ARTHUR HAILEY

MJENJAI NOVCA

BIBLIOTEKA IZVANREDNA IZDANJA UREDNIK ZVONIMIR MAJDAK NASLOV ORIGINALA ARTHUR HAILEY THE MONEYCHANGERS S ENGLESKOG PREVELA ANKA KATUI Lektori-korektori: Branka Lubovi Ljerka Depolo Izdava: ZORA Izdavako-knjiarsko poduzee 41000 Zagreb Za izdavaa Nasko Drndi Tisak: "Glas" OOUR tamparija 78000 Banja Luka Ivice Davida 15 Tiskanje zavreno 30. 11. 1976. COPYRIGHT 1975 BY ARTHUR HAILEY COPYRIGHT ZORA ZAGREB 1976

Ako si bogat, siromaan si jer - kano magarac to se svija pod teinom zlata svoja teka bogatstva nosi san jednom putovanju i smrt te rastereuje. Shakespeare, Mjera za mjeru

Razorna ra skriveno blago dere, a zlato to kola - jo vie zlata stvara. Venera i Adonis

1. Mnogima e ona dva dana u prvom tjednu mjeseca listopada dugo vremena ostati ivo i s tjeskobom urezana u sjeanje. U utorak je stari Ben Rosselli, predsjednik Prve amerike trgovake banke i unuk osnivaa banke, dao izjavu - iznenaujuu i turobnu - koja je odjeknula u svakom djeliu banke i izvan nje. A slijedeeg dana, u srijedu, u poslovnici u centru grada otkrivena je kraa. Bijae to poetak niza dogaaja koje je malo tko mogao

predvidjeti, a koji su zavrili financijskim slomom, ljudskom nesreom i smru. Izjava predsjednika banke dola je nenadano; zaudo nita o tome nije ranije procurilo. Ben Rosselli je rano ujutro nazvao veinu najodgovornijih efova. Neke je zatekao kod kue za dorukom, a druge neposredno nakon to su doli na posao. Bilo je dosta i takvih koji nisu spadali u odgovorne efove, ve u dugogodinje bankovne slubenike pa ih je stari Ben smatrao svojim prijateljima. Svi su primili istu poruku: "Molim vas da u jedanaest sati prije podne doete u toranj sjedita banke, u dvoranu za sastanke". Sad su se u dvorani za sastanke okupili svi osim Bena. Bilo ih je dvadesetak, tiho su razgovarali u skupinama i ekali. Svi su stajali, nitko nije htio prvi odmaknuti stolicu od sjajnog stola za direktore upravnog odbora koji je bio dui od igralita za squash" i za kojim je moglo sjediti etrdeset ljudi. Razgovore presijee otar glas: - Tko vas je ovlastio? Glave se okrenue. Roscoe Heyward, potpredsjednik upravnog odbora i revizor, postavio je to pitanje u bijelo odjevenom konobaru iz blagovaonice za efove banke. ovjek je donio ukraene boce "Xeresa" te ga lijevao u ae. Strogi Heyward, olimpijac Prve amerike trgovake banke, bijae zadrti trezvenjak. Narogueno pogleda na sat pokretom koji je rjeito kazivao: "Ne samo da piju nego jo ovako rano!" Pojedinci koji su ve posegnuli za "Xeresom"- povuku ruku. - Po uputi gospodina Rossellija - izjavi konobar. - Izriito je naruio najbolji "Xeres". Zdepasta prilika u modernom svijetlosivom odijelu okrenula se i neusiljeno rekla: - Bez obzira na sat, nema smisla da propustimo najbolji "Xeres". Alex Vandervoort, modrih oiju i plave kose koja je posijedjela na sljepooicama, takoer je bio potpredsjednik upravnog odbora. Bio je vedar i otvoren, a iza njegova neukoenog leernog dranja skrivala se vrsta odlunost. Njih dvojica - Heyward i Vandervoort - nalazili su se na drugom stupnju upravne hijerarhije, neposredno ispod predsjednika. Obojica bijahu sposobni i spremni na suradnju, ali u mnogim pogledima bili su suparnici. Njihovo nadmetanje i razliiti nazori proimali su banku i svakome od njih stvarali pristae na niim razinama. Alex uze dvije ae "Xeresa" te prui jednu Ed-wini D"Orsey, dostojanstvenoj brineti, efici Prve amerike trgovake banke. " Igra reketom i loptom koja ujedinjuje elemente tenisa i rukometa Edvvina osjeti kako je Heyward mjeri s negodovanjem. Ba me briga, pomisli ona. Roscoe je znao da je ona vjeran pristaa Vandervoortova tabora. - Hvala, Alex - ree ona i prihvati au. Trenutak je vladala napetost, a onda se ostali povedu za tim primjerom. Lice Roscoea Heywarda bijesno se iskrivi. inilo se da e jo neto rei, ali se predomisli. Na ulazu u dvoranu upravnog odbora zau se glas efa sigurnosti, visokog Nolana Wainwrighta koji je stasom nalikovao na Otela i bio jedan od dvojice prisutnih crnih upravitelja: - Gospoo D"Orsey i gospodo, gospodin Rosselli. 2agor glasova prestane. Ben Rosselli stajao je na pragu i lagano se smjekao dok mu je pogled prelazio preko skupine. Kao i uvijek, inilo se da iz njegova lika zrai i dobrodu-nost oca i nepokolebiva vrstina ovjeka kojemu je tisue graana povjeravalo na uvanje novac. Izgledao je kao bankar i kao otac, a tako se i odijevao: u crno odijelo bankara i dravnika s neizbjenim prslukom preko kojeg je drao tanak zlatni lanac i privjesak. Bio je zapanjujue slian prvom Rosselliju - Giovanniju - koji je prije stotinu godina osnovao banku u prizemlju trgovine mjeovitom robom. Banka je na tednim knjiicama i putnikim ekovima reproducirala Giovannijevu patricijsku glavu - sa ivom srebrnom kosom i velikim brkovima - kao simbol potenja, a njegovo je poprsje ukraavalo Rossellijev trg ispred zgrade. Prisutni Rosselli imao je srebrnu kosu i gotovo isto onako bujne brke. Moda je u proteklih sto godina opisala puni krug. Ali nijedna reprodukcija nije pokazivala

obiteljsku poduzetnost koju su imali svi Ros-sellijevi i koja je uz dovitljivost i bezgraninu energiju vinula Prvu ameriku trgovaku banku na dananju visinu. Meutim, inilo se da Ben Rosselli danas nije onako ivahan kao obino. Hodao je oslanjajui se na tap. Nitko od prisutnih nije ga prije vidio sa tapom. Isprui ruku kao da eli privui teku upraviteljsku stolicu. Ali Nolan Wainwright, koji mu je bio najblii, bijae bri. ef sigurnosti okrene stolicu tako da je visoki naslon bio obrnut prema stolu. Zahvaljujui aptom, predsjednik sjedne. Ben Rosselli mahne prisutnima. "Ovo je nesluben skup. Nee biti dug. Biste li primakli stolice? Hvala." Posljednja primjedba bila je upuena konobaru od kojega je uzeo au "Xeresa". Konobar izae i zatvori vrata dvorane za sastanke upravnog odbora. Netko primakne stolicu Edvvini D"Orsev. Sjedoe jo nekolicina, ali veina ostade stojei. Javi se Alex Vandervoort: - Oito smo se okupili da slavimo. - Digao je au "Xeresa." - Ali pitanje je to slavimo? Ben Rosselli se ponovno lagano osmjehne. - I ja bih elio da je ovo proslava, Alex. Smatrao sam da e nam u ovoj prilici koristiti pie. Zastao je, a u sobi odjednom opet zavlada napetost. Svi su sad shvatili da ovo nije obian sastanak. Na licima se odraavala nesigurnost i zabrinutost. - Umirem - ree Ben Rosselli. - Lijenici kau da neu vie dugo. Smatrao sam da to svi morate doznati. Digao je au, pogledao je i gucnuo "Xeres". U dvorani je i prije bila tiina, a sad je nastupila potpuna utnja. Nitko se nije micao ni govorio. Izvana su dopirali slabi zvui: prigueno kucanje pisaeg stroja, zujanje ureaja za klimatizaciju, a negdje napolju se mlanjak cvilei uzdizao nad grad. Stari Ben nasloni se na tap: - Hajde, ne budite zbunjeni. Mi smo stari prijatelji, zato sam vas sazvao. Oh, da, da vas potedim pitanja, ovo to sam rekao je konano. Da postoje izgledi da nije konano, due bih ekao. A druga stvar koja vas moda zanima - imam rak na pluima i kau da je u poodmaklom stadiju. Vjerojatno neu doivjeti do Boia. - Zastade i odjednom izae na vidjelo njegova oslabljenost i umor. Nadodao je tie: - Sad, kad znate, moete to rei drugima kad vas bude volja. Oni nee birati trenutak, pomisli Edwina D"Orsev. im se dvorana za sastanke isprazni, ono to su upravo uli proirit e se po banci i izvan nje kao prerijski poar. Vijest e mnoge pogoditi - neke emocionalno, a druge vie prozaiki. Ona je bila oamuena i osjeala da i ostali isto tako reagiraju. - Gospodine Ben - javi se postariji ovjek. Pop Monro bio je vii inovnik u odjelu poslovodstva. Glas mu je drhtao: - Gospodine Ben, lijepo ste nas oamutili. Mislim da nitko ne zna to da kae. Zau se apat, gotovo jauk, odobravanja i suuti. Nato Roscoe Hevvvard blago ubaci: - Ono to moemo i moramo kazati - u revizo-rovu glasu osjeao se trunak predbacivanja kao da su ostali morali ekati i najprije njemu dopustiti da prozbori - u asu kad nas je pogodila i oalostila ova strana vijest, molimo da vrijeme donese ublaenje i nadu. Lijenika miljenja, kao to veina nas zna, rijetko su tona. A medicinska znanost moe mnogo postii i zaustaviti, ak izlijeiti... - Roscoe, ve sam kazao da vie nema nade - ree Ben Rosselli, a glas mu je odavao prve znakove razdraenosti. - Imao sam najbolje lijenike. Zar to niste od mene oekivali? - Jesam - odvrati Heyward. - Ali moramo se sjetiti da postoji vea mo od lijenika i dunost svih nas mora biti - otro se zagleda po dvorani - da molimo Boga za milost ili barem da dade vie vremena nego vi oekujete. - Imam dojam da je Bog ve odluio - umorno e starac. - Ben, svima nam je ao - primijeti Alex Vandervoort. - Pogotovo mi je ao zbog onog to sam maloprije spomenuo. - Da neto slavimo? Nita zato - nisi znao. - Starac se nasmije. - Uostalom,

zato ne? Imao sam lijep ivot, kao malo tko, a to je sigurno razlog za proslavu. - Pretrai depove kaputa, a onda pogleda unakolo. - Ima li tko cigaretu? Lijenici su mi zabranili puenje. Nekolicina izvadi kutije. - Jeste li sigurni da smijete? - zapita Roscoe Hevvvard. Ben Rosselli ga podrugljivo pogleda ali ne odgovori. Nikome nije bila tajna da je starac cijenio Heyvvardove bankarske sposobnosti, ali da nikad nisu bili osobno bliski. Alex Vandervoort pripali predsjedniku cigaretu. Alexove su oi, kao i oi veine prisutnih, bile vlane. - U ovim trenucima mnoge me stvari vesele - ree Ben. - Budui da sam upozoren, mogu srediti poslove. - Dim cigarete ovije se oko njega. - Naravno, s druge strane alim zbog razvoja nekih stvari. I o tome ovjek razmilja. Nikome nije morao rei jedan razlog svog aljenja - Ben Rosselli nije imao nasljednika. Sin jedi-nac poginuo mu je na zadatku u drugom svjetskom ratu; nedavno mu je unuk, koji je mnogo obeavao, poginuo meu tolikima koji su besmisleno pali u Vijetnamu. Starca obuzme napad kalja. Nolan Wainwright koji mu je bio najblie, dohvati cigaretu iz njegovih drhtavih prstiju te je ugasi. Sad je postalo oito koliko je Ben Rosselli oslabio i koliko ga je izmorio dananji napor. Iako to nitko nije znao, bio je to njegov posljednji boravak u banci. Pojedinano su mu prilazili, blago mu stiskali ruku i nastojali nai rijei. Kad je doao red na Edwinu D"Orsev, ovla ga poljubi u obraz, a on joj namigne. 2. Roscoe Heyward je meu prvima izaao iz dvorane za sastanke upravnog odbora. Potpredsjednik revizor imao je dva hitna cilja koja su proizlazila iz onog to je upravo uo. Prvi mu je cilj bio osigurati glatki prijelaz vlasti nakon smrti Bena Rossellija, a drugi osigurati da njega imenuju za predsjednika i efa banke. Heyward je" ve bio jak kandidat kao i Alex Vandervoort. Moda je u samoj banci Alex imao vie pristalica, ali je Heyward smatrao da uiva veu podrku u upravnom odboru, to je bilo najvanije. U discipliniranom, krutom umu Roscoea Heywar-da, dobrog poznavaoca bankovne politike, poeli su se stvarati planovi za kampanju jo u toku jutronje sjednice u dvorani za sastanke upravnog odbora. Poao je u svoj ured, u prostorije obloene drvom s debelim sagom boje pijeska i prekrasnim pogledom na grad koji se prostirao u nedogled. Sjedne za stol, pozove stariju tajnicu gospou Callaghan te joj dade brze upute. Prva je uputa bila da nazove sve vanjske upravitelje, s kojima je Roscoe Heyward htio pojedinano razgovarati. Na njegovu stolu je leao spisak upravitelja. Osim tih posebnih poziva, nitko ga ne smije smetati. Druga uputa bijae da zatvori vanjska vrata ureda kad izae - to je bilo neobino jer su upravitelji Prve trgovake banke gajili tradiciju otvorenih vrata, to je poelo prije sto godina i to je Ben Rosselli nehajno uvao. Ta je tradicija morala nestati. U ovom asu bila mu je potrebna tajnost. Heyward je na jutronjem sastanku brzo zamijetio da su - osim visokih slubenika banke - prisutna samo dva lana upravnog odbora Prve trgovake. Oba upravitelja bijahu osobni prijatelji Bena Rossel-lija - oito ih je zbog toga pozvao. Ali to je znailo da petnaest preostalih lanova odbora nije obavijeteno o skoroj smrti. Heyward e se pobrinuti da sva petnaestorica prime tu vijest od njega osobno. Razmotrio je dvije mogunosti. Prvo, injenice bijahu tako iznenadne i potresne da e nagonski nastati savez izmeu svih koji tu vijest uju i onoga tko im je saopi. Drugo, neki upravitelji mogu uzeti za zlo to nisu unaprijed obavijeteni, pogotovo to nisu obavijeteni prije nekih namjetenika Prve trgovake banke koji su to uli u dvorani za sastanke. Roscoe Hey-vvard kanio se okoristiti tim osjeanjem nezadovoljstva. Zvrcne telefon i on pone razgovarati s prvim upraviteljem. Nakon toga ponovni poziv, pa jo jedan. Mnogi upravitelji nisu bili u gradu, ali ih je iskusna i odana Dora Callaghan traila na drugim mjestima. Pola sata od prvog telefonskog poziva Roscoe Hey-vvard ozbiljno je obavjetavao

Harolda Austina. Naravno, mi u banci smo potiteni i oaloeni. Kad nam je to Ben rekao, nije nam se naprosto inilo moguim ni stvarnim. - Boe mili! - glas iz telefona jo je pokazivao zaprepatenje koje je i maloprije izrazio. - A sam je to saopio ljudima! Harold Austin pripadao je obitelji koja je ve tri narataja predstavljala gradski stup. Jednom, davno, bio je izabran u Kongres - odatle mu naslov "asni" do kojeg je mnogo drao. Sad je bio vlasnik najvee reklamne agencije u dravi i dugogodinji upravitelj banke s velikim utjecajem u upravnom odboru. Komentar o osobnoj najavi omoguio je Heywar-du da zapone kako je elio: I prethodni telefonski razgovori bili su jednako uspjeni. Malo zatim u razgovoru s Philipom Johannsenom, predsjednikom MidContinent gume, pojavila se nova prilika. Johannsen je priznao da se ne slae s Alexom Vandervoortom jer smatra da su njegove ideje neortodoksne. - Alex i jest neortodoksan - ree Heyward. - Naravno, ima neke osobne probleme. Ne znam tono koliko su te dvije stvari povezane. - Kakve probleme? - Radi se o enama. Nije mi ugodno da... - Ovo je vano, Roscoe. A i povjerljivo. Nastavite! - Kao prvo, Alex ima branih tegoba. Kao drugo, ima vezu s drugom enom. Tree, ona je ljeviar-ska aktivistkinja, esto se spominje u novinama, i to ne u onakvom kontekstu koji bi banci koristio. Ponekad se pitam koliki je njezin utjecaj na Alexa. Kao to sam rekao, nije mi ugodno da... - Imali ste pravo to ste mi ovo rekli, Roscoe - ree Johannsen. - To upravitelji moraju znati. Lje-viarka, dakle? - Da. Zove se Margot Bracken. - Mislim da sam uo za nju. A ono to sam uo nije mi se svidjelo. Heyward se osmjehne. Meutim, bio je manje zadovoljan nakon dva telefonska razgovora kad je na liniju dobio Leonarda L. Kingsvvooda, direktora koji nije stanovao u sjeditu banke, predsjednika upravnog odbora Northamova elika. Kingsvvood koji je svoju karijeru zapoeo kao radnik na visokoj pei u eliani, ree: - Ne priajte mi te gluposti, Roscoe - kad je Heyward nabacio da su upravitelji banke morali prije biti obavijeteni o izjavi Bena Rossellija. - Ja bih uinio isto to i Ben. Najprije bih kazao ljudima kojima sam najblii, a poslije upraviteljima i drugim umiljenim budama. A na mogunost da padne teaj dionica Prve amerike trgovake banke Len Kingsvvood odvrati: - Pa to onda? - Sigurno - nadoda on - Prva trgovaka e izgubiti poen-dva na burzi kad se ova vijest prouje. To e se dogoditi zbog toga to veinu transakcija na burzi vre stare krave koje ne razlikuju histeriju od injenice. Ali je isto tako sigurno da e se za tjedan dana vrijednost dionica vratiti jer banka je vrsta i svi mi u njoj to znamo. A kasnije u toku razgovora: - Roscoe, vae makinacije prozirne su kao nedavno opran prozor pa u i ja biti jasan, ime emo obojica utedjeti vrijeme. Vi ste vrhunski revizor, najbolji ovjek za brojeve i novac kojeg poznajem. Kad god vas spopadne elja da prijeete u Northam, za veu plau i uz pravo opcije za kupnju dionica, maknut u svoje ljude i staviti vas na elo naih financija. Ovo je ponuda i obeanje. Govorim ozbiljno. Predsjednik eline kompanije ne obazre se na Heywardovo zahvaljivanje ve nastavi: - Ali, iako ste sposobni, Roscoe, uoio sam da niste za vrhunskog vou. Barem ja tako mislim i to u rei kad se odbor sastane da odlui tko e naslijediti Bena. Mogu vam rei i to da je moj izbor pao na Vandervoorta. Smatram da to treba da znate. - Hvala na iskrenosti, Leonarde - staloeno odvrati Hevvvard. - U redu. I ako ikad ozbiljno razmislite o mojoj ponudi, javite mi se u svako doba.

Roscoe Heyward nije kanio raditi za Northamov elik. Iako mu je novac bio vaan, ponos mu to ne bi dopustio nakon zajedljive presude Leonarda Kings-wooda koju je maloprije uo. Osim toga jo je uvijek vrsto vjerovao da e zauzeti glavno mjesto u Prvoj amerikoj trgovakoj banci. Ponovno zvrcne telefon. Kad je digao slualicu, Dora Callaghan najavi da je na liniji jo jedan upravitelj : - Gospodin Floyd LeBerre. - Flovde - zapone Hevvvard dubokim i ozbiljnim glasom - oaloen sam to vam moram saopiti tunu i traginu vijest. 3. Nisu svi napustili tu znaajnu sjednicu u dvorani upravnog odbora onako urno kao Roscoe Hevvvard. Mnogi su se zadrali ispred dvorane, jo pod utjecajem oka, i tiho razgovarali. Starosjedilac iz odjela za poslovodstvo, Pop Mon-roe, blago ree Edvvini D"Orsev: - Ovo je tuan, tuan dan. Edvvina kimne glavom, jo nije mogla govoriti. Ben Rosselli mnogo joj je znaio kao prijatelj i ponosio se njezinim napredovanjem do poloaja direktorice banke. Alex Vandervoort stane kraj Edvvine i pokae prema svom uredu od kojeg ih je dijelilo nekoliko vrata. - Biste li se nekoliko minuta odmorili? Zahvalno mu je odgovorila: - Da, hvala. Uredi najviih slubenika banke nalazili su se na istom katu kao dvorana za sastanke upravnog odbora - na 36. katu, visoko u tornju sjedita Prve amerike trgovake. U uredu Alexa Vandervoorta, kao i drugim tamonjim uredima, nalazila se soba za razgovore i u njoj Edvvina ulije kavu iz automata. Vandervoort izvadi lulu pa je zapali. Promatrala je kako se njegovi prsti vjeto miu i ne ine nikakav suvian pokret. Ruke su mu bile poput tijela, kratke i iroke, a prsti su naglo zavravali kratkim ali njegovanim noktima. Vezivalo ih je dugogodinje prijateljstvo. Iako je Edvvina, direktorica glavne poslovnice Prve amerike trgovake u centru grada bila nekoliko stepenica ispod Alexa u hijerarhiji banke, uvijek je prema njoj postupao kao prema jednakoj i esto je, u poslovima koji su se ticali njezine poslovnice, raspravljao izravno s njom, zaobilazei upravne slojeve izmeu njih. - Alex - ree Edvvina. - Htjedoh ti kazati da izgleda kao kostur. Topao osmijeh obasja njegovo glatko okruglo lice: - Znai, vidi se? Alex Vandervoort volio je zabave i gurmansku hranu i vino. Na nesreu, bio je sklon debljanju. Povremeno je, kao i sad, provodio dijetu. Nijemim dogovorom naas su izbjegavali temu o kojoj su najvie mislili. - Kako poslovi u poslovnici ovaj mjesec? - zapita on. - Vrlo dobro. Ja sam optimist i za slijedeu godinu. - Kad si ve spomenula slijedeu godinu, to o njoj misli Lewis? Edwinin suprug Lewis D"Orsev bio je vlasnik i izdava investitorskog biltena koji se mnogo itao. - Pesimistian je. Predvia trenutaan porast dolara pa ponovni veliki pad kao to se dogodilo s engleskom funtomv Levvis isto tako kae da su oni u Washingtonu to tvrde da je kriza "prebroena" samo nadobudni mislioci, oni isti koji su zarana ugledali "svjetlo na kraju tunela" u Vijetnamu. - Slaem se s njim - zamiljeno e Alex. - Pogotovu u pogledu dolara. Zna, Edvvina, jedna od greaka amerikih banaka je ta to nikad nismo poticali tedie da otvore devizne raune - u vicarskim francima, njemakim markama i drugim valutama - kao to rade evropski bankari. Oh, to radimo za velike organizacije jer su obavijetene pa navaljuju, a amerike banke za sebe ostvaruju lijep prihod od deviza, ali rijetko za male i srednje tedie. Da smo prije deset ili ak pet godina promicali raune u evropskim devizama, nae bi tedie na devalvaciji dolara zaradile a ne izgubile. - Zar se tome ne bi usprotivilo nae ministarstvo financija?

- Vjerojatno bi, ali bi popustilo pod pritiskom javnosti kao i uvijek. - Jesi li ikad izrazio pomisao - zapita Edvvina - da mnogo ljudi dri devizne raune? - Jedanput sam pokuao. Uutkali su me. Meu nama, amerikim bankarima, dolar je svetinja bez obzira na to koliko je slab. Mi smo javnosti nametnuli tu koncepciju skrivanja glave u pijesak i to ih je kotalo. Samo je nekolicina lukavaca otvorila devizne raune u vicarskim francima prije nego su nastupile devalvacije dolara. - esto sam o tome razmiljala - izjavi Edvvina. - Svaki put su bankari unaprijed znali da je devalvacija neizbjeiva. Pa ipak nismo upozorili tedie - osim nekolicine povlatenih - niti im savjetovali da prodaju dolare. - To se smatralo nerodoljubnim. I sam Ben... Alex uuti. Nekoliko trenutaka su utke sjedili. Kroz stakleni zid na istonoj strani Alexova ureda vidjeli su snaan grad Srednjeg zapada to se pred njima pruao. Najblii su bili poslovni kanjoni u centru, a neboderi bijahu samo malo nii od tornja sjedita Prve amerike trgovake banke. Iza centra, u obliku dvostrukog S, vijugala je iroka rijeka zakrena saobraajem. Boja joj je, danas kao i obino, bila siva od zagaenosti. Sloena mrea rijenih mostova, eljeznikih pruga i cesta protezala se poput odmotanih vrpci prema industrijskim etvrtima i predgraima u daljini to su se vie nasluivala nego vidjela u sveobuhvatnoj maglici. Ali blie od industrije i predgraa, iako s onu stranu rijeke, nalazila se stambena zona, labirint sastavljen od preteno tronih kua koji su neki nazivali gradskom sramotom. U centru te stambene etvrti isticala se na obzorju nova visoka zgrada i elini kostur nebodera u izgradnji. Edvvina pokae prstom tu zgradu i visok elini toranj. - Da se sad nalazim u Benovu poloaju - ree ona - i kad bih eljela da me po neemu pamte, mislim da bih htjela da to bude Forum East. - I ja mislim. - Alex uperi pogled u istom smjeru u kojem je gledala Edvvina. Sigurno, da nije bilo njega, to bi ostala samo zamisao i nita vie. Forum East bio je ambiciozni urbanistiki plan s ciljem da se obnovi jezgra grada. Ben Rosselli uvukao je u taj projekt Prvu ameriku trgovaku banku, a Alex Vandervoort izravno je upravljao bankinim ueem. Velika poslovnica u centru, kojom je rukovodila Edvvina, davala je graevinske kredite i zajmove na nekretnine. - Razmiljala sam - nastavi Edvvina - o promjenama koje e se ovdje zbiti. Htjela je nadodati: "Poslije Benove smrti..." - Naravno, bit e promjena, moda i velikih. Nadam se da nijedna nee pogoditi Forum East. Uzdahnula je. - Nije proao ni jedan sat kako nam je Ben rekao ... - A mi razmatramo budue bankino poslovanje prije nego je iskopan njegov grob. Ali, moramo, Edvvina. Ben to oekuje. Uskoro se moraju donijeti neke vane odluke. - Ukljuujui i to tko e naslijediti predsjednika. - Da. - Mnogi od nas u banci nadamo se da e ga ti naslijediti. - Pravo da kaem, i ja se nadam. Nisu izrekli da se do danas Alexa Vandervoorta smatralo odabranim nasljednikom Bena Rossellija. Ali ne tako brzo. Alex je tek dvije godine bio u Prvoj amerikoj trgovakoj banci. Prije toga bio je funkcio-ner u Saveznoj rezervnoj banci i Ben Rosselli ga je osobno nagovorio da prijee u banku stavljajui mu u izgled eventualno napredovanje na elo banke. - Za jedno pet godina - rekao je tada stari Ben Alexu - elim predati poslove nekome tko moe vjeto izai na kraj s velikim brojevima i osigurati banci dobit, jer to je jedini nain da bankar djeluje na osnovi sile. Ali taj ovjek mora biti vie od vrhunskog strunjaka. elim da ovjek koji e upravljati ovom bankom nikada ne zaboravi da su mali tedie - pojedinci - uvijek bili na najjai temelj. Nevolja je to se dananji bankari suvie udaljuju od pojedinaca.

Ben Rosselli je jasno kazao da to nije nikakvo vrsto obeanje ali je nadodao: - Imam dojam, Alex, da si ti ovjek kakav nam je potreban. Radimo neko vrijeme zajedno pa emo vidjeti. Tako je Alex doao u banku, unosei i svoje iskustvo i nadarenost za novu tehniku ime se brzo istakao. to se tie ivotnih nazora, ustanovio je da dijeli mnoge Benove poglede. Alex je jo davno stekao uvid u bankarstvo od svog oca - nizozemskog doseljenika koji je postao farmer u Minnesoti. Njegov otac Pieter Vandervoort opteretio se bankovnim kreditom i, da plati kamate, radio je od rana jutra do mraka, obino sedam dana u tjednu. Naposljetku je umro od premorenosti, osiromaen, nakon ega je banka prodala njegovu zemlju i naplatila ne samo zaostale kamate nego i svoj zajam. Oevo iskustvo pokazalo je oaloenom Alexu da valja stajati s druge strane altera u banci. Naposljetku su stipendija na Harvardu i diploma ekonomista mladom Alexu otvorili vrata bankarstva. - Sve moe biti dobro - ree Edvvina D"Orsev. - Pretpostavljam da e predsjednika izabrati upravni odbor. - Da - odgovori Alex gotovo odsutno. Razmiljao je o Benu Rosselliju i o svom ocu. Njegova uspomena na obojicu bila je neobino isprepletena. - Nije sve u radnom stau. - Ali ipak je vaan. Alex je u sebi odmjeravao mogunosti. Znao je da ima talenta i iskustva da postane predsjednik Prve amerike trgovake banke, ali postojali su izgledi da e upravitelji izabrati nekog tko je due u banci. Roscoe Hevvvard je, na primjer, radio u banci gotovo dvadeset godina, pa iako se povremeno razilazio s Benom Rossellijem, brojio je prilino pristalica u upravnom odboru. Juer se sudbina nasmijeila Alexu. Danas se kolo sree okrenulo. Ustao je i istresao pepeo iz lule. - Moram se vratiti na posao. -I ja. Ali, ostavi sam, Alex je utke i zamiljeno sjedio. Edvvina se ekspresnim liftom spustila iz upraviteljskog kata u predvorje poslovnog tornja Prve amerike trgovake banke. Predvorje se ustalasalo od ljudi: uurbano osoblje banke, kuriri, posjetioci, turisti. Uzvratila je uvaru prijateljski pozdrav. Kroz proelje od valovitog stakla Edvvina baci pogled na Rossellijev trg s njegovim stablima, klupama, kipom i esmom iz koje je prtala voda. Ljeti je trg bio sastajalite i slubenici iz centra su na njemu ruali, ali sad se doimao turobno i negostoljubivo. Otri jesenski vjetar kovitlao je suho lie i prainu i tjerao pjeake u tople zgrade. Edwina pomisli da ovo godinje doba najmanje voli. Govorilo je o sjeti, bliskoj zimi i o smrti. I protiv volje se stresla pa krenula prema blago osvijetljenom pothodniku, pokrivenom sagom koji je povezivao sjedite banke s glavnom gradskom poslovnicom - raskonom jednokatnom palaom. Bilo je to njezino carstvo. 4. Srijeda je u glavnoj poslovnici u centru grada poela po obiaju. Tog je tjedna Edvvina bila deurna pa je stigla tono u osam sati i trideset minuta, pola sata prije nego to e se teka bronana vrata banke otvoriti za javnost. Kao direktorica poslovnice Prve amerike trgovake banke i potpredsjednica kompanije, nije se morala prihvaati deurstva, ali Edvvina je voljela da to obavi kad doe red na nju. Time je takoer pokazivala da ne oekuje nikakvih posebnih povlastica zato to je ena - na to je uvijek brino pazila u toku petnaestogodinje slube u Prvoj amerikoj trgovakoj banci. Uostalom, deurna je bila samo jedanput u deset tjedana. Na pokraj nim vratima zgrade potrai klju u svojoj smeoj torbici kupljenoj kod Guccija. Nae ga pod gomilom stvari: ru za usne, novanik, kreditne karte,

pudrijera, ealj, spisak stvari koje mora kupiti i drugi predmeti. Suprotno njezinoj naravi torbica joj je uvijek bila u neredu. Prije nego e staviti klju u bravu, potrai znak "Sve u redu". Nalazio se na mjestu - mali uti karton, stavljen neprimjetno na prozor. Karton je tamo prije nekoliko minuta vjerojatno stavio vratar koji je svakog dana prvi stizao u veliku ,,,.,,.11 poslovnicu. Ako je unutra sve bilo u redu, stavio bi znak tamo gdje e ga slubenici vidjeti, ali ako bi nou provalili pljakai i ekali taoce najprije vratara - ne bi bilo nikakva znaka i to bi bilo upozorenje. U tom sluaju slubenici koji bi kasnije doli ne samo da ne bi uli, nego bi smjesta pozvali pomo. Zbog uestalih pljaki svih vrsta, danas veina banaka upotrebljava taj znak "Sve u redu", a njegov oblik i mjesto esto se mijenjaju. im je ula, Edwina poe ravno prema pokretnoj oplati na zidu te je otvori. Pokae se dugme i ona pritisne utvreni znak: dva duga, tri kratka, jedan dug. Sad je deurna sluba centralne sigurnosti u tornju sjedita banke znala da ne mora vie paziti na ulazni alarm koji je maloprije Edwina ukljuila kad je ula i da je u banci ovlateni slubenik. I vratar je prilikom ulaska otkucao svoj signal. Deurna sluba koja je iz ostalih podrunica Prve amerike trgovake banke primala sline signale is-kopat e "pazi" u alarmnom sistemu zgrade i ukljuiti "budi spreman". Da Edvvina, kao deurna slubenica, ili vratar nisu otkucali ugovorenu ifru, deurna sluba obavijestila bi policiju. U roku od nekoliko minuta bankina podrunica bila bi opkoljena. Kao i kod drugih sistema, ifre su se esto mijenjale. Sigurnost svih banaka temelji se na odreenim signalima ako je sve u redu, i na nedostatku signala ako se pojavi opasnost. Na taj nain bankin slubenik koji je zadran kao talac moe upozoriti druge time to nita ne poduzima. Ve su pristizali drugi slubenici i namjetenici. Identificirao ih je vratar u uniformi koji se smjestio na pokrajnim vratima. - Dobro jutro, gospoo D"Orsev. Edvvini prie sjedokosi dugogodinji bankovni slubenik po imenu Tottenhoe. Bio je ef personala i upravljao namjetenicima i svakodnevnim poslovima podrunice, a njegovo dugo, tugaljivo lice podsjealo je na starog klokana. Uobiajena mrzovoljnost i pesimizam postadoe to vei to su se bliile godine obaveznog odlaska u mirovinu: bio je bijesan to stari i kao da je za to okrivljavao druge. Edvvina i Tottenhoe zajedno prooe kroz bankino prizemlje pa preko irokih stepenica prekrivenih sagom do trezora. Deurni slubenik bio je zaduen da nadzire otvaranje i zatvaranje trezora. Dok su kraj vrata trezora ekali da se otvori tempirana brava, Tottenhoe se otuno javi: - Govorka se da e gospodin Rosselli umrijeti. Je li istina? - Bojim se da jest. Ukratko mu ispria o jueranjem sastanku. Edvvina je sino kod kue razmiljala samo o tome, ali jutros je odluila da se usredotoi na bankovne poslove. To Ben i oekuje. Tottenhoe proguna neto turobno to nije razumjela. Edvvina pogleda na runi sat. Osam i etrdeset. Nekoliko trenutaka kasnije lagano kljocanje u masivnim vratima od kromirana elika najavi da se iskljuila nona brava postavljena sino prije nego se banka zatvorila. Sad se mogla okrenuti kombinacija trezora, a sve do maloas je to bilo nemogue. Drugim skrivenim dugmetom Edvvina javi deurnoj slubi centralne sigurnosti da e se trezor otvoriti - normalno a ne nasilno. Edvvina i Tottenhoe stajali su rame uz rame na vratima i zavrtjeli odvojene kombinacije. Znali su samo brojeve svoje kombinacije tako da ni on ni ona nisu mogli sami otvoriti trezor. Sad je stigao pomonik efa personala Miles Ea-stin. Mlad, zgodan, njegovan mukarac - uvijek dobre volje, ugodna suprotnost vjeito mrzovoljnom Tot-

tenhoeu. Edvvina je voljela Eastina. S njim je bio glavni trezorski blagajnik koji e cijeli dan nadzirati prijenos novca u trezor i iz njega. U toku slijedeih est radnih sati pod njegovim e nadzorom biti gotovo milijun dolara u gotovom, u novanicama i kovanicama. ekovi koji e kroz isto vremensko razdoblje proi kroz veliku bankinu podrunicu iznosit e jo dvadeset milijuna. ifli Kad se Edvvina odmakla, glavni blagajnik i Miles Eastin zajedno otvore golema, precizno izraena vrata trezora. Bit e otvorena sve do veeri kad banka prestane raditi. - Upravo sam primio poruku preko telefona - obavijesti Eastin efa personala. Danas prekriite jo dvije blagajnice. Tottenhoevo lice jo se vie natmuri. - Gripa? - zapita Edvvina. Gradom je ve deset dana harala epidemija te je banka ostala bez mnogih namjetenika, a pogotovo blagajnica. - Da - odgovori Miles Eastin. Tottenhoe se jadao: - Kad bih bar ja obolio od gripe, mogao bih le- ati kod kue i nekome drugom prepustiti brigu da trai slubenike za rad na alterima. Obratio se Edvvini: - Zahtijevate li da danas otvorimo banku? - ini se da to od nas oekuju. - Onda emo isprazniti jednu ili dvije rukovodi-lake stolice. Vi ste prvi izabranik - ree on Milesu Eastinu. - Uzmite blagajnu i spremite se za stranke. Sjeate li se kako se broji? - Znam brojiti do dvadeset - ree Eastin. - I bez sportskih rekvizita! Edwina se nasmijei. Nije se bojala za mladog Eastina. ega bi se god latio, sve je dobro radio. Kad Tottenhoe dogodine poe u mirovinu, bila je gotovo sigurna da e za efa personala izabrati Milesa Eastina. On joj uzvrati smijeak. - Ne brinite, gospoo D"Orsev. Ja sam dobar igra. Uostalom, sino sam tri sata igrao rukomet i tono izbrojio sve pogotke. - A jeste li i pobijedili? - Kad sam sam sebi brojio pogotke? Naravno. Edvvina je znala za jo jedan Eastinov hobi kojim je banci uinio mnoge usluge: prouavao je i skupljao novanice i kovanice. Miles Eastin vodio je uvodne razgovore s novim slubenicima u podrunici i volio ubacivati povijesne cvebe kao to je podatak da su i papirnati novac i inflacija pronaeni u Kini. Zatim bi objasnio da se prvi zabiljeeni sluaj inflacije dogodio u trinaestom stoljeu, kad mongolski car Kublaj kan nije mogao platiti vojnike zlatom pa je upotrijebio drvene peate da dobije vojniki novac. Na alost, toliko se tog novca izdavalo da je ubrzo postao bezvrijedan. Nato bi se mladi Eastin naalio: "Neki smatraju da se dolar trenutano mongolizira". Zbog svojih prouavanja Eastin je postao i bankin strunjak za krivotvoreni novac. Sumnjive novanice donosili bi njemu da izree svoje miljenje. Njih troje - Edvvina, Eastin i Tottenhoe - popnu se iz trezora u glavnu prostoriju banke. Iz oklopljenog kamiona pred zgradom upravo su unosili vrste platnene vree s gotovinom. Novac su pratila dva naoruana straara. Gotovina u velikim koliinama uvijek je stizala rano ujutro. Jo ranije bi je iz Savezne rezerve prebacili u centralni trezor za gotovinu Prve amerike trgovake, odakle su je rasporeivali poslovnicama u sastavu banke. Razlog to se novac vozio istog dana bijae jednostavan: suvian novac nita nije donosio leei u trezorima. Tako mu je samo prijetila opasnost od gubitka ili pljake. Sva mudrost upravitelja bankine podrunice sastojala se u tome da mu nikad ne ponestane gotovine, ali niti da je previe ne zadrava. Velika podrunica kao to je bila ova banka Prve amerike trgovake u centru stalno je drala pola milijuna dolara u gotovu. Novac koji je sad stigao - jo etvrt milijuna - bijae razlika koja je bila potrebna za prosjeno bankino dnevno poslovanje.

Tottenhoe proguna uvarima dopreme: - Nadam se da ste nam donijeli neto istiji novac od onog koji dobivamo u posljednje vrijeme. - Prenio sam vau pritubu momcima u Centralnom trezoru za gotovinu, gospodine Tottenhoe - ree jedan straar. Bio je mlaahan, a duga crna kosa rasula mu se po okovratniku uniforme i izvirivala ispod kape. Edvvina spusti pogled pitajui se ima li na nogama cipele. Imao ih je. - Rekli su mi i to da ste ih nazvali - nadoda straar. - to se mene tie, uzimam i ist i prljav novac. ._ i - Na alost - odvrati ef personala - neke nae stranke ga ne uzimaju. Banke su se natjecale da dobiju nove novanice koje su stizale iz Ureda za tiskanje preko Savezne rezerve. Zaudan broj stranaka, nazvanih "bolji svijet", vraao je prljave novanice i zahtijevao nove ili barem iste novanice koje su bankari nazivali "zdravima". Na sreu je bilo stranaka koje nisu za to marile pa su blagajnici dobili upute da najprljavije novanice utrape kad god mogu, a da svjee nove novanice sauvaju za one koji ih trae. - U opticaju ima mnogo izvrsno krivotvorenih novanica. Moda bismo vam mogli donijeti snop. - Drugi straar namigne svom kolegi. - Nije nam potrebna takva pomo - ree Edvvi-na. - Dobivamo je i previe. Samo proli tjedan banka je otkrila gotovo tisuu dolara u krivotvorenim novanicama - novac je bio uplaen ali je izvor bio nepoznat. Vie je nego vjerojatno da je doao preko veeg broja ulagaa; neki su sami nasjeli pa su taj gubitak prebacili na banku, dok drugi nisu imali pojma da su novanice krivotvorene, to nikoga nije iznenadilo, jer su krivotvorine bile vrlo kvalitetne. Agenti Tajne slube Sjedinjenih drava koji su o tome raspravljali s Edvvinom i Milesom Eastinom bijahu vrlo zabrinuti. "Krivotvoreni novac jo nikad nije bio ovako vjeto krivotvoren i nikad ga jo nije ovoliko bilo u opticaju", priznao je jedan. "Po umjerenoj procjeni prole je godine proizvedeno trideset milijuna lanih dolara". - A mnoge krivotvorine nikad se ni ne otkriju. Engleska i Kanada bijahu glavni snabdjevai krivotvorenih amerikih dolara. Agenti su takoer izjavili da je nevjerojatna koliina u opticaju u Evropi. - Tamo se ne otkriva lako, pa upozorite prijatelje koji putuju u Evropu da nikad ne primaju amerike novanice. Postoji velika vjerojatnost da su bezvrijedne. Prvi straar pomakne vree na ramenu. - Bez brige, narode! Ovo su pravi "zelembai". Bez posebne naplate! Straari siu niz stepenice do trezora. Edvvina krene prema svom stolu. Kroz cijelu banku strujala je pojaana aktivnost. Glavna vrata bila su otvorena i prve su stranke ulazile. Podij na kojemu su po tradiciji radili vii slubenici bio je neto uzdignut iznad razine poda i prekriven grimiznim sagom. Sa svake strane Edvvinina stola, najveeg i najimpozantnijeg, stajala je po jedna zastava: iza nje i s desne strane amerika zastava, a s lijeve dravni barjai. Ponekad je, kad je tamo sjedila, osjeala kao da je na televiziji i da e dati sveanu izjavu dok oko nje klize kamere. Velika poslovnica u centru bila je moderna. Renovirali su je prije godinu-dvije, kad je sagraen susjedni toranj sa sjeditem Prve amerike trgovake banke. Na zgradu, koju su dotjerali najvei strunjaci, potroeno je itavo bogatstvo. Rezultat - u kojem su prevladavali grimiz i mahagonij s obilnim zlatnim ukrasima - objedinjavao je udobnost za stranke, izvrsne radne uvjete i obilje. Ponekad se, prizna Edwina sama sebi, inilo da to izobilje ima otricu. Dok je sjedala, dok je njeno visoko gipko tijelo kliznulo u pokretnu stolicu s visokim naslonom za glavu, poravna svoju kratku kosu. To je bilo nepotrebno jer je po obiaju bila besprijekorno dotjerana. Edvvina posegne za dosjeima s molbama za kredite na iznose koje ostali slubenici podrunice nisu smjeli odobriti. Bila je ovlatena da uzajmljuje do milijun dolara pojedincima pod uvjetom da to odobre dva druga slubenika podrunice. Oni bi se uvijek s tim sloili. Jo vee svote slali bi na odobrenje kreditnom odjelu u sjeditu banke.

U Prvoj amerikoj trgovakoj, kao u svakoj banci, simbol ugleda bijae veliina kredita koji je bankovni inovnik mogao odobriti. To je odreivalo i njegov ili njezin - poloaj u hijerarhiji. Nazivali su ga "mo parafa", jer je paraf pojedinca konano odobravao svaku molbu za kredit. Budui da je Edvvina bila upraviteljica, mo njezina parafa bila je neuobiajeno visoka. Odraavala je njezinu odgovornost za poslovanje vane poslovnice Prve amerike trgovake banke u centru grada. Sef manje podrunice mogao je odobravati kredite od deset tisua do pola milijuna dolara, to je zavisilo od njegove sposobnosti i staa. Edvvinu je uvijek zabavljalo to mo parafa odrava kastinski sistem s odgovarajuim prednostima i povlasticama. U kreditnom odjelu u sjeditu banke, za neuglednim stolom du niza stolova u velikoj kancelariji, radio je pomonik kreditnog inspektora ije je ovlatenje bilo ogranieno samo na pedeset tisua dolara. Slijedei u redu, kreditni inspektor iji je paraf vrijedio etvrt milijuna dolara, zapremao je vei stol u staklenoj kabini. Povei ured s vratima i prozorom pripadao je pomoniku kreditnog nadzornika. Mo njegova parafa protezala se na pola milijuna dolara. I on je imao povei stol, na zidu mu je visila uljena slika a na memorandumu bilo je otisnuto njegovo ime. Svakog je dana primao besplatan primjerak The Wall Street Journala i imao besplatno ienje cipela. Imao je istu tajnicu kao jo jedan pomoni nadzornik. I na koncu kreditni potpredsjednik iji je paraf vrijedio milijun dolara, radio je u uredu na uglu zgrade s dva prozora, s dvije uljene slike i vlastitom tajnicom. Njegovo je ime bilo urezano na memorandumu. I on je dobivao besplatno ienje cipela i novine a uz to asopise i urnale, upotrebu slubenih kola kad je posao zahtijevao i pristup u efovsku blagovaonicu. Edvvina je uivala gotovo sve povlastice vezane uz "mo parafa". Nikad nije koristila ienje cipela. Jutros je prouavala dvije molbe za dodjeljivanje kredita. Jednu je odobrila, a na drugoj napisala nekoliko pitanja. Na treu molbu stala je kao ukopana. Zaprepatena, svjesna neobine podudarnosti s jueranjim dogaajem, ponovno proita podnesak. Kreditni slubenik koji je pripremio dosje javi se na Edvvinin telefonski poziv. - Ovdje Castleman. - Molim vas, Cliff, doite k meni. - Odmah. Kreditni slubenik koji je sjedio samo est stolova dalje uperi pogled u Edvvinu: Kladim se da znam zato me zovete. Nekoliko trenutaka kasnije, dok je sjedao uz njen stol, zime na otvoren dosje: - Imao sam pravo. Imamo neke lude klijente. Cliff Castleman bio je nizak i pedantan, okrugla rumena lica i blaga smijeka. Posuivai su ga voljeli jer ih je znao sasluati i pokazivao razumijevanje. Ali je ujedno bio i sposoban kreditni slubenik te se odlikovao sigurnim prosuivanjem. - Nadala sam se - ree Edvvina - da je ova molba neka bolesna, iako neugodna ala. - Bolje reeno, demonska ala, gospoo D"Orsev. Moda se sve to ini nenormalnim, ali vas uvjeravam da je istina. Castleman uperi prst u dosje: - Zabiljeio sam sve injenice jer sam znao da ete ih traiti. Oito ste proitali izvjetaj i moju preporuku. - Jeste li ozbiljno predloili da toliki novac uzaj-mimo za tu svrhu? - Smrtno sam ozbiljan. - Kreditni slubenik za-stade. - Oprostite! Nisam kanio da ovo bude humor pod vjealima, ali mislim da biste morali odobriti kredit. U dosjeu je sve pisalo. etrdeset trogodinji prodava ljekarnikih proizvoda po imenu Gosburne, zaposlen u gradu, traio je kredit od dvadeset i pet tisua dolara. Bio je oenjen - samo jedanput i taj brak traje ve sedamnaest godina. Gosburneovi su bili vlasnici kue u predgrau koja je bila optereena malom hipotekom. Ve su osam godina imali zajedniki bankovni raun kod Prve trgovake banke, tu nije bilo problema. Isplatili su stari uostalom mali dug. Podaci o Gosburneovu zaposlenju i druge financijske zabilje-ke bili su povoljni.

Cilj novog kredita bila je kupnja velike kapsule od nerajueg elika u koju e smjestiti tijelo Gos-burneove kerke Andree koja je umrla prije est dana u petnaestoj godini od raka na bubregu. Sad se An-dreino tijelo, konzervirano u suhom ledu, nalazilo u mrtvanici. Krv su joj isisali neposredno poslije smrti i zamijenili otopinom protiv smrzavanja koja je nalik na krv a zove se dimetilsulfoksid. elina je kapsula imala sadravati tekui duik na temperaturi ispod nule. Tijelo e se, umotano u aluminijsku foliju, smjestiti u tu otopinu. Kapsula tog tipa, divovska boca poznata pod imenom "kriokripta" - mogla se nabaviti u Los Angelesu i odatle prebaciti avionom ako banka odobri kredit. Otprilike treina kredita bila je predujam za uvanje kapsule u trezoru i za mijenjanje tekueg duika svaka etiri mjeseca. - Jeste li uli za "krioniarska" drutva? - zapita Castleman Edvvinu. - Pomalo. Pseudoznanstvena su, ne ulijevaju mi povjerenje. - Ne ba, a da su pseudo, to da. Ali je injenica da krioniarske organizacije imaju mnogo pristalica. Uvjerili su Gosburnea i njegovu suprugu da za otprilike pedeset ili sto godina, kad se lijenika znanost usavri - Andreu mogu otopiti, vratiti u ivot i izlijeiti. Uzgred budi reeno, krioniari imaju geslo: Zamrzni - ekaj - oivi. - Uasno - odvrati Edwina. - Potpuno se slaem s vama - izjavi kreditni slubenik. - Ali pogledajte stvar s njihova stanovita. Oni vjeruju. To su odrasle, razumne, inteligente osobe, duboko religiozne. A tko smo mi, bankari, da im budemo suci i porota? Po mom miljenju postavlja se jedino pitanje moe li Gosburne isplatiti kredit. Prouio sam brojeve i kaem da moe i hoe. Moda je luak, ali podaci kazuju da taj luak plaa raune. Edvvina nevoljko proui podatke o prihodu i rashodu: - To e mu biti uasan financijski teret. - On to zna, ali uporno tvrdi da ga moe podnijeti. Poet e raditi honorarno, a i ena mu trai posao. - Imaju etvero mlae djece - primijeti Ed-wina. - Da. - Je li im itko rekao da ostaloj, ivoj djeci, uskoro moe biti potreban novac za koled i druge stvari i da bi njima vie koristilo dvadeset pet tis,ua dolara? - Ja sam im to rekao - odgovori Castleman. - U dva navrata sam dugo razgovarao s Gosburneom. Po njegovoj izjavi, itava je obitelj o tome raspravljala i donijela odluku. Misle da njihova rtva vrijedi ako postoje izgledi da se Andrea jednom vrati u ivot. I djeca su izjavila da e se kad odrastu brinuti za tijelo. - Boe mili! - Edwinine misli ponovno zalutae na jueranji dan. Smrt Bena Rossellija, bez obzira na to kad nastupi, bit e dostojanstvena. Ovo to je ula, inilo je smrt runom i aljivom. Smije li se bankin - djelomice Benov novac upotrijebiti u tu svrhu? - Gospoo D"Orsev - ree kreditni slubenik - ovo sam dva dana drao na pisaem stolu. U prvi mah pomislio sam to i vi - to je nenormalno. Ali sam razmiljao o tome i donio odluku. Smatram da je to prihvatljiv rizik. Prihvatljiv rizik. Zapravo Cliff Castleman ima pravo, shvati Edvvina, jer se itavo bankarstvo svodi na prihvatljive rizike. Takoer je imao pravo kad je rekao da u veini osobnih stvari klijenata banka ne smije biti sudac i porota. Naravno, moda se ovaj rizik ne izbjegne, ali i ako se izjalovi, nitko nee okriviti Castlemana. Njegove su karakteristike bile dobre, a "dobici" kudikamo vei od gubitaka. Zapravo bi sami dobici izazivali sumnju, a gotovo se obavezno oekivalo da e pokoji zajam kreditnog slubenika poi stranputicom. Ako bi sve bilo u redu, mogao bi se nai u neprilici kad bi kompjutor upozorio upravu da on gubi poslove zbog pretjerana opreza. - U redu - ree Edwina. - Ova me ideja odbija, ali u potvrditi vae miljenje. Narka svoj paraf. Castleman se vrati za svoj stol. I tako je - osim kredita za smrznutu kerku - taj dan poeo kao i svaki drugi. Tako je bilo sve do ranog popodneva. Kad je sama ila na ruak, Edwina bi navratila u podzemnu kafeteriju u sjeditu Prve amerike trgo-

vake. Kafeterija bijae buna, hrana kakva-takva ali je usluga bila brza pa je za petnaest minuta mogla doi i otii. Danas je, meutim, imala na ruku stranku pa se okoristila svojom potpredsjednikom povlasticom i odvela je u slubenu blagovaonicu viih slubenika na vrhu tornja. Gost je bio blagajnik najvee robne kue u gradu, a kratkoroni kredit od tri milijuna dolara bio mu je potreban da pokrije deficit u gotovini nastao uslijed slabih jesenskih rasprodaja i nabave boinih poklona na koju su potroili vie nego inae. - Prokleta inflacija! - jadao se blagajnik va-ui soufflei od pinata. Onda obliza usne i nadoda: - Ali emo vratiti novac u slijedea dva mjeseca, i to obilno. Djed Mraz nam je uvijek bio naklonjen. Robna kua imala je znaajan raun, pa ipak je Edwina strogo vodila pregovore, pod uvjetima povoljnim za banku. Stranka je pomalo gunala ali su se do deserta sporazumjeli. Tri milijuna dolara nadilazilo je Edvvinino osobno ovlatenje, iako je oekivala da e bez problema dobiti odobrenje iz sjedita. Ako bude potrebno da se to to prije obavi, razgovarat e s Alexom Vandervoortom koji je i prije potvrivao njezine odluke. Dok su pili kavu, konobarica donese poruku na njihov stol: - Gospoo D"Orsev, nazvao vas je gospodin Tot-tenhoe. Kae da je hitno. Edvvina se ispria i ode na telefon u pokrajnju prostoriju. Zau tugaljiv glas svog efa personala: - Pokuavam vas pronai. - Pa pronali ste me. O emu se radi? - Pojavio se ozbiljan deficit gotovog novca. Objasni joj da je prije pola sata jedna blagajnica prijavila gubitak. Otada neprestano provjeravaju. Edvvina je u Tottenhoevu glasu nazirala paniku i tugu pa zapita koliko je novaca u pitanju. ula je kako on guta pljuvaku: Nabujak francuski - est tisua dolara. - Odmah dolazim. Za manje od minute, poto se ispriala gostu, vozila se ekspresnim liftom u prizemlje. 5. - Koliko mogu rei - mrko e Tottenhoe - svi zasigurno znamo samo to da se est tisua dolara gotova novca ne nalazi tamo gdje bi trebalo. ef personala bio je jedan od etiri osobe to su sjedile oko stola Edvvine D"Orsev. Osim njega bili su prisutni Edvvina, mladi Miles Eastin, Tottenhoeov pomonik, i blagajnica po imenu Juanita Niinez. Novac je nedostajao u ladici Juanite Niinez. Prolo je pola sata od Edvvinina povratka u glavnu poslovnicu. Sada, dok su je drugi motrili preko stola, Edvvina odgovori Tottenhoeu: - To to kaete je istina, ali moemo uiniti i neto bolje, elim da ponovno sve prijeemo, polako i paljivo. Bilo je malo poslije tri. Stranke su otile. Vanjska vrata su bila zatvorena. U poslovnici je rad, po obiaju, tekao dalje, iako je Edvvina bila svjesna pogleda kriomice upuenih prema podiju: drugi slubenici ve su znali da je posrijedi ozbiljan problem. Podsjeti samu sebe da je najvanije da ostane mirna, sabrana i da razmotri svaki djeli informacije. eljela je paljivo uti nijanse u govoru i dranju, pogotovo u odgovorima gospoe Niinez. Edvvina je znala i to da vrlo skoro mora obavijestiti sjedite o oevidnom tekom gubitku, nakon ega e se time pozabaviti bankina sluba sigurnosti a vjerojatno i FBI. Ali dok je jo postojala ansa da mirno nae rjeenje, bez pozivanja teke artiljerije, kanila je pokuati. - Ako hoete, gospoo D"Orsev - javi se Miles Eastin - ja u poeti jer se meni prvom Juanita obratila. Nije vie bio vedar kao inae. Edvvina kimne glavom.

Eastin im saopi da je za mogunost deficita prvi put uo nekoliko minuta prije dva sata. Tada mu je Juanita Niinez prila i izjavila da smatra da je iz njezine ladice nestalo est tisua dolara. Miles Eastin je sam radio za blagajnikim alterom zamjenjujui bolesne kolege. Eastin je bio samo za dva sjedala dalje od Juanite Niinez, pa mu je tamo prijavila manjak zakljuavi prije toga svoju blagajnu. Tada je i Eastin zakljuao svoju blagajnu i poao Tottenhoeu. Tada priu preuzme Tottenhoe, mraniji nego inae. Odmah je poao gospoi Nunez i razgovarao s njom. Isprva nije vjerovao da moe nestati ak est tisua dolara, jer iako je sumnjala da neto novaca nedostaje, praktiki je bilo nemogue da ve tada zna koliko. Sef personala naglasi da je Juanita Niinez radila cijeli dan, da je poela s neto vie od deset tisua gotova novca iz trezora i da je od devet sati, kad se banka otvorila, vrila uplate i isplate. To znai da je radila gotovo pet sati izuzev stanku za ruak od etrdeset i pet minuta, a kroz to je vrijeme banka bila krcata i svi su blagajnici imali pune ruke posla. Nadalje, danas su ljudi ulagali vie gotovine nego obino, pa se koliina novca u njezinoj ladici - bez ekova - mogla popeti na dvadeset ili dvadeset i pet tisua dolara. Kako dakle, pitao se Tottenhoe, gospoa Niinez moe biti sigurna ne samo u to da nedostaje novac nego da tono zna i svotu? Edvvina kimne glavom. I njoj je palo na pamet isto pitanje. Kriomice je promatrala mladu enu. Bila je sitna, slaba, tamnoputa, ne lijepa u pravom smislu rijei ali izazovna kao vila. Izgledala je kao Portorikanka, to je i bila, i govorila s izrazitim naglaskom. Dosad je malo to rekla, a samo je kratko odgovarala kad bi je to pitali. Bilo je teko prosuditi to znai ponaanje Jua-nite Niinez. Zacijelo ne pokazuje dobru volju, bar ne otvoreno, pomisli Edwina, i ne daje nikakve obavijesti osim prvotne izjave. Otkako su poeli, inilo se da je izraz blagajniina lica ili zlovoljan ili neprijateljski. Na mahove bi joj panja odlutala kao da joj je dosadno i kao da to smatra gubljenjem vremena. Ali bila je i uzrujana, to su odavale njezine ukrtene ruke: neprestano je vrtjela tanki zlatni vjenani prsten. Edvvina D"Orsev je znala, zato to je bacila pogled u kartoteku namjetenika na svom stolu, da je Juaniti Nunez bilo dvadeset i pet godina, da je bila udata i rastavljena i da ima trogodinju kerku. Za Prvu ameriku trgovaku radila je gotovo dvije godine i to cijelo vrijeme na sadanjem poloaju. U namjetenikoj kartoteci nije pisalo, ali se Edvvina sjeti da je ula, da Juanita sama izdrava svoje dijete i da je bila, a moda je jo uvijek, u financijskim potekoama zbog dugova to ih je ostavio mu koji ju je napustio. Premda mu je bilo sumnjivo to gospoa Nunez zna koliko novaca nedostaje, nastavi Tottenhoe, smijenio ju je sa altera, i odmah je "zakljuao s novcem". "Zakljuavanje" je zapravo predstavljalo zatitu dotinog namjetenika. Bijae to uobiajen postupak u takvim sluajevima. Sastojao se u tome da bi blagajnika ostavili sama u malom zatvorenom uredu, zajedno s blagajnom i raunskim strojem i zatraili da izvri obraun svih uplata i isplata toga dana. Tottenhoe je ekao pred vratima. Vrlo skoro pozvala je efa personala u sobu. Izjavila je da se gotovina ne slae. Nedostaje joj est tisua dolara. Tottenhoe je pozvao Milesa Eastina pa su zajedno provjeravali dok ih je Juanita Nunez promatrala. Utvrdili su da je njen izvjetaj toan. Nema sumnje da nedostaje novac, i to tono onoliko koliko je ona cijelo vrijeme tvrdila da je nestalo. Tada je Tottenhoe nazvao Edvvinu. - Ovo nas vraa na poetak - ree Edvvina. - Je li ikome palo na pamet neto novo? - Postavio bih Juaniti neka pitanja - javi se Miles Eastin - ako nema nita protiv. Edvvina kimne glavom. - Dobro razmislite o ovom, Juanita - ree Eastin. - Jeste li danas dali BP nekoj kolegici? Svi su znali da BP znai blagajnika pozajmica. Blagajniku bi u toku rada esto

nestalo novanica ili kovanica iste vrste, a ako bi se to dogodilo u punom jeku posla, blagajnici nisu ili u trezor nego su se potpomagali "kupujui" ili "prodavajui" novac. Postojao je BP formular u koji se to unosilo. Ali ponekad, zbog urbe ili nepanje, potkrale bi se pogreke pa bi na kraju radnog dana jedan blagajnik imao manjak a drugi viak. Meutim, teko je bilo vjerovati da bi ta razlika mogla iznositi ak est tisua dolara. - Ne - odvrati blagajnica. - Nije bilo pozajmica. Danas ih nije bilo. - Jeste li opazili - nastavi Miles Eastin - da je bilo koji namjetenik u bilo koje doba dananjeg dana bio blizu vaeg novca te ga mogao uzeti? - Ne. - Kad ste doli k meni, Juanita - produi Eastin - i rekli da mislite da nedostaje novaca, otkad ste to ve znali? - Ve nekoliko minuta. Uplete se Edvvina: - Koliko vremena je tada prolo od vae stanke za ruak, gospoo Nunez? Juanita je krzmala, inilo se da je manje sigurna u sebe: - Moda dvadeset minuta. - Govorit emo to je bilo prije nego ste poli na ruak - ree Edvvina. Mislite li da je tada nedostajao novac? Juanita Niinez odrino strese glavom. - Kako moete biti tako sigurni? - Znam. Ti turi jednosloni odgovori poeli su razdrai-vati Edvvinu. A zlovolja i neprijateljstvo koje je jo5 prije uoila, kao da su sad bili izrazitiji. Tottenhoe ponovi presudno pitanje: - Kako to da ste nakon ruka bili sigurni ne samo u to da nedostaje novac nego ste tono znali koliko? Na licu mlade ene pojavi se izazov: - Znala sam. Nastupi utnja nevjerice. - Mislite li da ste negdje u toku dana omakom mogli isplatiti nekoj stranci est tisua vie? - Ne. Miles Eastin zapita: - Kad ste napustili svoje blagajniko mjesto prije odlaska na ruak, Juanita, odnijeli ste blagajnu u trezor, zatvorili bravu s kombinacijom i tamo ostavili novac. Je li tako? - Da. - Jeste li sigurni da ste zakljuali? Kimnula je. - Da li je pretinac efa personala bio zakljuan? - Ne, bio je otvoren. I to je bilo normalno. Ujutro, kad bi se kombinacija efa personala namjestila na "otvoreno", obino bi tako i ostala cijeli dan. - Ali kad ste se vratili s ruka, vaa je blagajna jo bila zakljuana u trezoru? - Da. - Zna li jo tko vau kombinaciju? Jeste li je ikom odali? - Nisam. Naas ispitivanje prestane. Osobe okupljene oko stola, pomisli Edvvina, jamano u sebi ponavljaju to se sve mora obaviti u trezoru. Blagajna koju je spomenuo Miles Eastin zapravo je bio prenosiv sef na postolju s kotaima, dovoljno lagan da ga se s lakoom moe gurati. Neke banke su ga nazivale kolica s novcem. Svakom blagajniku dodjeljivala se jedna takva blagajna ili kolica s upadljivim brojem te ih je obino upotrebljavala jedna te ista osoba. Postojalo je i nekoliko rezervnih blagajni za posebne svrhe. Takvu je danas upotrebljavao Miles Eastin. Glavni trezorski blagajnik primao je i izdavao sva kolica s novcem i vodio podatke o njihovu izdavanju i povratku. Nije bilo mogue unijeti ili iznijeti novac bez pregleda trezorskog blagajnika ili hotimice ili omakom uzeti tua kolica. Preko noi i preko vikenda masivni trezor s novcem bio je zapeaen vre nego faraonova grobnica. Svaka su kolica-blagajna imala dvije kombinacij-ske brave. Jednu je otvarao sam blagajnik a drugu ef personala ili njegov pomonik. Tako su ujutro dvije osobe

otvarale blagajnu - blagajnik i ef personala. Blagajnici su dobivali uputu da upamte svoju kombinaciju i da je nikom ne povjere, iako se kombinacija mogla promijeniti kad god bi blagajnik zaelio. Blagajnikova kombinacija bila je zapisana jedino u zapeaenoj omotnici s dvostrukim potpisom koja se uvala s ostalima - opet na dvostrukom uvanju - u sefu. Peat na omotnici lomili bi samo u sluaju blagajnikove smrti, bolesti ili prestanka rada u banci. Na taj nain je kombinaciju znala samo osoba koja je stalno upotrebljavala blagajnu. Tako su blagajnici a i banka bili zatieni od kraa. Daljnja karakteristika te sloene blagajne bio je ugraen alarmni sistem. Kad bi blagajnu smjestili iza altera, ukljuili bi je u internu mreu. U ladici je bio skriven alarmni otponac ispod gomile novca koja je izgledala posve bezopasno a koju su zvali "novac--mamac". Blagajnici su bili upueni da novac-mamac nikad ne upotrebljavaju u normalnom poslovanju ali da u sluaju pljake najprije daju taj novac. im bi se novanice uklonile, ukljuio bi se tihi alarm koji bi alarmirao bankinu slubu sigurnosti i policiju i oni bi za koju minutu doli na poprite; aktivirao bi i skrivene kamere na stropu. Serijski brojevi novca-mamca bili su zapisani da kasnije poslue kao dokaz. - Je li meu tih est tisua nestao i novac-mamac? - zapita Edvvina Tottenhoea. - Ne - izjavi ef personala. - Novac-mamac je -.nedirnut, Provjerio sam....... Nema nade da tim putem uemo neemu u trag, pomisli ona. Miles Eastin ponovno se obratio blagajnici: - Juanita, moete li se sjetiti je li itko, itko, na bilo koji nain mogao uzeti novac iz vae blagajne? - Ne - ree Juanita Nunez. Edvvina ju je paljivo gledala dok je odgovarala i utvrdila da se boji. I s pravom, jer nijedna banka se ne povlai tako lako kad je u pitanju toliki manjak. Edvvina nije vie sumnjala u ono to se dogodilo s nestalim novcem. Juanita Nunez ga je ukrala. Nijedno drugo objanjenje nije bilo mogue. Nevolja je bila da se utvrdi kako. Moda ga je Juanita Nunez preko altera dala svom suuesniku. To nitko ne bi primijetio. U toku normalnog radnog dana to bi izgledalo kao obina isplata. Isto tako je mogla sakriti novac i odnijeti ga iz banke za vrijeme stanke za ruak, iako bi u tom sluaju rizik bio vei. Juanita je sigurno znala da e izgubiti posao, bilo da se dokae da je ukrala novac ili ne. Istina, bankovnim blagajnicima se doputalo povremeno neslaganje novca. Takve su greke bile normalne i oekivali su ih. U toku godine veina je blagajnika imala osam "vikova" ili manjkova i, ako nijedna greka nije bila vea od dvadeset pet dolara, obino im nisu prigovarali. Ali nitko kome bi se otkrio veliki manjak nije mogao ostati na svom poslu i blagajnici su to znali. Naravno, Juanita Niinez moda je s tim raunala kad je odluila da se isplati izgubiti posao ako odmah doe do est tisua dolara, pa makar kasnije teko nala novi posao. U oba sluaja Edvvina ju je alila. Oevidno je bila oajna. Moda je ta potreba povezana s njenom kerkom. - Mislim da, kako sada stoje stvari, ne moemo nita vie uiniti - ree Edvvina okupljenima. - Morat u javiti centrali. Oni e preuzeti istragu. Kad je njih troje ustalo, Edvvina nadoda: - Gospoo Niinez, molim vas, ostanite. Juanita ponovo sjedne. Kad su se Tottenhoe i Miles udaljili te ih vie nisu mogli uti, Edvvina ree hotimino vrlo srdano: - Juanita, mislim da je ovo trenutak da otvoreno porazgovaramo, moda kao prijateljice. Edvvina je odagnala svoje malopreanje nestrpljenje. Opazi kako je Juanitine tamne oi paljivo gledaju. - Uvjerena sam da su vam pale na pamet dvije injenice. Prvo, o ovom e se provesti temeljita istraga u kojoj e sudjelovati FBI, jer naa banka ima savezno osiguranje. Drugo, nema naina da sumnja ne padne na vas. - Edvvina uuti. - Otvoreno vam to govorim. Razumijete li?

- Razumijem, ali nisam uzela novac. Edvvina primijeti da mlada ena i dalje uzrujano vrti vjenani prsten. Sad je Edvvina brino birala rijei, svjesna da mora paziti kako bi izbjegla izravnu optubu koja bi kasnije mogla dovesti banku na sud. - Bez obzira na trajanje istrage, Juanita, gotovo je sigurno da e se otkriti istina, ako ni zbog ega drugog, a ono zato to se obino otkrije. Istraitelji su temeljiti. I iskusni. Ne predaju se lako. - Nisam uzela novac - ponovi Juanita snanije. - Nisam rekla da jeste. Ali elim vam rei da ako kojim sluajem znate neto vie nego to ste nam kazali, sad je vrijeme da govorite i da mi kaete dok mirno ovdje razgovaramo. Poslije nee vie biti prigode. Bit e prekasno. inilo se kao da e Juanita Nunez ponovno neto rei, ali Edvvina digne ruku: - Ne, sasluajte me. Obeajem, ako se novac vrati u banku, recimo najkasnije do sutra, nee biti zakonskog postupka, gonjepja. Iskreno u vam rei da osoba koja je uzela novac ne moe vie ovdje raditi, ali jamim da joj se nee dogoditi nita drugo. Juanita, imate li mi ita rei? - Ne, ne, ne! Te lo juro por mi hija!1 - Oi su joj plamtjele, a lice buktalo od gnjeva. - Kaem vam da nisam uzela novac ni sad niti ikad prije. Edvvina uzdahne. - U redu, za sada je to sve. Molim vas, nemojte otii iz banke prije nego to se meni javite. Kunem ti se svojom kerkom! panjolski Kao da je Juanita Nunez htjela jo neto plahovito reci. Meutim je ustala, lagano slegnula ramenima i otila. Edwina je sa svog uzdignutog stola nadzirala rad oko sebe, bio je to njezin mali svijet za koji je ona osobno odgovarala. Jo su se vrili obrauni dananjeg poslovanja, iako je preliminarna kontrola pokazala da nijedan blagajnik - kao to su se isprva nadah - nema est tisua dolara vika. Moderna zgrada priguivala je glasove. uo se tihi zagor, utanje papira, zveckanje kovanog novca i kljo-canje raunskih strojeva. Sve to odmjerila je kratkim pogledom i podsjetila se da e ovaj tjedan zapamtiti zbog dva uzroka. A onda, znajui to mora uraditi digne slualicu i nazove interni broj. - Sluba sigurnosti - javi se enski glas. - Molim vas gospodina Wainwrighta - ree Ed-vvina. 6. Od juer je Nolanu Wainwrightu bilo teko da se usredotoi na normalan posao u banci. efa slube sigurnosti duboko je pogodila jutarnja sjednica u utorak u dvorani za sastanke upravnog odbora, to vie to se u toku deset godina izmeu njega i Bena Rossellija razvilo prijateljstvo i uzajamno potovanje. Nije uvijek tako bilo. Kad se juer vratio sa trideset estog kata u tornju u svoj skromni ured koji je gledao na svjetlik zgrade, Wainwright je rekao tajnici da ga neko vrijeme ne smeta. Sjeo je za stol, tuan, zamiljen, prenosei se u sjeanju u vrijeme kad se prvi put sukobio s voljom Bena Rossellija. Bilo je to prije deset godina. Nolan Wainwright bio je novoizabrani ef policije u jednom predgrau maloga grada. Ranije je bio porunik detektiv u velikoj gradskoj stanici i imao izvrsne karakteristike. Bio je sposoban za efa a u tadanjoj klimi injenica to je Crnac pomogla mu je da se kandidira. Malo poslije Nolanova imenovanja za efa, Ben Rosselli vozio je periferijom gradia brzinom od sto trideset kilometara na sat. Patrolni policajac uruio mu je poziv na saobraajni sud. Moda zato to je inae u svakom pogledu bio umjeren, Ben Rosselli uvijek je volio brza kola i vozio ili onako kako su konstruktori zamislili - pritiskajui desnu nogu to blie podu. Poziv na sud zbog prevelike brzine bilo je rutinsko pitanje. Kad se vratio u sjedite Prve amerike trgovake, poslao je poziv, po obiaju, bankinoj slubi sigurnosti i dao im upute da srede stvar. Za najmonijeg novara u dravi mogle su se srediti, a esto su se i sreivale mnoge stvari. Poziv je sutradan potom stigao upravitelju poslovnice Prve amerike trgovake banke u gradu gdje je izdan. Stjecajem sluajnosti upravitelj banke bio je i

gradski vijenik i utjecao na imenovanje Nolana Wain-vvrighta za efa policije. Upravitelj banke - vijenik navrati na policijsku stanicu da povue poziv na saobraajni sud. Bio je prijazan, a Nolan Wainwright nepokolebljiv. Vijenik je manje prijazno istaknuo da je Wain-vvright novajlija u mjestu, da su mu potrebni prijatelji i da ih nee stei neuslunou. I tada je Wain-wright odbio da ita poduzme u vezi s pozivom. Vijenik nato nastupi kao bankar i podsjeti efa policije na molbu za graevinski kredit upuen Prvoj amerikoj trgovakoj. Tako e Wainwright, ena i obitelj moi doseliti u grad. Gospodin Rosselli, pomalo suvino nadoda upravitelj podrunice, jest predsjednik Prve amerike trgovake banke. Nolan Wainwright odgovori da ne vidi nikakve veze izmeu molbe za kredit i poziva na saobraajni sud. Kad je dolo vrijeme, gospodin Rosselli, kojega je na sudu zastupao odvjetnik, kanjen je visokom globom zbog bezobzirne vonje, a bilo je presueno da mu se na dozvolu upiu tri negativna boda. Bio je izvan sebe od bijesa. Isto je tako, kad je dolo vrijeme, Prva amerika trgovaka banka odbila molbu Nolana Wainwrighta. Nije prola ni sedmica dana a Wainwright je doao u Rossellijev ured na trideset estom katu tornja Prve amerike trgovake, koristei se pristupanou kojom se diio predsjednik banke. Zauvi tko ga je posjetio, Ben Rosselli se iznenadio to je to Crnac. To mu nitko nije rekao. Ali to bijae posve svejedno bankaru koji je jo kipio od bijesa zbog sramotne biljeke na vozakoj dozvoli - prve u ivotu. Wainwright je hladno govorio. Ben Rosselli, svaka mu ast, nije imao pojma o molbi efa policije za kredit ni o odbijanju molbe: ta su se pitanja rjeavala na nioj razini. Ali je naslutio nepravdu i smjesta rekao da mu donesu kreditni dosje koji je prouavao dok je Nolan Wainwright ekao. - Zanima me - ree Ben Rosselli proitavi dosje - to kanite uiniti ako vam ne damo kredit? Sad je VVainvvrightov odgovor bio leden: - Borit u se. Nai u odvjetnika pa emo najprije poi na Komisiju za graanska prava. Ako tamo ne uspijemo, poduzet u sve to se moe poduzeti da vam zagorim ivot. Bilo je oito da on misli ozbiljno pa bankar odbrusi: - Ne poputam prijetnjama. - Ne prijetim. Postavili ste mi pitanje pa sam vam odgovorio. Ben Rosselli je oklijevao a onda narka svoj potpis na dosje. Rekao je bez smijeka: - Molba je odobrena. Prije nego to je Wainwright otiao, bankar ga zapita: - to e sad biti ako me u vaem gradu ulove da prebrzo vozim? - Kaznit emo vas. Ako vas opet optue za bezobzirnu vonju, vjerojatno ete zavriti u zatvoru. Gledajui za policajcem Benu Rosselliju sine pomisao koju je poslije mnogo godina povjerio Wain-vvrightu: Umiljeni kukin sine! Jednog dana u te uhvatiti. Nikad ga nije ulovio u tom smislu. Uhvatio ga je u drugom. Dvije godine kasnije, kad je banka traila efa slube sigurnosti koji bi bio kako je sroio personalni referent, "energian, uporan i posve nepodmitljiv", Ben Rosselli je izjavio: - Poznajem takva ovjeka. Odmah zatim ponude mjesto Nolanu Wainwrightu. Bio je potpisan ugovor i Wainwright je poeo raditi za Prvu ameriku trgovaku. Otada se Ben Rosselli i Wainwright nikad nisu sukobili. Novi ef slube sigurnosti vjeto je vrio svoj posao i usavravao svoje znanje polazei veernji teaj o teoriji bankarstva. Rosselli sa svoje strane nikad nije traio od Wainwrighta da prekri svoj kruti etiki kodeks i bankar je kazne zbog prebrze vonje rjeavao drugim kanalima a ne putem slube sigurnosti, vjerujui da Wainwright za to nee doznati. A obino je uvijek doznavao. Cijelo je vrijeme njihovo prijateljstvo raslo, a nakon smrti supruge Bena Rosselli ja Wain-vvright je esto veeravao sa starcem, a poslije veere bi igrali ah dokasna.

U neku je ruku to i Wainwrightu bila utjeha, jer je njegov brak zavrio razvodom kratko vrijeme nakon to je poeo raditi za Prvu ameriku trgovaku banku. Nove odgovornosti i razgovori sa starim Benom pomagali su mu da ispuni prazninu. Tada bi razgovarali o svojim uvjerenjima i djelovali jedan na drugog. Nekih su uzajamnih djelovanja bili svjesni, a nekih nisu. Wainwright je uspio nagovoriti predsjednika banke - iako su to znala samo njih dvojica - da svojim ugledom i novcem banke pomogne obnovu Forum Easta, zaputenog gradskog podruja gdje se Wainwright rodio i proveo mlade dane. Tako je, poput tolikih drugih u banci, Nolan Wain-vvright imao vlastita sjeanja na Bena Rossellija i vlastite tuge. Danas je i dalje bio potiten i nakon jutra u toku kojeg je preteno stajao za stolom i izbjegavao ljude s kojima nije morao razgovarati, Wainwright sam poe na ruak. Poao je u malu kavanu na drugom kraju grada u koju je ponekad zalazio kad je htio da se naas otrese Prve amerike trgovake i njezinih problema. Vratio se na vrijeme da stigne na sastanak s Vandervoortom. Mjesto sastanka bio je Odjel za kreditne karte koji se nalazio u tornju bankina sjedita. Prva amerika trgovaka osnovala je bankovni sustav kreditnih Kevcharge karata i sad je radila u zajednici sa snanom skupinom drugih banaka u Sjedinjenim Dravama, Kanadi i u inozemstvu. Po obujmu se Kevcharge nalazio odmah iza BankAmericarda i Mas-terChargea. Alex Vandervoort je u Prvoj trgovakoj bio odgovoran za tu slubu. Vandervoort je doao prije vremena. Nolan Wain-vvright zatekao ga je kako motri rad u Centru za odobravanje Kevchargea. Bankin ef sigurnosti mu prie. - Ovo uvijek rado gledam - ree Alex. - Ovo je najbolja besplatna priredba u gradu. U velikoj dvorani, nalik na predavaonicu, nejasno osvijetljenu, s akustinim zidovima i stropom da se prigui buka, sjedilo je za nizom konzola pedesetak telefonista - preteno ena. Svaka se konzola sastojala od katodne cijevi nalik na televizijski ekran ispod koje se nalazio pult. Tu se odobravao ili odbijao kredit vlasnicima karata Kevcharge. Kad god se Kevcharge kartom plaala neka roba ili usluga, duan je bez pitanja mogao prihvatiti kartu ako se radilo o svoti ispod ugovorene granice. Ta je granica varirala, ali je obino iznosila izmeu dvadeset pet i pedeset dolara. Za veu kupnju bilo je potrebno odobrenje koje se moglo dobiti za nekoliko sekundi. Pozivi su zapljuskivali centar za odobravanje dvadeset i etiri sata na dan, svih sedam dana u tjednu. Pristizali su iz svake drave SAD i Kanade, a niz bunih teleksa prenosio je pitanja iz trideset stranih zemalja od kojih su neke bile sateliti SSSR-a. Dok su graditelji Britanskog carstva neko ponosno uzvikivali "Crven, bijeli, plavi!" tvorci privrednog carstva Kevcharge s jednakim su zanosom klicali: "Plavi, zeleni, uti!" meunarodne boje Kevcharge karte. Postupak odobravanja kretao se na mlazni pogon. Bez obzira na to gdje su se nalazili, trgovci i ostale uslune djelatnosti nazvali bi izravno Kevcharge centar u centralnom tornju Prve amerike trgovake banke. Svaki poziv bio bi automatski upuen slobodnoj telefonistici koja bi najprije zapitala: - Va broj, molim? Kad bi ula broj, telefonistica bi ga otkucala i brojke bi se istodobno pojavile na katodnom ekranu. Nakon toga bi otipkala broj karte i visinu traena kredita. Tada bi telefonistica pritisnula tipku koja je slala obavijesti kompjutoru to bi odmah objavio PRIHVAENO ili ODBIJENO. "Prihvaeno" je znailo da je kredit u redu i da se odobrava kupnja, a "odbijeno" je govorilo da je vlasnik karte neuredan platia i da mu je obustavljen kredit. Budui da su kreditna pravila bila blaga, a banke lanice tog sustava eljele da pozajmljuju novac, prihvat je bio kudikamo brojniji od odbijanja. Telefonist bi javio trgovcu, a kompjutor u meuvremenu zabiljeio transakciju. Obino je dnevno bilo petnaest tisua poziva. I Alex Vandervoort i Nolan Wainwright uzeli su slualice pa su mogli uti

razgovore izmeu trgovaca i telefonistica. ef sigurnosti dodirne Alexovu miicu i pokae prstom, a onda prikljui svoje i Alexove slualice. Na konzoli koju je pokazao Wainwright treperila je poruka iz kompjutora UKRADENA KARTA. Telefonistica je odgovorila mirno i uvjebano: - Prijavljena je kraa te karte koju su vam predoili. Ako je mogue, zadrite osobu koja je posjeduje i pozovite mjesnu policiju. Zadrite kartu. Ako je vratite, Kevcharge e vam isplatiti nagradu od trideset dolara. uli su apat a onda glas najavi: - Kukin sin, ba mi je pobjegao iz duana! Ali sam mu uzeo kreditnu kartu! Poslat u vam je. U trgovevu glasu naziralo se zadovoljstvo to e tako lako zaraditi trideset dolara. Bio je to dobar posao i za sistem Kevcharge, jer bi karta koja ostane u opticaju i na prijevaru se upotrebljava mogla nanijeti mnogo vee tete. Wainwright skine slualice, a isto tako i Alex Vandervoort. - Dobro je kad dobijemo obavijest i programiramo kompjutor - ree Wainwright. Na alost, veina prijevara nastupi prije nego nam prijave nestanak - Ali nas moe upozoriti pretjerana kupnja. - Da. im netko dnevno izvri deset nabavki, kompjutor nas upozori. Obojica su znala da malo vlasnika karata izvre vie od est-sedam kupnji u toku dana. Tako bi se karta svrstala kao VJEROJATNO UKRADENA, a pravi vlasnik nije jo ni znao da ju je izgubio. Meutim, uza sve alarmne sustave, izgubljenom ili ukradenom Kevcharge kartom ako bi je pametno upotrijebili - prijestupnici su za sedam dana mogli nabaviti stvari u vrijednosti od dvadeset tisua dolara, a za itavo to vrijeme ne bi se prijavila kraa karte. Kradljivci kreditnih karata najvie su kupovali avionske karte za daleka putovanja i sanduke alkohola. Kasnije bi karte i pie budzato prodali. Druga smicalica sastojala se u najmu kola - obino skupih - na temelju ukradene ili krivotvorene kreditne karte. Kola bi odvezli u drugi grad, stavili novi registarski broj, i krivotvorili registracijske dokumente, prodali ih ili izvezli. Agencija za iznajmljivanje nikad vie ne bi vidjela kola ni muteriju. Jo jedan trik predstavljala je kupnja dragulja u Evropi s pomou ukradene kreditne karte i krivotvorenog pasoa. Dragulje bi zatim prokrijumarili u Sjedinjene Drave i preprodali. U svim tim sluajevima gubitak je snosilo drutvo kreditnih karata. I Vandervoort i Wainwright su znali da kriminalci na razne naine utvruju mogu li opet upotrijebiti kartu koju posjeduju ili je to. previe sumnjivo. Najee bi platili efu sale dvadeset i pet dolara da provjeri kartu. On je lako mogao nai odgovor u tjednom povjerljivom "spisku opomena" to ga je drutvo kreditnih karata izdavalo trgovcima i restoranima. Ako kraa karte nije bila prijavljena, i dalje bi njome kupovali. - U posljednje vrijeme smo zbog prijevare izgubili vraki mnogo novaca - ree Nolan Wainwright. - Mnogo vie nego inae. To je jedan od razloga to sam zatraio ovaj razgovor. Prijeu u ured slube sigurnosti Kevchargea koji je Wainwright rezervirao za ovo popodne. Zatvori vrata. U pogledu vanjtine bili su suta suprotnost: Vandervoort, plavokos, zdepast, neatletski tip, poneto mli-.Jav, JVainwright crn, visok, vitak, snaan i miiav. I njihove linosti bile su razliite iako su bili u dobrim odnosima. - Ovo je natjeaj bez nagrade - ree Nolan VVainvvright potpredsjedniku banke. Stavi na stol osam plastinih kreditnih Kevcharge karata. Bacao ih je kao igra pokera, jednu za drugom. - etiri karte su krivotvorene - izjavi ef slube sigurnosti. - Razlikujete li valjane od nevaljanih? - Naravno, to je lako. Krivotvoritelji obino izvode ime vlasnika karte drukijim slovima i... - Van-dervoort zastane i zabulji se u skupinu karata. Boe! Ovdje to nije. Na svakoj karti su ista slova. - Gotovo ista. Ako znate to valja traiti, povealom ete opaziti neznatne razlike. VVainvvright izvadi povealo. Podijeli karte u dvije skupine i pokae razlike izmeu slova na etiri izvorne i krivotvorene karte.

- Vidim razliku, ali je ne bih vidio bez poveala - ree Wainwright. - Kako krivotvorine izgledaju pod ultravioletnim zrakama? - Isto kao i prave. - Gadno! Nekoliko mjeseci ranije, slijedei primjer "American Expressa", na licu svih autentinih kreditnih Kevcharge karata bio je otisnut skriven znak. Vidio se tek pod ultravioletnim zrakama. Namjena mu je bila da omogui brzu i jednostavnu provjeru ispravnosti karte. Sad je izigrana i ta mjera opreza. - Da, gadno - sloi se Nolan Wainwright. - Ovo su samo uzorci. Imam ih jo pedeset koje smo pokupili nakon to su ih uspjeno upotrebljavali u trgovinama na malo, restoranima, za kupnju avionskih karata, alkoholnih pia i ostalog. A sve su to najbolje krivotvorine koje su se dosad pojavile. - Ima li uhapenih? - Dosad jo nijedan. Kad vide da se provjerava karta, izau iz duana ili bjee od altera avionske kompanije kao to se dogodilo prije nekoliko minuta. - Pokae u pravcu dvorane za odobravanje karata. - Osim toga, i kad uhapsimo neke korisnike, ne znai da smo doli na izvor karata. Obino ih prodaju i preprodaju tako paljivo da zametnu trag. Alex Vandervoort digne jednu od krivotvorenih plavo-zeleno-utih karata pa je okrene: - ini se da je i plastika ista. - Proizvode ih od autentinih ukradenih plastinih listova. Sigurno su ukradeni kad su tako dobri. - ef sigurnosti nastavi: - Mislimo da smo uli u trag samom izvoru karata. Prije etiri mjeseca provalili su jednom naem nabavljau. Kradljivci su prodrli u sef gdje su pohranjene plastine korice. Nestalo je tri stotine plastinih araka. Vandervoort tiho zazvidi. Od jednog jedinog plastinog arka dobije se ezdeset i est kreditnih Kevcharge karata. To je znailo da se moe proizvesti gotovo dvadeset tisua krivotvorenih karata. - I ja sam to izraunao - ree VVainvvright. Upre prstom u krivotvorine na stolu. - Ali ovo je samo vidljivi vrak sante leda. Lane karte za koje znamo ili za koje mislimo da znamo, mogu nam donijeti gubitak od deset milijuna dolara prije nego ih povuemo iz opticaja. A to je s drugima za koje jo nismo uli? Njih moe biti desetorostruko vie. - Shvaam. Alex Vandervoort hodao je po malom uredu dok je sabirao misli. Razmatrao je: otkako su uvedene kreditne karte, sve banke koje su ih izdavale trpjele su velike gubitke zbog prijevara. Isprva su krali itave potanske vree karata, a njihov sadraj omoguivao je lupeima da se na bankin troak lijepo zabavljaju. Domogli bi se nekih potanskih poiljki i traili otkupninu. Banke su plaale ucjenu znajui da e trokovi biti daleko vei ako se karte rasture po podzemlju i upotrijebe. Za divno udo 1974. godine je zrana kompanija Pan American Airways naila na kritiku novina i javnosti kad je priznala da je platila kriminalcima da joj vrate velike koliine ukradenih obrazaca za karte. Avionska kompanija htjela je izbjei goleme gubitke koji bi nastali zloupotrebom karata. Kritiari Pan Americana jo ne znaju da neke od najveih banaka u zemlji ve godinama tiho ine isto. Naposljetku se smanjila potanska kraa kreditnih karata, ali kriminalci su preli na nove, domiljatije metode. Jedna je bilo krivotvorenje. Prve krivotvorene karte bile su nesavrene i lako su ih raspoznavali, ali im se kakvoa popravljala pa je sad kao to je pokazao Wainwright - bilo potrebno struno " oko da opazi razliku. im bi se pojavila neka sigurnosna mjera za kreditne karte, lukavi kriminalci bi je osujetili ili bi je napali na drugom ranjivom mjestu. Na primjer, na kreditnoj karti novog tipa koji se sad putao na trite upotrebljavala se nejasna slika vlasnika karte. Za obine je oi fotografija bila nejasna r.karija, ali kad bi se stavila u ureaj za razbistrivanje, mogla se jasno vidjeti i vlasnik karte se identificirao. Trenutano je taj sistem budio velike nade, ali Alex ni najmanje nije sumnjao da e organizirani kriminal uskoro nai naina da kopira nejasnu sliku. Povremeno su hapsili i osuivali korisnike ukradenih ili krivotvorenih kreditnih

karata, ali one su predstavljale tek mali dio ukupnog prometa. Glavni problem svih banaka bio je nedostatak istraitelja i izvrnih organa. Naprosto ih nije bilo dovoljno. Alex zastane. - Ta najnovija krivotvorenja - zapita on - je li vjerojatno da se iza njih krije neka mrea? - Ne samo vjerojatno nego sigurno. Kad je finalni proizvod ovako dobar, zacijelo postoji organizi ranost. Iza toga se krije mnogo novaca, strojeva, teh nikih strunjaka, sistem rasturanja. Osim toga, i drugi znakovi ukazuju na isti smjer. - Kao na primjer? - Kao to znate - ree Wainwright - odravam vezu s policijom. Nedavno se na cijelom Srednjem zapadu poveala koliina krivotvorena novca, putnikih ekova, kreditnih karata - tuih kao i naih. Isto tako je promet ukradenih i krivotvorenih vrijednosnih papira i ekova jai nego inae. - I vjerujete da izmeu svega toga i gubitaka naeg Kevchargea postoji veza? - Recimo da je to mogue. - to poduzima sluba sigurnosti? - Sve to moemo. Evidentiramo svaku izgubljenu ili nestalu Kevcharge kartu za koju se ispostavi .da je protupravno upotrijebljena. Kad je mogue, hvatamo prijestupnika. Ove godine ima svaki mjesec sve vie naenih karata i gonjenja zbog prijevare, to ste vidjeli u izvjetajima. Ali ovakvo neto zahtijeva masovnu istragu, a ja za to nemam ni ljudi ni sredstava. Alex Vandervoort se tuno nasmijei: - Oekivao sam da emo naeti pitanje sredstava. Nagaao je to e sad doi. Znao je na kakve se probleme spotie Nolan Wainwright. Kao potpredsjednik Prve amerike trgovake banke, Wainwright je bio odgovoran za pitanja sigurnosti u sjeditu i podrunicama. Odjel slube sigurnosti za kreditne karte bila je samo jedna od njegovih odgovornosti. U toku posljednjih godina pojaan je ugled bankine slube sigurnosti, poveani njezini fondovi, ali dodijeljeni novac jo nije bio dovoljan. To su znali svi u upravi. Ali zato to je sluba sigurnosti bila djelatnost koja nije nosila prihod, njezin je poloaj bio pri dnu spiska za dodatne fondove. - Pretpostavljam da imate prijedloge i brojke, kao i uvijek, Nolane. Wainwright izvadi fascikl koji je donio sa sobom: - Sve je ovdje. Najhitnije su nam potrebna jo dva istraitelja s punim radnim vremenom u odjelu za kreditne karte. Traim i sredstva za tajnog agenta koji e imati zadatak da otkrije izvor ovih krivotvorenih karata i da ustanovi odakle se zna za bankine tajne. Vandervoort je izgledao iznenaen. - Mislite da ete nai nekoga? Sad se Wainwright nasmijei: - Neu poeti slati oglase u rubriku "trae se". Ali elim pokuati. - Paljivo u pregledati prijedloge i uiniti sve to mogu. To je sve to mogu obeati. Mogu li zadrati ove karte? ef sigurnosti kimne glavom. - Imate li jo to na umu? - Samo ovo: mislim da ovdje nitko, pa ni vi, Alexe, ne shvaate ozbiljno problem krivotvorenih kreditnih karata. U redu, ponosimo se to smo sveli gubitke na 0,75"o ukupnog prometa, ali promet se uasno razvio dok je postotak ostao isti, ak se i poveao. Koliko sam shvatio, oekuje se da e dogodine Kevcharge ostvariti tri milijarde dolara prihoda. - Nadamo se. - Onda e - ako postotak ostane isti - gubici uslijed prijevara moda iznositi preko dvadeset i dva milijuna. - Vie volimo o tome govoriti u postocima - suho e Vandervoort. - Tako ne izgleda toliko mnogo pa upravitelje ne hvata panika. - Kako ste cinini! - Tako je. Pa ipak, pomisli Alex, takav su stav zauzimale banke, sve banke. Namjerno su zatakivale kriminal vezan uz kreditne karte i prihvaale te gubitke kao cijenu

svog poslovanja. Da je u bilo kojem drugom odjelu banke u jednoj godini bilo sedam i po milijuna dolara gubitka, u upravnom odboru nastao bi pakao. Ali, kad se radilo o kreditnim kartama, prihvaali su "tri etvrtine postotka" kriminala ili ga iz udobnosti zanemarivali. Druga mogunost - masovna borba protiv kriminala - bila bi mnogo skuplja. Naravno, moglo se i ne braniti stav bankara jer na koncu konca prijevare su plaale stranke - vlasnici kreditnih karata - u vidu poveanih trokova. Ali, sa financijskog stanovita ovakav je stav bio poslovno razuman. - Ponekad - ree Alex - sistem kreditnih karata me davi, odnosno neki njegovi dijelovi. Ali pomirio sam se s tim da ivim u granicama onog to mislim da mogu promijeniti i to znam da ne mogu. To vai i za financijska pitanja. - Dodirne fascikl koji je Wainwright odloio. - Ostavite to meni. Ve sam obeao da u uiniti sve to mogu. - Da to nisam uo, udario bih akom po stolu. Alex Vandervoort ode, ali Nolana Wainwrighta zadri poruka. Umoljava se ef sigurnosti da se smjesta javi gospoi D"Orsev, upraviteljici glavne poslovnice u centru. 7. - Razgovarao sam s FBI - izvijesti Nolan Wain-vvright Edvvinu D"Orsev. - Sutra e poslati ovamo dva specijalna agenta. - A zato ne danas? Nasmijulji se: - Nema mrtvih, ak nije bilo ni pucnjave. Osim toga, i oni imaju problem. Zove se nedostatak radne snage. - Zar svi mi nemamo isti problem? - Znai, mogu pustiti namjetenike kui? - zapita Miles Eastin. - Sve osim blagajnice - odgovori VVainvvright. - elim ponovo s njom razgovarati. Bilo je rano predveerje. Prolo je dva sata otkako se Wainwright odazvao Edvvininu pozivu i preuzeo istragu o gubitku novca. U meuvremenu je ispitao isto tlo koje su ve obradili slubenici poslovnice. Razgovarao je s blagajnicom Juanitom Niinez, Edwi-nom D"Orsev, efom personala Tottenhoeom i njegovim pomonikom, mladim Milesom Eastinom. Razgovarao je i s drugim blagajnicama koje su radile kraj Juanite. Ne elei da bude u centru panje na podiju, Wainwright je zauzeo prostoriju za sastanke u stranjem dijelu banke. Sad je tu sjedio s Edwinom D"Or-sey i Milesom Eastinom. Nije iskrsnulo nita novo, osim injenice to se kraa inila vjerojatnom. U tom su sluaju po saveznom zakonu morali pozvati FBI. U takvim se prilikama zakon nije uvijek brino primjenjivao, ega je Wainwright bio svjestan. Prva amerika trgovaka i druge banke esto su krae novca svodile na "tajanstveni nestanak". Na taj nain su te incidente mogli rijeiti interno i izbjei gonjenje i razglaavanje, a bankovni slubenik osumnjien za krau mogao je samo dobiti otkaz - naravno zbog nekog drugog razloga. Budui da krivci nisu bili skloni da govore, zapanjujue velik broj kraa ostajao je tajna, ak i u samoj banci. Ali ovaj gubitak - pod pretpostavkom da se radi 0 krai - bio je odvie velik i oevidan da ga se pri-krije. Nije bilo razumno ekati u nadi da e se skupiti vie podataka. Wainwright je znao da e se u FBI-u naljutiti ako ih pozove nekoliko dana nakon dogaaja da istrauju ohlaeni trag. A dok ne stignu agenti iz biroa, kanio je poduzeti sve to moe uiniti sam. Kad su Edvvina i Miles Eastin odlazili iz malog ureda, pomonik usluno ponudi: - Poslat u vam gospou Nunez. Trenutak kasnije na ulazu u ured pojavi se sitni 1 vitki lik Juanite Nunez. - Uite - zovne je Nolan Wainwright. - Zatvorite vrata. Sjednite. Govorio je slubenim i poslovnim tonom. Nagon mu je govorio da lana prijaznost nee zavarati blagajnicu. - elim ponovno uti vau priu. Ii emo korak po korak. Juanita Nunez izgledala je mrzovoljno i izazovno kao i prije, ali sad su se vidjeli i tragovi umora. U iznenadnoj provali gnjeva ona primijeti: - Ve sam je triput ispriala. Sve!

- Moda ste prije neto zaboravili. - Nita nisam zaboravila! - Onda neka ovo bude etvrti put, a kad doe FBI bit e peti, a kasnije moda i esti put. Nije skidao pogleda s njezinih oiju. I dalje je govorio autoritativno, ali nije dizao glas. Da sam policajac, pomisli Wainwright, morao bih je upozoriti na njezina prava. Ali nije bio policajac i nee je upozoriti. Ponekad u ovakvoj situaciji privatna sluba sigurnosti ima prednosti koje policija ne moe sebi dopustiti. - Znam to mislite - ree mlada ena. - Mislite da u ovaj put rei neto drugaije pa da moete dokazati da laem. - A da U laete? - Ne! - Zato se onda uznemiravate zbog toga? Glas joj je podrhtavao: - Zato to sam umorna. Htjela bih otii. - I ja bih. I da nije nestalo est tisua dolara - za koje priznajete da ste ih ranije imali - za danas bih zavrio posao i vozio se kui. Ali novac jest nestao i mi ga elimo nai. Zato mi ponovno ispriajte o ovom popodnevu - kad ste ono rekli da ste prvi put opazili da neto nije u redu. - Kao to sam vam rekla - dvadeset minuta poslije ruka. U oima joj proita prezir. Ranije, kad ju je poeo ispitivati, osjeao je da je naklonjenija njemu nego ostalima. Bez sumnje zato to je on Crnac a ona Portorikanka, Juanita je pretpostavljala da bi mogli biti saveznici, a ako ne to, da e on biti blai. Nije znala da je on slijep za boje kad je u pitanju istrani rad. A nije se ni mogao brinuti za njene osobne probleme. Edwina D"Orsev je o tome neto natuknula, ali po Wainwrightovu miljenju, nijedna osobna tegoba ne opravdava krau ili nepotenje. Juanita Niinez je pogodila da je on eli uhvatiti u nekoj proturjenosti, a to se moglo dogoditi usprkos njezinu vidljivu oprezu. Potuila se da je umorna. Wainwright je kao iskusan istraitelj znao da krivci kad se umore mogu u toku presluavanja pogrijeiti, isprva mala greka, pa jo jedna i jo jedna dok se ne zapletu u klupko lai i nedosljednosti. Pitajui se hoe li se to sad dogoditi, on prijee u napad. Trajao je tri etvrt sata. Verzija Juanite Niinez bila je identina onome to je ranije izjavila. Wain-vvright se razoarao to nije otkrio nita novo a njezina dosljednost nije ga se previe dojmila. Policijsko iskustvo mu je govorilo da se takva tonost moe tumaiti na dva naina. Ili ona govori istinu ili je tako paljivo uvjebala svoju priu da je u njoj postigla savrenstvo. Drugo objanjenje inilo se vjerojatnim jer se nedunim ljudima uvijek potkradu neznatne razlike izmeu prvog i drugog prianja. Detektiv je nauio traiti taj simptom. Na kraju Wainwright izjavi: - Dobro, za sada je ovo sve. Sutra ete se podvri ispitu na detektoru lai. Banka e se za to pobrinuti. To je rekao kao sluajno ali je vrebao reakciju. Nije oekivao da e biti tako nagla i divlja. Juanitino tamnoputo lice oblije rumenilo. Skoila je iz stolice. - Ne, neu! Neu se podvrgnuti tom pokusu! - Zato ne? - Zato to je to uvreda. - Nije uvreda. Mnogi se ljudi podvrgavaju tom pokusu. Ako ste neduni, stroj e to dokazati. - Ne pouzdajem se u taj stroj. Ni u vas. Basta eon mi palabra!1 Nije se osvrnuo na panjolski uzvik, jer je mislio da je pogrdan. - Nemate razloga da mi ne vjerujete. Hou samo da otkrijem istinu. - uli ste istinu! Vi je ne priznajete! Kao i ostali, i vi mislite da sam uzela novac. Nema smisla da kaem da ga nisam uzela. Wainwright ustane. Otvori vrata malog ureda da propusti Juanitu. __ Savjetujem vam da od sada do sutra razmislite o svom stavu u vezi s ispitivanjem. Ako odbijete da Dovoljna je moja rije! panjolski

se podvrgnete pokusu, neete ostaviti dobar dojam. Pogleda ga ravno u lice: - Moram li se podvrgnuti takvom pokusu? - Ne. - Onda neu. Izala je iz ureda kratkim brzim koracima. Malo kasnije, bez urbe, Wainwright poe za njom. Iako je podosta ljudi jo sjedilo za stolovima, veina je namjetenika otila iz glavne prostorije banke i svjetiljke na stropu bijahu priguene. Napolju se sputala tama nad hladnim jesenskim danom. Juanita Niinez poe k pretincu po svoje stvari i vrati se. Nije se osvrtala na Wainwrighta. Miles Eastin, koji je ekao s kljue