1. Šta je mikroekonomija?

MIKROEKONOMIJA-je grana ekonomske nauke koja se bavi analizom ponašanja pojedinačnih ekonomskih subjekata na tržištu,domaćinstava i preduzeća u korištenju oskudnih prirodnih resursa.

2. Šta je tržište?

Tržište predstavlja oblik razmjene roba i usluga posredstvom novca, odnosno ekonomski prostor na kojem se suočavaju tržišna ponuda i tržišna tražnja, mjesto na kome se obrazuju cijene. Na strani ponude- proizvođači i trgovci, na strani tražnje- kupci (potrošači). Postoji nekoliko osnovnih značenja tržišta:- tržište kao mjesto razmjene različitih roba, - Tržište podrazumijeva sam oblik razmjene roba i usluga posredtvom novca gdje važi istovjetnost cijena proizvoda iste vrste

3. Šta je mikroekonomski model i iz kojih elemenata se sastoji?

Model (kao način spoznavanja) predstavlja pojednostavljenu sliku stvarnosti. Naučni metod je osnovni metod putem kojeg saznajemo ekonomske zakonitosti, a sastoji se od dvije faze: - Opažanje i mjerenje pojava koje proučavamo, -Razvijanje teorije na osnovu tih mjerenja. Sveukupna mikroekonomska teorija je izgrađena od manjih teoretskih koncepata-mikroekonomskih modela. Teorijski mikroekonomski model se sastoji iz tri elementa: -Endogene varijable-događaji ili pojave koje se proučavaju, -Pretpostavke o ponašanju –način na koji se ponašaju učesnici, -Parametri-kvantitativno izražene karakteristike okruženja

4. Navedite razliku izmedju tražnje i tražene količine.

Tražnja je količina robe ili usluga koju su kupci spremni kupiti pri svim cijenama, u određenom razdoblju i na određenom tržištu. Tražena količina je količina robe ili usluga koju su kupci spremni kupiti pri tačno određenoj cijeni, u određenom razdoblju i na određenom tržištu.

5. Navedite razlika izmedju ponude i ponuđene količine.

Ponuda predstavlja količinu robe ili usluga koju su proizvođači spremni proizvesti pri svim cijenama, u određenom razdoblju i na određenom tržištu. Ponuđena količina jeste količina robe ili usluga koju su proizvođači spremni proizvesti pri tačno određenoj cijeni, u određenom razdoblju i na određenom tržištu.

6. Determinante tražnje

Prosječan dohodak potrošača (potrošača nam govori koliko on može maksimalno sredstava potrošiti na proizvode i usluge.) Broj kupaca na tržištu (je važna determinanta tražnje na tržištu.Veći broj kupaca znači i veću potrošnju proizvoda i usluga.) Sistem potreba (je u osnovi tražnje na tržištu. Potrebe potrošača predstavljaju najznačajniju determinantu tražnje za proizvođače jer oni svojim proizvodima i uslugama nastoje zadovoljiti njihove potrebe.)

Ukusi potrošača (je determinanta koja se često mijenja.Ukusi potrošača su posebno važni za biznise koji su vezani za ponudu različitih vrsta prehrambenih proizvoda, kao npr. u proizvodnji hrane i napitaka, u ponudi restorana, u proizvodnji različitih vrsta specijaliteta i sl) Buduće cijene proizvoda ili usluge (je važno i za ponuđače i za potrošače.) Cijene dobara koja su povezana sa tim dobrom (supstituti i komplementi), Preferencije potrošača, Posebni utjecaji kao što su klimatski uslovi, religijska uvjerenja i sl.

7. Determinante ponude su: cijena samog dobra, tehnologija, cijene inputa, cijene dobara koja su povezana sa dotičnim dobrom, organizacija, specijalni utjecaji, itd.

8. Efekat dohotka je pojava da sa poskupljenjem određenog proizvoda dolazi do smanjenja tražnje za tim proizvodom jer su kupci realno siromašniji. Ako dobro postane jeftinije, to istovremeno znači da ćemo za naš dohodak kupiti više dobra . Snižavanje cijene nekog dobra nam se doima kao rast kupovne moći novca: iako je iznos novca kojim raspolažemo isti, povećala se količina dobra koju za naš novac možemo kupiti. U ovom slučaju, kada je promjena tražnje izazvana većom kupovnom moći naziva se dohodovni efekat.

9. Efekat supstitucije

Postojanje supstituta odgovarajućoj robi podrazumijeva da uvijek možemo preći na robu supstitut ukoliko se poveća cijena robe koju smo do tada kupovali, iako se cijena robe supstituta ne mijenja. Naravno, moguća je i situacija pri kojoj smanjenje cijene robe supstituta privlači njenu tražnju, a smanjuju tražnju robe koju smo do tada trrošili iako joj je cijena ostala ista.

10. Promjena tražnje i promjena tražene količine

Ukoliko se promijene ostale determinante tražnje osim cijene, dolazi do pomjeranja tražnje na tržištu. Ako dodje do povećanja tražnje funkcija se na grafiku pomjera udesno, i obratno.

promjena traznje

Ako se promijeni cijena, na grafiku dolazi do pomjeranja ravnotežne tačke uz ili niz funkciju tražnje, tj.dolazi do pomjeranja ravnotežne količine.

promjena trazene kolicine

11. Promjena ponude i promjena ponuđene količine

Ako se promijeni cijena nekog proizvoda, a ostale determinante ostanu nepromijenjene dolazi do povećanja ponuđene količine na tržištu. Ako se promijeni neka od ostalih determinanti ponude, pomjera se cijela funkcija ponude.

Promjena ponuđene količine Promjena ponude

12. Ravnoteža ponude i potražnje (suvišak, nestašica)

Pe-ravnotežna cijena- na strani ponude neće biti viška proizvedenih roba i usluga, a sa druge strane na strani potražnje neće postojati kupci koji nisu mogli nabaviti dotično dobro ili uslugu., Qe –ravnotežna količina, Suvišak, Nestašica

13. Promjena tražnje i promjena ponude i utjecaj na ravnotežnu cijenu i količinu (grafici)

-Kada raste tražnja a ponuda ostane nepromijenjena, tada i ravnotežna cijena i ravnotežna količina rastu

-Kada tražnja opada i ravnotežna količina i ravotežna cijena opadaju

-Promjena ponude

Grafik prikazuje efekat povećanja ponude. Pomoću grafika možemo zaključiti da: povećanje ponude uz nepromijenjenu tražnju vodi do niže ravnotežne cijene na tržištu i do veće ponuđene količine.

-Istovremena promjena ponude i tražnje

Kada se ponuda i tražnja mijenjaju u istom smjeru. Ako se poveća ponuda i tražnja istovremeno, ravnotežna cijena može biti veća, manja ili jednaka, dok ravnotežna količina u svakom slučaju postaje veća. Vrijedi i obrnuto. Do povećanja ponude dolazi najčešće upotrebom savremenih tehnologija i tehnoloških procesa .

-Promjena ponude i tražnje u suprotnim smjerovima

Ako ponuda raste a tražnja se smanjuje: Cijena opada, a ravnotežna količina može biti veća, jednaka ili manja. Isto tako, kada tražnja raste a ponuda opada, ravnotežna cijena raste, a ravnotežna količina može biti manja, jednaka ili veća od početne.

14. Ukupni, prosječni i granični proizvod.

Ukupni proizvod=Total product (TP) predstavlja količinu proizvoda i usluga koja se dobije ulaganjem fiksnih i varijabilnih faktora proizvodnje

Prosječan proizvod=Average product (AP) dobije se kao količnik ukupnog proizvoda, te ukupno anažovanog varijabilng faktora AP=TP:Vi

Granični proizvod=Marginal product(MP) označava veličinu prirasta ukupnog proizvoda izazvanu ulaganjem dodatne jedinice varijabilnog inputa MP=Δ TP: ΔX Granični proizvod je prvi izvod funkcije ukupnog proizvoda: MP = (TP)'

15. Faktori od kojih zavisi veličina i struktura potreba.

Struktura i veličina potreba zavisi od mnogo faktora: Fiziološke potrebe potrošača, Navike i običaji stanovništva, Dostignuti nivo razvoja, Razvoj kulturne svijesti potrošača, Status pojedinaca i grupe u društvu, Obrazovanost stanovništva, Religija i druga uvjerenja, Područje na kome se nalaze potrošači, itd.

16. Vrste potreba

Potrebe predstavljaju zahtjeve pojedinaca ili grupa za materijalnim dobrima ili uslugama radi otklanjanja nezadovoljenosti i postizanja odgovarajućeg blagostanja. Osnovne vrste potreba: 1. Fundamentalne (osnovne) potrebe: Osnovne potrebe za život čovjeka: potrebe za hranom, pićem, odjećom ,stanom, sigurnošću, zdravljem, i sl. Stabilne u dužem vremenskom periodu, kupci nisu tako osjetljivi na porast cijena proizvoda koji zadovoljavaju te potrebe. 2. Ostale potrebe - Potrebe za luksuznim proizvodima, putovanjem, druženjem, dokazivanjem u društvu, i sl. Tražnja za ovim potrebama je više podložna oscilacijama a kupci su osjetljivi na promjene cijena.

17. Nužna, trajna i luksuzna dobra

Nužna dobra: zadovoljavaju fundamentalne potrebe. Trajna dobra: dobra ili proizvodi koji se koriste duži niz godina,npr.kućanski aparati, namještaj, itd. Luksuzna dobra su namijenjena kupcima sa visokim primanjima.

18. Plan potrošnje –Proces određivanja strukture potrošnje kupaca

Pri procesu kupovine vodimo računa o: Sistemu potreba, Poznavanju svojstava određenih proizvoda, Nivou raspoloživog dohotka, Postojećim cijenama, Našem predviđanju o budućim cijenama.

Proces određivanja strukture potrošnje kupaca

19. Iznimke od općeg zakona tražnje (Giffenov paradoks, Veblenov efekat, slučaj špekulacije)

Giffenov paradoks: -Tražnja za proizvodom raste ukoliko dolazi do povećanja cijene proizvoda, -Inferiorni proizvodI

Veblenov efekat: Pojedini proizvodi se kupuju iz želje da se njima dokaže određeni status u društvu, -Superiorni proizvodi

Slučaj špekulacije

20. Superiorni, inferiorni proizvodi, sredstva luksuzne potrošnje, sredstva nužna za život

Superiorni proizvodi su oni proizvodi za kojima tražnja raste kako raste dohodak stanovništva bez obzira na nivo porasta.

Sredstva luksuzne potrošnje su oni proizvodi i usluge za kojima tražnja raste brže od porasta samog dohotka stanovništva.

Inferiorni proizvodi su oni proizvodi za kojima tražnja generalno opada kako raste prosječan dohodak potrošača.

21. Cjenovna, unaksrsna i dohodovna elsatičnost tražnje

Cjenovna elastičnost je mjera reakcije (osjetljivosti) potrošača na promjene cijena odgovarajuće robe/usluge. Mjeri se koeficijentom elastičnosti (Et) kao odnos procentualne promjene količine tražnje i procentualne promjene cijena. Procentualne promjene se izračunavaju na osnovu promjena količine tražnje i cijena, i dijeljenjem svake od promjena sa inicijalnom količinom i cijenom. Cjenovna elastičnost tražnje pokazuje intenzitet reagiranja obima tražnje za nekom robom zbog promjene cijene te robe. Unakrsna elastičnost tražnje pokazuje kako promjena cijena drugih proizvoda utiče na tražnju za našim proizvodima. Koeficijent unakrsne elastičnosti tražnje pokazuje osjetljivost tražene količine proizvoda X u odnosu na promjenu cijene proizvoda Y:

pxEy > 0 – supstituti

pxEy < 0 - komplementi

Dohodovna elastičnost tražnje: Koeficijent dohodovne elastičnosti tražnje pokazuje osjetljivost tražene količine nekog proizvoda u odnosu na promjenu veličine dohotka potrošača:

22. Formula za izražavanje elastičnost tražnje

Promjena tražnje(povećanje ili smanjenj.u %)

ET = -----------------------------------------------------

Promjena cijena(povećanje ili smanjenj.u %

23. Lučna elastičnost tražnje-formula

Najčešće je u preduzeću prisutna situacija da znamo iz iskustva samo dvije tačke (situacije) neke cijene i tražene količine. Formula za računanje lučne elastičnosti tražnje:

24. Savršeno elastična i savršeno neelastična tražnja

Savršeno elastična tražnja- ukoliko podignemo cijenu proizvoda kupci odustaju od kupovine, ili ukoliko spustimo cijenu možemo prodati svu robu .(npr.pšenica)

Savršeno neelastična -bilo koje povećanje ili smanjenje cijene neće dovesti do smanjenaj tražene količine za tim proizvodom.(npr. lični dokumenti, lijekovi, itd.)

Savrsena elasticnost traznje savrsena neelasticnost

25. Elastičnost ponude-formula i značenje

%promjena ponuđene količine

Elastičnost ponude= --------------------------------------------

%promjena cijene

26. Savršeno elastična i savršeno neelastična ponuda

Savršeno neelastična ponuda: Ako se ponuđena količina ne mijenja bez obzira na promjenu cijene, tada je funkcija ponude vertikalna i elastičnost ponude je 0.

Savršeno elastična ponuda: Ako postoji cijena po kojoj su ponuđači spremni ponuditi bilo koju količinu koja se traži na tržištu, funkcija ponude je horizontalna i elastičnost ponude je beskonačna.

27. Trenutni, kratki i dugi rok kod elastičnosti ponude

Trenutni rok : Vremensko razdoblje koje je dovoljno kratko da ne može doći do promjene niti fiksnih niti varijabilnih faktora u toku procesa proizvodnje. Kada cijena nekog dobra raste ili opada, funkcija ponude u trenutnom roku ostaje nepromijenjena. Ali cijena prati promjenu tražnje. Primjer: voće i povrće, riba, itd.

Kratki rok : Vremensko razdoblje koje je dovoljno dugo da preduzeće može povećati obim angažovanja varijabilnih inputa, u prvom redu rada.

Dugi rok : Vremensko razdoblje u toku kojeg preduzeće može promijeniti svoju tehnologiju, završiti započete investicije ili instalirati nove proizvodnje kapacitete.

Trenutni, kratki i dugi rok nisu isti za različite vrste djelatnosti.

Ponuda u trenutnom roku- MS (Momentary supply) je savršeno neelastična.

Ponuda u kratkom roku –SS (Short supply)

Ponuda u dugom roku -LS (Long supply)

28. Fiksni i varijabilni proizvodni inputi

Cilj svakog preduzeća je ostvarivanje profita. U toku proizvodnje se koriste fiksni (mašine, zemljište, zgrade) i varijabilni inputi (materijal, radna snaga, električna energija).Proizvodna funkcija izražava odnose između korištenih količina inputa u proizvodnji i maksimalnih

veličina outputa pri datoj tehnologiji.U opštem obliku proizvodna funkcija se može predtaviti

Gdje su x,y,z..,q>0 i predstavljaju inpute u procesu proizvodnje.

29. Funkcija rastućih, opadajućih i konstantnih prinosa

U analizi proizvodnje razlikujemo tri funkcije prinosa u odnosu na angažovane inpute:

Funkija rastućih prinosa: Ako proporcionalno povećamo oba faktora (npr. za 50%), a ukupna proizvodnja se poveća 70%,tada se radi o funkciji rastućeg prinosa s obzirom na obim proizvodnje. Funkcija konstantnih prinosa: Ako proporcionalno povećamo oba faktora (npr. za 50%), a i ukupna proizvodnja se poveća 50%,tada se radi o funkciji konstantnih prinosa s obzirom na obim proizvodnje. Funkcija opadajućih prinosa: Ako proporcionalno povećamo oba faktora (npr. za 50%), a ukupna proizvodnja se poveća za 30%,tada se radi o funkciji opadajućeg prinosa s obzirom na obim proizvodnje.

30. Prosječni i granični fizički proizvod

Prosječan fizički proizvod je količnik ukupnog outputa sa angažovanim varijabilnim faktorom proizvodnje. AP=TP:V

Granični fizički proizvod predstavlja prirast ukupnog proizvoda angažovanjem dodatne jedinice varijabilnog inputa.

31. Izokvanta: predstavlja pokazatelj za identifikaciju svih mogućih alternativnih kombinacija količina utrošaka datih faktora proizvodnje što su tehnički kadre proizvesti output istog nivoa.

Što je izokvanta udaljenija od koordinatnog početka ona pokazuje veći obim proizvodn

32. Granična stopa supstitucije: pokazuje da ukoliko želimo povećati korištenje određenog proizvodnog inputa uz zadržavanje istog nivoa proizvodnje, drugi proizvodni input mora biti smanjen u određenoj mjeri.

33. Izotroškovni pravac: čini geometrijsko mjesto koje pokazuje sve kombinacije faktora x i y koje preduzeće može kupiti pri datim cijenama faktora proizvodnje, uz jednaki novčani

izdatak.

U tački u kojoj je izotroškovni pravac tangenta na izokvantu preduzeće je u ravnoteži i ima optimalnu kombinaciju proizvodnje datog nivoa outputa.

34. Tehnološke promjene i unapređenja i njihov utjecaj na izokvante preduzeća

Tehnološke promjene utječu na izokvante preduzeća (u vidu inovacija, novih proizvoda, novih izvora energije, novih i boljih materijala,itd.).Tehnološke promjene i unapređenja manjuju potrebu za resursima, a istovremeno zadržavaju nivo proizvodnje na istom nivou. (npr.drvni sektor). Pri svim obimima korištenja smanjuje se angažovanje potrebnih resursa bez promjene rezultirajućeg nivoa proizvodnje.

35. Eksplicitni i implicitni troškovi

Eksplicitni troškovi su stvarni izdaci preduzeća za najamnine, utrošeni materijal, transport i druge izdatke u proizvodnji. U eksplicitne troškove spadaju svi oni troškovi koje možemo računovodstveno evidentirati: troškovi plata radnika, troškovi plaćene kamate, troškovi amortizacija,troškovi iznajmljivanja prostorija,troškovi repromaterijala, itd. Implicitni troškovi su oni troškovi koji se odnose na faktore koje preduzeće nije platilo, a koristi u proizvodnji. Implicitni (oportunitetni) troškovi predstavljaju iznos koji bismo mogli ostvariti alternativnom upotrebom angažovanih resursa.

36. Poslovni i ekonomski profit

Poslovni profit predstavlja razliku između svih ukupnih prihoda preduzeća i svih računovodstvenih troškova preduzeća.

POSLOVNI PROFIT=UKUPNI PRIHODI-EKSPLICITNI(RAČUNO.) TROŠKOVI

Ekonomski profit se računa kao razlika između svih ukupnih prihoda preduzeća i zbira eksplicitnih (računovodstvenih) i implicitnih troškova.

EKONOMSKI PROFIT= UKUPNI PRIHODI –(EKSPLICITNI+IMPLICITNI) TROŠKOVI

37. Ekstraprofit i prosječni profit

Ekstraprofit=ekonomski profit=čisti profit

Ekstraprofit je višak profita koji preduzetniku ostaje nakon podmirivanja svih troškova i zarade prosječnog profita. Prosječan profit (prosječna dobit, normalni profit) je minimalna naknada koja može zadržati preduzetnikov novčani kapital i njegove preduzetničke sposobnosti i napore u datoj aktivnosti.

38. Eksterna ekonomija i eksterna disekonomija

Eksterna ekonomija podrazumijeva smanjenje troškova drugih preduzeća zbog našeg poslovanja, a eksterna disekonomija podrazumijeva povećanje ovih troškova.

39. Fiksni i varijabilni troškovi

Fiksni troškovi proizvodnje su onaj dio ukupnih troškova proizvodnje čija veličina ne ovisi o obimu proizvodnje. U fiksne troškove spadaju: Troškovi anuiteta i kamate na zajmove preduzeća, Troškovi premije osiguranja, Troškovi amortizacije, Troškovi plate top menadžmentu, Troškovi zemljarine, itd.

Varijabilni troškovi su oni troškovi koji rastu sa povećanjem nivoa outputa. SRTC = FC + VC U varijabilne troškove spadaju: Troškovi pomoćnog materijala, Troškovi sirovina, Troškovi pogonske energije, Troškovi plata radnika. Veličina varijabilnih troškova u odnosu na obim može rasti proporcionalno ,degresivno ili progresivno.

40. Prosječni troškovi (prosječni fiksni i prosječni varijabilni) i granični troškovi

Prosječni ukupni troškovi (ATC) su ukupni troškovi proizvodnje obračunati na jedinicu ostvarene proizvodnje. ATC=TC/ Q

Prosječni ukupni troškovi u preduzeć se dobiju kao zbir prosječnih fiksnih i prosječnih varijabilnih troškova, tj: SRATC = AVC + AFC

Prosječni fiksni troškovi se dobiju kada se ukupni fiksni troškovi podijele sa obimom proizvodnje. Sa povećanjem proizvodnje oni konstantno opadaju. AFC=TFC/Q

Prosječni varijabilni troškovi dobiju kada se ukupni varijabilni troškovi podijele sa obimom proizvodnje. AVC=TVC/Q

Granični troškovi predstavljaju povećanje ukupnih troškova kada se proizvodnja poveća za jednu jedinicu. MC=ΔTC/ ΔQ

Prosječni ukupni, prosječni fiksni, prosječni varijabilni i granični troškovi preduzeća

Tačka A - „Prag zakona o prinosima“, B - „Tačka zatvaranja“, C - „Tačka pokrića“.