bankarstvo

1. Što je banka?

Banke su trgovačka društva koja se bave primanjem i davanjem novčanih sredstava. Banke imaju posredničku

ulogu u kojoj se bavi davanja kredita iz sredstava koja su od deponenata i raznih oblika akumulacije.

2. Što su depozitne ustanove ?

Depozitne ustanove su financijski posrednici koji izdaju instrumente zaduživanja, koji se nazivaju depoziti.

Postoje dvije vrste depozitih ustanova : - poslovne banke i štedne institucije.

3. Što su paradržavne financijske institucije ?

Paradržavne financijske institucije su različite izvanproračunske institucije.

To su : HABOR ( hrvatska banka za obnovu i razvitak), razni državni fondovi, HAMAG(hr.ag.za gospodarstvo...

4. Navedi bar 4 financijske usluge ! 

1. Primanje depozita i drugih povratnih sredstava,

2. Odobravanje kredita i zajmova, uključujući potrošačke kredite i zajmove, hipotekarne kredite i zajmove ako je to

dopušteno posebnim propisima, i financiranje komercijalnih poslova, uključujući izvozno financiranje na osnovi

otkupa s diskontom i bez regresa dugoročnih nedospjelih potraživanja osiguranih financijskim instrumentima (eng.

forfeiting),

3. Otkup potraživanja s regresom ili bez njega (eng. factoring),

4. Financijski najam (eng. leasing),

5. Izdavanje garancija ili drugih jamstava,

6. Trgovanje za svoj račun ili za račun klijenata: instrumentima tržišta novca, prenosivim vrijednosnim papirima,

stranim sredstvima plaćanja, uključujući mjenajčke poslve, financijskim ročnicama i opcijama, valutnim i kamatnim

instrumentima.

7. Usluge platnog prometa u zemlji i s inozemstvom u skladu s posebnim zakonima,

8. Usluge vezane za poslove kreditiranja, kao npr. prikupljanje podataka, izrada analiza i davanje informacija o

kreditnoj sposobnosti pravnih i fizičkih osoba koje samostalno obavljaju djelatnost,

9. Izdavanje drugih instrumenata plaćanja i upravljanja njima,

10. Iznajmljivanje sefova,

11. Posredovanje pri sklapanju poslova na novčanom tržištu,

12. Sudjelovanje u izdavanju financijskih instrumenata te pružanje usluga vezanih uz izdavanje financijskih

instrumenata u skladu s zakonom koji uređuje tržište kapitala,

13. Upravljanje imovinom klijenata i savjetovanje u vezi s tim,

14. Poslovi skrbništva nad financijskim instrumentima te usluge vezane uz skrbništvo nad financijskim

instrumentima u skladu s zakonom koji uređuje tržište kapitala, 

15. Savjetovanje pravnih osoba glede strukture kapitala, poslovne strategije i sličnih pitanja te pružanje usluga

koje se odnose na poslovna spajanja i stjecanje dionica i poslovnih udjela u drugim društvima i

16. Investicijske i pomoćne usluge i aktivnosti propisane zakonom kojim se uređuje tržište kapitala.

5. Na koji se način može osnovat kreditna institucija?

Pod kreditnom institucijom podrazumijeva se pravna osoba koja prima depozite ili druga povratna sredstva od

javnosti i odobrava kredite za svoj račun ili izdaje sredstva plaćanja u obliku elektroničkog novca. 

Prema Zakonu o kreditnim institucijama, kreditna institucija se može osnovati kao:

1. banka, 

2. stambena štedionica, 

3. štedna banka i

4. institucija za elektronički novac. 

6. Koja institucija kontrolira? Hrvatska narodna banka (HNB) - izdaje (i oduzima) odrobrenje za rad, prati, nadzire i

kontrolita rad kreditinih inastitucija, brine o održavanju stabilnosti cijena, utvrđuje i provodi monetarnu i deviznu

politiku, drži i upravlja međunarodnim pričuvama RH, emitira novčanice i kovani novac i dr.

7. Koje su povijesne baze nastanka novca?

Metalni, papirnati, kovani novac

8. Zašto je P.Rose u definiciji banke kazao: Banke su postale financijske robne kuće modernog doba?

U većini banaka postoje posebni odjeli koji se bave marketingom, a bankari se trude da zadovolje sve financijske

potrebe svojih klijenata na jednom mjestu

9. Koje 3 faze u razvoju suvremenog bankarstva u Hrvatskoj možete izdvojiti?

1. faza: traje od osnutka banaka do ratne 1995. godine. Karakteristika faze je osnivanje nacionalnih banaka u

našoj zemlji i ostalim zemljama središnje i istočne Europe, dok istovremeno već konsolidirane banke zapadno

Europskih zemalja polako izlaze na međunarodno tržište.

2. faza: karakterizira je proces privatizacije državnih banaka. Sama faza traje od 1995. do 2000. godine. U ovom

trenutku veliki broj lokalnih banaka je bankrotirao, a inozemne banke polako ulaze u vlasništvo postojećih

banaka. 

3. faza: traje od 2001 do današnjih dana, a možemo je nazvati fazom konsolidacije, u kojoj je dovršen proces

privatizacije i postoji jaka tržišna utakmica među bankama koje na tom tržištu vladaju

10. Kako se kretala struktura kreditiranja klijenata od 90-ih godina do danas s aspekta dužnika?

Na početku poduzeće ima mali udio a stanovništvo veliki, kasnije obrnuto

11. Kako se kretala struktura kreditiranja klijenata od 90-ih godina do danas s aspekta vlasnika?

12. Na što odlazi novac kreditiranja stanovništva?

Kod nas u potrošnji, u SAD-u stambeni

13. Što znači to da je u Hrvatskoj tržište koncentrirano?

Mali broj banaka ima puno aktive.. Proces globalizacije u bankovnoj industriji potakao je konglomerizaciju i

koncentraciju i bankovnog sektora u Hrvatskoj.

Najveće dvije banke u Hrvatskoj pokrivaju preko 40% tržišta, a najveće četiri 65% bankovnog tržišta.

14. Koji su glavni ciljevi državne intervencije u gospodarstvu prema Keynesu ?

- maksimiliziranje društvenog proizvoda

- postizanje pune zaposlenosti

- raspodjela prema udjelu triju proizvodnih faktora

- zaštita koju država pruža pojedincima, gospodarskim granama i cijelom narodnom gospodarstvu.

15. Navedite temeljne ciljeve novčane ( monetarne ) politike !

- Izravni (visoka i stabilna razina proizvodnje dobara i usluga te postizanje niskih i stabilnih stopa inflacije)

Visoka inflacija donosi razne potencijalne troškove pojedincima, poduzećima i financijskim institucijama. Ona

potiče pojedince i poduzeća da ekonomiziraju sa svojim likvidnom imovinom (gotovinom i depozitima po viđenju),

što znači u načelu kupovinu realnih dobara. Viša stopa inflacije donosi sa sobom promjene cijena i time povezane

troškove izmjene cijena, izaziva efekte preraspodjele, budući da ona prenosi bogatstvo od vjerovnika dužnicima,

izaziva urušavanje poslovnog morala i dr. Osim nabrojanih nepoželjnih učinaka inflacije, javlja se i pojava

anticipiranog povećanja cijena. Drugim riječima inflacija samu sebe hrani i reproducira.

-Neizravni- oni moraju biti kompatibilni s krajnjim ciljevima središnje banke, zatim mjerljivi, pravodobni i,

naposljetku, upravljivi. 

Nakon što smo opisali kriterije koje moraju ispuniti neizravni ciljevi, preostaje da ih definiramo: u neizravne ciljeve

ubrajaju se kamatnjaci, zatim količina novca u opticaju, kreditni volumen i dr. 

Osim nabrojanih u neizravne ciljeve spada nominalni dohodak, štednja stanovništva, cijene potrošačkih dobara i

sl. 

16. Na koji način tranzicijski pristup determinira definiciju novca?

Veliča njegovu funkciju u procesu razmjene.

Sljedbenici tog pristupa tvrde da suština novca leži u tome da ga ljudi prihvaćaju kao platežno sredstvo koje

razmjenjuju za druga dobra ili usluge. Oni naglašavaju da je upravo to bitno obilježje novca po kojemu se novac

razlikuje od drugih uporabnih vrijednosti (proizvoda ili usluga). Svi proizvodi ili usluge imaju uporabnu vrijednost,

međutim samo novac služi kao sredstvo razmjene. Pod novcem u transakcijskom smislu podrazumijevamo samo

ona sredstva koja služe kao sredstvo razmjene, a to je gotov novac u opticaju (kovanice i papirnati novac) te

novac na računima - žiro novac.

Sljedbenici tranzicijskog pristupa tvrde da monetarne vlasti mogu kontrolirati ponudu novca koja se koristi u

obavljanju razmjene. 

Ako ponuda novca raste (kao rezultat monetarne politike), može se očekivati da će to izazvati porast potrošnje

nemonetarnih sektora (stanovništvo, poduzeća, država). Kao posljedica toga, taj bi porast potrošnje mogao

povećati društveni proizvod, dohodak, zaposlenost i razinu cijena. 

Pad količine novca vodio bi do smanjenja opće potrošnje, s očekivanim učincima na veličine povezane s ciljevima

nacionalne ekonomije (pad društvenog proizvoda, zaposlenosti i cijena).

17. Novac s aspekta likvidnosti

u mjerenju novca naglašava se da je osnovno svojstvo novca, pri razlikovanju od drugih vrijednosti (roba i

usluga), njegova likvidnost. Likvidnost je svojstvo imovine, ili njezinih dijelova, da se mogu brzo i bez gubitaka

pretvoriti u gotov novac. Novac je najlikvidniji dio imovine. Likvidnost se imovine odnosi na lakoću s kojom je

pojedinac može prodati (ili unovčiti) u bilo koje vrijeme, po poznatoj nominalnoj novčanoj cijeni, u kratkom roku i

uz minimalne troškove.

18. Što je solventnost poduzeća?

Solventnost je sposobnost poduzeća da raspoloživim novčanim sredstvima podmiri sve svoje dospjele obveze

plaćanja u rokovima njihova dospijeća. Iskazuje se u nekoliko odnosa, a definirani su osnovnim omjerom imovine

i obveza. Opću strukturu solventnosti poduzeća pokazuje trenutni omjer koji stavlja u odnos sadašnju vrijednost

imovine i sadašnju vrijednost obveza. Ako je taj omjer veći od jedan, poduzeće se može smatrati solventnim

(n>1).

19. Što nam determinira stupanj likvidnosti?

Svekoliku imovinu možemo rangirati prema stupnju likvidnosti, počevši od financijskih sredstava, kao što je gotov

novac, dionice ili obveznice, do realnih dobara (nefinancijska sredstva), kao što su automobili, televizori i kuće.

Svaki od navedenih oblika imovine služi kao sredstvo očuvanja vrijednosti, ali svako od njih ima različit stupanj

likvidnosti. Novac je najlikvidniji dio imovine i njegov vlasnik ne treba pretvarati novac u nešto drugo prije

kupovine dobara ili usluga. Nominalna je (ali ne i stvarna) vrijednost novčane (kunske) jedinice uvijek ista.

Suprotno tome, materijalna dobra, kao primjerice automobili ne spadaju u likvidnu imovinu. Kunske cijene

automobila stalno mijenjaju vrijednost. Ako se odlučimo prodati (unovčiti) naš automobil moramo računati da će

nominalna vrijednost našeg automobila, ako nam se posreći prodaja, biti (uvijek) niža od prvotne kunske

vrijednosti. Kaže se da automobil gubi na vrijednosti čim izađe iz prodajnoga salona.

20. Što je novčana masa?

Novčana (monetarna) masa u užem smislu (M1) predstavlja sve one instrumente plaćanja, koji služe kao

zakonsko sredstvo plaćanja u nekoj zemlji, a kreirani su od strane središnje banke i drugih kreditnih institucija, a

to su u principu poslovne banke. Monetarna masa, koja se označava kraće kao M1, prema metodologiji većine

središnjih banaka, obuhvaća gotov novac izvan banaka (GN) te depozitni novac (DN) ostalih bankarskih institucija

i ostalih domaćih sektora kod središnje banke te depozitni novac kod poslovnih banaka. 

• Gotov novac (GN) - odnosi se na gotovinu (cash) u opticaju, a obuhvaća novčanice kao zakonsko sredstvo

plaćanja (papirnati novac) i kovanice različitih nominacija (apoena).

• Depozitni novac (DN) - odnosi se na slobodna i stalno raspoloživa sredstva na računima kod banaka, a to su

depoziti plativi po viđenju, tj. na zahtjev. M1=GN+DN.

21. Obrazložite što su to ukupna novčana (likvidna ) sredstva – M4 !

Za razliku od monetarne mase M1, ukupna likvidna sredstva M4 obuhvaćaju novčanu masu (M1) uvećanu za

štedne i oročene depozite (ŠOD), devizne depozite (DD) te obveznice i instrumente tržišta novca (OB). Ukupna

likvidna sredstva predočili smo pomoću slijedećeg obrasca:

M4= M1 +ŠOD+DD+OB. 

22. Kako su povezani kreditni i depozitni multiplikator?

Depozitni multiplikatori nam pokazuju koliko ćemo uz dodatni depozit dobit povećanje novčanih jedinica

Depozitni multiplikator pokazuje mogućnost rasta financijskog potencijala banke, a kreditni multiplikator

mogućnost rasta kreditnog potencijala banke zasnovane na inicijalnom povećanju depozita u visini jedne novčane

jedinice.

23. Na koji način banke vrše emisiju novca?

-prvi je kada odobravaju (ili smanjuju) kredite, 

-drugi je kada povećavaju devizne rezerve (pričuve) otkupljujući devize 

ili zlato od izvoznika i drugih ponuđača i isplaćujući potonjima protuvrijednost u domaćem novcu, 

-treći je kada banke kupuju na tržištu vrijednosne papire, 

-a četvrti je kada oročene depozite pretvaraju u depozite po viđenju. 

24. Na koji način banka poništava novac iz opticaja?

U slučaju kada se radi o povlačenju (smanjivanju) kredita, prodaji 

monetarnih rezervi, prodaji vrijednosnih papira i pretvaranju depozita 

po viđenju u oročene depozite, onda se vrši suprotna operacija od 

emitiranja, čime banke povlače ili poništavaju novac.

25. Koje su temeljne pretpostavke po kojima se središnja banka razlikuje od ostalih?

Do svojih sredstava dolaze isključivo emitiranjem novca.

Vrši kontrolu i nadgleda razvoj svih drugih banaka

26. Objasnite pojam depozitnih banaka !

Depozitne banke - čine najbrojniju bankarsku skupinu. One se još nazivaju univerzalnim bankama jer obavljaju

sve vrste bankarskih poslova. Kod nas se ova skupina banaka naziva poslovnim bankama.

One se odlikuju time što glavninu sredstava pribavljaju primanjem kratkoročnih depozita i uloga na štednju i što

obično imaju razvijenu mrežu podružnica (filijala), ekspozitura i drugih poslovnih jedinica. 

Depozitne banke su glavni nositelji kratkoročnog i dugoročnog kredita, 

a dijele se na:

-Komercijalne banke – pretežito se bave davanjem kratkoročnih i dugoročnih kredita trgovini, industriji i obrtništvu.

Ova vrsta banaka obično ima široku mrežu podružnica (filijala);

-Štedionice – financijske institucije koje prikupljaju štedne uloge svojih ulagača, bave se uobičajenim bankarskim

poslovima, a osim kratkoročnih kredita bave se i dugoročnim kreditiranjem (različite stambene štedionice);

-Kreditne zadruge ili štedno-kreditne zadruge – bave se prikupljanjem sredstava svojih zadrugara te

odobravanjem kratkoročnih i dugoročnih kredita svojim članovima.

27. Načela bankarskog poslovanja

načelo sigurnosti u bankarskom poslovanju !

Odnosi se na kreditnu sposobnost dužnika i na instrumente osiguranja s ciljem urednog povratka kredita u roku s

glavnicom i kamatama. Banke potiču osjećaj sigurnosti kod komitenata intervencijama na burzi u korist tečaja

svojih dionica, plaćanjem visokih dividendi, isticanjem iznosa vlastitog kapitala i rezervi, isplaćivanjem prije roka

povjerenih uloga, angažiranjem renomiranih revizorskih kuća za reviziju financijskih izvješća, izgled poslovne

zgrade.

načelo likvidnosti u bankarskom poslovanju !

Načelo likvidnosti znači da banka u svakom trenu mora biti u mogućnosti odgovoriti na vrijeme svojim obvezama.

Načelo zahtjeva održavanje rokova između obveza i potraživanja. ( npr. Ako klijent zatraži da mu isporuče veću

količinu novca banka mu u ugovorenom trenutku mora novac isporučiti koji je on zahtijevao, u suprotnome gubi

klijente i propada.)

načelo profitabilnosti u bankarskom poslovanju !

Banke su dioničko društvo s ciljem da ostvare dobit-profit. One primaju depozit i odobravaju kredite te obavljaju

druge bankarske poslove s ciljem da ostvare što veću zaradu (profit). Na primljene depozite i druga tuđa sredstva

one plaćaju kamatu, a na svoje plasmane i usluge, koje obavljaju za svoje komitente, naplaćuju kamatu, odnosno

proviziju. Razlika između kamate na depozite, koja se naziva pasivnom kamatom, i kamate na kredite, koja se

naziva aktivnom kamatom, čini tzv. kamatnu maržu. Što je kamatna marža veća to će i zarada (profit) banaka biti

veća. Na visinu kamatne marže banaka izravno utječe konkurencija, odnosno ponuda i potražnja financijskih

sredstava na domaćem i međunarodnom bankarskom tržištu. Međutim, osim konkurencije na visinu kamatne

marže posredno utječe središnja banka mjerama kreditno-monetarne politike (politikom eskontne stope, visinom

obvezatne rezerve, operacijama na deviznom i otvorenom tržištu te drugim mjerama).

28. Kamatna marža i provizija 63.str.knjiga

Kamatna marža je razlika između aktivne i pasivne kamatne stope. Važan problem u svezi s zaradom banaka je

do koje se mjere smatra opravdanim razlika između ovih stopa. To ovisi o mnogim okolnostima kao što su:

veličina ukupnih sredstava jedne banke, visina njezinih općih troškova, educiranosti i ekspeditivnosti osoblja,

stupnju racionalizacije rada, vrsti kreditnih poslova, i.t.d.

Provizija predstavlja drugi izvor bankarskih prihoda. Može se reći da nema nijednog bankarskoga posla, koji ne

donosi određeni, makar i mali prihod. Zarada banaka sastoji se iz mnogobrojnih sitnih provizija, koje svojim

velikim brojem formiraju znatne iznose.

29. Provizija, načela..

Provizija predstavlja drugi izvor bankarskih prihoda. Može se reći da nema nijednog bankarskoga posla, koji ne

donosi određeni, makar i mali prihod. Zarada banaka sastoji se iz mnogobrojnih sitnih provizija, koje svojim

velikim brojem formiraju znatne iznose. Banke autonomno donose odluke o visini provizija i drugih naknada 

(tarifni pravilnik). Međutim, prigodom zaračunavanja provizija banke se 

moraju pridržavati općih načela:

1.po jednom poslu može se naplatiti samo jedna provizija. Što znači da banka ne može naplatiti proviziju za

posao koji je posljedica nekog drugog posla (primjerice naplata mjenice iz eskonta i sl.);

2.stvarni troškovi po nekom poslu, koje banka može zaračunati svom klijentu uz proviziju jesu oni koje banka ima

kao svoj stvarni izdatak za odnosni posao, a i ne troškovi koji su vezani za redovito obavljanje bankarskih

poslova;

3.u poslovima sa inozemstvom, ukoliko provizija i troškovi padaju na teret inozemnog korespondenta, tuzemna

tarifa može se primijeniti samo onda ako dotični inokorespondent pristane da ih snosi (načelo reciprociteta).

Ukoliko to nije slučaj, sa inozemnim partnerom se primjenjuje konkretno ugovorena tarifa;

4.ukoliko drukčije nije ugovoreno, proviziju plaća onaj komitent koji daje nalog za izvršenje posla, odnosno onaj u

čiju korist se određeni posao obavlja.

30. Što je kredit, načelo povratnosti?

Pravni posao u kojem se stvara dužničko-vjerovnički odnos između subjekta u potrebi i subjekta u suvišku…

Riječ kredit potječe od latinske riječi vjerujem. Podrijetlo ističe povjerenje kao značajka zasnivanja kreditnog

odnosa. Kredit je veoma učinkovita financijska poluga kojom se usmjerava razvitak čitavoga gospodarstva. Putem

kredita vrši se povezivanje između onoga kojemu je novac potrebit i onoga koji raspolaže svojim ili tuđim novcem.

Kredit predstavlja realni gospodarsko-pravni pojam pod kojim podrazumijevamo određeni dužničko-vjerovnički

odnos, utemeljen na ustupanju prava raspolaganjem novcem, predmetom .. od strane vjerovnika dužniku na

određeno vrijeme i pod određenim uvjetima.

31. Odgovorite što su to oportunitetni troškovi banaka !

Sredstva koje banka ima mogla je upotrijebiti na drugačiji način u mjesto da ih je plasirala za dotični kredit.Što su

oportunitetni troškovi niži profit banke je veći.

32. Razlika kredita i zajma

- kreditor je uvijek institucija, a zajmodavac ne mora biti institucionalni

-kredit se uvijek vraća uz ekonomsku računicu, a zajam može biti lišen dobiti

-kredit je uži pojam od zajma

33. Kakvi krediti mogu biti s aspekta ročnosti?

1. Kratkoročni ( do 1 godine)

2. Srednjoročne (od 1 do 5 godina)

3. Dugoročne ( od 5 godina)

34. Koja metoda može biti primjerena za otplatu kredita?

1. opadajućih anuiteta – konstantan je samo udio glavnice

2. jednakih anuiteta – mjeri se omjer kamate i glavnice u korist glavnice

35. Financijska tržišta…

Tržište općenito je mjesto konfrontacije ponude i potražnje, tj. zadovoljavanja potreba kupnje i prodaje. Tržište

kapitala specifično je po tome što se na njemu trguje kapitalom. Tržište kapitala čini mnoštvo sveza između raznih

subjekata u procesu spajanja ponude i potražnje štednje (kapitala), prvenstveno radi financiranja proizvodnih

ulaganja, prilikom kojih se oblikuju cijene za ustupljena sredstva na rok (kamate) ili na trajno (dividende). Budući

da tržište kapitala operira financijskim proizvodima i da je u središnjici njegove funkcije financiranje gospodarstva,

ono se gotovo redovito naziva i financijskim. 

Primarna--Tržišta vrijedonosnica gdje se izdaju prvi put vrijedonosnice .(obveznice ili dionice).Pomažu emitiranju

investicijski bankari…

Sekundarna--Veliko i dinamično tržište gdje se vrijedonosnica dalje prodaje kako bi se dobila gotovina ili zamjena

za drugu vrijedonosnicu ili da bi vrijedonosnicu prodali po višoj cijeni od kupovne.

36. Što je sekuritizacija?

Sekuritizacija kao instrument je nastala iz težnje bankara za umanjenjem potrebe za skupim kapitalom istodobno

uklanjajući rizična sredstva iz svog portfelja i eliminirajući neke od svojih izloženosti riziku.

Uvođenje novih instrumenata pomoglo je bankarima u efikasnijem upravljanju rizikom i istodobno osiguralo nove

izvore prihoda od naknada, a i omogućili da komitentima pružaju usluge čak i onda kada su raspoloživa sredstva

vrlo oskudna troškovi njihove nabave visoki. Sam postupak sastoji se iz izdvajanja dijela kamatonosne aktive (kao

što su npr. stambeni krediti), a potom se taj dio prodaje na otvorenom tržištu. Dakle banka zapravo kredit koji je

izdala tj. potraživanja koja iz tog postupka proizlazi prodaje na tržištu, a za to dobiva novac koji joj je potreban.

Komentari (0)Vanjskotrgovinsko poslovanje skripta

VANJSKA TRGOVINA – PITANJA I ODGOVORI

1.) Koji su osnovni ciljevi usvajanja MMF-a?

Međunarodni Monetarni fond osnovan je u prosincu 1945. godine s ciljem:

- obnove i očuvanja stabilnih tečajeva, postupnog ukidanja ograničenja na tekuće transakcije, obnove i razvoja

multilateralnih plaćanja i postizanja konvertibilnosti valuta članica u tekućim transakcijama

- davanja zajmova članicama u privremenim teškoćama s bilancama plaćanja zbog sprečavanja devalvacija ili

ograničenja u plaćanjima i trgovini

- definiranja pravila za znatnije promjene tečajeva valuta onih zemalja koje su u trajnijim neravnotežama

2.) Koje su razlike WTO-a i G.A.T.T.-a?

GATT je opći sporazum o carinama i trgovini, usvojen u listopadu 1947. god.

WTO je svjetska trgovinska organizacija osnovana sporazumom u Marrakeshu 1994. godine

Ključne razlike između WTO-a i GATT-a su:

• WTO je organizacija s jasno određenim ciljevima, načelima, strukturom i izvorima financiranja, dok je GATT bio

samo skup privremenih pravila s provizornom organizacijskom strukturom

• WTO regulira trgovinu robom, uslugama i trgovinu povezanu s pravima intelektualnog vlasništva, dok je GATT

sadržavao samo pravila za trgovinu robom.

• Rješavanje sporova između članica u WTO-u je precizno definirano, institucionalizirano i brzo, a osiguran je i

mehanizam za provedbu donesenih odluka. GATT nije imao tako precizne i razrađene mehanizme pa je uvijek

prijetila mogućnost da gubitnička strana, posebno ako se radilo o moćnoj članici, jednostavno ne prizna presudu i

odbije njezinu provedbu tvrdeći kako odluka nije utemeljena na tekstu Sporazuma.

3.) Navedite osnovne zadaće WTO-a.

• osiguravati provedbu već postojećih i svih budućih multilateralnih sporazuma

• organizirati nove trgovinske pregovore o daljnjoj liberalizaciji nacionalnih tržišta

• razmatrati i nadzirati trgovinske politike zemalja članica

• osigurati međunarodno sudište za rješavanje trgovinskih sporova i razlika između zemalja članica

• surađivati s ostalim organizacijama važnim za globalnu ekonomsku politiku

• pomagati i pružati tehničku pomoć zemljama u razvoju i slabije razvijenim zemljama

• poštivati i promicati norme za zaštitu čovjekova okoliša

4.) Koja su temeljna načela trgovinskog sustava koja promiče WTO?

Osnovna načela multilateralnog trgovačkog sustava koje definira i promiče Svjetska trgovinska organizacija su:

• načelo nediskriminacije u trgovini – osnovno načelo svjetskog trgovinskog sustava koje se osniva na dvjema

klauzulama: 

- klauzuli najpovlaštenije nacije, po kojoj je članica WTO-a obvezatna sve ostale članice tratirati kao onu

najpovlašteniju, te svim proizvodima iz zemalja članica odobriti tretman jednak najpovoljnijem tretmanu

- klauzuli nacionalnog postupanja zabranjuje diskriminaciju između domaće i uvozne robe i usluga, odnosno

diskriminaciju između domaćih i inozemnih dobavljača i nositelja prava intelektualnog vlasništva

• načelo transparentnosti i predvidivosti trgovačkih politika – 

određuje carinu kao osnovni instrument zaštite nacionalnog gospodarstva, zabranjuje necarinska ograničenja,

propisuje da sve zaštitne mjere i relevantni propisi moraju biti registrirani u WTO-u i dostupni svakoj članici i da se

mogu mijenjati samo po propisanoj proceduri.

• načelo daljnje liberalizacije i sve lakšeg pristupa tržištima –

osigurano je obvezom pokretanja novih krugova multilateralnih pregovora za daljnju liberalizaciju trgovine,

posebno trgovine poljoprivrednim proizvodima i tekstilom, uslugama i pravima intelektualnog vlasništva.

5.) Koji su ciljevi WTO-a?

Ciljevi WTO-a su razvitak slobodne multilateralne trgovine radi bržeg rasta proizvodnje robe i usluga, pune

zaposlenosti i rasta životnog standarda zemalja članica.

6.) Koji su ključni multilateralni sporazumi na kojima se zasniva WTO?

Ključni multilateralni sporazumi na kojima se osniva WTO su:

• GATT 1994. – sastoji se od 4 dijela.

U prvom dijelu je klauzula najpovlaštenije nacije i popis svih usuglašenih koncesija članica.

U drugom dijelu je pravilo o nacionalnom postupanju, propisi o necarinskim mjerama (kao što su damping,

izvozne subvencije, količinska ograničenja, raspodjela kvota, zaštita bilance plaćanja, sloboda tranzita, pravila o

podrijetlu proizvoda i dr.).

Treći dio sadrži odredbe o osnivanju carinskih unija i zona slobodne trgovine, te odgovornosti vlada za djelovanje

regionalnih i lokalnih vlasti.

U četvrtom su dijelu obveze razvijenih zemalja u pogledu ubrzanog rasta izvoza, a time i ubrzavanja ukupnog

razvitka nerazvijenih zemalja.

Ovim odredbama i pravilima u svjetsku trgovinu robom ugrađena su načela koja promiču liberalne i otvorene

trgovinske sustave tako da članice mogu ostvariti sve probitke koje donosi trgovina u uvjetima neiskrivljene i

poštene konkurencije.

• GATS – Opći sporazum o trgovini uslugama je multilateralni sporazum koji čini skup obvezujućih pravila za

liberalizaciju trgovine uslugama. Njime se članicama propisuje da u trgovini uslugama primjene sva načela koja

su propisana i koja se primjenjuju pri trgovini robom, dakle traži se da se stranog pružatelja usluge tretira u skladu

s načelom najpovlaštenije nacije i načelom nacionalnog tretmana.

• TRIPS – Trgovinski aspekti prava na intelektualno vlasništvo ima za cilj osigurati međunarodnu zaštitu tvorevina

ljudskog uma kao što su pravo umnožavanja, patenti, industrijski dizajn, robni i trgovački znakovi. Trips propisuje

jedinstvene minimalne standarde kojima se jamči zaštita intelektualnog vlasništva.

Za provedbu svakog od tih sporazuma mjerodavno je posebno Vijeće.

7.) Navedite i objasnite sporazume o ključnim postupcima i procedurama vanjskotrgovinskog poslovanja.

Sporazumi koji reguliraju ključne postupke i procedure u tijeku vanjskotrgovinskih poslova su sporazumi kojima je

cilj smanjiti mogućnost ograničavanja uvoza korištenjem tzv. necarinskih, odnosno neprotekcionističkih mjera.

Svi ti sporazumi obvezuju članice WTO-a na način da njihove odredbe moraju ugraditi u svoje nacionalno

zakonodavstvo i osigurati njihovu primjenu.

Tu pripadaju:

• sporazum o antidampingu – određuje što se smatra dampingom, koji je postupak utvrđivanja da je riječ o

dampinškoj cijeni te koje su moguće antidampinškke mjere. Dampinška cijena je izvozna cijena koja je niža od

normalne cijene.

• sporazum o tehničkim preprekama trgovini – donesen je zato što je uočeno da su se tehnički standardi i

procedure pribavljanja certifikata zloupotrebljavali. Sporazumom se:

- potiče zemlje članice da primjenjuju međunarodne standarde gdje god je to moguće, 

- obvezuje države da njihova nacionalna tijela za standardizaciju obavještavaju WTO o svim promjenama na tom

području

- precizno propisuje postupak izdavanja različitih certifikata.

• sporazum o carinskoj vrijednosti – definira osnovicu, odnosno postupak izračunavanja osnovice na koju se plaća

uvozna carina.

• sporazum o pravilima o podrijetlu robe – regulira uvjete i postupak za utvrđivanje podrijetla robe, propisuje

jedinstvenu formu, sadraj i postupak izdavanja odgovarajuće isprave te propisuje kako tu ispravu treba potvrditi

carinska služba zemlje izvoza.

• sporazum o postupku izdavanja uvoznih dozvola – propisuje u kojim se slučajevima mogu koristiti uvozne

dozvole kao i postupak izdavanja tih dozvola.

• sporazum o subvencijama – zabranjuje subvencioniranje izvoza osim u točno određenim slučajevima:

- ako se radi o izravnoj ili neizravnoj financijskoj pomoći koju država ili njezini organi na teritoriju zemlje članice

daju svojim tvrtkama

- ako ih proglašava ili provodi vlada ili neki državni organ

- ako je moguće utvrditi izravnu korist od te financijske pomoći

Dopuštene subvencije su:

- subvencije za bazična znanstvena istraživanja

- subvencije za razvoj nerazvijenih područja

- subvencije u ekološki čiste tehnologije

- subvencije u poljoprivredi

• sporazum o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama

Sustav rješavanja sporova članica WTO-a uređen je Sporazumom o proceduri i pravilima za rješavanje sporova,

a za rješavanje sporova postoji poseban Odbor.

8.) Koja je osnovna razlika između efektivne strane valute i devize?

Vanjskotrgovinske transakcije se najčešće obračunavaju i naplaćuju u različitim devizama. Zato se svaka

međunarodna trgovinska transakcija i sastoji od dvije kupnje, odnosno dvije prodaje. Prva je kupnja, odnosno

prodaja robe ili usluge, a druga je kupnja, odnosno prodaja deviza kojom će se transakcija platiti.

Efektivna strana valuta podrazumijeva gotovi strani novac (papir i kovanice) koji je zakonsko sredstvo plaćanja u

nekoj zemlji, dok se pod devizom podrazumijevaju sva novčana potraživanja od inozemstva. Devize su strana

gotovina, čekovi i drugi novčani instrumenti koji glase na stranu valutu i koji se mogu naplatiti u efektivnoj stranoj

valuti. 

Potraživanja prema inozemstvu nastaju prodajom robe ili usluga nerezidentima za strane valute. Prema tome,

devize od tog izvoza stječemo danom izvoza robe ili usluge iako se stvarna naplata realizira poslije, u roku koji je

dogovoren.

9.) Objasnite pojam konvertibilnosti deviza (valuta).

Konvertibilne devize (valute) su one valute koje se mogu slobodno zamjeniti za valute drugih zemalja. 

Razlikujemo:

• vanjsku konvertibilnost – govorimo kad je valuta prihvaćena u inozemstvu kao konvertibilna (stranci su nam

spremni prodavati svoju robu i usluge za kune te ih primiti po tečaju koji odgovara njezinu domaćem službenom

tečaju

• unutarnju konvertibilnost – govorimo kad se domaća valuta neke zemlje (npr. kuna) u domaćim bankama i po

službenom tečaju slobodno zamjenjuje za strane valute

Potpuna konvertibilnost označava mogućnost zamjene neke valute u bilo koju drugu valutu bez obzira na vrste

transakcija i bez obzira na iznose. Takva konvertibilnost ne postoji.

Konvertibilnost u tekućim plaćanjima znači da je domaća valuta slobodno zamjenjiva poradi plaćanja u vanjskoj

trgovini robom i uslugama.

Konvertibilnost valute u praksi najčešće označava njezinu konvertibilnost u tekućim plaćanjima s inozemstvom.

10.) Objasnite pojmove: devize, rezident i nerezident.

DEVIZE su sva novčana potraživanja od inozemstva. Potraživanja prema inozemstvu nastaju prodajom robe ili

usluga nerezidentima za strane valute. Prema tome, devize od tog izvoza stječemo danom izvoza robe ili usluge

iako se stvarna naplata realizira poslije, u roku koji je dogovoren.

REZIDENTI u deviznom smislu su:

- pravne osobe sa sjedištem u RH

- podružnice stranih trgovačkih društava i trgovaca pojedinaca upisane u registre u RH

- poduzetnici pojedinci koji obavljaju djelatnost za koju su registrirani

- fizičke osobe s prebivalištem u RH

- fizičke osobe koje u RH borave na osnovi dozvole boravka u trajanju od najmanje 183 dana

- diplomatska i druga predstavništva RH u inozemstvu, te hrvatski državljani zaposleni u njima i članovi njihovih

obitelji

NEREZIDENTI su sve osobe koje nisu rezidenti, odnosno sve fizičke osobe s prebivalištem i sve pravne osobe sa

sjedištem u inozemstvu.

11.) Objasnite razliku između pojmova likvidnosti i solventnosti.

Likvidnost je sposobnost pravodobnog podmirenja dospjelih novčanih obveza.

Solventnost označava sposobnost pravodobnog i potpunog podmirenja obveza cjelokupnom imovinom.

12.) Objasnite pojam korespondentnosti u bankarskom poslovanju.

Korespondentne banke su strane banke s kojima domaće banke imaju sklopljen međusobni sporazum o

obavljanju plaćanja za svoje komitente na osnovukojeg domaća banka otvara u inozemnoj banci svoj račun na

koji će se uplaćivati devize od izvoza robe njezinih komitenata i s kojeg će se inozemnim dobavljačima plaćati

roba isporučena tim komitentima.

Zauzvrat, strana banka u našoj banci otvara svoj račun sa svrhom da te iste poslove obavlja za svoje komitente.

Zagrebačka banka – Deutchland bank.

13.) Objasnite utjecaj povećanja uvoza s određenog tržišta na tečaj kune

prema valuti zemlje iz koje se uvozi (recimo USD).

Povećanje uvoza uzrokuje povećanu potražnja za dolarima. Zbog toga tečaj dolara raste, a pada tečaj kune.

Tada se povećavaju uvozne cijene što dovodi do smanjenja uvoza.

14.) Što uključuju poslovi, tekuća plaćanja i prijenosi po osnovi tekućih 

plaćanja?

Poslovi, tekuća plaćanja i prijenosi po osnovi tekućih plaćanja uključuju:

- plaćanja po osnovi trgovine robom i uslugama s inozemstvom te uobičajena kratkoročna međubankarska

plaćanja

- plaćanja kamata i neto dohodaka od ulaganja u inozemstvo

- plaćanja vezana za amortizaciju zajmova, raspodjelu dobiti i smanjenja vrijednosti izravnih ulaganja

- prijenose vezane radničke doznake, mirovine, poreze, članarine i kazne i dr.

15.) Što spada u devizne kapitalne poslove?

Devizni kapitalni poslovi su svi kapitalni poslovi sklopljeni između rezidenata i nerezidenata, kao i svi prijenosi

imovine motivirani prijenosom kapitala.

U tu skupinu spadaju:

- izravna ulaganja

- ulaganja u nekretnine

- poslovi s vrijednosnim papirima na tržištu kapitala

- poslovi s vrijednosnim papirima na tržištu novca

- kreditni poslovi 

- depozitni poslovi

- plaćanja po osnovi ugovora o osiguranju

- jednostrani prijenosi imovine

- otuđivanje prava stečenih ulaganjem

- otuđivanje vrijednosnih papira vezanih za poslove s nekretninama

- reparacija sredstava i prijenos likvidacijske i/ili stačajne mase

16.) Koja su sredstva plaćanja kojima se obavlja platni promet s 

inozemstvom?

Platni promet s inozemstvom obuhvaća sveukupna međusobna plaćanja rezidenata dvaju različitih carinskih i

valutno-monetarnih područja. Svi rezidenti moraju obavljati platni promet preko banaka koje imaju odobrenje

Hhvatske narodne banke (tzv. banke s velikim ovlaštenjem).

Po hrvatskim propisima sredstva plaćanja kojima se obavlja platni promet s inozemstvom su:

- konvertibilne devize

- domaća valuta

17.) Kad je nužan prijeboj potraživanja i koji su uvjeti za pribavljanje 

odobrenja od HNB-a za prijeboj potraživanja?

Prijeboj potraživanja je nužan u slučaju kad inozemni partner ili njegova zemlja dođu u teškoće zbog kojih je

nastupila nemogućnost naplate. Prijeboj potraživanja dopušten je uz posebno odobrenje HNB-a, a uvjeti za

pribavljanje odobrenja su:

• da to zatraži domaća osoba

• da se dokaže da je devizna naplata nemoguća

• da je s tim suglasna i strana osoba

18.) Objasnite pojam i osnovne sastavnice bilance plaćanja.

Bilanca plaćanja je sustavan shematski prikaz svih ekonomskih transakcija rezidenata s nerezidentima u nekom

vremenskom razdoblju, najčešće za razdoblje od jedne godine.

Bilanca plaćanja sastoji se od:

• bilanca tekućih transakcija – obuhvaća sve transakcije vezane uz

tekuće poslovanje s inozemstvom

• bilanca kapitalnih transakcija – obuhvaća sva kretanja kapitala između

rezidenata i nerezidenata

• bilanca rezervi – kojom se izravnava bilanca plaćanja

19.) Objasnite osnovnu razliku između bilance plaćanja i devizne bilance.

Jedina razlika je u tom što se u deviznu bilancu knjiže samo one transakcije koje stvarno dovode do priljeva i

odljeva deviza u tekućem razdoblju, tj. stvarne naplate i stvarna plaćanja u tekućem razdoblju, uvoz robe i usluga

koji je stvarno plaćen u tom vremenu itd.

20.) Što su carine i koji su osnovni razlozi za korištenje carina?

Carine su posebna vrsta poreza kojeg država naplaćuje pri prijelazu, prenošenju, odnosno prelasku robe preko

carinske crte.

Osnovni razlozi za korištenje carina su:

• regulacija opsega i usmjeravanje tijekova vanjskotrgovinske razmjene

• zaštita domaće proizvodnje

• pomoć uravnoteženju bilance plaćanja

• zbog potreba državnog proračuna

21.) Navedite i objasnite najvažnija načela carinskog zakona.

Carinski zakon uređuje sva prava i obveze osoba koje su sudionici vanjskotrgovinske razmjene, ovlasti carinske

uprave RH, kao i problematiku zaštite hrvatskog gospodarstva.

Najvažnija načela carinskog zakona su:

• sva su carinska pitanja regulirana carinskim zakonom

• mogućnosti za ubrzavanje i pojednostavljenje carinskih postupaka uz smanjenje rizika naplate carina i PDV-a

• liberalizacija carinskih postupaka

• uvođenje JCD – jedinstvene carinske deklaracije (umjesto velikog broja carinskih formulara)

• uvođenje novih carinskih postupaka, tzv. postupci s gospodarskim učincima, koji trebaju pridonositi ukupnom

gospodarskom razvitku zemlje

22.) Objasnite pojam određivanja carinskog statusa robe?

Odrediti carinski status neke robe znači odrediti je li riječ o domaćoj ili stranoj robi, u carinskom smislu, odnosno u

skladu s carinskim propisima.

Domaća roba je ona koja je u cijelosti dobivena ili proizvedena u carinskom području RH te ne sadrži robu

uvezenu iz strane zemlje.

Strana roba je ona koja se ne može odrediti kao domaća.

23.) Navedite osnovne carinske postupke.

Osnovni carinski postupci su:

• puštanje robe u slobodan promet

• provozni postupak

• postupak carinskog skladištenja

• postupak unutarnje proizvodnje postupci s gospodarskim

• postupak prerade pod carinskim nadzorom učinkom

• postupak privremenog uvoza/izvoza

• postupak vanjske proizvodnje

• izvozni postupak

24.) Objasnite redoviti i pojednostavljeni carinski postupak.

Da bi se roba stavila u carinski postupak, potrebno je podnjeti carinsku deklaraciju u pisanom obliku (na formularu

jedinstvene carinske deklaracije), elektroničkom razmjenom ili usmeno. 

Carinska deklaracija može se podnijeti u redovitom ili pojednostavljenom postupku.

U redovitom postupku podnosi se ispravno popunjena JCD uz koju se prilažu i sve druge propisane isprave.

Carinska služba prihvaća deklaraciju, pregledava isprave i robu te, ako je sve u redu i ako su plaćene propisane

pristojbe, potvrđuje deklaraciju i pušta robu deklarantu.

Pojednostavljeni postupak odvija se u dva osnovna oblika:

• na osnovu nepotpune dokumentacije

• pregled robe u skladištu uvoznika

25.) Ukratko objasnite provozni postupak.

Provozni postupak je prijevoz robe od otpremne do odredišne carinarnice unutar hrvatskog carinskog područja.

Tijekom postupka provoza, roba (strana ili domaća) se nalazi pod carinskim nadzorom.

Razlikujemo: provoz za izvoz, provoz za uvoz, tradicionalni provoz i provoz unutar zemlje.

Postupak provoza završava se podnošenjem robe i propisanih isprava odredišnoj carinarnici koja vraćanjem

jednog primjerka JCD-e obavještava otpremnu carinu o prispjeću robe.

26.) Što su to carinski postupci s gospodarskim učinkom i koje radnje obuhvaćaju?

Carinski postupci s gospodarskim učinkom su oni carinski postupci u okviru kojih postoji mogućnost odgode

plaćanja ili povrata prethodno plaćene carine. Tu spadaju carinski postupci čija bi primjena trebala imati poticajni

učinak na nacionalno gospodarstvo.

Oni uključuju:

• postupak carinskog skladištenja

• postupak unutarnje proizvodnje

• postupak prerade pod carinskim nadzorom

• privremeni uvoz

27.) Objasnite postupak carinskog skladištenja.

Postupak carinskog skladištenja podrazumijeva smještaj robe u carinsko skladište, tj. u prostor koji odgovara

propisanim uvjetima, koji je pod nadzorom carinarnice i koji je carinarnica odobrila za skladištenje uvezene robe ili

robe za izvoz.

Na uvezenu robu smještenu u carinsko skladište ne plaća se carina, PDV niti druge uvozne pristojbe sve do

njezine prodaje i puštanja u promet.

Držanje robe u carinskim skladištima nije vremenski ograničeno, pa je tako uvoznicima omogućen uvoz većih

količina robe (kad je cijena najpovoljnija), odgoda plaćanja uvoznih pristojbi, uštede u čuvanju robe korištenjem

vlastitog skladišta.

28.) Objasnite postupak unutarnje proizvodnje.

Postupak unutarnje proizvodnje je carinski postupak s gospodarskim učinkom unutar kojeg se obavlja preradba

strane robe. Carinarnica će postupak odobriti dokaže li se da je to gospodarski opravdano i da je moguće je

osigurati potrebnu carinsku kontrolu i nadzor.

Postupak je gospodarski poticajan time što se carina ne naplaćuje, odnosno što se ona vraća ako je prethodno

već plaćena. To je tzv. sustav odgode (kad je postupku unutarnje proizvodnje podvrgnuta strana roba namjenjena

ponovnom izvozu, carina se naknadno plaća ako se roba ne izveze, nego se pusti u slobodan promet) i sustav

povrata carine (za prethodno uvezenu robu za koju je plaćena carina, koja je nakon toga ugrađena u izvozni

proizvod, vraća se prethodno plaćena carina).

29.) Objasnite postupak preradbe pod carinskim nadzorom.

Postupak prerade pod carinskim nadzorom je postupak s gospodarskim učinkom pri kojem se naplata carine i

drugih pristojbi odgađa sve dok se postupak prerade ne završi. Prerada se obavlja pod carinskim nadzorom, a

gotov proizvod se carini prema stopi iz carinske tarife koja se odnosi na prerađeni proizvod. Taj postupak

omogućuje dodatno zapošljavanje domaćih proizvodnih kapaciteta i devizne uštede.

30.) Objasnite postupak vanjske proizvodnje.

Postupak vanjske proizvodnje odobrava se samo u slučajevima kad za potrebne proizvodne postupke u zemlji

nema odgovarajućih proizvodnih kapaciteta.

Odobrenje za postupak vanjske proizvodnje daje carinarnica, u slučaju da se radi o domaćim osobama, da je

dobiveni proizvod nastao od privremeno izvezene robe te ako vanjskom proizvodnjom nisu ugroženi osnovni

interesi hrvatski proizvođača.

Proizvodi dobiveni u postupku vanjske proizvodnje mogu se osloboditi plaćanja carine.

31.) Ukratko objasnite poslovanje carinskih skladišta.

Carinsko skladište je prostor koji odgovara propisanim uvjetima, koji je pod nadzorom carinarnice i koji je

carinarnica odobrila za skladištenje uvezene robe ili robe za izvoz.

Carinsko skladište omogućava domaćim gospodarskim subjektima da bez carinskih i poreznih opterećenja

skladište robu, namjenjenu nepoznatom kupcu. Drugi cilj carinskog skladištenja je smještaj robe radi reeksporta.

U carinsko skladište se također smješta roba čiji izvoz nije moguće obaviti u odobrenom roku, kao i roba u

postupku unutarnje proizvodnje.

32.) Navedite i objasnite osnovne vrste carinskih skladišta.

Postupak carinskog skladištenja podrazumijeva smještaj robe u carinsko skladište koji je pod nadzorom

carinarnice i koji je carinarnica odobrila za skladištenje uvezene robe ili robe za izvoz.

Carinsko skladište može biti javno ili privatno. Javno carinsko skladište može koristiti svaka osoba, dok je privatno

carinsko skladište ograničeno za skladištenje robe posjednika skladišta. Javno skladište može biti tipa A, B i F, a

privatno skladište moe biti tipa C, D, i E.

Osnovne vrste carinskih skladišta su:

• Skladište tipa A – javno skladište u kojemu je za sve obveze odgovoran posjednik skladišta. Otvaranje ovakvog

skladišta odobrava se osobama koje su registrirane za pružanje usluga skladištenja i za koje postoji vjerojatnost

da će prometom opravdati gospodarske potrebe i troškove carinarnice.

• Skladište tipa B – javno skladište u kojemu svaki korisnik skladišta ima isključivu odgovornost za robu smještenu

u carinsko skladište. Taj tip skladišta, u pravilu, otvaraju otpremnici.

• Skladište tipa C – privatno skladište u kojemu je posjednik skladišta istovremeno njegov korisnik, iako ne nužno i

vlasnik robe. Carinsku deklaraciju za početak postupka carinskog skladištenje mora podnjeti korisnik odobrenja.

• Skladište tipa D – privatno skladište u kojemu je posjednik skladišta istovremeno njegov korisnik, iako ne nužno i

vlasnik robe. Iz tog se skladišta uvoznu robu može pustiti u slobodan promet prije podnošenja odgovarajuće

dokumentacije.

• Skladište tipa E – privatno skladište u kojemu je posjednik skladišta istovremeno njegov korisnik, iako ne nužno i

vlasnik robe. Koristi se za skladištenje robe posebnih svojstava (npr. žive životinje), a postupak carinskog

skladištenja dopušta se bez smještaja u carisko skladište.

• Skladište tipa F – javno skladište u kompetenciji carinarnice.

33.) Navedite i ukratko objasnite dokumente koji se rabe pri carinjenju.

Jedinstvena carinska deklaracija – pisana isprava koja se rabi kao jedinstveni formular carinske deklaracije za

sve vrste carinskih postupaka. Carinska deklaracija se podnosi carinarnici kojoj je podnesena i roba i to u

uredovno vrijeme carinarnice. JCD-a sastoji se od jednog kompleta od 8 primjeraka ili dva kompleta od 5

primjeraka potrebnih za provedbu odabranog carinskog postupka.

Isprave koje se prilažu JCD-i za puštanje robe u slobodan promet su:

- račun i ostale trgovačke isprave na osnovi kojih je prijavljena carinska vrijednost robe

- deklaracija o carinskoj vrijednosti robe

- isprave za utvrđivanje povlaštenog podrijetla robe

- sve druge potrebne isprave 

34.) Navedite minimalne uvjete za obavljanje trgovine.

Minimalni uvjeti za obavljanje trgovine su:

- minimalni tehnički uvjeti kojima moraju udvoljavati poslovne prostorije, oprema i sredstva za obavljanje trgovine

- opći sanitarni i zdravstveni uvjeti kojima moraju udvoljavati poslovne prostorije, oprema, sredstva i osobe koje

posluju s robom

- minimalna stručna sprema koju moraju imati osobe koje obavljaju određene poslove u trgovini

35.) Navedite vrste vanjskotrgovinskih poslova.

Vrste vanjskotrgovinskih poslova su:

- leasing

- posebni oblici trtrgovine s inozemstvom

- kompenzacijski poslovi

- poslovi posredovanja

- malogranični uvoz i izvoz

- konsignacijska prodaja

36.) Navedite i ukratko objasnite načine prodaje robe u vanjskotrgovinskoj razmjeni.

Najpoznatiji načini prodaje robe u vanjskotrgovinskoj razmjeni su:

• prodaja izravnim trgovačkim pregovorima – najrašireniji način prodaje i kupnje robe poznate kvalitete, još se

naziva i neposredna trgovačka pogodba. Kupac poziva potencijalne prodavatelje da mu pošalju svoju ponudu za

isporuku određene robe. Po primitku ponuda, kupac odabire najpovoljniju i poziva ponuđača na izravne

pregovore, nakon čega se sklapa kupoprodajni ugovor.

• prodaja po viđenju robe u cijelosti – kupoprodaja se događa u nazočnosti i kupca i prodavatelja, na mjestu gdje

se nalazi roba. U slučaju sklapanja kupoprodajnog ugovora, kupac kvalitativno i kvantitativno preuzima robu.

• prodaja na osnovi uzoraka – prodavatelj uz svoju ponudu šalje kupcu dva odvojena uzorka robe. Ova prodaja se

događa kad kupac i prodavatelj nemaju mogućnost susreta i kad nije moguće opisati kakvoću predmeta

kupoprodaje. 

• prodaja po standardnoj oznaci – prigodom prodaje robe kupac se u svom upitu pozove na određeni standard i

njegovu oznaku, te navede potrebnu količinu robe i željeno vrijeme i mjesto isporuke.

• licitacijska prodaja

37.) Navedite glavna obilježja sajamske prodaje robe.

Potencijalni kupci mogu na jednom mjestu, uz relativno male troškove i za kratko vrijeme, upoznati cjelokupnu

ponudu. Sajmovi povećavaju djelotvornost poslovanja, upoznavanja kupaca i prodavača, upoznavanja najnovijih

dostignuća znanosti i tehnologije, širenja poznanstava i veza itd.

Mwwđunarodne sajmove možemo podijeliti na:

• opće – na kojima se izlaže i nudi roba široke potrošnje, npr. Zagrebački velesajam

• specijalizirane – na kojima se izlažu uzorci iz jedne skupine proizvoda ili uzorci proizvoda iz određene

gospodarske grane, npr. Sajam medicine i tehnike.

38.) Što je burza?

Burze su stalna i organizirana tržišta na kojima se trguje standardiziranom i tipiziranom pa stoga i zamjenjivom

robom.

Burzom se naziva i zgrada gdje se sastaju prodavatelji i kupci radi sklapanja trgovačkih poslova po pravilima i

uzancama dotične burze.

Ponekad se burzom naziva i sam sastanak pa i posjetitelji burze.

39.) Objasnite razliku između promptnih i terminskih poslova.

Burzovni poslovi mogu se podijeliti u dvije osnovne grupe, ovisno o tome je li ugovorena isporuka predmeta

kupoprodaje odmah ili po proteku određenog vremena, pa tako razlikujemo promptne poslove i terminske

poslove.

Promptni poslovi su poslovi koji se sklapaju s namjerom da se stvarno i obave, odnosno s namjerom da

prodavatelj isporuči prodanu robu, a kupac isplati dogovoreni iznos.

Terminski poslovi su burzovni poslovi čija se realizacija ugovara na neki određeni, budući datum (rok, termin), s

ciljem zarade na tečajnoj razlici (razlici u cijeni).

40.) Koji su osnovni preduvjeti razvoja terminske trgovine?

Osnovni preduvjeti razvoja terminske trgovine su:

• roba mora bit standardizirana (npr. pšenica 1. klase)

• uvođenje sustava margina (ne mora se platiti cijeli iznos, nego samo postotak)

• prebijanje pozicije – zauzimanje suprotne pozicije (fizička isporuka ne postoji)

• roba kojom se standardno trguje (ima veliki godišnji promet)

• roba se ne smije kvarit

41.) Navedite vrste burzi prema predmetu trgovanja.

• Novčano-devizne burze su najstarije vrste burza. Na njima se trguje novcem i devizama i na taj način bitno

djeluje na formiranje njihovih vrijednosti. Svaka transakcija na tim burzama je pokrivena nekim kratkoročnim

vrijednosnim papirom tako da prijenosu novca u jednom smjeru odgovara prijenos vrijednosnog papira u

suprotnom smjeru. 

• Efektne burze na njima se trguje različitim vrstama obveznica i dionica. Trgovinom na burzi se formiraju i njihove

cijene. Efektne burze se još nazivaju i burze vrijednosnih papira. 

• Robne burze na njima se trguje samo onom robom koju je uprava burze uvrstila u kotaciju, čija je kvaliteta

precizno opisana burzovnim uzancama i koja nosi određenu standardnu oznaku. To su npr. nafta, pšenica, bakar,

zlato, pamuk itd. 

Robne burze mogu biti opće i specijalizirane za određenu robu. 

• Burze usluga su specijalizirane institucije i tržišta prijevoza, osiguranja i usluga kooperacije.

• Burze za trgovinu prijevoznim sredstvima središta su ponude i potražnje brodskog i zračnog prijevoza, locirane u

svjetskim trgovačkim središtima robnog prometa. 

42.) Navedite razliku između sudionika na terminskom tržištu, bikova i 

medvjeda.

Među trgovcima kojima je cilj ostvarenje zarade na promjeni cijena, razlikujemo:

• one koji se u američkoj terminologiji nazivaju bikovima (eng. Bulls), optimistični su na porast cijena. Takvi

špekulanti će danas kupovati terminske ugovore za isporuku neke robe jer su uvjereni kako će cijena robe iz tih

ugovora na dogovoreni budući termin biti veća pa će oni svoje ugovore moći prodati po toj većoj cijeni i naplatiti

ostvarenu razliku u cijenama.

• Pesimistični špekulanti nazivaju se medvjedima (eng. Bears) koji

vjeruju da će cijene padati i da će na tom budućem terminu biti niže nego danas. Zato oni danas prodaju ugovore

po današnjoj cijeni, vjerujući da će ih (prije dospijeća) moći kupiti po nižoj cijeni i isporučiti svom kupcu, te na taj

način ostvariti zaradu.

43.) Koja je cijena viša, spot ili terminska i zašto?

Terminska cijena je viša zbog troškova skladištenja...

44.) Koje su najvažnije pozitivne značajke elektroničkog poslovanja?

Najvažnije pozitivne značajke elektroničkog trgovanja jesu:

- brz pristup informacijama i cjelodnevna dostupnost prodajnih mjesta tijekom cijele godine

- globalna dostupnost, manji troškovi prodaje s tim da povećanje broja kupaca ne zahtjeva povećanje broja

zaposlenih

- manji troškovi ispunjavanja narudžbi jer je naručivanje automatizirano

- otvorenost novim tržištima i trajno stvaranje i iskorištavanje novih poslovnih prilika

- jeftiniji marketing

- mogućnost osobnog praćenja ponašanja kupaca od prvog klika mišem pa do konačne kupnje

- pružanje boljih usluga kupcima i mogućnost kreiranja vlastitih baza podataka

- smanjenje troškova korisničke podrške 

45.) Navedite i objasnite čemu služe zaštitne klauzule u vanjskotrgovinskim kupoprodajnim ugovorima.

Zaštitne klauzule, INCOTERMS čini skup trgovačkih izraza koji precizno određuju mjesto isporuke robe, podjelu

troškova između prodavatelja i kupca te precizno definiraju mjesto i trenutak prijelaza rizika vezanih za robu koja

je predmet kupoprodaje.

U reviziji Incotermsa iz 2000. godine ima ukupno 13 izraza (paritetnih klauzula) svrstanih u 4 skupine: 

• skupina E: EXW

• skupina F: FAS, FCA, FOB

• skupina C: CFR, CIF, CIP, CPT

• skupina D: DES, DEQ, DDP, DDU

Bilo bi dobro da izvoznici ugovaraju transportne klauzule iz skupina C i D, prema kojima se uz robu prodaju i

usluge prijevoza, osiguranja i dr. Pa se na taj način zapošljava domaća privreda i ostvaruje veći devizni priljev.

Uvoznici bi trebali ugovarati klauzule iz skupine E i F kako bi mogli angažirati domaće prijevoznike, osiguravajuća

društva i druga uslužna poduzeća.

46.) Navedite osnovne skupine poslovnih isprava u vanjskoj trgovini.

Osnovna podjela poslovnih isprava:

• robne isprave

• prijevozne isprave

• isprave o osiguranju

• carinske isprave

Robne isprave: fakture, skladišnice, potvrde o robi

Prijevozne isprave: pomorske teretnice, teretni listovi, špediterske potvrde, 

ostale prijevozne isprave

Isprave o osiguranju: generalna polica, pojedinačna polica, certifikat 

osiguranja, potvrda o osiguranju

Carinske isprave: jedinstvena carinska deklaracija, deklaracija o carinskoj 

vrijednosti robe

47.) Navedite sve dokumente iz skupine faktura i objasnite trgovačku fakturu.

1.) Trgovačka faktura ili trgovački račun je osnovna robna isprava koju pri isporuci robe ili nakon pružene usluge

izdaje prodavatelj, naslovljava je na kupca i poziva ga da plati isporučenu robu, odnosno učinjenu uslugu.

o bitni sastojci fakture: opis i cijena robe

o usklađenost sa akreditivom (opis robe iz trgovačke fakture mora odgovarati opisu iz akreditiva)

o klauzula S.E.& O. – uz greške i propuste (štiti izvoznika) – daje pravo ispravke eventualnih računskih pogrešaka

u fakturi

o najčešći nedostaci na trgovačkim fakturama (svi dokumenti moraju odgovarat jedan drugom, isti uvoznik, isti

izvoznik, vrijednost robe...)

2.) Proforma faktura (predračun) je zapravo ponuda izdavatelja izdana u obliku fakture.

3.) Predfaktura se pojavljuje u poslovima s robom koja je podložna znatnijim gubicima u težini u tijeku transporta

4.) Konzularna faktura je isprava koju potpisuje i potvrđuje konzularni predstavnik zemlje uvoznice, a koji je

mjerodavan za zemlju prodavatelja

5.) Carinska faktura je posebna vrsta fakture koja se ispostavlja na tiskanici propisanoj u zemlji kupca.

6.) Specifikacija robe pojavljuje se kod pošiljki koje se sastoje od velikog broja različitih artikala koji spadaju pod

različite tarifne brojeve, a imaju i različite cijene. Specifikacija robe koristi se kod kvantitativnog preuzimanja i kod

carinjenja robe jer pomaže utvrđivanju vrste robe, tarifnog broja, a time i određivanju visine carinske stope.

7.) Lista pakiranja je popis robe po paketima i koletima koji čine jednu pošiljku (opisuje ambalažu)

48.) Koje su sličnosti, a koje razlike između liste pakiranja i specifikacije robe?

Specifikacija robe je isprava koja sadrži popis svih pojedinačnih artikala koji čine jednu pošiljku. Ona, dakle,

detaljno opisuje robu.

Lista pakiranja je popis robe po koletima u koja je upakirana i koja čine jednu pošiljku. Ona, dakle, detaljno

opisuje ambalažu.

I lista pakiranja i specifikacija robe prilažu se trgovačkoj fakturi.

49.) Objasnite skladišnicu i njenu glavnu osobinu.

Skladišnica je isprava koju deponentu robe izdaje javno skladište potvrđujući da je navedenu robu primilo na

čuvanje i obvezujući se da će ju predati deponentu, odnosno osobi na koju on prenese svoje pravo raspolaganja

robom.

Skladišnica je vrijednosni papir koji se najčešće izdaje po naredbi deponenta i koja je onda prenosiva

indosamentom. Takvim prijenosom skladišnice postiže se da se uskladištena roba preprodaje jednostavno i bez

troškova suvišnog transporta i manipulacije robom.

Skladišnica može biti jednodjelna (u praksi se rijetko primjenjuje) i dvodjelna, koja se sastoji od: priznanice i

založnice

o bitni sastojci su: naziv javnog skladišta, tekući broj skladišne knjige, ime i sjedište deponenta, naziv, količina i

vrijednost uskladištene robe, datum i potpis ovlaštene osobe javnog skladišta

Špediterska skladišna potvrda (FIATA) je isprava kojom špediter potvrđuje da je navedenu robu primio od

deponenta i smjestio je na svoje skladište te se obvezuje da će je predati deponentu.

50.) Objasnite potvrde o robi.

Potvrde o robi su isprave koje govore o podrijetlu robe, njezinoj količini, kvaliteti, zdravstvenoj ispravnosti i sl.

1.) Potvrda o podrijetlu su dokumenti kojima izdavatelj potvrđuje da je neki proizvod podrijetlom iz zemlje u kojoj

je izdan i certifikat o podrijetlu.

o mogu ih izdat trgovačke komore, carinska uprava i izvoznik robe

o HGK izdaje dva oblika potvrde o podrijetlu robe: preferencijalnu i nepreferencijalnu potvrdu

o EUR 1 je tiskanica koja se koristi između Hrvatske i Europske unije, a kojom se dokazuje da je predmetna roba

hrvatskog podrijetla

Da bi se neki proizvod priznao kao hrvatski, uvozne komponente ne smiju biti veće od 40%.

2.) Potvrda o izravnoj pošiljci je isprava koju na zahtjev kupca pribavlja izvoznik, a njom carinske vlasti neke

zemlje potvrđuju da je predmetna roba prevezena kao izravna pošiljka.

U Hrvatskoj tu potvrdu izdaju ulazne carinarnice nakon izvješća izlazne carinarnice.

3.) Potvrda o krajnjem korisniku je isprava koju na zahtjev prodavatelja izdaje kupac kao jamstvo da je on krajnji

korisnik predmetne robe.

4.) Potvrda o kvaliteti robe je isprava koju izdaje organizacija registrirana za kontrolu kvalitete i kvantitete robe

potvrđujući da je pregledala predmetnu robu i navodeći rezultate do kojih je analizom došla.

5.) Certifikat o težini robe – isprava o službeno izmijenjenoj težini robe pri njenoj otpremi u mjestu polazišta

(važno ako robu plaćamo po težini).

6.) Tvornički atest – potvrda kojom proizvođač potvrđuje kvalitetu robe (koristi se kod tehnoloških proizvoda).

7.)Potvrda o višoj sili – isprava koja opravdava izvoznika ako ne isporuči robu na vrijeme.

Certifikati o zdravstvenom stanju robe

1.) Sanitarna potvrda - dokaz da je proizvod proizveden po postojećim sanitarnim normama

2.) Veterinarska potvrda – dokaz da su proizvodi zdravstveno ispravni

3.) Fitopatološka potvrda – za proizvode biljnog porijekla

51.) Navedite i objasnite prijevozne isprave u vt poslovanju!

• Pomorske teretnice

• Teretne listove

• Međunarodne špediterske potvrde

• Isprave o osiguranju robe

• Carinske dokumente

• Karnet TIR

• Karnet ATA

POMORSKE TERETNICE

Pomorska teretnica je prijevozna isprava koju na zahtjev krcatelja izdaje brodar ili njegov ovlašteni agent kao

dokaz da je navedenu robu preuzeo na prijevoz u prividno dobrom stanju i kojom se obvezuje da će je prevesti do

navedene odredišne luke i tamo je, u stanju u kojem ju je primio, predati prvom (zakonskom) imatelju originala

teretnice.

Teretnica ima trio osnovne funkcije:

1) Potvrđuje postojanje ugovora o prijevozu i uvjeti tog ugovora

2) Služi kao dokaz da je brodar primio teret koji je u njoj naveden

3) Utvrđuje obvezu brodara da navedeni teret preda legitimnom imatelju teretnice

Vrste teretnica:

- linijska pomorska teretnica – je prijevozna isprava i robni vrijednosni papir koji

se izdaje pri ukrcaju robe na brodove linijske (redovite) plovidbe 

- čarter teretnica – je prijevozna isprava koja se rabi pri prijevozu robe

brodovima slobodne plovidbe

- čista teretnica – sadrži primjedbe kojima bi se izričito kontroliralo kako je

oštećena roba bila ambalažirana

- nečista teretnica – je svaka teretnica koja sadrži neku primjedbu kojom se

izričito kontroliraju nedostaci na robi (npr. vlažna roba, mokra, nečista, oštećena itd.) 

TERETNI LISTOVI

Teretni listovi su prijevozne isprave koje se pojavljuju u željezničkom, cestovnom, zračnom, riječnom i

pomorskom prometu.

Propisani su međunarodnim konvencijama o pojedinim vrstama prijevoza. Unificirani su i izdaju se dvojezično, na

jeziku zemlje prijevoznika i na jednom svjetskom jeziku.

Međunarodni željeznički tovarni list

- isprava je o prijevozu robe u međunarodnom željezničkom prometu kojom željeznica svojim žigom potvrđuje

kako je primila robu na prijevoz, da će je prevesti do naznačene odredišne željezničke postaje te da će je tamo

predati navedenom primatelju 

- teretni list je isprava na ime 

- on je samo isprava kojom se dokazuje postojanje ugovora o prijevozu robe željeznicom

Međunarodni teretni list u cestovnom prometu

- prijevozna je isprava koja se koristi pri prijevozu robe različitim vrstama kamiona

- glasi na primatelja

- nije vrijednosni papir niti je ugovor o prijevozu, on je samo dokaz o postojanju ugovora o prijevozu 

Zračni tovarni list

- isprava je kojom zračni prijevoznik potvrđuje primitak robe zbog prijevoza na označeno odredište

- to je tiskanica na engleskom jeziku propisana međunarodnom konvencijom o prijevozu robe zrakom

MEĐUNARODNE ŠPEDITERSKE POTVRDE

Razlikujemo slijedeće međunarodne špediterske potvrde:

1) Špediterska potvrda o primitku – isprava je kojom špediter potvrđuje da je od određene osobe u određenom

mjestu primio točno navedenu i opisanu robu uz neopoziv nalog da organizira njenu otpremu i stavi je na

raspolaganje imenovanom primatelju

2) Špediterska prijevozna potvrda – isprava kojom špediter potvrđuje da je primio od nalogodavca određenu robu

zbog otpreme određenim prijevoznim sredstvom

3) Špediterska teretnica za mješoviti prijevoz – isprava je kojom se špediter obvezuje obaviti ili u svoje ime

pribaviti obavljanje cjelokupnog transportnog pothvata od mjesta prihvata do mjesta isporuke navedenog na

teretu

4) Kurirske i poštanske potvrde – su transportni dokumenti koje izdaje poštanski ured ili kurirsko poduzeće iz

mjesta otpreme robe

ISPRAVE O OSIGURANJU ROBE

U transportnom se osiguranju rabi generalna i pojedinačna polica osiguranja.

Generalna polica 

- rabi se kad osiguranik sukcesivno i u kraćim vremenskim razmacima izvozi ili uvozi istu ili sličnu robu na istom

paritetu

- u takvim je primjerima praktičnije i jeftinije sklopiti generalni ugovor o osiguranju i ishoditi generalnu policu nego

za svaki pojedini izvozni posao pribavljati pojedinačnu policu

Pojedinačna polica

- izdaje se u slučaju povremenih ugovora o osiguranju

- u takvim će slučajevima osiguratelj, po zahtjevu osiguranika izdati policu osiguranja koja sadrži sve bitne

elemente ugovora o osiguranju i koja će mu omogućiti naplatu eventualne štete

CARINSKI DOKUMENTI

Carinski dokumenti u užem smislu riječi jesu isprave čiju je uporabu u carinskim postupcima propisala Hrvatska

uprava carina ili se one upotrebljavaju na osnovi međunarodnih konvencija koje je Hrvatska ratificirala.

U širem smislu tu spadaju sve one isprave koje se rabe u carinskim postupcima, dakle robne, prijevozne, isprave

o osiguranju i druge.

Jedinstvena carinska deklaracija

- je osnovna carinska isprava koja se od 1. siječnja 2000. rabi kao jedinstveni formular carinske deklaracije za sve

vrste carinskih postupaka

- izgled i sadržaj formulara odgovara pravilima Svjetske trgovinske organizacije, drugim riječima jednak je

odgovarajućim formularima u drugim zemljama članicama WTO-a

Deklaracija o carinskoj vrijednosti robe

- je isprava koja se pojavljuje pri uvozu robe

- kao što i naziv isprave govori služi pri izračunavanju carinske osnovice, cijene robe na koju se obračunavaju

propisana carinska davanja

KARNET TIR

Carinski je dokument koji se primjenjuje za ubrzavanje i pojednostavljenje carinske formalnosti prilikom prijelaza

cestovnih motornih vozila iz jedne zemlje u drugu, odnosno prilikom tranzita.

Dvije du osnovne vrste karneta: onaj koji se rabi za prijevoz između dvije zemlje (ima 6 listića) i onaj koji se rabi

za tranzit između više zemalja (14 listića).

Karnet TIR otvara carinarnica u zemlji polaska i to nakon što pregleda robu i vozilo te provjeri koje je prijevoznik

unio u karnet.

Odredišna carinarnica evidentira karnet TIR u kontrolniku ulaznih karneta i u roku od sedam dana šalje potvrdu

primitka robe polaznoj carinarnici a ostali dio arhivira.

KARNET ATA

Dokument je koji omogućuje privremeni uvoz neke robe bez plaćanja carine i poreza s time da se predmetna roba

mora najdulje u roku od jedne godine vratiti u inozemstvo u neizmijenjenom stanju.

Karnet ATA se može izdati fizičkim i pravnim osobama sa prebivalištem u zemlji izdavatelja karneta.

Izlazna carinarnica u zemlji privremenog izvoza otvara karnet, provjerava je li pravilno popunjen i odgovaraju li

podaci stvarnom stanju robe.

Ulazna carinarnica u zemlji uvoza provjerava je li karnet potvrđen i je li izdavatelj popunio sve predviđene rubrike.

Prilikom vračanja robe u inozemstvo izlazna carinarnica u zemlji privremenog uvoza pregledava robu, uspoređuje

podatke iz karneta sa stvarnim stanjem robe, potvrđuje talon ponovnog izlaza robe i upisuje ga u kontrolnik.

52.) Ukratko objasnite tehniku plaćanja akreditivom.

Međunarodni dokumentarni akreditiv je instrument plaćanja u kojem se neka banka na zahtjev i po nalogu svog

komitenta (nalogodavca) obvezuje da će:

1) isplatiti korisnika akreditiva ili nekoj trećoj osobi po njegovoj naredbi određeni novčani iznos ili da će

2) ovlastiti neku drugu banku da obavi takvo plaćanje

pod uvjetom da korisnik ili ta treća osoba banci preda ugovorenu dokumentaciju i udovolji svim ostalim uvjetima

akreditiva.

53.) Ukratko objasnite dokumentarnu naplatu – robni inkaso.

Inkaso naplata u platnom prometu s inozemstvom primjenjuje se kada između poslovnih partnera vlada uzajamno

povjerenje stečeno na osnovi dugogodišnjeg poslovnog odnosa kada su uvjeti na tržištu takvi da jedna strana,

kojoj to odgovara, diktira takav način plaćanja.

Prvi korak u postupku dokumentarne naplate je dostava naloga za inkaso i dogovorenih dopremnih i drugih

dokumenata. Na osnovi naloga banka remitent (banka prodavatelja) će angažirati inkaso banku koju odredi

nalogodavac ili ako on to ne učini banka će odabrati sama. Banka remitenta će potom primljeni nalog proslijediti

inkaso banci koja će o tome obavijestiti korisnika naplate-kupca. Kupac će banci doznačiti inkaso iznos ili će

akceptirati mjenicu nakon čega mu inkaso banka predaje prijevozne i druge dokumente na osnovu kojih će moći

preuzeti i ocariniti robu.

54.) Koje su razlike plaćanja akreditivom i robnim inkasom?

Akreditiv je puno sigurniji instrument plaćanja jer u mehanizmu akreditiva korisnik (prodavatelj robe) započinje s

isporukom robe tek po otvaranju akreditiva odnosno nakon što je osigurao naplatu.

U inkaso naplati to nije tako jer prodavatelj otpremne i druge dokumente šalje zajedno s robom, očekujući da će

kupac robe postupiti u skladu s ugovorom i da će otkupiti dokumente(akceptirati mjenicu) i preuzeti robu. To se ne

mora uvijek i dogoditi pa na prodavatelju ostaju rizici neplaćanja ili neakceptiranja. 

Može se reći da je inkaso puno nesigurniji i rizičniji od akreditiva. 

55.) Objasnite bankovnu doznaku u platnom prometu s inozemstvom.

Bankovna doznaka za plaćanje u inozemstvu je nalog komitenta (dužnika-kupca) svojoj poslovnoj banci da na

teret njegovih sredstava isplati određenu svotu deviza inozemnoj osobi (vjerovniku, inozemnom dobavljaču) koja

je naznačena u nalogu.

Domaća banka prihvaća taj nalog i nakon toga nalaže inozemnoj, obično korespodentnoj banci isplatu određene

novčane svote u obliku odobrenja ili isplate u gotovini korisniku te doznake.

56.) Navedite vrste rizika u vanjskoj trgovini.

Vrste rizika su: prenosivi, neprenosivi, osigurljivi, neosigurljivi, subjektivni i objektivni rizici.

Prenosivi rizici 

o su skupina rizika za koje je moguće utvrditi vjerojatnost nastupa i visina mogućih šteta

o moguće je da se njihov negativan učinak smanji ili izbjegne njihovim prenošenjem na poslovnog partnera ili na

osiguravajuće organizacije koje se profesionalno bave upravo preuzimanjem rizika uz naplatu premije osiguranja 

o neki od prenosivih rizika su: valutni rizik, transportni, ratni rizik itd.

Neprenosivi rizici

o jesu oni kojima nije moguće odrediti vjerojatnosti nastupa pa time ni visinu moguće štete

o nije ih moguće primijeniti na osiguravatelja ili neku drugu organizaciju pa poduzeću preostaje da se sam pobrine

za njihovu prevenciju, smanjivanje negativnih učinaka provedbom odgovarajuće politike rizika

Osigurljivi rizici

o to su oni rizici od kojih se možemo osigurati

o tu ubrajamo slijedeće rizike: osobni rizik – kojemu je izložen pojedinac, imovinski rizik – kojemu je izložena

imovina, i rizik od odgovornosti za štetu na imovini, zdravlju ili životu treće osobe

Neosigurljivi rizici

o su rizici različiti nepredvidivi i katastrofalni rizici na koje pojedinac nije mogao utjecati pa se ne mogu ni osigurati

Subjektivni rizici

o nastaju kao posljedica subjektivne volje čovjeka

o teško su predvidljivi i teško mjerljivi jer ovise o volji i postupcima pojedinca pa nisi ni osigurljivi

Objektivni rizici

o su oni rizici na koje pojedinac ne može utjecati niti ih svojom voljom ukloniti

o taj je rizik lako izmjeriti, odrediti učestalost nastupa, visinu prosječnih šteta pa su stoga oni i osigurljivi

57.) Koje su značajke robnih, a koje financijskih rizika? 

ROBNI RIZICI

Odnose se na robni dio vanjskotrgovinskog posla te obuhvaćaju sve nepredvidive događaje koji mogu rezultirati

štetama na robi odnosno na predmetu kupoprodaje.

Kao posljedica robnih rizika dolazi i do kršenja odredbi ugovora koje se odnose na vrstu, količinu i kvalitetu te na

vrijeme isporuke predmeta kupoprodaje.

U literaturi se susreće velik broj klasifikacija ali najčešće se svrstavaju u slijedeće tri skupine: 

• rizik provedbe kupoprodajnog ugovora

• rizik vrsta, kvalitete i količine robe te

• transportni rizik

FINANCIJSKI RIZICI

Nastaju kao posljedica nepredviđenih događaja koji mogu otežati i/ili onemogućiti plaćanje i/ili naplatu u nekom vt

poslu na ugovoreni način, u ugovorenoj vrijednosti i u ugovorenom roku.

Mogu biti izazvani subjektivnim osobinama i okolnostima i/ili mogu biti posljedica određenih objektivnih uzroka.

Najčešći objektivni uzroci pjeve financijskih rizika su mjere gospodarske politike koje poduzimaju državne vlasti,

kao i posljedica kretanja na domaćem i međunarodnim i financijskim tržištima.

Razlikujemo: 

- rizik cijena

- rizik izvoznog kredita

- rizik konvertiranja

- rizik transfera

- tečajni rizik

- rizik devalvacije i revalvacije

58.) Navedite prednosti i nedostatke izravnog i neizravnog izvoza.

Neizravan (indirektan) izvoz

- o indirektnom izvozu govorimo kada proizvođač za izvoz svojih proizvoda rabi usluge drugih, neovisnih,

organizacija iz svoje zemlje

- takve organizacije nazivaju se posredničkim

- prednosti – posrednici su stručnjaci za izvozne poslove; izvrsno poznaju strana tržište; imaju dobre poslovne

veze i uspješno mogu pronaći tržište za određeni proizvod; korištenjem posrednika opseg prodaje može se

povećati u vrlo kratkom roku; proizvođač može uz minimalan rizik procijeniti stvarni potencijal inozemnog tržišta

- nedostaci – posrednici su skloni baviti se trgovinom više različitih roba što za posljedicu uma lošiju promociju;

kako je profit osnovni motiv poslovanja svih posrednika oni će se najviše baviti proizvodima koji im kratkoročno

gledano donose najveću dobit; ako se pojavi neki poslao koji će donositi veći profit oni će ga prihvatiti i odbaciti

neki drugi posao; mogućnosti sukoba interesa između proizvođača i posrednika

Izravan izvoz

- o izravnom izvozu govorimo kada domaći proizvođač neku robu izvozi i otprema robu izravno kupcu u

inozemstvo odnosno u njegovu tvrtku čije je sjedište u inozemstvu

- prednosti – profit ostaje u matičnom poduzeću; zadržava se puna kontrola nad distribucijom i promocijom

proizvoda; izvrsno je poznato strano tržište pa se zna što treba mijenjati kako bi se još bolje odgovorilo na potrebe

tržišta; prodajni kanali su trajni i uhodani; zbog rasta prodaje smanjuju se prosječni troškovi i raste profit

- nedostaci – za ulazak na strano tržište potrebna su velika početna ulaganja; proizvođač ulazi u rizik jer postoji

mogućnost da proizvod ne bude prihvaćen; postoji mogućnost da proizvođač nema potrebna financijska i

marketinška znanja a usluge specijalista su preskupe; potrebno je puno vremena da se postigne potreban

volumen prodaje, a postoji mogućnost da se on i ne postigne 

59.) Što sve spada u otpremničke poslove?

Osnovna zadaća otpremnika je organizacija otpreme i dopreme robe. U obavljan je te osnovne funkcije

otpremnici moraju organizirati i koordinirati i cijeli niz drugih poslova.

Osnovni otpremnički poslovi jesu poslovi savjetovanja i izrada ponuda, poslovi određivanja instradacija i

ugovaranja prijevoza, poslovi organizacije utovara, istovara i pretovara, poslovi osiguranja, uskladištenja, carinsko

posredovanje te poslovi prihvata i predaje robe.

Specijalni otpremnički poslovi – poslovi kontrole kvalitete i kvantitete robe, preuzimanja robe, pakiranje i kontrola

pakiranja, uzimanje uzoraka, izdavanje jamstvenih pisama, poslovi izdavanja otpremničkih dokumentacija.