Glokalna multimedijska kultura: „Slika Svijeta i performativnost glokalne svijesti“

Nakon prošlogodišnje uspješno realizirane teme „Slika Svijeta i performativnost glokalne svijesti“, ovogodišnji multikulturalni projekt Civilne organizacije „Kultura, mediji i edukacija“ – ARTHEA nosio je isti naziv, ali s proširenim performativnim programom. Svrha ovog globalnog i lokalnog (glokalnog) promišljanja je decentralizacija kulture i omekšavanje granica između globalnog i lokalnog kroz glokalnu umjetnost (Glocal Art) kao i ublažavanje straha od stranaca ili ksenofobije, a priređen je u okviru obilježavanja Europskog tjedna pri Brodsko-posavskoj županiji, 9. svibnja, 2015.

Kineskinja Wang Qian u meditativnom plesu Tai-chi Projekt se realizirao u suradnji s Europskim domom/EU direct iz Slavonskog Broda, Veleposlanstvom

Republike Kine, Konfucijevim institutom i Wang Qian, predavačicom na sinologiji Filozofskog

fakulteta u Zgarebu, zatim Irskim studiom i performerom Paul O'Gradyem, te pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Turističke zajednice Grada Slavonskog Broda i Upravnog

odjela za razvoj i europske integracije Brodsko-posavske županije. Ove godine predstavili smo dva istovremena plesna i meditativna performancea: irskog plesača Paul O'Grady-a koji je izveo tradicionalne irske plesove, dok je kineski meditativni ples Tai-Chi izvela Kineskinja, profesorica Wang Qian. Njihovi performancei očekivano su prerasli u radionice animiranja studenata „Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti“, dislociranog studija u Slavonskom Brodu, kao i ostalih zainteresiranih promatrača na gradskom trgu „Ivana Brlić Mažuranić“, u subotu 9. svibnja, u 12 sati. Predsjednica Civilne organizacije „Kultura, mediji i edukacija“ - ARTHEA dr. sc. Vesna Srnić, autorica je projekta.

1

Irac Paul O'Grady na početku performancea

Paul O'Grady performance pretvara u radionicu tradicionalnog irskog plesa

Osim studenata „Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti“, dislociranog studija u Slavonskom Brodu, sudjelovali su i studenti „Umjetničke akademije u Osijeku“ predvođeni mentorom doc. mr. Vladimirom Frelihom, te kreirali svoje umjetničke video radove.

U projektu su sudjelovali znanstvenici – dr. Kruno Martinac iz Melbournea, povjesničar umjetnosti i stručnjak za vizualne i sociološke komunikacije, red. prof. dr. sc. Lino Veljak, predstojnik katedre za ontologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, mr. sc. dr. med. Jugoslav Gojković, spec. psihijatar i dr. sc. Vesna Srnić, estetičarka medija, predsjednica organizacije i autorica projekta iz Sl. Broda. Znanstvenici su objavili svoje refleksije i znanstvene opservacije na našoj društvenoj mreži http://glocal-art.ning.com , koje smo poslije tiskali u publikaciji/brošuri nakon projekta. Važno je napomenuti da se edukativni dio projekta razvio u OŠ „Ivan Goran Kovačić“, gdje je nekoliko mentora – prof. savjetnica Marija Matić, bibliotekarka Blanka Rajšić, prof. Jelena Martinović - priredilo u okviru dodatne nastave hrvatskog i engleskog jezika, PowerPoint Prezentacije, te video zapise o kulturama Irske i Kine. Uz pomoć mentora izborne nastave informatike dipl. učitelja Tomislava Lačića, učenici su snimili svoj amaterski film na gradskom Trgu.

(In English language: http://media-via.net/2015/04/12/performance-world-image-and-performativeness-of-glocal-consciousness )

2

Performativna radionica s rasplesanim Diplomantica Iva Bagarić i profesorica Nataša Mrkonjić studenticama i građanima/gledateljima; Projekt se, dakle, provodio performativno na javnom prostoru gradskog trga kroz akcije meditativnim kretanjem u prostoru (kineski ples Tai- chi, irski tradicionalni ples), odnosno kroz akcije multikulturalne meditacije na trgu, dijeljenje fliera, plakatiranje, izradu serije dokumentarnih fotografija i video radova, zatim produkcijski na našoj društvenoj mreži http://glocal-art.ning.com kroz brojne orkestrirane audio-vizualne multimedijske umjetničke prakse - studentske i učeničke Power Point prezentacije, esejističke radove i blogove, video zapise i fotografije o kulturama Ujedinjenog Kraljevstva/Irske i Narodne Republike Kine, i konačno znanstveno/ istraživački kroz online znanstveni skup na virtualnoj platformi, te posljedično tiskanjem publikacije/brošure. Projekt se situacijski realizirao kroz umjetnički egzistencijalizam (aktivizam) kojim se autentično mijenja i re-kreira stvarnost, o čemu je autorica projekta napisala više u istoimenom znanstvenom radu „World Image and Performativeness of Glocal Consciousness“ u svojoj E-knjizi „Glocal Mulimedia Art“ objavljenoj u zagrebačkoj izdavačkoj kući Jesenski i Turk. ( http://www.jesenski-turk.hr/?active=knjiga&book=107634&lang=en )

Wang Qian u izvedbi performativne radionice sa diplomiranom učiteljicom Tanjom Đurić Posebnu važnost vidimo u decentralizaciji kulture i prodoru projekta u urbani prostor u kojem prevladava rigidna ksenofobija, tj. frustriranost prisustvom stranaca, te u inkorporiranju projekta u obrazovni kurikulum na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj edukativnoj razini.

3

Broj izvoditelja:

Stručnjaci/Znanstvenici: 8

Volonteri: 5 studenata/studentica pete godine „Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti“, dislociranog studija u Slavonskom Brodu i Umjetničke akademije u Osijeku, 5 nastavnika/mentora, 50 učenika i 16 članova udruge

Broj korisnika obuhvaćenih projektom:

100 neposrednih suradnika (stručnjaci/doktori znanosti, nastavnici, studenti, učenici, članovi udruge)

- građani koji su nazočili plesnim performanceima na gradskom Trgu (subota 9. svibnja, oko 500 ljudi)

- mnogobrojni online gosti i posjetitelji web stranice udruge: http://media-via.net kao i društvene mreže otvorene za projekt: http://glocal-art.ning.com

Učenik 5. razreda OŠ „Ivan Goran Kovačić“ Borna Dietrich snima performance,

na drugoj kameri mentor, nastavnik informatike Tomislav Lačić

Studentica Umjetničke akademije u Osijeku Viktorija Završno fotografiranje i snimanje irskog performera, Križanović snima kamerom studentica i građana

Zastava suradnika Europskog doma/EU direct (sbtv) Štand Europskog doma/EU direct

4

Metode i vrste aktivnosti kojima se program provodio

1. Metoda multimedijalne umjetničke prezentacije/akcije: - urbani performance irskog performera i kineske Tai-chi plesačice na gradskom trgu uz motivacijsko

ovremenjavanje i ukorijenjivanje kroz snimanje video uradaka i umjetničkih fotografija (studenti i članovi udruge)

2. Metoda produkcije online i offline platforme: - novo izdanje društvene mreže http://glocal-art.ning.com (2015.) kao online platforme za objavljivanje i izlaganje vizualnog multimedijalnog materijala video uradaka, fotografija, blogova i učeničkih/studentskih PowerPoint Prezentacija

- stručna publikacija/brošura o

performativnosti glokalne svijesti sa znanstvenim i umjetničkim materijalom kreiranim na društvenoj mreži

- inkorporiranje sadržaja i rezultata

projekta u kurikulum na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj edukativnoj razini

Video „Kineske poslovice“ učenica 8. razreda OŠ „Ivan Goran Kovačić“, mentorce – savjetnica prof. Marija Matić i dipl.bibliotekarka Blanka Rajšić

3. Metoda znanstvenog i umjetničkog istraživanja: - Online skup sa sudionicima doktorima znanosti, stručnjacima i studentima s Fakulteta za odgojne i

obrazovne znanosti u Osijeku, dislociranom studiju u Sl. Brodu i osječke Umjetničke akademije na temu „Slika Svijeta i performativnost glokalne svijesti“ (http://glocal-art.ning.com )

- istraživanje transpersonale individuacije kao modusa maturacije kroz uklapanje svih svjetskih

arhetipova u kolektivno ne/svjesno - istraživanje antropološkog humaniziranja tehnologije autentičnom (afektivnom i

intuitivnom) umjetničkom multimedijalnom akcijom

- umjetnički egzistencijalizam/aktivizam kroz teoriju i praksu

Učenici OŠ „Ivan Goran Kovačić“ koji su dijelili flyere na Trgu: Sandra Bohm, Nika Grgić, Rea Kolar, Borna Paunović i Adrijan Ostojić (6. b), te Ivan Petrović i Jan Lončarić (5.b)

5

U znanstvenom, istraživačkom radu vodili smo se idejom multimedijalno orkestrirane svijesti na

način performativnog humanog multitaskinga i to izvan dominantnih političkih i religijskih

kategorija, kroz „ugodni antagonizam“ i umjetnički egzistencijalizam (aktivizam) kojim se autentično

mijenja i re-kreira stvarnost.

Glasnogovornik organizacije Frankopan Mariano Klarić daje izjavu za slavonskobrodsku televiziju SBTV

Diplomirane profesorice Nataša Mrkonjić i Marina Šokić daju izjavu za SBTV

Više o projektu nalazi se na portalu organizacije http://media-via.net i online platformi, društvenoj mreži http://glocal-art.ning.com.

6

O uspješnoj realizaciji projekta izvijestili su Ministarstvo kulture RH na svojim web stranicama Culturenet.hr http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=65056 , potom slavonskobrodska televizija SBTV, brojni lokalni online portali, (brodportal.hr http://www.brodportal.hr/clanak/paul-i-wang-propituju-ksenofobiju-i-omeksavanje-granica-izmedu-globalnog-i-lokalnog-domaceg-i-stranog-8851, ebrod.net http://www.ebrod.net/slavonski-brod/clanak/bez-straha-od-stranaca-u-brodu-irski-plesac-i-meditativni-ples-na-korzu-11432.html ), te na engleskom jeziku i portal naše civilne organizacije http://media-via.net/2015/05/10/glocal-multimedia-culture-world-image-and-performativeness-of-glocal-consciousness

Prof. Wang Qian, red. prof. dr. sc. Lino Veljak, dipl.arh. Paul O'Grady, dr.sc. Vesna Srnić, mr. doc. Vladimir Frelih i prof. Božica Sedlić, predsjednica Europskog doma/EU Direct

Razgledavanje Tvrđave i Sajma cvijeća s tajnicom organizacije Azrom Antulov Fantulin

7

ZNANSTVENE REFLEKSIJE

Uvodni, motivacijski dio znanstvenog rada (http://glocal-art.ning.com ):

SLIKA SVIJETA I PERFORMATIVNOST GLOKALNE SVIJESTI

Dr. sc. Vesna Srnić, znanstvena suradnica, autorica projekta

Elaborirajući na apstraktan i neosoban način, polazimo od stajališta da je performativnost projekta „Slika Svijeta i performativnost glokalne svijesti“ refleksivna i kritički meditativna umjetnička akcija, koja ne preferirana „sliku“ po sebi, niti je odbacuje, bar ne na način na koji o njoj govori W. J. T. Mitchell u svojoj knjizi „What do Pictures want?“ (93.-96. str).

Naime, Mitchell smatra da su slike „žive“ jer mi, navodno, unosimo život u njih ili pak da taj život u slikama možemo ikonoklastički uništiti... No, mi stojimo na stajalištu da uslijed refleksije performativnog umjetničkog djela nema primitivne fantazije (tipa „idol, fetiš, totem“) koja bi uključivala ili isključivala sliku, nego se antropološki uspostavlja ontološki fenomen tu-

bitka i umjetničke transpersonalne egzistencijalne aktualizacije.

Mitchell navodi da je posebno „totem“ kolektivna reprezentacija, a totemski rituali da su „the crazy guilt of social differentations“ (99. str), koji se antropološki pozicioniraju između „prirodnog“ i „kulturnog“ (101. str). Potkrepljujući napis Durkheimovim navodima, smatra i da su „slike totema sretnije od totema samog“ (101. str), da je totemizam primjer rađanja slike, gdje je slika „Bog“...

Mi smatramo da se performativnošću umjetničkog događanja može izbjeći „slika“ kao fantazijska neman, kao politička obojenost i koliko god je Mitchell fasciniran monumentalnošću slike, gigantizmom tehnologije ili tim kako kaže „dinosaurusom“ - totemom, životinjom modernosti, mi „sliku“ ili njen izostanak vidimo kao kontemplaciju u prostoru i vremenu.

Shodno svom, očito, neizostavnom fantazijskom razmišljanju, Mitchell se pita: „Do we create images or do they create us?“ (105. str) On tu postavljenu neminovnost potkrepljuje objašnjenjem totemizma: „Totemism allows the image to assume a social, conversational, and dialectical relationship with the beholder, the way a doll or a stuffed animal does with children“ (106. str) Samim tim primjerom Mitchell progovara o opasnoj infantilnosti svoje teze!

Projektom „Slika Svijeta i performativnost glokalne svijesti“ postavljamo „Sliku Svijeta“ u prostorno vremensku ispražnjenost zone „bez slike“, bez infantilne fantazije i bez želje, držeći tek okomicu „srednjeg egzistencijalnog puta“ (Media-Via).

(In English language: http://media-via.net/2015/04/12/performance-world-image-and-perform... )

8

DOJMOVI S PERFORMANSA U SLAVONSKOM BRODU

Redovni prof.dr.sc. Lino Veljak, Odsjek za filozofiju, Filozofski fakultet u Zagrebu

Dan Europe obilježen je ove godine u Slavonskom Brodu na glavnom gradskom trgu prigodnim interkulturnim performansom. Zahvaljujući agilnosti i inventivnosti udruge „Kultura-mediji i edukacija – Arthea“ (posebno njezinoj predsjednici dr. sc. Vesni Srnić) dobro organizirano obilježavanje dana Europe u formi performansa koji je započeo nešto prije 12 sati, a u potpunosti završio oko 12,45 predstavljalo je impresivan događaj.

Dva paralelna zbivanja na udaljenosti od pedesetak metara privukla su pozornost prisutnog građanstva, posebno mladih. Izvedba Wang Qian, koju bih definirao kao manifestaciju jedinstva duhovnoga i tjelesnoga, izražavanje duha kroz pokret i ples, meni je osobno ponudila jedan čaroban doživljaj: da li stoga što sam prvi puta u životu imao prigodu uživo prisustvovati predstavljanju tradicionalnog kineskog plesa (koji, dakako, nije tek ples, kao što je već naznačeno), da li zbog umjetničke snage kojom je Wang Qian izvela svoju predstavu, da li zbog cjeline

koju su oblikovali lijep proljetni dan, postmodernizmom i kičem nenarušena arhitektura Trga Ivane Brlić Mažuranić i umjetnica – to u konačnici nije važno. Drugi dio izvedbe Wang Qian bio je posvećen edukaciji: dvije lokalne aktivistice uspješno su je, uz njezino stručno vodstvo, pokušavale oponašati svojim pokretima.

Paralelno je irsko-istarski umjetnik Paul O'Grady izveo nekoliko tradicionalnih irskih pjesama, te potom održao radionicu irskog plesa na otvorenom, uz zdušnu suradnju većeg broja brodskih djevojaka (i jednoga mlađeg muškarca), da bi svoj nastup zaključio s još dvije pjesme iz repertoara irskog folklora. Njegov nastup i interakcija koju je uspostavio s mladima zaslužuju svako poštovanje i veliku pohvalu.

Posebno bih u političko-kulturnom smislu naglasio interkulturalnu dimenziju događaja u cjelini: izbjegnuta su, i to bez ostatka, dva iskušenja: kako eurocentrizam (koji se toliko često povezuje s pomodnom eurofilijom) tako i nivelacijska globalizacija. Naime, ni Paul ni Wang nisu prilagođavali svoje izvedbe nekakvim komercijalizaciji podobnim standardima potrošačke kulture, već su nasljeđe kultura iz kojih dolaze prezentirali u izvornom obliku. Stoga bih brodski performans ocijenio kao doprinos globalizaciji razlika, razmjeni bez utapanja u jednoličnost (posve u skladu s konceptom glokalne svijesti). Dakako, proklamiran cilj performansa, borba protiv ksenofobije, time je u potpunosti ispunjen.

Ukratko: performans smatram punim pogotkom, a organizatoricama iskazujem svoje iskrene čestitke, kao i zahvalnost na prigodi koju sam dobio da uživam u autentičnom jedinstvu bitka i bića.

9

ZVUČANJE SVIJETA KAO NJEGOVA SLIKA

Dr. Kruno Martinac, suradnik, istraživač vizualnih i socioloških komunikacija na Monash University u

Melbourneu, Australija

Uronjeni smo u zvučanje. Ukoliko ne boravimo u potpuno zvučno izoliranoj prostoriji u koju nam nije bilo dopušteno unijeti ni mobilni telefon, naš je okoliš pun zvučanja. Čak i u takozvanoj gluhoj sobi, čuli bi zvuk vlastitog tijela, krvotok, disanje, otkucaje srca i to do zastrašujuće razine, jer u uobičajenim okolnostima takve zvukove ne čujemo niti na njih obraćamo pažnju.

Zanimanje za zvuk prirodnog i urbanog ambijenta zabilježenog digitalnim snimačem visoke rezolucije, te za profesionalne kriterije, skromna razina znanja korištenja odgovarajućeg kompjuterskog programa, otvorili su mi, pored ostalog i drukčije mogućnosti slušanja i otkrivanja svijeta (slikanja svijeta u tonsku sliku svijeta) po vremenskoj horizontali ili ritmu zvučanja,

ali i po vertikalnoj slojevitosti zvučanja, koje naglašava simultanost zvuka svijeta kao traga, ali i sastavnice njegovog postojanja, nastajanja i nestajanja. Slušati na način širenja okvira onoga što se uvriježeno određuje glazbom, slušati poznate situacije na drukčiji način, te propitivati granice slušne percepcije, teme su ovog kratkog teksta, koji ih propituje kroz primjere rada nekoliko izabranih suvremenih umjetnica i umjetnika. Kakofonični zvuk kulture prožima sve vidove života, a ovo nas složeno, zaglušujuće zvučanje navodi na pomisao kako ništa drugo ne dopire do nas. Stoga je povremeno potrebno zastati, na trenutak stišati buku svijeta i usredotočiti se na tiha (i dalje disonantna) zvučanja drugih s kojima dijelimo bivanje, kao i strahove, slutnje i strepnje našega postojanja. Takvim pristupom na površinu mogu izaći prigušena stanja, koja nude alternativu onome što se uzima kao samo po sebi razumljivo. Kao što je ustvrdio Nietzche ‘disonanca potiče potrebu slušanja, ali istovremeno i težnju dosezanja više od onoga što se čuje’. Paradoksalno, ali kada smo uronjeni u buku suvremenog svijeta, najvećim dijelom stvorenu na artificijelan način, ona potiče spoznaju kako je buka prirodna i može ju se odrediti kao duboko glazbenu, puno više nego ono što je tradicionalno definirano kao glazba. John Cage je također naglašavao kako je buka naš okoliš riječima: ‘Gdje god se nalazili, ono što uglavnom čujemo je buka’ (Cage 1968). Buka se stoga može odrediti kao označitelj aktualnog ljudskog stanja u dobu dominacije tehnologije. Ona ostaje takav označitelj čak i kada se pokuša eliminirati. Tada se samo potvrđuje nemogućnost postizanja tišine, a takva nemogućnost potvrđuje i ukazuje na čvrstu povezanost čovjeka, buke i prirode. No, u povijesnim društvenim i političkim okvirima, kako je to ustvrdio Jacques Attali, buka je uvijek bila znakovit i opasan napad na uspostavljene društvene i kulturne norme. No, istovremeno je bila i nositelj novoga jer ‘bez obzira što sadrži smrt, buka uspostavlja red unutar sebe te donosi novu informaciju (Attali, 1985). Buka na takav način protumačena, intervencija je na značenjskoj razini, koja propituje dominantna značenja i obrasce ponašanja, dovodi ih u pitanje, a u nekim situacijama, ono što je do tada smatrano bukom, postaje novi sustav normi. John Cage je također naglasio kako ‘slušanje zvukova koji su samo zvukovi, teorijski um odmah navodi na teoretiziranje’ (Cage, 1968). Buku se stoga može smjestiti i unutar i izvan sustava zvuka i njegova značenja. ‘Bukom se stvara nered ali i njegova suprotnost - svijet. Glazbom se radja moć i njezina suprotnost – subverzija (Attali, 1985). Attali, dakle, ne vidi buku kao suprotnost glazbi, nego kao glazbeni fenomen drukčijeg reda. Ovdje se može postaviti pitanje smisla i svrhe tako proširenog poimanja glazbe? Ona nam je svakako potrebna, ali pitanje je kako je koristimo,te koji joj smisao i ulogu nalazimo?

10

Moguće je izdvojiti dva osnovna pristupa ulozi i korištenju glazbe. Jedan je glazba kao fizičko sredstvo za potrebe terapije, relaksacije, plesa, prepuštanja uživanju, pozadina radu i slično. Drugo je glazba kao put proširenja svijesti, mijenjanja percepcija, propitivanja i proširenja granica onoga što nazivamo glazbom, načinom promišljanja o glazbi i njezinoj ulozi u civilizacijama, društvenim formacijama i kulturama. Prvi vid uloge glazbe pokriva, prema rezultatima niza kvantitativnih istraživanja, oko 95 posto sve glazbe s kojom se ostvaruje komunikacija. Ona se odvija na način da se ulazi u odnos s uvriježenim obrascima mentalnih reakcija, s razinom izazova tek tolikom kako bi se izbjegao osjećaj dosade. Time se prije svega postiže osjećaj ugode, kao krajnji cilj ovakvog interaktivnog procesa. Drugi vid uloge glazbe i pristupa glazbi ne suočava se sa zvukom koji se čini blizak i poznat. Naprotiv, on dovodi u pitanje uvriježene predodžbe o tome što je uopće glazba i glazbeno, te se ulazi u prošireno polje zvuka i zvučanja. Pri suočenju s takvim vidom glazbe/zvučanja uobičajena reakcija je ili odbijanje i prekidanje slušanja i/ili vraćanje u sigurnost prve kategorije upotrebe glazbe gdje su propitivanja ovakve vrste minimalna. No, pažljiviji slušatelj prihvatit će izazov pred koji ga stavlja glazbeno djelo ili proces zvučanja, te će pokušati uspostaviti smisao i ovladati ponuđenim nepoznatim glazbenim sadržajem tako što u njega unosi prije stečeni kulturni kapital. Njime mapira slojeve djela koji su mu do tada bili nepoznati u smislenu strukturu glazbenog djela. Na takav način ujedno se širi obim i vrsta zvučanja u proširenom značenju glazbe i glazbenog. John Cage je, ne bez razloga, predlagao slušanje glazbe na način kako čujemo zvučanje svoga okoliša, zvučanje svijeta u svojoj složenosti do stupnja kaosa. On je ustvari nudio ključ slušanja svojih vlastitih ‘skladbi’, koje bez takvog pristupa zvuku teško da bi imale smisla. Ovo su također i načela koja su vodila veliki dio skladatelja i glazbenika takozvane Nove glazbe tijekom dvadesetog stoljeća, posebno nakon 1950., sve do suvremenih autora. Pri tome je potrebno naglasiti kako ovako promatran prošireni medij glazbe, nije tek odraz promjenjive slike svijeta, nego je snažno djelovao na preoblikovanje svijesti o svijetu, na način da je produbio kritičku svijest o samoj glazbi na jednoj strani, te (pre)naglašenu ulogu glazbe kao podloge za stvaranje i održavanje ugode na drugom kraju ovoga sada duboko polariziranog stanja ne samo zvuka nego suvremene kulture općenito. Iskustvo slušanja prije svega je pitanje odnosa. Ono nas dovodi u interaktivni odnos prema okolišu, tijelima i objektima. Obzirom da zvuk ima prirodu širenja izvan svog izvora, on je u akustičkom smislu niz vibracija iz određenog izvora zvučanja, a djeluje tako da prodire i ponegdje narušava uspostavljeno stanje tijela i objekta, ali ujedno nudi i smirujuće iskustvo. Fizičnost i materijalnost zvučanja omogućuju spoznaju mjesta, odnosno osvještenost o bivanju u svijetu, jer zvučanje je odbijanje i prožimanje s objektima materijalnog svijeta. Na takav način i zvukom potvrđujemo svijest o sebi i ostvarujemo sposobnost lokacije sebe, odnosno traga mjesta bića i predmeta u svijetu. Riječ je o onome što Brandon LaBelle naziva ‘akustičkom paradigmom’, gdje zvuk pokreće materijalni svijet, ali jednako tako pokreće i puteve imaginacije, koji se priključuju snagama socijalnih struktura koje nas povezuju. LaBelle zaključuje kako nas na takav način zvuk umrežava u složene sustave odnosa, koji otvaraju obećanja i mogućnosti, ali i probleme i pitanja bivanja na bilo kojem mjestu na/u kome se lociramo. Naime, promjena u stanje postmodernizma ili kasnog modernizma značila je radikalno narušavanje i prelaženje kulturnih granica, destabiliziranje i sumnju u osnovna svojstva modernizma uključujući i skepsu u samo značenje stanja postmodernosti, otvaranjem nesigurnosti neprekidnog toka ‘tekućeg moderniteta’ (Bauman) i predanosti načelima potrošačkog društva. Ovakvo stanje, koje je definirano kao stanje hibridnosti, dugo je bilo promatrano kao atavističko i marginalno u odnosu prema racionalnim i svjetovnim načelima moderniteta, No određenje postmodernog stanja definirano je u temeljnim svojstvima kao hibridna, globalna, fluidna, amorfna konstrukcija samog procesa hibridizacije. Ovakav proces uključuje propusnost i poroznost kao stanje u kome ništa nije takvo samo po sebi i sve je međusobno izmjenjivo, što je dodatno otvorilo prostor i smisao djelovanju umjetnika, koje izdvajam kako bih ukazao na vrste zvučanja i njegova bilježenja koje ne pristaju na dominantne norme glazbene industrije (ali joj ne mogu potpuno izbjeći, posebno u sferi povezivanja umjetnosti, znanosti te proizvodnog i bankarskog sektora).

11

Izdvajam stoga nekoliko umjetnika heterogenih poetika, koji svojim radom otkrivaju ovu složenu zvukovnost svijeta i suvremene kulture. To su australska umjetnica Joyce Hinterding, španjolski istraživač zvuka Francisco Lopez i norveška umjetnica Jana Winderen. Krećem od vizualnog rada kao polazišta koje postaje zvučanje. Australska umjetnica Joyce Hinterding u svojim radovima iz 2010. (mada kao ideja datiraju nekoliko godina ranije) naslovljenima Loops and Fields, kao polazište ima radove u tehnici crteža. Na bijeloj papirnoj podlozi teku nizovi linija opisujući organičke likove ili geometrijski pravilna kvadratna polja u koja pri radu unosi element nimalo nov – grafit, ali u njezinu slučaju on je i električni vodič. Kada se nanese na papir, grafit stvara elektromagnetsko polje koje se potom pretvara u naponsku mrežu, a ona se u prostoru manifestira kao zvučna energija. Time dvodimenzionalni crtež kao predložak uključen u elektronsko procesuiranje postaje vrsta antene. Ona bilježi elektromagnetsko polje prostora u kome se odvija proces oscilacija i vibriranja energije, koja okružuje crtež i u kome se dogadja zvučanje. Krajnji rezultat za Joyce Hinterding je opisivanje prostora zvučanjem. Svaka interakcija ili konvencionalnim rječnikom ‘izvedba’ jedinstvena je, jer zvukom opisuje i oslikava prostor u kome se događa prožimanje oscilirajućih energija. Španjolski umjetnik koji se bavi zvukom i performanceom, Francisco Lopez, zvučanje svijeta pokušava pojačati fokusiranim auditivnim iskustvom. On se namjerno odmiče od dominantnih trendova povezivanja zvuka i slike u jedinstven, zgusnuti postmodernistički hibridni izraz, time što naglašava zvučanje i potrebu poniranja u zvuk u svoj kompleksnosti zapisa visoke rezolucije - na primjer određenog vremenskog perioda provedenog u urbanom ili prirodnom ambijentu. Svoje performance organizira tako da on nije na pozornici, nego je, sa svojim elektronskim instrumentarijem, pomaknut van središta kruga na sam njegov rub, koji čini raspored mjesta za slušatelje. Oni u koncentričnim krugovima sjede okrenuti vanjskom krugu zvučnika. Samo zvučno događanje odvija se u višekanalnoj tehnici, a određeno je raspoloživom tehnikom mjesta na kome se program izvodi. Sam program je pak događanje kome su samo neki osnovni elementi utvrđeni, a sve ostalo je plod interakcije prostora, tehnike koja mu je na raspolaganju i samih slušatelja, aktivnih sudionika procesa. Nedavno je takav performance izveo u Londonskom klubu Café Oto, koji je direktno prenosila mreža radija BBC3, te također krajem prošle 2014. godine u Melbourneu na festivalu Liquid Architecture. Slušateljima je na oba događanja bio ponuđen povez za oči, kako bi se maksimalno usmjerili na kompleksnost zvuka i pojačali svoju auditivnu percepciju. No zvučanje svijeta ili zvučni trag svijeta, daleko je šireg spektra nego ga bilježe ljudska osjetila. Zvuk živog svijeta posebno je zanimljiv u području ispod i iznad granica čujnosti ljudskog slušnog aparata. Upravo je to jedno od područja interesa norveške umjetnice Jane Winderen, koja je svoje obrazovanje matematike, kemije i ekologije ribljeg svijeta povezala i dopunila studijem umjetnosti na Goldsmiths Collegeu u Londonu. Dio njezina rada bavi se frekvencijama u sferi ultrazvuka – glasanja odnosno komunikacije šišmiša, te podmorskim svijetom sisavaca posebno dupina i kitova, koji također bilo iznad ili ispod granica ljudskog slušnog spektra, mapiraju podvodni svijet, određuju sliku svoga habitata, te u njemu ostvaruju komunikaciju. Kao ilustracija, zanimljiv je rad Jane Winderen Out of Range, sniman složenom posebno prilagođenom audio opremom. Zvučnim zapisima su potom, uz minimalnu intervenciju editiranja, mijenjane brzine reprodukcije, čime su ova, nama inače nedostupna zvučanja, postala čujna kao dio doživljaja ukupnosti zvučanja našega planeta. Svi spomenuti umjetnici otvaraju formalna pitanja karaktera zvuka, njegove strukture, odnosa zvučanja kao rezultata interakcija energija različitih izvora, bilo da se radi o prožimanju elektromagnetskih polja koja stvaraju različite i promjenjive prostorne konfiguracije, prostori koje milenijima stvaraju ljudske zajednice kao što su urbani prostori u kojima se očituje sva kompleksnost suživota pojedinaca unutar kolektiva, te ostalog živog svijeta koji različite energije prepoznaje i stvara na iskustvu dugotrajne prilagodbe i evolucije aparata preživljavanja, razvijenih ovakvom prilagodbom. Joyce Hinterding, Jana Winderen i Francisco Lopez pri tome na suptilan način ukazuju i na aktualna socijalna i kulturna pitanja, prije svega dominantna pitanja identiteta pojedinca i zajednice, njihovog suživota, te međusobne komunikacije. Posebno su svim spomenutim umjetnicima važne teme okoliša, pitanja klimatskih promjena, održivosti živog svijeta, te dobrog ali i štetnog ljudskog utjecaja na osjetljivu ravnotežu globalnog ekosustava. Pri tome ne prave buku na razini površnog transparenta i banalnog medijski fokusiranog ekološkog aktivizma, nego upravo stišavaju složeno zvučanje svijeta, kako bi uputili svakog pažljivog slušatelja/aktivnog protagonista njihovih radova/procesa na dubinsko poniranje u zvučanje i otkrivanje pitanja moralnosti i etičnosti kako svakog pojedinca, tako i globalne zajednice.

12

Ono na što ovakvi primjeri kreativnih praksi ukazuju je pitanje da je fundamentalno svojstvo slušanja čin razumijevanja i struktuiranja slušanog sadrzaja, ali jednako tako i čin uvijek praćen nekom vrstom stvaranja konceptualnog okvira, koji zvuku koji se sluša daje smisao. Namjerno ili nenamjerno, svi oblici glazbenog izražavanja ili izražavanja zvukom nose kulturne i socijalne konotacije. Bez obzira želio ih autor jasno iskazati, one se neovisno manifestiraju, a mogu se odrediti Bahtinovim terminom ‘dijaloških nadtonova’ iskazanog. Joyce Hinterding, Jana Winderen i Francisco Lopez propituju dominantne kodove autorstva, gdje se djelo drži izrazom unutarnjeg svijeta umjetnika, a daleko manje iskazom socijalnog i povijesnog stanja svijeta. Oni odlaze korak dalje od ove diskurzivne dileme, time što se povlače s autorskog pijedestala (za vrijeme performancea doslovno se odmiču s pozornice, gdje bi bili fokus zbivanja, a slušatelje smještaju tako kako bi se usmjerili sebi i svom putu percepcije i aktivnog sudjelovanja u realizaciji djela), a u prvi plan stavljaju sâmo zabilježeno zvučanje svijeta, uz suptilnu i minimalnu intervenciju editiranja. Naglašavanjem zvučanja bez upotrebe slike, oni senzibiliziraju slušni aparat sudionika zvučnog/glazbenog događanja u (samo)otkrivačkom uspostavljanja odnosa prema zvuku svijeta kao njegovoj najintenzivnijoj slici tek kada joj se oduzme dominantni status okulacentrične percepcije svijeta. Unatoč kratkoj, ali već uspostavljenoj kreativnoj praksi sa svim parametrima svoga vrednovanja, ovakva istraživanja u području zvučanja zapravo su na svom početku, kao i tehnologija kojom se spomenuti umjetnici služe. 'Dijagnosticirati aktualni trenutak je poput predviđanja budućnosti, ali rizik je puno veći', pisala je Rose Subotnik u knjizi Beyond Structural Listening? Postmodern Modes of Hearing. Stoga u zaključku, teško je na temelju opisanih kreativnih praksi reći kamo one vode, ali mislim kako svakako ukazuju da nismo samo kasni modernisti ili post-modernisti, koji se često ispraznim recikliranjem tragova prošlosti olako mire sa sadašnjim. Mislim da raznolikim i smislenim kreativnim praksama otvaramo i nove puteve. Možda možemo govoriti o pred-milenijskim kreativnim praksama, što god to moglo značiti.

13

FENIKS

Mr. sc. dr.med. Jugoslav Gojković, spec. psihijatar

Plešu u nama minula prošla vremena, licima – maskama tješe nas, osjećaje da ne zaplače dijete uplašeno odlaskom roditelja, da se raduje dijete kojemu je ovaj život roditelj i vrijeme prijatelj. Ta hrabra izravnost postojanja ne promatranje života sa strane, kroz oči, već očima, biti tu. Biti tu. Plešu na korzu brodskom dabar i golubica spajaju se u plesu u feniksa prekrasnu treperavu pticu vedrog svibanjskog dana. Tapaju bose šape po granitu brodskom iznad kostiju pokopanih, nad marvenom pijacom, nad mrakom rata – nad egoističnom malograđanskom mizantropijom skrivenom u mojoj duši koliko god se uvjeravao da u meni toga nema, već u nekom drugom. Sanjati i završiti isprepleten u zraku kojim plove duhovi srednjoškolskih dana. Šetaju između stolova, vuku cipele po asfaltu, prolaze kroz pore ovog vremena, ostaju

sjediti na keju bezbrižnosti plemenitog gubljenja vremena. Na pozornici prijateljstva između ljudi, onog koje samo ljudi, a ne krokodili, ne dinosauri mogu dosegnuti. Zaspali limbički sustavi. Aktivni sanjarski pramozgovi u dosegu ljubavi koje sada nema tu, tu nema, ali je u zaboravu u neviđenju događanja prisutna u probuđenom zaboravu.

Tapaju bose šape dinosaura u meni, krokodila, vodozemca … ha, ha, ham, ha … u okretu, uzmaku tijela naprežemo škrge na suhom, dišemo stomacima izišli iz Save, iz rupa u brodskom brdu, iz kanalizacije, iz Panonskog mora- vodozemci. U potezu u napetosti svijeta kojem dopuštamo da se pokrene i pridruži u današnjem danu plesu svijeta nad umrlim sebičnostima.

Ovaj svijet je dio mene on ne postoji bez mene, mene nema bez kroz mene prolazećeg duha svijeta. Iskrivljavam, sebi naličim, savijam, uzmičem, stvaram ukrase metalne ograde koja mi odgovara da bi me značila, da me ne poništavaju.

Zašto sam pustio dabra i bijelu golubicu na korzo!? Među ljude zastale, zaspale otvorenih očiju postojeće pored mene i mojih nemani da spoje feniksa opet!? Pucaju Napoleonovi vojnici, pucaju turski oružnici, austrougarski i umiru u zveckanju žličice kave beznačajni zgaženi ovim vremenom snagom mira; Sava izišla gola iz svog korita pleše i liže sve gradove u ljudima.

Ovaj okus latice jasmina na usnama, dana u pokretu koji spori… Ovaj zvuk danaana u mirisu svibnja svijetlog treba nam da mu pružimo slobodu.

14

Multicultural project „The Image of the World“

NGO „Culture, Media and Education“ - ARTHEA

Our project is a multiplatform awareness raising programme with a heavy emphasis on performance art in urban surroundings.

Through this project we hope to:

a) Combat xenophobia (fear of strangers) b) Contribute to the decentralisation of culture and spread cultural events outside of

major institutions via civil organisation. c) Increase the presence of performance arts in urban environments.

With the imminent entrance of Croatia in to the EU the need for a project that raises awareness of European values is greater than ever.The project puts a heavy emphasis on bringing european values to its' future citizens on a more intimate and local level. More often than not it's the localities that are neglected since most programmes deem it only necessary to target major cities. During a Saturday noon in May (2015) performers from other countries will perform their 2 traditional dances at a very busy hour on a very public place, the main square of Slavonski Brod. These performances from China (Tai-Chi) and Ireland (traditional dances) will be a magnet to pull in by standers and will generate interest for the project. Besides these performances presentations and films will be made with intellectuals from various fields taking part to discuss the theme of multiculturality and tolerance between nations. The project will immidiately pull in by-standers and will peak their curiosity which will lead them to ask questions about the performances and in turn will be informed about the project and it's theme. By catching just a glimpse of another culture they can draw their own conclusions as to the differences and similiarities they may share with other nations. It will promote open mindedness and a will to accept foreigners in to their society. With perfomers from China and Ireland as well as online conferences and presentations with intellectuals and experts from mentioned country citizens will have more than enough opportunity to satisfy their curiosity. Web logs, social networking and traditional forms of media will ensure that the program will not go unnoticed. With the all the performers, intelectuals, experts and the general public involved the project has huge potential to reach a massive audience. A performance as dance is universal. Every culture has one. This project takes advantage of this and uses the fact to „hook“ by standers. From then they ask themselves the questions needed to come to the realisation that multiculturality and understanding is indeed the road that needs to be taken. This unique combination of performances in urban surroundings combined with online conferences, discussions and multimedia campaign (brochures, social networking) will ensure that the project will reach it's full potential. The members of the ARTHEA are scientists, professors, artists, students and agile creative citizens. The association is registered as a competente civil organisation for the Cultural areas of Art, Media and Internet, thus it promotes Media culture and raises awareness on the Multicultural integration. Professor Frankopan Mariano Klaric, Public Relations

15

Civilna organizacija „Kultura, mediji i edukacija“ – ARTHEA Dr.sc. Vesna Srnić, predsjednica, autorica projekta Portfolio: http://www.eenc.info/expert/vesna-srnic

Web portal: http://media-via.net Društvena mreža: http://glocal-art.ning.com

e-mail: vesna.srnic@sb.htnet.hr Mob: +385 (0)98 501 835

Slavonski Brod, svibanj, 2015.

Publikacija je tiskana u 50 primjeraka