarovac u Hrvatskoj nema pravo na vlastito miljenje

POSLJEDNJI LETBRANKA LUSTIGA

DAVOR GJENERO:Bez pluralizma nema niti demokracije niti efikasnih institucija i politika ...str. 12

KNJIGOCID U HRVATSKOJ TOKOM 90-tih

DRAGO PILSEL:Milorade, to nije vrh nego sumrak novinarstva ...str. 8

2 IDENTITET/ BR. 169 / 2012.

Rjeenjem Odjela za informiranje Ministarstva kulture Republike Hrvatske br. 53203-5/96-01 od 02.05.1996. list Identitet upisan je u registar javnih glasila pod brojem 1184. Miljenem Ministarstva kulture RH od 13.06.1996. Identitet je osloboen plaanja poreza na promet.

Suradnici:Davor Gjenero, Drago Pilsel, Draen Lali, Sran Dvornik,

Hrvoje Prnjak, Ninioslav Kopa, Dunja Novosel, Dragana

Zeevi, Nikola Cetina, Milan Jaki, Goran Mrdakovi, Marko Rokni, Radoje Arseni, ura

Kneevi, Nikola Itvanovi

List izlazi mjeseno i financiran je sredstvima Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.Na financijskoj podrci zahvaljujemo Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog drutva i Gradu Zagrebu

nezavisni magazinIDENTITET

IMPR

ESU

M

Adresa redakcije:Ilica 16, Zagreb

tel: +385 1 4921 862fax: +385 1 4921 827

[email protected]

Glavni i odgovorni urednik: Igor Palija

Zamjenik urednika: Ljubo Manojlovi

Grafika urednica: Nevenka Pezerovi Maksimovi

Izdava:Srpski demokratski forum

Za izdavaa: Veljko Dakula

tampa:Alfacommerce

ZagrebTira:

5.000 primjeraka


Monopol nad srpskom manjinskom zajednicom

REPORTAA: Od Vardara pa do Sljemena42

UNITAVANJE KNJIGA U HRVATSKOJ17

SPORT & PREDRASUDE 48

4 SPEKTAR: SUENJE HRASTOVU, AZIL U HRVATSKOJ, INTEGRIRANE KOLE U VUKOVARU, ENE U POLITICI...Pripremio: IGOR PALIJA

7 NORMALIZACIJA: POVRATAK RUBINOVOG VINJAKA Pie: RADOJE ARSENI

8 MILORADE TO NIJE VRH NEGO SUMRAK NOVINARSTVAPie: DRAGO PILSEL

10 JEBE DEMOKRACIJUPie: IGOR PALIJA

12 BEZ PLURALIZMA NEMA NITI DEMOKRACIJE NITI EFIKASNIH INSTITUCIJA I POLITIKAPie: DAVOR GJENERO

14 NEMA REFORMI SAMO POVOLJNO ZADUIVANJEPie: HRVOJE PRNJAK

16 OVJEK JE JEDINA BETIJA KOJA PIEPie: DRAEN LALI

19 KNJIGOCID U HRVATSKOJPie: NIKOLA CETINA

22 NEPRAVDAPie: DUNJA NOVOSEL

24 PISANJE POVIJESTI VLASTITIM IVOTOM: MIRJANA GROSSPie: URA KNEEVI

26 INTERVJU: ALEKSANDAR SAA POPOVRazgovarao: NINOSLAV KOPA

29 INTERVJU: ALEKSANDAR VUCELIRazgovarao: MARKO ROKNI

32 CIVILNE RTVE RATA: ZLOIN BEZ KAZNEPie: DRAGANA ZEEVI

34 MAGARAC NA KORDUNUPie: MILAN JAKI

36 FONDACIJA ANA I VLADE DIVACPie: NIKOLA ITVANOVI

38 ANTIFAISTI KOJI SPAJAJU RAZDVOJENEPie: NENAD PETRONIJEVI

40 PRIA: OVJEK S PRAZNOM PUKOMPie: JOVAN HOVAN

42 REPORTAA: OD VARDARA PA DO SLJEMENAPie: NINOSLAV KOPA

46 IZVAN GRANICA: SIRIJAPie: GORAN MRDAKOVI

48 SPORT & PREDRASUDE: PARAOLIMPIJCIPie: HRVOJE PRNJAK

www.identitet.info

IDENTITET SADRAJ

BR. 169 / 2012.

10

4 IDENTITET/ BR. 169 / 2012.

SPEKTAR

Vrhovni sud Hrvatske je kao prvostupanjski sud osudio umirovljenog hrvatskog poli-cajca Mihajla Hrastova na 4 godine zatvora zbog ratnog zloina - ubojstva 13 i ranjavanja dvojice zaro-bljenih lokalnih Srba mobiliziranih u JNA na Koranskom mostu na prilazu Kar-lovcu ujesen 1991. godine. Utvrdili smo da nisu postojali uvjeti napada ili izrav-no predstojeeg napada zarobljenika na policajce. Slijedom toga nema nune obrane, nema primjene ekskulpirajue odredbe iz konvencije da se oruje smije legalno upotrijebiti. Prema tome, utvrdili smo da se radilo o bezuvjetnoj predaji. Zarobljenici su predali oruje, oni su se time predali na milost i nemilost, i nji-hovo ubijanje je kazneno djelo ratnog zloina, obrazloio je predsjednik sud-skog vijea, sudac Vrhovnog suda arko Dundovi. U postupku koji je voen

pred karlovakim upanijskim sudom Hrastov je u tri navrata oslobaan, a Vrhovni sud je presudu ukidao i vraao na poetak. Potom je Vrhovni sud uzeo stvar u svoje ruke i sudio kao osnovni sud, pa je Hrastova nakon albe osudio na 7 godina. Meutim, zbog procedur-alne pogreke sve je ukinuto, i Vrhovni sud je jo jednom krenuo ispoetka. Dravno odvjetnitvo smatra da je ka-zna od etiri godine za ovakav ratni zloin preblaga. Hrastov je u 21 godinu suenja ve odleao dvije godine i dva mjeseca. Kod odreivanja visine kazne sud mu je kao olakotne okolnosti uzeo sudjelovanje u ratu, to da je u ratu bio odlikovan, da se uvijek u ovih 21 godinu odazivao na suenja, da osim ovoga nije nikada poinio niti jedno kazneno djelo ni prekraj, kao i injenicu da je i sam na neki nain rtva dugotrajnog postupka.

KORANSKI MOST:

etiri godine za ubojstvo 13 ljudi - manje od 4 mjeseca po ovjeku

Norveki Nansen institut dobio je podrku pred-sjednika Josipovia za ot-varanje integriranih kola u vukovarskom podruju gdje se nastava odvija po hrvatskom programu, ali za pripadnike manjina zasebno - na nji-hovom jeziku i pismu. Eksperti Nansen instituta tvrde da su podijeljene kole odgovorne za nasilje na ulicama ev-ropskih gradova, ali i za prologodinji masakr u Norvekoj koji je odnio preko 90 ivota. Predsjednik Ivo Josipovi podrao je inicijativu norvekog Nans-en instituta da se u Vukovaru osnuje nova kola, odnosno zajednika kola u kojoj bi zajedno u klupi sjedili uenici raznih nacionalnosti, i koja

bi ih meusobno pribliavala. Ovu su inicijativu podrali i ministar obra-zovanja eljko Jovanovi, vukovarski gradonaelnik eljko Sabo i predsjed-nik srpskog Zajednikog vijea opina u Podunavlju Dragan Crnogorac. Er-dutskim sporazumom kojim je otvoren put mirnoj reintegraciji Hrvatskog po-dunavlja srpskoj manjini garantirano je pravo na obrazovanje na vlastitom jeziku i pismu. Nekada se odvojenost hrvatskih i srpskih kola vidjela i po razlilitim kolskim zgradama, a sada mali Hrvati idu u jutarnji, a mali Srbi u popodnevni turnus u istoj koli. Pro-gram je i za jedne i za druge isti, ali za male Srbe nastava se izvodi na srp-skom jeziku i irilinom pismu.

INTEGRIRANE KOLE:

Vukovarska djeca zajedno u kolskim klupama


Od 2.094 zahtjeva za odo-brenjem azila do danas je u Hrvatskoj odobreno samo njih 49, ime Hrvatska i dalje kaska za evropskim prosjekom. Ono to predstavlja dodatni problem jest injenica da osim Ministarstva unutarn-jih poslova nijedna institucija, osim nev-ladinih udruga, aktivno se ne bavi in-tegracijom azilanata u drutvo. Azilanti imaju pravo na smjetaj dvije godine i za to je zadueno Ministarstvo socijalne politike i mladih, no problem je to to veina njih u te dvije godine ne uspje nai zaposlenje pa nakon dvije godine ne mogu nai niti vlastiti smjetaj. Kada se uz ove probleme uzmu i prepreke s kojima se azilanti susreu u podruju zdravstva i obrazovanja, ali i ksenofob-nost hrvatskog drutva, jasno je da e vladajui morati uprijeti dodatne napore kako bi do punopravnog ulaska u EU os-

mislili barem nekakvu integracijsku poli-tiku. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta propisalo je to bi sve iz hrvat-skog jezika te o hrvatskoj povijesti i kul-turi trebali nauiti traitelji azila, azilanti i stranci pod supsidijarnom zatitom stariji od 15 godina, kako bi lake mogli nastaviti obrazovanje u Hrvatskoj. Pri-tom je procijenilo da e traiteljima azila trebati est do devet mjeseci da naue hrvatski jezik dovoljno da se mogu spo-razumijevati u svakodnevnim situaci-jama. Program se sastoji od dva dijela, hrvatskog jezika i izraavanja te hrvat-ske kulture i povijesti. U okviru prvog dijela, azilanti trebaju nauiti osnove komunikacije na hrvatskom jeziku, a u okviru drugog dijela programa, koji se odnosi na hrvatsku kulturu i povijest, oekuje se da e nauiti opisati simbole Hrvatske, imenovati glavni grad i nje-gova glavna obiljeja, znati da Hrvatska

ima predsjednika, Sabor i Vladu kao i usporediti ustroj sa zemljom iz koje oso-ba dolazi te, naprimjer, znati da hrvat-ski ima tri narjeja i prepoznavati kojim narjejem govore stanovnici upanije u kojoj traitelj azila ili azilant boravi. U nastavnom planu naveden je i popis osoba iz kulturnog, javnog i sportskog ivota o kojima bi traitelji azila i azilanti trebali neto nauiti, primjerice, Marko Maruli, Miroslav Krlea, Vatroslav Li-sinski, Ivan Zajc, Julije Klovi, Nikola Tesla, Andrija Mohorovii, Stjepan Radi, Josip Broz Tito, Franjo Tuman, ali i Draen Petrovi, Goran Ivanievi te Janica i Ivica Kosteli. Od azilanata se oekuje i da poneto naue i o dal-joj i blioj povijesti Hrvatske, primjerice, da znaju trajanje Domovinskog rata i razumiju njegovo znaenje ili da znaju da Hrvatska 8. listopada slavi Dan neo-visnosti.

AZIL U HRVATSKOJ:

Neprijateljski prema strancima

Pripremio: IGOR PALIJA

HAKI SUD:

Hako suenje Goranu Hadiu poinje 16. okto-bra ove godine. Hadia, biveg premijera SAO Istona Slavonija, Baranja i Zapadni Srem te predsjednika Repub-like Srpska Krajina oekuje suenje po 14 toaka optunice za zloine protiv

ovjenosti i krenja zakona te obiaja ratovanja u Hrvatskoj, od polovice 1991. do kraja 1993. godine.Tuiteljstvo planira izvesti 141 svjedoka kako bi potkrijepilo optube za sudjelovanje u zajednikom zloinakom pothvatu sa ciljem trajnog uklanjanja stanovnitva nesrpske nacionalnosti s velikog di-

jela teritorija Hrvatske - ubojstvom, pro-tjerivanjem, zatoavanjem, muenjem, deportacijom te pljakanjem i razaran-jem njihove imovine. Za slina djela ratnog zloina Haki sud je ve optuio biveg predsjednika Republike Srpske Krajine Milana Martia na 35 godina zatvora.

Suenje Hadiu poinje 16. oktobra

6 IDENTITET/ BR. 169 / 2012.

SPEKTAR

Odlukom Osnovnog suda u Sarajevu, Emela Mujanovi, podoficir Oruanih snaga BiH moe prekrivene glave obavljati vojnu slubu. Ona je prole godine zbog noenja hidaba (mara-ma koju nose muslimanke) suspendo-vana iz vojne slube. Sud je odluio da Emela mora biti vraena na posao, a da je njena suspenzija bila nezakonita. Puki pravobranitelj Bosne i Hercego-vine je takoer zauzeo stanovite da se odlukom o njenoj suspenziji kre meunarodne konvencije o zatiti ljud-skih prava. Ova sudska odluke je pono-vo pokrenula pitanje o noenju vjerskih simbola u oruanim snagama Bosne i Hercegovine. Naelnik Zajednikog taba oruanih snaga BIH Miladin Miloji izjavio je da su zakonski pro-pisi, to se tie odijevanja pripadnika

oruanih snaga precizni i jasni i da ne poznaju odruge odjevne predmete osim onih klasinih koji ine sadraj jedin-stvene terenske i slubene uniforme. On smatra da bi neprincipijelnost u primeni propisa dovela do raznoliko-sti u odevanju, to je neprihvatljivo za instituciju kakve su oruane snage, te nadodaje da je svaki pripadnik oruanih snaga BIH potpisivanjem profesional-nog ugovora pristao i obavezao se na potovanje precizno postavljenih prava, obaveza, nadlenosti i odgovornosti. Aktuelni zamenik ministra odbrane BiH Mirko Okoli takoe upozorava da ne bi smijelo biti odstupanja i izuzetaka, jer, prema njegovim rijeima, profesionalna sluba u vojsci nije obaveza i svako tko eli da radi u Oruanim snagama mora da potuje pravila ponaanja i oblaenja koja vae za sve pripadnike vojnih formacija.

Hidab u vojnom strojuBOSNA I HERCEGOVINA:

Gotovo dvije treine ena u Hrvatskoj smatra da su diskriminirane u javnom i politikom ivotu, no ak 51 posto mukaraca ne dijeli to miljenje pokazuju rezultati treeg ciklusa istraivanja ene u hrvat-skoj politici provedenog na uzorku od 1.201 graana. Namjera istraivanja bila je ispitati vrijednosti, percepcije i znanja graana o enskoj politikoj participaciji, diskriminaciji ena u podruju javnog i politikog ivota te poloaju ena u Hr-vatskoj openito, a u svrhu produbljivan-ja javne rasprave o problemu politike potpredstavljenosti ena i njegovim moguim rjeenjima. Prijanji ciklusi istraivanja ene u hrvatskoj politici provedeni 2003. i 2007. godine pokazali su da znaajan postotak birakog tijela

oba spola smatra da je postojea zastu-pljenost ena u politikom odluivanju nedovoljna te da bi vea njihova zastu-pljenost promijenila kvalitetu politike te da bi ona bila dosljednija. Meutim, zadnji rezultati pokazuju da premda se poveava svjesnost od diskriminiranosti ena u drutvu meu ispitanicima oba spola, veina ih nije znala odgovoriti zato su ene u nepovoljnijem poloaju od mukaraca. Kao i u svim istraivanjima do sada, ene diskriminaciju vie primjeuju, a posebice nie obrazovane ene dok je pozitivno to obrazovaniji mukarci znaajnije percipiraju diskrimi-naciju. Kao jedan od glavnih krivaca enskog potlaenog poloaja pokazuje se dvostruko optereenje jer ene ne samo da u kui vie rade od mukaraca, ve se od prolog istraivakog ciklusa

ovaj rad ak i poveao, primjerice, u Zagrebu se vie od 60 sati na tjedan kuanskim poslovima 2007. godine bavilo 10,4 posto ena, a 2011. godine 20,5 posto. Dakle, izostaje odgovorno partnerstvo. Najvie utjecaja na ulogu ena u drutvu ispitanici pripisuju medi-jima i religiji, a najmanji sudstvu. Iako ene u ukupnoj populaciji ine 52 posto, u Saboru sjedi tek 25 posto zastupnica, pri emu se odmah postavlja pitanje potovanja sustava enskih kvota, ali i pitanje njihove smislenosti jer upitno je koliko ima smisla samo formalno ispun-javati zakonsku obavezu zanemarujui sadraj. Kvote su samo prijelazno sred-stvo i instrument ogranienog roka tra-janja koji slii za promjenu javne svijesti, koju kako potvruje i ovo istraivanje, nije lako postii.

ENE U POLITICI:

Umjesto pomaka povratak na staro


Povratak Rubinovog vinjakaPoslije pune dvije decenije u hrvatskim prodavnicama ponovo se pojavio nekada omiljeni brend iz Kruevca ljubitelja otrije ka-pljice, to bi moglo da oznai konano topljenje leda za proizvode iz Srbije

I do sada se na policama trgovina po Hrvatskoj moglo vidjeti po neku robu iz Srbije (nezaobilazni bren-dovi iz onih vremena poput Jafa keksa, Medinog srca, mentol bom-bona, pa nekih slatkia iz Gornjeg Milanovca i poneka pateta, ajvar i slino, ak jedno vrijeme i neki kajmak navodno sa Zlatibora po cijeni 5-6 puta vioj nego u Srbiji), ali sve je to bilo vie simbolini pokuaj da se opravda potpisani sporazum o slobodnoj trgovini izmeu dvije zemlje nego neki ozbiljniji posao razmjene roba. Istovremeno, proizvodi iz Hrvat-ske ve godinama prolaze kroz sasvim otvorena vrata na trite Srbije, o emu govori i podatak da u Srbiji posluje oko 200 firmi iz Hrvatske, te da je RH jo prije deset godina u Beogradu otvorila predstavnitvo svoje Gospodar-ske komore. Iz Srbije u Hrvatskoj javno djeluje jedva 15-ak firmi, a predstavnitvo njene Privredne komore u Zagrebu otvoreno je tek proteklog proljea. Ovakav nesrazmjer, u stvari zatvorenost hrvatskog trita za robu i kapital iz Srbije, pravdao se psiholokim posljedicama proteklog rata na ovim prostorima, ali ta pria ko-likogod tana u poetnim godi-nama, ve odavno ne pije vodu, na ta ukazuje i sljedei osobni doivljaj s navedenim vinjakom, u kojem su zbog njegovog ne-sumnjivog kvaliteta podjednako uivali svi ankeristi bez obzira na razne vrste pripadnosti i svje-tonazora (ne kae se sluajno da su ank-prijateljstva meu najvrima): Deava se prije 7-8 godina (ala leti ovo vrijeme). Jedan prijatelj donio je iz Beo-grada tri boce Rubina a njegov

drugar, vlasnik bifea u sreditu Zagreba, onako iz ale, da vidi ta e se desiti, izloio je jednu meu ostale boce estica u po-nudi. I gledali su. Stari mekeri, koji svraaju na svoju obaveznu porciju jo od jutarnjih sati, odmah su uoili novost. Kaj je ovo, moe li se to probati? kao udili su se. Naravno da moe, a poenta je to je taj dan otilo sve tri boce. Moe li toga malo vie da dopremi? pitao je priatelja iznenaeni vlasnik kafia, to naravno nije dolazilo u obzir, jer takav uvoz nije imao dozvolu. Bio je to samo jedan zanimljiv eksper-iment. Pokuavao je Rubin jo pre neku godinu da otvori svoje predstavnitvo u Zagrebu, ali je bio onemoguen (kao, nije jo vri-jeme). U meuvremenu, od pia iz Srbije u hrvatskim trgovinama moe se nai samo dva vina (drepeva krv i Sangrija iz oke) i jedno vrijeme aperitiv subotiki Gorki list, i to je sve. I zato po-java Rubinovog vinjaka u lancu Konzum nije tek obini trini dogaaj, ve po svemu sudei na-java nekih liberalnijih zbivanja i na tom podruju gdje se danas vode i ljue interesne bitke nego na bo-jnom polju. Da je tome tako, i da su prie o ratnim posljedicama koje usmjeravaju potroae izgu-bile na uvjerljivosti i objektivnosti ukazuje i primjer iz posljednjih dana vladanja HDZ-a i Jadranke Kosor na funkciji predsjednice hrvatske vlade. Kada je uoi par-lamentarnih izbora u Zagreb svra-tila njemaka kancelarka Angela Merkel da prui podrku HDZ-u (kao stranci sline politike orijen-tacije), udijelila je i javnu packu: rekla je pred domaom premi-

jerkom da joj se njemaki inves-titori ale kako ih se u Hrvatskoj tretira maltene kao neprijatelje i da zato ulau znatno manje ka-pitala nego to bi to zaista eljeli. Kada poslije svih onih zbivanja u taktu Danke Dojland ovako prolaze njemaki poduzetnici, ta tek treba oekivati za srpske? ta o tome misli upitali smo prvog di-rektora predstavnitva Privredne komore Srbije u Zagrebu Dren-islava ekia, dobrog poznavao-ca trinih i uope ekonomskih prilika u obe zemlje, jer je godi-nama bio marketinki menader u prehrambenoj industriji Podrav-ka, iji su proizvodi dobro prim-ljeni i u Srbiji. On potvruje da Hr-vatska nije ba otvorena za robu i investicije iz Srbije, ali to tumai ekonomskim i poslovnim razlo-zima: Sve vie srpskih proizvoda dolazi u Hrvatsku, a ima ih mnogo i u prikrivenom obliku o emu go-vori podatak da je ukupna robna razmjena inae blizu jedne mili-jarde dolara godinje uglavnom uravnoteena, nema veeg preli-jevanja na jednu stranu kae eki i najavljuje skori dolazak palete proizvoda poznatog Bam-bija iz Poarevca. U posljednje vrijeme najvie aktivnosti se usm-jerava na povezivanje srodnih fir-mi iz dve zemlje radi zajednikog nastupa na domaem i treim tritima, jer bez toga teko da e moi opstati u sve otrijim privred-nim uvjetima. Ima, naravno, i loih iskustava, ali ona ne bi tre-bala uticati na ukupnu razmjenu. Njih uvijek ima i bie ih, ali na alost u medijima dobijaju znatno vei prostor od onih dobrih, to nije dobro za opu trinu atmos-feru - kae eki.

slobodna trgovina

Pie:RADOJEARSENI

8 IDENTITET/ BR. 169 / 2012.

Hajde, nastavi ono to si poeo osvrtom na nastraj lista Novosti na Ivu Josipovia, glasila je, od prilike preporuka urednika Identiteta jer saga o Josipoviu, Novo-stima i Pupovcu je tema koja zasluuje da ju se dublje obradi, budui Milorad Pupovac okree priu na slobodu medija i javno izgovorene rijei, to nema blage veze sa stvarnim dogaanjima, jer je po-zadina sukoba potpuno drugaija i puno dublja. O ovome sam ve bio neto ka-zao u reenom osvrtu (Nije lignja ve morski pas!, Identitet, br.168, str. 13) pa u ponoviti da znamo od kuda polazimo i zato opet piem o tom sukobu: Naime, teza o osveti Pupovcu pozivanjem Veljka Dakule na proslavu Oluje u Kninu kao i teza da time to se Josipovi navodno raspituje o financijama SNV-a utjee na neovisnost Novosti zaista su smjene. Kae Josipovi u Veernjem listu: Jasno je o emu se radi. Strah od politikog procesa demonopolizacije Pupoveve struje ima iracionalne razmjere pa oda-tle i infantilne teze kojima se eli potko-pati moja politika koja je jednaka prema svim manjinskim strankama, organizaci-jama i politiarima. Jo u o sukobu dodati samo ovo: ono je eskalirao kada je Josipovi ustao protiv izbornoga za-kona koji je trebao biti sigurna ulaznica u Sabor SDSS-u, odnosno nastavak ili pak jaanje monopolistike pozicije te stranke. Josipoviu je bilo stalo da ga Ustavni sud ukine (iz navedena osvrta).

K tomu bih dodao i ovu opservaciju Den-isa Kuljia iz Veernjega lista (21. rujna 2012.): Optuujui Pupovca za etnobi-znis i monopoliziranje srpske opozicije, Josipovi je zapravo preuzeo inicijativu u sferi u koju bi Vlada trebala ui jer je za-kon o manjinskoj reprezentaciji u Saboru nepodudaran s europskim standardima i u dogledno vrijeme poslije ulaska u Europsku uniju trebalo bi se unekoliko promjeniti.

USPJEH SDSS-A U VUKOVARUIako sam kazao da neu ui u potanko-sti sukoba predsjednika Republike, dr. Ive Josipovia, i predsjednika Srpskog narodnog vijea (SNV), dr. Milorada Pupovca, ne zato jer se toga bojim ve iz slijedeih razloga: bio sam suradnik a ostao sam Josipoviev prijatelj pa bi se moglo kazati (poto sam bio i ostao u korektnim odnosima i s Pupovcem) da nisam objektivan; zatim, ne elim arbitri-rati u polemikama meu Srbima: previe mi je stalo do toga da me svi Srbi i dalje doive kao iskrenog prijatelja (ta, stavio sam glavu na padanj zbog njih) te, tree: jer mislim da ovaj prostor bolje mogu iskoristiti ako se zadrim na novinskom fenomenu sukoba, to jest, na analizi, meu inima stvarima, ureivanja lista Novosti od strane Ivice ikia (to kanim nastaviti i u ovom lanku), ne mogu kriti injenicu da sam se u vie navrata bavio problematikom prava ali i manipulaci-

jom sa srpskim glasovima (to dovodi do monopolistikoga poloaja, i obratno) pa u ovdje prenijeti to sam u Novome listu napisao nakon prolih lokalnih izb-ora (jer se, ponavljam, ne plaim teme). Na alost, velik broj onih koji su auto-busima doli u Hrvatsku na glasanje ne misli se vratiti u mjesta svojeg ranijeg prebivanje u RH, te kao takvi ne misle djeliti sudbinu ljudi i podruja na kojem glasaju. To je zloupotreba izbornog prava i maniupulacija sa glasovima srpskih izb-jeglica. Ovaj problem manje je aktualan kod nacionalnih izbora, budui da ti ljudi na dravnim izborima uglavnom glasaju u 12. izbornoj jedinici (manjinskoj) gdje biraju 3 predstavnika srpske nacionalne manjine u Saboru. Oni svojim glasanjem utjeu tek na izbor ta tri ovjeka, predma i to nije zanemarivo. Sam izborni sustav koji manjinama omoguava predstavnike u Saboru (ukupno 8) do sada se poka-zao potpuno promaenim, jer manjinski predstavnici u Saboru sa svojih 8 glasova direktno utjeu na odabir opcije koja e vladati Hrvatskom to je, opet, zloupotre-ba manjinskog prava, te na taj nain, manjine odreuju veini tko e vladati Hr-vatskom u mandatu od 4 godine. Tu svoju lojalnost manjine ne naplauju razvojem sistema zatite i promocije manjinskih prava, ve uskim osobnim interesima sa velikom dozom politikanstva. Sama srp-ska manjina (SDSS) na taj nain dobiva (bilo je to, naravno, tada, op D.P. da-

Milorade, to nije vrh nego sumrak novinarstvaNe samo to urednitvo Novosti nije podastrijelo dokaze da im Josipovi eli zlo, bilo kakvo, ve smo itali stupidne konstrukcije glavnog ured-nika Ivice ikia prema kojima predsjednik eli satrati ne samo Novo-sti nego i kompletnu manjinsku tampu. Citiram: Misli li Josipovi da bi, kad su ve propali dnevnici i tjednici koje spominje, trebali propasti i manjinski listovi? I zato bi trebali propasti? Samo zato to mu smeta-ju tekstovi u Novostima Josipovi bi polio benzinom i zapalio sve to postoji na manjinskoj informativnoj sceni (Ivica iki, Mrakobjesje rejting-efendije, Novosti, broj 662). Nita, dakle, o osvetnikim am-bicijama i o planovima destrukcije Novosti od strane Ive Josipovia, Ivica iki i pripadnici njegove prirune bojne nisu pokazali ni dokazali

feralovci iz priuvne bojne SDSS-a

Pie:DRAGO

PILSEL


nas) 10-ak dravnih tajnika, pomonika ministara i savjetnika, a da ti ljudi, osim zadovoljena osobne pozicije i interesa, nemaju nikakvu mogunost ili ingeren-ciju da svojim radom pomaknu procese integracije manjina u drutvo, zatite njihovih manjinskih i graanskih prava, te poboljanja samog poloaja manjina (srpske) u Hrvatskoj. Sa jedne strane manjine svojim glasovima odluuju tko e vladati Hrvatskom, a s druge strane, u predmetnoj vladajuoj koaliciji imaju status malog ili beznaajnog partnera ko-jeg se ne pita niti konzultira o bilo kojem vanijem pitanju. Srbi u ovoj situaciji rade protiv sebe. Lista SDSS-a u Vukovaru, sa nositeljem Vojislavom Stanimiroviem, ujedno i predsjednikom stranke, dobila je tek 1.034 glasa, ili 9,5 posto to je rav-no debaklu uzme li se u obzir injenica da prema popisu iz 2001. na podruju grada Vukovara ivi oko 10.000 Srba, a da je i sjedite stranke u Vukovaru gdje se nalaze i njezine najvanije in-stitucije. Na podruju Vukovara glasove SDSS-u su odnijeli HDZ, SDP i Nova srpska stranka nekadanjeg SDSS-ovog dogradonaelnika Svetislava Laarevia. U samom Vukovaru lista HDZ, HSP, HSU, HSS i HSLS osvojila je 42 posto, SDP je osvojio 32 posto a SDSS 9,5 posto glaso-va. Nova srpska stranka SDSS-ovog disi-denta Svetislava Laarevia osvojila je 4 posto (437 glasova), te na taj nain nije prela prag, ali je svoje glasove oduzela SDSS-u. Izlaznost biraa u Vukovaru bila je tek 34 posto (11.263) te i taj podatak o odreenoj apstinenciji biraa govori o tome to graani Vukovara (naroito Srbi) misle o svojim politikim pred-stavnicima. Zakljuio sam u toj kolumni u Novome listu (22. svibnja 2009.) da su Milorad Pupovac i politika Srba u Hrvat-skoj doivjeli potpuni debakl. Srbi ma-hom glasuju za HDZ ili ne glasuju (uope, odnosno) za SDSS. Papaju Sanaderu iz ruke. I to je cijela istina o SDSS-u, pa sam se zapitao: Zato papirnate Srbe nije sram Milorada Pupovca?

TA SAD DA RADIM, JEBEMU MATER, VIKTORE?Nego, kako sam rekao, da se vratim mo-joj intenciji, a to je dogotoviti stav o loem novinarstvu kojeg su prakticirali urednik Novosti Ivica iki i dio suradnika (bivi Feralovci, sada u priuvnoj bojni SDSS-a), kolege za koje je Milorad Pupovac ka-zao da predstavljaju vrh nae profesije, ja kaem: Milorade, nije to vrh nego je to bila manifestacija sumraka naega novinarstva. Neu duljiti ali u ukazati na neto to je nedoputeno, a to je go-

vor mrnje i iz mrnje koji upranjava Viktor Ivani, novinar koji je poalio to upala ivca desnog oka kod predsjednika (koja je ostavila trajne posljedice) nije prela na njegov mozak (od prilike je tako glasila satirika opaska u Ivanievoj kolumni Biljenica Robija K., da je vi-rus preao i na druge organe u glavi) koju nastavlja pisati na Tportalu (u tek-stu: Crtica o lignji, 20. kolovoza), pa da vidimo kako je glasila ta satira: Onda je moj dida nagnijo se iznad pijata sa perunom i noom. Dida je nakaljao se i rekao je: Gospodine precjednie, oul van sad raskasapit glavu sa perunom il sa noom? Lignja je utila. Veliki su isto utili. Dida je opet nakaljao se i rekao je: Gospodine precjednie! Kako bi van bilo drae da van rascipan glavu? Sa pe-runom il sa noom? Lignja je utila. U dvoru je ulo se samo zunzanje muica. Onda je tata rekao: Pari malo mutav, a? Mama je rekla: Ja san mislila da ga je virus puka u oko, a izgleda da mu je i sluh fakd ap! Tata je promrmorijo: Imvalid, ovie! Jede ti takvog dravnika! Dida je podviknijo: ta sad da radim, jebemu mater? Ne znan kako je po bontonu is-pravno djelovat! Mama je rekla: Zna ta, ako, pribeki ti njega sa noom i pe-runom istovremeno! Ipak je to precjednik! Onda je mala Damjanica uletila: Mama, a zato dida oe pribekit precjednika? Mama je nju pomilkila po glavui i rekla je: Srce mamino, samo ti jedi okolino i ne pizdi!. Osim ovakvih ispada koje Milorad Pupovac smatra vrhuncima novinarstva, u Novostima, da, ba u Novostima nismo proitali ama ba niti jednu reenicu ko-jom bi se pokrijepila inicijalna optuba urednika Ivice ikia da Josipovi kopa jamu pod tim tjednikom, a to je Ivani papagajski i servilno ponavljao, ba ova-ko: Je li se onda itko u tekuem sluaju osvrtao na ugroavanje slobode tampe, to jest na injenicu da se s pozicije politike vlasti perfidnim metodama vri pritisak na jedan tjednik? Izuzev Novog lista i par portala, time se nitko nije bavio. A i zato bi kada je pokuaj gospodina Lignje da zatre Novosti i politiki zgnjei izdavaa lista predstavljen kao bitka za osloboenje novinarstva.

IKIU, JE LI TI TOMISLAVGRAD I DALJE HRVATSKA?Ne samo to urednitvo Novosti nije po-dastrijelo dokaze da im Josipovi eli zlo, bilo kakvo, ve smo itali stupidne kon-strukcije glavnog urednika Ivice ikia prema kojima predsjednik eli satrati ne samo Novosti nego i kompletnu manjin-sku tampu. Citiram: Josipovi, dakle,

kae da nije traio, ali zapravo trai da se obustavi proraunsko financiranje No-vosti. Dovoenje u istu ravan Novosti i Hrvatskog slova trebalo je imati funk-ciju uvrede, pa kad ovjeka motivira elja da uvrijedi, injenice bivaju poraene. Hrvatsko slovo i, primjerice, Zarez, financiraju se iz budeta Ministarstva kulture, dok se Novosti kao i vie od dvadeset manjinskih listova najveim dijelom financiraju iz budeta Savjeta za nacionalne manjine Vlade Repub-like Hrvatske. Iscrpan popis dotiranih listova, s novanim iznosima i opisom publikacije, stoji na web-stranicama spo-menutog Vladinog tijela. Misli li Josipovi da bi, kad su ve propali dnevnici i tjed-nici koje spominje, trebali propasti i man-jinski listovi? I zato bi trebali propasti? Samo zato to mu smetaju tekstovi u Novostima Josipovi bi polio benzi-nom i zapalio sve to postoji na man-jinskoj informativnoj sceni (Ivica iki, Mrakobjesje rejting-efendije, Novosti, broj 662). Nita, dakle, o osvetnikim ambicijama i o planovima destrukcije Novosti od strane Ive Josipovia, Ivica iki i pripadnici njegove prirune (ili priuvne, isti drek) bojne nisu pokazali ni dokazali. Moda zato to se iki nije nikada iskazao ni kao vojnik ili zato to nije poznavao ni (hercegbosanski) teren na kojem je djelovao. Kako smo vidjeli u sekundarnim efektima ove rasprave, glavni urednik Novosti je koncem 1992. pisao borbene tekstove iz Tomislavgrada jer su to mjesto (za ikia, u domovini Hrvatskoj) kao i njegova nastojanja imali za cilj Hrvatsku kao poetak i kraj sve-ga. Ekstremist Ivica, po svemu sudei, nije izgubio sposobnost pretjerivanja pa bi mu trebalo odgovoriti istim rijeima kojima su on i njegovo drutvo poastili efa drave: rasipanje topovskog mesa samo je pokazatelj manjka uvjerljivosti i pameti (iz navedena lanka broja Novo-sti 662).

10 IDENTITET/ BR. 169 / 2012.

Bog za mene ne postoji, ja u njega ne vjerujem. Da postoji, ne bi doz-volio holokaust, strana muenja i ubijanja idova u nacistikim logorima, kao u logoru Auschwitz gdje sam dospio kao djeak u dobi od 11 godina. Ne bi dozvolio ni pokolj u Srebrenici, koji se dogodio u ovom ratu, devedesetih, tim se rijeima dvostruki hrvatski os-karovac Branko Lustig obratio zadarskim uenicima sedmih i osmih razreda, prilikom prika-zivanja filma Posljednji let Petra Ginza, kao jednodnevni obra-zovni program za uenike koji je Grad Zadar organizirao u surad-nji s Udrugom Festival suvre-menog idovskog filma Zagreb.

Film govori o holokaustu i sudbini djeaka koji je sa 14 godina bio deportiran u logor, gdje je kasnije ubijen. Film je izazvao zgraanje uenika, roditelja, ravnatelja, i naravno uvijek budne nacionalno svjesne javnosti, i to ne zbog sudbine nesretnog djeaka, ve to je u jednom kadru filma pri-kazana kranska crkva te je njezina ljepota stavljena u kon-trast sa zloinima koje su inili krani. Lustigu je zamjereno to je na prikazivanju filma izjavio da Bog ne postoji. Nakon to su zadarski roditelji protestirali zbog kolskog odlaska na projekciju, u Kninu, gdje je takoer trebao biti prikazan, film je bojkotiran od strane ravnatelja kola koji nisu djecu poslali na prikazivan-

je filma, tako da se Oscarom nagraeni producent i preivjeli sudionik Holokausta naao u sramotno praznoj dvorani. U Zad-ru je Lustig djeci poruio i mnogo vie od onoga to je stavljeno u fokus interesovanja, a to je nje-govo javno propitivanje, kako je mogue da meu djecom moe biti mrnje i podjela. Zapitao se kako je mogue da u ovoj lijepoj zemlji djeca ne ele sjediti u klupi sa Romima ili pravoslavcima, a da su u Vukovaru pravoslavci izdvojeni u posebne kole.

OSUDI NEVJERNIKA!Kninska gradonaelnica pridru-ila se napadima na Lustigov film odobravajui bojkot filma u Kninu jer, kako je rekla, kao katolkinja

JEBE DEMOKRACIJUTakva je ta, naa demokracija. U njoj je mogue da ovinist i ksenofob bude gradonaelnik, da predsjednik jedne parlamentarne stranke bude ovjek koji je osuen za ratni zloin, da najvea politika stranka pljaka i reketari dravu, a da joj se ne zabrani rad. Kod nas demokracija zatvara tvornice, a otvara supermarkete. Otima siromanima da bi dala bogatima. Ispravlja spomenike, a kvari ljude. Rei na prolost, gloe sadanjost, zapiava budunost. Naa demokracija glorificira ratne zloince, a bo-jkotira film o Holokaustu. Ali nema veze, vano da je naa...

rakija akija demokratija

Branka Lustiga u Kninu je doekalo

prazno kino

Pie:IGOR

PALIJA

PIX

SEL

L

11IDENTITET/ BR. 169 / 2012.

ne podravam prikazivanje neeg to govori protiv katolike vjere, pogotovo u koli u kojoj su veinski katolika djeca. Sve te nebuloze je izrekla i uz ogradu da film nije gledala, pa da moe govoriti samo naelno. Moda bi, da je pogledala film, neto nauila o Holokaustu, za ko-jeg svako drugo dijete u Hrvatskoj ne zna to zapravo znai. Ravnatelj Osnovne kole Domovinske zahvalnosti u Kninu, koji je ujedno i vjerouitelj, smatrao je, da u duhu muslimanskih fanatika koji su zbog benigne karikature proroka Mu-hameda spremni ubiti ovjeka i povesti sveti rat protiv nevjernika, treba stati na crtu obrane katolianstva od nevjernika, koji, eto, svojim filmom blati katoliku crkvu i truje djecu ateistiko-nevjernikim stavovima. Kao i svaka sitna dua koja idealizira netoleranciju i totalitarizam, smatrajui da je samo njegov put do Boga ispravan, umjesto dijaloga odabrao je zabranu, osudu i preuivanje. Lustig ravnatelju-vjerouitelju nije ostao duan te mu je poruio: Htio bih poslati poruku ovom ravnatelju kole u Kninu. Kad je na-dbiskup Bozani iao posjetiti Jasenovac nije uope doao do cvijeta. Doao je na pola puta, pogledao na sat i rekao - sad mi je konferencija i vratio se. Za njega je konferencija bila vanija od toga da ode do cvijeta i pokloni se rtvama. Slina je situacija i s ovim predavanjem. Lustig je ovu runu epizodu hrvatske stvar-nosti, koja se ezdeset godina nakon rata autistino i nezrelo odnosi prema Holokaustu, zakljuio ljutito: Ja nisam rekao da nema Boga, nego da nakon Auschwitza ne vjerujem u Boga. ivimo u demokraciji. Ako ne mogu govoriti u svo-joj zemlji to mislim i to osjeam, jebe demokraciju.

PLAMEN BALKANSKIH RATOVATako je Branko, jebe demokraciju. Ja sam tu psovku ponavljao u sebi bezbroj puta u posljednjih 20 godina. Poeo sam je izgovarati, stidljivo u sebi, poetkom prvih viestranakih izbora u Hrvatskoj, kada sam sa nevjericom sluao i gledao govor mrnje i rigidne netolerancije koji je dolazio sa stranakih skupova, te ledio krv u ilama mladog ovjeka koji je oekivao neto sasvim drugo od demokracije koju smo tada dobili. Kroz stisnute zube sam je multiplicirao kada sam gledao kako moji prijatelji, kolski drugovi, bez igdje iega, sa cijelim ivotom skupljenim u jednoj vreici bjee iz Petrinje samo zato to su Hrvati, a kue im gore u vjenom plamenu balkanskih ratova. Nastavio

sam je izgovarati tokom rata, gotovo kao mantru, zbog strahota koje su ljudi inili jedni drugima, a da glas razuma, glas te demokracije kurvanjski uti. Tada sam shvatio da je naa demokracija nijema, bezosjeajna, iskvarena, podmukla i zla. Ponavljao sam je i Sisku, tog augusta 95., kada su Srbi u izbjeglikoj koloni naputali Hrvatsku, a sisani kamenjem i pljuvanjem po enama i djeci pokazivali to je sve rat spreman uiniti Homo sapi-ensu koje sebe smatra najsuperiornijim od svih ivih bia. Nastavio sam je izgovarati zbog Tumana, uka, eksa, Glavaa, Merepa, Radia, Kutle, Vrdoljaka, Paalia, Lozine, Hebranga, Sanadera i mnogih, mnogih drugih koji s demokraci-jom nisu imali blage veze, ali su u ime nje, i za nju, priali i radili sve i svata. Da jebe demokraciju smatraju i hiljade i hiljade radnika koji su ostali bez posla u pljaki stoljea, odnosno privatizaciji i pretvorbi drutvene imovine na hrvatski nain. Da jebu tu i takvu demokraciju sig-urno misli i velik broj ljudi koji more gleda jo samo na TV-u, divei se njemakoj, ekoj ili poljskoj demokraciji, koja je nji-ma omoguila da prevale hiljade kilomet-ara i dou na nae more, koje je nama, zbog nae demokracije, udaljeno milijune svjetlosnih godina.

NETOLERANCIJA TEMELJ DEMOKRACIJEJebo sam ja tu i takvu demokraciju, moj Branko, previe puta. Zbog netoleran-cije, ignorancije, mrnje, ksenofobije, nacionalizma, totalitarizma, ovinizma, faizma. Zbog predrasuda i stereotipa koji su duboko sazidani u temelje nae demokracije. Jebem je svaki puta kada sa stadionskih tribina ujem Ubij Srbina ili Za dom spremni, a nitko, ba nitko vaan to ne sankcionira ili barem ozbiljno moralno osudi. Ba nedavno, svata sam joj rekao, onako prljavo i prosto, kada sam kroz suze gledao kako radnici u Dal-maciji ostaju bez posla nakon trideset go-dina staa dok s oima punim straha od demokratske budunosti trae nekoga tko e im pomoi, tko e ih razumjeti, bar-em sasluati. Boli me ta neosjeajnost lju-di za patnju drugog, taj izostanak empati-je, samilosti i spremnosti na pomo. Pa nije, valjda, da u demokraciji toga nema. Jebem ti ja Branko ovu nau demokraciju svaki puta kada vidim ljudsku patnju i nesreu, koje je previe za jedan ljudski vijek i koja nikako da zavri samo mijenja naine i oblike u kojoj se pojavljuje. Tako ti je to, moj Branko, u naoj demokraciji. Ti neto kae, kobajagi slobodno, jer u slo-

bodu javno izgovorene rijei svi se kunu, ali zbog toga te osude i stigmatiziraju, a najvea veina ne govori nita. Prvi, oni malobrojni, ute jer im je dobro u takvoj kaubojskoj demokraciji, drugi zato to se boje, jer su slabi i nemaju muda, trei jer ne znaju govoriti slobodno i priaju samo onda kada dobiju odobrenje, a etvrti, kada i priaju govore samo pizdarije pa se onima koji bi i neto pametno rekli, sve ogadi, pa zanijeme od uasa.

UVARI TRULE DEMOKRACIJEKod nas ti budale priaju, a pametni ute. Takva ti je ta naa demokracija. U njoj je mogue da ovinist Kerum bude gradonaelnik drugog grada po veliini i i svako malo, poput proroka, iri svoja sranja sa javnih ekrana, da predsjed-nik jedne parlamentarne stranke bude ovjek koji je osuen za ratni zloin, da najvea politika stranka pljaka i reket-ari dravu godinama, a da joj, kao u zem-ljama ozbiljne i stvarne demokracije, ne zabrane rad. U naoj demokraciji bojkoti-raju film koji su Ujedinjeni narodi odabrali za prikazivanje u dravama diljem svijeta na Dan sjeanja na Holokaust, jer za nae uvare trule demokracije vrijea katoliku crkvu. Kod nas je Crkva svet-inja koja zadnja dolazi na red za sman-jivanje dravnih dotacija u vremenima krize i gladi, a ljudska prava, graanske slobode i ljudsko dostojanstvo prvo to moe zgaziti u ime viih interesa nae demokracije. Ma tko te jebe to nema posao, dom, dostojanstvo, sadanjost ni budunost. to mora basnoslovno plaati fakultet, ekati godinu dana na lijeniki pregled o kojem ti ovisi ivot. to skuplja plastine boce da bi preh-ranio djecu, a odlazi svaki tjedan u Bos-nu po nae cigarete koje su tamo duplo jeftinije nego kod nas. to mora lagati da bi uspio, krasti da bi preivio, ubijati da bi te slavili. Kod nas ti demokracija zatvara tvornice, a otvara supermarkete. Nama demokratska procedura slui da bi te prevarili i zajebali, sve po zakonu, pa nakon to te ispljune dravna birokracija ne zna ni to si traio ni poto si doo. Zato, dragi moj Branko, ti se moda udi to su ti bojkotirali film koji govori o najveoj ljudskoj tragediji u povijesti ovjeanstva, to su te osudili za javno izgovorenu rije, to su na tvoju misiju upoznavanja sa opasnou totalitarizma odgovorili netolerancijom i stigmom, ali ja, ve umoran od ove nae demokracije, vie se niemu ne udim. Jer ja ivim u demokratskoj Hrvatskoj iako mi se esto ini kao da sam pao sa Marsa.

12 IDENTITET/ BR. 169 / 2012.

Bez pluralizma nema niti demokracije niti efikasnih

institucija i politika

Pie:DAVOR

GJENERO

manjine & veine

Gde jedan vetar duva i borovi ukrivo rastu - ovaj je dictum Ljubivoja Rumovia profesor Jovan Miri svojevremeno uzeo kao moto jedne od svojih knjiga u kojoj se bavio te-orijom pluralizma drutvenih interesa. Taj se Rumoviev i Miriev moto namee kao objanjenje stanja hrvatskog sus-tava manjinske zatite, a u dobroj mjeri objanjava i kon-tekst polemike to se u javnosti razvila izmeu predsjednika Josipovia i jednoga od aktera manjinske politike u Hrvat-skoj, koji je zauzeo poziciju kljunoga politikog planera najvee nacionalno-manjinske politike stranke

13IDENTITET/ BR. 169 / 2012.

Ovogodinja se proslava godinjice Oluje bitno razlikovala od prethodnih, upravo zbog Predsjed-nikove inicijative. On je nastojao prekinuti kontinuitet u kome se Dan pobjede slavio u poast politikoj mudrosti Franje Tumana i izraz potovanja prema njegovim politikim vri-jednostima koje su dovele do stravinoga etnikog inenjeringa i progona srpske zajednice. Oluja, meutim, nije bila samo zloinaki poduhvat etnikoga ienja, nego je bila rije o vojnoj akciji slamanja totalitarnog reima, uspostav-ljenoga na dijelu hrvatskog teritorija, i razbijanja okruenja u kome se nala bihaka bonjaka enklava. Zbog toga to je Tumanov reim meunarodno autoriziranu operaciju iskoristio za svoj etniki poduhvat, Hrvatska se nala u meunarodnoj izolaciji i jo uvijek se suoava s posljedicama zloina, i to pred haakim suditem, a i pred domaim sudovima. Predsjednik Josipovi je htio prevladati situaciju dviju istina, koje su obje nepotpune, detumanizirati pro-slavu ratne pobjede i uvesti izraavanje pijeteta i prema rtvama rata iz srpske nacionalne zajednice. Na taj je nain toj zajednici htio poruiti da nije mogue za-nijekati kako efekt Oluje nije bilo etniko ienje i stradanje srpskih civila, ali da, unato tome, oslobodilaka operacija nije bila inicijalno nelegitimna. Budui da partnera za ovu poruku nije naao unutar manjinske politike klase, potraio ga je u manjinskom civilnom drutvu. Odluka Veljka Dakule da zajedno s predsjed-nikom Josipoviem sudjeluje u razbijanju dvaju stereotipa, koji jo uvijek razdvajaju hrvatsku i srpsku politiku zajednicu, nije manevar prihvaanja uloge predsjednik-ova Srbinanego samo legitiman potez unutar pluralne manjinske zajednice.

JEDAN IDEOLOGShvaanje, prema kome sudjelovanje kljunog lidera jedne od nevladinih organ-izacija, koje djeluju unutar srpske zajed-nice u Hrvatskoj, u legitimnoj Predsjed-nikovoj politikoj akciji znai arbitriranje predsjednika Republike u odnose unutar te zajednice, pokazuje da neto ozbiljno nije u redu s odnosima u njoj ili bar s poi-manjem onih koji tako misle. Dokaz je to da se podrazumijeva kako je prirodno stanje, uspostavljeno proteklih godina, u kome je jedna politika stranka, sa samo jednim prepoznatljivim ideologom i politikim planerom, uspostavila kontrolu

nad svim kljunim institucijama manjinske zatite. Hrvatski sustav manjinske zatite kombinira politiki i civilno-drutveni angaman. Dva su stupa zatite politika: pravo na parlamentarnu zastupljenost i pravo na razmjernu zastupljenost u predstavnikim i izvrnim tijelima lokalne i regionalne samouprave. Trei je stup graansko-drutveni, i predvia pravo na kulturnu i politiku autonomiju koja se os-tvaruje kroz manjinska vijea na lokalnim i regionalnim razinama, a ona, pak, imaju pravo na organiziranje nacionalne koordi-

nacije. Manjinska samouprava trebala bi se, kao dio civilnoga drutva sui generis, zasnivati na suradnji vijea s manjinskim nevladinim kulturnim, politikim i pros-vjetnim organizacijama. Meutim, civilno-drutveni element u manjinskim samou-pravama potisnut je zbog premreivanja partijskim utjecajem, prekinuta je veza s nevladinim organizacijama, a vijea na-cionalnih manjina uglavnom djeluju pod stranakim utjecajem. Jo je gora sit-uacija s nacionalnom koordinacijom, jer bi njen posao trebala preuzeti krovna udruga, za koju vie nije jasno je li jo uvijek i nevladina organizacija, ali je vrlo oito da je pod utjecajem najvee manjin-ske stranke, do te mjere da se to ak niti ne pokuava prikriti, jer kljuni stranaki planer i ideolog obavlja istovremeno i dunost predsjednika Srpskoga narod-nog vijea.

STRANAKI I PERSONALNI MONOPOLOvako dizajniran sustav nuno izaziva korupciju i neefikasnost. Jedini efikasan nain uspostavljanja kontrole u djelovan-ju drutvenih institucija suprotstavljanje je jedne ambicije drugoj, a ako sustav djelu-je tako da gui svaku autonomnu, o stran-ci neovisnu, ambiciju, unutar njega ne moe biti uspostavljena nikakva kontrola. Posebno je opasno ako se takav sustav prihvaa i od strane javnih vlasti, pa ga se netransparentno financira, to jest ako se usluge manjinske politike stranke hon-oriraju transferima iz budetske priuve za rad nevladine organizacije-krovne udruge-nacionalne koordinacije, na elu s onim istim politikim akterom koji je kao stranaki lider osigurao te usluge. Posljedica takva nekontroliranog i ne-transparentnog sustava ili je to da borovi rastu ukrivo, kako tvrdi Rumovi, ili da uope ne rastu. Unato tome to je izd-vajanje za manjinsku zatitu u Hrvatskoj u prethodna dva politika mandata bitno poraslo, a da ni sada, u vrijeme ekonom-ske krize i restriktivne proraunske poli-tike, bitno ne opada, nego stagnira, efekti te politike nisu bitno bolji nego u prethod-nim razdobljima. Jedini nain da se javni novac troi racionalno, pa da se onda stvore i neke dobrobiti za ranjivu skupinu, kakva je nacionalna manjina, oblikovanje je takvih institucija manjinske zatite u kojima nee biti mogu nikakav stranaki niti personalni monopol, u kome, kao to su nas poduili oevi utemeljitelji Amerike federacije, nee biti mogue da jedan uzurpator, osoba, stranka ili frak-cija, ovlada svim izvodima moi. Sustav, u kome stranka istovremeno kontrolira zastupniki klub, vei dio lokalne samou-prave, u kojoj sudjeluju manjinski politiki predstavnici, i da kroz Savjet za nacion-alne manjine ti isti politiki predstavnici odluuju o distribuciji novca za manjinske nevladine organizacije i vijea nacionalne manjine, opet dovedena pod stranaki nadzor, jednostavno nije demokratski odriv. Predsjednik Josipovi, koji je u polemici s Miloradom Pupovcem, ide-ologom i politikim planerom SDSS-a, saborskim zastupnikom i predsjednikom krovne udruge-koordinacije-nevladine organizacije, progovorio o nunosti plu-ralizacije, nije nastupio kao netko tko eli uvesti kontrolu nad manjinskom za-jednicom, nego kao politiki akter koji zagovara temeljne vrijednosti ograniene i kontrolirane vladavine.

NEODRIVOST SUSTAVA MANJINSKE ZATITE

Sustav u kome stranka istovremeno kontrolira

zastupniki klub, vei dio lokalne samouprave, u kojoj sudjeluju manjinski politiki predstavnici, i da kroz Savjet

za nacionalne manjine ti isti politiki predstavnici

odluuju o distribuciji novca za manjinske nevladine

organizacije i vijea nacionalne manjine, opet dovedena pod

stranaki nadzor, jednostavno nije demokratski odriv

14 IDENTITET/ BR. 169 / 2012.

granini sluajevi

Molit u graane za jo malo strpljenja, sit-uacija je teka i nee trajati krat-ko... Promjena nema preko noi. Na ovakve poruke politiara, priznat emo, nismo navikli. No, upravo je ovo reenica koju je premijer Zoran Milanovi izgo-vorio u kontekstu komentara na posljednju procjenu hrvatskog kreditnog rejtinga od strane strunjaka agencije Fitch Rat-ings. Naime, Fitch je poetkom rujna revidirao s negativne na stabilnu ocjenu hrvatskog kredit-nog rejtinga, potvrdivi ga za dugorono zaduivanje u stranoj valuti na BBB-, i u domaoj va-luti na BBB. Iz Fitcha poruuju kako je nova Vlada postigla napredak u rjeavanju fiskalnih problema, uz napomenu: kljuni izazov s kojim se hrvatska Vlada suoava bit e daljnje smanjivan-je deficita i provedba strukturnih reformi u uvjetima dueg raz-doblja s niskom stopom rasta. Zanimljivo, tim dijelom Fitchove ocjene u javnosti se malo tko pozabavio, dok se oko same do-bre vijesti stvorio medijski uur ravan zgoditku na lotu. ak su anketirani i sluajni prolaznici na gornjem izlazu iz Importan-nea, kod zagrebakog Glavnog kolodvora, dakle, ljudi koji o me-todologiji sastavljanja kreditnih rejtinga znaju koliko i ja o navod-nim tragovima ivota na Marsu. U redu, povoljne vijesti u ekonomiji nikad nisu stvar sluajnosti niti puke sree, ali strunjaci Fitcha dobro znaju da je BDP u drugom tromjeseju pao dodatnih 2,1 posto, a ne ohrabruje niti najnoviji

pad na gotovo istodobno objav-ljenoj svjetskoj listi konkurent-nosti, sa 76. na 81. mjesto. Istina, ta se ocjena odnosi na zadnje razdoblje 2011. godine, kada je na vlasti jo bio HDZ sa svojim koalicijskim priljepcima, no even-tualne strane investitore - u koje se polae najvie nada za pokre-tanje posustalog nacionalnog gospodarstva - ba i nije previe briga je li za neku dravnu statis-tiku kriv HDZ ili SDP! Dakle, ini se da je pozitivna vijest o procjeni rejtinga samo mali poguranac u situaciji kada kola i dalje idu - nizbrdo (eljko Lovrinevi sa Ekonomskog fakulteta u Zagrebu ionako tvrdi da nam rejting nije proglaen smeem, tj. jun-kom, samo zato da bismo mogli nastaviti vraati dugove!). Struk-turne reforme i dalje izostaju, iako je za pozdraviti nastojanja SDP-ovaca u uvoenju reda kad je rije o nelikvidnosti i poreznim (ne)plaanjima, odnosno finan-cijskoj disciplini. O ozbiljnosti situacije jasno govori i to to se toliko radujemo tome da nam ust-vari nije poskupjelo zaduivanje drave!

NEMA BESPLATNOG RUKAIstodobno, u Srbiji, zemlji ija tranzicijska stvarnost od neega do niega u mnogoemu na-likuje Hrvatskoj i obrnuto, neri-jetko i vie nego to bi pravo-vjerni Hrvati i Srbi to htjeli priznati - poguranac se trai u novom aranmanu s MMF-om. Premi-jer Ivica Dai javno je priznao kako Srbiji prijete dunika kriza i duniko ropstvo, nemogunost isplate plaa i mirovine i normal-nog funkcioniranja drave. No, u

svemu tome vidljivo je kako nova vlast takoer pomalo oklijeva sa strukturnim reformama, to je bio i kljuni prigovor ozbiljnih analitiara na prve mjesece SDP-ove vladavine u Hrvatskoj. Pa se tako po medijima irilo nebuloze o nekakvom velikom spasonos-nom ruskom kreditu, ili se uz neto manje medijske pompe potpredsjednik Vlade Aleksandar Vui zaputio u Njemaku, a predsjednik Tomislav Nikoli s neto vie pompe u Rusiju, no zaboravilo se da u ekonomiji ba i nema uda (ili famoznog besplatnog ruka, kako vam drae), niti ima mjesta za emo-cije. Opet dolazimo do toga - da bez promjene koncepta nacion-alne ekonomije moemo govoriti samo o ublaavanju loih trend-ova. Istina, njih su aktualne vlasti u Hrvatskoj i Srbiji nasljedile, i nisu od juer, ali jednom treba smognuti snage za otre rezove. Recimo, kad je rije o utedama u javnim poduzeima, bilo kroz smanjenje plaa ili broja zapos-lenih. A to je oito jo uvijek pre-osjetljiv korak za bilo koju vlast, budui da su upravo u javnim poduzeima godinama zbrinja-vani podobni stranaki kadrovi, njihova rodbina i vani prijatelji. Tko je ono spomenuo pokretanje industrije? Srbija je, primjerice, u veljai ove godine zabiljeila pad industrijske proizvodnje kakav nije imala jo od listopada 2000. godine (dakle, u vrijeme NATO-ovog bombardiranja) kako uka-zuje ekonomski analitiar Stojan Stamenkovi. I po njemu, stanje se ne moe promijeniti samo ad hoc mjerama tednje, jer situaci-ja trai radikalno djelovanje. Pad

NEPOSTOJANJE HRABROSTI ZA PROVOENJEM STRUKTURNIH EKONOMSKIH REFORMI U HRVATSKOJ I SRBIJI DOVELO NAS JE DO

TOGA DA SLAVIMO

POVOLJNO ZADUIVANJE

Pie:HRVOJEPRNJAK

15IDENTITET/ BR. 169 / 2012.

produktivnosti u industriji biljei i Hrvat-ska, i to su stvari koje zapravo brinu.

SRBIJA U BANKROTUNaravno da je preoptimistino od vlas-ti, bilo Milanovieve, bilo Nikolieve, oekivati da sazove nekakvo vijee ekonomskih mudraca, makar isto konzultativno, jer se to u ovdanjoj sredini oito jo uvijek doivljava kao svojevrsni izraz nemoi i nesposobnosti. Iako svi dobro znamo da bez pokretan-ja ekonomije nikakve investicije - koje su, uzgred, jo uvijek u kategoriji futura drugog - nee moi nadomjestiti daljnji pad izvoza i gaenje proizvodnog sek-tora. Kao da rast BDP-a ovisi samo o procjeni kreditnog rejtinga, ili pak o tome koliko puta se Putin nasmijeio Nikoliu za njihova posljednjeg susreta u Soiju... Uostalom, toliko spominjani Fitch dri da e hrvatski BDP e ove godine re-alno pasti za 1,7 posto, a rast izvoza je neizvjestan, jer ni u okruenju situacija nije nimalo blistava. Isti problem mui i Srbiju, dakako, uz fiskalni deficit, na koje-ga upozorava i Stamenkovi. Poetkom ove godine, pokrivenost uvoza izvozom je, prvi put nakon tri godine, pala ispod 50 posto. Poznati ekonomist s bekog Instituta za meunarodne ekonomske studije nedavno je izjavio da je Srbija ve ula u proces bankrotiranja, jer vie ne moe servisirati dugove na domaem i meunarodnom financijskom tritu, o emu, po njegovoj ocjeni, svjedoi i na-jnoviji poziv iz Beograda upuen MMF-u. Isti autor za Hrvatsku je kazao kako mjere tednje ne mogu biti nadomjestak za ekonomsku politiku koja bi dovela do - gle vraga - strukturnih promjena. U tom smislu, indikativna je, u sluaju Srbije, poruka predsjednika kluba Privrednik Branislava Grujia koji je tamonjoj vlasti poruio da se ozbiljno uhvati ekonomskih pitanja i ciljeva u predstojeem razdoblju, odnosno, da se ostavi bilo kakvog pop-ulizma i demagogije, ne bi li se nekako smanjila nezaposlenost sa 24 na 15 posto i osigurao privredni rast od 7 do 8 posto... Jedno je sigurno: gospodarski rast nam nee donijeti niti slatkorjeiva obeanja, koja su moda samo uvod u jo jednu dugu predizbornu kampanju, a ni koarkai, nogometai, atletirai, odbojkai, rukometai i ostali iji uspjesi nam s vremena na vrijeme slue da kole-ktivno kompenziramo osjeaj neuspjeha u stvarnom ivotu.

FINANCIJSKO DISCIPLINIRANJE

Strukturne reforme u Hr-vatskoj i dalje izostaju, iako je za pozdraviti nastojanja ministra financija Slavka Linia u uvoenju reda kad je rije o nelikvidnosti i poreznim neplaanjima, odnosno financijskoj dis-ciplini

DUNIKO ROPSTVO

Srpski premijer Ivica Dai javno je priznao kako Srbiji pri-jete dunika kriza i duniko ropstvo, nemogunost isplate plaa i mirovina i normalnog funkcioniranja drave

16 IDENTITET/ BR. 169 / 2012.

tekovine demokracije

Miljenko Smoje ponovno na malim ekranima: HTV poetkom jeseni emitira obimni dokumenta-rac o legendarnom dalmatin-skom piscu i novinaru. Uz ostalo, napisao je scenarije za kod nas najgledaniju igranu seriju Nae malo misto i tek neto manje popularnu Velo misto. Stoga ne treba uditi - iako je u hrvatskom javnom ivotu udno kad se po-duzme ono to nikako ne bi sm-jelo biti udno - to je naa najs-tarija televizijska kua pokrenula i realizirala taj biografski projekt. Sve etiri epizode dokumentarne serije Libar Miljenka Smoje (autori eljko Rogoi i Darko Halapija) imao sam priliku pogle-dati prvoga tjedna rujna, nepo-sredno nakon to sam se vratio u Zagreb iz Dalmacije. Na pisanje ovoga teksta odluio sam se zato to smatram kako promiljanje o Smoji i njegovom opusu ima ne samo povijesnu vanost, nego je po mnogo emu bitno i za kul-turni, politiki i drutveni ivot u dananjoj Hrvatskoj; emitiranje filma o njemu na javnoj televiziji donosi ne samo povod nego i raz-loge da se javno razmotre pitanja od velike vanosti za dalmatinsko i hrvatsko juer i danas, a moda i sutra. Smoje kao fenomen (zais-ta se radi o prevanoj i zasebnoj pojavi koja ima snano kulturno i drugo znaenje) mogue je ana-lizirati iz razliitih perspektiva, a kod mene - razumljivo - ve dulje vrijeme najvie izaziva socioloki

interes. O njemu je ve objav-ljeno nekoliko knjiga i napisana jedna doktorska disertacija, nje-govo je djelo uvrteno u Povijest hrvatske knjievnosti Slobodana Prosperova Novaka i slino, ali se mi sociolozi, ponajprije dal-matinski ili porijeklom s juga, o toj temi nismo valjano oglasili. A trebali smo, budui da paljivi socioloki pogled na taj fenomen moe donijeti vrijedne spoznaje ne samo o dinaminom drutvu u kojemu je Miljenko Smoje ivio i radio, nego i o onome, zasigurno ne manje dinaminom, u posljed-njih 17 godina koliko je prolo od njegove smrti. Socioloka analiza meuodnosa drutva i Smoje kao novinara i pisca, pa i kao javnoga intelektualca, bjelodano zahtijeva vei tekst (moda i neku knjigu ili doktorsku disertaciju iz sociologi-je?), pa ovdje ukratko iznosim nekoliko zapaanja vezanih za taj intrigantni predmet.

PROIZVOD SVOG VREMENAMiljenko Smoje bio je po mnogo emu proizvod svoga vremena: ratova i mirova, revolucija i evolu-cija, debelih (prosperitetnih) i mravih (kriznih) godina... Kad je izbio Drugi svjetski rat tek se zamomio, a umro je u listopadu 1995., dva mjeseca nakon to je okonan posljednji rat. Rijetko dugotrajni radni vijek novinara (zadnji mu je tekst objavljen u Feral Tribuneu nekoliko dana nakon to je umro!) proveo je u

neprispodobivom rasponu od socijalistike kolektivizacije kra-jem etrdesetih i poetkom pede-setih pa do svakako ne manje tetne privatizacije i pretvorbe drutvenoga vlasnitva u prvoj polovini devedesetih. to je zna-kovito, umro je ba kada kad se povijesni krug (od mira do rata i natrag; od kapitalizma do soci-jalizma pa opet na kapitalizam, itd.) zatvorio; nakon toga se demokracija kod nas postupno konsolidirala, a Republika Hr-vatska je malo po malo dola nadomak ulasku u EU, ali osim toga malo to smisleno i nap-redno u naem drutvu, posebno

optereenom nesposobnou i kvarnou tzv. elite, uope zbilo. Smojino djelo pokazuje kako stara idovska kletva Dabogda ivio u zanimljivom vremenu ne vrijedi za ingeniozne novin-are i pisce te druge otroumne promatrae drutvenih zbivanja: takvi ba zbog pa i usprkos doba obiljeenoga promjenama daju najbolje od sebe. Unato njegove skribomanije (malokoji je koji

ovjek je jedina bet i ja koja pie

Na pisanje ovoga teksta odluio sam se zato to smatram kako promiljanje o Miljenku Smoji i njegovom opusu ima ne samo povijesnu vanost, nego je po mnogo emu bitno i za kulturni, politiki i drutveni ivot u dananjoj Hrvatskoj; emitiranje filma o njemu na javnoj televiziji donosi ne samo povod nego i razloge da se javno razmotre pitanja od velike vanosti za dalmatinsko i hrvatsko juer i danas, a moda i sutra

Pie:DRAEN

LALI

Ako eli biti svoj, mora biti niiji tu Smojinu misao stalno treba imati na umu svaki novinar i

publicist koji pie o politici i politiarima

17IDENTITET/ BR. 169 / 2012.

novinar u povijesti naih medija napisao toliko kartica) nije izvjesno da je Smoje dao sve svoje najbolje: kao osvjedoeni hedonist troio je mnoge dane i noi na druenja uz ie i pie. S druge strane, zasigurno je svojim mislima ukucanima u makinjetu priskrbio mnogoto vrijedno za grad i zaviaj te drutvo u cijelosti. I to toliko vrijedno da je znao mijenjati duh vremena u kojemu je ivio. Dalmatinsko-ga Servantesa (Smoju je mogue tako oznaiti, jer je za mnoge itelje nae june regije znaenja slinoga onome koje au-tor remek-djela Bistri vitez Don Quijote od Manche ima za Kastiljance i mnoge druge panjolce) shvaam ponajvie kao kroniara socijalistike modernizacije na tom prostoru. U svojim lancima, scenari-jima i romanima minuciozno je opisivao i britko interpretirao (posljednje koliko je mogao) raznovrsna drutvena zbivanja, najvie u Splitu i Dalmaciji, u vremenu koje je vie od ostaloga bilo usmjer-eno promjeni i napretku. Tada su tisue ljudi eljni novih mogunosti, potaknuti od vlasti, naputali sela i poljoprivredni nain proizvodnje kako bi ivjeli u gra-dovima i radili u tvornicama, uslugama i slinim sektorima. Svijet se slijedom volje monika i nastojanja tisua malih ljudi

ubrzano mijenjao, ali je s druge strane zbog ilavosti mentaliteta i kulture u mnogo emu ostao nalik svijetu iz kojega je proistekao. U djelu Miljenka Smoje poglavito je opisan istodobno suprostav-ljeni i proimajui odnos izmeu razliitih naina ivota u Dalmaciji izloenoj kon-struiranoj i ubrzanoj modernizaciji. U za pojedince dugom, a povijesno kratkom razdoblju od kraja pedesetih do samoga poetka devedesetih godina prologa stoljea, graani Splita i drugih dalmatin-skih mjesta usvojili su neke nove vrijed-nosti, ali su zadrali mnoge stare ideje vodilje i obrasce ivljenja. Detaljni i bistri Smojini uvidi u drutveni ivot, posebno

u svakidanjicu njegovih sugraana i drugih Dalmatinaca, u mnogo emu su dali potvrdu za vanu tezu pok. Josipa upanova prema kojem je moderni-zacija donijela promjene u ideolokom omotau, dok su se u dubljim slojevima drutva zadrale radikalni egalitarizam (uravnilovka) i neke druge vrijednosti u kojima se izraavao kontinuitet s tradi-cionalnim drutvom. U drutvenoj stvar-nosti toga vremena moderne i tradicion-alne vrijednosti u isti mah su se proimale i sukobljavale, to je Smoje na svoj nain izrazio: udan je na svit! Afitaje poste-je, od kue kaine inidu, nevine jim eri za furetin jubavnicima lancune istidu, kripu posteji sluadu, krv jin u glavu tue, a porku ri ne moredu podnit!.

SPLIANIN I DALMATINACDoista, na istoj su drutvenoj sceni kod nas ve dugo prisutni prisutni, a esto i meusobno sukobljeni, obrasci ivljenja zasnovani na vrijednostima materijalizma i (politikoga, religijskoga...) idealizma, individualizma i kolektivizma, hedonizma i udorea... Ta je pojava u Hrvatskoj jo izraenija u posljednjih neto dulje od dva desetljea, najoitije u devedesetima kada je retradicionalizacija (izraena u jaanju politikoga i drutvenoga utjecaja crkve i religije, velikom porastu nacion-alizma i slinim pojavama) bila naroito snana. Sama se modernizacija kod nas, kako do 1990. tako i od tada do danas, pokazala kao daleko proturjeniji proces nego to se ispoetka vjerovalo, pa ak se zbivala zajedno s razliitim oblicima barbarstva, na to je opetovano upozo-ravao pok. Sran Vrcan, Smojin vrnjak i susjed. U Dnevniku jednog penzion-era (1981.) Smoje pokazuje kako je kritian prema mnogim aspektima tada bujajuega turizma, konzumerizma i drugih izdanaka modernizacije. Ipak, on

se opredjeljuje za novo doba: U ove kue oko Ruskamena molila se krunica i uz komin u ladne zimske veeri, dok bi bura fijukala, tila se Kaieva Pismarica. Svaka kua jemala je Pismaricu. A sad jemadu Njemaki u sto lekcija! Kue na tri-eter poda, apartmane, ingleke kon-dute. Nemojte mislit da ja plaem za kru-nican i guslan. Jebi ti gusle, volin ja ovo. Slaje zaspen na francusku posteju nego na slamaricu. Treba meutim postaviti pitanje koje bi zasigurno izazvalo Smojin interes da je dulje poivio: to je do dan-as ostalo od evidentnih pozitivnih uinaka modernizacije u Dalmaciji i drugim naim krajevima? Njegov saeti opis Dalmatin-aca otprije jedne treine stoljea kao ljudi koji ue njemaki i broje marke nuka na promiljanje o tome kako bi on u dvi-tri rii opisao sadanje hrvatske junjake. Moda bi ih Smoje oznaio kao eljad koja se educira u koritenju interneta (za iznamljivanje apartmana, jeftinije itanje novina, komuniciranje putem skype-a s lanovima obitelji koji ive u drugim gradovima i dravama...), te koja svaki mjesec tekom mukom prikuplja kune za plaanje naivno podignutih kredita u eu-rima i posebno u vicarskim francima... U ovom sklopu treba barem neto poruiti o Smojinom odnosu prema identitetu. Prije svega se osjeao Splianinom i Dalmat-incem. Identitet je shvaao pozitivno, kao emocionalnu i drugu vezanost za svoj grad i zaviaj, ali ne i negativno, u smislu zlonamjernoga naglaavanja razliitosti spram drugih i drugaijih. esto je pisao o simbolima Splita i Dalmacije, znajui da su oni snage koje efikasno predstav-ljaju i ujedinjuju itelje te urbane sredine i regije. U jednoj televizijskoj emisiji iz osamdesetih nabrojao je etiri najvanija simbola Splita: Marjan, Dioklecijanova palaa, Hajduk i lijepe ene. Ve go-dinama i pisac Naega malog mista,

ZAZIRAO OD VELIINASmoje se klonio velikih voa, revolucionara, Hrvata..., znajui

da takvi zajednici dugorono ne mogu donijeti nita dobro.

Zbivanja u posljednjih nekoliko desetljea kod nas pokazuju kako je u tome zazoru od veliina,

kao i u mnogoemu drugome, bio sasvim u pravu

18 IDENTITET/ BR. 169 / 2012.

na neki nain, funkcionira kao simbol Splita i Dalmacije. Ali to je simbol koji u posljednjih dva i po desetljea, zbog zloudnoga utjecaja politike odnosno tekih boja toga razdoblja, nije samo ujedinjavao, nego i razdvajao. Kao to se u samome sebi razgraivao, a jo se uvijek razgrauje, taj povijesno vitalni, ali ambivalentni i konfliktni grad. Pria o Smojinom odnosu prema razliitim vlasti-ma i politici javnosti je vjerojatno naroito interesantna. U dokumentarnoj je seriji ta pria najvie izloena u posljednjem nastavku intrigantnoga naslova Od ponienja do posveenja. Ponienje se odnosi na zbivanja u razdoblju pred i za vrijeme raspada bive Jugoslavije. Autori serije, unato svojih oitih simpatija za Smoju i njegovo djelo, otvoreno ocjen-juje kako se on nije dobro snaao u tim okolnostima. Navodno pruanje potpore antibirokratskoj revoluciji u Srbiji i Slo-bodanu Miloeviu (Smoje je nekoliko go-dina kasnije u intervjuu Borisu Deuloviu objavljenom u Feralu priznao kako se s tim u vezi zajebao, ali da je brzo shvatio svoju greku) dovelo je prije dvadesetak godina do munih situacija. Naime, mnogi su graani, pa ak i neki njegovi bliski pri-jatelji, u Splitu i drugdje odbacili Smoju, a na HTV-u je zabranjeno (poznata odluka Marije Peaki-Mikuljan, tadanje ured-nice kulturno-informativnoga programa) repriziranje njegovih serija. Pretposljed-nju reenicu sam poeo rijeju navod-no, s obzirom da ne vjerujem kako je taj bard dalmatinskoga novinarstva uistinu podravao Miloevia. Naime, Smoje kao novinar i pisac nikada nije stajao ni uz jednu vlast! I za vrijeme socijalizma on je nerijetko upuivao kritike tadanjem politikom rukovodstvu, i to uglavnom

ironino (uvena njegova pila naopako) nain, ali pokadto i na izravan nain.

UVIJEK KONTRA VLASTISmoje je zapravo najvie bio indi-vidualistiki anarhist, kojemu je bilo strano ikoje politiko svrstavanje. U dokumen-tarcu o takvom njegovom odnosu prema politici svjedoi vie kazivaa, uz ostale i Davorin Rudolf, bivi ministar vanjskih poslova, koji je svoga dugogodinjeg prijatelja opisao kao osobu koja je sma-trala kako ovjek mora biti neogranieno slobodan i koji ne podnosi vlast. Rijeju, Smoje je nastojao biti uvik kontra to se tie vlasti, a na strani obinih ljudi. Matteo Esposito, Talijan koji je doktorirao s tezom o Miljenku Smoji, ovako je u in-tervjuu Slobodnoj Dalmaciji prije dvije godine komentirao politika sporenja vezanih za toga pisca i novinara u pr-voj polovini devedesetih: Najvaniji tre-nutak u seriji Velo misto je kad se Hajduk odluuje ugasiti, jer ne eli igrati u talija-nskoj ligi. To je hrvatska povijest, a autor te scene nosi znak autonomatva?! Iako je u srcu nedvojbeno bio lijevoga opred-jeljenja, Smoje kao publicist i pisac nije pripadao ni jednoj konkretnoj politikoj opciji. Ako eli biti svoj, mora biti niiji tu njegovu misao, smatram, stalno tre-ba imati na umu svaki novinar i publicist koji pie o politici i politiarima. Glasoviti splitski novinar i pisac najvie se proti-vio ratu i nasilju. Vjerojatno se ba u tu zamku kratkotrajno uhvatio, objavivi nekoliko tekstova u kojima je polazio od svojega proturatnoga raspoloenja. Po tome je njegova (politika) sudbina u u ratnim devedesetima, na razliit nain i u drukijem kontekstu, bila slina sud-bini nekih drugih velikih knjievnika,

primjerice Ferdinandu Celineu ili kod nas Tinu Ujeviu. Na sreu, nakon nekoga vremena dolo je to se njega tie do preokreta: Smoje je usprkos otporima ekstremnih desniara (najgorljiviji su u osudama bili ba politiki konvertiti i novokomponirani hrvatski nacional-isti Joko elan i Josip Jovi) ponovno stekao potovanje veine Dalmatinaca i ljudi iz drugih krajeva. Jedna je mala ulica u splitskom Varou nazvana njego-vim imenom, nekoliko su puta reprizirane TV-serije u kojima je autor, objavljene su libri koje je napisao i knjige o njemu, i slino. To posveenje se na alost zbilo

tek nakon Smojine smrti, ali bolje je ikad nego nikad... Miljenko Smoje je ovjeka efektno odredio kao jedinu betiju koja pie. Doista, mnogi misle i u razliite svrhe koriste svoje umne aktivnosti, ali rijetki su i sve rijei oni koji istinski znaju pisati. Pisanje valjda najvie znai misli i osjeaje efektno i dobrohotno dijeliti s drugima. A Smoje je plodove svoga uma znalaki ubirao i nesebino distribuirao. Po tome je osobita intelektualna pojava, kakvih kod nas danas ima malo. Lepa, njegova udovica, u dokumentarnom je fil-mu upozorila kako mnogi kod nas koriste svoje ruke za grabljenje, a ne za pisanje. unje (tako ga je ona zvala) posebno je kvalitetno i pouno pisao o onome to se tie malih, obinih ljudi, kojima je i sam pripadao. Smoje se klonio velikih (voa, revolucionara, Hrvata...), znajui da takvi zajednici dugorono ne mogu donijeti nita dobro. Zbivanja u posljedn-jih nekoliko desetljea kod nas pokazuju kako je u tome zazoru od veliina, kao i u mnogoemu drugome, bio sasvim u pravu.

tekovine demokracije

Smoje je napisao scenarije za kod nas najgledaniju igranu seriju Nae malo misto i tek neto manje popularnu Velo misto

DALMATINSKI SERVANTESSmojini su novinski lanci najvie kod obinih ljudi

esto dovodili do preispitivanja uvrijeenih, dogmatskih

stajalita, u njegovim serijama nerijetko je bila izraena zarazna

kritika djelovanja razliitih vlasti npr. odnosa komunista

prema slavljenju Boia i vjeri ili primitivnoga nacionalizma HDZ-ovaca u prvoj polovini

devedesetih

19IDENTITET/ BR. 169 / 2012.

Velika dvorana Drutva novinara u Zagrebu bila je neuobiajeno pop-unjena zainter-esiranima da budu prisutni pred-stavljanju, za nae (ne)prilike, neobine knjige - knjige koja go-vori o unitavanju drugih knjiga. Knjigu je, nakon viegodinjeg upornog i esto osporavanog pristupa, posebno od onih koji su poticali ili neposredno sud-jelovali u knjigocidu, Ante Leaja ipak uspio objaviti kao trajno svjedoanstvo i opomenu jednoj ljudskoj netrpeljivosti, iskljuivosti i posvemanjoj netoleranciji. Suoavao se autor knjige i na odustajanja izdavaa, za koje je

ova tema ipak bila prevrua. Da knjiga o unitenim knjigama ipak ugleda svijetlost dana po-brinuli su se izdavai Profil kn-jiga i Srpsko narodno vijee. U ime suizdavaa SNV-a njegov predsjednik dr. Milorad Pupovac naglasio je da je Ante Leaja sustavno istraio praksu otpisa knjiga, to je bio slubeni izraz za radnje koje su se najavljivale i sa saborske govornice. Po nje-mu knjiga je potresna zbog toga to kazuje kako smo ivjeli s tim injenicama i porukama koje su nam upuivane. Leksikograf Ve-libor Viskovi govorio je o prekidu projekta Enciklopedije Jugo-slavije 90-ih godina kada je na traenje deurnih duebrinika

UNITAVANJE KNJIGA U

HRVATSKOJ Unitavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-ih bilo je oigledno. Nije se radilo o nekom sporednom, nevanom inu, nego o postup-cima toliko upeatljivim da ih se u iole ureenom drutvu trebalo pravno sankcionirati i moralno osu-diti. Motivi su bili primitivno politiki, a obrazloenja toliko arogantna da je nevjerojatan izostanak pravnog sankcioniranja. Dok se moe rei da je u odreenoj mjeri moralne os-ude i bilo, pravno sankcioniranje je sasvim izostalo

knjigocid

Tekst i foto:NIKOLACETINA

Knjiga koja govori o unitavanju drugih knjiga

Nisu se libili tadanji vlastodrci javno izrei i zvanine stavove o nepo-dobnim knjigama. Tako je tadanji ministar fi-

nancija Borislav kegro u Saboru rekao da e finan-cirati biblioteke da izbace iz knjinih fondova knjige

na srpskom i slinim jezicima. Koji su to jezici slini srpskom vjerojatno

je znano samo ovakvom ministru!?

20 IDENTITET/ BR. 169 / 2012.

povuena iz prodaje, a vie hiljada primjeraka ove enciklopedije, kao i Liko-vne enciklopedije Jugoslavije potrpano u kamione i odveeno na unitavanje, to je doprinijelo uspjenom ienju hrvatskih knjinica. Novinar Viktor Ivani u svom emotivnom nastupu izrekao je, kako ne moe opisati kako se je osjeao, kada su na glavnom splitskom trgu palili asopis Feral Trib-une uz blagonaklono gledanje policije i prisutnih graana. Po njegovom vienju knjige su se tih godina organizirano, planski i sveobuhvatno unitavale, a sam in unitavanja doivljavan je kao kreacija, kao stvaralatvo. Miljenja je da ni sa sadanjim stanjem ne moemo biti sretni, jer se ni danas u Hrvatskoj ne mogu kupiti knjige iz Srbije i BiH. Iako se radi o zajednikom jezinom prosto-ru nemamo knjiga s tih, nama po svemu bliskih podruja.Ako je onemoguen pristup knjigama koje razumijemo jezino onda je i to knjigocid bio je odluan u svojim stavovima Ivani spominjui i ugaene knjiare Buksu i Prosvjetinu knjiaru u kojima su se mo-gle kupiti knjige iz naeg okruenja, ali su i one, sluajno ili ne, ugaene. Vidno dirnut atmosferom i podrkom prisutnih za veliki napor koji je uloio za objav-ljivanje ovakve nesvakidanje knjige njen autor je naglasio da je predmet njegovog rada bilo unitavanje knjine grae u Hrvatskoj od 1990. do 2010. go-dine. Poticaj za izuavanje tog fenom-ena bili su mu bacanje knjiga u konte-jner za smee u Koruli i iznenaujui intenzitet netrpeljivosti prema drugome te iskljuivost, politika, nacionalna, etnika i ideoloka, u vrijeme prevrata devedesetih, s ubijanjima, razaranjem imovine i unitavanjem kulturne batine.

PLAMENOM PO MEMORIJIAnte Leaja u obimnom istraivanju pretoenom u ovu jedinstvenu knjigu detaljno opisuje unitavanje nepoeljnih knjiga ne samo iz javnih biblioteka, ve i u kolskim i specijaliziranim biblioteka-ma, bivim domovima JNA, Savezu komunista, Socijalistikom savezu, Savezu omladine i sl., kao i knjige iz privatnih biblioteka. Karakteristian je sluaj biblioteke Aleksandra Apoloni-ja iz Dubrovnika za koju u jednom zvaninom izvjetaju iz 1992.godine soji da graa nije, ni u kom sluaju, materijal za otpad ve veoma zanimljiva

i raznorodna literatura. Ta zanimljiva i raznorodna literatura izbaena je pred njegovu kuu, tamo stajala danima, a onda nekuda odveena i nestala. Mile Savi iz Benkovca vlasnik vrijedne bib-lioteke od preko 700 knjiga 1996. go-dine svjedoi: ...biblioteka u Benkovcu radila je u toku rata, povremeno i ona u Bjelini. Meni nije poznato da je u to vrijeme povuena ili unitena ni jedna

knjiga nekog autora, na primjer hrvat-skog. Devastacije i unitavanja desila su se nakon augusta 1995. Mojih 700 knjiga potpuno je uniteno nakon toga datuma. Da je bar neko ukrao bilo bi mi lake, nego su ih u avliji spalili. Ima i drugih primjera. Tako sam u toku rata u muzeju u Benkovcu sauvao zajedno sa S. Zoricom, biblioteku franjevakog samostana u Karinu sa 4.000 knjiga,

Ante Leaja, penzionirani profesor Sveuilita u Zagrebu doktorirao je 1965. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu gdje je bio profesor politike ekonomije. Nakon penzioniranja 1990. godine volonterski je aktivno ra-dio na razvijanju Narodne knjinice opine Korula, a dogaanja oko unitavanja knjine grae koja su se tamo dogodila ponukala su ga da fenomen unitavanja knjiga tokom 1990-ih godina potpunije istrai...

knjigocid

21IDENTITET/ BR. 169 / 2012.

koji su neki kreteni unitili. Sauvao sam u muzeju, naravno i biblioteku Da-vora Jankovia s istim brojem knjiga. Legendarni benkovaki profesor Nenad S. Kosovi u svojoj knjizi Na trenutak istine. Benkovac 1993. sa sjetom pie i o unitavanju njegove vrijedne bib-lioteke od desetak hiljada knjiga koju mu je dok je ivio u izbjeglitvu uvao jedan uenik, ali nije uspio da je sauva. Prve dvije godine po naem izgonu iz Krajine moj stan je nova hrvatska vlast zapeatila, a kad je nedavno otpeaen, u njeg se uselio i taj je netko, odmah po useljenju, izbacio na trotoar Ulice Zdravka Kneevia sve knjige. Leale su one tako na gomili izloene suncu, kii i vjetrovima, oko mjesec dana, a onda su doli komunalni radnici, uba-cili ih u kamion, odvezli nekud i tamo spalili.

FILOSOFIJA PALANKESpaljenim privatnim bibliotekama Mile Savie i Nenada S. Kosovia u Ben-kovcu te sudbini Apolonijeve biblioteke u Dubrovniku, pridruila se i biblioteka znamenitog Rade Konstantinovia, autora Filosofije palanke djela koje razlae i tumai palanaku brutalnost. Novinarka Heni Erceg tim povodom u Feral Tribuneu pie: I ako je mogue da su na neprijateljskoj irilici-ili, jo gore, na nekom stranom jeziku bile pisane i

one stotine knjiga izbaene na ulicu iz kue knjievnika Rade Konstantinovia, kojem je Rovinj godinama bio drugi dom. Nakon to je herojski zauzeta, neprijateljska utvrda pisca kapitalnog djela Filosofija palanke, najprije je divljaki devastirana, a potom su i kn-jige i rukopisi Konstantinovievi baeni na ulicu. Meu rukopisima nalazio se i dio prepiske ovog velikog knjievnika s drugim velikim litetatom, Samuelom Beckettom... Ta tuna storija samo je djeliak mraka koji je cvao u Hrvatskoj zahvaljujui, najveim dijelom, upravo nezavisnom pravosuu.... je li se, meutim, netko iz nove vlast, onako iz potovanja i zbog asti, ako ne zbog pravde, sjetio zatraiti istragu protiv zloina nad imovinom jednog pisca kojemu su knjige i rukopisi razbacani po rovinjskoj ulici zasigurno imali veu vrijednost od same kue koju je sebi priskrbio neki nepismeni, ali zasluni hrvatski domoljub? Naravno da nije, jer je unitavanje knjiga, rukopisa, novina bio sastavni dio Tumanovog etnikog ienja.... Filozofija palanke uinila je svoje, tj. zloin, nad ljudima, knjigama, snovima, matom....

OTPIS KAO KRINKA ZA UNITAVANJE KNJIGAU mnogim knjinicama u Hrvatskoj teko je pronai knjige na irilici, a ri-

jetke su i knjige srpskih pisaca pisane latinicom. Veina takvih knjiga je u bro-jnim revnim i sistematskim otpisima naprosto nestala. Knjige su zauujue revno neki bibliotekari i mnogi nepoz-vani naprosto bacali u smee, kao da su se natjecali tko e bre i vie. Tako je splitska Gradska knjinica bacila hiljade knjiga koje su bile sloene u holu ne-koliko mjeseci jer ih nije bilo jednostav-no odvesti, a graani su zavirivali u kutije tako sloenih knjiga i udili se. Iz knjinice u Slatini na gradsko smetlite odveeno je i baeno preko 2.000 kn-jiga doveenih u 7 kontejnera. Svje-doci navode da se na smetlitu naao i Balzac jer je njegov roman bio objavljen na irilici. Jedan od najbrojnijih otpisa odraen je u Gradskoj knjinici Zagreb gdje je 1994. godine jednokratno otpis-ano 23.069 nepotrebnih, nepriklad-nih i suvinih knjiga. S posebnom tjeskobom autor knjige pie o unitavanju knjiga iz Gradske knjinice u Koruli 1997./2001. godine. U kontejner za smee baeno je 1.905 svezaka meu kojima i knjige Ivane Brli Maurani, Andria, Krlee, Brae Grim, Karla Maya... samo zato jer su bile napisane na irilici.

TKO PALI KNJIGE, PALIT E I LJUDE

Ovu proroansku misao izrekao je veliki knjievnik Thomas Mann povodom nacistikog ritualnog spaljivanja 1933. godine pred Reichstagom vie od 20.000 knjiga autora kao to su: A. i S. Zweig, braa Mann, Remarque, Freud, Proust i mnogi drugi. Nije spaljivanje knjiga izmislio Hitler i njegovi gebelsi. Radila je to uspjeno srednjovjekovna katolika inkvizicija, a uzore su mogli imati i u liku kineskog cara in-ihuang-tia koji je jo 213. godine p.n.e. dao unititi nepodobne knjige. Publicist Nikica Mihaljevi 1993. godine pie: Nije bilo mogue ni zamisliti, samo prije nekoliko godina, da e se usred kulturnog i civiliziranog Zagreba knjige rezati u rezance, a biblioteke istiti od svega srpskog i irilikog, pa i od ostalog nehrvatskog tiva. U svom savonarolinskom istunstvu hrvatski kultur-obnovitelji unitavaju biblioteke dragocjenih knjiga, na stotine vrijednih naslova, bez kojih se hrvatska kultura i hrvatski knjievni ivot ne moe ni zamisliti. Nadobud-na ministrica, da ne kaem gospoa ministarka, Vesna Girardi-Jurki i njezini slugani iz Zavoda za kolstvo, propisali su da ni jedan Srbin ne moe u Hrvatskoj predavati hrvatski jezik i knjievnost, pa ma kakve kvalifikacije imao!? Tako to biva: najprije se pale knjige, a onda i ljudi (o kakvoj se, stvarno egzekuciji radi, savreno je svejedno).

Spaavanje nepodobnih

knjiga

Jedan od najupeatljivijih

pokazatelja ienja knjinica od

nepodobne literature svakako je

formiranje posebne biblioteke

pri SKD Prosvjeta 1996.

godine. Njen tadanji fond

formiran je gotovo iskljuivo

od knjiga to su ih bacile neke

od zagrebakih knjinica, to

znai da tzv srpska biblioteka

nije nastala kao rezultat procesa

demokratizacije u Hrvatskoj

ve kao rezultat pokuaja

spaavanja od unitenja bar

dijela nepodobnih knjiga

22 IDENTITET/ BR. 169 / 2012.

N E P R A V D AVicdan zerdem, tursku dravljanku to je pedesetak dana prove-la u pritvoru u Hrvatskoj osobno sam upoznala te iz njezinih vlas-titih usta, da i ne spominjem njene lanove obitelji i prijatelje, uz potoke suza to ih nije mogla ni kontrolirati, ula stravinu priu za koju sam dotad mislila da je mogua samo na filmu

Da mi je netko pred koji tjedan rekao da zatvorenici u hr-vatskim zatvorima zaluuju bolje i humanije uvjete, primjerice bo-gatiji jelovnik, topliju pidamu i zatvorsko dvorite za koji metar prostranije, rekla bih mu da se mane orava posla jer da ima daleko vanijih stvari od toga. Primjerice, da u djejim vrtiima obroci budu kvalitetniji, prostori-je toplije a dvorite vee i bolje ureeno, te to je najvanije, da su cijene prihvatljivije i da se otvori vei broj tih vrtia pa da ne postoje sramotne liste ekanja kao za transplantaciju organa ili vaenje hormona titnjae i da vrtii ne budu luksuz ve pravo svakog sretnog djeteta. Da mi danas netko opet krene zastupati prava zatvorenika, odgovorila bih mu potpuno jednako, a i sutradan bih mu isto tako odgovorila. Meutim, danas ne mislim vie da svi oni to borave u zatvorima i zasluuju da im bude nelijepo i hladno i da jedu ocvali poriluk i hladno meso sa lundrama, jer su samim time to se nalaze tamo, po automatizmu, i krivi. Do-bro, da, ima meu njima onih to su manje i vie zgrijeili, narko bossova i haiara, krvoloka i sitnih pijavica s mutnih potoka sa samog ruba ljudske egzisten-cije, svodnika i kurvi, sitne jalije to je orobila kiosk i krupne ribe to je pokrala dravu (ne, zapra-vo njih nema. Nije da ih nema, ali nema ih tamo gdje bi trebali sjediti i u omiljenoj dokolici pisati

memoare.), krkana sa stadiona i serijskih ubojica, krijumara di-jamanata (dobro, to je egzotika. Nisu esto vieni u Remetincu. Ali njihove bih memoare rado itala) i vercera Marlbora, obiteljskih nasilnika i ena to su u samoo-brani potegle kuhinjski no na ove nasilnike. Pa opet svi nekako dijele istu sudbinu, samo moda ne jednako dug vremenski pe-riod. to opet ne znai da haiar s poetka nee dobiti osam go-dina, a serijski ubojica etiri i slo-bodne vikende. Jer se uzoritije vlada u zatvorskoj blagovaonici i izrauje ljepe predmete od drva za vrijeme trajanja drutveno ko-risnog rada. Meutim, postoje i sluajevi kada osoba ni kriva ni duna ue u taj mrani zaarani krug zatvorskih elija a da ni njoj samoj nije jasno to je skrivila, kao u Kafkinu procesu. Ili u seriji Ezel kad istoimenog lika koji se tada jo zove Omer jednog jutra iz sna prene i pokupi policija, rav-no u ambis jada i nepravde, to e nepovratno obiljeiti itav nje-gov ivot. Jer nitko tko proe tako neto ne moe vie biti onaj stari. Namjerno povlaim ovu paralelu sa turskom serijom, anrom koji je u Hrvata postao prilino popularan, pa je sve vie inter-esenata za uenje jezika, nama-kanje guzice na antalijskim obal-ama, haraenje po Kapali ariji i traenje mueva nalik stanovi-tom Onuru, prileniku srnolike i plahe eherezade. ak znam za turistike ture koje se s ovim cilje-vima organiziraju kao i kokoke koje spiskaju tromjesenu plau

ne bi li Onura pronale po najluk-suznijim istanbulskim barovima i klubovima. Meutim, ono to ne znaju, ali tko bi ih krivio, ono to ni ja nisam znala, iako sam u toj istoj Turskoj mjesecima ivjela i doivjela odreene neugodnosti, da je pored svih tih turistikih lje-pota i primamljivosti, te bogate kulture koju ovi vikend-turisti ipak zanemare, Turska zemlja jednog okrutnog i oporog sistema koji nerijetko na najgrublji i najsvirepiji nain kri prava svojih dravljana i temeljna naela ljudskosti.

ELEKTROOKOVI I SILOVAN-JANe kaem da kod nas nema ljudi koji ni krivi ni duni, kao rtve nekih nesretnih okolnosti, sporo odbrojavaju dane tuno kiljei u nebo kroz reetke na prozorima. Ima ih sigurno, a moda ne i tako malo. Ali ja ih nasreu ne pozna-jem pa nisam duna govoriti o njima. Vicdan zerdem, tursku dravljanku to ve pedeset dana provodi u pritvoru u Hrvatskoj os-obno sam upoznala te iz njezinih vlastitih usta, da i ne spomin-jem njene lanove obitelji i pri-jatelje, uz potoke suza to ih nije mogla ni kontrolirati, ula njezinu stravinu priu za koju sam do-tad mislila da je mogua samo na filmu. I zato ne mogu utjeti. Vicdan je kao mlada novinarka pratila zbivanja to su obiljeila noviju tursku povijest, proteste protiv dravne represije, za slo-bodu miljenja i izraavanja. Kao uvjerena ljeviarka i oso-ba gorljivog duha, koji joj tada

urbana lobotomija

Pie:DUNJA

NOVOSEL

23IDENTITET/ BR. 169 / 2012.

jo nisu bili slomili, privedena je za-jedno s mnogim drugim sudionicima, optuena za podrivanje dravnoga sistema i teroristiko djelovanje, te je ove optunice nakon dugog i kra-jnje bestijalnog muenja to ukljuuje elektrookove, silovanje, raznovrsnu psihiku torturu i poniavanja, bila prisiljenja i potpisati. Tu zapoinje tamniki ivot (ukoliko se to bivstvovan-je meu mranim i hladnim zidinama to svjedoe sramnim postupcima i moe nazvati ivotom) Vicdan i brojnih drugih. On e s prekidima trajati desetak godi-na. Ovi nazovi prekidi oznaavaju njezi-no zapadanje u veoma teka zdravstve-na stanja zbog kojih je morala primati terapiju izvan elije. Radi uvoenja ka-znionica tipa F, rezerviranih za teror-iste i one koji rade kontra drave, a u kojima vladaju posebno strani uvjeti i gdje zatvorenici ive u potpunoj izolaciji, brojna skupina zatvorenika, meu njima i Vicdan, zapoinje viemjeseni trajk glau. Iz ovog trajka veina e izai kao invalidi i slijepci, a neki i nee izai. Preminut e od posljedica ili pak izginuti u vojnoj operaciji sustavno provede-noj, a prikazanoj kao poar, u vie za-tvora. I Vicdan je tom prilikom zadobila strane opekline. Ponovno je putaju na lijeenje jer se nalazi na tankoj liniji to odjeljuje ivot i smrt. Neko vrijeme prima terapiju u Turskoj i biva pomilovana od strane tadanjeg turskog predsjednika. Radi potrebe za kvalitetnijom terapijom i mirnijim ivotom odlazi sa suprugom

(u zatvoru se i udala) u Njemaku gdje podnosi zahtjev za azil, koji joj je kroz neko vrijeme i odobren. Ta ena koja je nekoliko godina ranije potpisavi ono iznueno priznanje takorei potpisala kapitulaciju pred ivotom, dobila je novu priliku da sa osovi na noge i ispoetka taj ivot izgradi. Sa suprugom i sinom ivjela je savim miran obiteljski ivot daleko od svakog oblika revolucion-arne misli i politikog djelovanja, sve dok ovoga ljeta nije odluila turistiki posjetiti Dubrovnik i istovremeno se ondje sastati sa sestrom koju nije vid-jela godinama, otkako je pobjegla u slo-bodu.

UPLAENA I TEKO BOLESNAMeutim, taj se izlet uinio kobnim jer ju je na graninom prijelazu zaustavila hrvatska policija na temelju tajne Inter-polove tjeralice koju je za njom izdala Turska, unato tome to su je predsjed-nik, a to jest drava, prije nekoliko godi-na i sami pustili na slobodu. Bit e da su se predomislili. Njezina agonija traje na-jprije u dubrovnikom zatvoru a potom u zagrebakoj zatvorskoj bolnici, kamo je premjetena zbog izrazito loeg zdravs-tvenog stanja, i gdje se jako boji. Iako su tamonji uvjeti neusporedivo hu-maniji od onih kakvih se tokom ivota nagledala, i iako se tamonji i lijenici i uvari prema njoj ponaaju krajnje kore-ktno, veliki problem predstavlja jezina barijera: ona naime ne moe objas-niti ni kada je gladna ni kada ne smije

konzumirati odreenu vrstu hrane, ni kada ima bolove ni kada ju je strah. Povrh svega, zbog protrpljenog uasa pati od tekog oblika PTSP-a, a zbog posljedica trajka glau i od Wernicke-Korsakofljeva sindroma, inae svo-jstvenog alkoholiarima, poremeaja to upuuje na trajna oteenja mozga, pamenja i vida. Samo okruenje ko-jemu je izloena Vicdan slui kao nemili podsjetnik na dane protrpljene u zat-voru i kao okida koji bi je mogao vratiti u staro stanje ijim se kandama jedva otrgnula. Kad pria, puno plae i drhti, i najvei joj strah predstavlja pomisao na izruenje, ma koliko je svi uvjeravali da je pravda na njezinoj strani i da to takvog ega nee doi. Tad na trenutak pogleda oima punim nade, osjeaja to u njoj u vidu nekog drhtavog i ne-sigurnog, blijedog plamena jo ivi. I pria o svome sinu, samo i jedino o njemu pria; kae stalno joj se ini da je doziva. I ima samo jednu elju, veliku kao sunce koje ovih dana ne vidi: da je puste na slobodu da ga ponovno zagrli. Uz nesebina nastojanja ljudi iz Centra za mirovne studije i drugih udruga za ljudska prava, predan rad odvjetnika, uz odjek medija, bezrezervnu podrku njezine obitelji i prijatelja i malo sree koja ju dosad nije naroito pratila, ali je i njoj vie vrijeme da promijeni strane, i uz ono neizbjeno Inallah to ga Turci ko mantru ponavljaju kad izraavaju svoje elje, i ova e se njezina nadajmo se im prije ispuniti.

Desetak godina tamnikog ivota i stravinih tortura novinarke koja je kriva zato to je pisala o slobodi miljenja i izraavanja

24 IDENTITET/ BR. 169 / 2012.

enski nered

PISANJE POVIJESTI VLASTITIM IVOTOM

Mirjana Gross bila je prva meu prvim historiarima koja se bavila razvojem metodologije, prva historiarka koja je hrvatsko drutvo 19. stoljea obuhvatila u cjelini, prva koja je pisala udbenike koji su se koristili u cijeloj Jugoslaviji. Prevodila je puno, s razliitih jezika, a sve ih je znala savreno. Predavala je na sveuilitima u Americi, Austriji, Njemakoj...

Da je historijska zna-nost,

identitet 169

Documents