massey - egipatska knjiga mrtvih

8/3/2019 Massey - Egipatska Knjiga Mrtvih

1/147

Gerald Massey

EGIPATSKA

KNJIGA

MRTVIH

Misteriji Amente


2/147

Put ivota u tri svijeta, onoga na zemlji, Amenti i nebu,

ostvarivao se poznavanjem rijei boga i stvarajui je

istinom u obrani od svih moi zla. Prema Knjizi mrtvih,

smrt dolazi na svijet pomou neznanja, a ne znanja.

Hermes kae: "Bezbonost due je neznanje. Vrlina due

je znanje." [Corpus Hermeticum]

Znanje ima primarnu vanost. Na putovanjima due i

tekoama nuno je da umrli zna. Putem znanja je on

podignut i njime pronalazi svoj put u mraku. Znanje je

njegova svjetiljka i njegov kompas. Imati znanje znai

biti gospodarom nebeskih moi i maginih rijei.

Neznanje e ga uiniti plijenom svih vrsta lai prepredenih neprijatelja koji vrebaju. On kontinuirano

pobjeuje svojim znanjem na putu, kao putnik s kartom i

kao onaj koji se ve prije upoznao s lokalnim jezikom.

Odavde proizlazi potreba za gnozom i inicijacijom u mis

terije.

Naslov originala

EGYPTIAN BOOK OF THE DEAD AND THE MYSTERIES OF AMENTA

... Prema toj ranijoj Bibliji, smrt dolazina svijet pomou neznanja, a ne znanja,

kao u kranskoj karikaturi egipatskoguenja. ... [str 38]


3/147

Egipatska posmrtna literatura

Stare su civilizacije smrti i postmortalnom ivotu pridavale po

seban status koji je u egipatskoj civilizaciji poprimio sveobuh

vatno znaenje. ivot i smrt, lice i nalije jednog postojanja, bi

li su dio jedne cjeline jednog ivota koji je obuhvaao zemaljsku

i postmortalnu ili onostranu egzistenciju. Moda bi bolje bilorei da je jedan ivot inilo putovanje koje se dijelilo na nekoli

ko postaja, etapa, kojih su zemaljski i postmortalni ivot bili jed

nako vani dijelovi.

Dio te cjeline bio je zemaljski Egipat. Za drevnog Egipa-

nina njegova je zemlja bila preslika nebeskog Egipta, "hram"

na zemlji. Zbog toga je Egipaninu od presudne vanosti bilo

umrijeti u svojoj "majci zemlji", daru Nila i Sunca.

Dobar pokop bio je od iznimne vanosti, moda ak i jedna

od najveih tenji svakog Egipanina. Zato se gradnji i oprema

nju vlastitog groba pridavala velika panja. Iz Starog kraljevstva

(2613-2130. godine prije Krista) potjee tekst u kojem Hardje-def1 savjetuje svojem sinu da izgradi primjerenu grobnicu: "Op-

1Hardjedefove pouke pripadaju didaktikoj literaturi Starog kra

ljevstva, a sastavljene su za vladavine 5. dinastije. Preivljava samo

nekoliko poetnih fragmenata koji se pronalaze u Novom kraljevstvui Kasnom razdoblju egipatske povijesti.

Uvod


4/147

remi svoju kuu na groblju i vrijednim naini svoje mjesto na

Zapadu... Kua smrti je za ivot!" Ove rijei odjekuju egipat

skom mudrosnom literaturom svih razdoblja.

Za razdoblja Srednjeg carstva (2133-1786. godine prije

Krista), tijekom vladavine 12. dinastije, dvorski slubenik Sinu-he naputa svoju zemlju nakon smrti Amenemhata I. Moda je

razlog tomu bio strah da Senurset I, kojeg je sluio, nee biti us

tolien te da e se zbog toga njegova sudbina promijeniti. Bez

obzira na razloge, Sinuhe naputa Egipat. Odlazi u Zapadnu

Aziju gdje pokree posao i ubrzo postaje bogat ovjek. Azijske

mu ene raaju sinove koji su s vremenom izrasli u snane ljude. Ali sve vrijeme Sinuhe je eznuo za rodnom zemljom. Stal

no je oplakivao svoj Egipat, ne samo zbog ljubavi prema njemu

ve i zbog onoga to je izrazio vlastitim rijeima: "to moe biti

vanije od ukopa tijela u rodnoj zemlji?"

Jednog je dana dobio poruku od faraona, slatku uhu svakogEgipanina. Kralj mu savjetuje da razmisli o svojoj ivotnoj do

bi i o danu svog pokopa, o svom truplu i povratku u Egipat. Po

ruuje mu da ne bi smio biti pokopan u azijskoj zemlji, prema

azijskim obiajima: "Misli o danu ukopa, prelasku u stanje sav

renstva. Za tebe e no biti uobliena pomazanjem i zavojima

iz ruku Tait (boica povezana s tkanjem). Na dan ukopa bit e

ti pripremljena pogrebna ceremonija. Koveg tvoje mumije bit

e od zlata, a glava ukraena lapis lazulijem. Kada legne na

mrtvaka nosila, nad tobom e biti nebo; vui e te volovi, a svi

rai e hodati ispred tebe. Na ulasku u grobnicu muu plesaice

e izvesti svoj ples. Lista rtvenih darova glasno e se proitatiza tebe i oni e biti prineseni na rtveni stol. Tvoja grobna stela

od bijelog kamena bit e u svetitu s kraljevskim povlasticama.

Nee umrijeti izvan svoje zemlje."2

2

Naguib Kanawati, The Tomb and its Significance in AncientEgypt.


5/147

Pria o brodolomcu, takoer iz Srednjeg kraljevstva, nosi

istu poruku. Mornar koji je doivio brodolom uspio je preivjeti

i dokopati se obale nekog otoka. Tamo susree zmiju koja ga uv

jerava da e se vratiti svojoj kui, da e zagrliti svoju djecu, iv

jeti i tamo biti pokopan.U tekstu mudrog Anija iz Novog kraljevstva itamo sljede

e rijei: "Spremi svoje mjesto u dolini, grob koji e sakriti tvo

je tijelo. Uini ga vrijednim mjestom, kao da je za velike pokoj

nike koji sada poivaju unutar svojih grobnica."

Ani takoer upozorava da svojim dolaskom smrt odnosi do-

jene iz majinog krila jednako kao i ovjeka u poznijoj ivotnoj

dobi. Slino itamo i drugdje smrt je neizbjena za poznate

jednako kao i za nepoznate.

Sve nam to ukazuje na nekoliko injenica. Egipanin je tre

bao umrijeti tamo gdje je pokopan. Pogrebni obredi bili su pre

cizno propisani. Zapravo je u Egiptu sve vezano za sakralno

imalo svoje znaenje, ak i prelazak preko svakog praga hrama.

I ono moda najvanije dio su jednog sveobuhvatnog nazora

koji se tijekom godina mijenjao u formi ili nainu izraavanja

sukladno odreenom razdoblju, ali ne u svojoj biti.

Niti jedna civilizacija ili kultura nikada nije imala tolikooptimistian odnos prema smrti.

Tekstovi piramida

Egipatska posmrtna literatura, ili pogrebni tekstovi, openito

nazvana Knjigama mrtvih, od najstarijih pa do najmlaih, obuh

vaa razdoblje od nekoliko tisua godina.

Prve zapise, tj. najstariju religioznu literaturu, nalazimo u

Starom kraljevstvu za vladavine 5. i 6. dinastije. Pisani su hije-

roglifima i uklesani na zidove odaja i prolaza piramida koje su


6/147

Pogrebna komora piramide faraona Unasa. Zidovi su prekriveni Tekstovima

piramida, a svod zvijezdama.

podigli kraljevi tih dinastija u Sakkari Unas, Teta, Pepi I, Men-

tu-em-sa-f i Pepi II.3

Ove hijeroglifske zapise nazivamo Teksto vima piramida.4

Openito su prihvaeni kao najstarija religiozna literatura

Starog Egipta, premda postoje dokazi da su proli kroz brojne

revizije jo za vrijeme 5. dinastije. Neki egiptolozi smatraju da

su Tekstovi piramida sastavljeni na temelju starijih, zasad nep-

3 Tekstovi piramida ne odnose se na tri velike piramide u Gizi Keopsovu, Kefrenovu i Mikerinovu.!

4 Tekst koji obrazuje Knjigu mrtvih kao cjelinu nalazi se u pirami

di kralja Unasa, posljednjeg kralja 5. dinastije. Njegova kamena piramida visoka je 18.9 metara, a svaka stranica dugaka je 61 metar.


7/147

ronaenih ili izgubljenih tekstova, jer neki njihovi dijelovi uka

zuju na arhaine izvore.5 Tako je, primjerice, obred uklesan u

piramidi faraona Tetija pronaen na dvije stele koje potjeu iz

vremena vladavine petog kralja 2. dinastije, to jasno ukazuje

na ranije postojanje kulta sunca.

6

Za nastanak ili kompilacijuovih tekstova odgovorni su sveenici iz Heliopolisa.

Tekstovi piramida opisuju putovanje faraona prema nebu

ili duhu gdje naposljetku kralja prihvaa boica Nut, boica ne

ba, irei svoje ruke nad njime.

Sastoje se od magijskih formula, molitvi, zazivanja i upozo

ravaju faraona na opasnosti i prepreke koje ga ekaju na pos-tmortalnom putovanju. Glavni elementi topografije ivota posli

je smrti su nebo i Duat (Tuau ili Dwat) ili Podzemni svijet.

Kraljevi se nazivaju "Sinovima boga Raa", esto se povezujui

sa suncem na nebu. Ra, bog sunca, plovi danju svojom sune

vom laom u pratnji monih bogova s istoka na zapad. Uzdiese kao Khepri (izlazee sunce), a zalazi kao Atum (nono sun

ce), prolazei nou Podzemnim svijetom sa zapada na istok.

Kao onaj tko predstavlja sunce ili onaj tko ga utjelovljuje,

kralj "ulazi (izlazi) na nebo meu Neizbrisive" i "krui nebom

kao sunce" izlazi kao Khepri nakon poinka na Zapadu i na

kon prolaska kroz Podzemni svijet.7

Razni dijelovi teksta se ponavljaju, ali se brojne sekvence

razlikuju od jedne piramide do druge. Zanimljivo je napomenu

ti da najstariji tekstovi, oni koji potjeu iz Unasove piramide,

imaju 283 poznata odlomka i da sadre neke koji se ne pronala

ze u drugim piramidama. Tekstovi iz male piramide Ibija naj-

5 Francois Daumas, Los Dioses de Egipto.6 Christine El Mahdi, Mummies, Myth and Magic in Ancient

Egypt.7 Tekstovi piramida, 257.


8/147

mlae su "izdanje" koje sadri odlomke koji se ne nalaze u sta

rijim verzijama.

S obzirom na karakter tekstova arolije, zazivanja, molit

ve, tualjke - prepoznajemo pet osnovnih vrsta tekstova.8 Prvi

su dramatski tekstovi koji imaju formu govora i propisanog djelovanja. Odnose se na kraljevu krunu, grobnu opremu, obred

otvaranja usta i druge dravne rituale. Vjerojatno potjeu iz ra

nijeg razdoblja, barem iz 2. i 3. dinastije.

Druga kategorija ima oblik mitolokih pria ili aluzija. Uo

ljive su himne, formule, kultni simboli i ritualni predmeti.

Trea kategorija su litanije u obliku stihova ili strofa koje

ine nabrajanja, nazivi i imena formula to se odnose na nebes

ke stvari. Naprimjer, arolija 220 pozdravlja krunu koja dolazi

u kraljev posjed: "On ti dolazi, o Kruno! On ti dolazi, o Plame

nu. On ti dolazi, Veliki. On ti dolazi, o bogata Magijom (u Magi

ji)." Smatra se da ovakvi tekstovi potjeu iz 4. dinastije.etvrtu kategoriju ini najvei dio Tekstova piramida. To

su glorifikacije - Sakhu, "ono to nekog preureuje u Akh".

I posljednju, petu kategoriju, sainjavaju magijski tekstovi.

To su zatitne formule protiv neprijateljskih i opasnih bia. Iz

njihove jezine forme prosuuje se da su to najstariji tekstovi i

da potjeu iz ranoga arhainog razdoblja.

Tekstovi sarkofaga

Nakon Starog kraljevstva Egipat ulazi u nejasno razdoblje dru-tveno-politikih nemira nazvano Prvo meurazdoblje (2160-

2130). Tekstovi piramida poinju se zapisivati u grobnicama

visokih dravnih slubenika ili drugih istaknutih osoba. U Sred-

8 Mark Lehner, Complete Pyramids.


9/147

njem kraljevstvu stranice mrtvakoga kovega poinju se osli

kavati i zapisivati hijeroglifima ili ranim hijeratskim pismom,

pojednostavljenom verzijom hijeroglifa, pa ih zbog toga naziva

mo Tekstovima sarkofaga. Meutim, zapisivani su takoer na

zidovima nekih grobnica, na stelama, ak i na maskama mumi

ja. Tekstovi su pisani u stilu Starog kraljevstva. Ukljuuju poz

nata "izdanja" Tekstova piramida, ali i dotad nepoznate dijelo

ve. Neki odlomci potjeu iz 2. dinastije, a neki, podjednako

sigurno, iz 1. dinastije.9

Vrlo je zanimljiv tekst sa sar

kofaga kraljice 11. dinastije Men-tu-hetep. Dva prijepisa ovog pog

lavlja, koji prema Lepsiusovoj

podjeli nose broj LXIV, kazuju

nam da je tekst otkriven za vlada

vine Hesep-tija, petog kralja 1.dinastije.

Neki dijelovi Knjige mrtvih

iz ovog razdoblja prepisivani su

i koriteni u kasnijem, sve do

200. godine nae ere.

U Srednjem kraljevstvu bogRa vlada danju, Oziris nou.

Opisuje se putovanje due kroz

Podzemni svijet koji odlikuju

brojne opasnosti. Tako primjeri

ce umrli mora odabrati dva puta,plavi vodeni i crni kopneni, koji

su razdvojeni "Jezerom vatre".

Oba puta puna su opasnih ivoti-

9 Bunsen, Egypt's place in Universal History.

Lijepo izraen unutarnjikoveg izvjesnog Amenhotepa.Srednje kraljevstvo.


10/147

nja pokraj kojih se moe proi samo ukoliko umrli poznaje nji

hova imena. Na kraju dua dolazi do neba, podruja vladavine

boga Ozirisa, gdje se izvodi obred vaganja srca, a nakon toga

ivi na vjenim poljima meu bogovima. Sudbina faraona pone

to je drukija. Proavi sve opasnosti Podzemnog svijeta, kao i

vaganje srca, faraon stupa na Raovu lau od milijun godina kao

njegov pratitelj.

Knjiga mrtvih

U Novom kraljevstvu, poetkom 18. dinastije, poinju se gradi

ti skrivene grobnice u tebanskim breuljcima na zapadnoj obali

rijeke Nil. Bile su koncentrirane u prostoru kojeg nazivamo Do

lina kraljeva. Ovo je podruje smatrano svetim tlom. Vladari

Novog kraljevstva, od 18. do 20. dinastije, tamo su izgraivalisvoje grobnice u razdoblju od oko 500 godina.

U njihovim se grobnicama pojavljuju tekstovi koje naziva

mo Knjigama mrtvih. Pisani su na papirusima i esto bogato

ilustrirani. To su velike zbirke tekstova, arolija, zazivanja, him

ni, molitvi, litanija i magijskih formula, a mnogi su odlomci

preuzeti iz Tekstova piramida i Tekstova sarkofaga. Osim navedenih elemenata, papirusi Knjige mrtvih sadre prizore razlii

tih aspekata Podzemnog svijeta kao to su borba i pobjeda nad

demonima, vaganje due (psihostazija) i negativno priznanje.

Najstarija knjiga zove se Knjiga o onome to je u Duatu.

Knjiga sadri dvanaest podjela koje odgovaraju nonim satimakroz koje suneva laa, predstavljena u ovom aspektu kao bo

anstvo s Ozirisovom glavom, napreduje prema zori. Rane kopi

je Knjige pojavljuju se u odajama grobnice Tutmozisa III i Amen-

hotepa I.

Osim spomenutog, u kraljevskim se grobnicama krajem 18.

dinastije pojavljuju i drugi tekstovi slini Knjizi o onome to je u


11/147

Nona solarna laa iz Knjige o onome to je u Podzemnom svijetu.(iz grobnice Ramzesa VI)

Ozirisova Sudbena dvorana iz Knjige vrata.


12/147

Podzemnom svijetu, s ukljuenim mitolokim i eshatolokim te

mama. Tako se, naprimjer, u Knjizi vrata peti stadij sunevog pu

tovanja dogaa u Sudbenoj dvorani Ozirisa. Na crteu 4. vidimo

kako majmun (babun), tovatelj boga Ra, tapom udara svinju,

sljedbenika neprijateljski raspoloenog boga Setha. U zavrnomprizoru bog Nun podie sunevu lau na svojim rukama.

Knjiga dana i noi prikazuje boicu neba Nut koja guta ve

ernje sunce i ponovno ga raa u zoru.

Naziv Knjiga mrtvih nije izvoran. Egipatski pljakai grob

nica davali su ime papirusima koje su pronalazili zajedno s mu

mijama Kitab al-Mayitum ili "Knjiga mrtve osobe", pa su ihmoderni egiptolozi nazvali "Knjiga mrtvih". Originalni egipat-

Boica neba Nut guta veernje sunce, iz Knjige dana.


13/147

ski naziv bio je Pert em hru. Obino se prevodi kao "izlazak na

(u) dan", "oitovanje u svjetlu" ili "poglavlja svakodnevnog do

laska" (Reu nu pert em hru).

Knjiga mrtvih sadri oko 190, skoro 200 poglavlja ili odje

ljaka. Meutim, ne postoji cjelovita Knjiga mrtvih (ili je moda bolje rei da nije pronaena) sa svim poglavljima, standardni i

tono odreen tekst s jasnim redoslijedom poglavlja. Dakle, una

to brojnim pronaenim papirusima, niti jedan ne sadri cjelo

vit tekst. Raspored poglavlja razliit je od papirusa do papirusa,

inei jedinstvenu zbirku koja nosi ime umrlog. Takvi su prim

jerice poznati papirusi Ani, Hunefer i Ahhai.Poglavlja je numerirao i podijelio egiptolog Richard Lep-

sius 1842. godine. Pridodao je brojeve 1-165 svojem izdanju

papirusa Iufankha, najduem njemu poznatom papirusu iz Kas

nog razdoblja egipatske povijesti u kojem su sekvence kompo

zicije bile relativno pravilne. Toj Egipatskoj knjizi ili Ritualu(kako se jo naziva u literaturi) Edouard Naville i Wallis Bud

ge, na temelju dobrog prijevoda i istraivanja Le Page Renou-

fa, nadodaju neke daljnje odlomke iz Novog kraljevstva i Tre

eg meurazdoblja, arolije s jednom formulom i manuskriptom

iz rimskog razdoblja. Zaokruuju cjelinu kakvu danas poznaje

mo kao Knjigu mrtvih i vie ne koriste naziv Ritual ve samoKnjiga mrtvih.

Papirus Ani poinje s poglavljem 15. Slijede poglavlja 30,

1, itd. Meutim, broj poglavlja ne odnosi se na redoslijed ita

nja. Poglavlja su numerirana radi lake identifikacije.

Meutim, ono to su Egipani nazivali Duatom (Tuat, Dwat)mi prevodimo kao Podzemni svijet, to zapravo nije tono. Rije

duat oznaava jutarnje blijedo svjetlo pa bi toniji prijevod bio

"mjesto jutarnjeg blijedog svjetla".10 I neke druge egipatske ri-

10 A. Gardiner, Egyptian Grammar.


14/147

jei odnose se na Podzemni svijet. Primjerice, rije amentetzna

i "skriveno mjesto", a neterkhert "boanstvo ispod mjesta".

Dua pokojnika putovala je Podzemnim svijetom punim

prepreka, opasnosti i proba ili testova koje je trebalo nadii. Za

to je svaki putnik imao pomo pisane rijei, niza molitvi, aro

lija, naziva i likova koji su mu pruali potporu u razliitim situa

cijama. Dakle, trebao je imati kopiju Knjige mrtvih koja se

polagala u sarkofag uz mumificirano tijelo. Zapravo je glavna

svrha papirusa bila omoguiti osobi otkrivanje "psihikog pros

tora" u kojeg je stupila i pomoi joj da proe kroz njega.11

Od svih poglavlja Knjige mrtvih najpoznatije je poglavlje125. Ono opisuje "sudbenu dvoranu" gdje suenju mrtvom

predsjeda Oziris, gospodar Podzemnog svijeta, uz pomo Maat,

boice pravde i istine koja je pazila da sve bude provedeno po

zakonu itavog Univerzuma. Prizorite je bilo u obliju sarko

faga, a ulaz u ovo podruje nazivao se Khersek-shu. Nakonulaska u dvoranu umrli se morao obratiti svakom od etrdeset

i dvaju sudaca te pobijati pojedine grijehe kao to su ubojstvo,

razbojstvo, laganje, gramzivost, nasilnost, zanemarivanje isti

ne, brakolomstvo, homoseksualnost, itd. Ovo suenje znanstve

nici nazivaju "negativnim priznanjem" zbog toga to se od um

rlog trailo da pobija grijehe bez da navodi dobra djela koja jepoinio za ivota.

Zatim se na jednu pliticu velike vage u Sudbenoj dvorani

stavljalo srce umrlog, a na drugu pero boice Maat, simbol is

pravnosti. Brigu o vaganju vodio je bog Anubis, a presudu je

zapisivao bog Thot. Ako umrli nije uspio uravnoteiti svoje srces perom, udovite Ammit ili Amemait bi ga progutalo.

Svakako je zanimljivo spomenuti da je Knjiga mrtvih pred

viala siguran prolazak kroz razne situacije, ak i one kao to

11 Jeremy Naydler, Egipat, hram univerzuma.


15/147

je "vaganje srca". Na neki nain rezultat se znao unaprijed. Um

rli je bio oznaen kao onaj "istinitog glasa" ili maat-kheru, tj.

bie koje je isto i koje zasluuje vjeni blagoslov Ozirisovog

kraljevstva. Dakle, bio mu je doputen pristup Ozirisovom kra

ljevstvu.

Koncepcija ovjeka

Po egipatskom vjerovanju ovjek se sastojao od sedam dijelova,

ljuski ili tijela koja su odgovarala jednakim elementima Priro

de. Egipani su ih nazivali:

l.KHAT-ili fiziko tijelo.

2. KHABIT ili naelo koje odreuje formu. Povezano je

s elementom Ankh dahom, onime to stvari odravaivima; prana ili ki Istoka.

3. KA - sjena ili dvojnik.

4. AB kama-manas Vedante, razum, nasljedna dua. U

povezanosti je sa srcem te je tako sjedite razuma i osje

aja.

5. BA ista inteligencija ili isti razum. Ba je prikazan

kao ptica s ljudskom glavom i oznaava vjenu duu, dak

le naelo ovjeka neovisno o svojoj fizikoj podlozi.

6. AKH duhovno naelo ovjeka. Simbolizirano je pticom

ibis. To je intuicija, sposobnost jasnog vienja u mraku,

poznavanje buduih dogaaja.7. SAHU Atma Indijaca; najvie naelo ovjeka. Odgova

ra duhovnom ili voljnom naelu.


16/147

Kronoloka karta12

preddinastiko

Naqada II

Dinastija 1Dinastija 2

Dinastija 3

Dinastija 4

Dinastija 5

Dinastija 6

Dinastija 7

Dinastija 8

Dinastija 9

Dinastija 10

Dinastija 11

Dinastija 12

Dinastija 13

Dinastija 14

Dinastija 15

Dinastija 16

Dinastija 17

3500 (priblino)

3100-2890

2890-2686

2686-2613

2613-2494

2494-2345

2345-2181

2181-2173

2173-2160

2160-2130

2130-2040

2133-1991

1991-1786

1786-1633

1786-1603

1674-1567

1684-1567

1650-1567

rano dinastiko

Staro kraljevstvo

Prvo meurazdoblje

Srednje kraljevstvo

Drugo meurazdoblje

12

Naguib Kanawati, The Tomb and its Significance in AncientEgypt.

4500 (priblino)Badari & Naqada I

godine prije Krista Razdoblje


17/147

Dinastija 18

Dinastija 19

Dinastija 20

Dinastija 21

Dinastija 22

Dinastija 23

Dinastija 24

Dinastija 25

Dinastija 26

Dinastija 27

Dinastija 28

Dinastija 29

Dinastija 30

Dinastija 31

godine prije Krista

1567-1320

1320-1200

1200-1085

1085-945

945-715

818-715

727-715

747-656

664-525

525-404

404-399

399-380

380-343

343-332

Razdoblje

Novo kraljevstvo*

Tree meurazdoblje

Kasno razdoblje

* Vladavina Ehnatona iz 18. dinatije obino se naziva Amarna

razdobljem, a dinastije 19. i 20. razdobljem Ramsesida.

Slijedi:

Ptolomejsko razdoblje 332-30 godine prije Krista

Rimsko razdoblje 30. prije Krista 395. poslije Krista

Arapsko razdoblje


18/147

Mitologija i eshatologija1

Egipatska knjiga mrtvih sadri najstarije poznato religiozno tivo

na svijetu. U onom obliku u kojem je stiglo do nas uglavnom je

Ozirisovo. No, Ozirisova skupina bogova bila je najkasnija od svih

nebeskih dinastija, iako one, kako je prikazano u Abidosu (od

strane prof. Flinders Petriea), odgovaraju razdoblju od deset tisu

a godina Egipta. Starost kolekcije ne treba prosuivati po staros

ti kovega u kojima su pronaene role papirusa ili svitci. Meu

drugim kriterijima odreivanja starosti, odsutnost Amona, Mauti Khonsa dopuna je usklaivanju i prosudbi. Prisutnost i vanost

Atuma omoguuje drugo usklaenje, dok trajnost Apt2 i njezina

1 Uenje o smrti, uskrsnuu i postmortalnom ivotu, tj. ivotu du

e nakon smrti. U irem smislu eshatologija se odnosi na promiljanjeo svrhovitosti postojanja ( p . prev.).

2 Boica Apt ima vrlo kompleksan koncept. Kao Ipet (takoer nazvana Apt, Taweris, Opet, Reret) povezana je sa Sethom kao njegovasupruga. Bila je prikazana krokodilom. U astrolokom simbolizmumoemo je vidjeti na poleini kalendara iz Dendere s repom krokodi

la. Simboliki je ona Ozirisova majka (zbog toga i majka "iniciranih

Poglavlje 1


19/147

sina Sobek-Horusa kazuje priu o jako dalekom vremenskom raz

doblju.

Kao klju k misterijima i metodi knjige mora se odmah na

poetku shvatiti da je eshatologija ili doktrina o "Posljednjim

stvarima" utemeljena u mitolokom kalupu ili u prirodi mitolo

gije te da jedno moe biti odgonetnuto samo pomou drugog.

tovie, postoji obilje dokaza koji potvruju da je Knjiga mrtvih

(Ritual)3 bila zasnovana na mitologiji, a ne mitologija na teme

lju Knjige mrtvih. Zmija iz tame bila je u mitologiji zao reptil.

U teologiji ona postaje obmanitelj ljudskoga roda. Ovdje je, dak

le, poetak sa samim mrakom koji je od iskona obmanitelj. Zmi ja, kao lik tame, u teologiji nastavlja biti slubeni neprijatelj

dua u eshatolokoj domeni. Eshatologija rituala zato se moe

shvatiti jedino pomou mitologije. Neshvaeni mit nainio je ri

tual tako duboko i teko shvatljivim. Moemo to usporediti s ple

som kojeg promatra gluha osoba. Ona ne uje glazbu prema ko-

zmajeva" ili krokodila drevnog Egipta). S druge strane Beith predstavlja Pradavnu majku, kasnije povezanu s Izidom, ali Neith je takoer bila Sethova supruga. U egipatskoj mitologiji to je Sobekova majka.

U njegovom hramu nalazila se kapela (svetite) u kojoj je roen Ozi-ris. Jednako tako su kapele posveene boici Ipet bile mjesta Oziriso-

vog roenja. Razliite su boice povezane sa Sethom, a neke su izravno ili neizravno Ozirisove majke te majke ili supruge krokodila.Ukratko se Apt odnosi na Ipet ( p . prev.).

3 Egipatsku Knjigu mrtvih prvi je preveo Sir Peter Le Page Re-

nouf, proslavljeni egiptolog i kustos orijentalnih zbirki u Britanskommuzeju. Knjiga je objavljena 1890. pod nazivom "Ritual of the Dead".Knjizi mrtvih Edouard Naville i Wallis Budge nadodali su daljnje sek-

vence papirusa iz Novog kraljevstva i Treeg meurazdoblja te nekemagijske formule iz rimskog razdoblja. Iako je njegov prijevod manjepoznat od Budgeovog, smatra se najpouzdanijim prijevodom Knjigemrtvih. Zainteresirani ga itatelj moe pronai kao Volumen IV njego

vih "Egipatskih i psiholokih eseja". ( p . prev.)


20/147

joj je pokret usklaen i nema klju za raspoznavanje karaktera

koji glume u toj gluhoj drami. Ne moete shvatiti to oni rade i

govore, jednako kao Manes u drugom svijetu, a da ne znate to

su mislila i rekla ljudska bia u ovom primjeru, ako za primjer

uzmemo da su oni predstavnici snage prirode, bogova i boicakoji ine mitologiju.

Amenta je ogromna okamenjena formacija napuena mr

tvim formama iz prologa ivota u kojima e se rogate upadlji-

vosti uenog neznanja vidjeti tek kao mrtve koljke namijenjene

modernom muzeju. Zapravo je pravilo da se Egipat uvijek druk

ije tretira od ostalog svijeta. Niti jedan egiptolog nikada nijeposumnjao da Ritual jo uvijek postoji pod krinkom gnostikih

i kanonikih4 evanelja ili da je bio vrelo svih mudrosnih knji

ga koje se pozivaju na svoje nebesko podrijetlo. U mitologiji to

jest u prvobitnom nainu izvoenja fenomena vanjske prirode

Oziris kao luonoa u mjesecu bijae raskomadan na etrnaest dijelova od strane zlog Setha tijekom posljednje polovice vre

mena od jednog mlaaka do drugog, a Seth predstavlja suprotnu

snagu ili mo tame. Ponovno ga sastavlja i obnavlja njegov sin,

voljeni Horus, mladi solarni bog. Ovaj se prikaz nije mogao na

initi ukoliko se nije znalo da se mjeseevo svjetlo svakog mje

seca ponovno punilo iz solarnog izvora. Tada se Horus, kao bog

sunca i pobjednik nad Sethom koji predstavlja snage mraka,

moe nazvati ponovnim obnoviteljem Ozirisa u mjesecu. Na ovaj

je nain poloen temelj prirodne injenice u odnosu na znanost

mitologije, a misterij preputen u naslijee eshatologiji koja je

nauna. Kako je bilo s raskomadanim, osakaenim bogom u mitu, tako je i s umrlim Ozirisom koji je rekonstruiran za budui

ivot i sastavljan malo-pomalo kao duhovno tijelo u jednom od

velikih misterija Amente. U mitu Har-Makhu bijae bog sunca

4 Ono to je utvreno crkvenim kanonima ili pravilima.


21/147

obaju horizonata ili dvostruki ekvinocij koji predstavlja dana

nje sunce to se uzdie iz donjeg svijeta kao pobjednik nad mra

kom kako bi spojilo istok i zapad na Planini slave, kao povezu

juu sponu kontinuiteta u vremenu izmeu juer i sutra.

Obiljeje je nastavljeno u eshatologiji kada Har-Makhu postajeHorus velikih misterija, Horus iz religijske legende koji je pa

tio, umro i koji je pokopan u Amenti, koji se ponovno uzdie iz

mrtvih kao zimsko sunce, kao Horus u duhu koji visoko podie

znamenje svog suvereniteta. On je taj koji je nainio put, ne sa

mo izmeu dvaju horizonata, nego u vjeni ivot, kao sin boga

Ra Sveti duh ili Duh sveti u eshatologiji.Sredinja veza u mitu, koja "povezuje sunev krug s jue-

ranjou", sada je "posrednik izmeu dvaju svjetova i dvaju

ivota u vremenu i vjenosti."5 Bio je to onaj koji je po rijeima

gnostika Pavla sruio "razdjeljujue zidove" i "uinio oba jed

nim da bi u sebi mogao stvoriti novog ovjeka" i "pomirio ihoba u jednom tijelu", iako je kao dvostruki Horus, Har-Sam-Ta-

ni, nainjen jednim kada je stopljen i utemeljen kao jedna oso

ba u drugom misteriju Amente (Pogl. 42).

Mitologija ponavljanja u ritualu u osnovi je Ozirisova, ali s

bljeskovima lunarnih i zvjezdanih mitova od poetka. Naprim-

jer, antiki genetriks Apt, kao boica konstelacije Velikog med

vjeda, voditeljica nebeske vojske6, bijae u mitologiji noni pa

litelj zvjezdanih iskra. U eshatologiji ona nastavlja kao

gospodarica nebeska zatitnica due; njoj, paliteljici svjetala

u mranoj noi, sada je izraena naklonost kao paliteljici ivota

iz iskre u mraku smrti.7

Ra je u mitu solarni bog prikazan suncem na nebu, a u eshatologiji postaje bog u duhu koji se naziva

5 Rit., pogl. 42.6 Nebeskog saborita.7 Rit., pogl. 137 B.


22/147

Svetim duhom i prvom osobom u trojstvu to se sastoji od oca

bogova Atuma, Horusa sina i Svetoga duha Ra. Tri to takoer

bijahu jedan ine Ozirisov kult; prvo kao tri oblija ili forme so-

larnog boga i nadalje kao tri forme boga u duhu. Na taj nain

omogueno nam je praenje oblikovanja egipatske eshatologije

u mitolokom znaenju.

U Ozirisovoj legendi ne postoji smrt ve samo propadanje,

promjena i periodiko obnavljanje; samo evolucija i transforma

cija u domeni materije i njezina pretvaranja u duh. U takozva

noj Ozirisovoj smrti nalazi se ponovno roenje, a ne smrt, jed

nako kao u promjenama u vanjskoj prirodi. Na koncu danasuneva putanja pada i ostavlja boga sunca da bezizraajno pi

lji u mrak smrti. Thot (Tath), bog mjeseca, susree ga u Amenti

s Horusovim okom kao svjetlom to je trebalo obasjati mrak pod

zemnog svijeta. U godinjem prikazivanju treega dana stvore

no je svjetlo obnavljanjem u mjesecu. Oziris se tako ponovno

podie, a doktrina uskrsnua na trei dan ostavljena je u nas

ljedstvo eshatologiji. Potonulo ili uranjajue sunce pokopano je

kao tijelo (ili mumija) u donjem svijetu Amente. Pri ponovnom

podizanju u zoru transformirano je u duu, uzvienu elemental-

nu duu koja prethodi bogu u duhu. Tako je bilo u mitologiji.

U eshatologiji su isti tipovi ponovno primijenjeni na ljudsku duu koja je prikazana u tijelu kao neartikulirani, slijepi i

spolno nezreli Horus, koji je umro tjelesno, ali je sauvan u for

mi mumije da bi se transformirao u luminarnog Sahua 8 kada se

ponovno podie u slavi kao Horus nebeski odrastao ovjek.

8 Sahu je egipatska rije koja oznaava duhovnu bit, to jest duhovnu bit umrlog u nebu. Prema popularnom vjerovanju nastaje iz mrtvogtijela. Priziva se u postojanje ceremonijom koja se izvodi nad pokojnikom. Iz relativno malo podataka kojima raspolaemo, ahu je istov

jetan inkarniranom egu. U tom smislu predstavlja duhovnu bit, razvitak zemaljskih iskustava monade ili sjedinjenog trojstva, ( p . prev.)


23/147

"Ja sam uskrsnue i ivot" savrena je interpretacija egipat

ske slike koju je Denon kopirao u hramu File9. Nebeski Horus

portretiran je u inu podizanja preminulog Ozirisa s mrtvakih

nosila predstavljajui mu ankh, znamen ivota. Bio je ivot u

osobi koja je provela uskrsnue pa zato jest uskrsnue i ivot.

Kao takav on se jednostavno zauzima za duu smatrajui je bo

anskim potomstvom boga oca, ne u smislu bilo kojeg povijes

nog karaktera koji besmisleno pretendira na posjedovanje udot

vornih moi. Prije je bio uskrsnue i ivot kao solarnioivljavatelj u fizikoj domeni, kako je ve utvreno u mitologiji.

Ta razliitost izmeu mitologije i eshatologije ini manje i veli

ke misterije. Manji su po svom podrijetlu bili djelomino socio-

9Egypt, vol. II, pl. 40, No. 8, str. 54.

Horus daje ivot Ozirisu.

Ankh, simbol ivota.


24/147

loki. inili su ih obiaji i ceremonijalni rituali totemizma. Ve

liki misteriji su eshatoloki i religijski. Primjerice, preobrazba

djeaka u odraslu osobu ili djevojice u enu u totemikim mis

terijima primjenjivana je doktrinarno na transformaciju due u

misterijima Amente. U primitivnih rasa, kao to su australski

Arunte, misteriji ostaju uglavnom totemiki i socioloki, iako

su pomijeani s religijskim osjeajem. Veliki su misteriji usavr

eni u egipatskoj religiji i oni se oituju u ritualu kao misteriji

Amente.

Od poetka do kraja pisanog Rituala (Egipatska knjiga mr

tvih) pronalazimo da je zasnovan na mitolokom predstavljanjukoje bijae primarno. Mitoloka reprezentacija prvo je primije

njena na fenomen vanjske prirode. Ovaj je nain prikazivanja

nastavljen i ponovno primijenjen na ljudski duh u eshatologiji.

Egipatski mitovi stoga nisu izumi osmiljeni za tumaenje ritua

la. Totemiko slikovito predoenje postojalo je otprije. Ovaj je

nain, ili model, nastavljen i u mitologiji. Ritualno podizanje

(iz mrtvih) postaje religiozno u fazi eshatologije; ne nastaje kao

tumaenje mitologije i totemizma. No, sve dok se ne razlue raz

liite faze, ritual se ne moe proitati ono to je zasnovano na

razumijevanju ili mentalnom statusu mislioca. U mitologiji je

bog sunca, koji u primarnoj formi bijae Ptah (Khepr), stvoriteljpotpunog sunevog kruga kao utemeljitelj i otvaratelj nie zem

lje; taj solarni put je lik za

uvijek, vrsta vjenog vre

mena u vremenu. U eshato

logiji, bog u duhu koji jeRa, Sveti duh, jest "bog ko

ji je stvorio (ili otvorio)

vjenost" (Pogl. 15). Jedan

je na fizikoj osnovi, drugi

na duhovnoj razini. U mito

logiji, sedam primordijal-

Ptahova oblija.


25/147

nih snaga to prolaze kroz razliite faze elementalne, zvjezda

ne ili lunarne uvijek u skupini od sedam, konano postaju

sedam dua boga Ra koji u mitologiji postie vrhovnu vlast kao

bog sunca, a takoer kao Duh sveti. Odavde proizlazi doktrina

o sedam dua u ovjeku, kao sedam darova Duha svetog u esha-tologiji. U mitskom prikazivanju Sothis na dan Nove godine iz

nosi na vidjelo (ili raa) dijete ije majinstvo preuzima Hathor

ili Izida. Ovo se obiljeje koristi u eshatologiji rituala kada Ma

nes1 0 u Amenti moli za ponovno roenje kao isti duh i kae:

"Daj da ivim (ili da se podignem i nastavim dalje) izme

u Sothisovih stisnutih koljena."

Ponovno roenje djeteta u Sothisu bijae obnavljanje godi

ne, a Sothis je prikazan kao enski lik pomou Hathor kao one

koja raa izmeu svojih koljena, ili, kako se na drugom mjestu

navodi, njezinih kheptu tj. njezinih bedara. U misterijima Amen-

te Manes je roen izmeu bedara Nun. Ovdje je vidljivo mjestoroenja savrenih duhova smjeteno u Sothisu, otvoritelju godi

ne i donositelju djeteta u roenje na obzorju ili Planini slave.

Na ovaj se nain nono nebo osvjetljava zvjezdanim uenjem

10 Manes deificirani duhovi predaka dobrohotnih sjenki, za razliku od larvi i lemura koji su zloudni. ini se da je rije izvorno oznaavala vrstu titana, habiba ili dhyanija i da je uvrtena u niz patri

jarha, heroja i manesa koji su djelovali kao boanski instruktoriranijih rasa. Kasnije, u antikom Rimu, nastaje degradacija imena.

Ono se poinje primjenjivati za astralne sjene ili stanovnike kama-lo-ke naklonost kojih se u mnogim zemljama traila rtvenim darovima.Ponekad imaju osvetniki aspekt, kao u Vergilija, koji bolna proie-nja due prije odlaska u Elizij opisuje: "Svaki od nas podnosi vlastitog Manesa." Rimski su filozofi Manes poistovjeivali s ljudskom duom ili monadom; larve ili lemuri za njih su sjena astralnog svijeta,odbaeni dijelovi ljudske monade pri usponu ili dosezanju devahana( p . prev.).


26/147

(predajom) koje bijae mitsko u astronomiji i rijeima boanske

mudrosti u kasnijoj eshatologiji kada su misteriji prikazivani u

Amenti.

Egipani su koristili zvijezde za ilustriranje misterija izvan

vidokruga. Pobjeda Horusa nad Sethom ili nad Apapom, zma jem sue i mraka, ilustrirana je u stelarnom mitu godinjom po

javom ili izlaskom Oriona te poloajem konstelacije korpiona

koja se nalazi na suprotnoj strani horizonta. Egipanin kome se

pribliava smrt mogao je lei i pogledati u budunost uoblienu

u zvjezdanim nebesima. Kako je bilo s Ozirisom ili Horusom,

tako je trebalo biti i s njim. Put je ucrtan, mapiran, zvijezde vo

dilje bijahu vidljive. Njegov lijes ili koveg novoga roenja mo

gao se vidjeti u ivoj kui majke. Ponovno se podigao u duhu

kao dijete Sothisa. "Pridruio se drutvu svetih sahua" u Orio-

nu s kormilarom Horusom koji je oprezno motrio na lai ili bar-

Raova laa.


27/147

ci. Vidio je zlatne otoke u nebu vjenoga mira koji

ma pol bijae vjeni jutarnji poloaj. Dok je

prelazio iz ovoga ivota, Raova laa bila je sprem

na primiti njegovu duu.

No, ipak je potrebno ocrtati same temelje

Amente. To je opipljiv prag prema drugome

svijetu, tajna ali vrsta vjena zemlja koju je

otvorio Ptah kada su on i njegovih sedam

Khnemmua podigli Tat stup za zimskoga solsti

cija koji ima mo povratka iz najveih du

bina, i koji na taj nain dovrava vjenucestu. U eshatologiji je to bog u osobi kao

Ptah-Sekeri ili Ozirisova kraljenica i pot

pora univerzuma. Horusovo podizanje Tat

u Sekhemu bijae dizanje Ozirisa iz grob

nice, ponovno uzdignuti otac-sin u tipi

nom uskrsnuu i kontinuitetu ljudskog

duha u ivotu poslije smrti. Lik Amsu-

Horusa koji se podie u uskrsnuu ili

"nastanku", s ukruenim udom, ima

dva znaenja: jedno mitoloko, a drugo

eshatoloko. U mitologiji on oslikava fa-lus sunca i stvaralaku snagu koja oplouje

Majku Zemlju. U eshatologiji je slika erekci-

je ponavljana kao simbol uskrsnua; u ovoj

fazi je pretpostavljeni fiziki bog, lik obnovi

telja snage, tipian za uskrsnue ili ponovnu

erekciju smrtnika u duhu.

Horus dijete s prstom u ustima prikazan

je u znaku Vage u vrijeme jesenskog ek-

vinocija, toke u kojoj sunce poinje

Harpokrates, Horus dijete sprstom u ustima.

________________________


28/147

slabjeti, postajui impotentno. Ovo Egipani nazivaju "malo

sunce". Bilo je personificirano malim Horusom koji je tonuo u

Had kao patee sunce da ne bi umro u vrijeme zimskog solstici

ja. Transformiran bi se ponovno uzdignuo i vratio u punom sjaju

i snazi za ekvinocija u vrijeme Uskrsa. To je bila materija solar-

nih mitova te takoer ivota u vegetaciji i u postavljenoj vodi.

U eshatologiji Horus dijete tipino je obiljeje ljudske due ko

ja je inkarnirana u krvi Izide, neokaljane djevice, da bi se stvo

rilo tijelo i da bi bio roen u smrtnom ruhu na zemlji kao sin

Geba (Geb ili Seb) te da bi patio od svih muka i nesrea koje

donosi smrtnost. On silazi do Amente kao dua koja tone u mraksmrti, i kao dua je bio pretvoren, promijenjen i uzvelian da

bi se ponovno uzdignuo i postao besmrtan kao duh usavren

sukladno eshatolokim uenjima. Kratka lista pokazat e kako

su odreene vrste ivotinja koje pronalazimo u mitolokim sli

kovnim prikazima nadalje bile prikazivane u eshatologiji.

Tip snage

Kornja

Zmija

Ibisakal

Junica

Sokol

Riba, tele ili janje

Mitski

= Sunce kao onaj kojitransformira

= Obnavljanje

= Glasnik= Onaj koji vidi u mraku

= Mjesec

= Dua sunca

= Mladi, ponovno roeni

bog sunca

Eshatoloki

= Bog kao ono to sesamorazvija

= Vjeni ivot

= Rije ili logos= Vodi u smrti

= Djevica majka

= Ra, nebeski duh

= Mesija

U mitologiji reptil Apap (Apofis) lei u Jezeru tame, gdje

zalazi sunce, kao vjeni protivnik svjetla s kojim ratuje itave

noi i tijekom cijele zime. On pokuava preprijeiti put suncu

u donjem svijetu. U eshatologiji je ljudska dua umjesto sunca

ta koja se mora boriti sa suprotstavljenim monstrumom za vrije-


29/147

me probijanja puta koji vodi u Amenti. Ista je scenografija slu

ila, kako je ve prikazano, za ilustraciju misterija u religijskoj

i duhovnoj fazi.

Za Poglavlje 64 Rituala (Knjiga mrtvih) zna se da je posto

jalo u vrijeme kralja Septia iz Prve dinastije, kojeg Maneto na

ziva Usaiphais. Bilo je to prije vie od 6000 godina. Ovo poglav

lje iz "Knjige ivota" recitiralo se pri izlasku na dan kako ne bi

dolo do zadravanja na putu za Duat (Tuat ili Dwat), bez obzi

ra radi li se o ulasku ili izlasku, za uzimanje svih oblija koje

osoba poeli i da ne bi umrla po drugi put. Ako se ovo poglavlje

poznaje, osoba postaje pobjednik na zemlji (kao i u donjem svi jetu) i izvodi sve stvari koje ini ivi. Poglavlje je i onda bilo to

liko staro da se gubi iz vida, a ponovno je otkriveno "na ploi

boga Hennua (ili Sekrua)". Otkrili su ga majstori graditelji u

vrijeme kralja Septia Pobjedonosnog. Kada je ovo poglavlje sas

tavljeno, primarne snage prirode bile su sjedinjene u jednom

bogu koji je prikazan kao gospodar dvaju lica, koji je "kljuao

putem vlastitog svjetla", "Gospodar uskrsnua, koji je izaao iz

sumraka i roenje kojeg je iz Kue smrti". To jest, kao solarni

bog koji bijae Atum na jednom obzorju i Horus na drugom.

Zbog toga je gospodar dvaju lica.

Manes govori o skladu s obiljejem sina koji kazuje ocu:"On je ja i ja sam on." U to vrijeme kroz zemlju su podzemne

putove gradili Ptah i njegovi patuljasti radnici. Duh svijeta stvo

ren je na novoj terra firma, u zemlji vjenosti, nad koju je bog

sunca izlijevao svoj noni sjaj kada je osvjetljavao Duat svojom

neopisivom slavom (Pogl. 15). "Gospodar uskrsnua" kao solarni bog tada postaje gospodar uskrsnua kao stvoritelj navijek

ivuih dua.

Egipatska teologija stoga bijae temeljena na mitologiji to

joj je prethodila; to joj je dalo karakter i znaaj. Tako je s heb

rejskom i kranskom teologijom. Ali izmeu njih ovdje postoji

razlika. U Egiptu je mitologija opstala tako da su se poeci teo-


30/147

logije mogli spoznati i ispitati; bili su poznati uiteljima miste

rija, a na poetku se podrijetlo ukazivalo u svrhu provjeravanja.

Komentar koji je djelomino bio inkorporiran u tekst Poglavlja

17 preivljuje kako bi pokazao razvitak teologije iz mitologije i

potrebna tumaenja, kako bi se shvatila Knjiga mrtvih. Bila su

to ona neophodna tumaenja to su tvorila gnozu ili mudrost

"uitelja misterija svete rijei", dok su hebrejska i kranska

teologija prihvatile manje neophodno znanje o poetku, nain

primjenjivanja komparativne metode i provjeru lanih ili krivih

postavki.

U kranstvu su misteriji proizvedeni iz magle. Uzeto je zdra vo za gotovo da je magla neprobojna i da se kroz nju nikada ne

moe vidjeti, dok se misterije rituala moe pratiti u dvije faze

mitologije i eshatologije. Glavna razlika izmeu mita i eshatolo-

gije jest da je jedan predstavljen zemljom u vremenu, a drugi

zemljom u vjenosti. Uzmemo li doktrinu uskrsnua od mrtvih,dua to se ponovno podie isprva je, u mitologiji, bila dua svjet

la koje se vraa, dua ivota u vegetaciji ili daljnjih elementarnih

snaga; dua u vanjskoj prirodi. Naprimjer, dua ivota kao izvor

pia pojmljena je u elementu vode, a viena takoer u bilju i pri

kazana u ribi. Nadljudski tip bio je diviniziran u Horusu. Dua

ivota, kao izvor disanja, pojmljena je u vjetru i oslikana kao lav.Nadljudski tip bijae diviniziran u liku boga Shu (Sua). Dua

hrane bijae pojmljena na zemlji i prikazana guskom koja pola

e jaja. Nadljudski tip bio je diviniziran u Gebu.

U masonskim i drugim poznatim misterijima, antikim ili

modernim, inicijant je nosio povez preko oiju kada bi ulazio uprostoriju za primanje. U egipatskim misterijima taj lik je Horus

u mraku, ponekad nazvan slijepi Horus, An-ar-ef. U mitu, Horus

je sunce u mraku Amente i dubini zimskog solsticija. On je pro

totip "slijepog Oriona koji udi za jutrom" i Samsona "bez oiju

u Gazi". Karakter se pronalazi u mitolokom prikazu prirodnog

fenomena, a poslije je nastavljen u eshatologiji. Isti tip slui u


31/147

dvije kategorije fenomena koje se ovdje razlikuju kao mitoloki

i eshatoloki. U kategoriji eshatologije slijepi Horus oslikava

ljudsku duu u tami smrti gdje je slijep zbog gubitka vanjskog

vida. Ova dualnost moe sluiti za tumaenje dvostrukog pred

stavljanja oiju. Prema hijeroglifskim slikovnim prikazima Ho

rus je bez oiju ili slijep u jednom znaku ili obiljeju. Takoer je

portretiran na drugom kao princ vida ili dvostrukog vienja. To

je, sukladno mitu, lik izlazeeg sunca i zalaska na pokrovnoj plo

i kovega Ozirisa u Amentiju. U eshatologiji je to Horus, gospo

dar dva oka ili dvostrukog vida to jest, vidovitosti ili proroke

moi onaj koji vidi u duhu s blagoslovljenim vienjem koje jepostigao u smrti. Promjene od jednog karaktera ili znaajke u

druge, predoene u misterijima skidanjem poveza s inicijanta,

namjerno su zabljesnule slavom svijeta. Egipatska knjiga mrtvih

jedini je zapis o toj dvostrukoj osnovi misterija.

Navedeno je dovoljno kako bi se pokazala metoda rituala i

nain na koji je utemeljena eshatologija egipatske religije u ob

likovanju iroke egipatske mitologije. Knjiga mrtvih je Egipat

ska knjiga ivota. Ona je prekranska rije Boga. To uimo iz

pria koje daje o sebi.

Pripisana je bogu Ra, kao inspirirajuem Svetom duhu. Ra

je bio otac na nebu koji je imao titulu Huhi, vjeni, iz ega izvodimo hebrejsko ime Ihuh. Rije je dao Bog otac uvijek dolaze-

em sinu kao onome tko je oitovatelj za oca. Bio je to Horus,

koji je kao dolazei sin lu-sa ili lu-su, i kao princ mira, lu-em-

hetep. Horus sin je Rije u ovjeku. Na taj nain govornik u li

ku (s obiljejem) Horusa kazuje:"Ja zborim njegove rijei Raove rijei ljudima sada

njeg narataja i ponavljam njegove rijei Raove rijei ljudi

ma sadanjeg narataja i ponavljam njegove rijei njemu koji je

lien daha" (Pogl. 38).

To jest kao Horus, onaj tko govori ili logos, koji izgova

ra rijei Ra oca na nebu ivima na zemlji i Manesu u Amenti


32/147

kada silazi u Had, ili kasniji pakao, kako bi propovijedao duho

vima u zatvoru. Rije ili kazivanja na taj nain poinju s Raom,

ocem na nebu. Izrekao ih je Horus sin, i tada su ih zapisali u

hijeroglifima prsti Taht-Aana (Thot-Aana) za voenje ljudi, a

oni su inili osnovu Knjige mrtvih. Ra je odredio da njegove ri

jei, kao one koje su izvele "uskrsnue i slavu"11, trebaju biti

zapisane od strane pisara Taht-Aana, kako bi se stvorila rije is

tine i djelotvornost Ozirisove pobjede nad njegovim neprijatelji

ma. I to je proglaeno u otvaranju poglavlja da se tom nalogu

pokorio ili da ga je preveo Thot (That ili Tot).

Knjiga mrtvih oznaava ili ukazuje na posjedovanje znanjao spasenju od druge smrti, zajedno s putovima i nainima pos

tizanja vjenoga ivota. Obredi su izvoeni u drami Ozirisovih

misterija. Zbog toga Oziris kae da

se sloboda od propasti moe osigu

rati pomou te knjige u koju vjerujei pomou koje nepokolebljivo i vr

sto ostaje. Predmet rijei moi, ma

gijskih invokacija, pogrebnih cere

monija, proiujuih suenja jest

uskrsnue smrtnika u vjeni ivot.

Otvarajue poglavlje je opisano kao"rijei" koje donose uskrsnue na

Planini slave, a zavrna poglavlja

pokazuju umrlog na vrhuncu postig

nua. On se pridruio gospodarima

vjenosti u "Ozirisovom krugu" ipo izgledu na vlastito ljudsko bie

u "liku kakav imae na zemlji", ali

promijenjenom i proslavljenom (Po-

11 Rit., pogl. 1.

Prikaz Boga Thota


33/147

gl. 178). Stoga bi najtoniji i najrazumljiviji naslov Knjige mr

tvih (predoen u 186. poglavlju) bio "Ritual uskrsnua", knjiga

boanskih rijei zapisanih od strane Tahta i uvana od strane Ho-

rusa sina koji se oslovljava, kome se upuuje kao "onom koji vi

di oca". Manes mu dolazi sa svojom kopijom teksta pomou koje

je proao put do Amente, kao hodoasnik sa svojim svitkom. On

klie:

"O, ti veliki vidioe koji motri svog oca! O uvaru Tahto-

vih knjiga! Ovdje sam ja proslavljen i ispunjen s duom i moi,

i opskrbljen Tahtovim zapisima, nebeskim tajnama za rasvjetlja

vanje tame donjeg svijeta."S time je Manes opremljen, a Rije boga personificiranog

u Horusu prethodi pisanoj rijei boga, a kada su rijei moi za

pisane od strane Tahta, pisara istine, bijahu doznaene Horusu

kao rije Gospodnja i sauvane kao dragocjen zapis njega koji

sam bijae rije; prvo rije moi kao utemeljitelju, a tada rijeu istini ili stvaranju istine kao izvritelju. Kada su boanske ri

jei zapisane, nastale su skripte od kojih su najranije pripisane

Hermesu ili Tahtu, slavnom i uvenom autoru svih svetih zapi

sa. I sada pronalazimo da su rije osobe i pisana rije, zajedno

s doktrinom rijei prema antikoj mudrosti, vie ili manje ras

prostranjene te da jo uvijek ive u Egipatskoj knjizi mrtvih.Magine rijei snage, kada ih zapie Taht, postaju jezgra Ritua

la koji je kasniji u usporedbi s astronomskom mitologijom i dru

gim formama znakovitog jezika te uglavnom pripada Ozirisovoj

religiji.


34/147

Poglavlje 2Magine rijei

Mistina rije snage od poetka bijae enska. Apt je u Ombo-

su tovan kao "ivua Rije". Uzvieni tip te snage noen naShuovoj glavi je stranji dio lavice, znak njezina spolnog poten

cijala. Bedro ili khepsh Apta takoer je tipina Ur-heka sim

bol velike magijske moi. Ur-heka, ili magini znak, prethodi

rijeima, a rijei prethode pismu. Velike magine rijei moi

pripisuju se Izidi, ija je rije moi u ljudskoj sferi bila personi

ficirana u Horusu djetetu; njezina rije proizlazi iz tiine. To jerije uinjena mesom (tijelom) u smrtnoj slinosti, dua liena

krvi. Dijete Horus se, meutim, oituje u razliitom fenomenu

kao Rije-Mo koju emanira Izida, u vodi, u vegetaciji, u popla

vi i konano u krvi djevianske majke.

Prvi Horus bijae Rije-Mo, drugi je Rije koja je nainjena Istinom u Horusu, Mat, t-kheru. Rije moi bijae Uteme

ljitelj, a prati je Horus Izvritelj. Titula ne znai jednostavno

Rije Istine, Istinski Logos (Celso) ili Istinski glas (Plutarh) ve

oznaava Rije-stvorenu-Istinom ili Zakon Horusa Pobjednika,

oevog vlastitog pomazanog sina koji je izvrio ili proveo Rije

Moi. To je Horus rije Moi personificirana kao malo dijete ko-


35/147

je preivljava kao udesni dvogodinji ili trogodinji djelatnik

u apokrifnim Evaneljima. Njemu se pripisuju uda, uda ma

log djeteta kao Rije Moi Osobno. On takoer izgovara Rije

Moi pri izvoenju svojih zapanjujuih uda.

Magine su rijei usmeno priopivane u misterijima s usta

na uho. Nisu zapisivane da bi se poslije mogle itati. U Knjizi

mrtvih sjeanje je umrlom obnavljano rijeima moi koje je on

primao za ivota da bi ih se sjetio u smrti. Govornik u Poglavlju

90. kae:

"O, ti koji obnavlja sjeanje u ustima mrtvih kroz rijei

moi koje oni imaju, dopusti da moja usta budu otvorena krozrijei moi koje imam."

To znai da je vrlinom znanja obnovljeno sjeanje, tako da

se umrli prisjetio boanskih rijei. Platon je uio da je znanje

o prolim ivotima u ljudskoj preegzistenciji i da se osobama u

ovome ivotu obnavlja pomou sjeanja. Podrijetlo doktrine ned vojbeno je egipatsko, ali nainjeno je na temelju izoblienja iz

vornog uenja. To se obnavljanje ili vraanje sjeanja pojavljuje

Manesu u Amenti nakon smrti, a zapamene stvari pripadaju

prolom ivotu na zemlji. Rijei moi nisu samo izgovorene.

One su jednako tako predstavljene u opremi mumije, ponekad

nazvane njezinim ukrasima ili ornamentima. Naprimjer, rijeza spasenje predoena je Izidinom krvlju s crvenom Tet kopom;

rije za trajnost ili opstojnost bijelim kamenom; rije za uskr

snue skarabejom; rije za vjeni ivot kriom nazvanim ankh.

Bile su to forme maginih rijei izraene u feti likovima (amu-

letima) ili kipiima.Manes u Amenti zapoinje svoj put naputanjem zemlje ka

da se njegova usta zatvaraju u smrti. Usta ponovno za njega ot

vara Ptah ili Turn, a That ga opskrbljuje velikim maginim rije

ima moi to otvaraju svaka vrata. Bile su napisane na svitku

papirusa kojeg je u svojoj ruci nosio hodoasnik koji kroi kroz

nia podruja podzemnog puta sunca.


36/147

Takozvana Knjiga mrtvih je egipatska Knjiga ivota ivot

sada, ivot poslije, vjeni ivot. Doista je bila knjiga ivota i spa

senja, jer je sadravala stvari koje je trebalo izvriti u ivotu ov

dje i poslije kako bi se osigurao vjeni kontinuitet1 2. Kada dua

odvojena od tijela prijee u smrt ili kada se smjesti u zemlji ivota, uhvati se i privije svoj svitak za ivot. Kao knjiga ivota ili

rije spasenja, pohranjena je u koveg s mrtvim. Pokazivala je

put prema nebu objektivno kao i subjektivno, budui da je ne

bo u astralnim mitovima mapirano. Manes ulazi u Amentu sa

svitkom ili rolom papirusa u ruci, a ona odgovara onoj koja je

pohranjena u njegovom kovegu. Svitak sadri pisanu rije istine, rije maginih moi i rije ivota. Veliko pitanje za njega

sada je u kojoj je mjeri uinio rije boga (Ozirisa) istinom i pos

tavio je protiv snaga zla u svom zemaljskom ivotu. Rije koju

nosi sa sobom napisao je Taht-Aan, pisar istine. Drugu rije je

napisao tijekom ivota on sam, a zapis e ga ekati u Sudbenojdvorani ili Dvorani suenja na dan vaganja rijei kada e Thot

proitati ivotni zapis da bi vidio koliko se slae, koliko odgova

ra pisanoj rijei i u kakvoj je mjeri ispunio rije u istini da bi

zasluio vjeni ivot. Osjeaj grijeha i odvratnosti prema neprav

di moraju biti posebno oplakani kada je poueno da su svaka

rije, jednako kao i svako djelo, izvagani na vagi istine na danobrauna (procjene) koji je nazvan Sudbenim danom. Pitanja

koja se postavljaju Manesu pri ulasku u Amenti jesu:

"Je li dovoljno ustrajao u ivotu da bi ponovno ivio u smr

ti? Je li poluio dosljednost i snagu ili istinu karaktera da bi op

stao u nekoj drugoj trajnijoj formi osobnosti? Ima li dovoljnosnage da inkorporira svoju duu ponovno, da klija i raste i da

rastrgne povoje mumije u proslavljenom tijelu Sahua? Je li on

prava mumija? Je li kraljenica vrsta? Je li srce na pravom

mjestu? Je li sijao za vjenost u sjemenom polju vremena? Je li

12 Rit., pogl. 15, himna 3.


37/147

ostvario Ozirisovu rije, rije napisanu na roli papirusa, istinu

protiv svojih neprijatelja?"

Poglavlja za otvaranje Duata, za odnos s neprijateljima u

Donjem svijetu, za pobjedniki ishod, a time i dobivanje krune

pobjede, za otklanjanje neugodnosti sa srca suca, tee pokazatiputove postizanja vjenoga ivota pomou stjecanja posjeda

vjene due. Manesu je reeno da e imati sigurno mjesto po

novnog roenja u Anuu pomou knjige Tahtovih boanskih rije

i koje sadre gnozu ili znanje o stvarima to se moraju uiniti

na zemlji ili u Amenti. Istina se spoznaje pomou Horusovih ri

jei koje je That zapisao u Knjizi mrtvih, ali izvrenje ovisi oManesu i njegovom ostvarenju rijei istine. To je jedini put spa

senja ili sigurnosti za duu, jedini nain postojanja istinskim

biem koje e zauvijek ostati kao isti duh.

Egipani nisu imali namjesniko ispatanje, nisu imali im-

putiranu ili pripisanu pravednost, niti spasenje iz druge ruke.

Niti jedan inicijant u Ozirisove misterije nije mogao gajiti nadu

u dosezanje neba na galilejskoj liniji slave. Njegov put u Amen-

tu bio je presudniji i odluniji, a Manes ga je morao prelaziti uz

vodstvo rijei, tako da je korak po korak, djelo po djelo, sebe

morao uiniti istinom. U liturgijskim ili obrednim uputama Pog

lavlje 72 kae da e Manes, koji ju je poznavao na zemlji i zapisao je na svom kovegu, biti sposoban ui i izai danju pod bilo

kojim oblijem koje odabere i kojim moe prodrijeti u svoje mjes

to boravka te takoer doi u Aarru polja mira i obilja, gdje e

zauvijek cvjetati, pa ak i da se nalazi na zemlji13. Ako se poz

naje Poglavlje 91, Manes e poprimiti formu cjelovito opremlje

nog duha (Khu) u donjem svijetu; nee biti zatoen iza bilo ko

jih vrata Amente, i da eli ui ili da eli izai. Poglavlje 92 je

ono koje otvara grobnicu dui i sjeni osobe kako bi mogla izai

na dan i zagospodariti svojim stopalima. Knjiga podrava duh

13 Rit., 72, 9, II.


38/147

umrlog u Podzemnom svijetu, spaavajui osobu svih zlih stva

ri (Pogl. 148). Postoji jo jedna knjiga gdje duhovi stjeu snagu

time to poznaju imena bogova junoga neba i sjevernoga neba.

TIBETANSKA KNJIGA MRTVIH JE PRVENSTVENO KNJIGA ZNANJA ILI M UD -

ROSTI, JER SADRI SPOZNAJU O MISTERIJIMA.

Z N A N J E je bilo iznimno vano. Manes probija svoj put kroz

Amenti onime to zna. Umrli u jednoj od svojih poniznih molbi

i molitvi kae:

"O, ti brodu vrta Aarru, dopusti mi da budem prenesen ono

me kruhu tvog kanala kao moj veliki otac koji se pokrenuo nap

rijed u nebeskom brodu, jer ja te poznajem (Pogl. 106)."Znao je jer je, kao to vidimo, nauio nazive svakoga dijela

lae u kojoj su duhovi plovili. Znanje bijae mo, a gnoza bijae

znanost uitelja misterija i gospodara znakovnog jezika. Nezna

nje bijae najstranije i smrtonosno. Kako netko moe putovati

u drugi svijet a da ne poznaje put? Put u Amenti bijae nazna

en topografski, vrlo blisko povezan s putovima u Egiptu, od ko

jih glavni bijae vodeni put velike rijeke. Pravci, nazivi, zaporke

uobliavani su u pismo i polagani zajedno s mumijom umrlog.

Ako su ove upute i nebeska uenja naueni srcem, ako su prevo

eni u rije koja je za ivota uinjena istinom, tada je to Knjiga

mrtvih u ivotu ako je ivot postao Knjigom ivota u smrti. Rije je dana da bi mogla biti uinjena istinom ako se koristi kao sred

stvo uenja puta putem poznavanja rijei.

Put ivota u tri svijeta, onoga na zemlji, Amenti i nebu, os

tvarivao se poznavanjem rijei boga i stvarajui je istinom u ob

rani od svih moi zla. Prema toj ranijoj Bibliji, smrt dolazi na

svijet pomou neznanja, a ne znanja, kao u kranskoj karikatu-

ri egipatskog uenja. Hermes kae: "Bezbonost due je nezna

nje. V R L I N A D U E J E Z N A N J E . " 1 4 Osim u znanju, za duu nije pos

tojao drugi ivot, a spasenje se nalazilo jedino u ostvarenju

14 Corpus Hermeticum.


39/147

istine. Ljudska dua Neferubena je mudra i upuena dua, jed

na od Khu-Akarua; on je majstor spoznaje (GNOZE), poznavatelj

ili dua koja zna, pa zato nee biti uhvaen u mreu poput neu

ke ribe. Z N A N J E ima primarnu vanost. Na ovim njegovim puto-

vanjima i tekoama nuno je da umrli zna. Putem znanja je onpodignut i njime pronalazi svoj put u mraku. Z N A N J E je njegova

svjetiljka i njegov kompas. Imati znanje znai biti gospodarom

nebeskih moi i maginih rijei. Neznanje e ga uiniti plije

nom svih vrsta lai prepredenih neprijatelja koji vrebaju. On

kontinuirano pobjeuje svojim znanjem na putu, kao putnik s

kartom i kao onaj koji se ve prije upoznao s lokalnim jezikom.

Odavde proizlazi potreba za G N O Z O M i inicijacijom u misterije.

Oni koji su poznavali pravo ime boga bili su u posjedu rije

i koja je predstavljala mo nad boanskim, pa se zato koristila

rije moi koja je trebala biti djelotvorna. Umjesto da se poziva

ju na ime boga u molitvi, koristili su ime kao rije boga. Kakosu te rijei i magijski misteriji bili sadrani u pisanjima, bilo je

nuno poznavati pisanja u kojima su gnoze religijski sauvane

kako bi bile u posjedu rijei moi. Tako su fraze velike magijske

djelotvornosti u Knjizi mrtvih (Ritualu) nazvane "rijei koje pos

tiu". One postiu pogodnu ili povoljnu aktivnost nadljudske

moi kojoj je molba ili apel upuen. Stvarati magiju znailo je

prikazati ili uputiti (izvesti) molbu na znakovnom jeziku koji,

poput rijei, bijae namijenjen primoravanju (postizanju), a ta

kav magijski nain djelovanja bio je nain postizanja, prisilja-

vanja i vezivanja nadljudskih moi. Magija je takoer bila nain

sporazumijevanja i slaganja sa snagama koje su pojmljene u elementima. Quid pro quo kao krv bijae najprimitivniji oblik kr

vnog saveza. Davanje krvi kao hrane bilo je davanje ivota kao

nain ivljenja.


40/147

Putovanje Podzemnim svijetom

Ritual (Knjiga mrtvih) se otvara uskrsnuem, ali to je uskrsnu

e u zemlji Amente, ne u vjenome nebu. To je uskrsnue tije-la-due to izranja u prilici boga mjeseca iz mraka smrti. Prve

rijei Rituala su:

"O, Bie Amente (Oziris), That (Thot) vjeni kralj je ovdje!"

On dolazi kao jedna od snaga koje se bore za osiguranje

Ozirisove pobjede nad svim njegovim protivnicima. Nakon ivo

ta na zemlji slijedi uskrsnue u Amenti, zemlji vjenosti, za ljudsku duu razvijenu na zemlji. Tamo su se tenje za uskrsnuem

u duhu i vjenim ivotom na nebu morale ostvariti pomou dru

gih i bolnih vjebi i mnogim vrstama proienja kojima se du

a mogla usavriti kao uvijek ivui duh. Morala se izvesti rije

obeanja i uiniti istinom, da bi Ma-Kheru zasluio besmrtnosti osigurao beskrajni kontinuitet. Svatko tko je umro bio je u pos

jedu due tijela koja prolazi u Amentu da bi postala Oziris ili

slika (lik) boga u materiji, premda to nije bio svatko tko bijae

ponovno roen ili ponovno obnovljen na sliku i priliku boga Ra,

da bi postigao stanje Horusa koje je prikazivano kukuljicom

nebeskog sokola. Izranjanje ili pojavljivanje u Amenti bijae iz-

Poglavlje 3


41/147

Vinjete iz Knjige mrtvih pisara Anija pokazuju amulete kojima suilustrirana poglavlja 155, 156, 29B i 166.

lazak ljudske due iz kovega, iz grobne tmine u neko oblije

osobnosti kakvo je oslikano u Sjeni ili Ba, ptici due s ljudskomglavom, koja pokazuje nagovjetaj i obznanjenje ljudske due.

Ozirisu bogu Amente u formi mumije na ovaj se nain obraa

Oziris N. ili Manes:

"O, ti bez daha, dopusti mi ivjeti i biti spaen nakon smr

ti" (Pogl. 41).

To se upuuje Ozirisu koji ivi vjeno. Iako lei kao mumi ja u Amenti, bez daha i bez pokreta, bit e samooivljen kako

bi ponovno ustao. Spasenje je obnova za drugi ivot; biti spaen

znai ne prolaziti kroz patnje druge smrti, ne umrijeti drugi put.

Prema egipatskoj misli, spaeni su ivi, a dvaput umrli su prok

leti. ivot poslije smrti je spasenje due, a oni koji nisu spaeniumiru po drugi put sudbina koju nije mogue izbjei pomou

bilo kojeg pogrenog vjerovanja u zavrjeivanje Horusa ili uin

kovitost plaanja ili okajanja krvlju. Njihovim zastupnikim ot

kupljenjem nije im se moglo osigurati nebo.

Knjiga mrtvih nije knjiga preivnih sentimenata poput pjes

nike literature kasnijih vremena. To je zapis onoga to je dra-


42/147

inatis personae uinila u kamitskim misterijima. Ali sada ponov

no ljepota osjeaja neopisivo izbija nasuprot, kao u poglavlju

pomou kojeg umrli nadvladava svoje protivnike, snaga mraka

i izlazi u dan govorei: "O, ti koji sjaji od mjeseca, ti koji daje

svjetlo od mjeseca, dopusti mi da izaem na slobodu meu tvo jim slijedom i da budem objavljen kao jedan od onih u slavi.

Neka Duat bude otvoren za mene. Ovdje sam." Govornik je u

Amenti kao dua mumije dopadljiva ocu svjetla i gospodaru du

hova da bi on mogao izai u karakteru diviniziranog Horusa ka

ko bi oduevio duu njegove jadne majke. On eli kapitalizirati

elje onih koji "pozdravljaju" bogove u ime njega15. To bi u modernom izraavanju bile molitve sveenika i vjernika (Pogl. 3)

za njegovu dobrobit i sigurnost u buduem ivotu, na drugi na

in, za njegov spas. U poglavlju pomou kojeg se istupa na dan

on izjavljuje:

"Daj mi da posjedujem sve stvari koje su za mene prenesene ritualno u donjem svijetu. Daj mi u posjed rtveni stol koji

je za mene natrpan na zemlji poticaji i molbe koji su izgovore

ni za mene, da se on moe hraniti Gebovim kruhom ili hranom

zemlje. Dopusti da imam svoju pogrebnu hranu", hranu prine-

senu za mrtvog na zemlji u pogrebnoj odaji (Pogl. 68).

Glavni cilj umrlog pri ulasku u Amenti je nain i sredstvo

to breg izlaska na drugu stranu. Njegov jedini sveapsorbiraju-

i interes je uskrsnue u vjenome ivotu. On kae:

"Dopusti mi da dosegnem vjekovne zemlje, dopusti mi da

dospijem do zemlje vjenosti, za tebe, moj Gospodine, odredi

ih za mene" (Pogl. 13).Oziris prelazi u Amenti kao gospodar transformacije.

Razliite promjene oblija bile su neophodne zbog razlii

tih naina napredovanja. Kao kukac ili kao zmija, on je proao

15 U njegovom interesu ( p . prev.).


43/147

kroz vrstu zemlju, kao krokodil kroz vodu, kao sokol kroz zrak.

Kao akal ili maka on vidi po mraku; kao ibis je onaj tko zna1 6

ili "on od nosa". Na taj je nain on bio gospodar transformaci

ja, magiar kasnijih narodnih pria i legendi koji je svoj oblik

mogao promijeniti sukladno svojoj volji. Thot se naziva velikim

magiarem, gospodarom transformacije u mjesecu. Umrli pop

rima Thotove karakteristike17, postajui gospodarom transforma

cije ili magiarom iji je preobraaj takoer izveden na zemlji

od strane preobraavatelja u transu koji je smjerao put transfor

maciji u smrti. Kada Teta postie svijest podiui se ponovno u

Amenti, kae se da je prekinuo svoj san zauvijek, san koji senalazio u Gebovom prebivalitu to jest na zemlji. Sada je pri

mio svog Sahua ili sveano uvoenje u poloaj svog uzvienog

tijela.

Prije nego to besmrtni Manes uzmogne postii konano sta

nje duha u liku Horusa besmrtnog, ponovno mora biti sastavljendio po dio kao Oziris, raskomadani bog. Nainjen je boanskim

kao razliita boanstva od kojih su ova ukljuena kao snaga ili

moi u osobi jednog istinskog boga, Neb-er-tera, gospodara vje

nosti. Svaki lan i dio Manesa u Amenti trebao je iznova biti ob

likovan u novo bie. Za novo se srce kae da ga oblikuju novi

bogovi u donjem svijetu prema djelima uinjenim u tijelu dok jeosoba ivjela na zemlji. On poprima uzvieno tijelo koje je formi

rano, osobinu po osobinu, ud po ud, nalik bogovima, sve dok vi

e nije preostao niti jedan Manesov dio koji nije uinjen boan

skim. Dana mu je kosa Nu ili neba, Hathorine oi, Anubisove

(Apuatove) ui, nos Khenti-K, usne Anupa, zubi Serka, vrat Izie, ruke monog gospodara Tat-tua, ramena Neith, lea Setha,

16 Ili onaj tko raspoznaje. Raspoznavanje se ovdje ne odnosi naosjete ve na spoznaju ( p . prev.).

17 Postaje Thotovo obiljeje.


44/147

falus Ozirisa, noge i bedra Nut, stopala Ptaha, nokti i kosti ivog

Uraei, sve dok na kraju vie nema niti jednog njegovog dijela ko

ji nije bez boga. Za novo tijelo ne postoji mogunost dolaska na

zemlju, jednako kao to ne postoji mogunost ponovnog ulaska

u staru mumiju. Kako ve Manes kae: "Dua nije vezana za svo

je tijelo na vratima Amente" (Pogl. 26).

Poglavlje 89 je oznaeno poglavljem u kojem je dua sjedi

njena s tijelom. Meutim, to se ne odnosi na mrtvo zemaljsko

tijelo, ve na oblik ili tjelesni tip mumije u Amenti. "Dolazim",

kae govornik, da bih "mogao odbaciti svoje protivnike na zem

lju, iako e moje smrtno tijelo biti spaljeno" (Pogl. 86). Na ovomstadiju on klie: "Ja sam dua i moja je dua boanska. To je

vjena sila!

U poglavljima 21 i 22 Manes trai svoja usta kako bi s nji

ma mogao govoriti. S obnovljenim ustima on moli da budu otvo

rena od strane Ptaha te da Thot oslabi okove ili brnjicu Setha,gospodara tame (Pogl. 23). Ukratko, da moe vratiti sposobnost

govora. U procesu transformacije i u ponovnom obnavljanju kao

nov ovjek, drugi Atum, on kae:

"Ja sam Kheper, samostvoreni na bedru njegove majke."

Kheper je vrsta sunevog kukca koji je prikazan na slikama

boice Nut koja proizlazi iz majine khepsh. Ime kukca oznau je stvaranje i razvoj budui da je to vrsta onoga to nastaje pri

vlastitoj transformaciji. Kada dobiva usta, dovodi sebi i rijei

snage ili moi, a on ih sakuplja sa svake strane. Tada se prisje

a svog imena. Potom mu se daje novo srce. Njegove su eljusti

podijeljene, oi su mu otvorene. Snaga je dana njegovim rukama, a krepkost njegovim nogama. On je u posjedu svog srca,

svojih usta, oiju, udova i svog govora. Sada je on nov ovjek

ponovno utjelovljen u liku Sahua, s duom koja vie nije vezana

za Khat ili mrtvu mumiju na vratima Amente (Pogl. 26). On se

veseli hrani Ozirisa u Aarru, na istonoj strani livade s cvijeem

grimizne boje koje nikada ne vene.


45/147

U jednoj fazi drame umrli je sastavljan kost po kost u podu

darnosti s Ozirisovom kraljenicom. Kraljenica je bila amblempodupirae ili odravajue snage, a ova rekonstrukcija umrlog

nalik je istom procesu s osakaenim bogom. U toj toki govor

nik kazuje:

"etiri spoja stranjeg dijela moje glave vrsto su nainje-

na.On ne pada pred zaprekom. Postoji sedam cervikalnih kra

ljeaka, ali tri su vrlo posebna atlas koji podrava glavu, os

oko kojeg se glava okree i vertebrae prominens, sa svojim du

gim spiralnim nastavkom18. Nesumnjivo je Oziris izgraen na

tom modelu, a etiri spoja bila su fundamentalna. U drugom

poglavlju je Oziris oito usavren "na etverokutu" kao u ma

sonskim misterijima. To je poglavlje u kojem osoba poprima ob

lije Ptaha, velikog arhitekta univerzuma. Govornik kae:

"On je etiri puta duljine Raove ruke, etiri puta irine svi

jeta"1 9 to je nain opisivanja etiri etvrtine ili etiri strane svi

jeta, prema egipatskom nainu prikazivanja.U mitolokim i astronomskim fazama bilo je sedam primar

nih moi ili snaga od kojih je est predstavljeno ivotinjskim ti-

18 Rit., pogl. 30, Renouf.19 Rit., pogl. 82, Renouf.

Prema heliopolitskoj kozmologiji Khepri je povezan s Atumom i Raom.Rije ima nekoliko znaenja, poput "stvoriti" ili "transformirati"; takoeroznaava kukca balegara ili skarabeja, simbolizirajui izlazee sunce,uskrsnue i obnovu.


46/147

povima, a sedmi je u liku ovjeka. To se ponavlja u eshatologiji

gdje je najvia od sedam dua Ka-eidolon s ljudskim licem i li

kom kao konani tip duha koji bijae ljudski duh na zemlji i tre

ba biti vjean na nebesima. Ponovno uoblieni Manes kae:

"(Sedam) Ureus boanstava su moje tijelo... Moj je lik vje

an" (Pogl. 85), to se dogaa kada je sedam dua stopljeno u

jednu koja je u duhu odraena od strane boanskog Ka. Sedam

ureusa boanstava predstavlja sedam dua ivota koje prethode

jednoj stalnoj dui. U poglavlju o udobrovoljavanju vlastitog Ka,

Manes kae:

"Pozdrav tebi, moj Ka! Mogu li doi tebi i biti slavljen i biti oitovan i imati udahnutu duu?" (Pogl. 103) to jest, u pos

tizanju najvie od dua, sjedinjujue. Ove se due mogu pojmi

ti kao sedam uspinjuih tipova osobnosti.

Prva je prikazana kao sjena, mrana dua ili sjena Inoita,

zelenih stanovnika i drugih aboridinskih rasa koje su prikazane u Knjizi mrtvih tako da lee u mraku na tlu. Sjena je primar

no bila, zbog svog postojanja, onakva kakva jest, sjena starog

tijela projicirana na tlo u novome ivotu. Slikovito je prikazana

kao crni lik koji se prua u Amenti. Na ovaj nain zemaljska

sjena tijela u ivotu slui kao tip due koji izlazi iz tijela u tre

nutku smrti. Ovime se moe protumaiti blizak odnos sjene sfizikom mumijom za koju se ponekad kae da prianja i ostaje

unutar grobnice te da izvlai podravanje ivota iz trupa sve

dok on postoji. Na taj nain sjena koja povlai ivot iz mrtvog

tijela postaje mitski prototip vampira i legendarnog demona

(vukodlaka).Teko je tono odrediti to je za Egipane bio khabit ili sje

na u razvitku due, ali Inoiti ili Aleutijanci opisuju je kao "ispa-

rinu koja emanira iz krvi", pa je to mudrost za one koji je razu

miju ili poznaju. Najranija ljudska dua izvedena iz majke kada

se na krv gledalo kao na ivot, bijae dua krvi. Opis Inoita sav

reno odgovara sjeni u egipatskom Amentiju. Meu najprimitiv-


47/147

nijim rasama tipina osnova budue osobnosti je sjena. Aleuti-

janci kau da se dua pri svom odvajanju od tijela dijeli na

sjenu ili duh. Prvo ostaje u grobnici, a drugo se penje na nebo.

Gdje god se susreli s ovom podjelom, ona je jednaka blizana-

kim duama Setha mranog i Horusa, due svjetla. Smatramoda je egipatski broj sedam najraniji i najstariji za raunanje i

tumaenje ostalog koje se pronalazi raspreno po svijetu. Dua

kao sjena ili sjenka poznata je Macusi Indijancima kao "ovjek

u oima" koji "ne umire". To je druga forma sjene koja nije ba

cana na zemlju.

Dr. Birch je upozorio na injenicu da umrli ima jedan Ba,

Sahu i Ka, ali da ima dvije sjenke; njegov Khabti je u mnoini.20

Njih dvoje odgovaraju mranim i svijetlim sjenama Aboridina.

Takoer odgovaraju dvama duama tame i svjetla koje su prika

zane crnim leinarom i zlatnim sokolom Setha i Horusa, prvim

dvama od potpune sedmerostrukosti ili sedam moi (snaga) ilidua. Sjena je, meutim, samo jedna sedmina tog niza. Kada je

drugo bie usavreno, sastoji se od sedam stopljenih dua. Ne

ki od Manesa u Amenti ne odlaze iza stanja sjene ili Khabit;

oni su uhvaeni u stanju mumificirane nepokretnosti. Ne stjeu

novo srce ili duu daha. Oni ostaju u jajetu neizlegnuti i ne postaju Ba dua ili velianstveni Khu. Za te se due kae da su

ih pojeli odreeni bogovi ili paklene moi. "Jedai sjenki" titu

la je etiriju od etrdeset i dva egzekutora (Pogl. 125). Deseto

mistino prebivalite u Amenti je mjesto monstruoznih ruku ko

je hvataju i odnose Manese koji nisu dosegnuli stanje iza sjenaili praznih ljuski. S "ljuskama" se moglo susresti u Ritualu

(Knjiga mrtvih). Manes koji je ojaan i okrijepljen svojom ne

beskom duom moe to mjesto proi sigurno. On kae:

20 Trans. Society of Bib. Arch., vol. VIII, str. 391.


48/147

"Neka nitko ne doe u posjed moje sjenke (neka nitko ne

doe u posjed moje ljuske ili omotaa). Ja sam nebeski so

kol."

Proizaao je iz ljuske jajeta i bio izgraen (uveden) iza sta

tusa sjene kao Ba-dua. S ovim se moe usporediti praznovjerje

da jaje za jelo treba slomiti na praznoj ljusci kako ne bi palo

pod poguban i zao utjecaj vjetica. Postoje nesretne i bijedne

sjenke osuene na nepokretnost u petom mistinom boravitu.

Pate od konanog zatoenja na tom mjestu i poloaju, a tada ih

prodiru divovi koji ive kao jedai sjenki. To su monstrumi opi

sani kao da imaju bedrenu kost sedam lakata 21 dugu (Pogl. 149,18,19). Niti jedna sjenka nema dovoljno snage za prolazak pok

raj tih personifikacija prodirue moi. To su ljudoderi i nema

ni iz legendarne tradicije koji se mogu nai zajedno s vukodla

cima i vampirima u mranim peinama egipatskoga podzemnog

svijeta. To su mrtvi iji razvitak u duhovnom svijetu bijae zap

rijeen na statusu sjene i za koje se smatra da trae izgubljeni

ivot lovei i vrebajui ljudske due, posebno due krvi. Na slje

deem se stadiju dua naziva Ba. Prikazana je u obliju sokola

s ljudskom glavom kako bi se pokazalo da je priroda due jo

uvijek ljudska. To je vie od due sjenke, ali nije zamiljeno ni

ti se vjerovalo da je ljudska dua nastanjivala tijelo ptice. U jednom od paklova vidi se da sjene gore, ali one imaju sposobnost

oduprijeti se vatri. Zato se kae: "Sjene ive; podigle su svoju

mo." Uzdignute su u svom poloaju tako to su asimilirale vie

moi ili snage.

Sukladno uzimanju u posjed due sjenke i due svjetla, Ozi-risu je dano novo srce, njegovo cjelovito ili dvostruko srce. U

nekih primitivnih naroda, primjerice Basuta, to je srce koje iz

lazi u smrti kao dua to nikada ne umire. Bobadille, Indijanci

21

Lakat stara mjera za duljinu, izmeu 46 i 56 centimetara( p . prev.).


49/147

iz Nikaragve, govore da postoje dva razliita srca; jedno od njihodlazi s umrlim u trenutku smrti, i to ih srce ini ivima u bu

dunosti (na drugom svijetu). To drugo diue srce, osnova bu

dueg bia, egipatsko je srce pomou kojeg rekonstruirana oso

ba ponovno ivi. Srce koje se vae u Sudbenoj dvorani nije

moglo biti organ ivota na zemlji. Bilo je to drugo srce, srce dru

gog ivota. Manes se zalae i moli da to srce ne svjedoi protivnjega u nazonosti boga koji prati tijek vaganja (Pogl. 30A i

30B). Drugo je srce ono to je iznova oblikovano sukladno ivo

tu proivljenom u tijelu. Reeno je da je to srce velikog boga

Tehutia (Djeheuty, Thot) koji personalizira inteligenciju. Stoga

se doima da ono tipizira duu inteligencije. Odavde proizlazerijei biti mlad i prodornog opaanja (otroumnost) meu bogo

vima i meu sedam dua. Fiziko predstavljanje dolazi prvo, ali

u tekstu Panchemesisa se kae:

"SVIJEST ili srce (Ab) OVJEKA NJEGOV JE VLASTITI BOG"

ili boanski sudac. Novo srce predstavlja novo roenje, pa

se stoga naziva majkom (Pogl. 30A). Kada umrli obnavlja osno vu budueg bia u svom itavom srcu on kae, iako je pokopan

u dubokom grobu i prignut u podruju unitenja, da je (ak) i

tako uzvelian.

Ako uzmemo sjenku kao izgled due krvi, Ba-sokola za os

likavanje due svjetla, a hati-srce za prikazivanje due daha,

moemo pojmiti raison d'etre za prinoenje krvi, svjetla i tamja-

Vinjeta Poglavlja 89Knjige mrtvih pisara

Anija iz 19. dinastije

prikazuje Ba i njegovumumiju.


50/147

na kao rtve Manesu u tri razliite faze ili stanja. Krv je openi

to prinoena sjenci, kao to vidimo u preivjelim obiajima Gr

ka i Rimljana. Sjenka bijae u prvom stadiju prole egzistencije,

a najpotrebnija u Amenti, krv to bijae ivot na zemlji i koja je

smatrana prvom potrebitou za ponovno oivljavanje mrtvog

kao Manesa ili sjenku. Sekhem bijae jedna od dua ili moi.

Teko je to identificirati i poistovjetiti s tipom i mjestom u se

dam. Nazovimo ga etvrtim u nizu. Vanije je znati to ta sila

predstavlja. Naziv se izvodi iz rijei khem, za potenciju. Khem

u fizici oznaava uspravnu ili osovljenu snagu. Khem je muka

rac od trideset godina, tipina odrasla osoba. Sekhem oznaavaposjedovanje moi ili potencije uspravljene sile. U eshatolokoj

fazi to je reproduktivnost, formativna mo Khema ili Amsua, po

novnog podizanja, mo podizanja primijenjena na duh u obliko

vanju i vitaliziranju novog i velianstvenog tijela za budue uskr

snue iz Amente. Khu je dua u kojoj je osoba postigla statusistoe u duhu koji je nazvan velianstvenim (proslavljenim),

predstavljen predivnom bijelom pticom. Ka je tip vjenog traja

nja u kojoj je sedmerostruka

osobnost sjedinjena konano

za uvijek ili za vjeni ivot. Pri

kaz Ba due.

Khu je taj kome se obraa

u grobnici kao onome to je uz

vieno:

"Nee biti utamnien od

strane onih koji su vezani zaosobnost Ozirisovu (to jest mu

miju) i koji imaju nadzor nad

duama i duhovima te koji vr

sto zatvaraju sjenke mrtvih. Ne

bo je ono to e te zadrati" (Po-

gl.92).

Ba dua.


51/147

Sama sjena nikada ne moe napustiti grobnicu. Zbog toga

se openito smatralo da sjenka ostaje s truplom ili mumijom na

zemlji. Ali ovdje grobnica, mumija i sjenka nisu na zemlji; oni

su u Amenti. Bez Ba-due sjenka ostaje neiva. Bez Sekhema

nedostaje joj sutinska forma ili mo ponovnog uzdizanja. BezKhu-duha osoba se ne uspinje iz grobnice ili zatvora donjeg svi

jeta. Ali kada je to postignuto, umrli je uzvelian i slavljen. U

poglavlju 91 kae se:

"On uzima oblije potpuno opremljenog Khua (duh) u do

njem svijetu i ne trpi zatoenje kod bilo kojih vrata Amente, jed

nako na ulasku kao i na izlasku."Tako je samo onda kada je Manes zaodjenut kao Khu koji

se uspinje ocu kao sin boga. Stoga iz sljedeih rijei koje Horu-

su upuuje osoba koja je sada Khu zakljuujemo:

"O, moni, koji vidjeh svog oca i kojem su povjerene Tho-

tove knjige, ovdje sam. Dolazim, uzvelian sam i ispunjen duom i snagom, opskrbljen Thotovim knjigama", njegovom kopi

jom knjige ivota, njegovim svjetlom u tami Amente. Sada se

uspinje do svog oca, boga Ra, koji se nalazi u lai te uvijek iz

nova klie:

"Ja sam moni Khu; neka tvoja ispravnost i istinitost budu

moja ispravnost i istinitost" (Pogl. 105).

Kada je umrli nainjen savrenim kao Khu, slobodan je ui

u veliku kuu sedam dvorana (Pogl. 145). Jednako tako u "nje

govu kuu koja je na breuljku" i tko je "vladar u nebeskoj dvo

rani". Velika kua je Ozirisovo nebo zasnovano na trideset i est

vrata ili na dvanaestim zodijaka. Druga je Anupova kua na vrhu brda Annu. "Gledaj me", on klie, "gledaj me, dolazim k te

bi, odnio sam i sastavio moja oblija" ili sastavne dijelove stal

ne due, kojih je sveukupno sedam. To su:

1. Khabit ili mrana sjenka

2. Ba ili svijetla sjenka3. Diue srce


52/147

4. Sekhem

5. Sahu

6. Khu

7. Ka

Kada Manes postaje Khu, Kaje ispred njega, toliko dalekoispred njega da ga udobrovoljava i stjee njegovu naklonost da

rovima ili prinoenjima. Ustvari on se predstavlja kao rtvena

rtva koja umire kako bi se povezala sa svojim Ka, njegovim li

kom vjenog trajanja, njegovim tipom potpunosti u kojoj je se

dam dua trajno sjedinjeno u jednu.

Ka se nazivao dvojnikom mrtvih kao da jednostavno pred

stavlja Doppel-ganger. No, nije to tek utvara ili sablast ivueg

ili osobnog lika umrlog. Takoer je to prikaza ili vidljivi duh2 2,

ali radi se o obiljeju ili znamenu vie nego o stvarnom i ivom

opisu. Prikazuje duu koja dolazi u postojanje s djetetom, duu

koja odrava i koja hrani tijelo, duu postojanja ovdje i opstojnost za ivot poslije smrti. Na taj je nain napokon transformira

na u konanu osobnost. Prikazana je u hramu Luxor gdje je ro

enje Amon-hetepa III slikovito predoeno kao nastanak iz ruke

boga. Ka kraljevske bebe prikazan je na slikama kao da ga je

oblikovao Khnum, oblikovatelj na lonarskom kolu. Pratnja oso

be kroz itav ivot, kao duh ili aneo uvar, i ispunjenje osob

nosti posljedica je ponovnog sjedinjenja s Ka.

Kao to je ve pokazano, kada su boanske poasti pridava-

ne faraonu prinosilo se njegovom Ka, ne njegovom smrtnom bi

u (Pogl. 105). Postoji poglavlje "osiguravanja hrane za Ka".

Takoer je pogrebni obrok konzumiran u odaji Ka, odaji uskrsnua grobnice. Hrana je prinoena Ka eidolonu kao predstav

niku umrlog, umjesto duhovima predaka. Postavljen je kao on-

22

U narodnim priama je to duh koji se vraa iz groba (esto dabi terorizirao ive).


53/147

Podignute ruke drvenogkipa kralja Hora iz 13.dinastije simbolizirajukraljev Ka.

Khnum oblikuje kraljicu Hatepsut i njezin Ka na lonarskom kolu.

Ani i njegova dua

naputaju grobnicu.Vinjeta i dio pogl.42

Knjige mrtvih


54/147

aj koji prima prineseno. Takoer mu je hrana predstavljena kao

obiljeje nebeske hrane koja uzdrava ljudsku duu. Stoga kada

bog ili boica prinose nebesku hranu dui na zemlji ili Manesu

u Amenti, to je prikazano pomou onog tko daje Ka. Pojedini su

sveenici odreeni da budu Kaovi poslanici i oni su prinosili

rtve Kau umrlog u korist ivih roaka. Razlog tome je to to je

Ka simbol osobnosti, sedme od sedam dua koja je dosegnuta

kao najvia i u koju su druge bile ukljuene i apsorbirane.

U vinjetama poglavlja 25 Rituala2 3 (Knjiga mrtvih) prika

zan je Ka umrlog koji je s njim u prolasku kroz Amenti, koji ni

je ostavljen iza njega u grobnici kako ne bi zaboravio sebe ili,kako on kae, da ne bi pretrpio gubitak identiteta zbog zaborav-

ljanja svog imena. Time to mu je prikazan njegov Ka, Manesu

je omogueno sjetiti se i dozvati svoje ime u velikoj kui, a po

sebno u kunjama kue plamena. Umrlog, koji je jako napredo

vao na svom putovanju Amentijem, njegov Ka jo uvijek prati.

Opisan je kao hrana njegova ivota u duhovnom svijetu, kao to

je bio njegova duhovna hrana za ljudskoga ivota.

"Ti dolazi, Ozirise; tvoj Ka je s tobom. Ti hrani sebe pod

formom svog imena Ka" (128, 6).

Kada je Oziris preao iz stadija sjenke u stadij Ka, postaje

ono to je ritual namjeravao postii potpuno opremljeni Manes koji je dovrio sveano uvoenje u taj poloaj. Kao Sahu bi

jae utjelovljen u duhovno tijelo. Kao Khu bio je odjenut veli

anstvenom odjeom. Kao sveti sokol s glavom Bennua bijae

obdaren Horusovom duom (Pogl. 78). Ovdje on kl

massey - egipatska knjiga mrtvih

Documents