Knjiga mrtvihnezavisna izdanja 31 velika egipatska beograd 1983 knjiga mrtvih drugo izdanje izdavai: marko vii valjevo 14000 15. septembra 86a slobodan mai beograd 11000 vojvode brane 7 design: slobodan mai lektor: laza lazi fotografije tabli iz izdanja izvornika: branislav nikoli slog: deje novine, gornji milanovac tisak: radia timoti, beograd tira: 8000 primeraka cena: 200 dinara knjigu preporuuju za itanje: jovan irilov slobodan mai naslov izvornika: das grosse gyptische totenbuch (papyrus reinisch) edd. getrud thausing i traudl kerszt-krtschmann, kairo 1969. s njemakog preveo, uvod i komentare dodao: marko vii ova knjiga je sloena fotoslogom medija 10 pt, 7 pt. tampanje prvog izdanja u 3000 primeraka zavreno je27. novembra 1982. godine. tampanje drugog izdanja u 5000 primeraka zavreno je 1. aprila 1983. godine. Sadraj U mjesto predgovora Duhovni i vjerski ivot drevnih Egipana

1) Misaoni ivot starog Egipta 2) Vjerski ivot - monoteizam drevnih Egipana Teogonija i kozmogonija starog Egipta 3) Misteriji i uenje o postanju kozmosa i ivota 4) Egipatski panteon u duhu narodnog vjerovanja 5) Znaajmje kategorije duhovnog ivota drevnih Egipana 6) ivotni nazori starih Egipana 7) Velika egipatska knjiga mrtvih Velika egipatska knjiga mrtvih Tabla 1 Glava 87 Glava 88 Glava 43 Glava 63 A Glava 98 Glava 73 / Glava 9 Glava 99 Tabla 2 Glava 100 Tabla 3 Glava 125 A Glava 125 B Tabla 4 Glava 125 / Svretak Marianae et Christinae pater dedicat

U mjesto predgovora Tragajui za objanjenjem uzroka postanja univerzuma, posebno uzroka i svrhe postanja ivota na zemlji, svratih pozornost i na visoku staroegipatsku civilizaciju koja se stala razvijati prije nekih sedamdesetak stoljea da bi svoj akme doivjela u treem tisuljeu prije naega raunanja vremena. Drevni nam je Egipanin svoje misli o postanju kozmosa, zemlje i ivota na njoj, posebno misli o tome to je to ovjek, odakle je i to ga eka poslije smrti ostavio u natpisima, u besmrtnim, za bogove-vladare graenim grobnicama i hramovima Staroga (Tekstovi piramida) Srednjega (Tekstovi sarkofaga) i Novoga kraljevstva - Knjige mrtvih, koje sadre sve to je do tada miljeno, doivljeno i proivljeno kroz njihovu dugu i plodnu historiju. Jednom rijeju, sadre itavu mudrost svojih, koliko praktinih, toliko i kontemplativnih prea koji su jo u ta, gotovo tamom obavijena vremena, umjeli misliti princip duha, morala, i princip Logosa, a ne jedino razmiljati o prolaznom i svakidanjem, iskljuivo se brinui o goloj fizikoj egzistenciji. Budui da je ovo kod nas prvi integralni prevod ove vrste iz bogate duhovne batine drevnih Egipana, smatrah umjesnim i neophodnim da na osnovu linog prouavanja sakralne im knjievnosti, posebno Knjige mrtvih i njoj odgovarajue

literature, u vidu ogleda, odnosno studije pod naslovnom Duhovni i vjerski ivot drevnih Egipana, u osnovnim i bitnim crtama prikaem misao i miljenje starih Egipana, njihove kozmogonijske i teogonijske predodbe i panteon kako bi i onaj tko je manje upuen u ovu starodrevnu kulturu mogao dublje proniknuti u ne ba prostu i laku sadrinu Knjige mrtvih koju je nauka, poradi njezinog bogatoga sadraja, krstila Velikom. U istu su svrhu sastavljeni i komentari koji se u osnovi temelje na komentarima to ih izradie prireivai ovoga djela, s tim to sam ih na brojnim mjestima proirio i dopunio novim saznanjima, kako iz duhovne kulture staroga Egipta, tako i iz duhovne batine drugih civilizacija. Ako ovo djelo duhovnu kulturu drevnih Egipana makar donekle priblii naoj kulturnoj javnosti i podstakne je na razmiljanje o kontinuitetu, meuzavisnosti, isprepletenosti i dubini ljudskoga duha i kulture, onda autor uloeni trud nee smatrati uzaludnim, ve naprotiv, kao podsticaj da na na jezik, diis Aegyptiis adiuvantibus, prevede i ostala remek-djela ove monumentalne i osebujne kulture to se tako velianstveno i gordo uzdigla u praskozorje ljudske povijesti, u vrijeme kad se ovjek drznuo da poremeti od Vinjega ustanovljeni poredak i tok stvaranja, da s njim u ve stvorenom, svojom glavom stvara, time prkosei Tvorcu iskonskog Stvaranja koji na takav in od njega stvorenog bia nije ni malo naklono gledao, ve, naprotiv, nemilosrdno kanjavao na to nas vjeno podsjea Biblija, Babilonska kula i, iz tla rastua Sfinga, taj najduhovniji simbol svih drevnih civilizacija u kojoj su, osim simbolikog prikaza raanja ovjekova Ja i ljudskih mu osobina (svijesti i volje), skoncentrirani neizvjesnost i strah, ozbinjnost i sudbinska odluka pred aktom stvaranja, djelovanja, tonije, samopotvrivanja i izdizanja iz carstva animalnog i aloginog u carstvo duhovnog i loginog na to blagonaklono nije gledao ni jedan otac bogova i ljudi. Prijatna mi je dunost zahvaliti se zatvorskim vlastima KPD u Sremskoj Mitrovici to mi omoguie pisanje Uvoda, komentara i prevoenja ovoga djela dok (osuden u ime naroda), kao "neprijatelj zemlje i naroda", izdravah robiju u toku 1979. 1980. i 1981. Potentibus videndum, posteris memorandum. Marko Vii Duhovni i vjerski ivot drevnih Egipana Misaoni ivot starog Egipta 1. Mitska i simbolika bit egipatskog naina miljenja Vrsni poznavaoci egipatskog duhovnog ivota poodavno su uoili da su staroegipatsko miljenje, i sama misao, u osnovi mitski i slikoviti, mada se, to je neosporno, i tim putem stiglo do same apstrakcije, do principa Logosa kao stvaralake Rijei. U mitskom i simbolikom miljenju kojim se odlikovahu civilizacije Bliskog istoka dominirala je i neometano se razvijala spekulativna misao, to e rei intuitivan nain poimanja i razumijevanja svijeta i pojava u njemu izraavanih mitom u kojemu su se kod drevnih Egipana i stanovnika obala Tigrisa i Eufrata na slikovit nain iznosile misli o postanju i bivstvovanju univerzuma i transformacijama ivota. To ukazuje da je mit bio funkcionalan i ivotvoran; da je slikovitim, odnosno simbolikim putom na jasan

nain izraavao ne samo funkcije i poela u cijelom kozmosu, to se ljudskom rijeju ne bi moglo u potpunosti izraziti, ve i svaki, za ovjeka u prirodi, znaajan dogaaj. Spekulativna misao navedenih civilizacija koja je u oblasti iskustvenog teila da od kaosa stvori kozmos, ime je donekle slina znanstvenoj i egzaktnoj misli, nije ovjeka kao krajnji domet razvia u kozmosu, izdvajala iz Kozmosa. On je, mada najsavrenije djelo Prirode, bio svagda ovisan i podloan kozmikim silama to su se u njemu u najsavrenijem vidu ovaplotile. Ovo duguje vjerovanju da ne postoji bitnije razlike u biti svega postojeeg u svemiru, bile to zvijezde, metali u rudai, rastinje, ljudi ili boanstva. Tako gledajui na vasionu, ista predstavlja lanac ivota bez vee podvojenosti izmeu raznih aspekata ivota, sto je imalo za posljedicu da se u oima Egipana doklasinog i klasinog perioda jedan aspekt ivota mogao preobliiti u drugi, pri tom zadravajui i prvi oblik. Tako je bog mogao biti u svojem liku i u liku ovjeka sa sokolovom glavom; pravda je mogla biti apstraktan, no i materijaliziran pojam. Dalje, budui da je Egipanin covjeka smatrao najsavrenijom rukotvorinom Kozmosa, odnosno Prirode koja u sebi sadri sve oblike ivota u njoj, on je u istoj uoena zbivanja i pojave mjerio vlastitim mjerilima i osobenim vienjem, a svoje doivljaje smatrao posljedicom dogaaja u Kozmosu koji je, vice versa, uzronik istih. To je, opet, dovelo do toga da mu pojavni svijet i dogaaji u njemu na koje je prenosio svoje osobine, nije bio neto to je izvan njega, objekt koji bi ravnoduno posmatrao, to je sluaj s modernom, znanstvenom milju. Za njega je, naprotiv, cijeli kozmos ivi organizam, subjekt i partner, nipoto i nikada objekt, neto to ga se toliko ne doima. Sve uoene pojave u Prirodi za njega su bile aktivni sudionik u toj kateni ivota Prirode, tj. ti, nikako on, ono, te se svakomu dogaaju i obraao kao odreenom aspektu i manifestaciji kozmikog ivota. Sva zbivanja u kozmosu bila su aktivno ti", jer su posljedica odreene volje, jednoga ti s kojim se treba suoiti, a akciju poteklu od njega treba doivljujui razumjeti2. Dosljedno tome, Egipanin se, posmatrajui neki dogaaj, nije pitao zato se to tako dogodilo, to bi trebalo da je tome uzrok, ve tko je to uinio, po ijem se htijenju i volji to dogodilo, to to treba da znai, kojom mu akcijom valja na to odgovoriti. Ovo ukazuje da je Egipanin cijelim ivotom doivljavao prirodu, u nju se unosio duom i tijelom, pasivno se vezujui s procesima u njoj, dok je ovjek u procesu znanstvenog saznanja u kojemu imamo posla s isto umnim, logikim operacijama, prema prirodi ravnoduan, odnosno aktivan jer mu je objekt saznanja. Na taj se nain kod intuitivnog poimanja svijeta spoznaja to je subjekt, tj. ja ima o ti nalazi negdje na polovici puta izmeu aktivnog i svjesnog sueljavanja s ti i pasivnog, emocionalnog doivljavanja toga istoga ti, u emu se zapravo i krije sutina izmeu logikog i emocionalnog naina spoznaje, saznavanja i doivljavanja prirode. Vanjski svijet, to ivo ti, po sebi je spoznatljiv, jer se ti, naprosto, uvijek i posvuda osjea, jer ti, jednom rijeju, ivi naporedo s ja. Ti, bio to, u naem smislu, predmet ili bie, ivi osobenim ivotom sukladno ivotu kozmosa i ne moe se svesti pod genus i species sto danas ini logiko miljenje koje barata s apstraktnim pojmovima pomou kojih svodi predmete po njihovim osobinama pod ope zakone, odnosno pojmove logike apstrakcije koji se misaono konkretiziraju u pojedinanim predmetima. Nita od ovoga u misljenju Egipana doklasinog i klasinog perioda koji u cijelom kozmosu vidi ivot i akciju na koje valja odgovoriti ivotom i akcijom3, za razliku od Egipana iz prvoga tisuljea prije naega raunanja vremena koji su vie okrenuti ne ovozemaljskom, ve zagrobnom ivotu i blaenstvu koje ih tamo eka. Razlog tome je to to su Egipani iz prve dvije epohe u svemu gledali ivot olien u dnevnom raanju sunca na istoku i godinjem plavljenju rijeke Nila to nisu bili samo najznaajniji

dogaaji u njihovu ivotu ve i simboli pobjede ivota nad smru, svjetla nad tamom. Egipanin tih davnih vremena poznaje Neter-Neteru-Poelo-Poela, Praizvor sveopega ivota koje svakomu Ti u Kozmosu daje specifinu snagu, funkciju i oblik to je sadrano u klici ivota. Tako su svako ri, sve ono to u cijelom kozmosu ima odlike ivota, tj. sve pojave, posebno iva bia i predmeti, inkarnacija specifine funkcije-ivota - proistekle iz toga izvora ivota, odakle proistiu i sami Neteri, odnosno Principi, Ideje (koje egiptolozi na alost krste imenima posebnih bogova, pa otuda i politeizam kod drevnih Egipana, dok su oni u biti samo ivotvorni aspekti Apsolutnog bia zvanog NeterNeteru) pomou kojih upravlja svim tim prije pojavnog ivota datim funkcijama i oblicima to se u obliku ivota pomou Netera u cijelom Kozmosu manifestiraju, odravaju i transformiraju (nikada ne iezavajui) kao utjelovljene emanacije toga nepostalog Prapoela, vinjega kozmikog poretka, vrhunaravne Harmonije4 koju je doklasini i klasini Egipat ak substancijalizirao u liku dvojne boginje Ma'at. Budui da je po dubokom uvjerenju starih Egipana kozmos ispunjen tim ivotnim, funkcionalnim poelima, u svakom dogaaju videi uzrok i posljedicu proisteklu iz odreenog, voljom obdarenog ti, po sebi se razumije da je, ako je elio da predstavi i lino doivi to ti, morao pribjei akciji koja se, po svojoj naravi zaodijeva u narativan oblik, odnosno u mit u kojem dogaaj i radnju izlaganu dramatski, valja istinski i svjesno doivjeti, jer se samo tako dolazi do spoznaje, do otkrovenja uzroka toga dogaaja i toga ti. To je ba ono zbog ega je mit kod drevnih civilizacija sluio umjesto logike analize i zakljuaka, mit koji tei da u poetskom ruhu koje je kod njih uvijek proeto nekom milju, shvati odreeni dogaaj i objavi istinu o njemu i o onom ti. Takav oblik mita ne susree se samo kod drevnih Sumera, Babilonjana i Egipana ve i kod ostalih naroda, kao primjerice kod Helena to je sluaj s mitom o Danaji (zemlji) koju oplouje Zeus u vidu oblaka (kia), ili slavenski mit o Dodolama gdje imamo posla s kultskom radnjom, tj. s obredom vezanim za akt prizivanja kie da natopi zemlju i da ivot. Sljedstveno tome, mit se kod starih naroda ne smije shvatiti kao neka bajka, basna, saga ili herojska pria, ve kao slikovit nain predstavljanja dogaaja i iskazivanja misli o pojavama u kozmosu vezanim za ljudski ivot. 2. Pisana magija starog Egipta: slika, simbol, hijeroglifi i kriptogrami to se tie simbolike mita ona po uvjerenju starih naroda nije samo slikovit nain poimanja i prikazivanja dogaaja i misli, ve istinsko sjedinjenje i simbioza simbola i onoga to on predstavlja. Budui da su mitom iskazivani najvitalniji i najznaajniji dogaaji u kozmosu, te misli o bivstvovanju cijele vasione, jasno je da se mit simbolikom, odnosno simbolom kao zgusnutim sadrajem ideje, sluio prvenstveno tamo gdje jezik, govor, nije u stanju da iskae duboki smisao onoga to je simbolom predstavljeno, gdje se primarno misli na simboliko predstavljanje metafizikih istina i tajni ivota. Sve se ovo lijepo odrazilo u egipatskom hijeroglifskom pismu jer se upravo ono sastoji od simbola koji izraavaju univerzalne, od Tvorca dane funkcije i funkcionalna boanska poela, arhai, kao i egzoterine, rijeju neopisive, kozmike tajne. Navodno je doprinjelo da ga bogom nadahnuti ljudi nazovu hijeroglifskim, tj, svetim pismom, time nastojei da od zlih sila sauvaju spoznate tajne kozmosa i prenesu ih ovjeku u kojemu se, kao to ve rekosmo, kao u najsavrenijem djelu Prirode odvijaju svi mogui stupnjevi i aspekti sveopeg kozmikog razvia. S te toke gledita u egipatskom se pismu kao simbol birala ona ivotinja (biljaka,

ili pak neki drugi predmet) koja e po svojim uroenim svojstvima najbolje reprezentirati odreenu prirodnu funkciju. Ovo valja istai tim prije to se smatralo, a ima ih koji jo i danas smatraju da je u drevnom Egiptu vladalo idolopoklonstvo i zoolatrija, zaboravljajui da je po njihovom vjerovanju zoomorfno ili antropomorfno boanstvo bilo utjelovljenje odreene kozmike funkcije koju je trebalo uvaavati i prizivati. U tome se nedvojbeno krije razlog zato je govor simbolike i simbola najstariji vid iskazivanja i prenoenja misli, nastao u vrijeme dok starodrevni Egipanin nije znao za grafiko prenoenje misli. U tome je vremenu prije pisane povijesti, dakle, oko 3100. prije nove ere, simbolika slika (i reljefa) koja prethodi hijeroglifima najbogatija to se uoava iz umjetnina nastalih u predinastijskom periodu, kao to je glava buzdovana faraona Skorpiona, vjerovatno Narmerovog prethodnika, potom slavna Narmerova paleta i dr. To je vrijeme kada Egipani postaju svjesniji sebe i zajednikog ivota neophodnog za opstanak, nastojei da sve bitnije dogaaje drutvenog i vjerskog karaktera otrgnu od tame i zaborava i, makar vizuelno, kad ve ne mogu grafiki, saope buduim pokoljenjima za pouku i uzor. Stoga se slika sa svojom bogatom simbolikom ime su izraavani najznaajniji momenti u zajednici s namjerom da se utjee na potomke, stala smatrati neim vrlo bitnim i znaajnim. Kako, dalje, slika, odnosno simbol, i izraene materijalizirane ideje ive istim ivotom, ona je u Egiptu gotovo sve do njegove propasti pravi i istinski dvojnik to e rei da je magijski izraavala i u sebi sadravala sutinu i bit, tj. ivot prikazanog, te posjedovati ili razumijeti sliku znai isto to i posjedovati ono to ona predstavlja. Kad je pak rije o kultu mrtvih, slika u magijskom pogledu znai i vie od toga, jer je kao i kultna statua u stanju da primi tjelesnu duu, odnosno ivotvornu snagu na njoj predstavljenog pokojnika, tj. Ka koji se, za razliku od Ba, duhovne due, ukoliko doe do unitenja tijela moe u nju preseliti, nastavljajui da ivi, dodue ne vie ovozemaljskim ve transcendentalnim, metafizikim, nadnaravnim ivotom. Iz reenog slijedi da je s komunikacijskim i magijskim razlogom postanja i opstojnosti slike, o emu veoma lijepo i ubjedljivo raspravlja Rene Huyghe5, povezan i transcendentalni, za umrlog poruku i ivot nosei, smisao slike to se razabire iz vinjeta Knjige mrtvih i slika kraljevskih grobnica gdje umrli predstavljene radnje treba da obavlja u zagrobnom ivotu koji prema ovozemaljskom predstavlja jedino vii, duhovniji oblik ivota. U tom smislu prikazba pobjede nad krokodilom ili nilskim konjem, simbolima zlih sila, znai da e pokojnik jednako i u meustanju, tj. na putu due od groba do Ozirisova suda, savladavati demonske sile koje na njega vrebaju, nakon ega e ga, ako mu poe za rukom da se opravda, ekati poljane blaenih. No, takve slike i nisu namijenjene rajskom ivotu. Za to postoje slike druge sadrine jer tamo rade due-B'au. Vratimo se simbolici hijeroglifskog pisma iji se prvi zameci susreu na gore pomenutoj Narmerovoj paleti s kraja etvrtoga tisuljea prije nove ere. U ta vremena simbolika toga pisma podjednako ivi i spremna je da se, magijski, obnavlja kao i svaka druga slika. Budui da su slika, znaci, odnosno simboli ivi, iz toga proizilazi da mogu i da im se magijski moe naskoditi, sve u zavisnosti od toga koliko je prikazano po svojoj naravi dobro ili ravo. To je i razlog zato se u ranom dinastijskom periodu Egipta opasni znaci, kao to su hijeroglif za krvolone zvijeri, za oruanu vojsku itd. ne stavljaju uz umrlog. Ako se pak uz njega nalaze, ali precrtani, to je bio znak da su kao i precrtano ime, uniteni da ne mogu vise nakoditi, jer se time ugasila ivotna snaga onoga to predstavljaju. Zbog toga se u ranom dinastijskom periodu kada je magija bila neizrecivo djelotvorna, ija se mo uveliko osjeala i u klasinom i neto manje poklasinom periodu egipatske povijesti, hijeroglifi susreu u grobnim komorama piramida - tih

simbola svjetlosne metafizike i emanacionog miljenja - dok ih nema na zapadnoj strani sarkofaga, na strani zalaska sunca, time i zagrobnog ivota i carstva umrlih, po emu je zapad bio simbol smrti i oblasti onostranog ivota. Na toj strani susreemo samo vrata kao simbol tajanstvenog i nepoznatog zbog ega i jesu raskrsnica i mea izmeu onostranog i ovostranog ivota. Navedeno poimanje zapada uslovilo je da su Egipani svoja groblja gradili sa zapadne strane naselja i, kako rekosmo, u ranom periodu, ostavljali neispisanu tu stranu sarkofaga, kako ti znaci ne bi nakodili umrlom i obratno, da le pokojnika ne bi nakodio tim svetim i ivuim znacima, odnosno na njima predstavljenim simbolima, uz opasku da hijeroglifsko pismo nije isto ideogramsko, ve kombinacija fonetskog i ideogramskog pisma nastalog iz piktograma. Na neizmjernu snagu magije u ranom razdoblju Egipta ukazuje i stavljanje faraonova svjetovnog imena u zatitni krug, jer ga, za razliku od boanskog mu imena, ne titi nikakav boanski znak. Ime pak, kao to je poznato, po vjerovanju drevnog Egipanina, kao i njegova sjenka, odnosno pramen kose, po principu pars pro toto, u sebi sadri dio boanskog ili ljudskog bia i predmeta uope, tako da je ime po svojoj biti ravno imenovanom biu. Dosljedno tome, znati neije ime znailo je isto to i poznavati njegovu bit i narav, a to pak da se dotini nalazi u vlasti onoga tko mu zna ime; da s njim moe zboriti na ravnoj nozi, da mu moe pomoi i odnemoi. Ovo u naoj Knjizi mrtvih lijepo ilustriraju gl. 99. i 125-svretak, u kojima pokojnik valja da kae imena hipostatiziranih djelova barke i vrata. To je i razlog zato je unitenje neijeg imena na statui, grobnici, hramu ili vazi znailo i unitenje due umrlog u zagrobnom ivotu. Ako, suprotno recenom, ime izgovara bog-tvorac, onda je to akt stvaranja jer svako novo ime izgovoreno od Tvorca isto je to i novo bie. Na veliku snagu pisane magije u ranom periodu Staroga kraljevstva upuuju i kriptogrami koji idu za tim da zlim demonskim silama onemogue razumijevanje sadrine teksta, mada oni u sebi kriju i rijei koje se nisu smijele izgovarati. S pojavom Tekstova piramida (oko 2400-2200) hijeroglifski se znaci poinju susreati i uz tijelo umrlog to je jo izraenije u Srednjem kraljevstvu (Tekstovi sarkofaga). Ta nam pojava svjedoi da je magija ranoga perioda stala slabiti. Po sebi se razumije da se ova pisana magija pojavljuje u cijeloj religijskoj literaturi, pa time i u naoj Knjizi mrtvih, u kojoj se, meutim, ne susree samo pisana nego i jezina magija, odnosno magija rijei, imena i prizivanje hipostatiziranih predmeta. Vjerski ivot - monoteizam drevnih Egipana Teogonija i kozmogonija starog Egipta 1. Neter-Neteru i metafiziki, kozmiki i prirodni Neteri Premda su starodrevni Egipani poznavali veliki broj naoigled samostalnih, antropomorfnih ili zoomorfinih boanstava, oni su u sutini bili monoteisti jer su, kao to smo vidjeli poznavali jedno Apsolutno boanstvo, dok su svi ostali bogovi po njima bili emanacije i manifestacije moi i vitalnih poela toga Apsolutnog bia. Taj osnovni pojam i kategoriju vjerske i filozofske misli Egipani su, kao to smo rekli, nazivali Neter-Neteru, tj. Poelo-Poela, Prapoelo, tonije Energetska Harmonija. Netko e taj istonik i utonik svega postajuega u vjenoj mjeni nazvati Bivstvujui, netko kozmikom Ljubavlju koja svojom snagom privlai i dri u harmonijskom jedinstvu sve elemente; netko Voljom ili stvaralakom Rijeju to zamiljeno i voljno priziva u postanje; netko, opet, Redom, pravinim Poretkom i Harmonijom, ili pak,

iskonskom, samomu bojem Sinu nepronicljivom, Istinom, dok e ga veina nazvati nestvorenim Tvorcem koji je-bez prolosti i budunosti, jer je po svojem biu uvijek praes-ens. On je onaj koji jeste, nikada postojei, ve vjeno bivstvujui, sve svojim biem ' proimajui i ivotne funkcije svemu postojeem dajui. To su, meutim, samo atributi te, rijeju neiskazive i neopisive kozmike Sile pod koju su Egipani podvodili, kako postanak cijele vasione i svega u njoj ivueg (a po njima je, vidjeli samo, sve ivo, u pokretu i mijeni) tako i odravanje kozmosa, svega bivstvujueg, posebno ljudi ivih i umrlih. Kako, meutim, Egipanin u svemu vidi dvojnost, to i apstraktne, duhovne, pojmove podvaja i jedan drugomu sueljava, kao recimo, Hu naspram Sia, tj. stvaralaku Rije naspram Spoznaji i iste substancijalizira, to je uinio i s ovim vrhunaravnim Principom oliavaiui ga u boginji s perom-simbolom svjetlosti -zvanoj Ma 'at. Ovo Poelo bez poela u kojemu se harmonijski sjedinjuju duh i materija, emu najvie teijahu stari Egipani, univerzalnou znaenja najvie odgovara osnovnom pojmu Lao-Tseove filozofije, pojmu tao,'dok mu u indijskoj filozofiji, u kojoj zacijelo i nema pandana, odgovaraju karma i nirvana. Kako se u toj vrhunaravnoj Harmoniji blagotvorno otjelovljuje materijalno i duhovno, kasnije su je teoloska nauavanja podijelila na dva aspekta tako izraavajui egzotersku i esotersku istinu to se u Knjizi mrtvih opisuje kao dvorana obiju Ma 'at. Ovo se nadnaravno bie otjelovljuje putem Netera-Principa, Ideja koji, bez osobene moi odluivanja, sobom izraavajui unapred dat pravac djelovanja, dovode u postojanje i substancijalan ivot, prije pjavnog ivota bivstvujue funkcije i ivotne oblike sadrane u Energetskoj Harmoniji. Iz toga slijedi da su Neteri, koje emo, drei se tradicije, samo uslovno zvati bogovima, samo viestruki aspekti Neter-Neteru koje im, kao u krsanstvu Bog anelima i svecima, udjeljuje nadprirodnu mo sto je na razne naine oituju. Oni su, ukratko, funkcije koje, bez vlastite moi mijenjanja istih, oituju mnogostrane aspekte toga jedinstvenoga Bia. Ovaj se metafiziki Apsolut oituje preko metafizikih, kozmikih i prirodnih Netera od kojih su najznaajniji metafiziki - predstavljajui nestvorene, voljom neobdarene tvorne sile i funkcionalne izvore ivota od kojih se sastoji bie primordijalne ivotvorne Harmonije. 2. Metafiziki Neteri Atum, Ptah, Amon-Mut-Khonsu i heliopoljski, memfijski, hermopoljski i tebanski misterij Meu metafizike Netere idu Atum, Amon, Ra, Ptah, Tot, Mut, Khonsu i HatorTefnut-Sokhmet. Od njih su najznaajniji Atum, Ptah i Ra. Meusobni odnos ove Trijade koji je uslovio postanje heliopoljskog, memfijskog, hermopoljskog i tebanskog misterija, odnosno predanja o postanju kozmosa veoma upeatljivo ilustrira slijedei fragment na papirusu iz Leidena: Tri boga u sebi sadre sve bogove. To su Amon, Ra, Ptah i nema im slinih. Bog ija je narav (i ime) skrovita jeste Amon. Ra je glava, a Ptah tijelo. Njihovi ovozemaljski gradovi na vijeke osnovani jesu Teba, Heliopolj, Memfis zauvijek (nepromijenjeni). Kada nebeska poruka nastane oglaava se u Heliopolju, u Memfisu se ponovi Ptahu. Od nje se za Amonov grad (=Tebu) naini znamenje napisano u znaku Tota kao i ono to sobom nosi. Odgovor i odluka dani su u Tebi, a ono to odatle proistekne upuuje se boanskoj Devetki; sve to je iz njenih usta to je iz usta Amonovih. Bogovi su poradi njega, po njegovoj naredbi dati. Poruka, to je smrt ili bivstvovanje. Od nje ovise ivot i smrt ivih bia osim jedinoga Amona, Raa (i Ptaha) jedinstvo u Trojstvu.

Neki su istraivai staroegipatske religije, vjerovatno se povodei za reenicom: Bogovi su poradi njega, po njegovoj naredbi dati, u itavom tekstu htjeli vidjeti obinu glorifikaciju Amona6 stoga to se ti isti bogovi slave u posebnim vjerskim centrima. Ne elei polemizirati s takvim miljenjem i nazorima, smatram da je dubina i univerzalnost svakoga gore spomenutog misterija uveliko utjecala da su se teologijska nauavanja Heliopolja, Memfisa, Hermopolja i Tebe smatrala zaokruenim cjelinama te je izgledalo kao da su jedan drugomu konfrontirani, dok su, ako hoemo pravo, meusobno ovisni i isprepleteni to e nam pokazati i analiza istih. 3. Kozmiki Neteri Za razliku od metafizikih Netera u kojima se Apsolutno bie, gubei raniju Jednost, Jedinstvo, manifestira, kozmiki Neteri su djelo i daljnje produenje stvaralake misli i volje toga Bia. Oni ispunjuju to od njih zahtijevaju metafiziki Neteri pa bi se moglo ustvrditi da su kozmiki Neteri klice svega od Apsolutnog bia i metafizike Netere misaono proiciranog. Meu kozmike Netere spadaju Su i Tefnut, tvorci ivotvorne vode i ognja koji se zgunjuje u Gebovu carstvu (u crnoj zemlji) ime se omoguuje rast svega ivoga u ijem nastajanju uestvuje i Nut, boginja neba, koja po legendi ne raa samo bogove nego i zvijezde i sunce. Njima se pridruuju i neka zoomorfna boanstva, kao i Set, Neftida, Oziris i Izida, koji oliavahu etiri osnovna elementa - zemlju, vatru, vodu i zrak. Ovima se pridruuje i Horus. Set je u ivotu prirode princip usahnua, unitenja i razaranja staroga ivota kao substrata za novi to se zamee u njegovu carstvu, u crnoj zemlji, zbog ega i jeste simbol zla i dobra. To rastvaranje dozrelog, starog ivota inicira njegova majka Neftida, princip nevidljivog cijepanja i unitenja postojeeg ivota spremnog da da novi ivot koji e Izida, simbol vlage i svjetlosti, uz pomo sina Horusa, tj. ivotvornog ognja, dovesti u postanje i postojanje. Drugim rijeima, Set je kao negacija i unititelj staroga ivota (brata Ozirisa) simbol neproklijalog sjemena u zemlji koje uz pomo Neftide (raspuknua), sublimacije, Izide (vlage i svjetlosti), te Horusa (ivotvornog ognja, ivotne snage to se nalazi u srcu sjemena), samo nestajui, daje novi ivot (tj. uskrslog, nanovo oivljenog Ozirisa). Prema ovakvom tumaenju, mit o Ozirisu kojega ubija njegov brat, bog mranih sila, Set, a uskrava njegova supruga Izida uz pomo sestre Neftide i sina Horusa koji se u meuvremenu rodio iz umrlog Ozirisa (u zemlju baenog sjemena) pomou Neftide (raspuknua i sublimacije) i Izide (vode i svjetla koji ivotvornu vatru prizivaju u ivot) simbolizira sliku vjenog umiranja i raanja svega ivoga u prirodi. To i jeste razlog zato je Oziris olienje ivota u vjenoj promjeni i postajanju zbog ega ga i predstavljahu kao Nil u nadolaenju i povlaenju, ito u periodu klijanja i dozrijevanja itd. - antipod bogu sunca Rau koji naspram Ozirisu, simbolu substancijalnog ivota u fazi nastanka i prestanka, tj. dozrelosti, simbolizira duh to je i shvatljivo jer Ra spada meu metafizika, odnosno duhovna, a Oziris meu kozmika, odnosno substancijalna Poela. 4. Prirodni Neteri Po svojoj su funkciji na najnioj ljestvici prirodni ili htonski Neteri kojima je Apsolutno bie povjerilo odreene funkcije, kao na primjer boginji Taurt, uz Hapija, navodnjavanje; Sotisi nadolazak nilskih voda; Neheb-kau plodnost, Besu brigu o sretnom porodu itd.

Misteriji i uenje o postanju kozmosa i ivota 1. Heliopoljski misterij: Nu i Atum Vratimo se misterijima i razmotrimo to nam kau o postanju Kozmosa i ivota. Najstariji i istodobno najuveniji jeste heliopoljski misterij, odnosno predanje nastalo u Heliopolju, centru boga sunca Ra (koga su Heleni nazivali Helios, odakle i naziv Heliopolis, Grad sunca), odnosno Atum-Ra, boga-tvorca. Ovaj misterij u prvi plan stavlja misaonu, metafiziku stranu Neter-Neteru u kojem se raa zamisao, tj. duhovno postanje (time i istovremeno cijepanje Apsolutnog bia) svakog oblika ivota, u tom Poelu neogranienom prostorom i vremenom u naem smislu tih pojmova. Neter-Neteru, razdvoiivi se, kao prvo stvara iskonske ivotvorne vode zvane Nu koje u sebi sadre ivotvorni oganj. Razdvajanje prvobitnog, nestvorenog Principa, odnosno Monade, obavilo se, dakle, u toj ivotom zasienoj vodi, u Nu (koju valja luiti od Nuna, Praoceana znaenjem identinog helenskom Oceanu, simbolizirajui kraj, odnosno vode koje opasuju svijet) u liku Atuma zasiene praznine, ije ime sve-nita lijepo osvijetljava taj prvi momenat stvaranja jer se u Atumu nalaze sve potencije budueg ivota, tj. ivotne funkcije prije kojih nije substancijalno postojalo nita. Iz Nu se spajanjem ivotvorne vode i ognja raa taj Atum koji samom svojom pojavom negira jedinstvenu prirodu Apsolutnog bia s njime inei harmonino dvojstvo. Atum je tako prva.karika u ideji postepenog ovaploenja materijalnog ivota kristaliziranog u gore navedenim elementima potencijalno sadranim u njegovu biu koje, gonjeno ivotvornim ognjem to se zgunjava u toj ivuoj vodi, tei vidljivoj opstojnosti te se i pojavljuje u vidu otoia, o emu nam govore i Tekstovi piramida. Tako u grobnici faraona Pepija Drugog itamo: On to se rodi u Nu (nu), Kad jo ne posta nebo, Kad jo ne posta zemlja1. Slino predanje o postanju Atum-Ra i o misaonom i tjelesnom nastanku budueg ivota donosi i papirus nazvan Bremner-Rhind 1 iji puni naslov glasi: Poznavanje Raovih stvaranja i obaranje Apopa koji, iako datira s godinom 312. prije n. e. potjee iz veoma ranog perioda egipatske povijesti: ... Jo ne bjee neba i ne bjee zemlje. 1 ne bjee jo ni tla ni zemlje na tom mjestu... Ne naoh sebi mjesta na koje bih se tamo mogao dii. 1 ja razmislih u svom srcu, ja zamislih pred svojim licem. 1 ja sazdah sve likove budui sam, jer ja ne bjeh ispljunuo ua, ja (jo) ne bjeh povratio Tefnut, i ne bjee nikoga ko bi stvarao sa . Ja zamislih u svojem sopstvenom srcu, i postadoe mnogobrojna bia, od bia u likovima roenih i u likovima onih koje oni rodie. Ja se sjedinih sa svojom pesnicom., ja se sparih sa svojom rukom i pade sjeme u moja sopstvena usta. 1 ja ispljunuh ua, ja povratih Tefnut. 1 moj otac Nun ree: Neka porastu oni!8 Navedeni citati veoma upeatljivo ilustriraju naprijed reeno o Atumu. Iz posljednjeg citata saznajemo da on snagom svojega srca (ja zamislih u svom sopstvenom srcu i postadoe mnogobrojria bia) stvara svoju pratnju, odnosno Devetku bogova. Unato tome, on po ovome predanju stvara fizikim, a ne duhovnim putem. Kao prvo stvorio je ua, tj. zrani i svjetlosni prostor i Tefnut, iskonsku ivotvornu vodu i vatru, odnosno oganj koji ine osnovu daljnjega stvaranja. u i Tefnut raaju Geb i Nut, tj. boga-zemlju i boginju-nebo koji raaju dva para bogova: Ozirisa i Izidu, Seta i Neftidu.

Tekst nam govori da se roenje prvoga para bogova obavilo fizikim putem to e rei da u ovom predanju imamo posla s antropomorfnom predstavom o stvaranju svijeta, koja je, donekle, slina tehnomorfnoj predstavi o stvaranju svijeta iz Elefantine po ijem je predanju bog-tvorac Khnum na keramikom vitlu stvorio i-oblikovao svijet. 2. Memfijski misterij: Ptah i uenje o Logosu Prva i druga predstava stoje dijametralno suprotno memfijskom predanju, odnosno misteriju po kojemu Atum u liku tvorca Tatenena produuje razvitak metafizikih Netera, tj. priziva rast i oblikovanje pojavnog svijeta, ali kao Apsolutno bie stvara i Netere, inei to srcem (=zaee misli) i jezikom (=govor koji realizira misao) to se jasno razabire iz slijedeeg pasusa: Poniknu u srcu (misao) u liku Atuma, poniknu na jeziku (misao) u liku Atuma. Velik je i ogroman Ptah (koji je naslijedio svoju snagu od svih bogova) i njihovih duhova preko ovoga srca... u kome se Horus pretvorio u Ptaha pomou ovoga jezika... u kome se Tot pretvori u Ptaha. Dogodi se da srce i jezik dobie vlast nad (svim) udovima, jer oni saznae da je on (Ptah) u svakom tijelu, u svim ustima svih bogova, svih ljudi, svih zvijeri, svih crva i svega to ivi, jer on razmilja i zapovijeda svim stvarima kojima on eli. Njegova Devetka bogova je njega kao zubi i usne. To je sjeme i ruke Atuma, jer je Atumova Devetka bogova ponikla pomou njegova sjemena i njegovih prstiju, (Ptahova), pak, Devetka bogova-to su zubi i usne u ovim ustima, koja dadoe imena svim stvarima iz kojih izaoe u i Tefnut. Devetka stvori vid oiju, sluh uiju i disanje nosa da oni obavjetavaju srce. Jer upravo ono raa svako znanje, a jezik ponavlja sve to je srce zamislilo. (Podvukao M. V.) 1 bi Ptah zadovoljan kad stvori sve stvari i sve boije rijeci. 1 on rodi bogove, on stvori gradove, on osnova nome, on stavi bogove u njihova svetilita.. .9 Navedeni tekst nam govori da je rije o izgraenom filozofskom pogledu na postanje kozmosa. Ovo uerrje nastalo krajem etvrtog tisuljea prrje n. e. sadri logomorfnu predstavu o postanju svijeta. Ptah ne raa svijet fizikim putem, to bi stajalo u vezi s biomorfnom predstavom, ve kozmos, svijet, nastaje interakcijom srca i jezika to e rei da stvara milju i rijecju. Ovdje, dakle, imamo posla s inventivnom milju i aktoni produkcije kojim se nastala, zaeta ideja rijeju priziva u postanje. Jednostavnije reeno, svijet po boanskoj, Ptahovoj rijei nastaje i dalje opstoji to znai da imamo posla s aktom stvaranja ne putom fizikog roenja po kojem se postanje kozmosa tumai organskim putom, ve in stvaranja putom Logosa gdje svijet nastaje takorei na boansku zapovijest. Ovdje Hu-stvaralaka Rije priziva u postanje Siu, tj. misao, ideju roenu u Ptahovu srcu, odnosno dui. Ovo je van dvojbe jedan od bitnih dokaza da su drevni Egipani jo prije nekih pedesetak stoljea poznavali i svijet iste spekulacije i apstrakcije, a ne samo antropomorfne i materijalne predodbe i slike po kojima se svijet pojavljuje sad iz ivotinje, sad iz ptice, sad su njegovi tvorci ptice, sad, opet, bogovi, kao to, recimo samo sunce raa nebeska krava, sad, opet, izlazi iz lotosa, ili pak iz guijeg, jajeta koje je snio Geb. Da su drevni Egipani odlino poznavali sfere duhovnog, metafizikog i apstraktnog, to im se esto odricalo i odrie, osim ovoga najmonumentalnijeg spomenika njihove duhovne kulture to se uva u Britanskom muzeju, posvjedouje nam,

osim Tekstova piramida i sarkofaga i Knjiga mrtvih. Zar, pitam se, njihov genij nije iznjedrio jedno od najveih udesa staroga svijeta, genij koji je oduvijek misli i govoru pridavao veliku mo po njihovoj maksimi da Rije stvara sva djela prije djela ruku. Oni su, tovie, od misli i rijei nainili atribute bogova-tvoraca i oliili ih kao nia boanstva neophodna za odranje vlasti. Tako je gore spominjana Sia bila zamisao, misao, spoznanja, ideja, odnosno duhovno roenje oblika nekoga predmeta i bia, a Hu, stvaralaka Rije i personifikacija izreene naredbe kojom se Sia priziva u postanje i ivot, to u mnogome lii na akt stvaranja u kranskoj teologiji. Kad, naime, Bog kae, osim onoga neka postane..., Ja sam onaj koji jesam, to je stvaralaka Rije, sam proces stvaranja, ali i podvajanja Boga kao nematerijalnog bia od svijeta kao emanacije moi toga Tvorca - dakle, podvajanje subjekta i objekta. Kao to u heliopoljskoj teologiji iz Atum-Raa, tako u memfijskoj iz Ptaha, emanira Devetka Netera pomou koje je Ptah stvorio sve postojee na zemlji. 1 u memfijskoj je teologiji osnova i koljevka svega Nu koja prima i oivotvoruje klicu poteklu iz Ptaha to je Izida (svjetlost) iz negacije ivota, tj. cjepanja sjemena to se vri u Setovoj zemlji, dovodi u ivot. Po ovomu se misteriju iz Nu(na) raa i Tefnut, ovdje, ivotvorna voda koja e izroditi onih osam kaotinih stvorenja u Hermopolju, dok je Hator, princip sublimacije i ivotvorne vode koju misterij naziva Khmunu, medijator izmeu zaetih misli i ivotodavnih funkcija u Heliopolju i njihovih kozmikih realizacija, to e nakon opisivanja toga stvarania svoje konano oblikovanje postii u tebanskom misteriju putem Amona. Iz Ptaha, u ovom misteriju emanira i Nefertum, drugamo simbol svjetlosti i lotos iz kojega se pojavilo na prvobitnom brijeuljku u Hermopolju sunevo dijete. On, kao svjetlost, u ovome misteriju simbolizira ivotvorni oganj i vodu, odnosno vlagu. 3. Hermopoljski misterij: kaotina boanstva, sunevo dijete i Tot Ovaj se misterij u biti bavi roenjem prvobitne vode iz koje se raa ivotvorna voda Khmunu. Po njemu su prije pojave Atuma postojala etri para iskonskih boanstava u liku aba i zmija koji oliavahu elementarne sile kao to su Nun, bezoblina voda, Kuk, mrak itd. Te sile, meutim, ni Atum nije unitio, ve im je samo, kao u Bibliji vrhovni Bog Hebreja, odredio mjesto, tj. sveo ih u poredak i harmoniju. S te toke gledano, heliopoljska, odnosno memfijska Devetka velikih bogova, oliavajui kozmiki poredak stvaranja u odnosu na hermopoljsku Ogdoadu predstavlja znatan napredak u obliavanju kozmosa. lako hermopoljsko nauavanje stavlja naglasak na rodenje prvobitne vode i praiskonskih, ipak, polukaotinih bia, ono poznaje i nauavanje p roenju djeteta-sunca iju pojavu pozdravljaju ta bia10, to e biti predmetom svih kasnijih teogonija. U ovomu se misteriju kao metafiziki Neter pojavljuje Tot (tonije Thot) to se vidi iz opisa u Denderi: Dvaput Veliki, tvorac dobara, srce Raa, jezik Atuma, grlo Netera ije je ime skriveno, gospodar vremena, kralj godina... otkrie Boga svjetlosti - Raa onoga to bivstvuje bez poetka, Tota, onoga to ivi od istine. to nastaje u njegovu srcu odmah oivi, to on izgovori vjeno traje11. Iz gornjeg opisa vidi se da je Tot medijator i koordinator izmeu Heliopolja (srce Raa, jezik Atuma), Memfisa i Tebe (grlo Netera ije je ime skriveno), tj. Amona. 4. Tebanski misterij: Amon-Mut-Khonsu

Iz posljednje reenice vidi se da Tot kao metafiziki Neter u srcu stvara i oblikuje idisje i funkcionalna poela. Tako on od Nut kao majke Ozirisa, sunca, zvijezda i ljudi i Sokhmet kao simbola unitenja, stvara Mut, tj. materijalnu osnovu poteklu od Ptaha. U njoj e se iz Amonova sjemena Atum-Nefertum, tj. Atum kao svjetlo preobraziti u Khonsua (koji time odgovara Ozirisu u periodu uskrsnua) tj. u oduhovljenog Atuma koji tek na ovom stupnju moe da iz ubijenog Ozirisa (baenog sjemena u crnu, Setovu, zemlju) uz pomo Izide (vode i svjetlosti) izvede roenje Horusa (=ivotodavni oganj pobuen vodom i svjetlou) koji tei da se oslobodi staroga ivota, odnosno zla u koje je njegova oca doveo bog Set (pravilnije Seth). Sljedstveno tome, Horus, sin Ozirisa i Izide je krajnji cilj, tj. osloboenje duha od materije koju je Duh stvorio i povratak, oistivi se od nje, nadnaravnoj Harmoniji, Apsolutnom biu. Ovako gledajui na stvari, jasnije nam je to smo ranije rekli da su bogovi samo odreeni aspekti u i]im su likovima u raznim mjestima oboavane odreene osobine Apsolutnog bia. Oni su, dakle, njegove mogue inkarnacije poev od primordijalnih ideja, funkcionalnih poela zaetih u metafizikim Neterima (predmet misterija u Heliopolju) koje se otjelovljuju preko kozmikih Netera (predmet memfijske teologije) da bi postali vidljivi (Hermopolj opisuje aspekte toga, sada, substancijalnog ivota) nakon ega, ivei ovozemaljskim ivotom, postigavi puno ostvarenje i zrelost, tee oslabaanju od materije koja gui iskonsku stvaralaku Ideju i Rije (Sia i Hu) i sjedinjenju sa svojim iskonskim izvorom i istonikom, s Apsolutnim biem (to je bio predmet misterija u Tebi vezanih za Trijadu Amon-Mut-Khonsu). Tako svi bogovi uestvuju u ovom procesu duhovnog postanja, materijalnog ovaploenja, proienja i povratka otjelovljene boje tvorne Rijei svojemu Istoniku, to je i smisao rijei Ivana Evaneliste: U poetku bijae Rije... i Rije bijae Bog... Sve je po njoj postalo... U njoj bijae ivot i ivot bijae svjetlo ljudima. 1 Svjetlo svijetli u tami, i tama ga ne obuze. Egipatski panteon u duhu narodnog vjerovanja 1. Metafiziki Neteri: Ra, Amon-Mut-Khonsu, Tot, Hator-Tefnut-Sokhmet, Nejt Samo tako gledajui na stvari zavrijeuje da se egipatski panteon prikaa i in extenso, gdje emo na bogove, slijedei gore navedeni poredak Netera, gledati kao na iskljuivo ostvarenje Apsolutnog bia, jer, uostalom, tako na njih gledahu i drevni Egipani, posebno se osvrui na ovozemaljske im funkcije, mjesto tovanja, atribute i insignije, to e u uporeenju s dosadanjim prikazom egipatske duhovne batine zvuati kao znatno osiromaenje. Na nesreu nauke, veina istraivaa bogove drevnih civilizacija, upravo posmatra u ovome otrcanom ruhu, odbijajui da u njima vidi inkarnaciju kozmikih sila12. Od metafizikih je Netera u vjerovanju drevnih Egipana najvie potovanje uivao bog sunca Ra koji se pojavljuje kao Khepri, tj. sunce na izlasku, potom kao AtumRa, tj. bog-tvorac (danji vid sunca), zatim kao Atum=sunce na zalasku. On je, meutim, i Ra-Hor-Akhte, odnosno Ra-Horus-Obzorja, tj. Horus kao Poslanik i gospodar istonog Obzorja. Zatim je Montu-Ra, bog-soko, Khnum-Ra, bog tvorac iz Elefantine u liku ovna. On u liku Amon-Ra, kako ga tovahu u Tebi, daje svjetlost koja se u Egiptu uvijek izjednauje sa ivotom to je sluaj i sa svim drevnim civilizacijama gdje je sunce imalo znaaja u odravanju ivota. U Tebi je Ra bio ne samo kralj bogova ve i duhovni otac

egipatskih faraona u kojem su gledali svojega zatitnika i pokrovitelja i s njime se poistovjeivali, a njegovo ime koristili kao atribut svojemu imenu i u kraljevskoj tituli. Predstavljahu ga kao sokola ili kao ovjeka sa sokolovom glavom na kojoj je bio sunev disk kao simbol ivota koji sobom manifestira sve ono to Apsolutno bie eli milju izraziti i oblikovati putem ovoga metafizikog Netera. Na glavi mu je stajao i ureus, sveta kobra koja iz usta izbacuje plamen to titi bogove i faraone, ime je ona bila simbol vrhovne vlasti. to se tie Amona ili Tajanstvenog, on je, kao to je gore reeno, olienje tajnovite sile to sve ivo dovodi u fazu dozrijevanja, to bi u genezi drevnog Egipta odgovaralo crvenom, odnosno crvenoj ili zreloj fazi koja je preduslov za crnu, Setovu fazu (=sjeme baeno u zemlju) iz koje e negacijom crne faze (=raspadanjem sjemena u zemlji) nastati bijelo, bijela faza (=klijanje bijele klice koja ivi na raun sjemena koje se raspada i hrani je) da bi se dozrijevanjem ploda dolo do crvenog, crvene faze, odnosno do ploda sposobnog za novi ivot, i tako unedogled. Amon je, antropomorfno gledajui, u Tebi imao za enu Mut koju su zvali majkom bogova i gospodaricom neba. Prikazivahu je u sjedeem stavu s ispruenom lijevom rukom u kojoj dri dugaki stap zvan uas, a u desnoj znak ivota ankh. Mut kao ena cara bogova Amon-Raa na glavi nosi dvostruku krunu ujedinjenog Egipta s ureusom na glavi. Amon i Mut imali su sina Khonsua s kojim su, kao to smo vidjeli, sainjavali jedinstvo u trojstvu. Ova je Trijada, slino drugim boanskim Trijadama, bila simbol egipatske obitelji. Khonsua prikazivahu u liku nagog djeteta koje hoda s kaiprstom desne ruke u usnama to je bio simbol bogova-djece, emu je sluio i uvojak koji mu pada niz desnu sljepoonicu. Na glavi ima ureus i disk s polumjesecom na kojem je perjana mitra, odnosno tijara zvana atef. Kad smo ve kod ovoga znamenja faraonove vlasti usput spomenimo da je postojala deret, crvena tijara, kruna gradova Buto i Sais u Delti Nila, znamenje faraona kao vladara Donjeg Egipta i hedet, bijela kruna (koju vidimo ve na Narmeru) grada Afroditopolja, znamenje faraona kao vladara Gornjeg Egipta. Khonsu je u kasnija vremena bio i boanstvo povezano s proraunavanjem vremena zbog ega ga i nazivahu gospodarom vremena, a tovali su ga i kao boanstvo mjeseca13. Obadva atributa susreu se i kod hermopoljskog Tota, boga grada munua, prijestolnice esnaestog donjoegipatskog noma, koji su Heleni, izjednaivi Tota s Hermesom, nazvali Hermopolj, dok Smunu na staroegipatskom znai Osam to stoji u vezi s oboavanjem osam spomenutih boanstava, praiskonskih elementarnih sila, u ovom gradu. Na elu te Ogdoade stajao je Neter Tot i pomou nje stvorio cijeli svijet. U njegovom se kultu tijekom vremena stopilo nekoliko prastarih kultova te postaje pisar boga Ra, bog mjeseca i mudrosti, pismenosti i pisma; simbol je logosa (jer je sam LogosRije), magije i lijenitva; glasnik bogova koji iscjeljuje s dahom ivota, sam bivajui Odem, zrak koji spaja nebo i zemlju. Kao takav, Tot je i princip razdvajanja i sjedinjenja, to e rei i princip spoznaje onoga to je na nebu i na zemlji. Stoga je i zatitnik nauke, istine i sudstva zbog ega se na Ozirisovu posmrtnom sudu pojavljuje kao zapisniar gdje zapisuje teinu svake due i o tome izvjeuje suca umrlih Ozirisa iju e funkciju na kranskom Stranom sudu preuzeti, takoer uskrsli, sin Boji, Isus Krist. Tot je nazivan gospodarom istine i magije, a epiteti su mu: Gospodar Istine na nebu i na zemlji, Dvaput Veliki i Triput Najvei - Trismegistos, epitet pridjevan Hermesu. Predstavljan je antropomorfno i zoomorfno, tj. u liku ovjeka s glavom ibisa ili kao bogmajmun. No, on je predstavljan i u liku noa koji simbolizira razdvajanje i spoznaju.

Atributi su mu ibis ili kinokefal. Za enu je imao boginju Ma 'at, princip kozmikog poretka i istine, odnosno boginju Sefhetabui, zatitnicu knjinica i znanosti14. Meu veoma stara boanstva solarnog ciklusa spada trojno boanstvo zvano sunevo Oko, nazivano imenima Hator-Tefnut-Sokhmet, prikazivano kao zmija, lavica ili kao ena s lavljom glavom. U ovom je hibridnom boanstvu obian stanovnik obala Nila gledao mijene godinjih doba koja - poput Hator-Tefnut to, posvadivi se s ocem Raom, odlazi u pustu Nubiju i potom se vraa -odraavaju najstarije razdoblje egipatske povijesti, razdoblje koje poznaje bogove prirode to umiru i uskrsavaju, to je sluaj i u drugim religijama, primjerice u babilonskoj gdje susreemo mit o bogu Tamuzu, potom u Siriji mit o Adonisu, odnosno Adonaju koji je najvjerovatnije utjecao na stvaranje Atonova kulta u XIV st. u Egiptu, ustanovljenog od Amenhotepa IV, u kojem se oboavala toplina to je zrai sunev disk, izvor svekolikog ivota na zemlji, to je lijepo prikazano u Himni Atonu. Hator-Tefnut istodobno simbolizira i duh prirode koji naputa prirodu, za sobom ostavljajui mrtvilo (jesenji i zimski period) i vraa se u proljee, sobom nosei ivot, upravo onako kao to je inila Hator-Tefnut za iji se praznik, odnosno dan povratka kae da je dan vinove loze i Obilje Nila koji s njome nadolazi15. Boginja Hator (tonije Hathor), u genezi simbol sublimacije, ki i majka boga Ra, poistovjeivana s Izidom i asirskom Astartom, imala je kult u Denderi, odnosno Tenterisu, zatim u Afroditopolju i na otoku Fileu kod prvog nilskog brzaka. U Tenterisu joj je mu bio Horus Behdetski s kojim je imala sina Ihija (mladi Horus). Hatorje boginja neba i sunca na izlasku; boginja ljepote i ljubavi, zbog ega su je Heleni poistovjetili s Afroditom, a njeno mjesto tovanja nazvali Grad Afrodite - Afroditopolis. U Knjizi mrtvih esto se apostrofira kao simbol plodnosti (=rodnica Hatore). Ona je, meutim, i boginja smrti, gospodarica od sikomore, toga egipatskog drveta dobra i zla to raste u egipatskom zagrobnom svijetu (i u hebrejskom Edenu) u kojemu ivi ona, ili Nut. Prikazivana je kao krava ili ena s kravljim uima i rogovima u obliku lire i, izmeu njih sunanim diskom to se lijepo vidi na paleti kralja Narmera iz prve dinastije, tj. oko 3100. god. prije n. e. Atributi su joj krava i sistrum, a epitet Imait - Ljepotica iz grada Imau, te Voljena i Milostiva. Kako su je u najranijem periodu tovali i u obliku stuba, kasnije u Uku krave s kojom je poistovjeivahu, a jo kasnije kao boginju neba i drveta, vidi se da se u njenom liku kriju tri etape deifikacije. Predodba o boginji neba koje prua plodnost utjecala je na stvaranje predodbe o boginji drveta, vladarici urme \ gospodarici sikomore to duguje njenom tovanju kao boginje vegetacije16. Kad smo ve kod drvea, usput recimo da je u Egiptu tovano kao simbol uskrsnua. Kao to se sikomora, palma, vezivala za Hator, to najvjerovatnije potjee iz prastarog mita o HatorTefnut, tako se za Ozirisa vezivala ima-urma i ened, bagrem koji je po predanju rastao uz Ozirisovu grobnicu17. Budui da je Hator u tijesnoj vezi s boginjom Sokhmet, tim nebeskim tamniarom to zarobljava Horusovu duu, u genezi podloga Hatori kao ivotodavnoj vodi, dakle, zemlja, pogledat nam je i to boanstvo. Ona je u mitu, kao mona i silna boginja rata i sunca koje sve pri i unitava, iji se kult zaeo u Rehezu, dok je u Memfisu tovana kao Ptahova supruga, tj. tlo koje e uz pomo Hatore izroditi sve to Ptah zamisli. Najvjerovatnije je da se iz njene predstave kao mone Raove kerke, Raova voljenog Oka i njegove zatitnice koja je simbolizirala ednu zemlju i egu, i iz kulta boginje Hator to natapa ednu zemlju ime prouzrokuje bujanje vegetacije, razvilo predanje o povratku Hator-Tefnut-Sokhmet. Sokhmet je kao mona boginja prikazivana u liku ene s glavom lavice. Nju esto

mjeaju s drugim boginjama lavicama, kao to je Tefnut i Mehit, boginja s glavom lavice, tovana u gradu Lepidotopolju u kojem joj je bila posveena riba lepidotot. Meu metafizika boanstva spada i boginja Nejt iji je kult cvjetao u Saisu. Nejt je jedno od najstarijih i najzagonetnijih boanstava drevnog Egipta. Smatrana je samoroenom djevicom, bogom i boginjom, tvorcem svemira i zemlje, pramajkom, otac oeva i majka majki, predvodnik vojski, zatitnik lova i umrlih, pa je, osim Neftide i Izide s kojom je poistovjeivahu, te Serket, boginje Skorpiona, bila u uskom dodiru s posmrtnim kultom. Nejt je bila i zatitnica tkanja, mada je tu ulogu egipatski panteon povjerio bogu Hedetepu. Najvjerovatnije je u poetku bila metafiziko-htonsko boanstvo, zbog ega je i bila parnjak Khnuma iz Esnea, boga stvoritelja, roenja i obnavljanja kojeg poistovjeivahu s bogom vrtova Rau. Kod Khnuma iz Esnea karakteristino je da je kao udjelitelj plodnosti i zatitnik poljodjelstva prikazivan kao mumija, a ona je, kao to emo vidjeti, bila simbol kozmikog ivota. Nejt, po legendi, u vrijeme razlivanja Nila raa boga krokodila Sebeka, olienje stihije. Nju, kao htonsko boanstvo, kao majku zemlju, prikazivahu sa zelenim rukama i licem. Nakon poistovjeenja s Izidom predstavljahu je kao kravu koja joj je bila posveena. Kao ratnicu predstavljahu je s lukom i strijelama. Kako je bila glavno boanstvo grada Saisa koji je jedno vrijeme bio prijestolnica Donjeg Egipta, predstavljahu je i u stojeem stavu s krunom Donjega Egipta na glavi, sa ezlom, lukom i ankhom. Heleni je poistovjeivahu s boginjom Atenom, takoer roenom na bezgrean nain iz Zeusove glave18. Bilo bi dobro kad bi nam kranstvo argumentirano objasnilo zato je prirodno zaee greno. 2. Kozmiki Neteri: Oziris, Izida, Horus Behdetski, Horus-Dijete, Set, Neftida, Anubis, Harefe Od kozmikih boanstava iju smo bit prethodno, nadam se prilino objasnili, na prvom mjestu recimo jo koju o Ozirisu u poetku mjesnom boanstvu u Busiridu. U njegovu se liku ne susree samo duh plodnosti i generativne prirodne sile - boanstvo sunca, bik i Nil - ve i sudac na onome svijetu zbog ega ga i poistovjeivahu s Raom i Khonsuom. Preko sina Horusa bio je izvor obnovljenih ivotnih snaga zbog ega se s njim isporeivao umrli faraon, dok je novi postajao njegov sin Horus koji crpi snagu iz umrlog faraona kao nosioca ivotne snage predaka oliene u Ka o emu kasnije. Oziris vremenom u Abidosu istiskuje Hentimentijua, boga mrtvih. Od Srednjega se kraljevstva poinju prikazivati, odnosno dramski izvoditi prikazivanja njegove smrti i uskrsnua. Nema sumnje da je njegova religija bila uporite svim religijama u Egiptu, a njegov kult proimao sve vjerske predstave to je i razumljivo jer on nije bio jedino izvor ivota ve i dobri sudac na onome svijetu19 kojega predstavljahu u liku mumificiranog ovjeka s atefom na glavi. Posveen mu je ovan kao simbol plodnosti, a epiteti su mu Venofre-Dobro bie i Crveni. to se tie Izide, Ozirisive sestre i supruge, kerke Geba i Nut, tovana je na otoku Fileu i Iseumu. Smatrana je vladarkom cijelog kozmosa, najmudrijom boginjom, zatitnicom majki i djece, Velikom gospodaricom magije. Ona daje plodnost, zdravlje i ivot, pa je po tome i princip roenja i stvaranja u prirodi, poradi ega je i povezana s kravom koja je njen simbol te je i prikazivahu kao enu s rogovima u obliku lire sa sunevim diskom. Ona u Duatu, podzemnom svijetu, dijeli nagrade i kazne ime odluuje o sudbini mrtvih dosuujui im ivot ili smrt. Atributi su joj rog izobilja, kukuruzna

svila, lotosov cvijet, zmija i rogovi. Njezin je lik, u kojem je, moe se ustvrditi, po prvi put ideja materinstva, nala svoje ostvarenje i otjelovljenje, u mnogome utjecao na stvaranje lika Djevice Marije, krianske bogomajke koja kao i Izida zainje bezgrenim putom. U Egiptu su tovana dva boanstva imenom Horus: Horus Behdetski ili Veliki Horus i Horus, sin Izide i Ozirisa, zvan Horpakrat-Horus-Dijete. Horus Behdetski, zvan i Haroeris, tovan je u Edfu zvanom i Behdet (koji se stvarno nalazio u istonoj Delti) kao solarno boanstvo i pokrovitelj faraona te mu je i kult bio u tijesnoj vezi s faraonovim kultom. On je olienje Sjevernog, a njegov smrtni neprijatelj Set Junog Egipta. Po jednoj legendi uvrstio je nebo na etiri stuba te se i njegovi sinovi Amset, Duamutef, Kebehsenuf i Hapi nazivaju stubovima neba, oliavajui etiri strane svjeta. Kako je bio zatitnik i olienje kraljevog prijestolja, prikazivahu ga u liku sokola koji je bio njegovo ovaploenje ili u liku ovjeka sa sokolovom glavom, sunevim diskom, ureusom i dvostrukom krunom Gornjeg i Donjeg Egipta. esto ga mjeaju s Izidinim sinom Harpokratom koji osveuje svojega oca i od Seta, dakle, strica, preuzima prijestolje. Horusa-Dijete predstavljahu s uvojkom i kaiprstom u ustima20. Iz Ozirisova ciklusa dobro nam je poznat brat mu Set tovan u Anteopolju i Meretu, prijestolnici devetnaestog gornjoegipatskog noma Meru (Oksirinh). On kao ubojica svojega brata Ozirisa bijae princip fizikog i moralnog zla i mraka. Odatle je bog pustinje, bog ratnik i boanstvo nasilja, mada je on genetski gledano princip unitenja starog ivota da bi nastao novi, te je princip i olienje pozitivnih snaga, zbog ega se pojavljuje kao zatitnik Raove lae. Kao to je gore istaknuto, bio je olienje Junog Egipta, te nije ni udo to mu je od davnina bio kult u gradu Nebetu, nasuprot Koptosu. Predstavljahu ga s magareim tijelom i usima, njukom akala i repom lava, neto nalik okapiju21. to se tie Neftide, sestre Ozirisa, Seta i Izide, kao princip cijepanja, rastavljanja i trunua, bijae boginja mrtvih, oliavajui sumrak. tovana je u Abidosu, Tenteri i Edfu. Sestri Izidi pomagala je pri oivljavanju brata im Ozirisa, to se vidi iz uvenog Plaa Izide i Neftide s poetka Hijeratskog papirusa. Neftida s bratom Setom poraa Anubisa, po legendi, samostalno i mono boanstvo mrtvih. Prikazivahu je u liku ene s rogovima i sunevim diskom. Anubis, egipatski Inpu = onaj koji iezava, je princip sublimacije. Rodni mu grad bijae Kinopolj, dok mu se u Abidosu kult zdruio s kultom mjesnog i istovjetnog boanstva Hentimentijua = poglavar mrtvih, koje kasnije postaje Anubisov epitet. Mada je Anubis u posmrtnim obredima sve do kraja egipatskog carstva sauvao vidnu ulogu, njega, kao glavno boanstvo mrtvih od kraja Starog kraljevstva potiskuje Oziris22. On u podzemlju Amenti s Horusom nadgleda vagu i mjerenje dua. Nevaljalu bi duu bacali udovitu Amamat, pola lav, pola nilski konj s krokodilskim vilicama. Anubis je predstavljan u liku ovjeka sa akalovom glavom. U desnoj ruci dri bi, u lijevej znak ivota. Anubis, meutim, kao Anti (odatle Anteopolj) je dvoglav, istodobno predstavljajui Seta i Horusa - simbole unitenja i svjetla, odnosno ivota. Anti je, dakle, princip unitenja starog ivota iz kojeg se raa novi, te je pravi sin Neftide, tj. rastvaranja, truljenja, i Seta, simbola razdvajanja i unitenja starog kao substrata za novo. Meu kozmika boanstva ide ovan Harefe i sveti bik Apis. 0 Harefeu recimo toliko da je bio glavno boanstvo Neni-nisuta. Predstavljahu ga u liku ovjeka s ovnujskom glavom na kojoj je marama i atef s diskom. O Apisu e biti rijei kad budemo raspravljali o ariimalnim boanstvima nieg reda.

3. Prirodni ili htonski Neteri: Satit, Anuket, Taurt, Bastet, Nil, Nefertum, Nehebkau, Vepvavet, Bes, Sebek Pri posmatranju veza meu Neterima vidimo da postoji blizak odnos izmeu antropomorfnih metafizikih i prirodnih Netera to se najbolje oituje u boanskim parovima. Tako je, na primjer, metafiziki Neter Khnum imao za enu, osim Nejt, boginju Satit, Raovu kerku, zatitnicu svoga oca i faraona, zbog ega je prikazivahu s krunom i sunevim diskom na glavi, ali je prikazivahu i s rogovima gazele, to nedvojbeno ukazuje da u njenom liku oboavahu brzinu gazele i uope brzinu jer je ona bila i vladarka nilskih brzaka. Stoga je uporeivahu sa zvijezdom Sotis ija je pojava nagovijetavala nadolazak niskih voda koje je, po egipatskom vjerovanju, osiguravala ta zvijezda koju Knjiga mrtvih naziva Izidinom zvijezdom i s njom je, kao simbolom ivota, identificira. Khnum i Satit su izrodili kerku Anuket, u poetku boginju nilskog brzaka, koja kasnije postaje prava boginja rata. Sva je prilika da su obje boginje preuzete od susjednih afrikih naroda, Nubijaca". Meu prirodne Netere ide i mu boginje Mehit, bog Anhur, helenizirano, Onuris, bog rata i lova poistovjeivan sa uom i smatran muom boice Tefnut koja uz pomo Sua vraa Oko boga Raa. Onuris je u ovoj funkciji nesumnjivo boanstvo neba i sunca pa se u legendama veoma esto javlja kao sunani borac protiv raznih zmija koje hoe da nanesu tetu suncu. Dodajmo i to da je Onuris u gradu Tinisu smatran tvorcem univerzuma24. U neobino stara prirodna boanstva antropomorfnog i zoomorfnog karaktera spada i boica Taurt ili Velika. U gradu Silsilehu je potivahu kao boginju navodnjavanja, time i oploivanja, odakle je proizilo da su je potovali kao onu koja pospjeuje trudnou, titi djecu i majke. Stoga je njezin lik trudne ene nilskog konja s rukama i dojkama ene, nogama i glavom lavice, noen kao amulet protiv zlih sila, te kao takva dospijeva i u podzemni svijet. Ona s kravolikom boicom Hator na groblju doekuje pokojnika ispred kojega pali vatru i tjera neastive25. U hibridna boanstva spada i boginja Bastet tovana u gradu Bubastisu, prijestolnici dvadesetog donjoegipatskog noma. Za razliku od sestre joj Sokhmet koja s glavom lavice oliavae nesnosnu egu, Bastet s maijom glavom bijae simbol blagorodnih sunevih zraka, time veselja i ljubavi. Stoga je i prikazivahu kako u lijevoj ruci dri tit s glavom make koja joj je kao sveta ivotinja bila posveena, a u desnoj sistrum. Njezin se lik, meutim, jo u vrijeme Staroga kraljevstva stao ispreplitati s likom sestre Sokhmet-Tefnut, pa su je ponegdje prikazivali s glavom lavice26. K navedenim prirodnim boanstvima pridruimo i ova etri htonska boanstva: Nil, Nefertum, Neheb-kau i Vepuat, ili po G. Thausing Vepvavet, odnosno po Korostovcevu Upuautu, sve zavisno od moderne transkripcije egipatskog avokalnog substantiva. Nil, egipatski Hapi, slino helenskom oceanu, tovan je kao izvor ivota, vlage i plodnosti polja to je osiguravao svojim razlivanjem. Koliku je potu uivao najbolje se vidi iz Himne Nilu iji poetni stihovi glase: Neka je iv dobri Bog, miljenik Nuna, Hapi, oe Bogova i Eneade... On je miljenik Nu(na) jer iz njega izvire. Predstavljan je nag sa enditom; na glavi mu je ukras od nilskog bilja, na elu ureus27. Nefertum, o kojem je ve bilo rijei, kao i Nil, spadao je u prirodna boanstva,

simbolizirajui prirodne snage i sile rastenja, kasnije predstavljan kao lotos iz kojeg se raa svjetlo, odnosno sunce. Ovamo spada i jedno zmijoliko boanstvo, uz dunu napomenu da su zmije u gotovo svim mitolokim predodbama drevnih naroda simbol dobra i zla. One su, u osnovi, htonska boanstva koja pospjesuju plodnost zemlje, ali, s druge strane, ispijajui izvore, prouzrokuju suu. U egipatskoj mitologiji, i inae, one su uvari bogova i umrlih, meu kojima se posebno istie sveta, krilata kobra koja obavija glavu faraona i titi ga plamenom koji izbacuje iz usta o emu smo ranije govorili. Jedno takvo je boanstvo i bog Neheb-kau u ijem se kultu oituje oboavanje zmije kao uvarice umrlih, jer i on straari na ulazu u Duat. Osim toga, on osigurava plodnost, a prikazivan je u liku ovjeka s glavom zmije na kojoj je marama i atef sa sunanim kolutom. U lijevoj ruci je imao dugaak tap, a u desnoj ankh28. Vepvavet je prastaro ratniko boanstvo grada Likopolja u nomu Busiridu u Delti Nila, prijestolnici trinaestog gornjoegipatskog noma. Kao to se uoava iz greciziranog imena grada Siut, danas Asiut, rije je o bogu vuku, pa mu kao takvomu vrlo dobro odgovara epitet koji mu je zamjenio ime, jer vepvavet na staroegipatskom znai onaj koji kri, otkriva, puteve. U tom ga svojstvu susreemo u Knjizi mrtvih i u Ozirisovim misterijima u kojima se njegova statua nosila ispred Ozirisove povorke - u dramatiziranom prikazu mita o Ozirisu. Njegova je statua sa faraonskom zastavom noena u vrijeme faraonovih sveanih izlazaka u svrhu vrenja odreenog javnog obreda. Predstavljan je u liku vuka ili akala, svete ivotinje, boga umrlih Anubisa. U prirodna boanstva spadaju Bes i Sebek. Bes kojega predstavljahu s bradom, grivom, atefom i noevima u ruci u sutini je pozitivno boanstvo koje progoni sile mraka, zle duhove i njihova olienja - korpione i zmije. Stoga je potovan kao bog zatitnik plodnosti i poroaja, glazbe i igara. Zbog brojnih mu funkcija esto je brkan s demonima Hitom28 i Ahom29. U hibridno, antropomorfno i zoomorfno boanstvo, spada i s boginjom Nejt spomenuti bog-krokodil Sebek (po drugima Sobek) prikazivan u liku ovjeka s glavom krokodila. Na njegov htonski karakter najbolje ukazuje Knjiga mrtvih u kojoj se prikazuje kao olienje mranih sila protiv kojih se bori umrli na putu do zagrobnog suda. Ova mu je apstraktnija i spiritualnija funkcija nedvojbeno kasnije dodjeljena, dok je u poetku, abstrahirajui njegovo genetsko znaenje, oliavao vodenu stihiju, poput nilskog konja, jer ga Nejt raa u vrijeme razlijevanja rijeke Nila. Stoga krokodil u liku Sebeka i nilski konj u liku Seta bijahu olienje neprijateljskih sila i prirodne stihije. Sebek je tovan u Junom Egiptu, u gradu koji se po njemu zvao edet, grki Krokodilopolis. 4. Animalna boanstva: ibis, soko, ihneumon, boginja-kobra Uadit, boginja-jastreb Nehbet, pavijan, Amon-ovan, Apis Naprijed je viestruko istaknuto da Egipani ne oboavahu ivotinje i ptice poradi njih samih, to bi bilo svojstveno animizmu, ve da su u njima gledali olienje prirodnih sila i osebujnih, njima slabo razumljivih prirodnih osobina. Stoga su u skladu s funkcijama i osobinama odreenih boanstava istim posveivali odgovarajue ivotinje. Tako je bogu mudrosti i pismenosti, poradi svoje tajanstvenosti, bila posveena ptica ibis i pavijan; solarnim boanstvima, kao to su Montu, Ra i Horus, zbog brzine i visokog leta, ptica soko koji je zbog te povezanosti sa solarnim boanstvima smatran simbolom sunca i kao takav zatitnikom faraona, to se najbolje vidi na brojnim faraonovim stelama

koje natkriljuje soko, kao to je, recimo, stela Kefrena, faraona iz etvrte dinastije. Ihneumon, lasica, oboavan je zbog mita po kojem je Ra u liku te viotinjice to unitava zmije, savladao golemu adaju Apopa, po drugima pisano Apofisa, s kojom se svake noi bori dok plovi podzemnim Nilom. Zbog toga je ihneumon smatran svetom ivotinjom i drugih, netom spomenutih, solarnih boanstava. esto ga uporeivahu s boginjom-kobrom Uadit, zatitnicom bogova i faraona, koja je s boginjom Nehbet (jastreb) smatrana zatitnicom Gornjeg i Donjeg Egipta, te se stoga i pojavljuju u tituli kraljeva Obiju zemalja, tj. ujedinjenog Egipta. Najbolji dokaz da je Ihneumon posveen solarnim boanstvima bijahu njegove statuete s krilatim sunanim diskom i skarabejima30. to se tie pavijana posveenog bogu Totu, u poetku je najvjerovatnije bio povezan s kultom sunca ije izlaenje pavijani pozdravljaju razdraganim kricima zbog ega ih i predstavljahu kako pozdravljaju i kliku Khepriju, suncu na izlasku. Budui povezan sa suncom, simbolom jasnoe, stali su ga povezivati s lunarnim kultom i kultom umrlih. Pavijan je u Duatu uvar vrata, dok po noi, opet, pavijani vuku sunevu lau po donjem svijetu, odnosno paklu31. Mitologija drevnoga Egipta obraa dunu panju i na ovna, smatrajui ga, zbog oplodne mu uloge, svetom ivotinjom boga Amona, koji se kasnije stao smatrati fizikom i duhovnom inkarnacijom ne samo Amona nego i Harefea i Khnuma iz Esnea. Kult ovna bio je najuveniji u gradu Dedu, odnosno Mendesu gdje ga potovahu pod imenom Banebdedet i kao velikog i ivog boga nazivahu Benededet, tj. dua vladara u Dedetu. Koliko je potovanje uivao najbolje se vidi iz spora Horusa i Seta, u kojem se i sam Atum, za posredniku pomo obraa velikom i ivuem bogu Banebdedetu32. Slino stoji i s oboavanjem Apisa, svetoga bika, kao olienje plodnosti i ogromne snage, te se kao takav stao smatrati inkarnacijom boanstva plodnosti. U Memfisu je oboavan kao reinkarnacija Ozirisa. On je, zacijelo, bio Oziris koji prebiva u liku svetoga bika. U tom je gradu smatran i duom boga tvorca Ptaha, dok je u Heliopolju, pod imenom Mnevis, bio inkarnacija due boga Ra, a u Hermontisu, pod imenom Buhis, inkarnacija boga Montua. Povezivanje Apisova kulta s Ozirisom nedvojbeno ukazuje na isti izvor postanja: obojica, naime, bijahu boanstva plodnosti i vegetacije, po emu su bili u tijesnoj vezi s rijekom Nilom33. Dok je Apis bio inkarnacija ivog, dotle je Serapis bio inkarnacija umrlog Ozirisa koji se preselio u donji svijet. Serapisa, inae, oboavahu zbog iscjeliteljske moi. Znaajnije kategorije duhovnog ivota drevnih Egipana Naziv i znaenje pojedinih kategorija: Tijelo, Ukraeno tijelo, Srce-ib, Srce-h'at, Ime, Akh, Ba i Ka Nakon saetog prikaza egipatskog panteona da vidimo koje su to najee susretane snage, ne samo u Knjizi mrtvih, ve i u ostaloj sakralnoj egipatskoj literaturi. To su prevashodno duhovne i fizike sile i snage, konstituante linosti, u Egiptu obiljeene kao forme bia, od kojih su najznaajnije: Tijelo, Ukraeno tijelo, Srce, Ime, Akh, Ba i Ka. Dok je Tijelo materijalna kategorija par excellence, dotle je Ukraeno tijelo, onozemaljsko, metafiziko, nepropadljivo tijelo kojemu bi na zemlji, donekle, odgovarala mumija, kao.simbol primordijalne energije i izvor trajnoga ivota.

I kod Srca susreemo: ib - ovozemaljsko srce koje je simbol i nosilac nasljednih mogunosti, ime je nalik na Ka, i h'at - prolazno srce, simbol onoga to se moe postii iz nasljednih mogunosti. Iz navedene dvije duhovno-fizike snage, jasno se uoava statiki i dinamiki aspekt egipatskog miljenja koje ne samo da u svemu vidi dvojnost, nego i vjenost i prolaznost, statino pored promjenljive kopije. Egipani su, meutim, i u razlaganju duhovnih sila vidjeli vjenost, kako u onome metafizikom, trajnom, nepromjenljivom obliku, tako i u ovom dinamikom aspektu koji je kopija prvoga. Kako je o Imenu ranije bilo dovoljno rijei, pozabavit emo se vie o pojmovima Akh, Ba i Ka. Akh nije samo princip prosvjetljenja i njegova objektivizacija, kako ga definira G. Thausing, ve je on i djelotvorni duh i iskonsko bie do koga ovjek dospijeva i s njim se identificira nakon smrti, te Akh simbolizira i prosvijetljeno stanje poslije smrti. Od svih je, meutim, navedenih snaga najznaajnija Ba, to se javlja u nekoliko aspekata. Ba, za razliku od Ka, nije samo duhovna dua, duh, ve i onaj duhovni i ivui oganj u kojemu ovjek ne izgara, ve se, gorei u njemu, raa preporoen, po emu je slian feniksu i intelektu, odnosno iskri u Tibetanskoj knjizi mrtvih. Budui da je Ba ovjekova dua u isto kranskom znaenju, tj. duhovni pokreta i odravatelj ljudskoga tijela, ovjek putem njega nije samo sudionik svih zbivanja u kozmosu, bivajui, kao dio Harmonije, svjestan svega to se deava u toj konici ivota, ve je svojim biem jednak Apsolutnom biu to po svojoj namisli, svijesti i volji, putem Netera, vitalne potencije priziva u ivot. Time je Ba, koliko sudionik u toj vrhunaravnoj i kozmikoj svijesti, toliko i sam, imajui za predmet krunu stvaranja u prirodi, i same bogove, identian toj svijesti zbog ega ga umrli Sesostris u Knjizi mrtvih oslovljava sa znajui, svijesni, upueni. Budui da je Ba duh i batinik vrhunaravne Harmonije, jasno je da je Ba-bie, isto to i duhovno starije bia to ovjek na zemlji postie u inicijaciji. Ba-stanje je pak isto to i oduhovljeno, prosvijetljeno stanje bia, ukratko, najvii stupanj duhovnosti postizavan putom osloboenja od grijeha. Ba se, kao duh, moe po volji preobraavati i dobijati razne likove, zbog ega je i vjetar, odnosno pojavni oblik ua, boga zraka, i ivotodavnog Odema-daha itd. Ka je, koliko duhovno-psihika, toliko i fizika komponenta linosti koja, nasuprot Ba, principu i objektiviziranoj svijesti, predstavlja ivotnu duu u svakoj linosti, odnosno objektiviziranu snagu ivota koja ovjeka poput nevidljivog dvojnika i sjenke prati od roenja do smrti. Ka kao ivotvorna sila i snaga odrava fiziki ivot na zemlji, a nakon smrti mu na onomu svijetu priprema ljepi boravak. Iz reenog proizilazi da je Ka boanska ivotvorna sila u ljudskom biu koja upravlja ovjekovim ivotom i posreduje izmeu ovjeka i boga. Ka se, meutim, kao princip individuacije, posebno, kad je rije o boanstvu, moe nalaziti i u drugoj linosti kojoj daje ivotni dah, to se vidi iz Tekstova piramida gdje se o Atumu-tvorcu kae: Ti si ih (Sua i Tefnut-u) zagrlio rukama poput ruku jednoga Ka, jer tvoj je Ka bio u njima. Ovaj citat nam ukazuje da je Ka i odreena vrsta zatitnog duha, zbog ega ga prikazivahu, kao u kranstvu, Duha Svetoga, rairenih ruku koje simboliziraju ispitivanje i traenje pomoi. Budui da je u osnovi ivotodavna i stvaralaka sila, Ka se najbolje manifestira u moi raanja. Sve navedene snage u Knjizi mrtvih koja se na iste vrlo esto poziva igraju veoma vanu ulogu jer su bile konstitucionalni djelovi ivota drevnih Egipana iji emo nazor

na ovozemaljski i onostrani ivot ukratko izloiti. ivotni nazori starih Egipana Ako pomnije osmotrimo Knjigu mrtvih i njoj slinu knjievnu zaostavtinu starih Egipana i grobne prikaze, pitajui se kakav im je nazor na ivot, konstatirat emo da je kod toga naroda sve u pokretu i ivotnoj dinamici. U Knjizi mrtvih, ponaosob, puninu ivota u akciji ne oituje nam samo meustanje ve i onostrani ivot, upravo onako kao to nam ga predoavaju prikazi u grobnicama iz sva tri kraljevstva na kojima umrlog, naroito preminulog faraona susreemo u vjenoj akciji i pokretu: on nadgleda rad svojih podanika kao to je, recimo, navodnjavanje polja, oranje, sijanje i etvu ita; posmatra gradnju objekata, kanjava krivce, ili pak, lovi. Budui da su slike ive, jer one ne predstavljaju ve jesu ono to predstavljaju, jasno je da e po dubokom uvjerenju Egipana doklasinog i klasinog perioda umrli ivjeti takvim ivotom na onom svijetu. To e mu omoguiti njegov Ka koji, kao to rekosmo, po smrti odlazi da pokojniku osigura zagrobni ivot, u kojem e se, poto se opravda na Ozirisovu sudu preobraziti u Akh, odnosno u istinsko bie duhovnog karaktera sadrano u Harmoniji u kojoj e vjeno sretno ivjeti. Takav pogled na onozemaljski ivot izvirao je iz istovjetnog pogleda na ovozemaljski u kojemu je Egipanin teio srei zasnovanoj na postizavanju materijalnih dobara, na uspjehu u slubi i na posjedovanju velianstvenih grobnica, pri emu se obazirao na pravdu i moralne norme iza kojih obino stoji vrhovno boanstvo koje, premda je ovjeku ostavilo slobodnu volju i slobodno odluivanje, prekraj kanjava, a pravedan ivot nagrauje ne samo na zemlji ve i na onome svijetu. Najbolji ovjekov ispomaga da postigne estit i dobar ivot jeste njegov Ka koji ga vodi pravednu i sretnu ivotu, istovremeno bivajui posrednik izmeu ovjeka i boga pred kojim Egipanin iz doklasinog i klasinog perioda nije ropski puzio, kao to jo uvijek ini na suvremeni kranin pred hebrejskim Jahvom, odnosno Jehovom koji zna samo za slijepu pokornost. Egipanin je, naprotiv, imao svoga boga, svoj Ka, tu tijelesnu duu preko koje je bio u dodiru s viim, kozmikim silama, kao i svoju duhovnu duu, svoj Ba koja ga je vodila u sfere nadnaravne Harmonije. Budui da po vjerovanju Egipana iz Starog i Srednjega kraljevstva, o kojima je sada rije, ne postoji pojam smrti u naem smislu (osim ako dui ne poe za rukom da se opravda na Ozirisovu sudu), ve samo prelaz iz jedne u drugu razinu, sve to je umrli stekao u ovom ivotu imat e i u zagrobnom. Stoga ga ta optimistika vizija budueg ivota tjera na stjecanje bogatstva i moi u ovom ivotu u kojem je, ipak, polagao raun faraonu, tom bogu-tvorcu, bogusuncu i svojemu Ka. Kako je blagostanje pojedinca vezano za opedrutveni prosperitet, to je i radovanje ovozemaljskom ivotu bilo izrazito u vrijeme Staroga carstva kada se naglaava ivot, lina preduzimljivost, akcija i sloboda djelovanja; kada je egipatski duh, u sebi gomilajui i upijajui iskustva ranijih vremena, u prve etiri dinastije dao najbriljantnija duhovna ostvarenja ovjeanstva: sakralnu arhitekturu (svjetovne u to vrijeme, zacijelo i ne postoji) i memfijsku teologiju. S padom Staroga kraljevstva, do ega je dolo usljed decentralizacije vlasti i predimenzioniranog individualizma, dolazi do anarhije i kaosa to dovodi do oaja i ope bijede i duhovnog bespua, time i do oaja i samoubojstva. Sada se ovjek ne raduje raanju sunca na istoku, ne privlai ga ovaj beznadni i besciljni ivot iz kojeg izlaz esto

trai u smrti, to nam veoma lijepo ilustrira jedan od najljepih plodova duhovne kulture ovjeanstva -djelo nepoznata autora nastalo oko 2200. godine prije n.e. pod naslovom ovjek umoran od ivota razgovara sa svojom duom34 u kojem se svakidanje ivotne prilike opisuju naicrnjim tonovima: Komu da se obratim danas? Svi ljudi su zli... Dobrih ljudi nesta, Nasilnik svakome moe da prie... Nitko danas dobrim ne uzvraa za dobro ... Izlaz iz ovakve situacije - koja nas neodoljivo podsjeca na onu u Il canto notturno del pastore errante del'Asia G. Leopardija koju je pisac ovih redova prepjevao i objavio u asopisu Ulaznica, br. 39. - ovaj misirski Jeremija ne trai, kao to ini hebrejski, u vjeri u boga ve u smrti, jer: Smrt je preda mnom danas Kao kad se iz zatvora izie, Kao miris izmirne ... Kao mirs lotosova cvijeta, Kao predah na obalama pijanstva ... To je, opet, dovelo do toga da je ovjek stao sve vie i vie pribjegavati onoj carpe diem, a sve manje i manje imati obzira prema pravdi, prijateljstvu, istini i vjeri u sretniji ivot u budunosti. tovie, stalo se sumnjati i u same vrijednosti zagrobnog ivota, pa i u samo postojanje toga ivota, to se, izmeu ostalog vidi i iz devete razine 149. glave gdje stoji: Nitko se ne vrati tko ode tamo - osim blaenog Boga, posebno iz Pjesme harfiste: ... Mirno poivaju bogovi, koji bijahu ranije, u svojim piramidama Sahranjene su mumije i duhovi u svojim grobnicama, Sluao sam rijei Imhotepa i Hardedefa* ije su mudre izreke svima na ustima, A to se tie njihovih mjesta - zidovi njihovi su razrueni, 1 nema ovih mjesta kao da ih nije ni bilo. Nitko ne dolazi otuda da nam pria o njihovom boravku, Da osnai nae srce, Dok se vi ne uputite u ono mjesto kuda su oni otili. Prisili svoje srce da zaboravi na to! Slijedi svoje srce dok si iv! Stavi miru na svoju glavu, Obuci se u tanke tkanine, Namai se divnim i pravim mastima bogova, Poveavaj sve vie i vie svoje naslade, Ne daj svome srcu da se alosti, Idi za njegovim eljama i za sreom svojom, Postupajui na zemlji prema zapovijesti svoga srca,

1 ne tuguj dok ne doe dan tvoje tuge! Jer ne uje vie jadanje onaj ije srce ne kuca, A pla nikoga nee vratiti iz groba. 1 tako slavi dan radosti i ne tuguj, Jer nitko ne ponese svoga dobra sa sobom, 1 nitko od onih koji su tamo otili Jo se nije vratio natrag!35 Kako, meutim, ni lino, ni drutveno stradanje nije bez nekoga dobra, i Egipani iz Staroga kraljevstva izvukoe pouku da ne vodi bogzna kako velikom dobru naglaeno isticanje individue, njezinog prevelikog prava to ga joj je osiguravao boanski, odnosno kozmiki i ljudski poredak, posebno njezinog bogatstva i poloaja to je preutno podrazumijevalo i linu nepravdu prema blinjemu. To je dovelo da se u Srednjem i Novom kraljevstvu tei viim etikim principima, vioj socijalnoj jednakosti i pravdi po kojoj su ivotna dobra podjednako dostupna svakom ovjeku. Svatko, naime, valja da tei moralnim vrlinama, kao to su skromnost, smjernost i altruizam, jer donose spokojstvo i mir. Bog koji vie nije daleko od ovjeka kao to je bio u Starom kraljevstvu, odluuje o svemu i ve na zemlji kanjava prestupe i poroan ivot koji su ljudi smislili u svojim srcima. Svi su ljudi jednaki u oima bogova to svakom udjelie blagodeti ivota i nije dobro po ovjeka, miljae drevni Egipanin Srednjega i Novoga kraljevstva, da se odve brine za boje namisli i da pretjerano udi za ovozemaljskim dobrima, jer sada i o tome odluuju Fortuna i Fatum. Tko se pak ogrijei o pravdu i kozmiki poredak, ne moe biti sretan, niti ima ma kakva izgleda za opravdanje na Ozirisovu sudu i tako stekne besmrtan i blaen ivot. Reeno nam dobro reprezentira gl. 125-A i B, gdje umrli porie da je poinio ono to se tada (konac Srednjeg i poetak Novog kraljevstva) smatralo nemoralnim i grenim. Iz te se glave koja je okosnica cijele Knjige mrtvih uoava da se nije smjelo initi zlo ni svojem blinjemu, ni drutvu; nije bilo doputeno remetiti Prirodu i njene vjene zakone; obmanjivati bogove i krivim putom stjecati bogatstva; initi blud itd. koja naela susreemo i u kranskoj etici. Pokojnik je stjecao vjeni ivot ako mu je boginja Ma'at garantirala da su mu rijei u skladu s djelima. Ukoliko na vagi podjednako tei ljudsko srce i statueta boginje Ma'at, pokojnik je opravdan i odlazi u rajska polja, odnosno u oblast zvanu Duat, koja se po vjerovanju drevnih Egipana u najstarijim vremenima nalazila u predjelu neumornih, tj. zvijezda oko Velikog medvjeda i Sjevernjae koje nikada ne silaze s egipatskog obzorja zbog ega ih smatrahu neumornim, neprolaznim i neunitivim, to e rei i besmrtnim. Dosljedno tome, predjel Velikog medvjeda i Sjevernjae bio je predjel bez smrti, po emu je on i simbol vjenog kraljevstva umrlih kamo je teio svaki stanovnik obala Nila, to se da zakljuiti i iz ovih poetnih stihova 98. glave Zdravo da si bedro (=Veliki medvjed) na sjevernom nebu, na velikom moru! Tko tebe vidi taj ne umire. O suavanju djelovanja ljudske linosti, pokoravanju drutvu i naglaavanju boga kao davaoca ovozemaljskih dobara, te o isticanju smrti i zagrobnog ivota u kojem e ovjek postii potpunu sreu i blaenstvo, kakvo se miljenje stalo oblikovati u svijesti Egipana Srednjega kraljevstva, da bi se intenziviralo u Novom i poslije njega, kada dolazi do zbliavanja ovjeka i boga, kada je ovjek, nadahnjujui se prolou, sve jae ispoljavao ljubav, pouzdanje i vjeru u boga, dok mu je ovaj uzvraao pravdom i milou, ovdje nije mjesto opirnije raspravljati36.

Velika egipatska knjiga mrtvih 1. Pronalazak i objavljivanje Naa Knjiga mrtvih koju su prireivai i izdavai nazvali Velika egipatska knjiga mrtvih zapravo je papirus dug est metara i irok trideset i tri centimetra, poznat kao Papyrus Reinisch, tako nazvan po profesoru Reinischu koji ga je, kao i dva druga papirusa, tonije, dvije koptske isprave, pronaao u Egiptu 1866. godine. Knjiga mrtvih, kao i ove dvije isprave, uva se u austrijskoj Nacionalnoj biblioteci pod signaturom Aeg. 10.994-10.997, a poznata je pod oznakom Totenbuch Reinisch3'1. Nedostaje joj odreen broj uvodnih, takozvanih promjenljivih glava, kao na primjer, 17. i 86. glave. Numeracija glava izvrena je prema izdanju Knjige mrtvih sa papirusa iz torinskog muzeja to ga je 1842. objavio R. Lepsius pod naslovom Das Todtenbuch der Aegypter. Takva se numeracija oslanja na egipatski nainj brojanja. Svaka glava, odnosno izreka posjeduje sredinju misao koja je zaodjenuta u simboliko i mitoloko ruho. Vinjete koje zorno reprezentiraju tu misao i sr izreke najvjerovatnije su dodane i dotjerane nakon redigiranja samoga teksta pojedinih izreka. Ova Knjiga mrtvih, nastala otprilike izmeu 1500-1300. god. prije Krista, odnosno u vrijeme osamnaeste dinastije38 to dokazuje karakter poluhijeratskog pisma i izbor termina karakteristinih za tu epohu, stavljena je uz umrlog Sesostrisa, pisara koji se naziva Ozirisom stoga to po egipatskom vjerovanju svaki umrli postaje Oziris. Prema tome, to je radije atribut kojim se izraava identifikacija umrlog, in concreto, Sesostrisa sa tim pravednim sucem i kraljem umrlih. Taj, kao i atribut pravedni treba da umrlom Sesostrisu osiguraju sretan put, tj. da mu u meustanju pomognu u otklanjanju brojnih neprijateljskih sila pri emu e mu biti od neprocjenljive koristi njegov Ba (Danteov Vergilije) i tako se osloboditi opasnosti i svih moguih zamki, tako se uzdiui u viu razinu koja mu nije stajala na dohvat ruke u ovome ivotu. 2. Sadraj i namjena Knjige mrtvih Egipani su Knjigu mrtvih nazivali Knjiga. izlaenja iz ivota, pod izlaenjem podrazumijevajui ne samo izlaenje, odlazak iz ovozemaljskog ivota ve i izlazak iz svega to se ulima zamjeivalo kao dan ili ivot, odnosno oslobaanje nieg i ulazak u vii oblik postojanja, ivota. Prema tome, Knjiga mrtvih, kao i njezini prethodnici Tekstovi piramida i Tekstovi sarkofaga - po svojoj namjeni jeste zatitna povelja, odbrambeni dekret i vodi namjenjen putovanju kroz meustanje pomou kojeg e umrli moi da se suoi, da opi, sa zlim silama meustanja; da im doskoi i savlada ih. Stoga se u njoj opisuju sve strahote putovanja kroz meustanje do zagrobnog suda koje umrli valja da svjesno i aktivno savlada kako bi se, izdravi probu, po emu egipatski meustadij uvelike podsjea na kransko istilite, vinuo u vie sfere i nastanio na poljanama blaenih i uivao u prisustvu velike Devetke. Ona je, osim reenog, po svojem sadraju i prirunik namijenjen inicijaciji, jer je put kroz meustanje ravan putu inicijacije u ovozemaljskom ivotu kod svih starih civilizacija, na to posebno ukazuje Tibetanska knjiga mrtvih. U obje se, naime, in posveenja i zagrobni ivot istodobno prikazuju, dok je hipostaza ta u kojoj se odigrava sjedinjenje s pozitivnim i negativnim silama.

Dalje, ovo je prirunik koji sadri vjekovima taloene misli o tome to je ivot, sto li smrt; to postanje, to umiranje; to uskrsnue i preobraenje, smijelo dajui odgovor da je sve ovozemaljsko, materijalne ili duhovne prirode samo odslik vjeno ive Harmonije, nestvorene Ideje kojoj ovjek, jedino bie obdareno razumom, mora da tei i dospije do nje samousavravanjem i u pogrebnom ivotu aktivnim penjanjem od nie ka vioj sferi, odnosno razini, dok tako ne stigne do njenoga kraljevstva, pri emu mu uveliko pomae magija i magijske snage utjelovljene u svetim znacima, rijeima, imenima i hipostatiziranim predmetima, tim simbolima utjelovljenih boansko-kozmikih snaga. 3. Magija Knjige mrtvih i zagrobni svijet Ako bismo pokuali dati odgovor to je to magija po uvjerenju drevnih Egipana ije su tijelo i dua bili njome proeti, vrei utjecaj na sve grane umjetnosti i vjerske predstave, mogli bismo bez okolianja ustvrditi da ona nije samo sredstvo kojim se branimo od zle sudbine kakvu formulaciju magije susreemo u Poukama vladara Akhtija sinu Merikaru (oko 2000. god. prije n. e.) ve je ona, kao to nam i njezirio ime Heka kae, ivot po sebi, tvorac ivota i nosilac onoga Ka, tj. pokretake i ivotvorne snage koja se nalazi u svemu postojeem. Ta se snaga, to Ka, kao principium individuationis, prenosi s koljena na koljeno, to je nalo odraza i u vizuelnim prikazbama na kojima, po obiaju vladar, pred ispisanim imenima, po ivotnoj snazi ravnim slikama, ovdje snazi predaka izraenoj u Ka, prinosi rtvu kako bi na njega prela snaga dinastije i predaka oliena u Ka. Egipanin se, ne videi bitnije razlike izmeu mikrokozmosa i makrokozmosa, osjeao stanovnikom jednog i drugog svijeta s tom razlikom to je iz ovozemaljskog ivota u makrokozmos i njegove snage dospjevao nakon smrti ili mu je to polazilo za rukom ve na zemlji - u inicijaciji. To govori da u njihovim oima nije postojao pojam raanja, ivljenja i umiranja u naem smislu. To su za njih bile sukcesivne i korespondentne toke u sveopoj drami kozmikog ivota. Roenje i umiranje su samo nova stanja, nove razine bia to i simboliki izraavahu raznim ritualima kao to je ritual otvaranja usta, ritual otvaranja hrama, ritual uvoenja faraona u dunost, ritual inicijacije - nakon ega jedinka nije vie to je prethodno bila. Prema tome, svako je bie, posebno ovjek, u razviu, u dinamici, pa u tom istom svijetlu treba posmatrati i onostrani ivot u kojemu se ispunjuje eljena evolucija bia. Tako nam se zagrobni svijet pokazuje samo kao drugi vid ivota, drugo kheperu, tj. stanje bia prema ranijem, ovozemaljskom, a nipoto kao neko beivotno carstvo umrlih, kao sto je kod lucidnih i sjetnih Helena Had koji je toliko beivotan i turoban da bi Ahilejeva dua, odnosno sjenka, radije na zemlji bila nadniar no u njemu kralj, ili kod Hebreja eol. Onostrani ivot drevnih Egipana radije je nova, duhovna, razina, duhovno stanje bia, carstvo vinjih i neprolaznih ideja i praivota to ini ivot Neter-Neteru. Ni vrijeme, gledano s toke vjenog mijenjanja i transformacije bia, se, kao ni prostor ne mogu posmatrati kao neke zasebne, sebi dovoljne kategorije. Nije, naime, isto istok to i zapad, sjever to i jug, jer istok i jug oduvijek simbolizirahu ivot: istok izlaenje sunca koje daje svemu ivot, a jug stranu odakle izvire Nil, darodavac njihova ivota, zbog ega se Egipani, prilikom orrjentacije i okreahu prema jugu, a ne prema sjeveru, te im istok i lijevo bijahu simboli svjetla i ivota, a zapad i desno tame i smrti. Vrijeme je samo aspekt koji Egipanin doivljava u skladu s ritmom prirodnih i

ivotnih dogaaja i ciklusa. Jedno je vrijeme mladoga, drugo staroga bia; jedno na ovoj zemlji, drugo u onostranom ivotu, jer u njegovim oima i ono ivi te kao i ovjek ima svoje dobi: mladost (=proljee), zrelost (=ljeto) itd. Ovdje jedino iznimku ini apsolutna prolost i budunost koje su mogle postati standardne, dok je svagdanje vrijeme slijed faza u ponavljanju u kojima se bie pojavljuje u dva osnovna aspekta izraena u potenciji bia i samoostvarivanja Apsolutnog bia. Sljedstveno tome, mirovanje i kretnja su iskljuivo manifestirajue potencije postojeeg, jo nepostojeeg, nagovijetenog i vjeno bivstvujueg Prapoela koje svoje zamisli, izvodei ih preko Netera to upravljaju ivotnim funkcijama i oblicima ne mora realizirati u naem, ovozemaljskom obliku, kao u krajnjem dometu, nego ih moe zadrati u svojem carstvu nestvorenih ideja do kojih moe dospjeti jedino posveeni i dua ista od grijeha. Da bi se stiglo do zagrobnog ivota koji su egipani krstili raznim imenima, kao to su: zemlja ivota, rajska polja, vjeni ivot, ognjeni otok, carstvo svjetla, obzorje, svjetlosni brijeg, boja zemlja, lijepi zapad, lijepe staze, iskonska voda, boansko bojno polje, koje nazive susreemo i u naoj Knjizi mrtvih, ovjeku omoguuje njegov Ba. On je kao princip svijesti i sudionik boanske, time i kozmike svijesti, ravan kozmikom dinamikom principu postanja, raanja, mijenjanja, uskrsnua i roenja na novoj razini. Ba, nalazei se u svakom pojedincu, svojim duhovnim biem, kao u kranstvu dua, kojoj je tijelo zatvor, tei da se sjedini s tim kozmikim principom, s prvom pokretakom, nestvorenom energijom, s Apsolutnim biem koje cijeli univerzum vjeno odrava, vjeno prizivajui nove vitalne funkcije u postanje. Put sjedinjenja s tim vrhunaravnim Biem iao je preko, od njega stvorenih, Netera, odnosno preko boanskih i demonskih snaga kojima je bio ispunjen, odnosno proet ivot i misao tih prastarih neimara ljudske civilizacije, pri emu je od neprocjenljive koristi bila magija koja, pripadajui Ozirisovu ciklusu -vjenom obnavljanju ivota - izraavae ivot po sebi. 4. Jezina magija Knjige mrtvih i preobraenje u ivotinju To se sjedinjenje ne postie jedino pomou pisane magije, tj. svetih znakova i kriptograma o emu smo ranije govorili, ve i magijom rijei: negativnim i pozitivnim priznanjima, prepoznavanjem, odnosno poznavanjem imena, time i bia koje se tako nalazi u vlasti onoga tko ga poznaje i ne moe mu vie nakoditi, i posebno zazivanjem hipostatiziranih djelova predmeta u kojima se magijski kriju vie kozmike snage. Ti su predmeti, kao na pr. hipostatizirani djelovi barke i vrata i imena, magijske toke koncentracije i manifestacija kozmikih snaga s kojima treba doivjeti identitet, tj. s tim se silama sjediniti, to e rei da magijski izgovorenu rije ili izvrenu radnju treba magijski doivjeti jer su samo u tom sluaju rijei i radnja djelotvorni, a to se, kao to je poznato, postie u hipostazi. U tu svrhu slue ona negativna priznanja iz 125. gl. u kojoj Ba, izgovarajui magijsku formulu: Ja nisam... ubijao ,.. lagao ... istinski doivljava negaciju grijeha koje odbacuje, odakle slijedi da se negativno koristi da se izbjegne negativno. A to bi trebalo da znai prva reenica iz 88. glave: Ja sam Sebek (=krokodil) u njegovu uasu? to se tu zbilo s umrlim? Da li ovdje magijski izgovorena rije znai doivljaj sjedinjenja i identiteta s tim zoomorfnim biem, ili pak, s njegovom nadovjeanskom, ovjeku uvijek i svugdje opasnom, snagom? Nema sumnje da je tu rije o identitetu s tom ivotinjskom snagom, ali se pitamo zato to ini umrli; kako je mogue da se umrli istovjeti s predstavnicima ivotinjskog carstva?

Ranije je istaknuto da su svi pojavni oblici ivota samo manifestacija vjenog ivota bivstvujueg u Apsolutnom biu. Upravo je ta ivotna energija i snaga nit koja nas povezuje s carstvom animalnog i bilinskog, pa ak i s mineralima u rudama. Stoga drevni Egipanin i nije od nje zazirao bez obzira u emu se ona manifestirala. Ako se, zatim, ima na umu da umrli na svojem putu od groba do Ozirisova suda, tj. u meustanju, treba da savlada brojne, njemu neprijateljski raspoloene sile, jasno je da mu je potrebno neobino mnogo snage i dovitljivosti. Tako gledajui na stvari, preobraenje u ivotinju pokazuje se kao obogaenje vlastitih snaga i kao predupreenje tih istih ovjeku neprijateljskih snaga, jer mu, kad se s njima asimilira ne mogu vie nakoditi. Ovo preobraenje u ivotinju znai i jo neto. Poznato je da je kod drevnih civilizacija put u onostrani ivot i put inicijacije na zemlji istovjetan. S toga aspekta preobraenje u ivotinju ima vii, duhovniji, smisao. Budui da je ovjek, kao krajnji proizvod ivota danog od Apsolutnog bia, spoj animalnog i duhovnog elementa, u njemu postoji mogunost da se povukodlai, odnosno da u njemu prevagne ivotinjski element. Stoga ovu latentnu mogunost probraenja u ivotinju treba i realizirati, odnosno ivotinjsko istjerati na vi