OBRAZOVANJE I ZNANOST U REPUBLICI HRVATSKOJ

Irena Raguž

Obrazovanje i gospodarski razvoj Hrvatske

I. Međuzavisnost obrazovanja i gospodarskog razvoja

• Antika

• Ekonomski mislioci– Adam Smith– Alferd Marshall– i dr.

• Snažniji interes za uzroke gospodarskog rasta i razvoja – 2. polovica prošlog stoljeća

• Cobb – Douglasova proizvodna funkcija

• Treći faktor ili rezidualni faktor– djelatnost obrazovanja– tehnički napredak, znanost i još neki drugi faktori.

• Problem kvantifikacije doprinosa obrazovanja razvoju

Problem izbora optimalnog financiranja

II. Obrazovna struktura stanovništva

• Problem (ne)pismenosti odraslog stanovništva– Prije 60-ak godina: oko 10%– Danas nešto preko 1%– Čemu zahvaliti?

• 1952. obvezno osmogodišnje obrazovanje

• Problem funkcionalne (ne)pismenosti– prag minimalnih sposobnosti koji uključuje

• informatičku pismenost, • znanje stranog jezika i • kulturu samostalnosti

– svega oko 20% Hrvata koristi internet – relativno slaba prostorna i profesionalna pokretljivost

III. Pokazatelji potencijala obrazovnog sustava Hrvatske

• četiri glavne razine obrazovnog sustava u RH: – predškolsko – osnovnoškolsko – srednjoškolsko – visokoškolsko obrazovanje PLUS obrazovanje odraslih

• Bitne sastavnice obrazovnog sustava Hrvatske:– ljudski, materijalni i financijski potencijali

a) Ljudski potencijali

• Kretanje učeničke populacije – pod utjecajem demografskih kretanja– padajuće stope nataliteta i prirodnog priraštaja

– .

1994./95.

1995./96.

1996./97.

1997./98.

1998./99.

19999./00.

2000./01.

2001./02.

2002./03.

2003./04.

2004./05.

2005./06.

2006./07.

2007./08.

0

10,000

20,000

30,000

40,000

50,000

60,000

Kretanje broja učenika upisanih u I razred osnovne škole u razdoblju školske godine 1994/ 95. godine do 2007/ 08.

školske godine

Broj upisanih učenika

• Padajući broj upisanih učenika u prve razrede osnovne škole

nepovoljni procesi i u srednjoškolskom obrazovanju • u proteklih 15-ak godina broj upisanih učenika u prve

razrede srednjih škola manji za oko 5.000 učenika.

u duljem vremenskom razdoblju: negativni trendovi i u sustavu visokoškolskog obrazovanja

manjak kvalificirane radne snage

Pad prosječne veličine razrednog odjela– U osnovnom obrazovanju

izraženije nego u srednjem obrazovanju:

• osnovno: pad od oko 14%• Srednje: preko 7%

– Sugerira porast kvalitete obrazovnog procesa

• Porast broja zaposlenih u osnovnim i srednjim školama

Obilježja strukturnih promjena ljudskih potencijala u području visokoškolskog obrazovanja

a) stalan rast ukupnog broja studenata

b) porast broja visokoškolskih ustanova• ↑ broja učilišta za oko 60%• razlog: otvaranje novih učilišta i reorganizacija postojećih

c) sporiji rast broja nastavnika i suradnika u nastavi• porast broja studenata: preko 50%, • a rast broja nastavnog osoblja: oko 35%• rast broja zaposlenih nastavnika s punim radnim vremenom: tek

12%• diplomirani visokoobrazovani stručnjaci sve manje vide prednosti

zapošljavanja na visokim učilištima dugoročno mogućnost negativne selekcije i pada kvalitete obrazovanja

b) Materijalni potencijali

• Građevinski objekti i komunalna opremljenost

• Porast broja osnovnih (14%) i srednjih škola (oko 19%)

• Regionalni kriterij– osiguranje približno jednakih standarda prostora i opreme po

pojedinim županijama i općinama – treba biti prioritetan cilj

• Stanje prostornih i materijalnih uvjeta nije zadovoljavajuće – Slaba tehnološka opremljenost obrazovnih programa U visokom školstvu u proteklih 10-ak godina – intenzivna izgradnja

novih prostora • na splitskom, osječkom i riječkom sveučilištu – novi sveučilišni kampusi• zagrebačko sveučilište: rekonstrukcija i adaptacija postojećih prostora i

opreme

c) Financijski potencijali

• Analiza postojećeg sustava obrazovanja u Hrvatskoj s ekonomskog aspekta– Problematika „realnog fenomena“ obrazovnog

sustava: pedagogija, metodika, didaktika, andragogija, psihologija

• U osnovi ekonomskih aspekata obrazovnog sustava: problematika financiranja sustava

1) Pokazatelji ulaganja u obrazovni sustav Hrvatske

• veliki rasponi među zemljama

Alba

nija

(200

1.)

Rum

unjsk

a (1

999.

)

Turs

ka (2

000.

)

Hrva

tska

(199

9.)

Slov

ačka

(200

1.)

Italij

a (2

000.

)

Buga

rska

(200

0.)

Fins

ka (1

999.

)

Nje

mač

ka (2

000.

)

Švica

rska

(199

9.)

Fran

cusk

a (1

999.

)

Aust

rija

(199

9.)

SAD

(199

9.)

Šved

ska

(199

9.)

Dans

ka (1

999.

)

Esto

nija

(200

0.)

Izrae

l (19

99.)

0%

1%

2%

3%

4%

5%

6%

7%

8%

Ukupna ulaganja u obrazovanje kao dio bruto domaćeg proizvoda u odabranim zemljama

• Veliki raspon i kada se promatraju izdvajanja za obrazovanje po stanovniku– skandinavske zemlje: u prosjeku preko 2.500 dolara po

stanovniku, – pojedine tranzicijske zemlje ( npr. Slovenija ): preko 1.000

dolara, – Hrvatska – blizu 500 dolara po stanovniku

• Nedovoljna ulaganja u obrazovanje– Buduća ovisnost o „uvezenom“ znanju slabije performanse

hrvatskog gospodarstva

2) Sustav financiranja obrazovanja u RH• Centraliziran

– državni proračun i proračun lokalne uprave i samouprave (županija, gradova i općina)

• Plaće zaposlenih uglavnom osigurava središnja država (izuzetak: predškolski odgoj) – Predškolski odgoj - najvećim dijelom financiraju gradovi/općine i korisnici

usluga– Osnovnoškolsko obrazovanje – središnja država 74%– Srednjoškolsko obrazovanje – središnja država s 73%– Visokoškolsko obrazovanje – središnja država sa čak 85%, udio polaznika

15%

• Visoka ovisnost visokoškolskog obrazovanja o središnjoj državi Potreba zaokreta u sustavu financiranja

očekivane privatne > društvene koristi pojedinac bi trebao više participirati u cijeni obrazovanja (uz nužne socijalne i korekcije obrazovnog postignuća)

3) Centralizacija vs. decentralizacija• Glavne značajke centraliziranog upravljanja:

– središnja obrazovna vlast • određuje makroobrazovnu politiku, • Propisuje:

– programe, – poželjne nastavne metode, – način provođenja ispita,

• imenuje nastavnike i određuje njihove plaće

– nadzor - kontrolna funkcija,– školovanje nastavnika – propisano i standardizirano,– metode poučavanja usmjerene sadržaju i nastavniku a ne polazniku,– osoblje škole/fakulteta u hijerarhijskim odnosima,– mala suradnja nastavnika različitih predmeta

jer su programi i upute za njihovo izvođenje propisani izvan škole a inspekcija nadzire njihovo provođenje,

– lokalne obrazovne potrebe, interesi polaznika i njihovih roditelja ne mogu neposredno djelovati na program

• Prednosti:– pravednija raspodjela sredstava između regija različite

gospodarske razvijenosti i različitih potreba – uspješnije ostvarivanje društvenog i nacionalnog jedinstva

pomoću nadzora nad sadržajem obrazovanja – može ukloniti nepotrebna preklapanja – mogućnost brže promjene na razini sustava

• Nedostaci: – mogući previdi lokalnih potreba – nacionalni kurikulum može zanemariti etničke i regionalne

kulturne specifičnosti, – nema jamstva da je središnja kontrola učinkovitija od lokalne

• Decentralizirano upravljanje:– veći utjecaj lokalne sredine na programe

• uvažavaju se specifične potrebe lokalne zajednice, zahtjevi polaznika i roditelja,

– metode poučavanja usmjerenije polazniku– individualiziranija nastava ,– manja selektivnost obrazovanja,– veće radne interakcije među nastavnicima,– veći zahtjevi za stručnost i motivaciju nastavnika,– ravnatelj je izvršno tijelo škole, a ne države, – prosvjetni nadzor ima više savjetodavni, razvojni

karakter nego kontrolni

• Prednosti decentraliziranog obrazovnog sustava:– demokratičniji, – bolje reagira na lokalne potrebe, – inovativniji i štedljiviji

• Nedostaci:– stanje se može pogoršati zbog korumpiranosti

interesnih grupa na lokalnoj razini, – mogućnost pada razine školskih standarda u

pojedinim regijama

• Decentralizacija – učinkovita samo ako iza lokalne obrazovne vlasti stoji

središnja vlast koja usmjerava i podupire, • Centralna uprava

– učinkovita samo ako ne blokira inicijativu lokalne vlasti

• Danas u većini zemalja – kombinirani način upravljanja– Ograničavanje središnjih vlasti u strateškim odlukama o

• ciljevima sustava i • njegovim osnovnim značajkama

– Lokalna zajednica i same institucije• više slobode u izboru putova do centralno određenih ciljeva i

standarada

IV) Prijedlozi unapređenja sustava obrazovanja u Hrvatskoj

1. Povećati udio mlađega radnog kontingenta ( 25 – 34 godina ) u sustavu obrazovanja

2. Povećati postotni udio starijeg radnog kontingenta (35 – 59 godina)– problem ponovnog zapošljavanja starijih osoba u Hrvatskoj, pri čemu

posebnu ulogu igra njihovo neprimjereno obrazovanje

3. Smanjiti prosječno trajanje studija (jedan je od temeljnih pokazatelja učinkovitosti visokoga školstva)– Studij u propisanom roku završava tek 20% studenata;

• u Engleskoj čak 90%!

– Do završenih 7 godina studija diplomirati ih uspije još 30% – Preostalih 50% (svaki drugi student!) ostaje negdje između početka i

završetka studija

4. Razvijati koncept cjeloživotnog obrazovanja uz jačanje određenih oblika neformalnog obrazovanja– obrazovni programi kasne oko 5 godina za tehnološkim i drugim promjenama

i društvu nakon 5 godina od završetka obrazovanja 70% gradiva zastarijeva

5. Istražiti faktore koji ograničavaju dostupnost obrazovanja u socijalnom, regionalnom, nacionalnom i drugom pogledu koncept „stvaranja jednakih šansi“

6. Standardizacija kvalitete i transfer ekvivalencija– povećava mobilnost ljudi

7. Jačanje kulture samostalnosti

– samostalno rješavanje problema

8. Povećati uporabnu vrijednost znanja kroz – prihvatljivi odnos općih i specijalističkih znanja, – primjereni odnos stručnih i sveučilišnih studija i– tržišno vrednovanje zvanja i zanimanja

9. Predlaže se tzv. sustav financiranja programa umjesto koncepta glavarina

10. Promjena u strukturi izvora financiranja obrazovanja nužna da bi se smanjio indeks ovisnosti o proračunskim sredstvima

11. Jačanje konkurentnosti javnih i privatnih škola

12. Detaljno istražiti da li je moguće neke od instrumenata i načina financiranja koje koriste razvijene zemlje primijeniti u Hrvatskoj

Zanimljivo• Od 11,67 milijardi kuna MZOŠ-a 2010. godine 2,5 milijarde za sveučilišta

i veleučilišta – 5,5 puta manje novca nego što smo u prosincu 2009. potrošili u trgovinama, – 9 puta manje nego što se godišnje troši na igre na sreću i – 11 puta manje nego što godišnje potrošimo za telefoniranje

• U strukturi osobne potrošnje, trošili smo– na komunikacije 5,21%– na alkoholna pića i duhan 3,88%– na odjeću i obuću 7,93%– na obrazovanje samo 0,88%!!!

jasan dokaz da obrazovanje Hrvatima nije najvažniji cilj te da su prije spremni potrošiti na svakodnevna zadovoljstva nego uložiti u vlastitu budućnost!

• Studenti:– sustav visokog obrazovanja nepravedan i osobno preskup, premalo je onih koji

studiraju besplatno socijalna neravnopravnost

• Poslodavci: – hrvatski fakulteti izbacuju ljude koji ne znaju raditi ono što se od njih očekuje i

traži

• Statističari i demografi: – Hrvati premalo obrazovani u odnosu na druge zemlje (samo 7,8% onih sa

fakultetom, tj. 12% ako se uključe i više škole)

• Podaci sveučilišta: – Hrvati predugo studiraju

Dakle, hrvatsko je visoko obrazovanje SLS (sporo, loše, skupo).

• Nezadovoljni su korisnici njegovih usluga, financijeri tih usluga i kupci njegovih proizvoda

Znanost, tehnologija i gospodarski razvoj u Hrvatskoj

• Tehnologija se obično dijeli na: – izume i – inovacije

a inovacije mogu imati oblik: – inovacija proizvoda

• poboljšanja postojećih proizvoda ili usluga ili stvaranje novih

– inovacija procesa• mogu uključivati poboljšanja same procesne tehnologije ili

poboljšanja menadžerskih i marketinških tehnika

Inovacije = izumi koji su dio poslovnog procesa i imaju učinak na ekonomsku aktivnost

Izumi sami po sebi nikad ne moraju postati inovacije, ili može proći dosta vremena prije nego što postanu inovacije.

• Tehnologija, također, može predstavljati strategiju razvojazemlje bi trebale iskoristiti postojeća dostupna

znanja do najveće moguće mjere

• Prvi slučaj kada se društvo transformiralo iz dominantno agrarnog društva u dominantno industrijsko društvo Prva industrijska revolucija (1750., Engleska)= kompleks tehnoloških inovacija koje su stvorile

moderno gospodarstvo • supstitucijom vještina i snage ljudi i životinja za strojeve i• zamjenom manufaktura industrijskom proizvodnjom

I. Modeli ekonomskog rasta

• Neoklasični modeli – ističu važnost tehnologije– Bez tehnološkog napretka (A) nema rasta – Razlike u produktivnosti objašnjavaju relativne

razlike u razinama dohotka među zemljama

Iako je tehnologija centralni dio teorije, sama tehnologija ostaje neodređena promjene tehnologije smatraju se egzogeno danima

• Nove teorije rasta ili endogene teorije rastaendogeniziraju tehnološki napredak uvođenjem

istraživača koji traže nove ideje

• Romer (1990)– model dizajniran da objasni zašto i kako razvijene zemlje

trajno održavaju pozitivne stope rasta

• Tehnološki napredak potiče se istraživanjem i razvojem– Ideje su također input u proizvodnji s rastućim prinosima

rezultat nesuparničke prirode ideja

• Dakle, razlika neoklasičnog Solowljevog modela i endogenog Romerovog modela opis tehnološkog napretka: – U neoklasičnom modelu A raste po egzogenoj

konstantnoj stopi – U Romerovom modelu A je endogeniziran

II. Istraživanje i razvoj (R&D)

• Znanstveno – istraživačka djelatnost jedan od temelja razvoja

• U procesu znanstvenog istraživanja postojeći fond znanja se transformira u nove informacije, tj. novi

fond znanja

• Dva oblika informacija:

1. Koje se transformiraju u nova znanja tj. ljudski kapital (human capital)

2. Koje se transformiraju u nove materijale i proizvode tj. materijalni (proizvodni) kapital (non – human capital)

• Dvije važne karakteristike istraživanja i razvoja:

1. Iskoristivost (appropriability)• koliku korist poduzeća imaju od rezultata istraživanja

2. Plodnost (fertility)• kako se trošenje na istraživanje i razvoj pretvara u nove

ideje i nove proizvode ili procese,

Iskoristivost istraživanjaKarakteristike znanja i ideja (inovacija):

• Ne-suparništvo– Znanje može koristiti bilo tko– Korištenjem se ne smanjuje raspoloživost istog znanja za druge

• (Ne)isključivost– Ako nije isključivo

trošak korištenja (rental cost) novog znanja iznosi nula– tržišne snage ne motiviraju razvoj i kreiranje novog znanja (istraživanje nije iskoristivo)

– Može biti isključivo• primjer: zakoni o patentima• ovisi o:

– prirodi samog znanja – zakonima, regulaciji i institucijama koje se bave vlasničkim pravima

ako je znanje isključivo, oni koji stvaraju znanje mogu ostvariti pozitivan povrat na ulaganja u istraživanje i razvoj.

Plodnost istraživanja

• Raznovrsnost znanja – od vrlo apstraktnog do vrlo primjenjivog znanja.

• Vrste istraživanja:1. Temeljna, bazična ili fundamentalna dugoročna

istraživanja (basic research) i 2. Primijenjena ili aplikativna istraživanja (applied

research)

1. Temeljna istraživanja

= Istraživanja bez nekog specifičnog cilja ili očigledne namjene.

• Često imaju šire značenje, ne samo za pojedinu zemlju

• Temeljna obilježja:– Neizvjesnost rezultata– Velika investicijska sredstva– Uređeni sustav istraživanja

• Temeljna znanja bazirana na temeljnim istraživanjima tradicionalno dostupna besplatno (nemaju jasnu komercijalnu vrijednost)– Prema tome, motivi obično nisu privatni povrati na tržištu

• države, dobrotvorna društva i bogati pojedinci podržavaju takve aktivnosti

– Osobna motivacija istraživača• Znatiželja • Interes za neku znanstvenu dilemu tj. obožavanje znanosti kao takve• Želja za slavom

• Stvara pozitivne eksternalije temelj za primijenjena istraživanja

• Prema tome, proizvodnja takvog znanja treba se subvencionirati– 80% izdvajanja za temeljna istraživanja je javnog karaktera dok je

obrnuto za primijenjena istraživanja

• Poduzeća također ulažu u temeljna istraživanja motivi:

– Nusproizvod razvoja novog proizvoda ili procesa

– Vjerovanje da će rezultat takvih istraživanja• Dovesti do trenutno neotkrivenog proizvoda/procesa • Biti temelj tehnologije poduzeća• Omogućiti apsorpciju rezultata istraživanja drugih znanstvenika

– Održavanje koraka s dostignućima u relevantnom znanstvenom području

– Vjerovanje da temeljna istraživanja akademskih institucija nisu dovoljna

• Potrebna znanja neće biti otkrivena dovoljno brzo

2. Primijenjena istraživanja• Karakteristike:

– Definirani naručioci– Očekivani rezultati– Manja financijska sredstva– Dizajniraju se za rješavanje praktičnih problema

• Kako bi poduzeća maksimizirala profite koncentriranje na projekte s:– minimalnim rizikom i – povratom sredstava u što kraćem vremenu

• Obično potrebno 3 do 5 godina da daju neki rezultat– Za temeljna istraživanja treba puno duže

III. Znanstveno – istraživačka djelatnost u Hrvatskoj

• Ustroj znanstveno – istraživačke djelatnosti u Hrvatskoj šest znanstvenih područja: – prirodne, – tehničke, – biomedicinske, – biotehničke, – društvene i – humanističke znanosti

• Osnovni tipovi znanstveno – istraživačkih instituta: – javni instituti, – visoka učilišta, – gospodarski instituti, – ostali pravni subjekti (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Državni

hidrometeorološki zavod, Zavod za zaštitu zdravlja)

• Ograničen opseg i dometi domaćih znanstveno – istraživačkih aktivnosti zbog:– Dugogodišnjeg negiranja tržišnih odnosa – Nedostatka privatne inicijative u gospodarstvu – Oslanjanja na uvezenu tehnologiju i kupovanje stranih licenci

• Daljnji razvoj znanstveno – istraživačke djelatnosti u RH moguć uz:– Trajno praćenje tehnoloških promjena u svijetu, – Daljnju informatizaciju, – Primjereni dobni i obrazovni prosjek istraživačkoga kadra. – Paralelan razvoj s obrazovnom djelatnosti

• Opći nedostatak potražnje za znanstveno – istraživačkim uslugama

• Ograničenja na strani ponude Nedostatak potrebne stručne kompetencije Dio istraživačkih kapaciteta se pretvara u centre koji nisu primarno znanstveno

i tehnologijski usmjereni

U posljednjih nekoliko godina u znanstveno – istraživačkoj djelatnosti :

• Istraživači:– oscilacije broja zaposlenih – zbog:

• gubitka specifičnog tržišta znanstvenih usluga i znanstvenog statusa dijela ustanova i pojedinaca,

• dijelom, «odljeva mozgova»

– nepovoljan raspored• Sveučilišta: preko 50%• Gospodarski instituti: blizu 7%• Ostale istraživačke institucije: oko 25%

– nezadovoljavajuća dobna struktura• prosječna starost preko 50 godina

– niska «produktivnost» istraživača

• Ulaganja:– niska ulaganja u znanost i istraživanje

• 0,43 % bruto društvenog proizvoda, od čega: – na prirodne znanosti oko 40 %, – za tehničke znanosti oko 22 % – i društvene znanosti oko 15 %

– smanjivanje ulaganja industrijskog sektora u istraživanje i razvoj

• Relativno malo sudjelovanje znanosti u gospodarskom razvoju

* Analiza indikatora tehnološkog * * napretka *

• Indikatori tehnologije:

1. Izdvajanja za istraživanje i razvoj kao temelj tehnološkog napretka

2. Patenti – indikator outputa (fertilnosti) istraživanja i razvoja

1. Izdvajanja za istraživanje i razvoj

• Izdvajanja za istraživanje i razvoj, % BDP (1995-2007)

• Izvor: WDI, 2008.

• Hrvatska izdvaja sve manje– u budućnosti moguće smanjenje proizvodnje novog znanja i smanjena mogućnost

asimilacije tehnologija

01

23

01

23

01

23

1995 2000 2005 2010 1995 2000 2005 2010 1995 2000 2005 2010

EMU Hrvatska Japan

Mađarska Poljska SAD

Slovenija Velika Britanija Češka

Izd

vaja

nja

za

istr

aživ

an

je i r

azvoj (%

BD

P)

Godina

• Broj istraživača uključenih u istraživanje i razvoj na milijun stanovnika (1995-2007)

• Izvor: WDI, 2008.

• u svim zemljama broj znanstvenika u prosijeku raste• Hrvatska – oscilacije

– smanjenje istraživačke djelatnosti u privatnom sektoru, – nejasna politika istraživanja i razvoja

02

00

040

006

00

00

20

004

00

060

00

02

00

040

006

00

0

1995 2000 2005 2010 1995 2000 2005 2010 1995 2000 2005 2010

EMU Hrvatska Japan

Mađarska Poljska SAD

Slovenija Velika Britanija Češka

Bro

j is

tra

živ

ača u

klju

če

nih

u R

&D

(n

a m

il. sta

novn

ika

)

Godina

2. Patenti

• Problemi:– Ponekad se ne želi javno objaviti otkrića radi ekskluzivnosti ili monopolskih

prava na inovaciju– Statistika o patentima bilježi broj patenata, a ne njihov utjecaj na

ekonomiju– Može proći dosta vremena prije nego što izum ili inovacija stvarno postanu

patentirani prema tome, podaci mogu pokazati fluktuacije su isključivo administrativne prirode

• Ipak, patenti se općenito smatraju dobrom mjerom outputa istraživanja i razvoja

• Prednosti patentnog sustava:– Garancija da će pojedinac ili poduzeće ostvariti ekskluzivno pravo na izum

ili inovaciju u određenom vremenskom trajanju.– Izumi i inovacije ovako brže dostupni javnosti

• Rezidencijalni i nerezidencijalni patenti (1995-2007.)

• Izvor: WDI, 2008.

• Hrvatska na nižim razinama od ostalih zemalja• Hrvatska od 1995. do 2006. - zamjetan rast rezidencijalnih patenata povećana

fertilnost istraživanja i razvoja u Hrvatskoj

02

04

06

08

0

.2.4

.6.8

01

00

20

03

00

400

02

46

02

46

10

01

50

20

02

50

0.1

.2.3

10

15

20

25

02

46

1995 2000 2005 2010 1995 2000 2005 2010 1995 2000 2005 2010

EMU Hrvatska Japan

Mađarska Poljska SAD

Slovenija Velika Britanija Češka

Patenti, rezidencijalni (u 000) Patenti, nerezidencijalni (u 000)

Godina

• Japan– puno viša razina patenata u odnosu na SAD,

• ali trend rasta patenata puno izraženiji u SAD-u nego u Japanu

– dominantna pozicija Japana• i u smislu razine izdvajanja za istraživanja • i u smislu fertilnosti istraživanja.

• Hrvatska – između Poljske i Slovenije, – obzirom na izdvajanja za istraživanja i razvoj, po broju

patenata na sličnoj razini kao Slovenija, Češka, Mađarska i Poljska.

– fertilnost istraživanja viša u odnosu na Češku i Sloveniju

Temeljni ciljevi znanstveno – istraživačkog rada u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2006. – 2010.

godine

1. Povećanje ulaganja u istraživanje i razvoj

2. Preustroj znanstvenoga sustava Republike Hrvatske– Programi za stvaranje svijesti o značenju i utjecaju znanosti

i istraživanja na razvoj društva – Poboljšanje sustava prijenosa i primjene znanstvenih

rezultata

3. Jačanje suradnje znanosti, Vlade RH i gospodarstva– stvaranje financijskih instrumenata koji bi poticali suradnju

Hvala na pažnji!