upravni postupak - naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · web...

74
UDRUGA UPRAVNIH I BIROTEHNIČKIH ŠKOLA ZAGREB, Varšavska 17 Autorice: Mirjana Gojanović Radoslava Gregov Vesna Gržan Ondina Mesar Mirjana Pavić UPRAVNI POSTUPAK III. RAZRED Priručnik za nastavnike © Nije dozvoljeno javno upotrebljavati ili reproducirati niti jedan dio priručnika 1

Upload: others

Post on 22-Jan-2020

8 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

UDRUGA UPRAVNIH I BIROTEHNIČKIH ŠKOLAZAGREB, Varšavska 17

Autorice:Mirjana GojanovićRadoslava GregovVesna GržanOndina MesarMirjana Pavić

U P R A V N I P O S T U P A K

III. RAZREDPriručnik za nastavnike

© Nije dozvoljeno javno upotrebljavati ili reproducirati niti jedan dio priručnika

Zagreb, 31. kolovoza 2010.

1

Page 2: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

I. POJAM I ZNAČENJE PROCESNOG PRAVA

1. UVODNI SATEvokacija (uvođenje u nastavni sat):Brainstorming: dnevne aktivnosti (npr. pranje, prehrana, gledanje TV-a, odmor, učenje, hodanje, sport itd. sve je povezano s pravom)Kako pravo utječe na svakodnevni život? 1.1. Pojam i definicija prava

Pravo (lat. ius) je predmet istraživanja mnogih znanosti (npr. povijesti, sociologije, filozofije, pravnih znanosti itd.), ali i svakodnevnog života u kojem ljudi nisu svjesni da stupaju u različite pravne odnose.

Pravo je skup svih pravnih pravila (normativni poredak) koje vrijede u određenoj državi, a pridržavanje osigurava država svojim mjerodavnim tijelima i primjenom određenih sankcija.

Pravni sustav je skup pravnih instituta, pravnih grana i pravnih pravila koji čine pravni poredak neke države.

Najvažnija podjela prava unutar pravnog sustava je na privatno pravo i javno pravo.Privatno pravo čini skup pravnih grana u kojima niti jedna stanka ne nastupa s pozicija suverene vlasti, nego su obje stranke ravnopravne. Temelji te razlike datiraju iz rimskog prava a održala se do danas.Javno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna stanka nositelj suverene vlasti.

Grane javnog prava Grane privatnog pravaUstavno pravo Građansko pravoUpravno pravo Radno pravoKazneno pravo Obiteljsko pravoMeđunarodno javno pravo Trgovačko pravo

Međunarodno privatno pravo

1.2. Pravne grane, pravni instituti, pravne norme

Pravna znanost svrstava pravne grane u određene skupine kako bi se olakšao rad i razumijevanje prava.Pravne grane obuhvaćaju skup srodnih pravnih instituta.

Najvažnije pravne grane su:

a) Ustavno pravo je pravna grana koja obuhvaća pravne norme i institute koji uređuju temelje društvenog i političkog uređenja države.

b) Kazneno pravo je pravna grana koja obuhvaća pravne norme u kojima su opisana kaznena djela i kazne za počinitelje kaznenih djela, te postupak utvrđivanja kaznene odgovornosti.

2

Page 3: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

c) Građansko pravo je pravna grana koja obuhvaća pravne norme kojima se uređuju imovinski odnosi i položaj subjekata u tim odnosima. Iz građanskog prava razvile su se mnoge grane prava kao: obiteljsko pravo, radno pravo, trgovačko pravo, gospodarsko pravo.

d) Upravno pravo je pravna grana koja obuhvaća pravne norme kojima se uređuju odnosi između državnih organa s jedne strane i ostvarivanja prava, obveza i odgovornosti građana ili pravnih osoba s druge strane.

e) Prekršajno pravo je pravna grana koja obuhvaća pravne norme u kojima su opisana lakša kaznena djela i kazne za počinitelje prekršaja, te postupak utvrđivanja prekršajne odgovornosti.

Skup pravnih normi koje uređuju određeni društveni odnos i odnose se na istu ili sličnu materiju nazivamo pravni institut (npr. nasljedno pravo je institut građanskog prava)

Pravna norma (pravilo) je temeljna jedinica svakog pravnog sustava.

Pravna norma ili pravno pravilo je najmanji dio prava koji upućuje na određeno ponašanje koje je propisala država, a ujedno propisuje i sankcije (kazne) za nepoštivanje zahtjeva države.

2. DEFINICIJA PROCESNOG PRAVA

Izraz postupak ili proces (lat. procedere = teći, razvijati se) ima široko značenje i obuhvaća puno pojava u pravu i izvan njega, a upotrebljava se i za neke prirodne pojave (proces vrenja, bolesti i sl.).

Ovisno o tome na koji način i kojim putovima se ostvaruje konačna svrha prava, pravni sustav dijeli se na materijalno i procesno pravo.

Materijalno pravo uređuje važne društvene odnose, koji uvjeti se moraju ispuniti da bi se pojedincima moglo priznati neko pravo ili nametnula neka obveza, odnosno kakvo ponašanje pojedinca društvo zabranjuje i kažnjava, kakve su sankcije u slučaju nepridržavanja obveza i slično.

U materijalnom pravu opisuju se vrijednosti i potrebe kao što su zaštita života i tijela, sigurnost imovine i vlasništva, omogućavanje prometa ljudi i roba i sve ono za čime postoji potreba u nekom društvu.Materijalno pravo sadržano je u materijalnim zakonima (npr. Kazneni zakon RH, Obiteljski zakon, Zakon o radu, Zakon o državljanstvu, Zakon o promjeni osobnog imena i sl.)

Procesno pravo uređuje koji će se organ brinuti o primjeni određenih pravila materijalnog prava, tko i kakvom svojstvu sudjeluje u postupku, koji su uvjeti za pokretanje i vođenje takvog postupka, koje radnje se mogu poduzimati, tko ih i kada može poduzimati, kakve su posljedice poduzimanja ili propuštanja pojedinih radnji.

U procesnom pravu propisani su stadiji (faze) kroz koje postupak teče, na koji način i kojim sredstvima se utvrđuju činjenice, kakve su odluke te tko ih donosi u pojedinom postupku.

Procesno pravo je skup pravila kojima se uređuju procesne aktivnosti organa, stranaka i drugih sudionika u postupku i njihovi uzajamni odnosi, a radi pravilne primjene materijalnog prava na konkretan slučaj.

3

Page 4: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

Procesno pravo sadržano je u procesnim zakonima (npr. Zakon o kaznenom postupku, Zakon o parničnom postupku, Zakon o općem upravnom postupku itd.).

2.1. Odnos između materijalnog i procesnog prava

Materijalno i procesno pravo odnose se kao sadržaj i forma.

Procesno pravo nije samo sebi svrha, nego mu je svrha pravilna i ujednačena primjena materijalnog prava. Da bi se to ostvarilo, procesno pravo mora biti prilagođeno potrebama pravilnog primjenjivanja materijalnog prava, što znači da se mora mijenjati s promjenama tog prava.

Zbog toga razlikujemo (kao žalbene razloge)

a) povredu materijalnog prava (ako sudac ili neki drugi voditelj postupka nije primijenio odgovarajuću odredbu materijalnog prava, ili je taj zakon prestao važiti, ili je zamijenjen novim)

b) povredu procesnog prava (ako sudac ili neki drugi voditelj postupka nije pravilno primijenio odgovarajuću odredbu procesnog prava tijekom postupka (npr. nije saslušao stranku a trebao je).

Materijalno pravo (npr. Zakon o građenju)

Procesno pravo (npr. Zakon o općem upravnom postupku)

Konkretan društveni odnos (npr. izdavanje građevinske dozvole)

4

Page 5: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

3. GRANE PROCESNOG PRAVA

Procesno pravo nije jedinstveno, nego se obzirom na prirodu predmeta i svrhu pojedinog postupka dijeli na nekoliko najvažnijih grana procesnog prava.

Prema organima koji vode postupka procesno pravo možemo podijeliti na a) sudsko procesno pravo b) upravno procesno pravo.

Obzirom na prirodu predmeta i svrhu pojedinog postupka, procesno pravo možemo podijeliti na: a) kazneno procesno pravo b) građansko procesno pravo c) upravno procesno pravo.

Grane procesnog prava sadržane su u posebnim izvorima (zakonima) kojim se uređuju pojedini konkretni društveni odnosi.

3.1. Kazneno procesno pravo je skup pravnih pravila kojima se osigurava da nitko nedužan ne bude osuđen, a da se počinitelju kaznenog djela izrekne kazna ili druga mjera uz uvjete koje predviđa zakon i na temelju zakonito provedenog postupka pred nadležnim sudom.

3.2. Građansko procesno pravo je skup pravnih pravila kojima se uređuje nekoliko građanskih instituta, ovisno o tome koji je sadržaj pravnog odnosa koje se treba urediti. Tim pravilima uređuje se forma i tijek poduzimanja pojedinih radnji u postupku.

a) Parnično procesno pravo je skup pravnih pravila na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje o sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i obiteljskim

Grane procesnogprava

Kazneno procesnopravo Građansko procesno pravo Upravno procesno pravo

Parnično procesno pravo

Izvanparničnoprocesno pravo

Ovršno procesno pravo

5

Page 6: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

odnosima građana, te u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim građansko pravnim sporovima (uređen je Zakonom o parničnom postupku).

b) Izvanparnično procesno pravo definira se negativno. To je skup pravnih pravila kojima se reguliraju oni odnosi u kojima nema spora, pa se naziva i nespornim (reguliran je nekim odredbama Obiteljskog zakona i Zakona o nasljeđivanju)

c) Izvanparnični postupci mogu se podijeliti u 2 skupine: jednu u kojoj se rješavaju statusne stvari (npr. postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti) i postupci u kojima se rješavaju imovinski ili neki drugi odnosi (npr. ostavinski postupak).

d) Ovršni postupak je skup pravnih pravila po kojima sudovi provode prisilno ostvarenje tražbine na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (reguliran je Ovršnim zakonom).

e) Stečajni postupak je poseban postupak koji se provodi nad subjektima nad kojima je proveden stečaj (reguliran je Stečajnim zakonom).

3.3. Upravno procesno pravo je skup pravnih pravila po kojima postupaju organi državne uprave i pravne osobe s javnim ovlastima kada rješavajući o pojedinačnim pravima i obvezama stranaka neposredno primjenjuju zakon (Zakon o općem upravnom postupku) u nekoj upravnoj stvari.

4. RAZGRANIČENJE SUDSKIH I UPRAVNIH POSTUPAKA

Razlikujemo sudske i upravne postupke ovisno o tomu tko je nadležan za rješavanje pojedinih konkretnih društvenih odnosa.

O pravima i obvezama građana i pravnih osoba u konkretnim stranačkim stvarima rješavaju sudovi (u kaznenim, građanskim i nekim drugim postupcima) ali i organi uprave kada rješavaju o pojedinačnim pravima i obvezama ili pravnim interesima građana u pojedinoj upravnoj stvari.

Sudske stvari nisu jedinstvene već među njima postoje znatne razlike zbog čega se rješavaju u različitim postupcima. Tako razlikujemo nekoliko sudskih postupaka

a) kaznenib) građanskic) prekršajnid) upravni spor (posebna kombinacija upravno-sudskog postupka).

Upravni postupak je jedinstven, iako možemo razlikovati opći upravni postupak i posebne upravne postupke koji su regulirani posebnim zakonima.

Ponekad je teško razlikovati upravnu stvar od sudskog građanskog postupka jer jasne granice nema. Tada nam priskaču u pomoć pravila o nadležnosti (jurisdikciji) kojima se tada rukovodimo.

6

Page 7: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

4.1. Sudski postupci

Sudske postupke vode sudovi.

Sudovi su tijela sudbene vlasti koja Ustavom i zakonima štite utvrđeni pravni poredak Republike Hrvatske te osiguravaju jedinstvenu primjenu zakona, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom.

Osim sudova kojima je povjerena sudbena vlast u RH, u postupcima na različite načine mogu sudjelovati i odvjetništvo, državno odvjetništvo, pučki pravobranitelj i javno bilježništvo.

Kazneni postupak uređen je Zakonom o kaznenom postupku (ZKP). Taj zakon sadrži pravila po kojima postupaju sud i drugi organi kaznenog postupka kad se pretpostavlja da je počinjeno kazneno djelo kako bi se utvrdilo tko ga je počinio, je li poči-nitelj kriv, te ako je, da se krivcu izreče kazna predviđena kaznenim zakonom.

Građanski postupak provodi se primjenom dvije vrste postupka: parničnog i izvanparničnog.

Parnični postupak uređen je Zakonom o parničnom postupku (ZPP). Primjenjuju ga sudovi kada neki pravni subjekt podnese zahtjev da mu se pruži zaštita u povrijeđenom ili ugroženom imovinskom, radnom, obiteljskom ili nekom drugom građanskom pravu.

Izvanparnični postupak nije jedinstven nego se primjenju pravila različitih postupaka ovisno o tomu da li se rješavaju statusna ili imovinsko-pravna pitanja.

Prekršajni postupak uređen je Zakonom o prekršajima. Taj zakon sadrži pravila po kojima postu-paju prekršajni sudovi kad je vjerojatno da je neka fizička ili pravna osoba počinila povredu javnog poretka koja je predviđena kao prekršaj, kako bi se utvrdilo tko ga je počinio, je li počinitelj kriv, te ako je da se krivcu izreče kazna predviđena propisima.

Upravni spor je posebna vrsta sudskog postupka kojeg provodi Upravni sud kao specijalizirani sud u RH, a radi utvrđivanja zakonitosti pojedinačnog upravnog akta izdanog od tijela državne vlasti ili neke pravne osobe s javnim ovlastima. Reguliran je Zakonom o upravnim sporovima (ZUS-om) Tužitelj je građanin ili pravna osoba koja smatra da joj je pojedinačnim upravnim aktom povrijeđeno neko pravo, a tuženi je tijelo državne vlasti koje je akt donijelo.

7

Page 8: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

4.2. Upravni postupci

Upravne postupke vode tijela državne uprave i pravne osobe s javnim ovlastima.

Tijela državne uprave na razini države su ministarstva i državne upravne organizacije, a na razini lokalne uprave i samouprave to su županijski i gradski uredi.

Pravne osobe s javnim ovlastima su ustanove i druge pravne osobe koje imaju ovlasti da u okviru svoje nadležnosti rješavaju o pojedinim pravima i obvezama građana (npr. ustanove u području odgoja i obrazovanja, športa, centri za socijalnu skrb i sl.).

Upravni postupak je skup pravnih pravila po kojima postupaju tijela državne uprave i pravne osobe s javnim ovlastima kada rješavaju o pravima i obvezama i pravnim inte-resima građana, i drugih subjekata u pojedinim upravnim stvarima.

Razlikujemo opći upravni postupak i posebne upravne postupke.

Opći upravni postupak reguliran je Zakonom o općem upravnom postupku (ZUP-om) koji sadrži pravila za neposrednu primjenu propisa u upravnim stvarima rješavajući o pravima, obvezama i pravnim interesima građana i pravnih osoba.

Posebni upravni postupci provode se kada je pojedino upravno područje regulirano posebnim zakonom (npr. porezna pitanja).

Opće je pravno načelo da u slučaju postojanja općeg i posebnog propisa istog ranga, koji uređuju isto pitanje, prednost ima posebni propis (lex specialis derogat legi generali). Samo ako neko procesno pitanje nije uređeno pravilima tog posebnog postupka, tada se moraju primijeniti pravila ZUP-a. Tada kažemo da ZUP ima supsidijarno (dopunsko) značenje.

8

Page 9: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

II. POJAM I VRSTE GRAĐANSKIH POSTUPAKA

Građansko procesno pravo je sistem pravnih pravila kojima se regulira sudsko ostvarivanje zaštite prava koja proizlaze iz određenih građansko pravnih odnosa.

Vrste:

1) parnični postupak2) izvanparnični postupak3) ovršni postupak4) stečajni postupak

PARNIČNI POSTUPAK- je sistem pravnih pravila kojima se regulira ostvarenje zaštite subjektivnih građanskih

prava u parničnom postupku- je osnovni sistem pružanja pravne zaštite u građanskom sudskom postupku

RAZGRANIČENJE IZMEĐU PARNIČNOG I IZVANPARNIČNOG POSTUPKA- parnični postupak je sporni postupak a izvanparnični je nesporan- u parničnom postupku sudjeluju dvije stranke s različitim interesima, a u

izvanparničnom sudjeluju osobe s paralelnim interesima ili se njihovi interesi barem ne isključuju

- zakonodavac može propisati da će se za rješavanje neke stvari primjenjivati parnični ili izvanparnični postupak

OVRŠNI POSTUPAK- je poseban postupak kojim se prisilno ostvaruje nalog suda za ispunjenje građansko

pravne obveze

STEČAJNI POSTUPAK- izvanredna metoda prisilnog ostvarivanja vjerovnikovih prava- provodi se protiv pravnih osoba- dovodi do prestanka dužnika, nesposobnog za redovno udovoljavanje

imovinskopravnim obvezama

SUBJEKTI PARNIČNOG POSTUPKA

SUDOVI

U građansko pravnim stvarima odlučuju:- sudovi opće nadležnosti: općinski i županijski sudovi- specijalizirani sudovi: trgovački sud i Visoki trgovački sud- Vrhovni sud RH

Suci su profesionalci kojima je obavljanje sudačke dužnosti glavno i jedino zanimanje koje ostvaruju u radnom odnosu.Suci porotnici obavljaju sudačku funkciju povremeno pored svog redovnog zanimanja.

9

Page 10: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

Sastav prvostupanjskog suda:- u pravilu sudi sudac pojedinac

Sastav drugostupanjskog suda:- u pravilu sude u vijeću sastavljenom od trojice sudaca

Sastav vrhovnog suda RH- u pravilu odlučuje u vijeću sastavljenom od pet sudaca

OSTALA TIJELA KOJA SUDJELUJU U VRŠENJU PRAVOSUĐA:

- državno odvjetništvo- javno bilježništvo- državno pravobraniteljstvo- pučki pravobranitelj- centar za socijalnu skrb- odvjetništvo

STRANKE

Tužitelj je osoba koja u svoje ime, odnosno u čije se ime traži od suda da pruži zaštitu određenog sadržaja pravima za koje se tvrdi da su ugrožena ili da su povrijeđena.

Tuženik je osoba protiv koje se upravlja zahtjev za pružanje pravne zaštite zasnovan na tvrdnji da je ugrozila ili povrijedila određena prava.

Stranačka sposobnost je svojstvo određenog subjekta da može biti nositelj parničnih procesnih prava i dužnosti, nositelj ovlaštenja i tereta priznatih i određenih građanskim parničnim procesnim pravom imaju je sve osobe koje imaju pravnu sposobnost.

Parnična sposobnost je svojstvo određene osobe da sa procesnopravnim učinkom poduzima procesne radnje u parnici imaju je sve osobe koje imaju punu poslovnu sposobnost.Procesna legitimacija znači da stranka mora imati pravni interes za vođenje konkretne parnice.

ZASTUPANJE STRANAKA

Zastupnici su osobe koje u ime i za račun stranke poduzimaju procesne radnje i parnici.Zastupnik može biti osoba koja ima potpunu poslovnu i parničnu sposobnost.

ZASTUPNICI PRAVNIH OSOBA PO STATUTU, DRUŠTVENOM UGOVORU ILI PO ZAKONU

- ovlaštenje po zakonu za zastupanje trgovačkih društava imaju osobe koje su za pojedini oblik trgovačkih društva određene Zakonom o trgovačkim društvima.

10

Page 11: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

ZAKONSKI ZASTUPNICI- su fizički poslovno i parnično sposobne osobe koje su ovlaštene da u ime i za račun

stranaka koje su parnično nesposobne ili su zbog drugih razloga u nemogućnosti da same štite svoje interese u parnici, pred sudom poduzimaju parnične radnje.

PUNOMOĆ- su osobe koje u ime stranke i za njezin račun u granicama dobivenih ovlaštenja

poduzimaju procesne radnje s učinkom kao da ih poduzima sama stranka.- može biti samo fizička osoba koja ima potpunu poslovnu sposobnost- pružanjem pravne pomoći zastupanje u parnici u svojstvu punomoćnika kao

zanimanjem mogu se baviti samo odvjetnici (ako zakonom nije drukčije određeno).

Punomoć je jednostrana izjava stranke koja svog partnera iz građanskog pravnog odnosa ovlašćuje da je zastupa u parnici pred sudom.

Vrste punomoći:1) punomoć za pojedinu parničnu radnju2) parnična punomoć:

ako je izdana odvjetniku ovlaštena je obavljati sve radnje koje bi mogle obavljati i stranka,

ako je izdana osobi koja nije odvjetnik opseg ovlasti je uži od ovlaštenja odvjetniku

3) generalna punomoć: - je punomoć za zastupanje u svim parnicama koje se vode ili bi se mogle voditi u korist

ili protiv određene stranke.

Punomoćnik ne odgovara stranci za neuspjeh u parnici, već samo za skrivljenu štetu koju joj je uzrokovao svojim djelovanjem.

11

Page 12: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

TIJEK PARNIČNOG POSTUPKA PRED PRVOSTUPANJSKIM SUDOM

PODNOŠENJE TUŽBE- pokreće se parnični postupak

PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE

1) prethodno ispitivanje tužbe – je obvezatan podstadij ispituje se postojanje procesnih pretpostavaka rješavaju se neka procesna pitanja koja se u ovoj fazi mogu javiti

2) dostava tužbe tuženiku na odgovor – u pravilu je obvezan podstadij tuženik se poziva da podnese pisani odgovor na tužbu tuženik se upozorava na pravne posljedice nepodnošenja odgovora na

tužbu.

3) pripremno ročište – je fakultativan podstadij treba otkloniti smetnje koje sprečavaju daljnje postupanje i srediti

materijal o glavnoj stvari

4) zakazivanje glavne rasprave – obvezatan podstadij

GLAVNA RASPRAVA

- zauzima centralno mjesto u parničnom postupku- je stadij u kojem sud razmatra relevantnu procesnu građu radi donošenja odluke o

osnovanosti tužbenog zahtjeva

ODLUČIVANJE

Sud donosi odluku u obliku presude ili rješenja.

12

Page 13: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

ROČIŠTE – GLAVNA RASPRAVA

Sud o tužbenom zahtjevu odlučuje u pravilu na temelju neposrednog, usmenog i javnog raspravljanja stranka pred sudom na jednom ili na nizu ročišta.

Sud razmatra sav procesni materijal: navode stranaka, izvedene dokaze i ostale rezultate raspravljanja da na njihovoj osnovi donese konačnu odluku.

Glavna rasprava može se održati samo ako sud urednom dostavom poziva omogući strankama sudjelovanje u raspravi.

Sud upravlja početkom, tijekom i završetkom glavne rasprave pa od suda zavisi koje će se radnje i kojim redom poduzimati.

Glavnu raspravu otvara sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća.

Bez obzira na to na koliko se ročišta provodi glavna rasprava je jedinstvena procesna cjelina pa stranke mogu tijekom cijele rasprave iznositi nove činjenice i dokaze.

Sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća postavljanje pitanja i na drugi svrsishodan način nastojati će:

- da se tijekom rasprave iznesu odlučne činjenice, - da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama,- da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka- da se dadu sva razjašnjena potrebna da bi se utvrdilo činjenično stanje važno za odluku.

Ako se ročište ne može održati ili ako se na već započetom ročištu ne mogu provesti parnične radnje radi kojih je bilo zakazano, ročište se može odgoditi.

Dužnost je suca pojedinca odnosno predsjednika vijeća da se tijekom glavne rasprave brine o održavanju reda i o dostojanstvu suda.

Kad sudac pojedinac ili vijeće zaključi da je predmet raspravljen tako da se može donijeti konačna odluka saopćit će da je glavna rasprava zaključena.

Konačnu odluku na temelju rezultata glavne rasprave sud donosi nakon njezinog zaključenja, ročište na kojem se presuda objavljuje nije sastavni dio glavne rasprave.

13

Page 14: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

SUDSKE ODLUKE

PRESUDA

- sud odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, o osnovanosti traženja tužitelja da mu sud pruži pravnu zaštitu određenog sadržaja.

- je konkretna (pojedinačne norme) pravna norma, izvor prava za konkretan društveni pravni odnos

Činjenična osnova presude:- je činjenično stanje, činjenice koje je sud utvrdio i za koje smatra da su važne za

primjenu prava radi donošenja odluke

Pravna osnova presude:- sud je dužan utvrditi sadržaj pravne norme koju treba primijeniti na utvrđeno

činjenično stanje

Sadržaj presude:- uvod, izreka ili dispozitiv i obrazloženje- izreka je glavni dio presude u kojem se odlučuje o osnovanosti svih zahtjeva koji su

stavljeni tijekom postupka, a odlučuje se o dužnosti naknade parničnih troškova ako je neka od stranaka istakla i takav zahtjev

Vrste presuda:1) s obzirom na sadržaj pravne zaštite koja se pruža:

a) DEKLARATORNE – utvrđuje se sadržaj pravnih odnosab) KONDEMNATORNE – tuženik se osuđuje da u korist tužitelja nešto učiti, trpi

ili propustic) KONSTITUTIVNE – preinačuju se ili ukidaju postojeći pravni odnosi

2) s obzirom na dio zahtjeva o kojem se odlučuje:d) POTPUNE – odlučuje se o svim istaknutim zahtjevimae) DJELOMIČNE – odlučuje se samo o nekim od istaknutih zahtjevaf) DOPUNSKE – naknadno se odlučuje o zahtjevima o kojima je sud propustio odlučiti

3) s obzirom na postupak koji je prethodio donošenju presudeg) KONTRADIKTORNE – prethodi raspravljanje stranaka pred sudomh) PRESUDE NA TEMELJU PRIZNANJA – priznaje se tužbeni zahtjevi) PRESUDE NA TEMELJU ODRICANJA – odriče se od tužbenog zahtjevaj) PRESUDE ZBOG OGLUHE – tuženik nije u roku dao odgovor na tužbuk) PRESUDE ZBOG IZOSTANKA – tuženik je propustio osporiti tužiteljev zahtjev

najkasnije na prvom ročištul) PRESUDA BEZ ODRŽAVANJA RASPRAVE – kad je među strankama činjenično

stanje nesporno

Donošenje presudeZnači odrediti njezin sadržaj, izreći odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva

14

Page 15: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

Objavljivanje presudeje parnična radnja suda koja se sastoji u javnom čitanju izreke presude i sažetom usmenom saopćavanju njezinih razloga

- presuda se mora objaviti u roku od 15 dana od zaključenja glavne rasprave

Svaka presuda mora biti izrađena u pisanom obliku.

RJEŠENJE

- u pravilu se odlučuje u pitanjima procesne naravi koja se pojavljuju tijekom parničnog postupka

- izuzetno se odlučuje i o osnovanosti tužbenog zahtjeva:a) u postupku zbog smetanja posjedab) u postupku izdavanja platnog nalogac) odluka o troškovima

Pismeni sastav rješenja treba sadržavati uvijek uvod i izreku, a obrazloženje ako to zahtjev određuje.

PRAVNI LIJEKOVI

REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

1) žalba protiv presude- je univerzalni pravni lijek protiv prvostupanjskih nepravomoćnih presuda svih sudova- je redovan pravni lijek, sprečava da presuda postane pravomoćna- je devolutivan pravni lijek, odlučuje viši sud- je suspenzivan pravni lijek, u pravilu odlaže izvršenje- je dvostran pravni lijek, mora se dostaviti protivniku na odgovor

Rok za žalbuRačuna se od dana dostave prijepisa presude stranci koja podnosi žalbu

- u pravilu iznosi 15 dana

Sadržaj žalbeŽalba mora udovoljavati zahtjevima minimalnog sadržaja:

a) ako se iz nje vidi koja se presuda njome pobijab) ako je potpisana

Razlozi za žalbua) bitna povreda odredaba parničnog postupkab) pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanjec) pogrešna primjena materijalnog prava

Žalba se podnosi sudu koje je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnika.

15

Page 16: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

2) žalba protiv rješenja- dopuštena je u svim slučajevima osim u onim u kojima je zakonitom izričito

zabranjena- kad je dopuštena onda je samostalna- kad je dopuštena samostalna žalba onda je i suspenzivna

IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1) Revizija protiv presude- je izvanredan, samostalan, devolutivan, nesuspenzivan, ograničen i dvostran pravni

lijek stranaka zbog povrede zakona protiv pravomoćne presude drugostupanjskog suda donesene u povodu žalbe protiv presude prvostupanjskog suda.

2) Revizija protiv rješenja- može se izjaviti protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno

završen i u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude

3) Ponavljanje postupka- je ograničen, izvanredni pravni lijek stranaka protiv sudskih odluka kojima je

postupak pravomoćno završen, bez obzira na to je li do pravomoćnosti došlo nakon korištenja redovnih pravnih lijekova ili nezavisno od njih.

TUŽBA

Parnični postupak pokreće se tužbom koju podnosi tužitelj.Bez tužbe nema parnice.Ako se utvrdi da nisu ispunjene procesne pretpostavke sud će tužbu odbaciti.Sud će ispitati postoje li materijalnopravne pretpostavke za osnovanost zahtjeva za pružanje pravne zaštite određenog sadržaja, ako takve pretpostavke postoje sud će zahtjev prihvatiti a ako ih nema sud će zahtjev odbiti.

Sadržaj tužbe: a) ističe se zahtjev za pružanje pravne zaštite određenog sadržajab) navode se činjenice na kojima tužitelj zasniva svoje tvrdnjec) predlažu se dokazid) izlaže se pravna osnova tužbenog zahtjeva – fakultativno

Vrste tužbi:1) DEKLARATORNA tužba – traži se utvrđivanje postojanje odnosno ne postojanja

određenog sadržaja konkretno prava ili pravnog odnosa2) KONDEMNATORNA tužba – tužitelj svoj zahtjev za osobu tuženika zasniva na

tvrdnji da je tuženik povrijedio određeno tužiteljevo subjektivno građansko pravo pa da je zbog toga dužan određenim činjenjem popraviti posljedice svog protupravnog držanja

16

Page 17: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

3) KONSTITUTIVNA tužba – pravna zaštita realizira se u ostvarenju pravnih odnosa koji dotle nisu postojali, bilo da proizvodi nove, bilo da preinačuje, ukida ili poništava postojeće pravne odnose

Tužbeni zahtjev – predmet spora- je zahtjev za pružanje pravne zaštite određenog sadržaja zasnovanog na tvrdnji po

ovlaštenju tužitelja da traži nastupanje određene pravne posljedice koja rezultira iz primjene mjerodavne pravne norme

Pravne posljedice podnošenja tužbe sudu- uzrokuje određene procesnopravne i građanskopravne učinke- ako sud tužbu odbaci ili je tužitelj povuče svi pravni učinci poništavaju se kao da

tužba nije ni bila podnesena- kad sud nađe da je tužba dopuštena on ne donosi o tome posebne odluke

Pravne posljedice dostave tužbe tuženiku- zasniva se trostrani procesnopravni proces između suda, tuženika u tužitelja- dok parnica teče ne može se u istom zahtjevu pokrenuti nova parnica među istim

strankama- ako je neka od stranka otuđila stvari ili pravo o kojemu teče parnica to ne sprečava da

se parnica među njima dovrši- za preinaku tužbe potreban je u pravilu pristanak tuženika

Kumulacija tužbenih zahtjeva - kumulacija omogućuje tužitelju da u jednoj tužbi istakne više tužbenih zahtjeva protiv

istog tuženika- uz već istaknuti tužbeni zahtjev tužitelj može naknadno isticati nove zahtjeve sve do

zaključenja glavne rasprave- tužitelj može zatražiti od suda da sljedeći od istaknutih zahtjeva prihvati tek ako

ustanovi da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan

Preinaka tužbe- u načelu je dopuštena uz ograničenja potrebna da se spriječi zloupotreba procesnih

ovlaštenja- tužba se smatra preinačenom kada se u njoj izmjeni neki od bitnih elemenata, tako da

izmijenjena tužba nije istovjetna s onom prvobitnom pa se pravomoćnost presude koja bi bila izrečena na osnovi prvobitne tužbe ne bi odnosila i na preinačenu tužbu

Povlačenje tužbe- je jednostrana neposredna parnična radnja tužitelja kojom izjavljuje da odustaje od

traženja da sud u konkretnoj parnici odluči o osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva- za povućenu tužbu smatra se kao da i nije podnesena pa se može ponovno podnijeti- do povlačenja tužbe dolazi obično kada stranke nađu načina da izvan suda riješe spor

ili kad tužitelj, uvjeren rezultatima raspravljanja u svoje slabe izglede odustane od daljnjih traženja pravne zaštite.

17

Page 18: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

III. OSNOVNI POJMOVI PREKRŠAJNOG POSTUPKA

UVOD

OPĆENITO O NORMIRANJU PREKRŠAJA

U povijesnoj retrospektivi, prekršaji su pojava starog datuma. Prvi oblici prekršaja i postupka za njihovo kažnjavanje susreću se još u rimskom pravu. Rimski magistrati kažnjavali su za pojedine radnje koje se i danas uzimaju kao prekršaji.

U srednjem vijeku, s razvojem gradova, naročito u Italiji, pored općeg prava stvoreno je i tzv. gradsko pravo, nastalo iz autonomije gradova. U regulama gradskog prava susreću se i prekršaji, poznati pod imenom excesi.

Donošenjem općih propisa sa svrhom očuvanja javnog reda i mira i propisivanja kazni za slučajeve njihove povrede u apsolutističkoj državi kasnog feudalnog doba, označava posebnu fazu prekršaja kao oblika kažnjivog ponašanja. Kažnjavanje za prekršaje prema odredbama posebnih propisa ili prema običajnom pravu prelazi u to doba u ruke policije.

Nakon Francuske revolucije koncem 18. st. Kazneni zakoni toga doba, utvrđujući kaznena djela, propisuju ujedno i prekršaje kao posebne, blaže oblike povrede društvene discipline.

RAZVOJ NORMIRANJA PREKRŠAJA U HRVATSKOJ

Pojava autonomnog hrvatskog kaznenog prava seže daleko u prošlost, što posebno potvrđuju srednjovjekovni statuti naših primorskih gradova u vremenu od 12. do 16. st. (Vinodolski 1288 g, Korčulanski 1214. g.).

Nakon spomenutog razdoblja u Hrvatskoj se pravna regulacija materije kaznenog odnosno prekršajnog prava uređivala pravnim propisima država kojima su pojedini dijelovi Hrvatske pripadali, kao npr. austrijski Zakonik o zločinstvima, prijestupnicima i prekršajima iz 1852. g. Osnovu kaznenog zakona o zločinstvima i prijestupcih za Kraljevine Hrvatsku i Slavoniju iz 1879. i Zakon o kaznenom postupku iz 1875. g.

Nakon Drugog svjetskog rata, donesen je 1947. g. Osnovni zakon o prekršajima koji je u više navrata mijenjan, a radi usklađivanja s promjenama koje su se javljale u okviru društveno-političkog i pravnog sustava. Njime su prekršaji bili definirani kao povrede pravnog poretka za koji se zbog njihove neznatne društvene opasnosti propisuju administrativne kazne. Do 1951.g. za odlučivanje o prekršajima bili su nadležni razni organi (komisije za prekršaje, organi unutarnjih poslova, inspekcije i drugi) a 1951.g. za odlučivanje o prekršajima bili su nadležni sudac i vijeće za prekršaje.

U Hrvatskoj je Zakon o prekršajima donesen 1973.g. a 1977.g. je donesen Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira kojim su definirani oblici prekršaja koji čine povredu javnog reda i mira, kao i sankcije za one radnje koje imaju kvalifikaciju takvih prekršaja.

Zahtjevi novog hrvatskog prekršajnog prava nametnuli su nužnost donošenja novog zakona koji bi materija prekršaja bila uređena tako da odgovara suvremenim potrebama zakonodavstva u kaznenopravnoj oblasti pa je stoga 2002.g. donesen novi Zakon o prekršajima. Tim je zakonom cjelovito uređen opći dio materijalnog prekršajnog prava te u potpunosti normiran prekršajni postupak.

18

Page 19: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

POJAM PREKRŠAJA

Prema Zakonu o prekršajima, prekršaji su povreda javnog poretka, društvene discipline ili druge društvene vrijednosti (materijalno određenje) koje nisu zaštićene Kaznenim zakonom i drugim zakonima kojima su propisana kaznena djela (formalno određenje).

Zakonodavac je već svojim prvim odredbama utvrdio osnovne elemente svojstvene prekršaju a to su:

povreda javnog poretka, društvene discipline ili druge društvene vrijednosti; da takva povreda nije zaštićena Kaznenim zakonom i drugim zakonima kojima su

propisana kaznena djela; propisanost pravnom normom (zakonom ili na zakonu utemeljenom propisu); predviđenost prekršajne sankcije (kazne ili druge sankcije).

VRSTE PREKRŠAJA

Vrste prekršaja predstavljaju njihovu klasifikaciju prema određenim kriterijima, prema kojima se onda izražava specifičnost pojedinih prekršaja:

prema načinu izvršenja, prekršaji se dijele na: prekršaje izvršene činjenjem (npr. izgradnja objekta bez građevinske dozvole) i prekršaje izvršene nečinjenjem ( npr. pješak se kreće kolnikom na javnoj cesti izvan naselja koji nije osvijetljen)

prema vremenu njihova trajanja prekršaji se dijele na trajne (npr. vođenje ugostiteljske radnje bez dozvole) i trenutne (npr. vozač ne postupi prema naredbi policijskog službenika).

prema posljedicama koje mogu proizvesti dijele se na: materijalni prekršaj – proizvodi izvjesnu posljedicu i formalni prekršaj – nepokoravanje pravnoj normi.

s obzirom na počinitelja možemo ih podijeliti na opće (može ih izvršiti svaka osoba npr. protiv javnog reda i mira) i posebne prekršaje (mogu ih izvršiti samo određene osobe npr. vlasnici motornih vozila).

Da bi neka radnja predstavljala prekršaj, moraju se ostvariti sva obilježja prekršaja. Potrebno je da ta radnja bude protupravna. Iako počinjenje prekršaja u pravilu znači protupravno djelovanje, ipak postoje iznimke. Nije nužno da ostvarivanje obilježja prekršaja istovremeno bude i protupravno. Moguće je da postoje razlozi koji isključuju protupravnost. Prema Zakonu o prekršajima, postoje tri slučaj isključenja protupravnosti:

a) NUŽNA OBRANANema prekršaja kada je počinitelj postupao u nužnoj obrani. Nužna obrana je ona

obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Dva su elementa obrane napad i obrana. Da bi postojalo isključenje protupravnosti, napadom se treba ugrožavati ili povrijediti pravom zaštićeno dobro, kao npr. tjelesna cjelovitost, sloboda, imovina, čast, privatnost, noćni mir i sl. Napad mora biti protupravan, stvaran, zbiljski, a obrana treba biti usmjerena na odbijanje napada ali i razmjerna napadu tj. mora biti prijeko potrebna da bi počinitelj odbio napad.

19

Page 20: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

Prekoračenje nužne obrane ne isključuje protupravnost (npr. kada je obrana intenzivnija od napada ili kada se nastavi nakon što je napad prestao i sl.). Počinitelj koji je prekoračio granice nužne obrane može se blaže kazniti.

b) KRAJNJA NUŽDATo je istodobna opasnost za nečije opravdane interese koje se može otkloniti samo

počinjenjem djela koje ima obilježje prekršaja. Uvjet za isključenje protupravnosti je da je učinjeno zlo manje od onog koje je prijetilo. Ako je pak učinjeno zlo jednako onom koje je prijetilo, ne postoji izuzeće protupravnosti, ali će se počinitelj izuzeti od kazne za počinjeni prekršaj. Ako je počinjeno zlo veće od onoga koje je prijetilo, radi se o prekoračenju krajnje nužde, što znači protupravnom djelovanju a za koje se izriče propisana prekršajna sankcija.

c) SILA I PRIJETNJAZakon o prekršaju razlikuje neodoljivu i odoljivu silu i prijetnju. Protupravnost je

isključena jedino ako počinitelj postupa pod djelovanjem neodoljive sile. Neodoljiva je sila izravno iznuđivanje nekog ponašanja tako da se onemogućuje voljno upravljanje njime.

Ako je počinitelj počinio prekršaj pod djelovanjem sile, kojoj se moglo odoljeti i pod djelovanjem prijetnje, pod određenim uvjetima oslobodit će se od kazne. Sila kojoj se moglo odoljeti, sastoji se u radnji poduzetoj radi iznuđivanja nekog ponašanja, koje žrtva mora izabrati ako ne želi da joj se dogodi neko zlo. Prijetnja je najavljivanje nekog zla za slučaj da se netko ne ponaša na željeni način. Odoljiva sila i prijetnja uzimaju se kao neskrivljene opasnosti, a ponašanje počinitelja kao ponašanje u krajnjoj nuždi.

POKUŠAJ

Da bi postojao pokušaj, moraju se ostvariti tri nužna obilježja:1. mora postojati namjera započinjanja prekršaja,2. mora se započeti ostvarivanje prekršaja,3. prekršaj ne smije biti dovršen

Pokušaj prekršaja u pravilu nije kažnjiv.

SUDIONIŠTVO

Zakon o prekršajima određuje tko može biti pojedinačni počinitelj prekršaja i tko se smatra sudionikom u počinjenom prekršaju.

Pojedinačni počinitelj prekršaja je osoba koja vlastitim činjenjem ili nečinjenjem ili posredstvom druge osobe počini prekršaj, dok su sudionici u počinjenju prekršaja:

supočinitelj – dvije ili više osoba koje na temelju zajedničke odluke počine prekršaj tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju ili na drugi način bitno pridonosi počinjenju prekršaja.

poticatelj – je osoba koja drugog potiče, odnosno nagovara na činjenje prekršaja, čime i sama pridonosi njegovom počinjenju, premda sama ne sudjeluje u samoj radnji počinjenja.

pomagatelj – je osoba koja pomaže počinitelju prije, za vrijeme ili nakon počinjenja prekršaja. Pomaganje može biti davanjem savjeta ili uputa kako da se počini prekršaj, stavljanje počinitelju na raspolaganje sredstava za počinjenje prekršaja, te unaprijed obećanim

20

Page 21: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

prikrivanjem prekršaja, počinitelja, sredstava kojim je prekršaj učinjen, tragova prekršaja ili predmeta pribavljenim prekršajem.

STJECAJ PREKRŠAJA

Stjecaj prekršaja postoji kada počinitelj s jednom ili više radnji počini više prekršaja za koje mu se istodobno sudi i o kojima nije doneseno rješenje, a postupak se vodi pred istim sudom. Razlikujemo dvije vrste stjecaja i to:

idealni stjecaj – počinitelj je jednom radnjom počinio više prekršaja.(npr. počinitelj obavlja gospodarski ribolov, bez dozvole, mrežom potegačom u moru gdje je zabranjen izlov)

realni stjecaj – postoji ako počinitelj s više radnji počini više prekršaja. Takvo počinjenje prekršaja može biti u različito vrijeme i na različitim mjestima uz opće pretpostavke stjecaja: da se o tim prekršajima istodobno sudi, da o njima nije doneseno rješenje, i da se postupak vodi pred istim sudom.

KRIVNJA

Nema kazne bez krivnje, čime se isključuje svaki oblik kažnjavanja koji bi se zasnivao na objektivnoj odgovornosti. Kod izvršenja prekršaja treba postojati krivnja kao osnovni subjektivni element za kažnjavanje. Kriv je za prekršaj:

a) počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, b) koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, c) bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno

a) ubrojivost – je posebno društveno stanje počinitelja prekršaja koje se sastoji kako u mogućnosti shvaćanja značenja svog postupanja, tako i mogućnosti vladanja svojom voljom. Uračunljiva je samo ona osoba koja prema svojim duševnim osobinama može shvatiti svoja postupanja i može vladati svojom voljom. Zakon o prekršajima polazi od toga da je počinitelj prekršaja u normalnim okolnostima ubrojiv, pa ne definira ubrojivost nego neubrojivost. Neubrojiva je ona osoba koja u vrijeme ostvarenja propisanih obilježja prekršaja nije bila u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili neke druge duševne smetnje. Neubrojiva osoba nije kriva jer nije sposobna za krivnju, pa se prema njoj ne može primijeniti prekršajna sankcija.

b) namjera i nehaj – Zakon o prekršajima ne sadrži opću definiciju ni namjere ni nehaja, nego propisuje da se prekršaj može počiniti svjesnim ili nesvjesnim nehajem, odnosno izravnom ili neizravnom namjerom.

Namjera – je teži oblik krivnje. Počinitelj postupa s izravnom namjerom kada je svjestan svog djela i hoće njegovo počinjenje. Počinitelj postupa s neizravnom namjerom kada je svjestan da može počiniti prekršaj pa na to pristaje.

Nehaj – u odnosu na namjeru, blaži je oblik krivnje jer počinitelj čini prekršaj iz nepažnje. Nehaj može biti svjestan – kada je svjestan da može počiniti prekršaj, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da to može spriječiti. Počinitelj postupa

21

Page 22: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

nesvjesnim nehajem kada nije svjestan da može počiniti prekršaj, iako je prema svojim osobnim svojstvima i okolnostima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti. Kod nesvjesnog nehaja potpuno izostaje voljna komponenta.

c) svijest o protupravnosti djela jest počiniteljevo znanje da je njegovo djelo zabranjeno. Ako iz opravdanih razloga nije znao i nije mogao znati da je njegovo djelo zabranjeno, bio je u zabludi o protupravnosti djela. Zabluda o protupravnosti djela isključuje krivnju jedino ako je opravdana, odnosno, prema zakonskoj terminologiji, neotklonjiva.

PREKRŠAJNE SANKCIJE

Pod prekršajnim sankcijama razumijevaju se sve državne mjere izrečene u prekršajnom postupku počiniteljima prekršaja, koje se sastoje u gubitku ili ograničavanju njihovih prava.

Prekršajne sankcije za prekršaje propisane zakonom su kazne, globe, mjere upozorenja, zaštitne mjere i odgojne mjere.

Propisivanje, izricanje i primjena prekršajnih sankcija općenito imaju dvije svrhe: generalnu prevenciju – utječe na formiranje opće svijesti u javnosti da svi

građani poštuju pravni sustav i nitko ne čini prekršaj. specijalna (individualna) prevencija – sastoji se u odvraćanju počinitelja od

budućih prekršaja.

KAZNE

Zakon o prekršajima predviđa dvije vrste kazni i to: novčana kazna – je zapravo najčešća sankcija koja se izriče počiniteljima

prekršaja a može biti propisana samo zakonom. Visina novčane kazne koja se izriče počinitelju ovisi o vrsti i karakteru prekršaja, okolnostima pod kojima je učinjen, kao i osobnih svojstava počinitelja. Tako je propisano da se novčana kazna ne može propisati niti izreći u iznosu manjem od 300,00 kuna, niti većem od 15.000,00 kuna za fizičke osobe, odnosno u iznosu manjem od 5.000,00 kn, niti većem od 500.000,00 kn za pravne osobe.

kazna zatvora – je najstroža sankcija za počinjeni prekršaj. Ta kazna može biti propisana samo zakonom. Kazna zatvora može biti propisana u trajanju od najmanje 3 dana, do najdulje 30 dana. Iznimno za najteže oblike prekršaja može se propisati kazna zatvora u trajanju do 60 dana.

GLOBA

Globa je nova prekršajna sankcija, uvedena je Zakonom o prekršajima iz 2002.g.a svrha joj je primarno u specijalnoj prevenciji, dakle, da se utječe na počinitelja da ubuduće ne čini prekršaje, da poštuje društvenu disciplinu i da postupa u skladu sa propisima. Zakonom se može propisati globa za fizičke osobe u iznosu najmanje 50,00 kn, a najviše 500,00 kn, dok je najmanji iznos globe za pravne osobe 500,00 kn a najveći iznos 10.000, 00 kn.

22

Page 23: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

MJERE UPOZORENJA

Mjere upozorenja su prekršajne sankcije koje se svode na upozorenje ili opominjanje počinitelja. To su opomena i uvjetna osuda

opomena – je mjera upozorenja koja se sastoji u prijekoru upućenom počinitelju zbog počinjenog prekršaja, ako se istodobno, s obzirom na sve okolnosti može zaključiti da će se svrha prekršajnih sankcija postići i bez kažnjavanja odnosno primjene globe

uvjetna osuda – je takva vrsta prekršajne sankcije koja se sastoji od izrečene kazne zatvora za počinjeni prekršaj, s tim da se ta kazna neće izvršiti ako počinitelj u određenom roku ne počini novi prekršaj. Vrijeme na koje se može odgoditi izvršenje kazne zatvora uvjetnom osudom ne može biti kraće od 3 mjeseca ni dulje od 1 godine.

ZAŠTITNE MJERE

Temelj i opravdanje zaštitnih mjera jest opasnost da će počinitelj nastaviti počinjenje prekršaja. Zato je temeljna svrha zaštitnih mjera da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili potencijalno djeluju na počinjenje novog prekršaja.

Zakonom o prekršajima određene su vrste zaštitnih mjera koje se mogu propisati zakonom a to su: zabrana obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti fizičkoj osobi, zabrana obavljanja djelatnosti pravnoj osobi, protjerivanje stranaca iz zemlje, oduzimanje predmeta kojim je počinjen prekršaj, zabrana upravljanja motornim vozilom.

Zaštitne se mjere u pravilu ne primjenjuju samostalno nego uz izrečenu kaznu ili drugu prekršajnu sankciju.

ODGOJNE MJEREOdgojne mjere su prekršajne sankcije koje mogu biti primijenjene samo prema

maloljetnicima, dakle, prema osobama starijima od 14, a mlađima od 18 godina života.

PREKRŠAJNI POSTUPAK

TEMELJNA NAČELA PREKRŠAJNOG POSTUPKA

Prekršajni postupak sadrži određena načela koja predstavljaju njegove temeljne odredbe. Njihovo poštivanje je pretpostavka donošenja legalne i pravilne odluke, što znači da nitko nedužan ne bude oglašen krivim niti mu bude izrečena ili primijenjena prekršajna sankcija, a da se počinitelju prekršaja izreče primjerena kazna ili druga prekršajna sankcija.

NAČELO ZAKONITOSTIU svim demokratskim državama ovo je jedno od temeljnih ustavnih načela.

23

Page 24: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

Ovo načelo u materiji prekršaj ima svoj poseban smisao i značenje. To je načelo našlo svoj posebni izraz u odredbi prema kojoj se za prekršaj može kazniti samo ako je prije nego što je učinjen bio predviđen zakonom ili na zakonu utemeljenom propisu, i za njega je bila propisana kazna ili druga prekršajna sankcija.

Prekršajno kažnjavanje pretpostavlja dvoje: prvo postojanje ponašanja (činjenje ili propuštanje) koje je prije nego je uslijedilo bilo kvalificirano kao prekršaj i, drugo predviđenost posebne, prekršajne sankcije za takvo ponašanje i to bez obzira jesu li prekršaji propisani zakonom ili podzakonskim propisom na temelju zakona.

PRETPOSTAVKA OKRIVLJENIKOVE NEDUŽNOSTI

To je također jedno od ustavnih načela a ujedno i jedno od temeljnih načela Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, prema kojem je svatko nedužan i nitko se ne može smatrati krivim za prekršaj dok mu se pravomoćnim rješenjem ne utvrdi krivnja. Okrivljenik nije dužan iznijeti obranu niti odgovarati na pitanja (pravo na šutnju), što znači da je teret dokazivanja krivnje na ovlaštenom podnositelju zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i tijelu koje vodi takav postupak. Okrivljenik je jedino dužan nazočiti u postupku. Zabranjeno je i kažnjivo od okrivljenika iznuđivati priznanja ili druge izjave. Ako postoji dvojba o postojanju činjenica koje tvore obilježja prekršaja i postojanje krivnje, takva se dvojba tumači u prilog okrivljenika (in dubio pro reo).

DUŽNOST UTVRĐIVANJA SVIH VAŽNIH ČINJENICA

To je temeljno načelo svih postupaka (ranije nazivano načelo materijalne istine). Zakon o prekršajima utvrđuje dužnost tijela koji vode prekršajni postupak da potpuno i točno utvrde sve činjenice od važnosti za donošenje zakonite odluke. Obveza pridržavanja ovog načela mora biti respektirana i uz nužnost da se prekršajni postupak provodi brzi i kratko, jer ovakva hitnost postupka ne smije ometati donošenje pravilne i zakonite odluke.

PRAVO OKRIVLJENIKA NA OBRANU

U prekršajnom postupku okrivljenome se mora dati mogućnost da se izjasni o činjenicama i dokazima za koje ga se tereti. Da bi okrivljenik mogao ostvariti ovo pravo, već na prvom ispitivanju on mora biti obaviješten o djelu za koje se tereti o osnovama optužbe. Okrivljenik se ima pravo braniti sam ili uz stručnu pomoć branitelja iz reda odvjetnika. Na to pravo su ga sud ili drugo državno tijelo dužni poučiti na prvom ispitivanju.

VOĐENJE JEDINSTVENOG POSTUPKA PROTIV PRAVNE I ODGOVORNE OSOBE

Protiv pravne i odgovorne osobe u pravilu se vodi jedinstveni postupak. Ako se protiv odgovorne osobe iz određenih razloga ne može pokrenuti prekršajni postupak, postupak će se provesti samo protiv pravne osobe i obrnuto, ako se prekršajni postupak ne može provesti protiv pravne osobe, provest će se samo protiv odgovorne osobe.

24

Page 25: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

25

Page 26: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

NAČELO EKONOMIČNOSTI POSTUPKA

Prekršajni postupak treba provoditi brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova. Sud i druga državna tijela su dužna onemogućiti svaku zloupotrebu prava sudionika u postupku. Odugovlačenje s provođenjem postupka ide na štetu djelotvornosti prekršajnih sankcija koje se primjenju prema počinitelju prekršaja, jer njihov smisao slabi protekom vremena od izvršenja prekršaja. Brzina vođenja postupka i kratkoća procedure ne mogu biti shvaćeni na način da njihovo provođenje i prihvaćanje budu smetnja za donošenje pravilne i zakonite odluke.

PRAVO NA ŽALBU I PRAVOMOĆNOST ODLUKE O PREKRŠAJU

Ovo načelo ima svoje utemeljenje u ustavnoj odredbi prema kojoj se jamči pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom. Ovo načelo znači mogućnost za okrivljenika i drugih zakonom određenih osoba (branitelj, oštećenik, bračni drug okrivljenika i dr.) da se protiv prvostupanjskih rješenja o prekršaju koristi žalbom kao redovitim pravnim lijekom, odnosno prigovorom protiv prekršajnog naloga. Stranke se mogu odreći prava na žalbu protiv rješenja o prekršaju. Smatra se da se okrivljenik koji je dobrovoljno izvršio rješenje o prekršaju, odrekao prava na žalbu.

Rješenje o prekršaju postaje pravomoćno kada se ne može pobijati žalbom.

JEZIK I PISMO U POSTUPKU

Već je Ustavom propisano da je u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. Ustav, međutim, dopušta da se u pojedinim lokalnim jedinicama, uz hrvatski jezik i latinično pismo može u službenu uporabu uvesti i drugi jezik te ćirilično ili drugo pismo, pod uvjetima propisanim zakonom, pa će se postupak voditi u skladu s tim zakonom. Svaki se sudionik postupka ima pravo služiti svojim jezikom ako to i nije službeni jezik suda. Tijelo koje vodi postupak mora osigurati prevođenje njihovih izjava. Ako okrivljenih ne razumije jezik na kojem se vodi postupak mora mu se osigurati tumač.

TIJEK POSTUPKA

Zakon o prekršajima kao novost uvodi obveznu glavnu raspravu, i to bez obzira vodi li prekršajni postupak sud ili upravno tijelo. I prije zakazivanja glavne rasprave sud može provesti pojedinu radnju u postupku ili zakazati pripremno ročište. Uvođenje pripremnog ročišta ima za svrhu brže rješavanje o prekršajima u slučajevima:

ako okrivljenik prizna prekršaj, rješenje se donosi bez vođenja postupka ako se steknu uvjeti za izdavanje prekršajnog naloga isti se izdaje ako postoji potreba daljnjeg vođenja prekršajnog postupka

26

Page 27: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

GLAVNA RASPRAVA

Na glavnu raspravu tijelo koje vodi prekršajni postupak poziva okrivljenika, njegovog zakonskog zastupnika, predstavnika ili opunomoćenika te podnositelja zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka

Okrivljenika će se, u pozivu na glavnu raspravu, upozoriti da se u slučaju neodazivanja pozivu narediti njegovo dovođenje. Ako pak nazočnost okrivljenika na glavnu raspravu nije neophodna, okrivljenika će se u pozivu upozoriti da će se rješenje o prekršaju, u slučaju neodazivanja pozivu, donijeti i bez njegova saslušanja. Isto tako sud može uputiti okrivljenika da svoj iskaz dade pismenim podneskom.

Ako je okrivljenik zadržan, glavna se rasprava mora zakazati i provesti, a i odluka o prekršaju se mora donijeti posebno žurno.

Ako na glavnu raspravu nije došao uredno pozvani podnositelj zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, rasprava će se održati bez njega, samo ako je to moguće bez štete za njegov interes.

Glavna rasprava je javna. Iznimno javnost se može, na prijedlog okrivljenika, oštećenika, podnositelja zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka ili državnog odvjetnika ili po službenoj dužnosti isključiti za cijelu raspravu ili njezin dio, ako se vodi postupak prema maloljetniku, ako se radi o pitanju javnog morala, ako se raspravlja o odnosima u obitelji, ako se raspravlja o činjenicama koje predstavljaju tajnu ili kad postoji opasnost od ometanja usmene rasprave. Raspravi mogu nazočiti osobe koje imaju znanstveni ili stručni interes.

Glavna rasprava započinje čitanjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Nakon provjere nazočnosti pozvanih osoba obavit će se ispitivanje okrivljenika, nakon kojeg slijedi dokazni postupak u kojem se ispituju svjedoci i vještaci te izvode svi dokazi potrebni za utvrđivanje činjenica važnih za odluku.

Na raspravi ne treba dokazivati: činjenice koje je okrivljenik priznao opće poznate činjenice i činjenice koje zakon pretpostavlja

Okrivljenik i njegov branitelj, predstavnik i opunomoćenik pravne osobe, oštećenik, podnositelj zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i državni odvjetnik imaju prvo na raspravi predlagati izvođenje dokaza i davati prijedloge i izjave, a uz dopuštenje suca mogu sami ispitivati osobe koje daju iskaze. Nakon završenog dokaznog postupka, mogu podnijeti završni prijedlog o vrsti odluke, s osvrtom na izvedene dokaze i pravna pitanja u postupku. Pravo iznošenja posljednjeg završnog prijedloga pripada okrivljeniku.

RJEŠENJE O PREKRŠAJU

Prekršajni postupak u prvom stupnju završava izricanjem rješenja o prekršaju. Rješenje o prekršaju se može odnositi samo na osobu protiv koje je postupak započet i na prekršaj koji joj je stavljen na teret. Rješenje o prekršaju temelji se samo na činjenicama i dokazima iznesenim na glavnoj raspravi.

Zakon o prekršajima predviđa donošenje dviju vrsta rješenja o prekršaju i to: rješenje kojim se prekršaj obustavlja rješenje kojim se okrivljenik proglašava krivim i izriče mu se kazna ili druga

sankcija.

27

Page 28: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

PRAVNI LIJEKOVI U PREKRŠAJNOM POSTUPKU

ŽALBA

U prekršajnom postupku žalba je redovni pravni lijek, a može se podnijeti protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju, bez obzira da li je to rješenje donio prekršajni sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak.

Žalbu imaju pravo podnijeti okrivljenik, njegov branitelj, državni odvjetnik i drugo tijelo koje je podnijelo zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, oštećenik, te zakonski zastupnik okrivljenika odnosno oštećenika.

Državni odvjetnik žalbu može podnijeti kako na štetu, tako i u korist okrivljenika.Rok za žalbu određen je zakonom i iznosi 8 dana od dana dostave odluke.Žalba mora sadržavati: oznaku odluke protiv koje se podnosi, osnove za pobijanje odluke, obrazloženje žalbe prijedlog da se pobijana odluka potpuno ili djelomice ukine ili preinači vlastoručni potpis podnositelja

Žalba koja ne sadrži neki od ovih podataka ne može biti zbog toga odbačena, ako se može utvrditi protiv koje je odluke podnesena. Međutim, ako se ne može utvrditi protiv koje je odluke podnesena, tada se odbacuje, bez obzira je li podnesena u korist ili na štetu okrivljenika.

U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i dokazi, ali žalitelj je dužan navesti razloge zašto to prije nije iznio.

Osim žalbe kao redovnog pravnog lijeka Zakon o prekršajima predviđa i izvanredne pravne lijekove a to su:

obnova postupka, zahtjev za zaštitu zakonitosti zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne zahtjev za izvanredno preispitivanje odluke u prekršajnom postupku

28

Page 29: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

IV. OSNOVNI POJMOVI KAZNENOG POSTUPKA

Kazneni postupak podrazumijeva skup radnji koje određenim redoslijedom poduzimaju državna tijela i druge osobe s ciljem utvrđivanja je li počinjeno kazneno djelo, krivnja počinitelja i eventualno izricanje sankcije.

Uređen je kaznenim procesnim pravom.Kazneno procesno pravo je sustav pravnih pravila koji reguliraju način i redoslijed poduzimanja radnji državnih tijela i drugih osoba s ciljem utvrđivanja je li počinjeno kazneno djelo, krivnja počinitelja i eventualno izricanje sankcija.

Pojam kazneni postupak možemo promatrati u užem i u širem smislu.Da bismo mogli pojasniti ove aspekte kaznenog postupka potrebno je prije spomenuti pojam kažnjivog djela (radnje).Kažnjivo djelo ( radnja) je svako zabranjeno ponašanje zbog kojeg se počinitelju , na temelju postojećih propisa može izreći kana.

Dakle KAŽNJIVA DJELA SU:1.) kazneno djelo - utvrđuje se u kazneno postupku2.) prekršaji - utvrđuje se u prekršajnom postupku3.) disciplinski prijestupi - utvrđuje se u disciplinskom (stegovnom) postupku

To znači da se za svaku kažnjivu radnju treba predvidjeti posebna vrsta postupka.

Stoga možemo reći da u užem smislu pod pojmom kazneni postupak podrazumijevamo onaj postupak u kojem se utvrđuje postojanje kaznenog djela i primjena sankcije na počinitelja.

U širem smislu, kazneni postupak obuhvaća i prekršajni i stegovni (disciplinski) i kazneni postupak.

IZVORI KAZNENOG PROCESNOG PRAVA

Izvore kaznenog procesnog prava mogu biti unutarnji (propisi RH) i međunarodni (konvencije i ugovori koje je ratificirala RH).Prema rangu (pravnoj snazi) razlikujemo izvore:a) ustavnog ranga - Ustav RHb) zakonskog ranga - Zakon o kaznenom postupku, Zakon o sudovima, Zakon o

sudovima, Zakon o državnom odvjetništvu, Zakon o sudovima za mladež i dr.

c) podzakonskog ranga - brojni propisi kojima upravna vlast na temelju ustavnih odnos no zakonski ovlasti pobliže uređuje pojedina pitanja pojedinih

zakona, odnosno način obavljanja tehničkih pitanja ( npr. vođenje određenih evidencija)

Međunarodni propisi čine važan izvor kaznenog procesnog prava i prema (čl. 140. Ustava RH), dio su unutarnjeg pravnog poretka i po pravnoj snazi su iznad zakona.

Materijalno kazneno pravoProcesno Kazneno pravo

29

Page 30: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

NAČELA KAZNENOG POSTUKA

Kao najznačajnija načela kaznenog postupka izdvajaju se:- Akuzatorno (optužno) načelo- Načelo legaliteta kaznenog progona- Načelo oficijelnosti kaznenog progona- Načelo oportuniteta

AKUZATORNO (OPTUŽNO) NAČELO

U srednjevjekovnom kaznenom postupku vrijedilo je tzv. i n k vi z i t o r n o načelo(lat. inquisitio – istraga), prema kojemu je kazneni postupak odnosno istragu o kaznenom djelu pokretalo, vodilo i odlučivalo isto državno tijelo.

Nakon građanskih revolucija XIX. st. na europskom kontinentu ovo načelo zamijenjeno je akuzatornim ili optužnim načelom (lat. accusator – tužitelj).

Prema ovom načelu funkciju pokretanja postupka i podržavanja optužbe pred sudom mora biti strogo odvojeno od funkcije suđenja i okrivljenikove obrane.Članak 29. st.5 Ustava RH; i članak 2. st. 1 ZKP propisuje da se kazneni postupak pokreće isključivo na zahtjev ovlaštenog tužitelja (državnog odvjetnika) za djela za koje se progoni po službenoj dužnosti, a za djela za koja se progon vrši po privatnoj tužbi, privatni tužitelj (članak 2. st. 2 ZKP)

Sud nikako ne može pokretati postupak po svojoj inicijativi.Posljedica zabrane da sud pokreće postupak po svojoj inicijativi je:

1.) Ako tužitelj odustane od zahtijeva odnosno optužbe sud mora obustaviti postupak ili na glavno raspravi odbiti optužbu.

2.) Sud smije voditi postupak samo u odnosu na osobu na koju se odnosi tužiteljev zahtjev i samo u na kazneno djelo opisano u zahtjevu.

Što ovo načelo omogućuje, odnosno što se njime postiže?Na ovaj način otvara se mogućnost sudske kontrole:

- osnovanosti optužnog akta- eliminacija nepotrebnih i neosnovanih kaznenih postupaka- objektivnost suda- rasterećenje od psihološki proturječnih funkcija progona i obrane.

NAČELO OFICIJELONOSTI KAZNENOG PROGONA

Načelo oficijelnosti kaznenog progona je načelo po kojem se kazneni progon vrši po službenoj dužnosti u javnom interesu i bez obzira na volju oštećenika.

Ovo načelo primjenjuje se tijekom cijelog kaznenog postupka, dakle odnosi se i na pokretanje i vođenje postupka.

S obzirom da se progon vrši u javnom interesu razumljivo je da se povjerava posebnom državnom tijelu - d r ž a v n o m o d v j e t n i k u ). On dakle po službenoj dužnosti (ex officio) vrši kazneni progon.

30

Page 31: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

Načelo oficijelnosti u našem kaznenom postupku

Naše kazneno procesno pravo također prihvaća načelo oficijelnosti kaznenog progona.Temeljem članka 42. st.1 ZKP ovu dužnost odvjetnik obavlja u javnom interesu i to kad je počinjeno kazneno djelo za koje se progon vrši po službenoj dužnosti.Međutim, u našem pravu predviđaju se i slučajevi kod kojih kazneni postupak ipak ovisi o volji oštećenika.To su iznimke od načela oficijelnosti i radi se o slučajevima kad se progon obavlja na temelju:a) privatne tužbeb) prijedlog oštećenika

Pokretanje postupka privatnom tužbom

Kazneni progon prepušten je privatnom tužitelju jer se radi o lakšem kaznenom djelu kod kojih ne postoji javni interes za kažnjavanjem počinitelja, pa nije potrebno sudjelovanje državnog tijela.

Rok za podizanje privatne tužbe jest 3 mjeseca od saznanja za kazneno djelo i počinitelja. Iznimka je protutužba koju podnosi osoba okrivljena zbog uvrede navodeći da joj je uvreda vraćena pa zahtjeva i primjerenu kaznenopravnu sankciju i prema privatnom tužitelju.Protutužba se može podnijeti sve do završetka glavne rasprave.

Isto tako privatni tužitelj može odustati od privatne tužbe, sve do završetka glavne rasprave i tada gubi pravo na ponovno podizanje privatne tužbe. (članak 52. ZKP-a)

Pokretanje postupka na prijedlog oštećenika

Oštećenik prijedlog za pokretanje postupka podnosi državnom odvjetniku, koji bez prijedloga ne može zahtijevati pokretanje postupka.To znači da od volje oštećenika ovisi djelovanje državnog odvjetnika.Oštećenik može do kraja glavne rasprave odustati od prijedloga za progon, što ukazuje da od njegove volje ovisi sudbina i ishod kaznenog postupka.

NAČELO LEGALITETA I OPORTUNITETA KAZNENOG PROGONA

Načelo legaliteta je takvo načelo prema kojemu državni odvjetnik mora vršiti progon uvijek kad su ispunjeni zakonski uvjeti.

Uz ovo načelo treba spomenuti i načelo oportuniteta (svrsishodnosti).Po načelu oportuniteta državni odvjetnik u slučaju ako utvrdi postojanje zakonskih

uvjeta, kazneni progon će izvršiti samo ako zaključi da je to svrhoviti (oportuno).Iz navedenog možemo zaključiti da su načela legaliteta i oportuniteta kaznenog

progona međusobno suprotstavljena i da jedno isključuje drugo. No, to ne znači da ova načela nemaju ništa zajedničkog. Oba se mogu primijeniti samo ako postoje zakonski uvjeti. Ako takvi uvjeti postoje državni odvjetnik po načelo legaliteta m o r a , a po načelu oportuniteta m o ž e vršiti kazneni progon.

Zakonski uvjeti za pokretanje postupka mogu biti pozitivni i negativni.

31

Page 32: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

Pozitivni uvjeti za pokretanje kaznenog postupka jest postojanje osnovane sumnje da je počinjeno konkretno kazneno djelo, te da ga je počinila točno određena osoba.

Osnovana sumnja je ona sumnja koja se zasniva na dokazima koji ukazuju na vjerojatnošću počinjenja djela od određene osobe.Negativni uvjeti (zakonske smetnje )Kazneni progon neće se moći vršiti ako je osumnjičeni u međuvremenu umro, ako uživa imunitet ili je nastupila zastara kaznenog progona.

Prednosti načela legaliteta kaznenog progona1) Omogućava jednako tretiranje građana u kaznenom postupku.2) Stvara povjerenje građana u kazneno pravosuđe, jer omogućava objektivno postupanje

i smanjuje mogućnost zlouporabe.3) Pojačava generalnu prevenciju, jer su svi potencijalni počinitelji svjesni da će se protiv

njih pokrenuti kazneni postupak, ako počine kazneno djelo.

Prednost načela oportuniteta

1) onemogućava kazneni progon, a time i vođenje kaznenog postupka u slučajevima u kojima je zbog nevažnosti djela , kazneni postupak očito nepotreban

2) onemogućava kazneni progon u slučajevima u kojima bi vođenje kaznenog postupka moglo izazvati s gledišta državnog interesa više štete nego koristi.

SUDIONICI KAZNENOG POSTUPKA

Glavne procesne funkcije i glavni subjekti kaznenog postupka

Proučavanje subjekata kaznenog postupka zahtjeva prethodno pojašnjenje temeljnih kaznenopravnih funkcija.Procesne funkcije su takve djelatnosti bez kojih kazneni postupak ne bi mogao postojati, a one su:

a) kazneni progonb) obranac) suđenje

___________________________________________________________________________* ove su funkcije vršili različiti subjekti ovisno o tome da li se radi o inkvizitornom, akuzatornom ili mješovitom tipu kaznenog postupka.___________________________________________________________________________

Do pojma glavnih subjekata kaznenog postupka dolazimo povezivanjem procesnih funkcija sa subjektima koji te funkcije vrše.Stoga možemo kazati da su glavni subjekti oni sudionici u kaznenom postupku bez kojih se kazneni postupak ne bi mogao pokrenuti niti trajati.

U glavne subjekte – dakle nositelje glavnih procesnih funkcija ubrajamo :- ovlaštenog tužitelja (državni odvjetnik, privatni tužitelj)- okrivljenik- sud

32

Page 33: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

OVLAŠTENI TUŽITELJ

U mješovitom tipu postupaka (kojemu pripada i naš kazneni postupak) predviđeno je posebno državno tijelo(državni odvjetnik ili javni tužitelj) kojemu je isključivo povjerena zadaća kaznenog progona.

Iz navedenog se ne smije zaključiti da u suvremenom kaznenom procesnom pravu državni odvjetnik je jedini ovlašteni tužitelj. Naime, ovisno o vrsti kaznenog djela može se pojaviti i privatni tužitelj ( npr. kod kaznenog djela uvrede ili klevete).

A) Državno odvjetništvo

Državno odvjetništvo je posebno državno tijelo je posebno državno tijelo je posebno državno tijelo čije je ustrojstvo kod nas regulirano posebnim Zakonom o državnom odvjetništvu.

Ustrojstvo državnog odvjetništva se temelji na četiri važna načela i to:1) monokratskog uređenja2) hijerarhije - poredak po rangu:

a) općinska državna odvjetništvab) županijska državna odvjetništvac) Državno odvjetništvo RH

3) devolucije4) supstitucije

Glavne zadaća državnog odvjetništva jest kazneni progon koji obuhvaća:1) poduzimanje potrebnih mjera radi otkrivanja kaznenih djela2) zahtijevanje provođenja istrage i istražnih radni3) podizanje i zastupanje optužnice4) podnošenje žalbi protiv nepravomoćnih sudskih odluka i izvanrednih pravnih lije kova protiv pravomoćnih sudskih odluka5) sudjelovanje u postupku povodom zahtjeva za sudsku zaštitu.

Glavnog državnog odvjetnika imenuje na vrijeme od 4 godina Hrvatski sabor na prijedlog Vlade RH uz prethodno pribavljeno mišljenje Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora.

Županijske i općinske državne odvjetnike imenuje Glavni državni odvjetnik i to na vrijeme od 4 godine uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za upravu i pravosuđe i uz mišljenje kolegija neposredno višeg državnog odvjetništva.

Uz navedene opće odredbe o ustrojstvu državne uprave, potrebno je naglasiti da kod nas postoji i posebno državno odvjetništvo koje djeluje na cijelom teritoriju RH pod nazivom USKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala). Ustroj i nadležnost uređeni su posebnim zakonom (ZUSKOK).

B) Privatni tužitelj

Privatni tužitelj je osoba koja je ovlaštena vršiti kazneni progon ukoliko je počinjeno kazneno djelo za koje se progon vrši po privatnoj tužbi. Ova osoba je najčešće oštećenik , no postoje i slučajevi kad to mogu biti i neke druge osobe (bliski srodnici ili bračni drug oštećenika)

33

Page 34: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

OKRIVLJENIK – članak 179. ZKP

O k r i v l j e n i k o m se smatra osoba protiv koje se vodi kazneni postupak.Uz ovaj pojam zakon spominje i neke druge termine koje treba razlikovati, a to su:

O s u m n j i č e n i k je osoba za koju se sumnja da je počinila kazneno djelo. Temeljna razlika između okrivljenika i osumnjičenika je u tome što se protiv osumnjičenika kazneni postupak ne vodi , dok e protiv okrivljenika kazneni postupak započeo.

O p t u ž e n i k je osoba protiv kojeg je optužnica postala pravomoćna ili osoba protiv koje je podnesena privatna tužba ili optužni prijedlog i zakazana glavna rasprava.To znači da se nekoga može smatrati okrivljenikom, iako nije optužen, pa stoga razlikujći okrivljenika od optuženika možemo reći da je svaki optuženik ujedno i okrivljenik, dok svaki okrivljenik ne mora postati optuženik.

O s u đ e n i k je osoba za koju je pravomoćnom sudskom presudom utvrđeno da je kriva za određeno kazneno djelo.Okrivljenik dakle, može postati osuđenikom, tek nakon završetka kaznenog postupka. Stoga nije moguće da je neka osoba u jednom kaznenom postupku istovremeno bude i okrivljenik i osuđenik.

Prema našem zakonu okrivljenik može biti svaka:

1) fizička punoljetna osoba - u pogledu koje ne postoje smetnje za vođenje k. p.nema kaznenopravni imunitet

2) pravna osoba – sukladno odredbama Zakona o odgovornosti pravnih osobaza kaznena djela (N.N. 151/03.)

3) maloljetna osoba - s navršenih 14 godina života sukladno odredbama Zakona o sudovima za mladež.

Pravni položaj okrivljenika:1) Smatra se strankom u postupku – ima pravo ostvarivanja svoje obrane, pravo na sve

procesne radnje2) presumpcija okrivljenikove nedužnosti3) Nije dužan dokazivati svoju nedužnost / osumnjičenika, okrivljenika, optuženika ne

smije se siliti da prizna svoju krivnju, može se braniti šutnjom4) Dužnost odazivanja na poziv suda5) Pravo na nazočnost radnjama kaznenog postupka6) Pravo na predlaganje i poduzimanje radnji u k. postupku.

Vrste okrivljenikove obraneOkrivljenik je nositelj obrane u kaznenom postupku, međutim on može imati svog branitelja.Branitelj je procesni pomoćnik okrivljenika koji mu na temelju punomoći ili sudske odluke svojim pravnim znanjem i procesnom vještinom pomaže u obrani.

34

Page 35: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

Ako se okrivljenik brani uz pomoć branitelja tada govorimo o formalnoj obrani.Postoje dvije njezine vrste : a) obvezna (kad okrivljenik mora imati branitelja)

b) fakultativna (kad okrivljenik može imati branitelja)

SUDOVI

Sudovi su državna tijela koja u sastavu trodiobe vlasti obavljaju sudbenu vlast.Ustav jamči neovisnost sudova i sudaca i njihovu vezanost za Ustav i zakone.

Vrste i ustrojstvo sudovaUstanovljenje, ustrojstvo djelokrug i sastav sudova uređeni su Zakonom o sudovima.Isti propisuje da u RH sudbenu vlast obavljaju prekršajni, općinski, županijski, trgovački sudovi, Visoki prekršajni su, Visoki trgovački su, Upravni sud i Vrhovni sud RH Ustavni su RHSvi ovi sudovi ne vode kaznene postupke.

U kaznenim postupcima sude samo:1) općinski sudovi2) županijski sudovi3) vrhovni sud RH

Sastav sudaSastav suda kod nas ovisi o tome u kojem se stupnju predmet rješava. Zakon propisuje sastav suda prvog, drugog i eventualno trećeg stupnja.

I. Sastav suda prvog stupnja – određuje se prema težini , te prema vrsti kaznenog djela u povodu kojeg se kazneni postupak vodi.Pa tako suđenje može provoditi sudac pojedinac /profesionalac/ ili sudsko vijeće.

A) - Sudac pojedinac u pravilu će suditi za kaznena djela za koja je glavna kazna propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina.

- Sudac pojedinac sudit će i u slučajevima kad je propisana kazna zatvora od 5- 10 godina, ako se stranke suglasile o tome.

B) Sudsko vijeće sastavljeno od jednog profesionalnog i dva suca porotnika (1+2) sudit će ako je propisana kazna zatvora od 5-15 i to:1. na općinskim sudovima, ako se stranke nisu suglasile da sudi sudac pojedinac.2. na županijskim sudovima kad je propisana kazna preko 10 i 15 godina.

C) Sudsko vijeće sastavljeno od dva profesionalca i tri suca porotnika (2+3) sudit će za kaznena djela za koje je propisana kazna zatvora 15 godina ili dugotrajni zatvor. S obzirom na stvarnu nadležnost prvostupanjsko vijeće u ovom sastavu sudit će isključivo na županijskim sudovima.

D) Sudsko vijeće sastavljeno od 3 profesionalna suca sudit će:

1. za kaznena djela iz nadležnosti USKOK-a i to isključivo na županijskim sudovima (Osijek, Rijeka , Spli, Zagreb)

2. za kaznena djela protiv ratnog i humanitarnog prava

35

Page 36: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

II. Sastav suda drugog stupnja (Dakle sastav suda koji odlučuje u povodu žalbe protiv prvostupanjske presude)

1) Sudsko vijeće sastavljeno od dva profesionalna i tri suca porotnika (2+3) sudit će ako se u povodu žalbe, provodi rasprava i to :a) na županijskim sudovimab) na Vrhovnom sudu RH

2) Sudsko vijeće sastavljeno od pet profesionalnih sudaca sudit će na Vrhovnom sudu RH, kad ovaj sud u povodu žalbe odlučuje na sjednici vijeća , a propisana je kazna zatvorab15 godina ili kazna dugotrajnog zatvora.

3) Sastav suda trećeg stupnja, dakle Vrhovnog suda koji iznimno odlučuje povodom žalbe protiv drugostupanjske presude, ovisi o tomu koji je sud donio drugostupanjsku presudu.a) Sudsko vijeće od tri (3) suca profesionalca, ako je drugostupanjski sud bio županijski

sud.b) Sudsko vijeće od pet (5) profesionalaca, ako je drugostupanjski sud bio Vrhovni sud

RH

4) Sastav Vrhovnog suda RH kad odlučuje o izvanrednim pravnim lijekovima ovisi o propisanoj kazni, tako da odlučivati može:a) Sudsko vijeće od tri (3) profesionalna suca, ako je propisana kazna blaža od 15 godinab) Sudsko vijeće od pet (5) profesionalnih sudaca, ako je propisana kazna zatvora 15

godina ili dugotrajni zatvor.Ne postojanje sudaca porotnika u sastavu trećestupanjskog suda jasno pokazuje, da ovaj sud ne može provoditi raspravu i utvrđivati činjenice ne će isključivo odlučivati o pogrešnoj primjeni prava.

VRSTE KAZNENOG POSTUPAKA U HRVATSKOJ

Vođenje kaznenog postupka ovisi i o težini kaznenog djela i o dobi počinitelja. Zbog različitih načina postupanja u povodu počinjenja kaznenog djela razlikujemo:

1) Redovni kazneni postupak2) Skraćeni (sumarni) kazneni postupak3) Postupak prema maloljetnicima4) Postupak za kaznena djela organiziranog kriminala

1) Redovni kazneni postupak vodi se protiv osoba koje su u trenutku počinjenja kaznenog djela bile punoljetne, a postoji osnovana sumnja da su počinile kazneno djelo za koje je propisana kazna preko pet godina zatvora. Prema pozitivnim propisima o stvarnoj nadležnosti možemo zaključiti da se redovni kazneni postupak u prvom stupnju može voditi pred općinskim sudom ako je propisana kazna zatvora od 5 – 10 godina zatvora, a županijskim sudovima ako je propisana kazna preko 10 godina zatvora.

2) Skraćeni (sumarni) kazneni postupak vodi se protiv punoljetnih osoba za koje se osnovano sumnja da su počinili kazneno djelo za koje je kao glavna kazna propisana novčana kazna ili zatvor do 5 godina (čl. 447 ZKP-a). Takve će postupke u prvom stupnju voditi isključivo općinski sudovi.

36

Page 37: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

3) Postupak prema maloljetnicima vodi se prema osobama za koje se osnovano sumnja da su počinile kazneno djelo prije punoljetnosti, a koje u vrijeme počinjenja kaznenog djela nisu navršile 23 godine života (čl. 43. st .1. ZSM).

4) Postupak za kaznena djela organiziranog kriminala vodi se protiv punoljetnih osoba za koje se osnovano sumnja da su počinile neko od teških kaznenih dijela iz «kataloga» sadržanog u članku 21. ZUSKOK (kaznena djela počinjena u vezi s djelovanjem zločinačke organizacije za koje je propisana kazna zatvora dulja od tri godine, a počinjena su na području dviju ili više država; određena kaznena djela protiv službene dužnosti i ovlasti, kaznena djela udruživanja za činjenje kaznenih djela, te kaznena djela koje je počinila grupa ili zločinačka organizacija.

OPĆI PREGLED TIJEKA KAZNENOG POSTUPKA

Redovni kazneni postupak je najvažniji oblik kaznenog postupka ne samo zato što je povezan uz teža kaznena djela, već i zato što se odredbe o redovnom kaznenom postupku primjenjuju i u drugim oblicima postupanja osim ako je posebnim odredbama drugačije propisano. (supsidijarna primjena odredaba o redovnom postupku).

Sukladno sustava Zakona o kaznenom postupku tijek kaznenog postupka je slijedeći:

I. PRETHODNI POSTUPAK

a) Predistražni postupak (izvidi, hitne istražne radnje, odlučivanje o kaznenoj prijavi)b) Istragac) Optužnica i prigovor protiv optužnice

II. GLAVNA RASPRAVA I PRESUĐIVANJE

a) Pripreme za glavnu raspravub) Glavna raspravac) presuda

III. POSTUPAK PO PRAVNIM LIJEKOVIMA

a) Redovni pravni lijekovib) Izvanredni pravni lijekovi

PREDISTRAŽNI POSTUPAKCilj ove faze kaznenog postupka je odgovoriti na pitanje da li postoji osnovana sumnja da je određena osoba izvršila određeno kazneno djelo , te da ne postoje smetnje za kazneni progon.Dakle cilj je osnovnu sumnju pretvoriti u osnovanu sumnju.U ovoj fazi državni odvjetnik poduzima potrebne mjere radi otkrivanja kaznenih djela o pronalaženje počinitelja kao i poduzimanje izvida kaznenih djela i hitnih istražnih radnji (pretraga, privremeno oduzimanje predmeta , prepoznavanje, očevid, uzimanje otisaka prstiju i drugih dijelova, određivanje potrebnih vještačenja).

37

Page 38: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

Izvidi kaznenih djela pokreću se kada postoje «osnovne sumnje» da je počinjeno kazneno djelo, ali državni odvjetnik ne raspolaže da dovoljnom količinom i kvalitetom podataka da postoji «osnovana sumnja.Izvide državni odvjetnik može zahtijevati od različitih državnih tijela, oni su načelno tajni i nikakvi se podaci o njima ne smiju davati u javnost. Do podataka može također doći prikupljanjem obavijesti od građana čl. 181. ZKP, osumnjičenika, pritvorenika, tajnog izvjestitelja i raznim drugim metodama.

ISTRAGA

Istraga je prva faza redovnog kaznenog postupka tijekom koje se, na formalan način, osiguravaju dokazi i u utvrđuju činjenice bitne za odlučivanje o daljnjoj sudbini kaznenog postupka.Cilj istrage je omogućiti državnom odvjetniku i to na temelju činjenica utvrđenih putem formalno pribavljenih dokaza, donošenje odluke o daljnjem vršenju progona.Ako državni odvjetnik raspolažući podacima iz kaznene prijave te eventualnim dokazima pribavljenim izvidima procijeni da postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila određeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, onda će u skladu s načelom legaliteta kaznenog progona podnijeti istražni zahtjev istražnom sucu (čl.200. st 1.i 2.).Po primitku istražnog zahtjeva istražni sudac mora odlučiti hoće li donijeti rješenje o provođenju istrage. Prije odlučivanja mora ispitati osumnjičenika osim ako postoji opasnost od odgode.Ako se istražni sudac složi s istražnim zahtjevom donijet će rješenje o provođenju istrage. S obzirom da žalba na ovo rješenje nema suspenzivno djelovanje, donošenjem rješenja počinje kazneni postupak, a osumnjičenik postaje okrivljenikom.Ako se istražni sudac ne složi s istražnim zahtjevom državnog odvjetnika, zatražit će da odluku o tome donese županijsko vijeće. Istraga sudskom odlukom može biti obustavljena i prekinuta .Prekid istrage može biti fakultativan i obligatoran.1. obligatoran prekid istrage : ako je okrivljenik zbog zdravstvenih smetnji nesposoban

sudjelovati u postupku.2. fakultativan prekid istrage moguć je u dva slučaja i to ako se ne zna boravište

okrivljenika ili ako je okrivljenik u bijegu ili nedostupan istražnim tijelima.

Za razliku od prekida kod o b u s t a v e istrage kazneni postupak se definitivno okončava i samo se iznimno može obnoviti.Rješenje o obustavi donosi istražni sudac (ako okrivljenik umre tijekom istrage ili ako državni odvjetnik izjavi da odustaje od kaznenog progona. U ostalim slučajevima odluku o obustavi donosi županijsko vijeće.

Zakon navodi osam istražnih radnji. To su:1. pretraga2. privremeno oduzimanje predmeta3. ispitivanje okrivljenika4. ispitivanje svjedoka5. prepoznavanje6. očevid7. uzimanje otisaka prstiju i otisaka drugih dijelova tijela8. vještačenje.

38

Page 39: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

OPTUŽNICA I PRIGOVOR PROTIV OPTUŽNICEOptužnica je optužni akt koji u redovnom kaznenom postupku podiže državni odvjetnik ili supsidijarni tužitelj.Sadržaj optužnice je zakonom točno određen (čl. 285) čime se osigurava precizno pismeno formuliranje optužbe, te određuje predmet pora koji će kasnije biti obuhvaćen presudom.Državni odvjetnik optužnicu dostavlja nadležnom sudu gdje predsjednik raspravnog vijeća ispituje je li ona propisno sastavljena (čl. 286), nakon čega bez odgode dostavlja okrivljeniku (čl.288.).

Prigovor protiv optužniceOkrivljenik ili njegov branitelj mogu u roku od 8 dana od dana dostave podnijeti prigovor protiv optužnice.Ako je prigovor protiv optužnice podnesen, predsjednik raspravnog vijeća ispituje da li je prigovor pravodoban i dopušten, pa ako je dostavit će ga izvanraspravnom vijeću, a ako to nije slučaj, rješenjem će prigovor odbaciti.Izvanraspravno vijeće će o prigovoru odlučivati na sjednici pri čemu može donijeti jednu od slijedećih odluka:

1. rješenje o odbacivanju prigovora ako je prigovor nepravodoban ili nedopušten (predsjednik vijeća propustio učiniti);

2. rješenje kojim će vratiti optužnici radi otklanjanja nedostataka ili dopune;3. rješenje kojim će se proglasiti nenadležnim ;4. rješenje o obustavi postupka (čl.292.ZKP);5. rješenje o izdvajanju iz spisa pravno nevaljanih dokaza;6. rješenje kojim će odbiti prigovor kao neosnovan.

Redovni kazneni postupak moguće je u jednom slučaju voditi i bez provođenja istrage. U tom slučaju osnova za pokretanje postupka jest neposredna optužnica, koju pod zakonskim uvjetima podnosi umjesto istražnog zahtjeva (čl . 204 ZKP).

PRIPREME ZA GLAVNU RASPRAVUPredsjednik vijeća, nakon pravomoćnosti optužnice, najprije nalogom određuje vrijeme i mje-sto održavanja glavne rasprave i to najkasnije u roku od mjesec dana od primitka optužnice.

GLAVANA RASPRAVA I PRESUDA

Glavna Rasprava sukladno akuzatornom načelu ima obilježja spora ravnopravnih stranaka pred sudom.Rasprave se javne, a javnost se može isključiti samo u zakonom propisanim slučajevima (članak 310. ZKP).- Glavna rasprava započinje čitanjem optužnice, privatne tužbe ili optužnog prijedloga čl.

336 st.1 ZKP.- Okrivljenik se ima pravo izjasnio o optužbi, a prethodno mu optužba, ako je nije razumije

mora biti izložena na način koji će najlakše razumjeti. - Ako okrivljenik izjavi da se ne smatra krivim, rasprava se nastavlja izvođenjem dokaza;- Nakon završenog dokaznog postupka slijede govori stranaka koji omogućavaju

izjašnjavanje o svim pitanjima, te iznošenje zaključaka o rezultatima dokazivanja.- Nakon završetka glavne rasprave sud donosi presudu kojom može obuhvatiti samo osobu i

kazneno djelo navedeno u optužnici .

39

Page 40: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

- S obzirom da naš kazneni postupak pripada mješovitom tipu postupaka sadrži osim akuzatornih i neka obilježja inkvizitornog postupka kao što su:

- Sud ima pravo ispitivati okrivljenika;- Sud , posebice predsjednik vijeća ima pravo ima aktivnu ulogu tijekom trajanja glavne

rasprave, što mu umanjuje objektivnost

PRESUDA

Presuda je najvažnija sudska odluka koja se može donijeti isključivo nakon početka glavne rasprave. Presuda se, kao i ostale odluke vijeća, donosi nakon usmenog vijećanja i glasovanja. Procesno pravo razlikuje tri vrste presuda i to :

- oslobađajuća (liberatorna) presuda izriče se

1. ako djelo koje je predmet optužbe nije kazneno djelo2. ako postoje okolnosti koje isključuju krivnju3. ako ne postoje dokazi da je optuženik počinio djelo za koje se optužuje

- osuđujuća (kondemnatorna) presuda se izriče ako se utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen, te postojanje njegove krivnje.

- odbijajuća presuda kojom se optužba odbija zove se još i formalna stoga što se njom za razliku od ostalih vrsta presuda ne rješava zahtjev ovlaštenog tužitelja. To znači da se sud ne izjašnjava o počinjenju kaznenog djela, o krivnji optuženika niti se izriče bilo kakva kaznenopravna sankcija.

POSTUPAK O PRAVNIM LIJEKOVIMA

Redovni pravni lijekovi 1. Žalba protiv presude prvostupanjskog suda2. Žalba protiv presude drugostupanjskog suda3. Žalba protiv rješenja

Izvanredni pravni lijekovi 1. Obnova kaznenog postupka2. Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne3. Zahtjev a izvanredno preispitivanje pravomoćne presude4. Zahtjev za zaštitu zakonitosti

Pobijanje presude nakon korištenja izvanrednog pravnog lijeka

40

Page 41: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

V. ORGANIZACIJA I FUNKCIJA ORGANA UPRAVE

5.1. Pojam upravnog postupka

Upravni postupak je skup procesnih pravila o redu i obliku radnji pri donošenju upravnih akata kao i o obliku tih akata.

Razlikujemo opći upravni postupak i posebne postupke. Opći upravni postupak uređen je Zakonom o općem upravnom postupku (skraćeno ZUP-om NN br. 47/09), a posebni postupci - posebnim zakonima.

Zbog lakšeg razumijevanja pojma upravnog postupka i temeljnog zakona po kojem se isti vodi –ZUP-a; potrebno je podsjetiti se da je jedna od klasičnih podjela propisa na materijalno i formalno (postupovno, procesno) pravo.

Materijalno pravo su one norme koje propisuju zapovijedi, zabrane ili povlaštenja za ponašanje i sankciju (posljedicu) ako se to ponašanje ne ispuni. To znači da materijalno pravo određuje prava i dužnosti pravnih subjekata (fizičkih i pravnih osoba) u pojedinim pravnim područjima. Npr. iz područja obiteljskog prava materijalno pravo su norme kojima su regulirana prava i dužnosti pravnih subjekata, a koje su sadržane u Obiteljskom zakonu.

Formalno pravo su one norme koje određuju kako će se, u kojem obliku ili formi materijalno pravo provoditi. To su propisi koji određuju način, tijek i oblik vođenja nekog postupka. Sudovi npr. vode kazneni i parnični postupak. Način, tijek i oblik kaznenog postupka propisuje Zakon o kaznenom postupku (skraćeno ZKP); dok način, tijek i oblik parničnog postupka uređuje Zakon o parničnom postupku (skraćeno ZPP).

ZUP određuje način, tijek i oblik vođenja upravnog postupka pa se prema tome taj Zakon ubraja u skupinu formalnih, postupovnih ili procesnih propisa. Kad vodi upravni postupak službena osoba uvijek mora primijeniti ZUP kao formalni propis. Ako je posebnim zakonom propisan posebni postupak, onda se primjenjuje taj propis, a ZUP samo supsidijarno.

Po ZUP-u postupaju javnopravna tijela a to su: - tijela državne uprave- druga državna tijela (zavodi, ravnateljstva, uredi)- tijela jedinica lokalne i područne samouprave - pravne osobe koje imaju javne ovlasti ZUP-om se uređuju pravila na temelju kojih tijela državne uprave i druga državna

tijela, tijela jedinica lokalne i područne samouprave, pravne osobe koje imaju javne ovlasti (javnopravna tijela) postupaju i rješavaju u upravnim stvarima.

Upravna stvar je svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o određenom pravu, obvezi ili pravnom interesu pojedinca, pravne osobe ili druge osobe neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje to upravno područje.

41

Page 42: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

5.2. Organizacija uprave

Prvo je potrebno objasniti pojam javnopravnog tijela. To je pojam koji obuhvaća i upravnu funkciju koju obavljaju organi državne uprave i upravnu funkciju koju obavljaju razna izvandržavna tijela, možemo ih nazvati pravne osobe koje imaju javne ovlasti.

Nositelji upravnih funkcija u Republici Hrvatskoj jesu:1. tijela državne uprave;2. druga državna tijela;3. ustanove i druge pravne osobe koje imaju javne ovlasti;4. tijela jedinica područne ili regionalne i lokalne samouprave i

Tijela državne uprave

Kao najznačajniji u sustavu javne uprave, a u skladu sa Zakonom o sustavu državne uprave, jesu tijela ili organi državne uprave. To su:

- ministarstva;- središnji državni uredi Vlade Republike Hrvatske (kraće: središnji državni

uredi);- državne upravne organizacije;- uredi državne uprave u županijama.

Druga državna tijela

Druga državna tijela obavljaju funkcije državne vlasti radi kojih su ustrojeni, ali im se mogu staviti u nadležnost i određeni upravni poslovi koji su u svezi s njihovom funkcijom. To mogu biti: Sabor Republike Hrvatske, Predsjednik Republike Hrvatske, Vlada Republike Hrvatske, Ustavni sud Republike Hrvatske, sudovi i to sudovi opće nadležnosti na čelu sa Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, trgovački sudovi i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Upravni sud Republike Hrvatske, prekršajni sud i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske i Državno odvjetništvo.

Ustanove i druge pravne osobe koje imaju javne ovlasti

Ustanova je pravna osoba čije je osnivanje i ustrojstvo uređeno Zakonom o ustanovama. Ustanove se osnivaju radi trajnog obavljanja djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, športa, tjelesne kulture, tehničke kulture, skrbi o djeci, zdravstva, socijalne skrbi, skrbi o invalidima i druge djelatnosti.

Nadzor nad zakonitošću rada ustanove i općih akata obavlja nadležno ministarstvo, ako zakonom nije određeno da taj nadzor obavlja drugo tijelo državne uprave.

Tijela jedinica područne ili regionalne i lokalne samouprave

Razlikujemo predstavnička i izvršna tijela u jedinicama područne ili regionalne i lokalne samouprave. Predstavničko tijelo u jedinici područne ili regionalne samouprave ili županije – županijska skupština, a predstavnička tijela u jedinicama lokalne samouprave –općine i grada - općinsko i gradsko vijeće.

42

Page 43: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

Izvršno tijelo u županiji je županijsko poglavarstvo na čelu sa županom, a u općini i gradu to su općinsko i gradsko poglavarstvo sa općinskim načelnikom i gradonačelnikom. Ta tijela kao i pravne osoba s povjerenim javnim ovlastima mogu obavljati određene povjerene im poslove državne uprave.

Za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica područne ili regionalne i lokalne samouprave kao i poslova državne uprave prenijetih na te jedinice ustrojavaju se upravni odjeli i službe (upravna tijela).

5.5. Akti uprave

Akti organa uprave pak se dijele na pravne i materijalne akte, te na vanjske i unutarnje akte uprave.

Pravni akti mogu biti:

- opći – ministri, državni tajnici i pomoćnici i ravnatelji državnih upravnih organizacija mogu donositi:o pravilnike,o naredbe i o naputke za provedbu zakona i drugih propisa i to samo kad su za to izrijekom

zakona ovlašteni.

- pojedinačni akti uprave su:o upravni akti to je akt državnog organa ili ustanove ili druge pravne osobe kojoj je

povjerena javna ovlast. Njime se na autoritativan način odlučuje o pravima i obvezama ili pravnim interesima određene osobe na području upravnog djelovanja.

o ostali pojedinačni pravni akti jesu razni akti izvan upravnog postupka (npr. akt o imenovanju povjerenstva), akt službene evidencije i izvadci iz te evidencije (uvjerenja, potvrde i sl.).

Materijalni akti obuhvaćaju veliki krug najrazličitijih radnji ili operacija uprave:

- akti obavještavanja – objavljivanje propisa i dostavljanje akata;- primanje prijava – o različitim pojavama i događajima (rođenje, vjenčanje, smrt, požar,

poplava i druge elementarne nepogode i sl.).

Materijalne radnje mogu biti:

- autoritativne (npr. carinski ili inspekcijski pregled, mjerenje zemljišta radi parcelacije, deložacija iz stana ili poslovne prostorije, uklanjanje pijane osobe, pretraga stana i osoba, uhićenje počinitelja kaznenih djela, ubijanje stoke oboljele od zaraznih bolesti, uklanjanje nepropisno parkiranih vozila i sl.);

- neautoritativne (npr. tehnički pregled motornih vozila, žigosanje predmeta od zlata i drugih plemenitih kovina, žigosanje i obilježavanje boca i suđa i sl.).

43

Page 44: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

Vanjski i unutarnji akti uprave

Vanjski akti uprave djeluju prema van tj. prema trećim osobama. To su:- opći akti;- upravni akti;- akti poslovanja te neki materijalni akti ako se odnose na treće osobe.

Unutrašnji akti uprave jesu: - razni stručni naputci;- službena obrazloženja;- unutrašnji akti suradnje između organa uprave te stručni polovi unutar organa.

6. OSNOVNI POJMOVI UPRAVNOG POSTUPKA

6.1. Pojam upravnog postupka

Na području društvenih odnosa postupak označava svaki propisani ili uobičajeni način rada usmjeren postizanju određenog cilja.

Predmet ovog razmatranja je pojam upravnog postupka. Isti se može definirati kao skup pravnih pravila kojima je reguliran način djelovanja tijela državne uprave kada ta tijela primjenom materijalno pravnih propisa na konkretan društveni odnos, donose svoje upravne akte kojima rješavaju o pravima, obvezama ili pravnim interesima određenih subjekata.

1. Predmet upravnog postupka jest rješavanje o pravima i obvezama građana i drugih subjekata u pojedinim upravnim stvarima.

2. Upravni postupak se pokreće na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti, u prvom slučaju kad je to u interesu stranke, a u drugom slučaju kad je to potrebno radi zaštite društvenog (javnog) interesa.

3. Upravni postupak može biti vođen kao skraćeni postupak ili kao posebni ispitni postupak. U prvom slučaju odlučuje se o jednostavnijim stvarima i udovoljava se zahtjevu stranke, u drugom slučaju potrebno je utvrditi činjenično stanje izvođenjem dokaza. Središnje mjesto u posebnom ispitnom postupku ima usmena rasprava na kojoj organ koji vodi postupak uz sudjelovanje stranaka i drugih osoba neposredno, usmeno i uz nazočnost javnosti raspravlja o spornim činjenicama i donosi odluku o predmetu.

4. Prethodno pitanje je neko pravno pitanje bez čijeg se rješenja ne može riješiti glavna stvar glede koje se vodi upravni postupak, a za čije rješavanje nije nadležan organ koji vodi postupak

5. Zaključak je akt upravnog organa kojim se odlučuje o nekim pitanjima procesnog karaktera kao što su pitanja postoje li uvjeti za vođenje upravnog postupka, za sudjelovanje neke osobe kao stranke, za poduzimanje neke procesne radnje, za poduzimanje određenih mjera prema sudionicima u postupku, za odlučivanje o naknadi troškova koji su prouzročeni postupkom.

44

Page 45: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

6. Rješenje donosi organ koji vodi upravni postupak kad je predmet dovoljno raspravljen, kad je utvrđeno činjenično stanje i kad je ustanovljena materijalna istina, a strankama pružena mogućnost da sudjeluju u postupku i da se izjasne o svim važnim činjenicama i okolnostima.

7. Pravni lijek najčešće je žalba koja se ulaže protiv prvostupanjskog rješenja drugostupanjskom organu ukoliko nije zakonom isključena. Postoje i izvanredni pravni lijekovi koji se mogu koristiti zbog nekih težih propusta, povreda zakonitosti ili ugrožavanja određenih društvenih dobara.

8. Prisilno izvršenje potrebno je provesti ako stranka iz bilo kojih razloga neće dobrovoljno, u postavljenom roku, ispuniti obvezu. Izvršenje novčanih obveza provodi se sudskim putem, a izvršenje nenovčanih obveza upravnim (administrativnim) putem.

7. NAČELA UPRAVNOG POSTUPKA

U poglavlju ZUP-a pod nazivom „ Temeljne odredbe“ utvrđeno je devet načela na kojima se temelji, kako upravni postupak, tako i sva upravna postupanja. Prijašnji ZUP obuhvaćao je trinaest načela upravnog postupanja.

Ovih devet „novih“ načela upravnog postupka možemo analizirati tako da neke promatramo samostalno, a neke zajedno s drugim načelom s kojim čine jedinstvenu sadržajnu i postupovnu cijelinu.

- Načelo zakonitosti i načelo utvrđivanja materijalne istine moraju se promatrati kao cjelina, jer javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te drugih akata donesenih na temelju utvrđenih javnih ovlasti, pri čemu mora utvrditi pravo stanje stvari utvrđujući sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

- Načelo pomoći stranci objedinjuje dva načela iz „starog ZUP-a“ i to načelo zaštite prava građana i zaštite javnog interesa i načelo pomoći neukoj stranci. Prema ovom načelu službena osoba mora upozoriti stranku na postojanje osnove za ostvarivanje nekog prava, kao i na posljedice poduzetih radnji i propuštanja, te vodi brigu tijekom cijelog postupka da neukost stranke i drugih osoba sudionika u postupku ne bude na štetu prava koja stranci po zakonu pripadaju.

- Načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza također objedinjuje sadržaj dva „stara načela“ i to načela ocjene dokaza i načela samostalnosti u rješavanju na način da se jako naglašava samostalnost službene osobe u utvrđivanju pravno relevantnih činjenica i okolnosti ni njihovoj slobodnoj ocjeni, kao i samostalnost u rješavanju upravne stvari. Novina je kod ovog načela da službena osoba koja je vodila postupak

45

Page 46: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

i utvrđivala činjenično stanje odlučuje o upravnoj stvari, a ne rukovoditelj /čelnik upravnog tijela/, kao što je to bilo rješeno „starim ZUP-om“. Međutim, propisuje se da službena osoba mora biti stručna osoba s položenim državnim ispitom, a ako takve osobe nema, tada u upravnoj stvari odlučuje čelnik javnopravnog tijela.

- Načelo učinkovitosti i ekonomičnosti zapravo je jedinstvena cijelina prijašnjeg načela efikasnosti i ekonomičnosti postupka. Novim zakonskim tekstom se naglašava što je moguće jednostavnije postupanje u rješavanju upravnih stvari, bez odgode i uz što manje troškova, ali uz utvrđivanje bitnih činjenica i okolnosti.

- Načelo prava stranke na pravni lijek i načelo stečenih prava stranke Načelo prava stranke na pravni lijek zasnovano je na odredbama Ustava RH o jamstvu prava na žalbu protiv prvostupanjskih odluka i kontrole zakonitosti pojedinačnih akata upravnih tijela. Ovo načelo je bitno povezano s novinom koju donosi ZUP, to je pravo prigovora kao pravnog lijeka i to protiv upravnog ugovora, ili drugog postupanja javnopravnog tijela, ili pružanja javnih usluga.Načelo zaštite stečenih prava stranke vezano je za opće načelo pravne sigurnosti i za zaštitu načela pravomoćnosti. Naime, ZUP utvrđuje da se pravomoćna odluka / protiv koje se ne može izjaviti žalba, niti pokrenuti upravni spor/ kojom je stranka stekla neko pravo, odnosno kojom su stranci određene obveze, može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. To ujedno znači da ukoliko zakon to ne propisuje, javnopravno tijelo ne može „dirati“ u pravomoćnu odluku.

- Načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa i načelo pristupa podacima i zaštite podatakaOva dva načela preuzeta su iz europskog prava. Načelo razmjernosti je najizraženije u onim postupcima i odlukama u kojima se stranci nalaže izvršenje kakve obveze. Pri tome moraju se primjenjivati one mjere za ispunjenje obveze koje su za stranku povoljnije, ukoliko se s njima postiže svrha odluke.Načelo pristupa podacima zahtijeva da se strankama omogući pristup podacima i internetskoj stranici javnopravnog tijela, pružiti im pravnu pomoć, a uz zaštitu tajnih i osobnih podataka sukladno pozitivnim propisima o zaštiti osobnih podataka.

46

Page 47: UPRAVNI POSTUPAK - Naslovnicaudruga-uibs-hr.skole.hr/upload/udruga-uibs-hr/images/... · Web viewJavno pravo čini skup pravnih grana koje uređuju odnose u kojima je barem jedna

SADRŽAJ

I. POJAM I ZNAČENJE PROCESNOG PRAVA................................................................2 (Autorica: Ondina Mesar)

II. POJAM I VRSTE GRAĐANSKIH POSTUPAKA...........................................................9(Autorica: Vesna Gržan)

III. OSNOVNI POJMOVI PREKRŠAJNOG POSTUPKA .............................................18(Autorica: Mirjana Pavić)

IV. OSNOVNI POJMOVI KAZNENOG POSTUPKA ......................................................28(Autorica: Radoslava Gregov)

V. ORGANIZACIJA I FUNKCIJA ORGANA UPRAVE ..................................................40(Autorica: Mirjana Gojanović)

47