arthur hailey - mjenjači novca

Download Arthur Hailey - Mjenjači novca

Post on 16-Apr-2015

91 views

Category:

Documents

4 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Izgledalo je da će to biti još jedan običan dan u banci First Mercantile American, a onda su zaredale neugodne vijesti: predsjednik Ben Rosseli umire raka a blagajnici Juaniti unez nestala je izvjesna suma dolara... Tko je kradljivac pitanje je na koje je jednako teško odgovoriti kao i tko će biti novi šef...

TRANSCRIPT

ARTHUR HAILEY

MJENJAI NOVCA

BIBLIOTEKA IZVANREDNA IZDANJA UREDNIK ZVONIMIR MAJDAK NASLOV ORIGINALA ARTHUR HAILEY THE MONEYCHANGERS S ENGLESKOG PREVELA ANKA KATUI Lektori-korektori: Branka Lubovi Ljerka Depolo Izdava: ZORA Izdavako-knjiarsko poduzee 41000 Zagreb Za izdavaa Nasko Drndi Tisak: "Glas" OOUR tamparija 78000 Banja Luka Ivice Davida 15 Tiskanje zavreno 30. 11. 1976. COPYRIGHT 1975 BY ARTHUR HAILEY COPYRIGHT ZORA ZAGREB 1976

Ako si bogat, siromaan si jer - kano magarac to se svija pod teinom zlata svoja teka bogatstva nosi san jednom putovanju i smrt te rastereuje. Shakespeare, Mjera za mjeru

Razorna ra skriveno blago dere, a zlato to kola - jo vie zlata stvara. Venera i Adonis

1. Mnogima e ona dva dana u prvom tjednu mjeseca listopada dugo vremena ostati ivo i s tjeskobom urezana u sjeanje. U utorak je stari Ben Rosselli, predsjednik Prve amerike trgovake banke i unuk osnivaa banke, dao izjavu - iznenaujuu i turobnu - koja je odjeknula u svakom djeliu banke i izvan nje. A slijedeeg dana, u srijedu, u poslovnici u centru grada otkrivena je kraa. Bijae to poetak niza dogaaja koje je malo tko mogao

predvidjeti, a koji su zavrili financijskim slomom, ljudskom nesreom i smru. Izjava predsjednika banke dola je nenadano; zaudo nita o tome nije ranije procurilo. Ben Rosselli je rano ujutro nazvao veinu najodgovornijih efova. Neke je zatekao kod kue za dorukom, a druge neposredno nakon to su doli na posao. Bilo je dosta i takvih koji nisu spadali u odgovorne efove, ve u dugogodinje bankovne slubenike pa ih je stari Ben smatrao svojim prijateljima. Svi su primili istu poruku: "Molim vas da u jedanaest sati prije podne doete u toranj sjedita banke, u dvoranu za sastanke". Sad su se u dvorani za sastanke okupili svi osim Bena. Bilo ih je dvadesetak, tiho su razgovarali u skupinama i ekali. Svi su stajali, nitko nije htio prvi odmaknuti stolicu od sjajnog stola za direktore upravnog odbora koji je bio dui od igralita za squash" i za kojim je moglo sjediti etrdeset ljudi. Razgovore presijee otar glas: - Tko vas je ovlastio? Glave se okrenue. Roscoe Heyward, potpredsjednik upravnog odbora i revizor, postavio je to pitanje u bijelo odjevenom konobaru iz blagovaonice za efove banke. ovjek je donio ukraene boce "Xeresa" te ga lijevao u ae. Strogi Heyward, olimpijac Prve amerike trgovake banke, bijae zadrti trezvenjak. Narogueno pogleda na sat pokretom koji je rjeito kazivao: "Ne samo da piju nego jo ovako rano!" Pojedinci koji su ve posegnuli za "Xeresom"- povuku ruku. - Po uputi gospodina Rossellija - izjavi konobar. - Izriito je naruio najbolji "Xeres". Zdepasta prilika u modernom svijetlosivom odijelu okrenula se i neusiljeno rekla: - Bez obzira na sat, nema smisla da propustimo najbolji "Xeres". Alex Vandervoort, modrih oiju i plave kose koja je posijedjela na sljepooicama, takoer je bio potpredsjednik upravnog odbora. Bio je vedar i otvoren, a iza njegova neukoenog leernog dranja skrivala se vrsta odlunost. Njih dvojica - Heyward i Vandervoort - nalazili su se na drugom stupnju upravne hijerarhije, neposredno ispod predsjednika. Obojica bijahu sposobni i spremni na suradnju, ali u mnogim pogledima bili su suparnici. Njihovo nadmetanje i razliiti nazori proimali su banku i svakome od njih stvarali pristae na niim razinama. Alex uze dvije ae "Xeresa" te prui jednu Ed-wini D"Orsey, dostojanstvenoj brineti, efici Prve amerike trgovake banke. " Igra reketom i loptom koja ujedinjuje elemente tenisa i rukometa Edvvina osjeti kako je Heyward mjeri s negodovanjem. Ba me briga, pomisli ona. Roscoe je znao da je ona vjeran pristaa Vandervoortova tabora. - Hvala, Alex - ree ona i prihvati au. Trenutak je vladala napetost, a onda se ostali povedu za tim primjerom. Lice Roscoea Heywarda bijesno se iskrivi. inilo se da e jo neto rei, ali se predomisli. Na ulazu u dvoranu upravnog odbora zau se glas efa sigurnosti, visokog Nolana Wainwrighta koji je stasom nalikovao na Otela i bio jedan od dvojice prisutnih crnih upravitelja: - Gospoo D"Orsey i gospodo, gospodin Rosselli. 2agor glasova prestane. Ben Rosselli stajao je na pragu i lagano se smjekao dok mu je pogled prelazio preko skupine. Kao i uvijek, inilo se da iz njegova lika zrai i dobrodu-nost oca i nepokolebiva vrstina ovjeka kojemu je tisue graana povjeravalo na uvanje novac. Izgledao je kao bankar i kao otac, a tako se i odijevao: u crno odijelo bankara i dravnika s neizbjenim prslukom preko kojeg je drao tanak zlatni lanac i privjesak. Bio je zapanjujue slian prvom Rosselliju - Giovanniju - koji je prije stotinu godina osnovao banku u prizemlju trgovine mjeovitom robom. Banka je na tednim knjiicama i putnikim ekovima reproducirala Giovannijevu patricijsku glavu - sa ivom srebrnom kosom i velikim brkovima - kao simbol potenja, a njegovo je poprsje ukraavalo Rossellijev trg ispred zgrade. Prisutni Rosselli imao je srebrnu kosu i gotovo isto onako bujne brke. Moda je u proteklih sto godina opisala puni krug. Ali nijedna reprodukcija nije pokazivala

obiteljsku poduzetnost koju su imali svi Ros-sellijevi i koja je uz dovitljivost i bezgraninu energiju vinula Prvu ameriku trgovaku banku na dananju visinu. Meutim, inilo se da Ben Rosselli danas nije onako ivahan kao obino. Hodao je oslanjajui se na tap. Nitko od prisutnih nije ga prije vidio sa tapom. Isprui ruku kao da eli privui teku upraviteljsku stolicu. Ali Nolan Wainwright, koji mu je bio najblii, bijae bri. ef sigurnosti okrene stolicu tako da je visoki naslon bio obrnut prema stolu. Zahvaljujui aptom, predsjednik sjedne. Ben Rosselli mahne prisutnima. "Ovo je nesluben skup. Nee biti dug. Biste li primakli stolice? Hvala." Posljednja primjedba bila je upuena konobaru od kojega je uzeo au "Xeresa". Konobar izae i zatvori vrata dvorane za sastanke upravnog odbora. Netko primakne stolicu Edvvini D"Orsev. Sjedoe jo nekolicina, ali veina ostade stojei. Javi se Alex Vandervoort: - Oito smo se okupili da slavimo. - Digao je au "Xeresa." - Ali pitanje je to slavimo? Ben Rosselli se ponovno lagano osmjehne. - I ja bih elio da je ovo proslava, Alex. Smatrao sam da e nam u ovoj prilici koristiti pie. Zastao je, a u sobi odjednom opet zavlada napetost. Svi su sad shvatili da ovo nije obian sastanak. Na licima se odraavala nesigurnost i zabrinutost. - Umirem - ree Ben Rosselli. - Lijenici kau da neu vie dugo. Smatrao sam da to svi morate doznati. Digao je au, pogledao je i gucnuo "Xeres". U dvorani je i prije bila tiina, a sad je nastupila potpuna utnja. Nitko se nije micao ni govorio. Izvana su dopirali slabi zvui: prigueno kucanje pisaeg stroja, zujanje ureaja za klimatizaciju, a negdje napolju se mlanjak cvilei uzdizao nad grad. Stari Ben nasloni se na tap: - Hajde, ne budite zbunjeni. Mi smo stari prijatelji, zato sam vas sazvao. Oh, da, da vas potedim pitanja, ovo to sam rekao je konano. Da postoje izgledi da nije konano, due bih ekao. A druga stvar koja vas moda zanima - imam rak na pluima i kau da je u poodmaklom stadiju. Vjerojatno neu doivjeti do Boia. - Zastade i odjednom izae na vidjelo njegova oslabljenost i umor. Nadodao je tie: - Sad, kad znate, moete to rei drugima kad vas bude volja. Oni nee birati trenutak, pomisli Edwina D"Orsev. im se dvorana za sastanke isprazni, ono to su upravo uli proirit e se po banci i izvan nje kao prerijski poar. Vijest e mnoge pogoditi - neke emocionalno, a druge vie prozaiki. Ona je bila oamuena i osjeala da i ostali isto tako reagiraju. - Gospodine Ben - javi se postariji ovjek. Pop Monro bio je vii inovnik u odjelu poslovodstva. Glas mu je drhtao: - Gospodine Ben, lijepo ste nas oamutili. Mislim da nitko ne zna to da kae. Zau se apat, gotovo jauk, odobravanja i suuti. Nato Roscoe Hevvvard blago ubaci: - Ono to moemo i moramo kazati - u revizo-rovu glasu osjeao se trunak predbacivanja kao da su ostali morali ekati i najprije njemu dopustiti da prozbori - u asu kad nas je pogodila i oalostila ova strana vijest, molimo da vrijeme donese ublaenje i nadu. Lijenika miljenja, kao to veina nas zna, rijetko su tona. A medicinska znanost moe mnogo postii i zaustaviti, ak izlijeiti... - Roscoe, ve sam kazao da vie nema nade - ree Ben Rosselli, a glas mu je odavao prve znakove razdraenosti. - Imao sam najbolje lijenike. Zar to niste od mene oekivali? - Jesam - odvrati Heyward. - Ali moramo se sjetiti da postoji vea mo od lijenika i dunost svih nas mora biti - otro se zagleda po dvorani - da molimo Boga za milost ili barem da dade vie vremena nego vi oekujete. - Imam dojam da je Bog ve odluio - umorno e starac. - Ben, svima nam je ao - primijeti Alex Vandervoort. - Pogotovo mi je ao zbog onog to sam maloprije spomenuo. - Da neto slavimo? Nita zato - nisi znao. - Starac se nasmije. - Uostalom,

zato ne? Imao sam lijep ivot, kao malo tko, a to je sigurno razlog za proslavu. - Pretrai depove kaputa, a onda pogleda unakolo. - Ima li tko cigaretu? Lijenici su mi zabranili puenje. Nekolicina izvadi kutije. - Jeste li sigurni da smijete? - zapita Roscoe Hevvvard. Ben Rosselli ga podrugljivo pogleda ali ne odgovori. Nikome nije bila tajna da je starac cijenio Heyvvardove bankarske sposobnosti, ali da nikad nisu bili osobno bliski. Alex Vandervoort pripali predsjedniku cigaretu. Alexove su oi, kao i oi veine prisutnih, bile vlane. - U ovim trenucima mnoge me stvari vesele - ree Ben. - Budui da sam upozoren, mogu srediti poslove. - Dim cigarete ovije se oko njega. - Naravno, s druge strane alim zbog razvoja nekih stvari. I o tome ovjek razmilja. Nikome nije morao rei jedan razlog svog aljenja - Ben Rosselli nije imao nasljednika. Sin jedi-nac poginuo mu je na zadatku u drugom svjetskom ratu; nedavno mu je unuk, koji je mnogo obeavao, poginuo meu tolikima koji su besmisleno pali u Vijetnamu. Starca obuzme napad kalja. Nolan Wainwright koji mu je bio najblie, dohvati cigaretu iz njegovih drhtavih prstiju te je ugasi. Sad je postalo oito koliko je Ben Rosselli oslabio i koliko ga je izmorio dananji napor. Iako to nitko nije znao, bio je to njego