1

UDRUGA UPRAVNIH I BIROTEHNIČKIH ŠKOLA ZAGREB, Varšavska 17

Autorice:

Radoslava Gregov Vesna Gržan Ondina Mesar

Mirjana Pavić

U P R A V N I P O S T U P A K

IV. razred I. polugodište

Priručnik za nastavnike

© Nije dozvoljeno javno upotrebljavati ili reproducirati niti jedan dio priručnika

Zagreb, 31. listopada 2010.

2

PRVI DIO - UVOD U PREDMET

OPĆE ODREDBE

1.1. POJAM UPRAVNOG POSTUPKA

Upravni postupak je skup procesnih pravila o redu i obliku radnji pri

donošenju upravnih akata kao i o obliku tih akata.

Razlikujemo opći upravni postupak i posebne postupke. Opći upravni

postupak ureĊen je Zakonom o općem upravnom postupku (skraćeno ZUP-

om NN br. 47/09), a posebni postupci - posebnim zakonima.

Zbog lakšeg razumijevanja pojma upravnog postupka i temeljnog zakona po kojem se isti vodi –ZUP-a; potrebno je podsjetiti se da je jedna od klasičnih

podjela propisa na materijalno i formalno (postupovno, procesno) pravo.

Materijalno pravo su one norme koje propisuju zapovijedi, zabrane

ili povlaštenja za ponašanje i sankciju (posljedicu) ako se to ponašanje ne

ispuni. To znači da materijalno pravo odreĎuje prava i duţnosti pravnih

subjekata (fizičkih i pravnih osoba) u pojedinim pravnim područjima. Npr. iz područja obiteljskog prava materijalno pravo su norme kojima su regulirana

prava i duţnosti pravnih subjekata, a koje su sadrţane u Obiteljskom zakonu.

Formalno pravo su one norme koje odreĊuju kako će se, u kojem

obliku ili formi materijalno pravo provoditi. To su propisi koji odreĊuju

naĉin, tijek i oblik voĊenja nekog postupka. Sudovi npr. vode kazneni i

parnični postupak. Način, tijek i oblik kaznenog postupka propisuje Zakon o kaznenom postupku (skraćeno ZKP); dok način, tijek i oblik parničnog postupka

ureĎuje Zakon o parničnom postupku (skraćeno ZPP).

ZUP odreĎuje način, tijek i oblik voĎenja upravnog postupka pa se prema tome taj Zakon ubraja u skupinu formalnih, postupovnih ili procesnih propisa.

Kad vodi upravni postupak sluţbena osoba uvijek mora primijeniti ZUP kao

formalni propis. Ako je posebnim zakonom propisan posebni postupak, onda se primjenjuje taj propis, a ZUP samo supsidijarno.

Po ZUP-u postupaju javnopravna tijela a to su:

- tijela drţavne uprave - druga drţavna tijela (zavodi, ravnateljstva, uredi)

- tijela jedinica lokalne i područne samouprave

- pravne osobe koje imaju javne ovlasti

3

ZUP-om se ureĎuju pravila na temelju kojih tijela drţavne uprave i druga

drţavna tijela, tijela jedinica lokalne i područne samouprave, pravne osobe koje imaju javne ovlasti (javnopravna tijela) postupaju i rješavaju u upravnim

stvarima.

Upravna stvar je svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom

postupku rješava o odreĊenom pravu, obvezi ili pravnom interesu

pojedinca, pravne osobe ili druge osobe neposredno primjenjujući zakone,

druge propise i opće akte kojima se ureĊuje to upravno podruĉje.

1.2. POJAM I VRSTE NADLEŢNOSTI

Upravni postupak moţe voditi samo ono tijelo koje na temelju zakona

ima pravo i duţnost voditi taj postupak.

Nadleţnost predstavlja skup ovlaštenja i duţnosti koje za postupanje

odreĎenih tijela propisuje pozitivan pravni poredak. Zato moţemo reći da je nadleţnost pravo i duţnost odreĊenog tijela da obavlja odreĊenu vrstu

poslova na odreĊenom teritoriju odnosno podruĉju.

Nadleţnost u upravnom smislu je pravo i duţnost nekog tijela da vodi upravni postupak u odreĎenoj upravnoj stvari i da donese rješenje kojim

odlučuje o toj stvari. Samo to tijelo moţe i mora rješavati upravne stvari koje su

mu stavljene u nadleţnost, a nikako neki drugi.

Vaţno je upamtiti da je nadleţnost istodobno i pravo i duţnost rješavanja

odreĎene stvari. Javnopravno tijelo ne smije odbiti rješavati stvar za koju je

nadleţno jer bi inače taj odnos ostao neriješen, a stranka ima pravo da njen slučaj bude riješen od nadleţnog tijela. Zbog svega navedenog zaključujemo da

su propisi o nadleţnosti vrlo strogi i da se od njih ne moţe odstupati. Tijekom

upravnog postupka tijelo mora kontinuirano voditi, po sluţbenoj duţnosti, računa o svojoj nadleţnosti; prekinuti svaki rad na postupku ako ustanovi da za

isti više nije nadleţno i predmet uputiti nadleţnom tijelu i o tome obavijestiti

stranku, a ukoliko ne moţe ustanoviti koje je tijelo nadleţno - rješenjem će

odbaciti podnesak kojim je postupak pokrenut. To je vaţna procesna obveza tijela.

O nadleţnosti se dakle ne mogu sporazumijevati organi i stranke, niti sami organi niti same stranke, već je ona ureĎena isključivo zakonom.

4

Nadleţnost moţe biti razvrstana na različite načine. U Republici

Hrvatskoj razlikuju se apsolutna i relativna nadleţnost, a u okviru relativne nadleţnosti razlikuju se stvarna i mjesna nadleţnost.

Članak 15. ZUP-a. govori o stvarnoj nadleţnosti, a čl. 16. o mjesnoj nadleţnosti. Za rješavanje u upravnim stvarima tijelo mora imati i stvarnu i

mjesnu nadleţnost.

STVARNA NADLEŢNOST U UPRAVNOM POSTUPKU

Prema spomenutom čl. 15. ZUP-a „stvarna nadleţnost javnopravnih tijela odreĎuje se zakonom kojim se ureĎuje pojedino upravno područje ili odreĎuje

nadleţnost javnopravnih tijela". Ako se ne moţe utvrditi koje je javnopravno

tijelo stvarno nadleţno, utvrĎuje se prema naravi (karakteru) upravne stvari ili se

daje u nadleţnost javnopravnom tijelu nadleţnom za poslove opće uprave. Radi se dakle o pravu i duţnosti nekog tijela da obavlja odreĎenu vrstu

poslova. Bit stvarne nadleţnosti je vrsta poslova. Odgovara na pitanja: Što

tko radi? Koju vrstu poslova?

MJESNA NADLEŢNOST U UPRAVNOM POSTUPKU

Mjesna nadleţnost je pravo i duţnost tijela da poslove iz svoje stvarne

nadleţnosti obavlja na odreĎenom području. Bit mjesne nadleţnosti je teritorij

odnosno podruĉje.

Mjesnu nadleţnost, tj. granice područja na kojem će pojedina tijela imati pravo i duţnost obavljati odreĎenu vrstu poslova, ne odreĎuje ZUP, već propisi

o političko-teritorijalnoj podjeli Republike Hrvatske.

Iako ZUP ne odreĎuje ni stvarnu ni mjesnu nadleţnost, on ipak daje neke odredbe o nadleţnosti bez kojih se ne bi moglo pouzdano utvrditi koje je tijelo

nadleţno makar bi se znala vrsta poslova i područje.

Usprkos pravila da se mjesna nadleţnost odreĎuje prema propisima o organizaciji pojedinih tijela, ZUP propisuje da se mjesna nadleţnost odreĎuje na

sljedeći način, ako posebnim propisima nije drugačije odreĎeno:

a) u stvarima koje se odnose na nekretninu – prema mjestu gdje se nekretnina nalazi;

5

b) u stvarima koje se odnose na brod ili zrakoplov ili u kojima je povod

za voĎenje postupka nastao na brodu ili zrakoplovu – prema matičnoj luci broda odnosno matičnom pristaništu zrakoplova.

c) u stvarima koje se odnose na poslovnu ili drugu djelatnost stranke – prema mjestu sjedišta stranke, odnosno prema mjestu gdje se djelatnost

obavlja

d) u stvarima koje se odnose na djelatnost javnopravnih tijela ili pravne

osobe - prema mjestu njihova sjedišta ili područne jedinice kad se

djelatnost odnosi na tu jedinicu

e) u ostalim stvarima – prema prebivalištu stranke. Ako stranka nema

prebivalište u RH, nadleţnost se odreĎuje prema mjestu njezina

boravišta, a ako nema ni boravište - prema mjestu njezina posljednjeg prebivališta odnosno boravišta u RH;

f) ako se mjesna nadleţnost ne moţe utvrditi ni na jedan od opisanih

načina, onda se odreĎuje prema mjestu gdje je nastao povod za

voĎenje postupka;

Stranka u upravnom postupku moţe biti aktivna ili pasivna. Ako u

upravnom postupku postoji aktivna stranka (ona na čiji je zahtjev postupak

pokrenut) i pasivna stranka (ona protiv koje se vodi postupak), mjesna

nadleţnost tijela odreĊuje se uvijek prema pasivnoj stranci.

Ako su istodobno nadleţna dva ili više tijela, nadleţno je ono tijelo koje je

prvo pokrenulo postupak, ali se mjesno nadleţna tijela mogu sporazumjeti koje

će od njih voditi postupak to se naziva sporazum o mjesnoj nadleţnosti.

Tijekom cijelog postupka svako tijelo obvezno je po sluţbenoj

duţnosti paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadleţnost.

SUKOB NADLEŢNOSTI

Sukob nadleţnosti je razmimoilaţenje u shvaćanjima izmeĊu dva ili

više tijela o tome koje od njih je nadleţno za voĊenje upravnog postupka u

odreĊenoj upravnoj stvari. Sukob nadleţnosti moţe biti pozitivan i

negativan.

Pozitivan sukob nadleţnosti postoji kad dva ili više tijela smatraju da su

nadleţni voditi upravni postupak u odreĎenoj upravnoj stvari.

6

Negativan sukob nadleţnosti postoji kad dva ili više tijela odbijaju voĎenje upravnog postupka u odreĎenoj upravnoj stvari, jer smatraju da za isti

nisu nadleţni.

Sukob nadleţnosti je stanje koje je vrlo neugodno kako za stranku tako i

za upravna tijela, pa ga je potrebno u što kraćem roku riješiti. Zato se pokreće

postupak za rješavanje sukoba nadleţnosti. U tom postupku mora biti

riješeno koje je od tijela koja su došla u sukob nadleţnosti na temelju zakona nadleţna za voĎenje tog postupka.

Postupak odlučivanja o sukobu nadleţnosti pokreće se na prijedlog tijela koje je posljednje rješavalo o nadleţnosti ( po sluţbenoj duţnosti) ili na

prijedlog stranke.

O sukobu nadleţnosti odlučuje javnopravno tijelo drugog stupnja u djelokrukgu kojeg se nalazi ta upravna stvar, a ako takvog tijela nema, onda o

sukobu nadleţnosti odlučuje središnje tijelo uprave nadleţno za poslove opće

uprave.

Rješenje kojim se odluĉuje o sukobu nadleţnosti ne moţe se pobijati

ţalbom niti pokrenuti upravni spor.

Novost u novom ZUP-u je članak 21. zajedniĉka odluka u upravnoj

stvari.

Moguće je da u rješavanju o upravnoj stvari dva javnopravna tijela ili više

njih bude nadleţno za postupanje u toj pravnoj stvari. Tada se janopravna tijela

moraju sporazumjeti koje će tijelo donijeti odluku o upravnoj stvari, ali u njoj

moraju biti navedene i odluke drugih javnopravnih tijela.

Jedinstveno upravno mjesto je takoĊer novina prema ĉl. 22 ZUP-a.

Ako je za ostvarenje nekog prava potrebno voditi više upravnih postupaka,

stranci će se omogućiti da na jedinstvenom upravnom mjestu u javnopravnom tijelu podnese sve zahtjeve, koji će se po sluţbenoj duţnosti dostaviti nadleţnim

javnopravnih tijelima.

7

2. TIJELA KOJA VODE UPRAVNI POSTUPAK

(JAVNOPRAVNA TIJELA)

2.1. ORGANIZACIJA UPRAVE

Prvo je potrebno objasniti pojam javnopravnog tijela. To je pojam koji

obuhvaća i upravnu funkciju koju obavljaju organi drţavne uprave i upravnu funkciju koju obavljaju razna izvandrţavna tijela, moţemo ih nazvati pravne

osobe koje imaju javne ovlasti.

Nositelji upravnih funkcija u Republici Hrvatskoj jesu:

1. tijela drţavne uprave;

2. druga drţavna tijela;

3. ustanove i druge pravne osobe koje imaju javne ovlasti;

4. tijela jedinica podruĉne ili regionalne i lokalne samouprave i

Tijela drţavne uprave

Kao najznačajniji u sustavu javne uprave, a u skladu sa Zakonom o

sustavu drţavne uprave, jesu tijela ili organi drţavne uprave. To su:

- ministarstva;

- središnji drţavni uredi Vlade Republike Hrvatske (kraće: središnji

drţavni uredi);

- drţavne upravne organizacije;

- uredi drţavne uprave u ţupanijama.

Druga drţavna tijela

Druga drţavna tijela obavljaju funkcije drţavne vlasti radi kojih su

ustrojeni, ali im se mogu staviti u nadleţnost i odreĎeni upravni poslovi koji su u

svezi s njihovom funkcijom. To mogu biti: Sabor Republike Hrvatske, Predsjednik Republike Hrvatske, Vlada Republike Hrvatske, Ustavni sud

Republike Hrvatske, sudovi i to sudovi opće nadleţnosti na čelu sa Vrhovnim

sudom Republike Hrvatske, trgovački sudovi i Visoki trgovački sud Republike

Hrvatske, Upravni sud Republike Hrvatske, prekršajni sud i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske i Drţavno odvjetništvo.

Ustanove i druge pravne osobe koje imaju javne ovlasti

Ustanova je pravna osoba čije je osnivanje i ustrojstvo ureĎeno Zakonom

o ustanovama. Ustanove se osnivaju radi trajnog obavljanja djelatnosti odgoja i

obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, športa, tjelesne kulture, tehničke

8

kulture, skrbi o djeci, zdravstva, socijalne skrbi, skrbi o invalidima i druge

djelatnosti.

Nadzor nad zakonitošću rada ustanove i općih akata obavlja nadleţno

ministarstvo, ako zakonom nije odreĎeno da taj nadzor obavlja drugo tijelo drţavne uprave.

Tijela jedinica podruĉne ili regionalne i lokalne samouprave

Razlikujemo predstavnička i izvršna tijela u jedinicama područne ili

regionalne i lokalne samouprave. Predstavničko tijelo u jedinici područne ili

regionalne samouprave ili ţupanije – ţupanijska skupština, a predstavnička tijela u jedinicama lokalne samouprave –općine i grada - općinsko i gradsko vijeće.

Izvršno tijelo u ţupaniji je ţupanijsko poglavarstvo na čelu sa ţupanom, a

u općini i gradu to su općinsko i gradsko poglavarstvo sa općinskim načelnikom i gradonačelnikom. Ta tijela kao i pravne osoba s povjerenim javnim ovlastima

mogu obavljati odreĎene povjerene im poslove drţavne uprave.

Za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica područne ili

regionalne i lokalne samouprave kao i poslova drţavne uprave prenijetih na te

jedinice ustrojavaju se upravni odjeli i sluţbe (upravna tijela).

3. PRAVNA POMOĆ

U upravnom postupku svako tijelo obavlja upravne poslove na svom

području na kojem je mjesno nadleţno, tj u granicama svojeg područja. No,

često je potrebno da se pojedine sluţbene radnje obave izvan područja nadleţnog tijela.

Pravna pomoć je pravni institut koji se sastoji u tome da zamoljeno

tijelo obavi neku sluţbenu radnju umjesto drugog tijela koje vodi upravni

postupak. Ono time pruţa pravnu pomoć tijelu koje mu se obratilo zbog

svoje nenadleţnosti ili radi ostvarivanja naĉela ekonomiĉnosti postupka. 1. Pravna pomoć traţi se iz razloga nenadleţnosti - kad tijelo koje vodi

upravni postupak treba radi utvrĎivanja činjeničnog stanja izvesti neki

dokaz npr. saslušati svjedoka kojem je prebivalište izvan područja

nadleţnosti tijela koje vodi upravni postupak ili treba obaviti očevid na nekretnini koja se nalazi na području na kojem nije nadleţno

spomenuto tijelo, pa ga zato ne moţe izvesti, već mora traţiti pravnu

9

pomoć od tijela je koje na tom području mjesno nadleţno – to je

obvezna pravna pomoć. 2. Pravna pomoć traţi se i iz razloga ekonomiĉnosti postupka kad zbog

smanjenja troškova ili radi brţeg obavljanja neke radnje, tijelo koje

vodi postupak traţi od drugog tijela da umjesto njega obavi neku radnju postupka. Ovo tijelo to nije duţno učiniti. To je fakultativna

pravna pomoć.

Pravnu pomoć duţna su si pruţati sva drţavna tijela, ustanove i druge pravne osobe s javnim ovlastima za rješavanje u upravnim stvarima. Pravnu

pomoć duţni su upravnim tijelima pruţati i sudovi, pod uvjetom da se time ne

ometa sudski postupak. To su slučajevi unutarnje pravne pomoći. (ĉl. 26 i 27

ZUP-a)

Javnopravna tijela koja vode upravni postupak mogu traţiti pravnu pomoć

i od tijela neke druge drţave, koja to isto mogu traţiti i od naših tijela; no za to trebaju biti ispunjene odreĎene pretpostavke, jer tada se radi od meĊunarodnoj

pravnoj pomoći.

a) duduţnost uzajamnog pruţanja pravne pomoći u upravnim stvarima izmeĎu upravnih tijela naše drţave i neke strane drţave postoji ako je o

tome sklopljen meĊunarodni ugovor;

b) ukoliko tog ugovora nema tada se pravna pomoć pruţa po naĉelu

uzajamnosti ili reciprociteta, tj, ako tijela te drţave u većini slučajeva pruţe pravnu pomoć našim tijelima i naša će tijela pruţiti pravnu

pomoć tim tijelima.

Ukoliko bi postojala sumnja o postojanju uzajamnosti tada objašnjenje o

tome daje Ministarstvo vanjskih poslova.

Kad se radi o upravnom postupku javnopravnatijela su na svim razinama duţna jedna drugima pruţati pravnu pomoć. Ta se pomoć traţi posebnom

vrstom sluţbenog dopisa - molba ili zamolnica. Tijelo koje traţi pravnu pomoć

mora u molbu unijeti slijedeći sadrţaj:

a) kratak sadrţaj upravnog predmeta u kojem se pravna pomoć traţi;

b) dokaz koji zamoljeno tijelo treba izvesti;

c) okolnost na koju taj dokaz treba izvesti.

Kad je zamoljeno tijelo primilo molbu, ono je duţno izvesti taj dokaz,

o tome napraviti zapisnik i dostaviti ga tijelu koje je zatraţilo pravnu

pomoć. Molba treba biti načinjena u pismenom obliku, a po njoj se treba postupiti bez odgaĎanja u krajnjem roku od 8 dana po njezinom prijemu.

Ukoliko ne bi duţe vrijeme pruţilo pravnu pomoć, tada tijelo koje je isto traţilo

10

moţe intervenirati da zamoljeno tijelo što prije postupi po molbi. Nastale

troškove snosi tijelo koje je traţilo pravnu pomoć. Zamoljeno tijelo ne moţe ocjenjivati opravdanost zatraţenih radnji, ali moţe, ako ocijeni da je to potrebno,

ali moţe u slučajevima pročisanim zakonom odbiti pruţanje pravne pomoći (čl.

28 ZUP-a)

Pravnu pomoć u upravnom postupku moţe traţiti samo tijelo koje taj

postupak vodi, a traţene radnje uvijek moraju biti u vezi s konkretnim

upravnim predmetom glede koje se postupak vodi bilo na zahtjev stranke

ili po sluţbenoj duţnosti.

Troškovi pruţanja pravne pomoći (ĉl 29 ZUP-a)

Ukoliko je potrebno platiti troškove pruţanja pravne pomoći iz drţavnog

proračuna RH, tada se trošak pravne pomoći plaća.

Ukoliko se troškovi podmiruju iz drugih financijskih izvora, tada je tijelo koje je traţilo pruţanje pravne pomoći mora te troškove nadoknaditi.

4. IZUZEĆE SLUŢBENE OSOBE KOJA VODI UPRAVNI

POSTUPAK

4.1. POJAM I VRSTE IZUZEĆA

Nepristranost i objektivnost neizostavni su zahtjevi glede ličnosti koja vodi

upravni postupak. To znači da mora izvesti sve dokaze i ispravno utvrditi

činjenično stanje kako bi došla do materijalne istine kao podloge za rješavanje,

bez obzira da li to šteti ili koristi stranci.

To ponekad dovodi do potrebe da se izuzme od rješavanja ili obavljanja

pojedinih radnji u postupku sluţbena osoba ĉija objektivnost i

nepristranost mogu biti dovedeni u pitanje zbog postojanja odreĊenih

okolnosti (poseban odnos prema upravnoj stvari o kojoj se rješava ili

prema subjektima koji sudjeluju u postupku).

Razlozi koji mogu do toga dovesti mogu se svrstati u dvije skupine:

1) temeljni razlozi za izuzeće;

2) ostali opravdani razlozi za izuzeće.

Temeljne razloge za izuzeće ZUP (čl. 24 st 1 i 2) navodi taksativno (sve

ih poimence navodi), jer ukoliko u kojem upravnom postupku postoji ma i jedan

11

od takvih razloga sluţbena osoba mora bezuvjetno biti izuzeta iz tog postupka

ili obavljanja pojedine radnje postupka.

Radi se o sljedećim temeljnim razlozima:

1) ako je u predmetu u kojem se vodi postupak stranka, suovlaštenik, odnosno suobveznik, svjedok, vještak, punomoćnik ili zakonski

zastupnik stranke;

2) ako je sa strankom, njezinim zastupnikom ili punomoćnikom srodnik

po krvi u pravoj crti, a u pobočnoj crti do četvrtog stupnja zaključno, bračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja zaključno pa i onda

kada je brak prestao;

3) ako je sa strankom, njezinim zastupnikom ili punomoćnikom u odnosu staratelja, usvojitelja ili hranitelja;

4) ako je u prvostupanjskom postupku sudjelovala u voĎenju postupka ili

u donošenju rješenja.

Ako u nekom upravnom predmetu postoji makar i jedan od razloga za

izuzeće, sluţbena osoba mora biti odmah izuzeta iz voĎenja postupka. Postupak

se pokreće na zahtjev ili sluţbene osobe ili same stranke u postupku.

Za razliku od temeljnih razloga, ostale opravdane razloge ZUP (čl. 24 st.

3)ne nabraja taksativno, već ih samo općenito opisuje kao razloge koji bi mogli

sluţbenu osobu učiniti neobjektivnom. Zbog tih razloga sluţbena osoba ne mora bezuvjetno obustaviti svoj rad na predmetu, već je potrebno procijeniti koliki

utjecaj ti razlozi mogu imati na njen daljnji rad. Pod pojmom ostalih opravdanih

razloga podrazumijevaju se odnosi naročite bliskosti ili odbojnosti izmeĎu sluţbene osobe i stranke.

Ukoliko izuzeće zahtijeva stranka ona u svom zahtjevu mora navesti

okolnosti zbog kojih to čini. Nakon što je stranka postavila taj zahtjev, sluţbena osoba ne smije obavljati nikakve radnje u postupku (osim onih koje ne trpe

odgodu) sve do donošenja zaključka o tom zahtjevu.

O izuzeću u pravilu odlučuje čelnik tijela u kojem ta sluţbena osoba radi i to zakljuĉkom. Istim se odlučuje koja će sluţbena osoba rješavati odnosno

obavljati pojedine radnje u postupku. Protiv zaključka kojim se odreĎuje izuzeće

nije dopuštena ţalba.Odredbe o izuzeću sluţbene osobe odnose se na odgovarajući način i na vještake, tumače i zapisničare.

12

5. STRANKA U UPRAVNOM POSTUPKU

ZUP u čl. 4 definira stranku kao osobu na čiji zahtjev je pokrenut upravni

postupak ili protiv koje se vodi upravni postupak ili koja radi zaštite svojih

prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku.

1. Stranka u upravnom postupku moţe biti svaka fiziĉka osoba (svaki

pojedinac – domaći drţavljanin ili stranac) i pravna osoba (trgovačka

društva, ustanove itd.) , a za obje je vaţno da se u postupku koji se vodi odlučuje o njihovim pravima i obvezama.

2. U upravnom se postupku mogu pojaviti kao stranke i subjekti koji

nemaju svojstvo fiziĉke ili pravne osobe (npr. drţavno tijelo, poslovna

jedinica, naselje, skupina osoba i dr.), ali samo pod uvjetom da mogu biti nositelji prava i obveza o kojima se rješava u upravnom postupku.

3. U upravnom postupku nisu stranke, ali imaju poloţaj stranke drugi

pravni subjekti koji trebaju štititi prava i interese svojih članova. Radi zaštite javnog interesa drţavni odvjetnik, javni pravobranitelj, druga

drţavna tijela i pučki pravobranitelj mogu u upravnom postupku imati

poloţaj stranke(to se dogaĎa rijetko).

Stranka u upravnom postupku moţe nastupiti kao:

a) aktivna stranka – to je ona na čiji se zahtjev pokreće i vodi upravni

postupak radi ostvarivanja nekih njenih prava, smanjenja ili oslobaĎanja od nekih obveza. U trenutku kad takva osoba podnese

zahtjev javnopravnom tijelu, isti mora odmah pokrenuti upravni

postupak i odlučiti o zahtjevu u propisanom roku (npr. osoba koja traţi

izdavanje neke dozvole). b) pasivna stranka – je ona protiv koje se vodi upravni postupak kako bi

joj se nametnula neka obveza (npr. osoba čiju poreznu obvezu utvrĎuje

porezno tijelo). Kad je u pitanju pasivna stranka, tijelo u pravilu pokreće postupak po sluţbenoj duţnosti, najčešće radi zaštite javnog

interesa.

c) zainteresirana stranka – je stranka koja se još naziva nuzgredna

stranka ili intervenijent, a to je stranka koja samo ţeli zaštititi neko svoje postojeće pravo ili pravni interes (npr. osoba koja smatra da će joj

podizanjem zgrade za koju se traţi graĎevinska dozvola biti

povrijeĎeno neko njeno pravo). Kod te osobe postoji ţelja tj. interes da se čitav graĎevinski poduhvat izvede na njoj prihvatljiv način. Zbog

toga pravni poredak i toj osobi priznaje svojstvo stranke u upravnom

postupku.

13

5.1. STRANAĈKO DJELOVANJE (pravna i procesna sposobnost)

Za ostvarivanje prava i interesa u upravnom postupku, stranka mora imati

odreĎena svojstva. Zbog toga se na ovom mjestu objašnjavaju njene pravna,

poslovna, stranačka i procesna sposobnost.

Pravna sposobnost je svojstvo osobe da bude nositeljem prava i

obveza. Svaki pravni subjekt mora imati pravnu sposobnost, to je njegovo

osnovno svojstvo koje fizičkoj osobi nije priroĎeno već joj ga priznaje pravni poredak.

Pravna osoba kao društvena tvorevina takoĎer ima pravnu sposobnost

koja se stiče ovisno o vrsti pravne osobe i koja je puno uţa od pravne

sposobnosti koju imaju fizičke osobe. Obujam njene pravne sposobnosti ovisi o priznanju pravnog poretka. Npr. trgovačko društvo stječe pravnu sposobnost

upisom u trgovački registar.

Poslovna sposobnost je svojstvo vlastitim oĉitovanjem svoje volje

stjecati prava i preuzimati obveze. Za razliku od pravne sposobnosti koju

mora imati svaki pravni subjekt (svaka fizička i pravna osoba), poslovnu

sposobnost ne mora imati svaki pravni subjekt, odnosno moţe je imati u različitom stupnju. Poslovna sposobnost fizičkih osoba stječe se punoljetnošću,

a gubi smrću fizičke osobe ili proglašenjem nestale osobe umrlom ili

donošenjem odluke nadleţnog tijela o oduzimanju poslovne sposobnosti zbog zakonom propisanih razloga, npr. duševna bolest. Osobe koje su maloljetne i

osobe kojima je aktom drţavnog tijela oduzeta poslovna sposobnost, istu nemaju

pa ih je potrebno zastupati, tj. za njih stjecati prava i preuzimati obveze od strane

njihovih zakonskih zastupnika. No, postoje slučajevi kada se poslovna sposobnost punoljetnoj osobi oduzima samo djelomično, a ne u cijelosti. Takva

fizička osoba ne moţe samostalno bez zakonskog zastupnika poduzimati samo

odreĎene radnje, kao npr. alkoholičari, rasipnici, narkomani – raspolagati svojim novcem.

Pravne osobe takoĎer imaju poslovnu sposobnost koja je za njih uvijek

potpuna, a stječu je kad i pravnu sposobnost. Gube jednu i drugu kad prestanu postojati zakonom propisani uvjeti za njihovo postojanje.

14

6. ZASTUPANJE STRANAKA

6.1. ZAKONSKI ZASTUPNIK (ĉl. 33 ZUP-a)

Procesna sposobnost stranke je bitan uvjet da ona samostalno obavlja sve

radnje u svom upravnom postupku, a to znači i njeno pravo na angaţira osobu

koja će je u tome zastupati, dakle svog punomoćnika.

Procesno nesposobne osobe ne mogu samostalno obavljati radnje u

upravnom postupku već za nju to čini njen zakonski zastupnik. Isti će za nju poduzimati procesne radnje, tj. u ime stranke poduzima sve radnje u postupku s

neposrednim učinkom za stranku koju zastupa.

Zakonski zastupnik procesno nesposobnim osobama – maloljetnicima i punoljetnim osobama lišenim poslovne sposobnosti – odreĎuje se na temelju

zakona ili aktom nadleţnog tijela donesenim na temelju zakona. Roditelji

maloljetne osobe koja je stranka u upravnom postupku po sili zakona su njeni zakonski zastupnici, a ukoliko maloljetna osoba nema roditelja ili je bez

roditeljske skrbi, mora se staviti pod skrbništvo i tada ju u upravnom postupku

zastupa njen skrbnik.

Zakonski zastupnik je fiziĉka osoba koja ima procesnu sposobnost, tj.

punoljetna, potpuno poslovno sposobna i uraĉunljiva osoba. Ona na

temelju zakona ili akta nadleţnog tijela donesenog na temelju zakona,

zastupa procesno nesposobnu osobu i umjesto nje obavlja sve radnje u

postupku.

Pravna osoba, zbog svoje prirode, nema procesnu sposobnost. Budući

da ne moţe sama obavljati radnje u postupku, iste obavlja preko svog predstavnika, odnosno zakonskog zastupnika koji se odreĎuje zakonom, aktom

drţavnog tijela donesenim na temelju zakona ili opći aktom pravne osobe.

6.2. PRIVREMENI ZASTUPNIK (ĉl. 34 ZUP-a)

Ukoliko se radi o hitnosti predmeta u kojem se postupak mora provesti, ali u tom postupku nije moguće osigurati sudjelovanje stranke niti njenog

zakonskog zastupnika, predstavnika ili opunomoćenika, tijelo koje vodi upravni

postupak postaviti će joj privremenog zastupnika. Isti se moţe postaviti: a) procesno nesposobnoj stranci koja nema zakonskog zastupnika, a zbog

hitnosti postupka nadleţno skrbništvo nema mogućnosti toj osobi

postaviti skrbnika;

b) osobi protiv koje treba poduzeti neku radnju čije je boravište nepoznato, a nema opunomoćenika;

15

c) ustanovi ili drugoj pravnoj osobi koja nema zakonskog zastupnika,

predstavnika niti opunomoćenika; d) svakoj osobi (fizičkoj i pravnoj) u slučajevima kad treba obaviti neku

radnju u postupku koja se ne moţe odgoditi, a stranku, odnosno njenog

zakonskog zastupnika ili opunomoćenika nije moguće pravovremeno pozvati ili bi to izazvalo nerazmjerne troškove.

Kod postavljanja privremenog zastupnika potrebna je kumulacija uvjeta, a

to su hitnost i nemogućnost prisutnosti stranke. Privremenog zastupnika postavlja sluţbena osoba koja vodi upravni postupak. Privremeni zastupnik

moţe biti svaka fizička osoba koja ima procesnu sposobnost. O postavljanju

privremenog zastupnika sluţbena osoba donosi zakljuĉak.

Privremeni zastupnik sudjeluje samo u postupku za koji je postavljen i to

tako dugo dok se ne pojavi sama stranka ili njen zakonski zastupnik ili

predstavnik ili opunomoćenik.

O postavljanju privremenog zastupnika potrebno je zaključak o istome dostaviti nadleţnom tijelu skrbništva.

6.3. PUNOMOĆNIK I PUNOMOĆ (ĉl. 36 ZUP-a)

Osoba koja na temelju punomoći zastupa stranku zove se

punomoćnik – to moţe biti svaka fiziĉka osoba koja ima procesnu

sposobnost, a stranka ili njezin zakonski zastupnik (opunomoćitelj) odredi

da ju zastupa u postupku.

Stranka koja ima procesnu sposobnost ima pravo odlučiti da li će sama poduzimati sve potrebne radnje u postupku ili će za to opunomoćiti neku drugu

osobu. Punomoćnik moţe obavljati za svog opunomoćitelja samo neke ili sve

radnje u postupku. Ovisi o ovlastima danim u punomoći. Radnje u postupku

koje punomoćnik poduzima u granicama punomoći imaju isti pravni učinak kao da ih je poduzela sama stranka, koja takoĎer moţe davati izjave. Ukoliko se

njihove izjave razlikuju, upravno tijelo će po slobodnoj ocjeni procijeniti čiju će

izjavu uzeti kao valjanu. Stranka koja je prisutna kad njezin punomoćnik daje

usmenu izjavu, moţe neposredno nakon dane izjave istu izmijeniti ili opozvati.

Stranka koja nema procesnu sposobnost, ali ima zakonskog zastupnika,

moţe po tom zastupniku dobiti punomoćnika. Tada taj punomoćnik umjesto zakonskog zastupnika, a u ime procesno nesposobne stranke, obavlja sve ili

samo neke radnje.

Svaka fizička osoba koju je procesno sposobna stranka opunomoćila da ju zastupa u upravnom postupku moţe biti punomoćnik osim nadripisara, a to je

osoba koja se neovlašteno bavi pruţanjem pravne pomoći.

16

Punomoć je ovlaštenje kojim stranka opunomoćuje punomoćnika. U

upravnom postupku ne postoji generalna već samo specijalna punomoć ili

posebna punomoć. To znaĉi da sadrţaj i opseg punomoći odreĊuje sama

stranka.

Postoje dvije vrste punomoći:

a) usmena punomoć

b) pisana punomoć

Usmena punomoć je pravno valjana samo ako ju je stranka dala kod

tijela ili pred sluţbenom osobom koja vodi postupak, koja stavljanjem zabilješke

u spisu ustanovljava davanje usmene punomoći.

Pisana punomoć daje se u pismenom obliku, a zbog svoje pravne

valjanosti mora sadrţavati slijedeće elemente:

1. naziv punomoći, 2. ime, prezime i adresa punomoćnika,

3. naznaka predmeta u kojem stranka opunomoćuje punomoćnika,

4. naziv tijela koje vodi taj predmet, 5. klasa i urudţbeni broj pod kojim se kod tijela vodi taj predmet,

6. mjesto i nadnevak izdavanja punomoći,

7. vlastoručni potpis stranke (opunomoćitelja) koja je izdala punomoć.

Iznimno je dopušteno zastupanje bez punomoći. Sluţbena osoba koja vodi

upravni postupak moţe dopustiti da u ime stranke, kao njen punomoćnik, obavi

odreĎenu radnju osoba koja nije podnijela punomoć jer ju nije ni primila, ali će sluţbena osoba istodobno narediti toj osobi da naknadno, u odreĎenom roku

podnese odgovarajuću punomoć za tu radnju ili širu punomoć stranke.Ukoliko je

stranka nazočna kad opunomoćenik daje usmenu izjavu, moţe neposredno

izmijeniti ili opozvati izjavu opunomoćenika.

6.4. PROCESNA ZAJEDNICA (ĉl. 35 ZUP-a)

Postoje višestranački upravni postupci kad u istom predmetu nastupa više stranaka, ali sa istovjetnim pravnim interesima. Tada sve te stranke čine

procesnu zajednicu.

Stranke iz procesne zajednice iz razloga ekonomičnosti ne nastupaju

pojedinačno, već mogu biti zastupane:

a) zajedničkim predstavnikom,

b) zajedničkim punomoćnikom.

17

Razlika izmeĎu zajedničkog predstavnika i zajedničkog punomoćnika je u

tome što je zajedniĉki predstavnik osoba – stranka iz te procesne zajednice koju su ostali članovi procesne zajednice izabrali. Zajedniĉki punomoćnik je

treća osoba koja nije iz procesne zajednice, a koju su sve stranke iz te procesne

zajednice opunomoćile da ih zastupa u upravnom postupku. Iznimne su situacije kada stranke iz procesne zajednice ne odaberu niti

zajedničkog predstavnika niti odaberu zajedničkog punomoćnika. Tada ih

sluţbena osoba koja vodi upravni postupak poziva da u odreĎenom roku to

učine. Ukoliko protekom roka stranke iz procesne zajednice to ne učine, tada umjesto njih i izmeĎu njih sluţbena osoba postavlja zajedničkog predstavnika i

glede toga donosi zakljuĉak.

DRUGI DIO – POKRETANJE I VOĐENJE POSTUPKA

1. POKRETANJE POSTUPKA

Upravni postupak uvijek pokreće nadleţni organ na inicijativu stranke ili po

vlastitoj inicijativi (po sluţbenoj duţnosti).

Na inicijativu stranke postupak se pokreće i vodi zato da bi stranka koja je zahtjev podnijela ostvarila u tom postupku neko svoje pravo ili se oslobodila

neke obveze (npr. zahtjev za izdavanje graĎevinske dozvole).

Na vlastitu inicijativu (po sluţbanoj duţnosti ili ex offo) organ pokreće:

- kad to odreĎuje zakon ili na zakonu zasnovan propis

- kad utvrdi ili sazna da s obzirom na postojeće činjenično stanje treba pokrenuti upravni postupak radi zaštite javnog interesa (npr. postupak za

obustavu bespravne gradnje).

Upravni postupak smatra se pokrenutim predajom podneska nadleţnom organu,

odnosno, kada je sluţbena osoba obavila prvu radnju radi voĎenja postupka ili

utvrĎivanja činjeničnog stanja (načelo sluţbenog postupanja).

Pokretanje postupka javnom objavom

Javnopravno tijelo moţe sluţbenom objavom pokrenuti upravni postupak ako su stranke nepoznate ili je to propisano zakonom.

Javna objava oglašava se u sluţbenom glasilu, sredstvima javnog priopćavanja

ili oglasom u najkraćem roku od 30 dana.

18

2. RASPOLAGANJE STRANKE SA ZAHTJEVOM

Ukoliko je postupak pokrenut na zahtjev stranke, stranka moţe u toku cijelog

postupka raspolagati sa svojim zahtjevom. Ona moţe - odustati od zahtjeva,

- izmjeniti (staviti drugi) zahtjev,

- nagoditi se s protustrankom ako se radi o dvostranačkom UP.

2.1. Odustanak od zahtjeva

Odustanak moţe biti 1) izričit

2) prešutan Izričit odustanak je kad stranka u pismenom obliku ili usmeno na zapisnik

izričito izjavi da od svog zahtjeva odustaje. Ne mora navoditi razloge

odustajanja.

U tom slučaju voditelj postupka donijet će rješenje o obustavi postupka, jer više nema predmeta o kojem bi se odlučivalo.

Ukoliko se odustanak protivi javnom interesu ili interesu pasivne stranke, postupak se neće obustaviti nego nastaviti.

Prešutan odustanak je kad stranka je propustila neku radnju u postupku a ta

radnja je izričito zakonom propisana kao odustanak i ako na takav zaključak upućuju i druge okolnosti (npr. u zadanom roku stranka nije pokrenula

rješavanje prethodnog pitanja, smatrat će se da je odustala od zahtjeva).

2.2. Izmjena zahtjeva

Do donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari stranka moţe izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama

temelje na istom činjeničnom stanju.

O dopuštenju izmjene ili proširenja zahtjeva odlučuje zaključkom voditelj postupka.

Ako ne postoje uvjeti za izmjenu, sluţbena osoba će donijeti rješenje kojim će odbaciti zahtjev stranke.

2.3. Spajanje stvari u jedan postupak (kumulacija)

Radi ekonomičnosti postupka, ZUP (čl. 44) predviĎa mogućnost spajanja dvaju

ili više postupaka za koje je isti organ nadleţan, a u povodu zahtjeva koji se

19

temelje na istom ili sličnom činjeničnom stanju i na istoj pravnom osnovi. Do

spajanja moţe doći u svim stadijima postupka.

O spajanju više postupaka u jedan postupak kao i o razdvajanju jednog postupka

na dva ili više donosi se zaključak.

2.4. Razdvajanje upravne stvari

Ako se okolnosti zbog kojih su postupci spojeni promijene, zaključkom će se postupci razdvojiti.

3. POSTUPAK RJEŠAVANJA UPRAVNE STVARI

3.1. UTVRĐIVANJE ĈINJENIĈNOG STANJA (ĉl. 47. ZUP-a)

Nakon pokretanja postupka slijedi postupak do donošenja rješenja ili utvrĎivanje činjenica. Voditelj postupka duţan je utvrditi sve činjenice i

okolnosti koje su vaţne za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja.

Prvo se utvrĎuju činjenice koje su pravno vaţne za odreĎeni slučaj, a nakon toga odvajaju se činjenice:

koje ne treba dokazivati (općepoznate ili notorne činjenice),

koje se mogu saznati sluţbenim putem,

činjenice koje je u postupku potrebno utvrĎivati

Sluţbena osoba pribavit će po sluţbenoj duţnosti podatke o činjenicama o

kojima sluţbenu evidenciju vodi javnopravno tijelo kod kojeg se vodi postupak,

odnosno drugo javnopravno tijelo ili sud. Stranka je duţna iznijeti točno, istinito i odreĎeno činjenično stanje na

kojem temelji svoj zahtjev. Kada se radi o općepoznatim činjenicama, stranka je

duţna na svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti. Ako

stranka tako ne postupi, sluţbena osoba će je zaključkom pozvati da to učini u primjerenom roku.

Ako stranka u primjerenom roku ne dostavi zatraţene dokaze, a postupak

je pokrenut na njen zahtjev, sluţbena osoba će ocijeniti od kakve je to vaţnosti za rješavanje upravne stvari, te ukoliko se bez tih dokaza ne moţe udovoljiti

zahtjevu stranke isti će rješenjem odbiti.

Ukoliko se postupak vodi po sluţbenoj duţnosti ili na zahtjev protivne

stranke, a stranka u ostavljenom roku ne dostavi zatraţene dokaze, sluţbena osoba nastavit će postupak te riješiti upravnu stvar.

Prema ZUP-u postoje dva načina rješavanja upravne stvari i to

neposredno rješavanje (čl. 48-50.) i ispitni postupak (čl. 51-52.)

20

3.2. NEPOSREDNO RJEŠAVANJE (ĉl. 48 - 50. ZUP-a)

Osnovno je pravilo da sluţbena osoba u javnopravnom tijelu moţe neposredno riješiti upravnu stvar, bez provedbe ispitnog postupka samo u

slučajevima propisanim zakonom i ako u postupku ne sudjeluju stranke sa

suprotnim interesima. Sluţbena osoba moţe neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je

pokrenut po sluţbenoj duţnosti u dva slučaja:

1. ako se pravo stanje stvari moţe utvrditi na temelju sluţbenih podataka

kojima raspolaţu javnopravna tijela, a nije potrebno posredno izjašnjavanje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa,

2. ako je to nuţno za poduzimanje hitnih mjera radi zaštite ţivota i zdravlja

ljudi ili imovine veće vrijednosti koje se ne mogu odgaĎati, ako je to u javnom interesu, a činjenice na kojima se rješenje temelji su utvrĎene ili

barem učinjene vjerojatnim.

Ako je upravni postupak pokrenut na zahtjev stranke, sluţbena osoba

moţe neposredno riješiti upravnu stvar takoĎer u dva slučaja (čl. 50.)

1. kad je stranka u svom zahtjevu navela sve činjenice ili podnijela

potrebne dokaze na temelju kojih se moţe utvrditi pravo stanje stvari, ili ako se to stanje moţe utvrditi na temelju općepoznatih

činjenica ili sluţbenih podataka kojima raspolaţe javnopravno

tijelo,

2. kad je propisan da se stvar moţe riješiti na temelju činjenica ili

okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo

posredno utvrĎuju pa su činjenice ili okolnosti učinjene vjerojatnim, a iz svih okolnosti slučaja proizlazi da se zahtjevu stranke moţe

udovoljiti.

3.3. ISPITNI POSTUPAK (ĉl. 51. ZUP-a)

Ispitni postupak provodi se kad je to nuţno za:

utvrĎivanje činjenica i okolnosti koje su bitne za razrješenje pravog stanja stvari,

kad u postupku sudjeluju dvije ili više stranaka s protivnim interesima,

radi omogućavanja strankama ostvarenje i zaštite njihovih prava i

pravnih interesa

21

Stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja

odluke o upravnoj stvari, moţe davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari.

Stranka moţe pobijati točnost navoda sluţbene osobe i drugih stanaka

koje se ne slaţu s njezinim navodima. Sluţbena osoba duţna je omogućiti stranci izjašnjavanje o svim

okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima

za izvoĎenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvoĎenju dokaza i

postavljanje pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima putem sluţbene osobe, a uz dopuštenje sluţbene osobe i neposredno, kao i upoznavanje s

rezultatima izvoĎenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima.

Duţnost je sluţbene osobe da stranci omogući sudjelovanje u postupku, a o samoj stranci ovisi ţeli li ona sudjelovati u postupku ili ne. Sluţbena osoba

načelno nema ovlast nareĎivati stranci sudjelovanje u postupku i prijetiti joj

sankcijama, no duţna je stranku upozoriti na posljedice njezinog nesudjelovanja

u postupku ili u izvoĎenju pojedinih radnji u postupku Ipak, stranka je duţna sudjelovati u utvrĎivanju činjenica vaţnih za

rješavanje u upravnoj stvari te osobno dati izjavu kad to zatraţi od nje sluţbena

osoba ili kad je to propisano zakonom. (čl. 52.st.4.) Stranka je u pravilu slobodna u izboru načina davanja svojih izjava:

usmeno na zapisnik ili

u pisanom obliku U sloţenim upravnim stvarima sluţbena osoba je ovlaštena narediti

stranci podnošenje izjave u pisanom obliku, no to pak ne isključuje pravo

stranke i na njezino usmeno izjašnjavanje. (čl. 52.st.3. ZUP-a)

4. USMENA RASPRAVA (ĉl. 54. ZUP-a)

U ispitnom postupku moguće je odrţavanje usmene rasprave i to:

u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s

protivnim interesima,

kad je potrebno provesti očevid ili saslušati svjedoke ili vještake,

u drugim slučajevima kad je to korisno za rješavanje upravne stvari.

Usmena rasprava sastoji se od tri meĎusobno povezana stadija:

4.1. PRIPREMANJE USMENE RASPRAVE

Obuhvaća vlastitu pripremu voditelja postupka kao i niz

administrativno-tehničkih radnji kojima se osigurava tijek usmene rasprave. To

22

su: pozivanje osoba koje trebaju biti saslušane ( a kojima poziv mora biti

uručena najmanje 8 dana dana početka rasprave da se mogu pripremiti za istu ili eventualno ispričati dolazak), osiguranje prostorija u kojoj će e odrţavati

usmena rasprava i ostale pripreme. Usmena rasprava provodi se u prostorijama

javnopravnog tijela . Iznimno, usmena rasprava se moţe provesti i na mjestu očevida ili na kojem drugom prikladnom mjestu ako je to potrebno radi

smanjenja troškova postupka ili temeljitijeg, brţeg ili jednostavnijeg

raspravljanja stvari.

4.2. PROVOĐENJE USMENE RASPRAVE

Prije početka usmene rasprave sluţbena osoba je duţna ustanoviti koje su od pozvanih osoba prisutne, te da li je odsutnim osobama poziv bio uredno

dostavljen.

Ako se na usmenu raspravu nije odazvala aktivna stranka (ona koja je pokrenula

postupak), a iz okolnosti se moţe pretpostaviti da je stranka odustala od svog zahtjeva, sluţbena osoba koja vodi postupak rješenjem će obustaviti postupak.

Ako uredno pozvana stranka bez opravdanog razloga ne doĎe na usmenu

raspravu, sluţbena osoba moţe provesti raspravu i bez nazočnosti stranke. Nakon utvrĎivanja koje su od pozvanih osoba prisutne i odluke da se rasprava

odrţi, slijedi sama rasprava. Raspravom rukovodi voditelj postupka.

Voditelj postupka upoznaje prisutne s predmetom raspravljanja, zatim upućuje

svjedoke u posebnu prostoriju gdje će čekati dok ih se ne pozove radi saslušavanja.

Prvo riječ dobiva aktivna stranka koja izlaţe svoj zahtjev, a nakon toga riječ

dobiva stranka sa suprotnim interesima (protu stranka). Nakon njih ispituju se svjedoci i vještaci (jedan po jedan), zatim vještaci i ako je

potrebno zakazuje se očevid.

Stranke tijekom cijele rasprave imaju pravo stavljati primjedbe na voĎenje

rasprave, Kao i same postavljati pitanja kada im to odobri voditelj postupka. Ako u tijeku

usmene rasprave nisu stavljale primjedbe, smatra se da ih nema.

4.3. ZAVRŠETAK RASPRAVE

Rasprava moţe završiti na nekoliko načina:

Prekidanje rasprave – rasprava se prekida zbog isteka uredovnog radnog

vremena, ili zbog nekih drugih smetnji (npr. nestanak struje), Nakon

prekida rasprava se nastavlja tamo gdje je stala.

OdgaĎanje rasprave – rasprava se odgaĎa ako je potrebno pribaviti još

neke dokaze ili saslušati stranku koja se nije odazvala pozivu. Na novoj

23

raspravi voditelj postupka izlaţe prethodni tijek rasprave i obično se ne

ponavljaju ranije izvedene ranije.

Zaključenje rasprave – rasprave će se zaključiti ukoliko je predmet

dovoljno raspravljen i svi dokazi izvedeni da se moţe pristupiti donošenje rješenja. Time je usmena rasprava završena

Sluţbena osoba upozorit će osobu koja ometa tijek usmene rasprave na

neprimjereno ponašanje, a ako ta osoba nastavi s ometanjem rasprave, moţe joj rješenjem izreći novčanu kaznu u iznosu do 50% prosječne godišnje bruto plaće

ostvarene u Republici Hrvatskoj. U slučaju ometanja rasprave sluţbena osoba

moţe osobu i udaljiti. Ţalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgaĎa izvršenje rješenja.

O usmenoj raspravi vodi se zapisnik, i u njega se unose sve izjave i svi dokazi

koji su na raspravi izneseni. Na zapisnik se mogu stavljati primjedbe koje takoĎer moraju biti upisane u zapisnik. Zapisnik potpisuju stranke, ostali

sudionici, voditelj postupka i zapisničar. Zapisnik je javna isprava.

4.4. ISKLJUĈENJE JAVNOSTI S USMENE RAPSRAVE

Usmena rasprava je javna. Iznimno, sluţbena osoba moţe po sluţbenoj

duţnosti ili na prijedlog stranke, zakljuĉkom isključiti javnost s usmene

rasprave koji mora biti javno objavljen na oglasnoj ploči, i to zbog:

zaštite privatnosti,

javnog morala ili javne sigurnosti,

kada postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja rasprave.

Stanke, njihovi pomoćnici i stali stručni pomagači ne mogu biti isključeni s usmene rasprave.

Prethodno pitanje (ĉl. 55. i 56. ZUP-a)

U tijeku upravnog postupka moţe se dogoditi da se pojavi neko pravo

pitanje koje čini samostalnu cjelinu za čije rješavanje je nadleţan sud ili neko

drugo javnopravno tijelo, a o čijem rješenju ovisi rješenje upravnog postupka je

prethodno pitanje.

Sluţbena osoba moţe riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadleţni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe.

Postupak će se prekinuti kad se prethodno pitanje odnosi na :

postojanje kaznenog djela, postojanje braka,

utvrĎivanje očinstva ili majčinstva.

te u drugim slučajevima utvrĎenim zakonom.

24

Kad se prethodno pitanje odnosi na kazneno djelo, a nema mogućnosti za

kazneni progon, sluţbena osoba razmotrit će i to pitanje. Sluţbena osoba vezana je pravomoćnom odlukom nadleţnog tijela kojom

je riješeno prethodno pitanje.

Ako je sluţbena osoba sama riješila prethodno pitanje, rješavanje prethodno pitanje, rješavanje prethodnog pitanja ima pravni učinak samo u

upravnoj stvari u kojoj je to pitanje riješeno.

Ukoliko sluţbena osoba ne uzme u rješavanje prethodno pitanje, koji se

moţe voditi po sluţbenoj duţnosti, još nije pokrenut pred nadleţnim sudom ili javnopravnim tijelom , sluţbena će osoba od nadleţnog suda ili javnopravnog

tijela zatraţiti pokretanje postupka, ako nije drugačije propisano.

Ukoliko se postupak vodi na zahtjev stranke tada sluţbena osoba moţe zaključkom naloţiti stranci da u primjerenim rokom pred nadleţnim

javnopravnim tijelom ili sudom pokrene rješavanje prethodnog pitanja te da

dostavi dokaz da je to učinila. Sluţbena osoba će takoĎer upozoriti stranku na

posljedice tog propuštanja. Ukoliko stranka u primjerenom roku ne podnese dokaz da je pred

nadleţnim javnopravnim tijelom ili sudom pokrenula postupak za rješavanje

prethodnog pitanja smatrat će se da je odustala od zahtjeva te će se postupak obustaviti rješenjem

Postupak koji je prekinut radi rješavanja prethodnog pitanja pred sudom

ili javnopravnim tijelom nastavit će se kad odluka o tom pitanju postane

pravomoćna. Postupak se moţe nastaviti po sluţbenoj duţnosti i bez pravomoćne

odluke o prethodnom pitanju i kad sluţbena osoba ocijeni da više nama razloga

čekati na pravomoćnost rješenja prethodnog pitanja, osim u slučajevima u kojim se mora prekinuti postupak.

5. NAGODBA (ĉl. 57. ZUP-a)

Kad u postupku sudjeluju dvije ili više stranaka s protivnim interesima, sluţbena osoba nastojat će tijekom cijelog postupka postići nagodbu stranaka u

cijelosti ili o pojedinim spornim pitanjima.

Nagodba protivna propisima, javnom interesu ili pravima trećih osoba nije

dopuštena. Nagodba se smatra sklopljenom kad je stranke nakon pročitanog zapisnika

potpišu. Ovjereni prijepis zapisnika predaje se strankama.

Kad je nagodbom u potpunosti riješena upravna stvar, sluţbena osoba će rješenjem obustaviti postupak.

Ako se nagodba odnosi samo na pojedina sporna pitanja, sluţbena će osoba

u izreci rješenja naznačiti postojanje nagodbe o tim pitanjima. Nagodba ima snagu izvršnog rješenja donesenog u upravnom postupku.

25

TREĆI DIO – DOKAZIVANJE

1. DOKAZI (ĉl. 58. ZUP-a)

Sluţbena osoba u postupku utvrĎuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu moţe pribaviti:

Isprave,

Saslušati svjedoke,

Nalaz i mišljenje vještaka,

Obaviti očevid,

Izjave stranke

Nije potrebno dokazivati činjenice o kojima javnopravna tijela vode

sluţbenu evidenciju , općepoznate činjenice, činjenice koje su poznate sluţbenoj

osobi ni činjenice koje propis pretpostavlja, ali je dopušteno dokazivati

nepostojanje tih činjenica.

1.2. OSIGURANJE DOKAZA (ĉl. 59. ZUP-a)

Osiguranje dokaza provodi sluţbena osoba po sluţbenoj duţnosti ili na

prijedlog stranke.

Kad se postupak pokreće po sluţbenoj duţnosti, a postoji opravdana

sumnja da se pojedini dokaz neće moći izvesti kasnije u tijeku postupka ili da će

njegovo izvoĎenje biti oteţano, radi osiguranja dokaza taj se dokaz moţe izvesti u tijeku cijelog postupka i prije nego je postupak pokrenut.

Za osiguranje dokaza prije pokretanja postupka nadleţno je tijelo drţavne

uprave prvog stupnja nadleţno za poslove opće uprave na području kojeg se nalazi stvar koju treba razgledati ili na kojem borave osobe koje treba saslušati,

odnosno drugo javnopravno tijelo zamoljeno za pravnu pomoć, ako nije

drugačije propisano.

O osiguranju dokaza donosi se rješenje koje ne prekida tijek postupka.

1.3. ISPRAVE (ĉl. 60. ZUP-a)

Dokazivanje se izvodi javnim ili privatnim ispravama koje mogu biti i u

elektroničkom obliku.

Javne isprave su pisane isprave koje su:

izdane od strane javnopravnog tijela ili nadleţnog suda u granicama

svoje nadleţnosti.

izdane u propisanom obliku (formi),

njima se dokazuje ono što se u njima utvrĎuje ili potvrĎuje.

26

Ako postoji sumnja u vjerodostojnost isprave, sluţbena osoba provjerit će po sluţbenoj duţnosti ili na zahtjev stranke vjerodostojnost takve isprave kod

suda ili javnopravnog tijela koji su takvu ispravu izdali.

Na zahtjev sluţbene osobe, stranka ili druga osoba kod koje se nalazi isprava potrebna kao dokaz u postupku duţna je omogućiti uvid.

Ako fizička osoba kod koje se nalazi isprava bez opravdanog razloga

odbije dati ispravu na uvid sluţbenoj osobi rješenjem će se kazniti u iznosu do

50% prosječne godišnje plaće u RH. Ako pravna osoba kod koje se nalazi isprava bez opravdanog razloga

odbije dati na uvid sluţbenoj osobi ispravu, rješenjem će se kazniti odgovorna

osoba pravne osobe u iznosu do tri prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u RH.

Ţalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgaĎa izvršenje.

1.4. SVJEDOCI (ĉl. 62. – 65. ZUP-a)

Svjedok je fizička osoba koja priopćava javnopravnom tijelu svoja

zapaţanja o činjenicama koje su predmet dokazivanja. Za svjedoka se ne traţi neko posebno svojstvo, to moţe biti osoba koja je u stanju nešto primijetiti i to

reproducirati (npr. i gluhonijema osoba moţe biti svjedok ako je nešto vidjela,

djeca, ali u prisustvu zakonskog zastupnika itd).

Svjedoku se u pisanom obliku dostavlja poziv 8 dana prije svjedočenja.

1.4.1. Obaveza svjedočenja Svaka osoba pozvana kao svjedok duţna je svjedočiti (opća graĎanska

duţnost svjedočenja).

Svjedoka će se podučiti da:

ima pravu uskrate svjedočenja, odnosno odgovore na pojedina pitanja kojima bi sebi, svojim srodnicima u pravoj liniji, a u

pobočnoj liniji do zaključno 3 stupnja, mogao naštetiti, odnosno

izloţiti kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti.

ako bi davanjem svog iskaza povrijedio čuvanje poslovne,

profesionalne ili znanstvene tajne,

ako bi davanjem svog iskaza trebao svjedočiti o onome što mu je

stranka povjerila kao svom punomoćniku,

ako bi danjem svog iskaza trebao svjedočiti o onome što je doznao

ka vjerski ispovjednik

Sluţbena osoba kada to ocijeni potrebnim moţe traţiti od svjedoka da učini vjerojatnim razloge uskrate svjedočenja, odnosno odgovore na pitanja.

27

1.4.2. Tijek ispitivanja svjedoka Svjedoci se saslušavaju pojedinačno.

Prvo se uzimaju osobni podaci (kako bi se vidjelo da li je u srodstvu sa

stankama), zatim se svjedok upozorava na duţnost govorenja istine i na posljedice kaznenog progona. TakoĎer mu se kazuju njegova prava i prelazi se

na ispitivanje.

Svjedoku će se ne postaviti samo pitanja vezana uz odreĎenu upravnu

stvar, a nije dopušteno postavljati pitanja na način kako bi ga se uputilo kako odgovoriti.

Ukoliko se svjedok bez opravdanog razloga ne odazove pozivu ili odbije

svjedočiti, sluţbena osoba moţe ga rješenjem novčano kazniti u iznosu od 50% prosječne bruto plaće u RH, te odrediti da snosi troškove prouzročene njegovim

propustom.

Ţalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgaĎa izvršenje.

1.5. VJEŠTAĈENJE (ĉl. 65.-67. ZUP-a)

Kada je za utvrĎivanje ili ocjenu odreĎene činjenice koja je bitna za

rješavanje upravne stvari potrebno stručno znanje kojim sluţbena osoba ne raspolaţe, dokaz se moţe izvesti vještačenjem.

Vještačenje se provodi na usmenoj raspravi.

Sluţbena osoba odreĎuje vještačenje po sluţbenoj duţnosti ili na prijedlog stranke i tu osobu odreĎuje zakljuĉkom.

Vještak je osoba (a moţe biti i znanstvena institucija) koji ima

odgovarajuću stručnu spremu i ovlaštenje za davanje mišljenja ili je registrirana

za vještačenje. Vještačenje se u pravilu povjerava jednoj osobi a ako je sloţeno onda se

moţe odrediti i više vještaka.

Vještaci su zamjenjiv, jer oni iskazuju o sadašnjim činjenicama za razliku od svjedoka koji iskazuju o prošlim dogaĎajima i zbog toga su nezamjenjivi.

Vještaka se takoĎer moţe izuzeti iz svih onih razloga zbog kojih se moţe izuzeti

i sluţbena osoba koja vodi postupak.

1.5.1. Duţnosti vještaka

vještak je duţan odazvati se pozivu ( a ukoliko se ne odazove biti će

zamijenjen novim vještakom),

prihvatiti se vještačenja i u odreĎenom roku izraditi pismeni nalaz i

mišljenje,

duţan je vještačiti istinito, u skladu sa pravilima struke i prema svojem najboljem stručnom znanju.

28

1.5.2. Prava vještaka

na naknadu troškova vezanim za vještačenje,

uskratu vještačenja iz istog razloga kao i svjedok,

pravo na posebnu nagradu za vještačenje (honorar)

Svoje mišljenje o odreĎenom predmetu izraĎuje u pisanoj formi, a na usmenoj raspravi se saslušava o činjenicama koje vještačio. Sluţbena osoba i

stranke imaju pravo vještacima postavljati pitanja.

Vještačenje se moţe obnoviti (sa istim ili novim vještakom) ukoliko je

nalaz nepotpun, nestručan ili iz nekog drugog razloga. Ukoliko se vještak bez opravdanog razloga ne odazove pozivu ili odbije

svjedočiti, sluţbena osoba moţe ga rješenjem novčano kazniti u iznosu od 50%

prosječne bruto plaće u RH, te odrediti da snosi troškove prouzročene njegovim

propustom. Ţalba ne odgaĎa izvršenje ovog rješenja.

1.6. OĈEVID (ĉl. 68, 69 ZUP-a)

Očevid je procesna radnja kojom voditelj postupka neposredno opaţa

činjenice koje su predmet dokazivanja u postupku. To je najbolji dokaz zbog

toga jer onaj tko donosi rješenje o odreĎenoj upravnoj stvari neposredno opaţa

činjenice. ProvoĎenje očevida odreĎuje se zakljuĉkom.

Stranke imaju pravo nazočiti očevidu, koji se moţe provesti i bez

nazočnosti stranke u slučaju poduzimanja hitnih mjera radi zaštite ţivota,

zdravlja ili imovine veće vrijednosti.

Vlasnik, odnosno posjednik stvari na kojima je potrebno obaviti očevid

duţni su dopustiti da se očevid provede. Šteta koja nastane provedbom očevida uračunava se u ukupne troškove postupka.

Ako vlasnik ili posjednik stvari, odnosno druga osoba bez opravdanog

razloga nemogući obavljanje očevida sluţbena soba moţe ga rješenjem

novčano kazniti u iznosu od 50% prosječne bruto plaće u RH, a za provedbu očevida mogu se upotrijebiti i druge prikladne mjere koje će omogućiti njegovu

provedbu uključujući i neposrednu prisilu uz pomoć policije.

Ţalba ne odgaĎa izvršenje ovog rješenja.

1.7. IZJAVA STRANKE (ĉl. 70. ZUP-a)

Ukoliko ne postoje drugi dokazi za utvrĎivanje odreĎenih činjenica moţe

se kao dokazno sredstvo uzeti i izjava stranke.

29

2. RADNJE U POSTUPKU

2.1. KOMUNICIRANJE STRANAKA I JAVNOPRAVNIH TIJELA

Javnopravna tijela pri voĎenju upravnog postupka i stranke koje sudjeluju

u upravnom postupku moraju meĎusobno neprekidno komunicirati. Kvaliteta

njihove komunikacije jedan je od uvjeta uspješnosti upravnog postupka.

Javnopravna i druga tijela donose razne akte (pozive, zaključke, rješenja)

koje dostavljaju strankama, a nazivaju se pismena.

Stranke se obraćaju javnopravnim tijelima raznim zahtjevima, obrascima

koji se upotrebljavaju za automatsku obradu podataka, prijedlozima, prijavama,

molbama, ţalbama, prigovorima i drugima priopćenjima koji se nazivaju

podnesci.

Podnesci se mogu predati:

- u pisanom obliku – neposredno nadleţnom tijelu ili se šalju poštom,

- telegrafskim putem (brzojavno), - telefonski – ako je to po prirodi stvari moguće i ako se radi o kratkim i

hitnim priopćenjima

- elektronski (e-poštom) koji se smatra zaprimljenim kad je zabiljeţen na posluţitelju za slanje takvih poruka.

Stranka se moţe obratiti upravnom tijelu usmeno ili u pisanom obliku, pa

tako razlikujemo usmene i pisane podneske. Oni su u upravnom postupku izjednačeni.

Usmeno se stranka obraća tijelu tako da usmeno pred sluţbenom osobom koja vodi upravni postupak iznese svoje priopćenje. Usmeni podnesak sluţbena

osoba pretvara u pisani oblik tako da ga zaprimi na zapisnik ili stavljanjem

zabilješke u spis predmeta.

Pisane podneske stranka podnosi upravnom tijelu u pisanom obliku. Ovisno o tome koje sve elemente pisani podnesak sadrţi, pisani podnesci

dijele se na jednostavne i proširene (sloţene) podneske.

2.2.POSTUPANJE PO PODNESCIMA

Postupanje tijela po podnesku ovisi o sadrţaju podneska, tj. onome što

stranka tim podneskom traţi, no ima slučajeva kad tijelo mora postupiti po

podnesku na način propisan ZUP-om. Ti su slučajevi:

a) ako je tijelu podnesen neuredan ili nepotpun podnesak;

b) ako je podnesak podnesen nenadleţnom tijelu;

30

a) voĎenje postupka i donošenje rješenja na podlozi neurednog ili nepotpunog podneska predstavlja bitnu povredu pravila postupka koja

moţe utjecati na rješenje stvari. Neuredan (nerazumljiv) i nepotpun

podnesak sprječava postupanje tijela. Postupak će biti neuredan (nerazumljiv) ako nije jasno naveden zahtjev što se tim podneskom

hoće postići; a nepotpun kad u podnesku nisu navedeni dokazi ili nisu

priloţeni, a to je zakonom propisano. Ukoliko je takav podnesak

zaprimila sluţbena osoba, ona poziva stranku da u odreĎenom roku podnesak ispravi (ukloni nedostatke, odnosno nadopuni podnesak).

Ukoliko stranka u roku postupi po naputku sluţbene osobe smatrat će

se da je taj podnesak bio od početka uredan i po njemu se postupa. Problem nastaje ukoliko stranka u zadanom joj roku ne nadopuni

podnesak, tada se smatra da ga nikad nije ni podnijela. O tome sluţbena

osoba donosi rješenje o odbacivanju podneska (čl. 73. stavak 2).

Sloţena je situacija kad stranka u svom podnesku ne podnese dokaze. To

nije razlog za odbacivanje podneska kao uopće ne podnesenog, već sluţbena

osoba mora pozvati stranku i traţiti od nje dokaze.

b) uvijek kad upravno tijelo zaprimi podnesak, sluţbena osoba mora

ustanoviti da li je to tijelo nadleţno za voĎenje postupka po zahtjevu vidljivom iz sadrţaja podneska ili to tijelo u predmetnom slučaju nije

nadleţno. Tada postupa ovisno o tome da li iz sadrţaja zahtjeva moţe

utvrditi koje je tijelo nadleţno ili to ne moţe utvrditi. U slučaju da moţe utvrditi tko je nadleţan za postupanje odmah prosljeĎuje

podnesak nadleţnom tijelu, a stranku sluţbenim dopisom o tome

obavještava. U slučaju da ne moţe utvrditi tko je nadleţan za rješavanje

ili ustanovi da se ne radi o predmetu za koje je nadleţno upravno tijelo nego sud, podnesak mora odbaciti rješenjem.

2.3. ZAPISNICI

Dosljedna provedba načela zakonitosti traţi da se radnje u upravnom

postupku uredno evidentiraju. Toj svrsi sluţi zapisnik i zabilješka u spisu

predmeta.

Zapisnik je javna isprava. ( čl. 76 ZUP-a).Mora biti uredno voĎen, u

njemu ne smije biti ništa brisano niti dodavano i u njemu se ne smije ništa

mijenjati.

31

Zapisnik se vodi o:

a) usmenoj raspravi;

b) o oĉevidu

c) o postignutoj nagodbi i drugim vaţnijim radnjama u upravnom

postupku;

d) vaţnijim usmenim izjavama stranke ili treće osobe.

Vaţne radnje su npr. obavljanje uviĎaja, izvoĎenje vještačenja, saslušanje

svjedoka, uzimanje izjave stranke kao dokaznog sredstva.

Vaţnije usmene izjave stranke ili treće osobe su npr. zahtjev za pokretanje

upravnog postupka, izjava ţalbe protiv prvostupanjskog rješenja, prijedlog za povraćaj u prijašnje stanje, prijedlog za obnovu postupka, prijedlog za

osiguranje dokaza, prijedlog za izvršenje rješenja itd.

Posebna vrsta zapisnika je zapisnik o usmenom podnesku stranke kojeg ona usmeno priopćava na zapisnik kod tijela, npr. zahtjev za ostvarivanje nekog

prava itd.

Sluţbena osoba mora znati razlikovati situacije o kojima se mora voditi

zapisnik ili se radi o manje vaţnim radnjama i izjavama stranaka koje nemaju

utjecaja na rješenje stvari, a glede kojih sluţbena osoba stavlja zabilješku u spisu.

Zapisnik je javna isprava i mora se voditi na zakonom propisani način i zato zapisnik mora sadrţavati:

1. naziv tijela koje obavlja radnju;

2. mjesto gdje se radnja obavlja;

3. dan kada se radnja obavlja; 4. sat početka i završetka radnje;

5. predmet u svezi s kojim se radnja obavlja;

6. ime i prezime sluţbenih osoba;

7. ime i prezime nazočnih stranaka, njihovih zastupnika ili punomoćnika; 8. kratak i točan tijek i sadrţaj radnje obavljene u postupku i danih izjava

osoba koje u postupku sudjeluju;

9. podatke o ispravama koje su upotrijebljene u bilo koju svrhu; 10. sve zaključke koje se u tijeku radnje donesu.

Voditi zapisnik zahtjevan je posao propisan ZUP-om.:

a) zapisnik se vodi tijekom obavljanja radnje, a ukoliko se radnja ne moţe obaviti isti dan, već traje duţe, svakog dana u isti će se zapisnik

32

unijeti ono što je tog dana uraĎeno i to će potpisati osobe koje su

sudjelovale u izvoĎenju tih radnji i sluţbena osoba; b) prekid obavljanja radnje u tijeku jednoga dana navodi se u zapisniku;

c) planovi, skice, crteţi, fotografije i sl. koji su pribavljeni ili uraĎeni

tijekom radnje ovjeriti će se i priključiti zapisniku; d) u zapisniku se ne smije ništa brisati, a precrtavati se moţe samo

prije nego što se zapisnik zakljuĉi, jer nakon toga u zapisnik se ne

smije ništa dodavati ni mijenjati. To se moţe unositi u dodatak

zapisnika koji mora biti potpisan kao i zapisnik; e) prije zakljuĉenja treba ga proĉitati svim saslušanim i ostalim

osobama koje su sudjelovale u radnjama o kojima se vodio zapisnik

kako bi mogle stavljati svoje primjedbe i prijedloge na isti. Ukoliko ih je bilo, ukratko se napiše njihov sadrţaj, a ako ih nije bilo i to je

potrebno evidentirati na kraju zapisnika. Konačno zapisnik svi

potpisuju, ovjerava ga sluţbena osoba koja je rukovodila radnjom i

zapisničar, ako ga je bilo; f) ako zapisnik sadrţi saslušanje više osoba, svaka se od njih potpisuje

ispod onog dijela zapisnika u kojem je napisana njena izjava;

g) ako se zapisnik sastoji od više listova, oni se označavaju rednim brojevima, a svaki list na kraju svojim potpisom ovjerava sluţbena

osoba koja rukovodi radnjom postupka i osoba čija je izjava upisana na

kraju lista;

h) ako osoba koja mora potpisati zapisnik nije pismena ili ne moţe

pisati, nju će potpisati druga pismena osoba koja mora staviti i svoj

potpis. To ne moţe biti sluţbena osoba koja rukovodi radnjom u

postupku niti zapisničar. Stavljanje otiska kaţiprsta nije zakonom dopušteno.

i) Ukoliko neka osoba neće potpisati zapisnik ili se udalji prije

zaključenja zapisnika, to se u zapisnik upisuje i navodi se razlog zbog

kojeg je uskraćen potpis.

2.4. ROKOVI

Rok je odreĎeno razdoblje u kojem se neka procesna radnja moţe poduzeti,

odnosno prije čijeg se isteka ne moţe poduzeti.

Vrste rokova:

1. Zakonski i upravni

2. Subjektivni i objektivni 3. Neproduţivi i produţivi

4. Prekluzivni i dilatorni.

33

Zakonski rokovi su oni kojima duljinu trajanja odreĎuje sam zakon (npr. rok za

ţalbu je 15 dana).

Upravni rokovi su oni kojima duljinu trajanja odreĎuje sluţbena osoba koja

vodi postupak po svojoj osobnoj procjeni (npr. rok za dopunu podneska).

Subjektivni rokovi su oni čiji početak ovisi o saznanju za neki dogaĎaj ili od

prestanka razloga koji su uzrokovali propuštanje (npr od trenutka kada smo

saznali za neku činjenicu).

Objektivni rokovi računaju se od odreĎenog dogaĎaja ne uzimajući u obzir

kada smo za tu činjenicu saznali (npr. od donošenja rješenja u upravnom postupku).

Neproduţivi su oni koji se nemoguproduţiti i u pravilu su to zakonski rokovi

jer je zakon jasan koliko taj rok iznosi. Niti stranke niti organ ne mogu takav rok produţiti.

Produţivi su oni koji se mogu produţiti ako stranka podnese zahtjev za produţenje roka prije nego što rok istekne i da je razlog zbog kojeg traţi

produljenje opravdan.

Prekluzivni su oni rokovi čijim propuštanjem stranku gubi neko pravo. To su u pravilu zakonski rokovi jer stranka njihovim prtpuštenjem gubi pravo

poduzimanja odreĎene radnje. Propuštanjem orka nastaju štetne posljedice.

Dilatorni rokovi su oni koji moraju proći da bi se neka radnja mogla poduzeti.

Prije isteka tog rokanije moguće poduzeti radnju (npr. mora proći 30 ili 60 dana

prije nego uloţimo ţalbu zbog šutnje administracije, ne moţemo prije).

2.4.1. Raĉunanje rokova

Rokovi u upravnom postupku mogu biti odreĎeni na:

- dane

- mjesece

- godine.

Rokovi na dane počinje teći prvog sljedećeg dana računajući od dana obavljene

dostave (npr. ako je pismeno dostavljeno 31-10- rok za ţalbu počinje teći 1-11.

Rokovi odreĎeni na mejseci i godine počinju teći istog dana kada je obavljena dostava.

34

Rokovi odreĎeni na dane ističu zadnjeg dana roka u 24,00 sata.

Rokovi odreĎeni na mjesece i godine ističu istog onog datuma kada je počeo teći

nakon proteka onoliko mjeseci odnosno godine koliki je bio rok. Ako tog datuma u mjesecu nema, onda rok ističe zadnjeg dana tog mjeseca (npr. rok za

tuţbu je početo teći 31.3., zadnji dan roka je 30.4. jer 4. mjesec ima 30 dana.

Na početak i na trajanje roka ne utječe neradni dan (Unedjelja ili drţavni praznik) ali na završetak roka utječe. Ukoli jzavršetak roka pada u nedjelju ili

drţavni praznik, onda se zadnji dan roka pomiče na prvi radni dan (npr. ako rok

završava 1.5. zadnji dan roka bit će 2.5. jer je 1.5. MeĎunarodni praznik rada.

Podensak se smatra pravodobnim i ako je zaprimljen kod nadleţnog tijela i

nakon isteka roka, ali ako je predan preporuĉenom pošiljkom u toku roka.

Rokovi se mogu označiti i odreĎenim datumom.

2.4.2. Povrat u prijašnje stanje (ĉl. 82. ZUP-a)

Stranke su u upravnom postupku vezane zakonskim i upravnim rokovima, te ako je stranka propustila takav rok moţe doći do gubitka odreĎenog prava

(prekluzivni rok).

ZUP je predvidio jedan institut koji se zove povrat u prijašnje stanje kako bi

omogućio stranci koja je iz opravdanih razloga propustila rok da ipak tu radnju

poduzme u naknadnom roku.

Postupak se dakle vraća u onaj stadij u kojem je bio prije propuštanja

roka. To znaĉi da se poništavaju sva rješenja i zakljuĉci koje je organ donio

u vezi s propuštanjem.

ZUP-om su propisana samo razlozi zbog kojih je moguće traţiti povraćaj i

prijašnje stanje i to mora traţiti stranka svojim prijedlogom.

Stranka moţe traţiti povraćaj u prijašnje stanje zbog 1. propuštanja radnje u postupku zbog opravdanog razloga

2. pravodobne predaje podneska nenadleţnom organu a to je učinila iz

neznanja ili očitom pogreškom

Opravdanost razloga ocjenjuje sluţbena osoba, a stranka je u svojem

prijedlogu duţna navesti okolnosti zbog kojih je propustila rok, učiniti

vjerojatnim da je to opravdani razlog i ako je propustila predati neki podnesak (npr. ţalbu) treba uz prijedlog predati i taj podnesak.

35

Povrat se moţe traţiti u zakonskom roku od 8 dana od prestanka razloga koji

je uzrokovao propuštanje (subjektivni rok), a najdulje 3 mjeseca od

propuštanja neke radnje (objektivni rok).

Radnje sluţbene osobe u povodu prijedloga za povraćaj u prijašnje stanje:

- utvrĎuje formalnopravne elemente (je li prijedlog pravodoban, upućen

od ovlaštene osobe i je li prijedlog dopušten)

- zatim utvrĎuje jesu li razlozi koje je stranka navela opravdani

Ukoliko postoje formalnopravni nedostaci – prijedlog će se rješenjem odbaciti.

Ukoliko razlozi nisu opravdani - prijedlog će se rješenjem odbiti.

Ukoliko su razlozi opravdani – organ će donijeti rješenje kojim dopušta

povraćaj u prijašnje stanje i u koji stadij se postupak vraća.

Povraćaj u prijašnje

stanje o pravodoban - odbacuje prijedlog

o dopušten - odbija prijedlog

o od ovlaštene osobe - usvaja prijedlog

2.5. OBAVJEŠĆIVANJE (ĉl. 83 ZUP-a)

Sluţbena osoba moţe stranku i drute sudionika u postupku obavijestiti o tijeku i

radnjama u postupanju usmeno, elektroničkim putem, neposrednim uručenjem

pismena ili slanjem poštom.

Dostava ili dostavljanje je način predaje pismena onim osobama na koje su ta

pismena naslovljena. Dostava se obavlja u pravilu osobno osim ako stranka u postupku ima ovlaštenu

osobu za zastupanje ili opunomoćenika za primanje obavijesti.

Dostava pismena obavlja se samo radnim danom i to danju, ne obavlja se

nedjeljom, na dane drţavnih blagdana niti noću osim ako se ne radi o iznimno vaţnom razlogu koji ne trpi odgodu (npr. poplava ili poţar).

Objektinvi rok

3 mjeseca

Opravdani razlog

RJEŠENJEM

Subjektivni

rok 8 dana

36

a) osobna dostava

obavlja se osobno naslovljenoj osobi kad od obavljanja dostave počinje

teći rok koji se ne moţe produţiti ili kad je takva dostava propisana.Ako

osoba koji dostupna, dostavljač će ostaviti pisanu obavijest kada će dostava biti ponovno pokušana. Ako u naznačeno vrijeme opet ne bude

osoba dostupna ili ako odbije primiti pismeno, dostavljač će pisemo

ostaviti pisemno u njezinom sandučiću i na dostavnici zabiljeţiti način,

dan i sat dostave.

Ukoliko stranka ima osobu ovlaštenu za primitak pismena (zstupnika ili

opunomoćenika) tada se osobna dostava smatra izvršenom dostavom toj osobi.

b) posredna dostava

je moguća u svim drugim slučajevima ako se osoba na koju je pismeno ne zatekne kod kuće, ali isto tako u posrednoj dostavi nema obaveze, to znači

da mogu odbiti primitak. Takva dostava smatra se izvršenom ako je

pismeno predano odraslom članu kućanstva ili u poštanskom sandučiću.

Ostali sluĉajevi dostave:

1. dostava zakonskom zastupniku i opunomoćeniku stranke 2. dostava zajedničkom predstavniku

3. dostava pravnoj osobi, javnopravnom tijelu

4. dostava osobama u sluţbi u oruţanim snagama, posliciji, osobi koja je lišena slobode ili je u inozemstvu

5. dostava u slučaju odbijanja primitka

6. dostava u slučaju promjene stana (oglasna ploča)

7. dotava javnom objavom 8. dostava elektroničkim putem

Dostavnica je potvrda o obavljenoj dostavi. Ona ima značaj javne isprave. Ako

je uredno potpisana i vraćena javnopravnom tijelu koji je poslao pismeno, tada se dostava smatra urednom i od tada počinju teći zakonske posljedice primitka

pismena.

U dostavnicu se unosi: - vlastoručni potpis osobe koja je pismeno preuzela

- točan datum kada je dostava obavljenja (slovima)

- broj i naziv pismena koje je tom dostavo dostavljeno

- vlastoručni potpis dostavljača.