bečka geneza - s7050fa93ab7fca5f.jimcontent.com · samo oko 70 takvih primjeraka svitaka a mnogo...

VI

Smisao poesisa materijalnosti

Vodena boja

2. Bečka geneza

1

2.

Bečka geneza

2.1. Uvod

2.2. Bliţe određenje antičke umjetnosti u kontekstu iluminacije

2.3. Ključne stečevine, spoznaje i saznanja o antičkoj iluminaciji :

Bečka geneza 2.1.

Znamo da je već Parrhasios koristio pergament kao izuzetno cijenjen nosilac za crtež…( Parrhasios

je poznat po finom i delikatnom crtežu; još u Plinijevo doba bila su poznata neka njegova originalna

djela ; jedno djelo Parrhasiosa bilo je u posjedu cara Tiberija).

Na žalost antički crteži na pergamentu nisu sačuvani ...

Vjerojatno je rukopis na pergamentu u Bečkoj Nationalbibliothek jedan najstarijih sačuvanih

ilustracija Svetog pisma.

ILUSTRACIJA , lat. illustrare ( osvijetliti, objasniti ) je objašnjavanje jednog umjetničkog djela drugim.

Najčešće predstavlja likovnu interpretaciju teksta na taj način da ga objašnjava, za razliku od

ILUMINACIJE koja ukrašava čitavu knjigu.

←2/ 1. Iluminacija: Bečka geneza; Priča o Jakobu

Uglavnom je svrstavaju u VI stoljeće, ali neki stručnjaci smatraju da je u pitanju kopija starijeg

rukopisa iz IV stoljeća.

Pred nama je primjer prefinjene tehnike pisanja i slikanja na purpurom premazanom pergamentu,

purpuru - PURPURISUMU, koji je doprinio dodatnoj monumentalnosti slika i objedinjavanju samog

teksta i slike u jedinstvenu stilsku cjelinu ... 1u jedinstveno polje ...

Taj tamni purpurni pergament je diktirao i drukčiju gradnju, bitno različitu od onih starih

skiagrafskih pred helenističkih tehnika.

1 H. W. JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006, str. 242.

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

2

Podrazumijevao je, dakle, ono helenističko 2... „tehničko oslobađanje - slikanje i

sa bijelom“:

da se podsjetimo: ... „tehničko oslobađanje - slikanje i sa bijelom“ evidentno je

već kod antičkog Zeuxida, prije više stoljeća ...

Figuralni biblijski motivi prosto „izranjaju“ iz purpurnog fonda !

←2/ 2. Iluminacija: Bečka geneza ; Josip i njegova braća

Ovaj virtuozno ilustrirani biblijski tekst, židovsko-kršćansko-bizantske

provenijencije, vjerojatno iz Antiohije, ipak , još uvijek, oponaša starije antičke

rukopisne minijature.

Evidentno je ležerno kretanje figura, tradicionalno antičko modeliranje tijela, te

helenistički iluzionizam kod prikazivanja arhitekture ...

U kontekstu samog vizualnog prikazivanja motiva kao razvijenog friza,

evidentan je i mezopotamski utjecaj, vjerojatno kao baština ranijih minijatura iz

knjiga u obliku svitaka ...

2 V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977/str.41 ( Pliny, NH, XXXV, 64)

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

3

2.1.1.

VAŢNIJI IZVORI

- Christa Schug-Wille: BIZANC IN NJEGOV SVET, Ljubljana, 1970.

- Dossie: The Handmaid to the Arts, London 1758.

- Enrico Annoscia &...: Opća povijest umjetnosti/ Zagreb, 2006.

- Ferdinand Anton: Stara Ameriika, Ljubljana 1968.

- German Hafner: Atene in Rim, Ljubljana, 1970.

- Germain Bazin: Vrhunska dela svetske umetnosti, Beograd 1963.

- Hereward Lester Cooke: Painting Techniques of the masters, London 1975.

- H. W. JANSON, A. F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI Novi Sad 2006.

- J.Martin i M. Stribley : The Compl. Guide to Calligr... New Jersey 1984.

- K.Wehlte : Wekstoffe und Techniken der Malerei, Ravensburg 1968.

- Kraus: Das Römische Weltreich, PROPYLÄEN, Berlin, 1967.

- Milorad Medić: Stari slikarski priručnici, Beograd 1999.

- M. Kraigher-Hozo: METODE SLIKANJA I MATERIJALI, Sarajevo, 1990.

- Xavier Langlais: La Technique de la Peinture à l'huile, Paris 1959.

- Robin Osborn: Archaic and Classical Gressk Art ,New York, 1994.

- Roger Druet: La civilisation de l'ecriture, Ivry, 1976.

- Rojstvo Evrope ; Magnus, Backes, Regine Dölling, Ljubljana, 1970.

- Sigo Summerecker : Tehnike emulzione tempere , Beograd 1975.

- T.B.L.Vebster.: Helenizam, Novi Sad, 1970.

- V. Radosavljević Tehnika starog pisma i minijature, Beograd 1984.

- V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977.

- Wolfgang Schwahn : Braune Tinten-Lavierung... MALTECHNIK 1987/3.

- Wolfhart Westendorf: STARI EGIPT , Ljubljana, 1969.

2.1.2.

IZVORI SLIKA

2/1, 2, 15, 21, 23, Christa Schug-Wille: Bizanc in njegov svet, Ljubljana, 1970.

2/3, 7, 9, 11, Wolfhart Westendorf: STARI EGIPT , Ljubljana, 1969 / str. 203.

2/4. Louvre, Pariz, 1969.

2/5, 24, Janson: Istorija umetnosti, Beograd 2006, str.69.

2/6. Grapghic …G10 015* izrez da se vidi papirus

2/8, 10, 42. M. Judy&M. Stribley: The Complete guide to Calligraphy, New Jersey, 1988 /str. 20.

2/12, 13, Ferdinand Anton: Stara Ameriika, Ljubljana 1968; str.149.

2/14, 20, Kraus: Das Römische Weltreich, PROPYLÄEN, Berlin, 1967 /sl.XXVI (iza 364).

2/16. German Hafner: Atene in Rim, Ljubljana, 1970 /str.188.

2/17. Robin Osborn: Archaic and Classical Gressk Art ,New York, 1994 / str.203 .

2/18. T.B.L.Vebster.: Helenizam, Novi Sad, 1970 , str.38 .

2/19. V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977 ; 16a.

2/22. Enrico Annoscia &...: Opća povijest umjetnosti/ Zagreb, 206/str. 137 .

2/25, 26, 27, 28, 30, Schug-Wille: BIZANC IN NJEGOV SVET, Ljubljana, 1970 / str. 141.

2/29. Rojstvo Evrope ; Magnus, Backes, Regine Dölling, Ljubljana, 1970.

2/31, 32, 33, 37, 38, 39, 40, 41. Christa Schug-Wille: Bizanc in njegov svet, Ljubljana, 1970.

2/34. Janson: Istorija umetnosti, Beograd 2006, str.69.

2/35. Umjetnost na tlu Jugoslavije, Mostar, 1987.

2/36. www.tali-virtualmidrash.org.it.

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

4

2.2.

Bliţe određenje antičke umjetnosti u kontekstu iluminacije 2.2.1. prethodnici antičke iluminacije

2.2.2. antička iluminacija

2.2.3. utjecaj antičke iluminacije na buduća kretanja 2.2.1 – prethodnici antičke iluminacije

2.2.1.1 egipatski papirus

2.2.1.2. pred kolumbovski amatl

2.2.1.1 egipatski papirus

←2/ 3. PAPIRUS : KNJIGA MRTVIH

Deir el-Baharij ; danas: Metropolitan Museum, New York; anonimni majstor; vlasnica Knjige mrtvih bila je Naune, muzičarka

Amun-Rea; treće meĎurazdoblje, 21. dinastije, izmeĎu 1.300 i 1.000 ←/; papirus, vidljive strukture i prirodne boje vlakana; korišten

u svim starim civilizacijama ... PA-P-IUR znači biljka s Nila; proizvodi se od obraĎenih traka močvarne biljke Cyperus papyrus, koja je nekada samoniklo

uspijevala u dolini rijeke Nil ( već 3.000←).

Kompozicija u knjizi mrtvih, gdje je težina na samoj ilustraciji, uvijek je bila u vodoravnom smjeru ... Teme vezane za posmrtni

sud razvile su se krajem stare države.

Naime tada se javlja vjerovanje, da ...

...3blaţenu budućnost mogu očekivati samo oni, koji se odlikuju poštenim mišljenjem,

te su ţivjeli tako, kako propisuju boţanska pravila ...

Najstariji papirusi naĎeni su u faraonskim grobnicama čak 1600 godina prije Aleksandra Velikog !

Naime, najstariji dokument na PAPIRUSU pronaĎen izvan Egipta, vjerojatno je papirus sa židovskim tekstovima iz 13. stoljeća ←/.

Papirus je još i u prvim kršćanskim stoljećima bio češći nosilac od skupljeg pergamenta ( cijenjenog nosioca za crtež već u vrijeme

Parrhasiosa)...Tako su u novije vrijeme pronaĎena dva značajna kršćanska rukopisa na papirusu –

- PAPIRUS RYLANDS 457 ; Egipat 130.godina; jedan list ispisan sa obadvije strane,

- PAPIRUS EGERTON 2; Egipat, 150. godina; tri listića starog kodeksa – starog apokrifnog evanĎelja.

3 Wolfhart Westendorf: STARI EGIPT , Ljubljana, 1969 / str. 203

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

5

Prvotno je i BIBLIJA pisana na papirusu u obliku svitka – volumena ( više papirusnih listova je

sastavljeno i zalijepljeno, pisano samo na jednoj strani i kod čitanja odmotavano ... Zato se sačuvalo

samo oko 70 takvih primjeraka svitaka a mnogo više kodeksa – knjiga ispisanih sa obadvije strane

...

Poznata je i egipatska književnost, prije svega , čuvene himne bogovima i kraljevima, tekstovi o

mudrim izrekama, priče , meĎu kojima

- Priča o Sinuheu,

- Priča o dva brata,...

Razvijala se i znanost .

Danas su poznati samo neznatni ostaci opširnog rada na medicini i matematici:

- Papyrus Edwin Smith,

- Papyrus Ebers

- Papyrus Rhind,...

Ali, vratimo se Knjigama mrtvih:

Vjerovanje u prekogrobni život i suĎenje svim pokojnicima, koje se pod Ozirisovim predsjedavanjem održava u podzemlju, uvjetovalo je u egipatskoj kulturi razvoj kulta pokojnika, balzamiranje

mrtvaca, funeralne žrtve, polaganje u grobove bogatih priloga ...

Pogrebni rituali stvorili su posebnu knjiţevnu vrstu od koje su sačuvani brojni spomenici:

- Knjiga mrtvih,

- Knjiga o onome što postoji u podzemlju,

- Knjiga o otvaranju usta,...

Ovi spomenici sačuvali su se zahvaljujući preventivnim mjerama… Preventivne mjere za očuvanje svitaka

papirusa: najprije su svitke papirusa potapali u cedrovo ulje a zatim stavljali u sarkofage ( zato su nakon

iskopavanja jako krti i lomljivi). Slično su i Hebreji svoje svitke zakopavali u čupovima od pečene

zemlje…Rimljani su svitke papirusa nosili u drvenim etuijima ( kutijama sa

poklopcem, lokotom i remenjem) tako zvanim scriniama.

2/ 4. PAPIRUS : Lađa boga Khepri-a, detalj →

Tebe, Novi Imperij; laĎa dužine 27 cm;

Poziv pisara i iluminatora po značaju je uzdignut gotovo u rang svećenika !

←2/ 5. Skulptura : Pisar

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

6

Kod knjiga mrtvih, gdje je težina na samoj ilustraciji, kompozicija je išla u vodoravnom smjeru ... Svitci papirusa bili su

ponekada dugi i po 100 m.

←2/ 6. PAPIRUS : KNJIGA MRTVIH Hildesheim, Pelizäus Museum; prvo stoljeće ←/

kada umjetnik kreira svoje dekorativne ilustracije u

Knjizi mrtvih kombinira više različitih pristupa:

od racionalnih, matematički definiranih kompozicija,

često rasporeĎenih u uzdužnim trakama, kod kojih

prevladava racionalni moment, do onih «slobodnijih»,

koje pored ornamenata imaju i figurativne stilizacije uz

majstorsko ovladavanje cjelinom, detaljem, ritmom i unutarnjim redom ...

na ovom papirusu vidljive strukture, prirodne boje, hijeroglifi, inače često pisani pomoću kalamusa , ovdje su, kao i crtež izraĎeni

finim kistom i tušem;

zatim su neke oivičene plohe obojene različitim bojama; za svaku boju je bio pripremljen poseban kist - raščupana stabljika ;

u procesu slikanja - često je na kraju sve ponovo pojačano konturama. 2/ 7. PAPIRUS : Lađa boga Khepri-a, detalj→

Tebe, Novi Imperij; laĎa dužine 27 cm.

pored crne i zelene frite na bazi bakra ( egipatska plava), prisutan je i pokrivajući oker i pečena smeĎe-crvena zemlja, kao i cinober, a

ponekad i bijela od kreča (kalcij karbonat) ili olovna bijela;

kao vezivo Egipćani su koristili gumiarabiku i tragant gumu sa vodom, ili tutkalo; ali, korišteno je i prirodno škrobno vezivo ...(

odnosno , bolje rečeno biljno vezivo škrobnog karaktera bilo je prisutno u samoj biljnoj materiji, u našem primjeru u papirusu:

prešanjem unakrsno složenih traka papirusa cijedio se sok škrobnog karaktera koji je vezivao novonastalu plosnatu materiju ...)

nije isključeno da su različita veziva bila korištena za različite boje;

boje su se pripremale mljevenjem u avanu, miješale sa vezivom;

Na drugom primjerku iz Knjige mrtvih je zapisano da je u pitanju ceremonija otvaranja usta ( ritual kojim se „bude” kipovi i mumije):

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

7

←2/ 8. PAPIRUS: Knjiga mrtvih: Posljednji sud Umrla muzičarka stoji u pratnji majke boţje Izide ispred vage posljednjeg suda ( u lijevoj zdjelici je njezino srce koje

mjere pomoću male statue MAAT, boginje reda, istine i pravde; Anubis kontroliše položaj vage, Thot, boţanski pisar

čuči na vrhu vage i zapisuje rezultat ...

Bog mrtvih Oziris razglašava presudu ...4da joj daju oči i usta, jer je njezino srce izdrţalo iskušenje ...

- scena je najprije iscrtana na papirusu u konturama, nakon čega su pojedina oivičena „polja” ( inkarnat,

odjeća, predmeti ...) obojena čak i prekrivajućim, pogotovo bijelim bojama ( pastozno da je gotovo nevidljiva

struktura papirusa);

- u drugom sloju je na obojenim mjestima ponovo crtano i pisano;

- nanošenje odreĎene boje ima uglavnom semantički odnosno simbolički značaj: tako su i na figurativnim

motivima odjevni predmeti bijeli ili zeleni, sa ukrasima i u drugim bojama, ali je inkarnat uvijek svjetliji za ženu i

tamniji za muškarca; smeĎe-crvena boja je najčešće rezervirana uglavnom za uokvirivanje – označavanje danog

prostora ( bilo u jednom okviru za jedinstvenu kompoziciju ili u trakama)...

Dakle, boja je u gradnji ovih ilustracija samo pratilac. Kreaciju postiže majstor crtež u konturama i finim grafičkim

teksturama ...

Komparacijom metoda rada u starom Egiptu, neovisno od različitih nosilaca i različitih tehnika, možemo zaključiti

da su u zanatskom smislu - u pitanju analogni, dekorativni, pretežno racionalni pristupi kreativnom radu ... ( razlika je

svakako u samom nositelju , koji je ipak, u obadva slučaja adaptiran na upijanje vodene boje).

Tako je slična i gradnja na drvenoj ploči - drvenoj škrinji iz Tutankamonovog groba:

4 Wolfhart Westendorf: STARI EGIPT , Ljubljana, 1969 / str. 203 ( slična tema je prikazana na zidnoj slici Udovica u ţalosti pred mumijom ; vidi ad. 4.01.2/x)

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

8

2/9. 2/11. 2/12.

2/ 9. Slika na drvenoj ploči : Iz bitke i lova, detalj izmeĎu 1.300 i 1.000 . godine prije Krista; format nositelja: 61 x 44 cm; vodena boja na drvu; drvo je preparirano i izglačano štukom ... ; ovaj crtež ukazuje na brižljivo iscrtavanje, plošno koloriranje

i bogate ornamentalne segmente ...

2/ 10. PAPIRUS: Knjiga mrtvih, detalj scena je konturno iscrtana, zatim su omeĎena „polja” ( inkarnat, odjeća, predmeti ...), obojena čak i prekrivajućim, pogotovo bijelim bojama ( pastozno da je na nekim dijelovima, gotovo nevidljiva

struktura papirusa); u drugom sloju je na obojenim mjestima ponovo crtano i pisano; prije slikanja, već kod Egipćana su često motivi skicirani na krhotinama kamenih ploča; ponekad su to skice, na

kojima se tek traži konačna forma ...; podsjetimo se na način skiciranja Plesačice na komadu kamene pločice (oko 1300←) ...

2/ 11. Crtež: Akrobatska plesačica, detalj Komad ploče od krečnjaka (ostrokona, jeftinog materijala na kojem su i pisali, pravili obračune ...) ; visina: 10,5 cm, širina 16,8 cm (možda iz ruševina Deir el-Medineja; oko 1300←); danas: Muzeo

Egizio, Torino; mnogi smatraju da je u pitanju mala studija „za svoju dušu”...

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

9

2.2.1.2. pred kolumbovski amatl Da li su stare civilizacije pred kolonijalne Amerike znale za papirus ?

Hiljade godina kasnije, nailazimo u Centralnoj Americi na Dresdenski kodex iluminirani rukopis, pisan na nosiocu, sličnom papirusu. Na žalost, većina

kodeksa je spaljena u vrijeme španjolske invazije. Sačuvana su samo tri, od kojih je najčuveniji Dresdenski kodeks ...

Pisan je na specijalnom „papiru“, proizvedenom starom pred kolumbovskom tehnikom ...

Kod Azteka se zvao taj papir amatl, proizveden od istučenih i prešanih biljnih vlakana premazanih sa tankom skramom kreča ... ( vlakna su od kore drveta -

tropskog drva iz porodice Ficus ili različite vrste Moracées).

Kako navodi Francisco Hernandez 1570. godine ...;

... reţu se ogromne grane, skinu mladice, kvase ..; kasnije skidaju koru ... vlakna tuku tupim kamenom

( kuhaju sa pepelom i gašenim krečem)...prilikom formiranja listova dodaju i specijalno vezivo ...

←2/ 12. Iluminacija: Dresdenski kodeks, detalj Sächsische Landsbibliotek, Dresden; izmeĎu 900 i 1100; visina 20,2 cm; ( detalj : 4,3 x

5,1 cm) ; boja i kist na amatlu; TEMA: neko božanstvo sa kultnom posudom u ruci; ova

knjiga, u vidu slagalice, vjerojatno sadrži podatke o vremenu Venerinog kruţenja ...

Sam stil ove kulture Centralne Amerike, kulture Maya5, pogotovo u skulpturi, podsjeća na

neke dodire sa Dalekim Istokom, a možda i sa Egiptom. 1556. godine napisao je biskup

Diego de Lauda sljedeće:

...ti ljudi koriste neke znamene ili slova ... korištenjem ovih slova, kao i crteţa i figura ...Tumače svoju prošlost ...

Našli smo veliki broj knjiga i, pošto u njima nije bilo ničega , osim praznovjerja i đavoljih laţi, sve smo spalili

Kao da je nekada postojala komunikacija izmeĎu Azije i Amerike, što ... 6... su naučnici već odavno zapazili, i ... pokušavali da objasne različitim hipotezama ...

Na tome čudnom kontinentu koji je tako dugo imao osamljeničku sudbinu ...

Bog nikad nije ni imao drugačiji lik nego demonski ... Nigdje magija simpatije nije svećenika vodila u veće uţase nego tu ...

Formalna struktura dela pred kolumbovske Amerike sastoji se od nagomilanosti raskomadanih elemenata

naslaganih jedan na drugi bez ikakvog kontinuiteta ...

2/ 13. Iluminacija: Dresdenski kodeks; dvije strane→

5 Ferdinand Anton: Stara Ameriika, Ljubljana 1968, str. 148.

6 Germain Bazin: Vrhunska dela svetske umetnosti, Beograd 1963. str. 41

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

10

2.2.2 – antička iluminacija Za razliku od starih Egipćana, koji njeguju kulturu pisanja uz figurativne stilizacije, kod Grka su rukopisi rijetkost ...

Poznato je da je i veliki Sokrat bio nepismen.

Čak i poruke su prenošene najčešće oralno ili simbolično.

Tako i vojnik koji je donio poruku iz Maratona nije nosio pismo, već jednu lovorovu grančicu !

Zato mnogi pretpostavljaju da su „naviku pisanja“ sa Istoka na Zapad donijeli Etruščani. Njihov alfabet se prema karakteristikama nalazi izmeĎu grčkog i latinskog

Još u Plinijevo doba bila su poznata neka originalna djela Parrhasiosa ( jedno djelo Parhasiosa bilo je u posjedu cara Tiberija). Znamo da je već koristio pergament kao izuzetno cijenjen nosilac za

crtež…( na žalost antički crteži na pergamentu nisu sačuvani). Ali, tek u vrijeme helenizma se javljaju obimniji rukopisi na pergamentu.

Kasnije se u Rimu nalaze biblioteke, meĎu kojima su čuvene biblioteka Cicerona i Lucullusa Ali govore Cicerona je njegov sekretar Tiro stenografirao stylusom na tablicama, prekrivenim voskom.

Na papirusu pišu trskom – calamusom. Rimljni su već koristili i ptičje pero, kao i metalno. Plinius i Vitruvius već zapisuju i recepte za pripremu raznobojnih tuševa ( većinom sa gumiarabikom kao

vezivom). Lucullus je bio čuven i po svom bibliofilstvu. To je vrijeme kada t. z. kurziv , pisan na papirusu ili pergamentu postaje važniji od kapitale - lapidarnog pisma. U to vrijeme se javljaju i

čuvene korespondencije, Seneke i Cicerona.

Rimljani zovu

- list papirusa PLAGULA,

- dugu traku ( sastavljenu od više listova) zovu SKAPUS ;

- trake omotavaju oko štapa UMBILUCUS ( ovi štapići su i sami bili često bogato

izrezbareni)...

U rimsko doba se za pisanje i iluminaciju koristio

- fini papirus tz. charta regia ,

- dok je onaj za umotavanje nazivan charta emporetica ...

Tekst je pisan u stupcima tz. columnama uzdužno ...

Najčešće se koristila samo gornja strana (površina sa horizontalnim trakama – recto ), a ponekad i

zadnja strana (verso)...Vremenom sve češće tekst prate i iluminacije, koje nemaju više onaj stari

dekorativni karakter, odnosno maniru koloriranog crteža, tipičnog za egipatske iluminirane

tekstove na pipirusu ... Prepisivanje i umnožavanje starih tekstova ( svetih, književnih, naučnih ...) već u Egiptu je raĎeno na papirusu u rotulusima. Na rotulusima su ilustracije bile više crtačke, jer bi slikane bojene površine

savijanjem ispucale ... Tako je na rotulusu pisan Vatikanski svitak sa “kontinuiranim “ilustracijama iz života Isusa Navina, dugačak 10,5 m i širok 30 cm; priča teče od lijeva na desno, što podsjeća na

stupove Marka Aurelija i Trajana ...

Tako se nastavlja i tokom starog vijeka. Tek na kraju helenističkog perioda javlja se pergament ili velum.

Sačuvani su najstariji svici - rotulusi - iz Stare Palestine iz I. stoljeća pr.n.e. na pergamentu, sa starozavjetnim tekstom, ukrašenim zastavicama i inicijalima ...

kodeksi Zatim se javljaju i kodeksi, što je uticalo i na razvoj iluminacija, pogotovo u prijepisima Novog zavjeta. T. z. kanonske tekstove je izdvojio Jeronim (342-420), preveo sa grčkog i hebrejskog na

latinski u tzv. VULGATU - tadašnji govorni jezik u Italiji (ono što Jeronim nije uveo u kanonsku BIBLIJU nazivaju krščanskim apokrifima ).

U kodeksima su iluminirani tekstovi raĎeni na pergamentu rezanom u mnogo praktičnijem obliku.

Za razliku od ilustracija kontinuiranog tipa na rotulusima, gdje se izostavljaju detalji i sve podčinjava akcijama glavnog junaka, na minijaturama u kodeksu mnogo se više ističe slikovitost prizora .

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

11

Latinski rukopis Vergilovih Georgika je vjerojatno rad nekog rimskog kopiste ...

Primjetno je oponašanje načina slikanja evidentnog na sačuvanim zidnim slikarijama - ilustracijama Odiseje ...

Dakle, ilustracija antičkih tekstova analogna je zidnim secco dekoracijama ...

Izuzetna spontanost i autentičan rukopis zapažamo na minijaturi fol. 10, kopiji iz Vergilove Eneide, vjerojatno iz V. stoljeća. ( Vergilije je djelovao 70-19. godine ←/; ovaj, najveći latinski pjesnik i

glavni predstavnik književnosti iz doba Augusta u II knjizi govori o Minervinom kažnjavanju Laokoona, zato što je pokušao upozoriti Trojance na prijevaru ; Vatikanski rukopis je kopija, ne najbolje

očuvana ...( minijature nisu naročito kvalitetne, ali ukazuju na antički stil) ; minijatura je naĎena u Saint Denisu, te mnogi pretpostavljaju da su možda u pitanju kopisti u Galiji ...( Janson smatra da je

ova knjiga ( kopija) vjerojatno izraĎena u Italiji u vrijeme kad i mozaici u rimskoj crkvi Santa Maria Maggiore, dakle. oko 430. godine).

2/14. 2/15. 2/16.

2/ 14. Iluminacija:Vergilove Eneide, fol. 10. Iris i Turnus u Pilumnusovom gaju Biblioteca Apostolica, Vatican; kopija iz V. stoljeća /→; 22,4 x 23 cm; tempera na finom pergamentu; mekano „uzdizanje”;

2/ 15. Iluminacija: Vergilove Georgice , fol. III r. Biblioteca Vaticana, cod.lat. 3225, Rim.

2/ 16. Ilustracija na zidu: Odiseja X, 100 , detalj ; Biblioteca Vaticana, u Rimu, nastale u 1.stoljeću ←/.

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

12

Još uvijek je u pitanju antička tehnika tonskog slikanja, koju Plinius navodi kao ... pinxit et monochromate ex albo 7...Naime, antički umjetnik radi istim postupkom na papirusu, pergamentu, kao i

na zidu. Dakle, ilustracija antičkih tekstova analogna je zidnim antičkim dekoracijama ...

2/17. 2/18. 2/19.

2/ 17. Kraljevski grob II / u Vergini , možda rad Nikomakhosa: Otmica Persephone / Prozerpine Opisuje je Plinius (u Naturalis Histora, 35.108-10) diveći se virtuoznosti , evidentnoj brzini rada, sigurnim potezima kista... ; očita je izvjesna ekspresivnost, snaga emocija u gestama same figure; iako

je slika oštećena još uvijek je evidentan način gradnje u novom stilu – dramatičnom chiaro-scuro slikanju ... Nikomakhos, grčki slikar mlaĎe atičke škole uglavnom je obraĎivao mitološke motive;

antički autori istući njegovu prirodnost, draž i lakoću poteza, tehničko savršenstvo i dinamiku kompozicije; ipak, u samom načinu gradnje evidentan je uravnotežen crtež i boja.

2/ 18. Zidna slika: Glumac na pauzi Herkulanum; danas : Museo Nazionale, Napulj; rimski Herkulanum, ali – vjerojatno je kopija nepoznatog originala, nastalog oko 310-300 ←/: visina: 36 cm; buon fresco i secco dodatna modelacija.

2/ 19. Friz u Delosu: Pinxit et monochromate ex albo...


VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

13

Ali, najstarija – čuvena Bečka geneza - čije ilustracije su raĎene u helenističko-rimskom stilu, ( židovsko-kršćansko bizantska iluminacija, vjerojatno iz Antiohije), početkom 6. vijeka, upečatljivija

je od Vatikanskog Vergilija s početka V. vijeka, gdje je slika odvojena okvirom , što podsjeća na tz. prozorski vid slike, čak iluziju prostorne perspektive i igru svjetla i sjene, kao odjek pompejanskog

slikarstva... U Bečkoj genezi se ne ilustrira samo jedan dogaĎaj već čitav niz, tako da napredovanje u prostoru znači i napredovanje u vremenu ...Zato su uvjerljive pretpostavke, da je Bečka geneza -

kako tvrde neki stručnjaci kopija starijeg rukopisa iz IV stoljeća ( ? ). I koptski rukopis - Dvije stranice iz EvanĎelja: Sveti Marko i Mihovil ukazuje na kontinuitet antičkih iskustava …

2/20. 2/21. 2/22.

2/ 20. Iluminacija:Vergilove Eneide, fol. 10. Iris i Turnus u Pilumnusovom gaju Biblioteca Apostolica, Vatican; kopija iz V. stoljeća /→; 22,4 x 23 cm; tempera na finom pergamentu; mekano „uzdizanje”.

2/ 21. Bečka geneza: Josip i ţena Polifena, detalj Austrijska nacionalna biblioteka, Beč; početak 6. stoljeća; 33,6 x 24 cm; tempera i srebro na purpurno obojenom velumu.

2/ 22. Dvije stranice iz EvanĎelja: Sveti Marko i Mihovil ( u carskoj odjeći) Biblioteca Apostolica Vaticana; rukopis je nastao u Kairu.

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

14

PAPYRUS LEIDENS iz trećeg stoljeća n. e., dio omota mumije iz Tebe, pisan je na grčkom jeziku i predstavlja riznicu znanja o zanatu. Način kako je pronaĎen govori o tome da se autor poslije

smrti nije htio odvojiti od svojih tajni) predstavlja kariku koja povezuje antičko sa srednjevjekovnim iskustvima: 110 uputa o kovanju zlata i drugih metala, o legurama, o postupcima topljenja, o bojenju

purpurom i o minijaturama , zlatopisu ... Istina, stari recepti su pisani često i nerazumljivim terminima. Mnogi termini ne podrazumijevaju isto danas i nekada ... Na primjer – gumiarabika je ime za staro

biljno vezivo topivo u vodi: u pitanju je ime a ne činjenica da dolazi iz Arabije ... Istina, stare recepture su pisane u nekim starim mjernim jedinicama, često i nerazumljivim terminima. Mnogi termini ne

podrazumijevaju isto danas i nekada ...Xavier de Langlais

naglašava da ... ...sve ono što se čini čudno u starim recepturama i nije bez osnove: tako kada Heraclius podcrtava,

da se smije koristiti u mješavini samo urin ili krv mladog jarca i mlijeko od koze čija su vimena prije toga istrljana ţarom; misli se na najčišće komponente ...

Isti je smisao i kada Vibert citira jedan recept na bazi pčela istucanih sa krečom, što su koristili Benediktinci.

Ovo je bilo logično jer je takva supstanca sadrţala komponente sa svojstvom veziva, ţelatine, vlakana, voska i meda ...

Termin „bain-marie” podrazumijeva kupelj za grijanje tutkala i drugih supstanci. Ime potiče od tradicije alkemičara još od Marie la Juive, koja je živjela u Aleksandriji u IV stoljeću. Istim antičkim

načinom izraĎen je i Bečki Dioskurides - kopija medicinskog spisa liječnika Dioskurida : ova naslovna stranica sa slikom naručioca – princeze Juliane Anicie, praunuke Galle Placidie se bitno

razlikuje od ostalog rukopisa ...; slikano je temperom na finom pergamentu u više slojeva tehnikom tonskog slikanja; važnu ulogu u gradnji ima svijetli

impasto, kojim su „uzdizane forme” figura, pogotovo modeliranje lica i draperija. Svijetli impasto izvlačen je olovno bijelom , koju su poznavali već

Egipćani, kao i drevne civilizacije Kine; spominje je i Plinius.

2/ 23. Iluminacija: Bečki Dioskurides: ... posveta Juliani Aniciji → Nationalbibliothek , Beč; oko 512.; kopija iz Ravenne; naslovna stranica je zavedena kao Med. Gr. I. fol. 6

v; 37x30cm;

Na ovu tradiciju oslanja se i Bečka geneza, najstariji sačuvani biblijski iluminirani rukopis, ..napisan

srebrom, sada pocrnjelim, na purpurnom velumu sa minijaturama živih boja:

←2/ 24. Bečka geneza: Jakov se hrva sa anđelom→ Motiv je prikazan još uvijek u t. z.

kontinuiranoj naraciji. DogaĎaji se nižu kao na putu koji ide gornjim pojasom a zatim zaokreće i nastavlja u

suprotnom pravcu u donjem pojasu ...Ova metoda korištena je i u Egiptu i Mezopotamiji - kao razvijeni

friz; naime: ...8sliku treba čitati kao i redove teksta, a ne kao prozor koji traţi svoj okvir.

Dakle, kako smo već naglasili - umjesto okvira - prozora za iluminaciju - uobičajenog u Vergilovim

Eneidama , sada su tekst i ilustracija jedinstveno polje ! Ne ilustrira se samo jedan dogaĎaj već čitav niz,

tako da napredovanje u prostoru znači i napredovanje u vremenu ... Purpurni premaz doprinosi dodatnoj

monumentalnosti iluminiranog manuskripta i objedinjavanju samog teksta i slike u jedinstvenu stilsku

cjelinu. Istina, tamni purpurni pergament je diktirao i drukčiju gradnju uz „tehničko oslobađanje - slikanje

sa bijelom“ prema Pliniusu - pinxit et monochromate ex albo 9...

8 H.W. JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006 str. 243.


VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

15

2.2.3. utjecaj antičke iluminacije na buduća kretanja

Bečkoj genezi je sličan i Codex Purpureus Rossanensis , za kojeg većina stručnjaka pretpostavlja da je rad dvorskih radionica u Konstantinopolu: ←2/ 25. Codex Purpureus Rossanensis: Kristov ulazak u Jeruzalem Museo diocesano, fol.1v, Rossano; kasno 6. stoljeće; 30 x 26 cm; pergament, premazan purpurom.

Slikano je antičkom tehnikom tonskog slikanja:

kontrastna svjetla modeliranja figura na purpuru , kao pozadini;

uz ilustracije je ukomponiran i prigodni tekst, u funkciji objašnjenja samih slika ...

←2/ 26. Codex Sinopensis ; Evanđelje Mateja : Pogubljenje Ivana

Krstitelja Bibliothèque National, Pariz; fol.10 v, Rossano; kraj 6. stoljeća; 30 x 25 cm; pergament,

premazan purpurom. Iz kodeksa, naĎenog u Sinopi, sačuvano je pet ilustracija ... Iako su

prizori življi, primjetno je odsustvo prostora. Sa strane samog prizora drže proroci manuskripte

sa tekstovima Starog zavjeta, čime upućuju na vezu izmeĎu same scene i starijih vjerovanja ... Time sama ilustracija dogaĎaja iz Novog zavjeta ima i dodatnu poruku ...

Ovo je evidentno, i nakon više stoljeća, na bizantskim iluminiranim figuralnim biblijskim

motivima, koji prosto „izranjaju“ iz purpurnog fonda ...

Ali, koptska umjetnost je i kasnije pod direktnim utjecajem Istoka ( Kopti su kristijanizirani

Egipćani: njihova umjetnost sadrži četiri različite karakteristike: staroegipatsku, helenističku, kršćansku, a kasnije i

arapsku):

Sličan koptskim je i Rabulov kodeks, očito izraĎen u Siriji.

Strane sa tekstom i slikama su odvojene ... Ilustracija tekstova je analogna zidnim secco

dekoracijama (kako koptskim, tako općenito na istoku ...):

- tako i ovdje kompozicija podsjeća na zidne dekoracije u apsidama;

- tu je i tipična raspodjela u trakama ( u gornjem dijelu Krist, a u donjem neki biblijski

prizor ...);

2 /27. Rabulov kodeks: Raspeće i ţene kod groba→ Kodeks iz Zagbe; danas: Firenza, Biblioteca Laurenziana, Plut. I, cod. 56; 586.

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

16

Adamova priča ( od izgona iz raja pa do Abelovog ubojstva), iako nanlogno antičkim uzorima, već ukazuje na srednjevjekovni princip

prikaza u nizovima ... Postoji veza sa nekim biblijskim ilustracijama u Dura Europos, što stručnjake navodi na zaključak da je rukopis

židovskog ili egipatskog ( koptskog) porijekla ...

Istina, sada je osjetan jači kolorit, koji kao da podsjeća na odjeke pompejanskog slikarstva.

←2/ 28. Asburnham Pentateuch: Adamova priča

Za razliku od bizantskih rukopisa, kojima su bliski i oni iz Sirije,

kao i iz koptskog Baouîta, latinski iluminirani rukopisi iz istog

vremena i dalje zadržavaju onu formu prozora, koju smo

razmotrili u kontekstu Vergilovih Eneida - antičko-rimskih uzora

... ( koptski samostan Baouît istočnom carstvu je prenio sva antička zanatska

iskustva) .

U kasnijem periodu , kada na Zapadu zaživi sasvim drukčiji vid

iluminirane kaligrafije Saint Gallena, pogotovo na primjerima

kao što je Evanđelje biskupa Ebba, gdje je crtačka komponenta

prevladavajuća, odnosno “agresivnija” od slikarske komponente (

ekspresivnost je evidentna u cjelini i detalju: uskovitlana odjeća i

pejzaž, čak i akantovo lišće na okviru nalikuje plamenim jezicima

...), na Istoku se opet češće vračaju praizvorima antičkog stila.

2/ 29. Evanđelje biskupa Ebba→ Reims , danas: Bibliothèque Municipale, N.Ms.I,fol.60v, Epernay, Francuska; prije godine 835. ; visina: 26 cm, širina: 20,8 cm;

pergament; tinta i boja na tankom pergamentu.

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

17

Ovo potvrĎuje Jozuetov svitak kojeg većinom svrstavaju u 10. stoljeće ( u zadnje vrijeme Weitzmann, ekspert za bizantsku baštinu, smatra da je svitak starijeg datuma, možda čak iz 6. ili 7. Stoljeća).

2/30.

2/ 30. Jozuetov svitak: Jozue i anđeo, cjelina i detalj Rim, Biblioteca vaticana, Gr.431; 10. stoljeće (?); 31,5 cm x 10 m; kolorirani crtež na pergamentu.

Jozuetov svitak je vjerojatno najznačajniji knjižni artefakt iz razdoblja makedonske renesanse. Vjerojatno je naručilac Konstantin VII Porfirogenet, poznat kao ljubitelj antike ...

Istina, u zadnje vrijeme Weitzmann, ekspert za bizantsku baštinu, smatra da je svitak starijeg datuma, možda čak iz 6. ili 7. Stoljeća ...

Ipak sama pripovijest o čuvenom biblijskom ratniku Jozuetu, mogla bi biti prigodna upravo vojničkim ambicijama Konstantina VII u Palestini ...

Evidentan je antički crtački karakter , što možda upućuje na oživljavanje klasičnog stila ( možda je slikar imao neke antičke predloške, koji nisu preživjeli vrijeme ...)

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

18

2.3.

Ključne stečevine, spoznaje i saznanja o antičkoj iluminaciji :

Bečka geneza

2.3.1. uvodne napomene

2.3.2. princip gradnje

2.3.3. instrumentacija

2.3.1. uvodne napomene

kako smo već naglasili - rukopis na pergamentu u Bečkoj Nationalbibliothek je jedan najstarijih

sačuvanih ilustracija Svetog pisma, primjer prefinjene tehnike pisanja i slikanja na purpurom

premazanom pergamentu, purpuru - PURPURISUMU, koji je doprinio dodatnoj monumentalnosti

slika i objedinjavanju samog teksta i slike u jedinstvenu stilsku cjelinu –

... 10

u jedinstveno polje ...

kako navodi Medić - Plinius opisuje pripremu...

tamnog purpura – zvanog purpurissum...

... potapanjem creta argentaria (pozlatarske zemlje) sa purpurnom tkaninom ...

najbolja je ona koja je pre kuhanja u kotlu potopljena u bojilo u njegovom početnom stadijumu ...

razlog zašto je tamni purpur iz Pozuolija skuplji od onoga iz Tira...

u tome je što se on lakše meša ...

←2/ 31. Iluminacija: Bečka geneza ; Priča o Jakobu

10

H. W. JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006, str. 242.

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

19

neki stručnjaci smatraju da je u pitanju kopija starijeg rukopisa iz IV stoljeća , nastalog u Antiohiji u židovsko- kršćanskoj – bizantskoj tradiciji ...

sačuvano je 48 iluminacija kao ilustracija geneze ...

prema načinu slikanja i izboru boja stručnjaci smatraju da je rukopis ilustriralo najmanje šest majstora…; tako je na detaljima sljedeća tri primjera evidentan različit

slikarski „rukopis“:

2/ 32. Iluminacije: Bečka geneza ; detalji: različiti „rukopisi“; teme: Blagosiljanje Efraima i Manasea; Rebeka i Eliezer kod bunara; Noah

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

20

2.3.2. princip gradnje

primjer Rebeka i Eliezer kod bunara: na ovom primjeru je prikazano kako Rebeka stiže iz Nahorovog grada ( kojeg predstavlja simbolička arhitektura u drugom planu;

prostor je jedva naznačen i prilagoĎen razjašnjenju samog prizora ... ); Rebeka daje vodu Abrahamovom slugi Eliezeru ...; sama stilizacija u cjelini podsjeća na židovske

utjecaje ...; tako, čak i gotovo tisućljeće kasnije nastala čuvena sarajevska Hagada ima neke analogije, koje upućuju na iste prastare izvore ... ( Hagade se javljaju na

evropskom tlu na dva diferencirana teritorija):

2/ 33. 2/ 34. 2/ 35.

2/ 33. Iluminacija: Bećka geneza; Rebeka i Eliezer kod bunara Nationalbibliothek ; Vinbodon; Theol. Gr. 31,fol.7; 31 x 25 cm;

2/ 34. Iluminacija: Bećka geneza; Jakov se bori s anđelom, detalj tempera i srebro na purpurom premazanom velumu; 33,6 x 24 cm; crtež je siguran i oštar, boje svijetle i intenzivne ;

2/ 35. Sarajevska Hagada: A sinovi Izraela iđahu po suhom…

crtež je siguran i oštar, boje svijetle i intenzivne – (uz pozlatu , tu je ultramarin, plava kobaltne obojenosti, kraplak, cinober, žuta i zelena…); obraĎuje teme iz Starog

zavjeta ali na način da dočarava život sefardske zajednice, na našem primjeru……A sinovi Izraela iđahu po suhom… A Bog vrnu Egipćane (u more)…

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

21

princip gradnje zasnivao se na sljedećim fazama gradnje: 2.3.2.1. pripremni radovi

2.3.2.2. nosilac

2.3.2.3. iscrtavanje, pod slikanje, slikanje

2.3.2.1. pripremni radovi slični motivi javljaju se na očuvanim slikarijama na zidu, kao i na kopijama antičkih

rukopisa;

način gradnje je takoĎer sličan;

zato se pretpostavlja da su koristili univerzalne sheme;

raspored teksta i iluminacije u kodeksima: ■ likovno obogaćenje u kodeksima se obično nalazilo u gornjem dijelu folia

pergamenta, ispod kojeg slijedi tekst ... ( svi primjeri, koji su navedeni kao analogije

izabranom ključnom primjeru, označeni su posebnom oznakom ■) ; ( FOLIO =

list; stranica knjige ; kodeksa).

javlja se i t. z. INICIAL - ukrašeno početno slovo teksta, koje vertikalnom linijom

čini marginu, od koje počinju horizontalne linije teksta ...

←2/ 36. Iluminacija: Bećka geneza

█ vremenom se javlja i iluminacija kao pregradni folio – oslikana cijela stranica,

sa eventualnim tekstualnim „uputama” ukomponiranim u cjelinu, što je primjetno u

Bečkoj genezi ...

najčešće je, prema unaprijed utvrĎenom rasporedu tekst u gornjem dijelu a ilustracija

teksta u jednom, ili u dva reda, u donjem dijelu folia ... ( svi navodi koji se odnose na izabrani primjer analize, kao ključni pomak označeni su posebnom oznakom █ ).

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

22

2.3.2.2. nosilac:

pergament se koristi kao nositelj već u najstarijim kulturama ( u Egiptu se koristi jednako dugo kao i papirus ; pergament se spominje već u vrijeme IV dinastije (

2900 do 1750 ←/) a sam proces proizvodnje opisuju već Asirci… ; u Egiptu se inače KOŢA koristi kao nosilac već 2550. g. pr.n.e. (IV dinastija); veoma rano koristila

se i ZMIJSKA KOŢA; zna se da je u požaru u 5. stoljeću u Konstantinopolju izgorio primjerak ilustrirane knjige sa homerskim epovima napravljen od zmijske kože i

napisan zlatnim slovima…; u Kunaranu u blizini Mrtvog mora u jednoj špilji pronaĎeni su sredinom prošlog stoljeća svici pergamenta iz 136-68.godine pr.n.e. (

pronaĎene su i tintarnice, jedna od bronce i druga od pečene gline s ostacima tinte);

biblijski tekstovi na pergamentu

biblijski tekstovi na pergamentu javljaju se tek u vrijeme trećeg roda nakon Krista ( kada su kršćani konačno shvatili da neće dići do kraja svijeta i da moraju

zapisivati svete tekstove na otpornijem iako mnogo skupljem nosiocu od papirusa); pisano je na magarećim, telećim, antilopskim, ovčjim kožama, tako istanjenim da

nisu bile deblje od našeg papira…; za jedan jedini rukopis kompletnog biblijskog teksta bilo je potrebno čitavo stado životinja; radi velike skupoće pergamenta kao

nosioca, susrećemo se i sa ponovo ispisanim rukopisima – na brižljivo sastruganom pergamentu – pod nazivom palimpsest (tekst se piše preko sastruganog starog

teksta); poznat je tako zvani Codex Ephraemi rescriptum ( grčki rukopis iz 5. stoljeća koji je u 12. stoljeću izbrisan i pergament ponovo ispisan); ovaj kodeks sadrži

radove sirijskog pisca Sv. Efrema …

Pergamon

ali u Pergamonu su u III stoljeću ←/ usavršena proizvodnja; u Pergamonu se usavršava proizvodnja, jer je zabranjen izvoz papirusa iz Aleksandrije ( čuvena

Aleksandrijska biblioteka staroga vijeka, koju je osnovao faraon Filadelf početkom 4 stoljeća ←/ ali je Pergamon sa svojom bibliotekom ozbiljno konkurirao

Aleksandriji). Iz Pergamona se pergament stoljećima izvozio po čitavoj Evropi; na Zapadu se koristi u velikim količinama i u vrijeme renesanse, sve dok se nisu

pojavile vlastite tvornice papira ( te ne uvoze skupu Chartu Damascenu ); najkvalitetnija sirovina za proizvodnju finog pergamenta su kože od janjeta koja je vaĎena iz

utroba ovaca (ipak, najčešće koriste kožu magarca, teleta ili koze, srne ...); danas se često pergament proizvodi od stanjene kože – od dijela koji se nalazio do mesa (

potapanjem u kreč, struganjem a zatim štavljenjem kemikalijama biljnog, mineralnog ili umjetnog porijekla; na Istoku je bilo poznato štavilo od datulja); koža se čistila

natapanjem u vodi, živom kreču ( kasnije se umjesto kreča koristio sok od datulja), zatim se napinjalo na okvire i brusilo, učvršćivalo različitim vrstama štava ( biljnim,

mineralnim, umjetnim...); postupak se nije bitno izmijenio kroz stoljeća; poznato je da je veliki broj manastira u srednjem vijeku bio specijaliziran za “izdavačku

djelatnost” kao što je na primjer St Gallen; najcjenjeniji je fini tanki pergament t. z. vellum ; u kaligrafiji su se koristile dvije vrste pergamenta:

- vellum fini tanki pergament iz teleće ili magareće kože, senzitivan i za ptičje pero, svakako na najvišoj cijeni, pogotovo za povelje ...

- parchment pogodniji za knjige jer se može bolje istanjiti; ovčja koža koja predstavlja alternativu a ne nadomjestak ( masniji, grublji, ima više rožnatu strukturu

ali su listovi tanji ...

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

23

LUCCA MS spominje da je za preradu kože potrebno ......kvašenje u kreču 10 do 15 dana, zatim struganje ...; očišćene su se napinjale na ram i sušile, ponekada i

tonirale, ponovo tanjile, brusile – više na dlakavoj strani – sa kamenom plovućcem i na kraju prašile sandarakom , da manje upijaju ...

poznato je da je za pisanje bolja t. z. „dlakava strana”, pogotovo ako se koristi tinta, ali zato tuševe i vodene boje bolje prima „mesna” strana, koju i ne treba dodatno

brusiti već je dovoljno polirati je ribljom košću i odmastiti volovskom žući ...( ako se oblikuje knjiga

od tankog pergamenta, slaže se dlakava strana do dlakave i glatka do glatke – mesne);

ipak, prije primjene, potrebno je pergament testirati , i ako je potrebno – još dodatno brusiti pomoću

vode i kreča, zatim i kredom te na kraju premazati goveĎom žući, pogotovo ako će se iluminirati…

■ za bijeli pergament potrebno je brižljivije brušenje kredom ( čak i premazivanje rastopinom krede,

ili bijelom bojom od bijelila i otopine tutkala; u nekim11

starim uputama spominje se premazivanje

bijelim lanenim sjemenom armenski rukopis spominje u vodi odstajale lanene sjemenke, pretvorene

u sluz, kojom se premazuje a zatim ostruže nožem);

obojeni pergament obojeni pergament bojen je purpurom ( ovu antičku skupocjenu boju od školjki, koje su skupljali u

istočnom Mediteranu, zvali su i Murex) ili šafranom; obojeni pergament koristio se za naročito

fine luksuzne svrhe, pogotovo do 9. Stoljeća ..; . boje su obično bile tamnije ( purpurna, crna, zelena,

plavičasta, žuta…); na takvoj podlozi pisalo se zlatom ili srebrom…; purpurni premaz doprinosi

monumentalnosti slika i objedinjavanju samog teksta i slika u jedinstvenu stilsku cjelinu;

kao vezivo purpurne boje spominje se jaje ...; upute o bojenju purpurom nalaze se i u Papyrusu

Leidensisu iz 3. Stoljeća ( kao i upute o pisanju metalnim prahom ... zlatopisu); ovaj manuskript je

pisan na grčkom jeziku; način kako je ova riznica znanja o zanatu pronaĎena ( u grobu), govori o

tome da se majstor ni poslije smrti nije htio odvojiti od svoji tajni…

←2/ 37. Iluminacija: Bečka geneza; Rebeka i Eliezer kod bunara,detalj Nationalbibliothek, Theol. Gr. 31, fol.30 , Beč;

11

Vera Radosavljević: Tehnika starog pisma i iluminacija, Beograd, 1984.

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

24

2.3.2.3. iscrtavanje, pod slikanje, slikanje kaligrafija i iluminacija

█ sam tekst je ispisan srebrom koje je „toplo“ pocrnilo ; „topla boja“ je rezultat refleksije pergamenta obojenog purpurom i pocrnjelog srebra, kojim je pisano…

u mnogim starim manuskriptima spominje se sitnjenje metalnog praha ( najčešće zlatnog; o zlatopisu piše12

već u Papyrusu Leidensisu u trećem stoljeću NE ;

manuskript je pisan na grčkom jeziku; način kako je ova riznica znanja o zanatu pronaĎena u grobu, govori o tome da se majstor ni poslije smrti nije htio odvojiti od

svojih tajni);

za pisanje je prah izmiješan sa vezivom na bazi goveĎe žući i gume ( često se kao vezivo koristio i „istučeni“ bjelanjak);

2/ 38. ■ Bečka geneza: Josip i njegova braća, detalji

Nationalbibliothek, Theol. Gr. 31, fol.30 , Beč; 31 x 25 cm.

12

V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977/str. 41 ( Pliny, NH, XXXV, 64)

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

25

2/ 39. ■ Bečka geneza: Priča o Jakobu, detalj kaligrafije, te izrez iluminacije █ iscrtavano i slikano je u više slojeva tehnikom tonskog slikanja; važnu ulogu u gradnji ima svijetli impasto kojim su „uzdizane forme” figura, pogotovo modeliranje

lica i draperija; svijetli impasto izvlačen je olovno bijelom , koju su poznavali već Egipćani, kao i drevne civilizacije Kine; spominje je i Plinius ...;

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

26

ovo je pogotovo izražajno kod jednog od majstora – na fol. 31 Bečke geneze: Josip i njegova braća: raĎeno je ...

...slikarskom metodom uzdizanja svjetlosti u kontrastu sa transparentnim sjenama sa bezbroj refleksija, a sve u

funkciji trodimenzionalnosti ...

←2/ 40. █ Bečka geneza: Josip i njegova braća,detalj

većinom je slikano vodenim bojama, transparentnim i onima koje

pokrivaju donji sloj; evidentna je i prisutnost pastoznije tempere...

ali, tamni purpurni pergament je diktirao i drukčiju gradnju:

podrazumijevao je, kako smo već napomenuli, ono, još helenističko

„tehničko oslobađanje - slikanje sa bijelom“

- za Pliniusa

... pinxit et monochromate ex albo 13

.;

tako na bizantskim iluminiranim biblijskim motivima, figure prosto

izranjaju iz purpurnog fonda ...

ovo izranjanje omogućeno je primjenom emulzijske tempere ...

2/ 41. █ Bečka geneza: Rebeka i Eliezer kod bunara ,detalj→

13

V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977/str. 41 ( Pliny, NH, XXXV, 64)

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

27

2.3.3. instrumentacija

svaki likovni materijal je, u likovnom smislu - instrument, koji ima specifičnu vizualnu zvučnost, ili, drugim riječima - odreĎena likovna instrumentacija …

zajedno sa specifičnom organizacijom likovnih prvina - crte, boje i volumena , daje odreĎenu originalnu zvučnost likovnog teksta, ili , kada je u pitanju konkretna materijalizacija ideje - daje smisao

poesisa materijalnosti… u razmatranju instrumentacije kod vodenih tehnika Dalekog Istoka , već smo elaborirali mnoge relevantne materijale, kao i alatke i pribor ...

zato ćemo navesti samo neke specifičnosti, vezane za zapadnu antičku tradiciju:

2.3.3. 1. boje

2.3.3. 2. veziva

2.3.3.3. alatke i pribor

2.3.3. 1. Boje

specifičnosti same refleksije boje

nekada je bilo važnije da se naglasi da li je nešto

- sjajno,

- mat,

- glatko, - hrapavo,

nego definiranje same boje;

intenzitet boje i sam intenzitet boje je bio važniji od samog tona;

interesantno je da u tom smislu u antici razlikuju termin:

- ater , što znači mat crna,

- niger; sjajna crna,

- albus je bijelo bez sjaja ( od tu i alabastar, albumin ...) i

- candidus je blistava, sjajna bijela, jasna , blještava ( i u evropskoj etimologiji postoje

ponekad slične distinkcije: njemački i francuski ... Blanc , njemački Blank ...bijelo,sjajno,

svjetlo, bjelina, kao i sjajno crno Black

ali, kod Nijemaca je bijelo bez sjaja - Weiss - mat bijelo; plavo ... venetus – sinji boja venetum ali

u biti bez pridavanja većeg značenja ( azur je arapska riječ ); kod Grka je evidentna leksička zbrka

kada su u pitanju plavi i zeleni ....( to je vezano za njihovu simboliku broja četiri; tako su hladne

boje često uvrštene u terminologiji pod crne, odnosno sjenke ...).

boje u kaligrafiji poznato je, da su za kaligrafiju , pored tuša, sepije i klasičnih mastila, u ovu svrhu koristili i ţivotinjsku krv, bojilo sa albuminskim vezivom velike postojanosti, zagasito-smeĎe obojenosti ...

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

28

PIGMENTI I BOJILA:

baština Egipta

u Egiptu je korištena mala paleta boja:

boje na slici iz groba Nebamona, iz vremena Novog imperija; XV st. ←/, analizirane se u Engleskoj

( MJESTO: danas: British Museum ):

- ugljena crna,

- ţuti i crveni oker,

- bijela od kreča,

- egipatska plava i

- malahit;...

- baština Grčke:

- pored purpura ; ovu antičku skupocjenu boju od školjki, koje su skupljali u istočnom

Mediteranu, zvali su i Murex ...; kako navodi Medić - Plinius opisuje pripremu tamnog

purpura – zvanog purpurissum ... potapanjem creta argentaria (pozlatarske zemlje) sa

purpurnom tkaninom ...najbolja je ona koja je pre kuhanja u kotlu potopljena u bojilo u

njegovom početnom stadijumu ...; razlog zašto je tamni purpur iz Pozuolija skuplji od

onoga iz Tira; u tome je što se on lakše meša ...

- šafrana, korištenog već kod bojenja pergamenta,

- kao i dodatnih biljnih bojila hysgina , korišteni su i svi drugi

- antički pigmenti, spominjani u mnogim tekstovima i analizirani na artefaktima; to su:

antički pigmenti - CRNA od ugljena, čaĎi ( atramentuma) ili škriljca ( pronalazak koštano crne se pripisuje tek Apelesu), rano se počinje koristiti , pogotovo u Europi i BISTRA– čaĎ bukovog drveta; u srednjem

vijeku se zove caligo, a ime BISTRA , upotrebljavaju za ovu tamnu smeĎu boju tek kasnije ...); ČAĐ je dobivena od različitih supstanci : u Kini od rižine slame, borovog drveta, borove smole i

nekih biljaka karakterističnih za kinesko podneblje; kasnije su ove sirovine zamjenjivane biljnim uljima: ulje se spaljivalo u malim lampicama od terakote, a naslagana čaĎ je vaĎena s vremena na

vrijeme perom ... ; kad su pravljene veće količine čaĎi, sudovi od terakote su zamjenjivani drvenim; za najkvalitetniji tuš smatran je onaj dobiven od čaĎi sezamovog ili tung ulja, a često se

spominje kao dodatak i čaĎ kamforovog i ulja mošusa); ova se smjesa utiskivala u drvene kalupe i nakon sušenja imala oblik četverokutnog štapića; struganjem na posebnoj pločici od

keramičkog biskvita i disperzijom u vodi dobivala se bojena tekućina ...

- BIJELA : krede, zemlja iz Melosa; Vitruvius i Plinius opisuju i način proizvodnje olovno bijele (koristila se i kao kozmetički puder, danas znamo koliko je otrovna!)

- MINIUM ( Plinius opisuje kako je slučajno naĎen, kada je pečena olovno bijela ...)

- MASSICOT

- EGIPATSKA PLAVA ( nema točne recepture proizvodnje)

- VERDIGRIS ( proizvodio se slično kao i olovno bijela, samo da je umjesto olova korišten bakar)

- OKER ( Langlais14

ga naziva le sil attique)

- CRVENA ( Langlais je naziva la sinopis pontique ; sa njom su iscrtavane horizontalne trake / pogotovo na svitcima, gdje se javlja figurativni friz ...

- CINOBER , poznat već Egipćanima ;

14

Xavier Langlais: La Technique de la Peinture à l'huile, Paris 1959.

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

29

bojila:

- PURPUR - PURPURISUM - BILJNA CRVENA - Rubia tinctoria

- CRVENI LIŠAJ - hysginom (biljna crvena15

)...; kao crveno bojilo stari narodi su koristili i crveni lišaj, crveni štir ...; Eraclius u svom Manuskriptu De coloribus et artibus Romanorum hvali

primjenu bršljana kao bojila: ...izbušeni neplodni izdanci ispuštaju sok, kada se skupi, treba sipati u pečeni zemljani sud i postepeno će dobiti krvavu boju ...

- ŠAFRAN

- QUERCUS TINCTORIA za oker nijanse

- ŢIVOTINJSKA KRV – bojilo sa albuminskim vezivom velike postojanosti, zagasito-smeĎe nijanse

- SEPIA – prirodni životinjski pigment ( odnosno bojilo); Plinius ovaj pigment spominje kao Atramentum Sepiae; mnogi stari tekstovi SEPIJU klasificiraju kao tintu ( u mastilo spadaju svi moderni

surogati za ovu boju kao što je orahovo močilo ...

- ISATIS TINCTORIA – za plave nijanse ...

2.3.3. 2. veziva

već egipatska secco tehnika raĎena je vezivom na bazi gume ili tutkala (dakle, mješavina pigmenata sa vodenim vezivom); A.Lucas, kemičar i suradnik Howard Carter istraživanja u Tut-Ench-Amun-

grobnici naišao je na stari komad egipatskog tutkala iz XVIII dinastije, sličnog današnjem ...

Luca MS u osmom stoljeću , još uvijek spominje samo dvije vrste veziva za slikanje:

- vosak za slikanje na drvu i

- tutkalo za slikanje na pergamentu ... ali, ipak, već Pedanius Dioscorides, u prvom stoljeću u svom temeljnom farmakološkom djelu DE MATERIA MEDICA opisuje preko 600 biljaka, biljnih i životinjskih proizvoda, te , izmeĎu ostalog,

piše i o uljima, njihovom čišćenju, bistrenju, o smokvinom mlijeku i plodu, o čišćenju i bijeljenju voska, o punskom vosku ...

nije isključeno da su različita veziva bila korištena za različite boje;

naime, u to vrijeme, kao i kroz cijeli period - od antike do klasicizma – umjetnici su koristili boje u prahu, koje su sukcesivno, prema potrebi pripremale sa vezivima ...

kako smo već napomenuli - GUMA ; egip. gemai; grčki kommi koristila se već u starom Egiptu, kao i u antičko doba ...

priprema tuševa i tinti, te akvarelnih i gvaš boja,sa posebnim osvrtom na vrstu veziva : već smo napomenuli da je tuš kao sredstvo za crtanje na više mjesta u svijetu prisutan već više od 2.000 godina; neke vrste tuš postojao je i mnogo prije: poznato je da su Egipćani koristili crvenu i crnu

vodo topivu boju za pisanje i imali čak specijalne palete od slonove kosti ili alabastra sa specijalna dva udubljenja;

u dalekim zemljama Istoka od davnina je poznat kvalitetan tuš u čvrstom stanju:

kineski ili indijski tuš u čvrstom obliku pravio se od čaĎi i otopine bilo kojeg veziva o modelirao u štapiće ; smjesa čaĎi utiskivala se u drvene kalupe i nakon sušenja imala oblik četverokutnog štapića;

struganjem na posebnoj pločici od keramičkog biskvita i disperzijom u vodi dobivala se bojena tekućina ...

15

Milorad Medić: Stari slikarski priručnici, Beograd 1999, str.177).

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

30

i kasnije, u renesansi, u svakoj kutiji za pisanje se nalazio ugljen u prahu i gumiarabika ( pripremalo se prema potrebi; rano se javljaju i prvi konzervansi, koji su omogućili duže čuvanje pripremljene

boje ...)

za crveni tuš ...

za vodene – lazurne i prekrivajuće boje ( što danas prepoznajemo kao akvarelne i gvaš boje) ...

na Zapadu se češće koristi , već od davnina tzv. bistra:

bistra – to je specijalni tuš od bukovog drveta ; u srednje-vjekovnoj literaturi se spominje i kao caligo , uz napomenu, da je to ...

boja, gotovo tamno-ţuta, koja se naslaţe iznad mjesta gdje se kuha u kaminu ...; tako Tabula de vocabulis sinonimus et equivocis colorum spominje:

...caligo est color, videlicet, materia illa crocca obscura, quam famus igius generat sub caminatis sub cuibus continue fit ignis decoquendo fercula ...

u praksi se spominje da se ovoj ( masnoj od isparenja) bukovoj čaĎi dodavalo i malo crvene i azurita i tako postizao njezin karakterističan ton – neutralna akvarelna boja tamno-smeĎeg tona sa lakom

žućkastom nijansom ...

Dossie16

preporučuje pripremu bistre na sljedeći način: ...čađ bukovog drveta stavi se u vodu ( luţnatu) i ostavi pola sata kuhati, zatim se pričeka da se slegne i još vruća prelije u drugi sud i kuha da

ispari ...

ostatku se dodaje otopina gumiarabike ... ili se koristi sama tinktura koja još nije sasvim isparila – kao tinta ...

kasnije, kod renesansnih crteža susrećemo se sa dilemom da li se radi o BISTRI ili o MASTILU OD ŽELJEZNE RĐE koje se upotrebljavalo u isto vrijeme;

općenito su tekući tuševi u prošlosti imali niz nedostataka; najviše je smetala gustoća same tekućine i brzo taloženje razmjerno krupnih čestica pigmenta, pored toga, različiti načini pripreme i upotrebe

odgovarajućeg veziva dovodili su i do neželjenih posljedica, prije svega lakog skidanja sa površine, naročito pri savijanju lista ...

Wolfgang Schwahn17

kaže da su se od davnina sve smeĎe i crne boje zvale ATRAMENTUM i NIGRUM; tek od 1.600. godine dalje u francuskim tekstovima se spominje i ime noir de fumée, a ubrzo i

encre de la Chine; ime bistra javlja se tek 1625. godine u raspravi Traité de la miniature, M. Perrota;

u starijoj literaturi spominje se i mineralna bistra ( ili anorganska bistra: željezni i manganov oksid) ; kao mineralna bistra koristila se i bistra od ugljena lignita – tzv. Kaselska smeđa ...

- VODOTOPIVI TUŠEVI U BOJI pripremljeni su specijalno za crtež u bojama; to su specifične akvarelne boje u tekućem stanju koje se lako rijede sa vodom, podloga ih lako upija, a suše mat

karakterom; tzv. tuševi u boji za koloriranje bili su poznati već iluministima i sadržali su pretežno organske supstance; kako navodi Hermann Kühn ( Die Zeichenmaterialien des Nikolaus Manuel;

Maltechnik 1982/3, str. 151) poznato je da su se za oker nijanse koristila bojila kao Quercus tinctoria , za crvene nijanse , pored cinobera i crvene zemlje koristilo se bojilo Rubia tinctoria, dok se

za plave tuševe domaća Isatis tinctoria ...

- MASTILO - tinta se takoĎer koriste već u antičko vrijeme ( lat. tincta = obojena ) : to su tekućine koje sadrže otopljeno bojilo (za razliku od tuša gdje je pigment dispergiran u vodi) ; pouzdano

znamo da su Rimljani koristili dvije vrste mastila; Francuzi imaju za tuš – termin encre de Chine, a za mastilo – termin encre d’écriture ...

- ATRAMENTUM - crnu tintu (iako je to više oznaka boje, upotrebljavana i za crni tuš),

- CUNNABARIS - crvenu tintu

16

Dossie: The Handmaid to the Arts, London 1758. 17

Wolfgang Schwahn : Braune Tinten-Lavierungtechniken ; Vergleichende Untersuchungen an Bister und Sepia, MALTECHNIK 1987/3.

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

31

Philo od Bizanta ( 200 ←) navodi tzv. domaću tintu – taninsko mastilo; prema analizama nekih

renesansnih crteža, pouzdano znamo da se u tadašnjem mastilu nalazio bakar sa primjesama Fe, K,

Mg, Ca, Zn, Si, Al te mikrokemijski sulfati, tanin i biljnu gumu ( kao galaktozu, glukozu i

arabinozu);

o korištenju galusa ( GALUN - stipsa, alaun = skupina izomorfnih kristaliziranih dvostrukih

sulfata ; kalija, aluminija, ponekad i željeza; sredstvo za očvršćivanje) vitriola ( VITRIOL

sulfati prisutni u starim tintama kao i u taninskom mastilu) i gume za pripremu mastila govori i

Isidor od Sevila (560-636); manuskript Magistri Petri de Sancto Audemaro de coloribus faciendis

nastaje u 13. stoljeću, ali objedinjuje recepte iz starijih izvora, navodi i recept za pripremu mastila

... recept podcrtava, pored dobre čaĎi i značaj ekstrakta od dobro iskuhane kore gloga ( ili ekstrakt

od kvargavih izraslina hrasta... nekih šiški...) uz preporuku da sa za bolji intenzitet ubaci i užareno

željezo ...;

kako navodi V. Radosavljević sličan recept spominje i arapski kaligraf Ibn Mukl :

- 2 dirhema čađi iz lampe,

- 2 d. gumiarabike,

- 2 d. šiški,

- ½ d. turske galice i

- Fe soli ...

emulzija kao vezivni sistem: pojavom chiaro-scura, već u vrijeme Zeuxida, javalja se i potreba za elastičnijom pastoznom bojom:

elastičnost impasta je omogućavala emulzija - mješavina jedinstvenog izgleda – višedijelno vezno sredstvo – smjesa dviju ili više inače nespojivih tekućina koje po svojim zasebnim svojstvima tvore

vezna sredstva zasebnih mogućnosti, ali u ovom novom fizikalno uravnoteženom stanju tvore sredstvo i novih vezivnih mogućnosti ( naziv «emulzija» dolazi od latinske riječi emulgere = izmusti, isušiti

i odnosi se na mlijeko koje je, takoĎer, emulzija – tekućina u kojoj se nalaze mikroskopske kapljice druge tekućine – preciznije: voda i masnoća ovdje su spojene pomoću bjelančevine KAZEINA -

pomoćnog sredstva, koje ima sposobnost da smanjuje površinsku napetost obiju tekućina; (hidrofilna veziva - koloidne otopine su ŽELATINA - čista bjelančevina – GLUTIN , u preraĎenom kiselom

mlijeku je to KAZEIN, a u jajetu i krvi ALBUMIN) ; pored čistih bjelančevina od davnina se koriste i ugljikohidrati – AMIDONI ( supstance koje se nalaze u žitaricama, krompiru...); razne vrste

bjelančevina kao i ugljičnih hidrata imaju zajedničko svojstvo da raspršene u vodi tvore KOLOIDNE OTOPINE; njihovi molekuli pri “otapanju” u vodi u stvari lebde u njoj u obliku velikih molekul

skupina: kako je ovo svojstvo razjasnio prof. Sigo Summerecker ...

molekul skupine tih koloidalnih otopina su električki negativno nabijene od jona koje su uz sebe vezale,

pošto se u takvim otopinama nalaze u suvišku negativni joni anorganskih ili organskih soli ili baza.

Uslijed toga se ove velike molekul.skupine međusobno odbijaju, a tim ujedno sprečavaju i slijevanje raspršenih kapljica druge komponente ( npr. ulja u emulzijama) koje se nalaze između njih.

dakle, za razliku od KOLOIDNE OTOPINE - EMULZIJA spada u višedijelni vezivni sistem, dakle sadrži pored hidrofilnog veziva – koloidne otopine – t. z. ZAŠTITNOG KOLOIDA, odnosno tzv.

EMULGAORA i masnu komponentu tzv. EMULZOID ...

primjena emulzije razrijeĎeni žumanjak se nanosi kratkim prekrivajućim potezima ( kasnije su nazvani TRATTEGIARO, PUNTEGIARO ) koji osuše već za nekoliko minuta ...; ove boje su obogaćivali dodatnim

lazurama; mnogi pigmenti su se već kod iluminacija nanosili lazurno, sa bjelanjkom kao vezivom , ili čak - neki isključivo sa uljem odnosno smolastom olifom ...

tempera, poznata i prije antičkog Zeuxida, a pogotovo grčkim slikarima u Rimu (Slikarica JAJA) je tehnika polu-lazurnog karaktera, velike postojanosti i sočne, «meke» i fine površine bojenog namaza;

za razliku od gvaša (termin gvaš je novijeg datuma; nekada su ovu vodenu prekrivajuću tehniku ubrajali u t. z. posnu temperu ), namaz tempere osušen postaje ne vodo topiv; dakle, kako smo već više

puta naglasili - u sistematizaciji tempere ovo vezivo možemo uvrstiti izmeĎu uljenog veziva i veziva gvaša jer sadrži i sistem masnih veziva karakterističnih za ulje i vodo topivih, karakterističnih za

gvaš; od omjera pojedinog veziva u emulziji kao i od konačnog premaza zavisi koliko će neka tempera imati više karakter gvaša ili karakter ulja odnosno površinsku ili dubinsku svjetlost bojenog

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

32

namaza; tempera tvori nerastopljiv film, koji se može prekrivati u više slojeva; suši se na dodir izvanredno brzo iako kemijski proces definitivnog očvršćivanja traje godinu i više; za razliku od ulja, kod

tempere idući sloj boje možemo bez straha nanositi već nakon nekoliko minuta; otvorena faza (vrijeme u kojem je omogućeno razmazivanje boje) zavisi od omjera vodo topivog i masnog veziva;

prianjanje uz podlogu je izvanredno, pogotovo ako su slojevi tanki ( deblji namaz raspuca ili se ljušti);

prilikom gradnje slojevi se nanose gotovo uvijek polu lazurno sve do kraja, tako da se na pojedinim mjestima osjeća crtež i prvo pod slikanje, najčešće u zelenoj gami, čak i na završenom djelu;

pastozniji nanosi evidentniji su jedino kod svjetlijih tonova nanesenih preko lazurnog tamnijeg pod slikanja bez meĎusobnog miješanja u vidu specifičnih «šrafura»; tako se često potencira činjenica da

klasična tempera ...ima izgled sočnog crteţa masnom olovkom18

; veziva za verniranje:

najčešće je slijedilo na kraju premazivanje bjelanjkom ...

2.3.3.3. alatke i pribor

u Kunaranu u blizini Mrtvog mora u jednoj špilji pronaĎeni su sredinom prošlog stoljeća svici pergamenta iz 136-68.godine pr.n.e.

pronaĎene su i

- tintarnice, jedna od bronce i druga od pečene gline s ostacima tinte…

boje su se pripremale mljevenjem u

- avanu, miješale sa vezivom i ponekad stavljale na

- paletu ili stajale u lončićima, a za svaku boju je pripremljen

- poseban kist ( raščupana stabljika); već Grci imaju mnogo veći izbor kistova, kao i iluminatori medievale; elaboracija slijedi iza trske i pera);

- stilus – prethodnik pera – pisaljku sa oštrim šiljkom od metala koristili su Egipćani za pisanje, odnosno urezivanje u voštane pločice ( stilus je na drugom kraju imao i proširenje u obliku lopatice za

„brisanje“ – poravnavanje voska; često je bila praksa, da se ovim stilusom najprije „urežu“ slova, kako bi se kasnije, trskom ili kistom lakše ispisala ... ( kako bi kasnije tekuća boja klizila po

„udubini“)... i kasnije su kaligrafi , ponekada tekst najprije blago izvlačili stilusom – olovnim ili srebrnim ( držanim u kožnoj navlaci, da se lakše drži) a zatim perom ( koje je sada klizilo po tragu) i

mastilom ili tušem ojačali trag; - trska – CALAMUS - zašiljena cjevčica od trske umočena u specifične tinkture, takoĎer je korištena već kod Egipćana, a kasnije i kod Grka i Rimljana;trska – CALAMUS - zašiljena cjevčica od

trske umočena u specifične tinkture, takoĎer je korištena već kod Egipćana, a kasnije i kod Grka i Rimljana; ovo pero - calamus pruža najveće mogućnosti raznolikosti poteza; najbolje je pero od

egzotične trstike – bambusa, koju kasnije šiljimo prema potrebi i želji tako da ponekada mijenjamo zašiljenu formu čak i prilikom samoga rada; okretanjem samoga pera i različitom jačinom pritiska

ovim crtaćim i pisaćim materijalom možemo postići maksimalnu raznolikost poteza i specifičan senzibilitet ( prilikom rada koristimo se i pokusnim potezima na pokusnom foliu ); umjesto tuša,

odnosno vodene boje često za trsku koristimo neko bojilo – sepiu – ili slično; poroznost trske dozvoljava primanje veće količine bojene tečnosti i ostavlja trag duže vremena, ali intenzitet tona

postepeno opada; sva ova svojstva iskustvom i rutinom daju specifičnost ovoj tehnici ...

- PENNA – ptičja, ali i brončana ili srebrna pera sa razrezanim vrhom takoĎer koriste već Rimljani:

18

Hereward Lester Cooke: Painting Techniques of the masters, London 1975, str.148.

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

33

- guščje pero: već u 6. i 7. stoljeću za pisanje i crtanje su se koristila pera gusaka, ali i tetrijeba, gavrana ili labuda; kasnije su veličine

metalnih pera determinirane prema ovim prirodnim perima ...; u mnogim manuskriptima daju se upute o pripremi takvog pera ; kako navodi

K.Wehlte19

potrebno je ( „izgubljeno pero“, koje je bolje; pero koje se drži kože, potrebno je očvrsnuti u vrućem pijesku ) najprije ...

...izbrusiti vanjski sloj koţe na peru ... zatim se zarezuje, obrađuje noţićem na jednoj strani i zarezuje po duţini...

za čišćenje se koristi danas gorući špirit ili aceton ...

J.Martin i M. Stribley 20

savjetuju sljedeće:...

...uzmi perorez i odstrani „bradu“, ostruţi i pročisti šupljinu, zatim sa perorezom oblikuj pero ...

guščje pero je kao crtaći materijal preciznije od trske ali i „mekše“ od metalnog pera: daje senzibilniji crtež od metalnog pera jer je osjetljivije na

pritisak; za razliku od trske, koja je jednostavnija za primjenu i brzo zadovolji i manje vičnog crtača, guščje pero je materijal koji traži izvjesno

zanatsko iskustvo; nekada je edukacija pismenosti uključivala i vježbe tz. „kaligrafije“ guščjim perom te je zato rutina bila prisutna i bez posebnog

dodatnog vježbanja ...

guščjim perom mogu se koristi sve vrste tekućih boja; poznato je, da su pored tuša, sepije i klasičnih mastila u ovu svrhu koristili i životinjsku krv,

bojilo sa albuminskim vezivom velike postojanosti, zagasito-smeĎe obojenosti ...

←2/ 42. Gravura: Priprema guščjeg pera

- metalno pero , u početku brončano ili srebrno, koriste već Rimljani; iako je ovo pero preciznije i izdržljivije od klasičnog pera nije ga i u potpunosti zamijenilo; varijacije u tonu različitim pritiskom

te veće mogućnosti različitih poteza ( tanjih, debljih ...) mogu se postići jedino klasičnim perima (trskom i guščjim perom) ; metalna pera pružaju, istina, nove, drukčije varijacije ...

metalna pera ( kasnije i čelična, a sve češće i zlatna) mogu se koristiti sa bilo kojom vrstom tuša, vodene boje ili mastila;

već od davnina postoje i specifikacije ovih vrsta pera; uz pera za umakanje postoje i držači adaptirani za odreĎenu vrstu pera

prema engleskoj specifikaciji – razlikuju se sljedeće vrste:

- slip – pero otvoreno ovalne cjevčice,

- mapping – pero zatvorene uzane cjevčice za izvlačenje finih linija,,

- crow quill, ztv. vranje pero za fine linije,

- talijansko pero za izvlačenje širih linija različite debljine,

- scrib nib, redis-pero sa okruglim plođnim vrškom ; kasnije i

- peterostruko pero – za izvlačenje pet finih paralelnih linija, i

- kaligrafsko pero

19

K.Wehlte : Wekstoffe und Techniken der Malerei, Ravensburg 1968. 20

J. Martin i M. Stribley : The Complete Guide to Calligraphi Techniques and Materials, New Jersey 1984, str.61-63.

VI


Vodena boja

2. Bečka geneza

34

KISTOVI:

pisanje i slikanje kistom u historiji se najčešće povezuje sa kineskom umjetnošću s obzirom na piktografski karakter samog kineskog pisma. Prema kazivanjima - u Kini je prvi kist, nazvan PI, izumio

vojskovoĎa Meng T’ien 215.←/ i bio je izraĎen od dlake ovce, jarca, zeca...( iako se nagaĎa da su prvi kistovi bili u upotrebi i prije); prilikom izrade vodilo se računa o proporcijama ; pojedini dijelova

kista: vrh vlasi (najgipkiji i najpokretljiviji dio), grlo vlasi ( kroz koje prolazi tuš u vrh kista), jezerce vlasi ( u kojem se koncentrira tuš i koji ritmično pulsira u skladu sa povećanjem ili smanjenjem

pritiska) , bedra vlasi ( koja drže krutost ali i elastičnost kista, tu se prenose pritisci prema vrhu vlasi) i samog držala ( od nekog lakšeg materijala, da ne ometaju svojom težinom “osloboĎene pokrete”);

Iluminatoru je potrebna i veća kolekcija kistova, većih i manjih, tanjih i širih ( idealno je da se pripremi pojedinačni kist za svaku boju.

Izradi kistova posvećivana je velika pažnja već od davnina. U 16. stoljeću kistove već proizvode manufakture koristeći dlake od vjeverice, lisice, hermelina, tvora, jazavca, a na Istoku i dlake kamile…

pisanje i slikanje kistom u historiji se najčešće povezuje sa iluminacijom; pera gusaka, tetrijeba, gavrana ili labuda, pored korištenja u kaligrafiji, predstavljala su i prirodne „prstene“ finih crtaćih i

akvarelnih kistova ;

prilikom izrade kistova vodilo se računa o proporcijama:

pojedini dijelova kista:

- vrh vlasi (najgipkiji i najpokretljiviji dio),

- grlo vlasi ( kroz koje prolazi tuš u vrh kista),

- jezerce vlasi ( u kojem se koncentrira boja i koje ritmično pulsira u skladu sa povećanjem ili smanjenjem pritiska) ,

- bedra vlasi ( koja drže krutost ali i elastičnost kista, tu se prenose pritisci prema vrhu vlasi) i

- samog drţača ( od nekog lakšeg materijala, da ne ometa svojom težinom “osloboĎene pokrete”);

kvaliteta kista ima poseban značaj za izražajne mogućnosti slikarskih tehnika u cjelini;

naime, pomoću kista1 slikar, odnosno crtač -

- regulira intenzitet linije odnosno plohe,

- kistom nanosi boju na podlogu,

- kistom oduzima suvišnu boju sa podloge,

- kistom i čistom vodom ( ili otapalom) odstranjuje suvišnu količinu boje te tako i sekundarno regulira intenzitet tona, a ponekad na taj način i

“ispire” dijelove već postojećeg crteža odnosno “smekšava” kontrast i oštrinu linije, dakle, lavira ... ( franc. laver = prati ...);

često je potrebna i veća kolekcija kistova, većih i manjih, tanjih i širih ( idealno je da se pripremi pojedinačni kist za svaku boju;

izradi kistova posvećivana je velika pažnja već od davnina;

vremenom pronalaze sve više vrsta životinjskih dlaka, zavisno od podneblja, prije svega koristeći dlake od vjeverice, lisice ...

bečka geneza - s7050fa93ab7fca5f.jimcontent.com · samo oko 70 takvih primjeraka svitaka a mnogo...

Documents