MEDICINSKI FAKULTET SVEUILITA U SPLITUKATEDRA ZA PSIHOLOKU MEDICINAUPSIHODINAMSKI RAZVOJ LINOSTI

Doc.dr.sc. Mirela Vlastelica

Psihodinamska teorija psihikog razvoja ovjeka

Psihodinamska teorija razvoja podrazumijeva teorije koje je izvorno utemeljila psihoanaliza i njezin osniva Sigmund Freud.Dogaaji u nama, na unutarnji ivot, osobno iskustvo, osjeaji, tenje, fantazije upravljaju nama i utjeu na nae ponaanje i komunikaciju s okolinom.Emocije, elje, fantazije nalaze se u neprestanom pomicanju i to neprestano pomicanje unutarnjeg psihikog ivota nazivamo psihodinamskim radom.

UVOD

Prema Sigmundu Freudu svatko od nas posjeduje psihiku energiju koju stvaraju priroeni zakoni i za koju vrijedi zakon o ouvanju energije (Freud,1926). Ta tzv. ekonomska teorija psihoanalize ili teorija nagona podrazumijeva da nama upravljaju nagoni koji trae trenutano pranjenje kako bi se umanjila napetost koju oni izazivaju. To nazivamo principom ugode ili zadovoljstva.

Temeljni nagoni po Freudovoj tzv. dualnoj teoriji nagona su libidni (nagon ljubavi ili Eros) i agresivni (nagon mrnje ili Tanatos).PSIHOANALITIKE RAZVOJNE TEORIJE

Druga revolucionarna Freudova teorija je topografska teorija po kojoj se ljudska psiha dijela na tri sloja: svjesno, predsvjesno i nesvjesno. Svjesno odreuje ono to se u realnosti zbiva. Od bezbroj podraaja kojima smo zasuti samo emo neke zadrati u svojoj svijesti.Predsvjesno je onaj dio sjeanja koji nije blizu svijesti, ali ga u svakom trenutku moemo prizvati u sjeanje, tj. predsvjesno se nalazi izmeu svjesnog i nesvjesnog sloja linosti. Nesvjesno se sastoji od onih iskustava, tenji i osjeaja kojih u obinim okolnostima ne moemo postati svjesni (Freud,1916). (Primjer: manifestni i latentni sadraj sna, rad sna i cenzura)

Nesvjesno ima svoj osobiti nain rada karakteriziran primarnim procesom miljenja.Primarni proces miljenja drugaiji je od sekundarnog koji se razvija poetkom razvoja govora. U primarnom procesu, koji je sadraj nesvjesnog, vlada princip zadovoljenja ili ugode, nema logike, nema uzrono-posljedine veze ili kauzaliteta, nema kategorije vremena, postoji stapanje, kondenziranje, premjetanje ( primjer: snovi, neurotski i psihotiki simptomi, magijsko i animistiko miljenje, umjetnost itd.).Rekli bismo da su njegov jezik slike, jer pripada preverbalnom stadiju razvoja. Primarni proces je rudimentarni psihiki proces u novoroeneta i bebe, koje je posve u nesvjesnom i nagonskom ili Idu.

Za razliku od primarnog, sekundarni proces miljenja uvaava princip realiteta, dakle logike, kauzaliteta, vremenskih determinanti itd. Poinje razvojem govora verbalnog stadija, odnosno svjesnog dijela linosti i Ega.Tako dolazimo do tree Freudove teorije, a to je je strukturna teorija po kojoj se linost sastoji od tri instance: Id, Ego i Superego.Id (Ono) je nagonski dio linosti i njegovo je sjedite u nesvjesnom. Id je prisutan ve samim roenjem, on je genetska determinanta naeg nasljedstva. Energija Ida prazni se po principu nagonske ugode, dakle prvo slijedi napetost koja tei pranjenju (libido i agresija).

Ego (Ja) najaktivniji je dio linosti. ini ga nae svjesno miljenje, naa percepcija, govor, uenje, memorija, rasuivanje, motorika, akcijaRazvija se postupno, i dok su Id i nesvjesno datost, Ego i svjesno razvija se postupno razvojem sredinjeg ivanog sustava, te stimulacijom iz vanjskog svijeta i s iskustvom.Na osnovi iskustva Ego djeteta postaje sposoban odgoditi zadovoljenje nagonskih potreba (Freud, 1923). Iako ga preteno smjetamo u svjesni sloj linosti, Ego je zastupljen i u nesvjesnom i u predsvjesnom kao posrednik izmeu nagonskog (Ida) i vanjskog svijeta.Jedan od nesvjesnih aspekata Ega su mehanizmi obrane koji uvaju na psihiki integritet (potiskivanje, negacija, premjetanje, reaktivna formacija, projekcija, identifikacija, racionalizacija, sublimacija itd.)I dok je Id princip ugode, Ego je princip realiteta.

Superego (Nad-ja) je struktura koja se razvija najkasnije i njegov princip je princip morala, zabrane i kazne, te tenji idealu.Superego regulira odnos djeteta s okolinom, prvenstveno roditeljima. Pounutrenjem roditeljskih vrijednosti i zabrana tijekom razvoja Superego se razvija u nau savjest. On je postavljen i u svjesnom i u nesvjesnom dijelu linosti.Svjesno, predsvjesno i nesvjesno, kao i strukture Ida, Ega i Superega nisu strogo odijeljeni niti statini. Id kao izvor nagona, Ego kao izvor prilagodbe na stvarnost i okolinu, te Superego kao promotor ideala i moralnih zabrana u stalnom su dinamikom meuodnosu, stoga se ova teorija i naziva psihodinamskom.

Jedno od prvih otkria psihoanalize ( i izvor predrasuda i povijesnih otpora prema psihoanalizi) odnosi se na Freudovo otkrie djeje seksualnosti. Da bi se odagnali nesporazumi vezani za ovaj problem moramo navesti da je Freud pod pojmom djeje seksualnosti oznaio sve to se odnosi na one aktivnosti ranog djetinjstva koje su u potrazi za zadovoljstvom koje neki organ moe osigurati . Tako je nastala Freudova teorija psihoseksualnog razvoja po kojoj seksualnost premauje pojam genitalnosti, a seksualno zadovoljenje ne ograniava se na puku funkciju prokreacije i spolnih organa, ve podrazumijeva i niz drugih izraavanja. Umjesto seksualno stoga radije rabimo izraz nagonsko ( libidno ili agresivno).

Nagonske pulzije potjeu iz somatskih, fiziolokih izvora i oznaavaju potrebu koja tei neodgodivom zadovoljenju (glad, e, seksualnost, samoodranje). Po ovoj teoriji razvoj je podijeljen na 4 razvojne faze pa se i razvoj linosti prvenstveno odvija u tim ranim fazama, do tree, odnosno pete godine ivota (slogan: Prve tri su najvanije).Ni ove faze, kao ni instance linosti nisu meusobno strogo odijeljenje, ve se mogu i preklapati, a tragovi njihovi ostaju, neki manje, neki vie, obiljeja cijelog ivota ime oblikuju ono to zovemo crte linosti ili karakter.

Roenjem, prekidom pupane vrpce zavrava djetetovo stanje svojevrsnog parazitizma. Bioloko razdvajanje od majke, vitalnog izvora o kojem je ovisilo s metabolikog gledita, uspostavlja novi odnos izmeu majke i djeteta.

Simbiotski odnos koji vee dijete za majina prsa organizira prvi stadij afektivnog ivota. Vodeu uloga u ovoj fazi stoga imaju usta, jer hranjenje ispunjava dvostruku funkciju : fizioloku potrebu, ali i olakanje stanja napetosti (gladi) to se osjea kao libidno zadovoljenje. Ugoda koju imaju i majka i dijete u tom inu zajednitva osjeaju osnova je simbiotskog odnosa.Fiksacije na ovu fazu razvoja rezultiraju tzv. oralnim crtama linosti.1. Oralna faza (1.god. ivota)

Uspostavom kontrole sfinktera dijete otkriva novi izvor ugode. in izbaciti ili zadrati sadraj predstavlja zadovoljstvo koje e dijete moi savladati po svojoj volji. To je faza ivano-miinog sazrijevanja, koja je paralelna s ovladavanjem hoda, tj. s raanjem prve djetetove neovisnosti (hod nastupa zavretkom mijelinizacije).U ovoj fazi defekacija postaje simboliki oblik komunikacije s majkom (tj. dijete poinje prepoznavati reakcije majke na njegov in, ono moe ovim putem pokazivati npr.svoju poslunost ili bijes, te druge reakcije)Fiksacije na ovu fazu razvoja rezultira tzv. analnim karakterom ili uretralnim crtama. 2. Analna faza ili analno-uretralna faza (2.god. ivota)

Nakon usta i uretralno-analne regije, novo libidno investiranje postaje novo erogeno podruje spolni organ. Tada dijete otkriva seksualni organ, poinju prve, infantilne masturbacije i interes djeteta za to kako je roeno.

S tom fazom zapoinje i edipska faza razvoja, a fiksacije rezultiraju takoer odreenim crtama linosti (tzv. Edipov kompleks i dr.) 3. Falusna ili genitalna faza (3.god.)

U ovoj dobi dominira potreba djeteta za svraanjem pozornosti roditelja suprotnog spola i naklonost prema njemu (djevojice prema ocu, djeaci prema majci).

Dijadni odnos (dvojno jedinstvo majka-dijete) sve je vie iza djeteta, a dolazi period triangulacije, kada se komunikacija djeteta proiruje i na oca. Dijete u ovoj fazi gaji naklonost prema roditelju suprotnog spola, ali voli i roditelja istog spola, iako prema istospolnom roditelju povremeno osjea nesnoljivost i rivalstvo.4. Edipska faza ( 3 - 5 god)

Zbog osjeaja rivalstva, budi se u djetetu osjeaj krivnje koji dolazi od Superega koji je sad u punom razvoju. Strah od kazne rezultira tzv. kastracijskim strahom.

(Kastracijski strah tako ostaje u sri neuroza, separacijski strah raniji od kastracijskog - u sri graninih/ borderline poremeaja osobnosti, a strah od unitenja- najstariji- strah od anihilacije u sri psihotinih poremeaja).

4. Edipska faza ( 3 - 5 god)

Edipski konflikt nastao triangularnom situacijom razrijeava se identifikacijom s istospolnim roditeljem, tj. djevojice u konanici usvajaju enske, a djeaci muke atribute.Superego od 5-6 god. pomae djetetu da prihvati zahtjeve roditelja. Daljnji razvoj djeteta je razdoblje latencije (6-12 godine) ili razdoblje nagonskog mira. Obiljeavaju ga nova oekivanja od roditelja, okoline, vrnjaka, polazak u kolu, razvoj socijalizacije.Zatim slijedi adolescencija: rana (12-15 godina ) i prava (15-18 godina). Pubertet je bioloki fenomen ovog razdoblja, a adolescencija psiholoki. Obiljeava ga buran razvoj, heteroseksualni interes, tenja za autonomijom, adolescentna pobuna i adolescentna kriza, te definitivni razvoj spolnog identiteta.Nakon adolescencije slijedi faza zrelosti.

Teorije objektnih odnosa Osim Freudove, u kasnijem razvoju psihoanalize razvila se druga znaajna teorija teorija objektnih odnosa, bez koje se ne bi mogla objasniti potreba i nunost komunikacije s drugima. Po toj teoriji nagon (libido) trai objekt. Objekt predstavlja psiholoki vanu osobu ili samo dio osobe koja osigurava zadovoljenje nagona. Kaemo da je prvi, primarni objekt - majka. Tijekom razvoja u djetetu postupno raste svijest o odvojenosti sebe od drugih (majke) i nastaje osjeaj jastva, sebstva (selfa).

Novoroene je potpuno ovisno o majci, primarnom objektu koji nastoji udovoljiti potrebama djeteta. Prema tom objektu, a kasnije prema openito vanjskom svijetu dijete usmjerava svoje nagonske poticaje. Kaemo da razvija objektni odnos (Fairbairn, 1952). Teorije objektnih odnosa

Dok novoroene nije usmjerilo prve nagonske poticaje prema majci, kaemo da se nalazi u neobjektnom stadiju (R. Spitz) ili stadiju normalnog autizma (M. Mahler).

Freud je taj prvi stadij, bez objekta, nazvao stadijem primarnog narcizma jer nita nije usmjereno prema vanjskom svijetu. To je nediferencirano stanje u kojem se jo ne moe dokazati postojanje psihe, radi se o prvom ili prva dva mjeseca ivota. U tom stadiju novoroene uglavnom spava, budi ga samo glad ili neka druga neugodna fizioloka senzacija. Teorije objektnih odnosa

Iz ovog bezobjektnog stadija prelazi na stadij pretee objekta (R.Spitz) ili anaklitiki stadij (Freud). Naime, potkraj drugog mjeseca beba usavrava vidna opaanja, pa tako i pribliavanje ljudskog lica (majke) pa povezuje sliku usta, nosa i oiju s hranjenjem. U treem mjesecu pojavljuje se reakcija smjeka na pribliavanje lica, to znai da je iz bezobjektnog stadija krenulo k otkrivanju objekta. Po Spitzu smjeak treeg mjeseca je tzv. prvi organizator psihe (Spitz, 1965). Tad poinju funkcije ega i diferencijacija psihikoga aparata na svjesno i nesvjesno.Korak dalje je da dijete doivljava taj djelomini objekt (dojka, majino lice, boica, ruke, vlastiti prsti, itd.) kao dobar ili lo ovisno da li iz njega crpi zadovoljstvo ili je izloeno frustraciji svoje potrebe. Teorije objektnih odnosa

U drugom tromjeseju prepoznaje majino lice i poinje je doivljavati kao cjeloviti a ne parcijalni objekt, veseli se kad ugleda majku (Mahler, 1975). Simbioza majka-dijete je u zenitu (M.Mahler), dijete i sebe i majku doivljava kao jedno, pa govorimo i o dijadi (dvojnom jedinstvu).U daljnjem razvoju beba poinje razlikovati osobe i reakcija na strano lice (koje nije majka) moe rezultirati dramatinim plaem. To je anksioznost osmog mjeseca ili drugi organizator psihe po Spitzu.Trei, posljednji organizator psihe po Spitzu je semantiko ne - verbalno i gestovno ne djeteta. Sad dijete razlikuje sebe od objekta (kraj prve godine) i sposobno je izraziti svoje negodovanje i prvu potrebu za autonomijom. Teorije objektnih odnosa

Osim ovih, postoje i druge teorije objektnog odnosa. Vrlo je znaajna M. Klein s teorijom paranoidno-shizoidne pozicije (1-5 mjeseca) i depresivne pozicije (5-10 mjeseci) (Klein, 1948). M. Mahler je razvoj objektnog odnosa podijelila na fazu autizma, (prva 2 mjeseca), simbioze (2-6 mjeseca), diferencijacije (6-8 mjeseca), practicing ili vjebanja (8-15 mjeseca ), reapproachment ili ponovnog pribliavanje (15-24 mjeseca ), te separacijae-individuacije (24-36 mjeseci) (Mahler, 1975).W.Winnicott, prvo pedijatar a onda psihoanalitiar, utemeljitelj je koncepta good enough mother i good enough environment kao neophodnih u normalnom razvoju (Winnicott, 1976). Bowlby je istraivao fenomene attachmenta (privrenosti) u odnosu majka-dijete te efekte traumatske separacije (Bowlby,1976). ( Sve ove teorije zasnovane na prouavanju psihikog razvoja ovjeka dale su uvida i u razvoj psihopatologije ).

EMOCIONALNI RAZVOJ DJETETA I ODNOS MAJKA-DIJETEUpoznat emo se s najvanijim teorijskim postavkama o emocionalnom razvoju djeteta od roenja do zrelosti, koje su u psihodinamskoj psihijatriji u svakom aspektu i detalju jako bitni, i kojima se poklanja posebna panja u svim fazama psihoterapijskog rada s pacijentima.

Naime, kada iz bilo kojih razloga u pojedinim fazama razvoja (u bilo kojoj djetetovoj dobi do pete godine) doe do odreenih potekoa i nesklada u odnosu dijete-majka ili dijete-obitelj moe doi do fiksacija na tu fazu ili faze (Freud, 1916). Te e fiksacijske toke biti ugraene u crte karaktera, a ako su masivnije - u psihopatoloke procese neuroza, psihoza i poremeaja osobnosti.

EMOCIONALNI RAZVOJ DJETETA I ODNOS MAJKA-DIJETEJae i prolongirane frustracije, trauma ili stres mogu ugroziti obrane linosti i dovesti do regresije (u odnosu na dob osobe nezrelo, neadekvatno ponaanje). Do koje razvojne faze ili toke e netko regredirati ovisit e o fiksacijskim tokama koje su nastale tijekom razvoja.

Dojene, kako kae na prof.S. Nikoli, posjeduje tu mo da od mukarca i ene koji su mu dali ivot stvori svoje roditelje, tj. mamu i tatu. Roditelji imaju tu mo (i odgovornost) da od dojeneta stvore ljudsko bie (Nikoli, 1988). To uzajamno proimanje i meudjelovanje sudionika prie koju zovemo odgojem predstavlja sloen i neponovljiv proces.Globalno, dijete prolazi put od potpune ovisnosti o majci (ili njenom supstitutu) do neovisnosti. I. Predkolska dob: 0.- 5. / 6.g.

Da bi se moglo poeti odvajati od majke i postati individuom neophodno je da u punoj - optimalnoj mjeri i u sigurnom okruju iskusi svu ugodu i prednost pozicije biti potpuno bespomoan i ovisan o drugoj osobi. Rekli bismo da za normalan razvoj dijete treba prvo doivjeti ugodu simbioze s dovoljno dobrom majkom (Winnicott, 1976).

Dobra simbioza je preduvjet kasnije uspjene separacije i individuacije, tj. razvoja identiteta i samostalnosti. I. Predkolska dob: 0.- 5. / 6.g.

Majka je prva osoba koju dijete upoznaje, s kojom uspostavlja bliskost i preko koje upoznaje sav ostali svijet.

Model po kome je majka s njim gradila emocionalni odnos (objektni odnos) bit e poput svojevrsnog programa memoriran i ugraen u djetetovu psiholoku strukturu. Tako e postati osnovnim modelom uspostave njegovih emocionalnih odnosa i bliskosti s drugim osobama kasnije u ivotu. Drugim rijeima, taj odnos e postati svojevrsna komunikacijska matrica. Kvaliteta tog iskustva bit e takoer osnova bazine sigurnosti - nesigurnosti, povjerenja - nepovjerenja. I. Predkolska dob: 0.- 5. / 6.g.

Premda je dijete dolo na svijet s brojnim sposobnostima (motorikim, auditivnim, vizualnim, mnestikim i sl.) moglo bi se rei da je ono skoro potpuno predano majinom svjesnom i nesvjesnom utjecaju.

Cjelokupni majin, prijanji i aktualni ivot odredit e njezin kapacitet prilagodbe djetetovim potrebama koji bi trebao biti optimalan (funkcija dovoljno dobre majke D. W. Winnicott). Ali i samo dijete je sa svojim biolokom nasljeem i naravi vrlo aktivni sudionik cijele prie od samoga poetka. I. Predkolska dob: 0.- 5. / 6.g.

U osnovi dijete e prvih par godina sebe i svijet oko sebe, doivljavati prema tome kako se njegova okolina odnosi prema njemu i njegovim potrebama. Ako ga se voli i ako mu se ljubav, njemu razumljivim nainima pokazuje, ono e voljeti sebe, ako ga se ne voli dovoljno, nee moi ni samo sebe voljeti. Tijekom prva dva mjeseca ivota par (dijada) majka dijete prolazi procese uzajamnog traenja, upoznavanja i usklaivanja (faza primarnog narcizma prema S. Freudu, faza normalnog autizma prema M. Mahler, shizo-paranoidna pozicija prema M. Klein ili neobjektni stadij prema R. Spitzu). I. Predkolska dob: 0.- 5. / 6.g.

Optimalno, u narednih 4-5 mjeseci par majka-dijete uspostavljaju emocionalni sklad simbiotske ugode biti i funkcionirati kao jedno bie (normalna simbiotska faza prema M. Mahler, stadij pretee objekta prema R. Spitzu ili depresivna pozicija prema M. Klein).

Interes za vlastito tijelo ali i druge osobe i stvari u okruenju djeteta sve vie raste ali je u svim tim aktivnostima prisustvo majke i dalje potrebno.

Da je dijete majku prepoznalo i izdvojilo kao posebno znaajnu osobu u svom ivotu bit e vidljivo kada oko 8.-9. mjeseca pone pokazivati strah od nepoznatih osoba (faza anaklitikog straha prema R. Spitzu ili faza diferencijacije prema M. Mahler). I. Predkolska dob: 0.- 5. / 6.g.

Dijete je sve vie zaokupljeno istraivanjem svoga i majinog tijela i svoje okoline. Kada oko 1.g. prohoda u potpunosti mu se mijenja (i fiziki) pogled na svijet i na majku. S velikim ushienjem uiva u svome tijelu i u novootkrivenim vlastitim umijeima, tjelesnim sposobnostima i stvarima oko sebe (faza prakticiranja ili uvjebavanja prema M. Mahler), dokle god ne ovlada hodanjem u potpunosti (oko 15 mjeseci).Obzirom da prve i osnovne dojmove o svijetu dijete do 2.g. stjee preko aktivnosti hranjenja i usta ova se faza razvoja naziva i oralnom fazom (S. Freud). Tada bukvalno, ljubav, a time i dojmovi o svijetu, ulaze na usta. I. Predkolska dob: 0.- 5. / 6.g.

Takoer, tada dijete funkcionira kao da je centar svijeta - obitelji (u poetku je bukvalno tako, vremenom i odrastanjem sve manje i manje), pa se ova faza naziva i narcistinom (S. Freud), u smislu da dijete nema svijesti o postojanju druge osobe, osim kada je njezino postojanje nuno radi zadovoljenja vlastitih potreba.

Ta narcistina samodovoljnost, okupiranost sobom, oduevljenje svih drugih u obitelji djetetom i njegovim sposobnostima krajem druge godine je naglaena. Kaemo da je narcizam na vrhuncu i da je dvogodinjak u obitelji u poziciji malog boga; kad eljeno uglavnom znai i stvoreno.

Ali, dovoljno dobra majka pomalo sve vie i vie uvodi frustracije. I. Predkolska dob: 0.- 5. / 6.g.

Umjesto do tada prisutnog principa-naela ugode, gdje eljeno znai ostvareno (princip funkcioniranja nagonskog dijela linosti ili Ida, Freud) majka postepeno uvodi princip realiteta.

Princip realiteta-stvarnosti (naelo funkcioniranja svjesnog dijela linosti koga je Freud nazvao Ego) znai da postoji sve vie i vie stvari koje majka, kao djetetov pomoni ego (jer djetetov ego jo nije dovoljno sazreo da bi samostalno funkcionirao) u njegovu interesu ne moe dopustiti.

Majka poinje postavljati granice, zabrane i uvoditi odreena pravila ponaanja, dijete sve ee uje ne (semantiko ne R. Spitz). I. Predkolska dob: 0.- 5. / 6.g.

Delikatna faza u odgoju, kada majka poinje ruiti djetetovu narcistiku iluziju svemoi koju je tako brino gradila prije, trebala bi se odvijati s osjeajem mjere za optimalnu koliinu frustracija u funkciji rasta i razvoja. Ta zbivanja predstavljaju znaajan udarac djetetovu samopotovanju, svemoi i narcizmu, ono e burno protestirati. Kraj druge godine se zato smatra kriznom fazom u odnosu majka dijete (faza ponovnog pribliavanja prema M. Mahler) tijekom koje oba sudionika pate.

Ovo je faza kada dijete uvjebava separiranost (odvojenost) od majke. Stalno se smjenjuje faza velike bliskosti i sklada s majkom (predodba dobre majke prema M. Klein), s fazama konflikata, ljutnje i bijesa zbog njezinih frustracija (predodba loe majke prema M. Klein).I. Predkolska dob: 0.- 5. / 6.g.

Ovi procesi su emocionalno teki i majci i djetetu. Njemu postaje sve jasnije da ne moe kontrolirati ili vladati majinim ponaanjem kao prije. Kako vie uoava da je separirano i razliito od nje, tako se poinje i bojati te odvojenosti i osamljenosti. Uplaeno je i frustrirano i zbog oprenih osjeaja koje ima prema majci. Tranzitorne smetnje spavanja i zaspivanja sa strahovima od mraka i sl. (pavor nocturnus )su posljedica poetaka separacije od majke.

Od presudnog je znaaja za daljnji zdravi emocionalni razvoj da se predodbe loe i dobre majke integriraju u cjelovit i postojan unutarnji doivljaj majke (konstantnost i cjelovitost objekta, M.Klein, M.Mahler). I. Predkolska dob: 0.- 5. / 6.g.

Paralelno, oralna faza preputa primat analnoj fazi uz koju ide i uretralna faza (S. Freud), kada dijete poinje ovladavati toaletnim navikama. Emocije koje prate toaletni trening (davanje-posjedovanje, dobro-loe, isto-neisto, ambicija-pasivnosttj. bitka hoe li dijete uiniti ono to majka trai od njega ili e uiniti po svom), pridruuju se tako ostalim sloenim i ambivalentnim emocijama iz ove krizne faze i ine je jo teom. Borba suprotnih tenji i poriva (ambivalencija) u djetetu na relaciji separacija-individuacija je na vrhuncu. I. Predkolska dob: 0.- 5. / 6.g.

Tijekom tree godine ivota odvija se zavrna faza separacije-individuacije (M. Mahler). Mnoge djetetove ego funkcije (percepcija, govor, miljenje, pamenje, hodanje, motorike aktivnosti, imaginacija, fantazija, igra, sposobnost odgaanja trenutnog zadovoljenja potreba, testiranje-procjena realiteta) su sve razvijenije. Dijete poinje govoriti JA, MOJE, i ima sve naglaenije potrebe za samostalnim akcijama, sve ee oponira. To znai da je stvorena bazina predodba o vlastitoj osobnosti, snazi vlastite volje i razliitosti od svih drugih.

Moglo bi se rei da je dijete postalo osoba, to je temelj razvoja njegova bazinog identiteta. I. Predkolska dob: 0.- 5. / 6.g.

U treoj-etvrtoj godini dijete ulazi u falusnu ili genitalnu fazu (S. Freud) u kojoj otkriva vlastiti spol i polagano od djeteta postaje djevojica ili djeak. Bezuvjetnoj majinoj ljubavi u odnosu prema djetetu pridruuje se u sve veoj mjeri uvjetovana, oeva ljubav. Dijete je u pravom ljubavnom trokutu (iz dijade u triangulaciju).

Razrjeenje situacije trokuta u djetetov svijet i ivot unosi pored ostalog i dimenziju budunosti. Prorada Edipovog konflikta u ovoj fazi jest put ka tome da djevojica i djeak kad odrastu postanu ena i mukarac. I. Predkolska dob: 0.- 5. / 6.g.

Da bi to bilo mogue dijete se treba dovoljno (ne premnogo) odvojiti od jednog roditelja (istog spola) i prikloniti (ne premnogo) drugom, suprotnog spola. Istovremeno treba postii i dovoljnu (ne preveliku) distancu od oba roditelja, kako bi moglo dovoljno dobro uravnoteiti agresiju i ljutnju s pozitivnim osjeajima. U tome je vana uloga kastracijskog straha (Freud) ili straha od kazne (razvoj Superega). I. Predkolska dob: 0.- 5. / 6.g.

-Djeak se treba prvo emocionalno odvojiti - distancirati od majke. Umjesto natjecanja s tatom za majinu panju, razvit e veu privrenost s njim i oni e se zbliiti na osnovi muke solidarnosti. Iz ljubavi (ili straha od kazne?) prema tati nastojat e ga prvo oponaati (identifikacija s mukim modelima ponaanja), a kasnije i nadmaiti pobijediti. Biti jai, pametniji, zgodniji, armantniji, uspjeniji i sl. u buduem ivotu e biti osnova kompeticije s drugim mukarcima u nastojanju da osvoji eljenu djevojku. Prvotna naklonost prema majci se sada transformira u elju da je zatiti, a naklonost i ljubav se s nje premjeta na djevojke. Obzirom da je prva osoba za koju se djeca oba spola emocionalno vezuju - majka, prorada Edipovog konflikta e biti razliita kod djeaka i djevojica.

- Djevojicu od poetka vezanu za majku, takoer privlai i otac.U nastojanjima da se s njim zblii, da mu bude posebna, nailazi na majku kao rivala to uvjetuje da prema njoj ee osjea ljutnju ali i strah od kazne. Vremenom se borba da majku istisne iz privilegirane pozicije u tatinom ivotu, pretvara u saveznitvo po enskoj liniji i ona se poistovjeuje s majkom. Sposobnost osvajanja mukaraca, koju ju je od majke nauila, moe usmjeriti prema drugim, dostupnim, slobodnim mukarcima. Tu e se natjecati s drugim djevojkama iste dobi kako bi nala svog mukarca.

Usvajanje i prihvaanje vlastite spolne pozicije u drutvu, pravila ponaanja izmeu spolova i ljudi u grupi i drutvu openito, osjeaj za moralnost i sl. jest znak da je u djetetovoj linosti stvoren onaj dio koji je Freud nazvao Superego. Superego predstavlja osnovu moralne svijesti i glasa savjesti koja u najveoj mjeri djeluje nesvjesno, tj. automatski.

Uspjeno razrjeenje edipalne faze omoguuje djetetu da se emocionalno stabilizira i smiri. Veliki dio emocija (psihike energije), koji je bio usmjeren na trokut s roditeljima je, uspjenom identifikacijom s roditeljem istog spola, sada slobodan.

U sredite djetetova svijeta i interesa ulazi izvanobiteljska stvarnost, a time i njegova budunost. Ono polazi u kolu, dobiva prostor da u sve veoj mjeri samostalno, bez neposredne pomoi roditelja, ide svojim ivotnim putem, da smo kreira svoje odnose s vrnjacima i s uiteljima. Mogue pogreke i propusti u dotadanjem odnosu prema djetetu, nesnalaenja roditelja, priroda njihovog odnosa, obiteljska kultura i klima, problemi i konflikti, na neki nain postaju javni i ne moe ih se vie skrivati kao u mlaoj djetetovoj dobi. II. Latencija: 5./ 6.g. do 10./ 12.g.

Razdoblje latencije se dakle nastavlja na edipalnu fazu razvoja linosti i traje od 5.g. do 10./12.g. Prelatencija traje od 5.-8.g., a latencija u uem smislu od 8.-10./12.g. U njoj se prethodne razvojne faze djelomice ponavljaju. Zato je logino je da e u ovoj fazi i dalje biti vrlo prisutne emocije, aktivnosti i problemi koji su nastavak prorade prijanjih: oralnih, analnih, ali i edipalnih problema. Osnovno obiljeje ove dobi je raskorak izmeu svjesnog i nesvjesnog, izmeu manifestnog ponaanja koje je mirno i dobro, i unutarnjih, skrivenih i tajnovitih konflikata iju jezgru tvori prije svega borba protiv masturbacije. II. Latencija: 5./ 6.g. do 10./ 12.g.

Ako letimice promatramo dijete kolske dobi, moe nam izgledati da je latencija mirna i da se u njoj nita bitno i zanimljivo ne dogaa. Dijete, na prvi pogled jest pravi ak, razborito je, mirno i uredno, suzdrano, pribrano i kontrolirano, lako odgojivo, suradljivo, poslunog i pristojnog ponaanja, u toj mjeri da moe djelovati jako dosadno, nezanimljivo i nematovito. To je na primjer uoljivo u crteima u kojima se beskrajno ponavljaju isti, stereotipni motivi kue, cvijea, broda ili rata. II. Latencija: 5./ 6.g. do 10./ 12.g. a) Prelatencija: 5./6.g.- 8.g.

Superego kao predstavnik svijesti i savjesti jaa, to pored ostalog ima za posljedicu vei osjeaj dunosti i odgovornosti. Zbog rigidnog superega tipini kolarac je pravi mali opsesivac (rije je o normalnoj, u ovoj fazi tipinoj opsesivnosti) tako da su oni strastveni kolekcionari razliitih stvari (skupljaju salvete, sliice, kemijske, znake, marke, pisma, stari novac i sl.). Mnogi rituali su prisutni u obavljanju svakodnevnih aktivnosti (higijena, uenje, put do kole, igre s vrnjacima i sl.), sve se mora obaviti tono prema protokolu, inae se cijela pria mora ponoviti. a) Prelatencija: 5./6.g.- 8.g.II. Latencija: 5./ 6.g. do 10./ 12.g.

Na socijalnoj, interpersonalnoj razini u prvom razredu osnovne kole uiteljica po emocionalnom znaaju zauzima mjesto roditelja i postaje najvanija osoba u koju se dijete zaljubljuje, za iju se naklonost i ljubav nastoji boriti. U tom odnosu dijete, prvi puta izvan obitelji uvjebava svoju sposobnost osvajanja ali i noenja s vlastitim i tuim rivalitetom. Paralelno, a djelomice i zbog te novootkrivene ljubavi, djeca postaju sve kritinija prema roditeljima.Vrnjaci postaju sve vaniji u ivotu, djeca se sve vie drue, sve vie odabiru prijatelje prema vlastitom izboru. Kriterij za druenje dijete bazira se na identifikaciji, pa za igru bira djecu to sliniju sebi (narcistini izbor).

Grupe za igru u ovom periodu su mjeovite po spolu. a) Prelatencija: 5./6.g.- 8.g.II. Latencija: 5./ 6.g. do 10./ 12.g.

Vremenom spolne razlike meu djecom postaju sve vee i oitije, to je potaknuto tjelesnim promjenama koje donosi pubertet. Velike i burne tjelesne i hormonalne promjene bitno mijenjaju ponaanje djeteta, ali i njegove odnose prema vrnjacima. Probueno i promijenjeno tijelo budi potpuno novi, nepoznati, svijet. Dijete kao da vie ne stanuje u vlastitome tijelu i ne prepoznaje ga, ono postaje izvorom dubokih nepoznanica, opasnosti i strahova. Podjele i podvojenosti izmeu spolova postaju sve naglaenije i jasna spolna pripadnost jednoj ili drugoj grupi je iznimno vana. b) Latencija u uem smislu: 8.g.-10./12.g.II. Latencija: 5./ 6.g. do 10./ 12.g.

Spolno nedovoljno diferencirane osobine i ponaanja pojaavaju ve postojee strahove, od ega se djeca brane masivnim i snanim projekcijama, okrutnim osudama i etiketiranjima. to su okrutniji u etiketiranjima to su uplaeniji i nesigurniji u vlastitu spolnu pripadnost. Grupe homogene po spolu su logina posljedica projekcije strahova od suprotnog spola. Usporeivanjem s djecom istoga spola jaaju vlastitu spolnu poziciju i ulogu.

Dijete sve nestrpljivije odbija roditeljske njenosti i maenja, posebno od roditelja suprotnog spola, (nisam vie mala beba). U odnosu s roditeljem istoga spola sve je oitiji rivalitet, konflikti i kriticizam, njihova detronizacija polako poinje. Ono se sve slobodnije natjee s njim za panju roditelja suprotnog spola. II. Latencija: 5./ 6.g. do 10./ 12.g. b) Latencija u uem smislu: 8.g.-10./12.g.

Dobru prilagodbu djeteta otkriva pojaano druenje s vrnjacima i odraslima izvan obitelji i razvoj svjesnog dijela linosti, mnogih vjetina i aktivnosti, prihvaanje pravila koje nameu obitelj i drutvo. b) Latencija u uem smislu: 8.g.-10./12.g.II. Latencija: 5./ 6.g. do 10./ 12.g.

Prelazak iz faze latencije u preadolescenciju M. Vincent naziva fazom kaosa, a Anna Freud fazom sloma djejeg morala i u njoj vidi seriju ozbiljnih tekoa u djetetovom ivotu zbog mnogih oblika antisocijalnog ponaanja (Nikoli, 1988). U odnosu na prijanju fazu, ponaanje se sada pokvarilo u mnogim (skoro svim) aspektima, od kolskog (ne)uspjeha do odnosa prema autoritetima. Pad interesa za kolu, loa koncentracija, prvi snaniji prkosi i oponiranja, svadljivost i neposluh, agresivno ponaanje i ispadi u koli su esti. Teko su odgojivi, pasivni, nezainteresirani, neosjetljivi na osjeaje i potrebe drugih, sebini i egoistini, neposluni, kao da ih je nemogue motivirati za bilo kakvu suradnju s odraslima. III. Adolescencija a) Preadolescencija: 10./12. g. 14.g.

III. Adolescencija Neuredni su, kako u ispunjavanju kolskih obveza tako i u odravanju higijene i reda u svojoj sobi npr. esti su ispadi sa sirovom seksualnou ili agresivnou prema mlaoj djeci i slabijim osobama, naglaeno su skloni izrugivanju i podsmjehu. Odgojne metode koje su u ranijoj dobi bile efikasne sada padaju u vodu. Svi sudionici odgojnog procesa, i roditelji i nastavnici u koli se osjeaju bespomono, iscrpljeno i krajnje izmueno brojnim i stalnim frustracijama. Dijete kao da stalno oscilira izmeu potreba da kontrolira situaciju (da sve samo moe, sve samo najbolje zna) s jedne strane, dok s druge strane ima faze kada trai da ga se kontrolira, da drugi misle za njega i umjesto njega. a) Preadolescencija: 10./12. g. 14.g.

Odrasli doivljavaju kao da ih dijete svojim ponaanjem svjesno i namjerno provocira i izaziva, traei kaznu, testirajui njihovu izdrljivost i emocionalne kapacitete do krajnjih granica. Ve su ranije spomenute tjelesne promjene koje dolaze s pubertetom. Djevojica i djeak odista ne stanuju vie u svome tijelu.injenica da vlastito tijelo izmie kontroli, da je otueno, pojaava osjeaj bespomonosti, pa je za doivljaj sebe jako bitno to drugi o njemu kau. Hormonalno buenje pored ostalog ima za posljedicu i buenje nagonskog dijela linosti. Narasli pritisak sirovih agresivnih i probuenih seksualnih interesa i poriva nadilazi snagu djetetove samokontrole, njegovog Ega i Superega te je osjeaj bespomonosti jo jai. a) Preadolescencija: 10./12. g. 14.g.III. Adolescencija

Ego je preslab (nedovoljno zrelo) da se s tako naraslim pritiskom sirovog nagonskog nosi, ono je pod stalnom opsadom strahova i ne moe funkcionirati. Krajnjim naporom stvara mnoge neurotske simptome kako bi odralo kakvu-takvu ravnoteu u linosti. No, kako su obrane ega iscrpljene u toj borbi, logina je posljedica da e jedan dio sirovih nagonskih poriva probiti barijeru svjesne kontrole i ispoljiti se u ponaanju na potpuno nedolian, antisocijalni nain.

Zbog svega toga sm preadolescent je u kaosu, ne moe vladati sobom, razdiru ga prejaki nagonski porivi s kojima se ne moe nositi, uplaen je i izgubljen, povremeno jako inhibiran, povremeno jako agitiran i iritabilan, beznadno osamljen i depresivan. a) Preadolescencija: 10./12. g. 14.g.III. Adolescencija

Odbijanje roditelja, dranje njih na distanci od svega to je njihov osobni svijet, oponiranje i omalovaavanje roditeljskog ponaanja, stavova, odbojnost prema svemu to oni rade, miniranje njihova autoriteta i sl. jesu tim snanije u ponaanju to su nesvjesne elje za bliskou s njima vee. Na neki nain se preadolescent ponaa po modelu: lake je rastati se u svai, svaa i konflikt ga oslobaaju osjeaja krivnje. Bliskost s roditeljima je u sreditu konflikta, pa je prema tome potpuno pogreno roditeljsko nastojanje da se priblie djetetu i pomognu mu, efekt je upravo suprotan, jako mogu pogorati stvari.Pomo strane i nepoznate osobe je u tom smislu djelotvornija. a) Preadolescencija: 10./12. g. 14.g.III. Adolescencija

Pojam tzv.obiteljskog romana: Poveanje kritinosti prema roditeljima koje je poelo u latenciji, prua djetetu mogunost da svoje roditelje puno realnije procijeni nego to je to moglo u ranome djetinjstvu, kada ih je idealiziralo.Taj novi pogled djeteta na roditelje je dramatino razliit od prijanjeg. Djeca u ovakvim psiholokim okolnostima razvijaju fantazam da su ona plemenitog roda i podrijetla, da su iz nekih neobinih razloga i okolnosti bili naputeni od svojih pravih, plemenitih roditelja (idealiziranih, svemonih, sveznajuih savrenih roditelja kakve ih je dijete doivljavalo u ranome djetinjstvu).Privremeno su bila povjerena na brigu obinim ljudima (aktualni roditelji) od kojih e kasnije otii i napustiti ih da bi ila u potragu i borbu za svoja prava i pozicijom u drutvu, na koje po svome roenju (plemenitom podrijetlu) imaju pravo. a) Preadolescencija: 10./12. g. 14.g.III. Adolescencija

Preadolescent e beskompromisno ruiti iluzije o roditeljima.

Poet e realnije sagledavati socijalne i profesionalne pozicije i (ne)uspjenost oca i majke i vidjeti ih u njihovom pravom svijetlu, kao obine i jednostavne ljude. To to su ga roditelji razoarali, to su tako obini ljudi, preadolescent im nee lako oprostiti. Otre i grube kritike, predbacivanja i diskvalificiranja se zbog toga nastavljaju dulje vrijeme. Kako na roditelje ne moe vie raunati, onda nema ni razloga sluati njihove savjete ili naredbe. Vie mu nisu autoritet. Ovaj fantazam je prva naznaka stvaranja ideala ega, tj. slike kakav bih ja htio biti. Objekte za identifikaciju e sada preadolescent traiti izvan obitelji. a) Preadolescencija: 10./12. g. 14.g.III. Adolescencija

Tijekom ove razvojne faze bi trebalo doi i do emocionalnog i socijalnog i seksualnog sazrijevanja. Adolescent je (esto i cijela obitelj) u razvojnoj (tranzitornoj) krizi koja je po svojoj sutini depresivna, jer se odvaja od roditelja i svoga djetinjstva. Moglo bi se rei da se adolescent bori s dilemom: odrasti ili ne odrasti tj. emocionalno se odvojiti od roditelja.Faze prijanjeg psiholokog razvoja se na neki nain ponavljaju, stari nedovreni poslovi, konflikti i problemi iz djetinjstva sada izbijaju na vidjelo. Starim se problemima i strahovima iz prijanjih faza (posebno iz latencije u uem smislu) pridruuju novi, vezani za seksualnost s kojima se mnogi mladi ljudi teko nose. b) Adolescencija u uem smislu: 14.g.-21./22.g. III. Adolescencija

1. Stvaranje i prihvaanje seksualnog identiteta koje bi trebalo zavriti prihvaanjem institucije braka. Seksualno probueno tijelo postaje izvor opasnosti i strahova jer nad njime nemaju kontrolu. Tekoe u stvaranju i prihvaanju slike vlastita tijela se manifestiraju masturbacijom i strahovima od nje. Vlastito tijelo kao da pripada nekome drugom ili kao da ne postoji. To je vidljivo u autodestruktivnim ponaanjima usmjerenima prema tijelu: bulimija, anoreksija, suicidi, uzimanje droga, ekscesivni promiskuitet i sl. 2. Separacija (emocionalna) od roditelja. Psihika energija i osjeaji koji su bili usmjereni prema roditeljima se s njih povlae. Ti se osjeaji preusmjeravaju prema vlastitom Egu, prema vrnjacima istoga spola (prijateljstva) a kasnije heteroseksualno. Odvajanje od roditelja je bolan proces propraen reakcijom alosti. Osim usmjeravanja prema vrnjacima adolescent traga za idealnim ocem tj. za idealima. Osnovni zadaci koji se postavljaju pred adolescenta i koje bi on trebao obaviti su:

3. Smanjenje ovisnosti o grupi vrnjaka i uvrivanje strukture linosti identifikacijom. Ovisnost o grupi vrnjaka je vea to je adolescent nesvjesno vie vezan za roditelje, a smanjuje se zavretkom separacije od njih. Putem pripadnosti grupi vrnjaka adolescent uvruje svoj seksualni identitet, separaciju od roditelja i strukturu svoje linosti. Kada to odradi adolescent je spreman za partnerski odnos, gdje je dovoljna jedna osoba a ne cijela grupa.

4. Stabilizacija i konsolidacija autentinog selfa (sveukupni tjelesni, psiholoki-emocionalni i socijalni doivljaj sebe). U adolescenciji se formira seksualni identitet. On bi se trebao integrirati s bazinim (u prijanjim razvojnim fazama formiranim) identitetom u autentini self doivljaj vlastite osobitosti i posebnosti. Osnovni zadaci koji se postavljaju pred adolescenta i koje bi on trebao obaviti su:

Tekoe u formiranju autentinog selfa mogu izazvati breakedown ili potencijalni psihiki slom (Nikoli, 1988) koji se moe manifestirati kroz etiri grupe psihikih smetnji: dekorporalizacija postizanje osjeaja tjelesnog nepostojanja kroz toksikomaniju, masturbaciju, anoreksiju, ekscesivni promiskuitet

depersonalizacija adolescenti vie ne znaju tko su ili ne prepoznaju svoj lik u zrcalu

detemporalizacija osjeaj bezvremenosti koji je posljedica nepostojanja egzistencije u davnoj prolosti (vrijeme je organizator naih aktivnosti, ega na primjer nema kod psihotinih pacijenata)

asketizam ili beskompromisno pridravanje i potivanje moralnih principa.

Preko identifikacije s istospolnim roditeljem dijete stjee svjesnost o svom spolu i razvija svoj spolni identitet.to je dijete uspjenije prihvatilo oba roditelja, uz svu slinost i svu razliitost tog odnosa, to je uspjeniji razvoj njegovog identiteta.Roditelji ne mogu izbjei da u svoje veze s djetetom unesu slinosti kakve su njihovi roditelji imali s njima.

Majka koja je sigurna u svoj spol pomoi e keri da prihvati svoju vlastitu enstvenost. Otac siguran u svoju mukost pomoi e sinu da stekne analognu sigurnost. IV. Faza zrelosti

Odatle proizlazi sposobnost zdrave ene da razumije specifine potrebe mukarca i, reciprono, sposobnost zdravog mukarca da razumije potrebe ene.

Tako uspjeno razvijeni identitet, prvo bazini, potom spolni, omoguava daljnji razvoj zrelosti, a olakava potekoe u involuciji.Prosjean pojedinac bi relativno skladno trebao biti uklopljen u novostvorenu obitelj, radnu i socijalnu sredinu.

IV. Faza zrelosti

Literatura:

Balint M, Balint E, Gosling R, HildebrandA. A study on doctor. London:Tavistock Publications;1966.2. Bowlby J. Attachment and loss. Vol.1. New York: Basic Books; 1969.3. Fairbairn WRD. An object-relatios theory of the personality. New York: Basic Books; 1952.4. Freud S.(1916) Fixation to traumas the unconscious. Standard edition, vol. XII. London: Hogarth Press; 1966.5. Freud S. (1923) The ego and the mechanisms of defense. Standard edition, vol.IV. London: Hogarth Press; 1966.6. Freud S. (1926) Inhibition, symptoms and anxiety. Standard edition, vol. XX. London: Hogarth Press; 1973.7. Hartmann H. Essays on ego psychology: selected problems in psychoanalytic theory. New York: International Universities Press; 1964.8. Klein M. (1948) On the theory of anxiety and guilt. Reprinted in Envy and gratitude and other works, 1946-1963. New York: Delacorte Press; 1975.9. Mahler MS, Pine F, Bergmann A. The psychological birth of the human infant: Symbiosis and individuation. New York: Basic Books; 1975.10. Nikoli S. Mentalni poremeaji u djece i omladine: Znanstveni temelji klinike prakse. Zagreb: kolska knjiga; 1988.11. Spitz R. The first year of life. New York: International Universities Press; 1965.12. Winnicott DW. The maturational processes and the facilitating environment. Studies in the theory of emotional development. London: Hogarth Press; 1976.