2001.2011.

GLASILO HRVATA CRNE GOREGodina IX Broj 71/72 Veljača / Ožujak 2011. Cijena 1 € ISSN 1800-5179

2001.2011.

GODINA RADA DRUŠTVA IGRADNJE MOSTOVA POVJERENJA,SURADNJE I PRIJATELJSTVAIZMEĐU CRNE GORE I HRVATSKE10

SRETAN IBLAGOSLOVLJEN

USKRS

3

Adresa: Zatvoreni bazen, Škaljari 85330 KotorTelefon: +382 (0) 32 304 232 Faks: +382 (0) 32 304 233E-mail: hgd-kotor@t-com.meŽiro-račun: 510-4741-76Osnivač i nakladnik: Hrvatsko građansko društvoCrne Gore – Kotor WEB: www.hrvati.me

Predsjednik: dr Ivan Ilić VD urednik: Joško KatelanUređivački odbor: Marija Mihaliček, Tripo Schubert, TijanaPetrović, Danijela Vulović, Joško Katelan Fotografije: FotoParteli, Radoje Milić i Arhiva društva Dizajn&priprema: Ra-dionica LCG Tisak: Biro Konto-IgaloNaklada: 800 primjeraka Cijena: 1,00 euro

“Hrvatski glasnik”, Kotor, je upisan u evidenciju javnih glasila kod Republičkog sekretarijata za informisanje RCGpod rednim brojem 04/01-1828 od 31.12.2002. godine. Časopisu je dodijeljen međunarodni standardni broj za ser-ijske publikacije ISSN 1800-5179, koji je otisnut u gornjem desnom uglu korica. Časopis izlazi mjesečno.

Poštovani čitateljiHrvatski je glasnik ponovo na ispitu. Da vas podsjetimo:

pok. Tomo Grgurević uređivao je Glasnik od siječnja 2003.godine do kolovoza 2004. Njegovim povlačenjem s te duž-nosti ulogu urednika preuzeo je Tripo Schubert, tadašnjipredsjednik Društva, uz pomoć tehničkog urednika DarijaMusića, tajnika Društva, koji su uređivali Glasnik do tra-vnja 2006. godine.

Nakon raspisanog natječaja, Tamara Popović preuzimaulogu glavne urednice i tu funkciju obnaša do veljače 2011.godine. Tamara je taj zadatak obavljala uz opće zadovolj-stvo, stručno, znalački i profesionalno, doprinijevši profili-ranju lista, redizajnirajući ga na suvremeni, revijalni način.U Glasniku su se obrađivale teme suvremenoga gospodar-skog, političkog i kulturnog života, apostrofirajući veze iz-među Crne Gore i Hrvatske, rukovodeći se, prije svega, in-teresima hrvatske nacionalne zajednice u Crnoj Gori. Po-red uloge glavne urednice, Tamara se iskazala i kao vrstannovinar s mnogim prilozima i intervjuima, u kojima je nanajbolji način uspijevala javnosti približiti mnoge poznateličnosti. Uvijek otvorena za sugestije redakcije, suradnika ičitalaca, tolerantna, predsusretljiva, spremna saslušati dru-ge i mišljenja drugih. Zato Tamari upućujemo zahvalnost iželimo joj uspjeh na novome radnom mjestu glasnogovorni-ce u Ministarstvu odbrane Crne Gore. To je i našoj redak-ciji priznanje i potvrda njezinu stručnom i profesionalnomradu.

Hrvatski glasnik jedan je od najvažnijih projekata Dru-štva, što nas obvezuje na nastavak njegova izlaženja. Teme-ljem odluke Upravnog odbora Društva, Redakcijski će od-bor nastaviti kolektivno uređivati Glasnik. Postavljeni stan-dard je doista visok i zahtjevan, a i očekivanja čitalaca sutime velika. Stoga, pišite nam, dragi čitatelji. Vaše sugesti-je, prijedlozi i kritike su nam nužne kako bismo u pravomsmislu ispunili našu misiju - da naša novina bude i Vaša.

Redakcija

Duga tradicijanautičkog turizmaSTR. 4

Veljača - mjesec fešti,veselja i igreSTR. 19

Božanski cvijetkamelijeSTR. 27

Ukusi i mirisimediteranaSTR. 38

4

Priredio:dr. prof. MilenkoPASINOVIĆ

Nautički turizam mnogivezuju za razvedene iotocima bogate obale,

pune izazova za plovidbu i do-življaje. Obala Crne Gore ne bise mogla ubrojiti u takve.Ipak, Boka kotorska, sa svo-jom razvedenom obalom, du-gom 108 kilometara, i speci-fičnom kompozicijom zaljeva itjesnaca, Toplansko-tivatskimi Kotorsko-risanskim, s ustima(Boccha), koja predstavljajuulaz u ovaj zaljev, kumbor-skim tjesnacima i Verigama,sa svojih sedam otoka, oduvi-jek je privlačila pozornostmnogih putopisaca, istražite-lja, pomoraca, pa i nautičkihturista u novije vrijeme.

Iako je konfiguracija Zaljevapredstavljala izazov za vješti-nu plovidbe, kulturni je pej-zaž, zasigurno, bio izazov za„dušu“.

Strme, gotovo okomite stra-ne Zaljeva, asociraju na fjor-dove hladnih mora, a naseljana obali na bisere u kolajni.

Ove specifičnosti Boke ko-torske, iako davno prepoznateod turista, tek su u novije vri-jeme dobile i službene potvr-de: Kotorsko-risanski zaljev je1979. godine upisan u listuSvjetske prirodne i kulturnebaštine UNESCO-a, a Boka

kotorska je 1997. godine pro-glašena jednim od tridesetnajljepših zaljeva svijeta.

Ovim je priznanjima i služ-beno potvrđeno ono što su po-sjetioci davno otkrili.

Međutim, koliko je sve ovomotiv više za posjetu nauti-čkih turista, neka ilustrirajupodaci koje ćemo iznijeti.

Svega sedam godina nakonpovezivanja Kotora stalnomparobrodskom linijom s Trs-tom, na Mediteranu se 1844.godine organiziralo kružnoputovanje parobrodom, što sesmatra organiziranim počet-kom nautičkog turizma – kru-zinga. Kada je Kotor uključenu ta putovanja, ne možemopouzdano tvrditi, ali iste je go-dine Kotor bio uključen u iz-letnička putovanja parobro-

dom.Kroničar svog vremena, don

Anton Milošević, marljivo jebilježio ne samo kronologijuovih putovanja, već i motiva-ciju izletnika, turista.

Prva takva putovanja vezi-vala su se za prirodne i kul-turne karakteristike Boke ko-torske, pa je 8. rujna 1926.godine Kotor posjetilo 499 iz-letnika.

Interesantno je spomenuti idruge motive dolaska izletni-ka parobrodom u Kotor. Takodon Anton Milošević bilježi daje 5. kolovoza 1928. godine ukotorsku luku iz Dubrovnikaprispjelo 400 izletnika, i topovodom proslave blagdanaGospe od snijega.

Dana 5. svibnja 1931. godi-ne, u kotorsku je luku pris-

PPRROOŠŠLLOOSSTT,, SSAADDAAŠŠNNJJOOSSTT II BBUUDDUUĆĆNNOOSSTT NNAAUUTTIIČČKKEE TTUURRIISSTTIIČČKKEE PPOONNUUDDEE BBOOKKEE KKOOTTOORRSSKKEE

Duga tradicija nautičkog turizma

Cetinje, koje je uvijek bilo ciljmnogih sudionika kružnih putovanja,istina, organiziranim autobusnimprijevozom, sada vidi šansu u žičari ito je jedan od glavnih projekata nesamo Kotora i Cetinja, već Primorja iCetinja.Tako ga treba gledati ufunkcionalnom, ali i u smisluprioriteta. Može li se time ostvariti idavni san - kupati se u moru ispavati na Cetinju?

5

pjelo 200 izletnika, sudionikaKongresa liječnika u Splitu.

Na proglašenju Ozane ko-torske blaženom 6. ožujka1930., iz Splita, Makarske iDubrovnika, u kotorsku jeluku stiglo 676 hodočasnika.

Ne postoje statistički podacio broju izletnika, ali postojepodaci o organiziranju izletapovodom manifestacije Bokelj-ska no�.

Nevedene primjere i poda-tke naveli smo, prije svega,kako bismo objasnili raznoli-kost motiva koje pruža Bokaza razvoj nautičkog turizma injegovih vidova.

Naveli smo i zbog toga, štose Boka može doživjeti u pra-vom svjetlu jedino s mora,plovila.

Također smo naveli i iz tog

razloga da bi brod kao sred-stvo prijevoza i sredstvo kojeoslobađa kopnene prometnicetrebalo u ljetnom periodu„vratiti“ Boki, čime bi se po-stigli višestruki efekti.

Međutim, Boku su realtivnorano otkrili i turisti koji za pri-jevoz koriste vlastito ili unaj-mljeno plovilo - jahtu.

Tako je dosta dugo vladalomišljenje da se početak ovogvida turizma u Boki vezuje uzdolazak engleskog kraljaEdvarda VIII., vlastitom jah-tom, 1936. godine u Kotor.Međutim, podaci kojima ra-spolažemo, govore da je 1931.godine u kotorskoj luci bora-vilo 25 plovila sa 557 članovaposade i 208 turista. To je vje-rojatno bilo i prije navedenegodine, ali za to, bar zasad,

nemamo podataka. Dosta rani interes ove kate-

gorije turista ukazuje na se-dam desetljeća dugu tradici-ju. Iako ovime nije demantira-na prednost otočnih obala zajahting-turizam, sigurno jepotvrđeno da spoj prirodnog ikulturnog naslijeđa, kakav sesusreće na ovome području,nije manje izazovan za nauti-čare.

Neposredno pred Drugisvjetski rat, u Kotoru su bora-vile 23 jahte sa 220 članovaposade i 180 turista.

Navedeni podaci govore otome kako je ovaj vid turizmabio privilegija bogatih, o čemusvjedoče skupocjena plovila iveliki broj članova posade nanjima.

Da je veoma rano nautički

Marina Bar

6

turizam podrazumijevao i od-govarajuću ponudu, svjedočipodatak da je 1926. godinegospodin Đorđe Petković izKotora imao agenciju koja sebavila prihvaćanjem nauti-čkih plovila i organizacijomboravka nautičkih turista.

Drugi svjetski rat nije preki-nuo ovu tradiciju, no smanjioje broj plovila i njihovih kori-snika, osobito jahti.

U poslijeratnim godinamadugo se čekalo na oživljavanjenautičkog turizma na ovimprostorima. Pojedinačni slu-čajevi prije 1954. godine zabi-lježeni uplovljavanjem pojedi-nih brodova na kružnom pu-tovanju u luku Kotor, nisu re-prezentativni za ovu vrstuturizma. Tek 1954. godine Ko-tor je uključen u kružna puto-vanja koja je organizirala JA-DROLINIJA iz Rijeke, a desetgodina kasnije zabilježen jedolazak broda ANDES , čija jeluka pripadnosti London, sa457 turista.

Četiri godine kasnije, kotor-sku je luku posjetilo 20 bro-dova na kružnom putovanjusa 4257 turista.

Kada je riječ o jahtama, nji-hovi dolasci su bili rijetki, mo-žemo reći, sve do 1970. godi-ne, kada je nastala liberaliza-cija u pogledu režima plovidbeza ovu vrstu plovila, do tadaograničenu Uredbom o pristu-pu, plovidbi i boravku stranihjahti i sportskih jedrilica, kojaje bila na snazi od 1955. godi-ne.

Deliberalizacija režima plo-vidbe jahti imala je tu poslje-dicu da je kotorsku luku1970. godine posjetilo 140jahti - Tivat 3, a Herceg Novi83.

U tijekove jahting-turizmauključuju se i luke izvan Boke- Budva i Bar, u kojima su iz-građeni lukobrani i vezovi zaprihvaćanje jahti, snabdijeva-nje električnom energijom,pitkom vodom i gorivom.

U Tivtu, na mjestu nekada-MladenLučić

Mr. NikolaKonjević

Prof. dr.MilenkoPasinović

7

šnjeg Remontnog zavoda, (AR -SENALA ), niče suvremenamarina za prihvaćanje i zimo-vanje megajahti - Porto Monte-negro, jedna od najvećih tevrste na Mediteranu.

Nekadašnja ratna baza uKumboru također je predviđe-na za izgradnju marine.

Kotor sa 294 kruzera i141869 kruzing-turista, 1054jahte i 5004 jahting-turista,2010. godine, a to je oko 12%turista koji su posjetili CrnuGoru, u kontinuitetu potvrđu-je interes turista za ovu desti-naciju, dok je u marini u Ba-ru iste godine ostvaren pro-met od 504 jahte.

Međutim, cilj ovog priloganije bio povijesno prikazatirazvoj nautičkog turizma uCrnoj Gori, već ilustrirati pro-ces koji je stalno u usponu ikoji traje. Danas se nautičkiturizam u Crnoj Gori ostvaru-je po znatno višoj prosječnojstopi od rasta kupališnog idrugih vidova turizma. Među-

tim, ovaj rast nije pratila od-govarajuća infrastruktura kaoni ostala prateća ponuda.

Za očekivati je da će se za-vršetkom marine u Tivtu, ma-rine u Baru, početkom izgra-dnje marina u Kotoru i Kum-boru, i još ponegdje, te re-strukturiranjem brodogradili-šta u Bijeloj na remont-jahti,značajno podići razina uslugajahting-turistima i njihovimplovilima.

Luka Kotor već postaje „tije-sna“ za prihvaćanje, ponekadi do pet brodova istovremeno.I u tom je pravcu za očekivatiodređena rješenja.

Osim na nautičkoj infra-strukturi, u luci Kotor se mo-ra čim prije raditi na izgra-dnji, osim upravne zgrade lu-ke, i zgrade za prihvaćanje tu-rista s brodova i jahti te grani-čni prijelaz.

No, ponuda i ovom segmen-tu turista bit će revitalizacijatvrđave San Giovanni, kao i iz-gradnja žičare Kotor – Lovćen– Cetinje.

Cetinje je uvijek bilo ciljmnogih sudionika kružnihputovanja, istina, organizira-nim autobusnim prijevozom.Sada vidi šansu u žičari i to jejedan od glavnih projekata nesamo Kotora i Cetinja, već Pri-morja i Cetinja. Tako ga trebagledati u funkcionalnom, ali iu smislu prioriteta. Na pitanjemože li se time ostvariti i da-vni san - kupati se u moru ispavati na Cetinju - odgovorje pozitivan. Rješenje je prednama.

I osnivanje Lučke upraveCrne Gore i njezino sjedište uKotoru doživljavamo kao priz-nanje gradu s toliko dugompomorskom tradicijom, ali ikao brigu o onome što je pred-met njezine nadležnosti.

Ne smijemo zaboraviti, nau-tički turizam nosi opasnostzagađenja mora. Toga mora-mo biti svjesni i tako se premanjemu odnositi, i to najprijestvaranjem preduvjeta da do

toga ne dođe, zatim i uvjeta zarješavanje eventualnih inci-dentnih situacija, kako s bro-dova tako i s kopna. Međutim,dobija se dojam da nedovoljnorazmišljamo o ovome proble-mu. Hoće li nešto potaknutiupravo usvojeni Zakon o za-štiti mora od zagađenja s plo-vnih objekata, ostaje nam vi-djeti.

Na kraju, vratimo se poče-tku ovog priloga, onome što jeproteklih desetljeća privlačilointeres nautičkih turista zaBoku, a to su njezine prirodneljepote, spomenici kulture,gradovi, manifestacije, sveti-šta - jednom riječju, njezinkulturni pejzaž, koji je sve vi-še ugrožen nepotrebnom gra-dnjom. Želimo li se odrećionoga što donosi nautički tu-rizam?

Vezano uz ovu temu, zamoli-li smo direktora lučke UpraveCrne Gore, gospodina Mlade-na Lučića da odgovori na slje-deća pitanja:

HG: Nedavno je osnovanaLučka uprava Crne Gore načijem ste čelu. Možete linam reći što je njezin zada-tak?

M.L.: Lučka uprava je organuprave koji vrši poslove upra-ve te s njima povezane stru-čne poslove koji se odnose na:luke od nacionalnog značaja;brigu o izgradnji, rekonstruk-ciji, održavanju, upravljanju,nadzor nad korištenjem luka,pružanje lučkih usluga iobavljanje ostalih djelatnostiu luci; kontrolu nad izgra-dnjom, rekonstrukcijom, odr-žavanjem i zaštitom lučke in-frastrukture i supstrukture;osiguranje uvjeta za obavlja-nje pomorskog prometa i lu-čkih usluga u luci i na sidri-štu luke; primjenu domaćihpropisa, međunarodnih spo-razuma i standarda koji seodnose na luke; pripremu pla-nova razvoja luka koje donosi

Marina Porto Montenegro - Tivat

8

Vlada, pripremu koncesijskogakta o dodjeli koncesije, odo-bravanje iznosa naknade zalučke usluge, održavanje i ko-rištenje lučke supstrukturekoja je u državnoj svojini i ko-ja nije data u koncesiju, osi-guranje koncesionaru, ispu-njavanje uvjeta u skladu smeđunarodnim i domaćimpropisima kojima se regulirazaštita ljudskih života na mo-ru; sprječavanje zagađivanjaživotne sredine s brodova, za-štita morske sredine i priobal-nog područja te civilna odgo-vornost za štete izazvane za-gađenjem.

HG: Koje luke u Crnoj Goriimaju nacionalni, a koje lo-kalni značaj?

M.L.: Za luke od naciona-lnog značaja, shodno utvrđe-nim kriterijima, Ministarstvosaobraćaja i pomorstva i Lu-čka uprava Vladi su predloži-li: luku Bar, marinu u Baru,luku Kotor, brodogradilišnuluku Bijela, ribarsku luku Nji-vice. Ostale luke su luke odlokalnog značaja.

Lukom od nacionalnog zna-čaja, sukladno Zakonu,upravlja organ Uprave nadle-žan za luke, a lukama od lo-kalnog značaja upravlja pra-vno lice koje upravlja Mor-skim dobrom.

HG: Kako ste zadovoljnitehničkom opremom luka uCrnoj Gori, osobito onih na-cionalnog značaja?

M.L.: Luke koje smo predlo-žili za luke od nacionalnogznačaja, što se tiče tehničkeopremljenosti, moraju istupodići na višu razinu, jer jeista u dobroj mjeri zastarjela ikao takva nekonkurentnasličnim lukama, osobito u po-gledu vremena pretovara.

HG: Kako vidite luku Ko-tor u pogledu prometa kru-

zera i jahti koje ostvaruje,njezino mjesto i ulogu uprometu nautičkih turista?

ML: Luka Kotor, što se tičeprometa jahti i kruzera, godi-nama ide uzlaznom linijom iona je dominantna u tom po-gledu u Crnoj Gori.

HG: Zadovoljava li lukaKotor uvjete koje od njeočekuju brodari, kao i kori-snici jahti, te turisti i za ko-je korake mislite da bi ihtrebalo poduzeti kako bi sepoboljšali uvjeti za prihva-ćanje i boravak nautičkihplovila u lukama i marina-ma Crne Gore?

M.L.: Kao i svim našim luka-ma, i luci Kotor su neophodnizahvati u cilju podizanja razi-ne prihvaćanja, počevši odtehničkih (neophodno pro-dubljivanje dna radi poveća-nja gata), pa do stvaranjauvjeta prihvaćanja putnika sbrodova i jahti, što se još uvi-jek obavlja u kontejnerima,što sigurno ne priliči ni luci nigradu ni državi.

HG: Kako vidite perspekti-vu razvoja luke Bar?

M.L.: Luka Bar ima projekti-rane pretovare kapaciteta 5milijuna tona na godišnjoj ra-zini. Ona je sada podijeljena udva akcijska društva i to na:Luku Bar A.D.i Kontejnerskiter-minal i generalni tereti, kao i ne-koliko društava s ograniče-nom odgovornošću.

Perspektiva Luke Bar imarealne šanse da bude povoljnaukoliko se ostvare važni fak-tori, a to su osuvremenjivanjeputne i željezničke mreže ka-ko bi luku u realnom kapaci-tetu potreba koristili Srbija,Kosovo, a preko njih i drugedržave u okruženju. Također,što smo prije naglasili, sve ovotreba pratiti poboljšanje teh-ničko-tehnološkog osuvreme-

njivanja.

HG: Vidite li skori početakradova na izgradnji ribarskeluke u Njivicama i Baru?

M.L.: Kada Vlada proglasi ri-barsku luku Njivice lukom odnacionalnog značaja u sura-dnji s Ministarstvom poljopri-vrede, koje je resorno mini-starstvo grane ribarstva, ra-spisat će se međunarodna ja-vna ponuda za izgradnju su-vremene ribarske luke.

Što se Bara i Ulcinja tiče, i

tu je planirana ribarska luka,te smo se u tom smislu obra-tili spomenutim općinama ka-ko bi u svojim planskim do-kumentima predvidjeli lokaci-ju za izgradnju također suvre-mene ribarske luke.

HG: Jesu li Vam poznatieventualni planovi za uređe-nje obale na prostoru pred-viđenom za marinu u Koto-ru?

M.L.: Marina u Kotoru, tj.NTC (Nautičko -turistički cen-tar) jest projekt, osnivanje ko-jega je bilo 1996. godine i čiji

Kotor

9

su participanti u vlasničkojstrukturi bili: Luka Kotor, YuBriv Kotor, JP Morsko dobro, Ko-tor projekt, Jugobanka, a domi-nantno učešće su imali LukaKotori Yu Briv. U međuvreme-nu, sukladno Ugovoru o osni-vanju, Luka Kotorje svoj udioprodala Yu Brivukoji sada imapreko 80% vlasništva. Među-tim, početak realizacije pro-jekta sada onemogućava sud-ski spor između Luke KotoriYu Briva(NTC) u svezi pravakorištenja lokacije, jer je istobilo u Ugovoru s JP Morsko do-

bro– Luka Kotorkao pravo ko-rištenja u Ugovoru je bila LukaKotor.

Nadamo se brzom rješava-nju ovoga spora kako bi serealizirao ovaj izuzetno znača-jan projekt za Kotor i CrnuGoru te izuzetno lijepa lokaci-ja privela namjeni.

Podsjetit ću, Ministarstvoturizma jest projekt marine uKotoru proglasilo kao VIP ma-rinu.

Gornja je tema inicirala irazgovor s Nikolom Konjevi-ćem, predsjednikom Uprav-nog odbora Luke Kotor.

HG: Kako komentirate po-

slovni rezultat luke Kotor uprethodnoj godini?

N.K.: Luka Kotor a.d.ostvarilaje vrlo uspješan poslovni re-zultat u 2010. godini.

Naime, preko Luke Kotor, Cr-nu Goru je posjetilo preko145000 turista koji su doplo-vili na 309 kruzing-brodova.Tako se, po broju ticanja, lu-ka Kotor pozicionirala na sa-mom vrhu jadranskih kru-zing-luka. Istovremeno, turi-sti su koristili i lučke uslugesa 1118 jahti, na kojima je

boravilo 5007 turista. Obujam pruženih usluga

utjecao je i na ostvarenje bo-ljih poslovnih rezultata. Takoje ukupan prihod uvećan zaviše od 40%.

HG: Koji su osnovni ciljeviu tekućoj godini?

N.K.: Luka Kotor je u2011.godini planirala značaj-ne aktivnosti kojima će dopri-nijeti ostvarivanju zadatih ci-ljeva: unapređenju kvalitete teproširivanju lučkih usluga;većem iskorištavanju postoje-ćih kapaciteta, osuvremenji-

vanju poslovnog ambijenta;afirmaciji potencijala Luke Ko-tori Crne Gore, povećanju pri-hoda...

Može se konstatirati da seovi planovi oslanjaju na usvo-jenome poslovnom planu, ko-jim je predviđeno znatno po-većanje obujma usluga zaputničke brodove uz zadrža-vanje postojeće razine nauti-čkih usluga.

HG: Možete li navesti inve-sticijske planove ?

N.K.: Za Luku Kotorod izuzet-nog je značaja usvajanje Stu-dija lokacije za Sektor15 i Sek-tor 16, koje se nalaze u zahva-tu Prostornog plana područjaposebne namjene, kojima seutvrđuje i razrađuje plan na-mjene prostora i akvatorijumana kojem se obavlja osnovnadjelatnost i naša kompanija.

Kako je studija Sektor 15stupila na snagu, stvoreni sui uvjeti za dobijanje urbanisti-čke i građevinske dokumenta-cije neophodne za izgradnjuupravne zgrade Luke Kotor.Podsjetit ću da smo s tim ci-ljem sproveli Natječaj za izboridejnoga arhitektonskog rješe-nja na koji se javilo 17 autora,od kojih je Komisija izabrala inagradila najbolja rješenja.Prvonagrađeni rad će se i izve-sti, a u tijeku je izrada glav-nog projekta. S tim su ciljemplanirana i sredstva za izgra-dnju i opremanje zgrade (420m² bruto). Također, nabavit ćese i potrebna oprema za radslužbi, te pristupiti izradi pro-jektne dokumentacije za iz-gradnju putničkog terminalau Luci i prihvaćanje kruzer-brodova novijih generacija.

Također je planiran utrošak195000 € na ime investicij-skih održavanja infrastukturei sprovođenju planova sigur-nosti u luci.

Kotor

10

77.. KKOONNVVEENNCCIIJJAA HHRRVVAATTSSKKOOGGAA SSVVJJEETTSSKKOOGG KKOONNGGRREESSAA

NOVI zAmAhu radu hrvatskog

svjetskog kongresaHrvatski svjetski kongres osnovan je1993. godine, a kao krovna hrvatskaiseljenička udruga objedinjuje 30nacionalnih kongresa iz 30 državasvijeta u kojima hrvatski iseljenici živeu imalo većem broju. HSK jeneprofitna, nevladina i nestranačkaorganizacija koja okuplja i povezujehrvatske iseljeničke udruge i ustanoveizvan domovine. Kongres je članECOSOC-a Vijeća Ujedinjenih naroda sasavjetodavnim statusom

Piše: Jasminka USMIANI

UZagrebu je od 10. do 12.ožujka, u velikoj sali Hrvat-ske matice iseljenika, odr-

žana 7. Konvencija HSK-a, na ko-joj su prisustvovali svi dužnosniciHSK-a na svjetskoj razini, članoviIzvršnog odbora, Središnjeg odbo-ra, predsjedatelji Radnih odbora iostali dužnosnici,kao i članovi ipredstavnici HSK-a iz svijeta, iz 31Države sa svih kontinenata, teugledni pojedinci i javni djelatnici izjavnog i političkog života Hrvatske iHrvata iz svijeta.

PredstavniciHSK sa

predsjednikomJosipovićem

11

Hrvatsko građansko društvo Crne Gore jestčlan HSK-a i predstavlja Crnu Goru. Tako je i2010. godine sudjelovalo na Hrvatskim svjet-skim igrama u Zadru. U radu Konvencije sudje-lovala su dva člana HGDCG-a - Josip i Jasmin-ka Usmiani.

Pored brojnih sudionika u raspravi, dr. sc. Da-vor Pavun, poznati i priznati fizičar i erudit, je-dan od savjetnika predsjednika Obame, vrlo jenadahnuto govorio o duhovnoj snazi Hrvata usvijetu, njihovim visokim znanstvenim i umjet-ničkim postignućima, te ukazao na potrebuumrežavanja svih značajnih akademski obrazo-vanih i poslovnih ljudi na nacionalnoj i interna-cionalnoj razini u 30-ak država svijeta gdje živeHrvati, kako bi se iskoristio taj ogromni poten-cijal znanja i iskustva za boljitak Hrvatske iočuvanje nacionalnog identiteta. Potrebno je, ponjegovu mišljenju, angažirati što više mladihHrvata i iskoristiti njihovo informatičko znanje,te ih na taj način privući da se aktivno uključeu rad HSK-a. Predsjednik DSH-a iz Vojvodine,Petar Kuntić ,govorio je o položaju Hrvata u Voj-vodini, a dr. Šoljić o istim problemima Hrvata uBiH.

Na Konvenciji je izabrano novo vodstvo te supredstavljeni budući projekti u povezivanju ma-tične zemlje i iseljeništva. Izvršni odbor HSK-aosvježen je mlađim snagama, dok je povjerenjeza drugi mandat potvrdio dosadašnji predsjed-nik Josip Ante Sovulj.

U Izvršni odbor HSK-a izabrani su Mijo Marić,mladi poduzetnik iz Berlina koji će obnašatidužnost predsjednika HSK-a za Europu; dr. sc.Siniša Kušić, rođeni Zagrepčanin koji je odra-stao u Njemačkoj, znanstvenik i sveučilišni pro-fesor na Katedri za analizu tranzicijskih ekono-mija i transformaciju gospodarskih sustava priSveučilištu Johann Wolfgang Goethe u Frank-furtu, od kojega se očekuje svestrani prinos ugospodarskim inicijativama; Petar Kuntić, mla-di parlamentarac iz Republike Srbije, koji će uHSK-u brinuti o hrvatskim manjinskim zajedni-cama u srednjoj i jugoistočnoj Europi; mr. sc.Vladimir Šoić, istaknuti kulturni djelatnik izMostara, koji će voditi domovinsko sjedišteHSK-a za BiH, dok je za mladež i sport u Izvršniodbor HSK-a izabran afirmirani njemački sport-ski aktivist Danijel Lučić iz Darmstadta, čijeiskustvo potvrđuje kako je migrantima univer-zalni jezik sporta - najjednostavniji put premasavladavanju jezičnih barijera, učenju disciplinei timskog rada – osobina iznimno poželjnih usuvremenome planetarnom zajedništvu hetero-genih hrvatskih iseljeničkih zajednica sa svihkontinenata. Nastavlja se aktivnost trojice vr-

hunskih znanstvenika iz dijaspore koji djelujukao ambasadori HSK-a i koji su svojim učešćemdoprinijeli radu ove zagrebačke konvencije, a tosu fizičar svjetskoga glasa dr. sc. Davor Pavunaiz švicarskog CERN-a, molekularni biolog prof.dr. sc. Stanimir Vuk-Pavlović, dugogodišnji di-rektor laboratorija za istraživanje matičnih sta-nica klinike Mayo iz SAD-a te dopisni član HA-ZU-a, kao i stručnjak za međunarodno pravo,prof. dr. Mark Gjidara iz Francuske.

- Od njih očekujemo daljnje inicijative i savje-te kako bismo poboljšali naše aktivnosti uumrežavanju hrvatskog iseljeništva putem su-vremenih informacijskih tehnologija u raznimgranama ljudske djelatnosti - izjavio je u subo-tu na konferenciji za novinare glasnogovornikHSK-a, Šimun Šito Ćorić. Također je izjavio daje u proširenu upravu Kongresa ušlo desetakmladih ljudi koji su rođeni izvan Hrvatske i fa-kultetski su obrazovani, pa se očekuje da će se

kreativnije suočavati s izazovima koji prate na-raštaje naših iseljenika koji odrastaju u domicil-nim državama širom svijeta, osobito kad je u pi-tanju razvitak njihova etničkog i kulturnogidentiteta te poučavanje hrvatskog jezika u vi-šejezičnim sredinama.

Predsjednik HSK-a Josip Ante Sovulj rekao jeda su na Konvenciji predstavljeni programi kojiće biti temelj povezivanja domovinske i izvando-movinske Hrvatske. Naglasio je važnost Hrvat-skih svjetskih igara, koje su se dosad održaledva puta: 2006. i 2010. godine, i koje su imaleotprilike 800 sudionika i više tisuća onih koji sudošli u pratnji.

- To je program kojim dovodimo u RepublikuHrvatsku potomke Hrvata iz svijeta, mlađe ise-ljeničke naraštaje, a među njima je barem jednatrećina onih koji nikada nisu bili u Hrvatskoj -kazao je Sovulj. Iduće igre održat će se 2014. ito najvjerojatnije u Splitu. Osim igara potičemo

12

i druge oblike iseljeničkoga kulturnog turizmakako bi djeca hrvatskih iseljenika što boljeupoznala domovinu svojih djedova.

Po njegovim riječima, HSK želi razvijati projek-te i razgovarati s Hrvatskom gospodarskom ko-morom i Ministarstvom gospodarstva o pokreta-nju redovitih gospodarskih konferencija na te-mu povratničkih ulaganja ili pak poslovanja uHrvatskoj na koje bi došli zainteresirani Hrvatikoji žive izvan domovine i njihovi prijatelji iz svi-jeta.

Od velike je važnosti i novi projekt HSK-a na-zvan Virtualno mentorstvo, istaknuo je Sovulj, ko-jim se želi povezati studente završnih godina istudente postdiplomskog studija s hrvatskimintelektualcima i gospodarstvenicima koji djelu-ju u najrazvijenijim regijama svijeta.

Govoreći o predloženoj Strategiji o odnosimaRepublike Hrvatske s Hrvatima izvan RepublikeHrvatske, dokumentu koji će definirati odnosematične države spram raseljenih Hrvata diljemsvijeta, glasnogovornik Ćorić je rekao da je odlu-ka da se pristupi izradi Strategi-je jednoglasno bila izglasana uSaboru. Veseli nas što su i opor-ba i vladajući bili za to da kona-čno nakon 20 godina imamo ne-što na papiru. Međutim, nije sveu Strategiji. Kada se ona prihva-ti, sljedeći je korak pretočiti je uzakon, istaknuo je dr. Ćorić.

Vlada RH je proljetos osnovalapovjerenstvo za izradu Strategijekoje blisko surađuje s hrvatskimiseljeničkim udrugama, pa su unju tako ugrađeni i prijedloziHSK-a. Prema riječima predsjed-nika Saborskog odbora za Hrva-te izvan Hrvatske, Ivana Bagari-ća iskazanim na susretu sa su-dionicima konvencije, konačniprijedlog Strategije bit će uskoro upućen u par-lamentarnu proceduru u Sabor RH gdje će bitipretočen u zakon.

Na konvenciji se također raspravljalo o glaso-vanju Hrvata izvan domovine na hrvatskim iz-borima te o teškom položaju Hrvata u BiH, re-kao je Ćorić.

Najavio je da se radi na osnivanju Televizijskogprograma za iseljeništvo kako bi Hrvati u svije-tu mogli imati i radijski i televizijski program 24sata dnevno. Založio se za bolju medijsku zastu-pljenost hrvatskog iseljeništva u domovinskimmedijima, napominjući kako je iseljeništvo sdruge strane dobro informirano o stanju u ma-tičnoj zemlji.

Kao zanimljivost, spomenuo je da je pronađen

originalni rukopis knjige Nikole Škrivanića iz1891., koju je napisao taj prvi hrvatski iseljeni-čki novinar o Hrvatima u Americi, te da će onuskoro biti tiskan.

Novi zamah u radu Hrvatskoga svjetskog kon-gresa osjeća se s jedne strane u angažmanumladih stručnjaka koji će znati Kongres opleme-niti suvremenim projektima značajnim za mo-derno hrvatsko planetarno zajedništvo, a s dru-ge strane tu su u savjetodavnoj ulozi pouzdaniiskusniji aktivisti koji su dali značajan prinoshrvatskom pitanju tijekom protekla dva dese-tljeća kada se stvarala Republika Hrvatska. NaKonvenciji je sudjelovalo četrdesetak sudionika,te dvadesetak pojedinaca u svojstvu promatračai vanjskih suradnika.

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipovićprimio je izaslanstvo Hrvatskoga svjetskog kon-gresa na početku konvencije 10. ožujka, koje gaje upoznalo s radom. Predsjednik Republike po-držao je nastojanja Hrvatskoga svjetskog kon-gresa koja su usmjerena k jačanju odnosa hr-

vatskog iseljeništva i njihove domovine. Osobitoje istaknuo važnost iseljeničkih udruga u oču-vanju nacionalnog identiteta te jačanju gospo-darske, znanstvene, kulturne te sportske sura-dnje Hrvatske sa zemljama u kojima žive hrvat-ski iseljenici, iskazavši interes za pokroviteljstvoHrvatskih svjetskih igara.

Hrvatski svjetski kongres osnovan je 1993. go-dine, a kao krovna hrvatska iseljenička udrugaobjedinjuje 30 nacionalnih kongresa iz 30 drža-va svijeta u kojima hrvatski iseljenici žive u ima-lo većem broju. HSK je neprofitna, nevladina inestranačka organizacija koja okuplja i povezu-je hrvatske iseljeničke udruge i ustanove izvandomovine. Kongres je član ECOSOC-a VijećaUjedinjenih naroda sa savjetodavnim statusom.

13

Uz brojnu bokeljsku publiku koja je vrlo toploi s mnogo emocija pažljivo pratila ovaj uspješannastup klape Navalia, na koncertu su bili nazo-čni msgr. Ilija Janjić - biskup kotorski, mons.Đuro Đuđar - apostolski egzarh za grkokatolikeu Srbiji i Crnoj Gori, te generalni konzul Repu-blike Hrvatske u Kotoru - g. Božo Vodopija sasuprugom.

U drevnom ambijentu najstarije hrvatske ka-tedrale koja datira s početka 9. stoljeća, smje-njivale su se melodije pasionske glazbene bašti-ne Novalje i staroslavenskih crkvenih skladbiuz brojne aplauze oduševljene publike.

Na početku koncerta nazočnima se obratiovoditelj klape Ante Dabo, izrazivši zadovoljstvoposjetom bokeljskim Hrvatima i upoznavanjemnjihove neobično bogate kulturne i povijesnebaštine, istaknuvši da svi pripadamo jednomehrvatskom biću.

Goste iz Novalje pozdravio je predsjednik Hr-

vatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore, g. Miro-slav Franović, uz nadu da će ovakvih prigodabiti i dalje.

Na kraju koncerta nazočnima se obratio imons. Ilija Janjić te zahvalio klapi na prelije-pom koncertu koji je, osim glazbeno-duhovnogkaraktera, imao i nacionalnu dimenziju u smi-slu potvrde kulturnog identiteta našeg narodakoji je itekako potreban uoči predstojećeg popi-sa stanovništva u Crnoj Gori. Pritom je sve pri-padnike hrvatske nacionalne manjine, kao ipripadnike drugih nacija, pozvao da slobodnoiskažu svoj identitet.

Na zajedničkoj večeri nakon koncerta, g. BožoVodopija, generalni konzul RH u Crnoj Gori,istaknuo je značaj ovakvih kulturnih događajaza Hrvate u Boki koji doprinosi povezivanju do-movinske i iseljene Hrvatske te osjećaju jedin-stva nacionalnog korpusa, što je od velike važ-nosti za hrvatsku manjinu u Boki.

KKLLAAPPAA NNAAVVAALLIIAA SS OOTTOOKKAA PPAAGGAA UU KKOOTTOORRSSKKOOJJ KKAATTEEDDRRAALLII

U subotu 19. ožujka 2011.godine klapa Navalia, napoziv Hrvatskoganacionalnog vijeća CrneGore, gostovala je u Kotorui održala koncertkorizmenih napjeva Novaljepod nazivom Dan vičere

Korizmeni koncert

14

UUSSKKRRSSNNAA PPOOSSLLAANNIICCAA MMOONNSS.. IILLIIJJEE JJAANNJJIIĆĆAA

Uskrsli Kristeučvrsti nam vjeru

Nada života imamjesta i u vašemsrcu, ona nijeumrla, nijepokopana.Nemojtezanemariti tajtračak nade kojivam pokazujeput k Onome kojivas može povestiu jedan sasvimnovi život.Nemojtepropustiti šansusvoga života.

Kristovo Uskrsnućeje, za sva vreme-na, kamen-teme-

ljac naše vjere, naševjerničke, životne opre-dijeljenosti. Zato je Apo-stol naroda – sv. Pavaorekao: „Uzaludna bi bi-la naša vjera da Kristnije uskrsnuo.“

Beznađe Velikog petkapretvorilo se u nadu živo-ta. U Djelima apostolskimčitamo: „Njega smakoše,

15

objesivši ga na drvo, Bogga uskrisi treći dan i dademu da se očituje, ne sve-mu narodu, nego svjedoci-ma od Boga predodređeni-ma – nama koji smo s nji-me zajedno jeli i pili, poštouskrsnu od mrtvih…“ (Dj10, 39-41). Ti svjedoci nje-gova uskrsnuća bili suapostoli, neke žene, onadva učenika koji su razo-čarani išli u Emaus, i pre-poznavši Isusa u lomljenjukruha, žurno se vratiše uJeruzalem da jave aposto-lima: „Zaista je Krist uskr-snuo!“ Čuli su ga i vidjelimnogi, bilo je tu i većihskupina ljudi. Svi su tiočevidci o kojima govoriSveto pismo temelj sigur-nosti naše vjere.

Obraćam se, dragi vjerni-ci, vama, koji ste osvojeniKristovom ljubavlju, kojiznate pobjeđivati Zloga,kojima je životno povjere-nje utemeljeno u Kristovukrižu i uskrsnuću. Obra-ćam se vama, dragi vjerni-ci, s pozivom da Mu osta-nete vjerni i da se u svomevjerničkom životu što višeoboružate protiv svih silni-ca što se danas u svijetuosjećaju, da ostanete čvr-sti u svojoj opredijeljenostiza Krista.

Obraćam se i vama, dra-gi prijatelji, koji ste polju-ljani u svome životnomuvjerenju, koji ste izgubilipovjerenje prema svakomčovjeku, prema svakojideologiji, prema svakojljudskoj zajednici, premasvakoj stranci u društvu,koji ste poljuljani u svombraku, koji ste osjetili teži-nu pada na skliskom tere-nu osobne i bračne čisto-će, koji ste izgubili povje-

renje i u institucije dru-štva, koji ste izgubili po-vjerenje i u samu Crkvu.Nemojte se obeshrabriti,ovi blagi dani Kristovepobjede, Kristova uskr-snuća mogu biti i vamapovod za vaše životne pob-jede, mogu biti vaša novakatarza okretanja premadobru, prema svjetlu, pre-ma Onome koji je rekao:„Ja sam svjetlo svijeta itko pođe za mnom nećehoditi u tami, u strahu, uživotnim nesigurnostima.“Budite svjesni da vasuskrsli Krist voli, jer On jezbog nas i našega spase-nja umro i uskrsnuo. Onnam stalno uzvikuje: „Nebojte se života, ne bojte senikakvog napora u stvara-nju novosti života, smjelokročite za mnom.“

Obraćam se i vama kojiste se potpuno udaljili odKrista, koji ste se udaljili iod Crkve, koji već godina-ma ne znate što znači DanGospodnji, koji se ne slu-žite sakramentima, kojinemate vremena za duho-vne vrednote, koji živite usvakodnevici svoga životau kojoj ste postali nemirnii duhovno bolesni. Nadaživota ima mjesta i u va-šem srcu, ona nije umrla,nije pokopana. Nemojtezanemariti taj tračak nadekoji vam pokazuje put kOnome koji vas može po-vesti u jedan sasvim noviživot. Sjetite se da je Kristtri puta pao pod težinomsvoga križa, ali je iznovaustajao i tako postao stal-ni primjer ustajanja onimakoji uvijek iznova padajuu svom životu. Nemojtepropustiti šansu svoga ži-vota. Nemojte mahnuti ru-

kom na riječi vaših prijate-lja vjernika koji iskrenoslave Uskrs i vama ga če-stitaju. Nakon te riječi mo-že uslijediti put obraćenjai ponovne stabilnosti vaše-ga duhovnog života.

Dajem vam poruku kojaje proistekla iz moga srcada bi današnji blagdanUskrsa mogao biti svimana učvršćenje, te ujedno ina preporod novog života.

Na blagdan Uskrsa mojemisli idu i do današnjihobitelji koje proživljavajusvoju Golgotu. Sveti otacBenedikt XVI. dolazi u lip-nju u Zagreb na Prvi kon-gres obitelji u RepubliciHrvatskoj pa i šire. Tusmo i mi uključeni. Svje-sni smo što sve današnjaobitelj proživljava, toliko jenepovjerenje među su-pružnicima da se svakačetvrta-peta obitelj rastav-lja, djeca ostaju nezaštiće-na. Ovdje mislim i na obi-telji koje ne sklapaju braki protive se Božjoj zapovi-jedi: „Rastite i množite se.“

Uskrs je blagdan povjere-nja, stabilnosti i svjetla zanaše obitelji. Uskrsli Kristželi unijeti svjetlo nade usrca ljudi. Uskrsli Kriste,učvrsti nam vjeru! UskrsliKriste, budi naša životnaradost! Uskrsli Kriste, na-stani se u našim obitelji-ma, u društvu u kojemuživimo, da po tvojoj prisut-nosti iz naše sredine išče-zne svako zlo koje otežavaživot pojedinca, život obi-telji i život današnjeg dru-štva.

Svima sretan Uskrs, a tusreću želim prenijeti i nasvu braću Istočnog obre-da.

† ILIJA, biskup

16

�Pejza� Boke ima u svojoj lje-poti ne�to ne�ovje�ansko, u du-binama, ali u sve njegove svjetlo-sti i sjenke treba uranjati dugo,pa�ljivo i ispitiva�ki, gotovo s po-bo�nom predano��u, da bismosepreporodili utiscima poslije ko-jih rije�i dobivaju drugi, vi�i smi-sao i ne�ovje�ansko postaje ljud-sko, jer se duh tajanstveno prija-teljuje s onim �to je uzvi�eno, a iprizori najtu�nije ljepote kriju diona�eg najtu�nijeg bi�a.�

Hrvatsko građansko društvoCrne Gore, kao vlasnik ovepostavke, nesebično je pomo-glo da u više gradova Republi-ke Hrvatske bude otvorena iz-ložba fotografija Boka – ne-kad i danas, čiji su autoriDario Musić, Miroslav Ulčar iStevan Kordić.

U organizaciji Društva Crno-goraca i prijatelja Crne GoreMontenegroZagreb i uz pomoćSavjeta za nacionalne manji-ne Republike Hrvatske, ta jeizložba 22. travnja 2010. godi-ne otvorena u galeriji Montene-grinau Crnogorskom domu uZagrebu. Brojne posjetiteljeizložbe pozdravio je predsjed-nik društva Montenegro, go-spodin Dušan Mišković, a sa-mu izložbu prigodnim je rije-čima otvorio predsjednik hr-vatske bratovštine Bokeljskamornarica809., dr. Josip Gju-rović.

U impresivnoj izložbi foto-grafija – koja nimalo slučajnonosi podnaslov Izgubljeniraj, a čije riječi imaju i poru-ku i pouku – uživali su i svioni koji su posjetili Crnogor-ski dom u Zagrebu do 6. svib-

nja 2010. godine.U katalogu izložbe, koji je

priredio tajnik Nacionalne za-jednice Crnogoraca Hrvatske,gospodin Danilo Ivezić, navo-de se i riječi Stevana Kordića,jednog od autora izložbe:�Fotografsku izlo�bu �Boka �

nekad i danas� sa�injavaju 33stare i 32 nove fotografije. Staresu nastale, uglavnom, na prela-sku izme�u XIX.i XX. stolje�a, anove tijekom jeseni 2008. godi-ne. Kad god je to bilo mogu�e,nove su fotografije napravljene sistih onih mjesta, s kojih su snim-ljene stare. Njihova je namjenadokumentirati sada�nje stanje, ane predstavljati umjetni�ki iskazautora. Dakle, �elja nam je bilaprikazati vam isti prostor, ali svremenskom razlikom od 100 go-

dina. U toj vremenskoj razlici Bo-ka i fotografija do�ivjele su mno-go promjena. Analognu tehnikustarih majstora: Laforesta, stari-jeg i mla�eg, Mandela, Stjep�evi-�a, Prevalia i Smodlake, krajemXX.stolje�a zamijenila je �digital-na revolucija�. Iako je do�lo dotehnolo�kih promjena, stara do-bra pravila kompozicije, kontra-sta, ritma, slaganja boja � ostalasu ista. U suvremenoj fotografijiona su tu, ili da ih po�tujete, ili daih svjesno kr�ite, sve u cilju stva-ranja �to upe�atljivije fotografije��

Navode se i riječi Frana Alfi-revića o Boki:�Krajevi kao i bi�a imaju du�u

kojom su nam bli�i ili dalji, ausred ove prirode, gdje nam se�ini da smo se vratili u prve dane

IIZZLLOOŽŽBBAA „„BBOOKKAA –– NNEEKKAADD II DDAANNAASS““ UU GGRRAADDOOVVIIMMAA HHRRVVAATTSSKKEE

Izgubljeni raj

17

zemlje, samo �ovjek koji �udi zanajdubljom samo�om mo�e dase osjeti potpuno blizak toj be-skrajnoj melankoliji.Mnogi su kao u snu vidjeli i po-

hodili ovo okovano more i bili za-divljeni veli�anstvom brda; nekiiskusni stranci putnici rekli su daje ovo najljep�i kraj na svijetu, alimnogi su uza sve divljenje oti�li sosje�ajem da je pejza� Boke ne-�ovje�an. Jer, ovo je irealna, vr-hovna samo�a, gdje priroda go-vori primarnom snagom stvarala-�kog duha, i ovamo treba da do-�e onaj tko ho�e da osjeti njezinupraiskonsku �isto�u ili mo�e davrati sebi mir koji je izgubio, ne-�to od svoje davne djetinje du�e.Tu�an je �ovjek, jer rijetko osje�apravi glas prirode, a njegova semalenkost vidi u tome �to je i pre-ve� nastojao da prirodu savlada,dopuni i poljep�a.Pejza� Boke ima u svojoj ljepo-

ti ne�to ne�ovje�ansko, u dubi-nama, ali u sve njegove svjetlostii sjenke treba uranjati dugo, pa-�ljivo i ispitiva�ki, gotovo s po-bo�nom predano��u, da bi smose preporodili utiscima poslije ko-jih rije�i dobivaju drugi, vi�i smi-sao i ne�ovje�ansko postaje ljud-sko, jer se duh tajanstveno prija-

teljuje s onim �to je uzvi�eno, a iprizori najtu�nije ljepote kriju diona�eg najtu�nijeg bi�a.�

Izložbu fotografija Boka � ne-kad i danasu Splitu je, u pro-storijama Zajednice

Crnogoraca Split, otvoriopredsjednik Zajednice, gospo-din Borivoje Stevović, a uokviru svečanog obilježavanjačetvrte godišnjice nezavisnostiCrne Gore, stečene na refe-rendumu 2006. godine. Sve-čanosti na kojoj se okupilošezdesetak Crnogoraca, Crno-gorki i prijatelja Crne Gore,

prisustvovali su i predstavniciBokeljske mornarice.

Pripadnici Nacionalne zajed-nice Crnogoraca Rijeka i nji-hovi gosti bili su u prilici po-gledati izložbu fotografija Boka� nekad i danasu prostorijamaZajednice u galeriji Montene-grinau Rijeci od 17. do 30. lip-nja 2010. godine.

S otvaranjaizložbe u Zagrebu

S izložbe u Splitu

18

Tradicionalni Tripundanski bal 5. veljače u hotelu Splendid,uz nastup VIS-a Amadeus i gostovanje pjevača Petra Graše sasvojim bendom.Nastup maskirane grupe Karampana iz Kotora u organizaciji

HGDCG-a na Dubrovnik karneval festu, 11. - 13. veljače.Tiskanje monografskog izdanja Pomorstvo Boke na slikama

marinista Bazija Ivankovi�a , promocija tijekom travnja u Koto-ru, zatim u Zagrebu, u organizaciji Bratov�tine Bokeljske morna-rice 809.Tiskanje monografskog izdanja Slikom kroz pro�lost - Boka ko-

torska i crnogorsko primorje na starim razglednicama 1890. - 1940.Promocija tijekom svibnja u Kotoru, Tivtu i Herceg Novom.Gostovanje HNK-a Zagreb s predstavom �aruga23. svibnja,

koja će se održati u dvorani Centra za kulturu u Kotoru.Snimanje emisije Lijepom na�om24. svibnja u sportskoj dvo-

rani u Tivtu.Svečana skupština Društva u hotelu Splendid, dana 18. lip-

nja.Izborna skupština Društva 25. lipnja u dvorani kina Boka i

izložbe u galeriji kina Boka - Retrospektiva rada Dru�tva 2001.- 2011.Posjeta djece iz škola Dubrovačko-neretvanske županije Bo-

ki i Cetinju tijekom rujna.Sudjelovanje na proslavi 20 godina rada Nacionalne zajed-

nice Crnogoraca Hrvatske i promocija izdanja Slikom kroz pro-�lost21. prosinca u Zagrebu.Večer jadranske pjesme od Kvarnera pa do Boke u koncert-

noj dvorani glazbene škole Vida Matjanpovodom Dana općineKotor, krajem studenog, uz nastup klapa iz Kotora i Dalma-cije.Tiskanje i promocija monografije Društva Deset godina gra-

dnje mostova povjerenja, suradnje i prijateljstva izme�u Crne Gore iHrvatske, uz prikazivanje dokumentarnog filma o Društvu uprosincu.Izložba 100 godina Duje Balavcai koncerta mandolinskog sa-

stava HGDCG-a povodom božićnih blagdana u prosincu.Tiskanje časopisa Hrvatski glasnik.

JUBILEJ hGDCG-a2001. – 2011.

PROGRAm mANIFESTACIJA

19

KKAARRNNEEVVAALLSSKKII DDAANNII UU SSVVJJEETTSSKKIIMM II EEUURROOPPSSKKIIMM MMEETTRROOPPOOLLAAMMAA MMAAŠŠKKAARRAA

Veljača - mjesecfešti, veselja i igreRaskoš, strast, misterij, zabava, igra…neodoljiva privlačnostkarnevala datira još iz mračnoga srednjeg vijeka. Ti daniživota pod maskama, kada je bilo dopušteno gotovo sve, bilisu jedinstvena prilika da se u moru zabrana ljudi potpunoopuste i predaju uživanjima, i to simbolično, 40 dana prijenajvećega kršćanskog blagdana - Uskrsa.

Karneval u Veneciji

20

Priredio: Tripo SCHUBERT

Povijest maskiranjaObičaji maskiranja stari su

gotovo koliko i ljudski rod, atradicija je vrlo živa i danas.Blagdan Bogojavljanja, Svetatri kralja, posljednji je dan bo-žićnog ciklusa. U starom Rimuu to su se doba godine održa-vale brojne svetkovine pod ma-skama - Saturnalije i Januar-ske kalende. Maškare su po-tom raspršene u vremenu kojeim je ostalo između Bogojavlja-nja i korizme. Neke od pogan-skih maski nisu se iskorijenileni do danas. U srednjem vijekuto je bio početak nove godine, auz taj je dan u mnogim europ-skim krajevima vezana i tradi-cija biranja jednodnevnih kra-ljeva, što je službeni početak

pokladnog razdoblja.Danas ne razmišljamo o prvo-

bitnom značenju karnevala ipokladnog maskiranja, ali onoje manje ili više prisutno u na-šoj blizini.

Za sam naziv karneval posto-ji nekoliko tumačenja - izvormu može biti u latinskome po-kladnom uzviku Carne vale,koji znači Zbogom,meso!ili odlatinskog carrus navalis, štoznači La�a na kolima, koja senekada vozila po srednjoj Eu-ropi u pokladnim povorkama.

Lik Karnevala u naše je kraje-ve stigao iz zapadnoeuropskihzemalja. Karneval je figura iz-rađena od slame, dronjaka islično, a uz njega su i određenilikovi, obično sudac, krvnik,branitelj i tužitelj, s primjere-nim grotesknim maskama. Natradiciji utvrđenom mjestu iz-vodi se dramatski prikaz suđe-

nje zlotvoru, koji se nakon togasve�ano utopi, objesi ili spaljuje.Ovaj običaj objašnjava se kaopobjeda nad zimom, nevolja-ma, oskudicom i svim ostalimnedaćama koje su utjelovljene iuništene u figuri Karnevala.

Karnevali u JužnojAmerici i Europi

Kad se kaže karneval, svi uvi-jek pomisle na Rio de Janeiro ina tisuće polugolih plesačicakoje se danonoćno izvijaju uritmu sambe. Brazil jest središ-te tradicionalnih festivala, kojise pretvara u najluđu zabavuna svijetu, kojem prisustvujenekoliko stotina tisuća sudio-nika. Veličanstven događaj tra-je službeno dva dana. Nesluž-beno, mnogo duže. Velika feštapočinje u ulici Bola Preta, gdje

Kapo i Kraljica kotorskog Karnevala

Kotorska vlastela u Dubrovniku

21

se sudionici tradicionalno pro-šeću igrajući uz zvuke himneRia Cidade Maravilosa. Velikeparade sambe održavaju se i udrugim gradovima Brazila, kaou Sao Paulu. U brazilskoj drža-vi Minas Gerais najpoznatijekarnevalske proslave su u po-vijesnim baroknim gradovimaOuro Preto, Mariana i Diaman-tina.

Južna Amerika je žarište ra-skoši, veselja i igre. U Urugva-ju su poznate parade u Monte-videu.

Međutim, jedan od najstarijihi najpoznatijih karnevala jest uVeneciji. Prvi službeni održanje 1268. godine. Buongiorno, sio-ra mascaračuvena je izreka ko-jom se pozdravljaju maske, arečenica je iz Mozartove opere,kojom je i on sam osobno daopotporu ovoj venecijanskoj tra-diciji. U to je vrijeme bila nor-

malna pojava da po gradu sre-ćete ljude koji šeću s maskamana licu. Pod maskama su bilisvi, i plemstvo i siromašniji slo-jevi, a maske su bile i ostalenajznačajniji zaštitni znak kar-nevala, sinonim za zavjere, pre-ljube i spletke. Najraskošnijikarnevali, uz izdašnu pomoćrepublike, priređivani su tije-kom 18. stoljeća.

Karnevalske fešte uKotoru

Ove godine je udruženju Fe-šta Komunitade Kotora sve išlona ruku, i vremenske prilike ikalendar, za razliku od prošlegodine kada su se karnevalskefešte održavale u vrijeme koriz-me i po lošem vremenu. Reda-le su se programom predviđeneaktivnosti od 18. do 27. veljače.

Karnevalske fešte otvorio je

kapo karnevala, Luka Knezoviću Centru za kulturu 18. velja-če, uz performans s mirisomminulih vremena i osvrtom napredratne brojeve satiričnog li-sta Karampana. Te je večeri prviput izabrana kraljica kotorskogkarnevala - Danijela Kampe,kojoj je kapo dodijelio lentukraljice. Oni će zajedno biti načelu karnevalske povorke.

Za one najmlađe organiziranje tradicionalni dječji masken-bal u Domu kulture u Škaljari-ma.

Prvi put poslije rata organizi-ran je bal pod maskama u tr-žnom centru Kamelija. Prije ra-ta, bal se organizirao u pozna-toj kavani Dojmi.

Tradicionalni kotorski ma-skenbal je i ove godine održanu hotelu Splendidu Bečićima,pored Budve, jer u Kotoru jošuvijek ne postoji adekvatnadvorana za tu namjenu.

Kruna karnevalskih fešta jetradicionalni kotorski Karnevalkoji je održan 27. veljače, posunčanom vremenu i uz pri-sutnost velikog broja građanaKotora i okolnih mjesta. U du-goj povorci bio je veliki broj ma-skiranih grupa, mažoretkinja,limena glazba i naravno Kar-neval, kojega su ove godine na-zvali Lorenco Fe�ta Absurdi�.Njega su prisutni ispratili naput bez povratka, na Maceo,gdje mu je suđeno za sva ne-djela tijekom protekle godine. Pre�identeSlamnog suda Ko-

munitade Kotorske, dr. FrankoFjakitis, uz prisutnost okrivlje-nog Lorenca Fešta Absurdića,javnog tužioca, dr. UmbrozaSpletkovića i branitelja, mr.Kurioza Odvjetnikovića, održaoje glavni pretres i nakon riječitužitelja i odbrane branitelja,proglasio Lorenca krivim za svanabrojena nedjela, bez pravažalbe. Kazna se obavila spalji-vanjem uz glazbu Marču Fune-bre.

Po završetku ovog spektakla,fešta se nastavila po pijacama ipjacetama Starog grada do ka-

Kotorska vlastela u Dubrovniku

22

sno u noć.U povodu karnevalskih fešta i

ove godine je izašla iz tiska Ka-rampana, satirični list - zrcalonaravi Boke�kijeh. U foliju broj53 ima svega po malo i o sva-kome po nešto: od prologa Ka-rampane,preko novosti iz Ko-munitadi, muljanskih i tivat-skih refula, peraških freškina,botunada radio Skale, iza kar-nevalskih kulisa, ispod škota ijedara, Karampana vam spje-gaje, poetskog kantuna, ćakulešoto voće, ultimih škerca, mu-drolija ispod batoća itd, nikonije pasao lišo.

Kotorani naDubrovnik karneval

festu Za kotorske maskirane grupe

već je postalo tradicionalno datijekom karnevalskih fešta po-sjećuju i druge gradove. Ove sugodine svoje �irade započeli po-sjetom Dubrovniku od 11. do13. veljače. Kao što je i bilo naj-avljeno od strane Dubrovnikkarneval festa (DKF), gosti dru-gog vikenda veljače u okviruove manifestacije upravo su bi-li Kotorani. Njihov nastup naDKF-u organiziralo je Hrvatskograđansko društvo Crne Gore,koje je od ove godine uspostavi-lo suradnju s organizatorimaDKF-a. Hodom po Stradunu,kotorski su karnevalisti poka-zali dubrovačkim gospođama igosparima te njihovim gostimakako se to radi kod nas, tj. ka-ko je nekada kotorska vlastela�iravalakotorskim pjacama ipjacetama. Prije svega, kostimirađeni od strane samih sudio-nika karnevalske grupe Karam-pana, u kojima su uložili punotruda, vremena i nadasve lju-bavi prema feštama, a za koto-rane se zna da žive od fešte dofešte. Ova dubrovačka feštaostat će u lijepom sjećanju, pri-je svega zbog dobrog druženja isuradnje s organizatorima Du-brovnik karneval festa. Karne-valske grupe iz Vela Luke i Se-

nja, također su se pokazali kaoodlični meštri od maškara. So-tobraćo s njima u gradskoj ka-vani, gdje je fešta potrajala dokasno u noć, u tvrđavi Revelin,te na Pilama, gdje su domaćinipripremili zajednički ručak,ostat će nezaboravno druženje.Ukratko, što bi kotorski svijetznao reći, bilo je lijepo u gradupod Srđom, uz jako dobru or-ganizaciju i još bolji provod idruženje.

U okviru DKF-a organiziranje i natječaj zabavne glazbe natemu karnevalskih pjesama.

Pobjednik prvog Dubrovnikkarneval festa je SebastijanVukosavić s pjesmom Karneva-li, odlučio je tako stručni žiri navelikom finalu festivala zaba-vne glazbe, koji se održavao usklopu jednomjesečne karne-valske manifestacije u organi-zaciji Udruge Dubrovnik Fest,a završio u subotu 5. ožujka uCulture Clubu Revelin.

Četrnaest finalista iz četirikvalifikacijske večeri izvelo jeautorske skladbe u borbi zapobjedničko mjesto. Stručni ži-

ri u sastavu: gitarist i produ-cent glazbenog progarma DKF-a prof. Ante Skaramuca, vodi-teljica i dirigent klapa i zborovaprof. Maja Marušić, novinar ipotpredsjednik HND-a LukoBrailo, radijski voditelj i glazbe-nik Nano Vlašić, splitski tek-stopisac Zvonimir Stipičić Miš,pod predsjedanjem umjetni-čkog direktora DKF-a, maestraĐela Jusića, poznatoga hrvat-skog i dubrovačkog skladate-lja, prvo je mjesto i nagradu zanajbolju interpretaciju dodijelioDubrovčaninu SebastijanuVukosaviću i pjesmi Karnevali.Glazbu i stihove napisao Boži-dar Božek, hrvatski skladateljiz Kanade, a nagradu - pozla-ćenu statuu, rad Steklarne Ro-gaška, pobjedniku je uručiogradonačelnik Dubrovnika An-dro Vlahušić. Drugo mjestopripalo je Vinku Brautoviću ipjesmi Najdra�a ma�karamoja,za koju je glazbu napisao AlanLasić, stihove Davor Mojaš iaranžman Zlatko

Vlahušić, dok je treće mjestoosvojila Paula Jusić i pjesma

Dubrovnik Karneval fest

23

Karneval, za koju stihove potpi-suje Nedo Zuban, a glazbu Đe-lo Jusić Jr. Na završnoj večeriFestivala u Revelinusu poredčetrnaest finalista glazbenogfestivala nastupile i atraktivnesamba plesačice, tiranski Me-tropolitan cirkus sa spektaku-larnim akrobatskim izvedba-ma, te orkestar i zbor iz Stru-mice s tradicionalnim make-donskim pjesmama. Pobjedni-cima Karnevalske regate kojaje bila održana 19. veljače, sve-čano su dodijeljeni pehari, a fe-stivalski after partynastavio sedo ranih jutarnjih sati u prepu-nom Revelinuuz popularnugrupu Magazin.

Dubrovnik karneval fest sve-čano je zatvoren na Stradunuoproštajnim mimohodom kar-nevalskih skupina Strumica izMakedonije, Pernik iz Bugar-ske, Ptuj iz Slovenije i akrobataMetropolitan cirkusa iz Tirane,a izvedena je i pobjednička fe-stivalska skladba.

Međunarodna glazbeno-kar-nevalska manifestacija Du-brovnik karneval fest je tijekom

pet karnevalskih vikenda, od 4.veljače do 6. ožujka, Dubrovča-nima i njihovim gostima pred-stavila preko tisuću karnevali-sta iz 21 grada iz 7 zemalja igotovo 300 glazbenika iz višezemalja. Na manifestaciji je pr-vi put uspješno sudjelovala inajstarija karnevalska skupinaKarampana iz Boke Kotorske,koja je s grupnom maskom Ko-torska vlastela, gledateljima zor-no dočarala život kotorske go-spode iz minulih vremena.

Kotorani na riječkomkarnevalu

Mesopusna tradicija u rije-čkom kraju datira još iz prapo-vijesti. Pojavom građanstva,Mesopust se interpretira i kaoKarneval, te postaje tradiciona-lan oblik zabave, opuštanja,reagiranja na život.

Karnevalski događaji gradaRijeke osebujan su spoj europ-skoga građanskog karnevala,prije svega venecijanskog i au-strijskog te elemenata folklora imitologije starih Slavena. Uro-

njen u stoljetnu tradiciju, Me-đunarodni riječki karneval za-dnjih je godina gradu Rijeci, re-giji i Hrvatskoj dao prepozna-tljiv događaj i dojmljiv happe-ningkojem se odazivaju mno-gobrojne maškare, organizira-ne karnevalske grupe, sudioni-ci, gledatelji i mediji, te mnogo-brojni uzvanici iz zemlje i ino-zemstva.

Na Riječkom je karnevalu ovegodine sudjelovalo čak 107grupa iz Rijeke, ostatka Hrvat-ske i bijelog svijeta, a u njimagotovo devet tisuća čudnovatihstvorenja, grad pod drevnim

Trsatom prve nedjelje mjese-ca ožujka učinili su središnjomtočkom karnevalskih i tomesličnih zbivanja od južne dosjeverne zemljine polutke.

Među zemljama u kojima se,izvan Brazila, održavaju najbo-lji karnevali našla se i Hrvat-ska, točnije karneval u Rijeci.Taj je izbor napravio Travel Ne-ws Gazette, a objavio Indepen-dent, te je uvršten među 5 naj-boljih.

Riječki je karneval poznat i poraskošnoj dječjoj festivalskojpovorki koja se ove godine odr-žala 26. veljače, dok je Među-narodna karnevalska povorkaKvarnerom prošla 6. ožujka.

Osim po zvončarima, Riječkije karneval poznat i po MeštruToniju i Kraljici karnevala, kojase odabire kao uvod u karne-valska zbivanja. Kraljicom kar-nevala postaje najšarmantnijaod nominiranih pripadnica ko-ja promovira karneval tijekomnjegova trajanja, a ove je godi-ne to Ines Martinić. Riječki jekarneval ove godine održan 28.put.

Suradnja udruge Fe�taiz Ko-tora i Riječkog karnevala trajeviše godina. Više maskiranihgrupa iz Rijeke gostuju na ljet-nome međunarodnom karne-valu u Kotoru, maskirane gru-pe iz Kotora na međunarod-nom zimskom karnevalu u Ri-jeci. Kotorski karneval Riječa-

Spaljivanje Karnevalau Kotoru

Piše:Vlasta MANDIĆ

Eee, finili su Mare bali! Izgle-da je sve pošlo šoto fondo.Ovakav kažin ti se može desitsamo u ovi naš inšenpijan i pomalo suludan Kotor. Svakosvakome kalumaje, rebumba-je,nebendaje, bruntulaje, can-caje, destregaje, štriga-je,nefermaje,fikaje,frnjokaje,inbrokaje, inbruljaje,inpjantaje,inpicaje, inkapelaje... je li vamdosta? Nije dosta!? Ma vidi tinjega .Oćete li još? Evo vam gajoš: kastigaje,žbatulaje, na-džontaje, paštroćaje... dosta,dosta, za svetoga Tripuna. Fi-nalmente da vam je dosta, amogla bi vam još špijegat.Amo sada lijepo isponova. Ovegodine 2011, kao i svake dosada, imala sam pune rukeposla. Nisam patisala jerbo jesve, što se pasane godine de-šavalo trebalo kontrolat, popi-sat, proštudirat i prezentatvam u ludu uru od Kotorskogkarnevala. U uru kad se svakaporkarija može otkrit i slobo-

dno vam se u facu fikat, a dase, u ti moment, ne ofendite,nego se valjate od smijeha,perfin, sve dok ne popišatemudante. Vazda se smijemoonome drugome, jerbo sebe nevidimo. Nije to lak posao. Odjutra do sutra bez ijednogašolda.Za šolde i nije velikašteta ali što se tiče parlatinestvari stoje drugačije. Možešparlat koliko oćeš, niko ništane abadaje, perke svako svenajbolje zna. Što je to, narodekotorski, svake godine sve višeproblema- ne mogu stizat. Li-jepo sam htjela dićI ruke odovoga moga posla. Deboto,moram priznat da nas je sva-ke godine, s ove druge bande,sve više, a s vaše bande svemanje. Teke smo se fino sviudružili, kao prava kotorskabraća te smo napravili NLOorganizaciju „Škuribanda“, paudruženi sve bolje vidimo imožemo vas sve bolje ošervat imuštrat, a i meni, sirotoj, jelakše. Tu su , pored mene Ka-ranpane i : Đuro coto, Tasija,Nane de la moda, Njunjo, Oki-jo, Mare Štramacera, Kate, Iv-ka, Marija, Đuro,Đorđeta, Đo-vanin, Tonko, Stefko, Atilijo isvi drugi meštri bez kojih ne bibilo ni karnevala ni masken-balaI. I ođe su svi đelozni nanas ali nam ne mogu ništa niriječani, ni dubrovčani, a bo-gami ni talijani. Gledamo do-lje, od vaše bande, sve je do-bro odilo. Svake godine ma-skenbali sve bolji, maškarajese i mlado i staro, perfin, i ma-škarane bebe u karocu. Bašsmo bili kontenti i činjeli smoroge našim konkurentina, snaše bande.Počelo se sa go-spodskim maskenbalima u

našu Dojmi kafanu. Svi na-muščani, intonani i kontentisu malo. Ali se regula znala!Muškardini u crna odijela ili ufrakove / ako je kome ostao ubajulu/ ,kolarina –leptirica ilikravata. Crne crevlje izluštra-ne ki cklo. Šinjore u toalete odbrokata, šantunga,tila, popeli-na. Maškare od salota, ele-gantne,koketne za učinjet ča-roliju, smantat svakoga mu-škardina koji im je zapeo zaoko, perfin i rođenoga muža.A mužika, taman koliko ti uvomože podnijet- da je čuješ i damožeš da pričaš i da se udva-raš ako te posreći. MeštarStevo sa kunpanijom , kadarastegne harmoniku, dok muoči brilaju, a brci se razmeću,gentilo se nakloni i krene ...tango argentino, bečki valceri,ingliš valceri od svake vrste,rumbe, sambe,polke, rašpe….Nema ti tu plesanja na gomi-lu, nego kršteno - muški uva-ti žensku, stisne je preko pa-sa pa dva napred, jedan na-zad. Zaokrene je preko ruke, itaman misliš odoše na pod, aon se izokrene kao toreador i uletu je obrne na drugu bandu-to ti je, jadan ne bio, tango pa-sionato- mortale. Malo po ma-lo počeo se maskenbal guštatsvima, pa je Dojmi postalamala. Brzo se napravio hotelFjord. Ma kako je to bio lijepihotel. Imao je, koliko mene pa-met veže, veliku jednu salu,pa drugu, pa veliki hol i može-te li zamisliti – noćni bar. Ba-lalo se na sve bande, uza ska-le, niza skale…Znam, znam,zadesio vas je zemljotres , đa-vo ga ponio. I od tada pa dodanas , kako vidim, nema seđe balat u uru od maskenba-

KKOOTTOORRSSKKEE BBOOTTUUNNAADDEE

“Skroji ti ga Đuro”

la. Svaki put sam davala ordi-ne – napravite hotel kakav me-rita prema Kotoru. Neka imaveliku, veliku salu đe će išem-pijani kotorski narod balat iludijat, a valjat će i za drugerabote. Neka ga škiciraju inđi-njeri , a ne političari!

Nijanci ni jednu ordinu meniste poslušali. Ili ste bezočninarod ili meškinasti. Kažem ja-ovo ti je moja bela Karampa-na uzaludan posao. Što bi sereklo “ skroji ti ga Đuro”. Sa-mo se vi smijte! Doklen se vismijete, od uha do uha, izra-sle su drače i jablani u parkod naše pokojne Slavije, a upark od našega famoznoga ba-nja sve su saližali jalovinom.Ni travka da nikne. Kuća odnaše maritime Jugooceanijeiz vanka je siva i izđanđana,iznutra mufa, paučina, špor-keca. A,brodovi?!?!?! Ni strvaim se nezna, kao da ih nikadanije ni bilo. A, imamo Bokeškumornaricu, nećeš đavola, od1200 godina- đe su oni,a ?!?!?Bože mi prosti, ‘ benti boke-ške jedrenjake, brodove , per-fin, sa svom posadom. Ma bašste me fotali. Druge krolamen-te vam neću ni pominjat, jerće mi se karta zastiđet. Još se

smijete, a ura je za plakat. Do-bro mi zbori šinjora Nane dela moda: Naši su ti prvi za ola-jat jedan drugoga. I to svojega,jer to ti je najveći gušt. Ako jestranijer nema gušta jer mune poznaješ pozadinu tj. fa-melju. Sabije ga u rupu damu se ni vrh nosa ne vidi. Dane može rešpirat, nego nekase davi, majku mu njegovu.Kada se treba isprsit svi bjež umišju rupu, ‘benti Karampa-nu. A možda sam i ja za svekriva? Puno sam vas razmazi-la,hm!?

Pina: Ane, što ti tata radi uspavaću. Sve nešto rebumba-je, varda, udara prozorima,mabaš čini veliki burikan.

Ane:Nemoj mi ništa zborit.Od kada smo pasali u Novugodina nešto mu je udarilo ušufit. Više nije isti.

Pina: A kako će biti isti, ja-dna ne bila, kada je pasao90g. Ufatila ga je skleroza.

Ana: Jes. Dođe mu momentkada ne zna što zbori i čini.Jedno jutro čim otvori oči po-čne udarat po kući sa bake-tom, kao da je Kapo od karne-vala. Drugo jutro evo ti ga sakartom i lapisom. Ja ga pitam:Đe ćeš? A on mi kaže: Kako

đe? Pazi što radiš i zboriš. Jasam Karampana i svršit ćeš ufolj, samo ako što zabrljaš.Treće jutro je sasvim bistar,kao da mu je 20godina. Takoga drži deset dana, pa ondaga ponovo ufati furija. Ili jeNapoleon ili Cezar, pefin sesjetio i Hanibala.

Pina: Vidi ti njega!? Bira veli-ke položaje i persone. Ima še-sta za rukovodeća mjesta. Nijeon toliko ni sklerotičan. Daznaš kada pričam s njim sva-ka mu je na mjesto.

Ana: Da ne čini ove makaka-de ne bi bilo problema….tata,dođi ! Napravila sam ti šug odnaranče, moraš popit mediži-nu. Došla je šjora Pina. Dođi!

Pina: Dobar dan šjor Đuro.A, kako ste mi? Eto vas komladić.

Đuro: Mučite šjora Pina! Nerugajte se samnom. Ja sambio u vaše godine, a ko znaočete li vi u moje!?

Pina: Nisam vas mislila ofen-dit. Nego čula se iz sobe velikabuka, kao da se nešto oburda-lo.

Đuro : Sve se po malo obur-daje, pa nije ni čudo da se ču-je buka.

Ana: Tata, evo popi još ove

Kafana Dojmi 1905.

dvije pilule, koje ti je doktorposlao.

Đuro: Neka ih on pije, ja ne-ću. Što on misli da sam ja lud.Kada ih popijem, padne mi ži-vot, sav se omlitavim i samo bikunjao. Sjedim inkrepit, kaooni iz Dobrote. Čini mi se da bibolje njemu pasali. Kada snjim pričam gleda u stranu, avrh nosa mu mrda.

Pina: Alamote malo učinjetpromaju. Ane, što ove godinenisi bila ni na jedan masken-bal?

Ane: Ja ti više nemam vre-mena za te ludece. Radim od 9do 5 popodne. Cijeli sam danna noge,a šef nas cijelo vrije-me drži pod oko. Nemam kadni marendat. Kada dođem do-ma već je mrak i onda letim pokući pripremam večeru i ru-čak za sutra. I to sve za miže-riju od solada. Život od kučka.

Pina: Zato ti i služe masken-bali da se malo razabereš , ja-dna ne bila. Ja sam ti bila nasve maskenbale u Kotor i vanKotora.

Ane: Đe van Kotora?Pina: Bome u hotel od 5 zvi-

jezdica “Splendid” u Budvi.Ane: I ti si odila u Budvu?Đuro: A, što ne bi odila. To

ti je otel nad otelima. Kadaakoštaš makinom, ispred ula-za od otela, sačeka te đovano-to sav đustan u crveno-zlatnurobu. Otvori ti vrata i odvedemakinu u garažu, a ti sa kom-panijom ulaziš kroz ringšpil

vrata. Kažu mi da se možešokrećat doklen te volja. Kadase tu izdivertiš ulaziš u carskesale, sve sija od luša i belece.Tavulini i kalijerge obučeni ubijelu robu sa velikim fjoketa-ma, kandelijeri lampaju- kaoza vrijeme Franja Josipa. Mili-na, tako mi kažu.

Ane: Tata, oklen ti to sveznaš. Pun si škeraca, a nije tevolja živjet,a? Svako jutro me

pita kada će ga Bog pozvat ugornje dvore, a vidi mi ti njega.

Đuro: Dok me ne pozove va-lja mrdat. Imam ja još za uči-njet neka posla.

Pina: Svaka vam je na mje-stu. Kao da ste bili tamo. Negočula sam da je pukla baketa.Maškarana komunitat se ra-spukla na dvije bande. U istunoć su napravili dva masken-bala, jedan u Budvu u “Splen-

did”-a, a drugi u Dobrotu, uMjesnu zajednicu. Svaka ban-da kaže da je bilo nezabora-vno.

Ane: Za pravo i reć, u Kotor inemaš hotela evo već 15 godi-na. Onda ti je svejedno činiš liga u Risan, Markov rt ili Bu-dvu. Čini se i da nam ne treba.Niko ništa i niti iko ikoga ištapita. Svi se sjete hotela kadadođe ura od maskenbala. Prijei potla nijanka – guc.

Đuro: Dosta više majku vamkomunističku. Sutra u 5 ura,poslije pižolota, zakazujemsjednicu Komiteta u magazinkod Zoreca sa jedinom tačkom- Bratstvo i jedinstvo narodakotorske komunitadi. Đe samja potrošio 50 godina muko-trpnog rada, da vas ujedinimu dobru i zlu? Sve ono što samvam napisao na početku ovogfolja sve je tačno i još bi treba-lo nađontat. Sutra svi na ra-port. I vas dvije... Uvjek si nammila bila domovino naša mila

Jugoslavijo, Jugoslavijo, jedandva, jedan dva....mi smo voj-ska Titova...ah,ah, nemam vi-še force.. baš mi se prispalo..

Pina: Što je ovo Ane moja?On ti je i dementan, a moždaima i Parkinsa?

Ane: Pa mi samo reci da mije lako sa njim. Ovo je novi lik-drug Tito.

Pina: A, možda se i pretvara,stari lisac!?!?!

“Ringišpil” vrata hotela Splendid

27

Pripremila: Marinela POPOVIĆ

U malome bokeljskom mje-stu Stoliv, nasuprot Perastu,već dugi niz godina, tijekomožujka i travnja, održava setradicionalna turističko-pro-motivna te kulturno-zabavnamanifestacija FEŠTA KAME-LIJA.

Održava se u slavu božan-ske cvjetnice kamelije, kojuje na ovim prostorima krajemXVIII. stoljeća, s putovanjapo Dalekom istoku, u znak

ljubavi i vjernosti svojoj dra-goj, donio jedan pomorskikapetan.

U jedinstvenom ambijentuovog dijela Bokokotorskogzaljeva - najljepšega prirod-nog amfiteatra na Meditera-nu, u specifičnoj mikroklimipodno brda Vrmac, danasbogato uspijeva kamelija -cvjetni simbol Kotora.

Bogat i autentičan programrealizirali su vrijedni entuzi-jasti iz MZ-a Stoliv i članoviUdruženja Kamelija, koje dje-luje još od 1919 godine, na

čelu sa Romeom Mihovićem,predsjednikom.

Fešta je počela umjetničkimmodnim performansom u tr-govačkom centru KamelijauKotoru, 18. ožujka, pod nazi-vom Korakom stotinu godi-na u okviru kojeg su mladimodni kreatori i stilisti prika-zali modne trendove i frizureod kraja XVIII. stoljeća do da-nas, uz adekvatnu glazbu to-ga vremena.

Poznata Izložba aranžma-na i radova od cvijeta ka-melije, koju svake godine

MMAANNIIFFEESSTTAACCIIJJAA PPOOSSVVEEĆĆEENNAA NNAAJJLLJJEEPPŠŠEEMMCCVVIIJJEETTUU BBOOKKOOKKOOTTOORRSSKKOOGG ZZAALLJJEEVVAA

U jedinstvenomambijentuBokokotorskogzaljeva –najljepšegaprirodnogamfiteatra naMediteranu, uspecifičnojmikroklimi, upodnožju brdaVrmac, danasbogato uspijevakamelija - cvjetnisimbol Kotora.

Božanski cvijet kamelije

28

pripremaju vrijedni uzgajiva-či kamelija u nekom od poz-natih izložbenih prostora Ko-tora ili drugih gradova CrneGore, ove godine je 25. ožuj-ka postavljena u prostorija-ma Istorijskog arhiva u Koto-ru. Izložbu je otvorila aka-demska slikarica, gđa TinaBulatović. Kreatore najboljeocijenjenih radova od stranestručnog žirija - Prijateljstvo,Kampanio sv. Marijei Kutija skamelijama, kao i sve ostaleradove, organizator je ade-kvatno nagradio.

U okviru središnje manife-stacije, 27. ožujka, na obaliStoliva, upriličeno je svečanootvaranje ovogodišnje Fe�tekamelija 2011. Feštu je ispredSekretarijata za kulturu idruštvene djelatnosti općineKotor otvorila gđa LjiljanaJovović.

Malim igrokazom, kojim sedočarao ambijent i ondašnjevrijeme kada je ovdje donese-na prva sadnica kamelije, za-počeo je bogat kulturno-umjetnički, zabavni i rekrea-tivni program uz sudjelova-nje izvođača i građana iz Ko-tora, Tivta i drugih krajevaCrne Gore.

Kako je kamelija, po preda-

nju, ovdje donesena iz Japa-na, organizator je s poseb-nim senzibilitetom odao po-štovanje stradalima u trage-

diji zemljotresa i tsunamijakoji su pogodili Japan. Crve-ni i bijeli baloni vinuli su seu nebo, noseći cvijet kameli-

Dolazak kapetana sa kamelijom

Bal kamelija

Centralna proslava u Stolivu

29

je.U Domu kulture Niko Bilafer,

za ovu prigodu, prenesena jeIzlo�ba aran�mana i radova odcvijeta kamelije, ranije postav-ljena u Kotoru. Ove su godineprezentirani likovni i literarniradovi najboljih učenikaosnovnih škola Drago Milovi�iz Tivta, Veljko Drobnjakovi�izRisna, Nikola �urkovi�iz Ra-danovića te Zavoda za rehabili-taciju djece s poreme�ajem slu-ha i govoraiz Kotora. Programsu upotpunili mladi glazbeni-ci i učenici glazbene škole Vi-da Matjaniz Kotora, etnoma-žoretkinje plesnog studijaModest i članice PodružniceBokeljske mornarice iz Tivta.Članovi planinarskih klubovaPestingradi Komovi predvodilisu organizirane grupe izletni-ka koji su pohodili GornjiStoliv i brdo Vrmac.

Uz mediteransku pjesmunove kotorske klape Grotta,koja se ovom prilikom premi-jerno predstavila javnosti,brojni posjetioci ove pučkefešte mogli su uživati u degu-staciji morskih specijaliteta -dagnji na buzaru i crnog vi-na.

Tradicionalni Bal kameli-ja, s izborom Dame kamelija,

ove se godine održao 2. tra-vnja u hotelu Vrmac na Mar-kovu rtu kod Kotora.

U večeri za pamćenje, pro-glašena je ovogodišnja Damakamelija - povjesničarkaumjetnosti i modna kreatori-ca, gđa Anastazija Mirano-vić. Vijencem od kamelijasimbolično je okrunjena odstrane gđe Milene Radojević,prošlogodišnje Dame kameli-ja.

Uz mediteranski ambijent,obogaćen brojnim cvjetovimai kreacijama od kamelija, or-ganizator je pripremio bogatkulturno-zabavni program ukojem su sudjelovali: plesnagrupa Bokeljske mornariceigrama iz Boke, operska pje-vačica prof. Aleksandra Do-briša te članovi plesne školeBuena vistaiz Kotora. Za ugo-dnu atmosferu i ples potrudi-la se naša poznata grupaMontenegro singers. To je bilaprigoda i za javnu dodjelunagrada i priznanja najboljimaranžerima i sudionicimaovogodišnjeg programa, vla-sniku najljepšeg cvjetnjakaove godine. Milanka Vranićdobitnica je nagrade za naj-ljepši cvjetnjak, a najboljimaranžmanom proglašeno je

Prijateljstvo, autora Matije Mi-hovića. Drugi jemjesto osvo-jio Kampanjio sv. Marije, auto-ra Darka Đurovića i MarkaMarkovića, a treće je mjestozauzeo aranžman Kutija od ka-melija, koji je pripremila knji-žara �ekspir.

Sretni dobitnici bogate lu-trije obogatit će svoj cvjetnjaksadnicama raznolikih i vri-jednih kamelija.

Koncert naših mladihglazbenih stvaralaca organi-zator tradicionalno svake go-dine realizira u suradnji saŠkolom za osnovno i srednjemuzičko obrazovanje. I ovegodine, 8. travnja, koncertnadvorana muzičke škole VidaMatjan- crkva sv.Duha, bit ćemjesto gdje će organizatorcvijetom kamelija poželjetiplodan i uspješan glazbeniput najboljim učenicima oveškole.

Manifestacija Fe�ta kamelijazavršava 1. svibnja natjeca-njem ribara drvenim barka-ma i jedriličarskom regatomu akvatoriju Stoliva, pod na-zivom Camelija Trophy.

Ova, po svom sadržaju, je-dinstvena manifestacija, me-dijski vrlo popraćena, dajeznačajan doprinos unapređe-

Bal kamelija Aranžman sa izložbe

30

Priredio Dario MUSIĆ

Višeminutnim vatrometomna stadionu Poljud, kojije praćen istodobnim va-

trometom iz svih splitskihgradskih četvrti, u ponoć 13.veljače 2011. označen je poče-tak glavnog obilježavanja ro-đendana Hajduka , koji je ute-meljen 13. veljače 1911. na po-ticaj skupine splitskih stude-nata, Fabijana Kaliterne, Luci-jana Stelle, Vjekoslava Ivani-

ševića i Ivana Šakića, koji su uto vrijeme studirali u Pragu idonijeli prvu nogometnu loptuuz Split. Na inicjativu Vladimi-ra Šora i profesora Josipa Ba-rača, klubu je dato ime HAJ-DUK, ime kojega do danas po-nosno nosi. U ono davno vrije-me s početka prošlog stoljeća,„balun“ je brzo osvojio Splića-ne. Na Krajevoj njivi (u split-skom žargonu ne kaže se kraljnego kraj), vježbalištu au-strougarske vojske, prostor uzstaru Gradsku plinaru, kasni-

je poznatom kao Stari plac,svakodnevno se vježbalo. Natako primitivnom igralištu ra-dilo se punih osam godina. Većod 1923. uslijedile su promje-ne koje se nastavljaju 1926. Pozavršetku Drugoga svjetskograta 1949., započeti su poza-mašni radovi na preuređenjuStarog placa. Deset godina ka-snije, pjeskoviti teren zamije-njen je travom i sagrađene sumontažne tribine. U ovom je iz-gledu Stari plac ostao sve do1979. godine. Na tom proslav-

ljenom igralištu nicale su broj-ne generacije vrsnih nogometa-ša, odigrane mnoge nezabora-vne utakmice i proslavljani ve-liki trijumfi splitskog prvoliga-ša, pisana bogata povijest kojaće trajno nadahnjivati sve ge-neracije igrača i prijatelja Bije-lih.

Prva službena utakmica odi-grana je protiv lokalnog Calcijapobjedom od 9:0. Prvi pogodakza Hajduk postigao je ŠimeRaunig i to, kako kaže priča, ko-ljenom. Od povijesne 1911. i pr-

ve utakmice protiv Calcija dodanašnjih dana, pet je „zlatnihgeneracija“ izrastalo na Staromplacu i Poljudu. Godine 1912.Hajduk je odigrao svoje prvo go-stovanje i to u Zagrebu protivnogometnog kluba HAŠK i izgu-bio 3:2. Broj susreta koje je Haj-duk igrao u to vrijeme nisu sa-mo povećavali snagu kluba ne-go i financijsku stabilnost. Go-dine 1923. Hajduk je prvi putigrao u ligi Kraljevine Jugoslavi-je, ali bez većeg uspjeha. U or-ganizaciji gradskih vlasti, Haj-duk je otišao u Sjevernu Afrikugdje je klub postigao svoj prviveliki rezultat i stekao svjetskureputaciju. Na ovoj turneji Haj-duk je dobio svoj prvi međuna-rodni susret (Hajduk - Marseille3:2). Niti jedan drugi događajnije mogao privući toliku pozor-nost građana Splita kao što jebio ovaj veliki uspjeh njihovakluba. Skoro cijeli Split se togadana našao u gradskoj luci saželjom da pozdravi igrače Haj-duka na njihovu povratku kući.Susreti Hajduka i sve stvari ve-zane za klub predstavljale suglavnu temu za razgovor svihgrađana u gotovo svakom kutkugrada.

U 1924. godini cijela postavaHajduka, osim golmana koji jebio Talijan, igrala je za naciona-lni tim. Zahvaljujući velikim re-zultatima zabilježenim u doma-ćim i međunarodnim susretima,Hajduk je postao inspiracija za

mnoge autore, naročito pjevače.Ipak najpoznatija skladba oHajduku je Kraljica baluna -opereta koju je napisao Ivo Ti-jardović u čast 15. obljetniceHajduka. U 1927. godini Haj-duk je osvojio svoju prvu šam-pionsku krunu, 1929. drugu.Godine 1931. Hajduk je posjetioSjedinjene Američke Države uokviru proslave 20. godišnjiceosnutka kluba. U 1941. godiniHajduk je osvojio i prvenstvoBanovine Hrvatske. TijekomDrugoga svjetskog rata svi Haj-dukovi igrači igrali su za Jugo-slavenski tim protiv saveznika.

Poslije Drugoga svjetskog rataHajduk je nastavio igrati u Ju-goslavenskom prvenstvu i ku-pu. Godine 1946. Hajduk jeosvojio Prvenstvo Hrvatske.Hajduk je 1948. - 1949. posjetioAustraliju i tako postao prviklub iz Jugoslavije koji je igraona svim kontinentima. Godine1950. Hajduk je osvojio prven-stvo Jugoslavije bez izgubljenogsusreta. Niti jedan klub nijeuspio postići takav rezultat. Pri-ča o Hajduku i njegovim velikimpobjedama nije potpuna bezTORCIDE. Teško je uopće priča-ti o nogometnom klubu, a bezspomena na njegove navijače.Ali priča o navijačima Hajdukai njihovu bodrenju mogla bitrajati danima. Torcida je navi-jačka skupina Hajduka (nazva-na po brazilskim navijačima)osnovana 1950. uoči nogome-

NNOOGGOOMMEETTNNII KKLLUUBB HHAAJJDDUUKK PPROSLAVIO STOTI ROĐENDAN

hajduk živi vječnoHAJDUK JE PUNO VIŠEOD NOGOMETNOGKLUBA, ZA HAJDUK SEŽIVI, A NE SAMONAVIJA. HAJDUK JEEMOCIJA, LJUBAV ISTRAST A NE SAMONOGOMETNA IGRA. ZAHAJDUK NAVIJAJU SVEOBITELJSKEGENERACIJE I DRŽE TULJUBAV KAO SVETINJU.

HAJDUK JE PUNO VIŠEOD NOGOMETNOGKLUBA, ZA HAJDUK SEŽIVI, A NE SAMONAVIJA. HAJDUK JEEMOCIJA, LJUBAV ISTRAST A NE SAMONOGOMETNA IGRA. ZAHAJDUK NAVIJAJU SVEOBITELJSKEGENERACIJE I DRŽE TULJUBAV KAO SVETINJU.

31

Priredio Dario MUSIĆ

Višeminutnim vatrometomna stadionu Poljud, kojije praćen istodobnim va-

trometom iz svih splitskihgradskih četvrti, u ponoć 13.veljače 2011. označen je poče-tak glavnog obilježavanja ro-đendana Hajduka , koji je ute-meljen 13. veljače 1911. na po-ticaj skupine splitskih stude-nata, Fabijana Kaliterne, Luci-jana Stelle, Vjekoslava Ivani-

ševića i Ivana Šakića, koji su uto vrijeme studirali u Pragu idonijeli prvu nogometnu loptuuz Split. Na inicjativu Vladimi-ra Šora i profesora Josipa Ba-rača, klubu je dato ime HAJ-DUK, ime kojega do danas po-nosno nosi. U ono davno vrije-me s početka prošlog stoljeća,„balun“ je brzo osvojio Splića-ne. Na Krajevoj njivi (u split-skom žargonu ne kaže se kraljnego kraj), vježbalištu au-strougarske vojske, prostor uzstaru Gradsku plinaru, kasni-

je poznatom kao Stari plac,svakodnevno se vježbalo. Natako primitivnom igralištu ra-dilo se punih osam godina. Većod 1923. uslijedile su promje-ne koje se nastavljaju 1926. Pozavršetku Drugoga svjetskograta 1949., započeti su poza-mašni radovi na preuređenjuStarog placa. Deset godina ka-snije, pjeskoviti teren zamije-njen je travom i sagrađene sumontažne tribine. U ovom je iz-gledu Stari plac ostao sve do1979. godine. Na tom proslav-

ljenom igralištu nicale su broj-ne generacije vrsnih nogometa-ša, odigrane mnoge nezabora-vne utakmice i proslavljani ve-liki trijumfi splitskog prvoliga-ša, pisana bogata povijest kojaće trajno nadahnjivati sve ge-neracije igrača i prijatelja Bije-lih.

Prva službena utakmica odi-grana je protiv lokalnog Calcijapobjedom od 9:0. Prvi pogodakza Hajduk postigao je ŠimeRaunig i to, kako kaže priča, ko-ljenom. Od povijesne 1911. i pr-

ve utakmice protiv Calcija dodanašnjih dana, pet je „zlatnihgeneracija“ izrastalo na Staromplacu i Poljudu. Godine 1912.Hajduk je odigrao svoje prvo go-stovanje i to u Zagrebu protivnogometnog kluba HAŠK i izgu-bio 3:2. Broj susreta koje je Haj-duk igrao u to vrijeme nisu sa-mo povećavali snagu kluba ne-go i financijsku stabilnost. Go-dine 1923. Hajduk je prvi putigrao u ligi Kraljevine Jugoslavi-je, ali bez većeg uspjeha. U or-ganizaciji gradskih vlasti, Haj-duk je otišao u Sjevernu Afrikugdje je klub postigao svoj prviveliki rezultat i stekao svjetskureputaciju. Na ovoj turneji Haj-duk je dobio svoj prvi međuna-rodni susret (Hajduk - Marseille3:2). Niti jedan drugi događajnije mogao privući toliku pozor-nost građana Splita kao što jebio ovaj veliki uspjeh njihovakluba. Skoro cijeli Split se togadana našao u gradskoj luci saželjom da pozdravi igrače Haj-duka na njihovu povratku kući.Susreti Hajduka i sve stvari ve-zane za klub predstavljale suglavnu temu za razgovor svihgrađana u gotovo svakom kutkugrada.

U 1924. godini cijela postavaHajduka, osim golmana koji jebio Talijan, igrala je za naciona-lni tim. Zahvaljujući velikim re-zultatima zabilježenim u doma-ćim i međunarodnim susretima,Hajduk je postao inspiracija za

mnoge autore, naročito pjevače.Ipak najpoznatija skladba oHajduku je Kraljica baluna -opereta koju je napisao Ivo Ti-jardović u čast 15. obljetniceHajduka. U 1927. godini Haj-duk je osvojio svoju prvu šam-pionsku krunu, 1929. drugu.Godine 1931. Hajduk je posjetioSjedinjene Američke Države uokviru proslave 20. godišnjiceosnutka kluba. U 1941. godiniHajduk je osvojio i prvenstvoBanovine Hrvatske. TijekomDrugoga svjetskog rata svi Haj-dukovi igrači igrali su za Jugo-slavenski tim protiv saveznika.

Poslije Drugoga svjetskog rataHajduk je nastavio igrati u Ju-goslavenskom prvenstvu i ku-pu. Godine 1946. Hajduk jeosvojio Prvenstvo Hrvatske.Hajduk je 1948. - 1949. posjetioAustraliju i tako postao prviklub iz Jugoslavije koji je igraona svim kontinentima. Godine1950. Hajduk je osvojio prven-stvo Jugoslavije bez izgubljenogsusreta. Niti jedan klub nijeuspio postići takav rezultat. Pri-ča o Hajduku i njegovim velikimpobjedama nije potpuna bezTORCIDE. Teško je uopće priča-ti o nogometnom klubu, a bezspomena na njegove navijače.Ali priča o navijačima Hajdukai njihovu bodrenju mogla bitrajati danima. Torcida je navi-jačka skupina Hajduka (nazva-na po brazilskim navijačima)osnovana 1950. uoči nogome-

NOGOMETNI KLUB HAJDUK PPRROOSSLLAAVVIIOO SSTTOOTTII RROOĐĐEENNDDAANN

hajduk živi vječno

32

tne utakmice s CrvenomZvezdom. Splitski studentipredvođeni Vjenceslavom Žu-velom, koji su studirali u Za-grebu, željeli su napraviti do-tada neviđen spektakl kakobi pomogli svojim ljubimcimai u tome su uspjeli. Hajduk je29. listopada 1950. pobijedioZvezdu rezultatom 2:1, pobje-donosnim zgoditkom legen-darnog igrača Hajduka, BožeBrokete. Slavlje je bilo neopi-sivo. Te je sezone momčadHajduka osvojila prvenstvobez ijednog poraza, što je dodanas ostao nenadmašeni re-kord. TORCIDA nije organiza-cija koja djeluje samo u Spli-tu nego i u svim dijelovima Li-jepe naše, ali i u mnogimgradovima svijeta. Hajduk,usporedo s Torcidom, ima iklubove navijača u cijeloj dr-žavi i van nje.

Svoju šestu titulu prvakaosvojio je 1952. godine. Izme-đu 1954. i 1966. Hajduk nijepostigao veći rezultat u pr-venstvu. Odigrao je 3 finalaKupa, ali nijedan nije osvojio.U sezoni 1966./1967. Hajdukje napokon osvojio Jugosla-venski kup i dodao ga u svojuzbirku trofeja. Ovo je bila i pr-va sezona u kojoj je Hajdukigrao u Kupu UEFA-e. Od1970. do 1980. godine bilo jerazdoblje zlatne generacijeHajdukovih igrača. Ta gene-racija je napravila najbolje re-zultate u povijesti kluba. Uovom je razdoblju Hajduk biovrlo uspješan u europskimnatjecanjima. Najveći je us-pjeh postigao 1972. - 1973.kad je došao do polufinalaKupa pobjednika kupova.

Godine 1979. Hajduk sepreselio na novi stadion Po-ljud. Između 1980. i 1991.Hadjuk je osvojio još 3 nacio-nalna kupa (1984., 1987. i1991). Hajduk je ponovio svojnajveći europski uspjeh i po-novo je igrao u polufinalu Ku-pa UEFA-e u sezoni1983./1984. Hajduk je osvo-

jio svoju prvu titulu prvaka uHrvatskoj 1992. Titula je bilavrlo važna, jer je to bilo prvoprvenstvo u Republici Hrvat-skoj. 1992./1993. Hajduk jeosvojio Hrvatski kup, a1993./1994. i titulu prvaka.Kao nacionalni prvak ili pob-jednik Kupa, Hajdukovi igračisu osvojili i Superkup (1992.,1993. i 1994). U sezoni1994./1995. Hajduk je osvo-jio i Državno prvenstvo i Kup,pa automatski time i Super-kup. Nakon toga je nastupiomalo duži post kad smo kodtrofeja, jer je vladao drugiklub u Hrvatskoj, a to je bioDinamo. Unatoč Dinamovojnadmoći, Hajduk je uspioosvojiti Kup 2000. godine, dabi ipak 2000./2001. osvojio idugo očekivano Prvenstvo.Taj se događaj čekao dugihšest godina i napokon se do-čekao. Proslava je bila neza-pamćena s čak 150 000 ljudikoji su slavili na Rivi... Drža-vno je prvenstvo osvojio u se-zonama 2003./2004. i2004./2005.

Pet godina bez trofeja Haj-duk je prekinuo osvajanjemkupa Hrvatske u svibnju2010. godine, petog kupa, pr-vog nakon 2003.

Iz brojnih generacija Hajdu-ka iznjedrila su četvorica naj-boljih trenera u povijesti: Lu-ka Kaliterna, Slavko Luštica,Tomislav Ivić i Ivan Katalinićkao najtrofejniji, a jednakotako kao najbolji predsjednikkluba bio je Tito Kirigin, u či-jem su se društvu našli i Na-dan Vidošević i Branko Grgićzbog velikih uspjeha i brojaosvojenih trofeja kluba u nji-hovu mandatu.

Najviše europskih utakmicau dresu Hajduka odigrao jeVedran Rožić, čak 49, dok jenajbolji strijelac Zlatko Vujo-vić, s 19 postignutih golova.

S ponosom se slavi 17 tituladržavnog prvaka osvojenih utih prvih 100 godina, 14 titu-la osvajača Kupa, slavne ge-

neracije kluba s istim pono-som slave prvi gol kojeg je zaHajduk 1911. godine postigaoŠime Rauning pa do svih onih729 golova najboljeg strijelcau velikoj povijesti kluba Fra-ne Matošića ujedno i rekorde-ra po broju nastupa za Haj-duk sa 739 utakmica na koji-ma je ulazio u igru za voljeniHajduk.

Zvao se Božidar Soldo ilibarba Soldo, kako su ga zva-le brojne generacije igrača,maser Hajduka, sastavni jedio ove priče o stotoj obljetni-ci Hajduka. Bio je najomilje-niji čovjek kojeg je Hajdukikad imao. Došao je u Hajduk1935. i živio s Hajdukom i zaHajduk do svoje smrti 1983.Bio je dobri duh Hajduka.

33

Torcida je Hajduku za ro-đendan priredila veličanstve-nu proslavu. U Dubrovniku jeorganizirala karosel automo-bilima po gradu, mimohodStradunom te neviđenu ba-kljadu na zidinama kojom suosvijetlili cijeli stari grad s ne-koliko stotina bengalki. Naulazu u Skradin, u čast Haj-duka sadile su se mladice

maslina. I na kninskoj tvrđa-vi priređena je bakljada... nijeslavio samo Split, Dalmacija iHrvatska, nego cijeli svijet, odPunta Arenasa u Čileu pa svedo Australije, svugdje gdjeima naših ljudi kojima srcekuca za Hajduk. Torcida jeproslavila stoti rođendan Haj-duka u Pragu, u pivnici Flek,tamo gdje je sve nekoć davno

počelo.Ovakve proslave rođendana

nekog kluba u Hrvatskoj jošnije bilo, a navijači „Bilih“ ćereći da tako skoro ni neće bi-ti. Utakmica protiv Slavije izPraga na Poljudu je obilježila100. rođendan Hajduka. Uspektakularnoj atmosferi pre-punog Poljuda, Slavija je sla-vila rezultatom 2:0.

Zašto je Hajduk jedan i je-dinstven? Hajduk ima sto go-dina; Hajduk nikad nije ispaoiz Prve lige; Hajduk je oduvi-jek nosio isto ime; Hajduk jeostao vjeran svojem gradu ipuku; Hajduk je proživio raz-ne režime: Austro-Ugarsku,kraljevinu Jugoslaviju, tali-jansku okupaciju, NDH, Tito-vu Jugoslaviju i dočekao svo-

ju Hrvatsku; Hajduku je po-svećena opereta “Kraljica lop-te” i TV serijal “Velo misto”,također stotinjak pjesama;Hajduk ima najvatrenije inajodanije navijače; Hajdukje jedini u Hrvatskoj postaoprvak bez izgubljene utakmi-ce (1950.); Hajduk ima naj-ljepši stadion u ovom dijeluEurope; Hajduk je prvi od na-ših klubova igrao na svimkontinentima… Hajduk je ubivšoj Jugoslaviji jedini osvo-jio uzastopno pet kupova…Moglo bi se još nabrajati, iz-nositi stotinu detalja iz burneprošlosti splitskog kluba, alije najbitnije da je rijetko kojiklub u svijetu toliko srastaosa svojom sredinom, ali i daje Hajduk udario Splitu ko-zmopolitski timbar više od bi-lo koje druge aktivnosti.

To je Hajduk, klub za kojise živi, za koji su svi sprem-ni dati „i dušu i tilo“. Pose-ban klub zaslužuje i pose-bnu feštu, zato će se pro-slava 100 godina Hajdukadugo pamtiti.

Prvi put u Crnoj Gori, na-kon raspada SFRJ, gostovaoje nogometni klub Hajduk.Dana 16.6. 2007. u organiza-ciji Hrvatskoga građanskogdruštva Crne Gore iz Kotora,FK „Bokelj“ , uz pomoć župeSv. Matej, a pod pokrovitelj-stvom Grada Splita (voditelji-ce HMI-e Branke Bezić Filipo-vić) i Ina-e Crna Gora. Nagradskom stadionu u Kotoruu prisustvu tisuću gledatelja,ljubitelja Hajduka, igrala seutakmica veterana Bokelja iHajduka. Meč je bio revijal-nog karaktera, ali dolazak ve-terana Bilih imao je sociolo-ške, kulturološke i političkekonotacije. Torcida je prosla-vila stoti rođendan Hajduka uPragu, u pivnici Flek, tamogdje je sve nekoć davno poče-lo.

HAJDUČE - SRETAN TI100-ti ROĐENDAN !!!!

Osnivači Hajduka

&

34

Piše: Željko HOLJEVAC

Hrvatska matica ise-ljenika osnovana je12. veljače 1951.

pod nazivom Matica iselje-nika Hrvatske kao kultur-no-prosvjetno društvo sazadaćom održavanja kul-turnih veza između iselje-ništva i domovine

U Zagrebu je održana 12.veljače 1951. osnivačkaskupština Matice iseljenikaHrvatske (MIH), koja danasnosi ime Hrvatska maticaiseljenika. Za prvog pred-sjednika Matice izabran jedr. Zlatan Sremec iz Gradiš-ta pokraj Županje, a potkraj1951. pokrenut je časopisMatica, koji izlazi kao mjeseč-nik već 60 godina.

Povijest hrvatskoga narodaneodvojiva je od povijesti ise-ljavanja s prostora koje suHrvati naselili u sedmomstoljeću. Tijekom posljednjih

pola tisućljeća bilo je nekoli-ko velikih iseljeničkih valova.Već sredinom 16. stoljeća se-lidba hrvatskoga stanovni-štva pred prodorom Osman-lija prema današnjemu au-strijskom Gradišću i drugimodredištima zadobila je ma-sovne razmjere. Drugi velikival iseljavanja dogodio sepotkraj 19. stoljeća i počet-kom 20., kada je porast sta-novništva u hrvatskim zem-ljama bio brži od gospodar-skog i društvenog preobraža-ja, zbog čega se mnogobrojnaradna snaga samo djelomi-čno mogla zaposliti u svomezavičaju. U potrazi za boljimživotom mnogi Hrvati suodlazili u prekomorske zem-lje, osobito u obje Amerike iAustraliju, zatim u JužnuAfriku, na Novi Zeland i dru-gdje. Odlazili su „privreme-no“ i na „zaradu“, a zapravosu mnogi u svijetu ostalitrajno. Treći veliki iseljeničkival zabilježen je u drugoj po-

lovici 20. stoljeća. U to je vri-jeme veliki broj Hrvata napu-stio domovinu i otišao u za-padnu Europu, uglavnom uZapadnu Njemačku, na tzv.privremeni rad. Do usposta-ve samostalne Hrvatske u

godinahrvatskematiceiseljenika60

Zgrada HMI u Zagrebu

35

Domovinskom ratu na poče-tku 1990-ih godina u svijetuje postojalo i mnogobrojnohrvatsko političko iseljeni-štvo koje se sustavno opiralopolustoljetnoj komunističkojvladavini u domovini.

Matica iseljenika Hrvatskeosnovana je kao kulturno-prosvjetno društvo sa zada-ćom održavanja kulturnihveza između iseljeništva i do-movine.

Izbijanje dugotrajne gospo-

darske krize poslije Titovesmrti i popuštanje političkestege u drugoj polovici 1980-ih godina najavili su noveperspektive i za MIH. Sve vi-še se javno govorilo i pisalo otome da iseljeništvo i domo-vina imaju zajednički znan-stveni i umjetnički interes,da postoji pisana riječ i izvankruga domovinske knjiže-vnosti, da je budućnost su-radnje s iseljenicima u brzoji živoj društvenoj komunika-ciji i slično. Posljednjih godi-na socijalističke Hrvatskedošlo je i do integracije Cen-tra za istraživanje migracija inarodnosti iz 1984. i Zavodaza migracije i narodnosti priMIH-u u Institut za migracijei narodnosti, koji pod timimenom postoji od 1987. idanas izdaje znanstveni ča-sopis Migracijske i etni�ke te-me .

Državno osamostaljenje Re-publike Hrvatske na početku1990-ih godina nije samo

Nikola Jelinčić sa djelatnicima HMI

36

omogućilo promjenu imenaMatice iseljenika Hrvatske usadašnju Hrvatsku maticuiseljenika (HMI), nego je po-lustoljetnoj Matici otvoriloput prema svim aspektimasuradnje s hrvatskim iselje-ništvom i hrvatskim manji-nama u Europi i svijetu. Za-konom o HMI-ju od 28. pro-sinca 1990. i Statutom HMI-ja od 6. veljače 1992. uređen

je Matičin djelokrug. Maticaizdaje časopise, knjige i dru-ga sredstva informiranja ikomuniciranja. Ona organi-zira posjete iseljenika i pri-padnika hrvatskih etničkihgrupa te njihovih potomaka ičlanova njihovih obitelji do-movini, zatim posjete iselje-nicima, iseljeničkim organi-zacijama i hrvatskim etni-čkim grupama. U organizaci-ji HMI-ja mogu se održavatikulturne, umjetničke i šport-ske priredbe značajne za ise-ljenike, pripadnike hrvatskih

etničkih grupa i radnike naradu u inozemstvu te njihovepotomke i članove njihovihobitelji. Matica je ovlaštenanabavljati nošnje i druge ma-terijale važne za očuvanjenacionalnoga identiteta. Onamože organizirati ekskurzijei priređivati znanstvena,stručna i popularna preda-vanja za iseljenike, pripadni-ke hrvatskih etničkih grupa i

radnike na radu u inozem-stvu, te njihove potomke ičlanove njihovih obitelji, opitanjima značajnim za ise-ljeništvo i hrvatske etničkegrupe.

Hrvatsku maticu iseljenikadanas vodi ravnatelj u sura-dnji s Upravnim odboromkoji ima predsjednika i četiričlana. U posljednjih 20 godi-na na čelu HMI-ja nalazile suse sljedeće osobe: Boris Ma-runa (1990. - 1992.), VinkoNikolić (1992. - 1993.), AnteBeljo (1993. - 2000.), Boris

Maruna (2000. - 2003.), Ni-kola Jelinčić (2003. - 2006.),Katarina Fuček (2006. -2008.), Danira Bilić (2008. -2009.) i Katarina Fuček (od

2009.). HMI ima osamustrojbenih jedinica: Odjelza kulturu s Odsjekom za hr-vatske manjine, Odjel zaškolstvo, znanost i šport,Odjel za nakladništvo, Infor-macijski odjel za iseljeništvo,Odsjek za iseljeničke bašti-ne, Odjel za marketing i pro-mociju, Odjel za pravne i op-će poslove i Odjel za financij-ske poslove.

Povezujući domovinsku iiseljenu Hrvatsku, HMI izda-je mjesečnik Maticui godiš-njak Hrvatski iseljeni�ki zbor-nik, organizira događaje po-put Tjedna hrvatskih manji-na i ljetnih škola hrvatskogajezika i kulture, priređujespecifične folklorne, šport-ske, informativne, umjetni-čke i druge programe nami-jenjene iseljeništvu i hrvat-skim manjinama, prikupljagrađu za budući Muzej hr-vatskoga iseljeništva u Za-grebu i obavlja srodne poslo-ve, a ima podružnice u Du-brovniku, Splitu, Puli, Rijeci,Zadru i Vukovaru.

Hrvatsko građansko dru-štvo Crne Gore je odmahnakon svog osnutka u pro-sincu 2001. godine usposta-vilo kontakt sa HMI i posje-tom tadašnjem ravnateljuBorisu Maruni, poznatomhrvatskom pjesniku, uspo-stavilo suradnju, koja seveoma uspješno odvija dodanašnjih dana a posebnosa odjelima u Splitu, Du-brovniku, Rijeci i Puli.Uvjek će se pamtiti veličan-stvena prezentacija kultur-nog naslijeđa Boke kotorskekoje je naše društvo prezen-tiralo u Zagrebu 2003. godi-ne u okviru Tjedna hrvata izCrne Gore.

37

38

PišeNila Miličić VUKOSAVIĆ

Uz nazočnost grado-načelnika Dubrovni-ka Andra Vlahušića,

generalnog konzula Hrvat-ske u Crnoj Gori Bože Vo-dopije, gospodarstvenikate kulturnih i javnih rad-nika iz zemalja učesnika,Sajam je svečano otvorioFrano Skokandić, zamje-nik župana Dubrovačko-neretvanske županije.

Na 8. međunarodnom saj-mu zdrave hrane, ljekovitogbilja i zelenog poduzetništva,koji se od 24. do 27. travnjaodržao u najprestižnijem ho-telu Valoma Lacroma u Du-brovniku, okupilo se ove go-dine više od 250 izlagača izHrvatske, Italije, Bosne iHercegovine, Crne Gore iMakedonije. Sajam je pobu-dio veliku pažnju posjetilaca,kojih je ove godine bilo višenego prošle, kada je prema-šena brojka od 30000.

Crnogorske proizvode pred-stavili su Planta�e, Aqua Mon-te, Bjelasica Rada, Kotorskaturistička organizacija, NVOBoke�ka ku�ina, u organizaci-ji Privredne komore Crne Go-re i općine Kotor.

Međunarodni sajam zdravehrane promovira ekološku i

tradicionalnu poljoprivredu izeleno poduzetništvo. „Ovajje Sajam jedan od značajnihpromotora turističke i ga-stronomske ponude. CrnaGora je ekološka država i nadobrom smo putu da Dubro-vačko-neretvanska županija,Crna Gora i Boka postanuprave ekološke destinacije,čiji je imperativ turizam”, re-kao je dr. Andro Vlahušić,gradonačelnik Dubrovnika.

Predsjednik organizacij-skog odbora, Vedran Kralje-vić konstatirao je kako je na-stup velikog broja izlagačanajbolji pokazatelj zanima-nja za proizvodnju ekoloških,organski uzgojenih poprat-nih proizvoda i ljekovitog bi-lja: „Ljudi danas moraju raz-mišljati o tome što jedu. Ne-ma više one kvalitete hranekoja je nekada postojala, iosnovni cilj svih je profit, ane kvaliteta.” „U travnju ilisvibnju na snagu bi trebala

stupiti potpisana liberaliza-cija, kojom se predviđa sni-ženje kvote i ukidanje odre-đenih carina za neke proiz-vode iz Crne Gore, kao za vo-

CCRRNNOOGGOORRSSKKII GGOOSSPPOODDAARRSSTTVVEENNIICCII NNAA 88.. MMEEDDIITTEERRAANNSSKKOOMMSSAAJJAAMMUU ZZDDRRAAVVEE PPRREEHHRRAANNEE UU DDUUBBRROOVVNNIIKKUU

Kada se Sredozemlje svakog travnja,skoro već deset godina, okupi uDubrovniku, može se osjetiti kako senad gradom miješaju njegove izvornenamirnice, ukusi i mirisi objedinjeniu istinsku poruku jednog podneblja izkojeg je rođena naša civilizacija.

Ukusi i mirisimEDITERANA

39

du i vino, što bi omogućilonjihovu konkurentnost nahrvatskom tržištu“, rekla jeLjiljana Filipović, potpred-sjednica Privredne komoreCrne Gore.

U sklopu predstavljanjatradicionalne boke�ke ku�ine,na Sajmu je nastupila klapaBiserniceBoke, zajedno s ko-torskom Vlastelom, pod nazi-vom Boka na pjatu, autoricearh. Vlaste Mandić. Inače,oni predstavljaju okosnicuprojekta Hrvatskoga građan-skog društva Crne Gore Bo-keljska pri�a, kojim su pre-zentirali bogato kulturno na-slijeđe Boke kotorske u Za-grebu, Dubrovniku, Omišu,Rijeci, Poreču i Padovi.

U sklopu Sajma i ove je go-dine održano više popratnihmanifestacija kao što su Tre-ći dani meda Dubrovačko-neretvanske županije teMediteranski stol VeljkaBarbierija, na kojemu jepredstavljena tradicionalnamediteranska kuhinja. Tomje prilikom publika moglauživati u specijalitetima tali-janske i istarske kuhinje teboke�ke ku�ine. Nastup pred-stavnika Boke rezultirao je i

nagradom: Vlasta Mandić sasvojom knjigom Boka u pjatuispecijalitetima iz Boke kotor-ske, uz kuhare iz regije Pu-glia u Italiji, kao i NedjeljkaJurin i Ivan Lesinger iz Istre,dobili su priznanje „za pro-midžbu Mediterana - kolijev-ke zdrave prehrane“.

Na završnoj večeri Sajma,uz svečanost dodjele nagra-da najboljim sudionicima, zanajbolje ekoproizvode i naj-bolji nastup, priznanje zasudjelovanje na 8. medite-ranskom sajmu, pored mno-gih sudionika, dobili su iPrivredna komora Crne Gore, grad Kotor i Vlasta Mandićza bokešku kužinu „Boka napjatu“. U programu dodjelanagrada i priznanja, uz du-brovačku grupu Amadeus iansambl Bosutski be�ariizVinkovaca, zapažen i atrakti-van nastup izvela je i klapaBisernice Bokes kotorskomVlastelom.

Kotorska vlastela sa bokeškom kužinom

Sa dodjele priznanja

40

CRNOGORSKI JEZIK11. 2. 2011. Na poziv Matice crnogorske,

ogranka Kotor, prisustvovali smo predavanjupod nazivom Crnogorski jezik, istina i manipulaci-je. Predavač je bio dr. Adnan Čirgić, a medija-tor pjesnikinja Dubravka Jovanović.

Valentinovo14. 2. 2011. Pozvani smo na koncert za Va-

lentinovo u teatru Marina Dr�i�akojega je orga-nizirao grad Dubrovnik. Na koncertu je nastu-pio trio Ad Libidums vokalom i gitaristom Se-bastijanom Vukosavićem, našim dragim prija-teljem iz sastava Amadeus.

XX. SJEDNICA UPRAVNOGODBORA

22. 2. 2011. Sastanak Upravnog odbora Hr-vatskoga građanskog društva Crne Gore u Ko-toru održan je u proširenom sastavu zbog te-ma koje su bile na dnevnom redu. Pored uo-bičajenih pitanja o financijskom poslovanju,aktivnostima između dvaju zasjedanja, prije-dloga predstojećih manifestacija, raspravljalose o predstojećem popisu stanovništva i zah-tjevu urednice Hrvatskog glasnika, TamarePopović, o raskidu radnog odnosa. Prisutni suinformirani o aktivnostima koje se poduzima-ju u području rada Hrvatskoga nacionalnogvijeća glede predstojećeg popisa. Konstatiranoje da je naše Društvo tijekom desetogodišnjegrada dalo svoj puni doprinos očuvanju identi-teta Hrvata u Crnoj Gori te je utjecalo na sveone koji su bili neopredijeljeni na popisu2003. godine, da se ovom prigodom ne plašeiskazati se Hrvatom i dati iskaz o hrvatskomjeziku, što nije bila karakteristika iskazivanjana posljednjem popisu. Činjenica je da više nepostoji srpsko- hrvatski jezik, iz kojega suproizašli: hrvatski, crnogorski, srpski i bo-šnjački, te ispitaniku nije teško opredijeliti se.O svim ovim informacijama obavijestit će sepodružnice, kako bi u direktnom kontaktu sčlanstvom objasnili ovo pitanje. Po pitanjuzahtjeva za raskidom radnog odnosa TamarePopović, konstatirano je da smo malo zateče-ni, ali smo prihvatili činjenicu da joj ponuđe-no mjesto glasnogovornice u Ministarstvu od-brane Crne Gore predstavlja veliki izazov,značajnu perspektivu kao mladoj, poduzetnoj

i ambicioznoj osobi. Naše iskrene čestitke, uzveliku zahvalnost za sve ono što je uradila kaourednica Hrvatskog glasnika, web stranice idrugih važnih pitanja u okviru aktivnostiHGDCG-a.

SASTANAK UPRAVNOG ODBORAPODRUŽNICE PODGORICA

3. 3. 2011. U Podgorici je održan sastanakPodružnice na kojoj se raspravljalo o oprema-nju prostora koji je dobiven na korištenje odgradonačelnika Mugoše. U prostorijama se re-dovno obavlja dežurstvo, te članovi mogu kori-stiti knjige iz knjižnice koja se donacijama izHrvatske pomalo popunjava, a može se i dru-žiti uz slušanje glazbe.

Također se raspravljalo o planu rada za ovugodinu, o predstojećim skupštinama Društva ikadrovskoj obnovi, osobito na mjestu uredni-ce časopisa, nakon odlaska Tamare Popović.

NOVI PROJEKTIDruštvo je kandidiralo nove projekte na ra-

spisanim natječajima od strane Ministarstvakulture, općina Tivat, Herceg Novi i Kotor, kaoi na natječaj Skupštine Crne Gore. Očekujemonatječaj Ministarstva vanjskih poslova Repu-blike Hrvatske te Fonda manjina Crne Gore,kao i Ministarstva financija od dijela sredsta-va Igara na sreću.

7. KONVENCIJA HSK-a10. – 12. 3. 2011. S obzirom na to da je

HGDCG, kao predstavnik zajednice Hrvata izCrne Gore, član Hrvatskoga svjetskog kongre-sa, pozvani smo na sudjelovanje na 7. konven-ciji HSK-a, koja se održala u Zagrebu u pro-storijama Hrvatske matice iseljenika. Na Kon-venciju su pozvani svi dužnosnici HSK-a nasvjetskoj razini, članovi Izvršnog odbora, Sre-dišnjeg odbora, predsjedatelji Radnih odbora iostali dužnosnici, kao i članovi i predstavniciHSK-a iz svijeta, iz 31 države sa svih kontine-nata, te ugledni pojedinci te djelatnici javnog ipolitičkog života Hrvatske i Hrvata iz svijeta. Uime našeg Društva, kao delegati su prisustvo-vali Josip i Jasminka Usmiani.

SASTANAK UREDNIČKOG

41

KRONIKA DRUŠTVA

ODBORA HRVATSKOG GLASNIKA14. 3. 2011. Na osnovi zaključaka Upravnog

odbora, na kojem se raspravljalo o raskiduradnog odnosa Tamare Popović, urednice Gla-snika i web stranice, održan je sastanak Ured-ničkog odbora. Raspravljalo se o novonastalojsituaciji, o potencijalnim kandidatima za ra-dno mjesto urednika Glasnika i web stranice,o popuni mjesta Uredničkog odbora, o susta-vu rada i temama za novi broj, koji bi trebaoizići iz tiska prije Uskrsa.

KNJIGE HGDCG-a ZA IPAPROJEKT

15. 3. 2011. Gradska biblioteka i čitaonicaKotor i Dubrovačka knjižnica, kao aplikanti spartnerima: knjižara Karver iz Podgorice i Ma-tica hrvatska – ogranak

Dubrovnik, realiziraju projekt Dubrovnik i Ko-tor � gradovi i knjige, u okviru IPA programaprekogranične suradnje.

Veći dio naslova izdavačke djelatnostiHGDCG-a, u više primjeraka, isporučen je du-brovačkoj knjižnici.

Cilj ovog projekta je podizanje razine biblio-teke, kulturne i edukativne razmjene izmeđugrađana i institucija u međugraničnoj regiji iz-među Hrvatske i Crne Gore te da se promica-njem kulturnog naslijeđa Kotora i Dubrovni-ka, omogući razmjena i podizanje razine stru-čnih znanja.

MASLINA 2011.26. – 27. 3. 2011. U Splitu je 26. i 27. ožuj-

ka održana sedma manifestacija najboljih ma-slinara i uljara Mediterana. Ocjenjivana je

kvaliteta 1071 uzorka visokokvalitetnoga ma-slinovog ulja. Manifestacija je održana pod po-kroviteljstvom predsjednika Republike Hrvat-ske, Ive Josipovića, koji je i otvorio manifesta-ciju. Obilazeći sve izlagače, zadržao se u raz-govoru i s maslinarima iz Bara.

Kao i prethodnih, i ove je godine izložio svojespecijalitete Božo Šaltić, član Upravnog odbo-ra podružnice HGDCG-a Bar. Osobito je biozapažen njegov specijalitet �alta, koji se pri-prema prema obiteljskoj recepturi staroj višestoljeća. Njegov nastup u Splitu potpomoglisu Udruženje maslinara iz Bara i Savez masli-nara Splitsko-dalmatinske županije, uz pose-bnu zahvalnost njihovu predsjedniku, SinajuBulimbašiću.

Predsjednik Josipović pohvalio je nagrađeneuljare, te dao potporu realiziranju obiteljskogprojekta �alta. Božo Šaltić je, uz zahvalnost,poklonio predsjedniku

ploču maslinove grane, na kojoj je ugravira-no maslinovo stablo staro više od

2000 godina, simbol Bara, s lokaliteta Miro-vica kod crkve sv. Križa.

Nagradu za najbolja ulja dobili su maslinariiz Bara: Vebija Abazović, Dino Mujić i Ćazo Al-ković.

POSJET FONDU ZA MANJINECRNE GORE

28. 3. 2011. Direktor Fonda manjina, go-spodin Safet Kurtagić, primio je predstavnikeHGDCG-a, Tripu Schuberta, tajnika i Danije-lu Vulović, člana Upravnog odbora. Svrha po-

42

KRONIKA DRUŠTVA

sjete je bila upoznavanje rada Fonda, proble-ma koji su nastali oko prošlogodišnje raspo-djele sredstava manjinskim zajednicama u Cr-noj Gori, kao o kriterijima za apliciranje proje-kata na natječaje za raspodjelu sredsta-va. Pored toga, dogovoreno je da se Društvoslužbeno obrati zahtjevom za pregled doku-mentacije vezane za projekte Udruga hrvatskemanjine, osobito u svezi izvješća o realizira-nim projektima i utrošku sredstava, a sve uskladu sa Zakonom o slobodnom pristupu in-formacijama.

MEMORANDUM O SURADNJI30. 3. 2011. U Podgorici je 30. ožujka potpi-

san Memorandum o suradnji između mrežeOrganizacija civilnog društva (OCD-a) za de-mokraciju i ljudska prava i Skupštine CrneGore.

Potpisivanje Memoranduma predstavlja klju-

čnu aktivnost projekta Ja�anjesuradnje izme�uOCD-a i Skup�tine Crne Gore, koji sufinanciraEuropska unija.

Memorandum su potpisali Ana Novaković, uime mreže OCD-a i Ranko Krivokapić, pred-sjednik Skupštine.

„Crna Gora je mala zemlja i potrebno jeumrežiti sve resurse, kao bi naša ukupna sna-ga bila veća“, kazao je, između ostalog, nakonpotpisivanja Krivikapić. „Sporazum je došao upravom trenutku. Parlament može imati samokorist od suradnje s civilnim društvom u pro-cesu europskih integracija“, poručila je Nova-ković.

Potpisivanju Memoranduma prisustvovala jeAljoša Camaj, članica Upravnog odbora po-družnice Podgorica, ispred HGDCG-a, koji ječlan mreže OCD-a.

BOKELJI IZ SIDNEYA5. 4. 2011. Posredstvom Ilije Frankovića,

našeg suradnika iz Dubrovnika, uspostavljenaje suradnja s braćom Franović (Markom, Bo-žom i Ivom), poznatim gospodarstvenicima izSidneya (Australija), vlasnicima tvrtke BOKAALUMINIUM WINDOWS LTD .

Prvi kontakti s članom obitelji Franović, bra-tom iz Dubrovnika, gospodinom Radom, tadadirektorom tvrtke Duvan, obavili su TripoSchubert, kao predsjednik HGDCG-a te ZoranNikolić, potpredsjednik, u listopadu 2001. go-dine. Od ove godine, naš časopis Hrvatskiglasnik će se slati i u Australiju na adresuFranović. Zahvalni smo braći Franović na pru-ženoj financijskoj potpori.

43

DON BRANKO SBUTEGAProšlo je već 5 godina od prerane smrti don Branka Sbutege.U sjećanje na velikana duha i duše, humanista, istinskog ro-doljuba i prijatelja, Hrvatski glasnikće u nastavcima donosi-ti pojedine priče iz njegovoga literarnog opusa. Zapisi donBranka Sbutege nisu puki dokument vremena, nego zapi-

si srca. Premda ti zapisi nisu dramski tekstovi, negonovinske kolumne, eseji i priče, ipak je svaki od njih,sam za sebe, drama - drama čovjeka koji duboko pro-življava (ne)vrijeme u kojem se zatekao. Zato te riječi po-

zivaju da ih se izgovori i izgovara uvijek nanovo i da ih seutiskuje u „živo ljudsko srce“ . Don Branko je bio velikičovjek, intelektualac, lingvist i župnik crkve sv. Eustahi-ja u Dobroti, moralni uzor i simbol Boke kotorske. Ostatće nam svima u sjećanju samo onakav kakav je bio.

Čekat ćemo ga i dalje da izađe iza nekog kan-tuna stare kotorske ulice i da uz svoj pozna-

ti osmijeh kaže: „ Ma živ sam ljudi... nisamvam ja od onih koji tek tako umiru. Samo

sam se šalio“.Priredio: Dario Musić

8.4.1952. – 27.4.2006.

Don Brankovi zapisi:Uskrsnu doista !

Pokušavao sam zaista uporno, više puta,na razne načine, pod različitim vidovima,započeti za ovu već ustaljenu kolumnu je-dan prigodan us kršnji prilog, razmatranje,refleksiju ili već nešto što će opravdati po-štovanom čitatelju moju smje lost pisanja.Uskrs bi trebao, bar, biti moja tema, mojaprilika za kvalificiranu riječ i autoritativninastup. Oprostite, ne mogu! Mnogo togašto sam kanio reći, napisati, zazvučalo mi-je prazno, odje kivalo zbog neuvjerljivosti inemoći. Kontekst, nesretni kontekst, pokojem se riječ smješta u svo je značenje, po

kojem se misao prepoznaje u stup nju svo-je suvislosti, on, taj nesretni kontekst,odu zima mi moć riječi. „Kako da pjesmuGospodnju pjevamo u zemlji tuđinskoj” (Ps137). Kako da pišem, a trebalo bi, o svjet-losti života, o pobjedi nad tminama u tamiovog trenutka? Koga danas tješi svijest dasmo sudionici samo jednog pov-jesnog tre-na i činjenica koliko je ništavno stoljećepred dimenzijom vječnosti? Jeste ništa-vno, na kraju sve postaje ko kratak san,pa ipak... Ili mož da sakriti dvojbu iza op-ćeg mjesta križa Kristo vog? Zar je to zaistapotrebno u trenutku kada je svaki norma-lan čovjek u Hrvatskoj i svaki nor malanHrvat izvan Hrvatske, nadam se ne samo

KUROSAVIN NEmIR SVIJETA

44

Hrvat, zbog nje raspet, i to ne na dan, većmjeseci ma? Možda pisati o paradigmi gro-ba? Uz toliko svježih i bezumno napunje-nih jama? Pričati o grobu u kojem je Isustri dana mirno počivao, dok mrtve^kostipradjedova razlijeću bombe i projek tili?Čemu? Paralele su jasne. Bježim već i odpotrošene slike uskrsle Hrvatske, uskrsleza slo bodu i mir. To je ipak politička priča,dobro dođe, ali nije istinita da bi bilauvjerljiva. I mir i slobo da u krhkim ruka-ma čovjeka mogu na jad doći. Isusovouskrsnuće nadilazi značajem i značenjemsvaku povijesnu zbilju i neozbilju.

Uskrsnuti znači živjeti s drugestrane života. Uskrsnuće nezapočinje u smrti, već se zači-nje u životu. Kristova antropo-

logija je antropologija te-oforičnog, bogo-nosnog čovještva. Sve ostale an -tropologije su antropologije smrtonosnogčovje ka. A tih drugih je beskrajno mno-go. Prvu podr žava vjera, ove druge smrt,leševi i grobovi. U povi jesnoj realnostione su uspješnije. Vrebaju me od začećau vidu kiret ili drugog pobačajnog sred-stva, da bi brat ili sestra moja bolje ži-vjeli. Za tim mi oduzmu kruh i mlijeko dabi moje nes posobne ili obojene rase bilomanje, onda navale drugi da bi moje bi-jedne klase bilo manje, ili mog genocid-nog naroda, ili moje zločinačke obitelji,ili mojih vjerskih istomišljenika. I sve dabi mojoj braći i sestrama bilo više i ljep-še. Jednostavnije rečeno, čovjek protivčovjeka, čovjek na račun čo vjeka. Filan-tropija Isusa kao i čovjekoljublje mno-gih, završi na križu. Štura biblijska iz-vješća ne bave se odveć raspoloženjemIsusovih slijed-benika u trenutku kadaim vođa tako neslavno za vrši. Desetoricase razbježaše, jedan se objesi i jedanostade shrvan i bolan da svjedoči o po-slednjim trenucima. Samo je žena bilonekoliko da šute ili naričući plaču ioplakuju. U Rimu, Antiohiji, Aleksandri-ji i Persepolisu nitko nije ni okom trep-nuo, jer nitko nije ni zamijetio. Tek dese-tlje ćima kasnije počela su se mijenjati li-ca tih metro pola pred činjenicom jednogispražnjenog groba. A do mnogih kraje-va svijeta ona je stigla nedavno, poslijedvije tisuće godina, stigla tamo, ali mo-žda nije do vrata mojeg susjeda, ili mo-žda jeste do vra ta kuće, ali ne i srca, je-dina vrata na koja uđe i os tane useljena

u intimu bića, ukorijenjena u du bineuvjerenja, očitovana kao svjetlost savje-sti, kao izlaz bezizlazu, kao nada protivnade. Činje nica Isusovog uskrsnuća iz-riče se u dvije riječi: RESUREXSIT VE-RE! Uskrsnu doista.

Sve ostalo je nadgradnja, ogromnazgrada na ših spekulacija, domi-šljanja, umovanja; neiscrp no bo-gatstvo naše razumnosti da svoju

nemoć iskaže u milijun formi. Bol jauk naj-istinitije izriče, pa opet pjesnici pjevaju. Kr-šćanska teologija je dopisana pjesma rado-snom kriku uskršnje vjere. Kriku vjerni-čkog srca. Ali znam koliko je srdaca danasnijemo pred tom istinom, koliko ljudi nes -posobno da se u njoj prepoznaju. Ne osje-ćam se odijeljenim od njih. Ni kao čovjek,ni kao vjernik kršćanin. Crkva upravo sto-ga nije za svoj znak uzela lik uskrslog, većpatničkog Isusa. Isus na kri žu nadilazisvaku konfesionalnu podijeljenost, u sim-bolici totalne boli prepoznaje se svako ljud -sko biće, trpljenje je usud Adamovog roda.Uni verzalnost se istom mjerom mogla po-stići i gro bom, pomislit će netko. U grobu jeipak samo smrt, grob je znak našeg doki-nuća, kao stoje vjera u onaj prazni jeruza-lemski grob znak nade za mnoge u dokinu-će smrti same. Sveti Pavao reče da našanada ne postiđuje, ipak nekako stidno pi -šem ovaj tekst o Uskrsu pred tolikim i tak-vim križevima koje je ovaj povijesni časisperio, natova rio, poboo. A koji nije? Kadto uskršnje jutro osva nu i kad se to Alelu-ja zapjeva, a da se nije moralo nadmetati sjaukom ucviljenih? I koje to sunce ogranubez obaveze da posuši čemernu ljudskusuzu? Ipak je stiglo do nas, probilo se kroztmine i mrakove, zapjevalo slabašnim gla-som vjere raz dijeljeno čovjekovo srce, po-vrijeđena ljudska du ša. I više, beskrajno vi-še pobjede prepoznao je Is us u tom drhta-vom i promucanom: RESUREX-SIT VERE!nego u svim zvukovima zvona i bru ju orgu-lja, više nego u svim koralima i Handelovimoratorijima, više nego u najbriljantnijimsvećeničkim i teološkim propovijedima itekstovima. Ta mo gdje smrt, razaranja,strahovi, mržnje, niskosti i gadosti ne za-glušiše treptavu nadu o koju se kače svinaši očaji, beznađa, neizvjesnosti i apsurdi,samo tamo, u tim prostorima mog bića,skupljam snagu i smjelost da uskliknem. Isamo u tim pros torima vašeg bića očeku-jem prepoznavanje i su glasje za dvije riječi

45

koje znače i vaš i moj život: USKRSNU DOI-STA!

(1992)

Pomirdbena dvoranaNa glasovitom peraškom školju Gospe od

Škrpjela, preko puta crkve, nalazi se malakamena zgrada skromnih i ljupkih barok-nih linija. Unutrašnjost je jedinstven pro-stor o čijoj specifičnoj namjeni svjedočekameni pižuli duž zidova. Sto ljećima su setu, na posvećenom kamenu Gospina sveti-šta, susretala zavađena braća, zakrvljeneobi telji, pravoslavni i katolici, bez razlike,da obave „umir krvi”. Stoga i danas tu dvo-ranu zovemo Po mirbena dvorana.

Dolazili su predstavnici obitelji i zavađe-nih bratstava iz bliže i dalje okoline da udramatičnim i burnim dijalozima iznađuput iz užasa osvete i krvavih danaka kojesu često generacijama plaćali. Svetostmjesta bila je najbolji garant su dionicimapregovora da će bar ovdje, u Gospinu do-mu, biti pošteđeni nasilja i uvreda.

Predmnijevam da su pregovori poči-njali utvr đivanjem tko je prvi po-čeo, tko je kome više, tko koga že-šće. A znali su se počeci teških i

stoljetnih neprijateljstava zamesti u zabo-ravu. Netko nekog krivo pogledao, netkonešto krivo čuo, jednom davno bila nečijakći... ili temperamentni sin popio malo vi-še... itd. Tko bi više znao. Ali kolo mržnje sepokrenulo, krv je padala, nova, svježa i ne-vina. I tako sve dok totalni besmisao uža-sa, straha i boli ne bi preplavio svijest za-vađenih i oni pokušali da u sljepačkomosvetničkom mraku pronađu neki izlaz izđavolskog kola.

Posjedali bi po kamenim pižulima unao-kolo Pomirbene dvorane, često puni mrž-nje, straha i očajničke nade da se mir mo-že, usprkos nagomi lanoj povijesti, punojkrvi i zločina, ponovno us postaviti. Činje-nica da su to pokušavali i uspije vali bašovdje nešto tumači: ne mirotvoračku ide-ologiju sudionika, još manje diplomatskuspret nost pregovarača, već svijest da po-stoje otoci mi ra, mira koji je jednom davnonaviješten svim ljudima dobre volje. Moglisu oni lijepo krenuti na Brijune, Cetinje,Ohrid, Bled ili što ti ja znam koju udob-nost božju, kojih je i onda bilo i bit će. Ov-dje su dobivali, koliko mi je poznato, samovo de, da osvježe usta osušena naporima

da se tragi-ka okonča. Nije to bilo ni jedno-stavno ni lako.

Ali je uvijek bilo uspješno. Gospi-no zvono za zvonilo bi da objaviuspostavljeni mir, stara škr-pjelska ikona zatreperila bi

svjetlošću prinesenih svijeća, barke bikrenule sa školja na neku od broj nihobala života, a u njima ljudi s nedokuči-vom iskricom radosti u očima, koju nisuza olakšanja ne može ugasiti. Starekronike pričaju da se i u kutu Marijinihočiju znala zacakliti suza i skotr-ljatipreko hladnog mramora oltara. Ne inter-pre tira se da li od radosti što ovi nađošemir ili zbog boli što su na obalama osta-li premnogi ukrvljeni i bez namjere da sesusretnu u Majčinom domu.

Na početku ljudske povijesti stoji jednobra-toubojstvo: Kain ubi Abela. I u središtupovijesti stoji jedno bratoubojstvo, jeruza-lemski puk ubi Isusa. Baraba osta pošte-đen. Priroda ovoga dru goga zločina nešto jespecifičnija, jer Isus bijaše Krist, Pomaza-nik i Sin Božji. Tako bratoubojstvo postadebogoubojstvo. A, kao što znamo, Bog ni jeosvetnik nego pravednik, jer je Bog ljubavi imilosrđa. Umjesto osvete, ljudima koji iza-braše civilizaciju baraba, a ne mira i ljuba-vi, to jest ci vilizaciju kraljevstva nebeskog,ostavio je moguć-nost obraćenja. Mnogi suu Kristovoj tragediji prepoznali vlastitu tra-gičnost i potražili spasenje u samilosnoj lju-bavi i trpljenju. Ti i takvi mirotvor ci doneso-še kamen, nasuše ga u centru Bokoko-tor-skog zaljeva i sagradiše dom mira.

Pozivam zavađenu braću iz bliže i daljeoko line da dođu. Čekaju ih kameni pižuliPomirbene dvorane i čaša hladne vode izčatrnje. Nisu oba vezni na eleganciju, pro-tokol i ceremonijal. Do voljno je da se obo-ružaju jednom idejom i uvje renjem: odnijetće mir kućama svojim ako done su bar ma-lo dobre volje sa sobom. To je jedini uvjet,i sućušan u odnosu na dar koji će primiti.

Neka se ne plaše ideoloških, vjerskih ionih drugih razloga. Škrpjelskoj Gospi toje svejed no.

Ona se neće miješati u njihove razgovorei sta vove, već će poput svake majke šutlji-vo bdjeti i moliti da se djeca slože u miru.Pokušajte, dragi politički i ljudski prijateljii neprijatelji! U ovom prijedlogu ima do-voljno elemenata za razmatra nje i nadu.Dobro došli!

(1991)

46

Piše: Tripo SCHUBERT

Uorganizaciji Muzičke škole za osnovno isrednje obrazovanje Vida Matjan, održanje homage velikom glazbeniku Antunu

Homenu. O njegovu životnom putu govorila jedirektorica škole, Marina Dulović: „AntunHomen rodio se u Kotoru 7. kolovoza 1906., uobitelji u kojoj je do današnjih dana u već petgeneracija neprekidno prisutna urarska i glaz-bena profesija . U takvoj umjetničkoj obiteljigdje su sva tri strica bili aktivni glazbenici uraznim kotorskim orkestrima, nije ni čudo ka-ko se mladi Tonći, kako su ga zvali, tako ranoopredijelio za poziv glazbenika.

Prvo svoje obrazovanje stekao je kod orgulja-ša i zborovođe Benvenuta Rode u školi Canto-rum Catarensis. Njegov je talent već tada bio vr-lo uočljiv, ali su brižni roditelji za svoga sina

imali prijedlog za drugo, i u to vrijeme, uno-snije zanimanje i obrazovanje u nautičkoj ško-li. Nakon završetka pomorskog obrazovanja,ubrzo je shvatio da to nije pravi posao za nje-ga.

U širokom području glazbene prakse osobitomjesto zauzima Homenov dirigentski anga-žman. Svoj prvi dirigentski nastup imao je1921. s crkvenim mješovitim zborom kada jeimao samo petnaest godina. Nakon toga jeosnovao muški đački zbor učenika nautičkeškole i gimnazije. Godinu kasnije dirigira no-voosnovanim diletantskim tamburaškim zbo-rom Bokelj, a 1933. godine preuzima rad sgradskom glazbom i to bez ikakve naknade,što će u njegovoj dirigentskoj i pedagoškojpraksi biti vrlo čest slučaj. Do 1941. i početkarata radio je i sa zborom osnovne škole u Ko-toru. Nakon Drugoga svjetskog rata, zahva-ljujući njegovu stalnom angažmanu, Kotor jeimao značajan kulturni i glazbeni život. Oso-bit doprinos razvoju glazbenog života dao je uHerceg

Novome. Osnovao je glazbenu školu u tomegradu kao i zborove pri učiteljskoj školi i Sin-dikalni zbor Orjen. U Risnu je više od deset go-dina vodio mješoviti i ženski zbor Veljko �ato-vi�, koji je u jednom razdoblju brojio čak 120članova te osvaja nagradu na republičkoj smo-tri zborova. Od 1952. preuzima vodstvo zboraKUD-a Nikola �urkovi�, s kojim također osvajabrojne nagrade i priznanja... Počevši kao na-stavnik glazbe u kotorskoj gimnaziji, predavaoje teoretske predmete u Cetinju i Herceg Novo-me, a od 1951. vodi zbor, orkestar i tambura-še u Srednjoj muzičkoj školi u Kotoru. Deset

SSJJEEĆĆAANNJJEE NNAA AANNTTUUNNAA HHOOMMEENNAA ((77.. 88..11990066.. -- 1199..33..11999900..))

U nizu glazbenika koji sudjelovali u kotorskojsredini, posebno mjestozauzima Antun Homen, čijezalaganje i kontinuirani radobuhvaća višestoljetnodjelovanje na raznimpodručjima stvaralaštva.

Suze za Kotorom

47

godina kasnije pokreće inicijativu za otvaranjepodručnog odjeljenja u Risnu. Uspješno se ba-vio i komponiranjem, što potvrđuje i Zlatnamedalja Saveza kompozitora Jugoslavije iz1970. Antun Homen je bio svestrani entuzi-jast, čovjek široke radne energije, odličan or-ganizator posvećen svom poslu“, kazala je, iz-među ostalog, Marina Dulović.

Ispred KUD-a Nikola �urkovi�nazočne je poz-dravio Andrija Saulačić, predsjednik, koji jepoklonio sliku katedrale sv. Tripuna Tonćijevusinu, Miru Homenu. U programu su sudjelo-vali dječji zbor i zbor Muzičke škole, ženskaklapa Moderato cantabile i članovi obiteljiBruna i Ljubinka Homena, interpretirajućiglazbena dijela Tonćija Homena.

O Antunu Homenu izdavačka redakcija HGDCG-a pisala je u Bokeškom ljetopisu br 2-3/2007, pod naslovom Glazbeni �ivot 20. stolje-�a. Antun Homen, pored Jerolima Fiorella,Tripe Tomasa, Iva Brkanovića, Antuna Ko-pitovića i Vide Matjan, ima neprijepornih za-sluga za povijest Kotora i šire, kao i za hrvat-sku glazbenu prošlost u cjelini.

Iako je boravio kod svoga sina u Sarajevuokružen ljubavlju svojih unuka, koliko mu jeKotor nedostajao, najbolje nam pokazuje jednanjegova pjesma upućena Kotoru (pjesma je pro-nađena kod tadašnjeg urednika radio Kotora,pok. Toma Grgurevića i nikad nije objavljena):

Dragi naši, javljaju se vašiIskreno istinu hoću da vam kažemNe želim ništa da vam lažemSvakim danom sam nervozniji sve višeIako nema sada ni snijega ni kiše

Sarajevo je lijepo ni ništa mu ne faliAl meni je ljepši i miliji moj Kotor maliMiljacka žubori i divno se slivaA meni fali Gurdić i moja (sada jadna) riva

Ovdje svuda cvijeće i zelena travaAli meni treba moja pijaca i KatedralaTuga i nostalgija zahvate me često Sjednem za klavir, unuci do mene zauzmu

mjestoTada zajedno pjevamo naše kotorske pjesmePočnem od one, zna se, „Karampane“ česme„Ustat ću rano ja“ i „Šjore Mare“. Slijedi:„Sve su koke poludile“ i ostalo što vrijedi„Dan odvjetnika“ na kraju pjeva se i sviraJer to nas svih duboko u srce diraBježim zatim i od unuka lice krijemDa ne vide kako za Kotorom suze lijem„A život teče dalje“ - svi to kažuAli meni te izreke ne pomažuIskreno vam sve to Tonći rečeDa znate kako mu život teče“Sarajevo, 22.7.1979.

Homen sa zborom “Ljudevit Gaj”Donja Lastva

48

Priredio:Tripo SCHUBERT

Zemljano tlo na ovim pro-storima drma se i sabijastoljećima. Nevidljive i

moćne sile, kako je od ljudiupamćeno i u povijesti zapisa-no, s izvjesnim izuzecima, dje-luju uglavnom posljednjih500 godina, ali tako da neukii bespomoćni narod dovodi dobezumlja.

Poslije razornog zemljotresa,koji je dobro uzdrmao i oštetioKotor, 15. rujna 1608. godinei u kojemu srećom nitko nijestradao, gradski providur Mo-rozini bilježi svoje zapažanje:Nema ni jedne stvari na svijetukoja mo�e vi�e upla�iti ljude ne-go ovi bi�evi, jer u svim drugimzbivanjima, bilo u ratu, kugi, gladi

ili drugome, razboritost ili autori-tet ljudi dosta vrijede, ali u ovomenikakva zna�aja.

No, prije ovog, Kotor je 17.lipnja 1520. godine uzljuljaojak potres, a 40 godina kasni-je, za koji stupanj jači, koji jepotpuno razorio grad. U prvomudaru srušeno je 160 kuća,dok su ostale bile jako ošteće-ne i uskoro su se srušile. Či-tav je grad pretvoren u gomiluruševina, a dvije trećine sta-novnika izgubilo je život.

Od tada do 1. kolovoza.1608. godine tlo je uglavnommirno, ili se bar tako čini ljud-skim čulima. Od tog dana pado sredine listopada ljudi sustalno potresani živjeli u veli-kom strahu. Poslije dana sv.Jakova, osjetio se jak potres uKotoru, tako da su svi žitelji

pobjegli iz grada napolje, dokgrad nije ostao pust. Oštećenisu i gradski bedemi, ali je da-leko veću pustoš ostavio uHerceg Novom, u kojem susve kuće srušene i dobar diozidina, a mnogo ljudi je pogi-nulo, a oni koji su ostali živi,napustili su grad.

Nakon toga, potresa je bilosve manje, i jedini koji sepamti, prije onog katastrofal-nog od 1667. godine, zabilje-žen je oko četiri sata ujutro,21. veljače 1610. godine, u či-ju pratnju su do�li vjetar iki�a,ali nije bio velike snage.

Dvadeset godina kasnije, uBoki je, izgleda, došlo do po-dvodne erupcije i tada je u Ko-toru i okolini za šest sati ne-prekidno padala prašina kojaje prekrila kuće, brda i zem-

“Autoritetzemljanih

bičeva”Tijekom minulih 500 godina, odUlcinja, preko Budve i Kotora doHerceg Novog, bilo je desetak velikihzemljotresa. Najsnažniji i najrazornijibili su oni 1563., 1667. i 1979. godine.

TTRRAAGGOOMM PPRROOŠŠLLOOSSTTII -- BBOOKKEEŠŠKKII ZZEEMMLLJJOOTTRREESSII

“Autoritetzemljanih

bičeva”

49

lju. Padanje je počelo u 22sata noću, 19. prosinca 1631.godine i bila je prašina takogusta da je nastupio potpunimrak, iako je bilo vedro vrije-me, tako da čovjek čovjeka ublizini nije mogao vidjeti.

Četiri godine kasnije, upravoujutro, 3. prosinca 1635. Go-dine, jak zemljotres pogodio jeBudvu, koja je prema mleta-čkim dokumentima, ranijeostala pošteđena razaranja.Žrtava, osim dvije-tri žene, ni-je bilo mnogo, ali je stradaoveliki broj privatnih kuća, kaoi gradski bedemi.

Negdje oko 14 sati, 6. tra-vnja 1667. godine, Boku ko-torsku i dubrovačko područjepogodio je katastrofalni zem-ljotres, koji je nanio velike šte-te i odnio više stotine ljudskih

života. Potres je trajao skoročetvrt sata, što je rijetko. Ugradu je srušena polovica ku-ća, dok su bedemi na višemjesta bili srušeni. U javnimpalačama nije ostalo skoro ni-šta čitavo. Poginuo je velikibroj žitelja, uglavnom žena idjece.

Srušena su oba zvonika ka-tedrale, kao i crkva od Anđelai samostan, pod čijim krovomsu našle smrt tri kaluđerice,crkva sv. Klare djelomično jeporušena, kao i crkva sv. Ni-kole, a od samostana ostali susamo zidovi, oštećena je i cr-kva sv. Duha. U vrlo lošemstanju bile su i crkve Gospeod rijeke i Gospa od Karmena.

U Budvi je načinjena velikašteta i ostao je samo kaštel. UPerastu je popadalo više kuća,

oštećen je otok sv. Jurja, po-ginulo je oko 40 osoba. NaGospinu otoku srušio se fra-tarski samostan. U HercegNovom, zapisano je, da nijeostalo više od pet-šest kuća, apao je i donji dio gradskih be-dema. Tako je izvijestio gene-ralni providur iz Zadra po do-lasku u Boku na uviđaj.

Dana 15. travnja 1979. go-dine, u 7.19 sati dogodio seposljednji katastrofalni zem-ljotres u Kotoru i crnogor-skom primorju. To je bio naj-tužniji dan u povijesti kotora.Toga dana je bio zajedničkiUskrs, katolika i pravoslavnihžitelja.

Prva vijest koja putem radio-veze poslana u svijet od stra-ne novinara Tomislava Grgu-revića, i koja se dugo pamtilai ponavljala,bila je: KOTORAVI�E NEMA!

Kako je to doživio jedan tadamladi kotorski novinar DuškoDavidović sa stanom u starojgradskoj jezgri?

„Kotorskim pjacama i pjace-tama još je vladala tišina ne-djeljnog odmora. A onda u7.19 sati tlo se trese, kuće po-drhtavaju, ljuljaju se gonjenesnagom prirode koja kao da jepomahnitala a kotorski krovo-vi, palače građevine postajuprošlost. Prva reakcija na po-tres bila je skloniti glavu a on-da…Ulice Kotora, njegovi trgo-vi, postali su mjesto sveopćetrke, vriska i dozivanja… Doksu se krovovi rušili, preko kr-ša i loma, otpadnog materija-la, bježali su Kotorani iz svoggrada kojim su se toliko pono-sili. Svako je jurnuo prema ri-vi, Tabačini ili Gurdiću, kroztri gradske kapije. Ljudi u pi-đamama, žene u spavaćicama,djeca preplašena i nesvjesnasituacije u kojoj se nalaze, bo-si, preblijedili , mamurni, abudni stari i mladi, bolesni izdravi, svi su imali samo jedancilj i jednu želju. Kako se do-moći slobodnih površina, kako

Kotorska riva

50

ugledati svjetlost dana, pobje-ći iz zidina koje su uvijek bileprivlačne i za mještane, a jošviše za ljude sa strane. I kadasu se pribrali od prvog šoka,ljudi su se počeli osvrtati okosebe i detaljnije gledati što seto zbiva. Kakve slike strahote,užasa, smrti…Usred grada, ustanu obitelji Kažanegra tri žr-tve, dvije djevojčice i jedna že-na… Ima li još žrtava, kometreba pomoći? Omladina je od-mah na djelu, uskače, iznosi,pomaže, ali za neke nije bilospasa. Svi koji su priskočili upomoć zaustavljali su se naglavnom trgu. Pogled na staruvijećnicu, kneževu palaču idruge zgrade izazivali su suzeu očima. Jer, još je toliko svje-ža slika tog monumentalnogakotorskog trga da ljudima nijejednostavno bilo ni jasno da jerušilačka sila prirode u trenu-tku pokosila sve ono što je ne-imarska ruka vjekovima stva-rala…

Trideset dvije godine prošloje od tada. Kotor je od straneUNESCO-a stavljen na Listusvjetske kulturne i prirodnebaštine. Obnovljen je, ali sujoš prisutni tragovi razaranja,jer jedan broj kuća još nije sa-niran.

A tragedija u Japanu upozo-rava, Balkan se nalazi naistom seizmičkom procijepu.

Direktor Seizmološkog zavo-da Crne Gore, Branislav Gla-vatović nedavno je kazao da jena trusnim područjima u sva-kom trenutku realno očekivatizemljotrese, te da Crna Gorapripada relativno visokom sei-zmički aktivnom području.

- Primorje svakog momentamože biti pogođeno zemljotre-sima intenziteta kakav je bio1979. godine.

Je li to moguće? Strahovalismo od 2000. godine , jer jepostojala stara izreka: Due mi-le non piø mile!Na sreću, pre-živjeli smo i tu godinu. Sad seširi svijetom poruka proro-čanstava: 2012. godine -

SMAK SVIJETA!Je li Japan prethodnica to-

ga?Japan je zemlja koju veoma

često pogađaju zemljotresi. Urazornom potresu 1995. godi-ne u gradu Kobe, od potresaje stradalo 6400 ljudi. U listo-padu 2004. godine, u zemljo-tresu jačine 6,8 stupnjeva poRichteru u području Nigatana sjeveru Japana poginulo je65 ljudi, a povrijeđeno je biloviše od 3000.

Dana 11. ožujka ove godinekatastrofalan zemljotres, jači-ne 8,9 stupnjeva po Richteru,pogodio je područje južnogJapana koji je izazvao tsuna-mi visine i do deset metara.

Potres je registriran u 5.31sati ujutro po lokalnom vre-menu na 84 kilometra istočnood grada Naha na južnom ja-panskom otoku Okinavi. To jebio najjači ikada registriranzemljotres u toj zemlji.

Trg od oružja u Kotoru

51

Zagrebački glumac, rođen u Kotoru29. kolovoza 1960.godine, Predrag Vu-šović-Pređo preminuo je 17.2.2011. uZagrebu u 51. godini života od poslje-dica jakoga moždanog udara. Iako jerođen u Kotoru, o njemu se uvijek go-vorilo kao o dubrovačkom glumcu.Osnovnu i srednju školu završio je uDubrovniku, a glumačku karijeru zapo-čeo je u kazalištu Mali Marin Držić1972. godine ulogom Toma Sawyera uistoimenoj predstavi. Do 1996. radi udubrovačkom Kazalištu Marina Držića,nakon čega prelazi u kazalište Gavellau Zagrebu. Od 1979. živi u Zagrebu,gdje je završio Akademiju dramskihumjetnosti. Glumio je u mnogim pred-stavama, a u svome matičnom kazali-štu Gavella zapažene su njegove ulogeu „Figarovoj ženidbi“,“Ribarskim sva-đama“, „Ženidbi“, „Richard III“, „Zim-skoj priči“ i drugima. Na Dubrovačkimljetnim igrama, na kojima je redovitosudjelovao, igrao je u predstavama„Dubrovačka trilogija“, „Kafeterija“,„Dundo Maroje“ i drugima. Osim zavi-dne kazališne karijere, Pređo, kako su

ga zvali prijatelji, ostvario je niz film-skih i televizijskih uloga. Prvu televi-zijsku ulogu Vušović je imao u seriji„Putovanje u Vučjak“ 1986., zatim„Ante se vraća kući“, „Kako je počeorat na mom otoku“, „Duga mračnanoć“, „Libertas“ sve do posljednjeg„Koko i duhovi“. Igrao je u 34 filma.Našim je gledateljima najpoznatiji poulozi Gazde u TV sitkomu „Bitange iprinceze“ kao i Dida u TV seriji „Od-mori se, zaslužio si“ te kao Pero u se-riji „Stipe u gostima“. Nakon ispraća-ja u Dubrovniku, gradu svojih gluma-čkih početaka, Predrag Vušović je 22.veljače sahranjen u svom zavičaju, uRisnu u Boki kotorskoj.

U Hrvatskom glasniku br. 43, listo-pad 2008. napravljen je intervju s Pre-đom u Dubrovniku.

IINN MMEEMMOORRIIAAMM

PPRREEDDRRAAGG VVUUŠŠOOVVIIĆĆ--PPRREEĐĐOO 11996600.. -- 22001111..

Odlazakglumačkelegende

52

MMLLAADDEENN IIKKIICCAA,, VVOOJJNNII SSTTAARRJJEEŠŠIINNAA,,DDIIPPLLOOMMAATT II OORRGGAANNIIZZAATTOORRSSIIGGUURRNNOOSSTTII PPLLOOVVIIDDBBEE NNAA IISSTTOOČČNNOOJJ OOBBAALLII JJAADDRRAANNAA

Ovaj velikan bokeljskog pomorstva,utemeljitelj antifašističke ratnemornarice u sjevernoj i južnojDalmaciji, vojni diplomat, časnik kojije od svih Bokelja postigao najvišudužnost u nekoj od ratnih mornarica(načelnik stožera), zaslužio je da mu seodužimo barem ovim malim uratkom,te da time privremeno obrišemoprašinu s njegova časnog imena.

Piše: Dipl. ing. Darko GULIN, Šibenik

Rodio se 17. lipnja 1909. uKotoru. Njegov otac Marko,rodom iz Oklaja (šibensko

zaleđe) kao mladi poštanski služ-benik dolazi na rad u Kotor, a snjim i njegova žena Kata rođenaMusić (iz Knina). Tu im se rađapetoro djece. Više članova oveobitelji ostalo je do kraja života uBoki, a pokopani su na groblju uPerastu.

Mladen Ikica nakon osnovneškole završava osam razredagimnazije s velikom maturomu Kotoru. Godine 1928. upisu-je se na Vojno-pomorsku aka-demiju u Dubrovniku (VI. na-raštaj), gdje je diplomirao

1931. Nakon toga, dana 28.lipnja 1931. promaknut je učin poručnika korvete te bivaraspoređen u Kraljevsku mor-naricu Jugoslavije.

Tijekom deset godina službeu Kraljevskoj mornarici bio jebrodski časnik na velikom re-morkeru Jaki, zapovjednikodjela Podčasničke škole mor-narice u Šibeniku. Poslije togaslužbuje u Pomorskom arse-nalu u Tivtu te kao navigacij-ski časnik na matičnom broduza podmornice Hvar. Bio je ipomoćnik zapovjednika na tor-piljarki T-6 i zapovjednik Mor-naričkog odreda na Skadar-skom jezeru. Ponovo je premje-šten u Tivat na mjesto zapo-vjednika satnije u Pomorskomarsenalu, pa kao zapovjednik

minopolagača Malinska. Zadnjadužnost u Kraljevskoj morna-rici bila mu je na mjestu ađu-tanta u Zapovjedništvu za po-dvodna oružja u Kumboru.

Uoči početka rata u Jugosla-viji 1941. ima čin poručnikabojnog broda I. klase, što zna-či da je redovito napredovao pozakonskim propisima. Odliko-van je medaljom za revnosnuslužbu. Završio je specijalizaci-ju iz torpedno-minerskog po-dručja.

Nakon kapitulacije Jugosla-vije odlazi u Knin, radi u trgo-vini Mate Sarića.

Jedan je od rijetkih časnikahrvatske nacionalnosti koji senije prijavio u Ratnu mornari-cu Nezavisne Države Hrvatske.

Nakon pada Italije i dolaska

zaljubljenikmorske pučine

zaljubljenikmorske pučine

53

Nijemaca napušta Knin i 15.rujna 1943. javlja se u Narod-nooslobodilačku vojsku (udaljnjem tekstu NOVJ).

Glavni stožer Narodnooslo-bodilačke vojske Hrvatske za-povijedio je zapovjedništvuKninskog sektora, tada najsta-rijem na području sjeverneDalmacije, da formira morna-rički odred. U međuvremenu jeKniski sektor potpao pod Sto-žer IV. Operativne zone, nadre-đene cijeloj Dalmaciji. Taj sto-žer je 21. rujna 1943. zapovije-dio Kninskom sektoru da usjevernoj Dalmaciji formiramornaričke postrojbe.

Dana 25. rujna 1943. Mla-den Ikica se u selu Parčići (udalmatinskom zaleđu) sastajes Milanom Kuprešaninom, za-

povjednikom Kninskog sektoraNOVJ-a te od njega dobiva za-daću da utemelji mornaričkozapovjedništvo koje će pokriva-ti sjevernu Dalmaciju. Togadana Ikica (jedini mornaričkičasnik na tom području) ime-novan je zapovjednikom Obal-nog zapovjedništva Kninskogsektora koji pokriva pomorskaokružja Šibenika i Zadra.

Sutradan se Ikica prebacujeu Biograd, gdje se sastaje sčlanovima Okružnog komitetaKomunističke partije Hrvatske– Zadar radi dogovora o uspo-stavljanju zapovjedništva. Pre-ma tadašnjem ustrojstvu zapolitičkog komesara određenje Ante Sorić Golub.

Tako Zapovjedništvo, kojeima samo dva čovjeka, počinje

raditi 27. rujna 1943. u seluŽdrelcu na otoku Pašmanu.

Dana 13. listopada 1943.,Stožer 19. Sjevernodalmatin-ske divizije mijenja naziv svo-me podređenom zapovjedni-štvu u Zapovjedništvo morna-rice za Sjevernodalmatinskuobalu i otoke.

Dana 18. listopada 1943.,odlukom Glavnog stožeraNOVJ-a formirana je Mornari-ca Narodnooslobodilačke voj-ske Jugoslavije. Stožer morna-rice počeo je djelovati na Hva-ru. Istočna obala Jadrana po-dijeljena je u šest sektora, apodručje od Lošinja do Rogoz-nice pripalo je III. Pomorskomobalnom sektoru te je u skladus tim i Zapovjedništvu morna-rice za Sjevernodalmatinsku

Kapetan bojnog brodaMladen Ikica s admiralomBingleyem

54

obalu i otoke 15. studenoga1943. promijenjen naziv u Za-povjedništvo III. Pomorskogobalnog sektora.

Uredbom Glavnog stožeraNOV-a i naredbom br. 34 Sto-žera Mornarice, 21. svibnja1944. Mladen Ikica promak-nut je u čin bojnika (majora), advadesetak dana kasnije, 8.lipnja 1944. predaje dužnostzapovjednika III. Pomorskogobalnog sektora majoru Jane-zu Tomšiću i odlazi na Vis.

Mladen Ikica, koji je započeoformiranje partizanske morna-rice u sjevernoj Dalmaciji tepočeo praktički ni iz čega,svom je nasljedniku ostaviokompletiran stožer, dopunskusatniju od 57 boraca, flotu odčetiri ophodne brodice, brodo-gradilište i mehaničku radioni-cu s 23 radnika, ronilački vods 18 ronilaca i pomoćnika,sekciju za vezu s izvidničkomslužbom (šest izvidničkih po-staja), poštansko-telegrafsko-telefonski odjel s mrežom nasvim otocima od Premude doŽirja, radioodjel s tri radiopo-staje velikog dometa, topništvoza obranu prolaza na otokuKornatu, minerski odjel sosam minera, zatim sekciju zapomorski promet s lučkim ka-

petanijama, zastupstvima i re-lejnim postajama, 22 pomoćnabroda za promet s Visom i oba-lom, pokretnu bolnicu (s 25kreveta) s liječnikim i ostalimpotrebnim osobljem te inten-daturu s pričuvama hrane iodjeće.

Brojno stanje sektora bilo je457 boraca, dočasnika i časni-ka, od toga 442 Hrvata, 7 Sr-ba, 6 Slovenaca i 2 Talijana.

Sektor je opstao i širio seunatoč trima jakim njemačkimnapadima na nj, ali je parti-zanska mornarica u sjevernojDalmaciji poslije svakog napa-da bila sve jača.

Od zapovjedništva MornariceNarodnooslobodilačke vojskeJugoslavije, Ikica dobiva zada-ću ponovo formirati V. Pomor-ski obalni sektor (Pelješki), ko-ji se raspao. Odlazi na Lastovo13. lipnja 1944. gdje počinjeorganizirati ratnu mornaricuna jugu Dalmacije. Iako su nasusjednom otoku Korčuli bilesmještene jake njemačke sna-ge, Ikica formira sektor koji većkrajem kolovoza broji 398 pri-padnika sa svim potrebnimslužbama i postrojbama. Na-kon oslobođenja Korčule, za-povjedništvo Sektora prebače-no je 18. rujna 1944. u taj

grad, kasnije u Dubrovnik.Dana 4. veljače 1945. zapo-vjedništvo Sektora prebačenoje u Tivat, ali bojnik Ikica nijeotišao tamo jer je na temeljuzapovijedi Glavnog stožera Na-rodnooslobodilačke vojske od28. studenoga 1944. postav-ljen za prvog načelnika StožeraMornarice NOVJ-a (zapovjed-nik Mornarice bio je Josip Čer-ni).

Dužnost je preuzeo 13. pro-sinca iste godine. Bilo je to ve-liko priznanje za njegov uspje-šan rad u razvoju mornarice.Dana 15. travnja 1945. pro-maknut je u čin pukovnika(potpukovnika). Odlikovan jeOrdenom zasluga za narod II.reda i Partizanskom zvijezdomIII. reda. Na dužnosti načelni-ka Stožera ostao je do 5. sije-čnja 1947. Poslije toga raspo-ređen je na dužnost načelnikaI. operativnog odjela (najvažni-jeg) Jugoslavenske mornarice.

Ovo je potrebno objasniti jerje Ikica s više dužnosti preba-čen na nižu. Više je razloga:

- prvi, za dužnost načelnikatrebalo je imati viši čin negošto ga je Ikica imao;

- drugi, mnogi časnici s višimčinovima, čak i generalskim(od kojih su neki u ratu bili izapovjednici divizija) prešli suiz kopnene vojske u ratnumornaricu;

- treći, mnogi viši časnici kre-nuli su u borbu 1941., Ikica je

S dočeka delegacije Grčke RM u Beogradu 1959.

S grupom vojnih atašeau Kanadi 1955.

55

krenuo 1943., a znamo da sučesto važnije zasluge nego zna-nje.

To su sve bili razlozi zbog ko-jih je Ikica mjesto načelnikamorao prepustiti Srećku Ma-noli.

Kada se pojavio problem po-punjavanja mjesta vojnih iza-slanika (atašea), osobito zaSjedinjene Američke Države,Veliku Britaniju i Franusku,koji su morali imati završenevojne akademije i znati stranejezike, sastavljen je popis kan-didata.

Kako je Mladen Ikica govoriotalijanski, francuski i engleski,našao se na tom popisu. Iza-bran je za najvažnije mjesto,ono vojnog atašea u Washing-tonu. Nakon višegodišnjeg bo-ravka u SAD-u i povratka udomovinu radio je u Saveznomsekreterijatu za narodnu obra-nu (Ministarstvu obrane) uBeogradu. Na tom poslu pro-

maknut je u čin kapetana boj-nog broda. Umirovljen je 1962.

Kako je po Zakonu o službisigurnosti plovidbe, koji je 20.srpnja 1962. usvojila Saveznanarodna skupština u Beogra-du, 6. studenoga iste godineutemeljena je Ustanova za odr-žavanje pomorskih plovnih pu-tova, sa sjedištem u Splitu, aza njezinog je direktora, kaonajpogodnija osoba imenovanMladen Ikica.

Nadležnost Ustanove sezalaje od Tršćanskog zaljeva doušća Bojane i dijela Skadar-skog jezera, a zadatak je biopostavljanje i održavanje obje-kata sigurnosti plovidbe.

Njezine su obalne radiopo-staje obavljale pomorsku ra-dioslužbu. Ustanova je bila po-dijeljena na osam plovnih po-dručja. U svom je sastavu ima-la i 11 plovila.

Kapetan Ikica bio je kao članjugoslavenske delegacije namnogim međunarodnim kon-ferencijama o sigurnosti plo-vidbe. Naročito je njemu bilazanimljiva međunarodna kon-ferencija u Rimu (sedamdese-tih godina). Naime, član bri-tanske delegacije tražio je čla-nove jugoslavenske delegacije ikad ih je našao, pitao ih je je-su li čuli za krstaricu Dalmaci-je. Na potvrdan odgovor poh-valio se da je on bio zapovjed-nik britanskih torpednih bro-dova koji su 22. prosinca1943. torpedirali i potopili kr-staricu, koja se tri dana ranijenasukala na sprud u uvali sv.

Ante na otoku Silbi.Mladen Ikica nasmijao se i

objasnio Britancu da ih jeupravo on obavijestio o nasu-kanom brodu jer je u to vrije-me bio zapovjednik III. Pomor-skog obalnog sektora Mornari-ce NOVJ-a.

Kapetan Ikica bio je direktortvrtke do umirovljenja 1977.

Često je pisao članke iz povi-jesti ratnih mornarica naistočnoj obali Jadrana.

Godine 1962. u reprezenta-tivnom izdanju Pomorskogzbornika (Zagreb, 1962.) tiska-nom povodom 20. godišnjiceDana mornarice i pomorstvaJugoslavije, objavljen mu jestručni rad pod naslovom Ra-tna mornarica Jugoslavije od1918. do 1941. godine.

Zapažen mu je i rad Ure�enjepomorskih plovnih putova, objav-ljen u Zborniku radova o pro-blemima pomorske privrede(Rijeka, 1969.).

Za kapetana Ikicu možemoslobodno reći da je imao dvijeizvanredne karijere, i onu voj-nu i onu civilnu.

Umirovljeni kapetan bojnogbroda JRM-a, Mladen Ikicaumro je u Splitu u 93. godiniživota 14. siječnja 2002. Dvadana poslije pokopan je nasplitskom groblju Lovrinac. Ni-je imao potomstva.

IZVORI ILITERATURA:

Jadranska stra�a(1922. –1941.), Split

Pribilović, K.: Tre�i pomorskiobalni sektor Mornarice NOVJ1943. � 1945., Zadar, 1986.

Pomorski zbornik povodom20-godišnjice Dana mornaricei pomorstva Jugoslavije 1942.– 1962., Zagreb. 1962.

Pribilović, Kažimir, redovitisveučilišni profesor i umirov-ljeni kapetan bojnog brodaJRM-a, pomorski povjesničariz Tkona (otok Pašman).

Dipl. ing. Zoran Ikica, umi-rovljeni profesor iz Splita.

S grupom vojnih atašeau Kanadi 1955.

Kao ćlan Jugoslavenske delegacije na međunarodnoj konferenciji u Rimu

56

57

Časopis bez granica Časopis Hrvatski glasnik, izdavača Hrvatskog građanskog dru-

štva, jedino je glasilo Hrvata Crne Gore. Bavi se temama važnimza život hrvatske zajednice u Crnoj Gori: političkim, gospodar-skim, društvenim, kulturnim, povijesnim... ali je i u stalnoj misi-ji povezivanja dvaju država, Hrvatske i Crne Gore.

Distribuira se na kioscima u Crnoj Gori, a putem pretplate sti-že u Hrvatsku, Europu, Australiju, SAD...

Otvoreni smo za suradnju, sugestije i dobronamjerne primjedbe. Nastojimo da svaki sljedeći broj uradimo bolje i kvalitetnije, sa

raznolikim i zanimljivim sadržajem. Budite i dalje s nama, šaljite Vaše priloge, budite i Vi jedan od

kreatora našeg i Vašeg lista!Pretplatite se!

GLASILO HRVATA CRNE GORE

NARUDŽBENICAOvim neopozivo naručujem primjeraka "Hrvatskog glasnika"

Ime i prezime/naziv tvrtke

Ulica i broj

Grad Poštanski broj Država

Tel/fax

Datum

E-mail

Potpis/pečat

58

SKALARADIOKotor

Nezavisni radio, Stari grad,Trg od oružja, 85330 Kotor

PRETPLATITE SE!Za Crnu Goru:

18 eura18 eura

Za Hrvatsku:

180 kuna

Za inozemstvo:

24 eura

na žiro račun 510-4741-76

Crnogorska komercijalnabanka

na kunski račun23600001101667657,Zagrebačka banka d.d.,Poslovnica Dubrovnik

Vukovarska 7,20 000 Dubrovnik

na devizni račun HR7723600001101667657,Zagrebačka banka d.d.,Poslovnica DubrovnikVukovarska 7, 20 000

Dubrovnik

Ovu narudžbenicu i kopiju uplatnice pošaljite na adresu izdavača:Hrvatsko građansko društvo Crne Gore, Zatvoreni bazen Škaljari, 85330 Kotor, Crna Gora

Pretplatiti se možete i u Uredu HGDCG u Kotoru

59