Baselski odbor za superviziju banaka

Načela dobrih praksi testiranja otpornosti na stres i supervizije

svibanj 2009.

BANKA ZA MEÐUNARODNE NAMIRE

Sadržaj Uvod........................................................................................................................ 1Obavljanje testiranja otpornosti na stres tijekom krize.............................................. 2

Upotreba testiranja na stres i integracije u upravljanje rizikom............................ 2Metodologije testiranja otpornosti na stres.......................................................... 3Odabir scenarija.................................................................................................. 4Testiranje otpornosti na stres za određene rizike i proizvode............................... 5Promjene u praksama testiranja otpornosti na stres od početka krize.................. 6

Načela dobrih praksi testiranja otpornosti na stres i supervizije................................ 8Načela za banke....................................................................................................... 8

Uporaba testiranja otpornosti na stres i integracija u upravljanje rizikom............ 8Metodologija testiranja otpornosti na stres i odabir scenarija.............................. 12Posebna područja pažnje.................................................................................... 15

Načela za supervizorska tijela.................................................................................. 17

Načela dobrih praksi testiranja otpornosti na stres i supervizije

Uvod

Ozbiljnost i trajanje financijske krize navelo je mnoge banke i supervizorska tijela na propitivanje kvalitete praksi testiranja otpornosti na stres prije krize te postavljanje pitanja da li su one bile prikladne da bi se uhvatile u koštac s okolnostima koje se brzo mijenjaju. Štoviše, ne samo da je kriza s mnogo aspekata puno ozbiljnija nego što se dalo naslutiti iz rezultata testiranja otpornosti na stres koja su provodile banke, već je moguće i da su ju pogoršali nedostaci u praksama testiranja otpornosti na stres kao rezultat događaja koji su prethodili. Iako kriza još nije završila, već postoje lekcije koje banke i supervizorska tijela mogu naučiti iz ove epizode.

Testiranje otpornosti na strest je važan alat upravljanja rizicima koji banke

upotrebljavaju kao dio internog upravljanja rizikom te koji, u sklopu okvira adekvatnosti kapitala Basel II, podupiru supervizorska tijela. Testiranje otpornosti na stres upozorava upravu banke na negativne, neočekivane ishode vezane uz niz rizika te omogućava pregled količine kapitala koji bi mogao biti potreban za apsorbiranje gubitaka u slučaju velikih šokova. Iako testiranje otpornosti na strest ukazuje na prikladnu razinu kapitala koja je potrebna da bi se prebrodilo sve lošije ekonomske uvjete, banka može primijeniti i druge postupke kako bi pomogla smanjiti povećane razine rizika. Testiranje otpornosti na stres je alat koji nadopunjuje druge pristupe i mjere upravljanja rizikom. Ono ima posebno važnu ulogu kod:

pružanja unaprijed orijentiranih procjena rizika; prevladavanja ograničenja modela i povijesnih podataka; pružanja podrške internoj i eksternoj komunikaciji; unosa podataka za postupke planiranja kapitala i likvidnosti; informiranja sustava o otpornosti banaka na rizik; te poticanja razvoja planova smanjivanja rizika i postupanja u kriznim

situacijama za čitav niz različitih kriznih situacija.

Testiranje otpornosti na stres je posebno važno nakon dugih razdoblja povoljnih ekonomskih i financijskih uvjeta, kad izblijedjela sjećanja na negativne uvjete mogu dovesti to umišljenosti te podcjenjivanja rizika. Testiranje otpornosti na stres je također glavni alat upravljanja rizikom tijekom razdoblja ekspanzije, kad inovacije dovode do novih proizvoda koji se ubrzano razvijaju te za koje postoje ograničeni podaci o mogućim gubitcima ili takvi podaci uopće nisu dostupni.

Prvi stup (minimalni kapitalni zahtjevi) okvira Basel II nalaže bankama koje

upotrebljavaju pristup internih modela za utvrđivanje kapitala izloženog tržišnom riziku uspostavljanje preciznog programa testiranja otpornosti na stres. Slično tomu, banke koje upotrebljavaju napredni ili osnovni pristup zasnovan na internim rejting-sustavima (IRB pristup) za kreditni rizik, obvezne su provoditi testiranje otpornosti na stres vezano uz kreditni rizik kao bi se procijenila izdržljivost njihovih procjena internog kapitala te su obvezne imati svojevrsni zaštitni kapital iznad zakonskog minimuma. Basel II također

nalaže da banke barem provedu testiranje otpornosti na stres svojih kreditnih portfelja u knjizi banke. Najnovija analiza ukazuje da testiranje otpornosti na stres banaka prilikom ulaska u krizu nije rezultiralo očekivanjem velikih gubitaka vezano uz njihov zaštitni kapital ili uz njihove stvarne gubitke. Nadalje, sveobuhvatna testiranja otpornosti na stres koje su provodile banke trebala su uključivati puno lošije scenarije od onih koji su upotrebljavani kako bi se dobili rezultati sličniji onima koje su prouzročili stvarni stresovi do kojih je došlo.

Baselski odbor sudjelovao je u ispitivanju praksi testiranja otpornosti na stres tijekom

ovog razdoblja te je ovaj rad rezultat spomenutog ispitivanja. Neovisno o tome što se kriza neprekidno razvija te neovisno o budućim lekcijama koje će biti usvojene, ovaj rad procjenjuje prakse testiranja otpornosti na stres tijekom krize. Na temelju te procijene te u nastojanju poboljšanja praksi, u njemu se razvijaju dobra načela za banke i supervizorska tijela. Spomenuta načela obuhvaćaju ukupne ciljeve, upravljanje, osmišljavanje i provedbu programa testiranja otpornosti na stres kao i pitanja vezana uz testiranje otpornosti na stres za pojedine rizike i proizvode.

Preporuke su usmjerene na produbljivanje i ojačavanje praksi testiranja otpornosti na

strest koja provode banke te supervizorsku procjenu tih praksi. Samo za sebe, testiranje otpornosti na stres ne može se uloviti u koštac sa svim slabostima upravljanja rizikom, ali u sklopu sveobuhvatnog pristupa ima vodeću ulogu u ojačavanju sustava upravljanja bankama te ojačavanju otpornosti pojedinih banaka i financijskog sustava.

Testiranje otpornosti na stres obično se definira kao procjena financijske pozicije

banke u teškom, ali mogućem, scenariju kao pomoć pri donošenju odluka unutar banke. Izraz ,,testiranje otpornosti na stres'' također se koristi kako bi se opisao ne samo mehanizam primjene specifičnih pojedinačnih testova već šire okruženje u kojem se testovi razvijaju, procjenjuju i koriste u sklopu procesa donošenja odluka. U ovom radu navedeni izraz koristimo u tom širem smislu.

Obavljanje testiranja otpornosti na stres tijekom krize1

Financijska kriza naglasila je nedostatke praksi testiranja otpornosti na stres koje su

se rabile prije počeka krize u četiri šira segmenta: (i) upotrebi testiranja otpornosti na stres i integraciji u upravljanje rizikom, (ii) metodologijama testiranja otpornosti na stres, (iii) odabiru scenarija i (iv) testiranju otpornosti na stres za određene rizike i proizvode.

Upotreba testiranja otpornosti na stres i integracija u upravljanje rizikom

1 Rasprava o krizi na tržištu temelji se na informacijama do kojih je Baselski odbor došao kroz razgovore s predstavnicima industrije, radu grupe viših supervizorskih tijela (engl. Senior Supervisors Group, SSG), izvješćima industrije kao što su izvješća koja sastavlja Institut međunarodnih financija (IIF), upitnika i radionica te podataka do kojih su došle pojedine agencije puten vlastitih supervizorskih agencija i agencija za prikupljanje informacija.

Sudjelovanje uprave i višeg rukovodstva ključno je da bi se osigurala prikladna upotreba testiranja otpornosti na stres u upravljanju rizikom banaka i planiranju kapitala. To uključuje određivanje ciljeva testiranja otpornosti na stres, definiranje scenarija, raspravljanje rezultata testiranja otpornosti na stres, procjenu mogućih aktivnosti i donošenje odluka. Kod banaka koje su bile veoma izložene financijskoj krizi te u usporedbi dobro prošle, više rukovodstvo je u cijelosti bilo aktivno zainteresirano za razvoj i provođenje testiranja otpornosti na stres, pri čemu su rezultati testiranja otpornosti na stres koristili kao temelj za donošenje strateških odluka od kojih je banka imala koristi. Prakse testiranja otpornosti na stres u većini banaka međutim nisu potaknule internu raspravu niti preispitivanje prethodnih pretpostavki kao što su trošak, rizik ili brzina kojom se može prikupiti novi kapital ili kojom se pozicije mogu zaštiti ili prodati.

Financijska kriza je također otkrila nedostatke u organizacijskim aspektima

programa testiranja otpornosti na stres. Prije krize, testiranje otpornosti na stres u nekim se bankama provodilo poglavito u izoliranim slučajevima od strane funkcije upravljanja rizikom i uz vrlo malu interakciju s ostalim poslovnim funkcijama. To je značilo, između ostalog, da poslovne funkcije često nisu spomenute analize smatrale pouzdanima. Štoviše, u pojedinim bankama, program testiranja otpornosti na stres obavljalo se posve mehanički. Iako postoji prostor za rutinsko provođenje testiranja otpornosti na stres u sklopu sveobuhvatnog programa testiranja otpornosti na stres (npr. kontrola okoline), ono ne pruža sveobuhvatnu sliku jer mehanički pristup ne može u potpunosti uzeti u obzir promjenjiv uvjete poslovanja niti inkorporirati kvalitativne prosudbe iz drugih područja banke. Štoviše, u mnogim bankama testiranje otpornosti na strest provodile su zasebne jedinice usredotočivši se na određene poslovne linije ili vrste rizika. To je dovelo do organizacijskih barijera u nastojanjima integriranja kvantitativnih i kvalitativnih rezultata testiranja otpornosti na stres u pojedinoj banci.

Prije krize, mnoge banke nisu imale sveobuhvatan program testiranja otpornosti na

stres već su provodile zasebna testiranja otpornosti na stres za pojedine rizike ili portfelje s ograničenom integracijom određene razine tvrtke. Testiranje otpornosti na stres za pojedini rizik obično se provodilo unutar poslovne linije. I dok se testiranje otpornosti na stres za tržišni rizik i kamatni rizik provodilo unatrag nekoliko godina, testiranje otpornosti za kreditni rizik u knjizi banke pojavilo se tek nedavno. Druge vrste testiranja otpornosti na stres još su u povojima. Rezultat toga bila je nedostatna sposobnost prepoznavanja koreliranih izloženosti i koncentracija rizika u pojedinim bankama.

Okviri za testiranje otpornosti na rizik u najvećem broju slučajeva nisu bili dovoljno

fleksibilni da bi brzo reagirali kako se kriza razvijala (npr. nemogućnost brzog agregiranja izloženosti, primjene novih scenarija ili modificiranja modela). Možda će biti potrebna daljnja ulaganja u IT infrastrukturu kako bi se povećala dostupnost i detaljnost informacija o riziku koje će omogućiti pravovremenu analizu i procjenu utjecaja novih scenarija za testiranje otpornosti na stres osmišljenih za hvatanje u koštac s okolinom koja se brzo mijenja. Primjerice, ulaganje u informacijski sustav za upravljanje

likvidnosnim rizikom povećala bi sposobnost banke da automatizira informacije koje se odnose na kraj dana, dobije veću razinu detalja vezano za neopterećena sredstva te prognozira bilančne potrebe poslovnih jedinica.

Metodologije testiranja otpornosti na stres

Testiranje otpornosti na stres obuhvaća niz metodologija. Njihova složenost može

varirati od jednostavnih testova osjetljivosti do kompleksnih testova otpornosti na stres čiji je cilj procijeniti utjecaj jakog makroekonomskog stresa na rezultate kao što su prihodi ili ekonomski kapital.2 Testiranje otpornosti na stres može se provoditi na različitim stupnjevima agregacije, od razine pojedinog instrumenta do institucionalne razine. Testiranje otpornosti na stres provodi se za različite vrste rizika, uključujući kreditni , operativni i likvidnosni rizik. Bez obzira na tu široku paletu metodologija, kriza je naglasila nekoliko metodoloških nedostataka.

Na najosnovnijoj razini, nedostaci u infrastrukturi ograničili su sposobnost banaka

da utvrde i agregiraju izloženosti na razini banke. Ovaj nedostatak ograničava učinkovitost alata upravljanja rizikom, uključujući i testiranje otpornosti na stres.

Većina modela upravljanja rizikom, uključujući i testiranje otpornosti na strest,

upotrebljavaju povijesne statističke odnose za procjenu rizika. Pretpostavlja se da rizikom upravlja poznati i konstantni statistički proces, tj. pretpostavlja se da povijesni odnosi predstavljaju dobru osnovu za predviđanje razvoja budućih rizika. Spomenuta kriza otkrila je ozbiljan nedostatak oslanjanja isključivo na takav pristup.

Prvo, uzimajući u obzir dugo razdoblje stabilnosti, unatrag orijentirane povijesne

informacije upućivale su na povoljne uvjete pa modeli nisu zamijetili mogućnost značajnih šokova niti porast osjetljivosti sustava. Povijesni statistički odnosi, kao primjerice korelacije, pokazali su se nepouzdanima kad su se počeli razvijati stvarni događaji.

Drugo, financijska kriza opet je pokazala da se, posebno u kriznim situacijama,

obilježja rizika mogu jednako brzo mijenjati kao što reakcije sudionika na tržištu unutar sustava mogu dovesti do povratnih utjecaja te dovesti do interakcija na razini cijelog sustava. Ti učinci dramatično pojačavaju prvotne šokove, kao što su pokazali nedavni događaji.3

2 Radi pregleda raznih ciljeva testiranja otpornosti na stres te njihovog utjecaja na modeliranje vidi Drehmann (2008.), Stress Tests: Objectives, Challenges and Modelling Choices, Riksbank Economic Review, lipanj. Za raspravu vezano uz ekonomski kapital vidi rad Baselskog odbor za superviziju banaka Range of practices and issues in economic capital frameworks, ožujak 2009. 3 Na početku krize, šokovi vezani uz neplaćanje hipotekarnih obveza igrali su ulogu u padu tržišnih cijena osiguranih kreditnih obveza. Istovremeno, ti šokovi su otkrili nedostatke modela koji su se koristili za upravljanje i određivanje cijena tih proizvoda. Složenost i posljedični nedostatak transparentnosti doveli su do nesigurnosti vezano uz vrijednost odnosnog ulaganja. Sudionici na tržištu tada su drastično smanjili svoju aktivnost na izvorišnim i distribucijskim tržištima te je došlo do nedostatka likvidnosti. Zastoj na sekuritizacijskim tržištima prisilio je banke na tzv. warehousing kredita koje su namjeravale prodati na sekundarnim tržištima. S obzirom na nedostatak transparentnosti vezano uz krajnjeg vlasnika investicija koje su

Ekstremne reakcije (po definiciji) događaju se rijetko te u modelima koji se temelje na povijesni podacima mogu imati mali ponder. Uprave većine banaka nisu dostatno propitivale ta ograničenja tradicionalnijih modela upravljanja rizikom koji se koriste za dobivanje rezultata testiranja otpornosti na stres niti su u dostatnoj mjeri uzele u obzir kvalitativne stručne prosudbe kako bi razvili inovativne ad hoc scenarije stresnih situacija. Stoga su banke, općenito gledano, podcijenile snažne međusobne veze između, primjerice nedostatka likvidnosti na tržištu i pritisaka na likvidnost financiranja. Oslanjanje na povijesne odnose i ignoriranje reakcija unutar sustava sugeriraju da su tvrtke podcijenile interakciju između rizika i učinaka veoma ozbiljnih scenarija stresa na razini cijele tvrtke.

Prije krize većina banaka nije provodila testiranje otpornosti na stres koje je

obuhvaćalo cijelu tvrtku s aspekta različitih rizika i različitih knjiga. Čak i ako su provodile spomenuta testiranja, testiranja otpornosti na stres bila su nedostatna za prepoznavanje i agregiranje rizika. Stoga banke nisu imale sveobuhvatan pregled kreditnog, tržišnog i likvidnosnog rizika svojih različitih poslovnih linija. Adekvatno provedeno testiranje otpornosti na stres na razini cijele tvrtke bilo bi korisno jer bi okupilo stručnjake iz cijele organizacije. Primjerice, iskustva segmenta koji se bavi kreditiranjem stanovništva, a koji je u nekim slučajevima smanjivao izloženosti američkim drugorazrednim hipotekarnim kreditima, trebala su se suprotstaviti pretjerano optimističnim očekivanjima tradera vezano uz vrijednosne papire osigurane tim istim drugorazrednim kreditima.

Odabir scenarija

Većina testova otpornosti na stres koje su provodile banke nisu bile osmišljene tako

da obuhvaćaju ekstremne tržišne događaje koji su se dogodili. Većina tvrtki otkrila je da jedan ili više aspekata njihovih testova otpornosti na stres čak niti okvirno ne odgovara stvarnim događajima. Različiti scenariji uglavnom su predviđali blaže šokove, kraće trajanje te podcijenili korelacije između različitih pozicija, vrsta rizika i tržišta do kojih dolazi zbog interakcija na razini sustava i povratnih utjecaja. Prije krize, scenariji ''ozbiljnijih'' šokova obično su rezultirali procijenjenim gubitcima koji nisu prelazili jednu četvrtinu prihoda (a često i mnogo manje).

Za razvoj spomenutih scenarija rabljena je različita paleta tehnika. Testovi

osjetljivosti koji na najosnovnijoj razini predstavljaju pojedinačne parametre stresa odnosno ulazne podatke bez povezivanja tih šokova sa odnosnim događajem ili posljedicama u stvarnom svijetu. Budući da takvi scenariji ignoriraju višestruke faktore rizika ili povratne utjecaje, njihova ja glavna prednost to što omogućavaju brzu inicijalnu

se našle u problemima pojavila se zabrinutost vezana uz likvidnost financiranja unutar bankarskog sektora jer su banke odbile jedna drugoj osigurati dostatne sredstva. To je pak dovelo do nakupljanja likvidnosti, još više naglašavajući pritiske vezane uz financiranje u bankarskom sektoru. Početne teškoće na tržištu drugorazrednih hipotekarnih kredita utjecale su na široku paletu tržišnih instrumenata budući da je presušivanje tržišne likvidnosti i likvidnosti financiranja prisililo sudionike na tržištu da likvidiraju one pozicije kojima mogu trgovati kako bi umanjile rizik. Smanjenje sklonosti riziku također je dovelo do općeg bijega ka kvalitetnijim instrumentima, čega je primjer veliko povlačenje kućanstava iz fondova tržišta novca.

procjenu osjetljivosti portfelja na određene faktore rizika te prepoznaju određene koncentracije rizika.

Rafiniraniji pristupi primjenjuju šokove na više parametara istovremeno. Ti su

pristupi ili povijesno utemeljeni ili hipotetski. Povijesni scenariji često su se provodili na temelju značajnog tržišnog događaja

viđenog u prošlosti. Takvi testovi otpornosti na stres nisu mogli obuhvatiti rizike novih proizvoda koji su postali centrom krize. Štoviše, težina i trajanje šokova proživljenih u prošlosti pokazali su se nedostatnima. Trajanje razdoblja šoka smatralo se još neviđenim pa su tako testovi otpornosti na stres koji su se temeljili na povijesnim podacima podcijenili razinu rizika i interakciju između rizika.

Banke su također primjenjivale i hipotetske testove otpornosti na stres s ciljem

obuhvaćanja događaja koji nisu bili viđeni u prošlosti. Međutim, prije krize banke su obično primjenjivale tek umjerene scenarije, s aspekta težine i s aspekta stupnja interakcije između portfelja ili vrsta rizika. U mnogim bankama, osobama odgovornima za upravljanje rizicima bilo je veoma teško nagovoriti više rukovodstvo da povjeruje težim scenarijima. Scenarije koji su smatrani previše ekstremnima ili inovativnima više rukovodstvo često je proglasilo neuvjerljivim scenarijima.

Testiranje otpornosti na stres za određene rizike i proizvode

Posebni rizici koji nisu bili dovoljno detaljno obuhvaćeni u većini testova otpornosti

na stres uključuju:

ponašanje složeno-strukturiranih proizvoda u uvjetima šokova za likvidnost; tzv. pipeline** ili sekuritizacijski rizik; rizik osnove vezano uz strategije zaštite; rizik druge strane; potencijalni rizici; i rizik likvidnosti financiranja.

Scenariji testiranja na otpornosti stres strukturiranih proizvoda i kreditiranja uz

financijsku polugu (engl. leveraged lending) prije krize nisu bili dovoljno ozbiljni. To se donekle može pripisati oslanjanju na povijesne podatke. Općenito, testiranje otpornosti na stres strukturiranih proizvoda patilo je od istih problema kao i ostali modeli upravljanja rizicima na ovom području u smislu da nisu prepoznali da je dinamika rizika strukturiranih instrumenata različita od gotovinskih instrumenata slične kvalitete kao što su primjerice obveznice. Te su razlike bile posebno izražene tijekom krize, smanjujući uspješnost testova otpornosti na stres. Testovi otpornosti na stres trebali bi uzimati u obzir kreditnu kvalitetu odnosnih izloženosti kao i jedinstvena obilježja strukturiranih proizvoda. Štoviše testovi otpornosti na stres također su pretpostavili da će tržišta

** Rizik koji nastaje kad su vlasnici nekretnina u mogućnosti unaprijed otplatiti hipoteku.

strukturiranih proizvoda ostati likvidna ili, ako bi likvidnost tržišta bila narušena, da to neće duže trajati. To je pak opet značilo da su banke podcijenile tzv. pipeline rizik povezan s izdavanjem novih strukturiranih proizvoda.

U mnogim slučajevima testovi otpornosti na stres bavili su se samo rizikom kretanja

odnosno smjera (engl. directional risk) te nisu obuhvaćali rizik osnove, čime su umanjili učinkovitost zaštite. Još jedna od odlika krize bio je korelacijski rizik, primjerice vezano uz kreditnu zaštitu kupljenu od osiguravatelja jedne linije osiguranja.4

K tome, testiranje otpornosti na stres za rizik druge strane, koji su izložili stresu

samo jedan faktor rizika druge strane, nisu bili dostatno teški te su obično zanemarili interakciju između kreditnog rizika i tržišnog rizika (specifični korelacijski rizik). Testiranje otpornosti na stres za rizik druge strane trebalo bi poboljšati upotrebom primjera stresa koji obuhvaćaju sve druge strane te se odnose na višestruke faktore rizika kao i one koji uključuju tekuća umanjenja vrijednosti.

Jedan od sljedećih nedostataka spomenutih modela bio je neadekvatno uzimanje u

obzir potencijalnih rizika koji nastaju od pravno obvezujućih kreditnih i likvidnosnih linija ili od reputacijskih pitanja povezanih, primjerice, uz vanbilančne instrumente. Da su testovi otpornosti na stres adekvatno obuhvatili ugovorni i reputacijski rizik povezan s vanbilančnim izloženostima, mogle su se izbjeći koncentracije takvih izloženosti.

Što se tiče likvidnosti financiranja, testovi otpornosti na stres nisu uzeli u obzir

sistemsku narav krize niti opseg i trajanje poremećaja na međubankovnim tržištima. Detaljnija rasprava o nedostacima testova otpornosti na stres likvidnosti, vidi rad Baselskog odbora pod nazivom Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom (rujan 2008).

Promjene u praksama testiranja otpornosti na stres od početka krize

Radi neočekivane ozbiljnosti događaja do kojih je došlo, važnost testiranja na stres je

porasla kao i njezin kredibilitet u bankama kao dopunskog alata za upravljanje rizikom i planiranje kapitala, a s ciljem omogućavanja različitih pogleda na rizik. Važno je nastaviti taj proces kako bi programi testiranja otpornosti na rizik postali sastavni dio upravljačke strukture banaka. Štoviše, taj proces trebaju predvoditi uprava i više rukovodstvo.

Banke su svjesne da je potrebno osnažiti trenutačne okvire testiranja otpornosti na

stres kako s aspekta razine detalja obuhvaćenih rizika tako i s aspekta opsega obuhvaćenih rizika. Neke banke počele su se baviti pronalaženjem odgovora na ta pitanja te otklanjanjem drugih nedostataka testova otpornosti na stres za specifične

4 Došlo je do umanjenja kredita za koje su banke i dileri kupili zaštitu od osiguravatelja jedne linije osiguranja kako bi na taj način poboljšale upravljanje rizikom na njihove aktivnosti izdavanja strukturiranih kredita istovremeno kad se pogoršala i kreditna sposobnost osiguravatelja jedne linije osiguranja.

rizike koji su prepoznati ranije u tekstu. Općenita područja na kojima banke razmatraju buduća poboljšanja uključuju:

neprekidnu provjeru scenarija i traženje novih scenarija; pregled novih proizvoda s ciljem otkrivanja potencijalnih rizika; poboljšanje prepoznavanja i agregiranja koreliranih rizika za sve knjige te

utvrđivanja interakcija između tržišnih, kreditnih i likvidnosnih rizika; i procjena odgovarajućih vremenskih razdoblja i povratnih utjecaja.

Općenito, testiranje otpornosti na stres na razini tvrtke je područje za koje su mnoge

banke prepoznale da će morati poboljšati kako bi osigurale adekvatno prepoznavanje rizika te učinkovitiju agregaciju rizika za sve poslovne linije. Načela navedena u ovom radu imaju za cilj podržati i osnažiti nastojanja banaka da poboljšaju svoje prakse, ali se same banke ne smiju ograničiti na pristup poboljšanjima koji se sastoji od pukog zadovoljavanja forme.

Nakon početka krize, neke banke koristile su ad hoc testiranje otpornosti na rizik

najkritičnijih točki kao važan alat da bi informirale više rukovodstvo pri donošenju odluka vezanih uz upravljanje krizom. Sposobnost provođenja testova otpornosti na stres u kratkom roku pokazalo se veoma vrijednim tijekom razdoblja brzih promjena tržišnih uvjeta.

Financijska industrija također je prepoznala potrebu poboljšanja testiranja otpornosti na stres. U srpnju 2008, Institut za međunarodne financije objavio je svoje konačno izvješće IIF odbora o najboljim tržišnim praksama: načela ponašanja i preporučene najbolje prakse (engl. Final Report of the IIF Committee on Market Best Practices: Principles of Conduct and Best Practice Recommendations). Ovo izvješće, između ostalog, daje pregled praksi testiranja otpornosti na stres te navodi dva načela te pet specifičnih preporuka na ovom području. Načela uključuju potrebu da se testiranje otpornosti na stres provodi sveobuhvatno i integrirano u opću strukturu upravljanja rizikom. Ona također navode i potrebu da testiranje otpornosti na stres ima značajan utjecaj na poslovne odluke, pri čemu uprava i više rukovodstvo imaju važnu ulogu u procjenjivanju rezultata testiranja otpornosti na stres i utjecaja na rizični profil banke. Preporuke Grupe za politiku upravljanja rizikom druge strane (engl. Counterparty Risk management Policy Group, CRMPG III) iz njezina izvješća iz kolovoza 2008 (sadržavanje sistemskog rizika: put ka reformi - izvješće CRPMG III) navode potrebu tvrtki da kreativno razmišljaju o tome kako maksimalizirati vrijednost testova otpornosti na stres, uključujući tzv. obrnute testove otpornosti kako bi istražili događaje koji bi mogli imati značajan učinak na tvrtku.

Načela dobrih praksi testiranja otpornosti na stres i supervizije

Sljedeće preporuke su sastavljene s ciljem primjene na velike, složene banke. Obuhvat primjene trebao bi biti razmjeran veličini i složenosti poslovanja banke te ukupnoj razini rizika koju ona prihvaća. Spomenute preporuke se stoga primjenjuju na banke na razmjernoj osnovi.

Načela za banke Uporaba testiranja otpornosti na stres i integracija u upravljanje rizikom 1. Testiranje otpornosti na stres treba biti sastavni dio ukupne upravljačke kulture i upravljanja rizikom pojedine banke. Testiranje otpornosti na stres treba biti aktivno, pri čemu rezultati analiza testiranja otpornosti na stres trebaju utjecati na donošenje odluka na odgovarajućoj razini rukovodstva, uključujući strateške poslovne odluke uprave i višeg rukovodstva. Uključivanje uprave i višeg rukovodstva u program testiranja otpornosti na stres je ključno za njegovu učinkovitost.

Uprava snosi krajnju odgovornost za cjelokupni program testiranja otpornosti na stres dok je više rukovodstvo odgovorno za provedbu, upravljanje i nadzor programa. Iako je jasno da će mnogi praktični aspekti programa testiranja otpornosti na stres biti delegirani, sudjelovanje uprave u cjelokupnom programu testiranja otpornosti na stres te sudjelovanje višeg rukovodstva u njegovom osmišljavanju su od ključne važnosti. To će pomoći osigurati sudjelovanju uprave i višeg rukovodstva u spomenutom procesu. Također će pomoći maksimalizirati učinkovitu primjenu testova otpornosti na stres, pogotovo s aspekta testiranja otpornosti na stres na razini tvrtke. Argumentacija za pojedine odabire, kao i njihove glavne implikacije trebaju biti objašnjena i dokumentirana tako da uprava i više rukovodstvo budu svjesni ograničenja provedenih testova otpornosti na stres (npr. ključne odnosne pretpostavke, opseg vlastite prosudbe pri procjeni učinka testiranja otpornosti na stres ili vjerojatnost nastupanja određenog događaja). Testiranje otpornosti na stres treba potaknuti iskrenu raspravu između uprave i osoba odgovornih za upravljanje rizikom o pretpostavkama na kojima se temelje modeli.

Više rukovodstvo treba biti u mogućnosti odrediti i jasno artikulirati u kojoj je mjeri

banka sklona riziku te razumjeti utjecaj stresnih događaja na rizični profil banke. Više rukovodstvo mora sudjelovati u pregledu i utvrđivanju scenarija potencijalnog stresa kao i doprinijeti strategijama upravljanja rizikom. K tome, više rukovodstvo treba razmotriti odgovarajući broj dobro shvaćenih, dokumentiranih, rabljenih i dostatno teških scenarija koji su relevantni za njihovu banku. Prihvaćanje testiranja otpornosti na stres od strane višeg rukovodstva kao upravljačkog alata pri donošenju odluka je posebno vrijedno kad testovi otkriju ranjivosti čiju sanaciju banke smatraju skupom.

Program testiranja otpornosti na stres treba u cjelini biti aktivan i doprinositi

postupku donošenja odluka na odgovarajućoj razini rukovodstva, uključujući strateške

poslovne odluke uprave ili višeg rukovodstva. Testovi otpornosti na stres trebaju se upotrebljavati kao podrška čitavoj paleti odluka. Ponajprije, ali ne isključivo, testovi otpornosti na stres trebaju se upotrebljavati kao ulazni podaci za određivanje sklonosti riziku pojedine tvrtke ili određivanje ograničenja izloženosti. Testovi otpornosti na stres treba li bi se također upotrebljavati kao podrška procjeni strateških odabira prilikom primjene ili rasprave o dugoročnom poslovnom planiranju. Važno je da testovi otpornosti na rizik budu u skladu s postupkom planiranja kapitala i likvidnosti.

2. Banke trebaju imati programe testiranja otpornosti na stres koji potiču prepoznavanje rizika i kontrolu, omogućavaju komplementarnu perspektivu vezano uz ostale alate upravljanja rizikom, poboljšavaju upravljanje kapitalom i likvidnošću te pospješuju internu i eksternu komunikaciju.

Program testiranja otpornosti na stres je integrirana strategija za ispunjavanje čitave palete namjena (opisanih niže u tekstu) putem izdavanja, razvoja, izvršavanja i primjene prikladne palete testova otpornosti na stres. Paleta različitih namjena zahtijeva i upotrebu čitave palete tehnika budući da testiranje otpornosti na stres nije pristup koji se temelji na načelu da ono što odgovara jednom odgovara svima.

Da bi se potaklo prepoznavanje i kontrola rizika, testiranje otpornosti na stres treba uključiti u aktivnosti upravljanja rizikom na različitim razinama. To uključuje upotrebu testiranja otpornosti na stres za upravljanje rizicima pojedinih ili grupe dužnika i transakcija, za upravljanje rizikom portfelja kao i za prilagođavanja poslovne strategije banke. Posebice, testiranje otpornosti na stres potrebno je rabiti kao odgovor na postojeće ili potencijalne koncentracije rizika na razini tvrtke.

Testiranje otpornosti na rizik treba pružati komplementarnu i neovisnu perspektivu rizika drugim alatima upravljanja rizikom kao što su rizičnost vrijednosti (engl. value-at-risk, VaR) i ekonomski kapital. Testovi otpornosti na rizik trebaju nadopunjavati pristupe upravljanja rizikom koji se temelje na složenim, kvantitativnim modelima koji upotrebljavaju unatrag orijentirane podatke te procijenjene statističke odnose. Rezultati testiranja otpornosti na stres za pojedini portfelj mogu omogućiti uvod u valjanost statističkih modela na visokoj razini pouzdanosti, primjerice oni koji se upotrebljavaju za određivanje rizične vrijednosti.

Važno je naglasiti da budući da testiranje otpornosti na stres dopušta simuliranje šokova do kojih nikada prije nije došlo, potrebno ga je upotrebljavati da bi se procijenila otpornost modela na moguće promjene u gospodarskom i financijskom okruženju. Adekvatni testovi otpornosti na rizik trebaju propitivati projicirana obilježja rizika novih proizvoda u situacijama gdje su dostupni tek ograničeni povijesni podaci koji nisu bili podložni razdobljima stresnih situacija. Korisnici trebaju često simulirati scenarije stresnih situacija u kojima pucaju statistički odnosi ugrađeni u modele kao što se dogodilo tijekom nedavne tržišne krize. Uporaba tih raznih testova otpornosti na stres treba pomoći otkrivanju ranjivosti kao što su neprepoznate koncentracije rizika ili potencijalne interakcije između vrsti rizika koje mogu ugroziti održivost banke, ali mogu

ostati sakriveni ako se banka oslanja isključivo na statističke alate upravljanja rizikom koji se temelje na povijesnim podacima.

Testiranje otpornosti na stres treba predstavljati sastavni dio internog procesa

procjene adekvatnosti kapitala (engl. internal capital adequacy assessment process, ICAAP), koji bankama nalaže provođenje strogog, unaprijed orijentiranog testiranja otpornosti na stres koje prepoznaje negativne događaje ili promjene tržišnih uvjeta koji mogu negativno utjecati na banku. Također, testiranje otpornosti na stres trebalo bi biti središnji alat za prepoznavanje, mjerenje i kontrolu rizika likvidnosti financiranja, posebice za procjenjivanje likvidnosnog profila banke te adekvatnosti likvidnosnih sigurnosnih jastuka u slučaju kako stresnih situacija specifičnih za pojedinu banku tako i stresnih situacija na razini cjelokupnog tržišta.5

Testiranje otpornosti na stres trebalo bi igrati važnu ulogu u komunikaciji unutar

banke. Za razliku od strogo statističkih modela, vjerojatne, unaprijed orijentirane scenarije lakše je shvatiti, čime oni pomažu u procjeni ranjivosti i vrednovanju opravdanosti i učinkovitosti potencijalnih reaktivnih mjera. Testovi otpornosti na rizik trebali bi također imati važnu ulogu u eksternoj komunikaciji sa nadzornim tijelima s ciljem pružanja potpore u procjenama adekvatnosti internog i jamstvenog kapitala. Banka može dobrovoljno objaviti rezultate svog testiranja otpornosti na rizik kako bi omogućila tržištu bolje razumijevanje njezinog rizičnog profila i upravljanja. Ako banka dobrovoljno objavi rezultate svog testiranja otpornosti na stres, ona može pružiti i relevantne dodatne podatke kako bi osigurala trećim stranama donošenje odluka na temelju raspoloživih podataka. Dodatni podaci mogu uključivati sva važnija ograničenja testova otpornosti na stres, odnosnih pretpostavki, primijenjene metodologije te vrednovanje utjecaja testiranja otpornosti na stres.

3. Programi testiranja otpornosti na stres trebaju uzimati u obzir mišljenja iz cijele organizacije te trebaju obuhvaćati paletu perspektiva i tehnika.

Prepoznavanje relevantnih stresnih događaja, primjena dobrih pristupa modeliranja i adekvatna uporaba rezultata testiranja otpornosti na stres zahtijevaju suradnju različitih visoko pozicioniranih stručnjaka u banci kao što su osobe nadležne za kontrolu rizika, ekonomisti, poslovni direktori i traderi. Program testiranja na stres treba osigurati da mišljena svih relevantnih stručnjaka budu uzeta u obzir, posebno za testove otpornosti na stres na razini tvrtke. Jedinica odgovorna za provođenje programa testiranja otpornosti na stres treba organizirati adekvatan dijalog spomenutih stručnjaka, propitkivati njihova mišljenja te ih provjeravati s aspekta dosljednosti (primjerice, drugim testovima otpornosti na stres) te odlučiti o izgledu i primjeni testova na stres, osiguravajući adekvatan omjer korisnosti, točnosti, sveobuhvatnosti i poslušnosti.

Banke trebaju primjenjivati više perspektiva i paletu tehnika kako bi postigle

sveobuhvatan obuhvat svojeg programa testiranja otpornosti na stres. To uključuje 5 Vidi načela za dobro upravljanje likvidonosnim rizikom i superviziju (engl. Principles for Sound Liquidity Risk Management and Supervision) Baselskog odbora za superviziju banaka, rujan 2008.

kvantitativne i kvalitativne tehnike koje trebaju pružiti podršku i dopuniti upotrebu modela te proširiti testiranje otpornosti na stres na područja gdje učinkovito upravljanje rizikom nalaže veću upotrebu vlastitih prosudbi. Testiranje otpornosti na stres treba uključivati sve od jednostavnih analiza osjetljivosti koje se temelje na promjenama pojedinog rizičnog faktora do složenijih testova otpornosti na stres koji ponovo procjenjuju vrijednost portfelja uzimajući u obzir interakcije između generatora rizika koji su uvjetovani spomenutim stresnim događajem. Neke testove otpornosti na rizik potrebno je provoditi u redovitim razmacima, a program testiranja otpornosti na stres također treba dopuštati i mogućnost ad hoc testiranja otpornosti na stres.

Cilj analiza osjetljivosti obično je procjena rezultata kvantitativnih pristupa kad su

određeni ulazni podaci i parametri podvrgnuti stresu ili šoku.6 U većini slučajeva, analiza osjetljivosti uključuje promjenu ulaznih podataka ili parametara bez povezivanja tih promjena s odnosnim događajima ili rezultatima u stvarnom svijetu. Primjerice, testom osjetljivosti može se istražiti utjecaj varijabilnog smanjenja cijena dionica (primjerice za 10%, 20%, 30%) ili serija povećanja kamatnih stopa (primjerice za 100, 200, 300 baznih bodova). Iako oslanjanje na ekstremne vrijednosti iz povijesnih razdoblja stresa može biti od pomoći, analiza osjetljivosti treba također uključivati hipotetske ekstremne vrijednosti kako bi se osiguralo obuhvaćanje široke palete mogućih događaja. U nekim slučajevima, može pomoći provođenje analize scenarija koji istovremeno uključuje nekoliko faktora jer pojedinačno testiranje faktora možda ne otkrije njihovu potencijalnu interakciju (pogotovo ako je ta interakcija složena te nije intuitivno jasna). Primjerice, scenariji mogu vrednovati kombinirani utjecaj iznenadnog porasta vjerojatnosti neispunjavanja obveza te pratećih promjena u ovisnim parametrima modela kreditnog kapitala na potrebe za kapitalom za kreditni rizik.

Analiza osjetljivosti i scenarija nosi dodatne prednosti pri otkrivanju da li

kvantitativni pristupi funkcioniraju onako kako je prvotno zamišljeno.7 Primjerice, može se provjeriti pretpostavaka da odnos nastavlja biti linearan pri upotrebi ekstremnih ulaznih podataka. Ako analiza rezultata pokaže da određeni model nije stabilan ili s ekstremnim ulaznim podacima ne funkcionira onako kako je bilo zamišljeno, tada uprava treba razmisliti o drugačijem osmišljavanju modela, modificiranju određenih parametara ili barem pripisivanju manje važnosti točnosti rezultata modela. Konačno, analiza osjetljivosti i scenarija treba se provoditi redovito, a ne samo tijekom razvoja modela, budući da se model može pogoršati te odnosi između varijabli promijeniti tijekom vremena.

4. Banke trebaju imati pismene politike i procedure za upravljanje programima testiranja osjetljivosti na stres. Rad programa treba biti adekvatno dokumentiran.

Programi testiranja otpornosti na stres trebaju biti regulirani internim politikama i procedurama koje trebaju biti adekvatno dokumentirane. 6 Potrebno je zamijetiti da uporaba manje ekstremnih vrijednosti parametara i ulaznih podataka također može biti korisna u analizi osjetljivosti. 7 Na ovaj način, analiza osjetljivosti može također igrati važnu ulogu u validaciji.

Program treba biti dokumentiran posebno što se tiče testiranja otpornosti na stres na razini tvrtke. Potrebno je detaljno opisati sljedeće aspekte: (i) vrstu testiranja otpornosti na stres i glavnu namjenu svake komponente programa, (ii) učestalost testiranja otpornosti na stres koja se vjerojatno razlikuje ovisno o vrsti i namjeni, (iii) metodološke detalje svake komponente uključujući metodologije za definiranje relevantnih scenarija i ulogu stručne prosudbe, te (iv) planiranu paletu korektivnih mjera, ovisno o namjeni, vrsti i rezultatima testiranja na stres, uključujući i procjenu izvedivosti korektivnih aktivnosti u stresnim situacijama. Međutim, zahtjevi za dokumentacijom ne bi smjeli sprečavati banku da bude sposobna obavljati fleksibilna ad hoc testiranja otpornosti na stres, koja po svojoj naravi trebaju biti obavljena brzo te često kao odgovor na rizik u nastajanju.

Banka treba dokumentirati pretpostavke i temeljne elemente za svako testiranje

otpornosti na stres. Oni uključuju način razmišljanja i prosudbe koje se odnose na odabrane scenarije te osjetljivost rezultata testiranja na stres na paletu i težinu scenarija. Potrebno je redovito obavljati evaluaciju tih temeljnih pretpostavki, odnosno u skladu s mijenjanjem vanjskih uvjeta. Štoviše, banke trebaju dokumentirati rezultate tih procjena.

5. Banke trebaju imati odgovarajuće izdržljivu infrastrukturu koja je dovoljno fleksibilna da udovolji različitim te promjenjivim testovima otpornosti na stres na odgovarajućoj razini detalja.

U skladu s načelom razmjernosti, banke trebaju imati adekvatno fleksibilnu infrastrukturu te raspolagati podatcima odgovarajuće kvalitete i razine detalja. Infrastruktura treba omogućiti banci pravovremeno agregiranje izloženosti prema danom rizičnom faktoru, proizvodu ili drugoj strani te modificiranje metodologije kako bi se primijenili novi scenariji gdje je to potrebno.

Infrastruktura također treba biti dostatno fleksibilna kako bi omogućila ciljane ili ad hoc testove otpornosti na stres na razini pojedinih poslovnih linija ili cijele tvrtke s ciljem procjene specifičnih rizika u razdobljima stresa. Fleksibilnost sustava ključna je za provođenje prilagođenih i promjenjivih testova otpornosti na stres te za agregiranje usporedivih rizika i izloženosti u banci. 6. Banke trebaju redovito održavati i ažurirati okvir testiranja otpornosti na stres. Učinkovitost programa testiranja otpornosti na stres kao i izdržljivost glavnih pojedinačnih komponenti treba procjenjivati redovito i neovisno.

Učinkovitost i izdržljivost testiranja otpornosti na stres treba procijeniti kvalitativno i kvantitativno, ovisno o važnosti prosudbi i težini razmatranih šokova. Područja procjene trebaju obuhvaćati:

učinkovitost programa u ispunjavanju planirane namjene, dokumentaciju; razvojne radove;

primjenu sustava; nadzor uprave; kvalitetu podataka; te primijenjene pretpostavke.

Kvantitativni procesi trebaju uključivati usporedbu s drugim testovima otpornosti na

stres unutar i izvan banke. Budući da postupci razvoja i održavanja testova otpornosti na stres često primjenjuju

prosudbe i stručne odluke (npr. pretpostavke koje je potrebno testirati, kalibriranje stresa, itd.), neovisne funkcije kontrole kao što su funkcija upravljanja rizikom i interna kontrola također trebaju imati ključnu ulogu u tim postupcima.

Metodologija testiranja otpornosti na stres i odabir scenarija 7. Testiranje otpornosti na stres treba obuhvatiti paletu rizika i poslovnih područja, uključujući i one na razini tvrtke. Banke trebaju biti sposobne učinkovito i na smislen način integrirati paletu svojih aktivnosti testiranja otpornosti na stres kako bi došle do potpune slike rizika na razini tvrtke.

Program testiranja otpornosti na stres treba dosljedno i sveobuhvatno uključivati poglede specifične za pojedine proizvode, poslove i jedinice. Upotrebom odgovarajuće razine detalja u skladu s namjenom testa otpornosti na stres, programi testiranja otpornosti na stres trebaju istražiti učinak šokova vezano uz sve relevantne rizične faktore, uzimajući u obzir njihove međusobne veze.

Banke bi također trebale upotrebljavati testove otpornosti na stres za prepoznavanje,

nadzor i kontrolu koncentracija rizika.8 S ciljem adekvatnog rješavanja koncentracija rizika, scenarij se treba odnositi na tvrtku u cjelini, obuhvaćajući bilančnu i vanbilančnu imovinu, potencijalne i nepotencijalne rizike, neovisno o njihovoj ugovornoj naravi. Nadalje, testovi otpornosti na stres trebaju prepoznavati i odgovarati na potencijalne promjene tržišnih uvjeta koji mogu negativno utjecati na izloženost banke koncentracijama rizika.

Učinak testova otpornosti na stres obično se procjenjuje u odnosu na jednu ili više

mjera. Koje će se mjere koristiti ovisi o specifičnoj namjeni testa otpornosti na stres, rizicima i portfeljima koji se analiziraju te određenoj temi koja se ispituje. Može biti potrebno uzeti u obzir paletu mjera kako bi se prenio adekvatan dojam utjecaja. Uobičajene mjere koje se koriste su sljedeće: 8 One mogu imati različite dimenzije: koncentracije koje se vežu uz jedno ime, koncentracije vezane uz pojedine regije ili industrije, koncentracije vezane uz pojedinačne rizične faktore; koncentracije koje se temelje na koreliranim rizičnim faktorima koji odražavaju rafiniranije faktore ili one koji su više specifični za određenu situaciju, kao što su prethodno neotkrivene korelacije između tržišnih i kreditnih rizika kao i između tih rizika i likvidnosnog rizika, koncentracije neizravnih izloženosti putem prikazanih pozicija kolaterala ili zaštite, koncentracije vanbilančnih izloženosti, potencijalne izloženosti te obveze koje nisu ugovorne, a koje proizlaze iz razloga vezanih uz reputaciju.

vrijednost imovine; računovodstvena dobit i gubitak; ekonomska dobit i gubitak; jamstveni kapital i rizikom ponderirana imovina; ekonomski kapitalni zahtjevi; te jaz likvidnosti i financiranja.

Razvoj suvislih scenarija testiranja otpornosti na stres na razini tvrtke predstavljaju

težak zadatak budući da se rizični faktori jako razlikuju te se dužina razdoblja mijenja.9 Primjerice, osmišljavanje suvislog scenarija za tržišni i kreditni rizik nije jednostavno budući da se tržišni rizik brzo materijalizira dok kreditni rizik treba duže razdoblje da bi prošao kroz sustav. Međutim, s ciljem učinkovitog propitivanja poslovnog modela i podržavanja postupka donošenja odluka, scenariji trebaju procijeniti narav povezanih rizika za cjelokupne portfelje te sva razdoblja. Relevantan aspekt u tom smislu je uloga koju imaju likvidnosni uvjeti za utvrđivanje krajnjeg učinka testa otpornosti na stres. 8. Programi testiranja otpornosti na stres trebali bi obuhvatiti paletu scenarija, uključujući i unaprijed orijentirane scenarije te nastojati uzeti u obzir interakcije i povratne utjecaje na razini sustava.

Učinkoviti programi testiranja na stres trebali bi obuhvaćati scenarije iz cijelog spektra mogućih događaja i mogućih razina ozbiljnosti događaja. To će pomoći produbljivanju razumijevanja uprave vezano uz ranjivosti i učinke nelinearnih profila gubitaka. Testiranje otpornosti na stres treba se provoditi fleksibilno i maštovito, s ciljem boljeg prepoznavanja skrivenih ranjivosti. Nedostatak maštovitosti može dovesti do podcjenjivanja vjerojatnosti i ozbiljnosti događaja te lažnog osjećaja sigurnosti vezano uz otpornost banke.

Testiranje otpornosti na stres treba obuhvaćati unaprijed orijentirane scenarije, s

ciljem uzimanja u obzir promjena pri sastavljanju portfelja, nove informacije i potencijalne rizike u nastajanju koji nisu obuhvaćeni oslanjanjem na prošlo upravljanje rizikom i ponavljanjem prethodnih epizoda stresa. Osmišljavanje unaprijed orijentiranih scenarija zahtijeva kombiniranje znanja i prosudbi stručnjaka iz cjelokupne organizacije. Scenariji se trebaju temeljiti na dijalogu i prosudbama višeg rukovodstva. Poticanje diskusije te uporaba informacija na različitim razinama banke na produktivan način predstavljaju glavni izazov.

Odgovarajući okvir testiranja otpornosti na stres treba obuhvaćati široku paletu

scenarija koji obuhvaćaju rizike na različitim razinama detalja, uključujući testove otpornosti na stres na razini tvrtke kao i testove otpornosti na stres specifične za pojedini proizvod, poslovnu liniju ili jedinicu. Scenarija stresa trebaju omogućiti uvid u utjecaj mogućih ozbiljnih stresnih događaja na razini tvrtke na financijsku snagu banke te dopustiti procjenu sposobnosti banke da reagira na spomenute događaje. Općenito, 9 Kako je sugerirano u načelu 21, supervizorska tijela trebaju uložiti i prekogranične napore te surađivati s drugim javnim tijelima te industrijom u raspravi praksi testiranja otpornosti na stres.

scenariji stresa trebaju odražavati važnosti pojedinih poslovnih područja i njihovu ranjivost vezano uz promjene gospodarskih i financijskih uvjeta.

Financijska kriza je pokazala da je ex ante procjena vjerojatnosti stresnih događaja

problematična. Statistički odnosi koji se koriste za otkrivanje vjerojatnosti skloni su prekidima u stresnim uvjetima. U tom kontekstu, kriza je naglasila važnost pridavanja odgovarajuće važnosti stručnoj prosudbi u definiranju relevantnih scenarija unaprijed orijentirane perspektive.

Testiranje otpornosti na stres treba obuhvatiti različito dugačka vremenska razdoblja

ovisno o karakteristikama rizika analiziranih izloženosti te o tome da li je namjera određenog testa taktička ili strateška uporaba. Prirodna ishodišna točka za testove otpornosti na stres obavljene u svrhu upravljanja rizikom je relevantno razdoblje upravljanja rizikom za ciljni portfelj te likvidnost odnosnih izloženosti. Međutim, postoji potreba za obuhvaćanjem značajno dužih razdoblja od spomenutog budući da se stanje likvidnosti može iznimno brzo promijeniti u stresnim uvjetima. Banke također trebaju procijeniti utjecaj recesijskih scenarija, uključujući i sposobnost banke da reagira u srednjoročnom ili dugoročnom razdoblju. Banke također trebaju obratiti pažnju na porast važnosti pretpostavki kako se produžuje vremensko razdoblje koje obuhvaća test otpornosti na stres. One trebaju razmotriti ugrađivanje utjecaja povratnih utjecaja te reakcija specifičnih za pojedinu tvrtku ili cjelokupno tržište u spomenute testove otpornosti na stres.

9. Testovi otpornosti na stres trebaju uključivati cijelu paletu mogućih ozbiljnih događaja, uključujući događaje koji mogu pričiniti najviše štete bilo zbog veličine gubitka ili gubitka reputacije. Program testiranja otpornosti nas stres treba također utvrditi koji scenariji mogu ispitati održivost banke (obrnuti testovi otpornosti na stres) i tako otkriti skrivene rizike i interakcije između rizika.

Sukladno načelu proporcionalnosti, testovi otpornosti na stres trebaju uključivati najznačajnija područja poslovanja te događaje koji mogu biti posebno štetni za tvrtku. To može uključivati ne samo događaje koji nanose velike gubitke već i one koji posljedično mogu nanijeti najveću štetu reputaciji banke.

Obrnuti testovi otpornosti na rizik kreću od poznatog rezultata testa otpornosti na stres (kao što je kršenje omjera jamstvenog kapitala, nelikvidnosti ili nesolventnosti) te propituju koji su događaji doveli do takvog rezultata za banku. Kao dio ukupnog programa testiranja otpornosti na stres, važno je uključiti ekstremne scenarije koji bi uzrokovali da tvrtka postane nesolventna (npr. stresne događaje koji prijete održivosti cijele tvrtke). Za veliku složenu tvrtku to je zahtjevan zadatak koji traži sudjelovanje višeg rukovodstva te uključivanje svih značajnih rizičnih područja tvrtke.10

10 Vidi također izvješće CRMPG III (iz kolovoza 2008.).

Obrnuti testovi otpornosti na rizik potiču tvrtke da razmotre scenarije koji nadilaze normalne poslovne uvjete, dovode do zaraze te utječu na cijeli sustav. Dakle, obrnuto testiranje otpornosti na rizik ima važne kvantitativne i kvalitativne primjene, kao što su informiranje višeg rukovodstva o procjeni ranjivosti. Primjerice, banka s velikim izloženostima prema složenim, strukturiranim kreditnim proizvodima mogla je postaviti pitanje koja vrsta scenarija bi dovela do većih gubitaka kao što su oni viđeni tijekom financijske krize. Prema tom scenariju, banka bi trebala analizirati svoju strategiju zaštite te procijeniti da li je ta strategija dovoljno čvrsta u okolnostima stresa na tržištu obilježenog nedostatkom likvidnosti i povećanim rizikom druge strane. Uz adekvatne vlastite prosudbe, ova vrsta testa otpornosti na stres može otkriti skrivene ranjivosti i nedosljednosti zaštitnih strategija ili drugih reakcija.

Prije krize na financijskom tržištu, više rukovodstvo nije pridavalo značajnu važnost takvim analizama jer se smatralo da postoji mala šansa da dođe do takvih događaja. Međutim, banke sada iskazuju potrebu istraživanja događaja male učestalosti (engl. tail events) i procjenu aktivnosti usmjerenih na njihovo rješavanje. Neke su banke prijavile uspjeh pri upotrebi ove vrste testova otpornosti na stres u prepoznavanju koncentracija rizika i ranjivosti. Dobar obrnuti test otpornosti na stres također uključuje dovoljno dijagnostičke podrške da se istraže razlozi potencijalnog pada.

Područja koja posebno imaju koristi od upotrebe obrnutog testiranja otpornosti na

stres su poslovne linije gdje tradicionalni modeli upravljanja rizikom prikazuju iznimno dobar omjer rizika i zarade, novi proizvodi i nova tržišta koji nisu doživjeli ozbiljne napore i izloženosti za koja ne postoje likvidna dvostrana tržišta (engl. two way markets).

10. Kao dio ukupnog programa testiranja otpornosti na stres, banke trebaju uzimati u obzir istovremene pritiske na tržište financiranja i imovine te utjecaj smanjenja likvidnosti tržišta na vrednovanje izloženosti.

Tržišta financiranja i imovine mogu biti snažno povezana, posebice tijekom stresnih razdoblja. Nedavna kriza pokazala je tu činjenicu u brojnim okolnostima, značajno utječući na financijsko stanje pojedinih banaka te stabilnost sustava. Banke se u svojim pristupima upravljanju rizikom nisu pozabavile značajnim poveznicama između likvidnosti imovine i financiranja.

Banke trebaju pojačati svoje prakse testiranja otpornosti na stres uzimajući u obzir

važne međusobne povezanosti između različitih faktora, što uključuje:

cjenovne šokove specifičnih kategorija imovine; presušivanje povezane likvidnosti imovine; mogućnost značajnih gubitaka koji narušavaju financijsku snagu banke; povećanje potreba za likvidnošću kao rezultat preuzetih obveza; preuzimanje imovine koje je pod utjecajem; i

smanjeni pristup zaštićenim i nezaštićenim tržištima financiranja.11 Posebna područja pažnje

Sljedeće preporuke bankama usmjerene su na posebna područja smanjivanja i prijenosa rizika koje je naglasila financijska kriza. 11. Potrebno je sustavno propitivati tehnike smanjivanja rizika.

Testiranje otpornosti na stres trebalo bi olakšati razvoj planova za smanjivanje rizika te planova u slučaju stresnih situacija za cijelu paletu stresnih okolnosti. Uspješnost tehnika smanjivanja rizika, kao što je zaštita, netiranje i uporaba kolaterala treba se sustavno preispitivati i procjenjivati u stresnim okolnostima kad tržišta u potpunosti ne funkcioniraju te više institucija može istovremeno posegnuti za sličnim strategijama smanjivanja rizika. 12. Program testiranja otpornosti na stres treba izričito obuhvaćati složene proizvode i proizvode sastavljene po mjeri kao što su sekuritizirane izloženosti. Testovi otpornosti na stres za sekuritiziranu imovinu trebaju uzeti u obzir odnosnu imovinu, njezinu izloženost sistemskim tržišnim faktorima, relevantne ugovorne odredbe i ugrađene okidače te utjecaj poluge, pogotovo njezinog odnosa s razinom subordinacije u strukturi izdanja.

Banke su pogrešno procijenile rizik nekih proizvoda (npr. osiguranih dužničkih obveza i vrijednosnih papira osiguranih imovinom) oslanjajući se na kreditne rejtinge i povijesno zabilježene kreditne razlike vezano uz (naoko) slične proizvode kao što su korporativne obveznice s istim vanjskim kreditnim rejtingom. Takvi pristupi ne mogu obuhvatiti relevantna rizična obilježja složenih, strukturiranih proizvoda u uvjetima ozbiljnog stresa. Banke stoga trebaju uključiti u svoje testove otpornosti na stres relevantne informacije vezane uz odnosne skupove imovine, njihovu ovisnost o tržišnim uvjetima, komplicirane ugovorne i učinke vezane uz razinu subordinacije određenih tranši. 13. Program testiranja na stres treba obuhvaćati tzv. pipeline i warehousing rizike. Banke trebaju uključiti spomenute izloženosti u svoje testiranje otpornosti na stres bez obzira na vjerojatnost njihove sekuritizacije.

Testiranje otpornosti na stres veoma je važno za upravljanje tzv. warehouse i pipeline rizicima povezanim s aktivnostima pokroviteljstva izdanja i sekuritizacije. Mnogi od rizika povezanih s tzv. pipeline i warehoused izloženostima nastaju kad banka nema pristup sekuritizacijskom tržištu zbog stresa specifičnog za banku ili tržište. Banka stoga

11 Vidi također načela za dobro upravljanje rizikom likvidnosti i superviziju, Baselski odbor za superviziju banaka (rujan 2008).

treba uključiti takve izloženosti u svoje redovite testove otpornosti na stres neovisno o vjerojatnosti sekuritizacije tzv. pipeline izloženosti. 14. Banke trebaju osnažiti svoje metodologije testiranja otpornosti na stres kako bi obuhvatile učinke reputacijskog rizika. Banke trebaju integrirati rizike koji proizlaze iz vanbilančnih instrumenata i drugih povezanih subjekata u svoje programe testiranja otpornosti na stres.

S ciljem umanjivanja učinaka prelijevanja reputacijskog rizika i održavanja pouzdanja tržišta, banke trebaju razviti metodologije za mjerenje učinaka reputacijskog rizika na ostale vrste rizika, pridajući posebnu pažnju kreditnom, likvidonosnom i tržišnom riziku. Primjerice, banke trebaju uključiti neugovorne vanbilančne izloženosti u svoje testove otpornosti na rizik kako bi odredile njihov utjecaj na svoj kreditni, likvidonosoni i tržišni rizični profil.

Banke trebaju pažljivo procijeniti rizike povezane s obvezama prema vanbilančnim instrumentima povezanim sa strukturiranim kreditnim vrijednosnim papirima te mogućnost da će imovina trebati biti stavljeni u bilancu iz reputacijskih razloga. Stoga, u svoje programe testiranja otpornosti na stres banke trebaju uključiti scenarije koji procjenjuju veličinu i adekvatnost tih izloženosti u odnosu na svoje vlastite financijske, i likvidonosne pozicije te pozicije jamstvenog kapitala. Ta analiza treba uključivati strukturna pitanja, pitanja solventnosti likvidnosti i pitanja drugih rizika, uključujući učinke ugovora i okidača. 15. Banke trebaju ojačati svoje pristupe testiranja otpornosti na stres za visoko zadužene suprotne strane pri razmatranju svoje ranjivosti prema posebnim kategorijama imovine ili kretanjima na tržištu te pri procjeni potencijalnog korelacijskog rizika vezanog uz tehnike umanjivanja rizika.

Banke mogu imati veliku bruto izloženost prema zaduženim drugim stranama, kao što su zaštitni fondove, financijski garanti, investicijske banke te druge strane u ugovorima o izvedenicama, koji mogu biti posebno izloženi specifičnim vrstama imovine i tržišnim kretanjima. U normalnim okolnostima, te izloženosti su obično u potpunosti osigurane pruženim kolateralom i neprekinutim ugovorima o nadoknadi koji nose nulte ili veoma male neto izloženosti. Međutim, u slučaju ozbiljnih tržišnih šokova, te izloženosti mogu se iznenada povećati te može doći do korelacije kreditne sposobnosti tih drugih strana s rizikom imovine koja se zaštićuje (tj. korelacijskog rizika). Banke trebaju ojačati svoje pristupe testiranja otpornosti na stres vezano uz spomenute druge strane kako bi adekvatno obuhvatile takve korelacijske rizike male učestalosti. Načela za supervizorska tijela 16. Supervizorska tijela trebaju obavljati redovite i sveobuhvatne procjene programa testiranja otpornosti na stres banaka.

Supervizorska tijela trebaju procijeniti usklađenost banaka s dobrim praksama testiranja otpornosti na stres, uključujući aspekte navedene u dijelu Načela za banke.

Supervizorska tijela trebaju provjeriti da li više rukovodstvo aktivno sudjeluje u programu testiranja otpornosti na stres te nalagati bankama da redovito podnose rezultate svojih programa testiranja otpornosti na stres na razini tvrtke. Supervizorska tijela trebaju ocijeniti utjecaj analize testiranja otpornosti na stres na donošenje odluka u banci na različitim razinama rukovodstva, uključujući i strateške poslovne odluke uprave i višeg rukovodstva.

Supervizorska tijela trebaju se uvjeriti da testiranje otpornosti na stres predstavlja

sastavni dio ICAAP-a te okvira upravljanja likvidnosnim rizikom banke. Supervizorska tijela također se trebaju uvjeriti da banka ulaže dostatne resurse i razvija izričite procedure za poduzimanje strogog i unaprijed orijentiranog testiranja otpornosti na stres s ciljem prepoznavanja mogućih negativnih događaja koji bi mogli značajno utjecati na banku te ugroziti njezinu održivost. Supervizorska tijela trebaju uspostaviti redovitu komunikaciju s višim rukovodstvom s ciljem diskusije o stavovima vezanim uz glavne makroekonomske ranjivosti i ranjivosti na financijskom tržištu, kao i prijetnji koje su specifične za poslovanje banke i poslovni model.

17. Supervizorska tijela trebaju nalagati rukovodstvu poduzimanje korektivnih aktivnosti ako utvrde značajne nedostatke u programu testiranja otpornosti na stres ili ako rezultati testova otpornosti na stres nisu adekvatno uzeti u obzir prilikom procesa donošenja odluka.

Prilikom svoje procjene programa testiranja otpornosti na stres pojedinih banaka, supervizorska tijela trebaju procijeniti učinkovitost programa u prepoznavanju relevantnih ranjivosti. Supervizorska tijela trebaju pregledati ključne pretpostavke na kojima se temelje rezultati testiranja otpornosti na stres te provjeriti da li su one i dalje relevantne s obzirom na postojeće i potencijalno promjenjive tržišne uvjete. Supervizorska tijela trebaju propitivati kako banke upotrebljavaju testiranje otpornosti na stres te kako ono utječe na njihovo odlučivanje. Ako pregled otkrije značajne nedostatke, supervizorska tijela trebaju zahtijevati od banke detaljan plan korektivnih aktivnosti.

Paleta korektivnih aktivnosti treba uzeti u obzir opseg i vjerojatnost potencijalnih stresnih događaja te biti razmjerna ozbiljnosti utjecaja testa otpornosti na stres, cjelokupnog okvira upravljanja rizikom i drugih ograničavajućih politika ili politika smanjivanja rizika. Mjere koje poduzimaju supervizorska tijela mogu uključivati:

pregled ograničenja; oslanjanje na tehnike smanjivanja rizika; smanjivanje izloženosti specifičnim sektorima, zemljama, regijama ili portfeljima; reviziju politika banke, pogotovo onih koje se odnose na financiranje ili

adekvatnost kapitala; te

provedbu plana postupanja u kriznim situacijama. 18. Supervizorska tijela trebaju procijeniti te ako je potrebno propitati obuhvat i ozbiljnost scenarija na razini tvrtke. Supervizorska tijela mogu od banaka zatražiti obavljanje analize osjetljivosti s aspekta specifičnih portfelja ili parametara, upotrebu specifičnih scenarija te ocjenu scenarija prema kojima bi održivost banke bila ugrožena (scenariji obrnutog testiranja otpornosti na stres).

Supervizorska tijela trebaju propitivati metodologiju banke kad se utjecaj testa otpornosti na stres čini nerealistično malim ili kad su aktivnosti usmjerene na smanjivanje nerealistične.

Supervizorska tijela trebaju osigurati da banke provode odgovarajuće analize osjetljivosti na više organizacijskih razina. Ona trebaju osigurati da analize osjetljivosti koje provode banke budu stroge, uključuju različite vrste testova te se obuhvaćaju paletu ekstremnih vrijednosti (od blagih do ekstremnih) ulaznih podataka i parametara. U svojim ocjenama, supervizorska tijela trebaju provjeriti da li banke adekvatno upotrebljavaju rezultate testova otpornosti na stres, dijele rezultate analize osjetljivosti unutar svoje organizacije (primjerice s osobama koje su odgovorne za upravljanje rizikom i višim rukovodstvom) te adekvatno reagiraju sukladno rezultatima (npr. poduzimanjem korektivnih aktivnosti ako testovi osjetljivosti pokažu snažne negativne rezultate ili ukažu na slabosti modela).

Supervizorska tijela trebaju ocijeniti da li su scenariji dosljedni sklonostima riziku pojedine banke. Supervizorska tijela također trebaju osigurati da scenariji koje su banke odabrale budu u skladu s njihovim rizičnim profilom i specifičnom paletom poslovnih planova te da uključuju značajan i dosljedan pad. Odabrani scenariji trebaju također uključivati, gdje je potrebno, slučaj poremećaja na financijskom tržištu ili šoka za likvidnost tržišta.

Supervizorska tijela mogu tražiti od pojedine banke ocjenu scenarija prema kojima je održivost banke narušena te mogu zatražiti od banke testiranje scenarija za specifične poslovne linije, ili ocjenu vjerojatnosti događaja koji bi mogli dovesti do značajnog strateškog ili reputacijskog rizika, posebno za značajne poslovne linije. 19. Prema Stupu II (pregled supervizorskih tijela) Basel II okvira, supervizorska tijela trebaju pregledati rezultate testiranja otpornosti na stres banaka u sklopu supervizorskog pregleda procjene internog kapitala pojedine banke te njezinog upravljanja likvidnosnim rizikom. Supervizorska tijela trebaju uzeti u obzir rezultate unaprijed orijentiranih testova otpornosti na stres u procjeni adekvatnosti kapitala i likvidnosti.

Supervizorska tijela trebaju provjeriti buduće kapitalne resurse te potrebe za kapitalom banaka u slučaju negativnih scenarija. Supervizorska tijela također trebaju provjeriti rezultate unaprijed orijentiranog testiranja na stres kao dijela supervizorske

ocjene adekvatnosti zaštitnog kapitala. Supervizorska tijela trebaju procijeniti adekvatnost kapitala u stresnim uvjetima u odnosu na različite omjere kapitala, uključujući omjere jamstvenog kapitala kao i omjere koji se temelje na internim definicijama kapitalnih resursa pojedine banke.

Supervizorska tijela trebaju voditi računa o opsegu nemogućnosti slobodnog

transfera kapitala unutar bankarskih grupa u razdobljima teškog pada ili dužih poremećaja na tržištu. Supervizorska tijela trebaju također uzeti u obzir mogućnost da kriza ograniči sposobnost čak i veoma zdravih banaka da dođu do sredstava uz razumne troškove.

Supervizorska tijela trebaju pregledati paletu korektivnih aktivnosti koje su banke osmislile kao odgovor na rezultate programa testiranja otpornosti na stres te imati sposobnost razumijevanja argumenata uprave vezano uz odluku za ili protiv poduzimanja korektivnih aktivnosti. Supervizorska tijela trebaju propitivati da li će takve aktivnosti biti izvedive u razdoblju stresa te da li će institucija zaista biti voljna za njihovo provođenje.

Supervizorska tijela mogu odlučiti poduzeti neke aktivnosti vezano uz spomenuti

pregled. Te aktivnosti mogu obuhvaćati zahtijevanje od banke da povisi razinu kapitala iznad minimalno zahtijevane razine iz Stupa II s ciljem nastavljanja udovoljavanja minimalnim kapitalnim zahtjevima tijekom razdoblja planiranja kapitala u stresnom razdoblju.

Supervizorska tijela također trebaju provjeriti potrebe za likvidnošću banaka u okviru

negativnih scenarija te razmotriti adekvatnost likvidnosne zaštite u uvjetima značajnog stresa. Supervizorska tijela trebaju provjeriti upotrebu rezultata testiranja otpornosti na stres kako bi osigurala da mogući utjecaji na likvidnost banaka budu potpuno očekivani te prodiskutirani na razini višeg rukovodstva. Ako su utvrđeni nedostaci, supervizorska tijela trebaju osigurati da rukovodstvo poduzme adekvatne aktivnosti, kao što je povećanje likvidnosne zaštite banke, smanjivanje likvidnosnog rizika i ojačavanje planova financiranja u kriznim situacijama. Detaljnije informacije o testiranju otpornosti na stres za likvidnosni rizik navedene su u radu Baselskog odbora za superviziju banaka pod nazivom Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom.

20. Supervizijska tijela trebaju razmotriti primjenu testova otpornosti na stres koji se temelje na zajedničkim scenarijima. Supervizorska tijela trebaju razmotriti provođenje dodatnih supervizorskih testova otpornosti na stres koji se temelje na zajedničkim scenarijima za banke u njihovoj nadležnosti. Ona trebaju osigurati da banke razumiju opseg tih testova te način na koji spomenuti testovi nadopunjuju pojedinačne programe testova otpornosti na stres svake banke. Spomenuti testovi mogu se koristiti za procjenu rizika za sve banke na raznim mogućim razinama (od razine portfelja do agregiranih izloženosti na razini tvrtke).

Scenariji testova otpornosti na stres koje su odredila supervizorska tijela mogu povećati sposobnost supervizorskih tijela i banaka da procijene utjecaj specifičnih stresnih događaja. Takvi testovi mogu nadopunjavati vlastite programe testiranja otpornosti na stres pojedinih banaka te ih bankama koje imaju adekvatne programe testiranja otpornosti na stres ne bi smjelo biti teško provesti. Međutim, banke ne smiju smatrati supervizorske testove otpornosti na stres same po sebi dostatnima. Pri razmatranju spomenutih testova otpornosti na stres, nadležna tijela moraju jasno naglasiti da ti testovi ne predstavljaju zamjenu za testove otpornosti na stres koje osmišljava rukovodstvo pojedine banke, budući da zajednički supervizijski scenarij nije osmišljen u skladu s jedinstvenim obilježjima svake pojedine banke. 21. Supervizorska tijela trebaju sudjelovati u konstruktivnom dijalogu s ostalim javnim tijelima i cjelokupnom industrijom s ciljem prepoznavanja ranjivosti sustava. Supervizorska tijela također trebaju osigurati raspolaganje kapacitetima i sposobnostima za procjenu programa testiranja otpornosti na stres banaka. Supervizorska tijela trebaju surađivati s ostalim javnim tijelima i industrijom u raspravi o praksama testiranja otpornosti na stres. Rasprave trebaju obuhvaćati načine na koje se scenariji mogu odvijati te do kakvih interakcija u sustavu može doći. Konstruktivan, sustavan dijalog s industrijom može pomoći financijskoj zajednici razumjeti kako ponašanje banaka i drugih sudionika na tržištu može dovesti do gomilanja financijske neravnoteže i stvaranja ranjivosti sustava. Supervizorska tijela trebaju biti stručna u kvantitativnom modeliranju koje je dostatno da bi se mogli smisleno pregledati programi internog testiranja otpornosti na stres banaka. Supervizorska tijela trebaju imati adekvatna znanja i sposobnosti procjene opsega i ozbiljnosti scenarija stresa te oblikovati prosudbe o mogućim reakcijama i interakcijama u sustavu te povratnim učincima.