GNOJIDBA TLA

Osnovna činjenica koju uvažiti jeste, da u slobodnoj prirodi postoji zatvoreni krug

kruženja tvari – hraniva. Tlo se iscrpljuje, ali se raspadom organske tvari hraniva

vraćaju u tlo.

U agrosferi, taj krug je prekinut. Trajno vlada osiromašenje jer se plodovi koji

sadrže hraniva iznose, a samo dio se, npr. u obliku stajskog gnoja vraća natrag u

tlo. Fosfor je posebno ugrožen – deponira se u kostima i nepovratno nestaje.

Sva hraniva koja koristi biljka nalaze se u tlu u različitim količinama, ali nikada

dovoljno za trajno iskorištavanje tla bez nadoknađivanja, tj. gnojidbe. Ako još

uvažimo drugu činjenicu da nas ne zanimaju samo prosječni, već maksimalni

mogući visoki i stablini prinosi, proizlazi da je gnojidba imperativ suvremene,

intenzivne biljne proizvodnje.

Ipak pitanje!

Ako bi se gnojidba trajno izostavljala, da li bi i kada plodnost tla pala na NULU?

To je dugotrajan proces, a uzgoj postaje nemoguć zbog nekog od hraniva

koje padne ispod minimuma. Npr. pokus iz Rothamsteda (Engleska)

RAZDOBLJE

ISPITIVANJA

(GODINE)

PRINOS

BEZ IKAKVE

GNOJIDBE

PRINOS KOD

GNOJIDBE SAMO SA

STAJSKIM GNOJEM

PRINOS KOD

GNOJIDBE SAMO

MINERALNIM GNOJIVIMA

1852-1859 13,85 25,32 28,41

1860-1867 10,30 30,00 29,52

1868-1875 8,31 28,38 25,68

1876-1883 8,51 29,90 25,42

1884-1891 6,72 25,56 22,23

1910-1920 5,10 27,00 23,60

PRINOS ZRNA JEČMA U DT PO HEKTARU

KRETANJE BILJNIH HRANIVA U TLU

Tlo je dinamička sredina. Teku trajni procesi vezivanja (fiksacije) i

imobilizacije hraniva (u humus), osobađanja izmjenom sa adsorpcijskog

kompleksa, fiksacijom iz atmosfere (dušik) itd. Tu je i korijenov sustav koji

iznosi hraniva pa pomiče ravnotežu, a tu je i gnojidba, koja također pomiče

kretanje reakcija.

Ipak, u grubo, postoje 3 krupna aktera u procesima

Gnojidba Odnošenje

Adsorpcijski kompleks otopina tla korijen biljke

ili, za pravilnu odluku o gnojidbi nužno je poznavati BILANCU HRANIVA u tlu.

GUBICI HRANIVA DOBICI HRANIVA

INAKTIVACIJA U ORGANSKI ILI MINERALNI

OBLIK I ŠTETNA FIKSACIJA

AKTIVACIJA IZ ORGANSKOG ILI

MINERALNOG DIJELA TLA

ISPIRANJE IZ FIZIOLOŠKI AKTIVNOG

PROFILA TLA

ASCEDENTNO KRETANJE VODOM DO

POVRŠINE TLA

EROZIJA VODOM I VJETROM ASCEDENTNO DONOŠENJE KORIJENJEM IZ

ZDRAVICE U MEKOTU ODNOSNO GORNJI

SLOJ TLA

DENITRIFIKACIJA BAKTERIJAMA POPLAVE

ŽETVA (BERBA) OBORINE

VJETAR

BIOLOŠKA DUŠIČNA FIKSACIJA

(SIMBIOTSKA I NESIMBIOTSKA)

GNOJIDBA

GUBICI I DOBICI BILJNIH HRANIVA U ANTROPOGENOM TLU

DEFINICIJA I PODJELA GNOJIVA

Gnojiva ili fertilizatori: sve tvari organskog ili mineralnog porijekla koje obogaćuju

tlo aktivnim hranivima, koje utječu na povećanje plodnosti tla i povećanje prinosa.

stajski gnoj

– kruti i tekući (otplavni i gnojovka)

gnojnica

komposti

bihugnoj

gradsko smeće

fekalije

otpadne vode gradova i industrije

zelena gnojidba (sideracija)

DEFINICIJA I PODJELA GNOJIVA

Dijele se na:

-Organska (obično domaća) - Tvornička ili mineralna

(Pazi! NE UMJETNA!)

Makro;

N,

P,

K,

Ca,

Mg,

Fe,

S

Kombinacije

Mikro i makro hraniva

Mikro;

B,

Mn,

Zn,

Cu,

Mo

Humusno-mineralna:

kombinacija domaćih i mineralnih, ali

se proizvode u tvornicama.

GNOJIDBA ORGANSKIM GNOJIVIMA

HUMUS – središnje pitanje antropogenog tla!

Gospodarenje – Ekonomija humusom u kontinuitetu iskorištavanja

antropogenog tla

Konstatacija: U prirodnim uvjetima postoji “promet” humusa unutar

klimaksa spontanih biocenoza. (klimaks = maksimalno ravnotežno stanje).

U agrobiocenozi i agrobiotopu “promet” humusa u tlu ovisi najviše o

gospodarenju, sustavu biljne proizvodnje, gnojidbi, tlu i klimi, a sve je pod

organizacijom ČOVJEKA i njegovim utjecajem.

ukratko o sastavu i kakvoći humusa.

SCHEFFER:

Hranjivi humus – lako raspadljivi ugljikohidrati (hemiceluloza, šećeri, proteini,

škrob).

Za mikroorganizme = hrana i izvor energije, a nastaju kiseline, antibiotici, biljni

stimulatori i ljepljive tvari “BIOLOŠKI CEMENT” za strukturu tla a oslobađa se

ENERGIJA 4-5 cal/g suhe tvari.

Trajni humus:

je rezultat razgradnje i resinteze u procesu humifikacije, tj. stvaranja humusa. To

je teško razgradiv organski kompleks tla = lignin, uronske kiseline, taninske tvari,

voskovi, masti i teško razgradivi proteini.

Važan dio procesa humizacije predstavlja oksidacija lignina i spajanje s dušikom

=ligninsko-proteinska veza te autooksidacija i polimerizacija kojom nastaju

strukturne jedinice humusnih kiselina:

- sive – poželjne, Ca-humati

- smeđe (himetomelanska)

- fulvo (krenska i apokrenska) koje nastaju u anaerobinim, kiselim uvjetima = kiseli

humus, destrukcija apsorpcijskog kompleksa, mikrobicidno djelovanje).

Značaj humusa:

1. Predstavlja preduvjet dobre, u vodi stabilne strukture. Traži se dovoljno gline =

humusno glineni kompleks

2. Dobro veže hraniva sa mnogo slobodnih valencija i lako ih otpušta prema

potrebi biljaka

3. Sprječava štetnu fiksaciju hraniva na minerale gline i mineralnu komponentu

(seskvioksidi) – P i K

4. Izvor je hrane za mikroorganizme i biljke i služi im kao energetski materijal

Za antropogeno tlo se traži što jači promet organske tvari kroz tlo da bi se

podržavali procesi mineralizacije, unijeli u tlo energija i hraniva za

biokomponenetu, te da bi se tlo održalo biološki aktivnim.

Koji je optimalna razina humusa u tlu?

Ovisi o:

a) Mehaničkom sastavu tla

b) Tipu tla

c) Klimi

d) Sustavu biljne proizvodnje

U nizu godina količina humusa u tlu je rasla i jednog trenutka dostigla

maksimalno ravnotežno stanje “PRIRODNI KLIMAKS” – prirodno ravnotežno

stanje stvaranja i razgradnje humusa.

Nadolaskom čovjeka, početkom obrade, intenzivnom aeracijom – podsticanjem

mineralizacije – privođenjem kulturi sadržaj humusa počeo je padati. Kojim

tempom?

Ovisno o intenzitetu obrade, kulturama, klimi, tlu!

Npr.:

U prosječnim uvjetima agrotehnike i klime: U početku drastično, a kasnije sporije.

Razdoblje iskorištavanja Gubitak organske tvari za to razdoblje (%)

Prvih 20 godina 24

Drugih 20 godina 10

Trećih 20 godina 7

U već stabilnom tlu (nakon razdoblja intenzivne razgradnje) koeficijent razgradnje

godišnje 0,015-0,02%

Pitanje!

Prema Kononovoj, nakon privođenja kulturi “djevičanskog tla” 70% humusa se

mineralizira, a 30% ostaje u stabilnim oblicima. Ako se organska tvar tla ne bi

nadoknađivala, kada bi se iscrpila?

Od 360-1000 godina, ovisno o zalihi i čimbenicima sredine (humidna klima-brže,

intenzivno korištenje-brže, itd.).

To se, međutim, ne događa! – korijen, biljni ostaci, itd.

S druge strane, intervencija čovjeka u tlo može odgovarajućim mjerama

povećati čak i prirodni (sadržaj) količinu humusa u tlu i stvoriti novo

ravnotežno stanje stvaranja i razgradnje humusa KULTURNI KLIMAKS II.

Koje su to mjere?

1 - Manja učestalost obrade tla

2 - Kompletna i harmonična gnojidba (više ostataka biljaka)

3 - Primjena herbicida i manja obrada

4 - Sustavi biljne proizvodnje, pogotovo uzgoj djetelinsko-travnih smjesa

5 - unošenje organskih gnojiva (stajski)

6 - unošenje žetvenih ostataka

KULTURA ORGANSKI

OSTACI U TLU

(SUHA TVAR dt/ha)

ČISTIH HRANIVA U KG

N P2O5 K2O

strne žitarice 14 (9-17) 14 (8-17) 5 (3-7) 12 (9-15)

ZRNATE LEGUMINOZE 13 (5-23) 28 (12-53) 5 (3-9) 11 (3-23)

KRUMPIR 8 (6-10) 22 (20-25) 6 (5-7) 37 (30-48)

REPE 8 (6-10) 22 (20-25) 6 (5-7) 37 (30-48)

LUCERNA

(TROGODIŠNJA)67 159 35 64

DJETELINSKO-TRAVNA

SMJESA (DVOGODIŠNJA)56 81 33 75

LUPINA ŽUTA 16 (15-16) 36 (35-39) 8 (7-9) 35 (28-42)

OZIMA REPICA 9 15 9 30

LANDSBERŠKA

KRMNA SMJESA28 (27-29) 35 (33-37) 13 44 (36-52)

PODACI O TOME KOLIKO NEKI ORANIČNI USJEVI U PROSJEKU OSTAVLJAJU

PODZEMNIH OSTATAKA I U NJIMA VEZANIH GLAVNIH HRANIVA

Utjecaj plodoreda na sadržaj organske tvari u obradivom tlu

Ugljik Dušik

t/ha % t/ha %

1894 – na početku 22 100 24,2 100

Poslije 30 god. – samo kukuruz 7,4 33 9,3 38,4

Poslije 30 god. – samo pšenica 14,3 64 14,4 59,5

Petogod. plodored: kukuruz-pšenica-djetelina 17,2 76,

8

17,2 71,0

Trogod. plodored: kukuruz-pšenica-djetelina 19,2 88 19,6 81,0

Smanjenje organske tvari u tlu poslije 40 godina uzgoja različitih biljaka:

Kultura Sadržaj organske tvari u % u tlu koje se Gubitak u %

uslijed obrade

OBRAĐUJE NE OBRAĐUJE

Pšenica i kukuruz (po 15 god.) 2,74 3,89 29,5

Kukuruz-zob-pšenica 3,21 4,43 26,5

Lucerna poslije 12 god. 3,86 4,43 12,9

Lucerna poslije 7 god. 3,38 5,03 32,8

Lucerna poslije 20 god. 4,29 5,41 20,8

Voćnjak poslije 7 god. 2,76 5,41 49,0

Trave poslije 5 god. 3,57 5,41 34,0

Jako gnojeno poslije 20 god. 4,68 5,05 7,3

ODRŽAVANJE željene razine humusa u tlu (jednadžba):

Sh = Kr (Pr + Uo)

Sh = stvorena količina humusa tijekom godine

Kr = koeficijent razgradnje tijekom godine

Pr = postojeća razina humusa

Uo = unešena količina organske tvari u tlo godišnje

DETALJI:

Znači, održavanje postojeće razine traži ispunjenje ovih elemenata.

1. Koeficijent razgradnje

Npr., na razgradnju utječe niz čimbenika: KLIMA, TEKSTURA, pH, sadržaj kalcija,

vodni i zračni režim tla, toplinski režim tla, ODNOS C:N, vrsta kulture i

agrotehnički zahvati.

Npr. - u plodnom tlu brža je mineralizacija

- što humusna sirovina ima više hranjivog humusa jača “biološka vatra” -

razgradnja

- kulture sa korijenjem užeg C:N odnosa potiču bržu razgradnju humusa.

2. Postojeća razina humusa u tlu: Koja je optimalna razina humusa?

To je razina koja osigurava povoljnu ishranu kultura, a on je na oraničnim

ilovastim tlima 2-3%. Inače, određuje se ispitivanjem!

3. Unošenje i održavanje

NAČELO: Ako imamo željenu razinu, u načelu treba vraćati u tlo koliko se

godišnje razgradi.

Za njemačka lesna tla sa 2% humusa prema WELTE-u godišnje treba 1,8-2 t suhe

organske tvari/ha da bi se organizirala stabilna oranična proizvodnja što

odgovara i NAŠIM UVJETIMA.

Smatra se da bi za nadoknadu ovog gubitka bilo dovoljno 20 dt suhe tvari ili 100

dt stajskog gnoja, ili 50 dt slame ili kukuruzovine, ili 150 dt zelene gnojidbe.

Praktično pitanje!

Možemo li se u široj praksi povoditi za tim da nam npr. tla imaju 4-6% humusa kao

černozemi?

Ekološki je to često nemoguće, a ekonomski neopravdano! Praktički, sve bi se

podredilo stočarstvu!

VEZANO PITANJE: Da li je stajski gnoj jaka humusna sirovina?

NIJE!

1) Matematički dokaz

2) Eksperimentalni – poljskim pokusima!

Matematički dokaz:

Uzmimo 400 dt/ha stajskog gnoja- jaka gnojidba stajskim gnojem. On sadrži oko

20% suhe tvari, a od toga 35% trajnog humusa.

400 * 20% * 35% = 2800 kg trajnog humusa/ha

Tlo do dubine 30 cm, stv 1,5

ima 450 kg tla/m2 x 10 000 → 4 500 000 kg tla/ha / 35 cm dubine.

Na ha 4 500 000 kg tla 2800 kg trajnog humusa

100 kg tla x

____________________________________________

x = 2800 * 100 / 4 500 000 = 0,06%

Ako se uzme da bi trebalo za 0,6% deset puta više gnoja = 4000 dt stajskog

gnoja/ha, ili za 1% još 2 puta više ≈ 8000 dt/ha = 20 puta više od normalne

gnojidbe.

Međutim, ne gnoji se svake godine, već svake treće-četvrte, znači 20 godina

normalne svakogodišnje gnojidbe ili 60-80 godina svake treće ili četvrte!

Dakle, dugogodišnji proces!

Eksperimentalni dokaz:

Pokus: 8 godina po 850 dt/ha st. gnoja povećalo je humus za 1,03%.

Ili, 45 godina sa 80-120 dt/ha stajskog gnoja povećalo je humus za 1%.

I zelena gnojidba slabo povećava humus- 520 dt/ha zelene mase – humus povećan

0,18%. Ali, višegodišnje leguminoze i trave već nakon 2-3 godine mjerno

povećavaju humus.

Zaključak: Ne može stočarstvo biti podređeno proizvodnji stajskog gnoja radi

povećanja humusa u tlu već je ono s ciljem proizvodnje mesa i mlijeka, a ratarstvo

će stajski gnoj izvanredno dobro iskoristiti kao nusproizvod stočarstva – za

gnojivo, kao humusnu sirovinu s daleko naglašenijom dimenzijom – PROMETA

ORGANSKE TVARI kroz TLO.

Neosporno, stajski gnoj služi kao jedan od načina vraćanja organske tvari u tlo.

S tim u vezi, praktično pitanje! Može li ga nešto zamjeniti?, jer ga je sve manje, a

negdje ga uopće nema.

DA, vrlo uspješno.Kao humusnu sirovinu mogu ga zamjeniti žetveni ostaci, a

najčešće slame i kukuruzovine.

Računa se da po humusnoj vrijednosti 2 x 50 dt slame ili kukuruzovine danih kroz

3 godine vrijedi kao 200 dt stajskog gnoja.

Ukratko, ako godišnje računamo na gubitak organske tvari u tlu od 20 dt/ha, za

njegovo pokriće vrijedi 100 dt stajskog gnoja ili 150 dt zelene gnojidbe ili samo 50

dt slame žitarica ili kukuruzovine.

POSTUPCI SA ŽETVENIM OSTACIMA

UKLANJANJE NADZEMNIH BILJNIH OSTATAKA

Žetveni ostaci kultura se mogu iskoristiti kao stočna hrana, stelja, za proizvodnju

BIOPLINA, dakle mogu se s tla

- odstraniti

- spaliti

- unijeti u tlo

- ostaviti na tlu kao malč uz sjetvu siderata

- za spremanje organskih sirovina - KOMPOSTI

Spaljivanje

predstavlja potpun gubitak organske tvari, što nema nikakvog agrotehničkog

opravdanja, izuzev pojave bolesti i štetnika u velikom kalamitetu. jedino, preostaje

pepeo (P i K gnojivo). Osim toga gubitak N. Npr. slama 0,4% N (0,5). U 50 dt = 20

kg N - 25 kg/ha = 100 kg KAN-a/ha.

Zašto nam treba organska tvar?

To je energetski materijal i hrana mikroogranizmima te unošenje u tlo ima svoju

vrijednost kroz “PROMET” – “PASAŽ” organske tvari kroz tlo. Stoga, spaljivanje

smatramo NEPOŽELJNOM praksom, osobito na tlima s nedovoljno humusa, slabe

mikrobiološke aktivnosti i gdje se u tlo ne vraća potrebna količina organske tvari.

OSTAVLJANJE NA TLU ILI UNOŠENJE U TLO

*Ostaci kao malč

povoljno utječu na biokomponentu tla, sprečavaju evaporaciju, a dijelom

se razgrađuju, pri čemu međuproizvodi razgradnje ostaju pri površini i manje

djeluju u tlu kao inhibitori (za neke slučajeve). Usijavanje u strnu i slamu djetelina

ili drugih leguminoza, te zaoravanje u jesen predstavlja korisnu praksu.

Npr.

Tretman Prinos krumpira t/ha

Samo stajski gnoj, 16 t/ha 26,0

Zaorana slama + 200 kg KAN-a 27,0

Slama s usijanim Lihorapsom + 200 kg KAN-a 32,2

*Unošenje žetvenih ostataka u tlo

Korisna mjera, kao:

1. Nadoknada razgrađenog humusa u godini

2. Energetski materijal te hrana za biokomponentu

3. Biljni ostaci služe kao biološka drenaža

4. Tlo koje diše – oslobađanje CO2 – aktivnija tekuća faza tla

Količine koje se unose?

Kod kukuruza i pšenice odnos zrno:slama (kukuruzovina) 1:1.

Npr. 8 t kukuruza = 8 tona kukuruzovine/ha;

6 t pšenice = 6 t slame

Suncokret: 83-88% otpada na stabljiku, list, glave. Prinos oko 3 t/ha.

Uglavnom, za sve kulture:

dovoljno za nadoknadu 2 t/ha razgrađenog humusa/godišnje/ha.

ALI, Dušična depresija

- širok odnos C:N u žetvenim ostacima. Slama 50-150:1, kukuruzovina 70-80:1.

Razgradnjom nastaju proizvodi bogatiji s N. U procesu humifikacije

mikroorganizmi zato uzimaju N iz tla. Budući da razgradnja najintenzivnije teče

kad u tlu ima vode i topline – proljeće i jesen, a da tada i kulture traže N, nastaje

borba između kulture i mikroorganizama. Prednost obično imaju mikroorganizmi,

a kulture pokazuju manjak N = dušična depresija. Da bi se ovo izbjeglo, na račun

razgradnje žetvenih ostataka dodati N i to: 0,60-1,20 kg N za 100 kg ostataka. Za

slamu je to 0,8 kg, a za kukuruzovinu 0,6 ≈ 100 kg uree/ha

Primjeri:

Prinos kukuruza 7 t/ha = 7 t kukuruzovine 1:1, 0.6 kg N za 100 kg

100 kg 0,6 kg N

7000 kg x

x = 7000 * 0,6 / 100 = 42 kg N/ha ≈ 100 kg UREE.

Pšenica: prinos 6 t/ha, 1:1, 6 t slame, 0.8 kg n za 100 kg

100 0,8

6000 x

x = 6000 * 0,8 / 100 = 48 kg N/ha ≈ 100 kg UREE

U grubo, 100 kg uree/ha, za točan proračun vidjeti prirod slame ili kukuruzovine.

PRAKTIČNA PITANJA

Kada dodati ureu?

Prigodom zaoravanja, da bi se forsirala razgradnja mase. Time se

izbjegavaju preklapanja dvaju maksimuma potreba za N- za mikroorganizme i

biljke, jer mikroorganizmi mogu imati maksimum u ljeto, jesen i rano proljeće kad

kulture troše manje N.

Koje je još gnojivo pogodno, osim UREE?

Vapneni dušik zbog vapna – neutralizacija nastalih kiselina. (NH4)2SO4 nije

poželjan- zakiseljavanje tla.

Do koje dubine unošenje?

Razgradnja je aerobna, dakle do dubine dopiranja kisika, 10-20 cm za

normalnu količinu, dublje za veću masu.

Kada?

Kada materijal malo omekša. Ipak, nakon žetve i pri oranju u jesen.

Usitnjavati ili NE?

Radi lakšeg unošenja DA, ali nije uvjet. Strojevi: tarupi, čoperi, tanjurače.

Plugovi visokog klirensa i razmaknutih tijela (65-70 i 100 cm).

DOMAĆA GNOJIVA

STAJSKI GNOJ

Kruti stajski gnoj (klasični)

Tekući stajski gnoj: otplavni (sa steljom)

gnojovka (bez stelje)

Kruti stajski gnoj

predstavlja smjesu krutih i tekućih ekskremenata domaćih četveronožnih

životinja. Sa steljom izmješan i prerađen mikroorganizmima predstavlja organsko

gnojivo.

Sastav:

ovisi o vrsti stelje, načinu spremanja, čuvanju, vrsti stoke, pasmini, spolu, dobi,

ishrani, stupnju zrelosti. U grubo:

- 0,5% N

- 0,25% P2O5

- 0,5% K2O

- ostali makro i mikroelementi

- 20% organske tvari

- 35% trajnog humusa od suhe tvari (7% od svježe mase, 80% vode!)

- mikroorganizmi

- aktivne tvari - vitamini (B kompleks)

- estrogene tvari (hormoni).

Detalji:

Sastav ovisi o:

1. Vrsti stelje

Listinac daje “kiseli gnoj”

Pilovina se sporo razgrađuje zbog lignina

2. Vrsti stoke

3. Način spremanja:

a) topli postupak – širom, stimuliranje termogenih aerobnih bakterija (60°)

b) hladni postupak – gaženje, bez dovoljno kisika, 10°C više od okoline.

Zreli stajski gnoj:

poluhumificirana masa nakon nekoliko mjeseci, 3-4 mjeseca, u prosjeku.

U procesu zrenja dolazi do gubitka hraniva, ali je način čuvanja presudan.

Pravilno čuvanje stajskog gnoja na gnojištu (betoniranom) sa jamom za gnojnicu

(sa strane). Na selu često: samo hrpa (bez ograde)

STAJSKI GNOJ PREMA

VRSTI STOKE

VODA

%

ORG.

TVAR

N

%

P2O5

%

K2O

%

CaO

%

MgO

%

SVJEŽI GNOJ

MIJEŠANI 76,0 20,0 0,40 0,20 0,60 0,45 0,14

GOVEĐI 77,3 20,3 0,40 0,16 0,50 0,45 0,10

KONJSKI 71,3 25,4 0,60 0,28 0,53 0,25 0,14

OVČJI 64,3 31,8 0,80 0,23 0,67 0,33 0,09

SVINJSKI 72,4 25,0 0,45 0,20 0,60 0,08 0,09

ZRELI GNOJ

MIJEŠANI 75,0 18,0 0,50 0,25 0,65 0,60 0,18

PLEMENITI 75,0 18,0 0,60 0,32 0,70 0,64 0,22

GNOJ DUBOKIH STAJA 75,0 18,0 0,75 0,35 0,75 0,60 0,21

KONJSKI 75,0 20,0 0,65 0,30 0,63 0,30 0,18

OVČJI 75,0 20,0 0,85 0,33 0,80 0,35 0,20

KEMIJSKI SASTAV SVJEŽEG I ZRELOG STAJSKOG GNOJA

VOLUMNA TEŽINA PREMA KOLIČINI STELJE, KAKVOĆA I POTREBNO VRIJEME ZA

ZRENJE GNOJA

DNEVNA KOLIČ.

STELJE PO ST.

JEDINICI U KG

TEŽINA 1 m3

SVJEŽEG GNOJA

U DT

KAKVOĆA

STAJSKOG GNOJA

NJEGA GNOJA VRIJEME

POTREBNO ZA

“ZRENJE” GNOJA

0-2 9 MOKAR,

BOGAT

BALEGOM I

TEŽAK

SLAŽE SE OBIČNO

DO VISINE OD 100

cm

60 DANA

2-4 7 MOKAR I

BOGAT

BALEGOM

SLAŽE SE U KOCKE NA

GNOJIŠTU, A SLIJEŽE

VLASTITOM TEŽINOM

60 DANA

5-7 5 S DOSTA

SLAME I ČESTO

SUH

SLAŽE SE U KOCKE,

ALI JE POTREBNO

GAŽENJE I

NAVLAŽIVANJE

GNOJA

90 DANA

10-15 <5 S MNOGO

SLAME

PRIMJENJUJE SE SAMO

U TZV. DUBOKIM

STAJAMA BEZ IKAKVE

NJEGE. DANAS MALO

U UPORABI.

GUBICI HRANIVA NAKON ZAVRŠETKA “ZRENJA” GNOJA

KAKVOĆA

NJEGE

GUBICI U %

ORG. TVARI DUŠIKA FOSFORA KALIJA

NAJBOLJI 15 20 0 0

SREDNJI 25 40 10 10

LOŠ 50 60 20 20

Određivanje doza krutog stajskog gnoja:

- prema volumnoj težini obrađenog tla

- prema potrebama hraniva za kulturu

- empirijske norme

- prema teksturi, klimi

Posebno: Prema Todoroviću – prema intenzitetu gnojidbe i volumenu obrađenog

tla. Intenzitet predstavlja postotak od težine obrađenog tla: 0,5-1,0-1,5%.

Doziranje prema potrebi kulture: izazvalo bi enormne količine jer dinamika

uporabe hraniva teče više godina.

Suvremene tendencije:

idu na svakogodišnju primjenu sa manje 70-80 dt/ha, da bi se tlo održalo biološki

aktivnijim.

Vrijeme unošenja u tlo:

Zreli u svako doba. U pravilu ovisi o klimi, teksturi, kulturi.

Suhlja klima: dalje (prije) od sjetve i obrnuto

Teže tlo: dalje (prije) od sjetve i obrnuto

Teže tlo, suhlja klima: u jesen (za jarine)

Lakše tlo, humidnija klima: u proljeće (bolje)

Zašto u jesen u suhljoj klimi?

Ako nema oborina, a gnoj unijet u proljeće, stvara se “izolacioni sloj” od gnoja i

nema kapilarnog uspona vode.

Kultura: za šećernu repu – svakako u jesen

Krumpir: preferira u proljeće, ali zreli!

Zrelost stajskog gnoja: zreliji može bliže sjetvi, i obratno

Dubina unošenja: - dovoljno kisika, 10-40 cm, teže tlo pliće

- lakša dublje

U plodoredu, za koje kulture stajski gnoj?

-Vrlo dobro reagiraju okopavine: kukuruz, suncokret, šećerna repa, jer glavnina

vegetacije pada u toplijem djelu godine = mineralizacija. Namjestiti gnojidbu za

njih!

-Za lucernu, djetelinu: Opasnost – korovi, ZRELI!, propadanje sjemena.

JAKOST DOZE

STAJSKOG GNOJA

KOLIČINA

STAJSKOG GNOJA

dt/ha

KOLIČINA SUHE

ORGANSKE TVARI

dt/ha

PRIBLIŽNA KOLIČINA ČISTIH GNOJIVA

kg

N P2O5 N2O

SLABA 100-200 18-36 43-86 20-40 60-120

SREDNJA 200-300 36-54 86-129 40-60 120-180

JAČA 300-400 54-72 129-172 60-80 180-240

JAKA > 400 72-90 172-215 80-100 240-300

UOBIČAJENA DOZA STAJSKOG GNOJA

PODACI O DJELOVANJU SVJEŽEG I ZRELOG STAJSKOG GNOJA NA PRINOSE

KUKURUZA I PŠENICE U DRŽAVI OHIO (SAD)

STUPANJ ZRELOSTI

STAJSKOG GNOJA

KUKURUZ PŠENICA SIJENO

PRINOS BUŠELA PO AKRU PRINOS FUNTI PO AKRU

SVJEŽI 32,6 14,8 2,214

ZREO 28,4 13,3 1,667

OPTIMALNA DOZA STAJSKOG GNOJA U ODNOSU NA DUBINU OBRADE I

VOLUMNU TEŽINU OBRAĐENOG TLA

DUBINA

OBRADE

(ORANJA)

VOLUMNA

TEŽINA TLA

PO t/ha

KOLIČINA STAJSKOG GNOJA U dt/ha AKO JE INTENZITET

GNOJIDBE

0,5 % 0,75% 1,0% 1,5%

10 cm 1250 tona 62,5 93,7 125,0 187,7

20 cm 2250 tona 125,0 187,5 250,0 375,0

30 cm 5000 tona 250,0 375,0 500,0 750,0

Gnojidbeno djelovanje krutog stajskog gnoja

Općenito, iskorištavanje hraniva 30% manje u odnosu na mineralna. Ista količina

čistih hraniva u stajskom gnoju daje ≈ 10% niže prinose od iste količine u

mineralnim gnojivima.

Iskorištavanje u prosjeku:

N – 25%

P2O5 – 25-30%

K2O – 60-70%, više godina

Dinamika korištenja:

glinasto tlo – 4 godine

ilovasto tlo – 3 godine

lagano tlo – 2 i 1 godina

Za 300 dt/ha, ilovača:

1. godina 50%

2. godina 30%

3. godina 20%

Pitanje! Što ima prednost – unošenje zrelog ili svježeg stajskog gnoja?

Primjena svježeg prenosi burnu fazu razgradnje u tlo, što može biti pozitivno,

ali i negativno. Zato, može, ali ranije od sjetve.

GNOJ PERADI

KOLIČINE I SREDNJI SASTAV GNOJA PERADI

VRSTA

PERADI

KOLIČ. SVJEŽEG

GNOJA U KG GOD.

% SADRŽAJA HRANIVA

VODA N P2O5 K2O CaO MgO

KOKOŠI 60 55 1,6 (4,1) 1,55

(3,4)

0,85

(2,5)

2,4 0,75

PATKE 50-70 55 1,0 1,4 0,60 1,7 0,36

GUSKE 50-70 70 0,55 0,55 0,95 0,85 0,20

Primjena:

- kruti, 7-10 dana prije sjetve, 100-200 dt/ha

- otopina, razrijeđen vodom, 1:6-7, suspenzija

- mješavina sa zemljom (tresetom) 1:2-3

- u cvijećarstvu

TEKUĆI STAJSKI GNOJ

A) OTPLAVNI STAJSKI GNOJ

U suvremenim stajama sa sječkanom slamom radi hidrauličnog transporta.

Primjena: Razrijeđuje se 1:3 za transport, a za fertirigaciju i više

Djelovanje: slabija humizacija, brže djeluju hraniva

B) GNOJOVKA

Suvremene štale, bez stelje, rešetkasti podovi, hidraulični transport.

Razlozi: visoka cijena spremanja stelje i krutog stajskog gnoja

Septičke jame: pražnjenje do 90 dana (Kora!)

kg/1000 dm3

Vrsta gnojovke Org. tvar N P2O5 K2O Omjer N:P2O5:K2O

Siromašna balegom 37 6,0 1,1 11,4 1 : 0,18 : 1,9

Bogata balegom 113 5,0 1,6 8,7 1 : 0,32 : 1,7

Potpuna gnojovka 125 4,6 1,8 7,0 1 : 0,39 : 1,5

Mješanje u jami: mehanički (krila-propeler)

pneumatski (kompresor)

hidraulički (vodom)

Pumpanje: govedo – 9-15% suhe tvari, granica 10-12%

svinje – 6- 8% suhe tvari, granica 15-16%

Primjena: 10-25 m3/ha, ne po snijegu! niti suncu!

Djelovanje: 100% iskorištenje P i K

65% iskorištenje N

Problemi:

*Na propusnim tlima – migracija P

*Na travnjacima; u dužoj uporabi, u humidnijoj klimi: Zbog kalija ispiranje Ca, u

krmi manjak Ca, osteomalacija kod krava, lomovi kostiju, proljevi. Dominira korov

divlja mrkva.

Preporuke: fosforna gnojiva, Thomasova drozga, kalcizacija.

SUHA TVAR U GNOJNICI I MOGUĆNOST PUMPANJA GNOJOVKE

VRSTA

DOMAĆIH

ŽIVOTINJA

POSTOTAK SUHE TVARI

U GNOJOVCI

GRANIČNA SPOSOBNOST

PUMPANJA PRI SADRŽAJU

SUHE TVARI U %

GOVEDO 9-15 10-12

SVINJA 6-8 15-16

BIHUGNOJ

je ostatak pri proizvodnji bioplina. Gusta, likvidna kaša. Hermetički zatvoreni

kontejneri, 30°C, metan sa 60% i CO2 40% → svjetlo, grijanje.

Sastav: 3% N, 1,2% P2O5 i 3,7 K2O

Primjena: Kao gnojovka, prije i u vegetaciji

Doze: 100-120 dt/ha za trevnjake

150-200 dt/ha za žitarice

400-600 dt/ha za okopavine

GNOJNICA

se sastoji od urina, vode od pranja staja i iscjetka u gnojišta.

URIN: lako raspadljivi N spojevi: urea, hipurna kiselina, mokraćna kiselina.

Urea mikroorganizmi ureaza amonijev karbamat NH3.

Hipurna kiselina: uz encim hidrolizira benzojeva kiselina + glikokol.

Benzojeva ostaje, a glikokol se brzo razgrađuje, tj. amonificira.

Dakle, NH3.

Sprečavanje hlapljenja: zatvorena jama. Gubici N: 50, čak 85%.

Sastav: u prosjeku 0,22% N, 0,01% P2O5 i 0,45% K2O.

Sadržaj %

Vrsta stoke H2O Org. tvar N P2O5 K2O CaO Stimul. rasta

Govedo 92,5 3,0 1,0 0,1 1,5 tragovi Da

Konj 89,0 7,0 1,2 0,05 1,5 0,15 Da

Ovca 87,5 8,0 1,5 0,1 1,8 tragovi Da

Svinja 94,0 2,5 0,5 0,05 1,0 tragovi Da

Vrijeme primjene: proljeće, ljeto, jesen, oblačno, mirno! Odvajati od kalcizacije

(N )

Zahvalni usjevi: neleguminozni krmni, u ljetu, repa, kelj.

Loša strana: kao i kod gnojovke

Količine: 20-40 N/ha ≈ 100-200 hl/ha

KOMPOSTI

(Lat. compositus = složen)

su smjesa raznih biljnih ostatka gospodarstva, kućanstva, naselja, industrije, koji

prerađeni radom mikroorganizama i faune služe kao gnojivo.

Zajedničko svima: humifikacija do kraja = trajan humus

Vrste: - obični kompost (otpaci domaćinstva i gospodarstva)

- kompostirani stajski gnoj

- kompost od slame (kukuruzovine)

- kompost od treseta

- kompostirano gradsko smeće i drugi industrijski otpaci

OBIČNI KOMPOSTI

3 skupine materijala:

1) Teško raspadljive tvari (kosti, dlake, perje)

2) Tvari s jakom apsorpcijom vode i hraniva (mulj, pepeo)

3) Tvari koje potiču razgradnju (fekalije, vapno)

Oprez: bez toksičnih tvari, metala, stakla, itd.

Dobije se: zreo kompost – tamno siva amorfna masa, bogata humusom, puferne

sposobnosti, dobre sorpcije korisne vode i hraniva.

Kompostna hrpa

Sastav (prosječni): N – 0,35%

P2O5- 0,20%

K2O - 0,25%

CaO – 2-3%

Više trajnog humusa

od stajskog gnoja,

fitohormoni = stimulatori

%

Vrsta H2O Org. tvar N P2O5 K2O CaO

Cima krumpira 76 22 0,40 0,16 0,85 0,78

Pljeva 14 77 0,60 0,55 0,25 0,36

Kukuruz-oklasci 14 85 0,24 0,02 0,25 0,03

Lišće (miješano) 15 80 1,0 0,23 0,26 1,86

Korovi 88 10 0,40 0,14 0,29 0,46

Pepeo ugljena 5 5 - 0,60 0,70 16,0

Kuhinjski otpaci 15 21 0,35 0,30 0,35 3,2

Fekalije 77 19 1,30 1,16 0,40 1,6

Treset 85 14 0,04 0,04 0,01 0,60

Sastav po kompostnim materijalima

Kroz razdoblje zrenja: 2-3 puta prebacivanje- mješanje, s razmakom 3-4 tjedna

Dodaci: Vapno- neutralizacija kiselina, 10-15 kg CaO/m3

Gnojiva: N- radi C:N, fosforna bazična- Thomasova drozga

Voda, gnojnica vlaženje

Dužina zrenja: 6-20 mjeseci

Spremanje hrpe: u sjeni, pokriti zemljom

KOMPOSTIRANI STAJSKI GNOJ

Cilj: humifikacija do kraja, 4-6 mjeseci.

Npr.:

DRAGHETI – fosfatizirani stajski gnoj 30-35 cm + tlo lucerišta u smjenama.

Polijevanje vodom, gnojnicom ili gnoj.

Strojno spremanje: 1 dio stajski gnoj + 4-5 djelova tla, miješanje, a može i

cijepljenje glistama i mezofaunom.

Primjena: 100-120 dt/ha

Danas: GLISNJAK. Stajski gnoj + kalifornijski crv (gliste). Gredice. Gliste u mesno

brašno. Ostaje kompost visoke vrijednosti.

KOMPOST OD SLAME i KUKURUZOVINE

= umjetni stajski gnoj. Napušta se, mijenja ga zaoravanje! Ipak, bolesti, štetnici, a

ne samo spaljivanje. Dodavanje N: 0,7 kg, sa Ca, Vapneni dušik, ne –SO4.

Dodavanje vode: 200-300 l/100 kg slame u početku, kasnije 400 l; na 75-80%. Može

gnojnica.

Temperatura: 55-60°C, uginuće sjemenaka korova.

U Francuskoj: u polju, bale se slažu kao harmonika, malo otvore, doda dušik i

voda.

KUKURUZOVINA

- isto kao i sa slamom samo se uz sječkanje + lakoraspadljiv materijal (staro

pokvareno sijeno).

Doze: kao za stajski gnoj

KOMPOST OD TRESETA

Treset: velika moć vezanja vode i hraniva, ali siromašan hranivima. NIZINSKI

(bogatiji) i VISINSKI (siromašniji).

Kompost: visok trošak transporta cvjećarstvo, povrtlarstvo

Priprema: 1 bala treseta + ½ m3 zemlje + 4 kg (NH4)2SO4 + 4 kg superfosfata + 4 kg

patent kalija ili 8 kg NPK.

Kompostna hrpa za slamu i/ili kukuruzovinu

KOMPOST OD GRADSKOG SMEĆA, MULJA, OTPADNIH VODA I INDUSTRIJSKIH

OTPADAKA

Smeće, otpaci: nosilac hraniva, humusnih tvari. Ali i otrovnih – teški metali,

kemikalije, staklo.

KOMPOST OD MULJA i OTPADNIH VODA

- fekalije, prljave vode stanova, industrije. Ispuštanje u rijeke: PITKA VODA?

TROVANJA, TIFUS, NATAPANJE: ali prije čišćenje.

Pročišćavanje voda:

-U bazene radi sedimentacije i uništavanja bakterija.

*NEKAD, energično zračenje mješanjem (propeler) obara i taloži čestice, a ubija

mikroorganizme. Talog bogat proteinima.

*Danas; LIHTENSTEINOVA metoda biološkog pročišćavanja. Prolaz izmjenične

slabe struje – stimulacija mikroorganizama i čišćenje (1-100 mA/cm2) jača

struja ubija mikroorganizme. Talože se kao mulj- sirovina za gnojiva.

Kompostiranje mulja uz aeraciju i višlju temperaturu (60°C) sa tresetom ili

smećem.

Nekada, uz superfosfat = POUDRETTE = 3-5% N, 0,7% P2O5 i 0,1-0,2% K2O.

Hranivost: kao stajski gnoj.

Doze: 400-800 dt/ha, svake 3-4 godine.

FERTIRIGACIJA OTPADNIM VODAMA (Pariz, npr.)

- preplavljivanje

- u brazde

- kišenjem

Zbog štetnih tvari za plodnost tla (NaCl, masti) - za pjeskovita tla, travnjake,

krmne kulture (masa).

KOMPOSTIRANJE GRADSKOG SMEĆA

Priprema smeća: 1. u SVJEŽEM

2. u KOMPOSTIRANOM

3. podvrgavanje ANAEROBNOM VRENJU

4. SPALJIVANJE

Nekada dosta pepela, danas više plastike, otrovnih tvari.

Svježe smeće:

- za klijališta

- 90-100 dt/ha dobro promješati s tlom ranije od sjetve. Neke kulture ne.

Anaerobno vrenje:

- izlučiti nepogodne materijale (staklo)

- dodati vodu + mineralne tvari

- cijepljenje virulentnim bakterijama po PFEIFFER-ovom

postupku: vrenje 28 dana (SAD); po HOWARD-u (Engl.), sadržaj: 7% N

2,5% P2O5

2% K2O

KOMPOSTIRANJE:

Humifikacija ide u 3 faze:

1. Mezofilna ide sa početnim zagrijavanjem

2. Termofilna – puno zagrijavanje

3. Hlađenje

Mješavina smeća, zemlje, otpadnih voda meljava

podržavanje aerobioze- kao kod običnih komposta

INDUSTRIJSKI KOMPOSTI

- uz velike gradove, velika postrojenja.

SIROVINA: pepeo, amonijačna voda, mulj, treset, gnoj s farmi

Postupak: sakupni rov prosijavanje odvajanje metala sitnilica

BIOKOMORE 14 dana 70°C prosijavanje grubi i plemeniti kompost.

U Češkoj – VITAHUM: 40% voda, 25% organske tvari, 5% N, 1,4% P2O5, 0,9% K2O,

Ca, Mg, mikroelementi.

U odnosu na stajnjak: više hraniva, više humusa, veća puferna i sorptivna

sposobnost, ima i stimulatore.

FEKALIJE:

- zemlje Dalekog Istoka, napučena područja.

Primjena: uvijek na golo tlo. Ne za one kulture kojima Cl kvari kakvoću (loza, duhan,

krumpir). Loše utječe na strukturu – pokorica.

Primjena 20-60 m3/ha.

Opasnost! Bolesti, paraziti.

% sadržaj Po čov.

god. (kg)H2O Org. tvar ukupni N P2O5 K2O CaO

Kruti 77,2 19,5 1,2 1,13 0,37 0,60 48-60

Tekući 96,3 3,3 0,8 0,80 0,19 0,02 484

SAPROPEL

= talog na dnu stajačica (slanih i slatkih) od planktona, biljnih i životinjskih

organizama i mulja mineralnog porijekla = organsko-mineralna smjesa iz

anaerobnih uvjeta.

Iz: jezera, gradskih luka, ušća rijeka.

Podjela: RUBINSTEIN i FOMIN (prema sadržaju pepela):

1. S malim sadržajem pepela, 5-30%

2. S osrednjim sadržajem pepela, 30-50%

3. S većim sadržajem pepela, 50-70%

4. S visokim sadržajem pepela, 70-85%.

Sadrži: Fe, Ca (Eak do 80%), Al, Si, Mg, K, P, Cu, Mn, B, Br

pH: 5-6, vapnenasti >7, kiseli < 5

4-6% huminskih kiselina, fulvokiseline, bitumen

Primjena: - za komposte

- za kolmaciju na oranične površine (pumpe, cijevi)

Preko zime: izmrzavanje, oksidacija

Doze: bogati organskom tvari 10-20 t/ha

sa srednjom organskom tvari 20-40 t/ha

mineralni tvari 50-60 t/ha

Vrlo dobri u humidnoj klimi, povećanje prinosa u odnosu na stajski gnoj 5-20%. U

Njemačkoj mulj lučkih gradova za melioraciju pjeskovitih tala, povećanje prinosa

u odnosu na negnojeno tlo 30-100%.

ZELENA GNOJIDBA – SIDERACIJA

je svjesno, strogo usmjereno unošenje u tlo nadzemne mase kultura, ali uzgojenih

za tu svrhu.

Izraz: lat. SIDEREUS = ZVJEZDAN = plodnost s nebeskih tijela prelazi u biljku i

dalje u tlo.

Znanstvene temelje sideracije dali su SCHULTZ I LUPITZ- pjeskovita tla Njemačke.

Svrha:

1) Obogaćuje tlo svježom organskom tvari- što je hrana i energetski materijal za

mikroorganizme. Tlo postaje biološki aktivnije. Dakle, PROMET ORGANSKE

TVARI KROZ TLO.

2) Siderati na težim tlima rahle i prožimaju korijenom tlo te utječu na BIOLOŠKU

DRENAŽU.

3) Iz tla neki siderati uzimaju teže pristupačna hraniva i kasnije mineralizacijom

pretvaraju u pristupačnija.

4) Leguminozni siderati vežu dušik simbiotskom azotofiksacijom (RHIZOBIUM SP)

i obogaćuju tlo dušikom.

5) Na lakšim tlima utječu na vezanost tla – povećanje kapaciteta tla za vodu.

6) Utječu na ugorenost tla.

7) Posebno je istaći gledište PEDOHIGIJENE, osobito danas u uskom plodoredu,

monoproizvodnji, ponovljenom uzgoju usjeva, jer dokazano je da npr. RAUOLA

ima ANTINEMATODNO djelovanje.

8) U nedostatku stajskog gnoja, ili na udaljenim parcelama, osigurava promet

organske tvari kroz tlo.

Izbor siderata:

a) Leguminozni – lupine (bijela, plava, žuta), grahorice, grahor, smiljkita,

crvena i bijela djetelina, inkarnatka, bob, esperzeta.

b) Neleguminozni – repica, ogrštica, uljana repica, lihoraps, RAUOLA, facelija.

Traži se:

za kratko vrijeme velika masa, jako prožimanje tla, a leguminozni da veže dosta

dušika.

Dubina zakorjenjivanja siderata

Maljava grahorica 30-50 cm Crvena djetelina 100-200 cm

Obična grahorica 30-90 cm Esperzeta > 200 cm

Bob 30-120 cm Gorušica 80-150 cm

Inkarnatka 30-80 cm Repica ogrštica 80-150 cm

Žuta lupina 60-230 cm Heljda 80-150 cm

Kokotac 110-220 cm Facelija 80-150 cm

DRUGE KORISTI, npr. Usvajanje teško topivih fosfornih spojeva

SKUPINA USJEVA POSTOTAK ISKORIŠTENJA (SUPERFOSFAT = 100%)

SIROVI FOSFATI KOŠTANO BRAŠNO THOMASOVA DROZGA

STRNE ŽITARICE 0-10% 40% 60-70%

LUPINA, BOB, HELJDA 60% 90% 100%

Čimbenici o kojima ovisi izbor siderata: klima, tlo, sustav biljne proizvodnje.

1. Klima – dužina vegetacijskog razdoblja i oborine (količina i raspored).

Oborine: Minimum 400-500 mm/god. uz prosječnu evapotranspiraciju.

Vegetacijsko razdoblje: Suma temperatura i svjetlo.

2. TLO

Srednje teško, s dosta humusa, Ca – za sve.

Bob, stočni grašak, bijela djetelina → teška tla

Žuta lupina, heljda, serodela → lagana tla

Krstašice – kalcij!, i leguminoze. Jedino lupina podnosi kiselije tlo.

3. SUSTAV BILJNE PROIZVODNJE

U pravilu između glavnih usjeva. Može: pri privođenju tla kulturi cijele

godine. Može: podusjev.

VRSTA SIDERATA KOLIČINA ORG. TVARI kg/ha KOLIČINA N kg/ha

LUPINA BIJELA 6980 183

GRAŠAK STOČNI 7981 223

GRAHORICE 5680 175

VRIJEDNOST ZELENE GNOJIDBE

Uzgoj siderata!

1. NA ORANICI – vremenski i prostorni međuusjev.

Kao podusjev- niskog habitusa- bijela djetelina u kukuruz. Samo usijavanje.

Kao samostalni: obrada tla, gnojidba, sjetva.

OBRADA TLA: po sustavu obrade tla za interpolirane usjeve

GNOJIDBA: za leguminoze do 50 kg N/ha, za početni rast

za neleguminoze 80-120 kg N/ha.

SJETVA: 25-100% više sjemena

2. U NASADIMA DRVENASTIH KULTURA

ne smije bitikompeticije za vodu i hraniva; ne smije smetati glavnom nasadu

VRIJEME SJETVE

U kontinentalnim uvjetima povoljnija je rana ljetna i proljetna. U Sredozemlju –

jesenska.

U vinogradima: LJETNA (VII i VIII) – grahorice sa zobi, ječmom i kukuruzom.

Zaoravanje u jesen.

U JESEN – inkarnatka, ozima ogrštica, grašak u smjesi sa zobi, raži. Ili, uljana

repica, bob. Koristi prije cvatnje vinove loze.

U PROLJEĆE – lupina.

U voćnjacima:

LJETI – postrna repa, lihoraps, uljana rotkvica.

JESEN – ozima uljana repica, ozima grahorica, grašak + zob, raž.

PROLJEĆE – jara grahorica, grašak, lupine, jare repice, soja, RAUOLA, smjesa

gorušice, facelije i jare grahorice.

Vijeme i tehnika unošenja u tlo: Obično kasno u jesen. Na lakom tlu u humidnijem

klimatu u proljeće (gubitak N).

Dubina unošenja: dublje, da ne smeta narednom usjevu u sjetvi.

Tehnika: frezanje, valjanje, tanjuranje ili direktno zaoravanje.

VRIJEDNOST ZELENE GNOJIDBE

Smatra se uspješnom ako po hektaru daju 5-8 t suhe tvari, ili za

leguminoze da skupe 100-200 kg N.

Povećanje prinosa: 1-2 godine. Prve jače, druge slabije od stajskog gnoja, ipak ≈

kao stajski.

- popravlja strukturu

- Pedohigijena

Negativna strana sideracije:

Dekalcifikacija, CO2 Ca, povećanje kiselosti

Pojačana razgradnja humusa

Nema direktne koristi, već na slijedećem usjevu

Ipak, POZITIVAN zahvat, biološki aktivira tlo, obogaćuje s dušikom, čuva hraniva

od ispiranja, popravlja fizikalna svojstva tla.

MINERALNA GNOJIDBA

Neke usporedbe s organskim gnojivima

1. Mineralna: koncentrirani fertilizatori sa pristupačnim hranivima. Osnovu je dao

LIEBIG (poticaj za prvi koštani superfosfat)

Sadržaj čistih hraniva

N P2O5 K2O

Stajski gnoj 0,5 0,25 0,5

Za Liebiga 15 14 12

Danas standard 25 18 40

Maksimalni sadržaj 82 73 60

Superkoncentrati više više više

2. Visoki prinosi – visoka iznošenja hraniva iz tla

Stoga, suvremena poljoprivreda ne može bez mineralnih gnojiva. Ona su

danas GLAVNI, a organska DOPUNSKI izvor hraniva. Nekada, obrnuto!

3. Ranije se mislilo da se plodnost tla ne može odžati bez uporabe stajskog gnoja,

da tlo gubi staru snagu, da mu opada plodnost.

Mišljenje je zastarjelo, traži reviziju. Zašto?

U tradicionalnoj: izvor je bio stajski gnoj, leguminoze. Iznošenje je bilo malo, 30-

60 kg/ha NPK/god.

Danas: bolje sorte, visoka agrotehnika, visoki prinosi iznošenja 90-150-300 kg/ha

ne mogu se osigurati samo stajskim gnojem, već prvenstveno mineralnim,

koncentriranim gnojivima.

4.Bez mineralnih, inače plodna tla ne bi se mogla privesti kulturi.

5. Međutim, mora se istaći da su organska gnojiva izvor energije za

biokomponentu tla. Ali, to ne mora bezuvjetno biti stajski gnoj. To mogu biti druge

vrste organske tvari – korijenov sustav, žetveni ostaci.

Bitno je osigurati dovoljno organske tvari. Budući da mineralnih gnojiva

povećavaju prinose-prirode – podzemno i nadzemno, indirektno utječu na veći

promet organske tvari kroz tlo.

Npr., danas udvostručeni, utrostručeni prinosi:

slame 4,0-5,0 t/ha, kukuruzovine 6,0-7,0 t/ha. Ako se godišnje gubi u tlu

2,0 t/ha organske tvari/ha, za pokriće bi bilo dovoljno 15 t/ha mase zelene gnojidbe

ili 10,0 t stajskog gnoja, ili 5,0 t/ha slame ili kukuruzovine.

6. Utjecaj gnojidbe na sadržaj humusa, P2O5, K2O u tlu.

UTJECAJ MINERALNIH GNOJIVA I MINERALNIH GNOJIVA SA STAJSKIM GNOJEM

NA SADRŽAJ HUMUSA

TRETIRANJE (GNOJIDBA) HUMUS P2O5 K2O

% mg mg

NEGNOJENO 1,00 3,6 13,6

STAJSKI GNOJ 1,25 6,2 18,1

MINERALNA GNOJIVA 1,29 7,8 20,2

ST. GNOJ + NPK MIN.GNOJIVA 1,52 7,4 27,3

7. Nedostaci mineralnih gnojiva:

1. ne unose u tlo organsku tvar

2. neka zakiseljavaju tlo i obratno

“fiziološki kisela” i “fiziološko alkalna” gnojiva

8. Mineralna gnojiva sa Ca pozitivno utječu na stvaranje sivih huminskih kiselina.

Samo stajski gnoj → više smeđih i himatomelanskih kiselina.

9. Mineralna gnojiva utječu pozitivno na kakvoću krme i stočnih proizvoda.

Međutim, prekomjerne količine mogu utjecati štetno – NO3 u špinatu → nitrozni

spojevi, kancerogeni.

Važno upozorenje! Samo ponavljamo!

Sve o mineralnim gnojivima, graničnim vrijednostima opskrbljenosti za

tlo i biljku, o ulozi elemenata u ishrani bilja, o proizvodnji i odlikama gnojiva, o

simptomima nedostatka hraniva na biljkama opisano je u ISHRANI BILJA od

Vukadinovića i Lončarića, Poljoprivredni fakultet Osijek, 1996. Zato, prije Osnova

Bilinogojstva, prvo položiti Ishranu! Sukcesija!

DUŠIK

VRSTE N – gnojiva

- amonijska (NH4)- nitratna (NO3)

- amidna (Urea CO(NH2)2)

O

O

O

N

U tlu → svi oblici prelaze u NO3. Ovi se ne vežu za adsorpcijski kompleks, ispiru

se, usvajaju ih biljke, mikroorganizmi. U anaerobnim uvjetima postupkom

denitrifikacije prelaze u elementarni dušik i odlaze u atmosferu.

Amidni oblik: cijanamid, urea → NH4 → nitrifikacija (nitritna pa nitratna faza). U

urei nestabilan amidni dušik → NH4 → volatizacija. Zato, ureu u tlo, ne na vjetru i

suncu.

Pri povoljnim temperaturama 3-4 dana hidrolizom na NH4 → NO3 ispiranje,

usvajanje. Međutim, i amidni dušik se usvaja, naročito folijarno

NO3 gnojiva: brzo djelovanje ali i gubici.

Važno, praktično: budući da kulture traže kontinuiranu opskrbu dušikom

kroz cijelu vegetaciju, da N oblici teže ka NO3 koji se brzo gube ili su višak u

ishrani postavlja se pitanje, kako osigurati pravilnu ishranu cijeloj vegetaciji?

Više načina!

1. Gnojidba u više navrata – obroka – prije oranja, prije sjetve ili sa sjetvom,

prihrana.

2. Zaštita od prebrze hidrolize i nitrifikacije

a) usporavanje hidrolize uree tretiranjem uree sa derivatima krotonske kiseline

(CD urea) ili aldehidima (form- i acet- aldehidima) ili ugljenima. Visoka cijena.

Sporodjelujuća N-gnojiva mogu biti organski spojevi, kao:

•amonij humati (2-3% N)

•ligninske sulfo kiseline (18-20% N)

•kondenzati uree i aldehida (ureaform ili UF s 335-40% N)

•krotonilen-diurea s 28-30% N

•izobutilen-diurea s 30-32% N

•tiourea s 36,8% N

•različiti triazini (melanin C3H6N6- pirolizati uree sadrže 66,5% N

•proizvodi na osnovi CaCN2 i HCN (npr. C2H3N3) s 58-60% N), OXAMID (NH2-CO-

CO-NH2) gunylurea.

Od neorganskih sporodjelujućih N-gnojiva:

•metalni amonij fosfati, opće formule MeNH4PO4 x H2O, kao MgNH4PO4 (Mag

AmpR) sa 8% N, 17.5% P i 14% Mg, zatim FeNH4PO4, i dr.

•proizvodi uree u poliolefinskom omomotač (POCU- polyoleifin-coated urea), urea

presvučena talinom sumpora (SCU-sulphur-coated urea)

b) usporavanje nitrifikacije sprečavanjem rada nitrifikacijskih bakterija pomoću

INHIBITORA NITRIFIKACIJE. Dva su:

•2-kloro-6-triklormetilpiridin ili N-SERVE, ili

•2-amino-4-kloro-6-matilpirimidin- AM, ili KN3- KALIJEV AZID

Vukadinović: - inhibitori nitrifikacije, još

- AUF (ureaform s 10% dicijanamida)

- DCS (1% N-2,6-diklorfenilsukcinilamid u urei)

- DIDIN (dicijandiamid)

Dodaju se gnojivu 1%. Ne djeluju u suhom tlu.

c) Veličinom čestica gnojiva. Ograničeno je samo do 4 mm radi rasipanja gnojiva.

Učinci N-gnojiva na tlo:

NO3 i (NH4)SO4 zakiseljuju tlo.

NH3 ispočetka jako alkalizira sredinu, čak i blokada mikroelemenata.

Kasnije, nitrifikacijom tendira zakiseljavanju.

Vapneni dušik alkalizira sredinu (54% CaO)

Urea u početku neutralizira, pa podiže pH, konačno zakiseljava.

Sirovine za DUŠIČNA GNOJIVA

1. prirodne salitre- čilska salitra

2. sinteza NH3- HABER-BOSCH-ov postupak: N → NH3 → gnojiva- NH4, NO3. Izvor

je atmosfera.

3. Norveška salitra

4. Vapneni dušik

5. Novi postupci → plazmotron → zrak kroz reaktor “plazme”, visoke temperature.

Budućnost: za dušik nema krize zbog kruženja dušika u prirodi

Loše strane ČILSKE SALITRE:

NaNO3: Na+ je peptizator koloida u tlu. Neprijatelj strukture!

Dobra strana Norveške salitre: Ca(NO3)2

1. Ca++ je koagulator koloida, taloži sekundarne minerale gline.

2. Preko Ca-zasićenih sivih huminskih kiselina povezuje oborene čestice u

strukturne agregate.

Ostala N – gnojiva:

KALIJEV NITRAT (KNO3): 13,4% N, 44,2% K2O, dobije se iz NaNO3 i KCl,

odvajanjem i kristalizacijom.

AMONIJEV KLORID (NH4Cl): 28% N, na Dalekom Istoku za rižu

AMONIJEVI FOSFATI: MONO (NH4H2PO4) i DI - [(NH4)2HPO4]; AMONIJEV FOSFAT-

SULFAT

AMONIJEV POLIFOSFAT – perspektivno fosforno gnojivo

Praktično pitanje: Ima li razlika u primjeni ili djelovanju KAN-a i UREJE?, npr. u

prihrani pšenice? i čemu dati prednost?

U globalu nema razlike, no treba napomenuti:

1. Kod prve prihrane pšenice u zimi, pred kretanje vegetacije (kraj veljače- početak

ožujka) prednost ima KAN. Zašto?

Iz više razloga:

• Dok su temperature tla niže, mikrobiološka aktivnost je slaba (ispod +5°C

prestaje) a ureju treba transformirati u NH4+ i NO3

- oblik (nema encima)

karbamid se tada slabije usvaja.

• Dok su temperature niže pšenica preferira NO3 oblik ispred NH4 (nema ga!)-

ispran, a NH4 ne prelazi (još) u NO3. (+5°C- mikroorganizmi). Znači, u tlu

dominira NH4, a još i pridolazi!

• Visoka koncentracija NH4 dovodi do “trovanja” biljaka jer, zbog slabe fiziološke

aktivnosti pšenice kod nižih temperatura, nema KETO-kiselina da vežu NH3, te

postaje štetna koncentracija NH4 iona- “zagušenje sa NH4”.

• Tlo je golo, usjev još nije pokrio tlo u dovoljnoj mjeri. Ureja na suncu i vjetru

podliježe gubitku N – VOLATIZACIJI.

2. U VLATANJU, obično u travnju mjesecu, NEMA razlike, ili KAN ili UREJA.

Zašto?

• Temperature su iznad +8°C, jaka je mikrobiološka aktivnost i prelazak

karbamidnog oblika u NH4 i NO3 teče brzo.

• Pšenica na višim temperaturama podjednako usvaja NH4 i NO3 .

• Nema opasnosti od “ugušenja” sa NH4. Fiziološki procesi su jaki – toplo je!

• Usjev je prekrio tlo (vlatanje!) i nema više tolike opasnosti od volatizacije.

3. U KLASANJU: za folijarnu prihranu otopina ureje (za pšenicu može do 33%, ali

bolje ≈ 15%). Oprez: za druge kulture znatno manje. Pred večer, za oblačnog

vremena – Pržotine!

Za primjenu po tlu: često je tlo suho (svibanj); ni KAN ni UREJA neće djelovati.

Zato folijarno!, ako je vlažno ili KAN ili UREA po tlu.

Primjena UAN-a (kod tekućih gnojiva!)

1. Prije sjetve

2. Nakon sjetve sa herbicidima

3. U prihrani pšenice u busanju

4. U vlatanju – pržotine – NE!

FOSFOR

P – gnojiva – opće napomene

Osvrt na gnojidbu: Fosfor ima dvostruku ulogu:

1. Hranivo

2. Čimbenik plodnosti tla – povoljno na strukturu, sadržaj i kakvoću

humusa, simbiotske azotofiksatore, i na korisnu saprofagnu mezofaunu tla. Uzima

se kao indikator plodnosti tla.

Promjene u tlu: prolazi iz topivih u manje topive. ULRICH- opća shema:

monokalcijev fosfat Ca(H2PO4)2 → monokalcijev fosfat-monohidroksid Ca(H2PO4)2

x H2O → dikalcijev fosfat-dihidroksid CaHPO4 x 2H2O → oktakalcijev fosfat

Ca4H(PO4)3 x n H2O → hidroksil apatit Ca5(PO4)3OH

Ovim smjerom opada topivost u vodi. Sa umjereno kalcija postupak ide do

dikacijeva fosfata i nije štetan (korijen- kiseline- apsorpcija). Ali, uz obilje Ca → Ca

fosfati – štetno.

Uz malo Ca, a dosta mobilnog Fe i Al u kiselim tlima → fiksacija → teže topivi

oblici → štetna fiksacija. Krivci Al i Fe i amorfni oblici seskvioksida. Ove su

činjenice važne za meliorativnu gnojidbu.

Inače, fosfatni ion je slabo pokretan u tlu. Zato unošenje gnojiva u sve slojeve –

prije oranja, pred i sa sjetvom.

Ako prijeti fiksacija, niska opskrbljenost LOKALNO unošenje pri sjetvi – STARTNA

gnojidba. 5 cm od i 5 cm ispod sjemenki.

Opskrbljenost grupa

mg/100 g tla

P2O5 K2O

vrlo slaba VI do 5 do 5

slaba V 5,1-10,0 5,1-10,0

umjerena IV 10,1-15,0 10,1-15,0

dobra III 15,1-20,0 15,1-20,0

bogata II 20,1-25 20,1-25

vrlo bogata I > 25,1 > 25,1

Podjela opskrbljenosti tala fosforom i kalijem prema AL-metodi (J. Anić)

Pitanje! Gnojidba na zalihu i Meliorativna gnojidba

- samo P i K

Definiranje: Gnojidba na zalihu je gnojidba P i K za 2-3-4 godina unaprijed, dvo-

tro-četverostrukim količinama odjednom, jedne godine, a kasnije (2-3-4 god.) se

gnoji samo N. Štedi se samo u primjeni, ne gazi se tlo.

Meliorativna je pak zahvat izvođenja jake gnojidbe s ciljem podizanja razine

opskrbljenosti tla P i K.

Npr. sa 5 na 10 mg P2O5/100 g tla, ≈ 30 cm dubine. Stv (ρV) - 1,5 = 45 kg P2O5 ili

K2O/ha odgovara 1 mg/100 g.

5 mg (10-5)*45 = 225 kg P2O5/ha ili 1406 kg 16% Thomasove drozge/ha.

Slijedećih godina se redovito gnoji!

Kada je dozvoljena gnojidba na zalihe?

Kad je dobra opskrbljenost tla P i K, bez problema u ishrani kultura

(cca>15 mg/100 g tla)

U protivnom, redovita gnojidba!

Kada meliorativna?

Ako ne prijeti teška fiksacija. U protivnom lokalno, uz redove, pojačanim

količinama.

Ako se planira, unatoč jakoj fiksaciji, tada eliminirati uzrok: pH, Al, Fe, Mn.

- Kalcizacija - sa niskog pH

- sa visokog pH

Za ublažavanje: stajski gnoj!

Ako nema sredstava za meliorativnu gnojidbu, a vlada akutni manjak fosfora:

Privremeno, dok se ne pribave sredstva,

Udvostručiti količine fosfora u redovitoj gnojidbi. Npr, ako je prosjek 120 kg

P2O5/ha, onda je to 240 kg P2O5/ha, a distribucija (raspodjela) slijedi:

•dio zaorati (90-110 kg P2O5/ha), a (80-90)

•dio pred sjetvu (kod tanjuranja) s time da se kod širokorednih usjeva “startno” sa

sijačicom primjeni ≈ 50 kg (čistog) P2O5/ha, ili praktično 200 kg 10:30:20.

•dio u prihrani

Sirovine za fosforna gnojiva:

1. Nalazišta fosfata – Bliski istok, sj. Afrika,

bivši SSSR, SAD, Oceanija, 170 minerala, ali

svega 0,28% fosfora u zemljinoj kori.

2. Thomasova drozga – prerada željezne

rude.

Budućnost: Od svih hraniva, P bi prvi bio u

krizi – zbog ireverzibilnosti tijeka

(kosti, urb. pr.)

NAZIV GNOJIVA SADRŽAJ

HRANIVA

2 3

SIROVI FOSFAT

(HIPERFOSFAT)

20-30%

(IZNIMNO 38%)

PRECIPITAT 20-35%

TERMOFOSFATI 19-28%

ELEKTROFOSFATI 19% P2O5

DEFLUORIZIRANI

SIROVI FOSFAT

30% P2O5

SUPERFOSFAT

OBIČNI

14,5-20%

SUPERFOSFAT

AMONIZIRANI

14,5-20%

SUPERFOSFAT

KONCENTRIRANI

35-50%

THOMASOV

FOSFAT

14-16%

PELOFOS 17-18%

KALIJ-

METAFOSFAT

57% P2O5

Fosforna gnojiva

(iz Mihalića)

Dobra strana Thomasove drozge:

Sadrži 45% CaO u vrlo aktivnom obliku. Ako

se traži 150 kg P2O5/ha u redovitoj gnojidbi,

onda je to, prema sadržaju od 15% P2O5,

1000 kg Thomasove drozge ili 450 kg CaO, ili

kao blaža kalcizacija.

Ostala fosforna gnojiva

AMONIJEVI FOSFATI: dobije se djelovanjem fosforne kiseline i amonijaka

- MONOAMONIJEV FOSFAT (MAP): 12% N, 48-52% P2O5, potpuno topiv u vodi, koristi se

više za kompleksna gnojiva.

- DIAMONIJEV FOSFAT (DAP): 16-18% N, 46% P2O5, potpuno topliv u vodi, isto za

kompleksna gnojiva

- AMONIJEV FOSFAT-SULFAT: dobije se iz amonijaka, sumporne i fosforne kiselina.

- AMONIJEVO-KALCIJEVI FOSFATI: moraju ¾ biti topivi u citratnoj otopini. Dobiju se

kalciniranjem i mljevenjem aluminijevog kalcijevog fosfata iz zapadne Afrike (u Francuskoj –

FOSFAL)

- POLIFOSFATI: Visoko koncentrirana kompleksna gnojiva na osnovi linearnih polimera, 100 i

više PO4.

Poredak polifosfornih kiselina se može predstaviti kao:

H3PO4- metafosforna;

H4PO7- pirofosforna,

H5P3O10- tripolifosforna;

H6P4O13- tetrapolifosforna, itd.

Za djelovanje fosfora traži se hidroliza uz molekule H2O (HOH)

- MAGNEZIJSKO-AMONIJSKI FOSFAT (MgNH4PO4) – slabo topiv u vodi

- KALIJEV METAFOSFAT (KPO3): gotovo netopiv u vodi, traži HIDROLIZU.

KALIJ

Kalijeva gnojiva – opće napomene

Osvrt na gnojidbu kalijem

Iako su geološke rezerve velike – primarni i sekundarni minerali (ilit, vermikulit),

aktivacija je mala. Zato gnojidba!

Neke činjenice: K-soli su topive, ali je jača adsorpcija

- glineni minerali- koloidi

Glineni: 1. Kaolinitna skupina

2. Montmorilonitna skupina

3. Ilitna skupina

- humusni koloidi

U normalnim tlima: na glineno-humusne koloide vezana je većina K-iona. 10% od

ukupnih u otopini tla.

U mineralnim tlima: glavni dio je u sekundarnim mineralima gline.

U pjeskovitim tlima: na humusnim koloidima

Ilustracije

fiksacije K u

mineralima gline

Glineno-humusni

kompleks sprječava

fiksaciju

Za ishranu bilja: Izmjenljivi K. U agrotehnici: količina fiziološki aktivnog K.

Aksiom pravilne gnojidbe: Dobra opskrbljenost kalijem!

za lakša tla 15-20 mg/100 g tla

za srednje teška 20-40 mg/100 g tla

za teška tla 40-60 mg/100 g tla

Dakako, kako spriječiti štetnu fiksaciju? Humusna gnojidba, stajski gnoj-

presvlaćenje mineralnih koloida tla organskim koloidima punim negativnim

valencijama (COO-) koje lako vežu i lako otpuštaju K.

Slikovito rečeno: humusne komponenete djeluju kao”nabačena mreža” i svojom

končastom i lančastom razgranatom strukturom “hvataju” K-ione koji bi prodrli u

interlamelarne prostore sekundarnih minerala gline (“mreža” je puna COO-

valencija).

Sirovine za kalijeva gnojiva:

Dovoljno u prirodi, 3% u litosferi, silikati, ortoklas itd., zatim prirodna nalazišta K-

soli: silvinit, kainit, karnalit (Europa: Njemačka, Španjolska, Francuska, Rusija;

Izrael, SAD, Kanada, mora i oceani).

Dilema: Dodati K-sulfat ili K-klorid!

Duhan, krumpir, loza, paprika, hmelj, voćke preferiraju K-sulfat jer Cl-ion loše

utječe na kakvoću. Za kukuruz opet radije S, kojeg traži čak više od N.

Pitanja: 1. Gnojidba na zalihe?

2. Meliorativna gnojidba?

3. Ako nema sredstava?

Općenito kao i za fosfor. Pazi! Ovdje je riječ o NPK gnojivu 10:20:30 i K-solima.

NAZIV GNOJIVA SADRŽAJ

HRANIVA

2 3

KAINIT

(KAINIT-SILVINIT)

12-15%

(12-22%)

40% KALIJEVE

SOLI

38-42%

K2O

50% KALIJEVE

SOLI

48-52%

K2O

60% KALIJEVE

SOLI

58-62%

K2O

KALIJEV

SULFAT

48-52%

K2O

PATENT

KALIJ (KMg)

21-30%

K2O

KALIJEV

NITRAT

44,2%

K2O

KALIJEV

METAFOSFAT

30-33

K2O

Kalijeva gnojiva

(iz Mihalića)

BRIGA O POVOLJNOM SADRŽAJU (KOLIČINI ) KALCIJA U KULTURNOM TLU

Uloga kalcija u tlu:

1. Biljno hranivo

2. Kompleksan regulator plodnosti tla

•glavni neutralizator kiselosti

•smanjuje mogilnost Fe, Al, Mn

•preduvjet dobre strukture – u primarnoj fazi strukturoformacije –

KOAGULATOR KOLOIDA

•neutralizira huminske kiseline – u vodi netopivi Ca-humati stabilne

strukture

•stimulira biokomponentu, a time i razgradnju organske tvari

•mobilizira druga hraniva sa adsorpcijskog kompleksa

•ALI, blokira MIKROELEMENTE, osim Mo

Dinamika kalcija u tlu

1. Ispiranje (CO2 ↓, hidrokarbamat, antagonist kalija)

- na lakšim tlima i u vlažnom klimatu.

Klapp: 50 kg CaO/ha ≈ pa čak više od 800 kg godišnje ≈ nekoliko stotina

kg/godišnje

2. Iznošenje biljkama (SMITT):

Kultura Odnošenje kg/god. Kultura Odnošenje kg/god.

Pšenica 18 Grašak 120

Zob, raž 20 Mrkva 120

Ječam 26 Cr. djetelina 150

Krumpir 40 Lupina 180

Stočna repa 50 Lucerna 300

Šeć. repa 80 Kupus 350

Repica 120

Kriteriji za stvaranje i održavanje povoljne razine kalcija u tlu

Ovisi o: a) kulturi

b) mehaničkom sastavu

c) sadržaju humusa

3 kriterija za donošenje odluke za kalcizaciju:

1. pH vrijednost

2. zasićenost adsorpcijskog kompleksa bazama

3. puferna sposobnost tla

1. pH:

Optimalni pH prema mehaničkom sastavu i količini humusa.

a) najjednostavnija: Teška tla: ≈ 7 – neutralna točka

Lakša ilovača: 6,3-6,9

Ilovasta pjeskulja: 5,8-6,2

Pjeskulje: 5,3-5,7

Humusom bogata tla: < 5

b) složenija: Tabele!

MEHANIČKI

SASTAV

POTREBA NA KALCIFIKACIJI

Velika Srednja Slaba Ne postoji

pH

KCl

V, % pH

KCl

V, % pH

KCl

V, % pH

KCl

V, %

Teško i srednje

glinasto tlo

4,5 50 4,5-5,0 50-60 5,0-5,5 65-75 5,5 75

Laka glina 4,5 40 4,5-5,0 40-60 5,0-5,5 60-70 5,5 70

Pjeskovito ilovasto i

pjeskovito

4,5 35 4,5-5,0 35-40 5,0-5,5 50-60 5,5 60

Močvarno-tresetno,

tresetno močvarno

3,5 35 3,5-4,2 35-55 4,2-4,8 55-60 4,8 65

SKUPINA TALA

PREMA

MEHANIČKOM

SASTAVU

SADRŽAJ

ČESTICA

MANJIH OD

0,01mm, %

KLASIFIKACIJA PREMA pH u n KCl

4,5 i

manje

4,5-5,0 5,0-5,5 5,5-

6,0

6,0-6,5 6,5-7,2 7,2 i

više

Pjeskulja 0-10 obavezn

a

poželjn

a

uvjetn

a

uvjetna nepotrebna

Ilovasta

pjeskovita i

pjeskovito

ilovasta

10-30 obavezn

a

obavez

na

poželj

na

nepotrebna

Srednje teška i

teška

više od 30 obavezn

a

obavez

na

obavez

na

poželjna poželjna, ali

nije obavezna

Vrsta tla Sadržaj gline % pH raspon najviša jednokratna

doza

dt CaO/ha

uzdržana doza

(svake 3 god.)

dt CaO/ha

Pijesak ispod 6 5,3-5,7 15 5-10

Ilovasta pjeskulja 6-12 5,8-6,2 20 10

Ilovasti pijesak

Pjesk. ilovača 13-25 6,3-6,8 50 15

Praškasta ilovača

Glinasta ilovača

Glina preko 25 6,8-7,2 100 15

POTREBNA pH VRIJEDNOST ZA MINERALNA TLA (ispod 4% humusa)

POTREBNA pH VRIJEDNOST JAKO HUMOZNIH DO ORGANOGENIH TALA

Vrsta tla

(mineralni

dio)

pH vrijednost pri sadržaju organske tvari u težinskim %

4-8

(jako

humozno)

8-15

(vrlo jako

humozno)

15-30

(zatresećeno)

30-60

(treset)

preko 60

(treset)

Pijesak-

ilovasti pij.

5,5 5,5 5,0

Ilovasti pij.-

pjes. ilovača

6,0 4,5 4,0

Glinovita

ilovača-glina

6,5 6,0 5,5

POTREBNA pH VRIJEDNOST ORANIČNIH TALA (u n KCl)

Sadržaj gline

u %

mineralne

komponente

Sadržaj organske tvari u težinskim %

0-4

vrlo slabo

ili osrednje

humozno

4-8

jako

humozno

8-15

vrlo jako

humozno

15-30

zamočva-

reno tlo

30-60

treset

60

treset

0-5 5.5 5.5 5.0 4.5 4.0 4.0

5-10 6.0 5.5 5.0 4.5 4.0 4.0

10-15 6.5 6.0 5.5 5.0 4.5 4.0

15-20 6.8 6.5 6.0 5.5 4.5 4.0

20-25 6.8 6.8 6.0 5.5 4.5 4.0

25 6.8 6.8 6.0 5.5 4.5 4.0

2. Zasićenost adsorpcijskog kompleksa bazama: <50%

3. PUFERNA sposobnost tla: ako je dovoljna, a prethodna 2 kriterija nisu

ispunjena, treba KALCIZACIJA.

Dva vida:

a) MELIORATIVNA, ako je Ca uzrok slabe plodnosti

b) DOPUNSKA, za nadoknadu izgubljenog Ca, redovito, a može i u drugim

gnojivima.

NAZIV GNOJIVA SADRŽAJ

HRANIVA (%

CaO)

2 3

ŽIVO VAPNO 70-90

GAŠENO VAPNO 60-70

VAPNENAC 50-55

DOLOMITNO

BRAŠNO

30

SADRA-GIPS cca 33

SATURACIONI

MULJ

LAPORI 10-95 CaCO3 i

MgCO3

KARBOKALK

Kalcijeva gnojiva

(iz Mihalića)

Određivanje doza vapnenih gnojiva:

•Najtočnije na osnovi titracijskog aciditeta. Tabela prema Schaditschabelu ≈ 5-10

t/ha 100% CaCO3/ha, vidi praktikum za vježbe

•Empiričke norme: šodranje, pjeskanje do nekoliko desetaka tona po hektaru.

1) Proračun doza materijala za kalcizaciju na osnovi hidrolitičke kiselosti

- za više od 4 mekv. H/100 g tla

1 mekv. H/100 g tla ≈ 1 mekv. Ca/100 g tla

≈ 20 mg Ca/100 g tla

≈ 28 mg CaO/100 g tla

≈ 840 kg CaO/3 000 000 kg- oranični sloj 20 cm, Stv-1,5

2) Proračun na osnovi pH u pufernoj otopini trietanola

CaCO3 t/ha = [-50,82+ (13,378*pHd) – ( 1,928*pHd*pHsmp) + (7,315*pHsmp)] *

(10/Msmp*8/6)

pHd = ciljni pH tla

pHsmp = pH određen u pufernoj otopini

Msmp = masa analiziranog tla u g (Tablica)

pH smp Čisti CaCO3 Mljeveni sirovi vapnenac s 90% CaCO3

7,0 7,0 6,5 6,0 5,2

t/ha CaCO3 (20 cm dubine)

6,8 2,4 3,2 2,7 2,3 1,5

6,7 4,1 5,3 4,7 3,8 2,9

6,6 5,3 7,6 6,5 5,3 4,0

6,5 7,0 10,1 8,5 7,0 5,3

6,4 9,0 12,3 10,5 8,5 6,5

6,3 10,5 14,6 12,3 10,1 7,8

6,2 12,1 16,8 14,3 11,6 9,0

6,1 13,4 13,2 16,1 13,2 10,3

6,0 15,2 21,5 18,1 14,8 11,4

5,9 17,2 23,8 20,1 16,3 12,8

5,8 18,6 26,2 21,9 17,9 13,9

5,7 20,1 28,5 23,9 19,5 15,0

5,6 21,8 30,6 26,0 21,0 16,3

5,5 23,3 33,2 28,0 22,8 17,5

5,4 25,3 35,4 30,0 24,4 18,8

5,3 26,7 37,8 31,8 26,0 19,9

5,2 28,5 40,1 33,8 27,6 21,0

5,1 30,2 42,5 35,8 29,1 22,4

5,0 31,8 44,8 37,8 30,6 23,5

3) Proračun doza na osnovi mjerenja izmjenjivog pH (u KCl)

•pomoću tablica za izmjenjivi pH, mehanički sastav i tip korištenja tla

•ako je pH veći od 5,5 ne bi trebalo kalcifirati

•ako je izmjenjivi pH manji od 4,5 kalcizacija je neophodna

•pH = 4,5-5,5 umjerena potreba

4) Kod analize tla EUF metodom uz pH postoje i drugi parametri:

- sadržaj Ca

- selektivno vezujuća glina

Ovdje je već riječ o redovitoj gnojidbi kalcijem umjesto meliorativne kalcizacije.

5) Ako postoji samo acetat pH (u KCl) može se rabiti jednostavna formula:

xpH izmjereni

pHizmjerenipHciljanihatCaO *

7//

Gdje je x količina CaO (u dt) potrebna da se pH podigne od trenutnog pH do pH 7

Količine dt CaO/ha do dubine 20 cm prema Thun et al (cit. Fink 1982)

acetat pH 6.9 6.8 6.7 6.6 6.5 6.4 6.3 6.2 6.1 6.0 5.9 5.8

H meq/100 g 0.7 1.4 2.0 2.7 3.5 4.3 5.4 6.5 8.3 11.0 14.0 23.0

dodati do pH 7 6 12 17 23 29 36 45 55 70 90 120 190

Izvođenje kalcizacije

Vrijeme: - za sušnih mjeseci, ljeto!

- odvojiti od gnojidbe

- stajskim gnojem

- N i P gnojivima

1. Osnovni uvjet: materijal mora biti suh i fino mljeven radi što boljeg kontakta s

tlom. Za teža tla: 0,5-1 mm granulacije

Za lakša tla: 0,0-0,05 mm granulacije ≈ prašina

2. Mehanizacija: 1. Transport hermetički zatvoreni bunkeri

2. Silosi za skladištenje

3. Rasipač: a) komprimiranim zrakom za fini materijal

b) centrifugalni za grubi materijal

3. Higijensko-tehnička zaštita radnika – maske, odijela

4. Sezona izvođenja: U svako doba, osim na mokro tlo ili snijeg. Najpogodnije je

ljeto- nakon žetve (gaženje, mješanje s tlom u više faza), dovoljno vremena za

ublažavanje “ŠOKA”. Do sjetve ≈ mjesec dana, lucerna 6 mjeseci. Travnjaci:

jesen-zima. 5. Dopunska kalcizacija: nekoliko dt/ha, u prihrani u red, pazi

oštećenje biljaka

6. Lokalno deponiranje: dubinskim rahljačima

7. Mješanje s tlom: plug, tanjurača

Mjeseci Meliorativna kalcifikacija Dopunska kalcifikacija

I-II Na travnjacima, čak i po tankom

snježnom pokrivaču

Na travnjacima, čak i po tankom

snijegu

III-IV - Na suhe ozime usjeve ili na tlo

priređeno za proljetnu sjetvu

V-VI - Ovršno tretiranje kod kultura širokih

razmaka

VII-VIII Na strništu ili već izvršenu obradu tla Na strništu prije obrade ili na

travnjacima nakon glavnog otkosa

IX-X Na jesenskom oranju za jarine Pred oranje za jesensku sjetvu

XI-XII - Na jesenskom oranju za jarine ili na

travnjacima

Kalendar kalcifikacije

Odnos kalcizacije i drugih gnojidbi

U načelu odvojiti zahvate, posebno vrlo aktivna vapnena gnojiva.

Oranica: Prvo vapnjenje, za 3-4 tjedna organska (stajski gnoj). CO2 → mobilnost

Ca → huminske kiseline → Ca-humati, blagi humus.

Manje količine vapnenca: može mješanje sa stajskim gnojem: 100 kg vapnenca na

1 t stajskog gnoja. Inače, vapno uzrokuje gubitak dušika.

Zato, N-gnojiva, gnojnica, gnojovka sa kalcizacijom ODVOJENO!

Kalcizacija i kulture

Kalcizacija prethodi kulturama sa optimumom oko neutralne točke ili u alkalnoj

sredini. Acidofile treba izbjegavati.

Osigurati vrijeme za predoranje ŠOKA- 3-4 tjedna, lucerna 6 mjeseci.

Reakcija kultura: najslabije- krumpir, raž, lan

najbolje- lucerna, ječam, šećerna repa, pa i pšenica

Dužina trajanja i potreba za ponavljanjem kalcizacije

Po općoj shemi nakon meliorativne može se očekivati pad plodnosti u prvoj

godini. Dalje → povećanje plodnosti najjače u drugoj i trećoj godini. Zatim,

nekoliko godina povoljan učinak stagnira i počinje padati.

U praksi: ovisi o tlu i klimi, sustavu biljne proizvodnje, adsorpcijskom kompleksu,

ispiranju u vlažnom klimatu. Ponavljati kalcifikaciju ne treba dok u tlu ima

slobodnih kalcijevih iona.

Dopunska kalcizacija: Gnojiva sa Ca – vapneni dušik, Thomasova drozga (40%

CaO), pelofos, KAN, termofosfati. Neka gnojiva zakiseljavaju tlo: (NH4)2SO4,

amonijak, urea, svi nitrati, kalijeve soli, visoko koncentrirana kompleksna gnojiva.

Kritički osvrt na kalcizaciju

1. Sama po sebi ne rješava problem plodnosti tla. Da bi došla do izražaja u tlu

mora biti dovoljno humusa i hraniva.

ÅSLANDER: Kisela tla su niske plodnosti ne zbog Ca već prvenstveno zbog

nedostatka odnosno općeg siromaštva hranivima, naročito fosfora.

Međutim, naglo povećanje prinosa nakon kalcizacije posljedica je ubrzane

mineralizacije organske tvari zbog bolje mikrobiološke aktivnosti, a time i

mobilizacije vezanih hraniva.

No, na kratko. Ubrzo dolazi do naglog pada plodnosti jer su pričuve istrošene.

Odatle poslovica: ” Vapnjenje bogati očeve a siromaši sinove”.

Zaključak: Vapnjenje treba pratiti obilata mineralna i organska gnojidba.

2. Meliorativna gnojidba kalcijem može izazvati blokadu usvajanja većine

MIKROELEMENATA, osim Mo zbog promjene pH, a zbog antagonizma Ca sa K,

Mg, B, NH4, Na. Ako manjka u tlu i magnezija – bolji DOLOMIT. Ugroženi su

uglavnom Fe, Mn, Cu, Zn.

3. Kalcizacija je težak, skup zahvat.

Obično u više navrata, manjim količinama, osobito kod tala slabe puferne

sposobnosti.

Izlaz: dodavanje mikroelementa u gnojivu, ili folijarno. Npr. 6-8 kg boraksa

Mn → 300 l/ha 2% Mn-sulfata

Fe, Zn – helati, kompleksoni, sequestreni

Folifertil, FOLIGAL, Fertisali

MAGNEZIJ

Nedostatak u kiselim, ispranim tlima. Može i zbog antagonizma s Ca. Povoljan

odnos Mg:Ca = 1:6,5. U kalcizaciji dolomit. Granične vrijednosti opskrbljenosti

(Mihalić):

- pjeskulje 5 mg/100 g tla

- ilovače 7 mg/100 g tla

- teška tla 12 mg/100 g tla

Gnojiva:

Patentkalij (K-Mg sulfat), Thomasova drozga, pelofos, superfosfat, termofosfat,

elektrofosfat, sirovi fosfati, KAN, (ako se dodaje dolomit) Magnesia Nitrofoska 3%

Mg.

Ako je blokada u tlu: folijarno MgSO4.

Granične vrijednosti (Vukadinović)

Tlo: izmjenjivi oblik do 20% od izmjenjivačkog kompleksa ili 20-400 ppm, a

povoljan 5-15% KIK-a (kapaciteta izmjene kationa)

Biljka: dobra opskrbljenost 0,15-0,35% ST (suhe tvari).

SUMPOR

Gnojiva: gips, stajski gnoj, superfosfat, K-sulfat, patentkalij, (NH4)2SO4,

Thomasova drozga, pelofos.

Jaki potrošači:

Krucifere, zob, kukuruz, leguminoze.

Manjak: često na vapnenim tlima bogatim željezom i humusom slabe

mineralizacije, ili siromašnim humusom.

Simptomi deficijencije: slični dušiku.

ŽELJEZO

Manjak → pH i redokspotencijal

Gnojiva: pelofos, superfosfat, Thomasova drozga, Fe-sulfat, Fe-oksalat.

U nedostatku: EDTA (etilendiamino-tetraacetat), HEDTA (SEQUESTRENI), DTPA. U

tlo, bolje folijarno (0,1-0,2%). Međužilna kloroza! (pH>7,0 ili pH<3,5), bagrem,

breskva, kruška, loza.

Kritična granica: 50-150 ppm u ST

povećani omjer P/Fe i K/Ca, a manji N/K.

MIKROGNOJIVA: B, Mn, Cu, Zn, Mo

Nekada: niski prinosi, mala iznošenja, stajski gnoj sadrži dovoljno

mikroelemenata, mineralna gnojiva s mnogo balasta, sirovi fosfati, Thomasova

drozga, pelofos.

Danas: visoki prinosi, velika iznošenja, nema stajskog gnoja, visokokoncentrirana

mineralna gnojiva, malo balasta.

Problem manjka mikroelemenata sve akutniji!

Briga na 2 načina:

- stvoriti zalihe u tlu

- redovita gnojidba - dodatak makrognojivima

- dodatak mikrognojiva

Stvaranje zaliha: ako je pH uzrok, problematično, bez učinka

Novi putevi: stvarati zalihe težetopivim, sporootpuštajućim gnojivima. Npr. FTE-

fritted trace elements) u talinu silikata ubrizguju se mikroelementi (1800-2400°C).

Meljava, 100-200 kg/ha.

Redovita gnojidba: makrognojiva+mikroelementi (B, Zn) ili više elemenata+

encimi+ mikroorganizmi.

AGROVITAL – 100-200 kg/ha

Općenito:

Mikrognojiva: sulfati u tlo, folijarno

MnSO4- 100-200 kg/ha u tlo; 10 kg/ha folijarno

Boraks: 10-20 kg/ha

Mo: natrijev molidbat.

BOR - B

Tlo: 0,1-3 ppm vodotopivog (2-100 ppm ukupnog) Iznad pH 6 i suvišak K i Ca

pristupačnost je manja.

(Ritska crnica) Glina, suša, visok pH: često manjak bora.

- trulež glave šećerne repe!

Potreba biljaka: različita, npr. ozima pšenica 6-12 ppm (5/6 Feckes skala),

- šećerna repa 35/40-100 ppm

- loza 30-60 ppm

Gnojiva:- Boraks 11% B (Na-tetraborat) – 1% za folijarno- š. repa, 0,5% voće

- Anhidrirani boraks, 22% bora

- Borna kiselina (18% B)

- Solubor, polyborat, borsol, 21% B

- Kolemanit, 9-14% B, s produženim djelovanjem (Ca2B6O11 x 5H2O)

Za dodatak mineralnim gnojivima (u tlo) 2-4%, a folijarno 0,05-0,1%.

MANGAN – Mn

valencije od +2 do +7

redoks potencijal važan za pristupačnost:

U tlu: 200-300 ppm, ali 0,1-1% raspoloživ biljkama.

U biljci: 50-250 ppm, prosječno.

Kritična koncentracija: manje od 10 ppm za šećernu repu, 17 ppm za ječam, 6 ppm

za kukuruz, 10-20 ppm za većinu biljaka.

Akutan nedostatak, manje od 10 ppm Mn.

Gnojiva: - 300-1000 g Mn/ha, kod jakog manjka 10-30 kg Mn/ha

- MnSO4* 4H2O, 24% Mn, folijarno 0,5%, 2% cerealije

- MnSO4* H2O, 32% Mn

- Mn-EDTA, kelat s 13% Mn

- MnO, 48% Mn

Normalan list kukuruza

P deficijencija

K deficijencija

N deficijencija

Mg deficijencija

H2O deficijencija

Helminthosporium

Opržotine

kemikalijama

Zn deficijencija kod kukuruza B deficijencija kod šećerne repe

Cu deficijencija kod jarog ječmaCu deficijencija kod jare pšenice

Mn deficijencija kod jarog ječmaMn deficijencija kod šeć. repe

Mn deficijencija kod graškaMn deficijencija kod ozime pšenice

Mn deficijencija kod kukuruzaMn deficijencija kod krumpira

Mg deficijencija kod šeć. repeMg deficijencija kod jarog ječma

Mg deficijencija kod uljane repiceMg deficijencija kod krumpira

MIJEŠANA GNOJIVA

Definicija: Mješana gnojiva su FIZIČKI pomiješana pojedinačna gnojiva

Prednosti:

1. izbjegavanje greški u gnojidbi

2. manja manipulacija

3. jedan zahvat, manje gaženje

4. balast (mikroelementi)

Konvencija: 10:10:10 = %N:%P2O5:%K2O

KOMPLEKSNA GNOJIVA

za razliku od mješanih, dobivaju se posebnim tehnološkim postupkom

korištenjem kemijskih reakcija, pa su hraniva vezana.

Dvije skupine:

1. S fosforom topivim u vodi- superfosfat, amonfosfat, NH4-polifosfat, K-polifosfat,

K-metafosfat.

2. S fosforom topivim u citratu- dikalcijevi fosfati

Dalje: a) formulacije s podjednakim sadržajem glavnih hraniva (15:15:15)

b) formulacije s više N (18:9:9 ili 20:10:10)

c) formulacije s više P (10:30:20)

d) formulacije s više K (10:20:30)

e) formulacije s više NP, NK, PK (7:20:30 ili 11:52:0)

Primjena: 1. s više P i K ili bez N – u osnovnoj obradi tla

2. pred sjetvu: s manje N ili podjednak omjer

3. u sjetvi: s podjednakim odnosom NPK “START”

4. u prihrani: s više N ili samo N

Praktično pitanje!

Ima li razlike u djelovanju kompleksnih, pojedinačnih i miješanih gnojiva?

Pod pretpostavkom da se koriste iste količine aktivnih hraniva, u uvjetima

normalne vlage, djelovanje pojedinačnih, miješanih i kompleksnih gnojiva se

izjednačuje.

No, razlike nastaju kad su u pitanju različiti kemijski oblici, a uvjeti tla i

klime su nepovoljni (suša, npr.).

Npr. gnojiva s ortofosfatima brzo djeluju. Ali, polifosfati, metafosfati

moraju hidrolizirati i traže prisustvo vode. U sušnim prilikama zato mogu nastati

razlike.

Prednost kompleksnih gnojiva

1. jednostavnija primjena

2. izbjegavaju se greške jednostrane gnojidbe

3. manje ambalaže (visoka koncentracija)

Mana: malo balasta, mikroelemenata?

Zaključak: organizacijsko-tehnički i ekonomski razlozi na strani su kompleksnih

gnojiva.

Međutim, NOVI UVJETI: Velika imanja/kombinati, velika potrošnja, nova tehnika,

mogućnost gnojidbe na zalihu P i K otvaraju nove perspektive

Kompleksiranje je skup postupak.

Zato se, za velike potrošače ponovo vraćaju pojedinačna gnojiva. Dakako to traži

nova skladišta, strojeve za primjenu, itd.

GRANULIRANJE GNOJIVA

Cilj: popravka loših fizičkih svojstava.

Mnoga su gnojiva praškasta, kristalična, higroskopna, sklona fizičko-kemijskim

promjenama- zgrudnjavanju, navlaživanju, itd., teška aplikacija, transport.

Uvjeti za granulaciju:

1. granula mora spriječiti kritično navlaživanje

2. zrnca-granule moraju biti čvrsta da se u transportu i primjeni ne drobe

3. granule moraju biti sferične, podjednake granulometrijske strukture

(tolerancija ≈15%)

4. veličina granule:

- za vodotopiva P- veće

- za citrotopiva P- manje

- gornja granica 5 mm

- donja granica 1 mm

- prosjek 2-4 mm

5. u svakoj granuli sva hraniva moraju biti homogeno raspoređena

6. ne prečvrste granule: difuzija najkasnije 21 dan

7. uz granuliranje mogu se dodati i pesticidi

TEKUĆA GNOJIVA

su za sada otopine krutih mineralnih gnojiva i otopina amonijaka.

Prednosti: 1. djelovanje ne ovisi o vodi, bolje je djelovanje

2. jeftinija su

Nedostatci:

1. koristi se mnogo vode u primjeni

2. specijalna oprema- kontejneri, a ako se radi o pritisku- specijalne legure i

uređaji

3. dopunski rad u pripremi otopine u polju, posebno ako se u vodu uvodi

amonijak

4. manji balast (mikroelementi)

Koja se gnojiva mogu primjeniti? TOPIVOST!

N- sva osim vapnenog dušika. Može NH3- amonijačna voda, 22% N; novo- UAN

P- primarni ortofosfati- ortofosfatna kiselina, amonfosfat

K- K-soli

2 skupine: a) bez pritiska- sva osim NH3 (bezvodni)

b) sa pritiskom- NH3

Amonijakati- otopine gdje se uz dušična gnojiva dodaje i amonijak. Oprez! Požar,

eksplozije.

Priprema: Obuhvaća transport otopine visoke koncentracije, a u polju

razrjeđivanje ≈ 10% za makro- i 1% za mikrognojiva. Folijarno 0,5-1%.

PAZI!, ovisno o kulturi. Pšenica podnosi oko 30% ureu, ali kukuruz svega 6%.

U sadnji: specijalne sadilice.

Primjena u praksi: Ograničena na 30 km oko tvornice/distributora (balast voda)

UAN = 30% N, INA- Kutina

urea + NH4NO3 + voda

Može u tlo, ali i folijarno i to čist, razrijeđen ili pomješan s pesticidima i

mikroelementima, te za fertirigiranje.

Oprez: opekotine na listu, ovisno o vrsti kulture i temperaturama ali i veličini kapi.

Zato: u jutro, pred večer, u fazi bujnog rasta (brza ugradnja u organsku tvar).

Oštećenja lista nisu od toksičnosti već zbog visokog osmotskog pritiska. Može

doći do blokade ureaze u listu i visoke koncentracije uree u listu. To može ublažiti

dodatak saharoze. Pšenica podnosi 4-30% UAN-a (nerazrijeđen) do vlatanja!

BEZVODNI AMONIJAK – ANHIDRIDNI AMONIJAK 82% N

Prednosti:

1. visoka koncentracija

2. jeftiniji, odmah nakon Haber-Bosch-ovog postupka- direktno

3. Veže se u tlu, NH4-ioni na asdorpcijskom kompleksu

Nedostatci:

- traži specijalnu opremu, kadar, mjere opreza- požar, eksplozija. Cisterne 8-25

atmosfera za transport do polja. Posebne cisterne za primjenu u polju ulagačima.

Količina N- u primjeni- cca 50 kg N/ha (vezivanje u tlu)

Uvjeti primjene

Traži se rahlo, umjereno vlažno tlo (voda, NH3).

•Suho: dolazi do volatizacije (nema vezanja)

•Mokro: nema difuzije, tlo se ne rahli već razmazuje, nema zatvaranja tla, opet

volatizacija

Dubina: ≈ 20 cm za lakša, 15 cm za teža tla

Vrijeme primjene:

- u sušnim prilikama dalje od sjetve

- u vlažnim prilikama bliže sjetvi

- povoljna nitrifikacija- bliže sjetvi

- kod kultivacije širokorednih kultura- može u prihrani, u tlo

- ne sa navodnjavanjem- volatizacija

HUMUSNO-MINERALNA GNOJIVA

Proizvodnja: posebna tehnologija

Prednosti: spajanje humusne i mineralne komponente → čuvanje od štetne

fiksacije, laka desorpcija. Humusne komponente povoljno djeluju na pufernost

tla, vežu vodu, sadrže stimulativne tvari, predstavljaju energetski materijal za

mikroorganizme.

Podjela prema humusnoj komponenti:

1. Na osnovi treseta

2. Na osnovi industrijskih otpadaka- riblje brašno, koštano brašno,

krma

3. Na osnovi mlađih ugljena

* Aktivne tvari izvučene ekstrakcijom

* Tretiranje ugljena (lignit)

Doziranje: 1000-2000 kg/ha, ovisno o koncentraciji

MIKROBNI GNOJIDBENI PREPARATI (BIOFERTILIZATORI)

Sadrže različite skupine korisnih mikroorganizama.

- NITRAGIN: za poboljšanje ishrane dušikom (Rhisobium). Sadrži kvržične

bakterije za leguminoze.

- AZOTOBAKTERIN: sadrži Azotobacter croococcum koji veže N iz zraka-

asimbiotske bakterije.

- Preparati sa asocijativnim diazotrofima za razne kulture

- FOSFOBAKTERIN: preparati mikoriznih gljiva za poboljšanje ishrane fosforom.

Sadrži Bacillus megaterium var. phosphoticum (pretvara organski P u mineralni)

PRIMJENA GNOJIVA S AGROTEHNIČKOG ASPEKTA

ASPEKTI:

1. VEZA S OBRADOM TLA

•Uz osnovnu obradu- miješanje do dubine zahvata

•Uz dopunsku obradu- miješanje do dubine sjetvenog sloja

•U sjetvi- blizu sjemena. Pravilo: 5 cm sa strane i 5 cm ispod sjemenki za

širokoredne usjeve.

•U vegetaciji- Prihrana: u tlo, sa strane redova ili površinski za žitarice- pšenica.

PRIMJENA GNOJIVA S AGROTEHNIČKOG ASPEKTA (nastavak)

2. ODNOS PREMA HRANIVIMA

N) Transformacija svih oblika prema NO3 → ispiranje, luksuzna potrošnja, u

anaerobnim uvjetima denitrifikacija. Zato: u više navrata. NH4 i amid. →

volatizacija u tlu (vapneni dušik, urea).

U većim količinama- u sjetvi- prženje klica, visoka koncentracija. Urea → biuret,

1% dozvoljeno.

P) Tendencija prelaska iz visokotopivih oblika u teže, citratno topive. Veće

količine? ili sve do sjetve? Ovisno o plodnosti tla, fiksaciji. Gnojidba na zalihe?

Meliorativna gnojidba?

Općenito: Vodotopiva P-kompleksna gnojiva bliže ili u sjetvi, pa i u prihrani, čak

folijarno. Ostala: dalje od sjetve.

K)Slabo pomičan ion, kao i P, ali ipak jače mobilan. Može i u većim količinama, ali

postoji opasnost da pred sjetvu stvori štetnu koncentraciju.

Mikroelementi

1. na zalihe

2. redovita gnojidba

3. folijarno

3. NAČINI PRIMJENE

- Ručno - širom

- lokalno

- Mehanički - širom

- lokalno

- Folijarno

- Aerognojidba

- Fertirigacija

PRIMJENA GNOJIVA S AGROTEHNIČKOG ASPEKTA (nastavak)

Ručno:

- širom

- lokalno- oko biljaka, u jamice pri sadnji, u jarke za sadnju, polijevanje otopinama

Mehanička primjena:

1. rasipanje strojem širom

- centrifugalni rasipači

- sa klatećom cijevi

- pneumatski

U tlo: plug, tanjurača, drljača, freza

2. lokalno unošenje

- pri osnovnoj obradi tla- oranju:

1. Plug + depozitor, na dno brazde, do 40 cm

2. Sa podrivačima, 30-40 cm

3. Sa dubinskim rahljačima, u više slojeva

- pri dopunskoj obradi tla: kultivatori za plošnu obradu. Rijeđe!

- pri međurednoj dopunskoj obradi- kultivatori za međurednu kultivaciju – često!

- u sjetvi: STARTNA gnojidba, 10-15% od ukupne potrebe.

PRIMJENA GNOJIVA S AGROTEHNIČKOG ASPEKTA (nastavak)

“Klateća lula”

Centrifugalni rasipač

Dijagram rasapa centrifugalnim rasipačima

STARTNA gnojidba, ali kada?

Za mršava tla, s problemima u ishrani P i K!

1. Npr. za kukuruz na kiselim tlima, s malo fosfora, dovoljno je 50 kg P2O5/ha ≈ 200

kg 10:30:20.

Na tlima problematičnima na K:

Za kukuruz, isto, 50 kg K2O/ha, 200 kg 10:20:30.

2. Ako su problemi P i K jako izraženi uz startnu gnojidbu treba znatno pojačati

gnojidbu P i K- udvostručiti količine (od potrebnih količina) ili MELIORATIVNA

GNOJIDBA.

Posebni načini lokalne primjene

Najčešće su u pitanju mikroelementi:

- u tlo

- pod koru biljaka

U tlo: otopine, pa plinoviti NH3.

Oprema: metalni injektori s rupicama, do dubine 15-50 cm, pod pritiskom 15

atmosfera, ubrizgavaju se otpine 7-10% koncentracije. Na 1 m2: 1-2 injektiranja sa

1/2-3/4 l (10-15 000 l/ha)

U stablo: posude s otopinom na stablu ili grani a cijevčica ili igla unosi hranivo

kontinuirano u malim dozama. Liječenje stabla.

FOLIJARNA GNOJIDBA

gnojidba preko lista

Uvjeti: dovoljno velika masa lista (lišća) i intenzivan metabolizam.

LOŠA strana:

1. ne zadovoljava kompletnu ishranu makroelementima, samo do 1/3 (40kg/ha)

2. povećava potrebu biljaka za vodom- u sušnim prilikama loše!

Koncentracije: makrohraniva 0,3 do nekoliko posto, mikroelementi 0,1%

UAN: Pšenica do vlatanja (početak)

FERTINE: sa mikro i makrohranivima

SEQUESTRENI: Fe, Zn

AEROGNOJIDBA – gnojidba zrakoplovom

Prednosti:

1. ispunjava željenu točnost i količinski i raspored po površini, pogotovo male

količine

2. omogućuje rad na izraženom reljefu- kad je ponekad nemoguća ili otežana

primjena

3. primjena bez štete na mokrom tlu- gaženje tla i usjeva

4. veliki učinak, operacija u pravo vrijeme, npr. prskanja, prihrana, 200-300 ha

dnevno

5. štedi rad, vrijeme i strojeve.

Inače, korisna nosivost letjelice 300-800 kg.

Teže → slab manevar, loša primjena.

Air Tractor AT-802AF

Antonov An-2

FERTIRIGACIJA

- natapanje uz dodavanje gnojiva

Prednosti:

Djelovanje gnojiva sa povećava do 30% u odnosu na SUHI način.

Ubacivanje otopine gnojiva u sustav za navodnjavanje:

1. pod pritiskom

2. sustav podtlaka

Koncentracija otopine: 7-10% prije sjetve, sadnje. U vegetaciji niže.

Tehnika izvođenja: 1/3 vode s gnojivom

2/3 vode čisto, bez gnojiva radi ispiranja biljaka.

ČIMBENICI O KOJIMA OVISI DOZIRANJE MINERALNIH GNOJIVA

Doziranje organskih gnojiva obično podliježe empiričkim normama ili pak

intenzitetu gnojidbe prema Stv (ρV) određenog tla. Međutim, na doziranje

mineralnih gnojiva utječe niz čimbenika:

1. tlo- visoke, niske plodnosti – pseudoglej- černozem

2. klima – suha- vlažna

3. sustav obrade tla

4. organska gnojidba, npr. primjena stajskog gnoja

5. sustav biljne proizvodnje, naročito zastupljenost leguminoza

6. biološke osobine i kapacitet za rodnost kulture (fiziološke potrebe i planirani

prinos)

7. cijena gnojiva

8. cijena poljoprivrednih proizvoda

Osvrt na kriterije za određivanje količina gnojiva

Više kriterija:

- Ekobiološki - fiziološko gledište

- pedološko gledište

- Agronomski

- Ekonomski

Sa fiziološkog gledišta nas zanimaju granične vrijednosti hraniva vezano za

prinos: Prema MITSCHERLICH-u za 99% teoretski maksimalno mogući prinos

trebalo bi 1000 kg N/ha (5000 kg 20%tnog gnojiva). PREVIŠE, prije bi u praksi

ovako velike količine počele djelovati negativno nego bi se dostigao maksimum.

Za 95% maksimalnog prinosa trebalo bi: 660 kg N, 220 kg P2O5, 330 kg K2O

≈ 4700 kg (25%, 18%, 40%) gnojiva. I to je previše.

Pedološko gledište:

Uzima se koncentracija otopine tla kod koje dolazi do toksičnog djelovanja na

klicu i korijen. Za N to je 2%, isto za kalij, a za fosfor 4%.

Da bi se ostvarila ovakva koncentracija trebali bi 4500 kg standardnih gnojiva.

Puno, previše!

Zato, ne uzimamo mi biološki, ni pedološki, već EKONOMSKI i AGRONOMSKI

kriterij!

Doze gnojiva su veće što je genetski potencijal kultivara veći, gnojiva jeftinija, a

poljoprivredni proizvodi skuplji;

odnosno kakav je KORISNI UČINAK.

Gnojidba se isplati povećavati sve dok je K.U. veći ili jednak 1.

U praksi je to cca. 1000-2000 kg/ha.

Korisni učinak =višak prinosa – vrijednost od gnojidbe

povećanje troškova gnojidbe