GLASILO HRVATA CRNE GOREGodina VIII Broj 59/60 Veljača/Ožujak 2010. Cijena 1 € ISSN 1800-5179

Odlikovandr. Ivan Ilić

3

Adresa: Zatvoreni bazen, Škaljari 85330 KotorTelefon: +382 (0) 32 304 232 Faks: +382 (0) 32 304 233E-mail: hgd-kotor@t-com.me http://www.hgdcg-kotor.orgŽiro-račun: 510-10418-20Osnivač: Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor

Predsjednik: dr Ivan Ilić Glavni urednik: Tamara PopovićUređivački odbor: Tripo Schubert, Marija Mihaliček, JoškoKatelan, Dario Musić, Željko Filičić Fotografije: Radoje Milić,Stevan Kordić, Foto Parteli

Dizajn&priprema: Radionica LCG Tisak: Grafo-Bale –Podgorica Naklada: 800 primjeraka Cijena: 1,00 euro

“Hrvatski glasnik”, Kotor, je upisan u evidenciju javnih glasila kod Republičkog sekretarijata za informisanje RCGpod rednim brojem 04/01-1828 od 31.12.2002. godine. Časopisu je dodijeljen međunarodni standardni broj za ser-ijske publikacije ISSN 1800-5179, koji je otisnut u gornjem desnom uglu korica. Časopis izlazi mjesečno.

Poštovani čitateljiČitajući broj koji je pred Vama uvjerit ćete se kako se ipak isplati ustrajati u

promoviranju pomalo zaboravljenih vrijednosti mira, tolerancije i su-radnje. Možda i kada se najmanje nadate, i bivate već pomalo umorni

od stalnog rada koji se naizgled ne primjećuje, izloženi osudi i kritici onih ko-ji se uporno trude da omalovaže sva vaša afirmativna nastojanja, nerijetkoposežući za instrumentima financijske blokade i medijskim istupima u kojimavas prozivaju za nešto što se u 21. stoljeću ne bi smjelo više spominjati - sti-gne priznanje.

I to od koga!Hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, kojeg i Europa i svijet prepoznaju

kao velikog humanistu, čovjeka koji je neizmjerno puno učinio za razvoj no-vih odnosa u regionu. Crnogorskog predsjednika Filipa Vujanovića, koji zah-valjuje našem društvu za ulogu u očuvanju skladnog suživota u Crnoj Gori,ali i zbližavanju dviju država.

Novoizabranog hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, koji na svoju inau-guraciju poziva predsjednika našeg društva dr. Ivana Ilića.

Čelnih ljudi Dubrovačko-neretvanske županije i Grada Dubrovnika, te dra-govoljaca Domovinskog rata i Hrvatske ratne mornarice, čiji ste stalni gostis posebnim statusom. Crnogorskih ministara Mićunovića i Brajovića koji suodgodili sve svoje državničke obveze da bi nazočili Tripundanskom balu i ti-me vam dali još jednu u nizu potpora.

Gradonačelnika Škaričića koji je za tu prigodu doputovao iz Omiša iobećao pomoć našem Glasniku, jer je, kako je istaknuo, iznimno kvalitetan.

Pomoćniku crnogorskog ministra za medije Željku Rutoviću koji je obećaoda se naš časopis neće ugasiti.

Pojedincima i institucijama kao što su Bokeljska mornarica i Nacionalnazajednica Crnogoraca Hrvatske, koji nastavljaju dugogodišnju suradnju snama, pripremajući nove knjige i značajne manifestacije.

Hrvatskom svjetskom kongresu koji nas je pozvao na Hrvatske svjetskeigre...

Poruke priznanja i ohrabrenja stižu sa svih strana, i daju nam snage daistrajemo i prevaziđemo krizu izazvanu odlukom Hrvatskog nacionalnog vi-jeća i Fonda za manjine, onih koji su najpozvaniji da brinu o nama, da Hr-vatskom građanskom društvu Crne Gore već dvije godine uskrate financijskupotporu.

Možda i jesu u pravu.Naše je društvo tako nevažno da nas priznaju i uvažavaju, s obje strane gra-

nice, „samo“ tri predsjednika, premijeri, predsjednici Skupštine i Sabora,„tek poneki“ hrabri i humani ministar, župani, gradonačelnici, biskupi, sa-borski zastupnici i, zamislite, dragovoljci Domovinskog rata koji još nose te-ške posljedice obrane svoga Grada.

Misija tolerancije se nastavlja. A novce ćemo već nekako naći.

Vaša urednica

TTRRIIPPUUNNDDAANNSSKKEE SSVVEEČČAANNOOSSTTII

Uzoran hod kroz vrijemeSTR. 4

DDEELLEEGGAACCIIJJAA HHGGDDCCGG UUDDUUBBRROOVVNNIIKKUU

Povijesni susret s dva predsjednikaSTR. 4

TTRRAADDIICCIIJJSSKKEE MMAANNIIFFEESSTTAACCIIJJEE

Tripundanski balSTR. 4

KKAARRNNEEVVAALLSSKKII DDAANNII UU KKOOTTOORRUU

Na lomači spaljenašporkecaSTR. 4

NNEEVVEENNKKAA NNEEKKIIĆĆ

Kotorska trilogijaSTR. 4

SSJJEEĆĆAANNJJEE NNAA ČČUUVVEENNOOGGZZNNAANNSSTTVVEENNIIKKAA

Brajković i PerastSTR. 4

OOBBNNOOVVAA CCRRKKVVEE SSVV.. EEUUSSTTAAHHIIJJAA

Zabrujat će zvona STR. 4

4

Piše: Tamara POPOVIĆ

Predsjednik Republike Hr-vatske Stjepan Mesićdodijelio je 28. siječnja u

svojoj rezidenciji na Pantovča-ku u Zagrebu visoka državnaodlikovanja: Povelju Republi-ke Hrvatske Bokeljskoj mor-narici Kotor i Red StjepanaRadića predsjedniku Hrvat-skog građanskog društva Cr-ne Gore dr. Ivanu Iliću.

Povelja Republike Hrvatskedodjeljuje se za doprinos raz-vitku i promicanju njenog me-đunarodnog položaja te za do-prinos znanstvenom, kultur-nom, gospodarskom i drugomrazvitku, dok se odlikovanjeReda Stjepana Radića dodje-ljuje za zasluge i stradanje uborbi za nacionalna i socijal-na prava i razvitak hrvatskognaroda.

Uz dr. Ilića tog su dana sto-jali ugledni znanstvenici Mi-roslav Radman i Ivan Đikić,a njih su trojica prvi primilipriznanja među ostalim istak-nutim pojedincima i instituci-jama.

Mesić je u svome obraćanjukazao kako su priznanja izrazzahvalnosti za osobit doprinosnagrađenih u područjimasvojeg djelovanja.

„Taj doprinos bez sumnje jeugrađen u korist svekolikograzvoja i napretka Republike

Hrvatske“, rekao je predsjed-nik Mesić i napomenuo kakosu priznanja različita, ali dasu svima zajednički izvrsni re-zultati u njihovim strukama,stvaralačkim i umjetničkimpodručjima, čime su dali go-lem doprinos duhovnom, ma-terijalnom i društvenom raz-voju domovine.

„Vaš doprinos općem dobrupozitivan je primjer za ustraj-nost, marljivost, požrtvovnosti pošten rad“, naglasio je Me-sić. Upozorivši kako smo većduže vrijeme svjedoci činjeni-ce da je „naš javni prostorokupiran isticanjem raznihloših primjera, kao da nega-tivnosti prevladavaju nad pri-mjerima uspjeha i izvrsnosti“,

dodao je „da postoje ljudi kojisu spremni hrabro se uhvatitiu koštac s negativnostima iteškoćama. Oni svoje znanje,talente i rad ugrađuju u općedobro i napredak u područji-ma svoga djelovanja, što Hr-vatskoj treba možda više negoikada prije“, kazao je Mesić.On smatra da je Hrvatska da-nas, bez obzira na neke raz-vojne teškoće, stabilna zemljarazvijene demokracije sa sveboljim pretpostavkama za raz-voj znanosti, kulture i umjet-nosti.

U pratnji viceadmirala IlijeRadovića koji je primio odli-kovanje u ime Bokeljske mor-narice bili su mornari Ljubin-ko Biskupović, Grigorije Mi-

NNAA IISSTTEEKKUU PPRREEDDSSJJEEDDNNIIČČKKOOGG MMAANNDDAATTAA SSTTJJEEPPAANN MMEESSIIĆĆUURRUUČČIIOO VVIISSOOKKAA OODDLLIIKKOOVVAANNJJAA

Priznanje surad-nji

Predsjednik Hrvatskog građanskogdruštva Crne Gore dr. Ivan Ilićodlikovan ordenom Reda StjepanaRadića. Ministru kulture Crne GoreBranislavu Mićunoviću hrvatskipredsjednik uručio orden RedaDanice hrvatske sa likom MarkaMarulića. Bokeljska mornarica Kotorodlikovana Poveljom RepublikeHrvatske. Dr. Radomir Pavićevićodlikovan Redom Danice Hrvatske slikom Katarine Zrinske

5

hović i Igor Perojević.U delegaciji koja je nazočila

ceremoniji bili su predsjednikHrvatske bratovštine Bokelj-ska mornarica 809. iz Zagre-ba Josip Gjurović, tajnikHGDCG Tripo Schubert, tepredsjednik Nacionalne zajed-nice Crnogoraca Hrvatske drRadomir Pavićević, koji jekoncem 2009. odlikovan Re-dom Danice Hrvatske s likomKatarine Zrinske.

„ Čast mi je što primam ovoodlikovanje, koje doživljavamkao priznanje dugogodišnjemzalaganju za afirmaciju Hrva-ta u Crnoj Gori, nastojanjimaHrvatskog građanskog dru-štva na čijem sam čelu da seuspostave kvalitetni novi od-

nosi Hrvatske i Crne Gore, tekao afirmaciju naše domovineCrne Gore“, kazao je nakondodjele predsjednik HGDCGdr. Ivan Ilić.

Zahvala Mićunoviću Ministru kulture, sporta i

medija Crne Gore prof. Brani-slavu Mićunoviću 1. veljačeu Zagrebu, na svečanoj cere-moniji u rezidenciji predsjed-nika Hrvatske Stjepana Mesi-ća, uručen je orden Reda Da-nice hrvatske sa likom MarkaMarulića. Ovo značajno priz-nanje dodjeljuje se za posebnezasluge u oblasti kulture.

„Drago mi je među odlikova-nima vidjeti i gospodina Bra-nislava Mićunovića, ministra

kulture, sporta i medija CrneGore, redatelja, čovjeka kul-ture, koji se zahvaljujući svo-jim humanističkim načelimadokazao kao osvjedočeni pri-jatelj Hrvatske, njenih građa-na i njene kulture. Kulturamože biti čimbenik mira i čim-benik rata. U nedavnoj povije-sti iskusili smo i jedno i dru-go. Zahvaljujući ljudima po-put gospodina Mićunovića ipolitici službene Podgorice,koja je smogla hrabrosti priz-nati i ono što nije bilo lakopriznati, mi smo mogli prihva-titi pruženu ruku i početi iz-građivati naše odnose na no-vim osnovama i u novim okol-nostima. Danas su hrvatsko -crnogorski odnosi odlični.

Predsjednik Mesić s delegacijomHGDCG, Pantovčak, 28. siječnja

6

Usuđujem se reći da su takvida bi mogli poslužiti kao pri-mjer za građenje odnosa najugoistoku Europe, u čemu jekulturna suradnja naših dva-ju zemalja od velike važnosti.Odlikovanje Reda Danice hr-vatske s likom Marka Maruli-ća zahvala je gospodinu Miću-noviću za njegov veliki dopri-nos na tom području“, kazaoje Stjepan Mesić.

„Poštovani predsjedniče Me-siću, sami ste u nekoliko re-čenica objasnili, i to mi činiveliku čast, današnje odnoseizmeđu Hrvatske i Crne Gore.Ako je i moj doprinos, ili bilokoga od crnogorskih i hrvat-skih građana, bio jedan korakka sadašnjem stanju stvari,onda je moja radost i mojačast u ovom trenutku veća.Ovo priznanje dijelim sa svi-ma koji su u davnoj ili bližojprošlosti sijali toleranciju nanašim prostorima, a koji će toraditi danas i sjutra, ne samoizmeđu naše dvije države, ne-go i u ukupnom regionu. Tatolerancija se odnosi, ponovi-mo još jednom, na sve ono štoje multinacionalno, multikon-fesionalno i multikulturno.Ovim priznanjem ste me oba-vezali da i dalje, sa istomišlje-nicima u Crnoj Gori, Hrvat-skoj i regionu širim takvu mi-siju“, poručio je Branislav Mi-ćunović.

U prijedlogu za odlikovanjeministra kulture, sporta i me-dija Crne Gore, među ostalim,navodi se da je Mićunovićistaknuti kazališni redateljpriznat u cijeloj regiji jugoisto-čne Europe, te da su njegovrad i humanistička načela ko-jima se rukovodi visoko cije-njeni kod svih kolega i publi-ke u Crnoj Gori i Hrvatskoj.Također, kao razlozi za dodje-lu Reda Danice hrvatske, na-vode se Mićunovićev antiratniangažman, aktivno kulturnopovezivanje država sa prosto-ra bivše Jugoslavije, zalaganjeza multietničku Crnu Goru,

razvoj dobrosusjedskih odno-sa Crne Gore i Hrvatske, kao iaktivna podrška hrvatskoj za-jednici u Crnoj Gori. „Pokazao je u svakoj prilici dase iskreno i bez ostatka zalažeza multietničku Crnu Goru ukojoj hrvatska zajednica iakobrojčano malobrojna, zauzi-ma mjesto izuzetnoga značajakad je u pitanju politika i ori-jentacija njegova ministar-stva, koje tu politiku promovi-ra i pred Vladom Crne Gore.

Nekoliko je izuzetno važnihakcija kojima je bio pokrovi-telj, sukreator i sudionik. Naj-važnije je sudjelovanjeHGDCG u proslavi 500. ob-ljetnice rođenja Marina Drži-ća. Organizirali su gostovanjeHNK iz Zagreba u Kotoru spredstavom Dundo Maroje,što je polučilo iznimno zani-manje javnosti u cijeloj regiji,sudjelovali su u mnogim do-gađajima, predavanjima, se-minarima, znanstvenim sim-pozijima od Dubrovnika, pre-ko Sienne pa do Kotora (kaodomaćini). Nakon toga suHGDCG i Ministarstvo kultu-re, sporta i medija organizira-li posjet djece iz Crne GoreDubrovniku s opsežnim i za-nimljivim tematskim progra-mom. Taj događaj je izazvaogolemu pozornost u javnostiobje zemlje, i bio prekretnicau odnosu Dubrovnika te su-sjedne Crne Gore, koji je umnogočemu promoviraodrukčiju politiku od ratne; po-litiku suradnje, uvažavanja,prijateljstva, razumijevanja ito kroz jezik koji Dubrovniknajbolje razumije, a to je jezikkulture. To ne bi bilo mogućeda iza toga odlučno nisu staliljudi poput ministra Mićuno-vića, koji su iskazali, ne po pr-vi put, svoj hrabri stav i hu-mani karakter“, stoji u prije-dlogu za odličje.

Uručivanju ordena prisu-stvovali su, među ostalim, mi-nistar kulture Republike Hr-vatske Božo Biškupić i am-

basador Crne Gore u ZagrebuGoran Rakočević.

Obostrano poštovanjeVicedmiral Ilija Radović na-

glasio je kako mu je izuzetnačast da preuzme visoko drža-vno odlikovanje od, kako jekazao, cijenjenog predsjedni-ka Republike Hrvatske Stje-pana Mesića.

„ Time se na pravi način da-la potpora i priznanje JubilejaBokeljske mornarice i Kotor-ske biskupije u povodu 1200

Uručenje odličjadr. Pavićeviću

7

godina postojanja i svega ono-ga što smo kao jedna od naj-starijih bratovština pomoracana svijetu napravili za Kotorkao središte izuzetne kulturepreko koje Crna Gora danaspredstavlja sebe na najkvali-tetniji način. Bokeljska mor-narica je imidž Kotora, drev-nog grada barokne kulture, tesvih ljudi dobre volje koji pro-moviraju suživot i očuvanjevjekovnih kulturnih vrijedno-sti.

Velika suradnja i obostrano

poštovanje s Hrvatskim gra-đanskim društvom Crne Gorena najbolji način predstavljaupravo te vrijednosti za kojesvi želimo da budu valorizira-ne ne samo u Kotoru, nego išire“, izjavio je viceadmiralRadović nakon ceremonije naPantovčaku.

I predsjednik Nacionalne za-jednice Crnogoraca Hrvatskedr. Radomir Pavićević istaka-nuo je kako čovjek mora bitiponosan kada dobije prizna-nje od zemlje u kojoj živi, a

pogotovu kada mu ga udijelijedan od vodećih antifašista,predsjednik Mesić.

„Priznanje ima izuzetnu vri-jednost, a potvrda je dobroosmišljene aktivnosti HGDCGi NZCH na izgradnji odnosaizmeđu dvije države, a pose-bno u približavanju njihovihkulturnih vrijednosti.

Naša prekogranična sura-dnja traje od 2001. Ona jošnije dostigla domet kojem te-žimo, ali može služiti kao pri-mjer uzorne suradnje i dopri-nosa manjina razvoju dobro-susjedskih odnosa“, kazao jedr. Pavićević.

Radomir Pavićević je uglednii priznati hrvatski kirurg iznanstvenik crnogorskoga po-drijetla. Taj zagrebački stu-dent nemirnoga istraživačkogduha, koji se nikada ne zado-voljava postignutim, doprinioje hrvatskoj znanosti svojimistraživačkim radom, kao ismislom za racionalizaciju iorganizaciju rada. Nakon spe-cijalizacije iz opće kirurgijezavršio je i subspecijalizacijuiz torakalne kirurgije, gdje jeostao raditi do danas. Nezado-voljan rezultatima liječenjaraka pluća, uz kirurški posaoosnovao je i Laboratorij za ge-netiku raka u kojem razvijamarkere za kliničku aplikaci-ju i unapređuje dijagnostiku,odabir i kontrolu liječenja, či-me daje doprinos za bolje pre-življavanje oboljelih. Labora-torij je postao Primarni refe-ralni centar multicentričnogaeuropskog istraživanja. Upra-vo sumira rezultate svoga de-setogodišnjeg istraživačkograda na odabiru novih načinaliječenja raka i njihov dopri-nos većem preživljavanju.

Na društvenom planu ističese angažmanom na realizacijiUstavnoga zakona o položajunacionalnih manjina u Repu-blici Hrvatskoj. Svojim radomna programima uspjeva orga-nizirati Nacionalnu zajednicuCrnogoraca Hrvatske kao

8

udrugu privlačnu ne samo zaetničke Crnogorce, već za svepodrijetlom iz Crne Gore kao iza njene prijatelje. Svojimustrajnim radom uspijeva oku-piti najveći broj Crnogoraca udevet udruga u velikim hrvat-skim gradovima s respektabil-nim realiziranim programima:organizacija 20-25 izložbi go-dišnje, objavljivanje 50 knjigau devet godina, obilježavanjedržavnih i vjerskih blagdanaCrne Gore s programski osmi-šljenim sadržajem samo su dioonoga što je učinila crnogorskamanjina u Hrvatskoj.

Poseban doprinos dr. Pavi-ćevića je osmišljavanje dvaprograma, koji se realiziraju usuradnji s Crnom Gorom. Pr-vi, koji traje šest godina, odvi-ja se u suradnji s Hrvatskimgrađanskim društvom CrneGore, a može poslužiti kaoprimjer kako trebaju surađi-vati manjine dvije zemlje. Re-zultat te suradnje su knjige:Život i djelo Vladislava Braj-kovića (knjige 1 i 2), Alfirević iBoka, Tin Ujević i Grna Gora,te Život i djelo Joza Ćetkovića,zbirka pjesama dr Miloša Mi-loševića Za ruke se držimo, teŽivot i djelo Dušana Vukotića.

Drugi projekt ostvaruje se sMaticom Crnogorskom, auključuje slijedeća izdanja:Vlaho Bukovac i Crna Gora,te Lovćen, Njegoš i Meštrović.

Krivokapić:Priznanja su kruna

radaSva ova odličja su inicirali

Hrvatsko građansko društvo

Crne Gore, Dubrovačko-ne-retvanska županija, Udrugadragovoljaca Domovinskog ra-ta Grada Dubrovnika i Hrvat-ska ratna mornarica, cijenećikulturni, humani i antiratniangažman, te napore navede-nih institucija i pojedinaca uuspostavi novih veza izmeđudviju država.

„Kruna svakog rada svaka-ko su priznanja. Ona namdaju volju da nastavimo daljeali nas jednako obavezuju dabudemo još bolji u onome štoradimo.Vaša misija je da seono što je najvrjednije u Cr-noj Gori, a što nema cijenu –njen multietnički sklad, održii razvije na još veći nivo.Uvjeren sam da ćete i ubudu-će činiti sve da naš zajedničkidom bude i dalje primjer kva-litetnog suživota”, navodi seu čestitki predsjednikaSkupštine Crne Gore RankaKrivokapića upućenoj pred-sjedniku HGDCG dr . IvanuIliću.

Krivokapić je uputio česti-tku i ministru kulture, sportai medija Branislavu Mićunovi-ću, te admiralu Bokeljskemornarice Milošu Miloševiću,viceadmiralu Iliji Radoviću imornarima.

Odličje za ministraMićunovića

Povelja za Bokeljskumornaricu

9

UU KKOOTTOORRUUPPRROOSSLLAAVVLLJJEENNBBLLAAGGDDAANN SSVV..

TTRRIIPPUUNNAA,, ZZAAŠŠTTIITTNNIIKKAAGGRRAADDAA II BBIISSKKUUPPIIJJEE

Uzoranhod

krozvrijeme

Tripundanskesvečanosti uveličaocrnogorskipredsjednik FilipVujanović koji je,na prijedlogHrvatskoggrađanskog društvaCrne Gore,Bokeljskumornaricuodlikovao visokimdržavnim odličjem,Ordenomcrnogorske zastavedrugog stupnja

U procesiji i zastava Hrvatskog građanskog društva

10

Piše: Tripo SCHUBERT

Dan odvjetnika kotorskogbraćo veselo slavimo...“

U Kotoru su od 27. siječnjado 14. veljače, u nazočnosti ve-likog broja vjernika i hodoča-snika iz Kotora, Bara, Dubro-vnika, Šibenika... održane tra-dicionalne Svečanosti SvetogaTripuna, zaštitnika grada i Ko-torske biskupije.

Sveti Tripun je rođen 232. go-dine u gradu Kampsadi (sada-šnja Turska) od kršćanskih ro-ditelja i podnio je mučeništvoza vrijeme progona od cara De-cija, kada je, odbivši se odrećikršćanske vjere, bio mučen iubijen 2. veljače 251. godine.Još u srednjem vijeku dan sv.Tripuna obilježavao se 3. velja-če, zbog proslave PrikazanjaIsusa u Hramu ili Svijećnice.

Svečanostima je prethodioProglas kotorskog biskupamsgr. Ilije Janjića.

“ Evo nas na pragu proslave1201. godišnjice svetog Tripu-na u njegovom Kotoru. Nakonšto smo prošle Jubilarne godi-ne nizom lijepih događaja i ve-ličanstvenim proslavama obi-lježili 1200 godina dolaska mo-ći sv. Tripuna u naš grad, ovegodine, time potaknuti, želimosvijetu pokazati našu zahval-nost za primljenu ljubav i mi-lost po zagovoru našeg zaštitni-ka”.

Svečanosti su započele Loda-ma koje po tradiciji 27. siječnjaizgovara mali admiral Bokelj-ske mornarice, te podizanjemzastave na katedrali – baziliciSv. Tripuna. Trodnevnica je bi-la 30. i 31. siječnja, te 1. velja-če. Drugog je siječnja održanaSveta misa i Blagoslov svijeća(Kandelora), Svečani prijenosrelikvijara, Večernja i kađenjesvetih moći.

Kađenje svetih moći u starijedoba obavljali su po šest pred-stavnika kotorskog plemstva išest predstavnika građanskog

sloja. Kasnije, u XVII. st. kađe-nje se obavlja uz sudjelovanjeBokeljske mornarice. Za vrije-me austrijske vladavine bio jeuveden običaj da se mogu nakađenje moći pozvati i predsta-vnici Istočne crkve, što se uz

određene prekide sačuvalo donaših dana.

Kađenje se danas obavlja sa-mo za vrijeme čitanja lekcija.Na gredama ciborija postavlja-ju se dvije srebrne kadionice, sjedne i druge strane oltara sto-

11

je kadioničari koji njišu kadio-nice dok svećenici pjevaju dije-love iz života Sv. Tripuna. Ovesu godine to bili katolici: DarioMusić, Krsto Noka, Božo Pe-nović, Nikša Pasković, AntoBožinović i Miroslav Frano-

vić i pravoslavni: Slavko Roganović, Dragan

Đurić, Nenad Lazarević, BoroCicović, Jovica Mršulja i Ste-van Kordić.

Na Tripundan, 3. veljače, bi-skup kotorski Ilija Janjić služio

je svečanu Svetu misu u 10.sati, a potom i pontifikalnuSvetu misu u 18. sati.

Vanjska proslava počela je 6.veljače, promocijom kataloga„Zagovori Sv. Tripunu -blagokotorske Biskupije”. Govorili

Još jedna povijesna snimka ispred katedrale sv. Tripuna

12

su msgr. Ilija Janjić, biskupkotorski, don Anton Belan,prof. dr. Nikola Jakšić i Rado-slav Tomić.

Centralna proslava sv. Tripu-na održana je nedjelju, 7. velja-če. Pontifikalnu svetu misu ukatedrali – bazilici Sv. Tripuna,

predvodio je mons. Josip Mrz-ljak, biskup varaždinski, uzkoncelebraciju biskupa dubro-vačkog Želimira Puljića i ko-torskog Ilije Janjića.

Poslije svete mise uslijedila jeprocesija ulicama grada Koto-ra, kada su moći sveca pozdra-

vili i svećenici Srpske pravosla-vne crkve i Crnogorske pravo-slavne crkve. Kako su mnogekotorske relikvije trenutno naizložbi “Zagovori sv. Tripunu-Blago Kotorske biskupije“ uKlovićevim dvorima u Zagrebu,u procesiji su biskupi i svećeni-ci ove godine nosili samo Sla-vnu glavu i sarkofag svetog Tri-puna, u pratnji Bokeljske mor-narice.

Svečanost je uveličana cere-monijom ispred bazilike -kate-drale Svetog Tripuna, na kojojje predsjednik Crne Gore FilipVujanović uručio Bokeljskojmornarici visoko državno odli-čje – Orden crnogorske zastavedrugog stupnja.

Kadioničari moći sv. Tripuna

13

Predsjednika Vujanovića do-čekala je gradonačelnica Koto-ra Marija Ćatović, biskup ko-torski Ilija Janjić, predsjednikHrvatskog građanskog društvaCrne Gore Ivan Ilić, predsjed-nik Upravnog odbora Bokeljskemornarice Niko Kondanari.Predsjednik Vujanović primioje raport pred glavnim vodomBokeljske mornarice, a potomje visoko državno odličje CrneGore od predsjednika primioNiko Kondanari. Tom je prigo-dom Vujanović istaknuo kakoovo odličje dodjeljuje na prije-dlog Hrvatskog građanskogdruštva, za naročite zaslugeBokeljske mornarice za CrnuGoru, za uzoran hod kroz vrije-

me i povijesne mijene kroz kojeprolazi već 12 stoljeća prera-stajući od srednjovjekovne bra-tovštine pomoraca u uzornudruštvenu organizaciju kojačuva tradicije od zaborava.

“Bokeljska mornarica uzoranje primjer njegovanja sloge, za-jedništva, tolerancije i suživotaafirmirajući te vrijednosti bezobzira na nacionalnu i vjerskupripadnost. Vrijeme zaboravljaono što je manje vrijedno a,evo, ono što je dobro čuva zageneracije koje dolaze”, kazaoje Vujanović.

Nakon zahvale predsjednikaUpravnog odbora Kondanarija,biskup kotorski Ilija Janjić bla-goslovio je Bokeljsku mornari-

cu, uz riječi: “Otpočnite kolosvetoga Tripuna”. Kolo su pra-tile tri limene glazbe: iz Kotora,Tivta i Šibenika.

„ Želim iskazati zadovoljstvozbog dolaska naših brojnih pri-jatelja i hodočasnika iz Hrvat-ske, osobito zbog dolaska prija-telja iz Dubrovnika. Dubrovniki Boka oduvijek su bliski, pove-zuju ih ekonomske i turističkesličnosti, nadam se da će onepovezati, nikako odvajati našegrađane a samim tim i našedvije drzave”, izjavio je Vujano-vić nakon ceremonije.

Svečanosti Sv. Tripuna zavr-šene su 14. veljače, kada jeslužena sveta misa i spuštenazastava na katedrali.

Kadioničari moći sv. Tripuna

Vujanović uručuje odličje Kondanariju

14

Piše: Tamara POPOVIĆ

Dana drugog veljače uDubrovniku je bilo nesamo svečano i sunčano,

već su događaji sustizali jedandrugog. Nakon svečane sjedni-ce Gradskog vijeća koju je su-vereno vodila predsjednica Ol-ga Murattti, a na kojemu sudodijeljena tradicionalna priz-nanja, od kojih izdvajamo pro-glašenje tadašnjeg predsjedni-ka RH Stjepan Mesića poča-snim građaninom Grada, usli-jedili su novi događaji koji susvitu velikog broja uzvanikaodveli u dva smjera.

Dio je krenuo prema luciGruž, predvođen premijerkomJadrankom Kosor i gradona-čelnikom dr. Androm Vlahu-šićem na proslavu svršetkaradova pristaništa za megakruzere, a ostali su iz kazali-šta Marin Držić, nakon parkoraka, izašli na trg Prid Dvo-rom. U tih par koraka nije semoglo izbjeći susret s DumMarinom (njegovim spomeni-kom) koji nas je sve sa sebi

svojstvenim smješkom poz-dravio.

Pred Dvorom je već stajaopočasni postroj dragovoljacaHrvatske ratne mornarice, načelu s predsjednikom UDHRM Želimirom Čizmićem,inače prvim zapovjednikomHRM Dubrovnik ratne jeseni1991.

U postroju su se našli mnogiod tadašnjih zapovjednika,danas već vremešnih ali agil-nih veterana, među kojimaističemo admirala Vida Stipe-

tića, zapovjednika HRM u rat-nim i poratnim godinama, paratnog zapovjednika HRM Za-dar Joška Pulju, inače pro-slavljenog košarkaškog trene-ra KK Zadar, dopredsjednikeUD HRM Antu Ruića sa Šoltei Joška Merhara iz Zadra, tePera Lučića, gl. tajnika.

Naravno, ne preskačemo nidesetke postrojenih skromnihi zaslužnih mornara, pristiglihiz cijele Dalmacije da bi uveli-čali Dan Grada, ali i odali priz-nanje Predsjedniku RH na

DDEELLEEGGAACCIIJJAA HHGGDDCCGG UU DDUUBBRROOVVNNIIKKUU,, KKAAOO PPOOSSEEBBNNII GGOOSSTTII GGRRAADDAA II UUDDRRUUGGEE HHRRMM

POvIjes-NI

susret s dvaTeško će se ponoviti da u nekolikominuta imamo prigodu razgovarati sdva hrvatska predsjednika: jošaktualnim Stjepanom Mesićem, togdana proglašenim počasnimgrađaninom Grada Dubrovnika ičlanom Udruge dragovoljaca Hrvatskeratne mornarice, te s izabranimpredsjednikom kojem je tek slijedilainauguracija, Ivom Josipovićem

15

odlasku, s kojim ih veže pose-bna spona još od glasovitogkonvoja Libertas. Tadašnjuhrabrost i odlučnost da se Du-brovnik deblokira oni nikadanisu zaboravili i znaju svakomprilikom na primjeren načinizraziti zahvalnost. Ovaj putsu otišli korak dalje i primiliga na obostrano zadovoljstvou svoje redove.

Čvrstog, dostojanstvenog iodmjerenog koraka u pratnjisadašnjeg zapovjednika HRMkontra admirala Ante Urlića,vrhovni zapovjednik Mesićobavio je smotru te pozdraviosvoje buduće sučlanove na štosu mu gromko odgovorili da jeodjeknulo cijelim Gradom.

Potom se susreo s izaslan-stvom HGDCG, predvođenimpredsjednikom dr. IvanomIlićem i tajnikom TripomSchubertom. To je bio srda-čan susret možemo već rećistarih znanaca, a za one kojine znaju ponavljamo da jepredsjednik RH i počasni članHGDCG. Ovom prigodom muje zbog svega što je učinio zaHrvate Crne Gore i za norma-

lizaciju odnosa dviju zemaljauručena monografija AntunaTomića “Dobrota – povijesnicabokeljskog pomorstva“.

Dok je dr. Ilić čitao posvetu,desetine kamera i fotoaparatasu pomno bilježili taj susret, aPredsjednik je bio ne samozainteresiran već i vidljivo ga-nut, pa mu je prilikom zahva-le i glas zadrhtao, osjetivšiiskrenost geste naših čelnika.

Slijedio je ulazak u atrij Kne-ževog dvora. Taj glasoviti povi-jesni prostor dodijeljen je zaovu svečanost od strane Gra-da da se naglasi koliki značajse u Dubrovniku pridaje ovomdogađaju i koliko gradskauprava štuje svoje veterane.

Skupilo se tu mnogo ljudi odpolitike, društvenog, gospo-darskog života, ali i umjetnika- samo da spomenemo autorahimne HRM, svima dobrozna-nog maestra Đela Jusića.

Posebnost cijelom događajuje dala i nazočnost novoiza-branog predsjednika RH IvaJosipovića u pratnji dr. Mi-randa Mrsića, voditelja njego-ve predizborne kampanje (ina-

če prijatelja i kolege dr. Ilića).Naša delegacija se također sa-stala i sa njima te predala po-klon monografiju, a kratkotra-jan razgovor je prošao u opu-štenom i ugodnom tonu, prili-kom kojeg je Josipović na sebineposredan i iskren način ko-ji plijeni pokazao ne samo in-teres za Hrvate Crne Gore irad HGDCG-a, već i poznava-nje njihovog rada. Uz njega sutu još bili i saborski zastupni-ci dr. Tatjana Šimac-Bona-čić, koja je i zamjenica dubro-vačkog gradonačelnika, grado-načelnik Metkovića i saborskizastupnik Stipe Gabrić-Jam-bo, pa drugi gradski i županij-ski dužnostnici, a mi ne može-mo ne spomenuti nama uvijekdragu gđu. Miru Buconić,bivšu županicu s kojom smoodlično surađivali tijekommandata, a i sada je uvijek priruci i to značajno, kad god za-treba. Naravno, treba istaćigospođu Olgu Murattti, koja jeu mnogome zaslužna da je sveprošlo na primjerenoj razini,što je opća ocjena svih nazoč-nih, ali i medija koji su sve to

Poklon delegacije HGDCGpredsjedniku Mesiću, u za-

hvalnost za potporuGđa Šimac Bonačić i predsjednik Josipović u

razgovoru s dr. Ilićem i Schubertom

16

intezivno popratili. Uz sve nabrojane, posebno

bismo ipak izdvojili gđu VesnuPusić, sjajnu ženu i političar-ku, koja je izazvala veliku po-zornost i simpatije upravodragovoljaca, članova UDHRM, koji su joj željeli stisnu-ti ruku, pozdraviti je, slikati ses njom za uspomenu, odati jojpoštovanje. Saznali smo da subili spremni s uvažavanjem ipoštovanjem prihvatiti je kaosvoju vrhovnu zapovjednicuda je pobjedila na predsjedni-čkim izborima. To dovoljno go-vori o tim prekaljenim ratnici-ma, ali i o tome kako mnogistereotipovi u muško ženskimodnosima polako nestaju i ot-varaju prostor većem među-sobnom uvažavanju, poštova-nju i boljem komuniciranju nakorist cijelog društva.

Nakon pozdrava i predstav-ljanja uzvanica, propisno pre-ma protokolu, uslijedila je mi-nuta šutnje, tijekom kojega jedo tada čvrsto stisnuta zasta-va puštena da se otvori u častsvih poginulih branitelja, ali isvih mornara diljem svijeta.Imponiralo je vidjeti kršnog istasitog Fabijana Vukića,stjegonošu UD HRM, inačejednog od istinskih junaka

Fabijan Vukić, stjegonoša UD HRM, s urednicom Hrvatskog glasnika

Gđa Ilić, gđa Buconić, dr Ilić,gđa Pusić, gosp. Težak, gosp.Schubert i gosp. Galjuf s do-maćinima gosp. Čizmićem Mesić u prostorijama UD HRM

17

Domovinskog rata i teškog in-valida, dobroćudne ljudine ve-likog srca, s kolikim ponosomdrži taj poveliki stijeg Udruge is kojom lakoćom njime uprav-lja. Uz stube Kneževa Dvora,poredali su se u svojim odora-ma mornari. Slika je uistinubila istovremeno dirljiva i sna-žna.

Uslijedio je uvod s objašnje-njem razloga i cilja ove sveča-nosti, nakon kojeg je Sebasti-jan Vukosavić, poznat u Du-brovniku kao Mr. Voice, inačespiker i voditelj na radiu Du-brovnik, pročitao obrazloženjeza dodjelu Počasnog članstvaUD HRM.

Program primanja predsjed-nika Mesića u Počasno član-stvo UD HRM vodio je gosp.Željko Filičić, na opušteni aopet veoma svečani način kojije izazvao oduševljenje i odo-bravanje kod svih, napose koddvojice predsjednika.

Posebno ozračje i raspolože-nje dugujemo klapi Ragusa,nama u Crnoj Gori dobro zna-nu, čiji je tenor g. KrunoslavTežak ujedno i predstavnikHGDCG za RH. Kako je na sa-mom početku izjavio Filičić,pozivajući ih da nakon himneotpjevaju ganutljivu baladu

“Kad zazvone dubrovačka zvo-na” iz najtežih dana za Grad,oni su bili zvanična klapaHRM Dubrovnik.

Koliko su srasli sa svim timmomcima, najbolje se vidjelokad su zapjevali Mornaričkuhimnu “ Hrvatska, Hrvatska,ratna mornarica, ponos jeGrada, ponos je cijelog Jadra-na... jedan za sve za jednogsvi, i svi za sve i svi za sve i sviza Hrvatsku...”, autora mae-stra Đela Jusića. Nitko nijemogao zadržati članove udru-ge da pjesmu podrže pljeska-jući u ritmu čemu su se pri-družili Mesić, Josipović i osta-li uzvanici, a admirali Urlić iStipetić su zagrlili svoje mor-nare pridruživši se refrenu...Dugo će još te lijepe pjesmeodzvanjati atrijem Dvora u ko-jemu su nastupali najvećimajstori glazbe u zadnjih sto-tinjak godina, a i danas dolazesvi koji nešto u njoj znače.Najbitnije je, pak, da su te pje-sme nosile kao i u ratu poru-ku mira i poštovanja života.Da su se izdigle iz Dvora, pole-tjele ponad Grada, razmilile usmjeru istoka i zapada, sjeve-ra i juga govoreći svima o jed-nom lijepom danu, o jednoj li-jepoj priči i o dobrim vibracija-

ma što su širili tog dana svisudionici.

Nakon gromkog aplauza,dužnostnici UD HRM su svomnovom članu predali povelju,pa člansku iskaznicu i na kra-ju tekst obrazloženja, a Pred-sjednik se u zahvali osvrnuona aktualna politička događa-nja, u to vrijeme burna zbogJeremić - Tadić – Dodikovih iz-java i ponašanja. Objasnio ješiri kontekst. Nakon toga jeuslijedila nekovrsna inventuraza cjelokupno razdoblje njego-va predsjednikovanja, koje jepo općoj ocjeni struke i građa-na te uzvanika bilo jako uspje-šno, što se iskazuje u trajnojpopularnosti koju uživa u me-đu hrvatskim građanima, ali iu cjelokupnoj regiji. Započi-njući svoj govor objašnjavajućirazloge za konvoj Libertas, po-tanko se prisjetio te po Du-brovnik sudbonosne ratneepizode, od organizacije pa svedo odjeka među građanima ibraniteljima Grada, ali i odje-cima u svijetu. Nije zaboraviospomenuti da je idejni tvorackonvoja bila čuvena novinarkaHTV-a gđa. Branka Šeparo-vić, što dodatno govori o nje-mu kao čovjeku koji je zaslu-žio ova dva priznanja na kraju

Uručenje poklona Bokeljske mornarice

gosp. Filičiću i gosp. Galjufu

18

svog mandata.Kraj programa je izazvao

šarmantni kaos, jer su svi že-ljeli pozdraviti svakoga, sasvima se rukovati, zagrliti,čestitati, razmijeniti dojmove,a novinari i fotoreporteri suželjeli sve to ovjekovječiti, do-biti neku izjavu, pa i provoci-rati, kako to već ide. Pristu-pačnost i srdačnost gospodeMesića i Josipovića, te damaMuratti, Šimac-Bonačić i Ve-sne Pusić, krivi su što je sveto trajalo prilično duže i ne-formalnije od predviđenog,što je „zadavalo muke“ spo-sobnim i strpljivim ljudima izprotokola i osiguranja, pred-vođenih legendarnom su-kreatoricom hrvatskog držav-nog protokola gđom. Mila-dom Privora, čiji se nevidlji-vi „touch“ u svemu osječao.

Nakon toga smo se, cjelo-kupno izaslanstvo HGDCG-akao posebni uzvanici UDHRM-a i Grada Dubrovnika,zajedno s ostalim zvanicamapreselili u klub Udruge, ina-če malen prostorom, ali po-tvrđuje onu staru; “gdje če-ljad nije bijesna, kuća nije ti-jesna”. I zaista, mornari sunam svima priredili lijepu fe-

stu, s delicijama, dobrom ka-pljicom i naravno pjesmom.U jednom času, nastalo jekomešanje, Mesić je mimoprotokola na vlastiti zahtjevu pratnji dvojice kapetanabojnog broda, gospode Barbi-ra i Bandala te kontradmira-la Urlića ušao u usku uličicui pridružio se nama na do-mjenku. Mira Buconić i ad-miral Stipetić su povukli izsveg glasa “lijepo ime Stipe“,što su svi ostali prihvatili, za-pjevala se još koja, a tada jePočasni član UD HRM Mesićizrazio oduševljenje što senalazi u prostorijama koje ćesvakako rado i češće pohodi-ti kad bude dolazio u Grad,čiji je još i Počasni građanin.Bilo mu je zanimljivo, vjeru-jemo i drago, vidjeti kako suustrajno i marljivo fotografi-jama članovi udruge bilježilisvaki susret s njim. Zasigur-no je osjetio zadovoljstvo iponos upotpunjujući spoz-naju s koliko su razuma ielana poduprirali njegovumirotvornu politiku otvara-nja spram susjeda, čemu jeritam potpore davao sampredsjednik Udruge g. Či-zmić. Oboje su svjesni i to su

priznali da nije uvijek bilo la-ko izači iz začaranog krugaratnih sjećanja.

Uslijedio je svečani ručak ukultnom restoranu „Sesame“, Kuće Ercegović, na kojemusmo bili gosti bivših županij-skih čelnika, inače naših po-časnih članova Mire Buconići Miše Galjufa (veoma aktiv-nog i zaslužnog za organiza-ciju i ostvarenje svega napi-sanog) te čelništva UD HRM.Tajnik Tripo Schubert tom jeprigodom uručio gosp. Galju-fu i gosp. Filičiću vrijedno iz-danje Statuta Bokeljske mor-narice, poklon te institucije uzahvalnost za suradnju ipromoviranje u Republici Hr-vatskoj.

Moramo napomenuti da jena obje svečanosti, od straneGrada i UD HRM kao stari iiskreni prijatelj, bio pozvanministar kulture, medija isporta Crne Gore BranislavMićunović, uvijek rado viđenu Dubrovniku, a koji je naža-lost bio spriječen neodložnimposlovima u Vladi. Svi koji suga do posljednjeg časa čekaliu nadi da će ipak stići, oda-slali su mu pozdrave, kojemu ovim putem i prenosimo.

Dragovoljci HRM sMesićem, Josipovićem i

ostalim uglednim gostimana ceremoniji

19

Svečanom inauguraci-jom na zagrebačkomTrgu svetog Marka Ivo

Josipović i službeno je 18.veljače postao treći hrvatskipredsjednik.

“U izbore za predsjednikaRepublike krenuo sam s vizi-jom europske, prosperitetneHrvatske, a ključni izvor mojemotivacije bila je pravda, mo-ralna i pravna podloga za no-vo i bolje društvo. Ostvarilismo državu, ali su pravda ipravednost vrijednosti kojetek trebamo pronaći u njiho-voj punini”, rekao je Josipovićnakon što je prisegnuo zapredsjednika Republike Hr-vatske. Već na početku govo-ra naglasio je kako će uložitisvu svoju snagu, znanje isposobnost da njegov rad upotpunosti opravda povjere-nje koje je dobio od građana.

Josipović je zahvalio svomprethodniku Stjepanu Mesi-ću, za kojega je rekao kako jeu deset godina dao iznimandoprinos razvoju hrvatske de-mokracije i jačanju njezinapoložaja u međunarodnoj za-jednici. Podsjetio je, također,na prvog hrvatskog predsjed-nika Franju Tuđmana, pod či-jim je vodstvom Hrvatska iz-borila svoju neovisnost, a na-glasio je kako su Domovinskirat i hrvatski antifašizam dvastupa hrvatske državnosti čijeće nasljeđe uvijek isticati i po-štovati. Došlo je vrijeme, sma-tra Josipović, da se Hrvatskapreispita i odlučno promijeniono što je pogrešno, ono štoljude čini nejednakima, što ih

dijeli i ponižava.“ Nije samo riječ o tome da

moramo mijenjati zakone idonositi nove ili bolje. Riječ jeo tome da svatko od nas po-čne mijenjati sebe. Jer temeljpravde uvijek smo mi sami,jer je svatko od nas taj kojisvojim ponašanjem stvara ilinegira pravednost. Zato, nesmijemo se bojati, ne smije-mo šutjeti, ne smijemo okre-tati glavu! Hrabrost je ta kojapobjeđuje nepravdu, kojaostvaruje bolje, pravednijedruštvo, društvo u kojem sva-ki građanin ima jednaka pra-va i jednaku šansu da se ško-luje, zaposli, zarađuje tolikoda od toga njegova ili njezinacijela obitelj može pristojnoživjeti, pravo da ima državukoja poštuje i štiti ljudska idruga prava svih svojih gra-

đana. U borbi za pravednostja ću kao predsjednik i kaonjezin građanin biti prvi i ni-kada se neću umoriti. To vamobećavam”, rekao je Josipo-vić.

Predsjednik Josipović rekaoje kako je potrebno održavatidobre odnose sa susjedimajer da oni jamče mir, sigur-nost i stabilnost te otvaranjetrgovinskih odnosa, investici-ja, rast turizma, kulturnu,sportsku i svaku drugu sura-dnju s državama u regiji. Na-glasio je kako je potrebno ri-ješiti sva otvorena pitanja, odgraničnih do onih koja su na-stala kao posljedica rata, odotkrivanja sudbina nestalihosoba, preko inzistiranja naodgovornosti za ratne zločinedo povrata otetog kulturnogblaga te povratka izbjeglica.

IIVVOO JJOOSSIIPPOOVVIIĆĆ,, TTRREEĆĆII HHRRVVAATTSSKKII PPRREEDDSSJJEEDDNNIIKK,, UU SSVVOOMM PPRRVVOOMM GGOOVVOORRUU NNAAJJAAVVIIOO SSUURRAADDNNJJUU

Za pravdu i

20

Predsjednica Vlade RepublikeHrvatske Jadranka Kosorboravila je 22. veljače u

službenom posjetu Crnoj Gori.Glavna tema razgovora s crno-gorskim premijerom MilomĐukanovićem bila je izgradnjaauto-puta Bar-Boljari, te jam-stva koja hrvatska vlada trebadati konzorciju.

Posao stoljeća u međuvreme-nu je propao. Izgradnju autoce-ste Bar–Boljare (od juga do gra-nice sa Srbijom) trebao je radi-ti hrvatski konzorcij koji čineKonstruktor, Tehnika i InstitutIGH, koji su prošle jeseni dalinajbolju ponudu, od 2,77 mili-jardi eura. Konzorcij međutimnije do predviđenog roka, krajaprošle godine, osigurao potre-bna bankovna jamstva za tajposao pa im je crnogorska vla-da produžila taj rok za 60 da-na, odnosno do 28. veljače.Konstruktor je predao Direkcijiza izgradnju autoputa u CrnojGori “određene dokumente” zakoje nije potvrđeno da pred-stavljaju i bankovno jamstvo.

Crnogorska vlada je u ožujkui službeno poništila koncesijskiugovor o izgradnji autocestekroz Crnu Goru s hrvatskimkonzorcijem i donijela odlukuda nastavi već započete prego-vore s grčko-izraelskim konzor-cijem Aktor, kao drugorangira-nim ponuđačem. U crnogor-skoj javnosti, međutim, prevla-

dava žaljenje što hrvatski kon-zorcij nije uspio dobiti “posaostoljeća”. Podgorički mediji pre-nijeli su izjave hrvatskih čelni-ka da posao nije dobro pri-premljen te da je vlada u Za-grebu učinila sve što je bilo unjezinoj moći da spasi posao.

Dvoje premijera se složilo okotoga da je suradnja Hrvatske iCrne Gore odlična, te da je ustalnom usponu, „okrenutabudućnosti kako bi se prevla-dale traume iz prošlosti“.

Hrvatska vlada je krajem pro-šle godine odlučila da svimzemljama u okružju, koje za tobudu iskazale interes, ustupiprijevode europskih dokume-nata, a koji su Hrvatsku stajalioko 8 milijuna eura, kako bi impomogli u procesu euroatlan-skih integracija.

S obzirom da je Crna Goraprva to tražila, Podgorici će bitiuskoro ustupljeni prijevodi i toje samo tehničko pitanje, naj-avila je Kosor, na čemu jeĐukanović javno zahvalio Za-grebu.

Ovaj je dogovor realiziran ne-pun mjesec kasnije. Hrvatskapremijerka predala je 20. ožuj-ka crnogorskom kolegi hrvat-ski prijevod europskih zakona,na konferenciji o zapadnomBalkanu na Brdu kod Kranja uSloveniji. Kosor je rekla da jepredaja prijevoda znak prija-teljstva Hrvatske prema Crnoj

Gori. Tu gestu pozdravio je ko-mesar za proširenje Europskeunije Štefan File, riječima daHrvatska pokazuje da jespremna da pomogne susjedi-ma u europskim integracijama. Kosor i Đukanović su 22. ve-ljače u Podgorici dogovorili ibolju suradnju Herceg Novog iKonavala, kako bi, kako su ka-zali, „olakšali život ljudima natom području“. Predsjednicivlada su također su se dogovo-rili i o zajedničkom korištenjuškolskog broda “Jadran”.Način korištenja utvrdit ćemješovito povjerenstvo za rje-

SSUUSSRREETTII HHRRVVAATTSSKKEE PPRREEMMIIJJEERRKKEE JJAADDRRAANNKKEE KKOOSSOORR SS CCRRNNOOGGOORRSSKKIIMM PPOOLLIITTIIČČKKIIMM VVOODDSSTTVVOOMM

Đukanović dobio prijevod zakona

21

šavanje imovinskih i drugihsrodnih pitanja, na čijem sučelu ministri pravosuđa obijudržava. Bilo je riječi i o suradnjiu području turizma, obrane,sudstva i policije, odnosno bor-be protiv organiziranog krimi-nala.

Nakon razgovora, u nazočno-sti premijera, hrvatski ministargospodarstva, rada i poduzet-ništva Đuro Popijač i crnogor-ski ministar prometa i pomor-stva Andrija Lompar potpisalisu Sporazum o međunarod-nom cestovnom prijevozu put-nika i robe.

„ Suradnja Hrvatske i CrneGore može biti pozitivan pri-mjer u susjedstvu“, ocijenili sucrnogorski predsjednik FilipVujanović i predsjednik parla-menta Ranko Krivokapić uodvojenim razgovorima s pred-sjednicom hrvatske vlade, oče-kujući da će Hrvatska nastavi-ti podršku Crnoj Gori tijekomnjezina pristupanja NATO-u idrugim euroatlanskim integra-cijama. Kosor se suglasila dasu Crna Gora i Hrvatska dobarprimjer te iskazala spremnostHrvatske da i dalje podrži inte-gracijske ciljeve Crne Gore.

Krivokapić je informirao pred-sjednicu hrvatske vlade da ćeCrna Gora uskoro, izmjenamaizbornog zakona, omogućitiprikladan model zastupanjamanjinskih naroda u crnogor-skom parlamentu.

Premijerka Kosor susrela se is predstavnicima hrvatske na-cionalne manjine u Crnoj Gori.O aktualnoj situaciji i proble-mima s kojima se susrijeću spremijerkom su razgovaralipredstavnik Hrvatskog građan-skog društva Crne Gore dr. Mi-hailo Kuliš, predsjednik Hr-vatskog nacionalnog vijeća Cr-ne Gore Miroslav Franović,predsjednica Hrvatske građan-ske inicijative Marija Vučino-vić, predsjednik Hrvatske kro-vne udruge Zvonimir Dekovići zastupnica HGI-a u crnogor-skom parlamentu Ljerka Dra-gičević.

Razgovoru je nazočila i pred-sjednica Hrvatske matice ise-ljenika Katarina Fuček.

„Razgovarala sam s predsta-vnicima Hrvata Crne Gore okomogućnosti da Hrvatska podu-pre neke projekte. U razgovorus crnogorskim kolegama ista-kla sam da mi želimo da Hrva-ti u Crnoj Gori, kao i crnogor-ska manjina u Hrvatskoj, buduuistinu oni mostovi koji činevezu s matičnim državama,mostovi koje moramo podrža-vati“, izjavila je nakon ovog su-

Kosor s predstavnicima

Hrvata Crne Gore

Ustupanje prijevoda na Brdu kod Kranja

22

TTRRAADDIICCIIJJSSKKEE MMAANNIIFFEESSTTAACCIIJJEE UU PPOOVVOODDUU SSVV.. TTRRIIPPUUNNAA

Tripundanskibal u splen-

23

Dr. Ilić, veleposlanik RH Turčinović, konzul Vodopija icrnogorski ministar Brajović sa suprugama

24

Hrvatsko građansko društvo Crne Goreorganiziralo je 6. veljače tradicionalnumanifestaciju „Tripundanski bal“ u naj-

elitnijem crnogorskom hotelu „Splendid“ uBečićima.

Balu su nazočili visoki uzvanici i brojni go-sti i prijatelji društva, među kojima crnogor-ski ministar unutarnjih poslova Ivan Brajovići kulture Branislav Mićunović, veleposlanikRepublike Hrvatske u Crnoj Gori Petar Turči-nović, generalni konzul Božo Vodopija, pred-sjednik Udruge dragovoljaca Grada Dubrovni-ka Igor Žuvela, gradonačelnik grada OmišaIvan Škaričić... U programu su sudjelovali ši-benska klapa Maslina i VIS Amadeus iz Du-brovnika. Program je vodila Nila Miličić -Vu-

kosavić.Direktor hotela Žarko Radulović, inače Ko-

toranin, osim povoljnog aranžmana i bespri-jekornog prijama za sve goste večeri, osigu-rao je i nagradu pobjedniku lutrijskog plesa –vikend za dvije osobe.

Opći je dojam svih nazočnih, njih više od tristotine, da je večer organizirana na visokojrazini.

U prošlom stoljeću, prilikom održavanja Tri-pundanskih svečanosti, kotorski puk je prire-đivao Tripundansku večer ili Tripundanskibal. Ta zabava se održavala u legendarnoj ka-vani „Dojmi“ izvan gradskih zidina, uz bogatzabavni program, lutriju i igranje tombole.Goste je zabavljao poznati glazbeni sastav:

25

VIS Amadeus iz Dubrovnika

26

Antun Homen na klaviru, Đorđe Usmiani naviolini, Pero Cuca na trubi i Tripo Đurašević,kontrabas.

Drugi svjetski rat je prekinuo ovu lijepu tra-diciju, a nakon rata komunistički režim nijedozvoljavao održavanje ovakvih i sličnih za-bava, koje su bile vezane za crkvene svetko-vine.

Trebalo je preko pola stoljeća da se ova za-bava obnovi. Hrvatsko građansko društvo je8.veljače 2003. godine organiziralo prvu Tri-pundansku večer u restorani „Elass“ u Dobro-ti, uz medijsku i financijsku podršku HRT iHrvatske gospodarske komore.

Goste je zabavljao VIS „Vela Luka“, a od do-maćih glazbenika treba pomenuti mladu pje-vačicu Ninu Petković, iz Tivta i rok grupu„Incident“ iz Herceg Novog, a voditelj je bioBranko Uvodić.

Naredne godine ova svetkovina se održala uhotelu „Fjord“ u Kotoru, 6. veljače. Goste jezabavljao Ćiro Gašparac i Željko Puntijar igrupa „Tri kvarta“, uz voditeljstvo BrankaUvodića. U 2005. godini zabava je održanaponovo u restoranu „Ellas“, uz učešće VIS„Kumpanji“ iz Blata na Korčuli i Branka Uvo-

dića.Tripundanski bal u 2006. godini je održan u

hotelu „Fjord“. Goste su zabavljali Vinko Cocei VIS Tri kvarta, voditelj je bio Branko Uvodić.

U 2007. godini hotel Fjord nije mogao udo-voljiti zahtjevima organizatora, pa je Tripun-danski bal održan u institutu „Vrmac“ na Pr-čanju. Gostovala je klapa iz Dubrovnika „Ra-gusa“, pa je, uz sudjelovanje VIS Tri kvarta igostiju Marine Cuce i Poly Gjurgjevića, stvo-rena lijepa atmosfera.

U 2008. godini organizator je odlučio orga-nizirati Tripundanski bal u hotelu „Teuta“ uRisnu. Sala je bila mala da primi sve zainte-resirane, a za dobar štimung pobrinuo se„Slavonija“ bend, VIS Tri kvarta, klape „Bo-keljski Mornari“ i „Bisernice Boke“. Voditelji-ca programa je bila Dolores Fabijan.

Prošle, 2009. godine, Tripundanski bal seorganizirao na Valentinovo, 14. veljače, po-novo u hotelu Teuta u Risnu. Goste je zabav-ljao kvartet „Kratki spoj“ iz Pupnata na Kor-čuli, a gosti su bili puhački kvintet „Simplybrass“ iz Zagreba i VIS „Lungo mare“ iz Koto-ra. Turistička Zajednica grada Zagreba je zasvaku damu osigurala licitarsko srce, a mno-

Tajnik Schubert s direktorom Splendida Radulovićem igostima, ministrom Mićunovićem i Igorom Žuvelom

27

Klapa Maslina

Gradonačelnik Omiša Škaričić s članovima HGDCG

28

Na lo-mači

spaljena

KKAARNEVALSKI DANI U KOTORU

29

Na lo-mači

spaljena

KKAARRNNEEVVAALLSSKKII DDAANNII UU KKOOTTOORRUUNi globalna kriza, nipraseći virus, nifortunali, ni lebićade,nisu spriječili ćitadineKotora i okolnih mjestada od 19. do 28. veljačeludijaju, balaju ibruntulaju. I ove godineutrka Karampane iĆakulone

30

Priredio: Tripo SCHUBERT

Izišao je iz tiska Judin broj 13.humorističkog foja Ćakulona,koju su osnovali Muljani 1886.

godine, a obnovio Filip Fićo Vujo-šević (1912-1996). Ćakulonu ure-đuje Boško, Andrijin, Grgurević,odvjetnik, bastadur, špicoškandaloi oriđinal kotorski.

Humoristički foj Karampanaizašao je osamdesettreći putpod naslovom “Ko od

ove krize nije izludio, tajstvarno nije normalan“. Uređu-je ga glavni i (ne)odgovorniurednik, Kapo karnevala, mr.Jovan Jovica Martinović, špi-caškandalo, oriđinal kotorski.

Udruženje Fešta KomunitadeKotora, kao organizator karne-valskih dana i ove godine seoglušilo o crkvena pravila- sveaktivnosti organizirali su ukorizmene dane, pa zato i Ća-kulona pod naslovom “Ovoganema niđe”, piše: “ Grad Kotorili kako ga furešti (naši) zovuStari Grad, da Bog da i oniostarili kao i on, ući će u Gini-sovu knjigu čudesa zbog svogKarnevala. Kada je cijeli slobo-dni Svijet i Europa završio stim feštama, jer treba i o tomenešto znati- Kotor počinje sasvojim Karnevalom kao čudomnebeskim, kao da smo ga ličnoi personalno MI izmislili, naznanje i ravnanje drugima.”

Fešte su počele Balom podmaskama, zatim se po prvi pu-ta organizirala u mjestu MaliZagreb, čitaj Škaljari, “Škaljar-ska večera ala maka”. Kao isvake godine slijede: dječji ma-skenbal, koncert klapa, dječjihepening, abrum ulicama sta-rog Grada, koncert mažoretki,karnevalska papalada ala ma-ka, tradicionalni kotorski ma-skenbal, ali ne u Kotoru, već uhotelu Splendid u Bečećima, a28. veljače tradicionalni Karne-val, čija je povorka krenula odŠuranja, pored Gurdića i pe-škarije, oko zgrade Jugobenzi-na, do gradskih vrata, gdje je

obavljeno suđenje ovogodiš-njem Karnevalu.

Karneval se zvao Mito Pržu-nović (zbog mita i korupcije ukaraklak), pa mu je slavni Sudkomunitade di Cattaro presu-dio spaljivanjem na lomaču namaceo. Tom prigodom Preži-dente Suda se obatio prisutni-ma:

“Narode Kotora i Boke kotor-ske i cijele naše zemlje brdske iprimorske, svi Vi što vazda umalo libro brontulate, a na glasne smijete ni riječi reći.Vi što seu junačka prsa stalno udarate,

a kad prigusti prvi ste spremniuteći. Vi – maškalconi, farabu-ti i berekini, špicaškandali i šo-tokucini- prčanjske Bope, do-brotski šotolumbrelini, peraškepolutice, muljanske gavice, aprije svih sinovi slavne pompeKarampane, kao i svi što stearivali sa strane, svi Vi – pira-ti, gusari i reketeri, podrepaši,mafijaši i dileri, bilo da nositegaće ili ste u vešti, vazda stedobrodošli na našoj ludoj fešti!Budite nam vazda zdravo i ne-ka Vam vazda stoji pravo!

Na kraju suđenja, advokat

31

Karnevala pročitao je njegovTestament, u kojemu se izme-đu ostalog kaže:

“Poštovani moji dragi,Evo mene tu pred vama,A bio sam svima znanIza mene bješe klan,I svima je bio znan.....Mito amo, mito tamo,K’o po loju sve je išlo,U sve pore to je sišlo, A kad dođe vrijeme drugo,Na meni je sve to puklo,I pržun mi posta kuća,A čeka me sudba vruća,Da izgorim, kao vazda

A da drugi bude gazda...”Listajući foj ĆAKULONE, pre-žentati ću Vam nekoliko se-kvenci.

PitaliceŠto rade tri Kotoranina pred

bankomatom? Jedan diže dapozajmi drugoj dvojici.

Zašto političari pred izboreposjećuju spomenike? Čuli suda i pokojnici glasuju.

KotorizmiIspred vrata od grada je puno

naroda, a na radio ide pjesma“Ko te ima, taj te nema“. Odmasam pogledao đe mi je novča-nik

Sto posto vickasto“Muž kritikuje ženu: Što gle-

daš tu emisiju o kulinarstvu,kad ne znaš kuvat? A ona nje-mu zbori: “Ma nemoj, a što tigledaš porno filmove!”

“Kako su ti đeca, pita Vickajedan na pjacu. “Ćer je dobro,udala se super, muž je dobarko leb. Zamisli, svako jutro joju krevet donosi kafu i beškote”.A sin? “To je jado, oženio se iženi svako jutro u koćetu do-nosi kafu i beškote”

Život u Crnoj GoriKako da znam da živim u Cr-

noj Gori?Radim kod RusaStruju plaćam ItalijanuKupujem kod Slovenca

Platu dižem kod AustrijancaTelefon plaćam MađaruGorivo točim kod GrkaZakone mi propisuje Belgija-

nacPatike kupujem kod Kinezai svi se prave Englezi!!!

KOTORSKA BALADAKe nova, bokeški narodeTuku Vas razne nepravdeRedovna su samo crkvena

zvonaI jednom godišnje Ćakulona

Vode ima više no što treba,samo na gradskoj riviŠto se tu može dragi mojiI sa tim mora da se živi

Ko zna da plivaTaj ne mora da se bojiA ko ne znaNjegova se ne broji

nećemo da nam se u gradu Pitaju neplivačikada smo u EvropiU vaterpolu najači

U Opštini od drugog sprataSvud neko novo liceZa naše bolje sutraDošli su iz Podgorice

O katastru nećemo pisatiIstraga je u toku!?Predmete uglavnom sadaZavršavaju u roku(Škura banda)

32

Piše: prof. Marina BASTAŠIĆ

Grad Rijeka središte jePrimorsko-goranskežupanije, koja pred-

stavlja pomorska vrata u svi-jet za Hrvatsku. Prije svega,ima iznimno važnu tranzitnuulogu u turističkom prome-tu, ali i sam nudi obilje za-nimljivosti za svoje posjetite-lje.

Uz riječki Stari grad s repre-zentativnim zdanjima palača izgrada, od razdoblja renesan-se do baroka i klasicizma na-stala je glavna riječka ulica –Korzo.

Ukratko, što se povijesti sa-mog grada tiče, rimsko se na-selje na području centra da-našnjeg Starog grada spomi-nje već 180.g.pr.Kr., nakonpobjede rimskih legija nad ta-dašnjim starosjediocima – Ili-rima. Možda kao povijesnonajznačajniju valjalo bi izdvo-jiti 1779. godinu, kada je Rije-ka odlukom carice Marije Te-rezije postala Corpus separa-tum, odnosno tijelo autonom-no od država koje ga okružu-ju, a ipak podređeno ugarskojkruni. Nakon Prvoga svjet-skog rata uspostavljena jeSlobodna država Rijeka –

Stato libero di Fiume, 1920.godine, da bi 1924. godineRimskim ugovorom KraljevinaSHS pristala na to da se Rije-ka priključi Italiji. No, miro-vnim ugovorom u Parizu,1947. godine, Rijeka i Istrapripadaju Hrvatskoj.

Već prije spomenuti Korzo

glavno je okupljalište u Rijeci.Danas je Korzo reprezentativ-na trgovačka ulica u Rijeci, ukojoj se nalaze vrijedna zda-nja palača, poput klasicisti-čkog Pomorskog muzeja, ne-ogotičke vojne akademije, gu-vernerove palače, željezničkogkolodvora, Hrvatskoga narod-nog kazališta.

Korzo je oživljen brojnimekskluzivnim trgovinama,izuzetno uređenim, vrhunski

opremljenim kafićima i re-storanima, koji imaju vrlo bo-gatu gastro ponudu. Uz zgra-du Radija Rijeka smjestila se ijedna čokolaterija – Chocobar, u sklopu bonbonnieraKraš.

Mislim da nijedna moja riječnapisana ovdje ne može zami-jeniti onaj okus svih vrsta čo-kolade koje ovaj bar nudi. Odpoznatijih kafića i restoranaizdvojila bih: El Rio, Budha

bar, Hemingway bar. Rijeka je također poznata i

po svojem stadionu – popular-noj Kantridi, gdje navijači Ar-made bodre svoje nogometa-še, prvoligaša Rijeku. No,osim nogometa, na Kantridise održavaju i brojni koncerti,meni najomiljeniji onaj ErosaRamazzottija, 2006. godine.

Možda ću ovog puta biti ma-lo i subjektivna, jer za Rijekume vežu divni ljudi i predivneuspomene, ali neće biti nima-lo subjektivno reći da je Rije-ka doista grad koji ima dušu,grad koji vas nimalo nećeostaviti ravnodušnim, osobitoako se nađete u Rijeci u vrije-me maskenbala. Maškare uRijeci, kako sami Riječani ka-žu, predstavljaju peto godiš-nje doba koje je prepuno za-bave i veselja. Dobrodošli udivnu nam Rijeku! Forza Fiu-me!

UUPPOOZZNNAAJJMMOO HHRRVVAATTSSKKEE GGRRAADDOOVVEE:: PPRRIIMMOORRSSKKOO –– GGOORRAANNSSKKAA ŽŽUUPPAANNIIJJAA

Rijeka

priredila: prof. Marina BASTAŠIĆ

Jezični savjetnik: Svatkotreba biti na svom mjestu

S frazama treba biti oprezan,jer takve riječi obično imajudrugo značenje negoli samo-stalno.

Jednom zgodom, jedna Nje-mica, polaznica tečaja hrvat-skoga jezika, tražila je profeso-ra u njegovoj radnoj sobi. Nijega bilo, pa ga je ona i dalje tra-žila i pitala za njega. Rekli sujoj da bi on trebao biti u svojojsobi, a ona da baš ne ponavljadoslovce riječi drugih, ponosnoje rekla: Profesor nije na svommjestu! Naravno, svi su se na-smijali, zbog čega je ona zaklju-čila da i nije baš rekla lijepe ri-ječi.

Vezano uz to, ne biti na svommjestu znači negaciju svih do-brih svojstava osobe. Npr., svi-jet bi bio kudikamo bolji kad biljudi bili na svom mjestu, od-nosno kad bi bili pošteni, česti-ti, dobronamjerni i sl.

Hrvatsko kršćansko naziv-lje: Što znači, kako se piše ičemu se dodaje riječ don

Latinska riječ dominus znači‘gospodin’ i ‘gospodar’. Ta se ri-ječ u crkvenom latinitetu redo-vno dodavala ispred Božjegimena, a vrlo često stoji i samo-stalno kao zamjena za Božjeime. Međutim, kasnije se ta ri-ječ proširuje i na svece, zatimbiskupe, pa i svećenike, te seoni nazivaju „domini“. Da bi serazlikovalo radi li se o Bogu iličovjeku, uspostavlja se jezičnarazlika: za Boga je i dalje ostaonaziv Dominus Deus, a nazivdon za svećenike, redovnike, tese stavlja ispred njihova imena,a ne prezimena.

Hrvatsko pravno nazivlje:Što je adopcija?

Vezano uz latinsku riječadopto (izborom primiti; posi-niti), nastao je i pravni naziv urimskom pravu adoptio. S timeu vezi, u hrvatskom je jezikunastala riječ adopcija, što zna-či posinjenje, posvojenje, usvo-

jenje. Ovi su nazivi itekako po-tvrđeni u hrvatskoj tradiciji, tesvaki od njih tvori i svoj niz,primjerice, posvojiti, posvojče,posvojiteljica, posvojitelj, usvo-jiti, usvojenik, usvojiteljica.

Prednost se daje ipak nazivuposvojenje jer je po prefiksu–po sustavniji hrvatskome jezi-ku. Međutim, ukoliko je tolikolako odrediti prednost nazivu,zašto je onda toliko teško, s ob-zirom na zakonske regulative,doista dijete i posvojiti?

Jeste li znali?Riječ karneval potječe od rije-

či carrus navalis, koje su ozna-čavale brodove na kotačimakoji su sudjelovali u povorka-ma u 14. i 15. st. u Italiji. Me-đutim, sam taj običaj sudjelo-vanja brodova na kolima u po-vorkama mnogo je stariji – kolasu bila dio proljetnih obrednihpovorki u čast egipatske božiceIzide, a također i dio razuzda-nih rimskih saturnalija (rimskezimske svetkovine).

Od hrvatskih naziva najčešćisu poklade, fašnik, maškare imesopust.

UUČČIIMMOO HHRRVVAATTSSKKII

33

34

Priredio:Dario MUSIĆ

TajneOtac se rodio sasma slučajno u Sisku. Sav predživot ne ulazi u ovu pripovijest, jer

je počeo u Varaždinu, Đakovu i Zagrebu.Kako je to rođenje izgledalo, mogu samo za-mišljati. Navodno se odigralo kod kumovaDavid koji su pružili utočište trudnoj bakiLizi koja je po drugi puta ostala udovicom.Djeca iz prvoga braka bila su u Đakovu, aona se onako teška i pred porodom, našla uneprilikama, koje su bile i novčane i psi-hološke. Smrt prvoga supruga s kojim jeimala troje djece, bio je prvi veliki udarac ko-

ji ju je zadesio u Sisku gdje je on otvorio svo-ju “oficinu”, tj. frizerski salon i zubarskupraksu. Mogu slutiti da se rodbina povlačilapred njenom nesrećom: ta kome će na brigunatovariti još jedno dijete koje nema oca?!Drugi je suprug Rudolf umro nekolikomjeseci ranije i na njegovu ukopu u Varažd-inu bilo je malo ožalošćenih: majka, otac,Liza, sluškinja…

dMoja baka Elizabeta ili kako su je zvali Liza,

majka moga oca i njen drugi suprug RudolfJaklin, moj djed, vjenčali su se u Zagrebu,budući da je ostala mlada udovicom.Vjenčanje je bilo u zagrebačkoj crkvi Sv. Mar-

NNEEVVEENNKKAA NNEEKKIIĆĆ:: PPOOSSVVEEĆĆEENNOO MMOOJJEEMM OOCCUU IIVVAANNUU 11..

“Ja sam sve ovo saznala popripovijedanju roditelja pa se kaopisac javljam u trećem licu. Stogasu mi spoznaje kao ljuljačkaizmeđu vode i zraka, njihovedoživljaje zapisujem zapljusnutanjihovim osjećajima, sjećanjima,koja bi posve iščeznula kao što su ioni već odavno, da nema ovihzapisa. Možda se negdje izgubim unitima jer miješam svoja i njihovasjećanja, ali drhtavom rukom želimsvjedočiti postojanje moga prošlogasadržano i u kotorskoj dionici.Tako lebdim nad davnim čarobnimzaljevom u kome je odsanjan jedansan koji je postao i moj”

Kotorska

35

ka, negdje krajem 1898. godine.Moj djed Rudolf, bio je nemiran i slo-

bodouman duh. Izbačen iz Varaždinske gim-nazije zbog protesta protiv Khuena Heder-varyja, ugrozio je i svoga oca Stjepana.Rudolfov grijeh bio je velik: on i još dvojicamaturanata oduprli su se nekom profesoruMađaru i objesili ga niz prozor koji je srećombio nisko nad zemljom. Izbačeni su iz svihškola na teritoriju Austrougarske monarhije!Njegov otac, moj pradjed, Stjepan Jaklin,predavao je u toj istoj Varaždinskoj gimnazi-ji od polovine 19. stoljeća latinski, grčki,hrvatsku slovnicu i risanje. Istaknuo sešezdesetih godina 19. stoljeća s profesorimaMilčecom i Zimom oko uvođenja hrvatskogajezika kao nastavnoga u Varaždinsku gim-

naziju, jer je do 1861. nastavni jezik bio nje-mački. Dolaskom kuenovštine, iza godine1883., bio je na crnoj listi, a poslije ovoga in-cidenta, jedva su dočekali da i njega otpusteiz službe.

No, i prije toga otpuštanja, život nije bioružičast.

Obitelj Stjepana Jaklina bila je brojna: sed-moro djece, jedna profesorska plaća. Njegovasupruga Katarina rođena Časek, šarmantna,glazbeno obdarena i obrazovana, povremenoje davala poduku iz glazbe, solo-pjevanja isama sudjelovala u javnom životu Varaždinakao koncertna solo-pjevačica, ali sve je to bi-lo premalo za održavanje brojne obitelji. Dase održi status intelektualne i srednje klase,nije se kuhalo u kući, nego je sluškinja nosi-

Kotor- kafana Dojmi 1905.

36

la objed iz obližnje gostionice. Kako se mogloizdržati u novčanom smislu, dovoljno govoripodatak da su djeca umirala od tuberkuloze.To je u ono vrijeme bila neizlječiva bolest, alije nedostatak dobre hrane sigurno bio jedanod uzroka čestih oboljenja. Na haljinama senije smjelo štedjeti- ulicom se prolazilo pris-tojno odjeven, namještaj je morao bitigrađanski «bidermajer», sluškinja je bila pi-tanje statusa unutar varaždinskoga gradskogdruštva. Tu sudbinu rane smrti od tuberku-loze nije izbjegao ni moj djed Rudolf. Ne-mamo sliku ili fotografiju moga djeda, ali us-meno se u obitelji prenosilo neko posebnoznačenje njegove šarmantne i razbarušeneosobnosti, sklonost ženama i neostvarenisnovi o studiju slikarstva. Bio je visok,plavook, guste kose, jednom riječjuprivlačan.

Poslije izbacivanja iz gimnazije, morao jepotražiti kruh u nekom zanatu. Bio je to friz-erski zanat s praksom vađenja zuba, što se uono vrijeme često spajalo. To što je on bionadaren za slikarstvo kao i njegov otac,propalo je u zagonetnom tijeku sudbine, za-gubilo se u zagrebačkom ugaonom kućerkušto je nekada stajao na desnoj strani danasVinogradske ulice i prizemnim prozorimagledao na Ilicu, a stan je bio na suprotnojstrani. U toj “oficini” morao je povremenoobavljati nevoljeni posao. Tragedija nasli-jeđenoga bacila koja je sagorjela njegova mla-da pluća i nemir u duši, gonili su ga da jurikroz život nesretan i da traži utjehu uslikarstvu i ponekim avanturama. Materijal-no nije ništa mogao ponijeti od kuće- osim tetragične želje za slikarstvom.

Umro je u dvadeset i devetoj godini kao injegova dva brata prije toga. Jedan čak nadramatičan način: ležao je na odru, kad muje iz Graza stigla diploma. Tada se često od-lazilo u Graz na studije, a vraćalo se u neizv-jesnost ondašnje Trojedne KraljevineHrvatske. Osobito ako si bio hrvatski sin.

dMoje traganje za tim odvjetkom obitelji

počelo je još u mladosti, kad smo majka i jadolazile njezinoj sestrični u Varaždin. Nagroblju je još postojao grob s našim imenom,lijep, visoka mramorna spomenika u jednomkutu između gustih, uredno podrezanih čem-presa. Mislim da danas ne bih našla tomjesto, grob je odavno prodan drugoj obitelji,a nema nikakve naznake po kojoj bih ga pre-

poznala. Ne znam više čak ni stazu. Sve seodavna zamrsilo, izbrisalo, prekrilo drugimimenima, preselilo u druge gradove, odnijelomnoštvom novih pravaca kretanja, vrijeme ineznane silnice premrežile su ljudske životegustom koprenom u sumraku u kojem se nevide sve pojedinosti.

Dakle, ostat će tajna i slutnje kako je mojabaka Elizabeta baš u Sisku rodila moga ocai u isto vrijeme ugovorila putovanje u Kotor.Muž Rudolf je umro nekoliko mjeseci ranijete 1899. godine i bio je pokopan u Varaždinu.Svoga sina, moga oca Ivana, nije vidio.

Za vrijeme njihova kratkoga braka, Liza jevodila u Zagrebu “oficinu”, kako se tada nazi-vao frizerski salon u kojem je bilo dopuštenobaviti se zubarskim poslom vađenja zuba. Zato je njen suprug Rudolf imao dozvolu. Ofici-na je nestala kao i kuća, a danas je na tomemjestu četverokatnica s velikim prodavaoni-cama u prizemlju. Kad god prođem pokraj to-ga raskršća, pomislim kako je baš tu začetmoj otac i kako su tajanstveni putovi odvelidijete u daleki Kotor.

Rudolf nije volio svoj posao. To su radiladva pomoćnika u “oficini”, a on je slikaoportrete i pisao. Vjerojatno je istinita obiteljs-ka priča da je ostavio svoje dane slikajući ponarudžbi portrete imućnijih građana. Tada jeveć hrvatsko slikarstvo imalo jednoga Bukov-ca, a za niži sloj građanstva tražili su se jef-tiniji slikari. Na moju žalost čini se, od tih sedjedovih djela nije ništa sačuvalo.

Ponekad odlučim početi potragu za nekomslikom moga djeda Rudolfa, možda postoji unekoj zagrebačkoj obitelji kakav portret, pe-jzaž, bilo što, možda. Ali, za to bih trebala jošjedan vremenski paralelni svijet u kojem ku-ca uvijek nemirno srce moga djeda, srce nes-retnoga buntovnika, rano umrloga i pod ko-pitima jurnjave generacijskih kola, zgaženogai tuberkulozom satrtoga grozničavca. Bio jelijep, visoka čela, pravilnih crta lica, kao imoj otac, njegov nikada viđeni sin.

Kad god umočim kist u boju i povučem poplatnu ili papiru, osjetim da je tu negdje i on.

Vjerujem da sam naslijedila neke osobine isklonosti slikarstvu baš od toga nikadaviđenoga djeda. Zamišljam kako su on i bakaLiza šetali do “Palainovke” na kavu ili vrućučokoladu. Baka je govorila da je to tada ušlou modu, nakon što je Rus Palainov otvorio tui danas romantičnu kavanu na početku Jur-jevske ulice. Bila je to poveća šetnja za onodoba. U hladovini kestenova sjedili bi i potomse spuštali niz današnju Radićevu ulicu na

37

Trg bana Jelačića i dalje dugačkom trakomIlice natrag u svoj dom uz “oficinu”.

Baka ga nije osobito voljela, a imao je ineku čudnu strasnu narav, kao i suviše velikdio tijela koji se ne spominje u pristojnomdruštvu. Bilo kako bilo, u njenu srcu zauvi-jek je ostao samo prvi suprug i njegova tužnasmrt. Tako je ovaj kratki brak u kojem se ro-dio moj otac, smrću djeda završio brzo i Lizaje željela nekamo pobjeći od svih uspomena.

dPoslije poroda u Sisku, u kojem su joj po-

mogli kumovi David, baka je Liza odlučila pri-hvatiti ponudu da ode u daleki Kotor i započneposao kao samostalna i samohrana udovica.Kako je došlo do toga prijedloga i tko je posre-dovao tako daleko, nisam nikada saznala.

Bila je godina 1900. kad je baka Liza stiglau Kotor. Moj se otac rodio 15. prosinca 1899.godine, dobio ime Ivan i kao maleni putnikod tri mjeseca stigao u Kotor. Donijela ga jeprijateljica njegove majke, naše bake Lize,meni nepoznata osoba. Ne znam mogu li za-misliti taj put od Siska do Kotora te 1900. go-dine! Putovalo se kočijama, presjedalo i noći-lo u raznim postajama. Gostionice su imaleobično dvije-tri sobe na katu za takve put-nike. Vjerojatno su putovali i brodom odDubrovnika do Kotora, a sam dolazak u Ko-tor otac dakako ne pamti.

Kotor je bio malen, ali značajan za Aus-trougarsku monarhiju. Imao je sve što trebaimati pravi grad: crkvu i biskupiju, kulturnadruštva, sjajnu bokeljsku mornaricu, trgov-ačke veze i ugodne gostionice, a također ikafeterije. U takvoj, tada poznatoj kafeteriji

DOJMI, baka je po dolasku prihvatila posao. Bila je u najboljem životnom razdoblju:

imala je trideset i pet godina, odlikovala sesnažnim duhom i visokim stasitim tijelom;bila je odrješita u govoru i ponašanju, strogau oblačenju, a kosu je, radi praktičnosti, dalaodsjeći na posve kratki “bubikopf”. Time jeizazvala zgražanje konzervativnoga dijela Ko-torana. Kad joj je to prigovorio i župnik, mah-nula je rukom i odgovorila da se ne sjeća ra-zloga zbog kojeg bi morala imati dugačku ko-su. Ona je toliko zaposlena jer obavlja iženske i muške poslove, da nema vremenasjediti pred zrcalom kao druge dokone gospo-je!

Sposobna i štedljiva, nenavikla da joj netkozapovijeda, ona uskoro iznajmljuje svojvlastiti prostor i otvara omanji hotel “StadtWien”. Gore su bile dvije sobe za namjernike,iznad njih dvije sobe u kojima su spavali onai moj otac, a u prizemlju je bio restoran,kuhinja i ostave, kako je to već uobičajeno.Sjećam se da je taj hotel bio na desnoj stranigrada ako se stane licem pred crkvu SvetogaTripuna. U uskoj ulici, ljupka dvokatnicapostala je za prvih petnaest godina mjestoodrastanja moga oca. On se uvijek sjećao to-ga najljepšega razdoblja svoga života, atakođer i najraskošnijega. Hotel je ubrzo biona glasu kao mjesto otmjene klijentele i do-bre hrane. Kapetani i časnici s brodovaraznih zemalja koji su pristajali u Kotoru, ra-do su posjećivali hotel “Stadt Wien”. Dvijekuharice i konobar Tripun brzo su i kvalitet-no radili. Hrana je bila pripravljana pod bud-nim okom bake Lize, na europski način, un-oseći u jelovnik i specijalitete našega mora.

(nastavlja se)

38

Piše: Marija MIHALIČEKpovjesničar umjetnosti

Vladislav Brajković kao da jeobjedinio tradicionalno pro-fesionalno opredjeljenje

svojih predaka: pomorstvo -kao priznati stručnjak pomorskogprava, i pedagoški rad-kao univerzitetski profesor. Braj-

kovićev doprinos znanosti, razvojupomorskog prava, leksikografiji,njegov društveni angažman,dobro su poznati javnosti preko

dvije knjige koje se sveobuhvatnobave njegovim životom i djelom,objavljene u Zagrebu 2003. i2005.

U tim monografskim izdanji-ma se u nekoliko priloga prov-lači njegov odnos prema zavi-čajnom Perastu i Boki koji jeposebno iskazan njegovim du-gogodišnjim prisustvom i do-prinosom Bokeljskoj mornari-ci. U povijesti ove stare organi-

zacije pomoraca, Brajković jenajduže do sada zauzimao mje-sto prvog čovjeka – admirala, uvremenu od 1964-1989. Svihtih godina je imao nemjerljivuulogu u afirmaciji povijesnihtekovina, valorizaciji i oživljava-nju tradicije Bokeljske morna-rice, ali isto tako bio angažirani na utemeljenju dvije nove in-stitucije koje su od iznimnogznačaja za razvoj pomorstva uBoki kotorskoj i Crnoj Gori:brodarske kompanije „Jugoo-ceanija“ i Fakulteta za pomor-stvo u Kotoru.

Sudbina je htjela da Vladis-lav Brajković nađe vječni miru Perastu i ne doživi tragikuratnih događaja na ovim pro-storima. Nakon dva desetljećaod smrti, sjećanje na njegovuličnost je blagotvorno - u da-našnje vrijeme deficitarno ra-zumijevanjem, dobrotom iskromnošću, u vremenu za-boravljenih vrlina i cijenasumnjivih vrijednosti.

Perast nije bio prisutan nje-govom u životu samo preko fo-tografije s motivom dva otoka,koja je ukrašavala njegov uredi sjećala ga na zavičaj, niti kaoprijatnost odmora u roditelj-skoj kući, što bi se moglo oče-kivati s obzirom na njegovuprezauzetost. Zagrebačkaadresa dr. Brajkovića je bilamjesto s koga se moglo sigurnodobiti odgovore na tražene sa-vjete i molbe iz Perasta. Bio je ustalnoj komunikacija s Muze-jom grada Perasta i Društvomprijatelja Perasta, čiji je biočlan. Kao dobri poznavalac po-vijesti svoga grada i njegovihkulturno-umjetničkih vrijedno-sti, bio je potpuno upućen uzbivanja koja su se ticala kul-turne baštite i njene zaštite.

Briga akademika Brajkovićaprema spomeničkom nasljeđu

SSJJEEĆĆAANNJJEE NNAA ČČUUVVEENNOOGG ZZNNAANNSSTTVVEENNIIKKAA II AADDMMIIRRAALLAABBOOKKEELLJJSSKKEE MMOORRNNAARRIICCEE

Brajković iAkademik dr. Vladislav Brajković(1905-1989.) potomak je poznateperaške obitelji koja je u prošlosti, odXVII. do XX. stoljeća, dala nekolikopoznatih ličnosti pomoraca iintelektualaca

Vladislav Brajković i Slavko Mijušković na svečanosti u Perastu

39

Perasta manifestovala se tije-kom čitavog njegovog života.Ovdje ćemo posebno istaći nje-govu zaslugu što je Perast i da-nas ostao vrijedan segmentkulturne baštine, sačuvaokompletnu ostavštinu jedne odnajpoznatijih peraških obiteljiVisković i dijelom vratio ostav-štinu porodice Balović. Za svojih kratkih boravka,uvjek je posjećivao Muzej i in-teresovao se za njegov rad i sta-nje muzealija. Tako je, izmeđuostalog, pomogao da se za po-pravak Ruske zastave, koja jepoklon Petra Velikog admiraluMatiji Zmajeviću, omoguće fi-nancijska sredsta za neopho-dnu konzervaciju i restauraci-ju.

Prigodom obilježavanja jubi-leja vezanih za peraške povije-sne ličnosti prihvaćao se, nesamo formalno, članstva u Or-ganizacionim odborima. Znan-stvenim simpozijima posveće-nim razvoju pomorstva i poz-natim pomorcima kapetanu ipedagogu Marku Martinoviću iadmiralu ruske-baltičke flote

Matiji Zmajeviću dao je svoj do-prinos referatom ili potporom iželjama za uspješan rad.

U povodu proslave velikog ju-bileja 1200 godina postojanjaBokeljske mornarice tijekom2009. počele su pripreme zapostavljanje spomen biste ad-miralu Brajkoviću u Perastu.Treba se prisjetiti da je Brajko-vić bio jedan od inicijatora po-stavljanja brončanih bista tro-jici slavnih Peraštana: slikaraTripa Kokolje (1661-1713.), ad-mirala ruske baltičke flote Ma-tije Zmajevića (1680 -1735.) ipomorskog stručnjaka i peda-goga Marka Martinovića (1663-1716.) na trgu ispred crkve sv.Nikole. Ovi portreti urađeni ubronzi postali su vremenomprepoznatljivi simboli Perasta.Njihov autor je poznati hrvatskikipar Vanja Radauš (Vinkov-ci,1906 – Zagreb, 1975.) i svetri biste njegov poklon Pera-stu. Urađene su 60-tih godinaXX. stoljeća. Tijekom realizaci-je, Brajković je često navraćaou zagrebački atelje Vanje Ra-dauša i pratio sve faze umjetni-

čkog nastajanja, a potom bri-nuo o njihovom transportu uPerast.

Prvo je postavljena bista sli-karu Tripu Kokolji, 1962. u po-vodu 300. obljetnice rođenja,zatim admiralu Matiji Zmajevi-ću, 1966. u povodu 250. obljet-nice smrti. Bista kapetanaMarka Martinovića je završena1969. ali je tek 1973. prigodomproslave 275. obljetnice po-morskog i pedagoškog djelova-nja postavljena na peraškoj„pjaci“ ispred crkve sv. Nikole.Čast da otkrije biste slavnimperaškim pomorcima Zmajevi-ću i Martinoviću pripala je Vla-dislavu Brajkoviću.

Sjećanje na Vlada (kako su gazvali Peraštani ) i njegov odnosprema Perastu, ovdje samo di-jelom prikazano, završit ćemonjegovom mišlju kojoj vrijemenije oduzelo aktualnost: “...Kročeći ovim drevnim pločni-kom, morali bi češće da se sje-ćamo i zamislimo kako su veli-ke ličnosti njime kročile. Uvje-ren sam da bi nam koraci bilimnogo sigurniji“.

Brajković otkriva bistu Marka Martinovića

40

Piše: Don Pavao MEDAČ

Koncem devetnaestog sto-ljeća iz Sarajeva u Dalma-ciju dolazi vrstan arhitekt

Ćiril Iveković i ostaje punih 24godine. To su godine njegovogplodnog rada na izgradnji i obno-vama niza crkava, župnih kuća idrugih javnih zgrada u mjestimaširom Dalmacije. Gotovo da ne-ma grada od Zadra do Kotora ukojem nije svog traga ostavio ovajinženjer arhitekture. Bio je istak-nuti konzervator i priznati povje-sničar arhitekture, od 1919. dozavršetka svojeg života 1933. bioje profesor na Visokoj tehničkoj

školi u Zagrebu. Taj vr-stan arhitekt radio je i uDobroti, gradiću naistočnoj obali Kotorskogzaljeva.

Crkva sv. Eustahijasagrađena 1773. godi-ne. Ona je najveći gra-diteljski pothvat što gaje Dobrota ostvarila uvrijeme svojeg procva-ta. U baroknom stilugradio ju je mletački ar-hitekt Bartol Riviera.Zvonik je građen u trietape. Ostavštinom ka-petana Petra TripovaIvanovića je godine1795. započela gradnja

OOBBNNOOVVAA CCRRKKVVEE SSVV.. EEUUSSTTAAHHIIJJAA UU DDOOBBRROOTTIIPPRRIIVVOODDII SSEE KKRRAAJJUU

Zabru-jat će

Crkva sagrađena 1773. na posebannačin poznata je po svojemvitkom i visokom neoromanskomzvoniku završenim tek početkomprošlog stoljeća. To jemonumentalna, ali skladna iestetski izuzetno vrijednaarhitektura

Zvonik prije obnove

temelja. Postoji ugovor sklo-pljen 13.listopada između cr-kvene uprave i Nikole Foretićaiz Korčule o dopremanju iobradi kamena za izgradnjuzvonika. Visina je zvonika tre-bala biti jednaka dužini crkve,punih 36 metara. Kamen jedopremljen i obrađen ali pora-di teških ekonomsko-političkihprilika na početku devetnae-stog stoljeća gradnja je nastav-ljena tek 1824. što je i zabilje-ženo na ploči iznad ulaza uzvonik. Na kamenoj ploči je la-tinskim jezikom uklesano:„Bogu dobromu i velikomuovaj zvonik je naklonošću do-bročinitelja započet 17. rujna

godine Gospodnje 1824“. Ipakni tada zvonik nije dovršen.Tek nakon nove velike ostav-štine po oporuci Petra LukovaTripkovića, 1886. želja za do-vršenjem zvonika postala jeostvariva. Godine 1901. u gra-đevinskoj sekciji Namjesništvau Zadru napravljene su studi-je za nadogradnju zvonika sv.Eustahija u Dobroti. ArhitektiA. Schlauf i Ć. Iveković potpi-sali su svoj prijedlog u tri vari-jante. Iz tog projekta vidljivo jeda je do polovice visine podi-gnut zvonik s desne straneulaza u crkvu. To je masivnačetvrtasta kula s donjim uko-šeno proširenim dijelom. Iako

su arhitekti predložili i posvejednostavno rješenje za dovr-šenje zvonika s improvizira-nom lođom za zvona s plitkimpiramidalnim krovom pokrive-nim crijepom, Odbor za izgra-dnju zvonika prihvatio je zah-tjevniji prijedlog za dogradnjuu obliku visoke lože rastvorenebiforom sa svake strane i str-mom završnom piramidom. Navrhu je predložena skulpturaArkanđela Mihaela. Na temeljuprojekta kojeg je izradio arhi-tekt Ćiril Iveković 1903. godinedovršen je zvonik sv. Eustahi-ja u Dobroti.

Zvonik je gradio arhitekt Mi-lan Karlovac rodom iz Supetra

41

Osnivanje Fondacije za obnovu

42

na otoku Braču. On je više godina boravio u

Kotoru i radio je na obnovimnogih naših crkava. Bio jevrijedan, radišan i savjestaninženjer, odličan u svojoj stru-ci. On je u Boki izveo mnogoradova, koji su mu za vazdaostavili ime solidnog i vrijed-nog inženjera i arhitekta. Iz-među ostaloga on je projekti-rao i vodio nadzor nad radovi-ma za temeljit popravak našekatedrale sv. Tripuna. Izradioje nacrt za dovršenje zvonikažupne crkve sv. Eustahija uDobroti te poznate stepenicenovog Bogorodičinog Hramana Prčanju i njene nove kupo-le. Po njegovom projektu gra-đene su nove crkve u Škaljari-ma, Đurićima, Donjoj Lastvi,Krašićima... Gradio je parohi-jalnu kuću u Lastvi Grbalj-skoj. Vodio je nadzor nad iz-gradnjom pravoslavne crkvesv. Nikole u Kotoru po projek-tu inženjera – arhitekta Iveko-vića. Niz drugih zgrada u Koto-ru i prigradskim mjestima iz-građene su pod njegovim vod-stvom. Ostao je u pamćenjuBoke kao drag čovjek, rodoljubi svima prijatelj.

Dobrotski zvonik je monu-mentalna ali skladna i estetskiizuzetno vrijedna arhitektura,rijetka u ovom kraju. Na vrhuvitke piramide postavljen je Ar-kanđeo Mihael koji, sa visineod 37,5 metara, mirom blago-slivlja cijeli zaljev. To je vrlo li-jepa skulptura visoka 2,5 me-tara izrađena od bijelog kame-na. Zadužbinom Petra Andriji-na Tripkovića u ljevaonici Da-ciano Colbachini u Padovi na-ručena su 1828. godine tri zvo-na za novi zvonik. Riječ je o re-lativno velikim te izuzetno vri-jednim zvonima. Njihov ugo-dan zvuk još uvijek živi u sje-ćanju starijih Bokelja. Kao štone postoji na svijetu ni jedančovjek isti, tako ni jedno zvonone proizvodi istu melodiju. Ve-liko zvono promjera 870 mm itežine je 360 kg postavljeno je

u sredini, a posvećeno sv. Eu-stahiju mučeniku. Na zvonusu ugravirani reljefi sv. Križa ilik mučenika Eustahija s jele-nom. Srednje zvono postavlje-no na zapadnoj strani promje-ra 760 mm a težine 270 kg, po-svećeno je Kraljici PresvetogRužarija s ugraviranim reljefi-ma, sv. Josipa s jedne strane iGospe – Kraljice krunice s dru-ge strane. Najmanje zvono pro-mjera 670 mm teško je 200 kga postavljeno je na istočnojstrani zvonika i posvećeno sv.Ćirilu i Metodu Slavenskimapostolima, s reljefno ugravi-ranim likovima tih svetaca. Cr-kvena zvona (starogrčki naziv -čuvari od grada) zamijenila suulogu primitivnih bubnjeva iklepala od drveta i metala. Pr-va zvona su se pojavila u Kini,odakle su se širila prema zapa-du do današnjih vremena. Me-lodija crkvenih zvona, kao ionih za druge upotrebe, dajučovjeku poseban doživljaj.

U funkciji su u kršćanskomsvijetu od petog ili šestog sto-ljeća, a u našem narodu odpreuzimanja kršćanstva i iz-gradnje prvih starohrvatskihcrkava. U pravoslavlju prijeuvođenja zvona, u crkvi je slu-žilo klepalo (drvena ploča sapalicama) i bilo (metalna pločapo kojoj se udaralo i na taj na-čin proizvodio zvuk), što je ra-zumljivo ako nam je poznatazabrana korištenja muzičkihinstrumenata u pravoslavnombogosluženju. Dozvoljeni su idanas samo ljudski glas i zvo-no. Crkvena nas zvona poziva-ju na molitvu, na mise, u sva-tove, na sprovode, zvone u tre-nucima sreće, ali i žalosti, naj-avljuju razne opasnosti i nepo-gode ali i radosti i uspjehe.Vjernicima su zvona neizosta-van dio tradicije i običaja a cr-kve bez zvona nema. Zvonik skojeg se zvona ne bi čula bio biobičan toranj koji zastrašujućestrši nijemo spava. Stoga u na-šoj radosti da se obnova zvoni-ka približila završetku sadrža-

na je i radost da ćemo uskoroćuti naša dobrotska zvona.

Potres koji je po svojoj ra-zornosti ostao u neizbrisivomsjećanju ovog kraja od 15.travnja 1979. godine znatnoje oštetio crkvu i njen zvonik.U vremenu od 1980. do 1997.godine predano se radilo naobnovi crkve i restauriranjunjenih brojnih umjetnina. Satje stao, zvona utihnula a sla-vni je zvonik kao i uvijek če-kao bolja vremena. Nisu bileizvedene ni nužne radnje zazaštitu zvonika od udara gro-ma. To je uzrok da su uslije-dila tri udara groma od 1994.do 2000. kada je zvonik tolikooštećen da je njegovo rušenjeizazvalo i ponovna oštećenjacrkve. Od tog zadnjeg udaragroma crkva je zatvorena i ni-je u sakralnoj funkciji sve dojeseni 2006. godine. Samo jesv. Mihael ostao stajati na vr-hu zvonika bez straha prko-seći svim nedaćama, viseći uzraku i dalje nastavio svojojDobroti odozgor slati mir. Ne-ustrašivo je na svom mjestustajao sv. Mihael tiho i pono-sno kao da se ništa nije dogo-dilo, nije mario za bezdan ko-ji je ispod njega zjapio prijete-ći da će se svakog trena sveurušiti. Tek poneki bi prolaz-nik mogao u tom mirnom Mi-haelovom stajanju i čekanjuprepoznati stražara na sa-mom ulazu u raja i mogao ču-ti odgovor na pitanje što muime znači: Tko je kao Bog? Prvi korak u obnovi zvonikaučinjen je imenovanjem vode-ćeg projektanta za izradu Pro-jekta postojećeg stanja, Glav-nog i Izvođačkog projekta zatrajnu sanaciju i restauracijuzvonika crkve Sv. Eustahija uDobroti. Za taj zadatak je poodluci Regionalnog zavoda zazaštitu spomenika kulture –Kotor, imenovan je prof. drMladen Ulićević, dipl. ing.građ. koji je ujedno odgovorniprojektant za građevinski dioprojekta dok je za konzerva-

43

Skica zvonika koju potpisujuarhitekti A. Schlauf i Ć. Iveković

u projektu po kojem je izgrađenzvonik

44

torsko – restauratorski dioprojekta odgovornost preuze-la Zorica Čubrović, dipl. ing.arh. U vrijeme izrade projektapostavljena je građevinskaskela koja je najprije imalaulogu osiguranja oštećene pi-ramide od daljnjeg urušava-nja zvonika. Postavljena skelaostala je do danas i služi zaobnovu koja je u toku.

Izrada projekta je trajala pu-ne četiri godine. Za blagdansv. Eustahija 2006. godinežupnik don Pavao Medač ute-meljio je „Fondaciju za obno-vu sakralnog kompleksa sv.Eustahije u Dobroti“. Elabo-rat za obnovu Sakralnog kom-pleksa sv. Eustahije u Dobro-ti izradili su prof.dr Milenko

Pasinović i Dario Musić. Čla-novi fondacije postaju donato-ri koji se trude prikupiti po-trebna sredstva za obnovukompleksa. Početna su sred-stva stigla na račun fondacijei kada je u studenom 2008.konačno stigla i građevinskadozvola za rekonstrukciju ko-ju je, na temelju sve potrebneprikupljene dokumentacije,izdalo Ministarstvo za eko-nomski razvoj Crne Gore, ra-spisan je Javni natječaj za iz-bor izvođača obnove zvonika.Na natječaj se javilo pet ponu-đača. Odbor Fondacije odlu-čio se za tvrtku „Tonikom“ izDubrovnika. Obnova je rado-vima na demontaži zvonikasretno započela pod vodstvom

glavnog inženjera Nikole Baki-ja i voditelja gradilišta majsto-ra Mihe Šuljka u ožujku2009.

Svaki je kamen pažljivo ski-nut obilježen i popravljen, anedostajući nanovo isklesan.Tada je ponovno podignut ivraćen na njegovo mjesto i evonakon godinu dana teškog istrpljivog rada obnova se zvo-nika približila završetku.Uskoro će se pokrenuti starisat i zabrujati stara zvona kojana molitvu zovu dok Boga Sve-višnjega slave a puk Bokeljskiopominju. Sveti će Mihaelzauzeti svoje mjesto s kojegabrižno čuva svoju Dobrotu isvim ljudima dobre volje šaljeblagoslov mira odozgor s visi-

Majstor obrađuje kamen

45

KRONIKA DRUŠTVA

Piše: Tripo SCHUBERT

Odličje za dr. Ilića28.1.2010. Predsjednik Republike Hrvatske

Stjepan Mesić dodijelio je u svojoj rezidencijina Pantovčaku u Zagrebu visoka državna odli-kovanja: Povelju Republike Hrvatske Bokelj-skoj mornarici Kotor i Red Stjepana Radićapredsjedniku Hrvatskog građanskog društvaCrne Gore dr. Ivanu Iliću.

Povelja Republike Hrvatske dodjeljuje se zadoprinos razvitku i promicanju njenog među-narodnog položaja te za doprinos znanstve-nom, kulturnom, gospodarskom i drugom raz-vitku, dok se odlikovanje Reda Stjepana Radi-ća dodjeljuje za zasluge i stradanje u borbi zanacionalna i socijalna prava i razvitak hrvat-skog naroda.

Dan Grada Dubrovnika2. 2.2010. delegacija HGDCG prisustvovala

je svečanoj sjednici gradskog Vijeća u povoduDana Grada Dubrovnika i njegovog zaštitnikaSv. Vlaha. Delegacija koju su predvodili pred-sjednik društva dr. Ivan Ilić i tajnik TripoSchubert imala je odvojene susrete s predsjed-nikom RH Stjepanom Mesićem, a potom i sanovoizabranim hrvatskim predsjednikomIvom Josipovićem, te saborskom zastupnicomVesnom Pusić. Uručene su knjige Dobrota –povijesnica Bokeljskog pomorstva i Bokeškiljetopis. Delegacija je na poziv Udruge drago-voljaca Hrvatske ratne mornarice nazočila ce-remoniji dodjele statusa počasnog člana pred-sjedniku Mesiću.

Hodočašće u povodu Sv. Vlaha3.2.2010. podružnice HGDCG Bar i Tivat or-

ganizirale su hodočašće u Dubrovnik u povo-

46

du Sv. Vlaha, zaštitnika Grada.

Tripundanski bal6. 2.2010. Hrvatsko građansko društvo Cr-

ne Gore organiziralo je tradicionalnu manife-staciju „Tripundanski bal“ u najelitnijem cr-nogorskom hotelu „Splendid“ u Bečićima. Ba-lu su nazočili visoki uzvanici i brojni gosti iprijatelji društva, među kojima crnogorski mi-nistar unutarnjih poslova Ivan Brajović i kul-ture Branislav Mićunović, veleposlanik RH uCG Petar Turčinović, generalni konzul BožoVodopija, predsjednik Udruge dragovoljacaGrada Dubrovnika Igor Žuvela, gradonačelnikgrada Omiša Ivan Škaričić... U programu susudjelovali šibenska klapa Maslina i VIS Ama-deus iz Dubrovnika.

Tripundanske svečanosti7. 2.2010. u nazočnosti velikog broja vjerni-

ka i hodočasnika iz Kotora, Bara, Dubrovnika,Šibenika... održana je centralna proslava Sve-toga Tripuna, zaštitnika grada i Kotorske bi-skupije. Pontifikalnu svetu misu u katedrali –bazilici Sv. Tripuna, predvodio je mons. JosipMrzljak, biskup varaždinski, uz koncelebraci-ju biskupa dubrovačkog Želimira Puljića i ko-torskog Ilije Janjića.

Poslije svete mise uslijedila je procesija uli-cama grada Kotora, u kojoj su sudjelovali ičlanovi našeg društva, predvođeni barjakta-rom Božom Usanovićem koji je nosio zastavuHGDCG.

Odličje Bokeljskoj mornarici7. 2.2010. ispred bazilike -katedrale Svetog

Tripuna predsjednik Crne Gore Filip Vujano-vić uručio je Bokeljskoj mornarici visoko drža-vno odličje – Orden crnogorske zastave drugogstepena. Predsjednika Vujanovića dočekala jegradonačelnica Kotora Marija Ćatović, biskupkotorski Ilija Janjić, predsjednik Hrvatskoggrađanskog društva Crne Gore Ivan Ilić i pred-sjednik Upravnog odbora Bokeljske mornariceNiko Kondanari. Predsjednik Vujanović primioje raport pred glavnim vodom Bokeljske mor-narice, a potom je visoko državno odličje CrneGore uručio Kondanariju. Tom je prigodomVujanović istaknuo kako ovo odličje dodjeljujena prijedlog Hrvatskog građanskog društva, zanaročite zasluge Bokeljske mornarice za Crnu

Goru, za uzoran hod kroz vrijeme i povijesnemijene kroz koje prolazi već 12 stoljeća prera-stajući od srednjovjekovne bratovštine pomo-raca u uzornu društvenu organizaciju koja ču-va tradicije od zaborava.

Tribina mladih15.2.2010. na osnovu zaključka Školskog

odbora dopunske nastave na hrvatskom jezi-ku, a u cilju rješavanja problema slabog su-djelovanja djece iz Kotora u nastavi, organizi-rana je Tribina djece mlađe populacije iz Koto-ra sa njihovim roditeljima. Ispred društva na-zočne je pozdravio Tripo Schubert, tajnik, kojije upoznao djecu sa aktivnostima u okviruKluba mladih i o povijesti dopunske nastave,koju je HGDCG formiralo 2003. godine, jer„nestankom jezika, gasi se nacija“. Prihvaćenoje odvijanje nastave na očigledan način upoz-

47

KRONIKA DRUŠTVA

navanjem s kulturom, poviješću, običajima ijezikom na licu mjesta. Tribinu je vodilamr.prof. Marina Bastašić. Djeca su upoznatasa programom rada u ovoj školskoj godini, po-sebno sa predstojećim izletima i posjetimaRepublici Hrvatskoj.

Sastanak Hrvatskognacionalnog vijeća

15.2. 2010. predsjednik HGDCG dr. IvanIlić je u pismenoj formi dostavio primjedbedruštva na rad Hrvatskog nacionalnog vijeća.

Vijeću je podnjet zahtjev za sufinanciranje ti-skanja Hrvatskog Glasnika i za sudjelovanjesportista iz Tivta i Kotora na Croolimpijadi uZadru, koju organizira Hrvatski svjetski kon-gres, ali zahtjev nije ni razmatran zbog pozna-tog ignorantskog odnosa Vijeća prema HGDCG.

Premijerka Kosor u Crnoj Gori22. 2. 2010. Predsjednica Vlade Republike

Hrvatske Jadranka Kosor boravila je u službe-nom posjetu Crnoj Gori, gdje se susrela s pre-mijerom Milom Đukanovićem, predsjednikomCrne Gore Filipom Vujanovićem, predsjedni-kom Skupštine Rankom Krivokapićem, tepredstavnicima hrvatske nacionalne manjineu Crnoj Gori. Susretu je nazočio dopredsjed-nik Hrvatskog građanskog društva Crne Gore– Podružnica Podgorica dr. Mihailo Kuliš.

Sastanak Školskog odbora24. 2.2010. u Tivtu je održan sastanak

Školskog odbora dopunske nastave na hrvat-skom jeziku u okrnjenom sastavu, kojemu ni-su nazočili predstavnici HNV, HGI i Crkve.Konstatirano je veće prisustvo djece na nasta-

48

vi, posebno sa teritorije Općine Tivat. Dogovo-rene su aktivnosti do kraja školske godine. Po-sjeta gradu Šibeniku i nacionalnom parkuSlapovi Krke je dogovorena za travanj.

Podružnica Podgorica dobila svojured

3. 3. 2010. predsjednica Podružnice Podgo-rica dr. Svjetlana Zeković i zastupnik Agencijeza izgradnju i razvoj Podgorice Vladimir Ivano-vić potpisali su ugovor o preuzimanju na kori-štenje poslovnog prostora u centru Glavnoggrada Crne Gore, na Trgu Božane Vučinić.Prostor je veličine 100 četvornih metara, aHGD je dodijeljen odlukom gradonačelnikaPodgorice Miomira Mugoše.

Natječaji za NVO5.3. 2010. HGDCG je kandidiralo projekte

na raspisane Konkurse Općine Herceg Novi,Ministarstva kulture, sporta i medija, kao iSkupštine Crne Gore.

Suradnja sa NVO„Cetinje

Europa“16.3.2010. predsjednik NVO „Cetinje Euro-

pa“ Radovan Đaković posjetio je naše društvoi u razgovoru sa Tripom Schubertom dogova-rao predstojeći posjet djece iz Dubrovačko -neretvanske županije Crnoj Gori, koja bi tre-bala uslijediti krajem svibnja.

Sastanak Podružnice Podgorica17. 3.2010. održan je u prostorijama Vele-

poslanstva RH sastanak podružnice HGDCGPodgorica. Na sastanku je bilo riječi o aktivno-stima oko uređenja poslovnog prostora u cen-tru Podgorice, planovima o organiziranju izlož-bi, književnih večeri, aktivnostima na omasov-ljenju članstva podružnice.

Osim vodstva podružnice, sastanku je nazo-čila i savjetnica u Veleposlanstvu RH Ana Mo-dun.

Istog dana, predsjednica podružnice dr.Svjetlana Zeković i potpredsjednik dr. MihailoKuliš susreli su se i o predstojećim aktivnosti-ma društva razgovarali s predsjednikomUdruge dragovoljaca Domovinskog rata GradaDubrovnika Igorom Žuvelom.

49

KRONIKA DRUŠTVA

Poziv CRNVO18. 3.2010. Centar za razvoj nevladinih or-

ganizacija (CRNVO), uputio je poziv našemdruštvu da prisustvuje raspravi oko osnivanjaneformalne mreže organizacija civilnog sekto-ra, koja se bavi demokratizacijom i zaštitomljudskih i manjinskih prava. Raspravi je nazo-čila Aljoša Camović, članica PodružniceHGDCG Podgorica. Dogovoreno je da se do30.3. dostave prijedlozi za imenovanje pred-stavnika mreže u radnoj grupi za izradu Me-moranduma o suradnji sa Skupštinom CrneGore.

Posjet delegacije Ministarstvamedija

18.3. 2010. delegacija Ministarstva kulture,sporta i medija: pomoćnik ministra za medijeŽeljko Rutović sa savjetnikom Rajkom Marku-šom, i predsjednik Udruženja novinara Dra-gan Đurović, posjetili su HGDCG u Kotoru.Predsjednik društva dr Ivan Ilić i tajnik TripoSchubert upoznali su ih s aktualnim projekti-ma društva, s posebnim osvrtom na Hrvatski

glasnik. Rutović je obećao potporu tiskanjunašeg časopisa, a dogovorena je i suradnja uorganiziranju Drugog regionalnog susretaurednika manjinskih glasila i njihovih medij-skih partnera. Đurović je predložio i suradnjuu organiziranju omaža posvećenog prvomuredniku Hrvatskog glasnika, Tomislavu Gr-gureviću, što je s zadovoljstvom prihvaćeno.

Sastanak Upravnog odbora 18.3.2010. održan je sastanak Upravnog

odbora HGDCG u proširenom sastavu. Ra-spravljalo se o financijskom izvješću i aktiv-nostima između dvije sjednice, kao i o pred-stojećim projektima za period ožujak-srpanj2010. godine.

Skupština Matice Crnogoraca20.3.2010. na Skupštinu Matice Crnogora-

ca pozvani su predsjednik našeg društvaprim.dr Ivan Ilić i tajnik Tripo Schubert. „Ma-tica razvija vrijednosti multietničkog i multi-kulturalnog društva, učvršćuje i razvija nacio-nalni i kulturni identitet Crnogoraca i afirmišenacionalni i kuturni identitet drugih naroda

50

koji žive u Crnoj Gori“, istakla je dugogodišnjipredsjednik Matice Crnogoraca, ogranka Ko-tor, mr.Vesna Vičević. Za novog predsjednikaizabran je Slavko Mandić, direktor Skala radi-ja.

Skup je pozdravio prim.dr Ivan Ilić ističućidobru suradnju s Maticom i njenim dužnost-nicima predsjednikom Branko Banjevićem,sekretarom Markom Špadijerom, Vesnom Vi-čević i Rajkom Vujičićem. Također je istakaodobru suradnju s Nacionalnom zajednicomCrnogoraca Hrvatske u Zagrebu, Rijeci i Spli-tu. „U svojim projektima smo, pored očuvanjaidentiteta, radili i na promociji kulturnih vri-jednosti Crne Gore u Hrvatskoj. Nakon neza-visnosti mi smo bili prvi koji smo pronijeli cr-nogorski barjak Stradunom u Dubrovniku. Toje urađeno uz potporu i garanciju Dubrova-čko-neretvanske županije, Udruge dragovolja-ca domovinskog rata Grada Dubrovnika i Hr-vatske ratne mornarice“, istaknuo je Ilić.

Izložba vošćanih jedrenjaka25. 3.2010. u Pomorskom muzeju Crne Go-

re u Kotoru organizirana je izložba „Vošćanijedrenjaci Dubrovnika“, autora brodomodela-

ra Tonća Jonića iz Dubrovnika. To je specifi-čna izložba jedinstvena u svijetu. Izložbu je ot-vorio Tripo Schubert, tajnik HGDCG, zahva-ljujući se Pomorskom muzeju i direktorici mr.Milevi Pejaković Vujošević, koja se prihvatilaorganiziranja ove izložbe.

Nazočni su bili konzul Republike Hrvatske uKotoru Božo Vodopija i njegov suradnik Radoj-ko Nižić, te povjerenik HGDCG za Cetinje An-đelko Pali sa obitelji.

Okvirna Konvencija zanacionalne manjine

29.3.2010. pozvani smo od strane Ministar-stva za ljudska i manjinska prava Crne Goreda sudjelujemo u raspravi o sprovedenoj akci-ji implementacije Okvirne konvencije za zašti-tu nacionalnih manjina, mišljenju Savjetodav-nog Komiteta Savjeta Europe i rezolucije Ko-miteta ministara. Ispred HGDCG u raspravi jesudjelovala Aljoša Camović, članica Podružni-ce Podgorica.

Centar za očuvanje i razvojkulture manjina

51

KRONIKA DRUŠTVA

31.3.2010. Centar za očuvanje i razvoj kul-tura manjina pozvao je naše društvo da prisu-stvuje Okruglom stolu na temu: „Kultura ma-njina-mogućnosti i perspektive“, koji se odr-žao u Podgorici. Razmatrana su pitanja: Mo-deli suradnje za poticaj razvoja kulture manji-na, Kultura manjina u institucionalnoj i mre-ži alternativnih organizacija i Smjernice za or-ganizaciono poticanje i suštinsko reprezenti-ranje kulture manjina. Okruglom stolu je pri-sustvovao Tripo Schubert, tražeći da se uradiregistar kuturnih dobara manjina u Crnoj Go-ri, koji će poslužiti kao osnova budućih ra-sprava, kao i da se jasno definira koje su ma-nine u Crnoj Gori.

Božićna priredba Dana 19. prosinca 2009. godine, sad već po

nekoj tradiciji, u crkvi Sv. Roka u Donjoj La-stvi održana je božićna priredba koju su pri-premili polaznici Hrvatske dopunske škole.Unatoč vjetru, kiši, nevremenu, ipak smo bilisvi na broju. Ovom smo priredbom željeli za-pravo pokazati što smo sve napravili u prvompolugodištu, tako da priredba i nije bila doslo-vno božićna.

Naše smo goste na samom početku upoznalis našim državama – Hrvatskom i Crnom Go-rom – njihovim prirodnim, kulturnim i povije-snim baštinama.

Zatim smo u božićnom duhu plesali, pjevali,recitirali. Ovom bih prilikom istaknula kakosu djeca pokazala iznimni interes za pripremuove priredbe, te s veseljem i odgovornošćuodrađivala svoje obveze.

Tu je bio vidljivo zajedništvo, volja, stoga netreba čuditi da je glazbena podloga naše pre-zentacije bila pjesma Kad se male ruke slože.

Sve je ovo jedan produktivan, obećavajućipokazatelj da se rad ove škole odvija u jednomvedrom ozračju gdje je ipak naglasak stavljenna međusobno prihvaćanje, prihvaćanje kul-tura i jezika dviju zemalja, a sve je začinjenovoljom za usvajanjem novih znanja.

Osobito bih željela zahvaliti Hrvatskoj gra-đanskoj inicijativi i Hrvatskome nacionalnomvijeću, koji su svojim donacijama omogućilidjeci prigodni božićni domjenak nakon prired-be; don Dejanu Turzi, koji nam je omogućioprostor Konobe kako bismo se malo počastili izajedno s roditeljima i podružili; Ljerki Sindik,ispred Hrvatskoga građanskog društva, po-

52

družnice Tivat, koja je fotografijama i ostalomsvojom pomoći popratila ovaj naš mali, aliznačajni događaj.

Sad nam svima ostaje poraditi na tome da setakva priredba održi i krajem ove godine.

piše: prof. Marina Bastašić

ObjašnjenjeU prošlom broju Hrvatskog glasnika (broj

57/58) tehničkom omaškom se u impresumupojavilo ime profesorice Marine Bastašić kaolektora. Prof. Bastašić je, naime, lektoriralaprethodni broj (56) posvećen Jubileju proslavesv. Tripuna, ali ne i broj nakon njega.

Redakcija se ispričava, te ujedno i zahvalju-je prof. Bastašić na suradnji i prilozima kojenam redovito šalje.

53

NARUDŽBENICAOvim neopozivo naručujem primjeraka "Hrvatskog glasnika"

Ime i prezime/naziv tvrtke

Ulica i broj

Grad Poštanski broj Država

Tel/fax

Datum

E-mail

Potpis/pečat

KRONIKA DRUŠTVA

SRETAN USKRS,4. TRAVNJA, SVIM

VJERNICIMA KOJI SLAVE OVAJ VELIKI KR��ANSKI

PRAZNIK.

Hrvatsko gra�ansko dru�tvo

Crne Gore

54

PRETPLATITE SE!Za Crnu Goru:

18 eura18 eura

Za Hrvatsku:

180 kuna

Za inozemstvo:

24 eura

na žiro račun 510-10418-20

Crnogorska komercijalnabanka

na kunski račun23600001101667657,Zagrebačka banka d.d.,Poslovnica Dubrovnik

Vukovarska 7,20 000 Dubrovnik

na devizni račun HR7723600001101667657,Zagrebačka banka d.d.,Poslovnica DubrovnikVukovarska 7, 20 000

Dubrovnik

Ovu narudžbenicu i kopiju uplatnice pošaljite na adresu izdavača:Hrvatsko građansko društvo Crne Gore, Zatvoreni bazen Škaljari, 85330 Kotor, Crna Gora

Pretplatiti se možete i u Uredu HGDCG u Kotoru

Časopis bez granica Časopis Hrvatski glasnik, izdavača Hrvatskog građanskog dru-

štva, jedino je glasilo Hrvata Crne Gore. Bavi se temama važnimza život hrvatske zajednice u Crnoj Gori: političkim, gospodar-skim, društvenim, kulturnim, povijesnim... ali je i u stalnoj misi-ji povezivanja dvaju država, Hrvatske i Crne Gore.

Distribuira se na kioscima u Crnoj Gori, a putem pretplate sti-že u Hrvatsku, Europu, Australiju, SAD...

Otvoreni smo za suradnju, sugestije i dobronamjerne primjedbe. Nastojimo da svaki sljedeći broj uradimo bolje i kvalitetnije, sa

raznolikim i zanimljivim sadržajem. Budite i dalje s nama, šaljite Vaše priloge, budite i Vi jedan od

kreatora našeg i Vašeg lista!Pretplatite se!

GLASILO HRVATA CRNE GORE

55