arthur hailey - mjenjači novca

234
ARTHUR HAILEY MJENJAČI NOVCA BIBLIOTEKA IZVANREDNA IZDANJA UREDNIK ZVONIMIR MAJDAK NASLOV ORIGINALA ARTHUR HAILEY THE MONEYCHANGERS S ENGLESKOG PREVELA ANKA KATUŠIĆ Lektori-korektori: Branka Lubović Ljerka Depolo Izdavač: ZORA Izdavačko-knjižarsko poduzeće 41000 Zagreb Za izdavača Nasko Drndić Tisak: "Glas" OOUR štamparija 78000 Banja Luka Ivice Davida 15 Tiskanje završeno 30. 11. 1976. COPYRIGHT © 1975 BY ARTHUR HAILEY COPYRIGHT © ZORA ZAGREB 1976 Ako si bogat, siromašan si jer - kano magarac što se svija pod težinom zlata - svoja teška bogatstva nosiš san jednom putovanju i smrt te rasterećuje. Shakespeare, Mjera za mjeru Razorna rđa skriveno blago ždere, a zlato što kola - još više zlata stvara. Venera i Adonis 1. Mnogima će ona dva dana u prvom tjednu mjeseca listopada dugo vremena ostati živo i s tjeskobom urezana u sjećanje. U utorak je stari Ben Rosselli, predsjednik Prve američke trgovačke banke i unuk osnivača banke, dao izjavu - iznenađujuću i turobnu - koja je odjeknula u svakom djeliću banke i izvan nje. A slijedećeg dana, u srijedu, u poslovnici u centru grada otkrivena je krađa. Bijaše to početak niza događaja koje je malo tko mogao

Upload: banja-luka

Post on 16-Apr-2015

149 views

Category:

Documents


8 download

DESCRIPTION

Izgledalo je da će to biti još jedan običan dan u banci First Mercantile American, a onda su zaredale neugodne vijesti: predsjednik Ben Rosseli umire raka a blagajnici Juaniti unez nestala je izvjesna suma dolara... Tko je kradljivac pitanje je na koje je jednako teško odgovoriti kao i tko će biti novi šef...

TRANSCRIPT

Page 1: Arthur Hailey - Mjenjači novca

ARTHUR HAILEY

MJENJAČI NOVCA

BIBLIOTEKA IZVANREDNA IZDANJA

UREDNIK ZVONIMIR MAJDAK

NASLOV ORIGINALA ARTHUR HAILEY THE MONEYCHANGERS

S ENGLESKOG PREVELA ANKA KATUŠIĆ

Lektori-korektori: Branka Lubović Ljerka Depolo

Izdavač:

ZORAIzdavačko-knjižarsko poduzeće41000 Zagreb

Za izdavača Nasko Drndić

Tisak:

"Glas"OOUR štamparija78000 Banja LukaIvice Davida 15

Tiskanje završeno 30. 11. 1976.

COPYRIGHT © 1975 BY ARTHUR HAILEY

COPYRIGHT © ZORA ZAGREB 1976

Ako si bogat, siromašan si jer - kano magarac što se svija pod težinom zlata - svoja teška bogatstva nosiš san jednom putovanju i smrt te rasterećuje.

Shakespeare, Mjera za mjeru

Razorna rđa skriveno blago ždere, a zlato što kola - još više zlata stvara.

Venera i Adonis

1.Mnogima će ona dva dana u prvom tjednu mjeseca listopada dugo vremena ostati živo i s tjeskobom urezana u sjećanje.U utorak je stari Ben Rosselli, predsjednik Prve američke trgovačke banke i unuk osnivača banke, dao izjavu - iznenađujuću i turobnu - koja je odjeknula u svakom djeliću banke i izvan nje. A slijedećeg dana, u srijedu, u poslovnici u centru grada otkrivena je krađa. Bijaše to početak niza događaja koje je malo tko mogao

Page 2: Arthur Hailey - Mjenjači novca

predvidjeti, a koji su završili financijskim slomom, ljudskom nesrećom i smrću.Izjava predsjednika banke došla je nenadano; začudo ništa o tome nije ranije procurilo. Ben Rosselli je rano ujutro nazvao većinu najodgovornijih šefova. Neke je zatekao kod kuće za doručkom, a druge neposredno nakon što su došli na posao. Bilo je dosta i takvih koji nisu spadali u odgovorne šefove, već u dugogodišnje bankovne službenike pa ih je stari Ben smatrao svojim prijateljima.Svi su primili istu poruku: "Molim vas da u jedanaest sati prije podne dođete u toranj sjedišta banke, u dvoranu za sastanke".Sad su se u dvorani za sastanke okupili svi osim Bena. Bilo ih je dvadesetak, tiho su razgovarali u sku-pinama i čekali. Svi su stajali, nitko nije htio prvi odmaknuti stolicu od sjajnog stola za direktore upravnog odbora koji je bio duži od igrališta za squash" i za kojim je moglo sjediti četrdeset ljudi.Razgovore presiječe oštar glas:- Tko vas je ovlastio?Glave se okrenuše. Roscoe Heyward, potpredsjednik upravnog odbora i revizor, postavio je to pitanje u bijelo odjevenom konobaru iz blagovaonice za šefove banke. Čovjek je donio ukrašene boce "Xeresa" te ga lijevao u čaše.Strogi Heyward, olimpijac Prve američke trgovačke banke, bijaše zadrti trezvenjak. Narogušeno pogleda na sat pokretom koji je rječito kazivao: "Ne samo da piju nego još ovako rano!"Pojedinci koji su već posegnuli za "Xeresom"- povuku ruku.- Po uputi gospodina Rossellija - izjavi konobar. - Izričito je naručio najbolji "Xeres".Zdepasta prilika u modernom svijetlosivom odijelu okrenula se i neusiljeno rekla:- Bez obzira na sat, nema smisla da propustimo najbolji "Xeres".Alex Vandervoort, modrih očiju i plave kose koja je posijedjela na sljepoočicama, također je bio potpredsjednik upravnog odbora. Bio je vedar i otvoren, a iza njegova neukočenog ležernog držanja skrivala se čvrsta odlučnost. Njih dvojica - Heyward i Vandervoort - nalazili su se na drugom stupnju upravne hijerarhije, neposredno ispod predsjednika. Obojica bijahu sposobni i spremni na suradnju, ali u mnogim pogledima bili su suparnici. Njihovo nadmetanje i različiti nazori prožimali su banku i svakome od njih stvarali pristaše na nižim razinama.Alex uze dvije čaše "Xeresa" te pruži jednu Ed-wini D"Orsey, dostojanstvenoj brineti, šefici Prve američke trgovačke banke." Igra reketom i loptom koja ujedinjuje elemente tenisa i rukometaEdvvina osjeti kako je Heyward mjeri s negodovanjem. Baš me briga, pomisli ona. Roscoe je znao da je ona vjeran pristaša Vandervoortova tabora.- Hvala, Alex - reče ona i prihvati čašu. Trenutak je vladala napetost, a onda se ostali povedu za tim primjerom.Lice Roscoea Heywarda bijesno se iskrivi. Činilo se da će još nešto reći, ali se predomisli.Na ulazu u dvoranu upravnog odbora začu se glas šefa sigurnosti, visokog Nolana Wainwrighta koji je stasom nalikovao na Otela i bio jedan od dvojice prisutnih crnih upravitelja:- Gospođo D"Orsey i gospodo, gospodin Rosselli. 2agor glasova prestane.Ben Rosselli stajao je na pragu i lagano se smješkao dok mu je pogled prelazio preko skupine. Kao i uvijek, činilo se da iz njegova lika zrači i dobrodu-šnost oca i nepokolebiva čvrstina čovjeka kojemu je tisuće građana povjeravalo na čuvanje novac. Izgledao je kao bankar i kao otac, a tako se i odijevao: u crno odijelo bankara i državnika s neizbježnim prslukom preko kojeg je držao tanak zlatni lanac i privjesak. Bio je zapanjujuće sličan prvom Rosselliju - Giovan-niju - koji je prije stotinu godina osnovao banku u prizemlju trgovine mješovitom robom. Banka je na štednim knjižicama i putničkim čekovima reproducirala Giovannijevu patricijsku glavu - sa živom srebrnom kosom i velikim brkovima - kao simbol poštenja, a njegovo je poprsje ukrašavalo Rossellijev trg ispred zgrade.Prisutni Rosselli imao je srebrnu kosu i gotovo isto onako bujne brke. Moda je u proteklih sto godina opisala puni krug. Ali nijedna reprodukcija nije pokazivala

Page 3: Arthur Hailey - Mjenjači novca

obiteljsku poduzetnost koju su imali svi Ros-sellijevi i koja je uz dovitljivost i bezgraničnu energiju vinula Prvu američku trgovačku banku na današnju visinu. Međutim, činilo se da Ben Rosselli danas nije onako živahan kao obično. Hodao je oslanjajući se na štap. Nitko od prisutnih nije ga prije vidio sa štapom.Ispruži ruku kao da želi privući tešku upraviteljsku stolicu. Ali Nolan Wainwright, koji mu je bio naj-bliži, bijaše brži. Šef sigurnosti okrene stolicu tako da je visoki naslon bio obrnut prema stolu. Zahvaljujući šaptom, predsjednik sjedne.Ben Rosselli mahne prisutnima. "Ovo je neslužben skup. Neće biti dug. Biste li primakli stolice? Hvala." Posljednja primjedba bila je upućena konobaru od kojega je uzeo čašu "Xeresa". Konobar izađe i zatvori vrata dvorane za sastanke upravnog odbora.Netko primakne stolicu Edvvini D"Orsev. Sjedoše još nekolicina, ali većina ostade stojeći.Javi se Alex Vandervoort:- Očito smo se okupili da slavimo. - Digao je čašu "Xeresa." - Ali pitanje je - što slavimo?Ben Rosselli se ponovno lagano osmjehne.- I ja bih želio da je ovo proslava, Alex. Smatrao sam da će nam u ovoj prilici koristiti piće.Zastao je, a u sobi odjednom opet zavlada napetost. Svi su sad shvatili da ovo nije običan sastanak. Na licima se odražavala nesigurnost i zabrinutost.- Umirem - reče Ben Rosselli. - Liječnici kažu da neću više dugo. Smatrao sam da to svi morate doznati.Digao je čašu, pogledao je i gucnuo "Xeres".U dvorani je i prije bila tišina, a sad je nastupila potpuna šutnja. Nitko se nije micao ni govorio. Izvana su dopirali slabi zvuči: prigušeno kucanje pisaćeg stroja, zujanje uređaja za klimatizaciju, a negdje napolju se mlažnjak cvileći uzdizao nad grad.Stari Ben nasloni se na štap:- Hajde, ne budite zbunjeni. Mi smo stari prijatelji, zato sam vas sazvao. Oh, da, da vas poštedim pitanja, ovo što sam rekao je konačno. Da postoje izgledi da nije konačno, duže bih čekao. A druga stvar koja vas možda zanima - imam rak na plućima i kažu da je u poodmaklom stadiju. Vjerojatno neću doživjeti do Božića. - Zastade i odjednom izađe na vidjelo njegova oslabljenost i umor. Nadodao je tiše: - Sad, kad znate, možete to reći drugima kad vas bude volja.Oni neće birati trenutak, pomisli Edwina D"Orsev. Čim se dvorana za sastanke isprazni, ono što su upravo čuli proširit će se po banci i izvan nje kao prerij-ski požar. Vijest će mnoge pogoditi - neke emocionalno, a druge više prozaički. Ona je bila ošamućena i osjećala da i ostali isto tako reagiraju.- Gospodine Ben - javi se postariji čovjek. Pop Monro bio je viši činovnik u odjelu poslovodstva. Glas mu je drhtao: - Gospodine Ben, lijepo ste nas ošamutili. Mislim da nitko ne zna što da kaže.Začu se šapat, gotovo jauk, odobravanja i sućuti.Nato Roscoe Hevvvard blago ubaci:- Ono što možemo i moramo kazati - u revizo-rovu glasu osjećao se trunak predbacivanja kao da su ostali morali čekati i najprije njemu dopustiti da prozbori - u času kad nas je pogodila i ožalostila ova strašna vijest, molimo da vrijeme donese ublaženje i nadu. Liječnička mišljenja, kao što većina nas zna, rijetko su točna. A medicinska znanost može mnogo postići i zaustaviti, čak izliječiti...- Roscoe, već sam kazao da više nema nade - reče Ben Rosselli, a glas mu je odavao prve znakove razdraženosti. - Imao sam najbolje liječnike. Zar to niste od mene očekivali?- Jesam - odvrati Heyward. - Ali moramo se sjetiti da postoji veća moć od liječnika i dužnost svih nas mora biti - oštro se zagleda po dvorani - da molimo Boga za milost ili barem da dade više vremena nego vi očekujete.- Imam dojam da je Bog već odlučio - umorno će starac.- Ben, svima nam je žao - primijeti Alex Vandervoort. - Pogotovo mi je žao zbog onog što sam maloprije spomenuo.- Da nešto slavimo? Ništa zato - nisi znao. - Starac se nasmije. - Uostalom,

Page 4: Arthur Hailey - Mjenjači novca

zašto ne? Imao sam lijep život, kao malo tko, a to je sigurno razlog za proslavu. - Pretraži džepove kaputa, a onda pogleda unakolo. - Ima li tko cigaretu? Liječnici su mi zabranili pušenje.Nekolicina izvadi kutije.- Jeste li sigurni da smijete? - zapita Roscoe Hevvvard.Ben Rosselli ga podrugljivo pogleda ali ne odgovori. Nikome nije bila tajna da je starac cijenio Hey-vvardove bankarske sposobnosti, ali da nikad nisu bili osobno bliski.Alex Vandervoort pripali predsjedniku cigaretu. Alexove su oči, kao i oči većine prisutnih, bile vlažne.- U ovim trenucima mnoge me stvari vesele - reče Ben. - Budući da sam upozoren, mogu srediti poslove. - Dim cigarete ovije se oko njega. - Naravno, s druge strane žalim zbog razvoja nekih stvari. I o tome čovjek razmišlja.Nikome nije morao reći jedan razlog svog žaljenja - Ben Rosselli nije imao nasljednika. Sin jedi-nac poginuo mu je na zadatku u drugom svjetskom ratu; nedavno mu je unuk, koji je mnogo obećavao, poginuo među tolikima koji su besmisleno pali u Vijetnamu.Starca obuzme napad kašlja. Nolan Wainwright koji mu je bio najbliže, dohvati cigaretu iz njegovih drhtavih prstiju te je ugasi. Sad je postalo očito koliko je Ben Rosselli oslabio i koliko ga je izmorio današnji napor.Iako to nitko nije znao, bio je to njegov posljednji boravak u banci.Pojedinačno su mu prilazili, blago mu stiskali ruku i nastojali naći riječi. Kad je došao red na Edwinu D"Orsev, ovlaš ga poljubi u obraz, a on joj namigne.2.Roscoe Heyward je među prvima izašao iz dvorane za sastanke upravnog odbora. Potpredsjednik revizor imao je dva hitna cilja koja su proizlazila iz onog što je upravo čuo.Prvi mu je cilj bio osigurati glatki prijelaz vlasti nakon smrti Bena Rossellija, a drugi osigurati da njega imenuju za predsjednika i šefa banke.Heyward je" već bio jak kandidat kao i Alex Vandervoort. Možda je u samoj banci Alex imao više pristalica, ali je Heyward smatrao da uživa veću podršku u upravnom odboru, što je bilo najvažnije.U discipliniranom, krutom umu Roscoea Heywar-da, dobrog poznavaoca bankovne politike, počeli su se stvarati planovi za kampanju još u toku jutrošnje sjednice u dvorani za sastanke upravnog odbora. Pošao je u svoj ured, u prostorije obložene drvom s debelim sagom boje pijeska i prekrasnim pogledom na grad koji se prostirao u nedogled. Sjedne za stol, pozove stariju tajnicu gospođu Callaghan te joj dade brze upute.Prva je uputa bila da nazove sve vanjske upravitelje, s kojima je Roscoe Heyward htio pojedinačno razgovarati. Na njegovu stolu je ležao spisak upravitelja. Osim tih posebnih poziva, nitko ga ne smije smetati.Druga uputa bijaše da zatvori vanjska vrata ureda kad izađe - što je bilo neobično jer su upravitelji Prve trgovačke banke gajili tradiciju otvorenih vrata, što je počelo prije sto godina i što je Ben Rosselli nehajno čuvao. Ta je tradicija morala nestati. U ovom času bila mu je potrebna tajnost.Heyward je na jutrošnjem sastanku brzo zamijetio da su - osim visokih službenika banke - prisutna samo dva člana upravnog odbora Prve trgovačke. Oba upravitelja bijahu osobni prijatelji Bena Rossel-lija - očito ih je zbog toga pozvao. Ali to je značilo da petnaest preostalih članova odbora nije obaviješteno o skoroj smrti. Heyward će se pobrinuti da sva petnaestorica prime tu vijest od njega osobno.Razmotrio je dvije mogućnosti. Prvo, činjenice bijahu tako iznenadne i potresne da će nagonski nastati savez između svih koji tu vijest čuju i onoga tko im je saopći. Drugo, neki upravitelji mogu uzeti za zlo što nisu unaprijed obaviješteni, pogotovo što nisu obaviješteni prije nekih namještenika Prve trgovačke banke koji su to čuli u dvorani za sastanke. Roscoe Hey-vvard kanio se okoristiti tim osjećanjem nezadovoljstva.Zvrcne telefon i on počne razgovarati s prvim upraviteljem. Nakon toga ponovni poziv, pa još jedan. Mnogi upravitelji nisu bili u gradu, ali ih je iskusna i odana Dora Callaghan tražila na drugim mjestima.Pola sata od prvog telefonskog poziva Roscoe Hey-vvard ozbiljno je obavještavao

Page 5: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Harolda Austina.Naravno, mi u banci smo potišteni i ožalošćeni. Kad nam je to Ben rekao, nije nam se naprosto činilo mogućim ni stvarnim.- Bože mili! - glas iz telefona još je pokazivao zaprepaštenje koje je i maloprije izrazio. - A sam je to saopćio ljudima!Harold Austin pripadao je obitelji koja je već tri naraštaja predstavljala gradski stup. Jednom, davno, bio je izabran u Kongres - odatle mu naslov "časni" do kojeg je mnogo držao. Sad je bio vlasnik najveće reklamne agencije u državi i dugogodišnji upravitelj banke s velikim utjecajem u upravnom odboru.Komentar o osobnoj najavi omogućio je Heywar-du da započne kako je želio:I prethodni telefonski razgovori bili su jednako uspješni.Malo zatim u razgovoru s Philipom Johannsenom, predsjednikom MidContinent gume, pojavila se novaprilika. Johannsen je priznao da se ne slaže s Alexom Vandervoortom jer smatra da su njegove ideje neortodoksne.- Alex i jest neortodoksan - reče Heyward. - Naravno, ima neke osobne probleme. Ne znam točno koliko su te dvije stvari povezane.- Kakve probleme?- Radi se o ženama. Nije mi ugodno da...- Ovo je važno, Roscoe. A i povjerljivo. Nastavite!- Kao prvo, Alex ima bračnih tegoba. Kao drugo, ima vezu s drugom ženom. Treće, ona je ljevičar-ska aktivistkinja, često se spominje u novinama, i to ne u onakvom kontekstu koji bi banci koristio. Ponekad se pitam koliki je njezin utjecaj na Alexa. Kao što sam rekao, nije mi ugodno da...- Imali ste pravo što ste mi ovo rekli, Roscoe - reče Johannsen. - To upravitelji moraju znati. Lje-vičarka, dakle?- Da. Zove se Margot Bracken.- Mislim da sam čuo za nju. A ono što sam čuo nije mi se svidjelo.Heyward se osmjehne.Međutim, bio je manje zadovoljan nakon dva telefonska razgovora kad je na liniju dobio Leonarda L. Kingsvvooda, direktora koji nije stanovao u sjedištu banke, predsjednika upravnog odbora Northamova čelika. Kingsvvood koji je svoju karijeru započeo kao radnik na visokoj peći u čeličani, reče:- Ne pričajte mi te gluposti, Roscoe - kad je Heyward nabacio da su upravitelji banke morali prije biti obaviješteni o izjavi Bena Rossellija. - Ja bih učinio isto što i Ben. Najprije bih kazao ljudima kojima sam najbliži, a poslije upraviteljima i drugim umišljenim budžama.A na mogućnost da padne tečaj dionica Prve američke trgovačke banke Len Kingsvvood odvrati:- Pa što onda?- Sigurno - nadoda on - Prva trgovačka će izgubiti poen-dva na burzi kad se ova vijest pročuje. To će se dogoditi zbog toga što većinu transakcija na burzi vrše stare krave koje ne razlikuju histeriju od činjenice. Ali je isto tako sigurno da će se za tjedan dana vrijednost dionica vratiti jer banka je čvrsta i svi mi u njoj to znamo.A kasnije u toku razgovora:- Roscoe, vaše makinacije prozirne su kao nedavno opran prozor pa ću i ja biti jasan, čime ćemo obojica uštedjeti vrijeme. Vi ste vrhunski revizor, najbolji čovjek za brojeve i novac kojeg poznajem. Kad god vas spopadne želja da prijeđete u Northam, za veću plaću i uz pravo opcije za kupnju dionica, maknut ću svoje ljude i staviti vas na čelo naših financija. Ovo je ponuda i obećanje. Govorim ozbiljno.Predsjednik čelične kompanije ne obazre se naHeywardovo zahvaljivanje već nastavi:- Ali, iako ste sposobni, Roscoe, uočio sam da niste za vrhunskog vođu. Barem ja tako mislim i to ću reći kad se odbor sastane da odluči tko će naslijediti Bena. Mogu vam reći i to da je moj izbor pao na Vandervoorta. Smatram da to treba da znate.- Hvala na iskrenosti, Leonarde - staloženo odvrati Hevvvard.- U redu. I ako ikad ozbiljno razmislite o mojoj ponudi, javite mi se u svako doba.

Page 6: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Roscoe Heyward nije kanio raditi za Northamov čelik. Iako mu je novac bio važan, ponos mu to ne bi dopustio nakon zajedljive presude Leonarda Kings-wooda koju je maloprije čuo. Osim toga još je uvijek čvrsto vjerovao da će zauzeti glavno mjesto u Prvoj američkoj trgovačkoj banci.Ponovno zvrcne telefon. Kad je digao slušalicu, Dora Callaghan najavi da je na liniji još jedan upravitelj :- Gospodin Floyd LeBerre.- Flovde - započne Hevvvard dubokim i ozbiljnim glasom - ožalošćen sam što vam moram saopćiti tužnu i tragičnu vijest.3.Nisu svi napustili tu značajnu sjednicu u dvorani upravnog odbora onako žurno kao Roscoe Hevvvard. Mnogi su se zadržali ispred dvorane, još pod utjecajem šoka, i tiho razgovarali.Starosjedilac iz odjela za poslovodstvo, Pop Mon-roe, blago reče Edvvini D"Orsev:- Ovo je tužan, tužan dan.Edvvina kimne glavom, još nije mogla govoriti. Ben Rosselli mnogo joj je značio kao prijatelj i ponosio se njezinim napredovanjem do položaja direktorice banke.Alex Vandervoort stane kraj Edvvine i pokaže prema svom uredu od kojeg ih je dijelilo nekoliko vrata.- Biste li se nekoliko minuta odmorili? Zahvalno mu je odgovorila:- Da, hvala.Uredi najviših službenika banke nalazili su se na istom katu kao dvorana za sastanke upravnog odbora - na 36. katu, visoko u tornju sjedišta Prve američke trgovačke. U uredu Alexa Vandervoorta, kao i drugim tamošnjim uredima, nalazila se soba za razgovore i u njoj Edvvina ulije kavu iz automata. Vandervoort izvadi lulu pa je zapali. Promatrala je kako se njegovi prsti vješto miču i ne čine nikakav suvišan pokret. Ruke sumu bile poput tijela, kratke i široke, a prsti su naglo završavali kratkim ali njegovanim noktima.Vezivalo ih je dugogodišnje prijateljstvo. Iako je Edvvina, direktorica glavne poslovnice Prve američke trgovačke u centru grada bila nekoliko stepenica ispod Alexa u hijerarhiji banke, uvijek je prema njoj postupao kao prema jednakoj i često je, u poslovima koji su se ticali njezine poslovnice, raspravljao izravno s njom, zaobilazeći upravne slojeve između njih.- Alex - reče Edvvina. - Htjedoh ti kazati daizgledaš kao kostur.Topao osmijeh obasja njegovo glatko okruglo lice:- Znači, vidi se?Alex Vandervoort volio je zabave i gurmansku hranu i vino. Na nesreću, bio je sklon debljanju. Povremeno je, kao i sad, provodio dijetu.Nijemim dogovorom načas su izbjegavali temu o kojoj su najviše mislili.- Kako poslovi u poslovnici ovaj mjesec? - zapita on.- Vrlo dobro. Ja sam optimist i za slijedeću godinu.- Kad si već spomenula slijedeću godinu, što o njoj misli Lewis?Edwinin suprug Lewis D"Orsev bio je vlasnik i izdavač investitorskog biltena koji se mnogo čitao.- Pesimističan je. Predviđa trenutačan porast dolara pa ponovni veliki pad kao što se dogodilo s engleskom funtomv Levvis isto tako kaže da su oni u Washingtonu što tvrde da je kriza "prebrođena" samo nadobudni mislioci, oni isti koji su zarana ugledali "svjetlo na kraju tunela" u Vijetnamu.- Slažem se s njim - zamišljeno će Alex. - Pogotovu u pogledu dolara. Znaš, Edvvina, jedna od grešaka američkih banaka je ta što nikad nismo poticali štediše da otvore devizne račune - u švicarskim francima, njemačkim markama i drugim valutama- kao što rade evropski bankari. Oh, to radimo za velike organizacije jer su obaviještene pa navaljuju, a američke banke za sebe ostvaruju lijep prihod od deviza, ali rijetko za male i srednje štediše. Da smoprije deset ili čak pet godina promicali račune u evropskim devizama, naše bi štediše na devalvaciji dolara zaradile a ne izgubile.- Zar se tome ne bi usprotivilo naše ministarstvo financija?

Page 7: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Vjerojatno bi, ali bi popustilo pod pritiskom javnosti kao i uvijek.- Jesi li ikad izrazio pomisao - zapita Edvvina- da mnogo ljudi drži devizne račune?- Jedanput sam pokušao. Ušutkali su me. Među nama, američkim bankarima, dolar je svetinja bez obzira na to koliko je slab. Mi smo javnosti nametnuli tu koncepciju skrivanja glave u pijesak i to ih je koštalo. Samo je nekolicina lukavaca otvorila devizne račune u švicarskim francima prije nego su nastupile devalvacije dolara.- Često sam o tome razmišljala - izjavi Edvvina.- Svaki put su bankari unaprijed znali da je devalvacija neizbježiva. Pa ipak nismo upozorili štediše - osim nekolicine povlaštenih - niti im savjetovali da prodaju dolare.- To se smatralo nerodoljubnim. I sam Ben... Alex ušuti. Nekoliko trenutaka su šutke sjedili. Kroz stakleni zid na istočnoj strani Alexova uredavidjeli su snažan grad Srednjeg zapada što se pred njima pružao. Najbliži su bili poslovni kanjoni u centru, a neboderi bijahu samo malo niži od tornja sjedišta Prve američke trgovačke banke. Iza centra, u obliku dvostrukog S, vijugala je široka rijeka zakrčena saobraćajem. Boja joj je, danas kao i obično, bila siva od zagađenosti. Složena mreža riječnih mostova, željezničkih pruga i cesta protezala se poput odmotanih vrpci prema industrijskim četvrtima i predgrađima u daljini što su se više naslućivala nego vidjela u sveobuhvatnoj maglici. Ali bliže od industrije i predgrađa, iako s onu stranu rijeke, nalazila se stambena zona, labirint sastavljen od pretežno trošnih kuća koji su neki nazivali gradskom sramotom.U centru te stambene četvrti isticala se na obzorju nova visoka zgrada i čelični kostur nebodera u izgradnji.Edvvina pokaže prstom tu zgradu i visok čelični toranj.- Da se sad nalazim u Benovu položaju - reče ona - i kad bih željela da me po nečemu pamte, mislim da bih htjela da to bude Forum East.- I ja mislim. - Alex uperi pogled u istom smjeru u kojem je gledala Edvvina. - Sigurno, da nije bilo njega, to bi ostala samo zamisao i ništa više.Forum East bio je ambiciozni urbanistički plan s ciljem da se obnovi jezgra grada. Ben Rosselli uvukao je u taj projekt Prvu američku trgovačku banku, a Alex Vandervoort izravno je upravljao bankinim učešćem. Velika poslovnica u centru, kojom je rukovodila Edvvina, davala je građevinske kredite i zajmove na nekretnine.- Razmišljala sam - nastavi Edvvina - o promjenama koje će se ovdje zbiti.Htjela je nadodati: "Poslije Benove smrti..."- Naravno, bit će promjena, možda i velikih. Nadam se da nijedna neće pogoditi Forum East.Uzdahnula je.- Nije prošao ni jedan sat kako nam je Ben rekao ...- A mi razmatramo buduće bankino poslovanje prije nego je iskopan njegov grob. Ali, moramo, Edvvina. Ben to očekuje. Uskoro se moraju donijeti neke važne odluke.- Uključujući i to tko će naslijediti predsjednika.- Da.- Mnogi od nas u banci nadamo se da ćeš ga ti naslijediti.- Pravo da kažem, i ja se nadam.Nisu izrekli da se do danas Alexa Vandervoorta smatralo odabranim nasljednikom Bena Rossellija. Ali ne tako brzo. Alex je tek dvije godine bio u Prvoj američkoj trgovačkoj banci. Prije toga bio je funkcio-ner u Saveznoj rezervnoj banci i Ben Rosselli ga je osobno nagovorio da prijeđe u banku stavljajući mu u izgled eventualno napredovanje na čelo banke.- Za jedno pet godina - rekao je tada stari Ben Alexu - želim predati poslove nekome tko može vješto izaći na kraj s velikim brojevima i osigurati banci do-bit, jer to je jedini način da bankar djeluje na osnovi sile. Ali taj čovjek mora biti više od vrhunskog stručnjaka. Želim da čovjek koji će upravljati ovom bankom nikada ne zaboravi da su mali štediše - pojedinci - uvijek bili naš najjači temelj. Nevolja je što se današnji bankari suviše udaljuju od pojedinaca.

Page 8: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Ben Rosselli je jasno kazao da to nije nikakvo čvrsto obećanje ali je nadodao:- Imam dojam, Alex, da si ti čovjek kakav nam je potreban. Radimo neko vrijeme zajedno pa ćemo vidjeti.Tako je Alex došao u banku, unoseći i svoje iskustvo i nadarenost za novu tehniku čime se brzo istakao. Što se tiče životnih nazora, ustanovio je da dijeli mnoge Benove poglede.Alex je još davno stekao uvid u bankarstvo od svog oca - nizozemskog doseljenika koji je postao farmer u Minnesoti.Njegov otac Pieter Vandervoort opteretio se bankovnim kreditom i, da plati kamate, radio je od rana jutra do mraka, obično sedam dana u tjednu. Naposljetku je umro od premorenosti, osiromašen, nakon čega je banka prodala njegovu zemlju i naplatila ne samo zaostale kamate nego i svoj zajam. Očevo iskustvo pokazalo je ožalošćenom Alexu da valja stajati s druge strane šaltera u banci.Naposljetku su stipendija na Harvardu i diploma ekonomista mladom Alexu otvorili vrata bankarstva.- Sve može biti dobro - reče Edvvina D"Orsev. - Pretpostavljam da će predsjednika izabrati upravni odbor.- Da - odgovori Alex gotovo odsutno. Razmišljao je o Benu Rosselliju i o svom ocu. Njegova uspomena na obojicu bila je neobično isprepletena.- Nije sve u radnom stažu.- Ali ipak je važan.Alex je u sebi odmjeravao mogućnosti. Znao je da ima talenta i iskustva da postane predsjednik Prve američke trgovačke banke, ali postojali su izgledi da će upravitelji izabrati nekog tko je duže u banci. Roscoe Hevvvard je, na primjer, radio u banci gotovo dvadeset godina, pa iako se povremeno razilazio s Be-nom Rossellijem, brojio je prilično pristalica u upravnom odboru.Jučer se sudbina nasmiješila Alexu. Danas se kolo sreće okrenulo. Ustao je i istresao pepeo iz lule.- Moram se vratiti na posao.-I ja.Ali, ostavši sam, Alex je šutke i zamišljeno sjedio.Edvvina se ekspresnim liftom spustila iz upraviteljskog kata u predvorje poslovnog tornja Prve američke trgovačke banke. Predvorje se ustalasalo od ljudi: užurbano osoblje banke, kuriri, posjetioci, turisti. Uzvratila je čuvaru prijateljski pozdrav.Kroz pročelje od valovitog stakla Edvvina baci pogled na Rossellijev trg s njegovim stablima, klupama, kipom i česmom iz koje je prštala voda. Ljeti je trg bio sastajalište i službenici iz centra su na njemu ručali, ali sad se doimao turobno i negostoljubivo. Oštri jesenski vjetar kovitlao je suho lišće i prašinu i tjerao pješake u tople zgrade.Edwina pomisli da ovo godišnje doba najmanje voli. Govorilo je o sjeti, bliskoj zimi i o smrti.I protiv volje se stresla pa krenula prema blago osvijetljenom pothodniku, pokrivenom sagom koji je povezivao sjedište banke s glavnom gradskom poslovnicom - raskošnom jednokatnom palačom.Bilo je to njezino carstvo.4.Srijeda je u glavnoj poslovnici u centru grada počela po običaju.Tog je tjedna Edvvina bila dežurna pa je stigla točno u osam sati i trideset minuta, pola sata prije nego što će se teška brončana vrata banke otvoriti za javnost.Kao direktorica poslovnice Prve američke trgovačke banke i potpredsjednica kompanije, nije se morala prihvaćati dežurstva, ali Edvvina je voljela da to obavi kad dođe red na nju. Time je također pokazivala da ne očekuje nikakvih posebnih povlastica zato što je žena- na što je uvijek brižno pazila u toku petnaestogodišnje službe u Prvoj američkoj trgovačkoj banci. Uostalom, dežurna je bila samo jedanput u deset tjedana.Na pokraj nim vratima zgrade potraži ključ u svojoj smeđoj torbici kupljenoj kod Guccija. Nađe ga pod gomilom stvari: ruž za usne, novčanik, kreditne karte,

Page 9: Arthur Hailey - Mjenjači novca

pudrijera, češalj, spisak stvari koje mora kupiti i drugi predmeti. Suprotno njezinoj naravi torbica joj je uvijek bila u neredu. Prije nego će staviti ključ u bravu, potraži znak "Sve u redu". Nalazio se na mjestu- mali žuti karton, stavljen neprimjetno na prozor. Karton je tamo prije nekoliko minuta vjerojatno stavio vratar koji je svakog dana prvi stizao u veliku,,,.,,.11poslovnicu. Ako je unutra sve bilo u redu, stavio bi znak tamo gdje će ga službenici vidjeti, ali ako bi noću provalili pljačkaši i čekali taoce - najprije vratara - ne bi bilo nikakva znaka i to bi bilo upozorenje. U tom slučaju službenici koji bi kasnije došli ne samo da ne bi ušli, nego bi smjesta pozvali pomoć.Zbog učestalih pljački svih vrsta, danas većina banaka upotrebljava taj znak "Sve u redu", a njegov oblik i mjesto često se mijenjaju.Čim je ušla, Edwina pođe ravno prema pokretnoj oplati na zidu te je otvori. Pokaže se dugme i ona pritisne utvrđeni znak: dva duga, tri kratka, jedan dug. Sad je dežurna služba centralne sigurnosti u tornju sjedišta banke znala da ne mora više paziti na ulazni alarm koji je maloprije Edwina uključila kad je ušla i da je u banci ovlašteni službenik. I vratar je prilikom ulaska otkucao svoj signal.Dežurna služba koja je iz ostalih podružnica Prve američke trgovačke banke primala slične signale is-kopčat će "pazi" u alarmnom sistemu zgrade i uključiti "budi spreman".Da Edvvina, kao dežurna službenica, ili vratar nisu otkucali ugovorenu šifru, dežurna služba obavijestila bi policiju. U roku od nekoliko minuta bankina podružnica bila bi opkoljena.Kao i kod drugih sistema, šifre su se često mijenjale.Sigurnost svih banaka temelji se na određenim signalima ako je sve u redu, i na nedostatku signala ako se pojavi opasnost. Na taj način bankin službenik koji je zadržan kao talac može upozoriti druge time što ništa ne poduzima.Već su pristizali drugi službenici i namještenici. Identificirao ih je vratar u uniformi koji se smjestio na pokrajnim vratima.- Dobro jutro, gospođo D"Orsev.Edvvini priđe sjedokosi dugogodišnji bankovni službenik po imenu Tottenhoe. Bio je šef personala i upravljao namještenicima i svakodnevnim poslovima podružnice, a njegovo dugo, tugaljivo lice podsjećalo je na starog klokana. Uobičajena mrzovoljnost i pesimizam postadoše to veći što su se bližile godine obavez-nog odlaska u mirovinu: bio je bijesan što stari i kao da je za to okrivljavao druge. Edvvina i Tottenhoe zajedno prođoše kroz bankino prizemlje pa preko širokih stepenica prekrivenih sagom do trezora. Dežurni službenik bio je zadužen da nadzire otvaranje i zatvaranje trezora.Dok su kraj vrata trezora čekali da se otvori tempirana brava, Tottenhoe se otužno javi:- Govorka se da će gospodin Rosselli umrijeti.Je li istina?- Bojim se da jest.Ukratko mu ispriča o jučerašnjem sastanku.Edvvina je sinoć kod kuće razmišljala samo o tome, ali jutros je odlučila da se usredotoči na bankovne poslove. To Ben i očekuje.Tottenhoe progunđa nešto turobno što nije razumjela.Edvvina pogleda na ručni sat. Osam i četrdeset. Nekoliko trenutaka kasnije lagano škljocanje u masivnim vratima od kromirana čelika najavi da se isključila noćna brava postavljena sinoć prije nego se banka zatvorila. Sad se mogla okrenuti kombinacija trezora, a sve do maločas je to bilo nemoguće.Drugim skrivenim dugmetom Edvvina javi dežurnoj službi centralne sigurnosti da će se trezor otvoriti - normalno a ne nasilno.Edvvina i Tottenhoe stajali su rame uz rame na vratima i zavrtjeli odvojene kombinacije. Znali su samo brojeve svoje kombinacije tako da ni on ni ona nisu mogli sami otvoriti trezor.Sad je stigao pomoćnik šefa personala Miles Ea-stin. Mlad, zgodan, njegovan muškarac - uvijek dobre volje, ugodna suprotnost vječito mrzovoljnom Tot-

Page 10: Arthur Hailey - Mjenjači novca

tenhoeu. Edvvina je voljela Eastina. S njim je bio glavni trezorski blagajnik koji će cijeli dan nadzirati prijenos novca u trezor i iz njega. U toku slijedećih šest radnih sati pod njegovim će nadzorom biti gotovo milijun dolara u gotovom, u novčanicama i kovanicama.Čekovi koji će kroz isto vremensko razdoblje proći kroz veliku bankinu podružnicu iznosit će još dvadeset milijuna.ifliKad se Edvvina odmakla, glavni blagajnik i Miles Eastin zajedno otvore golema, precizno izrađena vrata trezora. Bit će otvorena sve do večeri kad banka prestane raditi.- Upravo sam primio poruku preko telefona - obavijesti Eastin šefa personala. - Danas prekrižite još dvije blagajnice.Tottenhoevo lice još se više natmuri.- Gripa? - zapita Edvvina.Gradom je već deset dana harala epidemija te je banka ostala bez mnogih namještenika, a pogotovo blagajnica.- Da - odgovori Miles Eastin. Tottenhoe se jadao:- Kad bih bar ja obolio od gripe, mogao bih le- žati kod kuće i nekome drugom prepustiti brigu da traži službenike za rad na šalterima.Obratio se Edvvini:- Zahtijevate li da danas otvorimo banku?- Čini se da to od nas očekuju.- Onda ćemo isprazniti jednu ili dvije rukovodi-lačke stolice. Vi ste prvi izabranik - reče on Milesu Eastinu. - Uzmite blagajnu i spremite se za stranke. Sjećate li se kako se broji?- Znam brojiti do dvadeset - reče Eastin. - I bez sportskih rekvizita!Edwina se nasmiješi. Nije se bojala za mladog Eastina. Čega bi se god latio, sve je dobro radio. Kad Tottenhoe dogodine pođe u mirovinu, bila je gotovo sigurna da će za šefa personala izabrati Milesa Eastina.On joj uzvrati smiješak.- Ne brinite, gospođo D"Orsev. Ja sam dobar igrač. Uostalom, sinoć sam tri sata igrao rukomet i točno izbrojio sve pogotke.- A jeste li i pobijedili?- Kad sam sam sebi brojio pogotke? Naravno. Edvvina je znala za još jedan Eastinov hobi kojimje banci učinio mnoge usluge: proučavao je i skupljao novčanice i kovanice. Miles Eastin vodio je uvodne razgovore s novim službenicima u podružnici i volio ubacivati povijesne cvebe kao što je podatak da su i papirnati novac i inflacija pronađeni u Kini. Zatim biobjasnio da se prvi zabilježeni slučaj inflacije dogodio u trinaestom stoljeću, kad mongolski car Kublaj kan nije mogao platiti vojnike zlatom pa je upotrijebio drvene pečate da dobije vojnički novac. Na žalost, toliko se tog novca izdavalo da je ubrzo postao bezvrijedan. Nato bi se mladi Eastin našalio: "Neki smatraju da se dolar trenutačno mongolizira". Zbog svojih proučavanja Eastin je postao i bankin stručnjak za krivotvoreni novac. Sumnjive novčanice donosili bi njemu da izreče svoje mišljenje.Njih troje - Edvvina, Eastin i Tottenhoe - popnu se iz trezora u glavnu prostoriju banke.Iz oklopljenog kamiona pred zgradom upravo su unosili čvrste platnene vreće s gotovinom. Novac su pratila dva naoružana stražara.Gotovina u velikim količinama uvijek je stizala rano ujutro. Još ranije bi je iz Savezne rezerve prebacili u centralni trezor za gotovinu Prve američke trgovačke, odakle su je raspoređivali poslovnicama u sastavu banke. Razlog što se novac vozio istog dana bijaše jednostavan: suvišan novac ništa nije donosio ležeći u trezorima. Tako mu je samo prijetila opasnost od gubitka ili pljačke.Sva mudrost upravitelja bankine podružnice sastojala se u tome da mu nikad ne ponestane gotovine, ali niti da je previše ne zadržava.Velika podružnica kao što je bila ova banka Prve američke trgovačke u centru stalno je držala pola milijuna dolara u gotovu. Novac koji je sad stigao - još četvrt milijuna - bijaše razlika koja je bila potrebna za prosječno bankino dnevno poslovanje.

Page 11: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Tottenhoe progunđa čuvarima dopreme:- Nadam se da ste nam donijeli nešto čistiji novac od onog koji dobivamo u posljednje vrijeme.- Prenio sam vašu pritužbu momcima u Centralnom trezoru za gotovinu, gospodine Tottenhoe - reče jedan stražar. Bio je mlađahan, a duga crna kosa rasula mu se po okovratniku uniforme i izvirivala ispod kape. Edvvina spusti pogled pitajući se ima li na nogama cipele. Imao ih je.- Rekli su mi i to da ste ih nazvali - nadoda stražar. - što se mene tiče, uzimam i čist i prljav novac.._ i- Na žalost - odvrati šef personala - neke naše stranke ga ne uzimaju.Banke su se natjecale da dobiju nove novčanice koje su stizale iz Ureda za tiskanje preko Savezne rezerve. Začudan broj stranaka, nazvanih "bolji svijet", vraćao je prljave novčanice i zahtijevao nove ili barem čiste novčanice koje su bankari nazivali "zdravima". Na sreću je bilo stranaka koje nisu za to marile pa su blagajnici dobili upute da najprljavije novčanice utrape kad god mogu, a da svježe nove novčanice sačuvaju za one koji ih traže.- U opticaju ima mnogo izvrsno krivotvorenih novčanica. Možda bismo vam mogli donijeti snop. - Drugi stražar namigne svom kolegi.- Nije nam potrebna takva pomoć - reče Edvvi-na. - Dobivamo je i previše.Samo prošli tjedan banka je otkrila gotovo tisuću dolara u krivotvorenim novčanicama - novac je bio uplaćen ali je izvor bio nepoznat. Više je nego vjerojatno da je došao preko većeg broja ulagača; neki su sami nasjeli pa su taj gubitak prebacili na banku, dok drugi nisu imali pojma da su novčanice krivotvorene, što nikoga nije iznenadilo, jer su krivotvorine bile vrlo kvalitetne.Agenti Tajne službe Sjedinjenih država koji su o tome raspravljali s Edvvinom i Milesom Eastinom bijahu vrlo zabrinuti. "Krivotvoreni novac još nikad nije bio ovako vješto krivotvoren i nikad ga još nije ovoliko bilo u opticaju", priznao je jedan. "Po umjerenoj procjeni prošle je godine proizvedeno trideset milijuna lažnih dolara". - A mnoge krivotvorine nikad se ni ne otkriju.Engleska i Kanada bijahu glavni snabdjevači krivotvorenih američkih dolara. Agenti su također izjavili da je nevjerojatna količina u opticaju u Evropi.- Tamo se ne otkriva lako, pa upozorite prijatelje koji putuju u Evropu da nikad ne primaju američke novčanice. Postoji velika vjerojatnost da su bezvrijedne.Prvi stražar pomakne vreće na ramenu.- Bez brige, narode! Ovo su pravi "zelembaći".Bez posebne naplate!Stražari siđu niz stepenice do trezora.Edvvina krene prema svom stolu. Kroz cijelu banku strujala je pojačana aktivnost. Glavna vrata bila su otvorena i prve su stranke ulazile.Podij na kojemu su po tradiciji radili viši službenici bio je nešto uzdignut iznad razine poda i prekriven grimiznim sagom. Sa svake strane Edvvinina stola, najvećeg i najimpozantnijeg, stajala je po jedna zastava: iza nje i s desne strane američka zastava, a s lijeve državni barjačić. Ponekad je, kad je tamo sjedila, osjećala kao da je na televiziji i da će dati svečanu izjavu dok oko nje klize kamere.Velika poslovnica u centru bila je moderna. Renovirali su je prije godinu-dvije, kad je sagrađen susjedni toranj sa sjedištem Prve američke trgovačke banke. Na zgradu, koju su dotjerali najveći stručnjaci, potrošeno je čitavo bogatstvo. Rezultat - u kojem su prevladavali grimiz i mahagonij s obilnim zlatnim ukrasima - objedinjavao je udobnost za stranke, izvrsne radne uvjete i obilje. Ponekad se, prizna Edwina sama sebi, činilo da to izobilje ima oštricu.Dok je sjedala, dok je njeno visoko gipko tijelo kliznulo u pokretnu stolicu s visokim naslonom za glavu, poravna svoju kratku kosu. To je bilo nepotrebno jer je po običaju bila besprijekorno dotjerana.Edvvina posegne za dosjeima s molbama za kredite na iznose koje ostali službenici podružnice nisu smjeli odobriti.Bila je ovlaštena da uzajmljuje do milijun dolara pojedincima pod uvjetom da to odobre dva druga službenika podružnice. Oni bi se uvijek s tim složili. Još veće svote slali bi na odobrenje kreditnom odjelu u sjedištu banke.

Page 12: Arthur Hailey - Mjenjači novca

U Prvoj američkoj trgovačkoj, kao u svakoj banci, simbol ugleda bijaše veličina kredita koji je bankovni činovnik mogao odobriti. To je određivalo i njegov - ili njezin - položaj u hijerarhiji. Nazivali su ga "moć parafa", jer je paraf pojedinca konačno odobravao svaku molbu za kredit.Budući da je Edvvina bila upraviteljica, moć njezina parafa bila je neuobičajeno visoka. Odražavala jenjezinu odgovornost za poslovanje važne poslovnice Prve američke trgovačke banke u centru grada. Sef manje podružnice mogao je odobravati kredite od deset tisuća do pola milijuna dolara, što je zavisilo od njegove sposobnosti i staža. Edvvinu je uvijek zabavljalo što moć parafa održava kastinski sistem s odgovarajućim prednostima i povlasticama. U kreditnom odjelu u sjedištu banke, za neuglednim stolom duž niza stolova u velikoj kancelariji, radio je pomoćnik kreditnog inspektora čije je ovlaštenje bilo ograničeno samo na pedeset tisuća dolara. Slijedeći u redu, kreditni inspektor čiji je paraf vrijedio četvrt milijuna dolara, zapremao je veći stol u staklenoj kabini.Poveći ured s vratima i prozorom pripadao je pomoćniku kreditnog nadzornika. Moć njegova parafa protezala se na pola milijuna dolara. I on je imao poveći stol, na zidu mu je visila uljena slika a na memorandumu bilo je otisnuto njegovo ime. Svakog je dana primao besplatan primjerak The Wall Street Journala i imao besplatno čišćenje cipela. Imao je istu tajnicu kao još jedan pomoćni nadzornik.I na koncu kreditni potpredsjednik čiji je paraf vrijedio milijun dolara, radio je u uredu na uglu zgrade s dva prozora, s dvije uljene slike i vlastitom tajnicom. Njegovo je ime bilo urezano na memorandumu. I on je dobivao besplatno čišćenje cipela i novine a uz to časopise i žurnale, upotrebu službenih kola kad je posao zahtijevao i pristup u šefovsku blagovaonicu.Edvvina je uživala gotovo sve povlastice vezane uz "moć parafa". Nikad nije koristila čišćenje cipela.Jutros je proučavala dvije molbe za dodjeljivanje kredita. Jednu je odobrila, a na drugoj napisala nekoliko pitanja. Na treću molbu stala je kao ukopana.Zaprepaštena, svjesna neobične podudarnosti s jučerašnjim događajem, ponovno pročita podnesak.Kreditni službenik koji je pripremio dosje javi se na Edvvinin telefonski poziv.- Ovdje Castleman.- Molim vas, Cliff, dođite k meni.- Odmah.Kreditni službenik koji je sjedio samo šest stolova dalje uperi pogled u Edvvinu:Kladim se da znam zašto me zovete.Nekoliko trenutaka kasnije, dok je sjedao uz njen stol, zime na otvoren dosje:- Imao sam pravo. Imamo neke lude klijente. Cliff Castleman bio je nizak i pedantan, okruglarumena lica i blaga smiješka. Posuđivači su ga voljeli jer ih je znao saslušati i pokazivao razumijevanje. Ali je ujedno bio i sposoban kreditni službenik te se odlikovao sigurnim prosuđivanjem.- Nadala sam se - reče Edvvina - da je ova molba neka bolesna, iako neugodna šala.- Bolje rečeno, demonska šala, gospođo D"Orsev. Možda se sve to čini nenormalnim, ali vas uvjeravam da je istina.Castleman uperi prst u dosje:- Zabilježio sam sve činjenice jer sam znao da ćete ih tražiti. Očito ste pročitali izvještaj i moju preporuku.- Jeste li ozbiljno predložili da toliki novac uzaj-mimo za tu svrhu?- Smrtno sam ozbiljan. - Kreditni službenik za-stade. - Oprostite! Nisam kanio da ovo bude humor pod vješalima, ali mislim da biste morali odobriti kredit.U dosjeu je sve pisalo. Četrdeset trogodišnji prodavač ljekarničkih proizvoda po imenu Gosburne, zaposlen u gradu, tražio je kredit od dvadeset i pet tisuća dolara. Bio je oženjen - samo jedanput i taj brak traje već sedamnaest godina. Gosburneovi su bili vlasnici kuće u predgrađu koja je bila opterećena malom hipotekom. Već su osam godina imali zajednički bankovni račun kod Prve trgovačke banke, tu nije bilo problema. Isplatili su stari uostalom mali dug. Podaci o Gosburneovu zaposlenju i druge financijske zabilje-ške bili su povoljni.

Page 13: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Cilj novog kredita bila je kupnja velike kapsule od nerđajućeg čelika u koju će smjestiti tijelo Gos-burneove kćerke Andree koja je umrla prije šest dana u petnaestoj godini od raka na bubregu. Sad se An-dreino tijelo, konzervirano u suhom ledu, nalazilo umrtvačnici. Krv su joj isisali neposredno poslije smrti i zamijenili otopinom protiv smrzavanja koja je nalik na krv a zove se dimetilsulfoksid.Čelična je kapsula imala sadržavati tekući dušik na temperaturi ispod nule. Tijelo će se, umotano u aluminijsku foliju, smjestiti u tu otopinu.Kapsula tog tipa, divovska boca poznata pod imenom "kriokripta" - mogla se nabaviti u Los Angelesu i odatle prebaciti avionom ako banka odobri kredit. Otprilike trećina kredita bila je predujam za čuvanje kapsule u trezoru i za mijenjanje tekućeg dušika svaka četiri mjeseca.- Jeste li čuli za "krioničarska" društva? - zapita Castleman Edvvinu.- Pomalo. Pseudoznanstvena su, ne ulijevaju mi povjerenje.- Ne baš, a da su pseudo, to da. Ali je činjenica da krioničarske organizacije imaju mnogo pristalica. Uvjerili su Gosburnea i njegovu suprugu da za otprilike pedeset ili sto godina, kad se liječnička znanost usavrši - Andreu mogu otopiti, vratiti u život i izliječiti. Uzgred budi rečeno, krioničari imaju geslo: Zamrzni - čekaj - oživi.- Užasno - odvrati Edwina.- Potpuno se slažem s vama - izjavi kreditni službenik. - Ali pogledajte stvar s njihova stanovišta. Oni vjeruju. To su odrasle, razumne, inteligente osobe, duboko religiozne. A tko smo mi, bankari, da im budemo suci i porota? Po mom mišljenju postavlja se jedino pitanje može li Gosburne isplatiti kredit. Proučio sam brojeve i kažem da može i hoće. Možda je luđak, ali podaci kazuju da taj luđak plaća račune.Edvvina nevoljko prouči podatke o prihodu i rashodu:- To će mu biti užasan financijski teret.- On to zna, ali uporno tvrdi da ga može podnijeti. Počet će raditi honorarno, a i žena mu traži posao.- Imaju četvero mlađe djece - primijeti Ed-wina.- Da.- Je li im itko rekao da ostaloj, živoj djeci, uskoro može biti potreban novac za koledž i druge stvarii da bi njima više koristilo dvadeset pet tis,uća dolara?- Ja sam im to rekao - odgovori Castleman. - U dva navrata sam dugo razgovarao s Gosburneom. Po njegovoj izjavi, čitava je obitelj o tome raspravljala i donijela odluku. Misle da njihova žrtva vrijedi ako postoje izgledi da se Andrea jednom vrati u život. I djeca su izjavila da će se kad odrastu brinuti za tijelo.- Bože mili! - Edwinine misli ponovno zalutaše na jučerašnji dan. Smrt Bena Rossellija, bez obzira na to kad nastupi, bit će dostojanstvena. Ovo što je čula, činilo je smrt ružnom i šaljivom. Smije li se bankin - djelomice Benov - novac upotrijebiti u tu svrhu?- Gospođo D"Orsev - reče kreditni službenik - ovo sam dva dana držao na pisaćem stolu. U prvi mah pomislio sam što i vi - to je nenormalno. Ali sam razmišljao o tome i donio odluku. Smatram da je to prihvatljiv rizik.Prihvatljiv rizik. Zapravo Cliff Castleman ima pravo, shvati Edvvina, jer se čitavo bankarstvo svodi na prihvatljive rizike. Također je imao pravo kad je rekao da u većini osobnih stvari klijenata banka ne smije biti sudac i porota.Naravno, možda se ovaj rizik ne izbjegne, ali i ako se izjalovi, nitko neće okriviti Castlemana. Njegove su karakteristike bile dobre, a "dobici" kudikamo veći od gubitaka. Zapravo bi sami dobici izazivali sumnju, a gotovo se obavezno očekivalo da će pokoji zajam kreditnog službenika poći stranputicom. Ako bi sve bilo u redu, mogao bi se naći u neprilici kad bi kompjutor upozorio upravu da on gubi poslove zbog pretjerana opreza.- U redu - reče Edwina. - Ova me ideja odbija, ali ću potvrditi vaše mišljenje.Načrčka svoj paraf. Castleman se vrati za svoj stol.I tako je - osim kredita za smrznutu kćerku - taj dan počeo kao i svaki drugi.Tako je bilo sve do ranog popodneva.Kad je sama išla na ručak, Edwina bi navratila u podzemnu kafeteriju u sjedištu Prve američke trgo-

Page 14: Arthur Hailey - Mjenjači novca

vačke. Kafeterija bijaše bučna, hrana kakva-takva ali je usluga bila brza pa je za petnaest minuta mogla doći i otići.Danas je, međutim, imala na ručku stranku pa se okoristila svojom potpredsjedničkom povlasticom i odvela je u službenu blagovaonicu viših službenika na vrhu tornja. Gost je bio blagajnik najveće robne kuće u gradu, a kratkoročni kredit od tri milijuna dolara bio mu je potreban da pokrije deficit u gotovini nastao uslijed slabih jesenskih rasprodaja i nabave božičnih poklona na koju su potrošili više nego inače.- Prokleta inflacija! - jadao se blagajnik žva-čući soufflei od špinata. Onda obliza usne i nadoda: - Ali ćemo vratiti novac u slijedeća dva mjeseca, i to obilno. Djed Mraz nam je uvijek bio naklonjen.Robna kuća imala je značajan račun, pa ipak je Edwina strogo vodila pregovore, pod uvjetima povoljnim za banku. Stranka je pomalo gunđala ali su se do deserta sporazumjeli. Tri milijuna dolara nadilazilo je Edvvinino osobno ovlaštenje, iako je očekivala da će bez problema dobiti odobrenje iz sjedišta. Ako bude potrebno da se to što prije obavi, razgovarat će s Alexom Vandervoortom koji je i prije potvrđivao njezine odluke.Dok su pili kavu, konobarica donese poruku na njihov stol:- Gospođo D"Orsev, nazvao vas je gospodin Tot-tenhoe. Kaže da je hitno.Edvvina se ispriča i ode na telefon u pokrajnju prostoriju.Začu tugaljiv glas svog šefa personala:- Pokušavam vas pronaći.- Pa pronašli ste me. O čemu se radi?- Pojavio se ozbiljan deficit gotovog novca.Objasni joj da je prije pola sata jedna blagajnica prijavila gubitak. Otada neprestano provjeravaju. Edvvina je u Tottenhoevu glasu nazirala paniku i tugu pa zapita koliko je novaca u pitanju.Čula je kako on guta pljuvačku: Nabujak francuski

- Šest tisuća dolara.- Odmah dolazim.Za manje od minute, pošto se ispričala gostu, vozila se ekspresnim liftom u prizemlje.5.- Koliko mogu reći - mrko će Tottenhoe - svi zasigurno znamo samo to da se šest tisuća dolara gotova novca ne nalazi tamo gdje bi trebalo.Šef personala bio je jedan od četiri osobe što su sjedile oko stola Edvvine D"Orsev. Osim njega bili su prisutni Edvvina, mladi Miles Eastin, Tottenhoeov pomoćnik, i blagajnica po imenu Juanita Niinez.Novac je nedostajao u ladici Juanite Niinez.Prošlo je pola sata od Edvvinina povratka u glavnu poslovnicu. Sada, dok su je drugi motrili preko stola,Edvvina odgovori Tottenhoeu:- To što kažete je istina, ali možemo učiniti i nešto bolje, želim da ponovno sve prijeđemo, polako i pažljivo.Bilo je malo poslije tri. Stranke su otišle. Vanjska vrata su bila zatvorena.U poslovnici je rad, po običaju, tekao dalje, iako je Edvvina bila svjesna pogleda kriomice upućenih prema podiju: drugi službenici već su znali da je posrijedi ozbiljan problem.Podsjeti samu sebe da je najvažnije da ostane mirna, sabrana i da razmotri svaki djelić informacije. Željela je pažljivo čuti nijanse u govoru i držanju, pogotovo u odgovorima gospođe Niinez.Edvvina je znala i to da vrlo skoro mora obavijestiti sjedište o očevidnom teškom gubitku, nakon čega će se time pozabaviti bankina služba sigurnosti a vjerojatno i FBI. Ali dok je još postojala šansa da mirno nađe rješenje, bez pozivanja teške artiljerije, kanila je pokušati.- Ako hoćete, gospođo D"Orsev - javi se Miles Eastin - ja ću početi jer se meni prvom Juanita obratila.Nije više bio vedar kao inače.Edvvina kimne glavom.

Page 15: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Eastin im saopći da je za mogućnost deficita prvi put čuo nekoliko minuta prije dva sata. Tada mu je Juanita Niinez prišla i izjavila da smatra da je iz njezine ladice nestalo šest tisuća dolara.Miles Eastin je sam radio za blagajničkim šalterom zamjenjujući bolesne kolege. Eastin je bio samo za dva sjedala dalje od Juanite Niinez, pa mu je tamo prijavila manjak zaključavši prije toga svoju blagajnu.Tada je i Eastin zaključao svoju blagajnu i pošao Tottenhoeu.Tada priču preuzme Tottenhoe, mračniji nego inače.Odmah je pošao gospođi Nunez i razgovarao s njom. Isprva nije vjerovao da može nestati čak šest tisuća dolara, jer iako je sumnjala da nešto novaca nedostaje, praktički je bilo nemoguće da već tada zna koliko.Sef personala naglasi da je Juanita Niinez radila cijeli dan, da je počela s nešto više od deset tisuća gotova novca iz trezora i da je od devet sati, kad se banka otvorila, vršila uplate i isplate. To znači da je radila gotovo pet sati izuzev stanku za ručak od četrdeset i pet minuta, a kroz to je vrijeme banka bila krcata i svi su blagajnici imali pune ruke posla. Nadalje, danas su ljudi ulagali više gotovine nego obično, pa se količina novca u njezinoj ladici - bez čekova - mogla popeti na dvadeset ili dvadeset i pet tisuća dolara. Kako dakle, pitao se Tottenhoe, gospođa Niinez može biti sigurna ne samo u to da nedostaje novac nego da točno zna i svotu?Edvvina kimne glavom. I njoj je palo na pamet isto pitanje.Kriomice je promatrala mladu ženu. Bila je sitna, slaba, tamnoputa, ne lijepa u pravom smislu riječi ali izazovna kao vila. Izgledala je kao Portorikanka, što je i bila, i govorila s izrazitim naglaskom. Dosad je malo što rekla, a samo je kratko odgovarala kad bi je što pitali.Bilo je teško prosuditi što znači ponašanje Jua-nite Niinez. Zacijelo ne pokazuje dobru volju, bar ne otvoreno, pomisli Edwina, i ne daje nikakve obavijesti osim prvotne izjave. Otkako su počeli, činilo se da je izraz blagajničina lica ili zlovoljan ili neprijateljski. Na mahove bi joj pažnja odlutala kao da joj je dosadno i kao da to smatra gubljenjem vremena. Ali bila je i uzrujana, što su odavale njezine ukrštene ruke: neprestano je vrtjela tanki zlatni vjenčani prsten.Edvvina D"Orsev je znala, zato što je bacila pogled u kartoteku namještenika na svom stolu, da je Juaniti Nunez bilo dvadeset i pet godina, da je bila udata i rastavljena i da ima trogodišnju kćerku. Za Prvu američku trgovačku radila je gotovo dvije godine i to cijelo vrijeme na sadašnjem položaju. U namješteničkoj kartoteci nije pisalo, ali se Edvvina sjeti da je čula, da Juanita sama izdržava svoje dijete i da je bila, a možda je još uvijek, u financijskim poteškoćama zbog dugova što ih je ostavio muž koji ju je napustio.Premda mu je bilo sumnjivo što gospođa Nunez zna koliko novaca nedostaje, nastavi Tottenhoe, smijenio ju je sa šaltera, i odmah je "zaključao s novcem"."Zaključavanje" je zapravo predstavljalo zaštitu dotičnog namještenika. Bijaše to uobičajen postupak u takvim slučajevima. Sastojao se u tome da bi blagajnika ostavili sama u malom zatvorenom uredu, zajedno s blagajnom i računskim strojem i zatražili da izvrši obračun svih uplata i isplata toga dana.Tottenhoe je čekao pred vratima.Vrlo skoro pozvala je šefa personala u sobu. Izjavila je da se gotovina ne slaže. Nedostaje joj šest tisuća dolara.Tottenhoe je pozvao Milesa Eastina pa su zajedno provjeravali dok ih je Juanita Nunez promatrala. Utvrdili su da je njen izvještaj točan. Nema sumnje danedostaje novac, i to točno onoliko koliko je ona cijelo vrijeme tvrdila da je nestalo.Tada je Tottenhoe nazvao Edvvinu.- Ovo nas vraća na početak - reče Edvvina. - Je li ikome palo na pamet nešto novo?- Postavio bih Juaniti neka pitanja - javi se Miles Eastin - ako nema ništa protiv.Edvvina kimne glavom.- Dobro razmislite o ovom, Juanita - reče Eastin. - Jeste li danas dali BP nekoj kolegici?Svi su znali da BP znači blagajnička pozajmica. Blagajniku bi u toku rada često

Page 16: Arthur Hailey - Mjenjači novca

nestalo novčanica ili kovanica iste vrste, a ako bi se to dogodilo u punom jeku posla, blagajnici nisu išli u trezor nego su se potpomagali "kupujući" ili "prodavajući" novac. Postojao je BP formular u koji se to unosilo. Ali ponekad, zbog žurbe ili nepažnje, potkrale bi se pogreške pa bi na kraju radnog dana jedan blagajnik imao manjak a drugi višak. Međutim, teško je bilo vjerovati da bi ta razlika mogla iznositi čak šest tisuća dolara.- Ne - odvrati blagajnica. - Nije bilo pozajmica. Danas ih nije bilo.- Jeste li opazili - nastavi Miles Eastin - da je bilo koji namještenik u bilo koje doba današnjeg dana bio blizu vašeg novca te ga mogao uzeti?- Ne.- Kad ste došli k meni, Juanita - produži Eastin - i rekli da mislite da nedostaje novaca, otkad ste to već znali?- Već nekoliko minuta. Uplete se Edvvina:- Koliko vremena je tada prošlo od vaše stanke za ručak, gospođo Nunez?Juanita je krzmala, činilo se da je manje sigurna u sebe:- Možda dvadeset minuta.- Govorit ćemo što je bilo prije nego ste pošli na ručak - reče Edvvina. - Mislite li da je tada nedostajao novac?Juanita Niinez odrično strese glavom.- Kako možete biti tako sigurni?- Znam.Ti šturi jednosložni odgovori počeli su razdraži-vati Edvvinu. A zlovolja i neprijateljstvo koje je jo5 prije uočila, kao da su sad bili izrazitiji.Tottenhoe ponovi presudno pitanje:- Kako to da ste nakon ručka bili sigurni ne samo u to da nedostaje novac nego ste točno znali koliko?Na licu mlade žene pojavi se izazov:- Znala sam. Nastupi šutnja nevjerice.- Mislite li da ste negdje u toku dana omaškom mogli isplatiti nekoj stranci šest tisuća više?- Ne.Miles Eastin zapita:- Kad ste napustili svoje blagajničko mjesto prije odlaska na ručak, Juanita, odnijeli ste blagajnu u trezor, zatvorili bravu s kombinacijom i tamo ostavili novac. Je li tako?- Da.- Jeste li sigurni da ste zaključali? Kimnula je.- Da li je pretinac šefa personala bio zaključan?- Ne, bio je otvoren.I to je bilo normalno. Ujutro, kad bi se kombinacija šefa personala namjestila na "otvoreno", obično bi tako i ostala cijeli dan.- Ali kad ste se vratili s ručka, vaša je blagajna još bila zaključana u trezoru?- Da.- Zna li još tko vašu kombinaciju? Jeste li je ikom odali?- Nisam.Načas ispitivanje prestane. Osobe okupljene oko stola, pomisli Edvvina, jamačno u sebi ponavljaju što se sve mora obaviti u trezoru.Blagajna koju je spomenuo Miles Eastin zapravo je bio prenosiv sef na postolju s kotačima, dovoljno lagan da ga se s lakoćom može gurati. Neke banke su ga nazivale kolica s novcem. Svakom blagajniku dodjeljivala se jedna takva blagajna ili kolica s upadljivim brojem te ih je obično upotrebljavala jedna te ista osoba. Postojalo je i nekoliko rezervnih blagajni zaposebne svrhe. Takvu je danas upotrebljavao Miles Eastin.Glavni trezorski blagajnik primao je i izdavao sva kolica s novcem i vodio podatke o njihovu izdavanju i povratku. Nije bilo moguće unijeti ili iznijeti novac bez pregleda trezorskog blagajnika ili hotimice ili omaškom uzeti tuđa kolica. Preko noći i preko vikenda masivni trezor s novcem bio je zapečaćen čvršće nego faraonova grobnica.Svaka su kolica-blagajna imala dvije kombinacij-ske brave. Jednu je otvarao sam blagajnik a drugu šef personala ili njegov pomoćnik. Tako su ujutro dvije osobe

Page 17: Arthur Hailey - Mjenjači novca

otvarale blagajnu - blagajnik i šef personala.Blagajnici su dobivali uputu da upamte svoju kombinaciju i da je nikom ne povjere, iako se kombinacija mogla promijeniti kad god bi blagajnik zaželio. Blagajnikova kombinacija bila je zapisana jedino u zapečaćenoj omotnici s dvostrukim potpisom koja se čuvala s ostalima - opet na dvostrukom čuvanju - u sefu. Pečat na omotnici lomili bi samo u slučaju blagajnikove smrti, bolesti ili prestanka rada u banci.Na taj način je kombinaciju znala samo osoba koja je stalno upotrebljavala blagajnu. Tako su blagajnici a i banka bili zaštićeni od krađa.Daljnja karakteristika te složene blagajne bio je ugrađen alarmni sistem. Kad bi blagajnu smjestili iza šaltera, uključili bi je u internu mrežu. U ladici je bio skriven alarmni otponac ispod gomile novca koja je izgledala posve bezopasno a koju su zvali "novac--mamac".Blagajnici su bili upućeni da novac-mamac nikad ne upotrebljavaju u normalnom poslovanju ali da u slučaju pljačke najprije daju taj novac. Čim bi se novčanice uklonile, uključio bi se tihi alarm koji bi alarmirao bankinu službu sigurnosti i policiju i oni bi za koju minutu došli na poprište; aktivirao bi i skrivene kamere na stropu. Serijski brojevi novca-mamca bili su zapisani da kasnije posluže kao dokaz.- Je li među tih šest tisuća nestao i novac-mamac? - zapita Edvvina Tottenhoea.- Ne - izjavi šef personala. - Novac-mamac je -.nedirnut, Provjerio sam.......

Nema nade da tim putem uđemo nečemu u trag, pomisli ona.Miles Eastin ponovno se obratio blagajnici:- Juanita, možete li se sjetiti je li itko, itko, na bilo koji način mogao uzeti novac iz vaše blagajne?- Ne - reče Juanita Nunez.Edvvina ju je pažljivo gledala dok je odgovarala i utvrdila da se boji. I s pravom, jer nijedna banka se ne povlači tako lako kad je u pitanju toliki manjak.Edvvina nije više sumnjala u ono što se dogodilo s nestalim novcem. Juanita Nunez ga je ukrala. Nijedno drugo objašnjenje nije bilo moguće. Nevolja je bila da se utvrdi kako.Možda ga je Juanita Nunez preko šaltera dala svom suučesniku. To nitko ne bi primijetio. U toku normalnog radnog dana to bi izgledalo kao obična isplata. Isto tako je mogla sakriti novac i odnijeti ga iz banke za vrijeme stanke za ručak, iako bi u tom slučaju rizik bio veći.Juanita je sigurno znala da će izgubiti posao, bilo da se dokaže da je ukrala novac ili ne. Istina, bankovnim blagajnicima se dopuštalo povremeno neslaganje novca. Takve su greške bile normalne i očekivali su ih. U toku godine većina je blagajnika imala osam "viškova" ili manjkova i, ako nijedna greška nije bila veća od dvadeset pet dolara, obično im nisu prigovarali. Ali nitko kome bi se otkrio veliki manjak nije mogao ostati na svom poslu i blagajnici su to znali.Naravno, Juanita Niinez možda je s tim računala kad je odlučila da se isplati izgubiti posao ako odmah dođe do šest tisuća dolara, pa makar kasnije teško našla novi posao. U oba slučaja Edvvina ju je žalila. Očevidno je bila očajna. Možda je ta potreba povezana s njenom kćerkom.- Mislim da, kako sada stoje stvari, ne možemo ništa više učiniti - reče Edvvina okupljenima. - Morat ću javiti centrali. Oni će preuzeti istragu.Kad je njih troje ustalo, Edvvina nadoda:- Gospođo Niinez, molim vas, ostanite. Juanita ponovo sjedne.Kad su se Tottenhoe i Miles udaljili te ih više nisu mogli čuti, Edvvina reče hotimično vrlo srdačno:- Juanita, mislim da je ovo trenutak da otvoreno porazgovaramo, možda kao prijateljice.Edvvina je odagnala svoje malopređašnje nestrpljenje. Opazi kako je Juanitine tamne oči pažljivo gledaju.- Uvjerena sam da su vam pale na pamet dvije činjenice. Prvo, o ovom će se provesti temeljita istraga u kojoj će sudjelovati FBI, jer naša banka ima savezno osiguranje. Drugo, nema načina da sumnja ne padne na vas. - Edvvina ušuti. - Otvoreno vam to govorim. Razumijete li?

Page 18: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Razumijem, ali nisam uzela novac.Edvvina primijeti da mlada žena i dalje uzrujano vrti vjenčani prsten.Sad je Edvvina brižno birala riječi, svjesna da mora paziti kako bi izbjegla izravnu optužbu koja bi kasnije mogla dovesti banku na sud.- Bez obzira na trajanje istrage, Juanita, gotovo je sigurno da će se otkriti istina, ako ni zbog čega drugog, a ono zato što se obično otkrije. Istražitelji su temeljiti. I iskusni. Ne predaju se lako.- Nisam uzela novac - ponovi Juanita snažnije.- Nisam rekla da jeste. Ali želim vam reći da ako kojim slučajem znate nešto više nego što ste nam kazali, sad je vrijeme da govorite i da mi kažete dok mirno ovdje razgovaramo. Poslije neće više biti prigode. Bit će prekasno.Činilo se kao da će Juanita Nunez ponovno nešto reći, ali Edvvina digne ruku:- Ne, saslušajte me. Obećajem, ako se novac vrati u banku, recimo najkasnije do sutra, neće biti zakonskog postupka, gonjepja. Iskreno ću vam reći da osoba koja je uzela novac ne može više ovdje raditi, ali jamčim da joj se neće dogoditi ništa drugo. Juanita, imate li mi išta reći?- Ne, ne, ne! Te lo juro por mi hija!1 - Oči su joj plamtjele, a lice buktalo od gnjeva. - Kažem vam da nisam uzela novac ni sad niti ikad prije.Edvvina uzdahne.- U redu, za sada je to sve. Molim vas, nemojte otići iz banke prije nego što se meni javite. Kunem ti se svojom kćerkom! španjolskiKao da je Juanita Nunez htjela još nešto plahovito reci. Međutim je ustala, lagano slegnula ramenima i otišla.Edwina je sa svog uzdignutog stola nadzirala rad oko sebe, bio je to njezin mali svijet za koji je ona osobno odgovarala. Još su se vršili obračuni današnjeg poslovanja, iako je preliminarna kontrola pokazala da nijedan blagajnik - kao što su se isprva nadah - nema šest tisuća dolara viška.Moderna zgrada prigušivala je glasove. Ćuo se tihi zagor, šuštanje papira, zveckanje kovanog novca i škljo-canje računskih strojeva. Sve to odmjerila je kratkim pogledom i podsjetila se da će ovaj tjedan zapamtiti zbog dva uzroka. A onda, znajući što mora uraditi digne slušalicu i nazove interni broj.- Služba sigurnosti - javi se ženski glas.- Molim vas gospodina Wainwrighta - reče Ed-vvina.6.Od jučer je Nolanu Wainwrightu bilo teško da se usredotoči na normalan posao u banci.Šefa službe sigurnosti duboko je pogodila jutarnja sjednica u utorak u dvorani za sastanke upravnog odbora, to više što se u toku deset godina između njega i Bena Rossellija razvilo prijateljstvo i uzajamno poštovanje.Nije uvijek tako bilo.Kad se jučer vratio sa trideset šestog kata u tornju u svoj skromni ured koji je gledao na svjetlik zgrade, Wainwright je rekao tajnici da ga neko vrijeme ne smeta. Sjeo je za stol, tužan, zamišljen, prenoseći se u sjećanju u vrijeme kad se prvi put sukobio s voljom Bena Rossellija.Bilo je to prije deset godina. Nolan Wainwright bio je novoizabrani šef policije u jednom predgrađu maloga grada. Ranije je bio poručnik detektiv u velikoj gradskoj stanici i imao izvrsne karakteristike. Bio je sposoban za šefa a u tadašnjoj klimi činjenica što je Crnac pomogla mu je da se kandidira.Malo poslije Nolanova imenovanja za šefa, Ben Rosselli vozio je periferijom gradića brzinom od sto trideset kilometara na sat. Patrolni policajac uručio mu je poziv na saobraćajni sud.Možda zato što je inače u svakom pogledu bio umjeren, Ben Rosselli uvijek je volio brza kola i vozio ili onako kako su konstruktori zamislili - pritiskajući desnu nogu što bliže podu.Poziv na sud zbog prevelike brzine bilo je rutinsko pitanje. Kad se vratio u sjedište Prve američke trgovačke, poslao je poziv, po običaju, bankinoj službi sigurnosti i dao im upute da srede stvar. Za najmoćnijeg novčara u državi mogle su se srediti, a često su se i sređivale mnoge stvari.Poziv je sutradan poštom stigao upravitelju poslovnice Prve američke trgovačke banke u gradu gdje je izdan. Stjecajem slučajnosti upravitelj banke bio je i

Page 19: Arthur Hailey - Mjenjači novca

gradski vijećnik i utjecao na imenovanje Nolana Wain-vvrighta za šefa policije.Upravitelj banke - vijećnik navrati na policijsku stanicu da povuče poziv na saobraćajni sud. Bio je prijazan, a Nolan Wainwright nepokolebljiv.Vijećnik je manje prijazno istaknuo da je Wain-vvright novajlija u mjestu, da su mu potrebni prijatelji i da ih neće steći neuslužnošću. I tada je Wain-wright odbio da išta poduzme u vezi s pozivom.Vijećnik nato nastupi kao bankar i podsjeti šefa policije na molbu za građevinski kredit upućen Prvoj američkoj trgovačkoj. Tako će Wainwright, žena i obitelj moći doseliti u grad. Gospodin Rosselli, pomalo suvišno nadoda upravitelj podružnice, jest predsjednik Prve američke trgovačke banke.Nolan Wainwright odgovori da ne vidi nikakve veze između molbe za kredit i poziva na saobraćajni sud.Kad je došlo vrijeme, gospodin Rosselli, kojega je na sudu zastupao odvjetnik, kažnjen je visokom globom zbog bezobzirne vožnje, a bilo je presuđeno da mu se na dozvolu upišu tri negativna boda. Bio je izvan sebe od bijesa.Isto je tako, kad je došlo vrijeme, Prva američka trgovačka banka odbila molbu Nolana Wainwrighta.Nije prošla ni sedmica dana a Wainwright je došao u Rossellijev ured na trideset šestom katu tornja Prve američke trgovačke, koristeći se pristupačnošću kojom se dičio predsjednik banke.Začuvši tko ga je posjetio, Ben Rosselli se iznenadio što je to Crnac. To mu nitko nije rekao. Ali to bijaše posve svejedno bankaru koji je još kipio od bijesa zbog sramotne bilješke na vozačkoj dozvoli - prve u životu.Wainwright je hladno govorio. Ben Rosselli, svaka mu čast, nije imao pojma o molbi šefa policije za kredit ni o odbijanju molbe: ta su se pitanja rješavala na nižoj razini. Ali je naslutio nepravdu i smjesta rekao da mu donesu kreditni dosje koji je proučavao dok je Nolan Wainwright čekao.- Zanima me - reče Ben Rosselli pročitavši dosje - što kanite učiniti ako vam ne damo kredit?Sad je VVainvvrightov odgovor bio leden:- Borit ću se. Naći ću odvjetnika pa ćemo najprije poći na Komisiju za građanska prava. Ako tamo ne uspijemo, poduzet ću sve što se može poduzeti da vam zagorčim život.Bilo je očito da on misli ozbiljno pa bankar odbrusi:- Ne popuštam prijetnjama.- Ne prijetim. Postavili ste mi pitanje pa sam vam odgovorio.Ben Rosselli je oklijevao a onda načrčka svoj potpis na dosje. Rekao je bez smiješka:- Molba je odobrena.Prije nego što je Wainwright otišao, bankar ga zapita:- Što će sad biti ako me u vašem gradu ulove da prebrzo vozim?- Kaznit ćemo vas. Ako vas opet optuže za bezobzirnu vožnju, vjerojatno ćete završiti u zatvoru.Gledajući za policajcem Benu Rosselliju sine pomisao koju je poslije mnogo godina povjerio Wain-vvrightu: Umišljeni kučkin sine! Jednog dana ću te uhvatiti.Nikad ga nije ulovio u tom smislu. Uhvatio ga je u drugom.Dvije godine kasnije, kad je banka tražila šefa službe sigurnosti koji bi bio - kako je sročio personalni referent, "energičan, uporan i posve nepodmitljiv", Ben Rosselli je izjavio:- Poznajem takva čovjeka.Odmah zatim ponude mjesto Nolanu Wainwrightu. Bio je potpisan ugovor i Wainwright je počeo raditi za Prvu američku trgovačku.Otada se Ben Rosselli i Wainwright nikad nisu sukobili. Novi šef službe sigurnosti vješto je vršio svoj posao i usavršavao svoje znanje polazeći večernji tečaj o teoriji bankarstva. Rosselli sa svoje strane nikad nije tražio od Wainwrighta da prekrši svoj kruti etički kodeks i bankar je kazne zbog prebrze vožnje rješavao drugim kanalima a ne putem službe sigurnosti, vjerujući da Wainwright za to neće doznati. A obično je uvijek doznavao. Cijelo je vrijeme njihovo prijateljstvo raslo, a nakon smrti supruge Bena Rosselli ja Wain-vvright je često večeravao sa starcem, a poslije večere bi igrali šah dokasna.

Page 20: Arthur Hailey - Mjenjači novca

U neku je ruku to i Wainwrightu bila utjeha, jer je njegov brak završio razvodom kratko vrijeme nakon što je počeo raditi za Prvu američku trgovačku banku. Nove odgovornosti i razgovori sa starim Benom pomagali su mu da ispuni prazninu.Tada bi razgovarali o svojim uvjerenjima i djelovali jedan na drugog. Nekih su uzajamnih djelovanja bili svjesni, a nekih nisu. Wainwright je uspio nagovoriti predsjednika banke - iako su to znala samo njih dvojica - da svojim ugledom i novcem banke pomogne obnovu Forum Easta, zapuštenog gradskog područja gdje se Wainwright rodio i proveo mlade dane.Tako je, poput tolikih drugih u banci, Nolan Wain-vvright imao vlastita sjećanja na Bena Rossellija i vlastite tuge.Danas je i dalje bio potišten i nakon jutra u toku kojeg je pretežno stajao za stolom i izbjegavao ljudes kojima nije morao razgovarati, Wainwright sam pođe na ručak. Pošao je u malu kavanu na drugom kraju grada u koju je ponekad zalazio kad je htio da se načas otrese Prve američke trgovačke i njezinih problema. Vratio se na vrijeme da stigne na sastanak s Vandervoortom.Mjesto sastanka bio je Odjel za kreditne karte koji se nalazio u tornju bankina sjedišta.Prva američka trgovačka osnovala je bankovni sustav kreditnih Kevcharge karata i sad je radila u zajednici sa snažnom skupinom drugih banaka u Sjedinjenim Državama, Kanadi i u inozemstvu. Po obujmu se Kevcharge nalazio odmah iza BankAmericarda i Mas-terChargea. Alex Vandervoort je u Prvoj trgovačkoj bio odgovoran za tu službu.Vandervoort je došao prije vremena. Nolan Wain-vvright zatekao ga je kako motri rad u Centru za odobravanje Kevchargea. Bankin šef sigurnosti mu priđe.- Ovo uvijek rado gledam - reče Alex. - Ovo je najbolja besplatna priredba u gradu.U velikoj dvorani, nalik na predavaonicu, nejasno osvijetljenu, s akustičnim zidovima i stropom da se priguši buka, sjedilo je za nizom konzola pedesetak telefonista - pretežno žena. Svaka se konzola sastojala od katodne cijevi nalik na televizijski ekran ispod koje se nalazio pult.Tu se odobravao ili odbijao kredit vlasnicima karata Kevcharge.Kad god se Kevcharge kartom plaćala neka roba ili usluga, dućan je bez pitanja mogao prihvatiti kartu ako se radilo o svoti ispod ugovorene granice. Ta je granica varirala, ali je obično iznosila između dvadeset pet i pedeset dolara. Za veću kupnju bilo je potrebno odobrenje koje se moglo dobiti za nekoliko sekundi.Pozivi su zapljuskivali centar za odobravanje dvadeset i četiri sata na dan, svih sedam dana u tjednu. Pristizali su iz svake države SAD i Kanade, a niz bučnih teleksa prenosio je pitanja iz trideset stranih zemalja od kojih su neke bile sateliti SSSR-a. Dok su graditelji Britanskog carstva nekoć ponosno uzvikivali "Crven, bijeli, plavi!" tvorci privrednog carstva Kevcharge s jednakim su zanosom klicali: "Plavi, zeleni, žuti!" međunarodne boje Kevcharge karte.Postupak odobravanja kretao se na mlazni pogon.Bez obzira na to gdje su se nalazili, trgovci i ostale uslužne djelatnosti nazvali bi izravno Kevcharge centar u centralnom tornju Prve američke trgovačke banke. Svaki poziv bio bi automatski upućen slobodnoj telefonistici koja bi najprije zapitala:- Vaš broj, molim?Kad bi čula broj, telefonistica bi ga otkucala i brojke bi se istodobno pojavile na katodnom ekranu. Nakon toga bi otipkala broj karte i visinu tražena kredita.Tada bi telefonistica pritisnula tipku koja je slala obavijesti kompjutoru što bi odmah objavio PRIHVAĆENO ili ODBIJENO. "Prihvaćeno" je značilo da je kredit u redu i da se odobrava kupnja, a "odbijeno" je govorilo da je vlasnik karte neuredan platiša i da mu je obustavljen kredit. Budući da su kreditna pravila bila blaga, a banke članice tog sustava željele da pozajmljuju novac, prihvat je bio kudikamo brojniji od odbijanja. Telefonist bi javio trgovcu, a kompjutor u međuvremenu zabilježio transakciju. Obično je dnevno bilo petnaest tisuća poziva.I Alex Vandervoort i Nolan Wainwright uzeli su slušalice pa su mogli čuti

Page 21: Arthur Hailey - Mjenjači novca

razgovore između trgovaca i telefonistica.Šef sigurnosti dodirne Alexovu mišicu i pokaže prstom, a onda priključi svoje i Alexove slušalice. Na konzoli koju je pokazao Wainwright treperila je poruka iz kompjutora UKRADENA KARTA.Telefonistica je odgovorila mirno i uvježbano:- Prijavljena je krađa te karte koju su vam predočili. Ako je moguće, zadržite osobu koja je posjeduje i pozovite mjesnu policiju. Zadržite kartu. Ako je vratite, Kevcharge će vam isplatiti nagradu od trideset dolara.Čuli su šapat a onda glas najavi:- Kučkin sin, baš mi je pobjegao iz dućana! Ali sam mu uzeo kreditnu kartu! Poslat ću vam je.U trgovčevu glasu naziralo se zadovoljstvo što će tako lako zaraditi trideset dolara. Bio je to dobar posao i za sistem Kevcharge, jer bi karta koja ostane u opticaju i na prijevaru se upotrebljava mogla nanijeti mnogo veće štete.Wainwright skine slušalice, a isto tako i Alex Vandervoort.- Dobro je kad dobijemo obavijest i programiramo kompjutor - reče Wainwright. - Na žalost, većina prijevara nastupi prije nego nam prijave nestanak- Ali nas može upozoriti pretjerana kupnja.- Da. Čim netko dnevno izvrši deset nabavki, kompjutor nas upozori.Obojica su znala da malo vlasnika karata izvrše više od šest-sedam kupnji u toku dana. Tako bi se karta svrstala kao VJEROJATNO UKRADENA, a pravi vlasnik nije još ni znao da ju je izgubio.Međutim, uza sve alarmne sustave, izgubljenom ili ukradenom Kevcharge kartom - ako bi je pametno upotrijebili - prijestupnici su za sedam dana mogli nabaviti stvari u vrijednosti od dvadeset tisuća dolara, a za čitavo to vrijeme ne bi se prijavila krađa karte. Kradljivci kreditnih karata najviše su kupovali avionske karte za daleka putovanja i sanduke alkohola. Kasnije bi karte i piće budzašto prodali. Druga smicalica sastojala se u najmu kola - obično skupih - na temelju ukradene ili krivotvorene kreditne karte. Kola bi odvezli u drugi grad, stavili novi registarski broj, i krivotvorili registracijske dokumente, prodali ih ili izvezli. Agencija za iznajmljivanje nikad više ne bi vidjela kola ni mušteriju. Još jedan trik predstavljala je kupnja dragulja u Evropi s pomoću ukradene kreditne karte i krivotvorenog pasoša. Dragulje bi zatim prokrijumčarili u Sjedinjene Države i preprodali. U svim tim slučajevima gubitak je snosilo društvo kreditnih karata.I Vandervoort i Wainwright su znali da kriminalci na razne načine utvrđuju mogu li opet upotrijebiti kartu koju posjeduju ili je to. previše sumnjivo. Najčešće bi platili šefu sale dvadeset i pet dolara da provjeri kartu. On je lako mogao naći odgovor u tjednom povjerljivom "spisku opomena" što ga je društvo kreditnih karata izdavalo trgovcima i restoranima. Ako krađa karte nije bila prijavljena, i dalje bi njome kupovali.- U posljednje vrijeme smo zbog prijevare izgubili vraški mnogo novaca - reče Nolan Wainwright. - Mnogo više nego inače. To je jedan od razloga što sam zatražio ovaj razgovor.Prijeđu u ured službe sigurnosti Kevchargea koji je Wainwright rezervirao za ovo popodne. Zatvori vrata. U pogledu vanjštine bili su sušta suprotnost: Vandervoort, plavokos, zdepast, neatletski tip, ponešto mli-.Jav, JVainwright crn, visok, vitak, snažan i mišićav.I njihove ličnosti bile su različite iako su bili u dobrim odnosima.- Ovo je natječaj bez nagrade - reče Nolan VVainvvright potpredsjedniku banke. Stavi na stol osam plastičnih kreditnih Kevcharge karata. Bacao ih je kao igrač pokera, jednu za drugom.- Četiri karte su krivotvorene - izjavi šef službe sigurnosti. - Razlikujete li valjane od nevaljanih?- Naravno, to je lako. Krivotvoritelji obično izvode ime vlasnika karte drukčijim slovima i... - Van-dervoort zastane i zabulji se u skupinu karata. - Bože! Ovdje to nije. Na svakoj karti su ista slova.- Gotovo ista. Ako znate što valja tražiti, povećalom ćete opaziti neznatne razlike.VVainvvright izvadi povećalo. Podijeli karte u dvije skupine i pokaže razlike između slova na četiri izvorne i krivotvorene karte.

Page 22: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Vidim razliku, ali je ne bih vidio bez povećala- reče Wainwright. - Kako krivotvorine izgledaju pod ultravioletnim zrakama?- Isto kao i prave.- Gadno!Nekoliko mjeseci ranije, slijedeći primjer "American Expressa", na licu svih autentičnih kreditnih Kevcharge karata bio je otisnut skriven znak. Vidio se tek pod ultravioletnim zrakama. Namjena mu je bila da omogući brzu i jednostavnu provjeru ispravnosti karte. Sad je izigrana i ta mjera opreza.- Da, gadno - složi se Nolan Wainwright. - Ovo su samo uzorci. Imam ih još pedeset koje smo pokupili nakon što su ih uspješno upotrebljavali u trgovinama na malo, restoranima, za kupnju avionskih karata, alkoholnih pića i ostalog. A sve su to najbolje krivotvorine koje su se dosad pojavile.- Ima li uhapšenih?- Dosad još nijedan. Kad vide da se provjerava karta, izađu iz dućana ili bježe od šaltera avionske kompanije kao što se dogodilo prije nekoliko minuta.- Pokaže u pravcu dvorane za odobravanje karata.- Osim toga, i kad uhapsimo neke korisnike, ne znači da smo došli na izvor karata. Obično ih prodaju i preprodaju tako pažljivo da zametnu trag.Alex Vandervoort digne jednu od krivotvorenih plavo-zeleno-žutih karata pa je okrene:- Čini se da je i plastika ista.- Proizvode ih od autentičnih ukradenih plastičnih listova. Sigurno su ukradeni kad su tako dobri. - Šef sigurnosti nastavi: - Mislimo da smo ušli u trag samom izvoru karata. Prije četiri mjeseca provalili su jednom našem nabavljaču. Kradljivci su prodrli u sef gdje su pohranjene plastične korice. Nestalo je tri stotine plastičnih araka.Vandervoort tiho zazviždi. Od jednog jedinog plastičnog arka dobije se šezdeset i šest kreditnih Kevcharge karata. To je značilo da se može proizvesti gotovo dvadeset tisuća krivotvorenih karata.- I ja sam to izračunao - reče VVainvvright. Upre prstom u krivotvorine na stolu. - Ali ovo je samo vidljivi vršak sante leda. Lažne karte za koje znamo ili za koje mislimo da znamo, mogu nam donijeti gubitak od deset milijuna dolara prije nego ih povučemo iz opticaja. A što je s drugima za koje još nismo čuli?Njih može biti desetorostruko više.- Shvaćam.Alex Vandervoort hodao je po malom uredu dok je sabirao misli.Razmatrao je: otkako su uvedene kreditne karte, sve banke koje su ih izdavale trpjele su velike gubitke zbog prijevara. Isprva su krali čitave poštanske vreće karata, a njihov sadržaj omogućivao je lupežima da se na bankin trošak lijepo zabavljaju. Domogli bi se nekih poštanskih pošiljki i tražili otkupninu. Banke su plaćale ucjenu znajući da će troškovi biti daleko veći ako se karte rasture po podzemlju i upotrijebe. Za divno čudo 1974. godine je zračna kompanija Pan American Airways naišla na kritiku novina i javnosti kad je priznala da je platila kriminalcima da joj vrate velike količine ukradenih obrazaca za karte. Avionska kompanija htjela je izbjeći goleme gubitke koji bi nastali zloupotrebom karata. Kritičari Pan Americana još ne znaju da neke od najvećih banaka u zemlji već godinama tiho čine isto.Naposljetku se smanjila poštanska krađa kreditnih karata, ali kriminalci su prešli na nove, domišlja-tije metode. Jedna je bilo krivotvorenje. Prve krivotvorene karte bile su nesavršene i lako su ih raspoznavali, ali im se kakvoća popravljala pa je sad - kao što je pokazao Wainwright - bilo potrebno stručno " oko da opazi razliku.Čim bi se pojavila neka sigurnosna mjera za kreditne karte, lukavi kriminalci bi je osujetili ili bi je napali na drugom ranjivom mjestu. Na primjer, na kreditnoj karti novog tipa koji se sad puštao na tržište upotrebljavala se nejasna slika vlasnika karte. Za obične je oči fotografija bila nejasna čr.čkarija, ali kad bi se stavila u uređaj za razbistrivanje, mogla se jasno vidjeti i vlasnik karte se identificirao. Trenutačno je taj sistem budio velike nade, ali Alex ni najmanje nije sumnjao da će organizirani kriminal uskoro naći načina da kopira nejasnu sliku.Povremeno su hapsili i osuđivali korisnike ukradenih ili krivotvorenih kreditnih

Page 23: Arthur Hailey - Mjenjači novca

karata, ali one su predstavljale tek mali dio ukupnog prometa. Glavni problem svih banaka bio je nedostatak istražitelja i izvršnih organa. Naprosto ih nije bilo dovoljno.Alex zastane.- Ta najnovija krivotvorenja - zapita on - je li vjerojatno da se iza njih krije neka mreža?- Ne samo vjerojatno nego sigurno. Kad je finalni proizvod ovako dobar, zacijelo postoji organizi ranost. Iza toga se krije mnogo novaca, strojeva, teh ničkih stručnjaka, sistem rasturanja. Osim toga, i drugi znakovi ukazuju na isti smjer.- Kao na primjer?- Kao što znate - reče Wainwright - održavam vezu s policijom. Nedavno se na cijelom Srednjem zapadu povećala količina krivotvorena novca, putničkih čekova, kreditnih karata - tuđih kao i naših. Isto tako je promet ukradenih i krivotvorenih vrijednosnih papira i čekova jači nego inače.- I vjerujete da između svega toga i gubitaka našeg Kevchargea postoji veza?- Recimo da je to moguće.- Što poduzima služba sigurnosti?- Sve što možemo. Evidentiramo svaku izgubljenu ili nestalu Kevcharge kartu za koju se ispostavi .da je protupravno upotrijebljena. Kad je moguće, hva-tamo prijestupnika. Ove godine ima svaki mjesec sve više nađenih karata i gonjenja zbog prijevare, to ste vidjeli u izvještajima. Ali ovakvo nešto zahtijeva masovnu istragu, a ja za to nemam ni ljudi ni sredstava. Alex Vandervoort se tužno nasmiješi:- Očekivao sam da ćemo načeti pitanje sredstava. Nagađao je što će sad doći. Znao je na kakve seprobleme spotiče Nolan Wainwright.Kao potpredsjednik Prve američke trgovačke banke, Wainwright je bio odgovoran za pitanja sigurnosti u sjedištu i podružnicama. Odjel službe sigurnosti za kreditne karte bila je samo jedna od njegovih odgovornosti. U toku posljednjih godina pojačan je ugled bankine službe sigurnosti, povećani njezini fondovi, ali dodijeljeni novac još nije bio dovoljan. To su znali svi u upravi. Ali zato što je služba sigurnosti bila djelatnost koja nije nosila prihod, njezin je položaj bio pri dnu spiska za dodatne fondove.- Pretpostavljam da imate prijedloge i brojke, kao i uvijek, Nolane.Wainwright izvadi fascikl koji je donio sa sobom:- Sve je ovdje. Najhitnije su nam potrebna još dva istražitelja s punim radnim vremenom u odjelu za kreditne karte. Tražim i sredstva za tajnog agenta koji će imati zadatak da otkrije izvor ovih krivotvorenih karata i da ustanovi odakle se zna za bankine tajne.Vandervoort je izgledao iznenađen.- Mislite da ćete naći nekoga? Sad se Wainwright nasmiješi:- Neću početi slati oglase u rubriku "traže se". Ali želim pokušati.- Pažljivo ću pregledati prijedloge i učiniti sve što mogu. To je sve što mogu obećati. Mogu li zadržati ove karte?Šef sigurnosti kimne glavom.- Imate li još što na umu?- Samo ovo: mislim da ovdje nitko, pa ni vi, Alexe, ne shvaćate ozbiljno problem krivotvorenih kreditnih karata. U redu, ponosimo se što smo sveli gubitke na 0,75"o ukupnog prometa, ali promet se užasno razvio dok je postotak ostao isti, čak se i pove-ćao. Koliko sam shvatio, očekuje se da će dogodine Kevcharge ostvariti tri milijarde dolara prihoda.- Nadamo se.- Onda će - ako postotak ostane isti - gubici uslijed prijevara možda iznositi preko dvadeset i dva milijuna.- Više volimo o tome govoriti u postocima - suho će Vandervoort. - Tako ne izgleda toliko mnogo pa upravitelje ne hvata panika.- Kako ste cinični!- Tako je.Pa ipak, pomisli Alex, takav su stav zauzimale banke, sve banke. Namjerno su zataškivale kriminal vezan uz kreditne karte i prihvaćale te gubitke kao cijenu

Page 24: Arthur Hailey - Mjenjači novca

svog poslovanja. Da je u bilo kojem drugom odjelu banke u jednoj godini bilo sedam i po milijuna dolara gubitka, u upravnom odboru nastao bi pakao. Ali, kad se radilo o kreditnim kartama, prihvaćali su "tri četvrtine postotka" kriminala ili ga iz udobnosti zanemarivali. Druga mogućnost - masovna borba protiv kriminala - bila bi mnogo skuplja. Naravno, moglo se i ne braniti stav bankara jer na koncu konca prijevare su plaćale stranke - vlasnici kreditnih karata - u vidu povećanih troškova. Ali, sa financijskog stanovišta ovakav je stav bio poslovno razuman.- Ponekad - reče Alex - sistem kreditnih karata me davi, odnosno neki njegovi dijelovi. Ali pomirio sam se s tim da živim u granicama onog što mislim da mogu promijeniti i što znam da ne mogu. To važi i za financijska pitanja. - Dodirne fascikl koji je Wainwright odložio. - Ostavite to meni. Već sam obećao da ću učiniti sve što mogu.- Da to nisam čuo, udario bih šakom po stolu.Alex Vandervoort ode, ali Nolana Wainwrighta zadrži poruka. Umoljava se šef sigurnosti da se smjesta javi gospođi D"Orsev, upraviteljici glavne poslovnice u centru.7.- Razgovarao sam s FBI - izvijesti Nolan Wain-vvright Edvvinu D"Orsev. - Sutra će poslati ovamo dva specijalna agenta.- A zašto ne danas? Nasmijulji se:- Nema mrtvih, čak nije bilo ni pucnjave. Osim toga, i oni imaju problem. Zove se nedostatak radne snage.- Zar svi mi nemamo isti problem?- Znači, mogu pustiti namještenike kući? - zapita Miles Eastin.- Sve osim blagajnice - odgovori VVainvvright. - Želim ponovo s njom razgovarati.Bilo je rano predvečerje. Prošlo je dva sata otkako se Wainwright odazvao Edvvininu pozivu i preuzeo istragu o gubitku novca. U međuvremenu je ispitao isto tlo koje su već obradili službenici poslovnice. Razgovarao je s blagajnicom Juanitom Niinez, Edwi-nom D"Orsev, šefom personala Tottenhoeom i njegovim pomoćnikom, mladim Milesom Eastinom.Razgovarao je i s drugim blagajnicama koje su radile kraj Juanite.Ne želeći da bude u centru pažnje na podiju, Wainwright je zauzeo prostoriju za sastanke u straž-njem dijelu banke. Sad je tu sjedio s Edwinom D"Or-sey i Milesom Eastinom.Nije iskrsnulo ništa novo, osim činjenice što se krađa činila vjerojatnom. U tom su slučaju po saveznom zakonu morali pozvati FBI. U takvim se prilikama zakon nije uvijek brižno primjenjivao, čega je Wainwright bio svjestan. Prva američka trgovačka i druge banke često su krađe novca svodile na "tajanstveni nestanak". Na taj način su te incidente mogli riješiti interno i izbjeći gonjenje i razglašavanje, a bankovni službenik osumnjičen za krađu mogao je samo dobiti otkaz - naravno zbog nekog drugog razloga. Budući da krivci nisu bili skloni da govore, zapanjujuće velik broj krađa ostajao je tajna, čak i u samoj banci.Ali ovaj gubitak - pod pretpostavkom da se radi0 krađi - bio je odviše velik i očevidan da ga se pri-krije.Nije bilo razumno čekati u nadi da će se skupiti više podataka. Wainwright je znao da će se u FBI-u naljutiti ako ih pozove nekoliko dana nakon događaja da istražuju ohlađeni trag. A dok ne stignu agenti iz biroa, kanio je poduzeti sve što može učiniti sam.Kad su Edvvina i Miles Eastin odlazili iz malog ureda, pomoćnik uslužno ponudi:- Poslat ću vam gospođu Nunez.Trenutak kasnije na ulazu u ured pojavi se sitni1 vitki lik Juanite Nunez.- Uđite - zovne je Nolan Wainwright. - Zatvorite vrata. Sjednite.Govorio je službenim i poslovnim tonom. Nagon mu je govorio da lažna prijaznost neće zavarati blagajnicu.- Želim ponovno čuti vašu priču. Ići ćemo korak po korak.Juanita Nunez izgledala je mrzovoljno i izazovno kao i prije, ali sad su se vidjeli i tragovi umora. U iznenadnoj provali gnjeva ona primijeti:- Već sam je triput ispričala. Sve!

Page 25: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Možda ste prije nešto zaboravili.- Ništa nisam zaboravila!- Onda neka ovo bude četvrti put, a kad dođe FBI bit će peti, a kasnije možda i šesti put.Nije skidao pogleda s njezinih očiju. I dalje je govorio autoritativno, ali nije dizao glas. Da sam policajac, pomisli Wainwright, morao bih je upozoriti na njezina prava. Ali nije bio policajac i neće je upozoriti. Ponekad u ovakvoj situaciji privatna služba sigurnosti ima prednosti koje policija ne može sebi dopustiti.- Znam što mislite - reče mlada žena. - Mislite da ću ovaj put reći nešto drugačije pa da možete dokazati da lažem.- A da U lažete?- Ne!- Zašto se onda uznemiravate zbog toga? Glas joj je podrhtavao:- Zato što sam umorna. Htjela bih otići.- I ja bih. I da nije nestalo šest tisuća dolara - za koje priznajete da ste ih ranije imali - za danas bih završio posao i vozio se kući. Ali novac jest nestao i mi ga želimo naći. Zato mi ponovno ispričajte o ovom popodnevu - kad ste ono rekli da ste prvi put opazili da nešto nije u redu.- Kao što sam vam rekla - dvadeset minuta poslije ručka.U očima joj pročita prezir. Ranije, kad ju je počeo ispitivati, osjećao je da je naklonjenija njemu nego ostalima. Bez sumnje zato što je on Crnac a ona Portorikanka, Juanita je pretpostavljala da bi mogli biti saveznici, a ako ne to, da će on biti blaži. Nije znala da je on slijep za boje kad je u pitanju istražni rad. A nije se ni mogao brinuti za njene osobne probleme. Edwina D"Orsev je o tome nešto natuknula, ali po Wainwrightovu mišljenju, nijedna osobna tegoba ne opravdava krađu ili nepoštenje.Juanita Niinez je pogodila da je on želi uhvatiti u nekoj proturječnosti, a to se moglo dogoditi usprkos njezinu vidljivu oprezu. Potužila se da je umorna. Wainwright je kao iskusan istražitelj znao da krivci kad se umore mogu u toku preslušavanja pogriješiti, isprva mala greška, pa još jedna i još jedna dok se ne zapletu u klupko laži i nedosljednosti.Pitajući se hoće li se to sad dogoditi, on prijeđe u napad.Trajao je tri četvrt sata. Verzija Juanite Niinez bila je identična onome što je ranije izjavila. Wain-vvright se razočarao što nije otkrio ništa novo a njezina dosljednost nije ga se previše dojmila. Policijsko iskustvo mu je govorilo da se takva točnost može tumačiti na dva načina. Ili ona govori istinu ili je tako pažljivo uvježbala svoju priču da je u njoj postigla savršenstvo. Drugo objašnjenje činilo se vjerojatnim jer se nedužnim ljudima uvijek potkradu neznatne razlike između prvog i drugog pričanja. Detektiv je naučio tražiti taj simptom.Na kraju Wainwright izjavi:- Dobro, za sada je ovo sve. Sutra ćete se podvrći ispitu na detektoru laži. Banka će se za to pobrinuti.To je rekao kao slučajno ali je vrebao reakciju. Nije očekivao da će biti tako nagla i divlja.Juanitino tamnoputo lice oblije rumenilo. Skočila je iz stolice.- Ne, neću! Neću se podvrgnuti tom pokusu!- Zašto ne?- Zato što je to uvreda.- Nije uvreda. Mnogi se ljudi podvrgavaju tom pokusu. Ako ste nedužni, stroj će to dokazati.- Ne pouzdajem se u taj stroj. Ni u vas. Basta eon mi palabra!1Nije se osvrnuo na španjolski uzvik, jer je mislio da je pogrdan.- Nemate razloga da mi ne vjerujete. Hoću samo da otkrijem istinu.- Ćuli ste istinu! Vi je ne priznajete! Kao i ostali, i vi mislite da sam uzela novac. Nema smisla da kažem da ga nisam uzela.Wainwright ustane. Otvori vrata malog ureda da propusti Juanitu.__ Savjetujem vam da od sada do sutra razmisliteo svom stavu u vezi s ispitivanjem. Ako odbijete da Dovoljna je moja riječ! španjolski

Page 26: Arthur Hailey - Mjenjači novca

se podvrgnete pokusu, nećete ostaviti dobar dojam. Pogleda ga ravno u lice:- Moram li se podvrgnuti takvom pokusu?- Ne.- Onda neću.Izašla je iz ureda kratkim brzim koracima. Malo kasnije, bez žurbe, Wainwright pođe za njom.Iako je podosta ljudi još sjedilo za stolovima, većina je namještenika otišla iz glavne prostorije banke i svjetiljke na stropu bijahu prigušene. Napolju se spuštala tama nad hladnim jesenskim danom.Juanita Niinez pođe k pretincu po svoje stvari i vrati se. Nije se osvrtala na Wainwrighta. Miles Eastin, koji je čekao s ključem u ruci, propusti je kroz glavni izlaz na ulicu.- Juanita - reče Eastin - mogu li nešto učiniti? Da vas odvezem kući?Šutke je odmahnula glavom i izašla.Nolan Wainwright je kroz prozor gledao kako ide na autobusnu stanicu s druge strane ulice. Da ima više službenika u sigurnosti, pomisli on, mogao bih poslati nekog da je slijedi. Ali sumnjao je da bi to išta koristilo. Gospođa Niinez bila je pametna i neće se odati predajom novca nekoj osobi na javnom mjestu ili pohranom novca na nesigurno.Bio je uvjeren da novac nije kod nje. Bila je odveć lukava da se izloži toj opasnosti. Osim toga, svota je pregolema da se sakrije. Pozorno ju je gledao u toku razgovora i nakon toga uočio da je haljina tijesno pripijena uz njezino sitno tijela i da nema sumnjivih izbočina. Torbica koju je odnijela iz banke bila je malena. Nije nosila nikakve zamotuljke.Wainwright je bio siguran da je imala suučesnika.Gotovo nije više ni sumnjao u krivicu Juanite Niinez. Uvjerilo ga je njezino odbijanje da se podvrgne detektoru laži, u spletu ostalih činjenica i indicija. Sjetivši se njezina izljeva gnjeva, pomisli da ga je planirala, a možda i uvježbala. Bankovni namještenici su znali da se detektor laži upotrebljava u slučajevima kad se sumnja u krađu. Vjerojatno je to znala i Juanita. Tako je mogla očekivati da će se to pitanje pokrenuti i mogla se na njega pripremiti.Kad se sjetio njezina prezirna pogleda a prije toga njezina neizrecenog traženja savezništva, Wainwright osjeti kako ga obuzima bijes. Svim srcem se nadao da će je sutra ekipa iz FBI-a prikliještiti i izvući iz nje istinu. Ali neće biti lako. Tvrdokorna je.Miles Eastin zatvorio je glavni izlaz na ulicu i vratio se.- Dakle - vedro će on - vrijeme je da pođem pod tuš.Šef službe sigurnosti kimne glavom:- Bio je naporan dan.Činilo se da će Eastin još nešto reći, ali se onda očevidno predomislio.- Nešto vam je na pameti? - zapita ga Wain-vvright.Eastin se ponovo snebivao, a onda prizna:- Pravo da kažem, da. Nisam to nikome spomenuo jer može biti da sam se prevario.- Ima li ikakve veze s nestalim novcem?- Mislim da bi moglo imati.- Onda - ozbiljno će Wainwright - bez obzira na to jeste li sigurni ili niste, morate mi reći.Pomoćnik šefa personala kimne glavom:- U redu. Wainwright je čekao.- Mislim da vam je gospođa D"Orsev napomenula da je Juanita Niinez udata. Muž ju je napustio. Ostavio je nju i kćerku.- Sjećam se toga.- Kad je još živio s Juanitom, muž je povremeno dolazio ovamo. Vjerojatno da se s njom sastane. Nekoliko puta sam s njim razgovarao. Čini mi se da se zove Carlos.- Što je s njim?- Mislim da je danas bio u banci. Wainwright resko zapita:- Jeste li sigurni?- Dosta siguran, ali ne toliko da bih se mogao zakleti na sudu. Naprosto sam opazio nekog čovjeka, pomislio da je to on i onda ga smetnuo s uma. Imao sam posla. Nisam imao razloga da o tome razmišljam - bar ne, sve do mnogo kasnije.

Page 27: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- U koje ste ga vrijeme opazili?- Sredinom jutra.- Pomislili ste da je taj čovjek suprug Juanite Niinez. Jeste li ga vidjeli kako prilazi šalteru za kojim je ona radila?- Nisam. - Eastinovo lijepo mlado lice bilo je zbunjeno. - Kao što sam rekao, nisam mnogo o tome razmišljao. Jedino sam mogao pomisliti, ako sam ga vidio, da ne može biti daleko od Juanite.- Je li to sve?- Da. - Miles Eastin doda kao da se ispričava: - Žao mi je što nije više.- Dobro ste učinili što ste mi rekli. Može biti važno.Ako je Eastin u pravu, razmišljao je Wainwright, muževa prisutnost uklapala se u Wainwrightovu teoriju o vanjskom suučesniku. Možda su Juanita i njen muž opet bili zajedno, a ako nisu, možda su u dogovoru. Možda mu je dodala novac preko šaltera, a on ga iznio iz banke da kasnije podijele. FBI mogao je ispitati tu mogućnost.- Osim o nestanku novca - reče Eastin - svi u banci govore o gospodinu Rosselliju. Jučer smo čuli za njegovu objavu i bolest. Većinu nas je to ožalostilo.Wainwright pogleda mladića, inače tako šaljiva i vesela, i obuzme ga odjednom tužno sjećanje. U tom času šef sigurnosti opazi žalost u Eastinovim očima.Ustanovi da je istraga potisnula u njemu svaku pomisao na Bena Rossellija. Kad se sad toga sjetio, ponovno osjeti bijes što u tom času krađa ostavlja svoj ružni pečat.Šaptom zahvali. Poželjevši Eastinu laku noć izađe iz poslovnice kroz pothodnik i svojim ključem za svaku bravu uđe u sjedište Prve američke trgovačke.8.S druge strane ulice je Juanita Ntinez - sitna prilika na pozadini goleme građevine Prve američke trgovačke banke i Rossellijeva trga - još čekala autobus.Vidjela je kako je šef službe sigurnosti gleda kroz prozor i osjetila olakšanje kad se lice povuklo, iako joj je zdravi razum govorio da je to olakšanje samo privremeno i da će se današnja nevolja nastaviti i da će sutra biti isto tako gadna, čak i gadnija.Hladni vjetar koji je šibao gradske ulice prodirao je kroz njezin tanki kaput pa se sva tresla dok je čekala. Autobus kojim je obično išla je otišao. Nadala se da će uskoro doći drugi.Juanita je znala da djelomice dršće i od straha jer je u ovom trenutku bila preplašeni ja i užasnuti ja nego ikad prije.Preplašena i zapanjena.Zapanjena zato što nije imala pojma kako je novac nestao.Juanita je znala da nije ukrala novac niti ga je omaškom isplatila ni predala preko šaltera na bilo koji drugi način.Nesreća je bila u tome što joj nitko neće vjerovati.Ustanovila je da u drugačijim okolnostima ne bi vjerovala samoj sebi.Kako je moglo nestati šest tisuća dolara? To je bilo nemoguće, nemoguće. A ipak je nestalo.Po podne se nekoliko puta pokušavala sjetiti svakog trenutka u tom danu ne bi li našla neko objašnjenje. Nije ga nalazila. Dozivala je u sjećanje novčane transakcije koje je obavila ujutro i u rano popodne. Služila se izuzetnim pamćenjem koje je znala da ima, ali nije otkrila nikakvo rješenje. Ni najluđa mogućnost nije imala smisla.Bila je sigurna i u to da je zaključala ladicu prije nego što ju je preko ručka pohranila u trezoru i da ju je, kad se vratila, našla zaključanu. Što se tiče kombinacije koju je Juanita sama zavrtjela i uputila, nikad o njoj ni s kim nije razgovarala niti ju je zapisala, uzdajući se kao i obično u svoje pamćenje.U neku ruku je njezino pamćenje povećalo nevolju.Juanita je znala da joj nisu vjerovali ni gospođa D"Orsev ni gospodin Tottenhoe ni Miles, koji je bar bio prijazniji od ostalih, kad je tvrdila da je u dva sata znala točan iznos nestalog novca. Rekli su da je nemoguće da ona to zna.Ali ona je znala. Kao što je uvijek kad je radila kao blagajnica znala koliko ima novaca iako drugima nikako nije mogla objasniti kako ni zašto.

Page 28: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Ni sama nije bila sigurna kako je vršila prebrojavanje u glavi. Naprosto je bilo tako. Teklo je bez napora te je jedva bila svjesna tog zbrajanja. Dokle god je dopiralo Juanitino pamćenje, zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje bili su joj laki kao disanje i isto tako prirodni.Radila je to automatski na šalteru dok je primala novac od stranaka ili ga isplaćivala. I naučila je da zirka u ladicu i da provjerava ima li onoliko novaca koliko bi trebalo da ima, jesu li razne novčane jedinice na svom mjestu i u dovoljnom broju. Mogla je čak u bilo koje doba procijeniti približnu količinu kovana novca iako nije tako točno znala cjelokupni iznos. Povremeno, na kraju napornog dana kad je vršila bilancu, broj u njezinoj pameti mogao je odstupati za nekoliko dolara, ali nikad više.Otkud joj ta sposobnost? Nije imala pojma.Nikad se nije isticala u školi. U toku površnog srednjoškolskog obrazovanja u New Yorku, u većini predmeta je rijetko dobijala više od prosjeka. Ni u matematici nije zapravo shvaćala principe, samo je imala sposobnost da munjevitom brzinom računa i premeće brojke u glavi.Najzad je autobus stigao uz neujednačeno bruja-nje i smrad benzina. Juanita uđe zajedno s ostalima koji su čekali. Nije bilo slobodnih sjedala, a prostor za stajanje bio je krcat. Uspjela je dosegnuti rukohvat i nastavila misliti, nastojeći se prisjetiti dok je autobus vozio ulicama grada.Što će biti sutra? Miles joj je rekao da će doći agenti FBI-a. Ta je pomisao ispuni jezom i lice joj se zgrči u mučnoj tjeskobi, onom istom izrazu koji su Edwina D"Orsev i Nolan Wainwright pogrešno tumačili kao neprijateljstvo.Reći će što bude mogla manje, kao i danas nakon što je ustanovila da joj nitko ne vjeruje.A onaj stroj, detektor laži, to će odbiti. Nije znala kako funkcionira takav stroj, ali kad je nitko drugi ne razumije, ne vjeruje joj i ne pomaže, zašto bi onda stroj - bankin stroj - bio drugačiji?Od autobusne stanice morala je pješačiti tri bloka do vrtića u kojem je jutros kad je išla na posao ostavila Estelu. Juanita je žurila jer je znala da je zakasnila.Djevojčica joj potrči u susret kad je ušla u pro-storijicu za igranje u prizemlju privatne kuće. Iako je kuća, kao i sve u ovom predjelu, bila stara i trošna, prostorije dječjeg vrtića bijahu čiste i uredne. Zato je Juanita izabrala taj vrtić iako je bio skuplji od drugih i predstavljao joj novčano opterećenje.Estela je bila uzbuđena i puna radosti kao uvijek.- Mamice! Mamice! Pogledaj moj crtež. Vlak! - Mahala je prstićem zamazanim od boje. - Ovo je jo-komotiva. U u njoj je čovjek.Bila je sitno dijete čak i za tri godine, tamnoputa kao Juanita, velikih sjajnih očiju koje su odražavale čuđenje za svaku novu stvar, za otkriće do kojeg bi došla svakog dana.Juanita je zagrli i nježno ispravi: - Lokomotiva, amorcito1.Tišina: znači da su sva druga djeca otišla. Gospođica Ferroe, vlasnica i upraviteljica vrtića, uđe žurno, namrštena. Upadljivo pogleda na sat.- Gospođo Nunez, učinila sam vam posebnu uslugu kad sam pristala da Estela ostaje poslije drugih, ali ovo prelazi sve granice ...- Oprostite, gospođice Ferroe. Nešto se dogodilo u banci.- I ja imam svojih privatnih poslova. Drugi roditelji poštuju vrijeme kad se škola zatvara.- Ovo se više neće ponoviti. Obećajem!- Vrlo dobro. A kad ste već ovdje, gospođo Nunez, smijem li vas podsjetiti da niste platili Estelinu školu za prošli mjesec.- Platit ću u petak kad primim plaću.- Žalim što to moram spominjati, Estela je slatka djevojčica i drago nam je što je kod nas, ali moramo platiti račune ...- Razumijem. Sigurno u petak. Obećajem.- Zadali ste mi dva obećanja, gospođo Nunez.- Da, znam.- Onda, laku noć. Laku noć, draga Estela. Iako je gospođica Ferroe bila kruta žena, njezin

Page 29: Arthur Hailey - Mjenjači novca

je vrtić bio izvrstan i Esteli je u njemu bilo dobro. Juanita odluči da novac koji duguje vrtiću mora isplatiti iz svoje tjedne zarade, kao što je obećala, i mora se nekako snaći do slijedeće isplate. Nije bila nacistu kako. Kao blagajnica je zarađivala 98 dolara tjedno. Kad bi se odbio porez i doprinosi za socijalno osiguranje, kući bi donijela 83 dolara. Od toga je morala hraniti sebe i kćerku, plaćati Estelin vrtić i najamninu za mali stan u zgradi bez lifta u Forum Eastu. I financijska kompanija će tražiti da plati jer nije uplatila prošlu ratu.Prije nego što ju je Carlos prije godinu dana ostavio, otišao iz stana i nestao, Juanita je bila toliko naivna da je potpisala zajednički kredit s mužem. Kupio je odijela, polovna kola, televizor u boji i sve ponio sa sobom. A Juanita je još plaćala. Činilo se da će se te rate otegnuti beskonačno u budućnost."Morat ću poći u financijski ured", pomisli ona, "i zamoliti da smanje rate. Nema sumnje da će biti neugodni kao i ranije, ali morat ću to otrpjeti."Na putu kući Estela je veselo poskakivala držeći se za majčinu ruku. Juanita je u drugoj ruci nosila Estelin crtež, pomno savijen u valjak. Uskoro će večerati u stanu, a poslije su se obično zajedno igrale i smijale. Ali večeras će Juaniti teško pasti smijeh.Njezin užas još se više pojačao kad je prvi put pojmila što se može dogoditi ako izgubi posao. Bilo joj je jasno da postoje veliki izgledi da ga izgubi.Znala je i to da će teško naći novi posao. Neće je uzeti nijedna druga banka, a ostali poslodavci će pitati gdje je prije radila, a onda će čuti da je nestao novac i otpisati je.A što da radi kad ostane bez posla? Kako će izdržavati Estelu?Odjednom Juanita zastane na ulici, sagne se i pri-vine kćerku na grudi.Molila je da joj sutra netko vjeruje i shvati istinu.Netko, netko.Ali tko?9.I Alex Vandervoort bio je u gradu.Po podne, kad se vratio sa sastanka s Nolanom Wainwrightom, Alex je uzrujano koračao po svom uredu, nastojeći da najnovije događaje smjesti na pravo mjesto. Na razmišljanje ga je najviše ponukala jučerašnja izjava Bena Rossellija. I situacija koja je poslije toga nastala u banci. A i događaji koji su se posljednjih mjeseci odvijali u Alexovu intimnom životu.Koračanje amo-tamo - dvanaest koraka na jednu stranu, dvanaest na drugu - bila je njegova stara navika. Jedanput ili dvaput je zastao i ponovno pregledao krivotvorene kreditne Kevcharge karte koje mu je šef sigurnosti dao da odnese. Kredit i kreditne karte bili su još jedan predmet njegovih briga - ne samo krivotvorene već i prave karte.Mnogostranost pravih karata predočivao je niz reklamnih krilatica koje je sad razastro po stolu. Pripremila ih je reklamna agencija Austin s ciljem da potakne korisnike Kevchargea da se još više služe kreditima i kartama.Jedan je oglas nagovarao:ZAŠTO DA VODITE BRIGU O NOVCU? KORISTITE SE KEYCHARGE KARTAMAI PREPUSTITE NAMA DA SE BRINEMO ZA VAS!Drugi je govorio:RAČUNI SU BEZBOLNIKAD KAŽETE"STAVITE TO NA MOJ KEYCHARGE!"Treći je savjetovao:ZAŠTO DA ČEKATE?SVOJ SUTRAŠNJI SAN MOŽETE SEBIPRIUŠTITI DANAS!KORISTITE SE SVOJIM KEYCHARGEOM- SADA!I još pet-šest drugih na slične teme.Svi su oni ozlovoljili Alexa Vandervoorta.Ta zlovolja nije se morala pretvoriti u akciju. Reklamne krilatice koje je već odobrio bankin Kevchar-ge odjel, poslali su Alexu samo na opći uvid. Isto tako se bankin upravni odbor prije nekoliko tjedana dogovorio o općenitom pristupu

Page 30: Arthur Hailey - Mjenjači novca

kako bi se povećali prihodi od Kevchargea koji je - kao i svi programi kreditnih karata - imao gubitaka u početnim godinama kad se uhodavao.Ali se Alex zapita: zar je upravni odbor zamislio tako bučnu i nametljivu kampanju?Skupi reklamne krilatice pa ih vrati u fascikl u kojem su stigle. Večeras će o tome razmišljati kod kuće i čuti drugo mišljenje - koje će vjerojatno biti strogo - od Margot.Margot.Pomisao na nju stopi se s uspomenom na jučerašnju objavu Bena Rossellija. Ono što je tada bilo rečeno podsjetilo je Alexa na prolaznost života, kratkoću vremena koje im preostaje, neizbježivost smrti. Ukazalo je na ono neočekivano što nam je uvijek tako blizu. Bio je tronut i ožalošćen zbog Bena. Ali, isto je tako, i nehotice, starac ponovno oživio pitanje koje je često postavljao: smije li Alex početi nov život za sebe i za Margot? Ili mora čekati? A što da čeka?Ćeliju?I to je pitanje sam sebi postavio tisuće puta.Alex pogleda kroz prozor prema mjestu gdje je bila Celia. Pitao se što sad radi i kako joj je.Postojao je jednostavan način da to dozna.Vrati se za stol i nazove broj koji je znao napamet.- Ovdje "Lječilište" - javi se ženski glas.Predstavio se i kazao:- Htio bih razgovarati s doktorom McCartnevjem. Nakon nekoliko minuta muški glas, čvrst i staložen, zapita:- Gdje ste, Alex?- U uredu. Sjedim i razmišljam o svojoj ženi.- Pitam zato što sam vas danas kanio nazvati i predložiti da posjetite Ćeliju.- Kad smo posljednji put razgovarali, rekli ste mi da ne želite da je posjetim.Psihijatar ga blago ispravi:- Rekao sam da smatram da neko vrijeme posjeti nisu preporučljivi. Prijašnji posjeti, sjećate se, kao da su više uznemirivali vašu ženu nego joj koristili.- Sjećam se. - Alex je krzmao, a onda zapita: - Ima li kakve promjene?- Da, promjena postoji. Kamo sreće da je promjena nabolje.Bilo je već toliko promjena da je oguglao na njih.- Kakva promjena?- Vaša žena postaje sve povučenija. Gotovo je posvema pobjegla iz stvarnosti. Zato mislim da bi posjet mogao biti koristan. - Psihijatar se ispravi: - Bar ne bi smio odmoći.- Dobro. Doći ću navečer.- U bilo koje doba, Alex, a kad dođete, navratite meni. Kao što znate, nemamo određene satove posjeta i pravila smo sveli na minimum.- Da, znam.Nepostojanje formalnosti - razmišljao je on spuštajući slušalicu - bio je razlog zbog kojeg je izabrao "Lječilište" kad je prije skoro četiri godine morao izvršiti tužnu odluku u pogledu Ćelije. Atmosfera namjerno nije podsjećala na lječilište. Bolničarke nisu nosile uniforme. Koliko je to bilo izvedivo, pacijenti su se slobodno kretali. Poticali su ih da sami donose odluke. Prijatelji i obitelji su - uz neke iznimke - bili dobrodošli u svako doba. I naziv "Lječilište" bioje namjerno odabran, radije nego ono odbojno "Bolnica za duševne bolesnike". Drugi je razlog bio što je mladi, blistavi i domišljati dr Timothv McCartnev bio na čelu ekipe stručnjaka koji su mogli izliječiti duševnu bolest kad bi uobičajeni načini liječenja zakazali."Lječilište" je bilo malo, a pacijenata nikad više od sto pedeset, ali je u usporedbi s tim brojem bilo mnogo osoblja. Na neki je način to bilo nalik na školu s malim razredima gdje se učenicima ukazuje osobita pažnja, koju nigdje drugdje ne bi dobili.Moderna zgrada i prostrani perivoji bili su toliko dopadljivi koliko se moglo postići novcem i maštom.Ostatak popodneva Alex je bio zaokupljen bankovnim poslovima. Malo poslije šest sati otišao je iz sjedišta Prve američke trgovačke i dao šoferu adresu

Page 31: Arthur Hailey - Mjenjači novca

"Lječilišta". Čitao je večernje novine dok su miljeli kroz promet. Limuzina i šofer što ih je u svako doba mogao dobiti od banke, bili su povlastica potpredsjedničkog položaja koju je Alex uživao.Posve osebujno pročelje "Lječilišta" nalikovalo je na veliku privatnu kuću i izvana ništa osim uličnog broja nije odavalo što je to.Uvela ga je privlačna plavuša u šarenoj haljini. Po maloj znački kraj lijevog ramena zaključi da je bolničarka. Značka je bila jedina razlika na odjeći između osoblja i pacijenata.- Liječnik nam je rekao da ćete doći, gospodine Vandervoort. Odvest ću vas vašoj ženi.Prođe s njim kroz lijepo uređen hodnik. Prevladavala je žuta i zelena boja. U udubljenjima duž zidova bilo je svježe cvijeće.- Shvatio sam - reče on - da mojoj ženi nije ništa bolje.- Bojim se da nije.Bolničarka ga pogleda sa strane. U očima joj nazre sažaljenje. Ali prema kome? Kao i uvijek kad bi došao ovamo, osjećao je kako ga napušta njegova prirođena vedrina.Nalazili su se u krilu, u jednom od tri krila koja su se protezala iz centralnog područja za prijam. Bolničarka se zaustavi pred jednim vratima.- Vaša žena je u svojoj sobi, gospodine Vandervoort. Danas je imala loš dan. Nastojte se toga sjetiti ako ona ne bude ...Ne dorekavši rečenicu, lagano ga potapša po mišici i uđe ispred njega.Lječilište je pacijente smještalo u dvokrevetne ili jednokrevetne sobe s obzirom na to kako će na njih djelovati društvo. Kad je Celia došla, dali su joj dvokrevetnu sobu, ali nije koristilo. Sad je bila sama u sobi. Iako mala, Celijina je soba bila udobna i osebujna. U njoj je bio kauč, duboki naslonjač i otoman, klupska garnitura i police s knjigama. Zidove su krasile kopije impresionista.- Gospođo Vandervoort - blago će bolničarka - muž vam je došao u posjet.Prilika u sobi nije ničim odvratila, nije se pokrenula niti izgovorila riječ.Prošlo je mjesec i pol otkako je Alex posjetio Ćeliju i premda je očekivao izvjesno pogoršanje, njen sadašnji izgled ga je zgrozio.Sjedila je - ako se tako mogao nazvati njen položaj - na kauču. Smjestila se bočno, licem okrenuta od vrata. Ramena joj bijahu pogrbljena, glava spuštena, ruke je ukrstila na prsima, a šakama je obavijala ramena. I tijelo joj je bilo sklupčano a koljena skupljena. Bila je posve nepomična.Prišao joj je i nježno joj stavio ruku na rame.- Zdravo, Celia. Ja sam, Alex. Mislio sam na tebe pa sam ti došao u posjet.Rekla je tiho, bezizražajno:- Da. - Nije se pomakla. Pritisnuo je ruku na njezino rame.- Zar se nećeš okrenuti da me pogledaš? Onda možemo sjesti i razgovarati.Jedini je odgovor bilo vidljivo kočenje. Još se više sklupčala u svom položaju.Alex opazi da joj je put prljava a kosa površno počešljana. Njezina umiljata krhka ljepota ni sad nije posve iščeznula, ali bilo je jasno da će doskora nestati.- Je li već dugo u ovakvom stanju? - tiho zapita bolničarku.- Cijeli današnji dan i dio jučerašnjeg, a i ostalih dana. - Sestra praktično nadoda: - Ovako joj je udobnije pa je najbolje da ništa ne primjećujete, samo sjednite i razgovarajte.Alex kimne glavom. Dok je išao prema naslonjaču i sjeo, bolničarka se na prstima iskrala i tiho zatvorila vrata.- Prošlog tjedna sam bio na baletu, Celia - reče Alex. - Davali su Kopeliju. Natalija Makarova plesala je naslovnu ulogu, a Ivan Nagy bio je Frantz. Bili su veličanstven par, a naravno, i glazba je bila prekrasna. Sjetio sam se da si voljela Kopeliju, da ti je to bio najmiliji balet. Sjećaš li se one noći, kratko vrijeme nakon što smo se vjenčali, kad smo ti i ja... sad se mogao jasno prisjetiti kako je Celia izgledala te večeri - u dugoj haljini od svijetlozelenog sifona, sićušne šljokice ljeskale su se na svjetlu. Kao i obično, bila je prozračno lijepa, vitka i nalik na paučinu, činilo se kao da će je otpuhnuti lahor ako on pogleda u stranu. Tih dana rijetko je skidao pogleda s nje. Bili su već šest mjeseci u braku, a ona je još uvijek stidljivo

Page 32: Arthur Hailey - Mjenjači novca

dočekivala Alexove prijatelje te bi se ponekad u društvu grčevito prihvatila za njegovu ruku. Zato što je bila mlađa od njega deset godina, nije joj zamjeravao. U početku je Celijina stidljivost bila jedan od razloga što se u nju zaljubio i ponosio se što se ona pouzdaje u njega. Tek mnogo kasnije, kad je i dalje bila glupo nepovjerljiva i nesigurna - kako se njemu činilo - na površinu je izbilo njegovo nestrpljenje a na koncu i gnjev.Kako li je malo, kako li je tragično malo shvaćao! Da je imao bolji dar zapažanja, shvatio bi da je Ce-lijin život prije nego što su se upoznali bio posve različit od njegova, da nije bila pripremljena na aktivan život u društvu i kući koji je njemu bio prirođen. Za Ćeliju je sve bilo novo, zbunjivalo ju je, a ponekad plašilo. Bila je jedinica, povučenih, skromnih roditelja, išla je u samostanske škole, nikad nije upoznala snažnu prisnost života u koledžu. Prije nego što je upoznala Alexa, Celia nije imala nikakvih odgovornosti, a društveni joj je život bio ravan nuli. V braku se pojačala njezina urođena uzrujanost; istodobno jeraslo nepouzdanje i napetost dok naposljetku - kako su objašnjavali psihijatri - opterećenje krivicom da je promašila nije poremetilo nešto u njezinu umu. Alex je sebe okrivljivao za ono što se dogodilo. Kasnije je smatrao da je lako mogao pomoći Ćeliji, da ju je mogao savjetovati, izgladiti napetost, umiriti je. Ali to nije učinio onda kad je bilo najvažnije. Bio je suviše bezobziran, zaposlen, ambiciozan.- ... i na predstavi prošlog tjedna sam zažalio što je nismo zajedno vidjeli, Celia ...Zapravo je Kopeliju gledao s Margot koju je poznavao već godinu i pol. Margot je strastveno popunila prazninu u njegovu životu koja je tako dugo postojala. Margot, ili neka druga, bila je potrebna da i Alex - muškarac od krvi i mesa - ne postane duševni bolesnik. Tako je ponekad govorio samom sebi. Ili je to bila samoobmana, najprikladniji način da smanji svoju krivicu?U svakom slučaju, ovo nije bilo ni vrijeme ni mjesto da spomene Margotino ime.- Oh, da, ne tako davno, Celia, sreo sam Har-ringtonove. Sjećaš se Johna i Elise? Znaš, rekli su mi da su bili u Skandinaviji da posjete Elisine roditelje.- Da - izusti Celia bezbojnim glasom.Još se nije trgnula iz svog šćućurenog položaja, ali očito je slušala te je nastavio govoriti samo s pola svijesti, a druga polovica njegova uma se pitala: Kako se to dogodilo? Zašto?- U posljednje vrijeme imamo mnogo posla u banci, Celia.Jedan je razlog, pretpostavljao je on, bila njegova zaokupljenost poslom, oni dugi sati kad je - dok je njihov brak propadao - ostavljao Ćeliju samu. A tada joj je on, što je sad tek shvatio, bio najviše potreban. Celia je njegovu odsutnost prihvatila bez prigovora, ali je postala još povučenija i plašljivija, zakopala se u knjige ili beskonačno gledala biljke i cvijeće, praveći se da prati kako se razvijaju, iako je povremeno - za promjenu i bez vidljiva razloga - postajala živahna i govorila neprekidno, a ponekad nesuvislo. U tim razdobljima se činilo da Celia ima izuzetnu energiju. A onda bi, isto tako iznenadno, te energije nestalo i ona je opet bila utučena i povučena.A njihova je povezanost i prisnost sve više slabila.U to joj je vrijeme - sad ga je pomisao na to postidivala - predložio razvod. Činilo se da je Celia potresena pa je ostavio tu temu u nadi da će se stvari popraviti. Ali, nisu se popravile.Tek nakon dugog vremena, kad mu je gotovo slu-ćajno palo na pamet da je Ćeliji možda potrebna pomoć psihijatra, i kad ju je potražio, postala je jasna istina. Ona je duševna bolesnica. Načas su strepnja i briga oživile njegovu ljubav. Ali tada je već bilo prekasno.Ponekad je mozgao: možda je uvijek bilo prekasno. Možda joj ne bi pomogla ni veća prijaznost i razumijevanje. Ali on to nikad neće doznati. Nikad neće moći povjerovati da je učinio sve što je mogao i zbog toga se nikad neće otresti krivice koja ga progoni.- Čini se da svi misle na novac - da ga troše, uzajmljuju i daju na zajam, ali mislim da to nije ništa neobično. Zato i postoje banke. Međutim, jučer se dogodilo nešto tužno. Ben Rosselli, naš predsjednik, rekao nam je da će uskoro umrijeti. Sazvao je sastanak i...

Page 33: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Alex nato opiše prizor u dvorani upravnog odbora i reakcije nakon toga, a onda naglo umukne.Celia je počela drhtati. Tijelo joj se ljuljalo na-prijed-natrag. Iz usta joj je dopirao jauk, napola stenjanje.Zar ju je uzrujalo to što je spomenuo banku? - banku kojoj je posvetio svoju energiju i povećao jaz I između sebe i nje. Tada je to bila druga banka, Sa- vezna rezerva, ali Ćeliji je jedna banka bila kao i druga. Ili se uzrujala kad je pričao o Benu Rosselliju?Ben će uskoro umrijeti. Koliko će godina proći do Celijine smrti? Možda mnogo.Ćak bi me mogla nadživjeti, pomisli Alex. Godinama može ovako živjeti.Izgledala je kao životinja!Nestade njegova sažaljenja. Obuze ga gnjev, ona gnjevna nestrpljivost koja je uništila njihov brak:- Bogati, Celia, svladaj se! Ona se i dalje tresla i jaukala.Mrzio ju je! Više nije bila ljudsko biće, pa ipak je bila ograda između njega i punog života.Alex ustane i divljački pritisne zvonce na zidu znajući da će time pozvati pomoć, a zatim korakne prema vratima da izađe.I osvrne se. Na Ćeliju - svoju ženu koju je nekoć volio i na ono što je sad postala, na jaz između njih koji nikad više neće moći premostiti. Zastane i zaplače.Plač sažaljenja, žalosti i krivice ugasi njegov kratki gnjev i odagna mržnju.Vratio se do divana i, kleknuvši pred njom, molio:- Celia, oprosti mi! O, bože, oprosti mi!Osjeti na ramenu nježnu ruku i začu glas mlade bolničarke:- Gospodine Vandervoort, mislim da biste sad morali otići.- S vodom ili sodom, Alex?- Sa sodom.Dr McCartnev izvadi bocu iz malog hladnjaka u svojoj ordinaciji te otvaračem skine čep. Nalije sodu u čašu u kojoj je već čekala mješavina skoča i leda. Odnese čašu Alexu, a ostatak sode, bez viskija, nalije sebi.S obzirom na svoju veličinu - Tim McCartnev bio je visok metar i devedeset pet i imao pleća i ramena nogometaša - nevjerojatno se spretno kretao. Iako je upravitelj klinike bio mlad - oko trideset i pet godina, prosudi Alex, držanje i glas kao da su mu bili stariji a smeđa, unatrag začešljana kosa bijaše sijeda na sljepoočicama. Vjerojatno zbog mnogih ovakvih razgovora, pomisli Alex. Zahvalno je srkao skoč.Prostorija obložena drvom bila je blago osvijetljena, a boje u njoj raznovrsnije nego u hodnicima i drugim sobama. Jedan zid ispunjavale su police i stalci za novine. Isticala su se djela Freuda, Adlera, Junga i Rogersa.Alex je još uvijek bio potresen nakon sastanka s Ćelijom, ali je na neki način užas tog susreta izgledao nestvaran.Dr McCartnev ponovo sjedne na stolicu za svojim pisaćim stolom te je okrene prema sofi na kojoj je sjedio Alex..- Najprije vas izvještavam da općenita dijagnoza vaše supruge ostaje ista - shizofrenija katatonskog tipa. Sjetit ćete se, prije smo o tome raspravljali.- Da, sjećam se svih tih izraza.- Pokušat ću da vas poštedim daljnjih termina. Alex pomiješa led u čaši i ponovno gucne. Skočga je zagrijao:- Recite mi kakvo je sad Celijino stanje.- Možda će vam biti teško da to prihvatite, ali bez obzira na to kako izgleda, vaša je žena razmjerno sretna.- Da - reče Alex. - Teško mi je u to povjerovati.Psihijatar tiho nastavi:- Sreća je za sve nas relativna. Celia osjeća neku vrstu sigurnosti, nema nikakve odgovornosti ni potrebe da se veže za druge. Može se povući u sebe koliko god želi ili treba. Tjelesni položaj koji u posljednje vrijeme zauzima, što ste vidjeli, klasičan je položaj fetusa. Udobno joj je u tom položaju iako je mi, za njezino tjelesno dobro, nastojimo iz toga prenuti kad možemo.- Bez obzira na udobnost - reče Alex - bitno je to da se nakon najbolje moguće

Page 34: Arthur Hailey - Mjenjači novca

terapije u ove četiri godine stanje moje žene još pogoršava. - Pogledao je liječniku ravno u oči. - Je li tako ili nije?- Na žalost je tako.- Postoji li stvarna mogućnost da se oporavi, tako da Celia može voditi normalan ili gotovo normalan život?- U medicini uvijek postoje mogućnosti...- Rekoh stvarna mogućnost.Dr McCartnev uzdahne i zakima glavom:- Ne.- Hvala na iskrenosti. - Alex zastane pa onda nastavi: - Koliko sam razumio, Celia je osuđena na... Mislim da se upotrebljava termin "dugotrajna hospitalizacija". Povukla se od ljudskog roda. Ne zna i ne mari nizašta izvan sebe.- Imate pravo kad kažete da je osuđena na hospitalizaciju - reče psihijatar - ali u ostalom griješite. Vaša se žena još nije potpuno povukla, bar ne zasad. Još uvijek zna nešto o onom što se izvan nje događa. Svjesna je i toga da ima supruga i razgovarali smo o vama. Ali ona vjeruje da ste vi posve sposobni da se brinete za sebe i bez njezine pomoći.- Znači, ona ne brine za mene?- Uglavnom ne.- Kako bi se osjećala da dozna da se njezin suprug razveo od nje i ponovno oženio?Dr McCartnev je oklijevao a onda rekao:- To bi značilo potpuno presijecanje ono malo veze s vanjskim svijetom što joj je još preostala. To je može dovesti u stanje posvemašnjeg ludila.U šutnji koja je zatim uslijedila Alex se nagne naprijed i prekrije rukama lice. Onda ih makne. Digne glavu. Rekao je s primjesom ironije:- Čini mi se, kad čovjek traži iskrene odgovore, onda ih može i dobiti.Psihijatar kimne glavom. Lice mu je bilo ozbiljno.- Dao sam vam kompliment, Alex, pretpostavljajući da mislite onako kako govorite. Ne bih sa svakim bio ovako iskren. Moram nadodati i to da se možda varam.- Tim, kog vraga da se radi?- Je li to retoričko pitanje ili pitanje?- Pitanje. Stavite mi ga u račun.- Večeras neće biti računa. - Mladi čovjek se kratko osmjehne a onda razmisli. - Pitali ste me: što da radi čovjek u vašem poloiaju? Pa, kao prvo nađe sebi sve što može - kao što ste vi našli. Onda stvori odluku na osnovi onog što smatra da je pošteno i najbolje za sve, uključujući i sebe. Ali dok odlučuje, mora zapamtiti dvoje. Prvo, ako je čestit čovjek, vjerojatno je osjećaj njegove krivice pretjeran zato što pravilno razvijena savjest sebe često kažnjava okrutnije nego što je potrebno. Drugo, malo je ljudi koji mogu biti sveci. Većina nas se nije tako rodila.- I ne idete dalje? - zapita Alex. - Nećete biti određeniji?Dr McCartnev odmahne glavom:- Samo vi možete donijeti odluku. Ovih posljednjih nekoliko koraka svaki od nas prijeći će sam.Psihijatar zirne na svoj sat i ustane sa stolice. Malo kasnije su se rukovali i zaželjeli jedan drugome laku noć.Pred "Lječilištem" je Alexa čekala limuzina i šofer. Motor je radio, a u kolima je bilo toplo i udobno.10.- Nema sumnje - izjavi Margot Bracken - ovo je smrdljiva zbirka podvala i prokletih laži.Gledala je u pod, agresivno ispupčivši laktove, pod-bočivši rukama svoj tanki struk, nagnuvši prema naprijed svoju malu ali odlučnu glavu. Bila je tjelesno izazovna, pomisli Alex Vandervoort - "komad djevojke" dopadljivo oštrih crta lica, isturene i agresivne brade, tankih usana, premda su joj usta bila vrlo čulna. Najljepše na Margot bile su njezine oči: krupne, zelene sa zlatnim točkicama, gustim i dugim trepavicama. U ovom trenutku te su oči bile ogorčene. Njezina srdžba i snaga seksualno su ga poticali.

Page 35: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Predmet Margotine kritike bio je izbor reklamnih krilatica za kreditne Kevcharge karte koje je Alex donio kući iz Prve američke trgovačke banke i koje su sad bile raširene na sagu u njegovoj dnevnoj sobi. Margotino prisustvo i vitalnost značili su i željenu promjenu nakon Alexova mučenja prije nekoliko sati.- Mislio sam, Bracken - reče joj on - da ti se možda neće sviđati ove reklame.- Da mi se neće sviđati? Gade mi se!- Zašto?Zabaci unatrag svoju dugu kestenjastu kosu vičnom ali nesvjesnom kretnjom. Prije jedan sat Margot je skinula cipele i sad stajala sa svojih 160 centimetara, u čarapama...............................- Dobro, pogledaj ovo! - Upre prstom na oglas koji je počinjao: ZAŠTO DA ČEKATE? SVOJ SUTRAŠNJI SAN MOŽETE SEBI PRIUŠTITI DANAS! Ovo je neiskreno sranje, moćna, agresivna prodaja dugova, smišljena da upeca lakovjerne. Svačiji sutrašnji san sigurno je skup. Zato i jest san. A nitko ga ne može sebi priuštiti osim ako sad nema novaca ili ako ga uskoro ne dobije.- Zašto da o tome ne prosude sami ljudi?- Ne! Ne oni ljudi na koje će utjecati ova izopačena reklama, oni na koje ti pokušavaš djelovati. Nemaju kulture, lako ih se može obrlatiti, oni vjeruju da je istina sve što je tiskano. Znam. Mnogi od njih su moji klijenti u advokaturi. U mojoj neunosnoj advokaturi.- Možda ti ljudi nemaju naše Kevcharge karte.- Do vraga, Alex, pa znaš da to nije istina! Danas kreditne karte imaju ljudi od kojih to najmanje očekujemo jer ste ih vi na to prisilili. Jedino što još ne raspačavate karte na uglovima ulica, a ne bi me začudilo ni da s tim uskoro počnete.Alex se nasmiješi. Volio je ove razmirice s Margot i sviđalo mu se da lije ulje u vatru:- Reći ću našima da razmisle o tome, Bracken.- Željela bih da ljudi misle o šajlokovskim kamatama od osamnaest posto koje sve banke ubiru na kreditne karte.- O tome smo već raspravili.- Da, raspravili smo. I nikad nisam čula objašnjenje koje bi me zadovoljilo.- Možda ne slušaš - odsiječe on.Bez obzira na to što je bila zabavna u diskusijama, Margot mu je katkad išla na živce. Ponekad bi njihove razmirice prerasle u tučnjavu.- Rekao sam ti da su kreditne karte paket udobnosti koji omogućava niz usluga - uporno će Alex. - Ako zbrojiš usluge, naša kamatna stopa nije pretjerana.- Vraški je pretjerana ako si ti onaj koji je mora platiti.- Nitko ne mora platiti. Zato što nitko ne mora dići zajam.- Čujem te, ne moraš se derati.- U redu.Zadržao je dah, odlučivši da neće dopustiti da se ova diskusija raspline. Osim toga, iako je osporavao neke Margotine nazore koji su na području privrede, politike i svega drugog bili ljevičarski, njezina otvorenost i bistar odvjetnički um pomagali su mu u razmišljanju. A Margoti je advokatura pružala veze s onima s kojima on nije izravno bio u kontaktu, s gradskom sirotinjom i potlačenima. Veći dio njezine prakse počivao je na tim klijentima.- Hoćeš li još jedan konjak? - zapita on.- Hoću, molim te.Bila je skoro ponoć. Vatra od drva koja je prije buktala, dogorijevala je u kaminu prijatne sobice u maloj, raskošnoj garsonijeri.Prije sat i pol su ovdje večerali. Naručili su večeru iz restorana u prizemlju stambene zgrade. Izvrstan bordeaux - po Alexovu izboru chdteau gruaud-larose iz 1966. zalio je obrok.Osim mjesta na kojem su bile razbacane reklame Kevchargea, svjetla u stanu bila su prigušena.Napunivši čaše brendijem, Alex se vrati na stvar:- Ako ljudi plate račune za kreditne karte kad ih prime, ne naplaćujemo im kamate.- Misliš kad potpuno isplate račun.- Tako je.

Page 36: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Koliki to rade? Zar većina korisnika kreditnih karata ne plaća onu simpatičnu "minimalnu svotu" koju račun označuje?- Da, velika većina plaća minimum.- A ostatak se dalje vodi kao dug, a vi bankari zapravo želite da bude tako. Je li?Alex prizna:- Da, istina je. Ali banke negdje moraju i zarađivati.- Provodim besane noći - reče Margot - razmišljajući da li banke dovoljno zarađuju.Nasmijala se a onda ozbiljno nastavila:- Slušaj, Alex, tisuće ljudi, koji to ne bi smjeli, gomilaju dugoročne kredite koristeći kreditne karte. Često njima kupuju tričarije - sitnice iz dragstora,gramofonske ploče, željeznariju, knjige, ručkove, dru-ge neznatne stvari. Djelomice to rade jer nisu svjesni posljedica, a djelomično stoga što je upravo smiješno lako dobiti kredit na male iznose. A ti mali iznosi, koji se moraju platiti u gotovini, postaju stravični dugovi koji još mnogo godina tište nerazumne ljude.Alex objema rukama prihvati čašu brendija da ga zagrije, gucne, a onda ustane i baci u vatru kladu. Usprotivio se:- Previše se brineš. Problem nije tako ozbiljan.Pa ipak, priznade on sam sebi, neke Margotine primjedbe bile su na mjestu. Tamo gdje su nekoć - kako pjeva stara pjesma - rudari "dugovali i svoju dušu dućanu", izrasla je nova vrsta kroničnih dužnika koja je bezazleno zalagala budući život i prihod "ljubaznoj banci u susjedstvu". Jedan od razloga bijaše taj što su kreditne karte velikim dijelom zamijenile sitne kredite. Nekoć su pojedince odgovarali od pretjeranih pozajmica, a sada su sami donosili odluke o kreditu - često nerazumno. Alex je znao da neki promatrači smatraju da je taj sistem moralno srozao Ameriku.Naravno, banci je sistem kreditnih karata bio mnogo jeftiniji. I stranke koje su dizale male zajmove bi, pozajmljujući putem kreditnih karata, plaćale znatno veće kamate nego na običan zajam. Ukupne kamate koje je primala banka, često su iznosile dvadeset i četiri posto, jer trgovci koji bi prihvatili kreditne karte plaćali su banci svoj doprinos, u rasponu od dva do šest posto.Zbog toga su banke poput Prve američke trgovačke očekivale da će im kreditne karte donijeti dobit koja će se povećavati iz godine u godinu. Istina, u početku su svi sistemi kreditnih karata imali znatne gubitke, "nasukali smo se" kako su običavali govoriti bankari. Ali ti isti bankari bili su uvjereni da je na vidiku rudnik zlata koji će po prihodima prešišati većinu drugih bankovnih poslova.Bankari su shvaćali i to da su kreditne karte nužna postaja na putu prema elektronskom sistemu plaćanja koji će za petnaest godina zamijeniti sadašnju lavinu bankovnog papira i istisnuti postojeće čekovne i štedne knjižice, kao što je istisnut Fordov model T.- Dosta - reče Margot. - Počinjemo razgovarati kao da smo na sastanku dioničara.Prišla mu je i sočno ga poljubila u usta.Žar njihovih razmirica i prije ga je uzbuđivao kao i okršaji riječima koje je Margot često vodila. Tako je počeo i njihov prvi sastanak. Ponekad se činilo da je- što su bješnji - jača njihova međusobna tjelesna strast. Trenutak kasnije on prošapće:- Ovim zatvaram sjednicu dioničara.- Znaš... - Margot se odmakne i obijesno ga pogleda. - Jedan posao ostao je neobavljen. One reklame, dragi. Nećeš ih valjda onakve pustiti u javnost?- Ne - reče on. - Mislim da neću.Reklame Kevchargea bile su važne - odviše važne- pa će se ujutro poslužiti svojim autoritetom da stavi veto. Postade mu jasno da je to ionako kanio učiniti. Margot je samo potvrdila njegovo popodnevno mišljenje.Nova klada koju je stavio u vatru plamtjela je i pucketala. Sjednu na sag ispred kamina, udišući njegovu toplinu, promatrajući ustreptale jezičke plamena.Margot prisloni glavu na Alexovo rame. Nježno je rekla:- Nisi ti tako loš kad se uzme u obzir da si stari zadrti mjenjač novca.

Page 37: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Obujmio ju je:- I ja tebe volim, Bracken.- Zaista i iskreno? Časna bankarska riječ?- Kunem se najpovoljnijom kreditnom stopom.- Onda me sad voli!Počela se svlačiti. On zabavljen prošapće:- Ovdje?- Zašto ne?- Zaista, zašto ne? - dahne Alex sav sretan. Malo zatim osjeti spokojstvo i radost nakon današnjih muka.A još kasnije su se grlili, dijeleći toplinu svojih tijela i vatre. Naposljetku se Margot makne:- Prije sam ti govorila i sad ponavljam: ti si divan ljubavnik.- I ti si dobra, Bracken. - Zapita je: - Hoćeš U Ju prenoćiti?.............Često je ostajala kao što je i Alex više puta provodio noć u Margotinu stanu. Ponekad je izgledalo ludo što drže dva stana, ali on je odgađao zajednicu. Htio je prije oženiti Margot, ako bude mogao.- Još ću malo ostati - reče ona. - Ali ne cijelu noć. Sutra moram rano biti na sudu.Margot je često istupala na sudu. Nakon takvog jednog slučaja prije godinu i pol oni su se upoznali. Kratko vrijeme prije tog prvog susreta Margot je branila petoricu demonstranata koji su se sukobili s policijom na zboru na kojem su tražili potpunu amnestiju za vijetnamske dezertere. Njezina duhovita obrana, ne samo demonstranata nego i njihove stvari, privukla je veliku pažnju. A i njezina pobjeda - oslobođenje svih optuženih - na kraju suđenja.Nekoliko dana kasnije na velikom koktelu koji su priredili Edvvina D"Orsev i njezin suprug Levvis, Margot okruže obožavatelji i kritičari. Došla je na zabavu bez pratnje, kao i Alex koji je čuo za Margot, ali je tek kasnije doznao da je ona Edvvinina sestrična. Neko je vrijeme slušao, pijuckajući odličan "Schrams-berg" D"Orsevjevih, a onda se pridružio kritičarima. Malo zatim su se ostali povukli prepuštajući raspravu Alexu i Margot koji su zauzeli borbeni stav kao za gladijatorski okršaj riječima.U jednom trenutku Margot je zapitala:- Tko ste vi, do vraga?- Običan Amerikanac koji vjeruje da je u vojsci potrebna disciplina.- Ćak i u nemoralnom ratu kao što je vijetnamski?- Vojnik ne može odlučivati o moralu. On izvršava naredbe. Sve drugo vodi kaosu.- Tko god bili, govorite kao nacist. Poslije drugog svjetskog rata smaknuli smo Nijemce koji su se branili na taj način.- Ta je situacija bila posve drugačija.- Uopće nije bila drukčija. Na nirnberškom procesu saveznici su inzistirati na tome da su Nijemci morali slušati svoju savjest i odbiti da izvrše naređenja. A upravo tako su postupili oni koji su izbjegavali vojno novačenje za Vijetnam i oni koji su dezertirali ............,- Američka vojska nije istrebljivala Židove.- Ne, nego samo seljake. Kao u Maj Laju i u drugim mjestima.- Nijedan rat nije čist.- Ali je vijetnamski bio prljaviji od većine ratova. Počev od vrhovnog komandanta nadolje. Zato je toliko mnogo mladih Amerikanaca s posebnom hra-brošću poslušalo svoju savjest i odbilo da sudjeluje u ratu.- Neće dobiti bezuvjetnu amnestiju.- Morali bi je dobiti. Jednog dana, kad poštenje pobijedi, dobit će je.Još su se divlje prepirali kad ih je Edvvina razdvojila i upoznala. Kasnije su nastavili prepirku i raspravljali dok je Alex vozio Margot u njen stan. Tamo su se odjednom zamalo potukli, ali su naglo shvatili da tjelesna želja zasjenjuje sve drugo i vodili su ljubav uzbuđeno, vatreno dok se nisu iscrpli. Već su tada znali da je nešto bitno i značajno ušlo u njihove živote.Da nadopunimo tu zgodu: Alex je kasnije preokrenuo svoje nekoć snažne nazore promatrajući, kao što su promatrali i drugi razočarani umjereni ljudi, praznu sprdačinu Nixonova "časnog mira". A još kasnije, kad je izbila afera Watergate i s njom povezane gadosti, postalo je jasno da su oni, koji su na najvišim

Page 38: Arthur Hailey - Mjenjači novca

vladinim položajima proglasili "Ne damo amnestiju", krivi za kudikamo teža krivična djela nego dezerteri iz Vijetnama.Bilo je i drugih prigoda nakon te prve, kad su Margotini argumenti promijenili ili proširili njegove nazore.Sad je u spavaćoj sobi birala spavaćicu iz ladice koju joj je Alex dao na isključivu upotrebu. Kad ju je obukla, Margot ugasi svjetlo.Onda su šutke legli, u prijatnom društvu u tamnoj sobi. Tada je Margot rekla:- Danas si bio kod Ćelije, je li? Iznenađeno se okrene prema njoj.- Kako znaš?- To se uvijek vidi. Tišti te. - Zapita ga: - Želiš li o tome govoriti?- Da - reče on. - Mislim da želim. - Još uviiek sebe okrivljuješ, je li?- Da. - Ispriča joj susret s Ćelijom, a nakon toga razgovor s doktorom McCartnevjem i mišljenje psihijatara o vjerojatnom djelovanju razvoda i njegove ponovne ženidbe na Ćeliju.- Onda se ne smiješ razvesti od nje! - odlučno će Margot.- Ako se ne razvedem - odvrati Alex - ne možemo stvoriti ništa stalno za tebe i mene.- Naravno da možemo! Odavno sam ti rekla da naša veza može biti toliko trajna koliko mi to želimo. Brak više nije trajan. Tko zapravo danas glasa za brak osim nekolicine starih biskupa?- Ja - reče Alex. - Toliko da želim da se vjenčamo.- Pa vjenčajmo se, pod našim uvjetima. Nije mi potreban komad pravne isprave na kojoj piše da sam udata, jer sam previše navikla na pravne spise a da me se mogu mnogo dojmiti. Već sam rekla da ću živjeti s tobom u sreći i ljubavi. Ali ne želim da mi na savjesti bude, a ni da tebe tereti, saznanje da smo ono što je preostalo od Celijina razuma gurnuli u jamu bez dna.- Znam, znam. Sve što kažeš je na svom mjestu. Odgovor mu nije zvučio uvjerljivo.Nježno ga je uvjerila:- Sretnija sam s ovim životom nego što sam ikad prije bila. Ti želiš još više, a ne ja.Alex uzdahne. Malo kasnije je zaspao. Kad je ustanovila da čvrsto spava, Margot se obuče, lagano poljubi Alexa i ode iz stana.11.Dok je Alex Vandervoort samo dio te noći spavao sam, Roscoe Heyward će cijelu noć prespavati u samoći.Ali još ne.Heyward je bio kod kuće, u svojoj raskošnoj dvokatnici u predgrađu Shaker Heights. Sjedio je u svojoj maloj ozbiljno namještenoj radnoj sobi za stolom obloženim kožom, a pred njim su bili razasuti spisi.Njegova žena Beatrice pošla je u krevet prije gotovo dva sata i zaključala se, kao što je činila već dvanaest godina kad su se sporazumno povukli svaki u svoju spavaonicu.Iako je Beatrice bahato zaključavala vrata, Hey-ward se nikad nije zbog toga uvrijedio. Mnogo prije odvojenih spavaonica njihovi su spolni odnosi postali sve rjeđi i potpuno prestali.Uglavnom, smatrao je Heyward, kad bi ponekad o tome mislio, njihova spolna veza prekinula se Bea-tricinom voljom. Čak je u prvim godinama braka jasno dala do znanja da joj se gadi pipkanje i dahtanje, iako je njezino tijelo na mahove to zahtijevalo. Prije ili kasnije, izjavila je ona, njezin će snažni um nadvladati tu odvratnu potrebu. Naposljetku ju je nadvladao.Jedanput ili dvaput u rijetkim trenucima humora, Heywardu je palo na pamet da se na njihovu sinu jedincu, Elmeru, odražava Beatricin stav prema metodi sinova začeća i rođenja - uvredljivo, neovlašteno zadiranje u njen tjelesni integritet. Elmer, koji se već bližio tridesetoj i bio ovlašteni knjigovođa, iskazivao je gotovo prema svemu negodovanje i prolazio kroz život stiskajući nos palcem i kažiprstom da ne osjeti smrad. Ponekad je i sam Roscoe Hevvvard smatrao da Elmer pretjeruje.Što se tiče samog Heywarda, bez prigovora je prihvatio suzdržavanje, djelomično zato što je prije dvanaest godina bio u položaju kad je seks nešto što se može uzeti ili ostaviti, a djelomično zato što je ambicija u banci tada postala

Page 39: Arthur Hailey - Mjenjači novca

njegova glavna pokretačka snaga. I tako su, kao u stroja koji se ne upotrebljava, njegove seksualne potrebe nestale. Sada bi tek rijetko oživjele - pa i tada slabo - da ga s izvjesnom tugom podsjete na dio života nad kojim se prerano spustio zastor.Ali što se tiče drugih stvari, Hevvvard je to priznavao, Beatrice je bila u redu. Potjecala je iz otmjene bostonske obitelji i u mladosti su je po svim propisima uveli u društvo. Službeno su se upoznali na njezinu prvom plesu. Mladi je Roscoe imao na sebi frak i bijele rukavice i stajao ukočeno kao da je progutao štap. Kasnije su imali sastanke na koje su ih pratile čuvarice i, poslije uobičajenog vremena zaruka, vjenčali se nakon dvije godine poznanstva. Na vjenčanje, kojega se Hevvvard još uvijek s ponosom sjećao, došle su najuglednije ličnosti iz bostonskog društva.Beatrice je tada, kao i danas, dijelila Roscoeova shvaćanja o važnosti društvena položaja i ugleda. I jedno i drugo je provodila u djelo, dugogodišnjom službom u "Kćerkama američke revolucije". Sad je bila glavna tajnica za domaću evidenciju. Roscoe se time ponosio i ushićivao uglednim društvenim vezama koje mu je to donosilo. Beatrici i njezinoj blistavoj obitelji nedostajala je samo jedna stvar - novac. U ovom času, kao i mnogo puta ranije, Roscoe je gorko žalio što mu žena nije bogata nasljednica.Najveći problem Roscoea i Beatrice uvijek je bio kako da žive od njegove plaće u banci.Ove godine, pokazivale su brojke s kojima je večeras računao, rashodi Heywardovih bit će znatno veći od prihoda. U travnju će se morati zadužiti da plati porez na prihod, kao što se zadužio lani i preklani. Zadužio bi se i drugih godina, ali je tada imao sreću s investicijama.Mnogi ljudi s manjim prihodima bi se rugali da potpredsjednička godišnja plaća od šezdeset i pet tisuća dolara nije dovoljna za život, a možda i za štednju. Ali Heywardovima nije bila dovoljna.Kao prvo, porez na prihod smanjio bi bruto primanja za više od trećine. Nadalje, za prvu i drugu hipoteku na kuću trebalo je plaćati još šesnaest tisuća godišnje, dok su komunalni porezi gutali dvije i po tisuće dolara. I tako je ostajalo dvadeset i tri tisuće dolara - ili jedva 450 dolara tjedno - za sve ostale izdatke uključujući popravke, osiguranje, hranu, odjeću, Beatricina kola banka je davala Roscoeu kola i šofera kad su mu bili potrebni, domaćicu-kuharicu, dobrotvorne priloge i nevjerojatan broj sitnih troškova koji su sačinjavali jezivo visoku svotu.Kuća je - Hevvvard je to uvijek shvaćao u ovakvim trenucima - bila istinsko rasipništvo. Od početka je bila veća nego što im je trebalo čak i kad je Elmer živio kod kuće, a sad se odselio. Vandervoort, koji je imao istu plaću, bio je kudikamo pametniji što je živio u stanu i plaćao najam, ali Beatrice koja je voljela kuću zbog njezine veličine i ugleda što im je nosila ne bi htjela ni da čuje za to, a niti bi Roscoe pristao.I zato su morali škrtariti na drugim stvarima. Beatrice ponekad to nije htjela shvatiti, jer je zauzimala stanovište da mora imati novaca i zato je briga0 novcu bila lese-majeste.1 Njezin se stav odražavao u kući na bezbroj načina. Nikad ne bi dvaput upotrijebila isti laneni ubrus. Bez obzira na to je li prljav ili nije, morao je u praonicu nakon svake upotrebe. To isto je vrijedilo za ručnike te su računi za rublje1 pranje bili visoki. Lakomisleno je vodila međugradske razgovore i rijetko bi se udostojila da ugasi svje- Uvreda veličanstva francuskitlo. Maloprije Heyward je pošao u kuhiniu po čašu mlijeka i sva su svjetla u prizemlju gorjela, iako je Beatrice već dva sata bila u krevetu. Bijesno ih je ugasio.Pa ipak, usprkos Beatricinu mišljenju, činjenice su činjenice, i neke stvari naprosto nisu mogli sebi priuštiti. Na primjer godišnji odmor - Heywardovi već dvije godine nikamo nisu putovali na odmor. Prošlog ljeta Roscoe je rekao kolegama u banci:- Razmišljali smo da pođemo na kružno putovanje po Sredozemlju, ali smo na koncu odlučili da ćemo radije ostati kod kuće.Druga neugodna strana stvarnosti bila je što praktički nisu imali nikakvu

Page 40: Arthur Hailey - Mjenjači novca

ušteđevinu - samo nekoliko dionica Prve američke trgovačke koje će možda uskoro morati prodati, iako im to neće biti dovoljno da izravnaju ovogodišnje gubitke.Večeras je Heyward zaključio samo to da će, pošto se zaduže, morati smanjiti izdatke i nadati se sko-rom financijskom poboljšanju.A poboljšanje će nastupiti - i to vrlo veliko - ako postane predsjednik Prve američke trgovačke banke.U Prvoj američkoj trgovačkoj, kao u većini banaka, postojala je velika razlika u plaći predsjednika i prvog nižeg radnog mjesta. Kao predsjednik Ben Ros-selli je ubirao sto trideset tisuća godišnje. Bilo je gotovo sigurno da će njegov nasljednik primiti isto toliko.Ako izaberu Roscoea Heywarda, njegova sadašnja plaća postat će dvostruko veća. Istina, platit će veći porez, ali ono što ostane riješit će sve njegove probleme.Odloži spise i počne sanjati o tome. Taj je san trajao čitavu noć.12.Petak ujutro.U svom stanu na vrhu modernog Cayman Manora, nebodera oko dva kilometra udaljenog od grada, Ed-vvina i Levvis D"Orsey sjedili su za doručkom.Prošla su tri dana od dramatične objave Bena Rossellija i dva dana otkako se u glavnoj gradskoj poslovnici Prve američke trgovačke banke otkrio veliki manjak. Od ta dva događaja trenutačno je Edwi-nu mučio manjak.Od srijede po podne nije otkriveno ništa novo. Cijeli su jučerašnji dan dva posebna agenta FBI-a temeljito ispitivala bankovne činovnike, ali bez vidljiva rezultata. Blagajnica koja je izravno bila umiješana u manjak, Juanita Niinez, i dalje je bila glavna osumnjičena, ali ništa nije priznavala, već je i dalje tvrdila da je nedužna i odbijala da se podvrgne ispitu na detektoru laži.Njezino odbijanje još je pojačalo opće sumnje da je kriva, a jedan agent FBI-a reče Edwini:- Možemo je sumnjičiti, što i činimo, ali nema ni truna dokaza. A što se novca tiče, čak i da ga je sakrila u stanu, potreban nam je čvrst dokaz da dobijemo nalog za pretres. A nemamo nikakva dokaza. Naravno, držat ćemo je na oku, iako u ovom slučaju ne možemo vršiti puni nadzor.Agenti FBI-a će i danas doći u poslovnicu, ali činilo se da tamo više ne mogu mnogo učiniti.Ali banka je mogla otkazati Juaniti Nunez, a to će i učiniti. Edvvina je znala da danas mora otpustiti Juanitu.Ali, to će biti neugodan, nezadovoljcajući završetak.Edwina svrne pažnju na doručak - lagano pržena kajgana i prepečeno englesko pecivo - koji im je služavka maloprije donijela.Levvis je s druge strane stola, sakriven iza The Wall Street Journala, po običaju gunđao zbog posljednje gluposti u VVashingtonu, gdje je pomoćnik ministra u Ministarstvu financija pred Senatom dao izjavu da se Sjedinjene Američke Države više nikad neće vratiti zlatnom standardu. Poslužio se Kevnesovim citatom opisavši zlato kao "barbarsku žutu relikviju". Zlato je, tvrdio je on, prestalo biti sredstvo međunarodne razmjene.- Sto mu gromova! Prokleta neznalica! - Zagledavši se preko svojih naočala s metalnim okvirom u obliku polumjeseca, Levvis D"Orsev zavitla novine na pod gdje su se pridružile The New York Timesu, Chi-cago Tribuneu i jučerašnjem Financial Timesu iz Londona koje je već prelistao. Još se pjenio na funkcionera iz ministarstva: - Pet stoljeća nakon što budale poput njega istrunu i postanu prašina, zlato će još uvijek biti jedina solidna osnova za novac i vrijednost. U vladi nam sjede takve budale da nemamo nikakve, ama baš nikakve nade!Levvis uzme šalicu kave, primakne je svom mršavom natmurenom licu i otpije, a onda obriše usne lanenim ubrusom.Edvvina je prelistavala The Christian Science Monitor. Digne glavu:- Šteta što za pet stoljeća nećeš biti živ da kažeš: "Što sam vam rekao?"Levvis je bio nizak čovjek, a tijelo mu bijaše nalik na grančicu te je izgledao slabašan i neishranjen, što nije bilo točno. Lice mu je odgovaralo tijelu i bilo tanko, gotovo lice lesa. Odlikovao se brzim pokretima, a glas mu rijetko nije bio razdražljiv. Levvis je ponekad zbijao šale na račun svoje neugledne vanjštine. Kucnuo bi se po čelu i izjavio:

Page 41: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Ono što je priroda uskratila tijelu, nadoknadila je ovdje.I zaista, to su priznavali i oni koji su ga mrzili, bio je neobično promućuran, pogotovo kad se radilo o novcu i financijama.Njegova jutarnja srdžba rijetko je uznemirivala Edvvinu. Kao prvo, u toku četrnaest godina braka naučila je da je ta srdžba rijetko usmjerena prema njoj, a kao drugo, znala je da se Levvis sprema za jutarnje sjedenje za pisaćim strojem gdje je grmio kao Jere-mija u svom pravednom gnjevu. Čitaoci njegova financijskog biltena, koji je izlazio dvaput mjesečno, to su od njega očekivali.Skupi privatni bilten u kojem je Levvis D"Orsey biranom popisu međunarodnih pretplatnika davao savjete u što da investiraju, pružao mu je bogat život a i koplje na koje je mogao nabadati vlade, predsjednike, premijere i određene političare kad mu se ne bi svidio neki njihov fiskalni postupak. A često mu se nisu sviđali.Mnogi financijeri, prilagođeni modernim teorijama - među njima i neki iz Prve američke trgovačke banke - prezirali su nezavisni, zagrižljivi, ultrakonzerva-tivni bilten Levvisa D"Orsevja, za razliku od glavnine Levvisovih oduševljenih pretplatnika koji su ga smatrali mješavinom Mojsija i Mide u naraštaju financijskih luđaka.I s pravom, priznavala je Edvvina. Ako je nekom životni cilj bilo zarađivanje novca, Levvis je bio razuman čovjek koga su mogli slijediti. To je dokazao u mnogo navrata, protiv svih očekivanja, a njegovi su se savjeti lijepo isplatili onima koji bi ih poslušali.Zlato bijaše jedan primjer. Mnogo prije nego se to dogodilo i dok su mu se drugi rugali, Levvis D"Orsev predvidio je nagli porast cijene na slobodnom tržištu. Također je nagovarao pretplatnike da pokupuju dionice zlatnih rudnika u Južnoj Africi koje su tada bile jeftine. Poslije su mu mnogi pretplatnici D"Orseyjeva biltena pisali da su postali milijunaši samo zato što su poslušali njegov savjet.Isto je tako dalekovidno predvidio uzastopne devalvacije dolara i savjetovao čitaocima da sav novac koji mogu podići ulože u druge valute, posebice u švi-carske franke i njemačke marke, što su mnogi i učinili - i izvrsno zaradili.U najnovijem izdanju D"Orseyjeva biltena, on je rekao:"Američki dolar, nekoć ponosna i čestita valuta, umire kao i nacija koju predstavlja. Zbog nezdrave fiskalne politike koju su pogrešno zacrtali nesposobni i podmitljivi političari, što se brinu samo za sebe i za ponovni izbor, živimo u financijskom rasulu koje se može samo pogoršati.Budući da nama vladaju lupeži i glupani, a poslušna javnost gleda tupo i ravnodušno, vrijeme je da pripremimo financijske čamce za spašavanje! Svaki muškarac ili žena neka se brine za sebe!Ako imate dolare, zadržite samo toliko koliko je potrebno za taksi, hranu i poštanske marke. I onoliko koliko stoji avionska karta u neku sretniju zemlju.Mudar je, naime, onaj ulagač koji odlazi iz ovih Sjedinjenih Država da živi u inozemstvu i odbaci američko državljanstvo. Službeno Zakon o porezu na prihod član 877. kaže da ako državljanin SAD promijeni državljanstvo da izbjegne porez na prihod, a ako se to može i dokazati, ostaje i dalje obavezan da plaća porez. Ali oni koji znaju mogu na zakoniti način izigrati Zakon o porezu na prihod. Vidi D"Orseyjev bilten iz srpnja prošle godine o tome kako da postanete bivši američki državljanin. Pojedini primjerci mogu se nabaviti po cijeni od šesnaest dolara ili četrdeset švicarskih franaka.Razlog da promijenite državnu pripadnost i zemlju: vrijednost američkog dolara i dalje će se smanjivati zajedno sa smanjenjem porezne slobode Amerikanaca.Ako ne možete osobno otići, pošaljite novac u inozemstvo. Promijenite dolare dok možete neće vam to još dugo biti moguće! u njemačke marke, švicarske franke, nizozemske guldene, austrijske šilinge, u kru-gerrande!Onda ih uložite, daleko od dosega američkih birokrata, u neku evropsku banku, po mogućnosti u Švicarskoj ..."Levvis D"Orsev je već niz godina trubio varijacije na tu temu. Njegov najnoviji bilten produžavao je uistom stilu i završio određenim savjetima i preporukama za ulaganje. Naravno, sve investicije bile su u stranim valutama.Druga stvar koja je izazivala Levvisov bijes bijaše dražba zlata riznice SAD.

Page 42: Arthur Hailey - Mjenjači novca

"Za jedan naraštaj", pisao je on, "kad se Amerikanci probude i spoznaju da je njihova nacionalna baština prodana budzašto kako bi se udovoljilo pučkoškolskoj taštini vašingtonskih teoretičara, krivci će biti žigosani kao izdajice i proklinjat će ih u toku povijesti."Levvisova primjedba mnogo se čitala u Evropi, a u Washingtonu i u američkim novinama su je ignorirali.Edvvina je za doručkom i dalje čitala Monitor. U njemu je našla izvještaj o nacrtu Kongresa koji je predlagao promjenu financijskog zakona čime bi se smanjili doprinosi u vezi s opadanjem vrijednosti zemljišta. To bi se odrazilo na bankine hipotekarne zajmove. Zapitala je Lewisa - kakve su mogućnosti da taj nacrt postane zakon.- Nikakve - odrješito će on. - Čak i da prođe u Donjem domu, Senat ga nikad neće odobriti. Jučer sam nazvao dvojicu senatora. Nisu to ozbiljno shvatili.Levvis je imao izvanredan doseg prijatelja i veza - bijaše to jedan od brojnih razloga njegova uspjeha. Istovremeno je bio u toku svega što je bilo vezano za porez te je savjetovao svojim čitaocima kako mogu iskoristiti situaciju.Sam Levvis plaćao je tek simboličan porez godišnje - nikad više od nekoliko stotina dolara, ponosno se hvalio, a njegov je pravi prihod bio sedmerozna-menkast. To je postizavao koristeći se svim vrstama poreznih olakšica: investicijama u naftu, nekretnine, eksploatacije šuma, farmerstvom, ograničenim ortaš-tvom i obveznicama oslobođenim od poreza. Takve doskočice su mu omogućivale da slobodno troši, raskošno živi - a da ipak - na papiru - svake godine iskaže osobne gubitke.Međutim, sve te porezne doskočice bile su potpuno zakonite."Samo glupan prikriva svoj prihod ili na drugi način vara u poreznoj prijavi - Edvvina je često slušala Levvisa da to govori. - "Zašto da se izlažemo tojopasnosti kad ima više načina da zakonito izbjegnemo porez negoli rupa u švicarskom siru? Potrebno je samo raditi da se to shvati i biti poduzetan pa se time poslužiti."Dosad se Lewis nije okoristio svojim savjetom da živi u inozemstvu i odbaci američko državljanstvo. Ali je mrzio New York u kojem je nekoć živio i radio i sada ga nazivao "truli, samodopadljivi brlog razbojnika koji padaju pod stečaj, što živi od solipsizma i s gadnim zadahom." Tvrdio je da su "arogantni stanovnici New Yorka stvorili iluziju da se najbolji mozgovi nalaze u njihovu gradu. Ne nalaze se!" Više je volio Srednji zapad kamo se preselio i prije petnaest godina upoznao Edvvinu.Usprkos muževu primjeru kako se izbjegava porez, Edvvina je u tom pitanju postupala na svoju ruku, ispunjavala svoju prijavu i plaćala daleko više nego Levvis iako je imala skromnije prihode. Ali je Le-vvis podmirivao račune - njihova stana i posluge, njihova dva mercedesa i ostalih raskoši.Edvvina je pošteno priznavala da je visok stil života koji je voljela snažno djelovao na odluku da se uda za Lewisa i bio značajan činilac u njezinoj bračnoj prilagodbi. I taj je sporazum, kao i njihova nezavisnost i dvostruke karijere, dobro funkcionirao.- O, kad bi tvoja vidovitost bila tolika da znaš kamo je u srijedu nestao sav onaj novac - reče ona.Levvis digne pogled s doručka na koji se divljački okomio kao da su pržena jaja njegov neprijatelj.- Bankin novac još nije nađen? Oni udvorni še-prtlje iz FBI-a opet nisu ništa otkrili?- Mislim da se može tako reći. - Ispriča mu da su upali u ćorsokak i da je odlučila da blagajnicu danas otpusti.- I poslije toga je nitko više neće htjeti zaposliti.- Druga banka sigurno neće.- Čini mi se da si rekla da ima dijete.- Na žalost ima.- Dva kandidata više za ionako prevelika davanja socijalne zaštite - tugaljivo će Levvis.- Je li? Sačuvaj tu mudroliju za svoje čitaoce. Lice njezina muža razvedri jedan od njegovih rijetkih osmijeha:- Oprosti mi, ali nisam navikao da od mene tražiš savjete. Rijetko mi se obraćaš

Page 43: Arthur Hailey - Mjenjači novca

za pomoć.To je kompliment, sine Edvvini. Jedna od stvari koju je cijenila u svom braku bila je činjenica što je Levvis uvijek postupao prema njoj kao intelektualno ravnoj. Iako joj to nikad nije izravno rekao, znala je da se ponosi što zauzima direktorski položaj u Prvoj američkoj trgovačkoj, što je čak i danas bilo neobično za ženu u bankarskom svijetu muških šovinista.- Naravno da ti ne mogu reći gdje je nestali novac - reče Levvis. Činilo se da razmišlja. - Ali dat ću ti savjet koji je meni ponekad koristio u zagonetnim situacijama.- Reci!- Savjetujem ti: ne vjeruj u očito.Edvvina je bila razočarana. Posve glupo, pomisli ona, očekivala sam neko čudesno rješenje. A namjesto toga Levvis je rekao prastaru uzrečicu.Baci pogled na sat. Uskoro će osam.- Hvala - reče. - Moram otići.- Da, znaš, večeras putujem u Evropu - obavijestio ju je. - Vratit ću se u srijedu.- Ugodno putovanje! - Edvvina ga poljubi i ode. Nije ju iznenadila njegova iznenadna najava. Levvis je imao urede u Zurichu i Londonu te je često putovao.Sišla je privatnim liftom koji je spajao njihov stan na vrhu nebodera s garažom u podzemlju.Dok je vozila u banku, iako je odbacila Levvisov savjet, riječi Ne vjeruj u očito su joj trajno zvonile u ušima i ogorčavale je.Jutrošnji razgovor s dvojicom agenata FBI-a bijaše kratak i bez rezultata.Sastanak se održao u stražnjem dijelu banke, gdje je tokom protekla dva dana FBI ispitivao namještenike. Bila je prisutna Edvvina, a i Nolan "Wainwright.Agent, stariji po činu, koji se zvao Innes i govorio narječjem Nove Engleske reče Edvvini i šefu bankine službe sigurnosti:- Ovdašnju istragu smo proveli dokle smo mogli. Slučaj će ostati otvoren i održavat ćemo vezu s vamaako iskrsnu nove činjenice. Naravno, ako još nešto doznate, odmah nam javite.- Naravno - reče Edwina.- Da, imamo jednu opovrgnutu vijest. - Agent FBI-a pogleda u bilježnicu. - Muž gospođe Niinez, Carlos. Jednom vašem namješteniku se učinilo da ga je vidio u banci onog dana kad je nestao novac.- Milesu Eastinu - izjavi Wainwright. - To mi je rekao. Prenio sam vam njegovu opasku.- Da, ispitivali smo Eastina o tome. Priznao je da se mogao prevariti. Ušli smo u trag Carlosu Nii-nezu. Radi u Phoenixu u Arizoni kao automehaničar. Ispitali su ga naši agenti u Phoenixu. Tvrde da je u srijedu bio na poslu, kao i svaki dan u ovom tjednu, što ga isključuje kao suučesnika.Nolan Wainwright isprati agente FBI-a. Edvvina se vrati svom stolu na podiju. Prijavila je manjak - kao što je i trebalo - svom neposrednom pretpostavljenom u sjedištu i činilo se da je vijest doprla do Alexa Vandervoorta. Jučer je Alex kasno navečer telefonirao, izrazio žaljenje i zapitao bi li joj kako mogao pomoći. Zahvalila mu je, ali je odbila shvaćajući da je ona za to odgovorna i da sama mora učiniti ono što se mora učiniti.Jutros se ništa nije promijenilo.Malo prije podneva Edvvina je Tottenhoeu dala uputu da javi odjelu za obračun plaća da će koncem dana prestati zaposlenje Juanite Niinez te da joj dospjelu zaradu pošalju u poslovnicu. Kurir je dostavio ček i Edvvina ga je našla na stolu kad se vratila s ručka.Nevoljko i oklijevajući prevrtala je u ruci ček.U tom je trenutku Juanita Nunez još radila. Kad je Edwina jučer odlučila da je još zadrži, Tottenhoe je čangrizavo primijetio: "Sto je se prije otarasimo, bit ćemo sigurniji da se ovo neće ponoviti". Čak je Miles Eastin koji se vratio za svoj stol pomoćnika šefa personala, uzvinuo obrvama, ali Edvvina je obojicu nadvladala.Pitala se zašto je toliko uzrujana kad je očito došlo vrijeme da dokrajči taj slučaj i smetne ga s uma.Očito smetnuti s uma. Očito rješenje. Ponovno se "jeti Levvisove krilatice: Ne

Page 44: Arthur Hailey - Mjenjači novca

vjeruj očitom.Ali kako? Na koji način?Edvvina reče samoj sebi: razmisli još jedanput. Vrati se na početak.Koje su bile očite osobine te nezgode? Prva očita činjenica bijaše nestanak novca. Tu nije bilo dvojbe. Druga očita činjenica bila je da svota iznosi šest tisuća dolara. O tom su se složile četiri osobe: Juanita Niinez, Tottenhoe, Miles Eastin i naposljetku trezorski blagajnik. Bez dvojbe.Treća očita značajka ticala se Juanitine tvrdnje da točno zna koliko novaca nedostaje iz njezine ladice. To je izjavila u jedan i pedeset, nakon gotovo pet sati neprestanog rada za šalterom, i prije nego što je završila obračun. Svi u banci koji su znali za manjak, uključujući Edvvinu, složili su se da je to očito nemoguće, činjenica da je točno znala svotu od početka je bila temelj njihova uvjerenja da je Juanita Nunez kradljivica.Znati svotu ... očito znati... očito nemoguće.Je li zaista bilo nemoguće?... Edvvini nešto padne na pamet.Zidni sat pokazivao je dva i deset minuta. Opazila je da šef personala sjedi za stolom kraj nje. Edvvina ustane:- Tottenhoe, biste li, molim vas, pošli sa mnom? S Tottenhoeom koji se mrzovoljno vukao za njomprošla je kroz aulu i usput pozdravila nekoliko stranaka. Poslovnica bijaše krcata i radila je punom parom kao i obično koncem radnog dana uoči vikenda. Juanita Niinez primala je uplatu.- Gospođo Niinez - mirno će Edvvina. - Molim vas, kad završite posao s ovom strankom, stavite cedulju "zatvoreno" i zaključajte blagajnu.Juanita Nunez nije ništa odgovorila niti je izustila slovca kad je završila posao niti dok je po uputi stavljala na šalter metalnu pločicu. Kad se okrenula da zaključa ladicu, Edvvina shvati zašto. Juanita je tiho plakala, a niz obraze su joj tekle suze.Nije bilo teško pogoditi razlog. Očekijvala je da će je danas otpustiti, a Edvvinin neočekivani dolazak potvrdio je njezino uvjerenje.Edvvina se nije osvrtala na suze.- Gospodine Tottenhoe - reče ona - mislim da gospođa Nunez radi s gotovinom od jutros kad se banka otvorila. Je li tako?- Da - potvrdi on.Vremensko razdoblje bilo je otprilike isto kao u srijedu, pomisli Edwina, samo što je danas bilo više posla.Upre prstom u blagajnu:- Gospođo Niinez, tvrdili ste da uvijek znate koliko imate novaca. Znate li koliko ga sad imate?Mlada žena je oklijevala. Onda kimne glavom. Još uvijek nije mogla govoriti zbog suza.Edwina joj pruži komadić papira sa šaltera:- Napišite ukupan iznos.Ponovno vidljivo oklijevanje. Zatim Juanita Nunez uzme olovku i načrčka 23.765 dolara. Edvvina dade cedulju Tottenhoeu:- Molim vas, pođite s gospođom Nunez i ostanite s njom dok ne završi obračun današnjeg prometa. Provjerite rezultat i usporedite ga s ovim iznosom.Tottenhoe s nevjericom pogleda ceduljicu:- Imam posla, i ako ostanem sa svakom blagajnicom ...- Ostanite s ovom - reče Edvvina. Ponovno prijeđe kroz aulu i vrati se za svoj stol.Tottenhoe se pojavi poslije tri četvrt sata.Djelovao je uzrujano. Edvvina opazi da mu ruka dršće. Donio je cedulju i stavio je na njezin stol. Kraj brojke koju je ispisala Juanita Nunez bila je dodana kvačica.- Da nisam sam vidio - izjavi šef personala - ne bih vjerovao.Začudo, ovaj put nije bio mrzovoljan. Iznenađenje je potisnulo zlovolju.- Ona brojka bila je točna?- Na dlaku.Edvvina je sva napeta sjedila i sređivala misli. Znala je da se naglo i presudno promijenilo gotovo sve što se ticalo istrage. Do sada su se sve pretpostavke

Page 45: Arthur Hailey - Mjenjači novca

osnivale na nemogućnosti da Juanita zna točan iznos, a sad se konačno pokazalo da ona to može znati.- Nečeg sam se sjetio dok sam dolazio k vama- reče Tottenhoe. - Jednom sam poznavao čovjeka u maloj pokrajinskoj podružnici - prije dvadesetak ili više godina - koji je imao sposobnost da pamti iznos novca. A sjećam se da sam kasnije čuo da ima još takvih ljudi. Kao da im je u glavi usađen računski stroj.- U srijedu vas je pamćenje moglo bolje služiti- obrecne se Edvvina.Dok je Tottenhoe išao prema svom stolu, privukla je blok i načrčkala zaključke svojih razmišljanja.Nunezova još nije čista, ali joj više vjerujem. Možda nedužna žrtva?Ako nije Nunezova, tko je?Netko tko zna sve mjere opreza mogao je nekako uvrebati priliku.Namještenici?Ali kako?"Kako" - kasnije. Najprije nađi pobudu a onda osobu.Pobuda? Netko kome je prijeko potreban novac?Velikim slovima je ponovno ispisala, KOME JE PRIJEKO POTREBAN NOVAC i nadodala:Pregledati osobne štedne račune svih namještenika u poslovnici - VEČERAS!Edvvina žurno prelista imenik sjedišta Prve američke trgovačke tražeći broj šefa kontrolnog ureda.13.U petak po podne su sve poslovnice Prve američke trgovačke banke bile otvorene tri sata dulje nego obično.Tako je danas, u petak, stražar u šest sati zatvorio i zaključao vrata poslovnice koja su vodila na ulicu. Nekolicinu stranaka koje su se u vrijeme zatvaranja još nalazile u Banci, izveo je isti stražar pojedinačno kroz staklena vrata.Točno u šest sati i pet minuta na staklenim vratima začuje se niz oštrih odlučnih udaraca. Kad je stražar na to okrenuo glavu, ugleda mladu mušku priliku u tamnom kaputu i poslovnom odijelu s aktovkom u ruci. Da privuče pažnju onih unutra, čovjek je udarao kovanicom od pedeset centi umotanom u rupčić.Kad se stražar primakao, čovjek s aktovkom priljubi uz staklo legitimaciju. Stražar je pregleda, otključa vrata i mladi čovjek uđe u banku.Tada, prije nego što je stražar stigao zatvoriti vrata, posjetioci se umnože, neočekivano i čudesno kao u mađioničarevu triku. Namjesto jednog čovjeka s aktovkom i predočenom legitimacijom odjednom se stvore šestorica pa još šestorica a iza njih čitav bojni red. Brzo, poput poplave, prodrli su u banku.Muškarac stariji od ostalih, iz kojeg je zračio autoritet, kratko objavi:- Kontrola iz centrale.- Da, gospodine - reče stražar. Bio je dugo godina u banci i već je ovo prošao. Nastavi legitimirati ostale došljake. Bilo ih je dvadesetoro, pretežno muškaraca, četiri žene. Svi su smjesta pošli na razna mjesta u banci.Stariji čovjek koji se najavio krene prema podiju i Edwininom stolu. Dok je ona ustajala da ga pozdravi, promatrala je s neskrivenim iznenađenjem neprekidni priliv u banku.- Gospodine Burnside, je li ovo kontrola?- Sigurno, gospođo D"Orsev.Šef kontrolnog ureda skine kaput pa ga objesi kraj podija.Na drugim mjestima u banci su ostali namještenici bili zatečeni dok su neki gunđali" i tužno komentirali:- Isuse! I baš su izabrali petak! .. Prokletstvo, večeras imam sastanak... Tko kaže da su kontrolori ljudi?Većina je znala što znači posjet kontrolora iz sjedišta banke. Blagajnice su znale da će večeras prije nego što odu ponovno prebrojiti njihovu gotovinu i da će provjeriti novac u trezoru. Zatražit će da knjigovođe ostanu dok ne pregledaju knjige. Službenici na visokim položajima bit će sretni ako odu prije ponoći.Pridošlice su već brzo i uljudno preuzeli glavne knjige. Od ovog časa će nadzirati sve nadopune ili promjene.

Page 46: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Kad sam zatražila pregled računa bankovnih namještenika nisam očekivala ovo - reče Edwina.Kontrola u poslovnici vršila se obično jedanput u osamnaest mjeseci ili dvije godine, a večerašnji je posjet bio to neočekivaniji što je puna kontrola glavne podružnice u centru izvršena prije osam mjeseci.- Mi odlučujemo kako, gdje i kada ćemo kontrolirati, gospođo D"Orsev.Kao i uvijek Hal Burnside odlikovao se hladnom nepristupačnošću, glavnom oznakom bankovnog kontrolora. U svakoj velikoj banci kontrolni ured bio je nezavisna nadzorna služba, a ovlaštenja i povlastice bile su im nalik na one koje u vojsci ima glavni in-spektorat. Kontrolore nikad nije plašio položaj pa su čak i upravitelje znali ukoriti za neurednosti koje bi otkrili temeljitim pregledom u poslovnici - a neizbježno bi nešto pronašli.- Znala sam to - potvrdi Edwina. - Samo sam iznenađena što ste ovo tako brzo organizirali.Šef kontrole se pomalo samozadovoljno nasmiješi:- Imamo svoje metode i sredstva.Nije joj otkrio da je za večeras bila planirana iznenadna kontrola jedne druge poslovnice Prve američke trgovačke banke. Nakon Edvvinina telefonskog poziva prije tri sata poništen je prijašnji plan, na brzinu su promijenjene neke mjere i pozvano više kontrolora za ovaj pothvat.Takav munjevit postupak nije bio neuobičajen. Bitan dio kontrolorske službe sastojao se u tome da neredovito i bez najave upadnu u neku bankinu poslovnicu. Poduzimale su se razrađene mjere koje su osiguravale tajnost. Kontrolor koji bi ih prekršio našao bi se u gadnoj neprilici. Rijetki su bili toliko neoprezni da bi se izlanuli.Dvadeset kontrolora, koji su sudjelovali u današnjem pothvatu, skupili su se prije jedan sat u salonu jednog hotela u centru grada. Čak i to odredište čuvali su u tajnosti sve do posljednjeg časa. Tamo su ih sazvali, dodijelili im zadatke a onda su neopazice u skupinama od dvije i tri osobe krenuli prema glavnoj poslovnici Prve američke trgovačke banke u centru grada. Sve do posljednjih odlučnih trenutaka stajali su u predvorjima okolnih zgrada, tumarali unaokolo ili gledali izloge. Onda je po običaju najmlađi pripadnik skupine pokucao na vrata banke da zatraži ulaz. Čim ga je dobio, ostali su poput prozvane vojske nagrnuli za njim.Sada su članovi kontrolne službe zauzeli sve ključne položaje u banci.Bankovni namještenik osuđen sedamdesetih godina zbog prijevare, koji je dvadesetak godina prikrivao svoje velike pronevjere, izjavio je kad se napokon našao na putu za zatvor:- Kontrolori bi upadali i četrdeset minuta mlatili praznu slamu. Dajte mi polovicu tog vremena pa ću sve dovesti u red.Za kontrolni odjel Prve američke banke i drugih velikih sjevernoameričkih banaka nije važio taj prigovor. Nije prošlo ni pet minuta od njihova iznenadna dolaska a već su svi kontrolori zauzeli unaprijed utvrđena mjesta i sve nadzirali.Bankovni namještenici pomirili su se sa sudbinom i završavali dnevni posao da poslije ako zatreba pomognu kontrolorima.Kad taj postupak počne, nastavit će se tijekom slijedeće i dijelom druge sedmice. Ali najkritičniji dio ispitivanja obavit će se u idućih nekoliko sati.- Hajde da prijeđemo na posao, gospođo D"Orsev - reče Burnside. - Započet ćemo s depozitnim računima: i oročenim i plativim po viđenju.Otvorio je svoju aktovku na Edvvininu stolu.Do osam sati isparilo se prvotno iznenađenje izazvano dolaskom kontrolora. Bio je izvršen znatan dio posla i redovi bankovnih činovnika su se prorjeđivali. Otišle su sve blagajnice a i neki knjigovođe. Prebrojili su novac, a kontrola drugih podataka bijaše dobro poodmakla. Posjetioci su bili udvorni i u nekim slučajevima blago upozoravali na sitne greške. Sve je to spadalo u njihov posao.Među višim službenicima koji su još ostali bili su Edvvina, Tottenhoe i Miles Eastin. šefovi personala pronalazili su podatke i odgovarali na pitanja. Međutim, činilo se da je Tottenhoe umoran, ali je mladi Eastin koji je uslužno i vedro odgovarao na sva pitanja bio isto onako svjež i energičan kao i na početku kontrole. Miles Eastin se pobrinuo da kontrolorima i namještenicima donesu

Page 47: Arthur Hailey - Mjenjači novca

sendviče i kavu.Bilo je nekoliko kontrolnih ekipa. Mala skupina proučavala je ušteđevine i tekuće račune i od vremena do vremena bi jedan iz grupice odnio bilješku šefu kontrolne službe na Edvvinin stol. U svakom bi slučaju pogledao cedulju, kimnuo glavom te dodao bilješku ostalim spisima u aktovki.Deset minuta prije devet primio je nešto dulju bilješku, uz koju su bili spojeni još neki spisi. Burnside ih je pažljivo proučio a onda izjavio:- Mislim, gospođo D"Orsev, da ćemo nas dvoje poći na odmor. Idemo popiti kavu i večerati.Nekoliko trenutaka kasnije ispratio je Edvvinu kroz ona ista vrata kroz koja su prije gotovo tri sata upali kontrolori.Kad su izašli iz zgrade, šef kontrolora se ispriča:- Žao mi je, ali ovo je bila samo izlika, Bojim se da ćemo morati pričekati s večerom, ako uopće stignemo večerati.Videći da ga Edvvina zapanjeno gleda on nadoda:- Vi i ja idemo na sastanak, ali nisam htio da drugi za to znaju.Burnside je povede desno. Prešli su pola bloka od banke koja je još uvijek bila jarko osvijetljena a onda su pješačkom stazom skrenuli na Rossellijev trg i došli do tornja sjedišta Prve trgovačke banke. Bila je hladna noć pa se Edvvina čvršće ogrnula kaputom razmišljajući o tome da bi podzemni prolaz mogao biti i kraći i topliji. Čemu tolika tajanstvenost?U zgradi bankina sjedišta Burnside se upiše u knjigu noćnih posjetilaca, a nakon toga ih čuvar odveze liftom na jedanaesti kat. Natpis i strelica označivali su Odjel službe sigurnosti. Tamo su ih čekali Nolan Wainwright i dvojica agenata FBI-a koji su radili na manjku.Gotovo odmah im se pridruži jedan član kontro-lorske ekipe koji je očevidno iz banke slijedio Edvvinu i Burnsidea.Brzo su se upoznali. Pridošlica je bio mladolik čovjek po imenu Gayne, hladnih pronicljivih očiju iza naočala u debelom okviru što su mu davale strog izraz. Gayne je nosio Burnsideu bilješke i spise dok je šef radio za Edvvininim stolom.Sad su na prijedlog Nolana Wainwrighta prešli u dvoranu za sastanke i posjedali oko okruglog stola.Hal Burnside se obrati agentima FBI-a:- Nadam se da će ono što smo otkrili opravdati naš poziv u ovo doba noći.Ovaj sastanak sigurno je planiran prije nekoliko sati, shvati Edvvina. Zapitala je:- Znači da ste ipak nešto otkrili?- Na žalost, mnogo više nego što je itko očekivao, gospođo D"Orsey.Na Burnsideov znak pomoćni kontrolor Gayne počne vaditi spise.- Na vaš prijedlog - izjavi Burnside predavač-kim tonom - proveden je pregled poslovnice u centru. Tražili smo dokaz da neki pojedinac ima financijske neprilike. Naposljetku smo ga našli.Govori kićeno kao učo, pomisli Edvvina. Ali ga je i dalje pažljivo slušala.- Možda je potrebno da objasnim - reče šef kontrolora agentima FBI-a - da većina bankovnih namještenika drži svoje račune u poslovnici u kojoj su zaposleni. Jedan je razlog taj što su ti računi "besplatni", to jest, ne naplaćuju se usluge. Drugi - i važniji razlog - jest što namještenici dobivaju posebne niske kamatne stope na zajmove, obično jedan posto ispod najpovoljnije stope.Innes, viši agent FBI-a, kimne glavom:- Da, to smo znali.- Onda ćete shvatiti i to da namještenik ili namještenica koji su iskoristili posebni bankin kredit i pozajmili do krajnje granice - a zatim podigli kredit iz nekog vanjskog izvora, na primjer financijskog društva gdje su kamate znatno više, dovodi sebe u gadan financijski položaj.Innes pomalo nestrpljivo reče:- Naravno.- Čini se da se upravo to dogodilo jednom bankovnom službeniku.Dao je znak pomoćniku Gayneu koji preokrene nekoliko poništenih čekova što su sve do sada bili licem okrenuti stolu.- Kao što ćete opaziti, ovi čekovi su ispostavljeni na tri različita financijska društva. Uzgred da vam kažem, već sam nazvao dva društva. Bez obzira na izvršene

Page 48: Arthur Hailey - Mjenjači novca

isplate koje vidite, oba su računa ozbiljno ugrožena. Možemo opravdano očekivati da će nam ujutro treće društvo ponoviti istu priču.- A ovi čekovi odnose se samo na tekući mjesec - umiješa se Gayne. - Sutra ćemo pogledati podatke s mikrofilma za posljednjih nekoliko mjeseci.- Važna je još jedna činjenica - proslijedi šef kontrolora. - Dotični pojedinac ovo nije mogao platiti - pokaže poništene čekove - od svoje bankovne plaće za koju znamo kolika je. Zato smo u toku ovihnekoliko sati u banci tražili dokaz da krade iz banke i dokaz je pronađen.Ponovo se javi pomoćnik Gavne raspoređujući spise po stolu za sastanke.... dokaz da krade iz banke ... je pronađen. Ed-vvina jedva da je više slušala. Uprla je oči u potpis na svakom poništenom čeku - potpis koji je gledala svaki dan, poznati potpis, odvažan i jasan. Užasnula se i ražalostila što ga ovdje vidi.Potpis je pripadao Eastinu - mladom Milesu koji joj se toliko sviđao, koji je bio tako sposoban pomoćnik šefa personala, tako uslužan i neumoran, čak i večeras. Baš ovog tjedna je odlučila da ga unaprijedi kad Tottenhoe pođe u mirovinu.Šef kontrolora nastavi:- Naš podli kradljivac muzao je mrtve račune. Kad smo večeras otkrili jednu protupropisnu transakciju, nije nam bilo teško otkriti druge.Ponovno je predavačkim tonom objasnio agentima FBI-a što je to mrtvi račun. To je račun - ušteđevina ili tekući račun - reče Burnside, koji je vrlo malo ili nimalo aktivan. Sve su banke imale klijente koji iz raznih razloga dugo vremena nisu dirali u te račune i na njima su ostajale nevjerojatno visoke svote. Naravno, na štednoj knjižici se skupljala skromna kamata i neki su vjerojatno s tim računali, dok su drugi - nevjerojatno ali istinito - potpuno napuštali svoje račune.Kad bi se ustanovilo da je neki račun neaktivan, da se na njega ne ulaže niti s njega podiže, banka bi prestala slati mjesečne izvještaje i slala godišnje stanje. Pa i to bi, ponekad, dobivali natrag s oznakom: "Preselio - adresa nepoznata".- Poduzimaju se standardne mjere opreza da se spriječi zloupotreba mrtvih računa - nastavi šef kontrolora. Posebno se vodi evidencija tih računa, a ako bi odjednom uslijedila transakcija, šef personala bi provjerio je li propisna. Obično su takve mjere bile djelotvorne. Kao pomoćnik šefa personala Miles Eastin bio je ovlašten da provjerava i odobrava transakcije mrtvih računa. Iskoristio je ovlaštenje da prikrije svoj prijestup - činjenicu da sam krade s tih računa.- Eastin je bio prilično lukav. Birao je one račune za koje je postojala najmanja vjerojatnost da će izazvati neprilike. Ovdje je niz krivotvorenih potvrda0 isplati, ali nisu vrlo vješto krivotvorene jer se jasno vide tragovi njegova rukopisa. Nakon toga su se ti iznosi prebacivali, jamačno na njegov lažni račun, pod izmišljenim imenom. I tu se opaža očita sličnost rukopisa, ali, naravno, bit će nam potreban iskaz vještaka.Jedan po jedan pregledavali su potvrde o isplati1 uspoređivali rukopis s onim na čekovima koje su ranije gledali. Istina, opažao se pokušaj iskrivljavanja, ali nije se moglo posumnjati u sličnost.Drugi agent FBI-a, Dalrvmple, pažljivo je bilježio. Digne pogled i zapita:- Jeste li utvrdili ukupan iznos novca?- Dosad smo otkrili blizu osam tisuća dolara - odvrati Gavne. - Međutim, sutra ćemo dobiti uvid u starije podatke na mikrofilmovima i u kompjutoru koji mogu pokazati još više.- Kad saopćimo Eastinu ovo što već znamo - nadoda Burnside - možda će on odlučiti da olakša svoj položaj pa priznati. Na taj način ponekad nam dolijaju varalice.On u ovom uživa, pomisli Edvvina, zaista uživa. Osjeti bijes i potrebu da brani Milesa Eastina, a onda zapita:- Imate li pojma koliko to već traje?- Na osnovi onog što smo dosad otkrili - izvijesti ih Gavne - čini se da traje najmanje godinu dana, a možda i dulje.Edvvina se okrene Halu Burnsideu:

Page 49: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Znači, to vam je potpuno promaklo prilikom posljednje kontrole. Zar u vaš posao ne spada i pregled mrtvih računa?Kao da je probušila mjehurić od sapunice. Šef kontrolora pocrveni kao rak kad je priznao:- Da, spada, ali ponekad i nama neke stvari pro-maknu kad lupež dobro pokrije svoje tragove.- Očigledno. Iako ste vi maloprije kazali da rukopis odaje prijevaru.- Vidite, sad smo to otkrili - kiselo će Burnside. - Kad sam vas ja pozvala - podsjeti ga ona.Agent FBI-a Innes prekine tišinu koja je zatim uslijedila:- Ovo nam ništa ne pomaže u slučaju novca ne-stalog u srijedu.- Osim što baca najveću sumnju na Eastina - reče Burnside. Činilo se da mu je laknulo što je razgovor krenuo u drugom pravcu. - A i on to može priznati.- Neće priznati - zareži Nolan Wainwright. - Taj mačor je vraški prepreden. Uostalom, zašto bi priznao? Još ne znamo kako je to učinio.Dosad je šef bankine službe sigurnosti malo govorio, iako mu se na licu odrazilo iznenađenje, a onda se ukrutio kad su kontrolori predočili niz isprava i dokaza za prijevaru. Edwina se pitala da li se Wain-vvright sjeća koliko su ispitivali blagajnicu Juanitu Nii-nez, ne vjerujući da je nedužna kao što je ona tvrdila. Pa i sad, pomisli Edvvina, postoji mogućnost da je Niinezova bila u dosluhu s Eastinom, ali joj se to činilo nevjerojatnim.Hal Burnside ustane i zatvori aktovku:- Ovdje prestaje rad kontrole a počinje rad policije.- Trebat će nam ti spisi i potpisana izjava - reče Innes.- Gospodin Gayne će ostati i stajati vam na raspolaganju.- Još jedno pitanje. Mislite li da Eastin naslućuje da je otkriven?- Sumnjam.Burnside baci pogled svom pomoćniku koji zaki-ma glavom.- Uvjeren sam da ne zna. Trudili smo se da ne pokažemo što tražimo i da prikrijemo trag, raspitivali smo se za mnoge stvari koje nam nisu bile potrebne.- I ja mislim da ne zna - reče Edvvina. S tugom se prisjetila koliko je Miles Eastin bio marljiv i veseo neposredno prije nego što je s Burnsideom otišla iz poslovnice. Zašto je to učinio? Zašto, oh, zašto?Innes s odobravanjem kimne glavom:- Onda neka tako ostane. Preslušat ćemo Eastina čim završimo ovo ovdje, ali ne smije ga nitko upozoriti. Je li još u banci?- Da - reče Edvvina. - Ostat će bar dotle dok se ne vratimo i normalno bi morao otići među posljednjima.Nolan Wainwright upadne, neobično oštrim glasom:- Dopunjavam ove upute. Zadržite ga što dulje možete. Nakon toga neka pođe kući misleći da nije otkriven.Ostali zapanjeno i zatečeno pogledaju šefa sigurnosti. Pogotovo su oči dvojice agenata FBI-a ispitivački motrile Wainwrightovo lice. Činilo se kao da razmjenjuju neku poruku.Innes je oklijevao, a onda izjavi:- U redu. Učinite tako.Nekoliko minuta kasnije Edvvina i Burnside spustiše se liftom u prizemlje.Innes uljudno reče kontroloru koji je ostao:- Prije nego uzmem vaš iskaz, biste li nas načas ostavili same?- Svakako. - I Gayne izađe iz dvorane za sastanke.Drugi agent FBI-a zatvori bilježnicu i odloži olovku. Innes se obrati Nolanu Wainwrightu:- Nešto vam je na umu?- Da. - Wainwright je oklijevao, boreći se s alternativama i svojom savješću. Iskustvo mu je govorilo da u dokazima protiv Eastina postoje praznine koje se moraju popuniti. A da se popune, zakon se mora iskriviti suprotno njegovom uvjerenju. Zapita agenta FBI-a: - Zar vam je toliko stalo da doznate?Obojica su se zgledali. Godinama su se poznavali i poštovali jedan drugog.- Danas je skupljanje dokaza škakljivo pitanje - reče Innes. - Ne možemo se služiti nekim slobodama kao prije, a ako se njima okoristimo, mogu nam se osvetiti.

Page 50: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Zavlada tišina, a onda drugi agent FBI-a reče:- Recite nam onoliko koliko smatrate potrebnim. Wainwright ispreplete prste i promatraše ih. Tijelo mu je odavalo napetost kao maloprije glas:- Dobro, imamo dovoljno toga da Eastina prikli-ještimo zbog pronevjere. Recimo da je ukrao osam tisuća dolara, manje ili više. Što mislite, koliko bi mogao dobiti?- Budući da mu se prvi put sudi, bit će uvjetno osuđen - reče Innes. - Sud se ne brine za novac koji je u pitanju. Smatra da banke imaju mnogo novaca i da je ionako osiguran.- Tako je! - Wainwrightovi su se prsti napeli.- Ali ako dokažemo da je uzeo novac, onih šest tisuća u srijedu, ako pokažemo da je namjeravao svaliti krivicu na blagajnicu i gotovo uspio ...Innes s razumijevanjem promrmlja:- Ako uspijete to dokazati, svaki će ga razumni sudac poslati ravno u zatvor. Ali, možete li?- Pokušat ću. Zato što osobno želim da kučkin sin dospije iza rešetaka.- Znam što mislite - zamišljeno će agent FBI-a.- I meni bi to bilo drago.- U tom slučaju me poslušajte. Nemojte večeras uhapsiti Eastina. Dajte mi vremena do sutra.- Nisam siguran - zamisli se Innes. - Nisam siguran da li smijem.Sva trojica su čekala, svjesna iznesenih činjenica, dužnosti i unutrašnje borbe. Agenti su otprilike nagađali na što cilja Wainwright. Ali kada i u kolikoj mjeri cilj opravdava sredstva? A isto tako: koliko danas slobode može sebi priuštiti pripadnik službe sigurnosti i proći nekažnjeno?Međutim, agenti FBI-a zagrijali su se za slučaj i mislili isto kao Wainwright.- Ako pričekamo do sutra - upozori ga drugi agent - ne želimo da Eastin pobjegne. To bi nas sve dovelo u nepriliku.- Ne želim da mu promijene lični opis - izjavi Innes.- Neće pobjeći. Neću mu promijeniti lični opis. Jamčim vam.Innes baci pogled kolegi koji slegne ramenima.- Onda u redu - reče Innes. - Do sutra. Ali zapamtite, Nolane, o ovom nismo nikad razgovarali.- Prošao je kroz dvoranu za sastanke i otvorio vrata. - Možete ući, gospodine Gayne. Gospodin Wain-vvright odlazi. Sad ćemo uzeti vaš iskaz.14.U popisu službenika bankovne poslovnice pohranjenom u odjelu sigurnosti za svaki slučaj bila je adresa Milesova stana i telefonski broj. Nolan Wain-wright prepiše i jedno i drugo.Znao je gdje je to. Stambeno naselje ljudi s osrednjim prihodima otprilike tri kilometra od centra. Još je pisalo "Stan 2G".Šef sigurnosti izađe iz zgrade sjedišta Prve američke trgovačke pa iz govornice na Rossellijevu trgu nazove taj broj. Telefon je zvonio, ali se nitko nije javljao. Otprije je znao da je Miles Eastin neoženjen. Wainwright se nadao da živi sam.Da se tko javio na telefon, Wainwright bi se ispričao da je pogriješio broj i promijenio bi planove. Ovako je pošao prema svom autu koji je parkirao u garaži u podzemlju zgrade.Prije nego se odvezao iz garaže, otvorio je prtljažnik i uzeo tanku futrolu od semiša. Stavi je u unutrašnji džep i pođe kroz grad.Išao je prema stambenoj zgradi nemarno, ali je zapažao pojedinosti. Vjerojatno je ta dvokatnica sagrađena prije četrdeset godina. Vidjelo se da je zapuštena. Pomisli da u njoj ima jedno dvadeset i pet stanova. Nije opazio pazikuću. U predvorju Nolan Wain-wright ugleda poštanske sandučiće i dugmad za po-............... " ..................................._...........ziv. Dvostruka staklena vrata vodila su s ulice u predvorje, iza njih su se nalazila čvršća, jamačno zaključana vrata.Bilo je pola jedanaest. Na ulici je bilo malo prometa. Nijedan drugi pješak nije stajao kraj stambene zgrade. Uđe u nju.Kraj sandučića za poštu nalazili su se nizovi dugmadi i mikrofon. Wainwright

Page 51: Arthur Hailey - Mjenjači novca

nađe prezime EASTIN pa pritisne dugme kraj njega. Kao što je očekivao, nitko se nije javio.Zaključi da 2G označuje drugi kat. Nasumce izabere zvonce na kojem je pisalo 3 pa pritisne. Iz mikrofona zakriješti muški glas:- Da, tko je?Kraj zvonca je pisalo ime Applebv.- Ovdje poštar - odvrati Wainwright. - Brzojav za Applebv ja.- Dobro, donesite ga.Začuje se zujanje iza teških unutrašnjih vrata i škljocne brava. Wainwright otvori vrata i brzo uđe.Pred njim se nalazio lift, ali se nije na nj obazro. Desno ugleda stepenište pa potrči, preskačući po dvije stepenice, na drugi kat.Wainwright je usput razmišljao kako su ljudi nevjerojatno naivni. Nadao se da onaj Applebv neće predugo čekati brzojav. Noćas gospodin Applebv neće doživjeti ništa zla osim manjeg iznenađenja, možda razočaranja, iako je mogao daleko gore proći. Međutim, usprkos neprestanim upozorenjima, stanari su svugdje jednako postupali. Naravno, možda Applebv posumnja i zovne policiju, ali Wainwright je mislio da neće. U svakom slučaju, za nekoliko minuta bit će mu svejedno.Stan 2G nalazio se pri kraju hodnika na drugom katu. Brava je bila jednostavna. Wainwright iskuša nekoliko tankih oštrica iz futrole od semiša što ju je stavio u džep i nakon četvrtog pokušaja brava se okrene. Otvore se vrata i on uđe zatvorivši ih za sobom.čekao je da mu se oči priviknu na mrak, a onda prišao prozoru i spustio zavjese. Našao je prekidač i upalio svjetlo.Stan je bio malen, namijenjen jednoj osobi. Sastojao se od jedne sobe podijeljene u dvije prostorije.U dnevnom boravku i blagovaonici bila je sofa, naslonjač, prijenosni televizor i stol. Iza pregrade nalazio se krevet, a kuhinjska vrata bila su sklopiva. Dvoja druga vrata vodila su u kupaonicu i plakar. Stan je bio uredan i čist. Nekoliko polica s knjigama i poneka reprodukcija davale su sobi pečat ličnosti.Ne gubeći vrijeme Wainwright započne sistematsku temeljitu pretragu.Dok je radio, nastojao je potisnuti grižnju savjesti zbog toga što čini nedopušteno djelo. Nije u tom posve uspio. Nolan Wainwright bio je svjestan da danas postupa suprotno svojim moralnim shvaćanjima, poričući svoje vjerovanje u red i zakon. Ali, tjerao ga je gnjev. Gnjev i saznanje da je prije četiri dana pogriješio.Čak i sad se stravično jasno sjećao nijeme molbe u očima Portorikanke Juanite Niinez kad ju je prvi put sreo u srijedu i započeo preslušavanje. Ta je molba očevidno glasila: Vi i ja... vi ste crni, a ja tamnoputa. I zato biste bar vi morali shvatiti da sam ovdje sama u nepovoljnom položaju i da mi je očajno potrebna pomoć i pravda. Iako je primio njezin poziv, grubo ga je odbacio te se kasnije ona prezirno držala. Sjećao se da joj je i u očima vidio prezir.Ta uspomena, zajedno s bijesom zbog toga što ga je Miles Eastin prevario, stvorila je u Wainwrightu čvrstu odluku da potuče Eastina, bez obzira na to hoće li pri tom prekršiti zakon.I zato je Wainwright tražio metodički, kao što je naučio u svojoj policijskoj praksi, s čvrstom odlukom da će pronaći dokaz ako postoji.Pola sata kasnije znao je da još preostaje samo nekoliko mjesta na kojima bi se nešto moglo sakriti. Pregledao je kredenc, ladice i ono što je u njima bilo, pretražio namještaj, otvorio kovčege, osmotrio slike na zidovima i odvojio stražnji dio televizora. Prelistao je knjige i opazio da je čitava jedna polica posvećena predmetu za koji je čuo da je Eastinov hobi - proučavanju novca kroz stoljeća. Među knjigama nađe kožnate korice sa skicama i fotografijama starih kovanica i novčanica. Ali tu ne bijaše traga ničem protuzakonitom. Na koncu je nagomilao namještaj u jedan kut i smotao sag u dnevnom dijelu sobe. Bate-rijom je istraživao svaki kvadratni centimetar poda.Da nije imao bateriju, ne bi opazio da je pod brižno ispiljen, ali su dvije crte, svjetlije od ostalog drva, odavale gdje je prepiljeno. Oprezno nadigne dasku za trideset centimetara i ispod toga ugleda crni notes i novac u novčanicama od dvadeset dolara.Brzo vrati na mjesto dasku, sag i namještaj.

Page 52: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Izbroji novac, bilo je točno šest tisuća dolara. Onda načas prouči mali crni notes, vidje da je to knjižica s kladionice. Tiho zazviždi kad je otkrio količinu i visinu iznosa.Odloži notes - kasnije ga može podrobnije pregledati - na stolić ispred sofe i stavi novac kraj njega.Iznenadio se kad je našao novac. Nije nimalo sumnjao da je to onih šest tisuća dolara koji su u srijedu nestali iz banke, ali je očekivao da će ih Eastin negdje promijeniti ili pohraniti na drugom mjestu. Policijska praksa ga je naučila da kriminalci čine lude, neočekivane poteze, a ovaj je bio takav.Još je trebalo utvrditi kako je Eastin uzeo novac i odnio ga ovamo.VVainvvright se ogleda po stanu a onda ugasi svjetla. Razgrne zavjese, udobno se smjesti na sofi i pričeka.U polutami, dok je mali stan osvjetljivala samo ulična rasvjeta, sabirao je misli. Ponovno se sjeti Juanite Niinez i zaželi da na neki način popravi nepravdu koju joj je nanio. Onda se sjeti izvještaja FBI-a o njezinu nestalom mužu Carlosu koji je nađen u Phoe-nixu, u Arizoni. Wainwrightu sine da bi joj ta obavijest mogla pomoći.Naravno, priča Milesa Eastina da je vidio Carlosa Niineza u banci onog istog dana kad je nestao novac bila je izmišljena kako bi još više osumnjičio Juanitu.Prokleti gad! Kakav je to čovjek kad je najprije svalio krivnju na blagajnicu, a onda je još pojačao? Šefa službe sigurnosti zasvrbe šake. Upozori sama sebe da ne dopusti da ga ponesu osjećaji.Upozorenje je bilo beskorisno, a on je znao i zašto. Zbog jednog slučaja koji je odavno pokopao u sebi i koji je rijetko iskopavao. I protiv svoje volje sjetio se toga.Nolan Wainwright, koji se bližio pedesetoj, odrastao je u sirotinjskoj četvrti i od rođenja je sudbina bila protiv njega. Razvijao se u sredini gdje je opstanak bio svakodnevni izazov, a kriminal - sitni i krupni - mjerilo za okolinu. Kao momčić bio je u klapi koja je okršaje sa zakonom smatrala dokazom muš-kosti.Kao i ostali prije i poslije njega, koji su potjecali iz iste sredine, tjerala ga je želja da postane netko, da se istakne na bilo koji način, da iskali unutarnji gnjev zbog vlastite anonimnosti. Nije imao iskustva ni stavova da prosudi mogućnosti te mu se činilo da je jedini, neizbježivi put sudjelovanje u uličnom kriminalu. Izgledalo je vjerojatno da će on, kao većina njegovih vršnjaka, završiti u policijskoj ili zatvorskoj kartoteci.Nije tako završio djelomično zahvaljujući sreći, a djelomice je to bila zasluga Buffleheada Kellvja.Bufflehead je bio prosječne pameti, lijen, prijazan postariji mjesni policajac koji je naučio da policajac u getu može produžiti sebi život ako se vješto nađe na drugom mjestu kad izbije nered i ako prijeđe u akciju samo onda kad mu problem iskrsne točno pod nosom. Pretpostavljeni su se žalili da on ima najmanje uhapšenih u cijelom području, ali se zato - s Buf-fleheadova stanovišta - mirovina svake godine sve bliže primicala.Ali mladi Nolan Wainwright stvorio je problem pred Buffleheadovim nosom jedne noći kad su pokušali s klapom provaliti u robnu kuću. Policajac ih je nehotice omeo pa su svi umakli i nagnali u bijeg osim mladog Wainwrighta koji se okliznuo i pao podno policajčevih nogu.- Blesavi, nespretni majmune - jadikovao je Bufflehead. - Noćas ćeš mi zadati sve vrste piska-ranja i prijava sudu.Kelly je mrzio piskaranje i odlazak na sud, jer je to obično zadiralo u policajčevo slobodno vrijeme.Naposljetku su se sporazumjeli. Umjesto da uhapsi i optuži Wainwrighta, iste noći ga je odveo u policijsku vježbaonicu i u ringu je po svojim vlastitim riječima "ubio vraga u njemu".Nolan Wainwright, izudaran, bijesan, natečena oka - ali bez dosjea - uzvrati mu mržnjom. Čim se ukaže prilika, namlatit će Buffleheada Kellvja. Stoga je ponovno došao u policijsku vježbaonicu gdje mu je Bufflehead davao lekcije iz tučnjave. Bio je to, shvatio je Wainwright mnogo kasnije, propusni ventil njegova gnjeva. Brzo je učio. Kad je došlo vrijeme da priglupog lijenog policajca prebije na mrtvo ime, ustanovio je da ga je prošla želja. Naprotiv, zavolio je starca, a taj osjećaj iznenađivao je i samog mladog Nolana.

Page 53: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Prošla je godina dana. Wainwright je nastavljao boksati, ostajao u školi i uspijevao da se ne uvlači u gužvu. A onda je jedne noći Bufflehead na dužnosti slučajno naišao na pljačku trgovine mješovitom robom. Policajac je bez sumnje bio više iznenađen nego dva sitna kriminalca i zacijelo ih nije htio spriječiti jer su obojica nosila oružje. Kasnije je istraga pokazala da Bufflehead nije ni pokušao izvući revolver.Ali jednog provalnika obuzela je panika, te je pucao u Buffleheadov trbuh.Brzo se pročulo za puškaranje pa se skupila gomila ljudi, među njima i mladi Nolan Wainwright.Uvijek će se sjećati - kao što se i sad sjetio - kako je izgledao bezopasni lijeni Bufflehead koji je još bio pri svijesti; previjao se, jaukao, vrištao u užasnoj agoniji dok je iz velike smrtonosne rane sukljala krv i provirivala crijeva.Dugo su čekali na kola hitne pomoći. Malo prije nego što su stigla, Bufflehead je uz posljednji vrisak umro.Taj je slučaj zauvijek ostavio pečat na Nolanu Wainwrightu. Nije ga najviše pogodila sama Buffle-headova smrt. Pa i hapšenje i kasnije smaknuće kradljivca koji je pucao i njegova ortaka bijahu sporedni.Nadasve ga je pogodila i dirnula ona užasna, besmislena opačina. Sam zločin bio je podao, lud, predodređen da propadne, ali dok je propadao, izazvao je užasne nepopravljive posljedice. U umu mladog Wain-vvrighta ta je misao ostavila vrlo dubok trag. Bila je to katarza i kad je prošao kroz nju, shvatio je da su svi zločini jednako negativni, jednako destruktivni, a još kasnije oni su postali zlo protiv kojeg se borio.Možda je od samog početka negdje duboko u njemu bilo pritajeno zrnce puritanizma. I tada je izbilo na površinu.Razvijao se iz mladića u muškarca, kao čovjek koji nije znao za kompromise i zbog toga je postao osamljen među prijateljima, pogotovo kad je naposljetku postao policajac. Ali bio je sposoban policajac koji je brzo učio i uzdizao se i bio nepodmitljiv, kako su kasnije utvrdili Ben Rosselli i njegovi pomoćnici.A još kasnije, u Prvoj američkoj trgovačkoj banci, Wainwright je sačuvao te snažne osjećaje.Možda je šef službe sigurnosti zadrijemao, ali ga je trgnulo stavljanje ključa u bravu. Oprezno sjedne. Fluorescentne brojke na satu pokazivale su da je maloprije prošla ponoć.Uđe tamna prilika. Tračak vanjskog svjetla obasja Eastina. Onda se vrata zatvore i Wainwright začu kako Eastin pipa prekidač. Upali se svjetlo.Eastin odjednom ugleda Wainwrighta. Njegovo iznenađenje bilo je potpuno. Usta mu ostadoše otvorena, iz lica mu nestane krvi. Pokuša nešto reći ali mu riječ zapne u grlu.Wainwright ustane i zagleda se u njega. Glas mu je bio oštar poput noža:- Koliko si danas ukrao?Prije nego što je Eastin stigao odgovoriti i pri-brati se, Wainwright ga uhvati za suvratak kaputa, okrene i gurne. Izvalio se na sofu.Dok je iznenađenje prelazilo u ogorčenje, mladić promrsi:- Tko vas je pustio unutra? Kog vraga ...? Pogled mu padne na novac i na mali crni notesi ušuti.- Tako je - oštro će Wainwright. - Došao sam po bankin novac, odnosno po ono što je ostalo. - Upre prstom u novčanice na stolu. - Znamo da je ovdje ono što si uzeo u srijedu. A ako se čudiš, znamo da si muzao one mrtve račune i ostalo.Miles Eastin je buljio zaprepaštena, ukočena lica. Sav je drhtao i grčio se. Zatečeno je spustio glavu i prekrio lice rukama.- Dosta! - Wainwright ispruži ruku, odmakne Eastinove šake i digne mu glavu, ali ne grubo jer sesjeti što je obećao agentu FBI-a. Neće mu promijeniti osobni opis. Nadodao je:- Moraš govoriti. Počni!- Slušaj, daj mi vremena! - preklinjao je Eastin. - Daj mi minutu da razmislim.- Ni govora! - Wainwright je najmanje želio da Eastinu dade vremena za razmišljanje. On je bio pametan momak pa je mogao točno zaključiti da će biti najmudrije ako šuti. Šef sigurnosti je znao da u ovom trenutku ima dvije

Page 54: Arthur Hailey - Mjenjači novca

prednosti. Jedna je bila što je izbacio Milesa Eastina iz koncepta, a druga što ga ne sputavaju propisi.Da su ovdje agenti FBI-a, morali bi objasniti Eastinu da je njegovo zakonom zajamčeno pravo da ne odgovara na pitanja i da uzme odvjetnika. Wainwright, koji više nije bio policajac, nije podlijegao toj obavezi.Šef sigurnosti htio je dobiti čvrst dokaz kojim će krađu od šest tisuća dolara pripisati Milesu Eastinu. A to će biti potpisano priznanje.Sjeo je sučelice Eastinu. Probadao je pogledom mladog čovjeka.- Možemo ovo oduljiti ali možemo i brzo završiti. Ne dobivši nikakav odgovor, Wainwright uzme mali crni notes te ga otvori.- Počnimo s ovim.Stavi prst na spisak svota i datuma. Kraj svake natuknice bile su druge brojke:- Ovo su oklade, je li?Zbunjeno i tupo Eastin kimne glavom.- Objasni mi ovo.Bila je to oklada za dvjesta pedeset dolara, promrmlja Eastin, na rezultat nogometne utakmice između "Texasa" i "Notre Dame". Objasnio je okladu. Kladio se na "Notre Dame". Pobijedio je "Texas".- A ovo?Ponovno mumljanje: još jedna nogometna utakmica, još jedan gubitak.- Nastavi! - navaljivao je Wainwright, držeći prst na stranici i vršeći pritisak.Polako su dolazili odgovori. Neke su oklade bile na košarkaške utakmice. Katkad je dobivao, ali sugubici bili brojniji. Najniži ulog bio je sto dolara, a najviši trista.- Jesi li se kladio sam ili u grupi?- U grupi.- Tko je još igrao?- Još tri momka. Rade, kao i ja.- Rade u banci? Eastin odmahne glavom:- Na drugim mjestima.- Jesu li i oni gubili?- Neki jesu, ali u prosjeku su bili bolji od mene.- Kako se zovu ta četvorica?Odgovora nema. Wainwright pođe naprijed:- Nisi se kladio na konje. Zašto?- Udružili smo se. Svi znaju da su konjske trke prijevara i da su namještene. Nogomet i košarka su poštene igre. Razradili smo sistem. Mislili smo, bude li igra poštena, možemo pobijediti.Cjelokupni gubici su pokazivali da su pravili račune bez krčmara.- Jeste li se kladili s jednim ili više kladioničara?- S jednim.- Njegovo ime? Eastin je šutio.- Gdje je ostali novac koji si ukrao iz banke? Mladić iskrivi usta. Očajno odgovori:- Nema ga.- A bilo ga je više?Potvrdno i ojađeno kimne glavom.- Kasnije ćemo se time pozabaviti. A sada razgovarajmo o ovom novcu. - Wainwright dodirne šest tisuća dolara koje su ležale između njih. - Znamo da si ga uzeo u srijedu. Kako?Eastin je oklijevao a onda slegnuo ramenima:- Mislim da to možete i sami znati.- Misliš dobro - strogo će Wainwright - ali gubiš vrijeme.- U srijedu - reče Eastin - neki namještenici imali su gripu. Tog dana sam zamjenjivao jednu blagajnicu.- To znam. Prijeđi na ono što se dogodilo.- Prije nego što se banka otvorila uzeo sam iz trezora rezervna kolica - blagajnu. Tamo je bila Ju-anita Niinez. Otključala je svoju blagajnu. Bio sam tik uz nju. Juanita nije znala da gledam njezinu kombinaciju.

Page 55: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- I?- Zapamtio sam je. Čim sam uspio, zapisao sam kombinaciju.VVainvvright nije posustajao. Gomilale su se pogubne činjenice.Trezor glavne bankine poslovnice bio je prostran. U toku dana trezorni blagajnik radio je u prostoru nalik na kavez pokraj teških vrata s tempiranom bravom. Trezorni blagajnik uvijek je imao posla, brojio novac, davao ili primao svežnjeve novčanica, preuzimao ili izdavao kolica s blagajnom. Nitko nije mogao proći neopaženo kraj trezorskog blagajnika, ali kad bi ušli, nije na njih obraćao pažnju.Tog jutra, iako je na izgled bio vedar, Miles Eastin je očajnički trebao novac. Prošlu sedmicu je izgubio na kladionici pa su tražili da plati nagomilane dugove.- Već si digao kredit kao bankin namještenik - prekine ga Wainwright. - Bio si dužan financijskim društvima i Mađioničaru, je li?- Tako je.- Jesi li još kome bio dužan? Eastin kimne glavom.- Zelenašu?Mladić je oklijevao a onda priznao:- Da.- Je li ti zelenaš prijetio? Miles Eastin navlaži usne:- Da, a isto tako i kladioničar. Još mi prijete. Pogled mu zapne na šest tisuća dolara.Sad su svi dijelovi sličice bili na mjestu. VVainvvright pokaže novac:- Ovo si obećao platiti zelenašu i Mađioničaru?- Da.- Koliko svakom?- Tri tisuće.- Kada?- Sutra. - Eastin uzrujano pogleda na zidni sat pa se ispravi: - Danas.Wainwright ga nagovori:- Da se vratimo na srijedu! Dakle, znao si kombinaciju njezine blagajne. Kako si se njome poslužio?Sad kad je Miles Eastin otkrivao pojedinosti, sve je bilo nevjerojatno jednostavno. Nakon što je radio cijelo jutro, pošao je na pauzu u isto vrijeme kad i Juanita Niinez. Prije odlaska na ručak ugurali su kolica s blagajnom u trezor. Kolica su ostala jedna uz druga, oboja bijahu zaključana.Eastin je rano došao s ručka i ušao u trezor. Propustio ga je trezorski blagajnik, a onda otišao na posao. U trezoru nije nikog više bilo.Miles Eastin pošao je ravno prema kolicima s blagajnom Juanite Niinez i otvorio ih pomoću zapisane kombinacije. Bilo mu je potrebno samo nekoliko sekundi da uzme tri svežnja novčanica u iznosu od šest tisuća dolara i da zatim zatvori i zaključa blagajnu. Svežnjeve novčanica gurnuo je u unutrašnje džepove, jedva su se vidjele izbočine. Iznio je iz trezora svoja kolica i vratio se na posao.Zavlada tišina. Wainwright zapita:- I tako, dok se u srijedu popodne vršilo preslušavanje - a i ti si postavljao pitanja - i dok smo u srijedu predvečer nas dvojica razgovarali, ti si cijelo vrijeme imao novac kod sebe?- Da - reče Miles Eastin. Kad se sjetio kako je to bilo lako, licem mu zatitra slabi osmijeh.VVainvvright je opazio taj osmijeh. Bez oklijevanja, jednim pokretom se nagnuo i snažno udario Eastina u oba obraza. Prvi put ga je pljusnuo otvorenim dlanom a drugi put zapešćem. Dvostruki je udarac bio tako snažan da je Wainwrighta zaboljela šaka. Na licu Milesa Eastina pojave se dva svijetla traga. Povukao se natrag na sofu i žmirkao dok su mu u oči navirale suze.Šef sigurnosti mračno reče:- To je da ti pokažem da ne vidim ništa smiješno u tome što si učinio banci i gospođi Nunez. Ama baš ništa!Upravo je naučio nešto novo: da se Miles Eastin boji tjelesnog nasilja.Ustanovi da je jedan sat poslije ponoći.- Slijedeća točka dnevnog reda - izjavi Nolan Wainwright - je pisana izjava. Svojim rukopisom ima da napišeš sve što si mi rekao.

Page 56: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Ne! Neću! - Sad je Eastin postao oprezan. Wainwright slegne ramenima:- U tom slučaju nema smisla da se zadržavam ovdje.Uzme šest tisuća dolara pa ih počne stavljati u džepove.- Ne možete to učiniti!- Ne mogu! Pokušaj me spriječiti. Odnijet ću ih natrag u banku - u noćni trezor.- Slušajte, ne možete dokazati... - Mladić je oklijevao. Sad je razmišljao. Prekasno se sjetio da nigdje nisu zapisani serijski brojevi tih novčanica.- Možda uspijem dokazati da je ovo isti novac koji je ukraden u srijedu. Možda ne. Ako ne uspijem, pokušaj tužiti banku da ti vrati.- Potreban mi je sad - preklinjao ga je Eastin. - Danas!- Svakako, nešto za kladioničara, a nešto za zele-naša. Ili za tjelohranitelje koje će poslati k tebi. Znaš, pokušaj im objasniti kako si izgubio novac, ali sumnjam da će te slušati. - Šef sigurnosti je prvi put odmjerio Eastina podrugljivim pogledom punim uživanja. - Zaista si u neprilici. Možda obojica dođu zajedno pa će ti svaki slomiti ruku i nogu. Oni su u stanju da tako nešto učine. Ili, zar nisi znao?Strah, istinski strah, pojavio se u Eastinovim očima:- Da, znam. Morate mi pomoći! Molim vas! Wainwright hladno reče s praga stana:- Razmislit ću o tome nakon što napišeš tu izjavu.Bankin šef sigurnosti je diktirao a Eastin poslušno pisao:Ja, Miles Broderick Eastin, ovu izjavu dajem dobrovoljno. Nitko me nije nagovarao da je napišem. Nije upotrijebljeno nikakvo nasilje niti mi je zapriječeno nasiljem...Priznajem da sam iz Prve američke trgovačke banke ukrao svotu od šest tisuća dolara u gotovini u sri-jedu, otprilike u trinaest sati i trideset minuta, u mjesecu listopadu...Tog novca sam se domogao i sakrio ga na slijedeći način...Četvrt sata prije toga, kad je Wainwright zaprijetio da će otići, Miles Eastin je potpuno popustio, postao susretljiv i preplašen.I sad, dok je Eastin nastavljao pisati priznanje, Wainwright nazove kućni broj agenta Innesa iz FBI-a.15.U prvom tjednu mjeseca studenog pogoršalo se zdravlje Bena Rossellija. Otkako je prije četiri tjedna predsjednik banke otkrio službenicima da je neizlječivo bolestan, kopnjela je njegova snaga, venulo je njegovo tijelo, dok su se stanice raka množile i napadale, pojačavajući svoj smrtonosni stisak oko ono malo života što mu je još preostalo.Oni koji su posjećivali Bena Rossellija kod kuće - uključujući Roscoea Heywarda, Alexa Vandervoor-ta, Edwinu D"Orsev, Nolana Wainwrighta i razne direktore banke - bijahu osupnuti razmjerom i brzinom njegova propadanja. Bilo je očito da mu preo-staje još samo malo života.A onda, sredinom studenog, dok je pomamna oluja sa snažnim vjetrovima šibala grad, Bena Rossellija odvezli su kolima hitne pomoći u privatni paviljon bolnice Mount Adams. Ta kratka vožnja bila je posljednja koju je doživio. Već tada je gotovo neprestano primao sedative te su iz dana u dan njegovi trenuci svijesti i sabranosti postajali sve rjeđi.Posljednji ostaci vlasti nad Prvom američkom trgovačkom sad su kliznuli iz njegovih ruku pa se skupina bankinih najviših direktora na privatnom sastanku složila da treba sazvati cijeli upravni odbor radi imenovanja predsjednikova nasljednika.Odlučan sastanak upravnog odbora bio je određen za četvrti prosinca.Upravitelji su počeli pristizati malo prije deset sati. Srdačno su se pozdravljali, neusiljeno i samopouzdano - kao uspješni poslovni ljudi u društvu sebi ravnih.Srdačnost je bila nešto suzdržanija nego inače iz poštovanja prema Benu Rosselliju koji je bio na samrti i još se slabo držao za život nekoliko kilometara od njih. A direktori koji su se sad okupljali bili su admirali i feldmaršali trgovačkog svijeta kao i sam Ben, i znali su, ma što se dogodilo, posao - ta kolo-mast civilizacije - mora se nastaviti. Njihovo držanje kao da je govorilo: Tužan je razlog što stoji iza odluke koju danas moramo donijeti, ali naša svečana dužnost prema sistemu bit će izvršena.

Page 57: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Odlučno su ulazili u dvoranu za sastanke upravnog odbora obloženu orahovinom. Na zidovima su visile slike i fotografije odabranih prethodnika koji su svojedobno bili važni, a sad već odavno nestali.Upravni odbor upravitelja svake veće organizacije nalik je na izabrani klub. Osim trojice-četvorice stalno zaposlenih rukovodilaca, u odbor ulazi dvadesetak uglednih poslovnih ljudi - često su oni i sami predsjednici odbora ili predsjednici organizacija - u drugim, različitim granama privrede.Vanjske upravitelje obično pozivaju u upravni odbor iz više razloga - zbog njihovih uspjeha na drugim mjestima, ugleda organizacije koju predstavljaju ili zbog snažne - najčešće financijske - veze s društvom u čijem upravnom odboru sjede.U poslovnom svijetu je velika čast biti direktor kompanije, a što je kompanija uglednija, slava je veća. I zato neki skupljaju direktorske stolice kao što su Indijanci nekoć skupljali skalpove. Drugi je razlog taj što se upravitelji dočekuju s poštovanjem koje godi svačijoj taštini, a i darežljivo - velike kompanije plaćaju svakom upravitelju između tisuću i dvije tisuće dolara za svaki sastanak na koji dođu, a godišnje ima deset takvih sastanaka.Osobito se cijeni položaj upravitelja u velikoj banci. Za poslovnog je čovjeka poziv da bude u upravnomodboru vrhunske banke otprilike isto kao kad britanska kraljica nekoga proizvede u viteza, stoga je dodjela tog dostojanstva veoma tražena. Prva američka trgovačka, kao jedna od dvadeset najvećih banaka u državi, imala je isto tako značajan upravni odbor.Barem su tako mislili upravitelji u odboru.Alex Vandervoort motrio je druge upravitelje dok su zauzimali mjesta oko dugog stola u obliku elipse i zaključi da među njima ima mnogo običnih ćupova. Postojali su i sukobi interesa, jer su neki upravitelji ili njihove kompanije uveliko pozajmljivali novac od banke. Postane li predsjednikom, jedan od dugoročnih ciljeva će mu biti da upravni odbor Prve američke trgovačke bude reprezentativniji i da manje podsjeća na otmjeni klub.Ali, hoće li postati predsjednikom? Ili će to biti Heyward?Danas su obojica bili kandidirani. Uskoro će obojica, kao svi koji traže neki položaj, izložiti svoja gledišta. Jerome Patterton, potpredsjednik upravnog odbora, koji će predsjedati današnjem sastanku, prišao je Alexu prije dva dana:- Znate kao i svi mi da moramo odlučiti između vas i Roscoea. Obojica ste sposobni pa nije lako izabrati. Pomozite nam! Recite nam što mislite o Prvoj američkoj trgovačkoj, na koji god način; što i kako prepuštam vama.Alex je znao da je sličan razgovor vodio s Ros-coeom Heywardom.Heyward se po svom običaju snabdio pripremljenim tekstom. Sjedio je sučelice Alexu i sad proučavao govor. Orlovsko mu lice bijaše ozbiljno, a sive oči iza naočala bez okvira neprekidno su bile uperene na otipkane riječi. Heyward se odlikovao izuzetnom sposobnošću da skoncentrira svoj um, oštar poput skalpela, pogotovo na brojeve. Jedan njegov kolega je jednom prilikom primijetio:- Roscoe može čitati stavke o prihodima i gubicima onako kako dirigent simfonijskog orkestra čita partituru - zapaža nijanse, tužne note, nezavršene pasaže, crescendo i mogućnosti koje drugima izmiču.Bez sumnje, što god danas Heyward kanio reći, u to će uključiti brojeve.Alex nije bio nacistu da li da se u izlaganju posluži brojevima ili ne. Ako se posluži njima, morat će govoriti napamet jer nije donio dokumentaciju. Sinoć je razmišljao do kasno u noć i na koncu odlučio da čeka do posljednjeg trenutka, a da onda govori po nagonu, kako mu se učini zgodnim, prepuštajući mislima i riječima da same dođu na svoje mjesto.Sjeti se da je u ovoj sobi prije tako kratkog vremena Ben Rosselli izjavio: "Umirem. Liječnici mi kažu da neću više dugo." Te riječi bijahu, a i sad su, potvrda da je sve u životu prolazno. Ismijavale su ambiciju - njegovu, Roscoeovu, svačiju.No, bez obzira na to je li ambicija u krajnjoj liniji isprazna ili ne, žarko je želio postati predsjednikom te banke. Žudio je da mu se ukaže prilika - koja se svojevremeno ukazala Benu - da određuje smjernice, odlučuje o politici, dodjeljuje prava prvenstva, i kad se zbroje sve odluke, da ostavi iza sebe vrijedan doprinos. A ako - gledano kroz dulje vremensko razdoblje - ono što je

Page 58: Arthur Hailey - Mjenjači novca

učinio znači mnogo ili malo, sama činjenica da djeluje: radi, rukovodi, bori se i takmiči, vrijedna je života.S druge strane stola desno, časni Harold Austin kliznuo je u svoju uobičajenu stolicu. Na sebi je imao. Cerrutijevo kockasto odijelo s klasičnom košuljom i s kravatom na kojoj su se isticale bijele šare. Izgledao je kao maneken sa stranica Playboya. U ruci mu debela cigara koju će sad zapaliti. Alex vidje Austina i kimne mu glavom. Ovaj mu uzvrati pozdrav, ali s vidljivom hladnoćom.Prije tjedan dana časni Harold je navratio da prosvjeduje protiv Alexova veta na reklamu kreditnih Kevcharge karata koju je pripremila Austinova agencija.- Upravni odbor upravitelja odobrio je širenje Kevchargea na tržištu - rekao je časni Harold. - Štaviše, šefovi odjela u Kevchargeu već su odobrili tu neobičnu kampanju prije nego je došla do vas. Razmišljam da li da skrenem pažnju odbora na vaš svojevoljni postupak ili ne.- Kao prvo - otresao se Alex - točno znam što su upravitelji odlučili o Kevchargeu jer sam bio na sastanku. Nisu odobrili takvo širenje na tržištu kojeće obuhvaćati jeftinu, varavu, napola istinitu reklamu koja podriva bankin ugled. Vaši stvaraoci mogu nešto bolje izmisliti, Harolde. Zapravo već jesu - vidio sam i odobrio preinačene verzije. A što se tiče svoje-voljnosti, donio sam odgovornu odluku u granicama svog ovlaštenja i ako se opet pruži prilika, učinit ću isto. Ako ste odlučili da to iznesete pred odbor, možete. Ako vas zanima što mislim, oni neće zahvaliti vama, prije će meni zahvaliti.Harold Austin mrko je gledao, ali je očito odlučio da promijeni temu. Ništa nije izgubio jer će Austino-voj agenciji financijski isto tako poslužiti preinačena kampanja Kevchargea. Ali Alex je znao da je stekao protivnika. Sumnjao je da to danas išta mijenja na stvari jer časni Harold očigledno je više volio Roscoea Heywarda i bilo je vjerojatno da će ga u svakom slučaju podržati.Jedan od njegovih jakih zagovornika, znao je Alex, bijaše Leonard L. Kingsvvood, otvoreni, energični predsjednik Northamova čelika koji je sada sjedio na čelu stola i živahno razgovarao sa susjedom. Leo Kingsvvood nazvao je Alexa prije nekoliko tjedana da mu javi da Roscoe Hevvvard svim silama nastoji pridobiti upravitelje da ga podrže za predsjednika:- Ne kažem da biste morali to učiniti, Alex. Na vama je da odlučite. Ali upozoravam vas da Roscoeovo djelovanje može biti uspješno. Mene nije zavarao. On nije stvoren za predsjednika i to sam mu rekao. Ali je uvjerljiv i neki mogu progutati tu udicu.Alex je zahvalio Lenu Kingsvvoodu na obavještenju, ali nije ni pokušao da slijedi Heywardovu taktiku. Salijetanje može pomoći u nekim slučajevima, ali može biti neprijatelj ako naiđe na ljude koji u tim stvarima ne odobravaju osobni pritisak. Osim toga, Alexu se gadilo da skuplja glasove za Benov položaj dok je starac živ.Ali je znao da je današnji sastanak neophodan i da će na njemu morati donijeti odluke.Stiša se žagor glasova u dvorani upravnog odbora. Dva zakašnjela sudionika, koja su upravo stigla, zauzimala su mjesta. Jerome Patterton, na čelu stola, lagano udari čekićem i najavi.- Gospodo, upravni odbor prelazi na dnevni red. Patterton koji je danas istupio na istaknutommjestu, inače je bio povučen a u bankinoj hijerarhijskoj ljestvici nešto poput oportunista. Sad je to bio šezdesetogodišnjak pred mirovinom, a došao je nakon fuzije s jednom manjom bankom prije više godina. Otada su se njegove odgovornosti šutke, uzajamnim sporazumom, smanjivale. Trenutačno se isto toliko bavio poslovima odjela poslovodstva kao i igranjem golfa sa strankama. Golf je zauzimao glavno mjesto te je Jerome Patterton radnim danom rijetko bio u kancelariji poslije dva i trideset. Naslov potpredsjednika upravnog odbora bio je uglavnom samo počastan.Po vanjštini je nalikovao na farmera džentlmena. Većim dijelom ćelav, osim sijedog polukruga kose, imao je šiljatu rumenu glavu koja je nevjerojatno podsjećala na uži kraj jajeta. Za divno čudo obrve su mu bile sraštene i divlje bujale, a oči ispod njih bile su sive, izbuljene, vodnjikave. Sličnost s farmerom naglašavao je odijelima od tvida. Alex Vandervoort mi slio je o Pattertonu kao o čovjeku sjajne pameti koju posljednjih godina minimalno

Page 59: Arthur Hailey - Mjenjači novca

upotrebljava, poput motora koji se vrti na prazno.Kao što su i očekivali, Jerome Patterton najprije je iskazao čast Benu Rosselliju, a nakon toga je glasno pročitao posljednji bolnički izvještaj u kojem se spominjalo "da snaga jenjava i da se svijest gubi". Upravitelji su stisnuli usne i kimali glavama. "Ali život naše zajednice se nastavlja." Potpredsjednik je nabrojio razloge sastanka, uglavnom potrebu da se na brzinu imenuje novi predsjednik Prve američke trgovačke banke.- Većina nas, gospodo, zna kakav smo postupak odobrili.Zatim reče ono što su svi znali, da će Roscoe Hey-ward i Alex Vandervoort govoriti odboru, a nakon toga će obojica otići sa sastanka dok se bude raspravljalo o njihovim kandidaturama.- A što se tiče redoslijeda govora, držat ćemo se stare šanse pod kojom smo se rodili - a to je abecedni red. - Jerome Patterton sijevne očima prema Alexu. - Ponekad sam stradao jer mi prezime poči-nje s "P". Nadam se da vam vaše "V" nije preteško breme.- Ne često, gospodine predsjedniče - reče Alex. - U nekim prilikama omogućava mi da imam posljednju riječ.Val smijeha, prvog smijeha danas, razlegne se oko stola. Pridruži im se i Roscoe Hevvvard, ali mu je smijeh bio usiljen.- Roscoe - uputi ga Jerome Patterton - Ako hoćete, molim da počnete.- Hvala, gospodine predsjedniče.Heyward ustane, odmakne stolicu i mirno odmjeri devetnaestoricu drugih koji su sjedili za stolom. Guc-ne vodu iz čaše ispred sebe, mehanički očisti grlo pa počne govoriti tečno i odmjereno:- Članovi odbora, budući da je ovo zatvoren i neslužben sastanak o kojem se ne smije pisati u novinama niti govoriti drugim dioničarima, danas ću otvoreno izraziti što smatram svojom najvažnijom dužnošću i zadaćom ovog odbora - probitak Prve trgovačke američke banke. - Odlučno je ponovio: - Probitak je, gospodo, ono što kod nas stoji na prvom mjestu.Heyward se načas zagleda u tekst.- Dopustite mi da vam to razložim. Po mom mišljenju danas je previše odluka u bankarstvu i općenito u poslovnom životu pod utjecajem socijalnih razmirica i drugih nesuglasica našeg vremena. Kao bankar mislim da je to pogrešno. Dopustite da naglasim da ni u kojem slučaju ne umanjujem važnost socijalne svijesti pojedinca, a nadam se da je moja svijest visoko razvijena. Prihvaćam i to da svaki od nas mora od vremena do vremena preispitati svoje osobne vrijednosti da se prilagodi novim mislima i pridonese koliko može. Ali politika poduzeća je nešto drugo. Ne bi se smjela mijenjati po tome kako se mijenja socijalni vjetar ili hir. A kad bi se mijenjala, ako takav način mišljenja može vladati našim poslovnim postupcima, bit će opasno za američku privatnu inicijativu i pogubno za banku, jer će smanjiti našu snagu, usporiti razvoj i umanjiti dobit. Ukratko, kao i druge ustanove, morali bismo se držati podalje od socijalno-po-litičkog poprišta koje nas zanima samo ukoliko djeluje na financijske poslove naših klijenata.Govornik ucijepi u svoju ozbiljnost mršav smiješak:- Priznajem, da sam ovo rekao u javnosti, moje bi riječi bile nediplomatske i nepopularne. Štaviše, moram reći da to ne bih izjavio ni na jednom javnom mjestu, ali ovdje, među nama, gdje se donose prave odluke i stvara politika, smatram da su posve realne.Mnogi upravitelji s odobravanjem kimnu glavama. Jedan je oduševljeno udario šakom po stolu. Drugi, uključujući čeličnog magnata Leonarda Kingsvvooda, ostadoše ravnodušni.Alex Vandervoort je razmišljao: Roscoe Hevvvard se, dakle, odlučio za izravan okršaj, za posvemašnji sukob nazora. Heyward je vjerojatno bio svjestan toga da je sve ono što je upravo rekao sušta suprotnost Alexovim uvjerenjima i stanovištima Bena Rossellija, što se ispoljavalo u sve većoj Benovoj liberalizaciji banke posljednjih godina. Ben je uvukao Prvu američku trgovačku u građanske poslove, i gradske i državne, u kojima su se nalazili projekti kao što je Forum East. Ali Alex se nije zavaravao. Značajan dio odbora bio je uznemiren, a ponekad nezadovoljan Be-novom politikom pa će srdačno dočekati Heywardovu krutu poslovnu liniju. Postavljalo se pitanje koliko je snažna struja koja

Page 60: Arthur Hailey - Mjenjači novca

zastupa krutu liniju.S jednom izjavom Roscoea Hevvvarda Alex se posve slagao: Heyward je rekao: Ovo je zatvoren i ne-sluiben sastanak gdje se donose prave odluke i stvara politika.Operativna je riječ bila "pravi".Dok se dioničarima i javnosti kasnije može podastrijeti uspavljujuća sladunjava verzija bankine politike u brižno tiskanim godišnjim izvještajima i drugim sredstvima, ovdje, iza zatvorenih vrata dvorane upravnog odbora, odlučivalo se o stvarnim ciljevima bez kompromisa. Zato se diskretnost i potpuna šutnja zahtijevala od svakog direktora kompanije.- Postoji velika sličnost - objasni Hevvvard - između onog o čemu govorim i događaja u crkvi u koju idem i preko koje dajem svoje društvene doprinose.Šezdesetih je godina naša crkva posvetila no-vac, vrijeme i napore društvenim pitanjima, pogotovo poboljšanju položaja Crnaca. Djelomično je to uslijedilo zbog vanjskog pritiska, a i zato što su neki pripadnici naše zajednice smatrali "da to treba učiniti". U mnogim pogledima naša je crkva postala ured socijalne pomoći. Međutim, nedavno su neki od nas preuzeli vlast i zaključili da je takva djelatnost neprilična. Opet ćemo se vratiti osnovama religije. Zato smo povećali vjerske obrede - jer smatramo da je to prvotna zadaća naše crkve - a aktivno društveno djelovanje prepuštamo vladi i drugim organima kojima, po našem mišljenju, to pripada.Alex se pitao je li i ostalim upraviteljima teško kao i njemu da misle da su društvena pitanja neprilična jednoj crkvi.- Govorio sam o dobitku kao o našem najprečem cilju - nastavljao je Roscoe Heyward. - Znam da će nekolicina tome prigovoriti. Raspravljat će da je isključiva trka za dobiti glupa stvar, kratkovidna, sebična, ružna i bez društvene vrijednosti. - Govornik se podnošljivo nasmiješio: - Gospodo, poznate su vam takve diskusije. Kao bankar se uopće ne slažem s tim. Ići za dobiti nije kratkovidno. A radi li se o ovoj ili nekoj drugoj banci, socijalna vrijednost probitačnosti je velika. Dopustite mi da vam to izložim. Sve banke mjere dobit u zaradi po dionici. Takve zarade - koje se javno objavljuju - masovno razmatraju dioničari, ulagači, investitori i poslovne organizacije u nacionalnim i internacionalnim okvirima. Rast ili pad bankine zarade smatra se znakom snage ili slabosti. Dok je zarada velika, u banku imaju povjerenja. Ali neka nekoliko velikih banaka počne manje zarađivati po dionici, što će se dogoditi? Opći nemir koji će ubrzo prerasti u paniku - u situaciju u kojoj će ulagači povući uloge, dioničari investicije, a bankovna imovina, koja ostane samo na banci, bit će ugrožena. Ukratko, nastat će ozbiljna kriza.Roscoe Heyward skine naočale pa ih obriše bijelim platnenim rupčićem.- Neka mi nitko ne kaže: to se ne može dogoditi. To se već dogodilo u krizi koja je počela 1929. godine, a danas, budući da su banke kudikamo veće, posljedice mogu biti stravične u usporedbi s tim. I zatobanka poput naše mora budno vršiti svoju dužnost: zarađivati novac za sebe i za svoje dioničare.Ponovno se oko stola začu žagor odobravanja. Heyward okrene stranicu:- Kako mi, kao banka, postižemo maksimalnu dobit? Najprije ću vam reći kako je ne postižemo. Ne postižemo je ako uđemo u projekte koji su, iako imaju pohvalnu namjeru, ili financijski nesolidni ili pak vežu bankine fondove uz niske kamate na mnogo godina. Naravno, govorim o kreditiranju stambenih objekata. U svakom slučaju, ne bismo smjeli uložiti u stambene kredite više od minimuma bankovnih sredstava jer je poznato da je dobit od toga mala. Drugi način da se ne postigne dobit sastoji se u davanju ustupaka i sniženju kreditnih kamata, kao na primjer, kod malih "crnačkih" poslovnih zajmova. Danas su banke izvrgnute silnim pritiscima na tom području i mi im moramo odolijevati, ne rasističkim motivima nego poslovnom promućurnošću. U svakom slučaju, dajmo zajmove kad je moguće, ali neka uvjeti budu isto tako strogi kao za bilo kojeg drugog zajmoprimca.- Niti bismo se kao banka morali pretjerano zanimati nejasnim pitanjima kao što je okolina. Nije naša dužnost da stvaramo sudove u pogledu toga kako naše stranke vrše svoju dužnost prema ekologiji, tražimo samo to da budu u dobrom financijskom zdravlju. Ukratko, nećemo postići probitačnost ako postanemo čuvari drugih ljudi - ili njihovi suci ili tamničari.- Oh, povremeno možemo potpomoći te javne ciljeve svojim glasom - jeftine

Page 61: Arthur Hailey - Mjenjači novca

ustanove, uljepšavanje grada, uređenje okoline, probleme energije, zaštite i druge koji nastanu. Na koncu konca, ova banka ima utjecaj i ugled koji možemo pozajmiti a da ništa financijski ne izgubimo. Možemo čak dodijeliti simbolične količine novca, a imamo odjel za javne veze koji će razglašavati naš doprinos, štaviše - nasmijulji se on - koji će ga prigodice pretjerati. Da zaista ostvarimo dobit, moramo prebaciti napad na drugo područje.Alex Vandervoort pomisli: ma kako budu kritizirali Heywarda, nitko se kasnije neće moći potužiti da nije jasno iznio svoje stanovište. U neku ruku je nje-igov govor bila iskrena izjava, ali je isto tako bila promućurno, čak cinički, proračunata.Mnogi poslovni i financijski velikani - uključujući dobar dio upravitelja u dvorani - bjesnjeli su što im je ograničena sloboda zarađivanja. Također su mrzili potrebu da budu oprezni u javnim izjavama kako ne bi navukli gnjev potrošačkih grupa ili drugih poslovnih kritičara. Zato im je laknulo kad su čuli kako Roscoe glasno i jasno izgovara njihova unutrašnja uvjerenja.Roscoe Hevvvard je očito s tim računao. Također je, Alex je u to bio uvjeren, brojio glave oko stola, računajući tko će kako glasati još prije nego je započeo.Ali i Alex je računao. Još je vjerovao da postoji neodlučna skupina direktora koja je dovoljno jaka da ovaj sastanak prevagne od Heywarda u njegovu korist. Ali, morat će ih uvjeriti.- Zapravo bi - izjavi Hevvvard - banka morala ovisiti, kao što je uvijek ovisila, o poslu s američkom industrijom. Pod tim mislim onu industriju koja ima visoke dobiti pa će sa svoje strane povećati našu dobit. Drugim riječima, uvjeren sam da Prva američka trgovačka banka sad ne stavlja dovoljan dio svojih sredstava na raspolaganje velikim industrijskim kreditima. Morali bismo se smjesta upustiti u program koji će povećati te zajmove ...Bila je to stara tema o kojoj su Roscoe Heyward, Alex Vandervoort i Ben Rosselli često raspravljali. Argumenti koje je sad Heyward iznosio nisu bili novi ali ih je iznosio uvjerljivo, služeći se brojkama i grafikonima. Alex osjeti da su upravitelji zadivljeni.Hevvvard je još trideset minuta govorio na temu proširenja industrijskog kredita a smanjenja zajmova zajednici. Završio je, kako je sam izjavio - s "apelom na razum".- Danas je u bankarstvu najpotrebnije pragmatično rukovodstvo. Rukovodstvo koje neće podleći osjećajima ni popustiti zbog prosvjedovanja javnosti i jeftino davati novac. Kao bankari moramo uporno govoriti "ne", kad je naše fiskalno stanovište negativno, a kazati "da" kad predviđamo dobit. Nikad ne smijemo kupovati laku popularnost na račun dioničara.Naprotiv, moramo pozajmljivati naš novac i novac naših dioničara samo na osnovi toga tko će nam najbolje platiti, a ako nas zbog takve politike nazovu "tvrdokornim bankarima", neka im bude. Bit ću sretan ako me ubroje u takve.Heyward sjedne uz bučan pljesak.- Gospodine predsjedniče! - čelični magnat Leo-nard Kingsvvood nagne se naprijed i digne ruku. - Imam nekoliko pitanja i u nekim se stvarima ne slažem.S donjeg dijela stola javi se časni Harold Austin:- Neka se zabilježi, gospodine predsjedniče, da ja nemam nikakvih pitanja i da se potpuno slažem sa svim što je dosad izneseno.Začu se smijeh, a svjež glas - glas Philipa Jo-hannsena, predsjednika MidContinent gume nadoda:- Slažem se s tobom, Harolde. Slažem se da je vrijeme da pođemo strožom linijom.- I ja! - upadne još netko.- Gospodo, gospodo. - Jerome Patterton je lagano kuckao čekićem. - Zaključili smo samo jedan dio posla. Kasnije ću vam dodijeliti vrijeme da postavljate pitanja. A što se tiče neslaganja, predlažem da to sačuvamo za našu diskusiju kad se Roscoe i Alex povuku. Ali prije toga saslušajmo Alexa.- Većina vas dobro me poznaje, kao čovjeka i kao bankara - započne Alex. Neukočeno je stajao za stolom, ramena su mu bila malko povijena, kao i obično, načas se nagnuo prema naprijed da osmotri upravitelje na desnoj i lijevoj strani kao i ostale sučelice njemu. Ton mu je bio neslužben. - Također znate, ili biste

Page 62: Arthur Hailey - Mjenjači novca

morali znati, da sam kao bankar strog, "tvrdokoran", ako je nekima ta riječ draža. To dokazuje moje vođenje financija u Prvoj američkoj trgovačkoj banci. Sve je bilo probitačno i bez gubitaka. Očito u bankarstvu kao u svakom drugom poslu, kad se govori o probitačnosti, govori se o snazi. To vrijedi i za bankare. Drago mi je što je Roscoe iznio taj predmet jer mi daje priliku da izričem svoje vjerovanje u probitačnost. Isto tako u slobodu, demokraciju, ljubav i materinstvo.Netko zahihoće. Alex mu uzvrati laganim smiješkom. Odgurne stolicu još dalje da ima nekoliko koraka slobodnog prostora.- Još nešto o našoj probitačnosti u Prvoj američkoj trgovačkoj: morala bi se znatno poboljšati. O tome kasnije. Zasad bih želio da se zadržim na svojim uvjerenjima. Uvjeren sam da se civilizacija u ovom deceniju mijenja značajnije i brže nego u bilo koje doba nakon industrijske revolucije. Gledamo i sudjelujemo u društvenoj revoluciji savjesti i ponašanja. Mnogima se ne sviđa ta revolucija. Meni se osobno sviđa. Ali, sviđala se komu ili ne, ona je ovdje, ona postoji, neće se promijeniti ni otići. Zato što je pokretačka snaga tih zbivanja odlučnost većine ljudi da poboljša životne uvjete, da obustavi zagađivanje naše okoline i da sačuva ono što je preostalo od prirodnih izvora svih vrsta. Zato se od industrije i poslova zahtijevaju novi standardi, a ta se igra zove "društvena odgovornost korporacija". Štaviše, zaista prihvaćamo više odgovornosti i to bez znatnih gubitaka ili probitaka.Alex se neumorno šetao u ograničenom prostoru iza stola. Pitao se da li da frontalno odgovori na ostale Heywardove izazove a onda odluči, da.- U pitanju odgovornosti i zauzimanja, Roscoe je iznio primjer njegove crkve. Rekao nam je da su se oni - kako se sam izrazio - koji su "preuzeli vlast" izjasnili u korist politike neupletanja. A po mom mišljenju Roscoe i pripadnici njegove crkve učinili su velik korak unatrag. To držanje neće koristiti ni kršćanstvu ni bankarstvu.Heyward skoči. Prosvjedovao je:- Ovo je neugodna osobna primjedba i krivo tumačenje.- Mislim da nije ni jedno ni drugo - mirno će Alex.Harold Austin odlučno udari pesnicom o stol:- Gospodine predsjedniče, protivim se što Alex prelazi na osobne stvari.- Roscoe je sam spomenuo tu crkvu - odvrati Alex. - Ja samo komentiram.- Možda bi bolje bilo da ne komentirate - od-siječe preko stola glas Philipa Johannsena oštro, neu-godno. - Inače bismo vas dvojicu mogli suditi po tome s kim se družite, a tada bi Roscoe i njegova crkva došli iznad vaš. Alex pocrveni:- Smijem li zapitati što to zapravo znači? Johannsen slegne ramenima:- Kako sam čuo, vaša je najbliža prijateljica, dok vam je žena odsutna, lijeva aktivistkinja. Možda zato volite angažiranost.Jerome Patterton udari čekićem, ovaj put snažno:- Dosta, gospodo! Predsjednik preporučuje da više ni na koji način ne bude takvih primjedbi.Johannsen se nasmiješi. Bez obzira na tu zabranu ostvario je što je htio.Alex Vandervoort kipio je od bijesa, razmišljao je da li da mirno izjavi da se samo njega tiče njegov privatni život, ali onda odbaci tu pomisao. Možda će to biti potrebno u neko drugo vrijeme. Ne sada. Shvati da je grdno pogriješio kad se vratio na Heywardovu usporedbu s crkvom.- Želio bih se vratiti - reče on - na svoju prvu tvrdnju: kako smijemo kao bankari ne obraćati pažnju na život koji se mijenja? Ako to pokušavamo, bit će kao da smo na vjetru i tvrdimo da vjetar ne puše. Ne možemo odlučivati samo na osnovi pragmatskih financijskih razloga. Kao što oni koji sjede oko ovog stola znaju iz osobnog iskustva, poslovni uspjeh nikad se ne postiže ako se promjena ne uvažava, nego predviđanjem i prilagođivanjem na tu promjenu. I tako ćemo kao čuvari novca koji zavise od promijenjene klime investicija, izvući najviše koristi budemo li slušali, pazili i prilagođivali se.Osjetio je da je, nezavisno od toga što je maloprije pogrešno donio sud, njegov gambit sa svojim praktičnim naglaskom privukao pažnju. Gotovo svaki vanjski član upravnog odbora imao je iskustva sa zakonima u vezi s kontrolom zagađivanja, zaštitom potrošača, istinitošću reklame, zapošljavanjem Crnaca ili

Page 63: Arthur Hailey - Mjenjači novca

ravnopravnosti žena. Često su se kompanije kojima su na čelu stajali ovi upravitelji banke žestoko opirale donošenju takvih zakona. Ali kad bi se zakoni donijeli, te iste kompanije priviknule bi se na nove standarde i s ponosom isticale svoje doprinose općem do-bru. Neki poput Leonarda Kingsvvooda, zaključiše da je angažiranost kompanija korisna za poslove i odlučno su to zastupali. " "- U Sjedinjenim Američkim Državama postoji četrnaest tisuća banaka - podsjeti Alex direktore Prve američke trgovačke banke - s golemom financijskom snagom pri dodjeli kredita. Naravno, kad dajemo zajmove industriji i obrtu, i to ovlaštenje uključuje našu odgovornost! Naravno, među kriterijima za kreditiranje morali bi biti standardi javnog ponašanja naših zajmoprimaca! Ako budemo financirali tvornicu, hoće li zagađivati okolinu? Ako se mora ostvariti novi proizvod, je li siguran? Koliko je istine u reklamiranju kompanija? A između kompanije A i B, od kojih ćemo samo jednoj dodijeliti sredstva, koja je besprekornija?Naslonio se prema naprijed i zirnuo oko elipsas-tog stola da uhvati pogled svakog člana upravnog odbora.- Istina, ova se pitanja ne postavljaju uvijek, niti se po njima sad postupa. Ali počinju ih postavljati velike banke kao pitanja zdravog poslovanja, a bilo bi pametno da Prva američka trgovačka slijedi taj primjer. Jer isto kao što vodstvo u bilo kojem poduzeću može donijeti visoke dividende, tako i vodstvo u bankarstvu može biti probitačno. Jednako je važno: je li bolje da to sad sami učinimo ili da nam to kasnije nametnu propisi?Alex zastane, odmakne se korak od stola a onda vrati u prijašnji položaj. Sad je zapitao:- U kojim drugim područjima bi ova banka trebala prihvatiti društvenu odgovornost? Vjerujem, kao i Ben Rosselli, da bismo se trebali truditi da poboljšamo život ovoga grada i države. Neposredno je sredstvo financiranje izgradnje stanova u kojima će najamnina biti niska, a tu je obavezu već prihvatio ovaj odbor u prvim stadijima Forum Easta. Mislim da će s vremenom naš doprinos biti veći.Baci pogled na Roscoea Hevvvarda:- Naravno, jasno mi je da stambeni krediti nisu područje na kojima je dobit velika. Ali na taj način možemo prodrijeti u područja na kojima su dobiti izvanredne.- Jedan je način - reče on upraviteljima koji su ga slušali - odlučno, masovno širenje bankinog odjela za štednju.- Stara je stvar da se sredstva za građevinske kredite daju iz štednih uloga, jer su krediti dugoročne investicije dok su uštede isto tako stabilne i dugoročne. Probitačnost ćemo postići obujmom štednja koji će biti daleko veći od sadašnjeg obujma naših ušteđevina. Tako ćemo postići trostruki cilj - dobit, financijsku stabilnost i veliki društveni doprinos. Prije svega nekoliko godina velike banke poput naše odbacivale su sitne poslove, uključujući male ušteđevine, kao nevažne. I tada, dok smo mi drijemali, udruženja za štednju i kreditiranje lukavo su iskoristila mogućnost koju smo mi zanemarili i jurnula ispred nas tako da su nam sada glavni takmac. Ali još uvijek ostaju divovske mogućnosti u osobnim ušteđevinama. Vjerojatno je da će za jedan decenij potrošački poslovi svugdje nadmašiti trgovačke uloge i na taj način postati najznačajnija novčana snaga koja postoji.- Ušteđevine - raspravljao je Alex - mogu biti jedno od brojnih područja na kojima će se znatno unapređivati interesi Prve američke trgovačke banke.Dok je govorio i dalje se nemirno kretao. Osvrtao se na druge bankine službe opisujući promjene koje predlaže. Većina se nalazila u izvještaju koji je Alex Vandervoort pripremio na Benov zahtjev nekoliko tjedana prije nego je predsjednik banke najavio da mu predstoji smrt. Koliko je Alex znao, pod pritiskom događaja, taj izvještaj nitko nije pročitao.Preporučivao je da se otvori devet novih poslovnica u predgrađima diljem države. Druga je preporuka bila energična reorganizacija Prve američke trgovačke. Alex je predložio da se obrate posebnoj savjetodavnoj tvrtki da im kaže koje su promjene potrebne. Upozori odbor:- Naša efikasnost je niža nego što bi trebalo da bude. Nešto u mehanizmu škripi.Pred kraj se vratio na svoju prvotnu temu:

Page 64: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Naši bankarski odnosi s industrijom, naravno, neka i dalje budu bliski. Industrijski zajmovi i trgovački poslovi ostat će stupovi naše djelatnosti. Ali ne jedini stupovi. I ne moraju biti baš najveći. Niti sesmijemo toliko brinuti za veličinu da se u našim mozgovima smanji važnost malih računa, uključujući račune pojedinaca. Osnivač je ovu banku stvorio da služi onima koji imaju skromna sredstva i kojima su uskraćene druge bankovne usluge. Namjena banke i njezino djelovanje neizbježivo su se proširili u toku jednog stoljeća, ali ni osnivačev sin ni unuk nikad nisu gubili iz vida te početke niti zapostavljali pravilo da najveću snagu predstavlja umnožena manjina. Golem i neposredan razvoj malih ušteđevina koji bi morao postati glavni cilj upravnog odbora, ukazat će čast tim počecima, pojačati našu financijsku snagu i - s obzirom na opću klimu - unaprijediti opće dobro, koje je ujedno i naše.Kao i Heywardu, članovi odbora su pljeskali dok je Alex sjedao. Neki su aplauzi bili naprosto uljudni, shvati Alex. Otprilike polovica upravitelja bila je oduševljena. Uvidio je da izbor između Heywarda i njega još uvijek može poći u bilo kojem smjeru.- Hvala, Alex. - Jerome Patterton se osvrne oko stola. - Ima li pitanja, gospodo?Pitanja su trajala još pola sata, a nakon toga su Roscoe Heyward i Alex Vandervoort zajedno izišli iz dvorane upravnog odbora. Svaki je pošao u svoju kancelariju da tamo sačeka odluku odbora.Upravitelji su raspravljali cijeli ostatak prijepo-dneva, ali nikako se nisu mogli složiti. Onda su pošli u službenu blagovaonicu na ručak i nastavili raspravu za vrijeme jela. Ishod sastanka još nije bio zaključen kad je konobar mirno prišao Jeromeu Pattertonu noseći mali srebrni poslužavnik. Na njemu se nalazio presavijeni list papira.Potpredsjednik uzme papir, raširi ga i pročita. Nakon kratke stanke je ustao i čekao da se stiša razgovor oko stola za ručak.- Gospodo - Pattertonov je glas drhtao. - Tužna srca vas obavještavam da je naš voljeni predsjednik Ben Rosselli umro prije nekoliko minuta.Uskoro nakon toga, uzajamnim sporazumom i bez daljnje diskusije raspuštena je sjednica upravnog odbora.16.Smrt Bena Rossellija naišla je na odjek u međunarodnoj štampi a neki izvjestitelji, posežući za najbližom frazetinom, nazvaše je "krajem jedne ere".Bez obzira na to da li je njegov odlazak to bio ili ne, značio je da će se posljednja važnija američka banka koju su još poistovjećivali s jednim jedinim predsjednikom prilagoditi sredini dvadesetog stoljeća i pasti pod nadzor odbora i plaćenih upravitelja. Pitanje tko će biti na čelu plaćenih upravitelja bilo je odgođeno za poslije Rossellijeva pogreba, kad će ponovno biti sazvan upravni odbor bankinih upravitelja.Pogreb je bio u srijedu, u drugoj sedmici mjeseca prosinca.I pogreb i izlaganje pokojnika na odru, koje je prethodilo, bijahu obilježeni punim obredom i pompom katoličke crkve, što dolikuje papinskom vitezu i velikom dobrotvoru crkve kakav je bio Ben Rosselli.Dva dana mu je tijelo bilo izloženo u katedrali svetog Mateja, što i priliči, jer Mateja - koji se nekoć zvao Levi a bijaše carinik - bankari smatraju svojim patronom. Jedno dvije tisuće ljudi, uključujući predstavnike vlade, guvernera države, ambasadore, gradske oce, bankovne službenike i mnoge skromnije duše, prodefiliralo je kraj odra i otvorena lijesa.Ujutro uoči pogreba - da budu potpuno sigurni - nadbiskup, biskup i kanonik koncelebrirali su misu uskrsnuća. Cjelokupni je zbor pjevao odgovore na molitve utješnim glasom. U katedrali koja je bila dupkom puna, dio kraj oltara bijaše rezerviran za Ros-sellijevu rodbinu i prijatelje. Odmah iza njih dolazili su direktori i viši službenici Prve američke trgovačke banke.Roscoe Heyward, dostojanstveno odjeven u crno, nalazio se u prvom redu ožalošćenih bankara sa suprugom Beatrice, bahatom krupnom ženom i sinom Elmerom. Heyward, član protestantske episkopalne crkve, unaprijed je proučio tok katoličkog obreda pa je elegantno klecnuo i prije nego što je sjeo i kasnije uoči odlaska. Ta krajnja formalnost ni mnogim katolicima nije bila poznata. Hevvvardovi su znali i misne odgovore te su njihovi glasovi nadjačavali glasove

Page 65: Arthur Hailey - Mjenjači novca

onih koji su stajali oko njih, a te odgovore nisu znali.Alex Vandervoort u ugljenosivom odijelu sjedio je dva reda iza Hevvvardovih i spadao među one koji nisu odgovarali. Kao agnostik osjećao se na tom mjestu kao riba na suhom. Pitao se kako bi Ben, zaista jednostavan čovjek, gledao na ovaj kićeni obred.Margot Bracken je kraj Alexa radoznalo gledala unaokolo. Isprva je Margot kanila poći na sprovod sa skupinom ljudi iz Forum Easta, ali sinoć je ostala u Alexovu stanu pa ju je nagovorio da danas pođe s njim. Delegacija Forum Easta - velika grupa - nalazila se negdje iza njih u crkvi.Uz Margot su stajali Edvvina i Levvis D"Orsev koji je izgledao tanak i ispijen kao obično i očito mu je bilo dosadno. Vjerojatno, pomisli Alex, Levvis u sebi zacrtava slijedeće izdanje svog investicijskog biltena. D"Orsevjevi su došli s Margot i Alexom - njih četvero često su bili zajedno, ne samo zato što su Edvvina i Margot bile rođakinje, već stoga što su se svi zajedno dobro osjećali. Poslije mise uskrsnuća svi su kanili poći na groblje.U redu ispred Alexa sjedio je potpredsjednik Je-rome Patterton sa suprugom.Iako nije pratio liturgiju, Alex osjeti kako mu suze naviru na oči dok je kovčeg koji su iznosili iz crkve prolazio kraj njega. Njegovi osjećaji prema Benu, shva-tio je to u posljednjih nekoliko dana, bili su bliski ljubavi. U neku je ruku za njega starac bio poput oca; njegova smrt ostavila je u Alexovu životu prazninu koja se nije mogla ispuniti.Margot nježno potraži njegovu ruku i primi je.Dok su ožalošćeni izlazili, opazi kako Roscoe i Beatrice Heyward gledaju prema njima. Alex kimne glavom i pozdrav mu bi uzvraćen. Heywardovo se lice ublažilo u sveopćoj tuzi, a njihova razmirica - u trenutku kad su spoznali svoju kao i Benovu smrtnost - bila je načas odbačena.Pred katedralom je policija skrenula uobičajeni smjer prometa. Lijes je već bio u mrtvačkim kolima punim cvijeća. Sad su rođaci i bankovni službenici ulazili u limuzine koje su se približavale pod nadzorom policije. Odred motorizirane policije na brektavim motorima nalazio se na čelu povorke što se sakupljala.Dan bijaše siv i hladan, a vrtlozi vjetra dizali su prašinu na ulici. Visoko iznad njih uzdizahu se tornjevi katedrale, čitavo golemo pročelje, potamnjelo od zuba vremena. Prognoza je najavila snijeg koji još nije padao.Dok je Alex dozivao kola, Levvis D"Orsev zirkao je preko svojih naočala u obliku polumjeseca na televizijske snimatelje i foto-reportere koji su snimali ožalošćene ljude iz crkve. Primijeti:- Ako ja sve ovo smatram tužnim, a smatram, onda će zbog ovog sutra još više pasti tečaj dionica -Prve američke trgovačke banke.Alex promrmlja da se slaže. Kao i Lewis, i on je znao da su dionice Prve američke trgovačke na nju-jorškoj burzi pale za pet i pol poena otkako se proširila vijest da je Ben bolestan. Smrt posljednjeg Ros-sellija - a to je ime za mnoge naraštaje postalo sinonim za banku - povezana s nesigurnošću u pogledu politike buduće uprave, izazvala je najnoviji pad tečaja. A sada, iako je to izgledalo nelogično, vijesti o pogrebu još će sniziti tečaj dionica.- Naše će dionice opet narasti - reče Alex. - Dobro zarađujemo i zapravo se ništa nije promijenilo.- O, znam - složi se Levvis. - Zato ću sutra po podne opet kupiti dionice koje sam prodao bez pokrića.Edvvina je bila zaprepaštena:- Prodao si dionice Prve američke trgovačke bez pokrića?- Naravno. I savjetovao nekolicini mušterija da tako postupe. Trenutačno je to čisti profit.Usprotivila se:- Znaš da s tobom nikad ni o čemu povjerljivom ne razgovaram, Levvis, ali drugi to ne znaju. Zbog moje veze s bankom mogu te optužiti da iskorištavaš poslovne podatke.Alex odmahne glavom.- U ovom slučaju ne, Edvvina. Čitava je javnost znala da je Ben bolestan.- Kad konačno likvidiramo kapitalistički sistem- reče Margot - jedna od prvih stvari koja će morati nestati je prodaja bez

Page 66: Arthur Hailey - Mjenjači novca

pokrića.Levvis nadigne obrve:- Zašto?- Zato što je to potpuno negativno. Prodaja bez pokrića je razorna špekulacija koja izaziva nečiji gubitak. Demonska je i jalova. Ništa ne stvara.- Stvara laku dobit. - Levvis se široko osmjehne. Već je mnogo puta o tome raspravljao s Margot.- A danas je to teško postići, bar s investicijama u Americi.- Svejedno mi se ne sviđa to što radiš s dionicama Prve američke trgovačke - javi se Edvvina. - Previše je blizu kuće.Levvis D"Orsev ozbiljno pogleda svoju ženu:- U tom slučaju, draga moja, kad sutra ponovno kupim dionice, nikad više neću trgovati dionicama Prve američke banke.Margot ga oštro pogleda.- Znaš da on misli ozbiljno - reče Alex.Alex je ponekad razmišljao o odnosu između Ed-vvine i njezina supruga. Izvana se činilo da nisu jedno za drugo - elegantna, privlačna i samouvjerena Edvvina; Levvis, žgoljav, tjelesno neugledan i povučen u sebe, osim u društvu ljudi koje je dobro poznavao, iako se ta njegova suzdržljivost nikad nije pokazivala u financijskom biltenu u kojem je rikao kao lav. Ali činilo se da je njihov brak solidan. Iskazivali su pošto-vanie i liubav iedno Drema drugom, kao što ie Levvissada pokazao. Možda, pomisli Alex, ovo dokazuje ne samo da se suprotnosti privlače nego da obično i ostaju u braku.Cadillac koji je banka stavila Alexu na raspolaganje uđe u dugu povorku pred katedralom i njih četvoro pođu prema autu.- To obećanje bilo bi mnogo finije - primijeti Margot - kad bi Lewis pristao da više ništa ne prodaje bez pokrića.- Alex - reče Lewis - što ti, do vraga, imaš zajedničko s ovom socijalističkom babom?- Odlično se slažemo u krevetu - reče mu Margot. - Zar to nije dosta?- I želim je uskoro uzeti za ženu - nadoda Alex.- Onda se nadam da hoćeš - toplo će Edwina. Ona i Margot bijahu bliske od djetinjstva, usprkos povremenim sukobima temperamenta i pogleda. Zajedničko im je bilo to što su u oba ogranka njihovih obitelji žene bile snažne i odavno se miješale u javni život. Edwina mirno zapita: - Ima li što nova s Ćelijom?Odmahnuo je glavom:- Ništa se nije promijenilo. Ako postoji ikakva promjena, Ćeliji je gore.Bili su u kolima. Alex dade znak šoferu da ostane sjediti, a onda ostalima otvori stražnja vrata i uđe posljednji. Staklena pregrada što odvaja vozačevo sjedalo od putničkih bila je zatvorena. Smjestiše se dok je povorka, što se još okupljala, miljela naprijed.Alexovu tugu još više pojača spomen na Ćeliju: isto se tako s osjećajem krivnje sjetio da bi je uskoro morao posjetiti. Od razgovora u "Lječilištu" početkom listopada koji ga je toliko potištio, posjetio ju je još jednom, ali Celia je bila još povučenija, ničim nije odavala da ga prepoznaje i cijelo je vrijeme tiho plakala. Nakon toga je danima bio ožalošćen i bojao se sličnog događaja.Padne mu na pamet da je Benu Rosselliju u njegovu lijesu sad bolje nego Ćeliji zato što je njegov život konačno završen. Kad bi Celia umrla... Alex postiđeno suzbije tu pomisao.Nije se razvilo ništa novo između njega i Margot koja je i dalje ogorčeno bila protiv razvoda, bar dotledok ne postane jasno da to neće djelovati na Ćeliju. Činilo se da će Margot beskonačno nastavljati njihovu razmiricu. Alex nije bio tako rezigniran.- Baš sam te htio pitati što je nova s onim tvojim mladim pomoćnikom - obrati se Levvis Edvvini.- Onaj kojega su ulovili u krađi. Kako se ono zvao?- Miles Eastin - odgovori Edvvina. - Slijedeći tjedan izaći će pred sud, a ja moram svjedočiti. Nisam baš oduševljena.- Barem je krivica pala na onoga tko je krivac- reče Alex. Čitao je izvještaj šefa kontrolora o pronevjeri i manjku kao i

Page 67: Arthur Hailey - Mjenjači novca

izvještaj Nolana Wainwrighta.- A što je s onom blagajnicom koja je u to bila umiješana - gospođom Niinez? Je li joj dobro?- Čini se da jest. Bojim se da smo Juaniti zadali gorkih časova. I to neopravdano, kako se pokazalo.Margot koja je tek napola slušala sad je pooštrila pažnju:- Poznajem jednu Juanitu Niinez. Zgodna mlada žena koja stanuje u Forum Eastu. Čini mi se da ju je napustio suprug. Ima dijete.- Čini se da je to naša gospođa Nunez - reče Edvvina. - Da, sad se sjećam. Stanuje u Forum Eastu.Iako je Margot bila znatiželjna, osjeti da sad nije vrijeme za ispitivanje.Dok su sjedili i načas ušutjeli, Edvvina je razmišljala. Dva nedavna događaja - smrt Bena Rossellija i slučaj Milesa Eastina koji je proćerdao svoj život- bili su isuviše blizu. U oba slučaja radilo se o ljudima koje je voljela pa je bila ožalošćena.Pomisli da bi trebalo da više žali za Benom, njemu je najviše dugovala. Brzo se uspinjala u banci zahvaljujući svojim sposobnostima, ali Ben nikad nije oklijevao - kao što mnogi poslodavci oklijevaju da ženi dadu iste mogućnosti kao muškarcima. Edvvina je danas zamjeravala papagajskom kreštanju Pokreta za oslobođenje žena. Smatrala je da su poslovne žene povlaštene upravo zbog svog spola koji im daje prednost, što Edvvina nikad nije tražila niti joj je to bilo potrebno. Isto tako, u toku godina otkad je poznavala Bena, njegova je prisutnost bila jamstvo da će se jednako postupati prema ženama i muškarcima.Kao i Alex, Edvvina je bila ganuta do suza kad je Benovo tijelo na izlasku iz katedrale prolazilo kraj nje.Misli joj se vrate Milesu. Pomisli da je još dovoljno mlad da sagradi novi život, ali mu to neće biti lako. Više ga neće zaposliti nijedna banka, niti će mu itko drugi dati povjerljivi položaj. Usprkos onome što je učinio nadala se da ga neće poslati u zatvor.Edvvina je glasno kazala:- Uvijek me obuzme krivnja kad na sprovodu vodimo obične razgovore.- Nema razloga - reče Levvis. - Što se mene tiče, bilo bi mi drago da na mom sprovodu kažu nešto pametno, a ne samo ogovaranja.- To možeš osigurati - predloži Margot - ako objaviš oproštajno izdanje D"Orseyjeva biltena. Nosači mrtvačkog pokrova mogu dijeliti primjerke.- Mogao bih baš to učiniti - ozari se Levvis. Sad povorka odlučnije krene naprijed. Na čeluzabrekće motociklistička pratnja. Dva vozača istupe da zaustave promet na raskršćima. Ostala kola krenu za njima povećanom brzinom i nekoliko trenutaka kasnije povorka ostavi iza sebe katedralu svetog Mate ja i krene gradskim ulicama.Snijeg najavljen u prognozi vremena počne lagano padati.- Sviđa mi se ta Margotina zamisao - primijeti Levvis. - Bilten za sretan put. Već znam glavni naslov: "Sahranite sa mnom američki dolar! Slobodno - mrtav je i upropašten". U članku ću se zalagati za stvaranje nove novčane jedinice koja će nadomjestiti dolar: "američki D"Orsev". Naravno, sa zlatnom podlogom. Kasnije, kad se to ostvari, nadam se da će ostali svijet biti toliko razuman da slijedi taj primjer.- Onda ćeš biti nazadni spomenik - reče Margot. - I svaka te slika mora prikazivati s glavom okrenutom unatrag. Na osnovi zlatnog standarda još će manje ljudi nego sada držati glavninu svjetskog bogatstva, a ostatak čovječanstva ostat će praznih ruku.Levvis iskrivi lice:- Odvratna mogućnost - barem ova posljednja. Ali isplatilo bi se i to za stabilnost monetarnog sistema.- Zašto?- Zato što najviše nastrada sirotinja kad propada novčani sistem, kao što se sad događa - odgovori Levvis.Alex koji je sjedio ispred njih troje, okrene glavu te se pridruži razgovoru:- Levvis, trudim se da budem objektivan. Ponekad tvoje gunđanje o dolaru i novčanom sistemu ima smisla, ali ne mogu posve dijeliti tvoj pesimizam. Vjerujem

Page 68: Arthur Hailey - Mjenjači novca

da se dolar može oporaviti. Ne vjerujem da se sav monetarni sistem ruši.- Zato što ne želiš vjerovati - uzvrati Levvis. - Ti si bankar. Ako se sruši novčani sistem, ti i tvoja banka nećete imati posla. Moći ćete jedino prodavati bezvrijedni papirnati novac kao tapete ili zamotuljke toaletnog papira.- Nemoj tako! - reče Margot.- Znaš - uzdahne Edvvina. - Ovo se uvijek dogodi kad ga izazoveš. Zašto ga izazivaš?- Ne, ne! - uporno će njezin muž. - Svaka ti čast, draga, zahtijevam da me ozbiljno shvatite. Nije mi potrebna snošljivost, niti je želim.- Što zapravo želiš? - zapita Margot.- Želim da se prihvati istina da je Amerika upropastila svoj i svjetski monetarni sistem zbog politike, pohlepe i dugova. Želim da svima bude jasno da nacije mogu bankrotirati isto tako kao pojedinci i organizacije. Želim da shvatite da su Sjedinjene Države blizu bankrota, zato što u povijesti ima dovoljno slučajeva koji nam pokazuju kako se i zašto to događa. Pogledajte grad Nevv York! Propao, bez novaca, zakrpan vezicama i zavojima, a nad njim vreba anarhija. A to je samo početak. Ono što se događa u Nevv Yor-ku dogodit će se u čitavoj državi.Levvis je nastavio:- Slom novca nije ništa novo. Naše je stoljeće posuto primjerima, a svaki se može objasniti jednim te istim uzrokom - vlada je započela sifilis inflacije, tiskajući novac koji nema zlatne podloge ni ikakvadrugog pokrića. U toku posljednjih petnaest godina Sjedinjene Američke Države su baš to činile.- Ima više novca u opticaju nego što bi smjelo biti - prizna Alex. - U to ne sumnja nitko tko ima imalo pameti.Lewis tužno kimne glavom:- Ima više dugova nego što bi se ikad moglo platiti, dugova što se šire poput čudovišna mjehura. Američke su vlade divlje trošile milijarde, nerazumno uzajmljivale, nagomilale toliko dugova da je to nevjerojatno, a onda se poslužile tiskarskim strojevima da proizvedu još papirnatog novca i inflaciju. A ljudi pojedinci slijedili su taj primjer. - Levvis mahne prema mrtvačkim kolima ispred njih. - Bankari poput Bena Rossellija učinili su najluđe što su mogli gomilajući ludo dugove na dugove. A i ti, Alex, s tvojim kreditnim kartama što potpomažu inflaciju i lakim kreditiranjem. Kažem ti, kao nacija i kao pojedinci, Amerikanci su izgubili ono što su nekoć imali: financijsko zdravlje.- Ako se čudiš, Margot - izjavi Edvvina - Levvis i ja ne raspravljamo mnogo o bankarstvu. Tako imamo više mira u kući.Margot se nasmiješi:- Levvis, govoriš točno kao i tvoj bilten.- Ili - odvrati on - kao lepršanje krilima u praznoj sobi u kojoj se to ne čuje.- Ovo će biti bijeli pogreb - odjednom se javi Edvvina. Nagnula se naprijed i kroz zamagljene prozore automobila gledala snijeg koji je sad padao u gustim pahuljicama. Ulice u predgrađu kojima su prolazili bijahu glatke od svježe napadanog snijega. Povorka uspori kad je policijska pratnja na motociklima smanjila brzinu, za svaki slučaj.Groblje je, pomisli Alex, udaljeno jedva dva kilometra.Levvis D"Orsev nadoda postskriptum:- Dakle, za većinu ljudi propala je svaka nada i novčana je igra završena. Ušteđevine, mirovine i investicije na određene kamate postaju bezvrijedne. Sat pokazuje pet minuta poslije ponoći. Sad je svatko prepušten sam sebi, bori se za opstanak, pojedinci se jagme za financijskim pojasevima za spašavanje. Apostoje načini da se izvuče korist iz opće nesreće. Ako te to zanima, Margot, naći ćeš opis u mojoj najnovijoj knjizi: Krize i katastrofe; kako da na njima zaradite. Usput da ti kažem, prodaje se vrlo dobro.- Ako dopustiš - reče Margot - kazala bih svoje mišljenje. Ovo me u mnogome podsjeća na cjepivo pri epidemiji bubonske kuge.Alex im okrene leđa. Gledao je kroz staklo. Ponekad, pomisli on, Levvis postaje teatralan i pretjeruje. Međutim, obično je sve što je govorio prožeto razumom i zdravim rasuđivanjem, kao i danas. I Levvis je unaprijed mogao točno predvidjeti financijski slom. Ako se dogodi, bit će najkatastrofalniji u povijesti.

Page 69: Arthur Hailey - Mjenjači novca

D"Orsev nije bio sam. Njegovo je mišljenje dijelilo podosta financijskih stručnjaka, iako nisu bili obljubljeni i često su ih ismijavali, možda zato što nitko nije htio vjerovati u apokalipsu - a najmanje od svih bankari.Ali slučajno su se i Alexove misli u posljednje vrijeme okrenule u dva Levvisova smjera. Jedno je bila potreba za većom štednjom i uštedama. Stoga se Alex odlučno zalagao za štedne uloge prije tjedan dana, kad je govorio pred odborom. Drugo je bila zabrinutost zbog gomilanja dugova pojedinaca uslijed rasipanja kredita, uključujući osobito plastične karte.Ponovno se okrene i obrati Levvisu:- Kad bi vjerovao kao što vjeruješ da će uskoro doći slom i kad bi bio običan štediša ili ulagač američkih dolara, u kojoj bi banci htio držati novac?Levvis bez oklijevanja reče:- U velikoj banci. Kad nastupi slom, najprije propadnu male banke. To se dogodilo dvadesetih godina, kad su male banke popadale kao čunjevi, a dogodit će se ponovno zato što male banke nemaju dovoljno gotovine da izdrže paniku i navalu za isplatom. Što se toga tiče, ne zavaravajmo se saveznim osiguranjem depozita! Oni raspolažu s manje od jedan posto svih bankovnih depozita, što nije ni izbliza dovoljno da pokrije niz bankovnih slomova diljem čitave zemlje.Levvis se zamisli pa nastavi:- Ali, slijedeći put neće nastradati samo male banke. Propast će i nekoliko velikih - one koje suuložile previše milijuna u velike industrijske kredite i koje imaju previsok udio međunarodnih depozita, tog "vrelog" novca koji se preko noći može rastopiti, a imaju premalo likvidnih sredstava u slučaju da prestrašeni ulagači traže gotovinu. Dakle, da sam tvoj zamišljeni ulagač, Alex, proučio bih bilance velikih banaka te izabrao onu koja ima malo kredita u odnosu na uloge i široku osnovicu američkih ulagača.- Da, baš lijepo - izjavi Edwina. - Prva američka trgovačka slučajno ispunjava sve te uvjete.Alex kimne glavom:- Trenutačno. - Ali stanje će se promijeniti, pomisli on, ako odbor odobri planove Roscoea Hev-vvarda da se industriji dodijele novi veliki krediti.Ta ga misao podsjeti da će se za dva dana ponovno sastati direktori banke da nastave sastanak koji su prekinuli prošlog tjedna.Kola uspore i stanu, opet krenu pa se zaustave. Stigli su na groblje i vozili se stazama.Otvarala su se vrata drugih kola, izlazile su prilike s kišobranima ili priljubljenim okovratnicima kaputa, pogrbljene zbog studeni i snijega. Izvuku lijes iz kola. Uskoro je i njega prekrio snijeg.Margot uhvati Alexa za ruku pa s D"Orsevjevima pođe u tihu povorku što je pratila Bena Rossellija do njegova groba.17.Još su prije uglavili da Roscoe Hevvvard i Alex Vandervoort neće prisustvovati ponovno sazvanoj sjednici upravnog odbora. Svaki je čekao u uredu da ga pozovu.Pozvali su ih malo prije podne, dva sata nakon što je odbor počeo raspravljati. U dvoranu upravnog odbora pozvaše i potpredsjednika banke za odnose s javnošću, Dicka Frencha, koji će novinarima dati izjavu o novom predsjedniku Prve američke trgovačke.Šef za odnose s javnošću već je pripremio dva saopćenja sa fotografijama.Naslovi su glasili:ROSCOE D. HEYWARDPREDSJEDNIK PRVE AMERIČKE TRGOVAČKEBANKEALEXANDER VANDERVOORTPREDSJEDNIK PRVE AMERIČKE TRGOVAČKEBANKENa omotnicama su pisale adrese. Kuriri su bili obaviješteni. Prve primjerke jednog ili drugog saopćenja po podne će predati telegrafskim službama, gradskim novinskim uredništvima, televizijskim i radio--stanicama. Još nekoliko stotina otići će hitno večerašnjom poštom.Heyward i Alex zajedno su ušli u dvoranu upravnog odbora. Zauzeše svoja

Page 70: Arthur Hailey - Mjenjači novca

uobičajena prazna mjesta za dugim elipsastim stolom.Potpredsjednik za odnose s javnošću stajao je iza predsjedatelja sjednice Jeromea Pattertona.Upravitelj s najdužim stazom, časni Harold Austin, objavio je odluku odbora.Jerome Patterton, izjavi on, dosadašnji potpredsjednik upravnog odbora, odmah će postati predsjednik Prve američke trgovačke banke.Dok je saopćivao tu izjavu, novoimenovani je izgledao pomalo zbunjeno.Potpredsjednik za odnose s javnošću nečujno izusti:- K vragu!Tog istog dana Jerome Patterton odvojeno je razgovarao s Heywardom i Vandervoortom.- Ja sam papa u interimu - rekao je obojici. - Kao što znate, nisam tražio ovaj položaj. Znate i to, a to znaju i upravitelji, da me samo trinaest mjeseci dijeli od mirovine. Ali, odbor nikako da se nagodi o vama dvojici. Izabrali su mene, što im omogućava da se u međuvremenu odluče. Ono što mislite isto je što i ja mislim. U međuvremenu namjeravam učiniti sve što mogu i potrebna mi je pomoć vas dvojice. Znam da ćete mi je pružiti jer će vam obojici to koristiti. Osim toga, jedino što vam mogu obećati je zanimljiva godina.18.Još prije kopanja temelja Margot Bracken se aktivno brinula za Forum East. Najprije je bila pravni savjetnik grupe građana koja se borila da se projekt ostvari, a kasnije je vršila istu dužnost u Udruženju stanara. Pružala je pravnu pomoć obiteljima u četvrti kojima je pomoć bila potrebna, a stajala ih je malo ili nimalo. Margot je često išla u Forum East i na taj način upoznala mnoge koji su tamo živjeli, pa i Jua-nitu Niinez.Tri dana poslije Rossellijeva pogreba, u subotu ujutro, Margot je srela Juanitu u prodavaonici delikatesa u trgovačkom centru Forum Easta.Forum East bio je planiran kao skladno naselje s jeftinim smještajem - zgodnim stanovima, obiteljskim kućama i preuređenim starijim zgradama. Bilo je sportskih objekata, jedno kino, koncertna dvorana, nekoliko dućana i kavana. Dosad podignute zgrade bijahu povezane avenijama uz koje su rasli drvoredi. Nad avenijama su se uzdizale pješačke staze. Bile su usvojene mnoge ideje Zlatnih vrata u San Franciscu i Barbicana u Londonu. Drugi dijelovi projekta još su se gradili, a u planu su bile nove zgrade koje su još čekale financiranje.- Dobro jutro, gospođo Nunez - reče Margot. - Hoćete li sa mnom popiti kavu?Pijuckale su espreso u restoranu kraj prodavaonice delikatesa i čavrljale - o Juaniti, njezinoj kćerki Esteli koja je jutros bila na satu baleta što ga je organiziralo naselje i o napretku Forum Easta. Juanita i njezin muž Carlos spadali su među prve stanovnike naselja i uselili u mali stan u obnovljenoj starijoj zgradi bez lifta, a kratko vrijeme nakon useljenja Carlos je otišao u nepoznatom pravcu. Dosad je Juanita ostala u istom stanu.Prizna da teško vezuje kraj s krajem:- Svi ovdje imaju isti problem. Svakog mjeseca sve manje možemo kupiti. Ova inflacija! Gdje li će završiti?Po Levvisu D"Orsevju, pomisli Margot, završit će u užasu i anarhiji. Zadrži tu misao za sebe, ali se sjeti razgovora prije tri dana s Levvisom, Edvvinom i Alexom.- Ćula sam - reče ona - da ste imali neke neugodnosti u banci u kojoj ste zaposleni.Juanitino lice se smrkne. Načas je izgledalo kao da će briznuti u plač pa Margot žurno nadoda:- Oprostite, možda nisam smjela pitati.- Ne, ne! Naprosto sam se odjednom sjetila... U svakom slučaju, sad je to svršeno. Ali reći ću vam ako želite.- Morate znati nešto o nama odvjetnicima - reče Margot. - Uvijek smo radoznali.Juanita se nasmiješi, ali se opet uozbilji opisujući manjak od šest tisuća dolara i mQru sumnje i preslušavanja koja je trajala četrdeset osam sati. Dok ju je slušala, Margot uskipi od bijesa.- Banka nema prava da vas ispituje ako nemate pravnog savjetnika. Zašto me niste pozvali?- Nisam se sjetila - reče Juanita.

Page 71: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- U tome i jest nevolja. Većina nedužnih ljudi se toga ne sjeti. - Margot se zamisli a onda nadoda: - Edvvina D"Orsev je moja sestrična. Razgovarat ću s njom o tome.Juanita je bila zaprepaštena:- Nisam znala. Ali, molim vas, nemojte! Na koncu konca, gospođa D"Orsev je otkrila istinu.- U redu - reče Margot. - Ako ne želite, neću. Ali razgovarat ću s nekim drugim koga ne poznajete.I zapamtite: ako opet budete u nevolji, zbog bilo čega, pozovite me. Pomoći ću vam.- Hvala - reče Juanita. - Ako se dogodi, hoću. Zaista hoću.- Da je banka otpustila Juanitu Niinez - rekla je navečer Margot Alexu Vandervoortu - savjetovala bih joj da vas tuži i naplatile bismo lijepe pare.- Mogle ste - složi se Alex. Išli su na večeru i ples i on je vozio Margotin "Volkswagen". - Pogotovo kad je otkrivena istina o našem pomoćniku šefa personala Eastinu koji je potkradao, a to se na koncu moralo otkriti. Srećom nas je Edwinina ženska intuicija poštedjela tvoje odmazde!- Nemoj se šaliti! Promijenio je ton:- Imaš pravo. Ne bih se smio šaliti. Činjenica je da smo se gadno ponijeli prema Nunezovoj i to svi znamo. I ja, jer sam pročitao sve o tom slučaju. Zna i Edvvina. Zna i Nolan VVainvvright. Srećom se ipak ništa zla nije dogodilo. Gospođa Niinez je sačuvala zaposlenje, a naša banka je naučila nešto što će nain pomoći da u budućnosti budemo pametniji.- Trebalo bi - reče Margot.I tu su prestali. S obzirom na to da je obolje voljelo razmirice, to je bi značajan događaj.19.Tjedan dana prije Božića Miles Eastin izašao je pred Savezni sud, optužen za pet izvršenih krivičnih djela pronevjere. Četiri točke optužnice odnosile su se na nedopuštene transakcije u banci kojima se optuženik okoristio u ukupnom iznosu od trinaest tisuća dolara. Peta točka bila je vezana za krađu šest tisuća dolara.Suđenje je proteklo pred časnim sucem VVinslo-wom Undervvoodom koji je sudio s porotom.Na savjet branitelja, dobronamjerna ali neiskusna mladića kojega je odredio sud kad se ustanovilo da Eastin nema sredstava, optuženik je zanijekao istinitost svih točaka optužnice. Ispostavilo se da je taj savjet bio slab. Spretniji bi odvjetnik - uvaživši dokaze - priznao krivnju optuženog i eventualno postigao sporazum s tužiteljem. Tp bi bilo mnogo bolje nego da se na sudu iznesu neke pojedinosti - prvenstveno Eastinov pokušaj da svali krivicu na Juanitu Niinez.Ovako se sve otkrilo.Svjedočili su Edwina D"Orsev, Tottenhoe, Gayne iz knjigovodstvene kontrole i još jedan kontrolor. Posebni agent FBI-a Innes podnio je kao dokaz potpisano priznanje Milesa Eastina da je ukrao novac. Tu je izjavu dao u lokalnom uredu FBI-a nakon prizna-nja koje je Nolan VVainvvright izvukao iz Eastina u njegovu stanu.Dva tjedna prije suđenja, u postupku izvođenja dokaza, branitelj je uložio prigovor na zapisnik FBI-a i podnio zahtjev da ga isključe kao dokaz. Zahtjev je odbijen. Sudac Underwood je istaknuo da je Eastin prije nego je dao iskaz bio u prisutnosti svjedoka propisno upozoren na svoja zakonska prava.Ranije priznanje koje je iznudio Nolan Wainwright- a čija bi se zakonitost mogla uspješnije poricati - nije bilo potrebno te ga nitko nije ni spomenuo.Edvvini je bilo teško gledati Milesa Eastina na sudu, blijeda, izmorena, s tamnim kolobarima ispod očiju. Nestalo je njegove uobičajene živahnosti. Prije se uvijek brižno dotjerivao, a sad mu je kosa bila ne-počešljana a odijelo zgužvano. Činilo se da je ostario od one noći kad su došli kontrolori knjigovodstva.Edvvina je svoj iskaz dala kratko, otvoreno, držeći se predmeta. Dok ju je branitelj podvrgavao minimalnom unakrsnom ispitivanju, više je puta bacila pogled prema Milesu Eastinu ali je on spustio glavu i izbjegavao njezin pogled.

Page 72: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Za optužbu je - iako teška srca - svjedočila i Juanita Niinez. Bila je uzrujana i sud ju je jedva čuo. U dva navrata sudac zamoli Juanitu da govori glasnije. Obraćao joj se obazrivo i blago jer je tada već bilo jasno da je ona nedužna u tom slučaju.Juanita u iskazu nije pokazivala neprijateljstva prema Eastinu. Odgovarala je kratko tako da ju je tužilac neprestano nukao da proširi iskaze. Bilo je jasno da ona želi jedino to da mučenje završi.Branitelj je sa zakašnjenjem donio mudru odluku i odrekao se prava da je ispituje.Neposredno poslije Juanitina svjedočenja branitelj- nakon došaptavanja sa svojim klijentom - zamoli dopuštenje da priđe sucu, što mu je i odobreno. Na-to tužilac, sudac i branitelj zapodjenu tih razgovor. Zatim branitelj zatraži dopuštenje da optuženi Miles Eastin promijeni svoj prvotni stav, to jest, da prizna sve točke optužnice.Sudac Undenvood, časni starina tiha glasa, ali u biti neumoljiv, pažljivo sasluša oba pravnika. Rekao je jednako tiho kao oni da ga porota ne bi čula:- Vrlo dobro, bit će dopuštena promjena načina obrane ako optuženik to želi. Ali upozoravam branitelja da u ovom trenutku to vrlo malo, a možda i nimalo ne mijenja na stvari.Sudac udalji porotu iz sudnice. Onda zapita Easti-, na želi li promijeniti način obrane i shvaća li posljedice. Na sva pitanja zatvorenik je tupo odgovarao: "Da, časni suce".Sudac ponovno pozove porotu u sudnicu te je raspusti.Mladi branitelj usrdno je molio milost napomenuvši da njegov klijent ranije nije osuđivan, a zatim Milesa Eastina pošalju u zatvor do presude koju će donijeti slijedećeg tjedna.Nolan Wainwright, iako nije morao svjedočiti, prisustvovao je svim fazama sudskog postupka. Sad, kad je sudski pisar najavio drugu raspravu i kad je skup svjedoka iz banke izašao iz sudnice, bankovni šef sigurnosti priđe Juaniti.- Gospođo Niinez, smijem li nekoliko minuta s vama razgovarati?Pogledala ga je s mješavinom ravnodušnosti i neprijateljstva, a onda odmahnula glavom:- Sve je završeno. Osim toga, idem natrag na posao.Kad su izašli iz zgrade Saveznog suda koja je bila samo nekoliko blokova udaljena od sjedišta Prve američke trgovačke i poslovnice u centru grada, on je ponovio:- Idete u banku? Baš sad? Kimnula je glavom.- Molim vas, htio bih poći s vama. Juanita slegne ramenima:- Ako morate.Wainwright je gledao kako Edvvina D"Orsev, Tot-tenhoe i dva kontrolora, koji su također išli u banku, prelaze preko ceste. Namjerno je zaostao i propustio zeleno svjetlo za pješake tako da oni budu ispred njega.- Znate - reče Wainwright. - Nikad mi nije bilo lako reći: oprostite.- Zašto da se trudite? - zajedljivo će Juanita.- To je puka riječ koja ne znači mnogo.- Zato što je želim izreći. Želim vam reći, oprostite. Zbog jada koje sam vam zadao, zbog toga što nisam vjerovao da govorite istinu kad ste je govorili i kad vam je bila potrebna nečija pomoć.- I sad vam je bolje? Progutali ste aspirin? I one male boli više nema?- Ne želite mi pomoći. Zaustavila se:- Kao da ste vi meni? - Uzdigla je svoje malo zlobno lice, njezine tamne oči netremice su ga gledale i po prvi put postade svjestan snage i neovisnosti koju ona ima u sebi. I također, na svoje iznenađenje- postade svjestan njezine snažne seksualnosti.- Ne, nisam. Zato bih vam sada htio pomoći.- U čemu biste mi htjeli pomoći?- Da dobijete uzdržavanje i doplatak za kćerku, od muža. - Reče joj da je FBI tragao za njenim suprugom Carlosom i da je otkriven u Phoenixu u državi Arizoni. - Tamo radi kao auto-mehaničar i očito dobro zarađuje.- Drago mi je zbog Carlosa.- Mislio sam - izjavi Wainwright - da biste se trebali obratiti jednom od

Page 73: Arthur Hailey - Mjenjači novca

bankovnih odvjetnika. To bih mogao urediti. On bi vam savjetovao kakvu parnicu da povedete protiv muža, a ja bih se kasnije pobrinuo da ne platite nikakve troškove postupka.- Zašto biste to učinili?- To vam dugujemo. Odmahnula je glavom:- Ne.Pitao se je li ga točno razumjela.- To bi značilo - reče Wainwright - da će sud donijeti rješenje pa će vam muž morati slati novac za uzdržavanje kćerkice.- Hoće li to od Carlosa stvoriti muškarca?- Zar je to važno?- Važno je da ga se ne prisili. Zna da sam ovdje i da je Estela sa mnom. Da Carlos želi da nam šalje novac, poslao bi ga. Si no, para que?1 - blago je nadodala." Ako ne želi, čemu sve to?španj.Bilo je to poput mačevanja sa sjenkama. Očajno je izustio:- Nikad vas neću razumjeti. Juanita se neočekivano nasmiješi:- Nije potrebno da me razumijete.Šutke su prešli kratak razmak koji ih je još dijelio od banke. Wainwright je bio razočaran. Htio je da mu zahvali na ponudi, da je zahvalila značilo bi bar to da ju je ozbiljno shvatila. Pokuša shvatiti njezino rasuđivanje i moral. Očito je visoko cijenila samostalnost. Nakon toga pomisli da ona prihvaća život onakav kakav je, sreću ili nesreću, ružičaste nade ili razočaranje. U neku ruku joj je zavidio, a zbog toga kao i zbog seksualne privlačnosti, koju je maloprije osjetio, požali što je ne pozna bolje.- Gospođo Niinez - reče Nolan Wainwright. - Htio bi vas nešto pitati.- Da.- Ako vam iskrsne problem, istinski problem, nešto u čemu bih vam mogao pomoći, hoćete li me pozvati?Bila je to već druga takva ponuda koju je čula u nekoliko posljednjih dana:- Možda.I to je - do mnogo kasnije - bio posljednji razgovor Wainwrighta i Juanite. Osjećao je da je učinio sve što je mogao i imao je na umu druge stvari. Jedan predmet bijaše onaj koji je načeo prije dva mjeseca s Alexom - da ubaci tajnog agenta kako bi otkrio izvor krivotvorenih kreditnih karata koje su i dalje usijecale duboke financijske rane u sistemu Kevchar-ge karata.VVainvvright je otkrio nekadašnjeg robijaša poznatog mu samo po imenu "Vic", koji je bio spreman da mnogo toga riskira u zamjenu za novac. Održali su jedan tajni sastanak sa svim mjerama opreza. Očekivao je drugi sastanak.VVainvvright se žarko nadao da će krivotvoritelje kreditnih karata, kao i Milesa Eastina, dovesti pred sud.Slijedećeg tjedna, kad se Eastin ponovno pojavio pred sucem Undenvoodom - ovaj put da čuje pre-asudu - Nolan Wainwright bio je jedini predstavnik Prve američke trgovačke banke u sudnici.Zatvorenik je stajao okrenut prema sudu kao što mu je naredio pisar. Sudac je polako izdvajao nekoliko spisa. Raširi ih pred sobom i hladno pogleda Eastina.- Imate li išta reći?- Ne, časni suce. - Glas mu je bio jedva čujan.- Primio sam izvještaj referenta za uvjetni otpust. - Sudac Undervvood zastane, ispitujući jedan od dokumenata koje je ranije izdvojio. - Njega ste, čini se, uvjerili da se iskreno kajete za krivična djela koja ste priznali. - Sudac je izrekao riječi "da se iskreno kajete" kao da ih s odvratnošću drži između palca i kažiprsta, jasno pokazujući da nije tako naivan da dijeli to mišljenje.Nastavio je:- Međutim, kajanje, bilo iskreno ili ne, ne samo da je došlo prekasno, nego ne može ublažiti vaš podli, odvratni pokušaj da krivnju za vlastito zlodjelo svalite na nedužnu osobu koja nije slutila ništa zla - na mladu ženu, a što je još gore - na osobu prema kojoj ste bili odgovorni kao viši bankovni službenik i koja vam je vjerovala kao svom pretpostavljenom. Na osnovi podnesenih dokaza

Page 74: Arthur Hailey - Mjenjači novca

jasno je da biste u tome ustrajali te dopustili da vašu nedužnu žrtvu optuže, da utvrde njezinu krivicu i da je osude umjesto vas. Srećom se to nije dogodilo, zbog budnosti drugih, a nikako zbog toga što ste se vi predomislili ili "pokajali".Nolan VVainvvright koji je sjedio u sredini dvorane vidio je Eastinov profil. Mladićevo lice se zažarilo.Sudac Undervvood ponovno zaviri u spise a onda digne glavu. Njegove oči opet probodu zatvorenika.- Dosad sam govorio o onom što smatram najtežim. Osim toga, tu je i glavna točka optužbe: zloupotrijebili ste povjerenje kao bankovni službenik, ne samo jednom nego u pet vremenski veoma odvojenih navrata. Jedan slučaj takve zloupotrebe može se braniti time da ste lakoumno popustili napasti, ali to se ne može kazati za pet brižno planiranih krađa izvršenih opakim lukavstvom. Banka kao trgovačka ustanova ima pravo očekivati poštenje od onih koje je odabrala - kao što je: odabrala vas - za osobu po-sebnog povjerenja. Ali, banka je više od trgovačke ustanove. To je mjesto javnog povjerenja i zato javnost zaslužuje da je štitimo od osoba koje zloupotrebljavaju to povjerenje - od pojedinaca kao što ste vi. Sudac obuhvati pogledom mladog branitelja koji je pokorno čekao kraj svog klijenta. Sad je sučev ton postao nagliji i službeniji:- Da je ovo običniji slučaj, ja bih, s obzirom na to da optuženi ranije nije suđen, dosudio uvjetnu kaznu kao što je branitelj rječito tražio prošli tjedan. Ali ovo nije običan slučaj. Ovo je izuzetan slučaj zbog razloga koje sam naveo. I zato ćete, Eastine, poći u zatvor gdje ćete imati vremena da razmišljate o postupcima koji su vas tamo doveli. Sud vas je osudio na zatvor u trajanju od dvije godine.Nekoliko minuta nakon objavljivanja presude održao se kratak dogovor u maloj zaključanoj čuvanoj sobici iza sudnice, jedne od niza prostorija namijenjenih zatvorenicima i njihovim pravnim savjetnicima.- Kao prvo, zapamtite - reče mladi odvjetnik Milesu Eastinu - da osuda na dvije godine zatvora ne znači dvije godine. Možete dobiti pomilovanje kad odležite trećinu kazne. A to je za manje od godinu dana.Miles Eastin, srvan nesrećom i osjećajem ne-stvarnosti, tupo kimne glavom.- Naravno, možete se žaliti na presudu i ne morate se sad na to odlučiti. Ali, iskreno ću vam reći da vam to ne savjetujem. Prvo, zato što ne vjerujem da će vas pustiti dok rješavaju o žalbi. I drugo, budući da ste priznali navode optužnice, razlozi žalbe su ograničeni. Isto tako, dok oni rješavaju o žalbi, vi možete izdržati kaznu.- Ova zabava je završena. Neću se žaliti.- U svakom slučaju, bit ću u vezi s vama ako se predomislite. I dok o tome mislim, žao mi je što su se stvari ovako razvile.Eastin gorko potvrdi:- I meni.- Naravno, uništilo nas je vaše priznanje. Ne vjerujem da bi bez njega optužba dokazala svoje tvrdnje - bar ne krađu od šest tisuća dolara koja je po su-čevu mišljenju bila najteža. Naravno, znam zašto ste potpisali drugu izjavu kod FBI-a. Mislili ste da je prva valjana pa da druga neće ništa promijeniti. Ali ste se prevarili. Bojim se da vam je vaš šef sigurnosti Wain-wright podvalio.Zatvorenik kimne glavom:- Da, sada to znam. Odvjetnik pogleda na sat:- Pa, moram otići. Večeras imam važan sastanak. Znate kako je.Tamničar ga izvede.Sutradan su Milesa Eastina prebacili u savezni zatvor u drugoj državi.Kad je u Prvu američku trgovačku banku stigla vijest da je Miles Eastin osuđen, neki od onih koji su ga poznavali žalili su ga, dok su drugi smatrali da je zaslužio kaznu. Svi su se slagali u jednom: više se u banci neće ništa čuti o Eastinu.Samo će vrijeme pokazati koliko je ta pretpostavka bila pogrešna.oMD

Page 75: Arthur Hailey - Mjenjači novca

NoSi1.Poput mjehura što iz dubine izbije na površinu vode prvi trag neprilika pojavio se sredinom siječnja: člančić u trač-rubrici "Uho uz tle" objavljen u nedjeljnom izdanju gradskih novina.Novinar je napisao:" ... U gradu se šapće i predviđa da će uskoro doći do smanjenja sredstava Forum Eastu. Govorka se da veliki urbanistički projekt ima financijskih poteškoća. A tko ih danas nema?.."Alex Vandervoort nije znao za člančić sve dok ga u ponedjeljak ujutro njegova tajnica nije - zaokružen crvenom bojom - stavila na stol zajedno s drugim novinama.U toku ponedjeljka po podne Edvvina D"Orsev nazvala je da pita je li Alex čuo glasine i da li zna što se iza toga krije. Edvvinina zabrinutost nije ga iznenadila. Od početka Forum Easta njezina poslovnica u centru davala je građevinske kredite, velik dio hipoteka i vršila administrativne poslove. Sad je projekt predstavljao važan dio poslova te banke.- Ako se nešto sprema - navaljivala je Edvvina - želim da mi kažeš.- Koliko ja znam - umiri je Alex - ništa se nije promijenilo.Nekoliko trenutaka kasnije ponovo posegne rukom za telefonom da se raspita kod Jeromea Patter-tona, ali se predomisli. Pogrešna obavijest o Forum Eastu nije bila ništa novo. Projekt je izazvao toliku reklamu da je neizbježivo nešto moralo biti i netočno.Nema smisla, odluči Alex, da gnjavi novog predsjednika banke nepotrebnim tričarijama, pogotovo što je želio da ga Patterton podrži u važnijoj stvari - masovnom proširenju djelatnosti Prve američke trgovačke na području štednje koju je uskoro trebao da razmotri upravni odbor.Međutim, Alex se više uznemirio nekoliko dana kasnije kad je izašao dulji članak, ovaj put u rubrici vijesti dnevnika Times-Register.U članku je pisalo:"Tjeskoba u pogledu budućnosti Forum Easta nastavlja se usred sve glasnijeg šaptanja da se uskoro može znatno smanjiti ili povući financijska potpora.Projekt Forum East, kojemu je dugoročni cilj potpuna obnova gradske jezgre, kako poslovne, tako i stambene, potpisao je konzorcij financijskog interesa na čelu s Prvom američkom trgovačkom bankom.Predstavnik Prve američke trgovačke danas je potvrdio glasine, ali nije htio dati nikakva komentara, osim što je rekao: ,U dogledno vrijeme dat ćemo izjavu."U okviru projekta Forum East već su modernizirana ili ponovno izgrađena neka stambena područja u centru grada. Završeno je jedno naselje nebodera s niskim stanarinama. Drugo se gradi.Desetogodišnji plan sadrži programe za poboljšanje škola, pomoć sitnim trgovcima, omogućava stjecanje stručne spreme i zaposlenja, pruža i kulturne mogućnosti i rekreaciju. Izgradnja koja je počela prije dvije i pol godine dosad se odvijala po planu."Alex je pročitao novinski napis u svom stanu za vrijeme doručka. Bio je sam. Margot je od prošlog tjedna bila poslovno odsutna.Kad je stigao u sjedište Prve američke trgovačke, pozvao je Dicka Frencha. Potpredsjednik za odnose s javnošću, French, kršan i odrješit bivši financijski urednik znao je svoj posao.- Kao prvo - zapita Alex - tko je bio bankin predstavnik?- Ja - reče French. - I odmah ću reći da nisam bio zadovoljan onim sranjem "izjava u dogledno vrijeme". Ali gospodin Patterton mi je rekao da upotrijebim baš te riječi. Zahtijevao je da ništa više ne kažem.- A što još ima?- To vi meni recite, Alex. Očigledno se nešto događa, i bilo dobro ili zlo, što prije to objavimo, to bolje.Alex nadvlada gnjev što je u njemu kipio:- Postoji li razlog zbog čega mene ništa o tome nisu pitali?Na licu potpredsjednika za odnose s javnošću čitalo se iznenađenje.

Page 76: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Mislio sam da znate. Kad sam jučer telefonski razgovarao s gospodinom Pattertonom znam da je Roscoe bio s njim, jer sam ih čuo kako govore. Pretpostavljao sam da ste i vi tamo.- Drugi put - reče Alex - ništa nemojte pretpostavljati.Otpusti Frencha, a onda uputi tajnicu da se raspita je li Jerome Patterton slobodan. Rekoše da predsjednik još nije stigao u banku ali da je na putu i da Alex može s njim razgovarati u jedanaest sati. Nestrpljivo progunđa i vrati se radu na programu proširenja štednje.U jedanaest sati Alex prijeđe ono nekoliko koraka do predsjednikova ureda - dviju soba na uglu, a iz svake se pružao pogled na grad. Otkako je došao novi predsjednik, vrata druge prostorije obično su bila zatvorena i u nju nije pozivao posjetioce. Tajnice su iz-brbljale da u njoj Patterton vježba na prostiraču.Danas je jarko sunce sjalo na zimskom nebu bez oblaka i kroz prozor što je obuhvaćao cijeli zid obasjavalo rumenu proćelavu glavu Jeromea Pattertona. Sjedio je za stolom u laganu odijelu, finijem nego što su odijela od tvida koja je obično nosio. Novine ispred njega bijahu otvorene na članku zbog kojega je Alex došao.Na sofi u sjeni sjedio je Roscoe Hevvvard.Izmijeniše "Dobro jutro".- Zamolio sam Roscoea da ostane - reče Patterton - jer sam slutio o čemu bi moglo biti riječi.- Dotakne novine. - Naravno, ovo si vidio.- Vidio sam - reče Alex. - Pozvao sam Dicka Frencha. Rekao mi je da ste vi i Roscoe jučer raspravljali što da odgovorimo na pitanja novinara. Zato najprije pitam zašto nisam bio obaviješten? Forum East spada i u moju nadležnost.- Morali smo te obavijestiti, Alex - činilo se da je Jerome Patterton zbunjen. - Mislim da smo se zapravo snebili kad su novinari nazvali i kad smo vidjeli da je vijest procurila.- Kakva vijest? Odgovorio mu je Heyward.- Prijedlog koji ću u ponedjeljak iznijeti pred odbor za novčanu politiku. Predložit ću da se sadašnja davanja banke za Forum East smanje za jedno pedeset posto.Nakon glasina koje su se širile, ta potvrda nije iznenadila Alexa. Zapanji ga što je predloženo smanjenje tako golemo.Obratio se Pattertonu:- Jerome, moram li shvatiti da ste i vi za ovu nevjerojatnu glupost?Crvenilo oblije predsjednikovo lice i jajoliku glavu:- Nisam ni za ni protiv. Zadržat ću svoje mišljenje do ponedjeljka. Roscoe je ovdje danas i jučer pokušavao unaprijed osigurati podršku.- Tako je. - Heyward blago nadoda: - Potpuno opravdana taktika, Alex. I ako imaš primjedbi, dopusti da te podsjetim da si u mnogim prilikama iznosio svoja mišljenja Benu prije sastanaka o novčanoj politici.- Ako jesam - reče Alex - bar su bila mnogo razumnija nego ovo.- To je, naravno, samo tvoje mišljenje.- Nije samo moje. I drugi tako misle. Heyward je bio staložen:- Moje je osobno mišljenje da bankih novac možemo znatno bolje upotrijebiti. - Okrenuo se prema Pattertonu. - Da, znate, Jerome, glasine što se šire mogu nam koristiti ako se odobri prijedlog za smanjenje pomoći. Barem odluka neće nastupiti kao iznenadni udarac.- Ako tako misliš - izjavi Alex - možda si ti proširio glasine.- Uvjeravam te da nisam.- Pa kako ih onda objašnjavaš? Heyward slegne ramenima:- Slučajna podudarnost, pretpostavljam.Alex se zapita: je li to bila slučajna podudarnost? Ili je netko blizak Roscoeu Heywardu pustio pokusni balon u njegovo ime? Da. To je možda učinio Harold Austin, časni Harold koji kao glava reklamne agencije-sigurno ima mnogo veza s novinarima. Zacijelo to nikad neće otkriti.Jerome Patterton digne ruke:- Obojica sačuvajte daljnje argumente 7a ponedjeljak. Tada ćemo ih sve razmotriti.

Page 77: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Nemojmo se zavaravati - naglasi Alex Van-dervoort. - Danas ćemo odlučiti kolika dobit je razumna a kolika pretjerana.Roscoe Heyward se nasmiješi:- Da budem iskren, Alex, nikad nijednu dobit nisam smatrao pretjeranom.- Ni ja - upadne Tom Straughan. - Ali priznajem da je ponekad bezobzirno ostvariti posebno visoku dobit. To izaziva nevolje. Za to se dozna, kritizira se. Na kraju financijske godine moramo to objaviti.- To je razlog više - nadoda Alex - što moramo utvrditi ravnotežu između ostvarivanja dobiti i pružanja usluga.- Dobit je usluga koju činimo dioničarima - reče Heyward. - A ta usluga po mom mišljenju dolazi na prvo mjesto.Bankin odbor za novčanu politiku zasjedao je u dvorani za sjednice. Odbor od četiri člana sastajao se svaki drugi ponedjeljak s Roscoeom Heywardom kao predsjednikom. Ostali članovi bijahu Alex i dva potpredsjednika Straughan i Orville Young.Svrha odbora bila je da odlučuje kako će se upotrijebiti bankina sredstva. Krupnije odluke su nakon toga podnosili na odobrenje upravnom odboru, iako bi upravni odbor rijetko promijenio nešto što bi preporučio odbor za novčanu politiku.Svote o kojima se ovdje raspravljalo rijetko su bile manje od nekoliko desetaka milijuna.Predsjednik banke je po službenoj dužnosti prisustvovao važnijim sastancima odbora, a glasao samo kad bi postalo neophodno da razriješi sukob. Danas je Jerome Patterton bio prisutan, ali dosad nije učestvovao u diskusiji.Sad se raspravljalo o prijedlogu Roscoea Hevvvar-da da se znatno smanji financiranje Forum Easta.U toku slijedećih nekoliko mjeseci, ako se Forum East bude razvijao kako je planirano, morat će dati nove građevinske zajmove i hipoteke. Očekivalo se da će Prva američka trgovačka sudjelovati u financiranju sa pedeset milijuna dolara. Hevvvard je predložio da se taj iznos smanji na polovinu.Već je istaknuo:- Objasnit ćemo svim zainteresiranim da se ne izvlačimo iz Forum Easta niti to namjeravamo. Objasnit ćemo naprosto da smo s obzirom na druge obaveze smanjili otjecanje sredstava. Projekt se neće zaustaviti. Samo će napredovati sporije nego je bilo planirano.- Ako na to gledaš s obzirom na potrebe - usprotivi se Alex - napredovanje je već sporije nego što bi trebalo biti. Ako ga još usporimo, to je najgore što uopće možemo učiniti.- Gledam na to s obzirom na potrebe - reče Hevvvard. - S obzirom na potrebe banke.Odgovor je bio nevjerojatno drzak, možda zato, pomisli Alex, što je Hevvvard bio uvjeren da će današnja odluka biti onakva kakvu on želi. Alex je bio uvjeren da će mu se Tom Straughan pridružiti i usprotiviti Hevvvardu. Straughan bijaše bankin glavni ekonomist - mlad, marljiv, ali sa širokim krugom interesa - kojega je Alex osobno unaprijedio preko reda.Ali Orville Young, blagajnik Prve američke trgovačke, bio je Heywardov čovjek i jamačno će glasati za njega.U Prvoj američkoj trgovačkoj, kao u svakoj banci, prave crte moći rijetko se odražavaju u organizacijskoj ljestvici. Pravi autoritet išao je sa strane ili zaobilazno, ovisno o odanosti pojedinaca drugim poje-dincima. Oni koji se ne bi nikom pridružili u borbi za vlast bili su zaobilaženi i nisu napredovali.Borba za prevlast između Alexa Vandervoorta i Roscoea Heywarda bila je već svima poznata. Zbog toga su neki funkcioneri Prve američke trgovačke već odabrali stranu kujući planove za unapređenje na osnovi pobjede jednog ili drugog. Raskol je bio očevidan i u stavu odbora za novčanu politiku.Alex je razlagao:- Prošle godine je naša dobit iznosila trinaest posto. To je vraški dobro za svaki posao i svi to znamo. Ove godine mogućnosti su još bolje - petnaest posto od investicija, a možda i šesnaest. Zašto da tražimo više?Blagajnik Orville Young zapita:

Page 78: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Zašto ne?- Već sam na to odgovorio - obrecne se Straughan. - Kratkovidno je!- Podsjetimo se na jedno - zaklinjao je Alex. - U bankarstvu nije teško ostvarivati velike dobiti i svaka banka koja to ne postizava sastoji se od glupana. U mnogim pogledima su karte povoljne za nas. Imamo prilika, iskustva i razumne zakone o bankarstvu. Ovo potonje je vjerojatno najvažnije. Ali zakoni neće uvijek biti tako razumni - odnosno neće biti budemo li zlorabili položaj i prezirali odgovornosti za zajednicu.- Nije mi jasno kako se ostanak u projektu Forum East može nazvati odricanjem - reče Roscoe Hevvvard. - Naime, i nakon smanjenja koje predlažem, još ćemo imati znatnih obaveza.- Vraga znatnih! Minimalnih, kao što je uvijek bio minimalan društveni doprinos američkih banaka. I u financiranju jeftine stambene izgradnje je udio ove i ostalih banaka neznatan. Zašto da se zavaravamo? Naraštajima je bankarstvo zaboravljalo javne probleme. I sad dajemo najmanje što možemo.Glavni ekonomist Straughan prevrtao je po izvještajima i gledao neke bilješke ispisane rukom:- Namjeravao sam iznijeti pitanje hipoteka na kuće, Roscoe. Sad kad se Alex toga dotakao, želio bih naglasiti da je svega dvadeset pet posto naših ušteđevina trenutačno angažirano u hipotekarne zajmove. Toje malo. Mogli bismo to povisiti na pedeset posto uloga bez štete po solventnost. Mislim da bi trebalo da to učinimo.- Podupirem ovaj stav - reče Alex. - Direktori naših podružnica traže fondove za hipoteke. Na tome se dobro zarađuje. Iz iskustva znamo da je rizik kod hipoteka neznatan.- Ali vezuje novac na duge rokove - usprotivi se Orville Young - novac kojim na drugim područjima možemo dobiti znatno više kamate.Alex nestrpljivo udari dlanom o stol:- Od vremena do vremena obavezni smo prema javnosti da pristanemo na niže kamate. 0 tome ja govorim. Zato se protivim što se povlačimo iz Forum Easta.- Postoji još jedan razlog - nadoda Tom Strau-ghan. - Alex ga se dotakao: zakonodavstvo. Već grme u Kongresu. Većina njih bi željela zakon sličan meksičkom - da se određeni postotak bankovnih uloga upotrijebi za financiranje jeftinih stanova.Heyward se naruga:- Nikad nećemo to dopustiti. Bankarj imaju najjaču organizaciju u Washingtonu.Glavni ekonomist zakima glavom:- Ja ne bih s tim računao.- Tom - reče Roscoe Heyward - obećavam, za godinu dana ponovno ćemo se pozabaviti hipotekama. Možda ćemo učiniti ono za što se ti zalažeš, možda ćemo se opet prihvatiti Forum Easta, ali ne ove godine. Želim da ovo bude godina obilne dobiti. - Zir-ne na predsjednika banke koji se još nije uključio u diskusiju. - A to želi i Jerome.Po prvi put Alex sagleda Heywardovu strategiju. Godina bankine izvanredne dobiti pretvorit će Jero-mea Pattertona kao predsjednika u junaka dioničara i upravitelja. Patterton će kraljevati samo godinu dana nakon kakve-takve karijere, ali će poći u mirovinu sa slavom i uz svirku truba. Patterton je ljudsko biće pa je bilo shvatljivo što mu se pomisao svidjela.Bilo je jednako lako pogoditi što će se nakon toga dogoditi. Jerome Patterton, zahvalan Roscoeu, za-stupat će ideju da ga naslijedi Heyward. A zbog uno-sne godine Patterton će biti na jakom položaju da nametne svoje želje.Bila je to lukavo smišljena Heywardova spletka. Alex će je teško nadvladati.- Postoji još nešto što nisam spomenuo - reče Heyward. - Ni vama, Jerome. Možda će utjecati na našu današnju odluku.Ostali ga znatiželjno pogledaju.- Nadam se, zapravo postoji velika vjerojatnost da ćemo uskoro imati zadovoljstvo da vodimo poslove sa Supranational korporacijom. To je daljnji razlog zbog kojeg oklijevam da vežem sredstva na drugom području.- Fantastična vijest - reče Orville Young. Ćak je Tom Straughan bio ugodno iznenađen. Supranational - ili SuNatCo, kako su je nazivalipo njezinoj sigli poznatoj širom svijeta - bila je međunarodni div, General

Page 79: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Motors na području komunikacija. SuNatCo je također posjedovala ili kontrolirala desetke drugih društava koja su bila ili nisu bila vezana za njenu glavnu svrhu. Njezine nevjerojatne veze s vladama svih vrsta od demokracija do diktatura, bijahu veće nego bilo kojeg poslovnog udruženja u povijesti. Promatrači su ponekad govorili da SuNatCo ima više stvarne vlasti nego većina suverenih država u kojima je radila.Dosad je SuNatCo ograničila svoju bankovnu djelatnost u Sjedinjenim Državama na tri velike banke - Bank of America, First National City i Chase Manhattan. To što će se pridružiti ovoj biranoj trojki ne izmjerno će povećati ugled Prve američke trgovačke.- To je uzbudljiva perspektiva, Roscoe - reče Patterton.- Očekujem da ću raspolagati s više pojedinosti na našem slijedećem sastanku o novčanoj politici - nadoda Heyward. - Čini se vjerojatnim da će Supranational zatražiti od nas poveći kredit.Tom Straughan ih podsjeti:- Još moramo glasati za Forum East.- Moramo - potvrdi Heyward. Samopouzdano se smješkao, zadovoljan ishodom svoje novosti i siguran kakva će biti odluka o Forum Eastu.Kao što se očekivalo, podijelili su se u dva tabora - Alex Vandervoort i Tom Straughan usprotivili su se smanjenju fondova, a Roscoe Hevvvard i Orville Young bili su za to.Glave se okrenu prema Jeromeu Pattertonu koji je imao odlučiti:- Alex, u ovome se slažem s Roscoeom.2.- Budemo li ovdje sjedili i žalili, ni vraga nećemo postići - izjavi Margot. - Potrebno je da svi skupa dignemo stražnjice i prijeđemo na djelo.- Da dignemo u zrak onu vražju banku? - zapita netko.- Ni pomisliti! Unutra imam prijatelje. Osim toga, protuzakonito je dizati banke u zrak.- Tko kaže da se moramo držati zakona?- Ja - odbrusi Margot. - I ako neki pametni frajeri drukčije misle, možete potražiti drugog odvjetnika i drugu prostoriju.Odvjetnička kancelarija Margot Bracken bila je tog četvrtka navečer mjesto sastanka izvršnog odbora Stanarskog udruženja Forum Easta. Udruženje bijaše jedno od brojnih gradskih organizacija kojima je Margot bila pravni savjetnik i koji su njezinu kancelariju upotrebljavali za sastanke, što su joj ponekad plaćali, ali uglavnom nisu.Srećom je njezina kancelarija bila skromna poslovna prostorija - dvije sobe u nekadašnjoj trgovini mješovite robe. Na prijašnjim policama za robu sad su stajale njezine pravne knjige. Ostatak namještaja, pretežno skupljen zbrda-zdola, sastojao se od pokućstva koje je jeftino nabavila.Karakteristično za taj predioj dva druga bivša dućana na obje strane ulice bila su napuštena i zatvorena daskama. Jednog dana, uz malo sreće i poduzetnosti oslobađaj uća plima Forum Easta možda će zapljusnuti ovo područje. Još nije doprla do njega.Ali ih je ovamo doveo plan obnove Forum Easta.Prekjučer je u saopćenju za javnost Prva američka trgovačka potvrdila glasine. Financiranje projekta Forum East smanjit će se za polovicu, odluka odmah stupa na snagu.Bankina objava bijaše zaodjenuta u službene fra-zetine s eufemističkim izrazima poput "privremena nestašica dugoročnih sredstava" i "povremeno će se razmatrati", ali u ovo potonje nitko nije vjerovao i svi, u banci i izvan nje, točno su znali što znači ta izjava - nogu.Ovaj je sastanak trebao odlučiti što se može učiniti, ako se uopće išta može učiniti.Riječ "stanarski" u nazivu udruženja bila je upotrijebljena u širem smislu. Velik dio članova bili su stanari u Forum Eastu. Mnogi drugi nisu, ali su se nadali da će postati. Deacon Euphrates, krupan radnik u čeličani koji je maloprije govorio, izrazio je opće mišljenje: "Ima nas mnogo koji čekamo useljenje, a nećemo uspjeti ako ne stigne novac".Margot je znala da Deacon, njegova žena i petoro djece žive u malom stanu u

Page 80: Arthur Hailey - Mjenjači novca

zgradi bez lifta, punoj štakora koju je prije mnogo godina trebalo srušiti. U nekoliko navrata je pokušavala da im nađe drugi stan, ali bez uspjeha. Deacon Euphrates živio je u nadi da će se s obitelji useliti u novogradnju u Forum Eastu, ali je Euphratesovo prezime bilo tek na sredini duge liste čekanja, a zbog zastoja u izgradnji činilo se da će još dugo ostati na tom mjestu.Objava Prve američke trgovačke banke pogodila je i Margot. Bila je sigurna da bi se Alex odupro svakom prijedlogu za smanjenje sredstava, ali očito su ga nadglasali. Zato nije prije s njim o tome raspravljala. Osim toga, što Alex manje bude znao o nekim planovima koje je Margot kovala, bit će bolje za oboje.- Evo kako gledam na ovu igru - reče Seth Orinda, drugi član odbora. - Bez obzira na to što mi učinili, zakonito ili protuzakonito, nema načina, nikakvanačina da izvučemo taj novac iz banaka. To jest, ako su odlučili da povuku sredstva.Seth Orinda bio je profesor u srednjoj školi za Crnce, već je dobio stan u Forum Eastu. Ali je imao razvijen građanski smisao pa se brinuo za tisuće onih koji su još puni nade čekali vani. Margot se velikim dijelom oslanjala na njegovu staloženost i pomoć.- Ne budi tako pesimističan, Seth - odgovorila mu je. - Banke imaju osjetljiv donji trbuh. Zabij harpunu u osjetljivo mjesto pa ćeš se iznenaditi što će se dogoditi.- Kakvu harpunu? - zapita Orinda. - Povorku? Štrajk? Demonstraciju?- Ne - odvrati Margot. - Manite se toga! To su stare stvari. Više ni na koga ne djeluju konvencionalne demonstracije. Samo su dosadne, njima se ništa ne postiže.Osmotri skupinu pred sobom u tijesnoj, prepunoj, zadimljenoj kancelariji. Bilo ih je desetak, i crnih i bijelih, svih stasova, veličina i držanja. Neki su trenutno posjedali po klimavim stolicama i sanducima dok su drugi čučali na podu.- Svi me pažljivo saslušajte. Rekoh da nam je potrebno djelo, a postoji jedna vrst djelovanja koja će, vjerujem, upaliti.- Gospođice Bracken. - Sitna prilika u dnu sobe ustane. Bila je to Juanita Nunez koju je Margot pozdravila kad je ušla.- Izvolite, gospođo Nunez?- Želim pomoći, ali mislim da znate da radim u Prvoj američkoj trgovačkoj banci. Možda ne bih smjela čuti ono što ćete reći...- Ne - s razumijevanjem će Margot. - Morala sam se sama toga sjetiti, a ne dovoditi vas u nepriliku.Začuje se opći žagor odobravanja dok se Juanita probijala prema vratima.- Ono što ste dosad čuli - reče Deacon Euphrates - tajna je, zar ne?Kad je Juanita kimnula glavom, Margot žurno nadoda:- Svi možemo vjerovati gospođi Nunez. Nadam se da su njezini poslodavci obzirni kao ona.Kad se sjednica nastavila, Margot se okrene preostalim članovima. Njen stav bijaše karakterističan: poduprla se rukama o svoj vitki struk i agresivno na-digla laktove. Maloprije zabacila je unatrag svoju dugu kestenjastu kosu - vičan pokret prije akcije, nalik na dizanje zavjese. Dok je govorila raslo je zanimanje. Na nekim licima pojavi se smiješak. U jednom času Seth Orinda je glasno zahihotao. Pred kraj su se Deacon Euphrates i ostali široko osmjehivali.- Čovječe, o, čovječe! - reče Deacon.- Vraški lukavo - javi se još jedan. Margot ih podsjeti:- Da uspijemo potrebno nam je mnogo ljudi, za početak barem tisuću a poslije i više.- Koliko će nam vremena biti potrebni? - zapita svjež glas.- Planirat ćemo za jedan tjedan. Bankarski tjedan ima pet dana. Ako to ne uspije, razmišljat ćemo da produžimo akciju i proširimo cilj operacija. Iako, iskreno da kažem, mislim da to neće biti potrebno. Svaki učesnik mora izvrsno znati svoj zadatak.- Ja ću pri tom pomagati - ponudi se Seth Orinda.Smjesta se u zboru začu:- I ja!Glas Deacona Euphratesa nadjača ostale:

Page 81: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Zabava se približava. Sto mu gromova, iskoristit ću je! Uzet ću sedam slobodnih dana i dovući još ljudi.- Dobro! - reče Margot. Odlučno je nastavila: - Potreban nam je razrađen plan akcije. Pripremit ću ga do sutra navečer. Vi morate smjesta skupljati ljude. I zapamtite, važno je da šutite.Pola sata kasnije sastanak je zaključen, članovi odbora bili su mnogo vedriji i optimističniji nego kad su se skupili.Na Margotin zahtjev Seth Orinda je ostao. Rekla mu je:- Seth, u izvjesnom smislu potrebna mi je vaša pomoć.- Znate da ću vam pomoći ako mogu, gospođice Bracken.- Kad počne bilo koja akcija - reče Margot - obično sam na čelu. To znate.- Svakako da znam. - Gimnazijski profesor je sijao od zadovoljstva.- Ovaj put želim da budem po strani. I ne želim da se spominje moje ime kad novine, televizija i radio dođu na lice mjesta. Ako se to dogodi, dovest ću u nepriliku svoja dva velika prijatelja - rekla sam da imam prijatelje u banci. To želim spriječiti.Orinda mudro kimne glavom:- Do sada ne vidim nikakva problema.- Zapravo tražim - nastavi Margot - da vi i drugi budete na čelu mjesto mene. Naravno, bit ću iza pozornice i ako bude potrebno, možete me pozvati, ali nadam se da neće biti potrebno.- Glupost - reče Seth Orinda. - Kako da vas pozovemo kad nitko od nas nije nikad čuo vaše ime?U subotu navečer, dva dana poslije sastanka Sta-narskog udruženja Forum Easta, prijatelji su pozvali Margot i Alexa na malu zabavu. Poslije su zajedno pošli u Margotin stan. Bio je u manje modernom dijelu grada nego Alexova elegantna garsonijera i manji, ali ga je Margot udobno namjestila stilskim pokućstvom koje je po umjerenu cijenu nabavila tokom godina. Alex je volio biti u njemu.Stan se uvelike razlikovao od Margotine odvjetničke kancelarije.- Nedostajala si mi, Bracken - reče Alex. Presvukao se u pidžamu i kućni ogrtač što ih je držao u Margotinu stanu i raskomotio se u naslonjaču. Margot se sklupčala na sagu ispred njega i priljubila glavu uz njegova koljena dok je on nježno milovao njezinu dugu kosu. Povremeno bi njegovi prsti odlutali, blagi i seksualno vješti i počinjali je uzbuđivati kao i uvijek, onako kako je ona voljela. Margot sa zadovoljstvom uzdahne. Uskoro će poći u krevet, ali sad dok je uzajamna želja rasla, u odgađanju koje su sami sebi nametali krio se prekrasan užitak.Prošla je sedmica i pol otkako su posljednji put bili zajedno. Kolizije dnevnih redova su ih razdvajale.- Nadoknadit ćemo ove izgubljene dane - reče Margot.Kad se sjednica nastavila, Margot se okrene preostalim članovima. Njen stav bijaše karakterističan: poduprla se rukama o svoj vitki struk i agresivno na-digla laktove. Maloprije zabacila je unatrag svoju dugu kestenjastu kosu - vičan pokret prije akcije, nalik na dizanje zavjese. Dok je govorila raslo je zanimanje. Na nekim licima pojavi se smiješak. U jednom času Seth Orinda je glasno zahihotao. Pred kraj su se Deacon Euphrates i ostali široko osmjehivali.- Čovječe, o, čovječe! - reče Deacon.- Vraški lukavo - javi se još jedan. Margot ih podsjeti:- Da uspijemo potrebno nam je mnogo ljudi, za početak barem tisuću a poslije i više.- Koliko će nam vremena biti potrebni? - zapita svjež glas.- Planirat ćemo za jedan tjedan. Bankarski tjedan ima pet dana. Ako to ne uspije, razmišljat ćemo da produžimo akciju i proširimo cilj operacija. Iako, iskreno da kažem, mislim da to neće biti potrebno. Svaki učesnik mora izvrsno znati svoj zadatak.- Ja ću pri tom pomagati - ponudi se Seth Orinda.Smjesta se u zboru začu:- I ja!Glas Deacona Euphratesa nadjača ostale:- Zabava se približava. Sto mu gromova, iskoristit ću je! Uzet ću sedam slobodnih dana i dovući još ljudi.

Page 82: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Dobro! - reče Margot. Odlučno je nastavila: - Potreban nam je razrađen plan akcije. Pripremit ću ga do sutra navečer. Vi morate smjesta skupljati ljude. I zapamtite, važno je da šutite.Pola sata kasnije sastanak je zaključen, članovi odbora bili su mnogo vedriji i optimističniji nego kad su se skupili.Na Margotin zahtjev Seth Orinda je ostao. Rekla mu je:- Seth, u izvjesnom smislu potrebna mi je vaša pomoć.- Znate da ću vam pomoći ako mogu, gospođice Bracken.- Kad počne bilo koja akcija - reče Margot - obično sam na čelu. To znate.- Svakako da znam. - Gimnazijski profesor je sijao od zadovoljstva.- Ovaj put želim da budem po strani. I ne želim da se spominje moje ime kad novine, televizija i radio dođu na lice mjesta. Ako se to dogodi, dovest ću u nepriliku svoja dva velika prijatelja - rekla sam da imam prijatelje u banci. To želim spriječiti.Orinda mudro kimne glavom:- Do sada ne vidim nikakva problema.- Zapravo tražim - nastavi Margot - da vi i drugi budete na čelu mjesto mene. Naravno, bit ću iza pozornice i ako bude potrebno, možete me pozvati, ali nadam se da neće biti potrebno.- Glupost - reče Seth Orinda. - Kako da vas pozovemo kad nitko od nas nije nikad čuo vaše ime?U subotu navečer, dva dana poslije sastanka Sta-narskog udruženja Forum Easta, prijatelji su pozvali Margot i Alexa na malu zabavu. Poslije su zajedno pošli u Margotin stan. Bio je u manje modernom dijelu grada nego Alexova elegantna garsonijera i manji, ali ga je Margot udobno namjestila stilskim pokućstvom koje je po umjerenu cijenu nabavila tokom godina. Alex je volio biti u njemu.Stan se uvelike razlikovao od Margotine odvjetničke kancelarije.- Nedostajala si mi, Bracken - reče Alex. Presvukao se u pidžamu i kućni ogrtač što ih je držao u Margotinu stanu i raskomotio se u naslonjaču. Margot se sklupčala na sagu ispred njega i priljubila glavu uz njegova koljena dok je on nježno milovao njezinu dugu kosu. Povremeno bi njegovi prsti odlutali, blagi i seksualno vješti i počinjali je uzbuđivati kao i uvijek, onako kako je ona voljela. Margot sa zadovoljstvom uzdahne. Uskoro će poći u krevet, ali sad dok je uzajamna želja rasla, u odgađanju koje su sami sebi nametali krio se prekrasan užitak.Prošla je sedmica i pol otkako su posljednji put bili zajedno. Kolizije dnevnih redova su ih razdvajale.- Nadoknadit ćemo ove izgubljene dane - reče Margot.Alex je šutio. A onda će:- Znaš, cijelu večer čekam da me ispržiš na ro-štilju zbog Forum Easta. A ti nisi izustila ni riječi.Margot još više zabaci glavu pa ga odozdo pogleda. Nedužno je zapitala:- Zašto bih te morala "popržiti", dragi? Bankino smanjenje kredita nije bila tvoja ideja. - Njezine tanke obrve se namršte. - Ili je bila?- Dobro znaš da nije.- Naravno da sam znala. A isto sam tako bila sigurna da si se tome usprotivio.- Da, usprotivio sam se. - Tugaljivo je nadodao: - Bez koristi.- Sve si pokušao. Nitko od tebe ne može tražiti više.Alex je sumnjičavo pogleda:- Ovo mi ne nalikuje na tebe.- U kojem smislu?- Ti si ratoborna. To je jedna od stvari koje mi se na tebi sviđaju. Ne predaješ se. Ne bi ti mirno primila poraz.- Možda su neki porazi potpuni. U tom slučaju ništa se ne može poduzeti.Alex se uspravi u stolici:- Ti nešto spremaš, Bracken! To znam. Reci mi što.Margot je razmišljala, a onda polagano rekla:- Ništa ne priznajem, ali i ako je istina ovo što si rekao, možda postoje neke stvari za koje bolje da ne znaš. Ni za što na svijetu, Alexe, ne želim te dovesti u nepriliku.Nježno se nasmiješio:

Page 83: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Ipak si mi nešto rekla. U redu, ako ne želiš da istražujem, neću, ali tražit ću da mi zajamčiš da je sve što imaš na umu zakonito.Začas uzavre Margotin bijes:- Ja sam odvjetnica. Ja odlučujem što je zakonito a što nije.- I pametne odvjetnice mogu pogriješiti.- Ovaj put ne. - činilo se kao da će se ona dalje prepirati, ali se smirila. Glas joj se ublažio. - Znaš da uvijek postupam u zakonskim okvirima. A znaš i zašto.- Da, znam - reče Alex. Ponovno se izvalio i nastavio joj gladiti kosu.Jednom, kad su se već dobro poznavali, Margot mu je povjerila kako se prije mnogo godina, nakon nesreće i teška gubitka, zarekla da će uvijek postupati u okviru zakona.Na pravnom fakultetu na kojem je bila odlična studentica, Margot je, kao i drugi studenti u to vrijeme, prišla protestnom aktivizmu. Bilo je to razdoblje kad se pojačalo američko miješanje u Vijetnamu i gorka podvojenost u zemlji. Bijaše to i početak nemira i promjene u pravnom zvanju, pobuna omladine protiv starijeg pravničkog naraštaja i establishmenta, era nove vrste ratobornih pravnika kojima je razglašeni, hvaljeni simbol bio Ralph Nader.Još u koledžu, a kasnije na pravnom fakultetu, Margot je dijelila svoje avangardne nazore, aktivizam i sebe s kolegom studentom. Jedino ime koje je Alex ikad čuo bijaše Gregorv. Gregorv i Margot živjeli su zajedno, kako je bilo uobičajeno.Mjesecima su trajali sukobi između studenata i uprave sveučilišta, a jedan od najtežih počeo je kad su u studentske domove počeli dolaziti predstavnici američke vojske i mornarice koji su novačili. Velika većina studenata, zajedno s Gregorvjem i Margot, željela je da oni odu. Uprava fakulteta odlučno je zauzela suprotan stav.U znak protesta pobunjeni studenti zaposjeli su upravnu zgradu i zabarikadirali se. Opkoljavali su ih. Gregorv i Margot, poneseni općom vrevom, bili su među njima.Počeli su pregovori, ali su propali jer su studenti postavili "neprihvatljive zahtjeve". Poslije dva dana uprava je pozvala državnu policiju, koju je kasnije nerazumno zamijenila nacionalnom gardom. Započeli su napad na opsjednutu zgradu. U toku borbe čuli su se pucnjevi i razbijeno je nekoliko glava. Začudo, puc-njevi nisu nikoga pogodili. Ali, nesretnim stjecajem okolnosti, u jednoj od razbijenih glava - Gregorvje-voj - došlo je do krvarenja u mozgu, što je za nekoliko sati izazvalo smrt.I naposljetku, zbog ogorčenja javnosti, izveden je pred sud neiskusni, mladi i preplašeni policajac koji je zadao smrtni udarac. Oslobođen je optužbe.U dubokoj tuzi, pogođena, Margot je ipak bila objektivna studentica prava te je shvatila razloge oslobođenja. Kasnije, kad se smirila, pravna naobrazba pomogla joj je da prosudi i sabere svoja uvjerenja. Bio je to zakasnio proces što ga je breme uzbuđenja i emocija predugo sprečavalo.Nijedan Margotin politički ni socijalni nazor nije se ublažio ni tada ni ikada. Ali bila je dosta čestita da uvidi kako je studentski pokret uskratio drugima one iste slobode - koje je navodno branio. I oni su u svom žaru prekršili zakon, sistem kojem su posvetili svoj studij, a vjerojatno i svoj život.Bio je potreban samo korak dalje u razmatranju da Margot spozna da ništa manje ne bi postigli - jedino su mogli postići mnogo više - da su ostali unutar zakonskih granica.Onaj jedini put kad su razgovarali o tom razdoblju njezina života povjerila je Alexu da je to otada postalo glavno načelo u čitavu njezinu aktivističkom djelovanju.Udobno se sklupčala kraj njega i zapitala:- Kakvo je stanje u banci?- Ima dana kad se osjećam poput Sizifa. Da li znaš za njega?- Je li to bio onaj Grk koji je gurao stijenu uzbrdo? Svaki put kad bi se približio vrhu, stijena bi se ponovno skotrljala.- Da, taj. Sigurno je bio bankovni upravitelj koji je pokušavao provesti promjene. Znaš li nešto o nama bankarima, Bracken?- Reci mi!

Page 84: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Uspijevamo usprkos nedostatku predviđanja i mašte.- Smijem li te citirati?- Budeš li me citirala, zaklet ću se da ovo-nikad nisam rekao. - Zamislio se. - Ali između nas osobno, banka uvijek reagira na socijalne promjene, a nikad ih ne predviđa. Svi problemi koji nas sad pogađaju - okoliš, ekologija, energija, manjine - prate nas već dugo vremena. Ono što se na tim područjimadogađa moglo se predvidjeti. Mi bankari mogli smo biti predvodnici. A umjesto toga ih slijedimo i idemo naprijed samo kad moramo, kad nas gurnu.- Zašto onda ostaješ bankar?- Zato što je to važno. Ono što radimo je vrijedno i bez obzira na to idemo li naprijed dobrovoljno ili prisilno, potrebni smo stručnjaci. Monetarni sustav postao je tako golem, tako složen i zamršen da njime mogu baratati jedino banke.- Znači, prijeko je potrebno da vas tu i tamo netko gurne, je li?Pažljivo je pogleda, a njegova radoznalost oživi:- Ti nešto kuhaš u toj svojoj vražjoj glavici.- Ništa neću priznati.- Bez obzira na to što je to, nadam se da nema veze sa zahodima.- Nema! Budi bez brige!Oboje se glasno nasmiju sjetivši se događaja od prije godinu dana. Bila je to Margotina pobjeda i izazvala je veliku pažnju.Vodila je bitku s upravom gradskog aerodroma koja je u to vrijeme plaćala nekoliko stotina svojih vratara i čistačica znatno slabije nego ostale kompanije. Sindikat je bio potkupljen, imao je "ljubavni dogovor" s upravom i ništa nije poduzeo da im pomogne. Očajna skupina aerodromskih namještenika zatražila je pomoć od Margot koja je već uživala ugled u rješavanju radnih sporova.Margotin frontalni napad na upravu završio je odbijanjem. Nato je zaključila da mora privući pažnju javnosti, što će postići ako ismije aerodrom i njegove upravitelje. Pripremajući se za to, u suradnji s nekolicinom pristaša koji su joj i prije pomagali, proučavala je veliki aerodrom na kojem je noću, kad je bio velik promet, sve vrelo od posla.Proučavanje je pokazalo da, kad večernji avioni u kojima se servira večera i piće iskrcaju svoje putnike, gomila pridošlica žurno ide na aerodromske zahode i na taj način nekoliko sati vlada velika potražnja za tim mjestima.Navečer slijedećeg petka kad je zračni promet u odlasku i dolasku bio najveći, nekoliko stotina dobrovoljaca, pretežno vratara i čistačica koji tada nisu ra-dili, stigli su na aerodrom pod Margotinim vodstvom. Otada pa sve do kasna kada su otišli bili su mirni, tihi i poštovali zakon.Namjera im je bila da u toku cijele večeri zapo-sjednu sve zahode na aerodromu. To su i učinili. Mar-got i njeni pomoćnici spremili su podroban plan i dobrovoljci su išli na dodijeljena mjesta gdje bi platili deset centi i sjeli, zabavljajući se čitanjem, tranzistorima pa čak i hranom koju su mnogi ponijeli. Neke su žene donijele kukičanje ili pletivo. Bio je to posljednji krik sit-inaKU zahodima za muškarce dobrovoljci su stajali u dugim repovima pred pisoarima, a svaki se spori red užasno polako kretao naprijed. Ako bi muškarac, koji nije bio u uroti, stao u neki rep, čekao bi jedan sat đis stigne na red. Malo ih je toliko čekalo, a možda i nitko.Oni pokretni mirno su objašnjavali svakome tko je htio slušati što se događa i zašto.Aerodrom je vrvio od stotina bijesnih usplahirenih putnika koji su se ogorčeno i vatreno tužili kompanijama, a one su napale upravu aerodroma. Uprava je bila zatečena i nije znala što će. Ostali promatrači koji u to nisu bili umiješani i nisu morali "na stranu", smatrali su da je to šaljivo. Nitko nije ostao ravnodušan.Predstavnici novina koje je Margot unaprijed pozvala, došli su na lice mjesta. Reporteri su se natjecali u pisanju izvještaja koje su agencije prenijele po cijeloj zemlji. Tiskali su ih i u inozemstvu u raznim novinama kao što su Izvjestija, Star iz Johannesburga i londonski The Times. I tako se sutradan smijao čitav svijet.U većini reportaža na istaknutom se mjestu nalazilo ime Margot Bracken. Bilo je saopćenja da će uslijediti još nekoliko demonstracija.

Page 85: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Kao što je Margot i računala, ruglo je jedno od najjačih oružja svakog arsenala. Preko vikenda je aero-dromska uprava izjavila da će održati sastanak o plaćama vratara i čistačica. Uskoro su im dali povišicu. Organizirani protest sjedenjemU daljnjem razvoju događaja smijenjen je podmitljivi sindikat, a njegovo je mjesto zauzeo čcstitiji.Margot se makne i približi Alexu, a onda nježno reče:- Što si ono rekao, kakvu glavu imam?- Vražju.- Je li to zlo? Ili dobro?- Za mene je dobro. Osvježuje. I uglavnom odobravam stvari za koje se zalažeš. "-- Ali ne uvijek.- Ne, ne uvijek.- Ponekad ono što radim stvara sukobe. Mnogo sukoba. Zamisli da se sukobimo zbog nečega što ne podnosiš ili ne voliš. Zamisli da u to doba povezu naša imena, u vrijeme kad ne budeš htio da te dovode u vezu sa mnom.- Na to bih se već privikao. Osim toga, imam pravo na privatan život, a i ti.- I svaka žena - reče Margot. - Ali ponekad se pitam bi li se ti zaista mogao s tim pomiriti. Pogotovu ako bismo stalno bili zajedno. Znaš da se ja neću promijeniti, moraš to shvatiti, dragi Alex. Ne bih se mogla odreći samostalnosti niti prestati da budem ono što jesam i odbaciti inicijativu.Pomisli na Ćeliju koja nikad nije preuzimala inicijativu i požali što je tako bilo. I sjeti se, a tada ga je uvijek obuzimalo kajanje, kakva je Celia postala. Ipak je nešto od nje naučio: nijedan muškarac nije potpun ako žena koju voli nije slobodna i ne zna kako da upotrijebi tu slobodu, iskorištavajući je tako da nadopuni sebe.Alex stavi ruke na Margotina ramena. Kroz tanku svilenu spavaćicu osjećao je njezinu mirisnu toplinu, ćutio mekoću njezine puti. Nježno je rekao:- Volim te i želim onakvu kakva si. Da se promijeniš, unajmio bih neku drugu odvjetnicu i tužio te da si pregazila ljubav.Ruke mu kliznu s njezinih ramena i polagano je milujući pođoše niže. Začuje kako joj se disanje ubrzava, a malo kasnije okrene se k njemu žudno i zadah tano:- Kog vraga još čekamo?........- Ništa - reče on. - Idemo u krevet.3.Prizor koji je ugledao bijaše tako neobičan da bankin službenik za davanje kredita Cliff Castleman odšeta na podij.- Gospođo D"Orsev, da niste slučajno pogledali kroz prozor?- Ne - reče Edvvina. Pregledavala je jutarnju poštu. - Zašto?Bilo je osam i pedeset pet minuta u srijedu u glavnoj poslovnici Prve američke trgovačke.- Znate - reče Castleman - mislio sam da bi vas moglo zanimati. Pred bankom je red kakav još nisam vidio uoči otvaranja.Edvvina digne pogled. Nekolicina bankovnih namještenika istezala je vrat da bolje vidi kroz prozor. Cuo se žagor njihovih razgovora, neuobičajen tako rano ujutro. Osjeti kako je poplavljuje struja zabrinutosti.Edvvina ustane sa stola i krene prema velikom staklenom prozoru koji je gledao na ulicu. Prizor ju je zapanjio. Dugi red ljudi, po petoro jedno uz drugo protezao se od glavnog ulaza duž cijele zgrade i gubio se iz vida. Činilo se kao da svi čekaju da se banka otvori.S nevjericom se zabuljila:- Sto, zaboga ..?- Upravo je netko od naših izašao - obavijesti je Castleman. - Kažu da se red proteže sve do sredine Rossellijeva trga i da neprestano dolaze novi ljudi.- Je li itko zapitao što žele?- Čini mi se da ih je pitao jedan stražar. Odgo-voriše da su došli otvoriti račune.- Smiješno! Svi ovi ljudi? Odavde ih vidim barem tri stotine. Još nikad nismo otvorili toliko novih računa u jednom jedinom danu.Kreditni službenik slegne ramenima:

Page 86: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Prenosim vam naprosto ono što sam čuo. Šef personala Tottenhoe priđe prozoru. Na licumu se po običaju odražavala zlovolja.- Obavijestio sam službu sigurnosti u sjedištu - javio je Edvvini. - Kažu da će poslati nove stražare i da će ovamo doći gospodin Wainwright. Isto tako će obavijestiti gradsku policiju.- Nema vanjskih znakova nereda - izjavi Edvvina. - Čini se da su svi ti ljudi mirni.Bila je to mješovita skupina, kolikq je vidjela, oko dvije trećine žena, pretežno su bili Crnci. Mnoge žene dovele su djecu. Neki muškarci bili su u kombinezonima kao da su otišli s posla ili idu na posao. Ostali su bili u uobičajenoj odjeći, a podosta je bilo dobro odjevenih.Ljudi u redu su međusobno razgovarali, neki živahno, ali nitko nije pokazivao neprijateljstvo. Nekolicina, opazivši da ih promatraju, nasmiješi se i kim-ne bankovnim službenicima.- Gle ti to! - pokaže rukom Cliff Castleman. Pojavila se televizijska ekipa s kamerom. Dok su Edvvina i ostali promatrali, započne snimanje.- Bez obzira na to jesu li mirni ili ne - primijeti kreditni službenik - zasigurno postoji pobuda zbog koje su svi ovi ljudi odjednom došli ovamo.Edvvini naglo sine:- To je Forum East - reče ona. - Kladim se da je ovo Forum East.Nekolicina drugih službenika koji su sjedili u blizini prišli su i slušali.- Morali bismo odgoditi otvaranje - reče Tot-tenhoe - dok stražarima ne. stigne pojačanje.Sve oči skrenuše na zidni sat koji je pokazivao minutu do devet.- Ne - uputi ih Edwina. Podigla je glas da je mogu čuti. - Otvorit ćemo kao i obično na vrijeme. Molim da svi zauzmete svoja mjesta.Tottenhoe odjuri, a Edwina se vrati na podij za svoj stol.S tog povoljnog položaja gledala je kako se otvaraju glavna vrata i ulaze prvi posjetioci. Oni na početku reda zastanu načas na ulazu, znatiželjno se ogledaju oko sebe, a onda se brzo maknu jer ih gurnuše oni otraga. Začas je glavna prostorija velike bankine poslovnice vvjela od glasne, bučne gomile. Zgrada koja je prijemanje od jedne minute bila srazmjerno tiha, pretvorila se u babilonski toranj. Edwina ugleda visokog krupnog Crnca kako maše dolarskim novčanicama i naglas izjavljuje:- Žeiim uložiti svoj novac u banku.Stražar ga uputi:- Tamo se otvaraju novi računi.Stražar pokaže stol gdje je službenica - mlada djevojka - sjedila i čekala. Djelovala je uzrujano. Krupni čovjek pođe prema njoj, umirujuće se nasmiješi i sjedne. Smjesta gomila stane u krivudav rep iza njega, čekajući da dođu na red.Činilo se kao da je vijest da su svi oni došli da otvore račun na koncu konca ipak bila točna.Edvvina opazi kako se krupni muškarac zavaljuje u stolicu i da još uvijek drži one dolare. Njegov glas nadjača žagor razgovora. Začu kako on kaže:- Meni se nikamo ne žuri. Htio bih da mi objasnite neke stvari.Na dva druga stola brzo su poslali još dva namještenika. Jednako brzo su se i pred njima, stvorili dugi široki repovi.Obično su tri namještenika bila dovoljna za otvaranje novih računa, ali očito su danas zakazali. Edvvina na drugom kraju banke spazi Tottenhoea pa ga pozove interfonom. Uputila ga je: - Dodijelite još stolova za nove račune i posjednite za njih što možete više ljudi.- Shvaćate da danas ne možemo obaviti posao sa svim tim ljudima, a i oni s kojima obavimo, potpuno će nas vezati.- Mislim da je netko to imao na umu - reče Edvvina. - Ubrzajte postupak koliko možete.A znala je, bez obzira na to koliko se budu žurili, za otvaranje jednog jedinog novog računa bit će potrebno deset do petnaest minuta. Uvijek je toliko trebalo. Ispisivanje podataka zahtijevalo je toliko vremena.Najprije formular s podacima o stanovanju, zaposlenju, socijalnoj sigurnosti i obiteljskom stanju. Uzeo bi se uzorak potpisa. Zatim je trebalo dokazati

Page 87: Arthur Hailey - Mjenjači novca

identitet. Nakon toga bi namještenik koji otvara novi račun odnio sve isprave višem službeniku na odobrenje i potpis. Naposljetku bi se ispostavila štedna knjižica ili izdala privremena čekovna knjižica.Tako je bankovni namještenik za jedan sat mogao otvoriti najviše pet novih računa, a tri namještenika koja su sad radila mogla su otvoriti ukupno devedeset u jednom radnom danu, ako budu radili najvećom brzinom, što je bilo nevjerojatno.Čak i da utrostruče broj službenika moći će otvoriti nešto više od dvije stotine pedeset računa u jednom danu, a već nakon nekoliko prvih minuta poslovanja u banku je navrlo barem četiri stotine ljudi a upadalo ih je još više, dok je rep pred bankom Edvvina ustade da ga pogleda izgledao isto onako dug kao prije.A galama u banci se povećavala. Prerasla je u užasnu buku.Daljnji je problem bio što je sve veća rulja onih u glavnoj prostoriji banke onemogućivala drugim strankama da dođu do blagajna. Edvvina je vidjela nekolicinu stranaka ispred banke kako zgranuto gledaju rep. Dok je gledala, mnogi su odustali i otišli.U banci su neki pridošlice zapodijevali razgovor s blagajnicama, a blagajnice koje zbog pometnje nisu imale posla odgovarale su na pitanja.Dva pomoćnika upravitelja pošla su u središnju prostoriju i pokušavala regulirati priliv ljudi kako bi pročistili prolaz do blagajna. Imali su malo uspjeha.Ali još se nisu vidjeli znakovi neprijateljstva. Sva-,,,.......tko U krcatoj banci kojemu, .su.se obraćali namiešte-nici odgovarao je uljudno i sa smiješkom. Čini se, pomisli Edvvina, kao da su svi prisutni upozoreni da se uzorno ponašaju.Zaključi da je vrijeme da nešto poduzme.Edvvina siđe s podija i ograđenog prostora za namještenike i teškom mukom se probije kroz gomilu do glavnog ulaza. Dade znak dvojici čuvara koji su se probili do nje i uputi ih:- U banci ima dovoljno ljudi. Sve ostale zadržite napolju, a nekolicinu propustite tek kad tko izađe. Naravno, izuzetak su stari klijenti. Njih propustite čim stignu.Stariji stražar primakne usta Edvvininu uhu da ga čuje:- To neće biti lako, gospođo D"Orsev. Neke klijente ćemo prepoznati ali većinu nećemo. Previše imamo stranaka svaki dan da ih sve poznajemo.- Još nešto - ubaci drugi stražar. - Kad netko dođe, oni vani viču: "Stanite u red!" Ako budemo neke propuštali preko reda, može izbiti gužva.- Neće biti gužve - uvjeri ga Edvvina. - Dajte sve od sebe.Edvvina je na povratku razgovarala s nekolicinom koji su čekali. Zbog neprestanog žamora teško se čuo njen glas pa ga je povisila.- Ja sam upraviteljica. Bi li mi netko, molim vas, rekao zašto ste svi danas došli ovamo?- Otvaramo račune - reče žena s djetetom. Za-smijuljila se. - U tome nema nikakva zla, je li?- Objavljujete reklame - ubaci drugi "glas. - U njima piše: "Nema te svote koja je premalena za početak".- Istina je - reče Edvvina. - I banka misli ozbiljno. Ali vjerojatno postoji razlog što ste svi odlučili da zajedno dođete.- Možete reći - upadne stariji čovjek blijed poput mrtvaca - svi smo iz Forum Easta.- Ili želimo tamo stanovati - nadoda mlađi glas.- Ovo mi još ne objašnjava ... - počne Edvvina.- Možda vam ja mogu objasniti, gospođo. - Sredovječni otmjeni Crnac probijao se kroz gomilu.- Molim vas lijepo.U istom trenutku Edvvina opazi da je pokraj nje druga prilika. Okrene se i vidje da je to Nolan Wain-vvright. A na glavna vrata stiglo je još stražara i pomagalo dvojici prvih. Upitno je pogledala šefa sigurnosti koji joj posavjetuje:- Samo naprijed. Ispravno postupate! Muškarac kojeg su poslali naprijed izjavi:- Dobro jutro, gospođo. Nisam znao da postoje direktorice banaka.- Vidite da postoje - reče mu Edvvina. - I bit će nas sve više. Nadam se da ste

Page 88: Arthur Hailey - Mjenjači novca

za ravnopravnost žena, gospodine .. ?- Orinda. Seth Orinda, gospođo. Naravno da sam za ravnopravnost a i mnoge druge stvari.- Je li vas danas dovela ovamo neka od tih drugih stvari?- U neku ruku, da.- U koju ruku?- Mislim da znate da smo svi iz Forum Easta.- Čula sam - potvrdi ona.- Ovo što radimo može se nazvati činom nade. - Dobro odjeveni govornik pažljivo je izgovarao te riječi. Bile su napisane i uvježbane. Dosta ljudi se primakne i razgovori umuknu. Slušali su ih.- Ova banka - nastavi Orinda - kako kažu, nema više dovoljno novaca da nastavi potpomagati izgradnju Forum Easta. U svakom slučaju, banka je svoje kredite smanjila na polovicu i neki od nas misle da će nam uskratiti i drugu polovicu ako netko ne digne galamu i ništa ne poduzme.- A nešto poduzeti - oštro će Edvvina - znači izazvati potpun zastoj poslovanja ove banke. - Dok je govorila, opazi nekoliko novih lica u gomili i otvorene bilježnice po kojima su jurile olovke. Shvati da su stigli novinari.Očito je netko unaprijed obavijestio novinare. Time se objašnjavala i televizijska snimateljska ekipa ispred banke. Edvvina se pitala tko je to učinio.Činilo se da je Seth Orinda pogođen:- Mi smo, gospođo, donijeli sav novac koji smo mi sirotinja uspjeli skupiti da pomognemo ovoj banci da prebrodi krizu.- Da! - ubaci drugi glas. - Zar ovo ne dokazuje naše prijateljstvo.- Glupost! - odbrusi Nolan Wainwright. - Ova banka nije u krizi.- Ako nije u krizi - zapita jedna žena - zašto je ono učinila Forum Eastu?- Banka je u svojoj objavi posve jasno iznijela svoj položaj - odgovori Edvvina. - Radi se o redu prvenstva. Nadalje, banka je izjavila da se nada da će kasnije nastaviti s punim financiranjem.I njoj su ove riječi zvučale šuplje. Očito su i drugi tako mislili jer počnu vikati.Bijaše to prvi prizvuk neprijateljstva i neprijaz-nosti. Otmjeni muškarac Seth Orinda naglo se okrene i opomene ih uzdignuvši ruku. Galama prestane.- Bez obzira na to kako to vama ovdje izgleda - reče on Edvvini - činjenica je da smo svi došli da uložimo novac u vašu banku. Zato sam rekao da je ovo čin nade. Mislimo, kad nas sve vidite i shvatite kako nam je, možda ćete promijeniti mišljenje.- A ako ga ne promijenimo?- Onda ćemo, mislim, pronaći još ljudi i još novaca. A to možemo. Sutra će ovamo doći još dobrih duša, i prekosutra, i slijedećeg dana. Onda će se, do konca tjedna, proširiti vijesti - obraćao se reporterima - i doći će drugi, ne samo iz Forum Easta, i pridružit će nam se slijedećeg tjedna. Naravno, samo će otvoriti račun. Da pomognu ovoj siromašnoj banci. Ništa drugo.Novi glasovi veselo nadodaju: - Da, čovječe, još mnogo ljudi... Nemamo mnogo novaca, ali nas svakako ima mnogo... Recite svojim prijateljima da dođu i da nas podrže.- Naravno - nevino će Orinda - neki ljudi koji danas ulože novac u banku možda će doći da ga dignu sutra ili prekosutra ili slijedećeg tjedna. Većina nema toliko novca da ga dugo može držati u banci. Ali tada ćemo, što prije budemo mogli, doći da ponovno uložimo novac. - Oči mu se obijesno zakrijese. - Namjeravamo vam dati mnogo posla.- Da - reče Edvvina. - Shvatila sam koji vam je cilj.Jedna od reporterki, vitka plavuša, zapita:- Gospodine Orinda, koliko ćete ulagati u banku?- Ne mnogo - veselo joj je odvratio. - Većina je došla sa svega pet dolara. To je minimalni ulog koji ova banka prima. Je li tako? - Pogledao je Edvvinu koja kimne glavom.Neke banke, a to su znali Edvvina i slušaoci, zahtijevale su najmanje pedeset dolara za otvaranje štednog, a stotinu za tekući račun. Mnoge uopće nisu imale minimuma. Prva američka trgovačka - u nastojanju da potakne sitne štediše --

Page 89: Arthur Hailey - Mjenjači novca

našla je kompromisno rješenje: pet dolara.Drugo, kad bi se račun otvorio, većina od prvotnih pet dolara mogla se podići, a bilo koja svota bila je dovoljna da račun ostane otvoren. Očito su Seth Orinda i ostali to doznali i odlučili da preplave glavnu bankinu poslovnicu uplatama i isplatama. Mogu uspjeti, pomisli Edvvina.Ali nisu činili ništa protuzakonito i ništa za što bi se moglo dokazati da predstavlja opstrukciju.Usprkos svojoj odgovornosti i srdžbi od prije nekoliko trenutaka Edvvina je bila u napasti da se smije, ali se suzdrži. Ponovno zirne na Nolana Wainwrighta koji je slegnuo ramenima i mirno rekao:- Dok nema vidljivih znakova nereda ne možemo ništa osim regulirati priliv ljudi prema stolovima i šalterima.Bankin šef sigurnosti pođe prema Orindi i odlučno reče:- Od svih vas očekujemo da ćete nam pomoći da održavamo red u ovoj banci i izvan nje. Naši stra-žari izdat će upute koliko ljudi može odjednom ući i gdje da budu repovi.Orinda kimne glavom:- Naravno, gospodine, moji prijatelji i ja učinit ćemo sve što je moguće da vam pomognemo. Ni mi ne želimo nered. Ali očekujemo da ćete biti fer.- Što to znači?- Mi koji smo unutra - izjavi Orinda - i oni koji čekaju vani klijenti smo kao i svi drugi koji dođu u ovu banku. I dok mi pristajemo da strpljivo čekamo red, nadamo se da drugi neće biti povlašteni i da ih nećete pustiti unutra prije nas koji čekamo. Toznaci da svi koji stignu - bez obzira na to tko su - moraju stati u red.- Pobrinut ćemo se za to.- I mi, gospodine. Jer ako postupite drukčije, bit će to jasna diskriminacija. A onda ćete nas čuti.Edvvina opazi da reporteri još bilježe.Probila se kroz gomilu ljudi prema trima novim stolovima za nove račune koje su pojačali s dva nova stola i još su spremali dva.Na jednom pomoćnom stolu, primijeti Edvvina, sjedila je Juanita Niinez. Srela je Edvvinin pogled. Osmjehnu se jedna drugoj. Edwina se odjednom sjeti da Juanita stanuje u Forum Eastu. Je li ona unaprijed znala za današnju najezdu? Onda pomisli: ionako to ništa ne mijenja na stvari.Dva bankina mlada službenika nadzirali su posao s novim računima i bilo je jasno da će danas svaki drugi posao ozbiljno zaostati.Onaj krupni Crnac koji je stigao među prvima us-tajao je kad je Edvvina stigla. Blagajnica koja ga je uslužila nije više bila uzrujana.- Ovo je gospodin Euphrates - reče ona. - Upravo je otvorio novi račun.- Deacon Euphrates. Bar me tako većina zove. - I pruži Edvvini svoju golemu ruku. Ona je stisne.- Dobro došli u Prvu američku trgovačku banku, gospodine Euphrates.- Hvala, baš ste zlatni. Zaista, tako zlatni da mislim da ću možda ipak staviti još malo novaca na ovaj račun. - Osmotri šaku sitniša, izabere dvadeset pet centi i dvije po deset centi te pođe blagajnici.Edvvina zapita službenicu koja je otvarala nove račune:- Koliki je prvi ulog?- Pet dolara.- Vrlo dobro. Nastojte raditi što brže možete.- Hoću, gospođo D"Orsev, ali ovaj me dugo zadržao jer je postavljao mnoga pitanja o isplati i kamatama. Pitanja je ispisao na papir.- Jeste li uzeli papir?- Nisam.- Vjerojatno i ostali imaju ista pitanja. Pokušajte nabaviti jedan takav spisak pa mi ga pokažite.To bi moglo ukazati na osobu koja je smislila i izvela ovu vještu najezdu. Nije vjerovala da je itko s kim je dosad govorila glavni organizator.Pojavilo se još nešto: pokušaj da se preplavi banka neće se ograničiti samo na otvaranje novih računa. Oni koji su već otvorili račune sad su stajali u redu pred blagajnama, uplaćivali ili podizali male svote puževim korakom, postavljali

Page 90: Arthur Hailey - Mjenjači novca

pitanja ili zapodijevali razgovor s blagajnicama.I tako ne samo da će stari klijenti teško moći ući u zgradu nego će ih kad uđu i dalje ometati.Obavijestila je Nolana VVainvvrighta o spisku pitanja i uputama koje je dala službenici.Šef sigurnosti kimne glavom:- I ja bih želio vidjeti ta pitanja.- Gospodine Wainwright - zovne tajnica. - Telefon!Uzme slušalicu i Edvvina začu kako on kaže:- Ovo jest demonstracija iako ne u pravom smislu. Mirna je i mogli bismo sami sebi zadati neprilika prenaglim odlukama. Posljednje što želimo je grubi sukob.Koliko mi je lakše, pomisli Edvvina, što je ovdje staloženi Wainwright. Kad je odložio slušalicu, nešto joj padne na pamet.- Netko je rekao da će pozvati gradsku policiju - reče ona.- Došli su kad sam ja stigao. Otpravio sam ih. Brzo će se vratiti budu li nam potrebni. Nadam se da neće. - Pokaže na telefon, a onda prema sjedištu Prve američke trgovačke. - Šefovi su obaviješteni. Uspaničarili su se.- Mogli bi vratiti sredstva Forum Eastu.Po prvi put otkako je stigao, kratki smiješak zatitra na Wainwrightovu licu:- I ja bih to želio vidjeti. Ali, ovo nije dobar način, i kad je određena namjena bankinog novca, vanjski pritisak ne može ništa promijeniti.Edvvina je taman htjela reći "sumnjam", ali se predomisli i ostane šuteći.Dok su gledali, ona gomila koja je prodrla u glavnu prostoriju banke i dalje je ostajala jednake veličine. Samo je galama bila nešto jača nego prije.Napolju su dugi redovi mirno stajali na mjestu.Sad je bilo devet sati i četrdeset pet minuta.4.Također u devet i četrdeset pet minuta, tri bloka od Prve američke trgovačke Margot Bracken bila je na komandnom mjestu u neupadljivo parkiranom volkswagenu.Margot je namjeravala ostati po strani, ali na kraju nije mogla izdržati. Poput bojnog konja što topće po zemlji kad nanjuši bitku, njezina odluka je slabila i na koncu se rasplinula.Ali Margot se i dalje brinula da ne dovede u nepriliku Alexa ili Edwinu i zato nije bila u prvim redovima akcije na Rossellijevu trgu.Kad bi došla, brzo bi je prepoznali predstavnici štampe. Margot je znala da su tamo, jer je unaprijed poslala obavijesti novinama, televiziji i radiju.I tako su kuriri neopazice nosili vijesti o razvoju događaja u njezina kola i vraćali se s novim uputama.Od četvrtka navečer organizatori su stvorili čuda.U petak dok je Margot radila na planu akcije, Seth, Deacon i drugi članovi odbora skupljali su vode u Forum Eastu i okolici. Samo su općenito rekli što treba da se učini, ali je odaziv bio silan. Gotovo su svi htjeli sudjelovati i znali su još ljudi na koje se moglo računati.Do nedjelje navečer kad su zbrojili spiskove, na njima je bilo tisuću i pet stotina imena. Ubrzo su pri-došla nova. Po Margotinu planu bit će moguće održavati akciju bar jedan tjedan pa i duže, ako uspiju održati oduševljenje.Među zaposlenim muškarcima koji su se javili za pomoćnike neki su poput Deacona Euphratesa imali godišnji odmor i rekli da će ga iskoristiti. Drugi su naprosto rekli da će - bude li potrebno, izostati s posla. Na žalost, mnogi dobrovoljci bijahu nezaposleni, a njihov se broj nedavno povećao uslijed nestašice sezonskog rada.Ali prevladavale su žene, djelomice zato što ih se po danu lakše moglo dobiti, ali i zato što je - čak više nego za muškarce - Forum East postao dragi svjetionik njihova života pun nade.Margot je to znala i na osnovi svog rada na osoblju i po jutrošnjim izvještajima.Izvještaji koje je dosad dobila bili su vrlo povoljni. Margot je posebno napomenula da uvijek - a pogotovu u toku izravnog dodira s predstavnicima banke- svi iz Forum Easta budu ljubazni, pristojni i izrazito susretljivi. Bijaše to-razlog izraza "Čin nade" koji je Margot izmislila i iz kojeg je proizlazilo da

Page 91: Arthur Hailey - Mjenjači novca

je skupina zainteresiranih pojedinaca - istina, s ograničenim sredstvima - došla "pomoći" Prvoj američkoj trgovačkoj banci koja "ima poteškoća".Promućurno je smatrala da će nagovještaj da Prva američka trgovačka ima neprilika dirnuti osjetljivo mjesto.I dok se s jedne strane nije mogla sakriti veza s Forum Eastom, nipošto se nije smjelo izravno prijetili- na primjer - da će oni i dalje paralizirati banku ako im ne vrate sredstva koja su povukli. Margot je rekla Sethu Orindi i ostalima: "Neka banka sama dođe do tog zaključka".Na dogovorima je naglasila potrebu da se izbjegne sve što nalikuje na prijetnju ili zastrašivanje. Oni koji su dolazili na sastanke dobro su to zapamtili, a zatim drugima prenijeli upute.Od ruke do ruke su išli spiskovi pitanja koja će postavljati pojedinci prilikom otvaranja računa. Margot je i njih pripremila. Bilo je na stotine opravdanih pitanja koja je svaka bankina stranka mogla postaviti,ali ljudi ih uglavnom nisu postavljali. Tim lukavstvom će banku gotovo potpuno zaustaviti.Seth Orinda nastupit će kao govornik ako se pojavi prilika. Margotin scenarij nije trebalo dugo uvježbavati. Orinda je brzo ušao u stvar.Deacona Euphratesa su zadužili da bude prvi u redu i da prvi otvori račun.Deacon je - nitko nije znao je li mu "Deacon"1 ime ili naslov kakve vjerske sekte u kvartu - vršio personalne poslove i savjetovao dobrovoljce kamo da pođu i kada. Surađivao je s vojskom pomoćnika koji su se izvijali oko njega poput niti u paukovoj mreži.Za početak, u srijedu ujutro, bilo je glavno da u banki bude mnogo posjetilaca kako bi se izazvao snažan dojam. Ali, neke učesnike trebat će povremeno smijeniti. Ostali koji se još nisu pojavili morat će biti u rezervi za kasnije istog ili drugih dana.Da se sve to postigne, stvoren je sistem veza koji se služio javnim telefonskim govornicama. Pomoćnici su pokraj njih čuvali stražu. Veza je dobro djelovala s obzirom na slabosti iznenadnog improviziranog plana.Sve te i druge izvještaje Margot je primala na stražnjem sjedalu svog volksvvagena. U obavijesti je ulazio broj ljudi u repu, vrijeme potrebno da banka otvori novi račun i broj stolova na kojima se otvaraju novi računi. Također je čula za prenatrpanost banke i razgovore Setha Orinde i bankovnih službenika.Margot se zamisli, a onda reče posljednjem kuriru, mršavom mladiću što je čekao na prednjem sjedalu automobila:- Reci Deaconu da zasad ne zove nove dobrovoljce, čini se kao da ih za danas imamo dovoljno. Neka one što čekaju napolju načas smijene, ali ne više od pedeset odjednom. Upozorite ih da se vrate na ručak. I što se tiče ručka, ponovno sve opomenite da na Ros-sellijevu trgu ne bacaju smeće i da u banku ne smiju ulaziti s hranom i pićem.Ručak podsjeti Margot na novac koji je prije nekoliko dana predstavljao problem.U ponedjeljak su izvještaji koje je donosio Deacon Euphrates pokazali da mnogi dobrovoljci nemaju po-" đakontrebnih pet dolara - minimalni ulog za otvaranje računa u Prvoj američkoj trgovačkoj banci. Stanarsko udruženje Forum Easta praktički nije imalo novaca. Za trenutak se činilo da će se njihova nakana izjaloviti.Onda je Margot nazvala sindikat - Američku federaciju prodavača, blagajnika i uredskih službenika - koji je sad predstavljao aerodromske čistače kojima je ona pomogla prije godinu dana.Hoće li sindikat pomoći pozajmicom novca - dovoljno da svaki dobrovoljac koji nije imao pet dolara dobije minimalni ulog? Sindikalni rukovodioci na brzinu su sazvali sastanak. Sindikat je odobrio.U utorak su sindikalni službenici pomogli Deaco-nu Euphratesu i Sethu Orindi da podijele novac. Svi su znali da se dio tog novca nikad neće vratiti i da će neki tu potporu od pet dolara potrošiti do utorka navečer, da će zaboraviti ili zanemariti njihovu prvotnu svrhu. Ali su vjerovali da će se većina novca upotrijebiti kao što je planirano. Sudeći po ovom što su jutros vidjeli, imali

Page 92: Arthur Hailey - Mjenjači novca

su pravo.Sindikat je ponudio da će se pobrinuti za ručak. Ponuda je prihvaćena. Margot je sumnjala da sindikat tu ima interesa, ali je zaključila da to neće pogoditi cilj Forum Easta pa se nije za to brinula.Nastavila je davati upute posljednjem kuriru:- Moramo održati rep dok banka u tri sata ne zatvori.Moguće je, mislila je ona, da će novine pred kraj radnog dana snimati te je bilo važno da i ostatak dana pokazuju snagu.Večeras će koordinirati planove za sutra. Uglavnom će to biti ponavljanje današnjeg.Na sreću im je vrijeme pomagalo - blago razdoblje s vedrim nebom - a prognoza za slijedeće dane izgledala je dobra.- I naglasite - reče Margot pola sata kasnije novom kuriru - da svi moraju biti ljubazni, ljubazni, ljubazni. I ako bankovni službenici budu neugodni ili nestrpljivi, moraju im odgovoriti smiješkom.Jedanaest i četrdeset pet minuta. Seth je osobno podnio izvještaj Margot. Široko se osmjehnuo i pružio prvo izdanje popodnevnih novina.- Oho! - Margot raširi prvu stranicu.Većinu raspoloživa prostora zauzimalo je djelovanje u banci. Privuklo je više, mnogo više pažnje nego se ona mogla i nadati.Glavni naslov je glasio:STANOVNICI FORUM EASTA KOCE RAD VELIKE BANKEA ispod toga:Prva američka trgovačka ima poteškoća?Mnogi dolaze u pomoćs malim ulozima Nakon toga slike i članak u dva stupca.- O, čovječe! - izusti Margot. - Onima u banci ovo se neće svidjeti!Nije im se svidjelo.Poslije podne je na brzinu sazvana i održana sjednica na trideset šestom katu u sjedištu Prve američke trgovačke banke u predsjednikovu uredu.Bijahu prisutni Jerome Patterton i Roscoe Hey-ward, mrka lica. Pridružio im se Alex Vandervoort. I on je bio ozbiljan, ali tokom diskusije činilo se da je Alex manje zabrinut od ostalih, izraz njegova lica uglavnom je bio zamišljen, a samo jednom ili dvaput na njemu je zatitralo zadovoljstvo. Četvrti prisutni bio je Tom Straughan, mladi marljivi bankin glavni ekonomist, a peti Dick French, šef za javne odnose.French, zdepast i namrgođen, upadne žvačući ne-zapaljenu cigaru i noseći gomilu poslijepodnevnih novina. Jedne po jedne bacao je pred prisutne.Jerome Patterton raširi novine na stolu. Kad je pročitao: "Prva američka trgovačka ima poteškoća?" prasne:- To je odvratna laž! Tužit ćemo ove novine.- Nemate ih zbog čega tužiti - reče French otre-sito kao i uvijek. - Novine to nisu iznijele kao činjenicu. Napisali su to kao pitanje, a osim toga, citiraju nekog drugog. A prvotna izjava nije bila zlobna. - Stajao je izazovno, stavio ruke na leđa i prkosno isturio cigaru poput torpeda.Patterton porumeni od gnjeva.- Naravno da je zlobno - odbrusi Roscoe Hey-vvard. Stajao je sam kraj prozora i nagnuo se prema ostaloj četvorici. - Sva je ta rabota zlobna. To vidi svaki luđak.French uzdahne:- U redu, da vam kažem što mislim. Tko god stoji iza ovog, dobro poznaje pravo i odnose s javnosti. Rabota, kako ste je vi nazvali, lukavo je režirana da ispadne ljubazna i susretljiva s bankom. Dobro, mi znamo da ni jedno ni drugo nije točno, ali to nikada nećete dokazati i predlažem da ne gubimo vrijeme na pokušaje da to dokažemo.Uzme jedne novine te raširi prvu stranicu:- Jedan od razloga što zarađujem svoju knežev-sku plaću je taj što sam stručnjak za novine i sredstva komunikacija. Moje mi iskustvo sada kazuje da ovaj isti članak - koji je objektivan, sviđalo se to nama ili ne - sad bljuju sve telegrafske agencije u zemlji i da će ga još upotrijebiti. Zašto? Zato što je to priča o Davidu i Golijatu koja budi zanimanje javnosti.

Page 93: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Tom Straughan koji je sjedio kraj Vandervoorta, mirno ubaci:- Mogu potvrditi dio ovoga. Pojavilo se u vijestima agencije Dow Jones i odmah zatim naše su dionice pale za još jedan poen.- Još nešto - nastavi Dick French kao da ga nitko nije prekinuo - možemo se spremiti za večerašnje vijesti na televiziji. Zasigurno će biti mnogo toga na lokalnim stanicama i naslućujem da ćemo biti na sva tri glavna kanala. A ako ijedan novinar može odoljeti kovanici "banka ima poteškoća", prožderat ću svoj televizor.- Jeste li završili? - hladno zapita Heyward.- Još nisam. Samo sam htio reći ovo: da sam čitav ovogodišnji budžet za odnose s javnošću spiskao na jedno, na samo jedno, da pokušam stvoriti dojam da je ova banka loša, ne bih uspio počiniti veću štetu nego ste vi, momci, izazvali bez ičije pomoći.Dick French imao je svoju teoriju koja je glasila: dobar šef za odnose s javnošću mora svakog dana ići na posao spreman da izgubi mjesto. Ako su znanje i iskustvo zahtijevali od njega da kaže pretpostavljeni-ma neugodne stvari koje oni najradije ne bi čuli, i da bude grubo otvoren pri tome, neka! Iskrenost je bila i sastavni dio odnosa s javnošću - način da se privuče pažnja. Kad bi to izdao ili se ulizivao šutnjom i zataškivanjem, značilo bi poreći svoju odgovornost.Bilo je dana koji su zahtijevali više odrješitosti nego inače. Danas je bio takav dan.Roscoe Heyward namrgođeno zapita:- Znamo li tko je to organizirao?- Ne točno - reče French. - Razgovarao sam s Nolanom. Rekao mi je da radi na tome. Ali to neće mnogo promijeniti na stvari.- Ako vas zanima što je novo u glavnoj poslovnici - ubaci Tom Straughan - prije nego sam došao ovamo, prošao sam kroz pothodnik. Banka je još uvijek puna demonstranata. Naši stari klijenti ne mogu prodrijeti do šaltera.- Nisu to demonstranti - ispravi ga Dick French.- To raščistimo. U toj gomili nema transparenta ni parole osim možda "Čin nade". To su stranke i to je naša nevolja.- U redu - reče Jerome Patterton - budući da o tome toliko znate, što predlažete?Potpredsjednik za odnose s javnošću slegne ramenima:- Vi ste, momci, izazvali Forum East. Vi možete popraviti položaj.Lice Roscoea Heywarda se napregne. Patterton se okrene Vandervoortu: - Alex?- Znate što mislim - reče Alex. Danas je prvi put progovorio. - Ja sam od samog početka bio protiv smanjenja pomoći. Još sam protiv.- Onda si vjerojatno očaran ovim što se zbiva- podrugljivo će Heyward. - I pretpostavljam da ćeš radosno popustiti onim bitangama i njihovim prijetnjama.- Ne, nisam ni najmanje oduševljen. - Alexove oči bijesno bijesnu. - Uzrujan sam i povrijeđen što je banka došla u ovakav položaj. Vjerujem da se moglo predvidjeti ono što se dogodilo - to jest, neku reakciju, neki prosvjed. Ali zasad je najvažnije da sredimo stvari.- Znači da ti ipak popuštaš prijetnjama - podrugljivo će Hevvvard. - Baš kao što sam rekao.- Sporedno je da li popuštam ili ne - hladno odvrati Alex. - Pravo je pitanje jesmo li imali pravo ili krivo kad smo smanjili pomoć Forum Eastu? Ako smo pogriješili, morali bismo ponovno o tome razmisliti i imati hrabrosti da priznamo pogrešku.Jerome Patterton primijeti:- Bez obzira na to jesmo li se predomislili ili ne, ako sada pognemo šiju, svi ćemo ispasti smiješni.- Jerome - reče Alex. - Kao prvo, ja u to ne vjerujem. Kao drugo, zar je to važno?Umiješa se Dick French:- Financijska strana ovog događaja mene se ne tiče. To znam, ali nešto ću vam reći: ako sad odlučimo da promijenimo politiku Forum Easta, ispast ćemo simpatični, a ne glupi.

Page 94: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Roscoe Heyward zajedljivo reče Alexu:- Ako je ovdje hrabrost neki faktor, rekao bih da nemaš nimalo hrabrosti. Odbijaš da se suprotstaviš svjetini.Alex nestrpljivo odmahne glavom:- Prestani govoriti kao šerif iz malog grada, Roscoe. Ponekad je odbijanje da se promijeni pogrešna odluka tvrdoglavost i ništa više. Osim toga, oni u centralnoj poslovnici nisu svjetina. To pokazuju svi izvještaji koje smo primili.- Čini se da si im posebno naklonjen - sumnjičavo će Hevvvard. - Znaš li nešto što mi ne znamo?- Ne znam.- Svejedno, Alex - razmišljao je Jerome Patterton - ne sviđa mi se zamisao da im ponizno popustimo.Tom Straughan pratio je obje diskusije. Sad se javio:- Usprotivio sam se da smanjite pomoć Forum Eastu kao što svatko zna. Ali ne volim da na nas vrše pritisak oni izvana:Alex uzdahne:- Ako svi tako mislite, onda se pomirite s tim da nam neko vrijeme centralna poslovnica bude izvan upotrebe.- Onaj ološ ne može nastaviti - izjavi Hevvvard. - Predviđam: ako zadržimo svoje stanovište i odbijemo da popustimo blefiranju i strahu - sutra će splasnuti čitava rabota.- A ja - reče Alex - predviđam da će se nastaviti cijeli slijedeći tjedan.Na koncu su se obje prognoze pokazale pogrešnim.Budući da banka nije ublaživala svoj stav, pristalice Forum Easta preplavljivali su centralnu poslovnicu čitav četvrtak i petak, sve do petka navečer kad je banka zatvorila.Velika podružnica bila je gotovo bespomoćna. I, kao što je Dick French predvidio, sudbina banke privukla je pažnju čitave zemlje.Većinom su šaljivo primili stvar. Ali, investitori su se manje zabavljali, a na njujorškoj burzi u petak dionice Prve američke trgovačke pale su za još dva i po boda.U međuvremenu su Margot Bracken, Seth Orinda, Deacon Euphrates i ostali i dalje planirali i skupljali ljude.U ponedjeljak ujutro banka je kapitulirala.Na žurno sazvanoj konferenciji za štampu u deset sati ujutro Dick French je izjavio da će se smjesta povratiti prvotna sredstva za financiranje Forum Easta. Izrazio je dobrohotnu nadu banke da će mnogi iz Forum Easta i njihovi prijatelji koji su posljednjih dana otvorili račune u Prvoj američkoj trgovačkoj ostati bankine mušterije.Iza kapitulacije stajalo je više snažnih razloga. Jedan bijaše: uoči otvaranja centralne poslovnice u ponedjeljak ujutro, red pred bankom i na Rossellijevu trgu bio je još veći nego prethodnih dana te je postalo jasno da će se ponoviti isto što i prošlog tjedna.Još je nezgodnije bilo što se pojavio dugi rep u drugoj poslovnici Prve američke trgovačke banke, u predgrađu Indian Hill. Ta pojava nije bila potpuno neočekivana jer su nedjeljne novine predviđale širenje djelatnosti Forum Easta na druge poslovnice banke. Kad se počeo stvarati rep u Indian Hillu, prepla-šeni direktor banke nazvao je sjedište Prve američke trgovačke i zatražio pomoć.Taj činilac potkrijepio je konačnu odluku.Preko vikenda je sindikat koji je pozajmio novac Stanarskom udruženju Forum Easta i nabavio ručak za ljude koji su stajali u repovima - američka federacija trgovačkih pomoćnika, blagajnika i uredskih službenika - javno izjavio da je u to umiješan. Tražili su podršku drugih. Govornik sindikata prekorio je Prvu američku trgovačku banku kao "sebičnu gargan-tuovsku mašineriju za stvaranje profita, s namjenom da dalje bogati imućne na račun sirotinje". Uskoro će započeti kampanja koja će u sindikat učlaniti bankovne činovnike, dodao je on.I tako je sindikat pretegao vagu, ne slamom već teretom opeka.Banka - sve banke - bojale su se sindikata, šta-više, mrzile su ih. Rukovodioci i upravitelji banaka gledali su na sindikate kao što zmija gleda na mun-gosa. Banke su predviđale da će se smanjiti njihova financijska sloboda ako se umiješaju sindikati. Ponekad je njihov strah bio nerazuman, ali je postojao.

Page 95: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Iako su često pokušavali, sindikati su slabo napredovali u pitanju učlanjenja bankovnih službenika. Bankari bi svaki put vješto nadmudrili sindikaliste, a namjeravali su s time i nastaviti. Ako stvar s Forum Eastom pruža sindikatu polugu, ta se poluga ipso facto mora ukloniti. Jerome Patterton rano je došao u kancelariju i brže nego inače donio konačnu odluku: ovlaštenje da se Forum Eastu vrate sredstva. Istovremeno je odobrio saopćenje banke koje mu je Dick French žurno došao iznijeti.Poslije toga, da smiri živce, Patterton isključi sve telefonske veze i počne vježbati udarce u golfu na sagu u unutarnjoj prostoriji.Kasnije, na jutarnjoj - uglavnom neslužbenoj - sjednici odbora za monetarnu politiku potvrđeno je vraćanje na prvobitno stanje, ali Roscoe Hevvvard pro-gunđa:- Stvoren je presedan. Požalit ćemo što smo se predali.Alex Vandervoort je šutio.Kad je saopćenje Prve američke trgovačke pročitano pristalicama Forum Easta u objema bankinim poslovnicama, začu se klicanje a zatim se skupine ljudi mirno raziđu. Za pola sata obje banke poslovale su kao obično.I tu su stvari mogle završiti da se nije pročula jedna obavijest koja se, kasnije gledano, čini!i neizbježnom. Pojavila se u obliku novinskog komentara dva dana kasnije - članak u istoj rubrici "Uho uz tle" gdje se prvi put iznio taj problem."Jeste li se pitali tko je zapravo stajao iza stanovnika Forum Easta koji su ponosnu i moćnu Prvu američku trgovačku banku prisilili da poklekne? To zna ,Sjena". Odvjetnica feministkinja, bbrac za građanska prava Margot Bracken - glasovita po ,demonstraciji na aerodromskim zahodima" i drugim borbama za ponižene i uvrijeđene.Ovaj put, iako je .demonstracija u banci" bila njezina zamisao, iako ju je razradila, gospođica Bracken držala je svoju djelatnost u strogoj tajni. Dok su se drugi borili, ona je bila izvan vidika, izbjegavala novinare, svoje uobičajene saveznike. Pitate se zašto?Prestanite razbijati glavu! Margotin najbolji prijatelj, koji se vrlo često s njom viđa u gradu, veseli je bankar Alex Vandervoort, potpredsjednik Prve američke trgovačke. Da ste vi Margot i da imate takva prijatelja, zar se ne biste držali po strani?Pitamo se samo još jedno: je li Alex znao za opsjedanje svoje banke i je li to odobravao?"5.- Do vraga, Alex - reče Margot. - Žao mi je.- I meni zbog ovog što se dogodilo.- Mogla bih živog oderati onu gnjidu od novinara. Dobro je jedino to što nije spomenuo da mi je Edwina rođakinja.- Malo ih je koji to znaju - reče Alex. - čak i u banci. Osim toga, ljubavnici su zahvalnija vijest nego rođakinje.Blizu je bila ponoć. Nalazili su se u Alexovu stanu, na prvom sastanku poslije opsade centralne poslovnice Prve američke trgovačke. Članak u rubrici "Uho uz tle" bio je objavljen dan ranije.Margot je došla prije nekoliko minuta, nakon što je zastupala stranku na noćnom suđenju - imućnog notornog pijanca koji je, kad bi se napio, napadao svakog koga bi vidio. Njegova zla navika bila joj je jedan od rijetkih stalnih izvora prihoda.- Novinar je samo vršio svoju dužnost - reče Alex. - A gotovo je sigurno da bi se ionako pročulo tvoje ime.- Pokušala sam se osigurati - skrušeno će ona. - Samo je malo njih znalo što radim i htjela sam da tako ostane.Odmahnuo je glavom:- Nemoguće! Nolan Wainwright reče mi danas ujutro - navodim njegove riječi: "Na ovomu je otisnut žig Margot Bracken". Nolan je počeo ispitivati ljude. Prije je bio policajac. Netko bi se izlanuo da se prije toga nije pojavio ovaj članak.- Ali ne bi morali spomenuti tvoje ime.- Ako želiš istinu - Alex se nasmiješi - prilično mi se sviđalo ono o "veselom bankaru".

Page 96: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Ali njegov je osmijeh bio usiljen i on osjeti da Margot to zna. Istina je bila da ga je članak uzrujao i potištio. I večeras je još bio potišten, ali se obradovao kad ga je Margot maloprije nazvala i javila da dolazi.- Jesi li danas razgovarala s Edvvinom? - zapita on.- Da, nazvala sam je. Nije mi se činila uzrujanom. Pretpostavljam da smo se navikle jedna na drugu. Osim toga, drago joj je što je Forum East ponovo došao na svoje - i to u potpunosti. I ti bi se morao zbog toga veseliti.- Uvijek si znala što o tome mislim. Ali to ne znači da odobravam tvoje sumnjive metode, Bracken.Govorio je oštrije nego što je kanio. Margot brzo odvrati:- Nije bilo ničeg sumnjivog u onom što sam učinila ja ili moji. A to se ne može reći za onu tvoju vražju banku.Digao je ruke u znak obrane:- Nemojmo se svađati. Ne večeras.- Onda ne govori takve stvari.- Dobro, neću.Njihova trenutačna gnjeva je nestalo.- Reci mi - zamišljeno će Margot - kad je sve to počelo, zar nisi posumnjao da sam u to umiješana?- Jesam, dijelom zato što te vrlo dobro poznajem. A isto tako sam se sjetio kako si šutjela o Forum Eastu kad sam očekivao da ćeš mene - Prvu američku trgovačku - razderati na komadiće.- Jesi li imao poteškoća - mislim za vrijeme događaja u banci?- Jesam - okosito će on. - Nisam znao da li da drugima kažem što naslućujem ili da šutim. Bu-dući da se ništa ne bi promijenilo da sam iznio tvoje ime, šutio sam. Pokazalo se da sam pogriješio.- Tako sad neki misle da si znao.- Roscoe misli. Možda i Jerome. Za ostale ne znam.Nastupi nesigurna šutnja prije nego što Margot zapita:- Zar ti je to važno? Jesi li strašno pogođen? Po prvi put otkako se poznaju glas joj je bio tje-skoban. Lice joj se zamračilo od brige.Alex slegne ramenima i odluči da je umiri:- Pa, mislim da nisam. Ne brini! Preživjet ću.Ali je bilo važno. Bilo je vrlo važno u Prvoj američkoj trgovačkoj usprkos onom što je sad rekao, a ova nezgoda je došla u najnesretniji čas.Alex je bio siguran da će većina bankinih šefova vidjeti novinski članak koji je spomenuo njegovo ime i drzovito pitanje: Je li Alex znao za opsadu svoje firme i je li to odobravao? A ako je kome članak promakao, Roscoe Heyward će se pobrinuti da ga vide.Hevvvard je jasno pokazao svoj stav.Jutros je Alex pošao ravno Jeromeu Pattertonu kad je predsjednik stigao u deset sati. Ali Heyward, čiji je ured bio bliži, stiže prvi.- Uđi, Alex - reče Patterton. - Bolje jedan sastanak utroje nego dva udvoje.- Prije nego što progovorimo - reče mu Alex - želim da prvi načnem temu. Jeste li ovo vidjeli? - Stavio je izrezak iz jučerašnjeg "Uho uz tle" na stol među njih.Hevvvard je ne čekajući zagrizijivo napomenuo:- Zar misliš da postoji netko u banci tko to nije vidio?Patterton uzdahne:- Da, Alex, vidio sam. Desetak ljudi skrenulo mi je pažnju na to, a bez sumnje će biti drugih.- Onda morate znati - odlučno će Alex - da je to što piše kleveta i ništa drugo. Dajem riječ da nisam imao pojma o onome što će se dogoditi u centralnoj poslovnici i da nisam znao ništa više od nas ostalih dok se to odigravalo.- Mnogi će smatrati - umiješa se Roscoe Hey-ward - da s obzirom na tvoje veze - zajedljivo je naglasio riječ veze - nije vjerojatno da to nisi znao.- Objašnjenja koja dajem - obrecne se Alex - upućena su Jeromeu.Heyward se nije povlačio:- Kad netko javno crni ugled banke, to se tiče svih nas. A u vezi s tvojim

Page 97: Arthur Hailey - Mjenjači novca

tobožnjim objašnjenjem, zar ozbiljno očekuješ da će itko povjerovati da cijelu srijedu, četvrtak, petak, preko vikenda pa do ponedjeljka nisi imao pojma, nikakva pojma da je u to umiješana tvoja djevojka?- Da, Alex - reče Patterton. - Što kažeš na to? Alexu navre krv u lice. Rasrdi se, kao što se većviše puta srdio od jučer, što ga je Margot dovela u ovaj glupi položaj.Što je mogao mirnije reče Pattertonu da je prošli tjedan pomislio da je Margot možda umiješana u to, ali je zaključio da neće ništa postići ako s njima razmotri tu mogućnost. Alex objasni da već više od sedmice nije vidio Margot.- Nolanu Wainwrightu pala je na pamet ista misao - nadoda Alex. - To mi je jutros rekao. Ali i No-lan je šutio jer obojica smo samo imali dojam, naslućivali smo dok se nije pojavio novinski napis.- Netko će ti povjerovati, Alex - reče Roscoe Heyward. Njegov ton i izraz jasno su govorili: Ja ti ne vjerujem.- Lakše malo, Roscoe! - blago ga ukori Patterton. - U redu, Alex, prihvaćam tvoje objašnjenje. Ali se nadam da ćeš upotrijebiti svoj utjecaj na gospođicu Bracken da ubuduće usmjerava svoju artiljeriju u drugom pravcu.- Ili još bolje, nikamo - nadoda Heyward.Ne osvrćući se na posljednju primjedbu, Alex reče predsjedniku banke s ukočenim, gorkim smiješkom:- Možete na to računati.- Hvala.Alex je bio siguran da je to posljednja Patterto-nova riječ o tom predmetu i da će se njihovi odnosi vratiti normali, barem na površini. Bio je manje siguran što se tiče onog ispod površine. Vjerojatno će u mislima Pattertona i ostalih - uključujući neke članoveupravnog odbora - od sada Alexova odanost biti pod sumnjom. A ako ne to, mogu postati rezervirani prema njemu.U svakom slučaju, te sumnje i ustezanja bit će u glavama upravitelja koncem ove godine kad se bližila mirovina Jeromea Pattertona i kad će upravni odbor ponovo otvoriti pitanje predsjedništva banke. Upravitelji su u nekim pogledima bili napredni, ali su u drugima, Alex je to znao, mogli biti sitničavi i puni predrasuda.Zašto? Zašto se sve to moralo sada dogoditi?Njegova natmurenost se pojačala dok ga je Mar-got gledala ispitivački. Izraz njezina lica još je bio tjeskoban i nesiguran.Rekla je ozbiljnije nego prije:- Ja sam ti zadala neprilike. I to mnogo, mislim. Zato se prestanimo praviti da nisam.Htio ju je ponovno smiriti, ali se predomisli shvativši da je sad vrijeme da budu iskreni.- Moramo reći i to - nastavi Margot - da smo razgovarali o ovome, znajući da se to može dogoditi, i pitali se možemo li ostati ovakvi kakvi smo - nezavisni - a opet biti zajedno.- Da - reče on. - Sjećam se.- Samo - gorko će ona - nisam očekivala da će ovo tako naglo doći.Posegne rukom da je zagrli kao toliko puta ranije, ali ona se makne od njega i odmahne glavom:- Ne, raščistimo ovo.Shvatio je da je neopazice, iako to ni on ni ona nisu htjeli, njihova veza došla u krizu.- To će se ponoviti, Alexe. Nemojmo se zavaravati da neće. O, neće u banci nego s nečim sličnim. Želim biti sigurna da to možemo podnijeti kad god se dogodi i to ne samo jedanput, u nadi da će to biti posljednji put.Znao je da ona govori istinu. Margotin život sastojao se od sukoba: bit će ih još mnogo. I dok će neki biti daleko od njegovih interesa, drugi će im biti blizu.Isto tako je bila istina, kao što je Margot napomenula, da su oni i prije o ovome razgovarali, prijesedmicu i pol. Ali onda su diskutirali apstraktno, izbori su bili manje jasni, nisu bili oštro oblikovani kao poslije događaja prošlog tjedna.

Page 98: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Mogli bismo sada prekinuti - reče Margot. - Zabavili smo se, sve je u redu. Bez mržnje, kao razumna odluka. Ako to učinimo, ako se prestanemo viđati i prestanemo se pokazivati, vijest će se" brzo proširiti. Kao i uvijek. Neće moći izbrisati ono što se dogodilo u banci, ali može tebi tamo olakšati položaj.I to je bila istina, Alex je to znao. Načas je bio u napasti da prihvati ponudu, da se fino i brzo riješi ove teškoće koja se mogla samo još povećati tokom godina. Ponovo se zapita: zašto je odjednom došlo toliko problema, nevolja: Celijino pogoršanje, smrt Bena Rossellija, borba u banci, a danas nezasluženo mučenje. A sad Margot i alternativa. Zašto?To ga pitanje podsjeti na nešto što se dogodilo prije mnogo godina kad je bio u kanadskom gradu Vancouveru. Mlada žena skočila je u smrt iz hotelske sobe na dvadeset četvrtom katu, a prije skoka načr-čkala je ružom za usne na prozorskom staklu, Zašto, o, zašto? Alex je nije poznavao niti je kasnije čuo koji su to bili problemi što ih je smatrala nerazrješivima. Ali bio je na istom katu u hotelu i razgovorljivi pomoćnik upravitelja pokazao mu je tužan prozor išaran šminkom. To mu je zauvijek ostalo u sjećanju.Zašto, o, zašto, moramo donositi odluke? Zašto nam ih život nameće? Zašto se oženio Ćelijom? Zašto je ona poludjela? Zašto se još ustručava katarze razvoda? Zašto je Margot morala postati aktivistkinja? Zašto sad razmišlja da li da izgubi Margot? Koliko je snažna želja da postane predsjednik Prve američke trgovačke?Ne baš toliko!Donio je čvrstu, kontroliranu odluku i odbacio mrzovoljnost. Neka sve ide k vragu! Ni za Prvu američku trgovačku, ni za upravni odbor ni za osobne ambicije nikada se neće odreći svoje privatne slobode postupaka i nezavisnosti. Niti će se odreći Margot.- Najvažnije je - reče joj on - da li želiš da dođe do onog što si maloprije predložila kao "razuman zaključak"?Margot odgovori kroz suze:- Naravno da ne želim.- Onda ni ja ne želim, Bracken. Niti ću ikad poželjeti. Zato budimo sretni što se ovo dogodilo, što smo nešto iskusili i što ni ti ni ja više ne moramo iskušavati.Kad je sad ispružio ruku, nije ga zaustavila.6.- Roscoe, mladiću - reče časni Harold Austin preko telefona samozadovoljnim glasom. - Razgovarao sam s Velikim Georgeom. Pozvao nas je da u petak odigramo partiju golfa na Bahamskim otocima.Roscoe Hevvvard sumnjičavo napući usne. Bio je kod kuće, u radnoj sobi u svom domu na Shaker Height-su, jedne subote po podne u mjesecu ožujku. Prije telefonskog razgovora proučavao je financijske izvještaje, a drugi spisi bijahu rašireni na podu oko kožnata naslonjača.- Nisam siguran da mogu otići tako brzo i tako daleko - rekao je časnom Haroldu. - Zar se ne bismo mogli pokušati sastati u New Yorku?- Naravno da bismo mogli pokušati. Ali bili bismo glupi jer Veliki George više voli Nassau i jer Veliki George voli obavljati poslove na tratini za golf - naše poslove koje će osobno riješiti.Ni jedan ni drugi nije trebao objašnjavati tko je taj "Veliki George". To je bilo potrebno gbvoriti samo malom broju industrijalaca, bankara i sudionika u javnom životu.G. G. Quartermain, predsjednik upravnog odbora i direktor Supranational Corporation - SuNatCo - bijaše čovjek koji je imao više vlasti nego mnogi šefovi država i vršio ju je kao kralj. Njegovi interesi iutjecaji prostirali su se širom svijeta poput interesa korporacije čijom je sudbinom upravljao. U SunatCo-u i izvan nje nailazio je na divljenje, mržnju, dodvoravanje, ulagivanje i strah.Njegova je snaga ležala u onom što je postigao. Prije osam godina - na osnovi neke njegove prel-hodne financijske čarolije - G. G. Quartermaina pozvali su da spasi Supranational koji je tada bio pred stečajem i pun dugova. Otada je povratio imutak kompanije, proširio je u spektakularan konglomerat, triput je svakom vlasniku dionice dao po jednu besplatnu dionicu i učetverostručio

Page 99: Arthur Hailey - Mjenjači novca

dividende. Dioničari koje je Veliki George obogatio obožavali su ga; također su mu davali svu slobodu djelovanja koju je želio. Istina neke kasandre1 su tvrdile da je sagradio papirnato carstvo. Ali financijski izvještaji SuNatCo-a i njezinih brojnih podružnica - koje je Roscoe Heyward proučavao kad je telefonirao časni Harold - oštro su im protivurječili.Hevvvard je dvaput sreo predsjednika SuNatCo-a: jednom načas u gomili, a drugom prilikom u VVashing-tonu D. C. u hotelu s Haroldom Austinom.Do sastanka u Washingtonu je došlo kad je časni Harold podnio Quartermainu izvještaj o zadatku koji je izvršio za Supranational. Hevvvard nije imao pojma kakav je to bio zadatak - oni su već završili najvažniji dio razgovora kad je došao - osim da je u to bila umiješana vlada.Austinova agencija reklamirala je destileriju Hep-plevvhite, važnu podružnicu SuNatCo-a, ali se činilo da se osobne veze časnog Harolda s G. G. Quartermainom protežu i izvan toga.Bez obzira na to kakav je bio izvještaj, činilo se da je izazvao veselje Velikog Georgea. Kad se upoznao s Hevvvardom, primijetio je:- Harold mi reče da je upravitelj vaše bankice i da biste obojica htjeli žlicu našeg sosa. Pa, uskoro ćemo to razmotriti.Nato je glavešina SuNatCo-a potapšao Heywarda po ramenu i prešao na druge teme. Kasandra, kći trojanskog kralja Prijama, proročica koja je mutno predskazivala.Vašingtonski razgovor s G. G. Quartermainom naveo je Hevvvarda da sredinom siječnja - prije dva mjeseca - objavi odboru za novčanu politiku Prve američke trgovačke da će vjerojatno poslovati sa SuNatCo-om. Kasnije je shvatio da se zaletio. Sad je, činilo se, ta mogućnost oživljena.- Pa - popusti Hevvvard preko telefona - možda bih mogao otići slijedeći četvrtak na dan-dva.- To je već bolje - začu glas časnog Harolda. - Sto god ste planirali, ne može biti važnije za banku nego ovo. I, o da, nisam vam rekao, Veliki George će po nas dvojicu poslati svoj osobni avion.Heyward se razvedri:- Zaista? Je li avion dovoljno velik za tako dugu vožnju?- 707. Mislim da će vam se svidjeti. - Harold Austin se nasmije. - Tako ćemo odavde otputovati u četvrtak u podne, čitav petak provesti na Bahamskim otocima i vratiti se u subotu. Usput da vas pitam, kako izgledaju novi financijski izvještaji SuNatCo-a?- Upravo sam ih proučavao - Hevvvard baci pogled na financijske podatke koje je raširio oko naslonjača. - Čini se da je pacijent zdrav. Zapravo, vrlo zdrav.- Ako vi tako kažete - reče Austin - to mi je dovoljno.Kad je odlagao slušalicu, Hevvvard se slabo, lukavo nasmiješi. Predstojeći izlet, njegova svrha i činjenica što će na Bahamske otoke putovati privatnim avionom bit će zgodna tema razgovora koju će povremeno ubacivati slijedeći tjedan. Isto tako, ako sastanak urodi plodom, pojačat će se njegov ugled u odboru - a to on sada nikad nije gubio iz vida, imajući na umu da je Jerome Patterton samo privremeno predsjednik Prve američke trgovačke.Također je bio zadovoljan što će ih avion dovesti natrag u subotu. To je značilo da neće morati izostati iz svoje crkve - svetog Atanazija - u kojoj je bio laik i svake nedjelje jasno i svečano izgovarao pouku.To ga podsjeti da sutra mora čitati i da je kanio unaprijed prijeći i to čitanje, kao što je obično radio. Skine s police tešku obiteljsku bibliju i okrene označenu stranicu. Bijaše to stranica u Izrekama, a sutra-šnje čitanje obuhvaćalo je stih koji je Heyward osobito volio: Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.Roscoeu Heywardu je izlet na Bahamske otoke bio škola.Nije mu bio nepoznat život na visokoj nozi. Kao bankar na položaju, Heyward je zalazio u društva klijenata i ostalih koji su slobodno, štaviše agresivno, trošili novac za kneževske udobnosti i zabave. Gotovo im je uvijek zavidio na financijskoj slobodi.Ali G. G. Quartermain ih je sve nadmašio.Boeing 707, koji se raspoznavao po velikom slovu na trupu i pod krilima, sletio je na gradski međunarodni aerodrom točno po voznom redu, na minutu. Rulao je do privatnog terminala gdje su časni Harold i Heyward izašli iz limuzine koja ih je

Page 100: Arthur Hailey - Mjenjači novca

dovezla iz grada. Ukrcali su se kroz stražnji ulaz.U predvorju, nalik na minijaturni hotelski hol, dočeka ih kvartet - sredovječni muškarac sijede kose, autoritativan i smjeran majordom i tri mlade žene.- Dobro došli u avion, gospodo - reče majordom. Heyward kimnc glavom, ali jedva da je opazio čovjeka. Njegovu pažnju privukle su žene - lijepe dvade-setogodišnjakinje od kojih mu je zastajao dah - koje su se zavodljivo smješkale. Roscoeu Heywardu padne na pamet da je Quartermainova organizacija jamačno pokupila najzgodnije stjuardese TWA, Uniteda i Pan Americana, a onda obrala ove tri poput vrhnja iz bogatog mlijeka. Jedna je bila plavuša s kosom poput meda, druga prekrasna crnka, a treća riđa, duge kose. Imale su duge noge i zdravu preplanulu put, koja je odudarala od njihovih lijepih kratkih uniforma boje pijeska.Majordomova je uniforma bila od istog finog materijala kao uniforme djevojaka. Na lijevom džepu na grudima svih četvero bijaše izvezeno golemo slovo Q.- Dobar dan, gospodine Heyward - reče crvenokosa. Njezin glas imao je ugodnu boju i nježan, gotovo zavodnički prizvuk. Nastavila je: - Ja sam Avril. Ako pođete sa mnom, odvest ću vas u vašu sobu.Heyward je pošao za njom, iznenađen što ona spominje "sobu". Dotle je časnog Harolda pozdravila plavuša.Elegantna Avril išla je pred Hevvvardom niz hodnik što se pružao duž jedne strane aviona. U hodniku je bilo nekoliko vrata.- Gospodin Quartermain je u sauni i na masaži- izjavi ona preko ramena. - Kasnije će vam se pridružiti u predvorju.- Sauna? U ovom avionu?- Da. Upravo iza pilotske kabine. I parna kupelj. Gospodin Quartermain voli imati saunu ili parnu kupku bez obzira na to gdje je, a uvijek sa sobom vodi masera.- Avril mu uputi prekrasan smiješak. - Ako ste za kupku i masažu, za vrijeme leta bit će mnogo vremena. Bit će mi drago da se time pozabavim.- Ne, hvala.Djevojka zastane pred vratima.- Ovo je vaša soba, gospodine Heyward. - Dok je govorila, avion se pokrene. Počeo je rulati. Heyward posrne jer nije to očekivao.- Uh! - Avril ispruži ruku, pridrži ga i načas su bili blizu. Osjeti njezine duge vitke prste, bronća-no-narančaste lakirane nokte, lagan ali čvrst dodir i miris parfema.Zadržala je ruku na njegovoj mišici:- Bit će najbolje da vas privežem prije uzlijetanja. Kapetan uvijek brzo kreće, jer gospodin Quarter-main ne voli zadržavanje na aerodromima.Zadivi ga mali raskošni salon u koji ga je djevojka uvela, a onda posjela u mekan udoban naslonjač dok su mu prsti koje je već upoznao vješto pričvršćivali pojas oko struka. Čak i kroz pojas osjećao je pokretanje tih prstiju. Taj osjećaj nije bio neugodan.- Evo! - Sad je avion brzo rulao. Avril reče: - Ako nemate ništa protiv, ostat ću ovdje dok ne budemo u zraku.Sjedne kraj njega na divan i pričvrsti svoj pojas.- Ne - reče Roscoe Heyward. Bio je potpuno omamljen. - Nemam ništa protiv.Ogleda se oko sebe i zapazi nove pojedinosti. Salon ili kabina kakvu dosad još nije vidio ni u jednom avionu bijaše zamišljen da svrsishodno ali raskošnoupotrijebi prostor. Tri zida bila su obložena tikovinom s urezbarenim slovom Q, ukrašenim zlatnim lišćem. Četvrti je zid gotovo čitav bio u ogledalu i tako je vrlo domišljato odio izgledao veći nego što je zapravo bio. U zidnom udubljenju, s njegove lijeve strane, bio je na malom prostoru čitav ured, sa stolićem za telefon i teleprinterom pod staklenim poklopcem. Kraj toga mali bar s izborom minijaturnih bočica. U zid s ogledalom, nasuprot Hevvvardu i Avril, bijaše ugrađen televizijski ekran s dvostrukim sistemom kontrole koji se mogao dosegnuti s oba naslonjača. Sklopiva vrata očito su vodila u kupaonicu.- Biste li htjeli pogledati kako uzlijećemo? - zapita Avril. Ne čekajući odgovor dodirne najbliže televizijsko dugme i slika, jasna i u boji, bljesne na ekranu. Očito je kamera bila u nosu aviona. Gledali su prilaznu stazu koja je vodila do velike piste. Pista se potpuno vidjela kad je 707 kliznuo po njoj. Ne časeći

Page 101: Arthur Hailey - Mjenjači novca

časa, avion je jurio naprijed, istovremeno je pista počela promicati pod njima a onda naglo utone kad se veliki mlažnjak uzdigao i kad su bili u zraku. Roscoe Hevvvard osjeti kao da leti, ne samo zbog slike na televizoru. Kad su se vidjeli samo nebo i oblaci, Avril isključi.- Ovdje su televizijski kanali, ako vam bude potrebno - reče ona i zatim pokaže teleprinter. - Ovdje možete dobiti vijesti Dovva Jonesa, AP, UPI ili Telexa. Nazovite letačku kabinu i oni će vam dati što zatražite.Hevvvard oprezno primijeti:- Sve je ovo malo iznad mog uobičajenog iskustva.- Znam. To ponekad ovako djeluje na ljude, ali, začudo, svi se brzo prilagode. - Ponovno izravan pogled i blistavi smiješak. - Imamo četiri ovakve privatne kabine i svaka se posve lako pretvori u spavaonicu. Potrebno je samo pritisnuti neku dugmad. Pokazat ću vam ako hoćete.Odmahnuo je glavom:- Čini mi se da to sada nije potrebno.- Kako želite, gospodine Hevvvard. Otkopčala je pojas i ustala.- Ako trebate gospodina Autina, on je u kabini do vaše. Gore je glavno predvorje. Dođite kad se spre-mite. Tamo su blagovaonica, uredi i na kraju privatni stan gospodina Quartermaina.- Hvala na objašnjenju. - Hevvvard skine svoje naočale bez okvira i izvadi rupčić da ih obriše.- O, molim vas, dopustite da vam ih ja obrišem! - Avril mu nježno ali odlučno uze naočale iz ruke, izvadi svileni kvadratić pa ih izglača. Onda mu stavi naočale na nos, a prsti su joj pri tom lagano išli iza njegovih ušiju. Heywarda obuzme osjećaj da bi trebalo da se usprotivi, ali nije.- Moj posao na ovom putovanju, gospodine Hevvvard, sastoji se u tome da se isključivo brinem za vas i pazim da imate sve što hoćete.Je li to plod njegove mašte, zapita se on, ili je djevojka osobito naglasila riječ "sve"? Nadao se da se prevario. Da je to zaista naglasila, ponuda bi ga sablaznila.- Još dvije stvari - reče Avril. Prekrasna, vitka, došla je do vrata spremajući se da izađe. - Ako me za bilo što budete trebali, molim vas, pritisnite dugme broj sedam na telefonu.- Hvala, gospođice - odvrati Hevvvard oporim glasom - ali sumnjam da ću to učiniti.Ona ostade spokojna:- I još nešto. Na putu za Bahamske otoke na trenutak ćemo sletjeti u Washingtonu. Tamo će nam se pridružiti potpredsjednik.- Potpredsjednik Supranationala? Njezine oči ispune se podrugljivošću:- Ne, budalice! Potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država.Petnaestak minuta kasnije Veliki George Quarter-main zapita Roscoea Hevvvarda:- Sto mu gromova! Kog vraga pijete? Majčino mlijeko?- Limunadu. - Hevvvard digne čašu i pogleda bljutavu tekućinu. - Volim je.Predsjednik Supranationala slegne golemim ramenima:- Svatko neka se truje čime hoće. Brinu li se djevojke za vas?- S moje strane nema pritužbi - izjavi časni Harold Austin pa se isceri. Kao i ostali, udobno se zavalio u naslonjač, u prekrasno namještenom predvorju boeinga 707, a plavuša koja je rekla da se zove Rhetta, sklupčala se na sag podno njegovih nogu.- Dajemo sve od sebe - slatko će Avril. Stajala je iza Heywardova naslonjača i lagano prelazila prstima po njegovim ramenima. Osjećao je kako njezini prsti dodiruju njegov vrat, kako tu načas zastaju, a onda idu dalje.Nekoliko trenutaka prije toga G. G. Quartermain ušao je u predvorje blistav, u grimiznoj kućnoj haljini od frotira s bijelim porubom i velikim izvezenim neizbježnim slovom Q. Poput rimskog senatora imao je pratioce, ozbiljna šutljiva muškarca u bijelom dresu, po svoj prilici masera i novu stjuardesu u pristaloj uniformi boje pijeska koja je imala preslatko japansko lice. Maser i djevojka pazili su kad je veliki Ge-orge sjedao u široki naslonjač nalik na prijestolje, očito rezerviran za njega. Tada se u ruci treće prilike - majordoma koji ih je dočekao - kao čudom stvori hladni martini. Ponudi ga G. G. Ouartermainu, koji je

Page 102: Arthur Hailey - Mjenjači novca

očekivao tu čašicu.Čak više nego prilikom prvih susreta, Heyward zaključi da je ime "Veliki George" u svakom pogledu umjesno. Tjelesno je njihov domaćin bio gora od čovjeka - visok barem metar i devedeset, s plećima, rukama i poprsjem seoskog kovača. Glava mu je bila dvostruko veća od glave većine ostalih muškaraca, a crte su joj lica dobro pristajale - izrazite krupne oči koje su brzo sijevale bile su tamne i pronicljive, snažna usta širokih usana, naviknuta da izdaju naredbe kao usta poručnika što mustra marince, samo u važnijim pitanjima. Isto tako je površna vedrina lako mogla ustupiti mjesto velikom gnjevu.Ali nije nipošto bio grub, niti je na njemu bilo znakova pretjerane težine ili mlohavosti. Pod frotirnim ogrtačem koji ga je obavijao, nabrekli su mišići. Hey-ward opazi i to da na licu Velikog Georgea nema naslaga sala, a na golemoj bradi nema podvoljka. Trbuh mu je bio ravan i napet.Sto se tiče drugih veličina, poslovna štampa je svakodnevno pisala o njegovom tjelesnom i financij-skom apetitu. A način njegova života na ovom avionu, koji je vrijedio dvanaest milijuna dolara, ne bi postidio ni kraljeve.Maser i majordom su šutke nestali. Zamijeni ih, poput novog lika koji istupa na pozornicu, šef kuhinje - blijeda, zabrinuta olovka od čovjeka, u besprijekornoj kuhinjskoj bijeloj pregači i s tako visokom kapom da je strugala strop kabine. Heyward se zapita koliko posluge ima u avionu. Kasnije je doznao da ih je ukupno šesnaest.Šef se ukočio kraj naslonjača Velikog Georgea, pružajući golemi jelovnik od crne kože s utisnutim zlatnim slovom Q. Veliki George nije se na njega osvrtao.- Ona gužva u vašoj banci. - Quartermain se obraćao Roscoeu Heywardu. - Demonstracije. I sve ostalo. Je li sve sređeno? Jesie li čvrsti?- Uvijek smo bili čvrsti - odgovori Heyward. - To nikad nije bilo u pitanju.- Burza nije tako mislila.- Otkad je burza bila točan barometar za bilo što? Veliki George se ovlaš nasmiješi, a onda se nagneprema maloj stjuardesi Japanki:- Mjesečeva zrako, donesi mi najnoviji tečaj Prve američke trgovačke.- Da, gos"n Q - reče djevojka. Izašla je kroz prednja vrata.Veliki George pokaže u pravcu u kojem je pošla.- Još je ne mogu naučiti da izgovori Quartermain. Uvijek me zove "gos"n Q". - Nasmiješio se ostalima. - U drugim stvarima se dobro snalazi.Roscoe Heyward brzo ubaci:- Izvještaji koje ste čuli o našoj banci odnose se na tričavu nezgodu koju su novinari prenapuhali. To se dogodilo u vrijeme prijelaza uprave.- Ali niste bili tvrdokorni - odbrusi Veliki George. - Popustili ste agitatorima izvana. Smekšali ste se i predali.- Jesmo. I moram priznati da mi se ta odluka nije sviđala. Zapravo sam joj se usprotivio.- Opirite im se! Uvijek premlatite kučkine sinove na jedan ili drugi način! Nikad ne savijajte šiju! -Predsjednik Supranationala iskapi martini, a majordom se odnekle pojavi kao nekim čudom, uzme prvu čašu pa stavi novi martini u ruku Velikog Georgea. Savršeno rashlađeno piće, to se vidjelo po maglici koja se uhvatila na čaši.Šef kuhinje još je čekao. Quartermain se još uvijek nije na njega osvrtao.Sjetivši se nečega, progunđa:- Imao sam malu montažnu tvornicu blizu Den-vera. Mnogo neprilika s radnicima. Zahtijevali su plaće koje su prelazile sve granice. Početkom ove godine sindikat je sazvao štrajk, posljednji u nizu štrajkova. Rekao sam našim ljudima - direktorima filijale koja je upravljala tvornicom - neka upozore kučkine sinove da ćemo zatvoriti tvornicu. Nitko nam nije vjerovao. Mi smo proveli istraživanja i odlučili. Prevezli smo strojeve i robu u jednu drugu našu kompaniju. Ona je .time prebrodila stagnaciju proizvodnje. U Den-veru smo zatvorili. I odjednom više nije bilo tvornice, ni poslova, ni plaća. I sada mnogi od njih - radnici, sindikat, grad Denver, državna vlada i što ja znam tko sve - na koljenima nas mole da ponovno otvorimo tvornicu. - Odmjeri martini, a onda velikodušno reče:- Pa, možda i hoćemo. Proizvodit ćemo nešto drugo i pod našim uvjetima, ali

Page 103: Arthur Hailey - Mjenjači novca

nismo pognuli šije.- Svaka vam čast, George! - izjavi časni Harold.- Potrebno nam je još ljudi koji će zauzeti taj stav. Međutim, problem u našoj banci bio je nešto drukčiji. U nekom smislu smo još u prijelaznom razdoblju koje je kako znaš počelo smrću Bena Rossellija. Ali do proljeća slijedeće godine velik dio nas u upravnom odboru nada se da će se Roscoe učvrstiti na kormilu.- Drago mi je da to čujem. Ne volim raditi s ljudima koji nisu na vrhu. Oni s kojima ja obavljam poslove moraju biti u stanju da odlučuju i nameću svoje odluke.- Uvjeravam vas, George - reče Heyward - da će banka podržati svaku odluku koju vi i ja donesemo.Heyward shvati da je njihov domaćin na vješt način doveo Harolda Austina i njega u položaj molitelja- suprotno od uobičajene uloge bankara. Ali činjenica je bila da nijedan kredit Supranationalu ne sadrži rizik, a donijet će ugled Prvoj američkoj trgovačkoj.Isto tako važno je bilo što je taj kredit mogao biti preteča novih industrijskih računa budući da su se za Supranational Corporationom povodili ostali.Veliki George nemilo se obrecne na šefa kuhinjo:- Što je?Priliku u bijelom kao da je stresla struja. Pruži crne kožnate korice koje je držao otkako je ušao:- Jelovnik za ručak, monsieur. Vama na odobrenje.Veliki George nije se ni trudio da uhvati korice nego je na brzinu promatrao list što ga je čovjek držao. Upre prstom:- Promijeni ovu salatu Waldorf u Cesar.- Oui, monsieur.- I desert. Ne glace Martinique. Souffle Grand Marnier.- Razumije se, monsieur.Naklon glave, znak da je otpušten. Onda, kad se šef kuhinje okrenuo, Veliki George sijevne očima:- A kad naručim odrezak, kakav odrezak volim?- Monsieur - šef kuhinje je preklinjući mahao slobodnom rukom - već sam se dvaput ispričao za sinoćnju nezgodu.- Pusti to. Pitao sam: Kakav odrezak volim? Slegnuvši ramenima na francuski način, ponavljajući naučenu lekciju, šef kuhinje izusti:- Malko više pržen od polusirovog.- To zapamti!- Kako bih mogao zaboraviti, monsieur? - očajno zapita šef kuhinje. Pokunjeno izađe.- Važno je još nešto - objavi Veliki George svojim gostima. - Ne valja ljudima opraštati kaznu. Plaćam onom žapcu1 pravo imanje da zna točno kakvu hranu volim jesti. Sinoć je pogriješio - ne mnogo, ali dovoljno da mu očitam bukvicu tako da drugi put zapamti. Kakav je tečaj? - Mjesečeva zraka se vratila s komadom papira.Pročitala je engleski, s jakim stranim naglaskom:- Prva američka trgovačka banka ima 45 i tri četvrtine. U američkom slangu "frog" žabac znači Francuz.- Evo, tu smo - reče Roscoe Hevvvard. - Digli smo se za jedan poen.- Ali još niste onako visoko kao prije nego što je Rosselli otegnuo papke - reče Veliki George. Nasmiješi se. - Ali kad se pročuje da pomažete financije Supranationala, vaše dionice će skočiti.Možda se to dogodi, pomisli Hevvvard. U zamršenom svijetu financija i tečajeva dionica događale su se neobjašnjive stvari. Činjenica da netko nekome pozajmljuje novac kao da nije mnogo značila - ali tržište bi reagiralo.A još je važnije bilo što je Veliki George sad jasno izjavio da će Prva američka trgovačka i SuNatCo sklopiti neke poslove. Vjerojatno će u toku slijedeća dva dana pretresati potankosti. Osjeti kako mu uzbuđenje raste.Iznad njihovih glava blago zatitra zvonce. Šum mlažnjaka izvana se usporio.- Washington na vidiku! - reče Avril. Ona i ostale djevojke počnu prikapčati muškarce za sjedala teškim pojasevima i laganim prstima.Vrijeme koje su proveli na tlu Washingtona bijaše još kraće nego na prethodnom

Page 104: Arthur Hailey - Mjenjači novca

aerodromu, činilo se da je putnik, budža od četrnaest karata, uživao pravo prvenstva za ateriranje, rulanje i uzlijetanje.I tako su se za manje od dvadeset minuta vratili na svoju visinu na putu prema Bahamskim otocima.Potpredsjednik se smjestio. Za njega se brinula brineta Krista. Taj aranžman je on očigledno odobrio. Članove Tajne službe koji su čuvali potpredsjednika smjestili su negdje straga.Odmah zatim Veliki George Ouartermain, sada u prekrasnom jednodijelnom odijelu od krem svile, veselo povede goste iz predvorja u blagovaonicu aviona - bogato ukrašenu prostoriju, u kojoj su prevladavale srebrna i kraljevsko plava boja. Tu su četiri muškarca posjedala oko izrezbarena hrastova stola pod kristalnim svijećnjakom i dok su Mjesečeva zraka, Avril, Rhetta i Krista ljupko lepršale iza njih, oni su večerali u stilu i uz kuhinju s kojom bi se teško mogli takmiti najpoznatiji svjetski restorani.Roscoe Heyward je uživao u jelu, ali nije okusio brojna vina ni konjak star trideset godina koji je došao na kraju. Ali je opazio da na teškim čašama za konjak sa zlatnim rubom nije stajao tradicionalni ukrasni N kao Napoleon. Mjesto toga bijaše Q.7.Tople sunčeve zrake s plavog neba bez i jednog oblačka obasjavale su bujnu zelenu tratinu dugog igrališta za golf u Cay klubu na Bahamskim otocima. Igralište i raskošni klub na njemu spadalo je među šest najbiranijih na svijetu.Iza zelenila protezala se u daljinu bijela pješčana plaža, obrubljena palmama, poput rajske trake. Na rubu plaže se prozirno tirkizno more blago prelijevalo u sitne valiće. Kilometar od obale veliki zapjenjeni valovi su se razbijali u koralj ne grebene.Nešto bliže, uz tratinu, egzotična šarena prostirka cvijeća - hibisk, bugenvilija, poinsecija, franđipani - upadaše u oči svojim nevjerojatnim bojama. Svježi, blagi zrak koji je prijatno gibao povjetarac, donosio je miris jasmina.- Mislim - primijeti potpredsjednik Sjedinjenih Država - da se nijedan političar ne može nigdje približiti raju više nego ovdje.- Moja predodžba raja - odvrati časni Harold Austin - ne uključuje tjeranje loptice u stranu. - Učini grimasu i pogrešno zamahne palicom. - Vjerojatno postoji neki način da se bolje igra.Njih četvorica igrali su golf. Veliki George i Ro-scoe Heyward protiv Harolda Austina i potpredsjednika.- Harolde, morali biste se vratiti u Kongres - reče potpredsjednik Byron Stonebridge - i onda se probiti do položaja koji ja imam. Kad ga dobijete, nećete raditi ništa drugo osim što ćete igrati golf. Možete utrošiti vremena koliko vam srce hoće da poboljšate svoj stil igre. Potvrđena je povijesna činjenica da je u posljednjih pedeset godina svaki potpredsjednik koji je odlazio s položaja bolje igrao golf nego kad je došao.Kao da želi potvrditi svoje riječi, nekoliko trenutaka kasnije trećim udarcem ravno pogodi zastavicu.Mršavi i elastični Stonebridge, spretnih pokreta, danas je neobično dobro igrao. Počeo je svoj život kao farmerski sin, mnoge sate radio na malom obiteljskom imanju i tokom godina održavao tijelo u formi. Sad je njegovo prostodušno lice čovjeka sa sela blistalo dok je loptica padala da se skotrlja tridesetak centimetara od rupe.- Nije loše - oda mu priznanje Veliki George kad je zaustavio kolica uz njegova. - Čini se da vam Washington ne oduzima previše vremena, By?- Mislim da se ne mogu potužiti. Prošli mjesec vodio sam inventar novinskih odrezaka. Kako su neke vijesti procurile iz Bijele kuće, čini se da postoji šansa da ću uskoro tamo oštri ti olovke.Ostali se smjerno zasmijulje. Nije bila nikakva tajna da je Stonebridge, bivši državni guverner, bivši vođa manjine u Senatu, razdražljiv i nezadovoljan na svom sadašnjem položaju. Prije izbora koji su ga na nj doveli, njegov kolega, kandidat za predsjednika, izjavio je da će njegov potpredsjednik - u novoj eri nakon Watergatea - igrati značajnu ulogu u vladi i da će imati mnogo posla. Kao i uvijek nakon uvođenja u dužnost, obećanje ostade neispunjeno.Heyward i Oruartermain su tjerali lopticu po travnatom krugu blizu rupe, a onda

Page 105: Arthur Hailey - Mjenjači novca

sa Stonebridgeom pričekali časnog Harolda koji je igrao hirovito, skakao, smijao se, nespretno udarao i na kraju doveo lopticu na travnati krug.Njih četvorica predstavljala su raznolik kvartet. G. G. Ouartermain nadvisivao je sve, odjeven skupo i besprijekorno u kockaste škotske hlače, pulover "La-coste" i mornaričke cipele od antilopa. Na glavi crvena kapa za golf i značka koja je potvrđivala zavidni status člana kluba Fordlv Cay.Potpredsjednik je bio utjelovljenje brižnog sklada: dvostruko tkane hlače, nenametljiva šarena košulja, crno-bijele cipele za golf. Prava suprotnost bijaše mu Harold Austin, najupadljivije odjeven, jedinstven u kompletu kričavo ružičaste i svijetloljubičaste boje. Roscoe Heyward djelovao je praktično u tamnosivim hlačama, bijeloj košulji kratkih rukava i laganim crnim cipelama. Čak i na igralištu za golf izgledao je kao bankar.Nakon prvog udarca, igrači su brzo napredovali. Veliki George i Heyward imali su jedna električna kolica za golf, a Stonebridge i časni Harold popeše se u druga. Potpredsjednikovi pratioci iz tajne službe zatražili su još šest električnih kolica: sad su ih okruživali, na obim stranama, i sprijeda i straga, kao eskadra razarača.- Da možete slobodno birati, By - reče Roscoe Heyward - da možete slobodno utvrditi najpreče vladine ciljeve, koji bi to bili?Jučer je Heyward oslovio Stonebridgea službeno s "gospodine potpredsjednice", ali ga je on brzo nagovorio: "Zaboravite formalnosti, dosadile su mi. Vidjet ćete da se najbolje odazivam na ime By". Hey-ward je osobito volio prijateljstva s važnim ljudima koja je zvao po imenu. Bio je očaran.- Da je po mojemu - odgovori Stonebridge - skoncentrirao bih se na privredu: uspostavio bih financijsku stabilnost i budžetsku ravnotežu.G. G. Quartermain koji je slušao razgovor primijeti:- To je pokušavala šačica hrabrih, By. Izjalovilo im se. A ti si zakasnio.- Kasno je, George, ali nije,, prekasno.- O tome ću s tobom raspraviti. - Veliki George čučne mjerkajući udaljenost od lopte do jamice. - Poslije devete rupe. Sad je ovo najpreče.Od početka igre Ouartermain je bio šutljiviji od ostalih i predano igrao. Pobjeda i uspješna igra veselile su ga tako je govorio kao kad bi Supranationalu priključio novu kompaniju.Heyward je igrao osrednje. Ni spektakularno ni tako da bi se morao stidjeti.Kad su sva četvorica došetala iz kolica do šestog teeja1, Veliki George upozori:- Drž"te svoje bankarsko oko na rezultatima ove dvojice, Roscoe. Političar i stručnjak za reklamu nisu naviknuti na točnost.- Moj uzvišeni položaj zahtijeva da pobijedim - reče potpredsjednik. - Na svaki način.- O, znam rezultate. - Roscoe Heyward udari se po čelu. - Svi su ovdje. Na prvom teeju su George i By imali četvorke, Harold šesticu, a ja sam bio slabiji od normale. Na dvojki smo svi imali normalu osim Byja i njegova nevjerojatna udarca! Naravno, Harold i ja imali smo lijepe udarce. Na trojki su svi imali normalu osim Harolda koji je ponovno ostvario šesticu. Četvrta rupa nam je bila naklonjena: George i ja četvorke tu sam imao sreću, By peticu, a Harold sedmicu. I, naravno, ova posljednja rupa bila je nesretna Haroldu, ali onda je njegov partner ostvario još jedan odličan udarac, što se tiče igre, sad smo izjednačeni.Byron Stonebridge zabulji se u njega:- Vrag neka me nosi, ako to nije natprirodno pamćenje!- Ogriješili ste se o mene kod prve rupe - reče časni Harold. - Imao sam peticu a ne šesticu.- Ne, Harolde - odlučno će Heyward. - Sjećate li se, udarili ste iz palmine šumice, bacili lopticu pred travnati krug, dugo ubacivali i ciljali.- Ima pravo - potvrdi Stonebridge. - Sjećam se.- Do vraga, Roscoe - progunđa Harold Austin.- Čiji ste vi prijatelj?- Moj, k vragu! - poviče Veliki George. Prijateljski stavi ruku preko Heywardovih ramena. - Počinjete mi se sviđati, Roscoe. - Kad je Heyward pocrvenio, Veliki George snizi glas na povjerljivi šapat:- Je li sinoć sve bilo u redu?

Page 106: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- U najboljem redu, hvala. Uživao sam u putovanju, večeri i izvrsno spavao.Isprva nije dobro spavao. U toku prethodne večeri u dvorcu G. G. Ouartermaina na Bahamskim otocima" Podložak za lopticu da bi udarac bio čistiji.postalo je očito da Avril, vitka, prekrasna riđokosa djevojka, stoji u svakom pogledu na raspolaganju Roscoeu Hevvvardu. To je jasno proizlazilo iz aluzija ostalih i Avriline sve veće prisnosti kako je odmicao dan pa onda noć. Nije propuštala ni jednu priliku da se nagne prema Hevvvardu. Ponekad bi ga mekanom kosom po-milovala po licu, pod naj neznatni j im izgovorom uspostavljala bi s njim tjelesni dodir. Nije ju ohrabrivao, ali se nije ni protivio.Isto je tako bilo jasno da prekrasna Krista stoji na raspolaganju Byronu Stonebridgeu, a blistava plavuša, Rhetta, Haroldu Austinu.Profinjeno lijepa Japanka Mjesečeva zraka rijetko se udaljivala od G. G. Quartermaina više od nekoliko koraka.Quartermainov posjed, jedan od pet dvoraca što ih je predsjednik Supranationala posjedovao u raznim zemljama, nalazio se na Prospero Ridgeu visoko iznad grada Nassaua. Iz njega se pružao prekrasan pogled na kopno i more. Zgrada je podignuta u parku iza visokih kamenih hridina. Heywardova soba na prvom katu u koju ga je Avril otpratila kad su stigli, imala je lijep pogled. Kroz stabla se iz nje mogla vidjeti i kuća najbližeg susjeda, premijera, čiji je privatni život štitila patrola kraljevske policije Bahamskih otoka.U kasno poslijepodne pili su pokraj bazena okruženog stupovima. Zatim je slijedila večera servirana na terasi pod vedrim nebom uz svijeće. Ovaj put su se djevojke, koje su odbacile uniforme i bile u veličanstvenim dugim haljinama, pridružile muškarcima za stolom. Posluživali su lepršavi konobari u bijelim rukavicama uz laganu glazbu dvojice svirača koji su šetali po terasi. Veselo društvo slobodno je razgovaralo.Poslije večere su potpredsjednik Stonebridge i Krista odlučili da ostanu kod kuće, a ostali su ušli u tri rolls-roycea - ta su ih kola dovezla s aerodroma u Nassau - koji su ih odvezli u kasino na Rajskom otoku. Veliki George igrao je na velike svote i činilo se da dobija. Austin je sudjelovao umjereno, a Roscoe Heyward nikako. Heyward je bio protiv kockanja, ali ga je zanimalo Avrilino pričanje o potankostima chemin de fera, roulette i black jacka koji su mu bili novi. Zbog žagora glasova Avril je dok je govorila držalalice uz Heywardovo. Kao i prije u avionu, taj mu osjećaj nije bio mrzak.A onda je začudno naglo njegovo tijelo sve više postajalo svjesno Avril, a misli i sklonosti koje je smatrao pokudnima sve je teže bilo odagnati. Oćuti da ga Avril čita i zabavlja se njegovom borbom. To je još više otežalo njegov položaj. I na koncu,- na vratima svoje spavaonice do koje ga je dopratila u dva poslije ponoći, morao je upotrijebiti svu snagu volje - pogotovo zato što je ona pokazala namjeru da se zadrži - da je ne pozove da uđe.Prije nego što je Avril otišla u svoju sobu tko zna gdje se ona nalazila, mahnula je svojom crvenom kosom i rekla mu sa smiješkom:- Kraj kreveta je interfon. Ako bilo što zaželite, pritisnite dugme broj sedam i ja ću doći. - Ovaj put nije bilo sumnje što znači "bilo što". A činilo se da je broj sedam šifra za Avril bez obzira na to gdje bila.Glas mu je neobjašnjivo odebljao a jezik mu se činio užasno težak kad joj je odgovorio:- Ne, hvala. Laku noć.Pa ni tada njegova unutarnja borba nije bila završena. Dok se svlačio, misli su mu se vratile k Avril i na svoju žalost je opazio da njegovo tijelo podriva odluku volje. Mnogo je vremena prošlo otkako se to dobrovoljno dogodilo.Tada se bacio na koljena i molio Boga da ga zaštiti od grijeha i oslobodi napasti. I nakon kratkog vremena, učini mu se da je molitva uslišana. Tijelo mu je umorno klonulo. Mnogo kasnije je zaspao.Sad, dok su se vozili niz šestu tratinu, Veliki George ponudi:- Čujte, mladiću, ako hoćete večeras ću vam poslati Mjesečevu zraku, čovjek ne bi povjerovao koliko tehnika zna taj lotosov cvjetić.Heyward pocrveni. Odluči da bude tvrd.- Georgei prijatno mi je vaše društvo i volim vaše prijateljstvo, ali moram reći da se u nekim područjima naši nazori razilaze.

Page 107: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Lice golemog čovjeka se ukruti:- U kojim područjima?- Mislim, u moralnim.Veliki George se zamisli, lice mu postane neprobojno. Onda odjednom prasne u smijeh:- A što je to moral? - Zaustavi kolica kad se časni Harold spremao udariti iz umjetne zapreke s njihove lijeve strane. - U redu, Roscoe, neka bude po vašem, ali mi recite ako se predomislite.Bez obzira na svoju čvrstu odluku, Heyward je bio svjestan da u slijedeća dva sata njegova mašta leti" prema krhkoj i privlačnoj Japanki.Nakon devete rupe, na verandi igrališta gdje su ih poslužili osvježavajućim napicima, Veliki George nastavi raspravljati s Bvronom Stonebridgeom o temi koja je iskrsla na petoj rupi.- U vladi Sjedinjenih Američkih Država i u drugim vladama - izjavi Veliki George - sjede ljudi koji ne razumiju ili ne žele razumjeti ekonomske principe. To je razlog - jedini razlog - zbog kojeg imamo galo-pirajuću inflaciju. Zato propada svjetski novčani sustav. I zato se sve što se tiče novca može samo pogoršati.- U tome se djelomično slažem s tobom - reče mu Stonebridge. - Po načinu kako Kongres rasipa novac, reklo bi se da je izvor neiscrpan. U Kongresu i Senatu imamo "normalne" ljude koji vjeruju da na svaki dolar koji primaš mirno možeš izdati četiri ili pet.- To zna svaki poslovni čovjek - nestrpljivo će Veliki George. - To znamo već čitav jedan naraštaj. Pitanje nije hoće li, nego kad će propasti američka privreda- Ne vjerujem da mora propasti. Možemo još to spriječiti.- Možete, ali nećete. Socijalizam - koji troši novac što ga nema i nikad ga neće imati - preduboko se ukorijenio. I kucnut će čas kad će vlada ostati bez kredita. Budale misle da se to ne može dogoditi. Ali će se dogoditi.Potpredsjednik uzdahne:- Javnosti bih rekao da to nije istina. Ovdje, privatno među nama, ne mogu to reći.- Razdoblje koje će nastupiti - reče Veliki George - lako je predvidjeti. Bit će to vrlo slično događajima u Čileu. Mnogi misle da je u Čileu bilo druk-čije jer je dalek. Nije tako. Bio je to model u malom onog što čeka Sjedinjene Američke Države ... i Kanadu i Britaniju.Časni Harold se zamišljeno ubaci:__Slažem se s vašim mišljenjem o onom što predstoji. Najprije demokracija, čvrsta, priznata širom svijeta i djelotvorna. Zatim socijalizam, isprva umjeren, ali sve snažniji. Novac se nerazumno troši dok ništa ne ostane. Nakon toga financijska propast, anarhija, diktatura.- Bez obzira na financijsku krizu - reče Byron Stonebridge - ne vjerujem da ćemo dotle doći.- To neće neminovno uslijediti - reče mu Veliki George. - Neće ako neki od nas koji imaju pamet i vlast misle na budućnost i planiraju. Kad nastupi financijski slom u Sjedinjenim Državama imamo dvije snažne poluge koje će nas spasiti anarhije. Jedna poluga je veliki posao. Pod tim podrazumijevam kartel međunarodnih kompanija poput mog i velike banke kao što je vaša i ostale, Roscoe. Oni mogu financijski upravljali zemljom i provoditi fiskalnu disciplinu. Bit ćemo solventni jer imamo poslove širom svijeta, a uložit ćemo svoja sredstva tamo gdje ih neće prožderati inflacija. Druga snažna poluga je vojska i policija. U ortaštvu s velikim poslovima oni će održavati red.- Drugim riječima, policijska država - suho će potpredsjednik. - Možeš naići na otpor.Veliki George slegne ramenima:- Možda na mali otpor, ali ne na veliki. Ljudi će se pomiriti s onim što je neizbježno. Pogotovo kad se takozvana demokracija raspadne, kad se razbije novčani sistem i kupovna moć pojedinca postane ravna nuli. Osim toga, Amerikanci više nisu za demokratske ustanove. Vi političari ste ih pokolebali.Roscoe Heyward je dotad šutke slušao. Sad je kazao:- Vi, George, predviđate da će se sadašnji vojno-industrijski kompleks pretvoriti u oligarhiju?

Page 108: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Točno! A industrijsko-vojni kompleks - ovaj poredak mi je draži - postaje to jači što američka privreda više slabi. A organizaciju imamo. Labava je, ali brzo jača.- Eisenhovver je prvi uočio vojno-industrijsku strukturu - reče Heyward.- I upozorio nas na nju - nadoda Byron Stone-bridge.- Do vraga, tako je! - složi se Veliki George. - Po tome se vidi koliko je bio glup! Bar je Ike morao vidjeti da je u njoj vlast. Je li tako?Potpredsjednik otpije plantažerski punč:- Ovo kažem neslužbeno. Ali, tako je.- Znaš što - uvjeravaše ga George. - Ti bi se morao pridružiti nama.Časni Harold zapita:- Što mislite, George, koliko još imamo vremena?- Moji stručnjaci mi kažu osam do devet godina. Dotad novčani sustav neizbježno mora propasti.- Kao bankaru sviđa mi se pomisao - reče Ro-scoe Hevvvard - da će konačno u novcu i vladi postojati disciplina.G. G. Quartermain potpiše račun i ustane:- To ćete i doživjeti. Ja vam to obećavam. Odvezli su se do desete rupe.Veliki George pozove potpredsjednika:- By, igraš ludo i to ti služi na čast. Tjeraj dalje i pokaži nam disciplinirani i ekonomični golf. Sad si u prednosti, ali pred nama je još devet mukotrpnih rupa.Veliki George i Roscoe Hevvvard čekali su na stazi za kolica dok je Harold Austin razgledavao svoj položaj na četrnaestoj rupi. Svi su se dali u potragu, a jedan agent tajne službe našao je lopticu pod grmom hibiska. Veliki George se opustio otkako su on i Hevvvard osvojili dvije rupe i sad bili u prednosti za jedan bod. Dok su sjedili u kolicima, nače temu koju je Heyward priželjkivao. Izloži je začudno nehajno.- Znači, vaša banka bi željela voditi poslove sa Supranationalom ?- To nam je palo na pamet. - Heyward je pokušavao da i sam bude nehajan.- Proširujem Supranationalove komunikacije u inozemstvu kupnjom kontrole u malim telefonskim, televizijskim i radio kompanijama. Neke su državno vlasništvo, a druge su privatne. To radimo mirno, akad je potrebno, potplatimo mjesne političare. Tako izbjegavamo nacionalističke nemire. Supranational im pruža najmoderniju tehniku, djelotvornu službu koju male zemlje ne mogu sebi priuštiti i standardizaciju da se vežu sa svijetom. I mi iz toga izvlačimo lijepu korist. Za tri godine ćemo preko svojih podružnica kontrolirati četrdeset i pet posto komunikacijskih veza u cijelom svijetu. Nitko nam se neće približiti. Americi je to važno. Bit će neophodno u onoj industrijsko--vojnoj strukturi o kojoj smo razgovarali.- Da - potvrdi Heyward. - Jasno mi je koliko je to važno.- Od vaše banke tražim kredit od pedeset milijuna dolara. Naravno, po najpovlaštenijim kamatama.- Naravno, sve što uglavimo bit će po tim kamatama. - Heyward je znao da će svaki kredit Supra-nationalu biti po bankovnim najpovoljnijim kamatama. U bankarstvu je poznato da najbogatije mušterije najmanje plaćaju pozajmljeni novac. Najviše kamate plaća sirotinja. - Morat ćemo razmotriti - istakne on zakonsko ograničenje naše banke po saveznom zakonu.- Do vraga i zakonsko ograničenje! Postoje načini da se to zaobiđe, metode koje se svaki dan koriste. Znate to kao i ja.- Da, znam da ima načina i sredstava. Obojica su izvrsno poznavali propis SjedinjenihDržava koji je zabranjivao bankama da pozajme više od deset posto svoje glavnice i rezervi jednom jedinom zajmoprimcu. Namjena mu je bila da zaštiti banku od propasti i štiti ulagače od gubitka. U slučaju Prve američke trgovačke banke kredit od pedeset milijuna dolara za Supranational znatno je premašivao tu granicu.- Možete izigrati taj propis - reče Veliki George - ako podijelite kredit na naše podružnice. Onda ćemo ga raspodijeliti kako nam je potrebno i gdje bude potrebno.Roscoe Hevvvard se zamisli:

Page 109: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Možemo to učiniti. - Znao je da se tim prijedlogom krši duh zakona, iako se formalno ostaje unutar zakona. Ali je znao i to da je Veliki George rekao istinu: takve su metode svakodnevno koristile najveće i najuglednije banke.Pa i ako se riješi taj problem, mučila ga je veličina predložena zajma. Smatrao je da će za početak biti potrebno dvadeset ili dvadeset pet milijuna, a ta će se svota možda povećati kako se budu razvijali odnosi između Supranationala i banke.Kao da čita njegove misli, Veliki George ležerno reče:- Nikad ne radim s malim svotama. Ako je pedeset milijuna više nego što nam možete dati, zaboravimo sve ovo! Dat ću to Chaseu.Varav važan posao zbog kojeg je Heyward došao ovamo u nadi da ga pograbi kao da je odjednom počeo izmicati.- Ne, ne! - odlučno će on. - Nije previše!U sebi je razmatrao ostale kredite Prve američke trgovačke. Nitko ih nije znao bolje od njega. Da, pedeset milijuna SuNatCo-u moglo bi se podnijeti. Bit će potrebno isključiti neke bankovne poslove - drastično smanjiti male kredite i hipoteke, ali to se moglo izvesti. Veliki pojedinačni kredit mušteriji kao što je Supranational bit će beskrajno probitačniji nego hrpa malih zajmova koje će skupo evidentirati i ubirati.- Namjeravam toplo preporučiti ovaj kredit našem upravnom odboru - odlučno će Heyward. - I uvjeren sam da će ga odobriti.Njegov suigrač kratko potvrdi:- Dobro.- Naravno, moj položaj bio bi jači ako bih mogao kazati našima u upravnom odboru da će u odboru Supranationala biti predstavnik naše banke.Veliki George odveze se kolicima do loptice. Proučavao ju je prije nego što je odgovorio:- To se može urediti. Ako se uredi, očekujem da će vaš odjel poslovodstva mnogo uložiti u naše dionice. Vrijeme je da nova kupnja izazove skok cijena.Heyward reče sve samouvjerenije:- Taj predmet možemo razmatrati, kao i ostale uvjete. Sad će Supranational očito imati kod nas aktivni račun. Tu je i pitanje kompenzacije ...Heyward je znao da je započeo obredni ples bankara i komitenta. Bijaše to staro načelo iz života banaka i velikih kompanija: Kako ti meni, tako i ja tebi.G. G. Ouartermain izvuče palicu iz torbe od ali-gatorske kože i ogorčeno reče:- Ne gnjavite me s pojedinostima. Danas stiže moj financijski stručnjak Inchbeck. Sutra će otputovati s nama istim avionom. Tada ćete vas dvojica sve ugovoriti.Bijaše očito da je kratki poslovni sastanak završen.Činilo se da je u međuvremenu hirovita igra časnog Harolda zarazila i njegova partnera. "Urekli ste me", potužio se jedanput Byron Stonebridge. A drugom prilikom: "Do vraga, Harolde, vaša je nespretnost zarazna kao velike boginje. Svatko s kim igrate morao bi se cijepiti!" I zaista, potpredsjednikovi zamasi, udarci i energija odjednom postadoše bezuspješni. Neprestano je promašivao.Budući da se Austin ni poslije ukora nije popravio, na sedamnaestoj su rupi Veliki George i mali ali čvrsti Roscoe i dalje imali prednost. To je godilo G. G. Quar-termainu koji pred osamnaestom rupom tako zavitla lopticu da je odletjela jedno dvjesta šezdeset metara. Zatim je utjera u rupu za jedan udarac manje od propisanog broja udaraca, čime je osigurao pobjedu.Veliki George veselio se što je pobijedio i potapšao Stonebridgea po ramenima:- Mislim da će nakon ovog moj kredit u Wa-shingtonu biti još povoljniji nego prije.- Zavisi od toga što želite - reče potpredsjednik. Jetko je nadodao: - I o tome koliko ste diskretni.Dok su u muškoj garderobi pili, časni Harold i Stonebridge isplate G. G. Quartermainu po sto dolara - opkladu koju stt sklopili prije početka igre. Hey-ward se nije kladio pa nije morao platiti.- Svidjela mi se vaša igra, partneru - velikodušno će Veliki George. Obrati se ostalima: - Mislim da je Roscoe zaslužio priznanje. Što vi mislite?Kad su kimnuli glavom, Veliki George udari se po koljenu:- Znam što! Naslonjač u upravnom odboru Supranationala! Što velite o toj

Page 110: Arthur Hailey - Mjenjači novca

nagradi?- Zacijelo se šalite. - Heyward se nasmiješi. Na trenutak nestane smiješka s lica predsjednikaSuNatCo-a.- O Supranationalu nikad ne zbijam šale. Tada Hevvvard shvati da Veliki George na ovajnačin zaključuje njihov prijašnji razgovor. Ako se složi, to bi, naravno, značilo da prihvaća druge obaveze ... Njegovo oklijevanje trajalo je samo nekoliko sekundi:- Ako zaista mislite ozbiljno, radosno prihvaćam.- To ćemo objaviti slijedećeg tjedna.Ponuda je bila tako nagla i vrtoglava da Heyward još nije mogao povjerovati. Očekivao je da će netko drugi od upravitelja Prve američke trgovačke banke biti pozvan da se pridruži upravnom odboru Suprana-tionala. To što je izabran on, i što ga je izabrao sam G. G. Quartermain, bijaše čast nad častima. Upravni odbor SuNatCo-a je u sadašnjem sastavu nalik na knjigu "Tko je tko?" u svijetu poslova i financija.Hevvvard opazi kako ga časni Harold ispitljivo mjerka. Kad je Hevvvard lagano kimnuo glavom, njegov kolega upravitelj iz Prve američke trgovačke sav se ozari.Druga večer u dvorcu G. G. Quartermaina na Ba-hamskim otocima neznatno se razlikovala od prve. Kao da je svih osmero - muškarci i djevojke - bilo u opuštenoj prisnosti koja sinoć nije postojala. Roscoe Hevvvard opazio je tu razliku i pomislio da zna razlog.Intuicija mu je govorila da je Rhetta provela ovu noć s Haroldom Austinom, a Krista s Bvronom Stone-bridgeom. Nadao se da ta dvojica ne misle da je i on isto tako bio s Avril. Bio je uvjeren da domaćin to ne misli: na to su upućivale njegove jutrošnje primjedbe, vjerojatno zato što je Veliki George stalno bio upućen u ono što se događalo i što se nije događalo u njegovoj kući.U međuvremenu je ovaj večernji skup - opet kraj bazena i na terasi - sam po sebi bio predivan. Roscoe Hevvvard dopusti da ga ponese opća neukocenost i vedrina.Otvoreno je uživao u neprestanim Avrilinim pažnjama. Nije pokazivala nikakva znaka da mu zamjerava što ju je sinoć odbio. Budući da je dokazao samom sebi da može odoljeti i najvećoj napasti, nije vidio razloga da sad sebi uskraćuje Avrilino prijatno društvo. Dva druga razloga njegove razdraganosti bijahu obećanje da će Supranational poslovati s Prvom američkom trgovačkom bankom i neočekivan blistav tro-fej: naslonjač u upravnom odboru SuNatCo-a. Nije sumnjao da će i jedno i drugo znatno pojačati njegov ugled u Prvoj američkoj trgovačkoj. Već mu se činilo da se bliži čas kad će zaposjesti predsjedničko mjesto. Sastao se s revizorom Supranationala Stanlevjem Inchbeckom koji je stigao kao što je Veliki George najavio. Inchbeck bijaše proćelav živahan Njujorčanin, a on i Heyward su se dogovorili da će pojedinosti o zajmu Supranationalu razmotriti sutra na putu prema sjeveru. Osim sastanka s Heywardom, Inchbeck je veći dio popodneva bio zatvoren s G. G. Quartermainom. Iako je očito stanovao negdje u kući, Inchbeck se nije pojavljivao na piću ni na večeri.Roscoe Heyward je još nešto zamijetio s prozora svoje sobe na prvom katu: G. G. Quartermaina i By-rona Stonebridgea koji su gotovo čitav sat u predvečerje tumarali po posjedu duboko zadubljeni u razgovor. Bili su predaleko od kuće da čuje ono što su govorili, ali činilo se da ga Veliki George nagovara, a potpredsjednik ga je prigodice prekidao, vjerojatno pitanjima. Heyward se sjeti jutrošnje primjedbe na igralištu za golf o "kreditu u Washingtonu", a onda se zapita o kojem od brojnih interesa Supranationala raspravljaju. Shvati da to nikad neće doznati.A sada, poslije večere, u svježoj tami prožetoj slatkim mirisima, pod vedrim nebom, Veliki George je ponovo bio prijazan domaćin. Obuhvati rukama čašu brendija ukrašenu slovom Q i izjavi:- Noćas ne idemo na izlet. Ovdje ćemo se zabavljati.Majordom, konobari i svirači neprimjetno su se išuljali.Rhetta i Avril koje su pile šampanjac poviču u zboru:- Ovdje ćemo se zabavljati!By Stonebridge uzdigne glas kao i djevojke:

Page 111: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Kako ćemo se zabavljati?- Milujmo se! - izjavi Krista a onda se ispravi. Glas joj je bio malo nejasan od vina, popijenog za večerom i šampanjca. - Ne, plivajmo! Želim plivati.Stonebridge je izazove:- A što ti smeta?- Ništa, dragi By! Ama baš ništa! - U nizu brzih pokreta Krista spusti čašu sa šampanjcem, brzo skine cipele, olabavi naramenice na haljini i zatrese se. Duga zelena večernja haljina koju je imala na sebi padne joj podno nogu. Ispod nje je nosila kombine. Skine ga preko glave i odbaci. Sad ništa više nije imala na sebi.Naga, nasmiješena, prekrasno građenog tijela s visokim čvrstim dojkama i crnom kosom poput gagata podsjećala je na Maillolovu skulpturu u pokretu. Krista dostojanstveno odšeta s terase, siđe niz stepenice do osvijetljenog bazena i bućne u nj. Preplivala je bazen, okrenula se i Dozvala ostale:- Fantastično je! Dođite!- Bogamu! - reče Stonebridge. - Idem! Zbaci sportsku košulju, hlače i cipele i gol kaoKrista, ali manje zamaman, odgega i zaroni.Mjesečeva zraka se grohotom smijala. Ona i Rhetta već su skidale haljine.- Čekajte! - vikne Harold Austin. - Dolazi glavni!Roscoe Heyward koji je gledao Kristu s mješavi-. nom šoka i očaranosti, otkrije da je Avril tik uz njega:- Rossie, srce, otkopčaj mi zatvarač!Okrene mu leđa. Nesigurno je pokušao dosegnuti zatvarač sa stolice.- Ustani, budalice stara! - reče Avril. Kad je ustao, nagne se k njemu poluokrenute glave. Njezina toplina i miris ga omame.- Jesi li gotov?A on nikako da spusti zatvarač.- Ne, čini mi se da je...Vještim pokretom Avril gurne ruku iza ramena:- Hajde, ja ću!Završavajući ono što je on počeo povukla je zatvarač. Zamahom ramena zbaci haljinu.Zatrese svojom crvenom kosom. Već je upoznao taj pokret.- Hajde, što čekaš? Otkopčaj mi grudnjak! Ruke su mu drhtale, a oči bile uprte u nju dokje radio ono što mu je rekla. Prsluk padne. Njegove ruke nisu pale.S neznatnim dražesnim pokretom Avril se okrene. Nagne se naprijed i sočno ga poljubi u usne. Njegove ruke koje su ostale na mjestu dodirnu ispupčene bradavice njezinih dojki. Kao nehotice njegovi se prsti zaokružiše i stisnu. Električni čulni valovi prolazili su mu tijelom.- Aha - mačkasto će Avril. - Ovo je lijepo. Hoćemo li se kupati?Odmahnuo je glavom.- Onda ćemo se kasnije vidjeti.Okrenu se i udalji kao grčka boginja u svojoj prekrasnoj golotinji i pridruži se petorci koja se praća-kala u bazenu.G. G. Ouartermain i dalje je sjedio. Odmaknuo je naslonjač od stola. Pijuckao je brendi i pronicljivo mjerkao Heywarda:- Ni meni nije do plivanja. Iako je ponekad čovjeku ugodno, ako je siguran da je među prijateljima, da se malo opusti.- Mislim da se slažem s tim. A osjećam se baš kao među prijateljima. - Hevvvard ponovno utone u naslonjač. Skine naočale pa ih počne brisati. Sad je zavladao sobom. Trenutak lude slabosti ostao je iza njega. Nastavio je: - Nevolja, naravno, leži u tome što čovjek ponekad pođe malo dalje nego je kanio. Međutim, ako zadrži vlast nad sobom, problema nema.Veliki George zijevne.Dok su razgovarali, ostalo društvo koje je već izašlo iz vode brisalo se ručnicima i navlačilo ogrtače za kupanje poslagane kraj bazena.Otprilike dva sata kasnije, isto kao sinoć, Avril je otpratila Roscoea Heywarda do ulaza u njegovu spavaću sobu. Isprva je u prizemlju odlučio da joj kaže da ga ne otprati, ali se onda predomislio pun pouzdanja u snagu svoje volje i uvjeren

Page 112: Arthur Hailey - Mjenjači novca

da neće podleći divljim erotskim impulsima. Čak se osjećao dovoljno sigurno da veselo kaže:- Laku noć, mlada damo. I da, prije nego mi to kažete, znam da je broj vašeg interfona sedam, ali uvjeravam vas da mi ništa neće biti potrebno.Avril ga pogleda i zagonetno se nasmiješi, a onda se okrene. Odmah je zatvorio i zaključao vrata svojespavaće sobe, a nakon toga je tiho pjevušio dok se spremao u krevet.Ali kad je legao, san nikako da dođe.Ležao je budan gotovo čitav sat. Zbacio je posteljinu. Pod sobom je osjećao mekoću madraca. Kroz otvoren prozor čuo je pospano zujanje kukaca i u daljini zapljuskivanje valova o obalu.Usprkos najboljim namjerama misli su mu se usredotočile na Avril.Avril... onakva kakvu ju je vidio i dotaknuo ... lijepa da ti stane dah, naga i poželjna. Instinktivno pomakne prste i ponovo se prisjeti dodira onih punih čvrstih dojki nabreklih bradavica kad ih je stisnuo u šake.A cijelo je vrijeme njegovo tijelo... ustreptalo, procvjetalo ... ismijavalo njegovu krepost.Pokuša odagnati misli - pokuša misliti na bankarske poslove, na Supranationalov kredit, na mjesto upravitelja koje mu je G. G. Ouartermain obećao.Ali pomisao na Avril vraćala se snažnija nego ikada i nemoguće ju je bilo izbrisati. Sjećao se njezinih nogu, bokova, usana, njezina nježna osmijeha, njezine topline i mirisa ... njezine podatljivosti.Ustane i ushoda se nastojeći svoju energiju usmjeriti u drugom pravcu. Nikako da joj dade drugi smjer.Zastane kraj prozora i opazi da je jasni mjesec u trećoj četvrti visoko na nebu. Obasjavao je vrt, plaže i more srebrnom prozračnom svjetlošću. I dok ga je gledao, u sjećanje mu navre odavno zaboravljena rečenica Noć je stvorena za ljubav... po mjesečini.Ponovno se ushodao, a onda vratio na prozor i uspravno stajao kraj njega.Dvaput je posegnuo za noćnim stolićem na kome je bio interfon. Dvaput su ga odlučnost i ozbiljnost odvratile.Treći put nije povukao ruku. Pograbi aparat i jek-ne - u tom jauku bijaše strepnje, predbacivanja, velikog uzbuđenja, nebeskih očekivanja.Odlučno i čvrsto pritisne dugme broj sedam.Prije nego što je ušao u kaznionicu Drummonburg, Milesa Eastina ni njegovo iskustvo ni mašta nisu pripremili na nesmiljen ponižavajući zatvorski pakao.Prošlo je šest mjeseci otkako su otkrili njegovu pronevjeru i četiri mjeseca od suđenja i presude.U rijetkim trenucima kad je objektivnost nadvladavala tjelesne jade i duševne patnje, Miles Eastin je razmišljao: ako se društvo nastojalo divlje i barbarski osvetiti nekomu poput njega, uspjelo je kudikamo više nego su mislili oni koji sami nisu prošli kroz grubo zatvorsko čistilište. A ako je predmet te kazne, razmatrao je on dalje, bio da ljudsko biće udalji od njegove ljudskosti i pretvori u životinju s najnižim nagonima, onda je zatvorski sistem bio način da se to izvrši.Ono što zatvor nije učinio i što nikad neće učiniti - zaključi Miles Eastin - to je pretvoriti čovjeka u boljeg pripadnika društva nego što je bio kad je došao u zatvor. Bez obzira na duljinu kazne zatvor ga je mogao samo pokvariti i pogoršati, mogao je samo pojačati mržnju prema "sistemu" koji ga je ovamo poslao, mogao je samo umanjiti mogućnost da ikad postane koristan građanin koji će se držati zakona. A što je kazna dulja, postoji manja vjerojatnost moralnog izbavljenja.I tako je u većini slučajeva kazna nagrizala i naposljetku uništila svaku nadu u popravak koju je zatvorenik možda gajio prilikom dolaska.Ako se tko i držao nekih krhotina moralnih vrijednosti kao što se utopljenik drži za pojas, bilo je to zbog sila u sebi, ne zbog zatvora nego usprkos zatvoru.Miles se trudio da se izvuče, nastojao da barem otprilike bude sličan onom najboljem što je prije bio, pokušavao da se ne pretvori u potpuno ogrubjela čovjeka, bez ikakvih osjećaja, prepuštena očaju, teško ogorčena. Tako je lako bilo zaodjenuti ogrtač tih četiriju stanja, a tu košulju od kostrijeti vječito

Page 113: Arthur Hailey - Mjenjači novca

će nositi. Većini zatvorenika se to događalo. Ili su već ogru-bjeli i prije dolaska, a u zatvoru se još pogoršali, ili ih je vrijeme, provedeno u zatvoru slomilo. Vrijeme i hladna nečovječnost ljudi izvan zatvora koji su bili ravnodušni prema užasima što su se vršili ili prema ćudoređu što se zanemarivalo - i to sve u ime društva iza ovih zidova.U Milesovu korist govorila je velika mogućnost koja ga je cijelo vrijeme u zatvoru hrabrila. Bio je osuđen na dvije godine: još četiri mjeseca pa može dobiti uvjetni otpust.Nije se usuđivao razmatrati slučajnost da ne dobije pomilovanje. Posljedice su bile isuviše grozne. Nije vjerovao da može odležati dvije godine u zatvoru a da mu se potpuno, nepopravljivo ne oštete i mozak i tijelo.Izdrži! govorio je sebi svakog dana i noći. Izdrži i nadaj se izbavljenju koje će donijeti pomilovanje!Isprva, nakon hapšenja i pritvora, dok je čekao, suđenje, pomislio je da će poludjeti u zatvoru. Sjetio se kako je jednom pročitao da rijetko cijenimo slobodu dok je ne izgubimo.I zaista, nitko ne shvaća značenje slobode kretanja - čak i kad se ide iz sobe u sobu ili van na kratku šetnju - sve dok mu te mogućnosti nisu posve us-Kraćene.Svejedno, u usporedbi s uvjetima u ovoj kaznionici razdoblje prije suđenja bilo je luksuz.Rupa u Drummonburgu u koju su ga zatvorili bijaše ćelija duga dva, a široka dva i po metra. Nalazila se u četverokatnoj zatvorskoj zgradi u obliku slova X. Kad je zatvor sagrađen prije više od pola stoljeća, svaka je ćelija bila namijenjena jednoj osobi: danas, zbog prenatrpanosti u zatvorima, u većini ćelija, pa i u Mi-lesovoj bila su četvorica. Većinom su zatvorenici osamnaest sati dnevno bili zatvoreni u tim malim prostorima.Kratko vrijeme nakon Milesova dolaska zbog toga što je negdje u zatvoru izbila gužva, bili su zatvoreni sedamnaest dana i noći - uprava je to nazivala "stalni zatvor i hrana u ćeliju". Poslije prvog tjedna očajnički vriskovi tisuću i dvjesta suludih ljudi označilo je novu agoniju koja se nadovezala na tolike druge.Ćelija u koju su dodijelili Milesa Eastina sastojala se od četiri kreveta pričvršćena na zidove, umivaonika i zahoda čučavca koji su upotrebljavala sva četvorica. Pritisak vode u starim zarđalim cijevima bio je slab te je voda - samo hladna - koja je tekla u umivaonik obično padala u tankom mlazu, a ponekad bi je posve nestalo. Isto tako često nisu mogli isprati zahod. Teško je bilo čamiti u tijesnom prostoru gdje su četiri muškarca obavljala nuždu naočigled svih, a smrad je još dugo ostajao dok se ne bi skupilo dovoljno vode da se ispere. Odvratna mučnina od koje se prevrtao želudac.Toaletni papir i sapun čak i uz štedljivu upotrebu nikad nisu bili dostatni.Jedanput tjedno mogli su se na brzinu istuširati. A između dva tuširanja ustajali zadah tijela povećavao je nevolje tog tijesnog stanovanja.U tuširaonici u toku drugog tjedna u zatvoru Milesa su skupno silovali. Ma kako bila mučna ostala iskustva, ovo je bilo najgore.Kratko vrijeme nakon dolaska opazio je da seksualno privlači ostale zatvorenike. Uskoro je spoznao da će ga pristali izgled i mladost izvrgavati nevoljama. Kad je išao jesti ili na vježbi u dvorištu, nasrt-ljiviji homoseksualci su se probijali do njega i očešali ga. Neki su ga milovali, a drugi su iz daljine pućili usne i slali mu poljupce. Prvima se izmicao, na drugese nije obazirao, ali kako se i jedno i cl rupo povećavalo, obuze ga uzrujanost, pa strah. Postalo je jasno da mu ostali zatvorenici neće pomoći. Osjećao je da stražari koji ga gledaju znaju što se događa. Činilo se da ih to naprosto zabavlja.Iako su većina zatvorenika bili Crnci, jednako su ga salijetali i bijeli i crni.Bio je u tuširaonici, jednokatnici od valovitog lima u koju su puštali po pedeset zatvorenika uz pratnju stražara. Zatvorenici se skinu, ostave odjeću u žicanim košarama, a onda goli, cvokoćući .tihima prođu kroz nezagrijanu zgradu. Stajali su pod tuševima čekajući da stražar odvrne slavinu.Stražar nadležan za tuševe nalazio se na postolju iznad njih, a nadzor nad tuševima i temperaturom vode potpuno je zavisio od njegova hira. Ako su zatvorenici bili spori ili bučni, stražar bi im poslao leden mlaz vode koji bi

Page 114: Arthur Hailey - Mjenjači novca

izazvao bijesnu viku i prosvjede, a zato-renici bi skakali naokolo poput divljaka, nastojeći da pobjegnu. Zbog nacrta tuširaonice nisu mogli pobjeći. A ponekad bi im stražar iz obijesti pustio vrelu, gotovo kipuću vodu, s istim učinkom.Onog jutra kad su pedesetorica, među kojima se nalazio Miles, već izlazila iz tuširaonice, a drugih pedeset, svučenih, čekalo da uđu, Miles osjeti kako su ga opkolila neka tijela. Odjednom ga šest ruku po grabi za mišice i gurnu naprijed. Glas iza njega je moljakao: "Makni se, lijepi dečko. Nemamo mnogo vremena!" - Nekolicina se nasmije.Miles digne pogled prema izdignutom podiju. Nastojeći privući stražarevu pažnju, vikne: "Gospodine!Gospodine!"Stražar je kopao nos i gledao u drugom smjeru. Kao da ga nije čuo.Miles dobije težak bubotak u rebra. Glas iza njega zareži:- Začepi!Ponovno je vrisnuo od boli i straha, a ta ista ili druga pesnica još jednom ga odalami. Izgubio je dah Užasna bol probode mu slabine. Grubo su mu savi-nuli ruke. Jecao je, jedva je nogama dodirivao tle, a oni su ga ispružili.Stražar se još uvijek nije na to osvrtao. Kasnije je Miles shvatio da je on unaprijed bio obaviješten i podmićen. Kako su zatvorski stražari beskrajno slabo plaćeni, mito im je redovit izvor prihoda.Kraj izlaza iz tuširaonice gdje su se ostali počinjali oblačiti bila su mala vrata. Milesa su još uvijek okruživali i gurali naprijed. Vidio je crna i bijela tijela. Iza njih se vrata zalupiše.Ta je soba bila malena i služila je kao spremnica. Metle, otirači i materijal za čišćenje nalazili su se u zaključanim ormarima s vratima od žičane mreže. U sredini sobe nalazio se stol. Baciše Milesa potrbuške. Ustima i nosom udari o hrapavo drvo. Osjeti kako mu se zubi klimaju. U oči mu navru suze. Iz nosa mu poteče krv.Stopalima je dodirivao pod. Grubo mu rašire noge. Borio se ogorčeno, očajnički, pokušavao se maknuti. Brojne ruke su ga sputavale.- Budi miran, lijepi dečko. - Miles začu mum-lanje i osjeti sudar. Malo kasnije zavapi od boli, gađenja i groze. Onaj tko ga je držao za glavu pograbio ga je za kosu, digao mu glavu i zalupio o stol. - Zaveži!Sad se bol u valovima proširila po čitavu tijelu.- Zar nije prekrasna? - činilo mu se da glas dopire iz daljine, da odjekuje, kao u snu.Prestane prodiranje. Prije nego mu se tijelo moglo odmoriti počeo je drugi. I protiv volje, znajući posljedice, ponovno vrisne. Opet mu udare glavom o stol.U toku slijedećih nekoliko minuta i užasnog ponavljanja Milesov um odluta, svijest mu se gubila. Kako su ga ostavljale snage, smanjivala se njegova borba. Ali tjelesna bol postade jača - sluznica ga je pekla uslijed struganja tisuću osjetilnih živčanih završetaka.Vjerojatno je potpuno izgubio svijest, a onda mu se povratila. Izvana je začuo stražarev zvižduk. Bio je to znak da požure s oblačenjem i da se skupe u dvorištu. Osjeti kako se povlače ruke koje su ga sputavale. Otvore se vrata iza njega. Oni iz sobe su trčali napolje.Okrvavljen, pun ogrebotina i jedva pri svijesti Miles otetura iz prostorije. Najmanji pokret tijela zadavao mu je bol.- Hej ti! - prodere se stražar sa svog podija. - Makni guzicu, vražji pederu!Tapkajući, samo napola svjestan svojih čina, Miles uzme žičanu košaru, izvadi svoju odjeću i počne se oblačiti. Većina od pedesetorice iz njegove skupine već je bila u dvorištu. Druga pedesetorica koji su bili pod tuševima vraćali su se u prostor za oblačenje.Stražar prodorno krikne po drugi put:- Rekao sam da požuriš, gade!Dok je navlačio grube zatvorske hlače, Miles posrne. Pao bi da ga nije pridržala jedna ruka.- Polako, mali - reče duboki glas. - Evo, ja ću ti pomoći.Prva ruka i dalje ga je pridržavala dok mu je druga pomagala da navuče hlače. Stražar prodorno zazviždi:

Page 115: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Čuješ li me, crnjo? Napolje s tom tetkicom ili ću vas prijaviti.- Da, gospodine, da, gospodine. Velik šef! Odmah, sad. Idemo, mali.Miles je kao u magli zamjećivao da je muškarac kraj njega golem i crn. Kasnije je doznao da se zove Karl i da je dobio doživotnu robiju zbog ubojstva Miles se pitao je li Karl bio u bandi koja ga je silovala. Sumnjao je da je bio, ali nikada ga nije pitao pa nikad nije to utvrdio.Miles je otkrio da crni orijaš, bez obzira na svoj rast i glomaznost, ima nježne manire i gotovo žensku obzirnost.Oslanjajući se na Karla, Miles nesigurno izađe iz tuširaonice.Neki zatvorenici su se kesili, ali Miles je na licima većine čitao prezir. Iscijeđen starac s gađenjem pljune i okrene mu leđa.Miles je ostatak dana izgurao - povratak u ćeliju, odlazak u blagovaonicu gdje nije mogao pojesti splačine koje je inače na silu jeo od gladi i naposljetku povratak u svoju ćeliju - neprestano uz Karlovu pomoć. Njegova tri sobna druga izbjegavala su ga kao da je gubav. Mučen bolom i jadom spavao je, bacao se, probudio, ležao budan satima i trpio ustajao zrak, načas zaspao pa se opet probudio. Kad je svanulo i kadje začuo kako se otvaraju vrata ćelija, ponovno ga obuzme strah: kad će se ovo ponoviti? Bojao se, vrlo brzo. U dvorištu za vrijeme "vježbe" - dva sata u toku kojih se većina zatvorenika besciljno vukla - Karl mu priđe.- Kako je, mali?Miles snuždeno odmahne glavom:- Grozno. - Nadodao je: - Hvala ti. - Znao je da ga je golemi Crnac spasio od prijave kojom mu je zaprijetio stražar u tuširaonici. To bi značilo kaznu- vjerojatno koji dan u samici - što bi nepovoljno utjecalo na traženje pomilovanja.- Nema na čemu, mali. Ali, moraš znati jedno. Jedanput kao jučer neće momcima biti dovoljno. Sada su kao psi, a ti si plodna kuja. Opet će te uloviti.- Što da radim? - Kad su se njegove bojazni potvrdile, Milesu zadršće glas i trzaj mu obuzme tijelo. Sugovornik ga pronicljivo pogleda.- Tebi je, mali, potreban zaštitnik. Muškarac koji bi na tebe pazio. Kako ti se ja sviđam?- Zašto bi me štitio?- Postao si mi stalni prijatelj pa ću paziti na tebe. Ako vide da ja i ti stalno hodamo, neće te ni pipnuti. Znaju, ako to učine, moraju sa mnom srediti račune. - Karl stegne ruku u pesnicu: bila je velika kao manja šunka.Iako je već znao odgovor, Miles zapita:- A što ti želiš?- Tvoju lijepu bijelu guzicu, lutkice. - Golemi muškarac zatvori oči i nastavi sanjarski. - Tvoje tijelo bit će samo za mene. Kad god mi bude potrebno. Ja ću se pobrinuti gdje.Milesu Eastinu dođe da povraća.- Što veliš na to, lutkice? Što kažeš?Kao i mnogo puta dotad, Miles očajnički pomisli: Bez obzira na to što je prije učinio, zar it-ko ovo zaslužuje?Ali bio je ovdje. I naučio da je zatvor prašuma- izopačena i divlja, bez pravde - gdje čovjek izgubi ljudska prava onog dana kad u nju stupi. Gorko je rekao:- Imam li izbora?- Kad već tako pitaš, mislim da nemaš izbora. - Stanka, a zatim nestrpljivo: - Onda, jesi li odlučio?- Mislim da jesam - pokunjeno će Miles.Karl je djelovao zadovoljno. Vlasnički mu obavije ruku oko ramena. Miles se sav zgrčio i prisilio se da ne ustukne.- Moramo te nekamo smjestiti, lutkice. U moje krilo. Možda u moju sobu. - Karlova ćelija bijaše kat ispod Milesove, u suprotnom krilu zgrade u obliku slova X. Golemi čovjek se obliže. - Da, čovječe. - Ruka na Milesu već je nekamo odlutala.- Imaš li love? - zapita Karl.- Ne. - Miles je znao da je već mogao olakšati svoj položaj da je imao novaca. Zatvorenici koji su imali financijskih sredstava izvan zatvora i koristili ih

Page 116: Arthur Hailey - Mjenjači novca

trpjeli su manje od onih bez sredstava.- Nemam ni ja - povjeri mu Karl. - Morat ću nešto smisliti.Miles turobno kimne glavom. Shvati da je već počeo prihvaćati odvratnu ulogu "prijateljice". Ali je znao i što to ovdje znači: bit će siguran za vrijeme ugovora s Karlom. Neće ga više kolektivno silovati.Njegovo se uvjerenje pokazalo točnim.Nisu ga više napadali ni pokušavali milovati, niti mu dobacivali poljupce. Karla je bio glas da zna upotrijebiti svoje snažne pesnice. Govorilo se da je prije godinu dana nožem zaklao jednog zatvorenika koji ga je naljutio, ali je službeno to ubojstvo ostalo neriješeno.I Miles je premješten ne samo na Karlov kat, već u njegovu ćeliju. Očito je premještaj uslijedio nakon novčane razmjene. Miles zapita Karla kako mu je to uspjelo.Divovski Crnac se zasmijulji.- Momci1 iz mafijskog sokaka dali su pare. Vole te, lutkice.- Mene vole?Kao i ostali zatvorenici, Miles je znao za Mafijski sokak, poznat i pod imenom Talijanske naseobine. Bio je to odjeljak ćelija u kojima su se nalazili budžovani organiziranog kriminala. Zbog vanjskih veza i utjecaja poštovao ih je i bojao ih se čak i - kako su neki go-vorili - zatvorski upravitelj. U Drummonburgu su bile legendarne njihove povlastice.U te povlastice spadali su ključni poslovi u zatvoru, posebna sloboda kretanja i bolja hrana koju su im ili doturali stražari ili su potkradali zatvorske zalihe. Stanovnici Mafijskog sokaka, kako je Miles čuo, često su se naslađivali odrescima i drugim poslasticama prženim na zabranjenom roštilju u zaklonima radionica. Uspjeli su dobaviti posebne udobnosti u ćelije - među ostalim televizor i kvarc-lampe. Ali sam Miles nije imao veze s Mafijskim sokakom niti je slutio da tamo itko zna za njega.- Kažu da si čestit momak - reče mu Karl. Dio tajne bio je raskriven nekoliko dana kasnijekad je trbušasti zatvorenik lasičjeg lica po imenu La-Rocca prišao Milesu u zatvorskom dvorištu. LaRocca nije bio član Mafijskog sokaka, ali je bilo poznato da stoji na periferiji i da im je kurir.Kimne glavom Karlu, priznajući vlasničke interese golemom Crncu, a onda reče Milesu:- Nosim ti poruku od Rusa Ominskog.Miles bijaše zapanjen i zabrinut. Igor Rus Omin-sky bio je onaj zelenaš kojemu je dugovao petnaest tisuća dolara. Shvati i to da se na dug skupilo užasno mnogo kamata.Prije šest mjeseci su prijetnje Ominskog navele Milesa da ukrade iz banke šest tisuća dolara, nakon čega su otkrivene i ranije krađe.- Ominskv zna da si držao jezik za zubima - reče LaRocca. - To mu se svidjelo i smatra da si pošten momak.I zaista, u toku preslušavanja prije suđenja Miles nije odao ni ime kladioca ni zelenaša jer ih se bojao kad su ga uhapsili, činilo mu se da time neće ništa dobiti; može samo mnogo izgubiti. U svakom slučaju na tom nisu inzistirali ni šef bankine službe sigurnosti Wainwright ni FBI.- Zato što si šutio - obavijesti ga LaRocca - Ominskv ti poručuje da je zaustavio sat dok si u zatvoru.Miles je znao da to znači da se kamate ne gomilaju na njegov dug dok odslužuje kaznu. Dovoljno jeznao o zelenašima te je shvatio da je ovo veliki ustupak. Poruka je također objašnjavala kako je Mafijski sokak sa svojim vezama napolju znao za Milesa.- Reci gospodinu Ominskom da zahvaljujem - reče Miles. Ali, nije imao pojma kako će isplatiti dug kad izađe iz zatvora ni od čega će živjeti.- Netko će biti u vezi s tobom prije nego te puste - reče LaRocca. - Možda se možemo sporazumjeti.Kimne glavom, obraćajući se i Karlu pa nestane.U toku slijedećih tjedana Miles je nekoliko puta viđao LaRoccu lasičjeg lica. Često je tražio Milesovo i Karlovo društvo u zatvorskom krugu. LaRoccu i ostale

Page 117: Arthur Hailey - Mjenjači novca

zatvorenike kao da je očaravalo Milesovo poznavanje povijesti novca. U neku je ruku ono što je ne-kcć bila razbibriga i hobi, Milesu donijelo poštovanje što zatvorenici gaje prema onima čija su prošlost i kriminal intelektualni. To ih uzdiže nad proste nasilnike. U tom je sistemu pljačkaš na dnu zatvorske društvene ljestvice, a varalica ili pronevjeritelj blizu vrha.LaRoccu su osobito zanimale Milesove priče kako vlade masovno krivotvore valutu drugih zemalja. "To su uvijek bile najbolje krivotvorine", reče jednog dana Miles šestorici zainteresiranih slušalaca.Pričao je kako je britanska vlada sankcionirala krivotvorenje velike količine novca francuske revolucionarne vlade kako bi slomila francusku revoluciju. I to usprkos činjenici da se pojedinca za isti zločin kažnjavalo vješanjem, što se u Velikoj Britaniji održalo do 1821. godine. Američka je revolucija započela službenim krivotvorenjem britanskih novčanica. Ali najveće zapamćeno krivotvorenje, reče im Miles, dogodilo se u toku drugog svjetskog rata, kad je Njemačka krivotvorila sto četrdeset milijuna britanskih funti i nepoznate količine američkih dolara, i to vrhunski. I Britanci su tiskali njemački novac, a to je, kako se govorka, radila većina saveznika.- Pazi ti to! - izjavi LaRocca. - A ti su nas kučkini sinovi ovdje zatvorili. Kladim se da i u ovom času to rade.LaRocca je cijenio znanje koje mu je davao Miles.Dao mu je na znanje da neke obavijesti prenosi u Mafijski sokak.- Ja i moji pobrinut ćemo se za tebe kad izađeš - izjavio je jednog dana potvrđujući ranije obećanje. Miles je već znao da će on i LaRocca biti pušteni iz zatvora otprilike u isto vrijeme.Razgovor o novcu bio je za Milesa duhovno rasterećenje koje je odagnavalo, iako na kratko vrijeme, užas sadašnjice. Smatrao je da bi se morao veseliti što je zelenašev sat stao. Ali ni pričanje ni razmišljanje o drugim stvarima nije moglo odagnati - osim trenutačno - njegovu općenitu odvratnost i gađenje prema samom sebi. Zbog toga je pomišljao na samoubojstvo.Gađenje prema samom sebi usredotočilo se na njegovu vezu s Karlom. Ljudeskara je izjavio da želi "tvoju lijepu bijelu guzicu, lutkice. Tvoje tijelo bit će samo za mene. Kad god mi bude potrebno." Nakon tog sporazuma ostvarivao je svoje obećanje, a činilo se da je njegov tek nezasitan.U početku je Miles pokušavao anestezirati svoj um, govorio je sam sebi da je bolje ovo nego masovno silovanje, a i bilo je zahvaljujući Karlovoj urođenoj nježnosti. Ali odvratnost i svijest o odvratnosti su ostale.Ali ono što je nakon toga nastalo bilo je gore.I misaono je Milesu bilo teško da se s tim pomiri, ali činjenica je bila da je počinjao uživati u onome što se događalo između njega i Karla. Nadalje, Miles je prema svom zaštitniku gajio nove osjećaje... Nježnost? Da... Ljubav? Ne! Nije se usuđivao za sada poći tako daleko.Te su ga spoznaje potresle. Ali je slušao Karlove nove prijedloge iako je zbog njih Milesova uloga homoseksualca postajala sve izrazitija.Nakon svakog općenja salijetala su ga pitanja. Je li on još muškarac? Znao je da je prije bio, ali sad više nije bio siguran. Je li postao potpuno nastran? Mogu li se ovakve stvari dogoditi? Može li se ikada više preobratiti, vratiti normalnom životu i zaboraviti sadašnje uživanje i slasti? Ako ne, zar se isplati živjeti? Sumnjao je u to.Tada ga je obuzeo očaj i samoubojstvo mu se učinilo logični lijek za sve, završetak, izbavljenje. Iako jeto u pretrpanom zatvoru bilo teško, mogao se objesiti. Pet puta otkako je Miles došao čuo je vrisku "objesio se!" - obično noću. Tada bi stražari dojurili kao "Sturmabteilung", psovali, skidali s vrata zasune, ot-varalfćeliju, jurili da samoubojici prerezu uže prije nego umre. U tri od pet slučajeva, uz promukle krikove i smijehzatvorenika, došli su prekasno. Neposredno nakon "toga - budući da su samoubojstva zadavala neprilike zatvorskoj upravi - pojačali bi noćnu stražu, ali bi pojačanje rijetko kad dugo trajalo.Miles je znao kako se to radi. Ovlažiš plahtu ili deku, da se ne razdere - bit će tiše ako je popišaš - a orda je pričvrstiš na gredu na stropu koju možeš dosegnuti iz najvišeg kreveta. To se mora obaviti tiho, dok ostali u ćeliji spavaju ...

Page 118: Arthur Hailey - Mjenjači novca

I naposljetku ga je jedno, samo jedno, spriječilo. Ni jedan drugi činilac nije odvratio Milesa od odluke da se objesi.Htio je da se nakon odležane zatvorske kazne ispriča Juaniti Niinez.U vrijeme suđenja Miles Eastin se istinski pokajao. Grizla ga je savjest što je ukrao novac Prve američke trgovačke banke gdje su svi prema njemu lijepo postupali, a on im uzvratio nepoštenjem. Naknadno se pitao kako li je mogao onako prigušiti svoju savjest.Ponekad, kad je o tome razmišljao, smatrao je da ga je spopala groznica. Klađenje, društveni život, utakmice, život iznad svojih mogućnosti, bezumno pozajmljivanje od zelenaša i krađa u kasnijim su mu se razmatranjima činili bezumnim nesuvislim znacima ludila. Izgubio je dodir sa stvarnošću i, kao u visokoj vrućici, um mu se iskrivio dok ne nestade poštenja i moralnih vrijednosti.Kako bi se inače, postavljao je sebi pitanje tisuću puta, mogao tako nisko srozati i počiniti takvu gadost da krivicu za svoj zločin svali na Juanitu Nuhez?Na suđenju se toliko sramio da nije mogao izdržati da pogleda Juanitu.Sada, nakon šest mjeseci, Miles se manje kajao zbog banke. Ogriješio se o Prvu američku trgovačku, ali je u zatvoru potpuno platio svoj dug. te kako platio!Ali ni Drummonburg u svom svojem užasu nije mogao sprati ono što je učinio Juaniti. Niti išta može. I zato je on mora potražiti i zamoliti za oproštenje.A budući da je za to morao ostati živ, ustrajao je.10.- Ovdje Prva američka trgovačka banka - odsi-ječe u telefon novčarski trgovac. Vješto je usadio slušalicu između ramena i lijevog uha tako da su mu ruke bile slobodne. - Tražim šest milijuna dolara za trajanje od dvadeset i četiri sata! Kolika je vaša kamata?Glas novčarskog trgovca iz divovske Bank of America otegne sa Zapadne obale, iz Kalifornije:- Trinaest i pet osmina.- Skupo je - reče predstavnik iz Prve američke trgovačke.- Uzmite ili odbij te!Čovjek iz Prve američke trgovačke je oklijevao, nastojeći nadmudriti sugovornika pitajući se kako će se kretati kamata. Po običaju se potpuno isključio iz neprestanog Zagora glasova oko sebe, u Centru za trgovanje novcem, tom osjetilnom, budno čuvanom živčanom centru u sjedištu Prve američke trgovačke, za koji je znalo malo bankinih komitenata, a vidjela ga je samo šačica povlaštenih. A baš u tim centrima banke su ostvarivale velike dobiti - ili gubile.Propisi o rezervi zahtijevaju da svaka banka raspolaže određenom količinom gotova novca da udovolji mogućoj potražnji, ali nijedna banka ne želi imati nipreviše ni premalo neupotrijebljena novca. Bankovni novčani trgovci održavaju ravnotežu te rezerve.- Pričekajte, molim - reče trgovac Prve američke trgovačke kolegi u San Franciscu. Pritisne dugme "pričekajte" na telefonskom stoliću, a zatim i dugme kraj njega.Novi glas reče:- Ovdje Manufacturers Hanover Trust, New York.- Potrebno mi je šest milijuna od danas do sutra. Kakva je vaša kamata?- Trinaest i tri četvrtine.Na Istočnoj obali je kamata narasla.- Hvala, ne, hvala. - Trgovac Prve američke trgovačke prekine vezu s New Yorkom i pritisne dugme "čekajte" na kojemu je čekao San Francisco. - Prihvaćam.- Prodajemo vam šest milijuna po trinaest i pet osmina - reče Bank of America.- Tako je.Posao je trajao dvadeset sekundi. Bijaše to jedan od tisuću dnevnih poslova između suparničkih banaka u utakmici lukavstva i domišljatosti. Manipulirali su sedmeroznamenkastim brojkama. Bankovni novčarski trgovci bili su odreda mladi ljudi tridesetih godina - inteligentni i ambiciozni, spretni, otporni na svaki pritisak. Budući da je uspjeh u trgovanju mogao unaprijediti mladićevu karijeru, a greške su je mogle pokvariti, živjeli su u stalnoj napetosti te se smatralo da je moguće provesti najviše tri godine za stolom novčarskog trgovca. Nakon toga

Page 119: Arthur Hailey - Mjenjači novca

bi se javljali znakovi iscrpljenosti.U ovom trenutku u San Franciscu i u Prvoj američkoj trgovačkoj bilježili su najnoviji posao, uložili u kompjutor, a onda predali Sistemu savezne rezerve. U toku slijedeća dvadeset i četiri sata rezerve Bank of America u Saveznom rezervnom sistemu bit će zadužene za šest milijuna dolara, dok će rezervama Prve američke trgovačke biti odobren isti iznos. Prva američka trgovačka platit će Bank of America za upotrebu novca kroz to vrijeme.Po čitavoj zemlji odigravale su se slične transakcije između drugih banaka.Bila je srijeda sredinom mjeseca travnja.Alex Vandervoort, koji je obilazio centar za trgovanje novcem, dio njegova bankovnog carstva, kimne glavom u znak pozdrava trgovcu koji je sjedio na uzdignutom postolju, okružen pomoćnicima što su primali obavijesti i rješavali spise. Mladić koji se već udubio u novi posao, uzvrati mu pozdrav mahnuvši rukom i uz vedar osmijeh.Posvuda u prostoriji - velikoj kao predavaonica i sličnoj kontrolnom centru aerodroma u punom jeku prometa - nalazili su se drugi trgovci vrijednosnim papirima i obveznicama, okruženi pomoćnicima, knjigovođama, tajnicama. Svi su oni baratali bankinim novcem - davali u zajam, uzimali kredit, ulagali, prodavali i ponovno ulagali.Iza trgovaca je pet nadzornika radilo za većim stolovima obloženim plišem.I trgovci i nadzornici bili su okrenuti prema golemoj ploči koja se protezala duž cijelog centra za trgovanje i pokazivala tečajeve na burzi, visinu kamata i davala ostale obavijesti. Brojke na ploči kojima se daljinski upravljalo stalno su se mijenjale.Trgovac obveznicama za stolom nedaleko od kojega je Alex stajao ustane i glasno najavi: "Ford i Sindikat radnika u automobilskoj industriji upravo su najavili dvogodišnji ugovor". Nekoliko drugih trgovaca dohvate telefon. Važne industrijske i političke novosti - zato što su neposredno djelovale na cijene vrijednosnih pa pira - uvijek je ovako saopćavao onaj koji bi prvi u prostoriji za njih čuo.Nekoliko sekundi kasnije ugasi se zeleno svjetlo iznad ploče s obavijestima i zamijeni ga treperava jan-tarna svjetlost. Bio je to znak da se trgovci ne upuštaju u poslove jer će doći nove vrijednosti koje će jamačno proizaći iz ugovora u auto-industriji. Treptavo crveno svjetlo koje se rijetko palilo, opominjalo je na kataklizmatičnije promjene.Ali stol novčarskog trgovca koji je Alex motrio i dalje je bio središnja točka.Savezni propisi su zahtijevali da banke sedamnaest i po posto svojih uloga po viđenju drže u tekućem novcu. Za nepridržavanje propisa predviđene su strogei"."-"-i - . ""." 4- ",",- -? _y - .-kazne. Ali je bankovno poslovanje bilo isto tako loše kad se velike svote ne bi investirale, pa makar na jedan dan.Zato su banke neprekidno prebrojavale sav novac koji je pritjecao i otjecao. Centralni blagajnički odjel držao je prst na protjecanju kao što liječnik drži prst na bilu. Ako su ulaganja u bankovni sistem kao što je bila Prva američka trgovačka bila viša nego se očekivalo, banka je - preko svog novčarskog trgovca - žurno davala suvišna sredstva u zajam drugim bankama koje su možda bile u nestašici rezervnih sredstava. Obratno, ako bi klijenti neuobičajeno mnogo podizali, Prva američka banka bi digla zajam.Položaj banke mijenjao se iz sata u sat tako da je banka koja je ujutro dala novac u zajam mogla u podne dići kredit i ponovno pozajmiti prije zatvaranja. Na taj način je velika banka mogla u jednom danu obrnuti preko milijardu dolara.Tom sistemu moglo se prigovoriti dvoje, a često se i prigovaralo. Prvo, banke su obično brže kad se radi o ostvarenju vlastite zarade nego zarade za mušterije. Drugo, banke su kudikamo, kudikamo više zarađivale za sebe nego za strance, klijente izvana koji su im povjeravali novac.Alex Vandervoort došao je u Centar za trgovanje novcem djelomično zato da bude u toku novčanog opticaja, što je često činio, a djelomice da raspravlja o razvoju događaja u banci posljednjih tjedana. Ta zbivanja su ga rastužila.Bio je s Tomom Straughanom, šefom ekonomske službe i svojim kolegom u odboru za

Page 120: Arthur Hailey - Mjenjači novca

novčanu politiku Prve američke trgovačke. Straughanov je ured bio odmah do Centra. Ušao je u Centar za trgovanje novcem zajedno s Alexom. Mladi Straughan se u siječnju usprotivio smanjenju sredstava za Forum East, ali je poslije veselo dočekao prijedlog da se Supranational korporaciji odobri kredit.Sad su razgovarali o Supranationalu.- Previše brinete, Alex - reče Tom Straughan. - Osim toga, budući da nema nikakva rizika, kredit za SuNatCo će nam biti dobrodošao. Uvjeren sam.- Ne postoji posao u kojem nema rizika - nestrpljivo će Alex. - Pa i ako taj kredit ne sadrži rizike, manje brinem za Supranational nego za sredstva koja ćemo na drugom mjestu morati obustaviti.Obojica su znala na koja sredstva Prve američke trgovačke Alex cilja. Izvještaj o prijedlogu, koji je sastavio Roscoe Heyward a odobrio predsjednik banke Jerome Patterton, razdijeljen je članovima odbora za monetarnu politiku prije nekoliko dana. Da se omogući Supranationalov kredit od pedeset milijuna, predloženo je drastično smanjenje malih zajmova, hipoteka na nekretnine i financiranja mjesnih obveznica.- Ako kredit odobre i ako smanjimo druge fondove - raspravljao je Tom Straughan - smanjit ćemo ih samo privremeno. Za tri mjeseca, a možda i prije, možemo ponovno uspostaviti prijašnje fondove.- Vi možda u to vjerujete, Tome, ali ja ne vjerujem.Alex je bio malodušan i prije nego je ovamo došao. Razgovor s mladim Straughanom još ga je više potištio.Prijedlozi Heywarda i Pattertona nisu bili u suprotnosti samo s Alexovim uvjerenjima već i s njegovim financijskim instinktima. Smatrao je pogrešnim da se bankovna sredstva u tolikoj mjeri usmjere u jedan industrijski kredit nauštrb javnim uslugama, iako će financiranje industrije biti mnogo probitačnije. Ali i sa same poslovne točke gledanja visina bankina kredita za Supranational - iako podijeljena na podružnice SuNatCo-a, ozbiljno ga je zabrinjavala.U ovom posljednjem bio je potpuno osamljen. Svi drugi u upravi banke bili su oduševljeni novom vezom sa Supranationalom i toplo čestitali Roscoeu Heywardu što ju je uspostavio. Ali Alexova briga nije jenjavala iako nije mogao reći zašto. Svakako, činilo se da je Supranational financijski čvrst, izvještaji o bilanci pokazivali su da divovski konglomerat puca od fiskalnog zdravlja. A po ugledu se SuNatCo ubrajao među firme poput General Motorsa, IBM, Exxona, Du Ponta i Američkog čelika.Možda, pomisli Alex, sumnje i potištenost proizlaze iz smanjenja njegova utjecaja u banci. Utjecajmu se smanjivao. To je u toku posljednjih tjedana postalo očito.Naprotiv, zvijezda Roscoea Heywarda visoko se uspinjala. Uživao je Pattertonovu naklonost i povjerenje, a to se povjerenje povećalo nakon blistavog uspjeha Heywardova dvodnevnog boravka na Bahamskim otocima s G. G. Ouartermainom. Na Alexova ustezanja u pogledu tog uspjeha gledali su, on je to znao, kao na zlobu lisice koja kaže da je grožđe kiselo zato što ga ne može doseći.Alex je osjećao i to da je izgubio osobni utjecaj na Straughana i ostale koji su se prije smatrali pripadnicima Vandervoortova tabora.- Morate priznati - govorio je Straughan - da je posao sa Supranationalom dobar. Jeste li čuli da ih je Roscoe natjerao da pristanu na kompenzacijsku bilancu od deset posto?Kompenzacijska bilanca bijaše sporazum koji se postizavao nakon žestokog natezanja između banaka i pozajmljivača. Banka je tražila da se određeni dio svakog zajma uloži na tekući račun gdje nije stjecao kamate za ulagača, ali se banka njime mogla koristiti i ulagati ga. Tako onaj koji je uzimao kredit nije mogao iskoristiti cijeli zajam i tako je stvarna kamatna stopa bila znatno viša oil prividne. U slučaju Su-pranationala, kao što je naglasio Tom Sli"uighan, pet milijuna dolara ostat će na tekućem računu SuNatCo-a na veliki probitak Prve američke trgovačke.- Pretpostav ljam - napeto će Alex - da vidite i drugu stranu ovog primamljivog posla.Činilo se da je Tomu Straughanu neugodno:- Pa, rekoše mi da je došlo do sporazuma. Nisam siguran smijemo li ga nazivati "drugom stranom".

Page 121: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Do vraga, pa nego što je! Obojica znamo da je SuNatCo navaljivala, a Roscoe pristao da naš odjel poslovodstva uloži teške pare u dionice Supranationala.- Ako su to učinili, ništa nije na papiru.- Naravno da nije. Nitko nije toliko lud! - Alcx odmjeri mladog kolegu. - Imate pristup do brojeva. Koliko smo dosad kupili?Straughan je oklijevao, a onda pošao za stol jednog od nadzornika u Centru za trgovanje. Vrati se sa za-bilješkom na komadiću papira.- Do danas devedeset sedam tisuća dionica. - Straughan nadoda: - Posljednji tečaj bio je pedeseti dva.- Oni u Supranationalu će trljati ruke - ozbiljno će Alex. - Naše kupovanje već je podiglo njihovu cijenu za pet dolara po dionici. - Nešto je u sebi računao. - I tako smo prošli tjedan gotovo pet milijuna dolara što su nam klijenti povjerili slili u Supra-national. Zašto?- To je izvrsna investicija - Straughan je pokušao biti ležeran. - Lijepo ćemo zaraditi za sve one udovice, siročad i obrazovne zaklade za čiji se novac brinemo.- Ili ga uništiti zloupotrebom povjerenja. Sto zna o SuNatCo-u bilo tko od nas, Tome, a što nismo znali prije dva tjedna? Zašto do ovog tjedna odjel poslovodstva nikad nije kupio nijednu dionicu Supranationala?Straughan je šutio, a onda se počne branili:- Mislim da Roseoe smatra da sad kad je on u odboru može pobliže motriti kompaniju.__ Razočarali ste me, Tome. Nikada niste bili nepošteni, pogotovo kad znate prave razloje isto kao i ja. __ Kad je Straughan pocrvenio, Ale upoino nastavi: - Možete li zamisliti kakav bi skandal nastao ako SEC ovo otkrije? Radi se o sukobu interesa, zloupotrebi zakona o ograničenju kredita, upotrebi povjerenih sredstava za bankine poslove.- Ako je tako - oštro će Straughan - neće to biti prvi put, čak ni ovdje.- Na žalost, to je istina. Ali stare greške nas ne opravdavaju.Pitanje etike odjela poslovodstva odavno se postavljalo. Trebalo bi da banke drže unutrašnju pregradu - koju su ponekad nazivali kineski zid - između svojih poslovnih interesa i povjerenih im sredstava. U praksi nisu poštovale tu granicu.Kad je banka morala investirati milijarde dolara koje su joj povjeravali komitenti, one "prnje" što bi ostale upotrijebila bi za svoje poslove. Očekivalo se da

Iće kompanije, u koje banka bude mnogo ulagala, reagirati uzajamnim poslovima s bankom. Cesto bi ih natjerali da u upravni odbor prime bankina direktora. Ako nisu učinili ni jedno ni drugo, brzo bi investirali u druge kompanije, a njihove bi dionice naglo pale jer bi ih banka rasprodala.Isto se tako očekivalo da će mešetarske agencije koje su obavljale velik dio kupnje i prodaje za odjel poslovodstva povjeriti banci velike bilance. To su obično i činile. Ako nisu, traženi mešetarski posao predali bi drugom.Usprkos propagandi bankina odjela za odnose s javnošću, interesi klijenata odjela poslovodstva, uključujući poslovične udovice i siročad, često su dolazili iza bankinih interesa. Bijaše to jedan od razloga općenito slabog učinka odjela poslovodstva.Alex je znao da odnos između Supranationala i Prve američke trgovačke nije jedinstven. Pa ipak, zbog te spoznaje ništa mu se više nije sviđao bankin položaj.- Alex - izjavi Tom Straughan. - Mogu ti reći i to da sutra na monetarnom odboru namjeravam podržati kredit za Supranational.- Žao mi je što to čujem.Ali vijest nije došla neočekivano. I Alex se pitao koliko će vremena proći dok ne postane tako sam i izdvojen da više neće moći zadržati položaj u banci. To se moglo brzo dogoditi.Nakon sutrašnjeg sastanka odbora za monetarnu politiku, gdje će prijedlog u vezi

Page 122: Arthur Hailey - Mjenjači novca

sa Supranationalom odobriti većina glasova, slijedeće srijede će zasjedati upravni odbor u punom sastavu, a na dnevnom redu bit će i Supranational. A Alex je znao da će na oba sastanka njegov glas biti jedini koji će se razilaziti od ostalih.Još jednom osmotri vječno zaposlen Centar za trgovanje novcem, posvećen bogatstvu i zaradi, u biti nepromijenjen od drevnih novčarskih hramova u Babilonu i Grčkoj. Daleko od toga, pomisli on, da su novac, poslovanje i dobit sami po sebi bezvrijedni. I Alex im je posvetio svoj život, ali ne slijepo. Vodio je računa o moralnim obzirima, razumnoj raspodjeli bogatstva i bankarskoj etici. Ali, kad je na vidiku bio izuzetan profit, a to je pokazivala čitava povijest, onekoji su izražavali te rezerve nadglasavali su ili odgu-ravali u stranu.Nasuprot udruženim snagama velikog novca i velikog biznisa - u primjeru Supranationala i većine u Prvoj američkoj trgovačkoj - što je mogao postići jedan čovjek, osamljen opozicioner?- Malo - zaključi turobno Alex Vandervoort. - Možda ništa.

11.Sastanak upravnog odbora upravitelja Prve američke trgovačke banke održan u drugom tjednu mjeseca travnja bio je značajan iz više razloga.Raspravljalo se o dva glavna pitanja bankine politike, prvo, o Supranationalovu kreditu, i drugo, o predloženom proširenju bankine štedioničke djelatnosti novih poslovnica u predgrađima.Čak prije nego je počelo raspravljanje bio je očit ton sastanka. Heyward je, neobično veseo i razdragan, u lijepom novom svijetlosivom odijelu, došao vrlo rano. Pozdravljao je upravitelje kako su pristizali u dvoranu za sastanke. Po srdačnim odzivima bilo je jasno ne samo da je većina članova odbora čula za dogovor sa Supranationalom kao veliku tajnu nego i da je svim srcem za to.- Čestitam, Roscoe - reče Philip Johannsen iz MidContinent gume. - Zaista ste doveli ovu banku u birano društvo. Time i vaš položaj postaje jači.Heyward sav ozaren odvrati:- Cijenim vašu podršku, Phil. želim da znate da u glavi imam i drugih ciljeva.- Postići ćete ih, ne bojte se.Uđe upravitelj Floyd LeBerre, predsjednik korporacije General Cable and Svvitchgear. Prije LeBerre nikad nije bio osobito prijazan s Heywardom, ali sadmu je toplo stisnuo ruku. - Drago mi je čuti da idete u upravni odbor Supranationala, Roscoe. - Predsjednik snizi ton: - Prodajni odjel moje firme nudi poslovnu suradnju kompaniji SuNatCo. Uskoro bih želio s vama0 tome razgovarati.- Neka bude slijedećeg tjedna - prijazno će Hey-ward. - Možete biti uvjereni da ću pomoći koliko mogu.LeBerre ode zadovoljna lica.Harold Austin koji je slušao razgovor značajno namigne:- Naš mali izlet se lijepo isplatio. Visoko letiš. Danas je časni Harold više nego ikada nalikovaona plejboja koji stari. Šareni kockasti sako, smeđe zvonolike hlače, a na košulji veselog uzorka isticala se kravata nebeskoplave boje. Živa sijeda kosa bijaše podšišana i frizirana.- Harolde - reče Heyward - ako mogu išta zauzvrat učiniti...- Naći će se - uvjeri ga časni Harold, a onda odšeta do svoje stolice za stolom upravnog odbora.Čak i Leonard L. Kingsvvood, energični predsjednik Northamova čelika i najžešći pristalica Alexa Vander-voorta u odboru, obratio mu se u prolazu lijepim riječima: "čujem da si pograbio Supranational, Roscoe. Prvorazredan posao."I ostali upravitelji dijelili su komplimente.Jerome Patterton i Alex Vandervoort stigli su među posljednjima. Predsjednik banke - sjala je njegova ćelava glava obrubljena sjedinama - izgledao je kao1 obično poput farmera džentlmena. Odmah je sjeo na čelo dugog eliptičnog stola za sastanke upravnog odbora. Alex je nosio fascikl sa spisima i zauzeo svoje staro mjesto na sredini stola s lijeve strane.Patterton je udario čekićem da privuče pažnju i na brzinu izložio neka rutinska

Page 123: Arthur Hailey - Mjenjači novca

pitanja. Onda je najavio:- Prva bitna točka dnevnog reda jest: krediti podneseni upravnom odboru na odobrenje.Šušketanje i okretanje stranica oko stola najavi otvaranje tradicionalnih plavih mapa Prve američke trgovačke, povjerljivih kreditnih spisa namijenjenih upraviteljima.- Kao i obično, gospodo, pred vama su pojedinosti upravnih prijedloga. Danas je od posebnog značenja, kao što većina vas već zna, naš novi kredit za korporaciju Supranational. Osobno sam oduševljen postignutim uvjetima i zagovaram da ih odobrimo. Prepuštam Roscoeu koji je zaslužan što je banka dobila ovaj novi važni posao, da nam iznese događaje i odgovori na pitanja.- Hvala, Jerome. - Roscoe Heyward namjesti naočale bez okvira koje je vičnim pokretom brisao i nagne se naprijed u naslonjaču. Dok je govorio, činilo se da je njegovo držanje manje strogo nego inače. Glas mu je bio prijazan i siguran.- Gospodo, kad dajemo bilo kakav veliki kredit, razborito je provjeriti financijsku čvrstinu onog koji zajam uzima, iako taj zajmoprimac ima kreditnu sposobnost za pet, kao što je to slučaj Supranationala. U dodatku B plavog dosjea - ponovno zašušte papiri oko stola - naći ćete sažetak, koji sam osobno pripremio, aktive i planirane dobiti skupine SuNatCo-a uključujući sve podružnice. Zasniva se na objavljenim financijskim stavkama i dodatnim podacima koje mi je na moj zahtjev podnio revizor Supranationala, gospodin Stanlev Inchbeck. Kao što vidite, brojke su izvrsne. Naš je rizik minimalan.- Ne znam kakav glas bije Inchbecka - ubaci jedan upravitelj. Bio je to Wallace Sperrie, vlasnik kompanije za znanstvene uređaje. - Ali znam vaš ugled, Roscoe, i ako vi ove brojeve odobravate, onda su oni za deset!Još nekolicina to potvrdi.Alex Vandervoort je šarao na mapi.- Hvala, Wally, i vama, gospodo. - Heyward ih udostoji laganim smiješkom. - Nadam se da će se vaše povjerenje proširiti na to da odobrite postupak koji preporučam.Iako su preporuke pisale u plavoj mapi, svejedno ih je opisao - potrebno je odmah dati Supranationalu i njegovim podružnicama kredit od pedeset milijuna dolara, a istodobno povući sredstva u drugim područjima banke. Povučena sredstva, uvjeravao je Heyward upravitelje, bit će ponovno angažirana "čim to bude moguće i razumno", ah" nije rekao kad. Zaključio je:"Preporučam odboru sve ove mjere i obećavam da će njihovom zaslugom naši budući profiti zaista lijepo izgledati.Kad se Heyward zavalio u naslonjač, Jerome Pat-terton najavi:- A sad su na dnevnom redu pitanja i diskusija.- Pravo da kažem - reče Walter Sperrie - ne vidim potrebu ni za pitanjima ni za diskusijom. Sve je jasno. Mislim da smo svjedoci majstorskog posla za banku i predlažem da ga odobrimo.Nekoliko glasova istovremeno poviče:- Podržavamo!- Predloženo i podržano - reče Jerome Patter-ton. - Jesmo li spremni da glasamo? - Očito se nadao da su spremni. Čekić mu je lebdio u zraku.- Ne - mirno će Alex Vandervoort. Spusti olovku i prestane šarati. - I mislim da nitko ne smije glasati prije temeljite diskusije.Patterton uzdahne. Spusti čekić. Alex ga je već iz uljudnosti upozorio kakve ima namjere, ali se Patterton nadao da će Alex kad opazi da je upravni odbor gotovo jednoglasan, promijeniti mišljenje.- Istinski žalim - govorio je Alex Vandervoort - što se pred odborom sukobljavam sa svojim kolegama Jeromeom i Roscoeom. Ali dužnost i savjet mi ne dopuštaju da sakrijem strahovanje zbog ovog kredita i svoje suprotstavljanje.- O čemu se radi? Zar se vašoj djevojci ne sviđa Supranational? - To zagrižljivo pitanje postavio je Forrest Richardson, dugogodišnji upravitelj Prve američke trgovačke. Bio je plahovit, govorilo se da je užasno pedantan i bio je prestolonasljednik konzerviranog mesa.Alex porumeni od gnjeva. Upravitelji su se bez sumnje sjetili da je njegovo ime bilo povezano s Mar-gotinim "štrajkom u banci" prije tri mjeseca. Pa ipak nije očekivao da će se ovdje pretresati njegov osobni život. Ali je suzdržao žestok

Page 124: Arthur Hailey - Mjenjači novca

odgovor i kazao:- Gospođica Bracken i ja rijetko razgovaramo o bankarstvu. Uvjeravam vas da o ovome nismo govorili.- Što vam se zapravo u ovome ne sviđa, Alex? - zapita drugi upravitelj.- Ništa mi se ne sviđa!Oko stola komešanje, ogorčeni i iznenađeni povici. Na licima koja se okrenu prema Alexu nije bilo ni traga prijateljstva.Jerome Patterton ga osorno posavjetova:- Hajde, izložite nam svoje stanovište.- Da, hoću.Alex posegne za mapom koju je donio pa izvadi papir pun bilježaka.- Kao prvo, protivim se visini kredita jednom jedinom licu. Ne samo da je to nesmotrena koncentracija rizika, već je po mom mišljenju krivično po paragrafu 23A Zakona o saveznoj rezervi.Roscoe Heyward skoči:- Protivim se riječi "krivično".- Protivljenje ne mijenja istinu - mirno će Alex.- Nije istina! Jasno smo rekli da kredit nije za Supranational već za njegove podružnice. A to su Dc-stilerije Hepplevvhite, Nekretnine Horizon, Iznajmljivanje mlažnjaka Atlas, Karipske financije i Međunarodne pekarnice. - Hevvvard se maši plave mape. - Ovdje je točno navedena raspodjela fondova.- Sve te kompanije su podružnice pod kontrolom Supranationala.- Ali isto tako dugogodišnje samostalne kompanije.- Zašto onda danas i inače govorimo samo o Su-pranationalu?- Zbog jednostavnosti i udobnosti - mrko će Hevvvard.- Znate isto tako dobro kao i ja - navaljivao je Alex - kad se bankin novac nađe u bilo kojoj podružnici, G. G. Quartermain može i hoće njime baratati kako ga je volja.- A sada prestanite! - prekine ih Harold Austin, nagne se naprijed i udari pesnicom o stol da privuče pažnju. - Veliki George Ouartermain je moj dobar prijatelj. Ne dopuštam takvu zlobnu optužbu.- Nisam zlobno optuživao - odgovori Alex. - Govorio sam o običajima konglomerata: često se između podružnica Supranationala prelijevaju velike svote novca. To pokazuju njihove bilance. A to potvrđuje da dajemo kredit jednoj korporaciji.I- Dobro - reče Austin. Okrenuo se od Alexa i obratio ostalim članovima odbora. - Jednostavno ću ponoviti da dobro poznajem Quartermaina a i Supranational. Kao što većina od vas zna, ja sam udesio sastanak Roscoea i Velikog Georgea na Bahamskim otocima gdje je ugovoren ovaj kredit. S obzirom na sve kažem da je ovo izuzetno dobar posao za banku.Načas nastupi šutnja koju prekine Philip Jo-hannsen.- A da niste možda, Alex - zapita predsjednik MidContincnt gume - malčice bijesni što je Roscoe pozvan da igra golf na Bahamskim otocima, a ne vi?- Ne. Ovo što govorim nema veze s osobnim pitanjima.Netko primijeti s nevjericom:- Ne izgleda tako!- Gospodo! Gospodo! - Jerome Patterton odlučno udari čekićem.Alex je očekivao nešto slično. Sačuvao je hladno-krvnost i nastavio:- Ponavljam, ovo je prevelik kredit za jednog zajmoprimca. Nadalje, tvrdnja da zajmoprimac nije jedan vješt je pokušaj izigravanja zakona i svi u ovoj dvorani to znamo. - Izazovno pogleda one oko stola.- Ja to ne znam - reče Roscoe Hevvvard. - I kažem da je vaše tumačenje zadojeno predrasudama i pogrešno.Postade očito da je ovo izuzetan slučaj. Na sastancima upravnog odbora se automatski sve odobravalo. A ako bi i došlo do malog nesporazuma, upravitelji bi izmjenjivali udvorne, džentlmenske komentare. Bijesna, zagrižljiva svađa praktički bijaše nepoznata.Po prvi put javi se Leonard L. Kingsvvood. Njegov glas je pokušavao primiriti:- Alex, priznajem da ima nešto istine u onome što kažete, ali je činjenica da ovo što ovdje predlažemo neprestano rade velike banke i velike korporacije.

Page 125: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Upadica predsjednika Northamova čelika bila je značajna. Na sastanku upravnog odbora u prosincu Kingsvvood se najvatrenije zalagao da Alex postane predsjednikom Prve američke trgovačke. Nastavljao je: - Istini za volju, ako ima ičeg krivičnog u takvoj vrstifinanciranja, onda je i moja kompanija počinila prekršaj.Sa žaljenjem, znajući da će time izgubiti prijatelja, Alex zakima glavom:- Žalim, Lene. Još uvijek ne smatram da je to ispravno, isto kao što mislim da se ne bismo smjeli izvrgavati da nas optuže za interesni sukob uslijed Roscoeva članstva u upravnom odboru Supranationala.Leonard Kingsvvood stisne usne. Ništa više nije rekao.Ali je rekao Philip Johannsen. Zajedljivo se obrati Alexu:- Ako nakon ove posljednje primjedbe očekujete da ćemo vjerovati da ovdje nema ničeg osobnog, znači da ste ludi!Roscoe Heyward pokuša prikriti osmijeh, ali bez uspjeha.Alexovo lice se snuždi. Pitao se je li ovo posljednji sastanak Prve američke trgovačke kojem prisustvuje, ali bez obzira na to da li je posljednji ili nije, završit će ono što je započeo. Ne osvrćući se na Johannsenovu primjedbu, izjavi:- Ništa ne učimo mi, bankari. Sa svih nas strana - kongres, potrošači, naše mušterije, novinari - optužuju da pojačavamo interesne sukobe time što pojedinci sjede u više upravnih odbora. Ako budemo iskreni prema sebi, većina optužbi je na mjestu. Svi ovdje znaju kako velike naftne kompanije međusobno šuruju zato što sjede u upravnim odborima banaka, a to je samo jedan primjer. A mi i dalje nastavljamo istom vrstom mudrolija: Bit ćeš u mom upravnom odboru, a ja u tvom. Bude li Roscoe upravitelj Supranationala, čiji će mu interesi biti preči? Interesi Supranationala ili Prve američke trgovačke? I hoće li u našem odboru davati prednost SuNatCo-u pred ostalim kompanijama zato što je njezin upravitelj? Dioničari obiju kompanija ovlašteni su da dobiju odgovor na ta pitanja, a isto tako zakonodavac i javnost. Štaviše, ako uskoro ne damo uvjerljive odgovore, ako ne prestanemo biti ovako bahati, čitavo će se bankarstvo suočiti sa strogim restriktivnim zakonima. I zaslužit ćemo ih.- Iz vašeg razmatranja proizlazi - primijeti For-rest Richardson - da bi se pola članova ovog upravnog odbora moglo optužiti zbog sukoba interesa.- Točno. I uskoro će doći vrijeme kad će se banke morati ozbiljno osvrnuti na tu situaciju i popraviti je.- Možda o tome ima drugih mišljenja - progun-đa Richardson. Njegova kompanija za konzerviranje mesa, kao što su svi znali, bila je velik zajmoprimac Prve američke trgovačke, a Forrest Richardson sudjelovao je na sastancima upravnog odbora na kojima su odobreni krediti njegovoj kompaniji.Ne osvrćući se na sve veće neprijateljstvo, Alex ogorčeno nastavi:- Jednako me smetaju i drugi aspekti kredita Supranationalu. Da smognemo novac, morat ćemo smanjiti hipotekarne zajmove i male zajmove. Samo u ta dva područja banka će iznevjeriti svoju dužnost pružanja usluga javnosti.Jerome Patterton zlovoljno izjavi:- Jasno je rečeno da su ta dva smanjenja samo privremena.- Da - potvrdi Alex. - Samo što nitko neće da kaže koliko privremena ili što će biti s poslom i koliko će ugleda banka izgubiti dok to smanjenje traje. Postoji i treće područje smanjenja koje još nismo dotakli - mjesne obveznice. - Otvori mapu pa pogleda drugu stranicu bilježaka. - U slijedećih šest tjedana pustit će se jedanaest emisija obveznica za općine i Škole u ovoj državi. Ako naša banka u tome ne bude sudjelovala, neće se prodati barem polovica tih obveznica. - Alexov glas postade oštriji. - Zar upravni odbor namjerava tako brzo nakon smrti Bena Rossellija prekinuti tradiciju triju naraštaja Rossellija?Po prvi put od početka sastanka upravitelji se zbunjeno pogledaju. Politika koju je davno uveo osnivač banke Giovanni Rosselli, tjerala je Prvu američku banku da među prvima potpisuje i prodaje obveznice malih općina u državi. Da im najveća banka u državi nije pružala tu pomoć, takve obveznice - koje nikada nisu bile velike, važne ni dobro poznate - mogle su ne doći na tržište, i financijske potrebe tih zajednica ne bi bile zadovoljene. Te tradicije vjerno se držao Gio-vannijev sin Lorenzo i unuk Ben. Taj posao nije bio osobito probitačan, ali na njemu nisu ni gubili. Ali bila je to značajna usluga za javnost i malim općinama vraćala nešto novca što su njezini stanovnici ulagali u Prvu američku trgovačku.

Page 126: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Jerome - predloži Leonard Kingsvvood - mo-žda bi trebalo da ponovno razmotriš situaciju.Začu se šapat odobravanja. Roscoe Heyward žurno upadne:- Jerome ... ako smijem. - Predsjednik banke kimne glavom.- S obzirom na ono što, čini mi se, misli odbor - blago će Hevvvard - uvjeren sam da to možemo ponovno razmotriti i možda uspostaviti dio sredstava za općinske obveznice, a da ne spriječimo nijedan dogovor sa Supranationalom. Smijem li predložiti da odbor, budući da je izrazio svoje mišljenje, prepusti detalje diskrecionoj ocjeni Jeromea i mene?Svi su uočili da nije uključio Alexa.- To je neodređena obaveza - primijeti Alex. - A ništa se ne poduzima da se uspostave fondovi za hipoteke na kuće i male zajmove.Ostali članovi upravnog odbora šutjeli su kao zaliveni.- Mislim da smo čuli sva mišljenja - reče Jerome Patterton. - Možda bismo mogli glasati o prijedlogu kao cjelini.- Ne - reče Alex. - Tu je još nešto. Patterton i Hevvvard se zgledaju pola u šali, polau rezignaciji.- Već sam istaknuo sukob interesa - mračno će Alex. - Sad upozoravam odbor na još veći sukob Od pregovora za Supranationalov kredit pa do jučer po podne naš je odjel poslovodstva kupio - zaviri u bilješke - stotinu i dvadeset tri tisuće Supranationalovih dionica. Za to vrijeme, i gotovo sigurno zbog velike kupnje novcem naših mušterija, tečaj dionica SuNat-Co-a porastao je za sedam i po poena. Uvjeren sam da je to bilo predviđeno i ugovoreno kao uvjet...Nadglasaju ga prosvjedi Roscoea Hevvvarda, Jeromea Pattertona i ostalih upravitelja.Hevvvard je ponovno bio na nogama, oči su mu sijevale:- Ovo je namjerno iskrivljavanje činjenica! Alex mu odsiječe:- Kupnja nije iskrivljavanje.- Ali je iskrivljavanje tvoje tumačenje. SuNatCo je izvrsna investicija za sredstva povjerena našem odjelu poslovodstva.- Zašto je odjedanput postala tako dobra? Patterton se vatreno usprotivi:- Alex, pojedinačne transakcije odjela poslovodstva nisu predmet ove diskusije.- Slažem se! - ispali Philip Johannsen. Harold Austin i nekolicina drugih glasno poviču:- I ja!- Bez obzira na to - ustrajao je Alex - opominjem vas da ovo može biti prekršaj Glass-Steagallova zakona iz 1933. i da se upravitelje može pozvati na odgovornost...šest drugih glasova odjednom bijesno navru. Alex je znao da je dotakao osjetljivo mjesto. Članovi upravnog odbora bez sumnje su znali manipulaciju koju je on opisao, ali su više voljeli da ne znaju pojedinosti. Kad bi priznali da to znaju, postali bi suučesnici i odgovorni. Nisu htjeli ni jedno ni drugo.Dobro, pomisli Alex, svidjelo im se to ili ne, sad znaju. Odlučno nadglasa sve ostale:- Upozoravam odbor da će požaliti ako odobri kredit Supranationalu i svim njegovim ograncima. - Zavali se u naslonjač. - To je sve.Kad je Jerome Patterton udario čekićem, buka prestane.- Ako nema više diskusije, glasat ćemo.Nekoliko trenutaka kasnije bili su odobreni prijedlozi Supranationala. Samo je Alex Vandervoort glasao protiv.12.Hladnoća prema Vandervoortu jasno se očitovala poslije ručka, kad su upravitelji nastavili zasjedati. Obično bi na dvosatnoj sjednici ujutro riješili sve poslove upravnog odbora. Međutim danas su predviđali da će se sastanak oduljiti.Alex je znao da je odbor neprijateljski raspoložen prema njemu pa je za vrijeme ručka kazao Jeromeu Pattertonu da odgode njegovo izlaganje do sastanka slijedećeg mjeseca, ali Patterton hladno reče:- Ni govora! Ako su upravitelji mračni, vi ste ih doveli u takvo raspoloženje i sada ispaštajte.Bijaše to neobično stroga izjava blagog Pattertona, ali je jasno pokazivala

Page 127: Arthur Hailey - Mjenjači novca

nezadovoljstvo prema Alexu" Zaključio je da će slijedeći sat voditi uzaludnu borbu. Činilo se sigurnim da će njegove prijedloge odbaciti zbog tvrdoglavosti ako ni zbog čega drugog.Kad su upravitelji posjedali, Philip Johannsen reče upadljivo gledajući na sat:- Već sam morao poništiti jedan sastanak danas po podne - progunđa predsjednik MidContinent gume. - Imam i drugih poslova pa zato budimo kratki.Nekolicina potvrdno kimnuše glavom.- Bit ću što kraći - obeća Alex kad ga je Jero-me Patterton najavio. - Namjeravam iznijeti četiri činjenice.Dok je govorio, prebrojavao ih je na prste:- Prvo, naša banka gubi važne probitačne poslove jer ništa ne poduzima da unaprijedi štednju. Drugo, proširenje štednih uloga pojačalo bi bankinu stabilnost. Treće, što više odugovlačimo, bit će nam teže dostići našu brojnu konkurenciju. Četvrto, mi i ostale banke moramo povesti pokret za obnovu osobne, korporacijske i nacionalne štednje koju smo predugo zanemarivali.Iznio je kako bi Prva američka trgovačka mogla zasjeniti konkurente - višom kamatnom stopom za štednju, koliko god zakon dopušta; povoljnijim uvjetima za jednogodišnju do petogodišnju vezanu štednju: olakšicama štedišama u pogledu dizanja uloga koliko god to dopušta zakon o bankama, poklonima onima koji otvaraju nove račune; velikom reklamom koja će promicati program štednje i s devet novih poslovnica.Da to izloži, Alex je otišao sa svog mjesta i stao na čelo stola. Patterton je pomakao svoje sjedalo na jednu stranu. Alex je uključio i glavnog ekonomistu banke Toma Straughana, koji je pripremio grafikone na stalku da ih upravni odbor vidi.Roscoe Heyward naslonio se prema naprijed i slušao. Lice mu je bilo bezizražajno.Kad je Alex zastao, Floyd LeBerre ubaci:- Imam primjedbu!Patterton je opet zavladao sobom i uljudno zapitao:- Hoćete li odgovarati na pitanja sada, Alex, ili ćete ih ostaviti za kraj?- Na Flovdovo ću sad odgovoriti.- Nije to pitanje - reče predsjednik bez smiješka. - Ovo mora ući u zapisnik. Ja sam protiv širenja štednje, jer ako to učinimo, sami ćemo sebi prerezati grlo. Sad imamo velike depozite tih banaka ...- Osamnaest milijuna dolara od štedionica i ustanova za davanje kredita - reče Alex. Očekivao je Le-Berreovu primjedbu i bila je na mjestu. Malo je banaka bilo osamljeno, većina je financijski bila povezana s drugima i Prva američka trgovačka nije predstavljala iznimku. Mnoge mjesne štedionice i ustanove za davanje kredita držale su na Prvoj američkoj banci; -f ,". -"

velike uloge. Iz straha da se te svote ne povuku ni ranije se nisu prihvaćali prijedlozi o štednji.- Računao sam s tim - izjavi Alex.- Jeste li računali s tim - neumorno će LeBerre - da ćemo, budemo li se takmili sa svojim mušterijama, izgubiti sav posao?- Dio posla. Sav nećemo. U svakom slučaju, novi poslovi koje ćemo stvoriti, kudikamo će nadmašiti one koje izgubimo.- To vi kažete.- Smatram da je to prihvatljiv rizik - uporno će Alex.Leonard Kingsvvood mirno ubaci:- Bili ste protiv bilo kakvog rizika u slučaju Su-pranationala, Alex.- Nisam protiv svih rizika. Ovo je kudikamo manji rizik. Ove dvije stvari nemaju veze.Na licima oko stola zrcalila se nevjerica.- Želio bih čuti Roscoeovo mišljenje - javi se LeBerre.- Tako je! Da čujemo Roscoea! - ponove dva glasa.Glave se okrenu prema Heywardu koji je proučavao svoje prekrižene ruke. Dobrostivo je rekao:

Page 128: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Neugodno je torpedirati kolegu.- Zašto ne? - zapita netko. - Pa on je pokušao tebe torpedirati.Heyward se slabo osmjehne:- Draže mi je da se uzdignem iznad toga. - Lice mu se uozbilji. - Međutim, slažem se s Flovdom. Budemo li sve ulagali u štediše, izgubit ćemo važne poslove vezane uz štedionice. Mislim da bilo kakav teoretski potencijalni probitak nije vrijedan toga. - Pokaže jednu od Straughanovih mapa na kojima se vidjela raspoređenost novih poslovnica. - Članovi odbora će primijetiti da se pet predloženih poslovnica nalazi blizu štedionica i ustanova za kredite koje drže velike uloge u Prvoj američkoj trgovačkoj. Možemo biti sigurni da to neće izmaći njihovoj pažnji.- Ova mjesta - reče Alex - izabrali smo pažljivo nakon istraživanja stanovništva. Tamo žive ljudi. Naravno, te štedionice i kreditne ustanove su tamo stigleprije, u mnogim pogledima bile su dalekovidnije od banke kao što je naša. Ali to ne znači da mi zauvijek moramo ostati postrance.Hevvvard slegne ramenima:- Već sam iznio svoje mišljenje. Rekao bih još nešto - ne sviđa mi se čitava ideja poslovnica koje su slične maloprodajnim dućanima.- Bit će to dućani novca - obrecne se Alex - poslovnice budućnosti. - Shvati da sve ispada suprotno nego je očekivao. Namjeravao je kasnije prijeći na pitanje samih poslovnica. Pomisli da je sd svejedno.- Po ovom opisu - reče Floyd LeBerre čitajući okružnicu koju je razdijelio Tom Straughan - ove poslovnice djeluju poput automatskih praonica.Hevvvard koji je također čitao odmahne glavom:- Nije to u našem stilu. Nema dostojanstva!- Bolje će biti da odbacimo maio dostojanstva i pridodamo nove poslove - izjavi Alex. - Da, banke nalikuju na automatske praonice, ali ipak, ta vrst banaka sad nastupa. Iznosim odboru svoje proročanstvo: ni mi ni naši konkurenti ne možemo više sebi priuštiti pozlaćene grobove kao što su sadašnje bankine poslovnice. Troškovi zemljišta i izgradnje to čine besmislenim. Za deset godina, najmanje polovica sadašnjih ban-kinih poslovnica prestat će postojati u ovom obliku u kojem ih poznajemo. Zadržat ćemo nekoliko ključnih, ostale će biti u jeftinijim zgradama, s potpunom automatizacijom, s automatskim blagajnama, televizijski ekrani odgovarat će na pitanja, a sve će biti povezano s centrom za kompjutore. U planiranju novih poslovnica - uključujući ovih devet za koje se zalažem - moramo učiniti korak naprijed u tom pravcu.- Alex ima pravo što se tiče automatizacije - reče Leonard Kingsvvood. - Većina od nas vidi je u svojim poduzećima, dolazi brže nego smo ikad očekivali.- Isto je tako važno - izjavi Alex - da imamo priliku da stečemo prednost i probitak, ako ovu štednu akciju udarimo na sva zvona. Reklama i kampanje za promicanje obuhvatit će i zasititi sva područja. Pogledajte brojke, gospodo. Prvo, naše sadašnje štedne uloge, znatno niže nego što bi trebalo da budu...Nastavljao je uz pomoć grafikona i ponekad se obraćao Tomu Straughanu da ga nadopuni. Alex je znao da su brojevi i prijedlozi koje su on i Straughan razradili čvrsti i logični. Pa ipak je osjećao otvoreno neprijateljstvo nekih članova odbora i nezainteresiranost drugih. Jedan upravitelj u dnu stola stavi ruku preko usta prikrivajući zijevanje.Očito je izgubio. Plan o štednim ulozima i proširenju poslovnica bit će odbačen - a njemu će iskazati nepovjerenje. Kao i prije, Alex se zapita koliko li će potrajati njegov položaj u Prvoj američkoj trgovačkoj. Ovdje je izgledalo da nema veliku budućnost, niti je mogao sebe zamisliti kao sudionika u režimu kojim vlada Heyward.Odlučio je da ne gubi vrijeme:- U redu, ovdje bih stao, gospodo. Osim ako nema pitanja.Nije očekivao pitanja. A najmanje je očekivao podršku od osobe, koja ga je, začudno, podržala.- Alexe - reče Harold Austin sa smiješkom i prijazno - želim vam reći hvala. Zaista ste me zadivili. Nisam to očekivao, ali vaše izlaganje bilo je uvjerljivo. Štaviše, sviđa mi se koncepcija tih novih bankovnih poslovnica.Nekoliko sjedala dalje Hevvvard se izbeči, a onda pogleda Austina. Časni Harold

Page 129: Arthur Hailey - Mjenjači novca

nije se na njega osvrtao već se obrati ostalima za stolom:- Mislim da bismo ovo morali objektivno razmotriti i zaboraviti naše jutrošnje nesuglasice.Leonard Kingswood kimne glavom, kao i nekolicina drugih. Još nekoliko upravitelja trgnu se iz dri-jemeža poslije ručka i napregnu pažnju. Austin nije zaludu bio član upravnog odbora Prve američke trgovačke s najduljim stazom. Njegov utjecaj bio je sveobuhvatan. Također je vješto mogao pridobiti ostale za svoje gledište.- Pred kraj izlaganja, Alexe - reče on - spomenuli ste povratak osobnoj štednji koji bi mogla povesti banka poput naše.- Jesam.- Biste li obrazložili tu misao? Alex je oklijevao:- Mislim da mogu.Da ili ne? Alex je odmjeravao mogućnosti. Nije ga više iznenađivala upadica. Točno je znao zašto je Austin promijenio stranu.Reklama. Kad je Alex predložio veliku reklamu "do zasićenja", vidio je kako Austin diže glavu i pokazuje veće zanimanje. S tog gledišta nije ga bilo teško prozreti. Austinova reklamna agencija je zbog upravitelja časnog Harolda i njegova utjecaja u Prvoj američkoj trgovačkoj imala monopol bankina reklamiranja. Reklama kakvu je predlagao Alex mogla je donijeti lijepu zaradu Austinovoj agenciji.Austinov je postupak bio interesni sukob u njegovom najgrubljem obliku - isti interesni sukob koji je Alex jutros napadao u vezi s izborom Roscoea Hey-warda u upravni odbor Supranationala. Tada je Alex zapitao: Čiji će interesi biti preči Roscoeu? Interesi Supranationala ili interesi dioničara Prve američke trgovačke? Sad se isto pitanje moglo postaviti za Austina.Odgovor je bio jasan. Austin je gledao svoje interese: Prva američka trgovačka dolazila je na drugo mjesto. Iako se Alex zalagao za taj program, primljena podrška - data iz sebičnih razloga - bila je nemoralna, zloupotreba povjerenja.Alex se pitao da li da to kaže? Ako kaže, dignut će još veću strku nego ujutro i opet će izgubiti. Upravitelji su bili povezani kao braća iz iste lože. Nadalje, takav sukob vjerojatno bi dokrajčio Alexovu djelatnost u Prvoj američkoj trgovačkoj. Isplati li se? Da li je potrebno? Da li dužnost zahtijeva od njega da bude savjest upravnog odbora? Alex nije bio siguran. U međuvremenu su ga upravitelji motrili i čekali.- Da - reče on. - Spomenuo sam štednju kao što me Harold podsjetio, i potrebu da preuzmemo vodstvo. - Alex pogleda bilješke koje je prije nekoliko trenutaka namjeravao baciti.- Često se govori - reče on upraviteljima koji su ga slušali - da se vlada, industrija i trgovina zasnivaju na kreditu. Bez kredita, bez pozajmica, bez zajmova - malih, srednjih i velikih - raspao bi se poslovni život i oslabila civilizacija. To bankari najbolje znaju.- Pa ipak, sve više ima onih koji smatraju da su uzajmljivanje i deficitarno financiranje prešli sve razumne granice. To se osobito odnosi na vlade. Vlada Sjedinjenih Američkih Država nagomilala je užasno brdo dugova. Nikad ih nećemo moći isplatiti. Ostale vlade nalaze se u isto tako slabom ili još gorem položaju. To je pravi razlog inflacije i propadanja valuta u zemlji i u inozemstvu.- U znatnoj mjeri - nastavi Alex - golemim dr žavnim dugovima odgovaraju gargantuovski dugovi kompanija. I, na nižem financijskom nivou, milijuni ljudi - pojedinaca što slijede primjer države - preuzeli su breme duga koji ne mogu otplatiti. Sveukupna zaduženost u Sjedinjenim Američkim Državama iznosi dva i po trilijuna dolara. Potrošački krediti se sad približavaju svoti od dvjesta milijardi dolara. U proteklih šest godina preko milijun Amerikanaca je bankrotiralo.- Negdje usput - kao država, kao korporacija, kao pojedinac - izgubili smo onaj stari smisao za štednju i skupljanje, za ravnotežu potroška i zarade i održanje svojih dugova u čestitim okvirima.Odjednom se upravni odbor natmuri. Nato Alex mirno reče:- Kamo sreće da mogu reći da se udaljujemo od puta koji sam opisao. Nisam uvjeren da je tako. Ali trendovi počnu ako se poduzme odlučna akcija na nekom

Page 130: Arthur Hailey - Mjenjači novca

mjestu. Zašto da je ne poduzmemo ovdje? Po prirodi našeg vremena, štedni ulozi - više od bilo kojeg drugog tipa novčane djelatnosti - predstavljaju financijski razbor. I kao državi i kao pojedincu potrebno nam je više razboritosti. A to se može postići golemim povećanjem štednje.- A do golemih povećanja može doći ako se založimo i ako radimo. Iako osobne ušteđevine same po sebi neće svugdje povratiti financijsko zdravlje, bar su značajan korak prema tom cilju. I zato se javlja potreba vodstva i zato vjerujem da bi se naša banka toga morala odmah prihvatiti.AIex sjedne. Nekoliko sekundi kasnije se sjeti da nije rekao ništa o svojoj sumnji u povodu Austinove upadice.Leonard Kingswood prekine kratku šutnju koja je uslijedila:- Razbor i istinu nije uvijek ugodno slušati, ali mislim da smo ih upravo čuli.Philip Johannsen progunđa, a onda zlovoljno reče:- Djelomično se s tim slažem.- A ja potpuno - reče časni Harold. - Smatram da upravni odbor mora odobriti plan o proširenju štednje i poslovnica koji nam je izložen. Namjeravam glasati za. Ostalima savjetujem da me slijede.Ovaj put Roscoe Hevvvard nije pokazao da je uvrijeđen, ali mu. je lice bilo napeto. Alex shvati da je i Hevvvard pogodio Austinove pobude.Diskusija je trajala još petnaestak minuta, dok Je-rome Patterton nije udario čekićem i pozvao ih da glasaju. Nadmoćna većina odobrila je prijedloge Alexa Vandervoorta. Protiv su glasali samo Floyd LeBerre i Roscoe Hevvvard.Na izlasku iz dvorane Alex je znao da prijašnje neprijateljstvo nije nestalo. Neki upravitelji su jasno pokazali da mu još uvijek zamjeravaju što se jutros oštro usprotivio Supranationalu. Ali najnoviji, neočekivani ishod natjera ga da vedrije, s manje pesimizma gleda na svoju budućnost u Prvoj američkoj trgovačkoj.Priđe mu Harold Austin.- Alex, kad namjeravate prijeći na ostvarenje štednje?- Odmah. - Ne želeći da ispadne nezahvalan, nadoda: - Hvala što ste me podržali.Austin kimne glavom.- Htio bih doći s dva-tri svoja čovjeka iz agencije da se dogovorimo o kampanji.- Vrlo dobro. Slijedećeg tjedna!Tako je Austin potvrdio - ne gubeći vrijeme i bez ikakve zbunjenosti - ono do čega je Alex i sam došao. Iako, istini za volju, pomisli Alex, Austinova je reklamna agencija dobro vršila poslove i s pravom ju je mogao odabrati da vodi štednu kampanju.Ali bijaše to puko opravdavanje i on je to znao. Time što je prije nekoliko minuta šutio, žrtvovao je načelo da ostvari svoj cilj. Pitao se što bi Margot mislila o njegovoj izdaji.i

Časni Harold srdačno reče:- Onda, do viđenja!Roscoeu Heywardu, koji je izišao iz dvorane za sastanke baš pred Alexom, priđe kurir banke u uniformi pa mu preda zapečaćenu omotnicu. Heyward je razdere i izvuče savijen papir s porukom. Dok ga je čitao, očito se razvedrio, pogledao na sat i nasmiješio se. Alex se zapita zbog čega.13.Pisamce je bilo jednostavno. Otkucala ga je Ros-coeova povjerljiva viša tajnica Dora Callaghan da ga obavijesti da je nazvala gospođica Deveraux i javila da je u gradu i da bi htjela da joj on što prije telefonira. U pisamcu je bio telefonski i kućni broj.Heyward prepozna broj: Columbia Hilton hotel. Gospođica Deveraux bijaše Avril.Dvaput su se sastali nakon izleta na Bahamske otoke prije mjesec i po dana. Oba puta u Columbiji Hiltonu. I svakom prilikom, kao i one noći u Nassauu kad je pritisnuo dugme broj sedam da pozove Avril u svoju sobu, otkrila mu je raj, dovela ga do ćutilne ekstaze o kojoj nije ni sanjao. Avril je znala muškarcu raditi nevjerojatne stvari koje su ga - u toku one prve noći - isprva šokirale, a onda oduševile. Kasnije je njezina vještina izazivala val za valom senzualnog užitka, dok nije vriskao od puste radosti i govorio riječi za koje nije znao da

Page 131: Arthur Hailey - Mjenjači novca

ih poznaje. Poslije toga je Avril bila nježna, mazna, puna ljubavi i strpljiva dok ga, na njegovo vlastito iznenađenje i očaranje, ne bi ponovno uzbudila.Tada je počeo shvaćati, a ta je spoznaja još više ojačala, koliko strasti i užitaka od života - uzajamno istraživanje, dijeljenje, davanje i primanje - on i Be-atrice nikada nisu upoznali.Za Roscoea i za Beatrice to je otkriće došlo prekasno, iako Beatrice to otkriće možda nikad nije ni željela. Ali još je bilo vremena za Roscoea i Avril: u ona dva navrata poslije Nassaua su to iskusili. Pogleda na sat i nasmiješi se - taj je smiješak zapazio Van-dervoort.Naravno, što prije će poći k Avril. Zato će morati promijeniti svoj raspored za popodne i navečer, ali nije važno. I sad ga je uzbuđivala pomisao da će je ponovno vidjeti, a njegovo je tijelo reagiralo kao tijelo mladića.U nekoliko navrata nakon početka ljubavi s Avril mučila ga je savjest. U toku nedavnih nedjeljnjih odlazaka u crkvu sjetio se teksta koji je čitao uoči odlaska na Bahamske otoke i taj ga je tekst progonio: Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima. U takvim bi se trenucima tješio Kristovim riječima u Ivanovu evanđelju: Tko je od vas bez grijeha, neka baci prvi kamen... I: Vi sudite po tijelu, a ja ne sudim nikoga... Heyward je štaviše dopuštao sebi da razmišlja - a ta bi ga lakomislenost prije kratkog vremena užasnula - da se biblija, kao i statistika, može upotrijebiti da dokaže bilo što.U svakom slučaju, debata je bila nestvarna. Opo-jenost s Avril bila je snažnija od grižnje savjesti.Dok je išao iz dvorane za sastanke u svoju kancelariju na istom katu, razmišljao je, sav raspaljen: sastanak s Avril bit će završetak pobjedonosna dana kad su mu odobrili prijedlog za Supranational i kad je njegov utjecaj u upravnom odboru porastao. Naravno, razočarao ga je popodnevni završetak i užasno se ljutio zbog izdaje Harolda Austina, iako je shvatio kakvi sebični razlozi stoje iza nje. Međutim, Heyward se nije bojao da će Vandervoortove ideje uvelike povećati poslovni uspjeh. Povišenje bankinih profita od njegovih poslova sa Supranationalom bit će daleko, daleko veće.To ga podsjeti da mora odlučiti što će s dodatnim zajmom od milijun i po dolara koliko ga je Veliki George tražio za Q-investicije.Roscoe Heyward se lagano namršti. Smatrao je da je čitava Q-investicija pomalo neuredna, ali, s obzirom na bankin zajam Supranationalu i obratno, to nije izgledalo previše ozbiljno.To je pitanje pokrenuo u povjerljivom izvještaju Jeromeu Pattertonu prije jedno mjesec dana."G. G. Quartermain iz Supranationala telefonirao mi je jučer dvaput iz New Yorka u pogledu svog osobnog projekta nazvanog Q-investicije. To je mala privatna grupa s Quartermainom .Velikim Georgeom" na čelu, a član im je i naš upravitelj Harold Austin. Grupa je već kupila velike količine dionica raznih Supranationalovih poduzeća uz povoljne uvjete. Namjerava i dalje kupovati.Veliki George traži da mu za Q-investicije pozajmimo milijun i po dolara uz istu nisku kamatu kao i za Supranationalov kredit, ali bez traženja kompenzacione bilance. Ističe da će kompenzacio-na bilanca SuNatCo-a biti dovoljna da osigura ovaj osobni kredit - što je istina, iako to jamstvo nije točno ugovoreno.Moram napomenuti da mi je telefonirao i Harold Austin i nagovarao da damo zajam."Zapravo je časni Harold nejasno podsjetio Hey-warda na quid pro quo, dug za Austinovu snažnu podršku u vrijeme smrti Bena Rossellija. Ta će podrška Heywardu i dalje biti potrebna kad Patterton - privremeni papa - za osam mjeseci pođe u mirovinu.Izvještaj za Pattertona je dalje glasio:"Istini za volju, kamatna stopa za ovaj kredit je preniska, a ne zahtijevati kompenzacionu bilancu bio bi velik ustupak. Ali s obzirom na posao za Supranational koji nam je dao Veliki George, mislim da će biti razumno ako pristanemo.Preporučujem da damo zajam. Da li se slažete?"Jerome Patterton vratio je izvještaj i kratko napisao Da pokraj završnog pitanja. Koliko je Heyward poznavao Pattertona, sumnjao je da je tom pitanju posvetio više od površnog pogleda.

Page 132: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Heyward nije vidio razloga da u to uvlači Alexa Vandervoorta, niti je kredit bio tako velik da je trebalo da ga odobri odbor za monetarnu politiku. I takoMHIje nekoliko dana kasnije Roscoe Heyward odobrio zajam, na što je bio i ovlašten.A nije bio ovlašten - ali to nikome nije javio - na osobni posao s G. G. Quartermainom.U toku drugog telefonskog razgovora o Q-investi-cijama Veliki je George, govoreći iz ogranka SuNatCo-a vi Chicagu, rekao:- Razgovarao sam s Haroldom Austinom o vama, Roscoe. Obojica mislimo da je vrijeme da uđete u našu investicijsku grupu. Bilo bi nam drago da budete s nama. Doznačit ću vam dvije tisuće dionica koje ćemo smatrati potpuno plaćenima. To su papiri na ime, ali na njima nije napisano ime vlasnika - tako će biti diskretnije. Poslat ću vam ih poštom.Heyward je krzmao:- Hvala, George, ali mislim da ne smijem prihvatiti.- Zaboga, a zašto ne?- To nije moralno.Veliki George prasne u smijeh:- Živimo u svijetu stvarnosti, Roscoe. Ovo se svaki čas zbiva između klijenata i bankara. Vi to znate. Ja to znam.Da, Heyward je znao da se to događalo, ali ne "svaki čas" kako je tvrdio Veliki George, a Heyward nikad nije dopustio da se to dogodi njemu.Prije nego je mogao odgovoriti Quartermain će uporno:- Čujte, mladiću, ne budite budala! Ako vam tako bude lakše, recimo da su dionice nagrada za vaše investicijske savjete.Ali Heyward je znao da nije dao nikakav investicijski savjet ni tada ni kasnije.Poslije dva dana dionice Q-investicija stigle su mu preporučeno avionski u omotnici sa čvrstim pečatom i s oznakom STROGO OSOBNO I POVJERLJIVO. Ni Dora Callaghan nije otvorila to pismo.Kad je navečer kod kuće proučavao financijske izvještaje Q-investicija, koje mu je također poslao Veliki George, Hevvvard je ustanovio da njegove dvije tisuće dionica vrijede dvadeset tisuća dolara. Kasnije, ako se Q-investicije razviju i dospiju na burzu, njihova će vrijednost biti mnogo veća. U tom času je zaista namjeravao vratiti dionice G. G. Ouartermainu; a onda se, razmatrajući svoje klimave financije koje sad nisu bile ništa bolje nego prije nekoliko mjeseci - pokoleba. Naposljetku je popustio napasti i tokom tjedna pohranio dionice u sef poslovnice Prve američke trgovačke u centru. To ne znači, opravdavao se Heyward, da je uzeo bankin novac. Nije ga uzeo. A zbog Supranationala istina je bila baš obratna. I zato, ako je Veliki George odlučio da mu da prijateljski poklon, zašto da bude neotesan pa ga odbije?Ali taj ga je prihvat ipak malo uznemirivao, pogotovo kad je Veliki George telefonirao koncem prošlog tjedna - ovaj put iz Amsterdama - i zatražio još pola milijuna dolara za Q-investicije.- Ovo je jedinstvena prilika za našu Q skupinu da u Nizozemskoj kupi dionice koje će zasigurno visoko skočiti. Ne mogu previše reći preko telefona, Roscoe, pa se pouzdajte u mene.- Potpuno se pouzdajem, George - rekao je Hey-ward - ali banki će biti potrebne pojedinosti.- Dobit ćete ih sutrašnjom poštom. - Nato je Veliki George naglasio: - Ne zaboravite da ste sad jedan od nas.Načas Heywarda obuzme druga neugodna pomisao: možda G. G. Quartermain posvećuje veću pažnju svojim privatnim investicijama nego upravi Supranationala. Ali vijesti slijedećeg dana su ga umirile. The Wall Street Journal i druge novine donijele su velike članke o velikoj kupnji SuNatCo-a u Evropi koju je izveo Quartermain. Taj trgovački coup d"etat1 izazvao je porast dionica Supranationala u New Yorku i Londonu, a kredit Prve američke trgovačke tom gigantu činio se još sigurnijim.Kad je Heyward ušao u prvu prostoriju ureda, gospođa Callaghan mu uputi majčinski smiješak:- Ostale poruke su na stolu, gospodine.

Page 133: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Kimnuo je glavom, ali kad je ušao u svoj ured, odloži hrpu. Oklijevao je nad spisima koje je pripremio, ali ih još nije odobrio, u vezi s novim kreditom" Državni udar francuskiCMnvesticijama. Onda je i to obavio i direktnim telefonom nazvao broj raja.- Rossie, srce - prošapće Avril oblizujući ga po uhu vrškom jezika - previše se žuriš. Čekaj! Lezi mirno! Mirno! Suzdrži se!Milovala je njegovo golo rame, pa kičmu, njezini su nokti letjeli, oštri, ali lagani poput paučine.Heyward jekne - bijaše to stenjanje slasti, najslađeg užitka i boli zbog odgode završetka - kad ju je poslušao.Ponovno je prošaptala:- Isplatit će se čekanje, obećavam.Znao je da će se isplatiti. Kao i uvijek. Ponovno se zapitao kako je tako mlada i lijepa djevojka mogla toliko toga naučiti, biti tako slobodna ... nesputana ... i nevjerojatno mudra.- Ne još. Rossie! Dragi, ne još! Evo! Dobro. Budi strpljiv!Njezine ruke, vješte i znalačke, nastaviše svoj posao. Misli i tijelo su mu lebdjeli, iz iskustva je znao da će biti najbolje da sve učini... točno kao ... što mu ona kaže.- O, to je dobro, Rossie. Zar nije prekrasno? Dahnuo je:- Da. Da!- Uskoro, Rossie. Vrlo skoro.Kraj njega, preko dva jastuka na krevetu rasula se Avrilina crvena kosa. Avril ga je proždirala poljupcima. Njezin božanski, opojni miris ispuni mu nosnice. Njezino prekrasno, vitko, podatljivo tijelo bilo je ispod njega. Ovo je, vriskala su njegova čuja, najbolje što postoji u životu, na zemlji i u nebu, igdje.Jedino se grizao i tugovao što je toliko godina čekao da to nađe.Avriline usne ponovno potraže njegove i nađu ih.Požurivala ga je:- Sad, Rossie! Sad, srce! Sad!Spavaća soba, kao što je Heyward opazio kad je stigao, bila je standardna hiltonovska, čista, vrlo udobna, bezizražajna kutija. Ispred nje je bila prostorija za dnevni boravak iste vrste. Sada, kao i inače, Avril je uzela apartman.Tu su bili od kasnog popodneva. Poslije ljubavi su drijemali, probudili se, ponovno vodili ljubav - iako ne s potpunim uspjehom - a onda još jedan sat spavali. Sad su se oboje oblačili. Heywardov sat je pokazivao osam.Bio je iscrpljen, tjelesno iznuren. Više od svega na svijetu htio je poći kući i spavati - sam. Pitao se kad li će se moći izvući odavde a da ne ispadne neotesan.Avril je bila u sobi za dnevni boravak i telefonirala. Kad se vratila, reče:- Naručila sam nam večeru, srce. Uskoro će je donijeti.- Prekrasno, draga!Avril je stavila tanahni kombine i gaćice. Nije nosila grudnjak. Počne češljati svoju dugu zamršenu kosu. Sjedne na krevet i stane je gledati. Iako je bio umoran, osjećao je kako je svaki njezin pokret podatan i puten. U usporedbi s Beatrice koju je viđao svaki dan, Avril je bila tako mlada. Odjednom se osjeti užasno starim.Pođu u sobu za dnevni boravak i Avril reče:- Otvorimo šampanjac!Nalazio se na stoliću u kanti s ledom. Heyward ga je i prije opazio. U međuvremenu se led rastopio, ali je boca još bila hladna. Nespretno se baktao sa žicom i čepom.- Nemoj micati čep - reče mu Avril. - Nagni bocu za četrdeset i pet stupnjeva, zatim pridrži čep i okreni bocu.Išlo je posve lako. Ona je tako mnogo znala. Avril uzme bocu od njega i nalije u dvije čaše. Odmahnuo je glavom:- Znaš da ne pijem, draga.- Od toga ćeš se osjećati mlađi. - Pruži mu čašu. A kad se predao i uzeo je, pitao se je li mu pročitala misli.

Page 134: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Nakon još dvije čaše kad su im donijeli večeru,zaista se osjećao mlađi.Kad je otišao konobar, Heyward je rekao:__ Trebala si dopustiti da ja platim.Prije nekoliko minuta izvadio je lisnicu, ali ju jeAvril otklonila i potpisala ček.K-- Zašto, Rossie?- Zato što mi moraš dopustiti da ti naknadim dio tvojih troškova - hotelski računi, cijena avionske karte iz New Yorka i natrag. - Doznao je da Avril ima stan u Greenvvich Villageu. - Previše je to troškova za tebe.Začuđeno ga pogleda, a onda se srebrnkasto nasmije.- Nisi valjda mislio da sve ovo ja plaćam? - Pokaže prstom po apartmanu. - Da trošim svoj novac? Rossie, srce, mora da si lud!- A tko onda plaća?- Pa naravno, Supranational, ludice stara! Sve ide na njihov račun - ovaj apartman, ova večera, moja avionska karta, moje vrijeme. - Priđe njegovom naslonjaču i poljubi ga. Usta su joj bila puna i vlažna. - Ne brini za to!Mirno je sjedio, poražen i nijem, pod utjecajem onog što je upravo čuo. Bogata moć šampanjca još je kolala njegovim tijelom, ali mu je um bio bistar.- Moje vrijeme. - To ga je pogodilo više od svega. Dosad je smatrao da ga je Avril nakon Bahamskih otoka nazvala i predložila da se sastanu zato što joj se sviđao i što je uživala - isto koliko i on - u onome što se među njima događalo.Kako je mogao biti tako naivan? Naravno da je čitavu predstavu pripremio Quartermain i da je išla na trošak Supranationala. Zar mu to nije morao reći zdrav razum? Ili je sebe štitio od istine kad se nije prije raspitivao, zato što nije želio znati? I još nešto: ako je Avril bila plaćana za "svoje vrijeme", što je ona bila? U tom slučaju što je bio Roscoe Heyward? Sklopio je oči. Evanđelje po Luki, 18, 13, pomisli on: Boze, smiluj se meni grešniku.Naravno, jedno je mogao učiniti. Smjesta. A .to je bilo da ustanovi koliko je dosad potrošeno pa da kasnije pošalje Supranationalu ček na tu svotu. Poče računati, a onda ustanovi da nema pojma koliko košta Avril. Instinkt mu je govorio da njezina cijena nije mala.Bilo kako bilo, sumnjao je da bi taj potez bio razuman. Njegov revizorski um je razmatrao: kako bi Supranational iskazao tu isplatu u knjigama? A nada-Llje, nije imao toliko novaca. Osim toga, što će se dogoditi ako ponovno zaželi Avril? Već je znao da hoće. Telefon zazvoni i ispuni malu prostoriju zvonjavom. Avril se javi. Govorila je kratko vrijeme, a onda izjavila:- Za tebe.- Za mene?Kad je uzeo slušalicu, glas uzvikne:- Zdravo, Roscoe!- Gdje ste, George? - oštro zapita Heyward.- U VVashingtonu. Zar je to važno? Imam dobre vijesti o SuNatCo-u. Privremena tromjesečna bilanca. Čitat ćete o tome u sutrašnjim novinama.- Ovamo ste me nazvali da mi to kažete?- Prekinuo sam vas, je li?- Niste.Veliki George se nasmije.- Naprosto prijateljski poziv, prijatelju. Provjeravam je li sve bilo u redu.Ako želi prosvjedovati, sad je čas, pomisli Hey-ward. Ali protiv čega da prosvjeduje? Protiv Avriline širokogrudne podatnosti? Ili zbog svoje gorke zabune?Glas iz telefona prene ga iz dileme:- Je li onaj kredit za Q-investicije već odobren?- Nije još sasvim.- Odugovlačite, je li?- Baš i ne. Postoje formalnosti.- Prijeđite preko njih jer ću taj posao povjeriti nekoj drugoj banci, a možda prebaciti i dio Suprana-tionalova.

Page 135: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Prijetnja bijaše jasna. Nije iznenadila Heywarda jer su pritisci i ustupci bili sastavni dio bankarskog posla.- Učinit ću sve što budem mogao, George. Gunđanje.- Je li Avril još tamo?- Da.- Dajte mi je.Heyward doda slušalicu Avril. Načas je slušala, a onda reče:- Da, hoću - nasmiješi se i spusti slušalicu.Ušla je u spavaću sobu. Čuo je kako otvara kovčeg, a trenutak kasnije došla je s velikom omotnicom od čvrstog papira.- Georgie mi je rekao da ti ovo predamBila je to ista vrsta omotnice, sa sličnim pečatima kao ona u kojoj su bile dionice Q-investicija.- Georgie mi reče da ti kažem da je ovo uspomena na naše lijepe trenutke u Nassauu.Jesu li i ovo dionice? Sumnjao je u to. Razmišljao je da li da odbije, ali radoznalost bijaše prejaka.- Ne smiješ je ovdje otvoriti - reče Avril. - Tek kad odeš.Iskoristio je tu priliku da pogleda na sat:- Ionako moram otići, draga.- I ja. Večeras se vraćam u New York. Oprostili su se u apartmanu. Rastanak je mogaobiti neugodan, ali Avril je bila tako iskusna da nije bio užasan.Obgrlila ga je. Bili su pripijeni jedno uz drugo dok mu je šaptala:- Srce si, Rossie. Uskoro ćemo se ponovno vidjeti. Bez obzira na ono što je čuo i na svoj umor, strastprema njoj nije se promijenila. I bez obzira na cijenu "mog vremena", pomisli on, jedno je bilo sigurno: Avril je zauzvrat davala vrijednost.Roscoe Heyward uzme taksi od hotela do sjedišta Prve američke trgovačke. U predvorju u prizemlju bankine zgrade ostavio je poruku da će mu za petnaest minuta biti potrebna kola i šofer da ga odvezu kući. Onda se popeo liftom na trideset i šesti kat i prošao tihim hodnicima, kraj praznih stolova do svoje kancelarije.Za svojim stolom otvori zapečaćenu omotnicu koju mu je dala Avril. U drugom unutrašnjem paketiću, odijeljeno tankim papirom, nalazilo se desetak uvećanih slika.One druge noći na Bahamskim otocima kad su se djevojke i muškarci nagi kupali u bazenu Velikog Ge-orgea, nevidljivi fotograf je diskretno snimao. Možda je upotrijebio teleobjektiv, a možda se zaklonio iza grmlja u bujnom vrtu. Očito se poslužio osobito osjetljivim filmom jer se nigdje nije nazirao blic. Ali tonije ni bilo važno. On - ili ona - bili su svejedno tamo.Na slikama su se vidjele Krista, Rhetta, Mjesečeva zraka. Avril i Harold Austin kako se svlače i zatim goli. Roscoe Heyward bio je okružen golim djevojkama, a lice mu je bilo neiskazivo očarano. Vidjelo se kako Heyward otkopčava Avrilinu haljinu i grudnjak: pa druga slika na kojoj ga je ona ljubila, a on je prstima obuhvatio njezine dojke. Slučajno ili namjerno, mogla su se vidjeti samo leđa potpredsjednika Stone-bridgea.Tehnički i umjetnički kvaliteta je fotografija bila visoka, a fotograf očito nije bio amater. Ali, pomisli Heyward, G. G. Quartermain bijaše naviknut da plaća samo najbolje.Za divno čudo, ni na jednoj fotografiji nije bilo Velikog Georgea.Fotografije prestrave Heywarda. Zašto su mu poslane? Jesu li one neka vrst prijetnje? Ili neumjesna šala? Gdje su negativi i druge kopije? Počeo je shvaćati da je Ouartermain složen, hirovit a možda i opasan čovjek.S druge strane, iako je bio osupnut, Heyward se divio. Dok je promatrao fotografije, nehotice je jezikom vlažio usne. Najprije je mislio da ih uništi. Sada to više nije mogao.Zapanjio se kad je ustanovio da već gotovo pola sata sjedi za stolom.Očito nije mogao fotografije odnijeti kući. A što onda? Brižno ih složi i zaključa omotnicu u ladicu u kojoj je držao osobne privatne spise.Automatski pogleda u drugu ladicu u kojoj je gospođa Callaghan ostavljala važne

Page 136: Arthur Hailey - Mjenjači novca

spise kad bi navečer čistila njegov stol. Na vrhu gomile nalazili su se spisi o novom kreditu za Q-investicije. Pomislio je: zašto da odugovlačim? Zašto da krzmam? Zar je zaista potrebno po drugi put se savjetovati s Pattertonom? Kredit je bio siguran, kao G. G. Ouartermain i Supranational. Heyward makne spise, načrčka odobreno i doda svoj paraf.Poslije nekoliko minuta sišao je u predvorje. Tamo ga je čekao vozač, a limuzina je bila pred zgradom.14.Nolan Wainwright je rijetko imao priliku da zalazi u gradsku mrtvačnicu. Sjeti se da je to posljednji put bilo prije tri godine, kad je identificirao tijelo čuvara banke ubijenog u pljački. Kad je Wainwright bio policijski detektiv, posjet mrtvačnicama i razgledavanje žrtava nasilnih zločina bio je sastavni i česti dio njegova posla. Ali ni tada se nikako nije mogao na to naviknuti. Mrtvačnica, svaka mrtvačnica, s ozračjem smrti i mrtvačkim zadahom, djelovala je na njega depresivno, a ponekad ga tjerala na bljuvanje. Tako je bilo i sad.Poručnik gradskih detektiva, koji ga je po dogovoru dočekao, nehajno je išao kraj Wainwrighta duž sumorna hodnika. Koraci su im odzvanjali po starom popločenom trošnom podu. Službenik mrtvačnice, koji je izgledao kao da će i sam uskoro postati gost mrtvačnice, šutke se gegao u cipelama s gumenim potplatom.Detektiv po imenu Timbervvell bijaše mlad, pretio, čupave kose i neobrijan. Mnoge stvari su se promijenile, pomisli Nolan Wainwright, u ovih dvanaest godina otkako više nije bio gradski policajac.- Ako je mrtvac vaš čovjek - reče Timbervvell - kad ste ga posljednji put vidjeli?- Prije sedam tjedana. Početkom ožujka- Gdje?- U malom baru na drugom kraju grada, "Easy Over".- Znam taj lokal. Jeste li poslije što čuli o njemu?- Ne.- Znate li gdje je stanovao? Wainwright odmahne glavom.- Nije želio da to znam. Učinio sam kako je htio.Nolan Wainwright nije znao ni kako se čovjek zove. Rekao mu je ime, ali je gotovo sigurno bilo lažno. Iz pristojnosti nije ni pokušavao otkriti pravo ime. Znao je samo to da je "Vic" bivši robijaš kojemu je bio potreban novac te je bio pripreman da postane tajni agent.U listopadu prošle godine na Wainwrightovo traženje Alex Vandervoort odobrio je da uzme doušnika kako bi se istražio izvor krivotvorenih bankovnih kreditnih karata "Kevcharge" koje su se pojavljivale u zabrinjavajućim razmjerima. Wainwright je ispitao teren, poslužio se svojim vezama u gradu, a kasnije je preko posrednika bio uglavljen sastanak s Vicom i uslijedio dogovor. Bijaše to u prosincu, šef sigurnosti dobro se toga sjećao, jer je istog tjedna održano suđenje Milesu Eastinu.U toku slijedećih mjeseci Vic i Wainwright još su se dvaput sastali, svaki put u drugom zabitnom baru. U sve tri prigode Wainwright je dao novac uzdajući se da će kasnije primiti za to vrijednost. Njihova veza bila je jednostrana. Vic mu je mogao telefonirati i ugovoriti sastanak na mjestu koje bi Vic odabrao, ali Wain-wright nije mogao doći s njim u vezu. Ali je znao da taj dogovor ima svoje opravdanje pa ga je prihvatio.Wainwrightu se nije sviđao Vic, ali to nije bilo ni potrebno. Bivši robijaš bijaše himben, neodređen, neprestano mu je teklo iz nosa a i drugim vanjskim znakovima odavao je da je narkotičar. Ispoljavao je prezir prema svima, pa i prema Wainwrightu. Usne su mu neprestano bile napućene, ali prilikom trećeg sastanka u ožujku, činilo se kao da je otkrio trag.Rekao je ono što je čuo: velika količina vješto krivotvorenih novčanica od dvadeset dolara uskoro će se početi raspačavati preko disponenata i trgovaca. A po daljnjim glasinama, negdje u sjenci - iza disponenata - nalazila se snažna sposobna organizacija, ko-ja je obavljala i druge poslove, pa krivotvorila i kreditne karte. Posljednja obavijest bijaše nejasna i Wain-vvright je sumnjao da je Vic to izmislio da njemu ugodi. S druge strane, možda i nije izmislio.Štaviše, Vic je tvrdio da su mu obećali poslić s krivotvorenim novcem. Smatrao

Page 137: Arthur Hailey - Mjenjači novca

je da će ako dobije posao i stekne povjerenje, moći dublje prodrijeti u organizaciju. Jedna-dvije pojedinosti koje, po Wainwrigh-tovom mišljenju, Vic ne bi mogao izmisliti jer nije posjedovao ni znanja ni domišljatosti za to, uvjerile su bankina šefa sigurnosti da je glavnina informacija autentična. I poslić predložen Vicu bio je na mjestu.Wainwright je uvijek sumnjao da se, bez obzira na to tko proizvodi krivotvorene kreditne Kevcharge karte, ta osoba vjerojatno bavi i drugim oblicima krivotvorenja. To je rekao Alexu Vandervoortu u listopadu prošle godine. U jedno je bio siguran: bit će vrlo opasno pokušati prodrijeti u organizaciju, a ako doušnika otkriju, izgubit će život. Osjećao se dužnim da upozori Vica, no on ga je nagradio prezirnim smiješkom.Poslije tog sastanka Wainwright više nije ništa čuo o Vicu.Jučer je člančić u Times-Registeru o lesu u rijeci privukao njegovu pažnju.- Moram vas upozoriti - reče poručnik detektiv Timberwell - da ono što je od momka ostalo nije lijepo. Liječnici smatraju da je sedmicu dana bio u vodi. A na rijeci je velik promet i čini se da ga je propeler unakazio.Uđu za starim službenikom mrtvačnice u jarko osvijetljenu dugu prostoriju niska svoda. Zrak bijaše leden. Zaudarao je po sredstvima za dezinfekciju. Na zidu nasuprot njima prostiralo se nešto nalik na golemi ormar za kartoteku. Svaka ladica od nerđajućeg čelika bijaše označena brojem. Iza ormara čulo se zujanje rashladnih uređaja.Službenik mrtvačnice se kratkovidno zabiilji u cedulju koju je držao u ruci, a onda priđe ladici na sredini sobe. Povuče i ladica tiho klizne po najlonskom ležaju. Unutra je bilo smežurano bezlično tijelo, pod papirnatim pokrovom.- Evo ostataka koje ste tražili - reče starac. Nehajno kao da otkriva krastavce on odgurne plahtu.Wainwright požali što je došao. Pozlilo mu je.Nekoć je tijelo koje je gledao imalo lice. Sad ga više nije imalo. Voda, truljenje i nešto drugo - vjerojatno propeler čamca, kao što je rekao Timbervvell - izjeli su i rasparali slojeve mesa. Iz te kaše isticahu se bijele kosti.Šutke su proučavali leš, a onda detektiv zapita:- Vidite li nešto što biste mogli identificirati?- Da - reče Wainwright. Buljio je u dio lica gdje se ono što je ostalo od kose spajalo sa potiljkom. Crveni znak u.obliku jabuke - jamačno od rođenja - još se jasno vidio. Wainwrightovo vično oko opazilo ga je u sve tri prigode kad se sastao s Vicom. Iako su usne koje su se tako često cerekale nestale, tijelo je bez sumnje pripadalo njegovu tajnom agentu. Reče to Timbervvellu koji kimne glavom.- Sami smo ga identificirali po otiscima prstiju. Nisu bili baš najjasniji, ali dovoljno dobri. - Detektiv izvadi bilježnicu pa je otvori. - Pravo mu je ime, ako ćete vjerovati, bilo Clarence Hugo Levinson. Upotrebljavao je još mnogo drugih imena i imao pun dosje. Uglavnom sitni prekršaji.- U novinama piše da je umro od uboda nožem, a ne da je utopljen.- To je pokazala autopsija. A prije toga su ga mučili.- Kako znate?- Zgnječili su mu jaja. Izvještaj patologa kaže da su ih vjerojatno stavili u neku vrst škripca i stezali dok nisu prsnula. Želite li pogledati?Ne čekajući odgovor službenik mrtvačnice odgrne ostatak papirnate plahte.Iako su se u vodi genitalije stisnule, ono što je autopsija izrezala bilo je dovoljno da potvrdi Timber-vvellovu izjavu. Wainwright zavapi.- Bože! - Mahne starcu. - Pokrijte ga! A onda se obrati Timbervvellu:- Otiđimo odavde.Pijuckajući jaku crnu kavu u malom restoranu pola bloka od mrtvačnice detektiv poručnik Timbervvell je govorio:?m:aCk L -1 """", ,1- Jadni čovjek! Bez obzira na to što je učinio, nitko to ne zaslužuje.Izvadio je cigaretu, zapalio i ponudio kutiju Wain-vvrightu koji odmahne glavom.- Mislim da znam kako vam je - reče Timber-well. - Čovjek ogugla. Ali ga neke

Page 138: Arthur Hailey - Mjenjači novca

stvari ipak tjeraju na razmišljanje.- Da. - Wainwright se sjeti da je on kriv za ono što je snašlo Clarencea Huga Levinsona, alias Vica.- Bit će mi potreban vaš iskaz, gospodine Wain-wright. Izjavu o onom što ste mi rekli o svojoj pogodbi s pokojnikom. Ako vam je svejedno, pođimo u stanicu da uzmem vaš iskaz čim ovdje završimo.- U redu.Policajac otpuhne dim i srkne kavu:- Kakva je situacija s krivotvorenim kreditnim kartama - u ovom času?- Sve ih više upotrebljavaju. Ponekad je to nalik na epidemiju. Banka kao što je naša gubi na tome mnogo novaca.- Mislite reći, javnost gubi - skeptično će Tim-bervvell. - Banka poput vaše prebacuje na druge te gubitke. Zato se vaši na vrhu ne brinu za to onoliko koliko bi morali.- Tu se ne mogu s vama prepirati. - Wainwright se sjeti kako je uzalud tražio povećanje budžeta za suzbijanje bankovnog kriminala.- Jesu li karte kvalitetne?- Izvrsne. Detektiv se zamisli:- To nam je isto rekla Tajna služba o krivotvorenom novcu što kola po gradu. Ima ga mnogo. Mislim da to znate.- Da, znam.- Možda je pokojnik imao pravo kad je rekao da je izvor jednog i drugog isti.Nijedan nije govorio, a onda će detektiv naglo:- Na nešto vas moram upozoriti. Možda ste se već toga sjetili.Wainwright je čekao.- Kad su ga mučili, bez obzira na to tko ga je mučio, on je propjevao. A kako i ne bi? Zato možete zamisliti da je sve odao, i pogodbu s vama.- Da, mislio sam o tome. Timbervvell kimne glavom:- Ne mislim da ste u opasnosti, ali što se tiče ljudi koji su ubili Levinsona, vi ste žigosani. Ako netko s kojim oni imaju posla diše isti zrak kao vi, a oni to doznaju, umrijet će - na strašan način.Wainwright htjede progovoriti, ali Timbervvell nastavi:- Slušajte, ne želim reći da ne smijete drugog poslati u podzemlje. To je vaš posao i ne želim za to znati - barem ne zasad. Ali reći ću vam ovo: ako to učinite, budite vrlo oprezni i držite se dalje od njega. Toliko zaista možete učiniti za njega!- Hvala na upozorenju - reče VVainvvright. Još je razmišljao o Vicovu tijelu kad je s njega bila od-grnuta plahta. - Čisto sumnjam da ću poslati bilo koga drugog.1.Iako joj je to i dalje bilo teško sa 98 ddara tjedne blagajničke zarade od čega je nakon odbitaka kući nosila 83 dolara, Juanita je nekako uspijevala da iz tjedna u tjedan uzdržava sebe i Estelu i da plaća Este-lin vrtić. Juanita je čak - do mjeseca kolovoza - malko smanjila dug financijskoj kompaniji kojim ju je opteretio njezin muž Carlos prije nego ju je ostavio. Financijska kompanija je ljubezno promijenila ugovor i sada su mjesečne otplate bile manje iako su se protegnule - uz znatno više kamate - tri godine unaprijed.U banci su svi bili pažljivi prema Juaniti nakon što su je u listopadu nedužnu optužili. No iako su bankovni namještenici bili srdačni prema njoj, Juanita nije sklopila prisna prijateljstva. Teško se mogla nekome povjeriti. Po prirodi se bojala ljudi, bilo je to djelomice urođeno, a djelomice plod iskustva. Centar njezina života, vrhunac svakog radnog dana bijahu večernji satovi koje je provodila s Estelom.Sad su bile zajedno.U kuhinji njihova malog ali udobnog stana u Forum Eastu Juanita je spremala večeru, a trogodišnja kćerka joj je pomagala i na mahove smetala. Valjale su i oblikovale tijesto za kolač, Juanita je spremala gornji sloj za mesnu pitu, a Estela je sitnimprstima mijesila ukradeni komadić tijesta kako ju je navodila mašta.- Mamice! Pogledaj, umijesila sam čarobni dvorac! Zajedno su se smijale.- Que lindo, mi cielo!1 - nježno će Juanita. - Stavit ćemo dvorac u peć s pitom.

Page 139: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Onda će i jedno i drugo biti začarani.U nadjev je Juanita stavila pirjanu govedinu i dodala luka, krumpira, svježe mrkve i konzervu graška. Povrće je svojom količinom nadopunjavalo ono malo mesa što je Juanita mogla kupiti. Ali kuhala je po instinktu i bila maštovita kuharica pa će pita biti ukusna i hranjiva.Pita je bila u peći dvadeset minuta i trebala se peći još deset. Juanita je čitala Esteli bajku Hansa Christiana Andersena u španjolskom prijevodu kad netko pokuca na vrata. Juanita prekine čitanje i nesigurno osluhne. Uvijek su kod nje posjetioci bili rijetkost, a pogotovo ovako kasno. Poslije nekoliko trenutaka kucanje se ponovi. Uznemireno dade Esteli znak da ostane na mjestu, ustane i polako pođe prema vratima.Njezin se stan nalazio na najgornjem katu kuće koja je nekad bila jedan jedini stan, ali su je odavno pregradili u najamne stanove. Arhitekti Forum Easta zadržali su pregrade u zgradi, modernizirali i popravili kuću. Ali urbanizacija nije mogla ublažiti činjenicu što se Forum East općenito nalazio u području s notorno visokim kriminalitetom, pogotovo su bili česti oružani ulični napadi i provale. I zato su se stanari većinom zaključavali i zakračunavali preko noći, iako su svi stanovi bili krcati. Na ulazu u Juanitinu zgradu bila su čvrsta zaštitna vrata, ali neki stanari su ih često zaboravljali zatvoriti.Pred Juanitinim stanom nalazilo se usko odmori-šte na vrhu stepenica. Pritisne uho uz vrata i poviče:- Tko je?Odgovora nije bilo, ali se kucanje - tiho, no ustrajno, ponovi." Sto je lijepo, dušo! šp.Uvjeri se da je sigurnosni lančić na mjestu pa otključa vrata i pritvori ih nekoliko centimetara. Lančić nije dopuštao više.Isprva zbog nejasna osvjetljenja ništa nije vidjela, a onda zapazi lice i glas zapita:- Juanita, mogu li s tobom razgovarati? Moram, molim te! Hoćeš li me pustiti u stan?Zaprepastila se. Miles Eastin. Ali ni glas ni lice nisu pripadali onom Eastinu koga je poznavala. Lik koji je sad već bolje vidjela bijaše blijed i iscijeđen, a njegov govor nesiguran i molećiv.Nastojala je dobiti na vremenu.- Mislila sam da ste u zatvoru.- Izišao sam. Danas. - Ispravi se: - Pušten sam uvjetno.- Zašto ste došli ovamo?- Sjetio sam se gdje stanuješ.Odmahnula je glavom, a lanac je još ostao na mjestu. ,- Nisam vas to pitala. Zašto ste došli k meni?- Zato što sam mjesecima, tokom cijelog vremena u zatvoru mislio samo na to da te vidim, da govorim s tobom, da ti objasnim ...- Nemate mi što objasniti.- Imami Juanita, molim te! Nemoj me odbiti! Molim te!Iza nje Estela zapita svojim zvonkim glasićem:- Mamice, tko je to?- Juanita - reče Miles Eastin - nemaš se čega bojati - niti za sebe ni za kćerkicu. Nemam ništa osim ovog. - Podigne mali trošni kovčeg. - Samo stvari koje su mi vratili kad su me pustili.- Pa... - Juanita je krzmala. Radoznalost je nadvladala strah. Zašto je Miles htio da je vidi? Pitajući se hoće li to požaliti, malčice pritvori vrata i skine lanac.- Hvala. - Plašljivo uđe. I sad se bojao da bi se Juanita mogla predomisliti.- Zdravo - reče Estela. - Jesi li ti mamin prijatelj?Načas je Eastin izgledao zbunjen, a onda odgovori:- Nisam uvijek bio. Kamo sreće da jesam!Mala tamnokosa djevojčica ga pogleda.- Kako se zoveš?- Miles. Estela zahihoće:- Mršav si.- Da, znam.

Page 140: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Sad kad ga je vidjela na svjetlu, Juanitu još više zapanji Milesova promjena. U osam mjeseci kako ga nije vidjela toliko je smršavio da su mu obrazi bili upali, a potiljak i tijelo smežurani. Zgužvano odijelo visilo je na njemu kao da je skrojeno za nekog dvaput jačeg. Djelovao je iscrpljeno i oslabljeno.- Smijem li sjesti?- Da. - Juanita mu pokaže pleteni naslonjač, ali je i dalje stajala i gledala ga. Rekla je, optužujući bez veze: - Niste dobro jeli u zatvoru.Odmahnuo je glavom i po prvi put se slabo osmjehnuo:- Nije tamo hrana za sladokusce. Mislim da se ividi.- Si, me di cuenta.i Vidi se.- Jesi li došao na večeru? - zapita Estela. - Mama je spremila mesnu pitu.Oklijevao je:- Nisam.- Jeste li danas jeli? - suho će Juanita.- Jutros sam nešto gricnuo na autobusnoj stanici. - Iz kuhinje se širio miris gotovo pečene pite. Miles nagonski okrene glavu.- Onda ćete nam se pridružiti. - Postavi pribor za još jednu osobu na malom stolu gdje su ona i Estela objedovale. To joj se učinilo posve prirodno. U porto-rikanskoj kući - pa i najsiromašnijoj - tradicija je tražila da dijele sve jelo pa ma kako bilo skromno.Dok su jeli, Estela je čavrljala, a Miles odgovarao na njezina pitanja. Očigledno je s njega nestajalo prvotne napetosti. Nekoliko puta se ogledao po jednostavno namještenom, ali prijatnom stanu. Juanita je imala dara za kućanstvo. Voljela je siti i ukrašavati. U skromnoj sobi za dnevni boravak bila je stara trošna sofakoju je prekrila pamučnom navlakom s vedrim šarama bijele, crvene i žute boje. Pleteni naslonjač u kojem je prije sjedio Miles jeftino je kupila zajedno s još jednim takvim i obojadisala u crveno. Za prozore je sašila jednostavne jeftine zavjese od jarkožute jute. Primitivna slika Bogorodice i plakati putničkih agencija ukrašavali su zidove.Juanita je slušala njih dvoje, ali je malo govorila. Još su je uvijek morile sumnja i zebnja. Zašto je Miles zapravo došao? Hoće li joj nanijeti isto onoliko zla kao prije? Iskustvo ju je upozoravalo da bi mogao. Ali večeras je djelovao bezopasno - svakako, tjelesno slab, pomalo zaplašen, a možda razoren. Juanita je svojim smislom za praktično brzo zapažala te simptome.Ali nije osjećala neprijateljstvo. Iako ju je Miles pokušao okriviti za krađu koju je sam počinio, ta je prijevara pripadala prošlosti. Pa i iz početka, kad su ga otkrili, osjećala je olakšanje a ne mržnju. Sad je Juanita samo željela da on ostavi nju i Estelu na miru.Miles Eastin uzdahne kad je odmaknuo tanjur. Ništa nije ostavio.- Hvala. Odavno nisam ovako dobro jeo.- što ćete raditi? - zapita Juanita.- Ne znam. Sutra ću početi tražiti posao. - Duboko je uzdahnuo. Činilo se kao da će još nešto reći, ali ona mu dade znak da pričeka.- Estelita, vamos, amorcitoA U krevet!Malo kasnije je došla Estela, umivena, počešljane kose, u maloj ružičastoj pidžami da mu kaže laku noć. Velike bistre oči ozbiljno su gledale Milesa.- Moj tata je otišao. Hoćeš li ti otići?- Da, vrlo skoro.- Da, to sam i mislila. - Namjesti mu obraz na poljubac.Kad je Estelu smjestila u krevet, Juanita izađe iz spavaće sobe i zatvori vrata. Sjela je sučelice Milesu i sklopila ruke u krilu.- Tako. Sad možete govoriti.n Da. oDazila sam šp." Estelice, dušo, idemo, ljubavi moja šp.Oklijevao je i vlažio usne. Sad kad je došlo vrijeme kao da je bio neodlučan, nije znao što da kaže. Onda reče:- Cijelo vrijeme dok sam bio... u "hladovini" .. želio sam ti se ispričati. 2ao mi je zbog svega što sam učinio, ali najviše zbog onog što sam učinio tebi. Stidim se. S jedne strane ne znam kako se to dogodilo, a s druge mislim da znam.

Page 141: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Juanita slegne ramenima.- Bilo pa prošlo. Zar je to sad važno?- Meni je važno. Molim te, Juanita, dopusti da ti kažem ostalo, kako je zapravo bilo.Tada, kao voda iz probušena hidranta, navru iz njega riječi. Govorio je o buđenju savjesti i kajanju,0 prošlogodišnjem bezglavom klađenju i dugovima što su ga opsjeli poput groznice koja iskrivljuje moralne vrijednosti i spoznaje. Kad misli na prošlost, rekao je Juaniti, čini mu se kao da je netko drugi ušao u njegov um i tijelo. Rekao je da je kriv što je okradao banku, ali najgore od svega, prizna on, jest ono što je učinio, ili pokušao učiniti, njoj. Taj ga je sram, izjavi on vatreno, progonio svakog dana u zatvoru i nikad ga neće ostaviti.Kad je Miles počeo govoriti, Juanitin najsnažniji osjećaj bilo je nepovjerenje. Kad je nastavljao, nije posve nestalo sumnje, život ju je prečesto varao i iznevjeravao da bi mogla potpuno u nešto vjerovati. Pa ipak, razum joj je govorio da je istina što Miles govori1 obuzme je samilost.Ustanovi kako uspoređuje Milesa s Carlosom, svojim mužem koji je otišao. Carlos je bio slab, kao i Miles. Ali, na neki način je Milesova odluka da se vrati i pokajnički stane pred nju dokazivala snagu i mužev-nost koje u Carlosa nikada nije bilo.Odjednom shvati šaljivost položaja: muškarci u njezinu životu - iz jednog ili drugog razloga - bili su prosječni slabići. I oni bijahu šibani sudbinom kao ona. Gotovo se nasmije, a onda se suzdrži jer je Miles ne bi razumio.- Želim te nešto pitati, Juanita - ozbiljno će on. - Hoćeš li mi oprostiti?Pogledala ga je. ....j- A ako mi oDraštaš. hoćeš U mi to. reći? _,,_.Zamre njezin tihi smijeh, a suze joj ispune oči. To je mogla razumjeti. Bila je rođena katolikinja i iako je danas rijetko išla u crkvu, znala je koliku utjehu donose ispovijedi i razrješenje. Ustala je.- Miles - reče Juanita. - Ustani! Pogledaj me. Poslušao ju je, a ona nježno reče:- Has sufrido bastanteA Da, opraštam ti.A mišići njegova lica se iskrive i zatitraju. Držala ga je u zagrljaju dok je plakao.Kad se Miles sabrao i kad su ponovo sjeli, Juanita mu postavi praktično pitanje.- Gdje ćeš provesti noć?- Ne znam. Naći ću nešto. Razmišljala je a onda mu reče:- Možeš ovdje ostati ako hoćeš. - Videći da se iznenadio, brzo je nadodala: - Možeš samo noćas prespavati u ovoj sobi, a ja ću u spavaćoj sobi s Este-lom. Naša će vrata biti zaključana. - Nije htjela da dođe do nesporazuma.- Ako ti zaista nije krivo - reče on - bit će mi drago. I ne treba da brineš nizašto.Nije joj rekao pravi razlog zbog kojega se ona ne mora brinuti: da su u njemu drugi problemi - psihološki i seksualni - s kojima se još nije suočio. Sve što je Miles dosad znao bijaše to da je uslijed učestalih homoseksualnih odnosa između njega i Karla, njegova zaštitnika u zatvoru, ishlapila želja za ženama. Pitao se hoće li ikad opet postati muškarac u seksualnom pogledu.Malo kasnije, kad ih je oboje svladao umor, Juanita se pridružila Esteli.Ujutro je kroz zatvorena vrata spavaće sobe čula kako se Miles rano diže. Pola sata kasnije, kad se pojavila iz spavaće sobe, on je već otišao.Na stolu u sobi za dnevni boravak bijaše pričvršćeno pisamce.Juanita -Zahvaljujem ti od sveg srca!MilesDok je spremala ručak za sebe i Estelu, ustanovi da žali što je otišao. To ju je začudilo.__" posta si patio šp.2.U četiri i po mjeseca otkako su na sjednici upravnog odbora upravitelji Prve američke trgovačke banke odobrili njegov program proširenja štednje i poslovnica, Alex Vandervoort je dobro poodmakao. Planiranje i sjednice s

Page 142: Arthur Hailey - Mjenjači novca

bankinim osobljem, vanjskim savjetnicima i poduzetnicima održavale su se gotovo svakog dana. Rad se nastavljao preko noći, vikenda i praznika. Alex se trsio da program stupi na snagu potkraj ljeta, a da do sredine jeseni bude posve proveden.Reorganizaciju štednje bijaše najlakše izvesti u roku. Većina onog što je Alex htio da se učini - među ostalim i lansiranje četiriju novih tipova štednih računa s povišenim kamatnim stopama, namijenjenih raznim potrebama - i ranije su se istraživali po njegovoj naredbi. Sad ih je samo trebalo pretvoriti u stvarnost. Da se pokrije novi teren, trebalo je provesti reklamni program koji će privući nove ulagače i to je - bez obzira na interesni sukob - brzo i vješto izvršila Austinova agencija. Tema štedne kampanje bijaše: PLATIT ĆEMO VAM DA ŠTEDITEU PRVOJ AMERIČKOJ TRGOVAČKOJ BANCISada, početkom kolovoza, reklame preko dviju novinskih stranica iznosile su prednosti štednje kod Prve američke trgovačke. Pokazale su i smještaj osamdeset bankinih poslovnica u državi u kojima jesvatko tko je otvarao novi račun mogao dobiti poklone, kavu i "prijateljske financijske savjete". Vrijednost poklona ovisila je o veličini početnog uloga i trajanju vezane štednje. Televizijske i radio-reklame obasipale su kuće sličnom kampanjom.A što se tiče devet novih poslovnica - "naši novčani dućani", kako ih je nazvao Alex - dvije su otvorene u posljednjem tjednu mjeseca srpnja, a još tri prvih dana kolovoza. Ostale četiri otvorit će se do rujna. Budući da su se sve nalazile u iznajmljenim prostorijama te ih je trebalo samo preurediti a ne izgraditi, i ovdje je bilo moguće brzo djelovati.Ti novčani dućani - ime se brzo proširilo - najprije su pobudili najveću pažnju. Izazvali su daleko veći odjek u novinama nego što su predviđali Alex Vandervoort, bankin odjel za odnose s javnošću i Austinova reklamna agencija. A junak dana - koji se poput rakete uzdigao do najvećih visina - bio je Alex.Nije kanio da tako ispadne. Naprosto se tako dogodilo.Reporterka iz jutarnjeg Times-Registera, koju su zadužili da piše o otvaranju novih poslovnica, zavirila je u novinski arhiv, koji u žargonu zovu "mrtvačnica" da nađe podatke, te otkrila Alexovu tananu vezu s bankovnim štrajkom Forum Easta u mjesecu veljači. Razgovarala je s urednikom te je zaključeno da bi Alex bio zahvalna tema proširene reportaže. Pokazalo se točnim.Kad mislite o modernim bankarima kasnije je napisala reporterka, ne mislite na dostojanstvene oprezne funkcionere u tradicionalnim tam-noplavim odijelima s dvostrukim preklopom koji napuće usne i kažu "ne". Namjesto njih mislite o Alexanderu Vandervoortu.Gospodin Vandervoort, istaknuti šef naše Prve američke trgovačke, kao prvo uopće ne izgleda kao bankar. Njegova su odijela iz modne rubrike Esquirea, drži se a la Johnnv Carson, a kad spomenete kredite, pogotovo male kredite, on će uglavnom - uz rijetke iznimke - reći "da". Ali on je zagovornik štednje i tvrdi da većina nas ne postupa s novcem kao naši roditelji i djedovi.Osim toga, Alexander Vandervoort je predvodnik moderne bankovne tehnologije koja je ovog tjedna stigla u naša gradska predgrađa.Novi stil bankarstva predstavljaju poslovnice koje uopće ne izgledaju kao banke - što nije nikakvo čudo jer je gospodin Vandervoort koji, kao što smo rekli, ne izgleda kao bankar glavni pokretač tih poslovnica.Ova reporterka je ovog tjedna pošla s Alexan-derom Vandervoortom da osmotri ono što on naziva "bankarstvo za potrošače budućnosti koja je ovdje već stvarnost".Šef bankinih odnosa s javnošću, Dick French, ugovorio je taj intervju. Reporterka je bila mlitava plavuša srednjih godina po imenu Jill Peacock, nije bila kandidat za Pulitzerovu nagradu, ali ju je stvar zanimala i bila je prijazna.Alex i reporterka Peacock posjete novu poslovnicu u trgovačkom centru predgrađa. Bila je otprilike jednake veličine kao obližnja drogerija, jarko osvijetljena i ugodno namještena. Glavni se namještaj sastojao od dvije automatske blagajne "Docutel" od nerđajućeg čelika kojima su baratale same mušterije, te od televizije zatvorenog kruga. Automatske blagajne, objasni Alex, povezane su izravno s kompjutorima u sjedištu Prve američke trgovačke.

Page 143: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Danas - nastavi on - javnost očekuje usluge i zato zahtijeva da banke budu dulje otvorene i u zgodnije vrijeme. Novčani dućani kao što je ovaj bit će otvoreni dvadeset i četiri sata dnevno, sedam dana tjedno.- Radi li osoblje ovdje cijelo vrijeme? - zapita gospođa Peacock.- Ne. Samo po danu će ovdje biti službenik koji će odgovarati na pitanja. Inače neće ovdje biti nikoga osim klijenata.- Ne bojite se pljačke? Alex se nasmiješi.- Automatske blagajne su strojevi građeni poput tvrđave sa svim mogućim alarmnim uređajima. A televizori - u svakoj poslovnici je jedan televizor -1imaju vezu. s kontrolnim centrom u gradu. Naš neposredni problem nije sigurnost - već kako da natjeramo mušterije da se prilagode novim idejama.- Čini se - naglasi reporterka Peacock - da su se neki već prilagodili.Iako je bilo rano - devet i po sati ujutro - u maloj banci već se nalazilo desetak osoba i još ih je pristizalo. Uglavnom su to bile žene.- Naša istraživanja tržišta - javi se Alex - pokazuju da žene brže prihvaćaju promjene. Možda zato dućani za maloprodaju tako često uvode novosti. Muškarci su polaganiji, ali ih na koncu žene nagovore.Mali repovi već su se stvorili pred automatskim blagajnama, ali nije bilo zastoja. Transakcije bi se brzo obavile: svaka bi mušterija ugurala plastičnu osobnu karticu i pritisnula nekoliko dugmadi. Neki su ulagali gotovinu ili čekove a drugi podizali novac. Jednc-dvoje došlo je da plati bankovne karte ili račune. Bez obzira na vrst posla, stroj je gutao papir i novac ili ih izbacivao munjevitom brzinom.Gospođa Peacock pokaže prema blagajnama:- Jesu li se ljudi privikli na njih brže ili sporije nego što ste očekivali?- Mnogo, mnogo brže. Teško je nagovoriti ljude da prvi put iskušaju stroj. Ali kad ga jednom iskušaju, on ih opčini i oni ga zavole.- Uvijek se govori da ljudi više vole imati posla s ljudima nego sa strojevima. Zašto je u bankarstvu drukčije?- Istraživanja koje sam proveo pokazuju da je razlog tajnovitost.Ovdje zaista postoji tajnovitost pisala je Jill Peacock u svojoj reportaži za nedjeljno izdanje, i ne samo u vezi s tim blagajnama koje podsjećaju na čudovište Frankensteina.Sjela sam u kabinu u istom novčanom dućanu, nasuprot televizijskoj kameri i ekranu, otvorila račun, a zatim zatražila kredit.Kad sam prije pozajmljivala novac iz banke, osjećala sam se neugodno. Ovaj put ne, jer lice preda mnom. na ekranu bijaše bezlično. Njegovi: jjiHSiJl,vlasnik - muškarac bez tijela komu nisam znala ime - bio je na kilometre udaljen.- Da budemo točni, trideset kilometara - rekao je Alex. - Bankovni službenik s kojim ste razgovarali nalazi se u kontrolnoj dvorani u našem sjedištu u gradu. Odatle on i ostali mogu uspostaviti vezu sa svakom bankovnom podružnicom koja ima televiziju zatvorenog kruga.Gospođa Peacock se zamisli.- Kojom se zapravo brzinom mijenja bankarstvo?- Tehnološki se razvijamo brže od osvajanja svemira. Ovo što ovdje vidite predstavlja najznačajniju novost od uvođenja čekovnog računa. Za deset godina ili manje većina bankovnih poslova će se ovako rješavati.- Hoće li još biti blagajnika od krvi i mesa?- Neko vrijeme, ali će ta vrsta brzo nestati. Uskoro će sjećanje na pojedinca koji ručno broji novac pa ga daje preko šaltera, postati pretpotopno - isto onako staromodno kao nekadašnji trgovac mješovitom robom koji je vagao šećer, grašak i maslac i sam ih stavljao u papirnate vreće.- To je prilično tužno - reče reporterka Peacock.- Napredak je često tužan.Kasnije sam desetak ljudi nasumce izabranih pitala kako im se sviđaju novi novčani dućani. Bez iznimke svi bijahu oduševljeni.Sudeći po velikom broju ljudi koji se njima služe, taj je nazor opće proširen, a

Page 144: Arthur Hailey - Mjenjači novca

obljubljenost dućana, rekao mi je gospodin Vandervoort, pomaže kampanji štednje ...Nikad se nije potpuno razjasnilo pomažu li novčani dućani štednji ili obratno. Postalo je jasno da su najoptimističkiji ciljevi Prve američke trgovačke na području štednje dostignuti i nadmašeni neviđenom brzinom, činilo se - kako je Alex rekao Margoti Bra-cken - da se raspoloženje javnosti nekim čudom podudara s programom Prve američke trgovačke.- Prestani se hvaliti i popij narančin sok - reče mu Margot. Nedjeljom ujutro je volio biti u Margo-tinu stanu. U pidžami i kućnom ogrtaču po prvi putje čitao reportažu Jill Peacook u Sunday Times-Regi-steru dok je Margot pripremala doručak.Alex je još sav sjao dok je jeo. Margot je pročitala reportažu u Times-Registeru i izjavila:- Nije loše. - Nagnula se i poljubila ga. - Veselim se zbog tebe.- Ovo je bolja reklama nego ona posljednja koju si mi ti stvorila, Bracken.- Nikad se ne zna što će biti - veselo će ona. - Novine daju i novine ti oduzimaju. Sutra mogu napasti tebe i tvoju banku.Uzdahnuo je:- li si tako često u pravu. Ali ovaj put nije imala pravo.Sažeta verzija prve reportaže prodavala se putem agencije i bila objavljena u novinama u četrdesetak drugih gradova. Agencija AP, opazivši široko zanimanje javnosti, napisala je vlastitu reportažu za telegrafske agencije u državi, a isto tako UPI. The Wall Street Journal poslao je svog reportera i poslije nekoliko dana na prvoj stranici prikazao Prvu američku trgovačku banku i Alexa Vandervoorta u osvrtu o automatizaciji u bankama. Filijala NBC poslala je televizijsku ekipu da intervjuira Alexa u novčanom dućanu, a izvještaj je na videotraci bio emitiran u večernjim vijestima NBC-a.Svaka propagandna akcija davala je nov poticaj štednoj kampanji i novčani dućani su cvjetali.Bez žurbe, sa svoje ponosne visine, The New York Times je razmišljao i bilježio. A sredinom kolovoza u nedjeljnoj rubrici "Posao i financije" pojavi se naslov: Revolucionarni bankar o kojemu ćemo možda još čuti.Intervju The Timesa s Alexom sastojao se od pitanja i odgovora. Počeo je od automatizacije a onda se proširio na općenitija pitanja.PITANJE: Koja je najveća mana današnjeg bankarstva?VANDERVOORT: Mi bankari smo predugo radili po svome. Previše se brinemo za svoje dobro, a premalo mislimo na interese svojih stranaka.PITANJE: Možete li nam navesti primjer?VANDERVOORT: Mogu. Bankine stranke - osobito pojedinci- morali bi primati veće kamate.PITANJE: Na koji način?VANDERVOORT: Na više načina. Na štedne račune, a i na vezanu štednju. Morali bismo plaćati kamate i na uloge po viđenju, to jest, na tekuće račune.PITANJE: Da se najprije osvrnemo na štednju. Svakako postoji savezni zakon koji regulira visinu kamatne stope u banikama.VANDERVOORT: Da, a namjena mu je da zaštiti štedionice i kreditne banke. Uzgred da kažem, postoji i zakon koji štedionicama i kreditnim bankama ne dopušta da njihove stranke upotrebljavaju čekove. Time se štite trgovačke banke. Bilo bi potrebno da zakoni prestanu zaštićivati banke i da štite pojedince.PITANJE: Pod "štititi pojedince" mislite da se onima koji štede omogući da uživaju najvišu kamatnu stopu i ostale usluge koje će im dati banka?VANDERVOORT: Da, tako mislim.PITANJE: Spomenuli ste vezanu štednju.VANDERVOORT: Savezna rezerva Sjedinjenih Američkih Država zabranila je velikim bankama, poput one za koju ja radim, da reklamira dugoročnu vezanu štednju uz visoke kamatne stope. Ta vezana štednja osobito je povoljna za osobe koje očekuju mirovinu pa žele odgoditi plaćanje poreza na prihod za kasnije godine kad budu imale niske prihode. Federalna rezerva navodi smiješne izlike za tu zabranu. Ali pravi je razlog zaštita malih banaka od velikih zato što su velike banke sposobnije i mogu pružiti bolje uvjete. Kao i obično, najmanje se misli na javnost i pojedince koji gube.

Page 145: Arthur Hailey - Mjenjači novca

PITANJE: Da to raščistimo. Tvrdite da naša centralna banka - Savezna rezerva - više mari za male banke nego za stanovništvo?VANDERVOORT: Tako je.PITANJE: Da prijeđemo na uloge po viđenju: tekuće račune. Neki bankari kažu da bi plaćali kamate na tekuće račune, ali to zabranjuje savezni zakon.VANDERVOORT: Kad vam slijedeći put to kaže neki bankar, pitajte ga kad je naš moćni bankarski lobby u Washingtonu posljednji put nešto poduzeo da se taj zakon promijeni. Ako je ikad i učinjen napor u tom pravcu, nisam za njega čuo.PITANJE: Želite, znači, reći da većina bankara zapravo ne želi da se zakon promijeni?VANDERVOORT: Ne samo da želim reći, nego to znam. Zakon koji zabranjuje plaćanje kamata na tekuće račune vrlo je povoljan za vlasnika banke. Uveden je 1933. godine, odmah nakon ekonomske krize, s ciljem da ojača banke jer ih je toliko mnogo propalo tokom prethodnih godina.PITANJE: A to je bilo prije više od četrdeset godina.VANDERVOORT: Točno. Potreba za takvim zakonom odavno je nestala. Da vam nešto kažem. Kad bi se u ovom trenutku zbrojili svi tekući računi u ovoj zemlji, iznosili bi ukupno preko dvije stotine milijardi dolara. Možete biti sigurni da banka zarađuje na tom novcu, a ulagači - bankini klijenti - ne dobivaju ni centa.PITANJE: Budući da ste i vi bankar, i vaša banka ima koristi od zakona o kojem govorimo. Zašto se zalažete za promjenu?VANDERVOORT: Kao prvo, ja sam za iskrenost. Kao drugo, banki nisu potrebne tolike pomoći u obliku zaštitnih zakona. Mislim da bi bolje bilo - pod tim mislim da bismo davali više usluga javnosti i imali veću dobit - bez te podrške.PITANJE: Zar nije bilo preporuka u Washingtonu o nekima od promjena o kojima ste govorili?VANDERVOORT: Da. Izvještaj Huntove komisije iz 1971. godine i predloženi zakoni koji su iz njega proizlazili, a koji bi poboljšali položaj potrošača. Ali sve se to zaustavilo u Kongresu zbog posebnih interesa - uključujući i naš bankarski lobby - da se zadrži napredak.PITANJE: Očekujete li otpor drugih bankara zato što ste ovdje bili iskreni?VANDERVOORT: Nisam još o tome mislio.PITANJE: Osim bankarstva imate li neko opće mišljenje o sadašnjim privrednim zbivanjima?VANDERVOORT: Da, ali opći pregled ne bi se smio ograničiti samo na privredu.PITANJE: Molim vas, iznesite svoj stav i nemojte ga ograničavati.I - "VANDERVOORT: Naš najveći problem i najveći nedostatak naše zemlje sastoji se u tome da je danas gotovo sve upereno protiv pojedinca, a za velike ustanove - velika poduzeća, velike poslove, velike sindikate, veliko bankarstvo, velike vlade. A pojedincu ne samo da "e teško probiti i zadržati svoj položaj, nego mu je često teško i opstati. A kad god se dogode neugodne promjene - inflacija, devalvacija, kriza, nestašice, viši porezi pa i ratovi - ne pogađaju velike ustanove, odnosno ne osobito, nego se uvijek okome na pojedinca.PITANJE: Vidite li u povijesti slučaj sličan ovom stanju?VANDERVOORT: Vidim. Možda će se to učiniti čudnim, ali smatram da nam je najbliža Francuska neposredno prije revolucije. U to vrijeme, usprkos neredu i slaboj privredi, svi su smatrali da će se poslovi nastaviti kao i dotad. Međutim je narod - sastavljen od pobunjenih pojedinaca - zbacio tirane koji su ga tlačili. Ne tvrdim da je sadašnje stanje baš isto, ali u mnogim pogledima veoma smo bliski tiraniji koja je opet uperena protiv pojedinca. A govoriti ljudima koji zbog inflacije ne mogu prehraniti svoje obitelji: "Nikad vam nije bilo ovako dobro", neugodno podsjeća na: "Neka jedu kolače!" I zato tvrdim, ako želimo sačuvati naš takozvani način života i slobodu pojedinaca - koju navodno cijenimo - krajnje je vrijeme da počnemo razmišljati i ponovno postupamo za dobro pojedinaca.PITANJE: A u svom slučaju, počeli biste time da banke više služe pojedincima.VANDERVOORT: Da.- Dragi, pa ovo je veličanstveno! Ponosim se tobom i volim te više nego ikada - reče Margot Alexu kad je pročitala primjerak dan prije nego je intervju

Page 146: Arthur Hailey - Mjenjači novca

objavljen. - Ovo je najpošteniji intervju koji sam ikad pročitala. Ali drugi bankari će te zamrziti. Poželjet će da za doručak pojedu tvoja jaja.- Neki hoće - odvrati Alex. - A neki neće.Ali sada kad je vidio tiskana pitanja i odgovore, bez obzira na krila uspjeha na kojima je letio, i sam se malko zabrinuo.3.- Alexe - recitirao je Levvis D"Orsev - spasilo te što je to objavio The New York Times. Da si ono rekao bilo kojem drugom listu u zemlji, tvoji bi te se bankovni upravitelji odrekli i izopćili kao pariju. Ali neće jer je to bilo u Timesu. Zaodjenulo te poštovanjem, ali ne pitaj me zašto.- Levvis, dragi - reče Edwina D"Orsev - bi li prekinuo taj govor pa nam nalio još vina?- Ne držim govor. - Njezin muž ustane od stola i uzme drugu bocu Clos de Vougeota iz 1962. godine. Lewis je i danas izgledao slabašan i neishranjen kao i obično. Nastavio je: - Mirno i razumno govorim o The New York Timesu koji je po mom mišljenju, obična ružičasta krpica, a njegov nezasluženi ugled je spomenik američkoj budalaštini.- Ima veću nakladu od tvog biltena - reče Margot Bracken. - Zato ga ne voliš!Ona i Alex Vandervoort bijahu gosti Levvisa i Edwine u elegantnom stanu D"Orsevjevih na vrhu Cay-man Manora. Na stolu je blistalo posuđe, kristal i srebro u blagom svjetlu svijeća. Duž jedne strane prostrane blagovaonice velik dubok prozor oivičavao je treptava svjetla grada ispod njih u daljini. Vijugava crna traka razdvajala je ta svjetla i označavala tok .....rijeke..........____________.............._____............_.........__....._____....."""""foVBilo je to tjedan dana poslije tiskanja kontro-verznog intervjua s Alexom.Levvis uzme lijep komad govedine i prezirno odgovori Margoti:- Moj bilten što izlazi svaka dva tjedna predstavlja visoki kvalitet i nadmoćan um. Većina dnevnika, uključujući Times, predstavljaju samo običan kvarttitet.- Prestanite se prepirati! - Edvvina se obrati Alexu: - Bar deset ljudi koji su ovog tjedna došli u poslovnicu u centru rekli su mi da su čitali intervju i divili se tvojoj iskrenosti. Kako su reagirali u središtu?- Podvojeno.- Kladim se da znam jednu osobu koja je bila protiv.- Imaš pravo. - Alex se zasmijulji. - Roscoe nije bio predvodnik onih koji su mi čestitali.Heywardovo je ponašanje u posljednje vrijeme postalo još hladnije nego prije. Alex je sumnjao da je Heyward kivan na njega ne samo zbog pažnje koju je Alex pobuđivao, nego i zbog uspjeha štedne kampanje i novčanih dućana. A Roscoe Heyward opirao se objema programima.Druga nepovoljna prognoza Heywarda i njegovih pristalica u upravnom odboru odnosila se na osamnaest milijuna dolara koje su držale u depozitu štedionice i kreditne ustanove. Iako se uprava tih poduzeća raspjenila, nisu povukli depozite s Prve američke trgovačke. A sad se činilo da ih ni ne kane povući.- Osim Roscoea i njegovih - reče Edvvina - čujem da ovih dana imaš mnogo pristalica među službenica ma.- Možda sam trenutačno u modi. Kao oni što goli trče po ulici!- Ili kao drogiranje - reče Margot. - Ustanovila sam da si podložan novim utjecajima.Nasmiješio se. Razvedrilo ga je kad je tokom prošlog tjedna primio čestitke od ljudi koje je poštovao, kao što su bili Tom Straughan, Orville Young, Dick French i Edvvina, pa i od ostalih, među kojima su bili mladi službenici koje nije poznavao po imenu. Mnogi iz upravnog odbora su mu telefonira! i. hvalili sa. _"Mnogo pridonosiš ugledu banke", kazao mu je Leo-nard Kingsvvood. A dok je Alex prolazio kroz toranj Prve američke trgovačke na mahove je bio gotovo trijumfalno dočekivan. Namještenici i tajnice su ga pozdravljali i toplo mu se smješkali.- Kad već govoriš o svojim namještenicima - reče Lewis D"Orsey - podsjetio si me da ti nešto nedostaje u onom tvom sjedištu - Edvvina. Vrijeme je da dođe na viši položaj, što više čekate, više gubite.

Page 147: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Levvis, kako možeš? - ćak i u svjetlu svijeća moglo se vidjeti kako je Edvvinu oblilo crvenilo. Prosvjedovala je: - Ovo je prijateljski skup. Pa i da nije, ovakva je primjedba posve neumjesna. Alex, oprosti. vLevvis je spokojno promatrao ženu kroz svoje naočale u obliku polumjeseca:- Ti se možeš ispričavati, draga. Ja neću. Svjestan sam tvoje sposobnosti i vrijednosti: ja sam ti najbliži? Nadalje, imam običaj da skrećem pažnju na sve vrijedne stvari koje vidim.- Triput hura za Levvisa! - reče Margot. - Alex, što kažeš na to? Kad će se moja vrijedna rođakinja preseliti u toranj?Edvvina se razljutila:- Molim vas, prestanite! Zaista me dovodite u nepriliku.- Zašto hi bila u neprilici? - Alex je znalački srkao vino. - Aha! 1962. je bila dobra berba u Bur-gundiji. U svakom slučaju, isto tako dobra kao 1961, što misliš?- Da - potvrdi domaćin. - Srećom sam pohranio mnogo boca i jedne i druge godine.- Nas četvero smo prijatelji - reče Alex. - Zato možemo otvoreno govoriti jer znamo da će ovo ostati među nama. Moram reći da sam razmišljao da unaprijedim Edvvinu i na umu imam određen posao. Koliko ću brzo provesti to, kao i još neke promjene, ovisi o tome što će se dogoditi u toku slijedećih mjeseci, a to zna i Edvvina.- Da - reče ona. - Znam. - Edvvina je znala da je svima u banci poznata njezina odanost Alexu: Otkako je umro Ben Rosselli, pa čak i prije, bilo joj je jasno 4a će Alexovo unaoređenie na Tnlnai nrH.i...sjednika gotovo sigurno značiti razvoj njene karijere. Ali ako predsjednik postane Roscoe Hevvvard, bilo je malo vjerojatno da će išta više uznapredovati u Prvoj američkoj trgovačkoj.- Htio bih doživjeti još nešto - reče Alex - a to je da vidim Edvvinu u upravnom odboru.Margot se razvedri:- To mi se sviđa! Bio bi to napredak pokreta za oslobođenje žena.- Ne! - oštro poviče Edwina. - Nemoj me poistovjećivati s pokretom za oslobođenje žena, nikada! Sve Što sam postigla, postigla sam sama, pošteno se takmičeći s muškarcima. Pokret za oslobođenje žena - što u krilaticama traži favorizam i preferenciju zato što smo žene - znači nazadovanje, a ne napredak jednakosti spolova.- Besmislica! - Margot bijaše uvrijeđena. - To ti sad možeš reći jer si izuzetno nadarena i imala si sreću.- Nije to bila sreća - reče Edvvina. - Radila sam.- Nije bila sreća?- Pa, ne mnogo- Morala si imati sreću jer si žena - raspredala je Margot. - Koliko se možemo sjetiti, bankarstvo je bilo isključivo muški klub - a bez ikakva razloga.- Zar iskustvo nije razlog? - zapita Alex.- Ne. Iskustvo je dimna zavjesa koju su digli muškarci da isključe žene. U bankarstvu nema ničeg muškog. Zahtijeva samo pamet - a žene je imaju, ponekad i više nego muškarci. A sve ostalo je na papiru, u glavi, u razgovorima, a jedini fizički napor je prenošenje novca iz oružanih kola i pohranjivanje u njih, što bi bez sumnje mogle obavljati i čuvarice.- Ništa od toga ne osporavam - reče Edwina. - osim što si zaostala. Muška isključivost je prekinuta - probile su je žene poput mene i sve više u nju prodiru. Kome je potreban pokret? Meni nije.- Ni ti se nisi mnogo probila - odbrusi joj Margot. - Inače bi već bila u sjedištu, a ne bi samo o tome govorila kao Sto večeras govorimo.Levvis D" Orsey slavodobitno se nasmije.I- Touche1, draga moja.- Drugim ženama u bankarstvu još je potreban pokret za oslobođenje žena - zaključi Margot. - I još će im dugo biti potreban.Alex se nasloni unatrag -kao i uvijek, uživao je u Margotinoj svađi.- Svašta se može reći za naše zajedničke večere - primijeti on - ali nikad nisu

Page 148: Arthur Hailey - Mjenjači novca

dosadne.Levvis kimne glavom:- Dopusti da kažem, jer ja sam ovo započeo - sretan sam zbog tvojih namjera u vezi s Edwinom.- U redu - odlučno će Edvvina. - I ja ti zahvaljujem, Alex. Ali, to je dosta. Neka ostane na tome.I ostalo je.Margot im ispriča o tužbi koju je podnijela protiv robne kuće koja je sistematski potkradala mušterije što su kupovale na kredit. Svote na kraju mjeseca, objasni im Margot, uvijek su za nekoliko dolara bile veće nego je trebalo. Ako se tko potužio, objasnili bi im da je to greška, ali rijetko se tko potužio.- Kad ljudi vide zbroj koji je otisnuo stroj, pretpostavljaju da je točan. A zaboravljaju, ili ne znaju, da se strojevi mogu tako programirati da prave greške. U ovom slučaju je tako bilo. - Margot je nadodala da je robna kuća ukrala desetke tisuća dolara i kanila je to dokazati na sudu.- U banci ne programiramo pogreške - reče Edvvina - ali one se događaju, sa strojevima ili bez njih. Zato govorim ljudima da provjeravaju zbroj.U istrazi vezanoj uz robnu kuću, reče im Margot, pomaže joj privatni detektiv po imenu Vernon Jax. Marljiv je i snalažljiv. Hvalila ga je na sva usta.- Cuo sam za njega - reče Levvis D"Orsev. - Vodio je istragu za SEC o slučaju na koji sam ih ja upozorio. Sposoban čovjek!Kad su odlazili iz blagovaonice, Levvis reče Alexu:- Da se oslobodimo! Bi li mi se pridružio na cigari i konjaku? Ići ćemo u moju radnu sobu. Edvvina ne trpi dim od cigara._"..Pun pogodak! fr.Muškarci se ispričaju i spuste na donji kat - stan D"Orsevjevih zauzimao je dva kata - u Levvisov sanc-tum sanctorum. Alex se znatiželjno ogleda.Bila je to velika prostorija; police za knjige prekrivale su dva zida, a treći su zauzimali stalci za časopise i novine. Posvuda je bilo polica. U sobi su se nalazila tri stola, na jednom je bio električni stroj za pisanje, a na svima visoke gomile spisa, knjiga i fascikla.- Kad mi postane nemoguće da radim za jednim stolom - objasni Levvis - jednostavno se premjestim za drugi.Otvorena vrata pokažu prostoriju koja je po danu bila tajništvo i arhiv. Levvis uđe u nju i vrati se s dvije čaše za brendi i bocom Courvoisiera. Nalije.- često sam se pitao - zamišljeno će Alex - što osigurava uspjeh financijskog biltena.- Mogu samo govoriti o svom koji sposobni suci smatraju najboljim od svih. - Levvis piuži Alexu konjak, a zatim pokaže na otvorenu kutiju cigara. - Posluži se. Macunados, nema ništa bolje. I one su oslobođene poreza.- Kako ti to uspijeva? Levvis se zasmijulji.- Pogledaj natpis na svakoj cigari. Za neznatnu svotu uklonim originalne natpise i na svaku stavim poseban natpis The D"Orsey Newsletter. To je reklamiranje, poslovni trošak i svaki put kad pušim cigaru imam zadovoljstvo da znam da mi cigaru poklanja ujak Sam.Alex bez komentara uze cigaru te je znalački po-miriše. Odavno je prestao držati moralne prodike na račun rupa u poreznom zakonu. Kongres ih je potvrdio i tko je mogao zamjerati pojedincu što ih iskorištava?- Da odgovorim na tvoje pitanje - reče Levvis. - Ne tajim kakva je svrha biltena The D"Orsey News-letter - Zapali Alexu cigaru pa onda i sebi te s uživanjem povuče dim. - Bilten pomaže eliti da se još više obogati ili da u najgorem slučaju zadrži ono što ima.- To sam i opazio.Svaki bilten, kao što je Alex znao, dijelio jeImoraju kupiti a koji prodati, koje bi devize trebalo nabaviti ili zamijeniti, kojom robom da se trguje, koje da se strane dionice nabave a koje da se izbjegavaju, koje rupe u zakonu mogu iskoristiti bogataši i rasipnici, kako da izađu na kraj s računima u Švicarskoj, koji bi politički događaji mogli utjecati na novac, katastrofe koje prijete a kojima bi se upućeni mogli okoristiti.

Page 149: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Spisak je uvijek bio dugačak, a ton biltena autoritativan i apsolutan. Rijetko je bilo zaobilaženja istine.- Na žalost - doda Levvis - u financijskim biltenima ima mnogo varalica i šarlatana koji nanose štetu ozbiljnim poštenim biltenima. Neki takozvani povjerljivi bilteni uzimaju podatke iz novina, te su prema tome bezvrijedni. Drugi hvale određene dionice i za to dobivaju novac od mešetara i zainteresiranih poslovnih ljudi, ali takve prijevare na koncu izađu na vidjelo. Možda postoji pet-šest vrijednih biltena a moj je najbolji.Kad bi se radilo o bilo kome drugom, neprestano hvalisanje bilo bi uvredljivo, pomisli Alex. Ali, u Levvi-sovu slučaju to se nije moglo reći, možda zato što je svoje navode znao uvjerljivo opravdati. A što se tiče Levvisove krajnje desničarske politike, Alex je otkrio da bi je mogao procijediti tako da ostane samo čist destilat, poput čaja koji se lije kroz cjediljku.- Vjerojatno si i ti jedan od mojih pretplatnika - reče Levvis.- Da, preko banke.- Evo primjerka najnovijeg izdanja. Uzmi ga iako ćeš ga primiti poštom u ponedjeljak.- Hvala. - Alex uzme svijetloplavi litografski arak - kad bi se savio, bile bi to četiri stranice u kvart-formatu, nimalo ugledna izgleda. Original se pisao na stroju uskim proredom, a zatim fotografirao i smanjio. Ali ono što je nedostajalo izgledu biltena, naknađivala je njegova novčana vrijednost. Levvis se hvalio da oni koji slijede njegov savjet mogu svoju glavnicu svake godine povećati za četvrtinu ili polovinu, a u nekim godinama udvostručiti ili utrostručiti.- Kakva je tvoja tajna? - reče Alex. - Kako to da si tako često u Dravu? .......- Imam mozak kao kompjutor koji je trideset godina primao podatke. - Levvis otpuhne dim cigare, a onda udari koščatim prstom po ćelu. - Svaki komadić financijskog znanja do kojeg sam došao ovdje je pohranjen. Također mogu povezivati dva podatka, i budućnost s prošlošću. Nadalje, imam nešto što kompjutor nema - urođen genij.- Zašto se onda gnjaviš s biltenom? Zašto ne bogatiš samo sebe?- U tome nema zadovoljstva jer nema konkurencije. Nadalje - naceri se Levvis - poslovi mi ne idu slabo.- Koliko se sjećam, tvoja pretplata ...- Tri stotine dolara godišnje za bilten. A dvije tisuće dolara na sat za privatno savjetovanje.- Ponekad sam se pitao koliko pretplatnika imaš.- I drugi su se pitali. Brižno čuvam tu tajnu.- Oprosti. Nisam mislio njušlkati.- Nema razloga da se ispričavaš. I ja bih na tvom mjestu bio radoznao.Večeras je, pomisli Alex, Levvis, čini se, vedriji nego inače.- Možda ću podijeliti s tobom svoju tajnu - reče Levvis. - Svi se mi volimo malko hvaliti. Imam preko pet tisuća pretplatnika na bilten.Alex u sebi izračuna i tiho zazviždi. To je značilo godišnji prihod od preko milijun i po dolara.- A osim toga - povjeri mu Levvis - objavljujem svake godine po jednu knjigu i imam dvadesetak konzultacija mjesečno. Taj prihod i tantijemi od knjiga pokrivaju sve moje troškove tako da mi je bilten čista dobit.- Nevjerojatno! - A možda ipak nije, pomisli Alex. Svakom tko je postupao po Levvisovu savjetu, stostruko se isplatio taj trošak. A osim toga, i pretplata na bilten i konzultaciju bijahu oslobođeni plaćanja poreza.- Imaš li neko opće pravilo - zapita Alex - koje bi mogao dati ljudima što žele investirati ili štedjeti novac?- Svakako! Brinite se sami za to.- Pretpostavimo da je to netko tko ne zna...- Neka nauči! Nije teško učiti, a može biti veliki užitak brinuti se za svoj novac. Naravno, slušajte savjete, ali budite skeptični i oprezni i pazite čiji savjet prihvaćate. Nakon izvjesnog vremena ćete naučiti kome da vjerujete, a kome ne. Mnogo čitajte, među ostalim i moj bilten. Ali nikad nikome drugom nemojte dopustiti da za vas donosi odluke. To osobito važi za burzovne mešetare jer to je najbrži način da izgubite ono što ste već stekli a važi i za bankovne

Page 150: Arthur Hailey - Mjenjači novca

odjele poslovodstva.- Ne voliš odjele poslovodstva?- Do vraga, Alexe, savršeno dobro znaš da je njihov učinak u tvojoj i drugim bankama grozan. Velikim računima ukazujete kakvu-takvu posebnu pažnju, a srednji i mali ili su u općoj gužvi, ili njima barataju slabo plaćeni nesposobnjakovići koji ne razlikuju unosan posao od medvjeđe balege!Alex nakrivi usta, ali nije prosvjedovao. Predobro je znao da je - uz nekoliko časnih iznimaka - ono što Levvis govori istina.Srkali su konjak u zadimljenoj sobi i šutjeli. Alex je listao najnoviji Newsletter i letimično prelazio preko njegova sadržaja koji će kasnije potanko pročitati. Kao i obično, neki materijali bili su tehničke naravi.Jednostavnije rečeno, glasilo je ovako: Preporučujem ovu mješavinu valuta:Švicarski franci.....40°oNizozemski guldeni . . . 25 Njemačke marke .... 20 Kanadski dolari .... 10o0 Austrijski šilinzi .... 5"oAmerički dolari.....O0Levvis je savjetovao svojim čitaocima da i dalje 40o ukupnih prihoda drže u zlatnim polugama, zlatnicima i dionicama rudnika zlata.U uobičajenoj rubrici pisalo je koje da međunarodne vrijednosne papire prodaju ili zadrže. Alexovo je oko jurilo niz spiskove "kupi" i "zadrži" a zatim niz "prodajte". Naglo zastade kod: "Supranational - odmah prodajte na burzi!"

- Lewis, ovo što si napisao o Supranationalu - zašto da se proda Supranational? I to "odmah na burzi"? Godinama si ga držao pod "Zadržite, dugoročna investicija".Domaćin je razmišljao prije nego što će odgovoriti:- Zabrinut sam za SuNatCo. Primam previše nepovoljnih izvještaja iz međusobno nepovezanih izvora. Nešto se govorka o velikim gubicima koji nisu iskazani. I priče o nepravilnom knjigovodstvu nekih podružnica. Nepotvrđena je obavijest iz VVashingtona da Veliki George Quartermain traži pomoć savezne vlade tipa Lockheed. A sve to skupa - možda da - možda ne... znači nasukavanje. Iz opreza mi je draže da spasim svoje ljude.- Ali sve što si rekao samo su govorkanja i glasine. To se čuje o svakoj kompaniji. Ima li nešto konkretno?- Nema. Moja preporuka "prodajte" zasnovana je na instinktu. Ponekad ga poslušam. Na primjer, ovaj put. - Levvis D"Orsey stavi opušak cigare u pepeljaru i spusti praznu čašu. - Hoćemo li se pridružiti damama?- Da - reče Alex i pođe za Lewisom. Ali u glavi ga je još kopkao Supranational.4.- Nisam mogao povjerovati - nabusito će Nolan Wainwright - da ćeš imati hrabrosti da dođeš ovamo.- Ni ja nisam mislio. - U glasu Milesa Eastina nazirala se uzrujanost. - Jučer sam mislio doći, ali nisam se usuđivao. Danas sam šetao pred zgradom pola sata i skupljao hrabrost da uđem.- Možda ti to zoveš hrabrošću. Ja to zovem drzovitošću. A sad kad si došao, što želiš?Stajali su jedan nasuprot drugom u uredu Nolana Wainwrighta i odmjeravali se. Bili su posve suprotni: strog, crni, naočit šef sigurnosti i Eastin, bivši robijaš - upao, blijed, nesiguran, mnogo drukčiji od vedrog i ljubeznog pomoćnika šefa personala koji je prije samo jedanaest mjeseci radio u Prvoj američkoj trgovačkoj.Oko njih sve bijaše spartansko u odnosu na većinu drugih bankinih odjela. Neupadljivo obojeni zidovi. Sivo metalno pokućstvo kao i Wainwrightov stol. Na podu sag, ali tanak i jeftin. Banka je rasipala novac i sposobnosti u službe koje su donosile prihod. Sigurnost nije spadala u takve.- Pa - ponovi Wainwright - što želiš?- Došao sam vidjeti hoćete li mi pomoći.- A zašto bih?Mladić je oklijevao s odgovorom a onda reče, još uvijek uzrujano:- Znam da ste me prešli s prvim priznanjem. One noći kad su me uhapsili. Odvjetnik mi je rekao da je to bilo protuzakonito i da se nikad ne bi moglo

Page 151: Arthur Hailey - Mjenjači novca

iznijeti na sudu. Vi ste to znali. Ali ste me držali u uvjerenju da je to priznanje valjano te sam potpisao drugo priznanje za FBI, smatrajući da ništa neće promijeniti na stvari...Wainwrightove se oči sumnjičavo stisnu.- Prije nego odgovorim želim nešto čuti. Jesi li donio magnetofon?- Ne.- Zašto bih ti vjerovao?Miles slegne ramenima a onda digne ruke iznad glave kako je naučio na policijskim pretragama i od zatvorskih čuvara.Načas se činilo da ga Wainwright neće provjeravati, a onda ga brzo i stručno opipa. Miles spusti ruke.- Ja sam stari lisac - reče Wainwright. - Lukavci poput tebe misle da me mogu nadmudriti, a onda povesti parnicu. Znači da si u zatvoru studirao pravo?- Ne. Otkrio sam samo ono u vezi s priznanjem.- Dobro, ti si s tim započeo pa ću ti reći o čemu se radi. Naravno, znao sam da ti zakon ne može ništa. Naravno, izigrao sam te. I još nešto: u istim okolnostima opet bih tako postupio. Bio si kriv, zar ne? Spremao si se strpati Nunezovu u zatvor. Zašto bih se ja brinuo za formalnosti?- Samo sam mislio...- Znam što si mislio. Mislio si da ćeš se vratiti ovamo, da će me peći savjest i da ćeš me lako pridobiti za neku svoju naknadu ili za bilo što drugo što ti je na umu. Savjest me ne peče i nećeš me smekšati.- Nisam imao nakane - procijedi Miles Eastin. - Oprostite što sam došao.- Što zapravo želiš?Nastane stanka dok su se mjerkali. Onda Miles reče:- Posao.- Ovdje? Mora da si poludio.- Zašto? Bio bih najčestitiji namještenik kojeg je banka ikad imala.- Dok te netko ne bi prisilio da ponovno kradeš.- To se neće dogoditi! - Načas ponovno izbije na površinu Milesova prijašnja smionost. - Zar mi ne možete, zar mi nitko ne može vjerovati da sam nešto naučio? Naučio sam što se događa kad krade-mo. Naučio sam da to nikada više ne učinim. Zar ne mislite da sad nema iskušenja na svijetu kojemu ne bih odolio radije nego da se izvrgnem opasnosti da se vratim u zatvor?__ Nije važno ono što ja mislim ili ne mislim -grubo će Wainwright. - Banka vodi svoju politiku. Pravilo je da ne zapošljava nikog tko je bio kažnjavan. I da hoću, ne mogu to promijeniti.- Mogli biste pokušati. I ovdje postoje poslovi gdje osuđivanje ništa ne smeta, oni gdje ne postoji način da netko bude nepošten. Zar ne bih mogao dobiti neki takav posao?- Ne. - Onda prevlada znatiželja. - U svakom slučaju, zašto toliko želiš da se vratiš?- Zato što ne mogu dobiti nikakav posao, ama baš ništa, ni na pokus, nemam nikakve mogućnosti u nekoj drugoj ustanovi. - Milesa izda glas. - I zato što sam gladan.- što?- Gospodine Wainwright, prošla su tri tjedna otkako su me uvjetno pustili. Već preko sedmicu dana nemam novaca, tri dana nisam jeo. Mislim da sam očajan. - Nesigurni glas zadršće i slomi se. - Doći ovamo ... morao sam vas vidjeti, iako sam znao što ćete reći... bijaše posljednja...Dok je Wainwright slušao, nešto oporosti nestade s njegova lica. Sad je pokazao naslonjač s druge strane sobe.- Sjedni.Izišao je i dao tajnici pet dolara:- Pođi u bife - reče on. - Kupi dva sendviča s pečenom govedinom i pola litre mlijeka.Kad se vratio, Miles Eastin još je sjedio tamo gdje mu je rekao, zgrčena tijela, ravnodušna lica.- Je li ti pomogao službenik koji te drži pod paskom?- Ima breme, tako mi je rekao - gorko će Miles - od sedamdeset i pet uvjetnih oslobođenika. Sa svakim mora razgovarati jedanput mjesečno i što može učiniti za

Page 152: Arthur Hailey - Mjenjači novca

svakog pojedinog? Posla nema. Može nas samo opominjati.VVainvvright je iz iskustva znao kakve su to opo- mene: da se ne druži s kriminalcima koje je Eastin možda upoznao u zatvoru, da ne dolazi u poznata sastajališta kriminalaca. Ako učini nešto od toga i ako ga službenik opazi, ne gine mu povratak u zatvor. Ali u praksi su ta pravila podjednako nestvarna i zastarjela. Sudbina je nemilo šibala zatvorenika koji nije imao financijskih sredstava, te mu je druženje sa sebi sličnima često bio jedini način da opstane. To je ujedno bio razlog zbog čega je stopa recidivizma među bivšim kažnjenicima tako visoka.- Zaista si tražio posao? - zapita VVainvvright.- Svugdje gdje sam se sjetio. Nisam bio baš izbirljiv.U tri tjedna traganja za poslom Miles je najbliže bio mjestu kuhinjskog pomoćnika u trećerazrednom krcatom talijanskom restoranu. Mjesto je bilo slobodno a vlasnik, nalik na tužna psića, sklon da ga zaposli. Ali kad je Miles rekao da je bio u zatvoru, a znao je da to mora reći, opazio je kako vlasnik zirka na obližnju blagajnu. Pa i tada je vlasnik restorana oklijevao, ali njegova supruga, zmaj od žene, zapovjedi: "Ne! Nemamo sredstava da se izložimo toj opasnosti." Moljakao ih je, ali bez uspjeha.Na drugim mjestima je njegov status uvjetnog oslobođenika još brže uklonio mogućnosti zaposlenja.- Kad bih mogao nešto za tebe učiniti, možda bih učinio. - VVainvvrightov ton bio je blaži nego na početku razgovora. - Ali ne mogu. Ovdje nema ničega. Vjeruj mi.Miles tužno kimne glavom.- Mislim da sam to već prije znao.- Što ćeš sad pokušati?Prije nego je Miles stigao odgovoriti, vratila se tajnica i pružila VVainvvrightu papirnatu vrećicu i sitniš. Kad je djevojka otišla, izvadi mlijeko i sendviče i spusti ih na stol dok ga je Eastin gledao i oblizivao se.- Možeš ih pojesti ovdje ako hoćeš.Miles žurno strgne omot s prvog sendviča. Sve sumnje u istinitost njegovih tvrdnji da je gladan nestale su kad je Wainwright vidio kako šutke, halapljivo guta hranu. I dok ga je šef sigurnosti promatrao, u njegovu se mozgu rodi ideja.Na koncu Miles ispije ostatak mlijeka iz papirnate čaše i obriše usne. Od sendviča nije ostalo ni mrvice.- Nisi odgovorio na moje pitanje - reče VVainvvright. - Sto ćeš sad pokušati?Eastin je, vidjelo se, oklijevao, a onda tiho rekao:- Ne znam.- Mislim da znaš. I mislim da lažeš - po prvi put otkako si došao.Miles Eastin slegne ramenima.- Zar je to još važno?- Mislim da jest - reče VVainvvright. Nije se osvrtao na pitanje. - Dosad si se klonio onih koje si upoznao u zatvoru. Ali zato što ovdje nisi ništa postigao, odlučio si da pođeš k njima. Izlažeš se opasnosti da te vide i stavljaš uvjetni otpust na kocku.- A kakva je druga šansa preda mnom? A kad sve znate, zašto me pitate?- Znači da imaš te veze.- Ako kažem da imam - prezirno će Eastin - prvo što ćete učiniti kad odem bit će da telefonirate odboru za uvjetni otpust.- Ne. - VVainvvright zakima glavom. - Bez obzira na to što odlučimo, obećajem da to neću učiniti.- Što mislite pod tim: "Bez obzira što odlučimo?"- Možda bismo se mogli nagoditi. Ako želiš prihvatiti neke rizike. Velike rizike.- Kakve rizike?- Zasad to ostavi po strani! Bude li potrebno, vratit ćemo se na to. Najprije mi ispričaj koje si ljude upoznao u zatvoru i s kojima se sad možeš povezati. - VVainvvright osjeti da se mladić i dalje ustručava pa nadoda: - Dajem ti riječ da se neću okoristiti - bez tvog pristanka - ničim što mi kažeš.- Kako znam da ovo nije trik kao kad ste me onda prevarili?- Ne znaš. Moraš mi vjerovati. Ili to ili odlazi

Page 153: Arthur Hailey - Mjenjači novca

IJE -Miles je šutke sjedio, razmišljao i na mahove vla-žio usne, uzrujanim pokretom kao i maloprije. A onda odjednom, bez vanjskog znaka odluke poče govoriti.Otkrije mu kako mu je u kaznionici u Drummon-burgu prišao kurir Mafijskog sokaka. Poruka upućena Milesu Eastinu, čuo je Wainwright, potjecala je od zelenaša izvana, Igora Rusa Ominskoga i glasila da je on, Eastin, "čestit momak" zato što nije odao zelenaša ni kladioca u vrijeme hapšenja ni poslije. Kao ustupak kamate na Eastinov dug će se obustaviti dok bude u zatvoru.- Kurir iz Mafijskog sokaka rekao je da je Omin-sky zaustavio sat dok sam u zatvoru.- Sada više nisi u zatvoru - istakne Wainwright. - Znači, sat ponovno ide.Miles je izgledao zabrinut.- Da, znam. - To mu je bilo jasno i pokušavao je na to ne misliti dok je tražio posao. Klonio se i mjesta gdje su mu rekli da se može povezati sa zele-našem Ominskim i ostalima. Bijaše to "Dvostruka sedmica", zdravstveni klub blizu .centra grada, a tu je obavijest dobio nekoliko dana prije nego je izašao iz zatvora. Sad ju je ponovio na Wainwrightovo ispitivanje.- Ne poznajem "Dvostruku sedmicu" - reče ban-kin šef sigurnosti - ali sam čuo za nju. Kažu da je to sastajalište gangstera.Miles je u Drummonburgu doznao da će mu poznanstva koja sklopi omogućiti da zaradi novac za život i počne otplaćivati dug. Nije mu bio potreban dijagram da shvati da će te "mogućnosti" biti protuzakonite. Ta spoznaja i strah da se ne vrati u zatvor odlučno su ga udaljavale od "Dvostruke sedmice". Dosad.- Znači, slutnja me nije prevarila. Odavde bi pošao ravno k njima.- Zaboga, gospodine Wainwright, nisam htio! Ni sad ne želim.- Možda, među nama budi rečeno, možeš iskoristiti obje mogućnosti.- Kako?- Jesi li čuo za tajne agente?Miles je izgledao iznenađen prije nego je potvrdio:- Da- Onda pažljivo slušaj. Wainwright započne.Prije četiri mjeseca, kad je šef bankine službe sigurnosti ugledao utopljeno i osakaćeno tijelo svog doušnika Vica, sumnjao je da će ikad poslati drugog tajnog agenta. U tom trenutku, šokiran i s osjećajem krivnje, zaista je to mislio i nije ništa poduzeo da nađe zamjenu. Ali ova prilika - Eastinov očaj i postojeće veze - bijaše previše primamljiva a da je propusti.A isto tako je bilo presudno to što se javljalo sve više krivotvorenih kreditnih Kevcharge karata, gotovo su preplavile tržište, a izvor im je i dalje ostajao nepoznat. Konvencionalne metode otkrivanja krivotvoritelja i raspačivača su propale. Wainwright je to znao. Istragu je otežavala i činjenica što krivotvorenje kreditnih karata po saveznom zakonu nije bilo krivično djelo. Prijevara se morala dokazati: namjera da se ona izvrši nije bila dovoljna. Iz svih tih razloga policija se više zanimala za druge oblike krivotvorenja, a tek se usput bavila kreditnim kartama. Banke - na žalost profesionalaca kao što je bio Nolan Wainwright - nisu poduzimale ništa ozbiljno da se to stanje promijeni.Većinu toga je bankin šef sigurnosti potanko iznio Milesu Eastinu. izložio mu je i svoj vrlo jednostavni plan. Miles će poći u zdravstveni klub "Dvostruku sedmicu" i uspostaviti veze koje bude morao. Pokušat će im se umiliti i iskoristiti svaku priliku da zaradi novaca.- Pri tom se izvrgavaš dvostrukoj opasnosti i to moraš znati - reče Wainwright. - Ako počiniš nešto krivično i ako te ulove, uhapsit će te, osuditi i nitko ti više neće moći pomoći. Drugi je rizik, ako te i ne uhvate a odbor za uvjetni otpust nešto načuje, isto će te tako sigurno ponovno strpati u zatvor.Međutim, nastavi Wainwright, ako ga ne zadesi nijedna od te dvije nesreće, Miles će pokušati proširiti svoja poznanstva, pažljivo slušati i skupljati obavještenja. Isprva se mora čuvati da ne ispadne znatiželjan.- Samo polako - upozori ga Wainwright. - Ne žuri, budi strpljiv. Neka te upoznaju i neka oni dođu k tebi.Tek kad Milesa prihvate, nastojat će još više doznati. U to doba može početi diskretno istraživati o lažnim kreditnim kartama, pokazivati svoje zanimanje i

Page 154: Arthur Hailey - Mjenjači novca

pokušavati doći što bliže mjestu gdje se one proizvode.- Uvijek postoji netko - savjetovao ga je Wain-vvright - tko zna nekog, a taj jpet zna nekog drugog koji je načuo za neke događaje. Na taj način ćeš napredovati.Povremeno, reče Wainvright, Eastin će mu podnositi izvještaj. Ali nikada ne izravno.Kad je spomenuo izvještaj, Wainwright se sjeti da mora Milesu reći sve o Vicu. Sve je otvoreno rekao, ne prešutjevši nikakve pojedinosti. Dok je govorio, vidio je kako Miles Eastin blijedi i sjetio se one noći u Eastinovu stanu, kad mu je sve rekao i optužio ga i kad se tako jasno pokazao mladićev urođeni strah od tjelesnog nasilja.- Sto god se dogodilo - ozbiljno će Wainwright - ne želim da kasnije kažeš ili misliš da te nisam upozorio na opasnosti. - Zastao je razmišljajući: - A sad o novcu.Ako se Miles složi da bude bankin tajni agent, reče šef sigurnosti, jamči mu plaću od pet stotina dolara mjesečno sve doJs - na ovaj ili onaj način - zadatak ne završi. Novac će mu isplaćivati preko posrednika.- Hoću li biti bankin službenik?- Nećeš!Odgovor bijaše iskren, odlučan, konačan. Wain-wright objasni: banka službeno uopće neće biti u ovo umiješana. Ako se Miles Eastin složi da prihvati ponuđeni posao, bit će potpuno prepušten sam sebi. Ako upadne u nepriliku i pokuša umiješati Prvu američku trgovačku, oni će to poreći. Neće mu nitko vjerovati.__Otkako su te osudili i otkako si pošao u kaznionicu - izjavi Wainwright - nismo više čuli za tebe.- Vama sva prava, a meni same obaveze - iskesi se Miles.- Potpuno si u pravu! Ali, zapamti: ti si ovamo došao. Nisam ja pošao k tebi. Dakle, kakav je tvoj odgovor - da ili ne?- Da ste vi na mom mjestu, što biste odgovorili?- Nisam na tvom mjestu i malo je vjerojatno da ću biti. Ali ću ti reći što o tome mislim. Kako stoje stvari, nemaš mnogo izbora.Na trenutak bljesne stari humor i dobroćudnost Milesa Eastina:- Gubim ako bude glava, a ako bude pismo, opet gubim. Kao da sam dobio zgoditak koji nije zgoditak. Dopustite da vas još nešto zapitam.- Što?- Ako sve dobro završi, ako nabavim - ako vi nabavite - dokaz koji vam je potreban, hoćete li mi kasnije pomoći da se zaposlim u Prvoj američkoj trgovačkoj ?- To ne mogu obećati. Već sam rekao da nisam ja napisao bankina pravila.- Ali imate utjecaja da ih zaobiđete. Wainwright je razmišljao prije nego je odgovorio.Pomislio je: ako dođe do toga, mogao je poći Alexu Vandervoortu i zauzeti se za Eastina. On će to zavri-jediti ako uspije. Glasno je rekao:- Pokušat ću. Ali to je sve što obećavam.- Vi ste tvrdokoran čovjek - reče Miles Eastin. - Dobro, prihvaćam.Dogovarali su se o posredniku.- Od danas - upozori ga Wainwright - ti i ja se više nećemo sastajati. Previše je opasno: mogu slijediti mene ili tebe. Potreban nam je netko tko bi nosio poruke - u oba smjera - i novac: netko u koga obojica imamo potpuno povjerenje.Miles polako reče:__To je Juanita Niinez. Ako ona na to pristane.Wainwright ga s nevjericom pogleda.- Ona blagajnica kojoj si...- Da. Ali oprostila mi je. - U glasu mu je bilo i oduševljenja i uzbuđenja. - Pošao sam k njoj i, Bog joj Jao zdravlje, oprostila mi je!- Nevjerojatno!__ Vi je zamolite - reče Miles Eastin.nikakvog razloga da pristane. Ali mislio sam sam da bi možda pristala.Nema mislio5.Koliko je bio opravdan instinkt Lewisa D"Orsevja u pogledu korporacije

Page 155: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Supranational? Koliko je čvrst Supranational? Ta je briga i dalje salijetala Alexa Van-dervoorta.U subotu navečer Alex i Lewis su razgovarali o SuNatCo-u. Tokom ostatka vikenda Alex je razmišljao0 preporuci u The D" Orsey Newslelter da se prodaju dionice Supranationala po svaku cijenu koja se dobije na tržištu i o Levvisovim sumnjama u solidnost korporacije.Čitavo to pitanje bijaše beskrajno važno, štoviše presudno za banku. Može dospjeti u škakljiv položaj. Alexu je bilo jasno da će morati oprezno postupati.Kao prvo, Supranational je sada bio najvažnija stranka, a svaka bi stranka bila opravdano ogorčena kad bi njen bankar počeo širiti o njoj nepovoljne glasine, pogotovo ako su neistinite. A Alex se nije zavaravao: čim bi počeo zapitkivati to bi se pročulo, kao1 to odakle potječu pitanja.Ali jesu li glasine zaista neistinite? Svakako - kao što je priznao Lewis D"Orsev - bijahu neuhvatljive. Ali takve su bile prvo"tne glasine o svim spektakularnim poslovnim neuspjesima poput Penn Central, Equi-ty Fundinga, Franklin National Banka, Securitv Na-tipoal Banka, American Bank and Trusta. U.S. Natio-nal Bank of San Diego i drugih. Tu je bio i Lockheed koji nije propao - iako je bio vrlo blizu sloma - jer ga je izvukla dotacija američke vlade. Alex se zabrinuto i jasno sjeti kako je Lewis D"Orsev spomenuo da predsjednik SuNatCo-a Quartermain traži u Washing-tonu kredit nalik na Lockheedov - osim što je Levvis upotrijebio riječ "subvencija", što nije bilo daleko od istine.Naravno, bilo je moguće da je Supranational samo privremeno u nestašici gotova novca, što ponekad snalazi i najčvršću kompaniju. Alex se nadao da je posrijedi to - ili nešto još bezopasnije. Ali kao šef Prve američke trgovačke nije mogao sjediti skrštenih ruku i nadati se. U SuNatCo se prelilo pedeset milijuna dolara bankina novca i banka je bila dužna da na njih pazi, odjel poslovodstva je mnogo uložio u dionice Supranationala. Kad bi o tome mislio, Alex bi svaki put protrnuo.Odlučio je da najprije pošteno obavijesti Roscoea Heywarda.U ponedjeljak ujutro izašao je iz ureda i pošao niz hodnik pokriven sagom na trideset šestom katu do Heywardova ureda. Alex je sa sobom ponio najnovije Izdanje The D"Orsey Newsletter koji mu je Levvis dao u subotu navečer.Heyward nije bio u uredu. Alex prijazno kimne glavom višoj tajnici gospođi Callaghan, uđe u prostoriju i stavi bilten na Hevvvardov stol. Već je zaokružio podatke u Supranationalu i na to pričvrstio poruku:Roscoe,mislim da ovo moraš vidjeti.A.Zatim se Alex vrati u svoju kancelariju. Pola sata kasnije Heyward upadne zajapurena lica. Baci na stol bilten.- Jesi li ti stavio na moj stol ovu gadost što vrijeđa svačiju pamet?Alex pokaže svoju bilješku:- Čini se da jesam.- Onda mi učini uslugu te mi više ne šalji blezgarije koje piše onaj umišljeni neiajaUca- Ne pretjeraj! Svakako, Levvis D"Orsev je umišljen i ne sviđaju mi se neke stvari koje piše, kao što se, očito, ne sviđaju ni tebi. Ali on nije neznalica, a neke njegove nazore isplati se bar slušati.- Možda ti tako misliš, drugi ne misle. Predlažem da ovo pročitaš.Heyward baci na bilten otvoreni časopis.Alex pogieda, iznenađen Hevvvardovom žestinom.- Već sam to pročitao.Bio je to časopis Forbes, a dotični članak od dvije stranice žestoko je napadao Levvisa D"Orsevja. Alex je zaključio da je taj članak pun zlobe, a da mu nedostaju činjenice. Ali je potvrdio ono što je Alex znao - da financijske establišmentske novine često napadaju Levvisa D"Orsevja. Alex istakne:- Prije godinu dana nešto je slično objavio The Wall Street Journal.- Onda me čudi što ne prihvaćaš činjenicu da Levvis D" Orsey nema ni spreme ni

Page 156: Arthur Hailey - Mjenjači novca

sposobnosti da bude investicijski savjetnik. U neku ruku žalim što njegova žena radi kod nas.- Edvvina i Levvis D"Orsey - odsiječe mu Alex - trude se da svoje poslove rade potpuno odvojeno, a uvjeren sam da i ti to znaš. Što se tiče kvalifikacija, podsjetit ću te da su mnogi stručnjaci s diplomama zakazali u financijskoj prognozi. A Levvis D"Orsey je često točno pogađao.- Ne u vezi sa Supranationalom.- Misliš li još uvijek da je SuNatCo čvrst?Alex je posljednje pitanje postavio mirno, ne iz zlobe već tražeći obavijest. Ali pitanje je dovelo Roscoea Heywarda na rub eksplozije. Buljio je kroz svoje naočale bez okvira, a lice mu oblije još jače crvenilo.- Uvjeren sam da te ništa ne bi više očaralo nego da padne Supranational, a s njim i ja.- Ne, ne to...- Dopusti da završim! - Heywardove crte lica titrale su od bijesa. - Više nego dovoljno sam promatrao tvoje sitne podlosti i dvostruku igru kao što je ova, kad si mi ostavio ovo smeće - pokaže na The D"Orsey Nevvsletter. - A sada ti kažem da prestaneš i okaniš se toga. Supranational je bio i još je čvrstakompanija koja napreduje, ima veliku zaradu i dobru upravu. Otvaranje računa za.SuNatCo - pa ma koliko ti osobno bio na to ljubomoran - bilo je moje djelo. To je moj posao. Sad te upozoravam: makni mi se s puta!Hevvvard se okrene i nestane.Nekoliko je minuta Alex šutke sjedio i razmišljao razmatrajući ovaj događaj. Hevvvardova eksplozija ga je zabavljala. Tokom dvije i pol godine otkako je upoznao Roscoea Hevvvarda i radio s njim, njih dvojica se nisu slagala i pokatkad su pokazivali uzajamnu antipatiju. Ali Heyward još nikad nije izgubio kontrolu kao jutros.Alex pomisli da zna zašto. Iza gnjeva krila se Ros-coeova zabrinutost. Što je više o tome mislio, Alex se sve više u to uvjeravao.Prije se samo Alex brinuo zbog Supranationala. Sad se postavljalo pitanje: brine li se i Roscoe zbog Supranationala? Ako se brine, što će se još dogoditi?Dok je razmišljao, pamćenje mu je radilo. Odsječak iz prijašnjeg razgovora. Alex je pritisnuo interfon-sko dugme i rekao tajnici:- Pokušajte pronaći gospođicu Bracken. Prošlo je petnaest minuta prije nego što je Margo-tin glas vedro rekao:- Nastoj da ovo bude važno. Izvukao si me iz sudnice.- Važno je, Bracken. - Nije gubio vrijeme. - U tužbi protiv robne kuće - o kojoj si nam pričala u subotu navečer - rekla si da si unajmila privatnog istražitelja.- Da. Vernona Jaxa.- Mislim da ga je Levvis poznavao ili čuo za njega.- Tako je.- I Levvis je rekao da je sposoban i da je sjajno obavio posao za SEC.- I ja sam to čula. Vjerojatno zbog toga što je Vernon diplomirao ekonomiju.Alex nadopiše tu obavijest na bilješke koje je već imao.- Je li Jax diskretan? Pouzdan?- Potpuno.- Gdje da ga nađem?- Ja ću ga naći. Reci mi gdje i kada ga trebaš.- U svom uredu, Bracken. Danas - neizostavno.Alex je proučavao neuredna proćelava i neugledna muškarca što je sjedio nasuprot njemu u prostoriji za sastanke u njegovu uredu. Bila je sredina popodneva.Jaxu je, pomisli Alex, moglo biti pedesetak godina. Izgledao je kao trgovac mješovite robe iz malog grada kome poslovi ne idu najbolje. Cipele mu bijahu trošne, a na sakou su se vidjele masne mrlje. Alex je već doznao da je Jax bio porezni inspektor prije nego je počeo samostalno voditi poslove.- čuo sam da ste i vi diplomirali ekonomiju - reče Alex.Njegov sugovornik skromno slegne ramenima:- Večernja škola. Znate kako je to. Da ubijem vrijeme. - Glas mu zamre i objašnjenje ostade nepotpuno.

Page 157: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- A knjigovodstvo? Imate li mnogo znanja na tom polju?- Nešto. Upravo spremam stručni ispit iz knjigovodstva.- Večernja škola, pretpostavljam. - Alex ga počne shvaćati.- Da. - Blijedi osmijeh.- Gospodine Jax - započe Alex.- Većina me naprosto zove Vernon.- Vernone, kanim vam povjeriti jednu istragu. Bit će potrebna potpuna diskrecija a brzina je bitna. Jeste li čuli za korporaciju Supranational?- Naravno.- Želim da provedete financijsku istragu o toj kompaniji. Ali to će morati biti - bojim se da za to nema druge riječi - vanjsko njuškanje.Jax se ponovno nasmiješi.- Gospodine Vandervoort - ovaj put mu je glas bio hrapaviji. - Ja se bavim baš takvim poslom.Slože se da će biti potrebno mjesec dana, ali će u međuvremenu Alex dobiti izvještaj ako Jax bude smatrao potrebnim. Bankino istraživanje ostat će u potpunoj tajnosti. Neće se učiniti ništa protuzakonito.Istražiteljev honorar bit će petnaest tisuća plus stvarni troškovi, polovinu će mu isplatiti odmah, a ostatak kad podnese konačni izvještaj. Alex će se pobrinuti da mu plate iz općih troškova Prve američke trgovačke. Shvatio je da će kasnije morati pravdati troškove, ali o tome će razmišljati kad dođe vrijeme.Potkraj popodneva, kad je Jax otišao, nazvala ga je Margot.- Jesi li ga uzeo?- Jesam.- Je li te se snažno dojmio? Alex je odlučio da se igra.- Pa ne baš.Margot se blago nasmije:- Dojmit će te se. Vidjet ćeš.Ali Alex se nadao da neće. Svim srcem se nadao da je Levvisa D"Orsevja pevario njegov instinkt, da Ver-non Jax neće ništa otkriti i da će se nepovoljne glasine o Supranationalu pokazati kao glasine - i ništa više.Te noći je Alex pošao u posjet Ćeliji u Lječilištu. Ti su ga posjeti sve više užasavali. Uvijek je odlazio duboko utučen, ali je i dalje navraćao iz osjećaja dužnosti. Ili krivice? Nije baš bio nacistu.Kao i obično, sestra ga je otpratila u Celijinu posebnu sobu u lječilištu. Kad je bolničarka otišla, Alex sjede. Govorio je i čavrljao. Besmislen, jednostran razgovor o tom što je doživio, iako Celia ničim nije pokazivala da ga čuje ni da je svjesna njegove prisutnosti. Jednom prijašnjom prigodom govorio je nerazumljive riječi tek da vidi hoće li se promijeniti njezino ukočeno lice. Nije se promijenilo. Kasnije se postidio i nije to više ponavljao.Pa i bez obzira na to, navikao se da u toku sastanaka s Ćelijom govori a da jedva sebe sluša, dok je mislima bio na drugom mjestu. Večeras je, među ostalim, rekao:- Danas ljudi imaju svakojake probleme, Celia, probleme o kojima prije nekoliko godina nitko nije ni mislio. Svaka mudra stvar koju čovječanstvo otkrije ili izumi povlači za sobom desetke pitanja i odluka s kojima se nikad prije nismo suočili. Na primjer, električni otvarači za konzerve. Ako ga imaš - a ja gaimam u stanu - javlja se problem gdje ćeš ga uključiti, kad ćeš ga upotrijebiti, kako ćeš ga očistiti, što ćeš učiniti kad se pokvari. Sve su to problemi koje nitko ne bi imao da ne postoje električni otvarači za konzerve, a na koncu konca, kome su oni potrebni? Kad već govorim o problemima, trenutačno ih imam podosta - i osobnih i u banci. Danas se pojavio veliki problem. Možda je tebi u neku ruku ovdje bolje ...Alex se zamisli i shvati da govori, ako ne nerazumljivim jezikom, a ono gluposti. Nikome ovdje nije bilo bolje, u ovom tragičnom poluživotu.Ali Ćeliji nije preostajalo ništa drugo: u posljednjih nekoliko mjeseci to je postalo još jasnije nego prije. Još prije godinu dana bilo je tragova njezine nekadašnje djevojačke krhke ljepote. Sad su nestali. Nekoć divna plava kosa bila je bezbojna i rijetka. Koža joj bijaše sivkasta, mjestimični lišajevi pokazivali su gdje se češala.Prije je samo povremeno zauzimala sklupčani položaj fetusa a sada je uglavnom

Page 158: Arthur Hailey - Mjenjači novca

bila u toj pozi. Iako je Celia bila deset godina mlađa od Alexa, izgledala je kao vještica i dvadeset godina starija.Prošlo je gotovo pet godina otkako ie Celia došla u lječilište. U međuvremenu je postala potpuno nesposobna za život izvan zavoda i bilo je vjerojatno da će takva ostati.Alex je promatrao svoju ženu i nastavljao govoriti. Osjećao je sažaljenje i žalost, ali više ni traga privrženosti ili nježnosti. Možda je morao imati neki od tih osjećaja, ali, bio je iskren prema sebi, to mu više nije bilo moguće. No bio je privezan uz Ćeliju, ustanovio je, sponama koje će se odriješiti tek kad jedno od njih umre.Prisjeti se razgovora s doktorom McCarthvjem, šefom lječilišta, prije gotovo jedanaest mjeseci, onog dana kada je Ben Rosselli tako dramatično najavio svoju skoru smrt. Odgovarajući na Alexovo pitanje kako bi na Ćeliju djelovao razvod i Alexova ponovna ženidba, psihijatar je rekao: To je može prenijeti preko ivice u stanje posvemašnjeg ludila.A kasnije je Margot izjavila: Ne želim da mi bude na savjesti, niti želim da tebe tereti saznanje da smoono što je preostalo od Celijina razuma zavitlali u jamu bez dna.Večeras se Alex pitao nije li Celijino zdravlje možda već sad u nekoj jami bez dna. Ali i ako je to istina, i dalje je oklijevao da pokrene konačnu nesmiljenu mašineriju razvoda.Nije stalno živio s Margot Bracken a ni ona s njim. Margot je i dalje bila suglasna s obje mogućnosti, ali Alex se još uvijek htio njome oženiti - što očito nije mogao ako se ne razvede od Ćelije. Ali nedavno je opazio da je Margot nestrpljiva zbog njegove neodlučnosti.Neobično je da se on, koji je u Prvoj američkoj trgovačkoj navikao da brzo donosi značajne odluke, u svom privatnom životu mora boriti s neodlučnošću!Bit problema, shvati Alex, bijaše njegova stara dvoumica o svojoj krivici. Bi li prije mnogo godina, da je uložio više napora, ljubavi i razumijevanja, mogao spasiti svoju mladu, nervoznu, nesigurnu nevjestu od onog što joj se dogodilo? Da je bio požrtvovniji suprug a manje požrtvovan bankar možda bi je bio mogao spasiti.Zato je dolazio ovamo i dalje činio ono malo što je mogao.Kad je došlo vrijeme da napusti Ćeliju, ustao je i pošao prema njoj, kaneći je poljubiti u čelo, što je činio kad god mu je ona dopuštala. Ali večeras se ona izmakla i još se više sklupčala. U očima joj je iznenada zasjao strah. Uzdahnuo je i odustao.- Laku noć, Celia - reče Alex.Odgovora nije bilo. Izašao je ostavljajući svoju ženu onom samotnom svijetu u kojem je sad živjela.Sutradan ujutro Alex je potražio Nolana Wain-vvrighta. Rekao je šefu sigurnosti da će se istražitelju Vernonu Jaxu honorar isplatiti preko Wainwrightova odjela. Alex će odobriti isplatu. Alex nije objasnio, a Wainwright nije zapitkivao posebnu prirodu Jaxove istrage. Zasad će biti bolje da o tome zna što manje ljudi, zaključi Alex.Nolan Wainwright podnio je Alexu sličan izvještaj. Radilo se o njegovom dogovoru da će Miles Eastin biti bankin agent. Alex se odmah usprotivio.- Ne. Ne želim da se taj čovjek ponovno nađe na našem platnom spisku.- Neće biti na platnom spisku - uzvrati Wain-vvright. - Objasnio sam mu da s bankom neće imati nikakve veze. Samo će primati gotov novac, a ničim neće moći dokazati odakle mu.- Cjepidlačite, Nolane. Na jedan ili drugi način bit će naš službenik, a na to ne pristajem.- Ako ne pristanete - primijeti VVainvvright - vezat ćete mi ruke i onemogućiti da obavljam svoj posao.- Da obavljate svoj posao, ne morate uzeti osuđena lupeža.- Jeste U ikad čuli da se klin klinom izbija?- Onda uzmite nekoga tko nije okrao ovu banku. I dalje su se prepirali, na mahove vrlo žestoko.Na koncu je Alex nevoljko pristao. Poslije toga je zapitao:- Zna li Eastin kakvoj se opasnosti izlaže?

Page 159: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Zna.- Jeste li mu rekli da je onaj poginuo? - Alexu je prije nekoliko mjeseci Nolan sve kazao o Vicu.- Jesam.- Ipak mi se ovo ne sviđa - ni u kom pogledu.- Sviđat će vam se još manje ako se gubici uslijed lažnih kreditnih karata budu povećavali kao sada.Alex uzdahne:- U redu. To je vaš odjel i imate pravo da ga vodite kako želite i zato popuštam. Ali zapamtite: bude li razloga da posumnjate da je Eastin u neposrednoj opasnosti, odmah ga izvucite.- To sam i namjeravao.Wainwright se veselio što je pobijedio, iako je prepirka bila žešća nego je očekivao. Međutim, činilo mu se nerazumnim da sad spomene bilo što drugo - na primjer, da se nada da će Juanitu Niinez pridobiti za posrednicu. Na koncu konca, razmišljao je on, Alex je u načelu odobrio, pa zašto da ga onda gnjavi pojedinostima.6.Juanitu Niinez razdirale su sumnjičavost i znatiželja. Sumnjičavost zato što joj se bankin šef sigurnosti Nolan Wainwright nije sviđao i nije imala u njega povjerenja. Znatiželja zato što se pitala zašto on želi s njom razgovarati, očito potajno.Osobno nije imala razloga da se zabrinjava. To joj je Wainwright jučer rekao preko telefona kad ju je nazvao u poslovnici. Samo želi, kazao je, s njom u povjerenju razgovarati:- Pitanje je da li biste htjeli nekome pomoći.- Vama?- Ne.- Nego kome?- To ću vam reći kad budemo sami.Juanita mu je po glasu zaključila da pokušava biti prijazan. Ali ta srdačnost nije na nju djelovala jer se još sjećala njegove neumoljive tvrdoće kad su je osumnjičili za krađu. Ni njegova naknadna isprika nije izbrisala tu uspomenu. Sumnjala je da će je išta moći izbrisati.Pa svejedno, on je bio šef Prve američke trgovačke, a ona mlada službenica.- Dobro - reče Juanita. - Ja sam ovdje i kad sam posljednji put pogledala, pothodnik je bio otvoren.Pretpostavljala je da će Wainwright doći iz sjedišta ili će njoj reći da mu se tamo javi. Iznenadio ju je.- Bit će najbolje da se ne nađemo u banci, gospođo Niinez. Kad vam objasnim, razumjet ćete zašto. Kako bi bilo da večeras dođem kolima pred vašu kuću i da razgovaramo u toku vožnje?- Ne mogu. - Bila je opreznija nego inače.- Mislite da večeras ne možete?- Da.- A sutra?Juanita je oklijevala pokušavajući da donese odluku:- Javit ću vam.- U redu, nazovite me sutra, što možete ranije. A u međuvremenu vas molim da nikome ne spominjete ništa o našem razgovoru.Wainwright je spustio slušalicu.Sada je bio sutradan. Utorak u trećem tjednu mjeseca rujna. Oko deset sati ujutro Juanita je shvatila da će je Wainwright nazvati ako mu ona uskoro ne telefonira.Još je bila uznemirena. Ponekad, pomisli ona, znam nanjušiti nevolju. Sad ju je osjećala. Juanita je prije pomišljala da se posavjetuje s gospođom D"Orsev koja je s druge strane banke sjedila za direktorskim povišenim stolom. Oklijevala je jer se sjetila da ju je Wain-wright upozorio da nikome ništa ne govori. To je kao i sve ostalo potaklo njenu radoznalost.Danas je Juanita radila na novim računima. Kraj nje bijaše telefon. Zagledala se u njega, digla slušalicu i okrenula interni broj Sigurnosti. Trenutak kasnije

Page 160: Arthur Hailey - Mjenjači novca

duboki glas Nolana Wainwrighta zapita:- Možete li večeras? Prevlada"la je radoznalost.- Da, ali ne dugo. - Objasni mu da će Estelu ostaviti samu pola sata, ali nikako ne više.- Bit će dovoljno. Kada i gdje?Spuštao se sumrak kad se Mustang II Nolana Wain-vvrighta zaustavio pred zgradom u Forum Eastu u kojoj je stanovala Juanita Niinez. Casak kasnije ona izađe kroz kućna vrata i pažljivo ih zatvori. Wain-wright otvori vrata auta i onaPomogao joj je da pričvrsti sigurnosni pojas i rekao:- Hvala što ste došli.- Pola sata - podsjeti ga Juanita. - Samo toliko. - Nije ni pokušavala biti prijazna, a već se uzne-miravala što je Estelu ostavila samu.Bankin šef sigurnosti kimne glavom dok je davao gas i ubacio kola u promet, šutke su se vozili dva bloka, a onda skrenuli nalijevo u prometniju dvotračnu ulicu oivičenu jarko rasvijetljenim dućanima i restoranima. U toku vožnje Wainwright zapita:- čujem da vas je posjetio mladi Eastin.- Kako znate? - otresito će ona.- Rekao mi je. Rekao mi je i da ste mu oprostili.- Ako vam je to rekao, onda znate.- Juanita... smijem li vas tako zvati?- Tako se zovem. Mislim da možete. Wainwright uzdahne:- Juanita, već sam vam rekao da mi je žao što je onomad bilo onako. Ne zamjeram vam ako ste još kivni na mene.Malo se ublažila:- Buenoi, radije mi recite što želite.- Želim znati da li pristajete da pomognete Eastinu.- Znači, o njemu se radi.- Da.- A zašto? Zar nije dovoljno što sam mu oprostila?- Ako mene pitate - više nego dovoljno. Ali on je rekao da biste vi možda ...Prekinula ga je:- 0 kakvoj je pomoći riječ?- Prije nego što vam kažem htio bih da obećate da ovo o čemu budemo večeras razgovarali neće znati nitko osim nas dvoje.Slegnula je ramenima:- Nemam kome o tome govoriti, ali vam obeća-jem.- Eastin će voditi istragu za banku, ali neslužbeno. Ako uspije, to mu može pomoći da se rehabili-" Dobro! šp.tira, a on to želi. - Wainwright zastane dok je skretao kolima oko kamiona s prikolicom što se polako kretao. Nastavio je: - Posao je opasan. A bit će još opasniji bude li mi Eastin izravno podnosio izvještaj. Potreban nam je netko tko će prenositi poruke u oba smjera - posrednik.- I odlučili ste da to budem ja?- Nitko nije ništa odlučio. Pitanje je hoćete li pristati. Ako pristanete, pomoći ćete Eastinu da se izvuče.- Hoće li to pomoći samo Milesu?- Ne - priznade Wainwright. - Pomoći će meni, a i banci.- To sam i mislila.Sada su ostavljali jarka svjetla i vozili po mostu iznad rijeke. U gustom mraku je voda ispod njih imala tamne odsjaje. Po metalnoj površini ceste škripali su kotači automobila. Na kraju mosta ulazilo se na auto--put- Wainwright skrene na nj.- Ta istraga koju ste spomenuli - nukala ga je Juanita. - Recite mi o tome nešto više. - Glas joj je bio tih, bezizražajan.- U redu. - Objasni joj kako će Miles Eastin iskoristiti poznanstva sklopljena u zatvoru i kakav će dokaz Miles tražiti. Nema razloga, zaključio je Wain-vvright, da bilo što krije, jer ono što sad prešuti Jua-niti ona će ionako kasnije doznati. Tako joj ispriča i o Vicovom umorstvu, ali je izbjegao neugodne pojedinosti. - Ne kažem da će ista sudbina zadesiti Eastina - završi on. -

Page 161: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Učinit ću sve što mogu da ga od toga spasim. Ali sam vam rekao da znate kakvoj se opasnosti izlaže, a i on to zna. Ako mu vi pomognete kao što sam rekao bit će sigurnije.- A tko će mene osigurati?- Za vas praktički nema opasnosti. Samo ćete biti u vezi s Eastinom i sa mnom. Nitko drugi to neće znati i nećete se kompromitirati. Za to ćemo se mi pobrinuti.- Ako ste tako sigurni, zašto smo se sad potajno sastali?- Obična mjera opreza. Da budem siguran da nas zajedno ne vide i da nas nitko ne čuje.Juanita je razmišljala, a onda zapita:- I to je sve? Nemate mi ništa više reći?- Mislim da je to sve - reče Wainwright.Sad su vozili po auto-putu. Vozio je stalno sedamdeset pet kilometara desnom trakom dok su ih druga kola neprekidno prestizavala. Na suprotnoj strani dvotračnog auto-puta prema njima su tekla tri niza reflektora i prelazila u nejasno svjetlo. Uskoro će izaći kroz rampu i vratiti se istim putem kojim su došli. U međuvremenu je Juanita šutke sjedila kraj njega i gledala pred sebe.Pitao se o čemu razmišlja i kakav će biti njezin odgovor. Nadao se da će reći "da". Kao i prilikom prijašnjih susreta, ustanovi da je ova sitna vilinska dje-vojčica-žena izazovna i seksualno privlačna. Djelomično je tome doprinijela njezina tvrdoglavost, a isto tako i njezin miris - tjelesna prisutnost žene u malim zatvorenim kolima. Otkako se razveo, u život Nolana Wainwrighta ušlo je malo žena i u svakoj drugoj prilici okušao bi sreću. Ali ono što je sad htio od Juanite bilo je odviše važno da sad počne zadovoljavati svoje želje.Upravo je htio prekinuti šutnju kad se Juanita Niinez okrene prema njemu. I u polutami je vidio kako joj blistaju oči.- Mora da ste luđi, ludi, luđi! - Plahovito je povisila glas. - Zar mislite da sam glupača? Una boba! Una tonta!1 Kažete da nisam u opasnosti! Naravno da jesam i svu opasnost preuzimam na sebe. A zbog čega? Za slavu gospodina Wainwrighta iz službe sigurnosti i njegove banke.- Stanite...Nije se osvrnula na upadicu, već je i dalje sipala gnjev kao lavu:- Zar sam tako bezvrijedna? Zar zato što sam sama ili Portorikanka moram biti izložena svim zloupotrebama na svijetu? Zar vas nije briga koga upotrebljavate i na koji način? Vozite me kući! Kakva je ovo pendejada?- Prestanite! - reče Wainwright. Njezina reakcija ga je zabezeknula. - što znači pendejada?" Glupača! Luđakinja! šp.- Budalaština! Pendejada je kad upropašćujete čovjeka zbog svojih kreditnih karata. Pendejada je što je Miles na to pristao.- Došao je k meni i zatražio pomoć. Nisam ja pošao k njemu.- I ovo vi nazivate pomoć?- Bit će plaćen za ono što radi. I na to je pristao. A on je predložio vas.- Zašto me ne može sam to pitati? Zar je Miles izgubio jezik? Ili se stidi pa se krije iza vaših leđa?- Dobro, dobro - odvrati Wainwright. - Shvaćani. Odvest ću vas kući. - Pred njima je bila rampa. Skrene u nju, prijeđe preko nadvožnjaka i uputi se prema gradu.Juanita je sjedila i pjenila se.Najprije je htjela mirno razmisliti o Wainwrighto-vom prijedlogu. Ali dok je on govorio a ona slušala, mučile su je sumnje i pitanja. Kad je poslije sve to razmatrala, u njoj su vreli bijes i uzbuđenje i naposljetku provalili. Uz tu eksploziju bila je vezana nedavna mržnja i gađenje prema čovjeku kraj sebe. Svi oni nekadašnji mučni osjećaji ranijeg iskustva s njim sad su se vratili i povećali se. Ljutila se ne samo zbog sebe, već i zbog načina na koji Wainwright i banka kane iskoristiti Milesa.Istovremeno se Juanita srdila na Milesa. Zašto joj nije sam izravno prišao? Zar nije muškarac? Prisjeti se kako se prije manje od tri tjedna divila njegovoj hrabrosti što je došao k njoj, pokajnički joj prišao i zamolio da mu oprosti. Ali njegovi sadašnji postupci, metoda da na nju djeluje preko treće osobe bili

Page 162: Arthur Hailey - Mjenjači novca

su bliži njegovoj staroj podvali kad je nju okrivio za svoj zločin. Odjednom joj misli pođu u drugom pravcu. Da nije prestroga, nepravedna? Juanita ispita samu sebe i postavi pitanje: možda je sad djelomično ovako utučena jer se razočarala što se Miles nije vratio nakon boravKa u njezinu stanu? Da tu nema - a možda to na mahove podjaruje njezino razočaranje - kivnje što Milesa, koji joj se usprkos svemu sviđao, ovdje predstavlja Noian VVainvvright, koji joj se ne sviđa?Njezin gnjev je jenjavao. Nikad nije dugo trajao. Zamijeni ga nesigurnost. Zapitala je Wainwrighta:- Što ćete sad učiniti?- Sto god odlučim, jamačno neću vama povjeriti. Ton mu bijaše odsječan, a pokušaj da bude prijazan nestao je.Juanitu odjednom obuze strah. Pitala se da nije bila previše ratoborna. Mogla je otkloniti ponudu i bez uvreda. Hoće li Wainwright naći načina da joj se osveti u banci? Je li dovela u opasnost svoj posao? 0 tom poslu je ovisila jer je od njega izdržavala Estelu. Ju-anitina tjeskoba se poveća. Obuzme je osjećaj da je pala u stupicu.I još nešto, pomislila je. Istini za volju - a pokušavala je biti iskrena - žalila je što zbog svoje odluke više neće vidjeti Milesa.Kola su usporila. Došli su blizu zaokreta koji će ih ponovno odvesti na most preko rijeke.Na svoje vlastito iznenađenje Juanita reče tiho, svojim sitnim glasom:- Vrlo dobro, učinit ću to.- Što?- Bit ću - što ste ono rekli - po...- Posrednica. - Wainwright baci pogled na nju. - Sigurno?- Si, estoy segura. Sigurna sam. Po drugi put večeras on uzdahne.- Čudni ste vi.- Ja sam žena.- Da - reče on s nešto više prijaznosti. - Opazio sam.Blok i po prije Forum Easta Wainwright zaustavi kola, ali ne ugasi motor. Izvadi dvije omotnice iz unutarnjeg džepa na sakou - jednu debelu, a drugu manju - i prvu preda Juaniti.- Ovo je novac za Eastina. Zadržite ga dok vam se ne javi. - U omotnici se, objasni Wainwright, nalazi četiri stotine pedeset dolara u gotovu - dogovorili su se da će tolika biti mjesečna plaća, umanjena za pedeset dolara koje je Wainwright prošlog tjedna dao Mi-lesu.- U toku ovog tjedna - nadoda on - Eastin će mi telefonirati i ja ću mu dati šifru koju smo već ugovorili. Nećemo spominjati vaše ime. Ali će znati da seJuanita kimne glavom. Koncentrirala se da sve zapamti.- Poslije tog telefonskog poziva Eastin i ja se više nećemo izravno nazivati. Prenosit ćete poruke u oba smjera. Najbolje će biti da ih ne zapisujete nego prenosite u glavi. Slučajno znam da imate dobro pamćenje.Wainwright se nasmiješi kad je to rekao i Juanita iznenada prasne u smijeh. Koje li ironije! Njezino nevjerojatno pamćenje joj je nekoć zadalo neprilika s bankom i s Nolanom Wainwrightom, a on će se sada u njega pouzdavati!- Uzgred da kažem - reče on. - Dajte mi broj telefona. Nisam ga našao u knjizi.- Nemam telefona. Preskup je.- Svejedno, bit će vam potreban. Možda će Eastin telefonirati, a možda ja. Ako odmah uvedete telefon, pobrinut ću se da banka naknadi troškove.- Pokušat ću. Ali od drugih sam čula da u Forum East polako uvode telefone.- Onda ću ja to srediti. Sutra ću nazvati telefonsku kompaniju. Jamčim da ćete brzo dobiti telefon.- Vrlo dobro.Nolan Wainwright otvori drugu, manju omotnicu.- Kad Eastinu predate novac, dajte mu i ovo. "Ovo" bijaše bankovna kreditna Kevcharge kartana ime H. E. Lvncolp. Na poleđini karte bilo je prazno mjesto za potpis.- Neka Eastin potpiše kartu na to ime svojim normalnim rukopisom. Recite mu da je ime lažno, ali ako pogleda početna i posljednja slova, vidjet će da daju riječ H-E-L-P. Za to služi karta, kao poziv u pomoć.Šef bankine službe sigurnosti reče da je kompjutor Kevchargea tako programiran

Page 163: Arthur Hailey - Mjenjači novca

da će, ako se ta karta bilo gdje predoči, biti odobrena kupnja do sto dolara, ali će se u banci istovremeno dići uzbuna. Po tome će Wainwright doznati da je Eastinu potrebna pomoć i znat će gdje je.- Moći će se poslužiti kartom ako naiđe na trag koji treba smjesta slijediti i potrebna mu je pomoć ili ako dozna da je u opasnosti. Ovisno o onome što ćeSe dotad HnanHiti 7nat rii ftn ra rrArr D,";" .. J-Jjj_Ikupi nešto skuplje od pedeset dolara, tada će trgovac telefonski tražiti da mu potvrdimo kredit. Nakon tog telefonskog poziva neka odugovlači koliko god može da mi dade vremena za akciju. Wainwright nadoda:- Možda mu karta nikad neće zatrebati. Ali ako mu zatreba, karta je signal za koji nitko neće znati.Na Wainwrightov zahtjev Juanita ponovi njegove upute gotovo doslovce. Zadivljeno ju je pogledao.- Vrlo ste bistri.- De que me vale muerta?- Što to znači? Oklijevala je a onda prevede:- Od kakve mi je to koristi ako umrem?- Ne brinite! - Nježno je stavio ruku na njezine skupljene šake. - Obećavam da će sve biti dobro.U tom trenutku njegovo je pouzdanje bilo zarazno. Ali kasnije, kad se vratila u stan i dok je Estela spavala, Juaniti je instinkt uporno šaptao da se sprema nešto strašno.7.Zdravstveni klub "Dvostruka sedmica" zaudarao je na paru bojlera, ustajalu mokraću, zadah tijela i piće. Međutim, nakon izvjesnog vremena, svi bi se ti zadasi stapali u jedan jedini na koji bi se svatko, začudo, privikao te je svježi zrak što je prigodice dopirao izgledao neobičan.Klub se nalazio u trokatnici od smeđih opeka u ruševnoj slijepoj ulici blizu centra grada. Na pročelju je udarilo svoj žig pola stoljeća prašine i zapuštenosti, čemu su se nedavno pridružili i crteži. Na vrhu zgrade stajaše slomljeno koplje za zastave. Nitko se nije sjećao da ga je ikada vidio cijela. Glavni ulaz, čvrsta jed-nokrilna vrata bez ikakva vanjskog znaka, vodila su ravno na pločnik pun pukotina, iskrenutih kanta za smeće i gomila psećeg izmeta. U predvorju s kojega se ljuštila boja čuvala je stražu ljudeskara, propuštala članove i grubo uklanjala pridošlice. Ponekad ga nije bilo i tako je Miles Eastin nesmetano ušao.Blizu je bilo podne, sredinom tjedna; negdje iz stražnje prostorije dopirao je neugodan šum snažnih glasova. Miles se uputi prema glasovima duž ne baš čistog hodnika, oblijepljenog požutjelim fotografijama nekadašnjih boksačkih prvaka. Na kraju su otvorena vrata vodila u polumračan bar odakle su dopirali glasovi. Miles uđe.Isprva je teško vidio u maglici i nesigurno se kretao, te se žustri konobar koji je nosio piće na poslu-žavniku očeša o njega. Konobar opsuje, nekako uspije zadržati čaše da ne padnu i pođe dalje. Dva muškarca na barskim stolicama okrenu glavu. Jedan reče:- Ovo je privatan klub, žicaru. Ako nisi član - kupi se!- Onaj lijeni Pedro zabušava - progunđa drugi. - I to mi je neki vratar! Čuj, tko si? što želiš?- Tražim Julesa LaRoccu - reče mu Miles.- Potraži ga na nekom drugom mjestu - naredi mu prvi. - Ovdje se nitko tako ne zove.- Zdravo, Milesiću, zlato! - Iz sjene izađe zdepasta trbušasta prilika. - Na svjetlu se pojavi poznato lasičje lice. Bijaše to LaRocca koji je u kaznionici u Drummonburgu bio kurir Mafijskog sokaka, a kasnije se privezao za Milesa i njegova zaštitnika Karla. Karl je još bio u kaznionici i vjerojatno će tamo zauvijek ostati. Julesa LaRoccu su uvjetno pustili malo prije Milesa Eastina.- Zdravo, Jules - reče Miles.- Dođi ovamo. Da upoznaš neke momke. - La Rocca svojim zdepastim prstima pograbi Milesa za mišicu. - Ovo je moj prijatelj - reče onoj dvojici na barskim

Page 164: Arthur Hailey - Mjenjači novca

stolicama koji su se ravnodušno okrenuli.- Slušaj - reče Miles - neću doći. Totalno sam švorc. Ništa ne mogu platiti. - Lako se služio jezikom koji je naučio u zatvoru.- Nema veze. Ja ću ti platiti nekoliko piva. - Dok su prolazili između stolova, LaRocca zapita: - Gdje si bio?- Tražio sam posao. Potpuno sam se osušio, Jules. Potrebna mi je pomoć. Prije nego sam izašao, rekao si da ćeš mi pomoći.- Svakako, svakako. - Zastanu kraj stola za kojim su već sjedila dvojica. Jedan bijaše koščat, tugaljiva kozičava lica. Drugi je imao dugu plavu kosu, kaubojske čizme i nosio tamne naočale. LaRocca pri-makne još jednu stolicu. - Ovo je moj prijatelj, Milesiću.Onaj s crnim naočalima nešto progunđa. Drugizapita:._ Je li to onai stručniak za lovu? . .- On. - LaRocca se prodere i naruči pivo, a onda se obrati čovjeku koji je prije govorio: - Pitaj ga nešto.- Na primjer?- Pa o novcu, budalo - reče onaj s tamnim nao-čalima. Razmišljao je: - Gdje su se počeli služiti dolarima?- To je lako - reče mu Miles. - Mnogi misle da je Amerika izmislila dolar. Nije istina. Došao je iz Ćočk-o trjemačkm, samo što se isprva zvao talir, što1 ostali Evropljani nisu mogli izgovoriti te su riječ promijenili u dolar i na tome je ostalo. Međjojjrvima se spominje u Macbethu. "Deset tisuća dolara za naše te- kuće potrebe." ....... - U kojem to Macu?- U Macgovnu - reče LaRocca. - Hoćeš li tiskani program? - Ponosno je rekao drugoj dvojici: - Shvaćate? Mali sve zna.- Ne baš sve - reče Miles. - Jer bih tada znao ovog časa stvoriti malo para.Odlože pred njega dvije pive. LaRocca iščeprka novac pa ga da konobaru.- Prije nego počneš zarađivati - reče LaRocca Milesu - moraš platiti Ominskom. - Povjerljivo se nagne preko stola ne osvrćući se na onu dvojicu. - Rus zna da si izašao iz bunare. Pitao je za tebe.Milesa oblije znoj kad je čuo ime zelenaša kojemu je još dugovao barem tri tisuće dolara. Tu je još bio i dug - otprilike na istu svotu - kladiocu koji je prihvaćao njegove oklade. Sad mu se mogućnost da plati jedngm ili drugom činila tako dalekom. A znao je da će dolaskom ovamo i pokazivanjem otvoriti stare račune i da će uslijediti divlji obračun ako ne plati.- Kako mogu isplatiti dug ako ne mogu naći posao? - zapitao je LaRoccu.Trbonja zakima glavom.- Najprije moraš razgovarati s Rusom.- Gdje? - Miles je znao da Ominskv nema ureda nego da radi gdje ga posao pozove.LaRocca pokaže pivo.- Popij a onda ćemo ga potražiti.__Gledaj na to s mog stanovišta - reče elegantnoodjeven muškarac nastavljajući ručak. Ruke pune dijamantnog prstenja spretno su se kretale iznad tanjura. - Sklopili smo poslovni ugovor i obojica pristali na njega. Ja sam svoju obavezu održao. Ti svoju nisi. Zato te pitam: na što ti ja nalikujem?- Slušajte - molećivo će Miles - znate što se dogodilo. Hvala vam što ste tada zaustavili sat. Ali sada ne mogu platiti. Htio bih, ali ne mogu. Molim vas, dajte mi vremena.Igor Rus Ominskv odmahne glavom koju je pod-šišao skupi brijač. Prinese manikirane prste ružičastom svježe obrijanom obrazu. Ponosio se svojom vanjštinom, dobro je živio i dobro se oblačio, što je mogao sebi priuštiti.- Vrijeme - tiho će on - je novac. Već si imao previše i jednog i drugog.Na suprotnoj strani separea u restoranu u koji ga je LaRooca doveo, Miles se osjećao kao miš pred kobrom. Na njegovoj strani stola nije bilo hrane, ni čaša vode koju bi rado popio jer su mu se usne osušile, a trbuh kruljio od užasa. Da je sad mogao poći Nolanu Wainwrightu i poništiti pogodbu koja ga je ovome izložila, Miles bi istog časa pošao. Ali ovako je sjedio i preznojavao se gledajući kako Ominskv i dalje jede ribu list bonne femtne. LaRocca se diskretno

Page 165: Arthur Hailey - Mjenjači novca

odšuljao do bara.Milesov strah lako se mogao objasniti. Mogao je zamisliti obujam posla Ominskog. Znao je da je njegova vlast neograničena.Jednom je Miles gledao televizijski prilog u kojemu su stručnjaku za američki kriminal, Ralphu Sa-lernu, postavili pitanje: kad biste morali živjeti protuzakonito kakav biste kriminalac postali? I istog trena stručnjakov odgovor: zelenaš. Ono što je Miles znao od poznanstva u zatvoru i kasnije, potvrdilo je to stanovište.Zelenaš poput Ominskog bijaše bankar koji je uz minimalni rizik žeo nerazmjernu dobit, davao velike i male zajmove nesputan pravilima. Mušterije su dolazile k njemu. On ih je rijetko tražio. To mu nije ni bilo potrebno. Nije iznajmljivao skupe poslovne prostorije već je posao obavljao u kolima, u baru, ili zaručkom, kao sada. Knjigovodstvo mu je bilo posve jednostavno, obično u šiframa, a njegove transakcije - uglavnom u gotovini - nisu ostavljale traga. Njegovi gubici bili su beznačajni. Nije plaćao ni savezni, ni državni, ni mjesni porez. Ali kamatne stope - ili "lihva" - koje je ubirao obično su iznosile sto posto godišnje, a često i više.U svako doba, pretpostavljao je Miles, Ominskv je imao bar dva milijuna dolara "na pločniku". Nešto od toga bijaše vlasništvo zelenaša, a ostatak su kod njega ulagali šefovi podzemlja kojima je ostvarivao lijepu dobit a sebi uzimao proviziju. Bilo je normalno da se sto tisuća dolara uloženih kod zelenaša za pet godina pretvore u milijun i pol dolara - tisuću i četiri stotine posto dobitka. S time se nije mogao mjeriti nikakav drugi posao na svijetu.Mušterije zelenaša nisu uvijek bile sitne ribe. Poznati i ugledni poslovni ljudi začudno su često uzajmlji-vali od zelenaša kad bi iscrpli druge izvore. Ponekad bi namjesto naplate zelenaš postajao ortak ili vlasnik poduzeća tog poslovnog čovjeka. Kao u morskog psa, njegov je zalogaj bio velik.Zelenaševi glavni troškovi išli su na tjelohranitelje, ali je držao vrlo malo ljudi jer je znao da slomljeni udovi i tijela u bolnicama malo donose, ako uopće donesu išta novca. Znao je da mu je najjači pomoćnik u skupljanju novca strah.Ali strah se morao zasnivati na stvarnosti. I zato, kad dužnik ne bi platio, brzo i svirepo su ga kažnjavali plaćenici.Rizici kojima se izvrgavao zelenaš bili su neznatni u usporedbi s drugim oblicima kriminala. Malo je zelenaša bilo na sudu, a još ih je manje osuđeno. Razlog bijaše nedostatak dokaza. Klijenti zelenaša držali su jezik za zubima, djelomice iz straha, a neki iz srama što su im uopće bile potrebne njihove usluge. A oni koji su dobili batine rijetko su se tužili jer su znali da ih, ako to učine, čeka još gore.I tako je Miles pun tjeskobe sjedio dok je Ominskv dokrajčivao svoju ribu.Iznenada zelenaš zapita:- Znaš li voditi knjige?- Knjigovodstvo? Svakako, kad sam radio u banci...Ominskv ga ušutka pokretom ruke i odmjeri svojim hladnim oštrim očima.- Možda bih te mogao zaposliti. Potreban mi je knjigovođa za "Dvostruku sedmicu".- Za klub? - Miles dotad nije znao da je Ominskv vlasnik ili upravitelj kluba. Nadoda: - Baš sam tamo svratio prije...Ominskv ga prekine:- Kad ja govorim, šuti i slušaj. Samo odgovaraj na pitanja kad ih postavim. LaRocca kaže da tražiš posao. Ako ti dam posao, sve što zaradiš dobit ću ja kao naplatu za tvoj dug i kamate. Drugim riječima, pripadaš meni. želim da ti to bude jasno.- Da, gospodine Ominskv - odgovori Miles. Laknulo mu je. Ipak mu je dao vremena. Kako i zašto mu je dao nije bilo važno.- Dobit ćeš hranu i spavanje - reče Rus Ominskv - i upozoravam te - prste dalje od blagajne. Ako ikada doznam da si dirao novac, požalit ćeš što ponovno nisi krao iz banke.Miles protrne, manje iz straha od krađe - što mu nije bilo ni na kraj pameti - a više zato što je naslućivao što će Ominskv učiniti ako dozna da mu se u tabor uvukao Juda.- Jules će te odvesti i uputiti u stvar. Čut ćeš što još treba da učiniš. To je

Page 166: Arthur Hailey - Mjenjači novca

sve. - Ominskv pokretom ruke otpusti Milesa i kimne glavom LaRocci koji ih je promatrao iz bara. Dok je Miles čekao kraj vrata restorana, njih dvojica su se dogovarali. Zelenaš je davao upute, a LaRocca kimao glavom.Jules LaRocca priđe Milesu.- Imaš sreće, momče. Kidajmo!Kad su odlazili, Ominskv počne jesti kolač, a druga prilika koja je čekala sjedne na stolicu nasuprot njemuSoba u "Dvostrukoj sedmici" nalazila se na najvišem katu zgrade. Bila je to sobica s trošnim namještajem, nešto veća od zatvorske ćelije. MiJesa to nije smetalo. Ovo je bio kakav-takav početak, prilika da počne život iznova i da steče nešto od onog što je izgubio, iako je znao da će to iziskivati mnoeo vremena.velikog rizika i naporna rada. Trenutačno je nastojao da ne misli previše o svojoj dvostrukoj ulozi. Trudio se da bude koristan pa da ga prihvate, kako mu je savjetovao Nolan Wainwright.Najprije je upoznao raspored u klubu. Veći dio prizemlja - osim bara u koji je najprije došao - zauzimale su gimnastička dvorana i dvorane za rukomet. Na prvom katu nalazile su se parna kupelj i kabine za masažu. Na drugom su bili uredi; i još nekoliko prostorija za koje je tek kasnije doznao čemu služe. Treći kat, manji od donjih katova, sastojao se od više sobica poput Milesove. U njima su članovi kluba povremeno noćili.Miles se lako uklopio u posao knjigovođe. To mu je išlo za rukom. Proknjižio je sve zaostatke i ispravio raspodjelu iznosa na pojedina konta što je ranije bilo neuredno napravljeno. Predložio je upravitelju kluba da knjigovodstvo vode na novi, uspješniji način, ali iz opreza nije tražio da ga nagrade za preinake.Upravitelj, nekadašnji organizator boksačkih susreta po imenu Nathanson, kojemu nije išao od ruke uredski posao, bio mu je zahvalan. Postade još zahvalniji kad se Miles ponudio da izvrši dopunske poslove u klubu, poput reorganizacije skladišta i sistema inventara. Zauzvrat je Nathanson dopustio Milesu da u slobodno vrijeme ide u dvoranu za rukomet. Tako mu se pružila nova prilika da upozna članove kluba.Članovi kluba bijahu isključivo muškarci. Miles je primijetio da ih grubo može podijeliti u dvije skupine. U jednu su spadali oni koji su se ozbiljno služili klupskim sportskim objektima zajedno s parnim kupeljima i kabinama za masažu. Ti su ljudi dolazili i odlazili pojedinačno, činilo se da se malo njih uzajamno poznaje. Miles je smatrao da su to radnici ili sitni rukovodioci koji su se učlanili u "Dvostruku sedmicu" da ostanu u formi. Također je sumnjao da prva skupina predstavlja prikladnu fasadu za drugu skupinu koja se obično nije služila sportskim objektima osim povremeno parnom kupelji.Pripadnici druge skupine sastajali su se uglavnom u baru ili u sobama na drugom katu. U klubu su u velikom broju bili kasno navečer, kad su članovi koji su dolazili na igralište rijetko koristili" klub. Mileszaključi da je Nolan Wainwright očito imao na umu ovu drugu grupu kad je "Dvostruku sedmicu" opisao kao "sastajalište gangstera".Miles Eastin je ubrzo otkrio da sobe na drugom katu služe za nezakonite kartaške i kockarske igre na velike uloge. Nakon tjedan dana na poslu neki od redovitih noćnih posjetilaca upoznali su Milesa i nisu se zbog njega uznemiravali jer ih je Jules LaRocca uvjerio da je on "dobar, ispravan momak".Malo zatim, ostvarujući svoju odluku da bude koristan, Miles je pomagao kad je trebalo odnijeti piće i sendviče na drugi kat. Kad ih je prvi put donio, jedan od pet-šest gorila što su stajali pred kockarnicama i očito čuvali stražu, uzme od njega poslužav-nik i odnese ga. Ali slijedeće noći i drugih noći puštali su ga u prostoriju u kojoj su kartali. Miles je pravio usluge i kupujući cigarete koje je donosio svakome kome su bile potrebne, pa i čuvarima.Znao je da postaje omiljen.Jedan razlog bila je njegova vječita uslužnost, a drugi što mu se vraćala njegova stara vedrina i veselje usprkos problemima i opasnostima vezanim za to mjesto. Treći razlog bijaše taj što je Jules LaRocca, koji kao da je bio na periferiji svih zbivanja, postao Milesov sponsor te se Miles ponekad osjećao kao vodvilj ski glumac.Činilo se da Milesovo znanje o novcu i njegovoj povijesti beskrajno očarava

Page 167: Arthur Hailey - Mjenjači novca

LaRoccu i njegovu družinu. Najomiljenija priča bila je o krivotvorenom novcu što ga je tiskala vlada, priča koju im je Miles najprije ispričao u zatvoru. U prvim tjednima rada u klubu ponovio je tu priču, na LaRoccino nagovaranje, barem deset puta. Uvijek je izazivala kimanje glave, u znak vjerovanja i komentare "vražji licemjeri" i "prokleti varalice u vladi".Da poveća zalihu priča, Miles je jednog dana pošao u stambenu četvrt u kojoj je živio prije zatvora i uzeo svoje priručnike. Veći dio ostalih njegovih stvari odavno bijaše prodan da se plati zaostala stanarina, no pazikuća je zadržao knjige i dao ih Milesu. Nekoć je Miles imao zbirku kovanica i novčanica ali ju je prodao da plati dugove. Nadao se da će jednog danaopet početi skupljati, iako se ta mogućnost činila tako dalekom.Čitajući knjige koje je držao u sobici na trećem katu Miles je pričao LaRocci i ostalima o neobičnim oblicima novca. Najteži novac svih vremena, rekao im je, bile su ploče od tvrdog kamena koje su se na otoku Jap u Pacifiku upotrebljavale do samog početka drugog svjetskog rata. Većina ploča, objasni on, bila je široka trideset centimetara, ali "krupne novčanice" imale su i do tri i po metra, a kad se njima nešto kupovalo, prenosili su ih na kolcu. "A sitniš?" zapita jedan u vrevi smijeha. Miles ga uvjeri da je bilo i kusura - manje kamene ploče.A nasuprot tome, rekao je on, najlakši novac je skupocjeno perje, a upotrebljava se na Novim Hebri-dima. Isto je tako stoljećima sol kolala kao novac, pogotovo u Etiopiji, a Rimljani su njome plaćali svoje radnike, te je riječ "salarv", plaća, nastala iz riječi sal, što znači sol. A na Borneu su još u devetnaestom stoljeću ljudske lubanje bile platežno sredstvo.Ali svaki put prije nego bi ti sastanci završili, razgovor bi prešao na krivotvorenje.Nakon jedne takve prigode glomazni vozač-tjelo-hranitelj, koji se vrzmao po klubu dok je njegov gazda kockao na katu, odvuče Milesa u stranu.- Cuj, mladiću, mnogo pričaš o krivotvorenju. Pogledaj ovo!I pruži mu čistu, posve novu novčanicu od dvadeset dolara. Miles uzme novčanicu te je pregleda. Na to je bio naviknut. Kad je radio u Prvoj američkoj trgovačkoj, obično bi njemu donosili sumnjive novčanice jer je bio stručnjak za to.Grdosija se cerekao:- Nije loše, e?- Ako je lažna - reče Miles - bolju krivotvorinu nisam vidio.- Bi li ih kupio? - Tjelohranitelj iz unutrašnjeg džepa izvadi još devet dvadesetica. - Daj mi četrdeset pravih dolara i dobit ćeš svih ovih dvjesta.Miles je znao da je to redovita cijena za prvorazredne lažne novčanice. Također je primijetio da su i druge novčanice jednako dobro krivotvorene kao prva.

Već je htio odbiti, ali se predomislio. Nije namjeravao raspačavati lažni novac, ali se sjetio da bi ga mogao poslati Wainwrightu.- Trenutak! - reče Ijudeskari i popne se u svoju sobu u kojoj je sakrio nešto više od četrdeset dolara. Nešto mu je još ostalo od onih pedeset dolara što mu je pozajmio Wainwright, a bilo je tu i napojnica koje su Milesu davali u igračnicama. Uze novac, uglavnom u manjim novčanicama, pa ga zamijeni za onih lažnih dvjesta. Kasnije je sakrio lažni novac u svojoj sobi.Slijedećeg jutra mu LaRocca sa smiješkom reče:- Čujem da si sklopio dobar posao. - Miles je sjedio za svojim knjigovodstvenim stolom u uredu na drugom katu.- Malo - priznade on.LaRocca primakne svoj trbuščić i spusti glas:- Bi li još malo posla?- Zavisi kakav je - oprezno će Miles.- Da pođeš u Louisville i preneseš isti materijal koji si sinoć kupio.Milesu se stisne želudac. Ako prihvati i ako ga uhvate, znao je ne samo da će ga strpati u zatvor, nego će to biti još dulje nego prvi put. Ali ako ne prihvati rizik, kako će nastaviti traganje i steći povjerenje kriminalaca?- Moraš samo voziti odavde do tamo. Dobit ćeš dva soma.- A ako me zaustave? Uvjetno sam pušten i nemam prava na vozačku dozvolu.- Dozvola nije problem ako imaš fotografiju: poza i forma za legitimaciju.

Page 168: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Nemam je, ali je mogu nabaviti.- Onda je brzo nabavi!Za vrijeme pauze za ručak Miles je pošao na auto-busnu stanicu i fotografirao se u foto-automatu. Istog popodneva dao je sliku LaRocoi.Dva dana kasnije - opet dok je Miles radio - jedna ruka šutke spusti papirnati pravokutnik na glavnu knjigu isipred njega. Zapanji se kad vidje da je to vozačka dozvola s fotografijom koju je dao.Kad se vratio, kraj njega se našao nasmiješeni LaRocca.- Bolje sam te uslužio nego Ured za izdavanje vozačkih dozvola, a?- Zar je krivotvorena? - s nevjericom zapita Miles.- Vidiš li razliku između nje i prave?- Ne. - Zabuljio se u dozvofu koja je izgledala ista kao službena. - Odakle ti? Kako si je nabavio?- Nije važno.- Ne - reče Miles. - Zaista bih htio znati. Znaš koliko me ovakve stvari zanimaju.LaRoccino lice se smrkne. Po prvi put mu se u očima pojavi sumnja.- Zašto želiš znati?- Zanima me, kao što sam ti rekao. - Miles se nadao da LaRocca nije zapazio njegovu uzrujanost.- Neka pitanja nisu umjesna. Kad momak previše govori, ljudi se zapitkuju. Mcže imati neprilika. Može gadno proći.Miles je šutio. LaRocca ga je motrio. A onda je, čini se, nestalo sumnje.- Bit će to sutra navečer - reče mu LaRocca. - Čut ćeš što moraš učiniti i kada.Sutradan predvečer dobio je upute - opet od vječnog kurira LaRocce koji je Milesu dao ključeve automobila, potvrdu za parkiranje od gradskog parkirališta i avionsku kartu. Miles je imao poći po kola - smeđi Chevrolet Impala - uzeti ih s parkirališta i odvesti se noću u Louisville. Kad stigne, poći će na aerodrom u Louisvilleu i tamo parkirati kola, ostaviti ispod prednjeg sjedala potvrdu o parkiranju na aerodromu i ključeve. Prije nego se udalji, mora pažljivo prebrisati kola da ukloni tragove prstiju. Onda će se vratiti jutarnjim avionom.Najstrašniji trenuci bijahu za Milesa u početku, kad je našao kola i vozio ih s parkirališta. Napeto se pitao nalazi li se Chevrolet pod nadzorom policije. Možda je osoba koja je ovdje parkirala kola bila sumnjiva pa su je slijedili. U tom slučaju će ga policija vjerojatno sad ščepati. Miles je znao da se radi o velikom riziku, inače ne bi za kurira uzeli njega. Iako nije znao ništa konkretno, smatrao je da se krivotvoreni novac - vjerojatno u velikoj količini - nalazi u prt-liažniku.Ali ništa se nije dogodilo. Počeo je lakše disati tek kad je parkiralište bilo daleko iza njega i kad je izlazio iz grada.Jedan ili dva puta na auto-putu, kad je susreo patrolna policijska kola, srce bi mu brže zakucalo, ali nitko ga nije zaustavljao te je bez problema stigao u Louisville pred zoru.Dogodilo se samo nešto što nitko nije predviđao. Pedesetak kilometara pred Louisvilleom Miles je skrenuo sa autoputa i u tami, pri svjetlosti baterije, otvorio prtljažnik. U njemu su bila dva teška, zaključana kovčega. Načas je pomišljao da provali bravu, a onda mu je zdrav razum rekao da bi time sebe doveo u opasnost. Nakon toga je zatvorio prtljažnik, zabilježio broj Impale i nastavio vožnju.Lako je našao aerodrom u Louisvilleu i točno izvršio preostale upute. Ukrcao se u avion i malo prije deset sati vratio se u "Dvostruku sedmicu". Nitko ga nije pitao zbog čega je bio odsutan.Iako je tog dana Miles bio iznuren zbog nepro-spavane noći, izdržao je na radu cijelo vrijeme. Po podne je došao LaRocca sav blistav, s debelom cigarom u ustima.- Obavio si dobar posao, Milesiću. Nitko se nije naljutio. Svi su zadovoljni.- Dobro - reče Miles. - Kad će mi isplatiti dvjesta dolara?- Već je isplaćeno. Uzeo ih je Ominskv. U ime onog što mu duguješ.Miles uzdahne. Mogao je očekivati nešto slično, iako mu se činilo groteskno što je toliko toga riskirao samo za zelenaševu korist. Zapitao je LaRoccu:- Kako je Omiraskv doznao?

Page 169: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Malo je stvari za koje on ne zna.- Malo prije si rekao da su svi bili zadovoljni. Tko "svi"? Ako obavljam posao kao što je jučerašnji, želim znati za koga radim.- Kao što ti rekoh, nije razumno znati ili pitati neke stvari.- I ja mislim. - Očito više ništa neće doznati. Usiljeno se nasmiješio La Rocci, iako je danas Milesa ostavila vedrina i na njezino mjesto došla potištenost.Noćna vožnja bila je naporna a iako se izložio užasnoj opasnosti, shvatio je da je zapravo vrlo malo otkrio.Četrdeset osam sati kasnije, još iscrpljen i ojađen, saopći svoje sumnje Juaniti.8.Miles Eastin i Juanita sreli su se već dva puta u tih mjesec dana što je radio u zdravstvenom klubu "Dvostruka sedmica".Prvi put - nekoliko dana poslije Juanitine noćne vožnje s Nolanom VVainvvrightom i pristanka da bude posrednica - bijaše za oboje neugodan, nesiguran sastanak. Iako su brzo uveli telefon u Juanitin stan, kako je obećao Wainwright, Miles za to nije znao te je jedne večeri došao bez najave. Dovezao se autobusom. Juanita oprezno pogleda kroz pritvorena vrata stana a onda skine lanac i propusti ga.- Zdravo - reče Estela. Sitna tamnoputna djevojčica - minijaturna Juanita - digne pogled s knjige koju je bojadisala. Krupne bistre oči zagledaju se u Milesa. - Ti si onaj mršavi što je već dolazio. Sad si se udebljao.- Znam - reče Miles. - Jedem čarobnu hranu za divove.Estela zahihoće, ali Juanita se namršti. On se ispriča:- Nije bilo načina da javim da ću doći, ali gospodin Wainwright reče da me očekuješ.- Licemjer!- Ne voliš ga?- Mrzim ga!- Nije baš nalik na Djeda Mraza - reče Miles - ali ja ga ne mrzim. Mislim da mora raditi svoj posao.- Onda neka ga radi. Zašto da iskorištava druge?- Ako se toliko ljutiš na njega, zašto si pristala..?- Misliš da samoj sebi nisam postavljala to pitanje? - obrecne se Juanita. - Maldito sea el dia que lo conoci.1 Obećala sam mu u trenutku ludosti i požalila.- Nema razloga da žališ. Nitko ne kaže da se ne smiješ povući. - Milesov je glas bio blag. - Ja ću objasniti Wainwrightu.Pošao je prema vratima. Juanita plane:- A što će biti s tobom? Tko će prenositi tvoje poruke? - Očajno je zakimala glavom. - Zar si bio lud kad si pristao na taj posao?- Ne - odvrati Miles. - Vidio sam da je to prilika. U neku ruku moja jedina prilika, ali nema razloga da ti u to budeš upletena. Kad sam natuknuo da bi ti mogla, nisam dobro o tome razmislio. Oprosti.- Mama - reče Estela - zašto se ljutiš? Juanita se nagne i zagrli kćerku:- No te preocupes, mi cielo. Bijesna sam na život, mala moja. I na ono što ljudi rade jedni drugima. - Naglo reče Milesu: - Sjedni, sjedni!- Jesi li sigurna?- U što? Da moraš sjesti? Ne, nisam sigurna, ali sjedni!Poslušao ju je.- Sviđa mi se tvoj karakter, Juanita. - Miles se nasmiješi i na trenutak, pomisli ona, izgledao je kao onda u banci. Nastavio je: - Sviđa mi se tvoj temperament i druge stvari na tebi. Ako hoćeš istinu, predložio sam te zato da bih te ponovno vidio.- Sad si me vidio - Juanita slegne ramenima. - Vjerojatno ćeš me ponovno vidjeti. Zato podnesi svoj tajni izvještaj, agente, i ja ću ga prenijeti onom gospodinu Pauku Wainwrightu.- Moj je izvještaj da nemani nikakvog izvještaja." Proklet bio dan kad sara ga upoznala! šp. Ne brini, dušo šp.Bar ne zasad. - Miles joj ispriča o zdravstvenom klubu "Dvostruka sedmica", o tome kako izgleda i na što zaudara i opazi kako ona s gađenjem stišće nos. Zatim ispriča o susretu sa Julesom LaRoccom, pa o sastanku sa zelenašem Rusom Ominskvm, te o svom zaposlenju knjigovođe u klubu. U to je vrijeme Miles radio u

Page 170: Arthur Hailey - Mjenjači novca

"Dvostrukoj sedmici" nekoliko dana i to bijaše sve što je znao. - Ali uvukao sam se unutra - samopouzdano je rekao Juaniti. - A to je gospodin Wain-vvright htio.- Ponekad je lako ući - reče ona. - Ali teže je izaći.Estela je ozbiljno slušala:- Hoćeš li se vratiti? - zapitala je Milesa.- Ne znam. - Upitno pogleda Juanitu koja ih oboje odmjeri i uzdahne.- Da, amorcito - rekla je Esteli. - Da, on će opet doći.Juanita pođe u spavaću sobu i donese dvije omotnice koje joj je dao Nolan Wainwright. Pruži ih Mi-lesu:- Ovo je za tebe.U većoj omotnici bio je novac a u drugoj kreditna Kevcharge karta na izmišljeno ime H. E. LYNCOLP. Objasni mu namjenu karte - bit će to poziv u pomoć.Miles stavi u džep plastičnu kreditnu kartu, ali novac stavi u prvu omotnicu i vrati je Juaniti.- Uzmi ovo. Ako vide novac kod mene, netko bi mogao posumnjati. Potroši za sebe i Estelu. To ti dugujem.Juanita je oklijevala. A onda je rekla blaže nego u početku:- Ja ću ti čuvati novac.Sutradan je Juanita u Prvoj američkoj trgovačkoj nazvala Wainwrighta i podnijela izvještaj. Pazila je da ne spomene po imenu ni sebe ni Milesa ni zdravstveni klub "Dvostruka sedmica". Wainwright ju je saslušao, zahvalio joj i to je bilo sve.Juanita i Miles su se po drugi put sastali sedmicu i po kasnije u subotu po podne. Miles je tada unaprijed telefonirao i kad je došao, činilo se da su i Juanita i Estela vesele što ga vidg,_ Upravo su se spremale udućan i on je pošao s njima. Zajedno su se probijali po tržnici na kojoj je Juanita kupila poljsku kobasicu i kupus. Rekla je:- Ovo je za večeru. Hoćeš li ostati?Obećao je da hoće i nadodao da se u klub mora vratiti tek kasno navečer ili čak sutra ujutro. Dok su hodali, Estela iznenada reče Milesu:- Volim te. - Stavila je ručicu u njegovu i zadržala je u njoj. Kad je to opazila, Juanita se nasmiješi.Večera je protekla u veselom raspoloženju. Onda je Estela poljubila Milesa za laku noć i pošla u krevet, a kad su on i Juanita ostali sami, podnio je izvještaj za Nolana Wainwrighta. Sjedili su jedno kraj drugog na sofi. Kad je završio, okrenula se prema njemu i rekla:- Ako hoćeš, možeš ovdje prenoćiti.- Prošli put si spavala tamo. - Pokaže spavaću sobu.- Ovaj put ću ostati ovdje. Estela čvrsto spava. Neće nas smetati.Zagrli Juanitu i ona mu se strastveno preda. Njezine malko pritvorene usne bile su tople, vlažne i čulne poput nagovještaja nečeg još slađeg što ih očekuje. Njen jezik se micao i oduševio ga. Dok ju je grlio, čuo je kako joj se disanje ubrzava i osjetio kako malo vitko tijelo žene-djevojčice dršće od nesuzdržane strasti i vatreno odgovara na njegovu. Kad su se još više privukli i kad ju je počeo tražiti rukom, Juanita duboko uzdahne uživajući u valovima naslade i unaprijed očekujući ekstazu. Odavno je nijedan muškarac nije uzeo. Jasno je pokazivala da je uzbuđena i da čeka. Nestrpljivo su rasklopili sofu.A onda je nastupio užas. Miles je želio Juanitu svim srcem i - mislio je - tijelom. Ali kad je došao trenutak kada se muškarac mora potvrditi, tijelo je zakazalo. Očajnički se napinjao, nastojao, sklapao oči i priželjkivao, ali ništa se nije promijenilo. Ono što je trebalo biti vatren i tvrd mladićki mač, bijaše nemoćno i mlitavo. Juanita ga pokuša utješiti, pokuša mu pomoći:- Ne brini, dragi Miles, i budi strpljiv. Daj da ti pomognem pa će sve biti dobro.Pokušali su, pa još jednom. Na kraju više nije bilo pomoći. Miles je ležao na leđima, posramljen, malo je trebalo da zaplače. Sav nesretan je shvatio da se iza njegove impotencije kriju homoseksualna iskustva iz zatvora. Vjerovao je i nadao se da ga to neće sputati pred ženom, ali ga je onemogućavalo. Miles očajno zaključi: sad je zasigurno znao ono čega se bojao. Nije više bio muškarac.I napokon, iscrpljeni, nesretni, nezadovoljni, za-spu.Noću se Miles probudi. Neko vrijeme se uzrujano koprcao, a onda ustade. Juanita

Page 171: Arthur Hailey - Mjenjači novca

ga je čula i zapalila svijeću kraj sofe. Zapitala je:- Što je sada?- Razmišljao sam - reče on. - I nisam mogao spavati.- O čemu si razmišljao?Tada joj je rekao - sjedeći, okrenuvši djelomice glavu u stranu da ne susretne Juanitin pogled. Ispriča joj sve o svom zatvorskom životu, počevši od kolektivnog silovanja, pa o "prijateljskoj" vezi s Karlom kao mogućnosti samozaštite, pa o stanovanju u ćeliji golema Crnca, o nastavljanju homoseksualnih odnosa u kojima je počeo uživati. Pričao je o svojim podvojenim osjećajima prema Karlu. Miles se još uvijek sjećao njegove dobrote i nježnosti s ... naklonošću? ... ljubavlju? Ni sad još nije bio nacistu.Tada ga Juanita prekine:- Dosta! Dovoljno sam čula. Smučilo mi se.- A što misliš, kako je meni? - zapita on.- No quiero saber.1 Ne znam i svejedno mi je. - U glasu joj se odražavao sav užas i gađenje što je osjećala.Čim je svanulo, ustao je i otišao.Dva tjedna kasnije. Ponovno subotnje popodne - Miles je otkrio da je to najzgodnije vrijeme da se neprimijećeno iskrade iz kluba. Još je bio umoran od naporne vožnje u Louisville pretprošle noći i obeshrabren što nimalo ne napreduje.Pitao se ima li smisla da ponovno pođe k Juaniti.Sumnjao je da će ga ona primiti. Ali onda je odlučio da je posjeti bar još jedanput. Kad je došao, bila je hladna i poslovna kao da je zaboravila ono što se prošli put dogodilo.Saslušala je njegov izvještaj, a onda joj on priopći svoje sumnje.- Naprosto ne mogu otkriti ništa važno. Dobro, imam posla s Julesom LaRoccom i momkom koji mi je prodao krivotvorene dvadesetice, ali obojica su sitne ribe. Isto tako, kad postavljam pitanja LaRocci - na primjer odakle mu krivotvorena vozačka dozvola - on se zatvori i postaje sumnjičav. Sada ne znam ništa više o glavešinama ovog posla nego sam znao u početku, a ne znam ni što se krije iza "Dvostruke sedmice".- Ne možeš sve otkriti u mjesec dana - reče Juanita.- A možda se ništa ne može otkriti, bar ne ono što Wainwright želi.- Možda. Ali nisi ti za to kriv. Osim toga, moguće je da si otkrio više nego misliš. Krivotvoreni novac što si mi dao, registarski broj kola koja si vozio...- Vjerojatno su bila ukradena.- Neka to otkrije gospodin Sherlock Holmes Wainwright. - Odjednom Juaniti sine. - A avionska karta? Ona koju su ti dali za povratak?- Iskoristio sam je.- Uvijek jedan primjerak ostane tebi.- Možda ga imam... - Miles pretraži džep na kaputu. Kad je išao u Louisville, imao je isto odijelo. Našao je korice avionske kompanije, a u njima duplikat karte.Juanita uzme i korice i kopiju.- Možda netko u tome nađe nešto zanimljivo. I naplatit ću tvojih četrdeset dolara što si platio za lažni novac.- Dobro paziš na mene.- Por que no?1 Netko se mora za tebe brinuti." Estela koja je bila kod prijateljice u susjednomstanu, uđe.- Zdravo - reče Eastinu. - Hoćeš li opet ostati?" Ne želim znati šp. Zašto ne? šp.- Danas neću - reče joj on. - Uskoro ću otići.- A zašto? - suho zapita Juanita.- Nemam razloga, ali sam mislio ...- Onda ćeš večerati s nama. Esteli će biti drago.- Lijepo - reče Estela. Zapita Milesa: - Hoćeš li mi čitati bajku?Kad je rekao da hoće, donijela je knjigu i veselo sjela na njegova koljena.Poslije večere, prije nego mu je Estela zaželjela laku noć i pošla u krevet,

Page 172: Arthur Hailey - Mjenjači novca

ponovno joj je čitao.- Dobar si, Miles - reče Juanita kad je izašla iz spavaće sobe i zatvorila vrata. Dok je spremala Estelu na spavanje, ustao je da pođe, ali mu ona dade znak:- Ne, ostani. Želim ti nešto reći.Kao i prije petnaest dana, sjedoše jedno uz drugo na sofu u dnevnom boravku. Juanita je govorila polako i birala riječi.- Zadnji put nakon tvog odlaska požalila sam zbog okrutnih riječi koje sam rekla i mislila dok si bio ovdje. Nikad ne valja osuđivati druge, a ja sam to učinila. Znam da si trpio u zatvoru. Nisam tamo bila ali mogu zamisliti kako je tamo gadno. Nitko ne može znati ako sam nije bio u zatvoru kako je tamo. A što se tiče onog čovjeka o kojem si govorio, Karla, ako je bio dobar kad su drugi bili onoliko okrutni, onda je to najvažnije.Juanita zastane, razmisli pa onda nastavi:- Ženi je teško shvatiti da se muškarci mogu voljeti onako kako si opisao i da mogu ono raditi. Ali znam da ima žena koje se vole na taj način, isto kao i muškaraca, a kad se sve uzme u obzir, bolja je takva ljubav nego nikakva, bolja je nego mržnja. Zato, molim te, zaboravi grube riječi koje sam izrekla pa se i dalje sjećaj svog Karla i priznaj da si ga volio. - Digla je pogled i netremice se zagledala u Milesa. - Volio si ga, je li?- Da - reče on prigušenim glasom. - Volio sam ga.Juanita kimne glavom:- Bolje je da si to rekao. Možda ćeš sada voljeti druge muškarce. Ne znam. Ne razumijem se u te stvari, ali znam da se ljubav ne smije prezreti pa ma gdje se našla.- Hvala, Juanita. - Miles opazi da ona plače i ustanovi da su i njegovi obrazi vlažni od suza.Dugo su šutjeli i slušali buku prometa i glasova, svojstvenih subotnjoj večeri, što su dopirali s ulice. Onda su počeli pričati - kao prijatelji, prisnije nego ikada prije. I tako su pričali, zaboravivši na vrijeme i mjesto na kojem se nalaze. Pričali do kasno u noć o sebi, o svojim doživljajima, sadašnjim nadama, ciljevima koje još mogu ostvariti. Razgovarali su dok im drijemež nije prigušio glas. A onda su, još uvijek jedno uz drugo, držeći se za ruke, zapali u san.Miles se prvi probudio. Tijelo mu je bilo u nezgodnom položaju pa ga je uhvatio grč... ali otkrio je još nešto što ga je ispunilo oduševljenjem.Blago probudi Juanitu te je povede sa sofe na sag po kojemu je poslagao jastuke. Nježno i zaljubljeno svukao je nju a onda sebe, a zatim je poljubio, zagrlio i pun pouzdanja legao na nju. Snažno je prodirao naprijed i slavno se probijao dok ga je Juanita grlila i čvrsto stezala, vičući od radosti:- Volim te, Miles! Carino mio volim te!A on shvati da je njezinom zaslugom ponovo pronašao muškost.I Ljubavi moja! šp.9.- Postavit ću vam dva pitanja - reče Alex Van-dervoort. Govorio je prijaznije nego obično. Bio je zabrinut i pomalo zapanjen onim što je upravo pročitao. - Prvo, kako ste, do vraga, došli do ovolikih obavijesti? I drugo, koliko su one pouzdane?- Ako nemate ništa protiv - odvrati Vernon Jax - najprije ću odgovoriti na drugo pitanje.Nalazili su se u Alexovu uredu i sjedištu Prve američke trgovačke. Bilo je kasno popodne, a napolju tišina. Većina službenika s trideset šestog kata već je pošla kući.Privatni istražitelj kojega je Alex prije mjesec dana zadužio da na vlastitu ruku prouči Supranational korporaciju - "honorarno njuškanje", kako su se pogodili - mirno je sjedio i čitao popodnevne novine dok se Alex upoznavao s njegovim izvještajem od sedamdeset stranica i proučavao priložene fotokopirane spise. Jax mu ga je osobno uručio.Danas je Vernon Jax djelovao još neuglednije nego prošli put. Izlizano plavo odijelo koje je nosio moglo se pokloniti Armiji spasa, a i ona bi ga odbila. Čarape su mu visile oko zglavaka, a cipele bile još zapuštenije nego prije. Ono

Page 173: Arthur Hailey - Mjenjači novca

malo kose što je ostalo na njegovoj proćelavoj glavi podsjećalo je na istrošenu četku. Ali isto tako bijaše jasno da ono što nedostaje njegovu izgledu Jax naknađuje špijunskom vještinom.- što se tiče pouzdanosti - reče on - pitate me da li se činjenice koje sam naveo mogu u ovom obliku upotrijebiti kao dokaz na sudu. Odgovor je ne. Ali sam uvjeren da su obavijesti autentične i nisam naveo ništa što nije provjereno u bar dva sigurna izvora, a u nekim slučajevima i tri. Nadalje, uživam ugled da doz-najem istinu, što je moj najvažniji kapital u poslu. Uživam lijep ugled. Namjeravam da takav i ostane. A kako postupam? Pa, ljudi za koje radim obično me to pitaju i mislim da imate pravo na objašnjenje, ali ću za sebe zadržati ono što spada u rubriku "poslovne tajne" i "zaštita izvora obavijesti". Radio sam dvadeset godina u saveznom trezoru, uglavnom kao istražitelj službe poreza na prihod. Održavam odnose ne samo s njima već i s mnogim drugima. Većina ljudi to ne zna, gospodine Vandervoort, ali istražitelji rade na taj način da uzajamno razmjenjuju obavijesti i u mom poslu nikad se ne zna kad će vam netko biti potreban ni kad ćete vi nekom biti potrebni. Sad pomognete nekome, a on će vam se prije ili kasnije odužiti. Na taj način stvarate dugove i potraživanja, a protuusluge - u obavijestima i istraživanju - idu u oba smjera. I ovo što vam prodajem sad kad ste me uzeli, nije samo moje financijsko znanje koje je, smatram, prilično dobro, nego proizlazi iz čitave mreže veza. Neke bi vas iznenadile.- Danas ste me već dovoljno iznenadili - reče Alex. Stavi ruku na izvještaj pred sobom.- U svakom slučaju - reče Jax - na taj sam način skupio mnoge obavijesti. Ostatak dugujem svojoj smjelosti, strpljivosti i poznavanju kamenja koje je potrebno dići da se nešto nađe.- Razumijem.- Htio bih raščistiti još jednu stvar, gospodine Vandervoort, moram to učiniti zbog svog ponosa. Promatrao sam vas kako me gledate u oba navrata što sam vas sreo i niste mnogo marili za ono što ste vidjeli. Znate, volim da me ovakva vide jer neugledan čovjek bez opisa neće izazvati pažnju ljudi o kojima pokušava nešto doznati niti će ga oni ozbiljno shvatiti. To mi pomaže i stoga što ljudi s kojima razgovaram misle da nisam važan pa ne paze što govore. Da izgledaju kao što. izgledate vi, bili. bi suzdržaniji. Tosu moji razlozi, ali ću vam reći i ovo: kad me pozovete na svadbu svoje kćerke, bit ću isto onako dotjeran kao svaki drugi gost.- Ako ikad budem imao kćerku - reče Alex - sjetit ću se toga.Kad je Jax otišao, ponovno je proučio šokantni izvještaj. Bio je nabijen najtežim posljedicama za Prvu američku trgovačku, pomisli on. Snažna građevina Su-pranational Corporation - SuNatCo - rušila se i uskoro će se strovaliti.Levvis D"Orsev, sjeti se Alex, spomenuo je da se šuška o "velikim gubicima koji nisu iskazani... da neke podružnice vode vrlo neuredna knjigovodstva ... Veliki George Ouatermain traži subvenciju tipa Lockheed". Vernon Jax potvrdio je sve te glasine i otkrio mnogo, mnogo više.Prekasno je da danas išta poduzme, zaključi Alex. Pred njima je bila noć da razmisli kako da upotrijebi te obavijesti.10.Lice Jeromea Pattertona koje je uvijek bilo rumeno postade grimizno. Prosvjedovao je:- Do vraga! To što tražite je smiješno.- Ne tražim. - U glasu Alexa Vandervoorta na-zrijevao se gnjev koji je u njemu kipio od sinoć. - Kažem vam - učinite to!- Tražiš, kažeš, svejedno! Želiš da poduzmem arbitrarni postupak bez pravog razloga.- Kasnije ću vam navesti niz razloga. I to snažnih. Sad nemam vremena.Nalazili su se u kancelariji predsjednika Prve američke trgovačke banke. U njoj je Alex jutros dočekao Pattertona.- Burza u New Yorku radi već pedeset minuta - opomene ga Alex. - Izgubili smo to vrijeme, a i dalje ga gubimo. Zato što samo vi možete narediti odjelu poslovodstva da proda sve dionice Supranationala koje imamo.- Neću! - Patterton je povisio ton. - Osim toga, koji je ovo vrag? Što misliš,

Page 174: Arthur Hailey - Mjenjači novca

tko si ti, kad si upao ovamo i meni zapovijedaš?Alex se ogleda. Vrata kancelarije bila su otvorena. Pođe do njih te ih zatvori, a onda se vrati.- Redi ću vam tko sam, Jerome. Ja sam opomenuo vas i upravni_ odbor da ne uložite preko mjeren,,SuNatCo. Borio sam se protiv odjela poslovodstva koji je naveliko kupovao dionice, ali nitko - ni vi - nije me htio slušati. Sada se Supranational ruši. - Alex se nagne preko stola i snažno zalupi pesnicom. Njegovo lice, usplamtjelih očiju, bilo je uz Pattertonovo.- Zar ne razumijete? Supranational u svom padu može povući i ovu banku.Patterton je hio poražen. Teško se zavalio u naslonjač.- Je li SuNatCo zaista u opasnosti? Jesi li siguran?- Da nisam siguran, zar mislite da bih bio ovdje i da bih se ovako ponašao? Zar ne razumijete da vam dajem mogućnost da spasite nešto što će se ionako pretvoriti u katastrofu? - Alex pokaže na svoj sat.- Prošlo je jedan sat otkako se otvorila burza. Jero-me, pođite na telefon i izdaj te to naređenje!Uzrujano su se trzali mišići na licu predsjednika banke. Nikada nije bio odlučan i snažan, reagirao je na situacije, ali ih nije stvarao. Često je podlijegao tuđem utjecaju kao sad Alexovom.- Tako ti svega, Alexe, tako ti svega, nadam se da znaš što radiš. - Patterton ispruži ruku prema jednom od dva telefona kraj stola. Oklijevao je, a onda digao slušalicu.- Dajte mi Mitchella iz odjela poslovodstva... Ne, pričekat ću ... Mitch? Ovdje Jerome. Pažljivo slušaj. Želim da odmah narediš da prodaju sve dionice Suipranationala koje imamo... Da, prodajte. Sve dionice. - Patterton je slušao i onda nestrpljivo odvratio:- Da, znam što će to izazvati na tržištu i znam da je cijena već pala. Vidio sam jučerašnje tečajeve. Izgubit ćemo, ali svjedeno, prodajte... Da, znam da ovo nije redovito. - Očima je tražio Alexa kao da traži ohrab-renje. Ruka kojom je držao slušalicu drhtala je" kad je kazao: - Nemamo vremena da držimo sjednicu. Učinite to! Ne gubite... - Patterton nakrivi lice dok je slušao Mitchella. - Da, preuzimam odgovornost.Kad je spustio slušalicu, Patterton nalije čašu vode te je ispije. Rekao je Alexu: - Čuo si što sam kazao. Dionice su već pale. Naša prodaja još će sniziti cijenu. To će nas skupo stajati.- Griješite - ispravi ga Alex. - Izgubit će naši klijenti odjela poslovodstva, ljudi koji su nam vjerovali. A gubitak bi bio još veći da smo čekali. Ni sad nismo izvan opasnosti. Za sedmicu dana Kontrolna komisija može poništiti našu prodaju.- Poništiti? Zašto?- Možda zaključi da smo znali nešto što smo morali prijaviti, a što bi obustavilo kvotizaciju dionica na burzi.- A što smo to znali?- Da se Supranational nalazi pred bankrotom.- Isuse! - Patterton ustane od stola i okrene se. Mrmljao je: - SuNatCo! Isuse Kriste, SuNatCo! - Obratio se Alexu te zapitao: - A naš kredit? Pedeset milijuna.- Provjerio sam. Iskoristili su gotovo cjelokupni kredit.- A kompenzaciona bilanca?- Od nje je ostalo manje od milijuna. Nastupi tišina. Patterton duboko uzdahne. Odjednom se smirio.- Rekao si da imaš snažne razloge. Očito nešto znaš. Reci mi!- Bit će jednostavnije ako ovo pročitate. - Alex odloži na predsjednikov stol Jaxov izvještaj.- Pročitat ću kasnije - reče Patterton. - A sada mi reci što je to i što unutra piše.Alex saopći da mu je Lewis D"Orsev kazao kakve glasine kolaju o Supranationalu i kako je odlučio da uzme istražitelja - Vernona Jaxa.- Jaxov izvještaj posve je logičan - izjavi Alex. - Sinoć i jutros sam telefonirao na više mjesta gdje su mi potvrdili neke njegove tvrdnje. Sve je na

Page 175: Arthur Hailey - Mjenjači novca

mjestu. Činjenica je da je mnogo onog što je Jax doznao mogao otkriti bilo tko da se potrudio, ali nitko nije kopkao po tome niti povezao činjenice. Nadalje, Jax je dobavio povjerljive obavijesti, uključujući spise. Mislim zahvaljujući...Patterton ga nestrpljivo prekine:- Dobro, dobro. Poštedi me svega toga. Reci suštinu!- Reći ću je u pet riječi: Supranational nema više ni pare. U posljednje tri godine korporacija jeimala golemih gubitaka i opstala je zahvaljujući ugledu i kreditu. Nesrazmjerno se zaduživala da plati dugove pa opet uzimala zajmove da isplati nove dugove pa ponovo uzajmljivala i tako dalje. Nedostaje im gotov novac.- Ali - prosvjedovao je Patterton - SuNatCo je pokazivala iz godine u godinu odlične zarade i isplaćivala dividende.- Sad se ispostavilo da je posljednje dividende isplaćivala od zajmova. Ostatak je lažno knjigovodstvo. Svi znamo kako se to može provoditi. Mnoge najveće, najuglednije kompanije služe se istim metodama.Predsjednik banke razmišljao je o toj izjavi, a onda tužno reče:- Bilo je vrijeme kad je knjigovođin potpis na bilanci značio istinitost. Sada više ne.- A ovdje su - Alex stavi prst na izvještaj na stolu između njih - primjeri o kojima razgovaramo. Najgore stoje Kompanija za nekretnine Horizon, podružnica SuNatCo-a.- Znam, znam.- Onda vjerojatno znate da Horizon ima velika zemljišta u Texasu, Arizoni i Kanadi. Većina zemljišta je daleko od napretka, možda će se razviti tek za jednu generaciju. Horizon ih prodaje špekulantima, prihvaća male otplate i odgađa plaćanje pune cijene daleko u budućnost. U dva slučaja, konačna isplata u iznosu od osamdeset milijuna dolara bit će izvršena za četrdeset godina - a to znači u dvadeset i prvom stoljeću. Možda im nikada neće platiti. A u bilancama Horizona i Supranationala tih osamdeset milijuna prikazano je kao tekuća zarada. To su samo dva slučaja. Ima ih još, samo manjih, što se služe istom vrstom kineskog knjigovodstva. A ono što se dogodilo u jednoj podružnici SuNatCo-a ponavlja se u drugima.Alex zastane pa nadoda:- A sve je to, naravno, učinjeno da izgleda sjajno na papiru i da se nesrazmjerno podignu cijene Supranationala na burzi.- Netko će se basnoslovno obogatiti - gorko će Patterton. - Na žalost, nismo to mi. Imaš li pojmaJsoliko ukupno iznose dugovi SuHatCp-a? __, ....................- Da. čini se da je Jax uspio dobiti uvid u neke arhive koji pokazuje odbitke za plaćanje kamata. Procijenio je da se dugovi uključivši podružnice dižu na milijardu dolara. Čini se da su pet stotina milijuna pozajmili od banaka. Ostalo su uglavnom kratkoročni trgovački vrijednosni papiri koji su se nakon protekla roka obnavljali. Obojica su znala što je to trgovački vrijednosni papir: mjenice zasnovane samo na ugledu zajmoprimca. A "obnavljanje" je značilo izdavanje novih mjenica kako bi se isplatile stare uvećane za kamate.- Ali i tom pozajmljivanju došao je kraj - reče Alex. - Bar tako misli Jax. A ja sam osobno dobio potvrde da kupci trgovačkih papira postaju oprezni.- Tako se srušio Penn Central - zamišljeno će Patterton. - Svi su bili uvjereni da željeznica znači sigurno uložen novac, da je to jednako siguran posao kao IBM i General Motors. A iznenada jednog dana Penn Central se srozao, zbrisan, uništen.- Nadodajte još nekoliko velikih kompanija koje su isto tako propale - podsjeti ga Alex.Obojici padne na pamet ista misao: hoće li poslije Supranationala na spisak biti nadodana Prva američka trgovačka banka?Pattertonovo rumeno lice problijedi.- Na čemu smo? - molećivo zapita Alexa. Više nije ni nastojao da bude rukovodeći. Predsjednik banke se oslanjao na mlađeg kolegu.- Mnogo toga ovisi o tome koliko će se vremena Supranational održati. Ako izdrži još nekoliko mjeseci, naša sadašnja prodaja njihovih dionica bit će valjana i možda se neće podrobno istraživati narušavanje Zakona o federalnoj rezervi u

Page 176: Arthur Hailey - Mjenjači novca

vezi s kreditima. Ako brzo dođe do sloma, naći ćemo se u ozbiljnom škripcu. Kontrolna burzovna komisija optužit će nas što nismo otkrili ono što smo znali, a monetarni revizor zato što smo zloupotrijebili povjerenje, Federalna rezerva zbog zajma. U tom slučaju, nije ni potrebno da vas na to podsjećam, riskiramo da izgubimo pedeset milijuna dolara, a znate kako će se to odraziti na našoj godišnjoj bilanci. Ogorčeni dioničari tražit će nečiju glavu. A da stvar bude ljepša, mogli bi zakonski goniti rukovodioce..JmtmMaa__ Isuse! - ponovi Patterton. - Dobri Isuse Kriste! _ Izvadi rupčić te obriše lice i svoju jajolikućelu.Alex nesmiljeno nastavi:- Morat ćemo računati s još jednim činiocem: reakcija javnosti. Ako Supranational padne, bit će istraga. Ali još prije novinari će ščepati priču i voditi istragu na svoju ruku. Neki financijski reporteri su u tome vrlo vješti. Kad ispitivanje počne, ni naša banka vjerojatno neće umaći pažnji, doznat će se naši gubici i novine će ih objaviti. Takve novosti mogu uznemiriti naše ulagače. Mogu izazvati masovno dizanje uloga.- Misliš navalu na šaltere? Nezamislivo!- Ne, nije. To se već dogodilo na drugim mjestima, sjetite se Franklin National Bank u New Yorku. Onaj koji ulaže svoj novac, brine se samo gdje će taj novac biti siguran. Ako misli da nije siguran, brzo ga podiže.Patterton se ponovo napije vode, a onda se skljo-ka u naslonjač. Ako je to uopće bilo moguće, lice mu bijaše još bljeđe nego prije.- Predlažem - reče Alex - da odmah sazovete odbor za monetarnu politiku i da se u toku slijedećih nekoliko dana potrudimo da skupimo što više sredstava tako da budemo pripremni ako iznenada navale na blagajne.- U redu - reče Patterton.- Osim toga, ne preostaje nam mnogo. Osim molitvi. - Po prvi put otkako je ušao, Alex se nasmiješi. - Mogli bismo ovaj zadatak povjeriti Roscoeu.- Roscoe! - poviče Patterton kao da se tek tada njega sjetio. - On je proučio podatke o Supranatio-nalu, preporučio da mu otvorimo kredit i uvjerio nas da je sve odlično.- Roscoe nije bio sam - istakne Alex. - Vi i upravni odbor ste ga podržali. A mnogi drugi proučavali su podatke i izvukli isti zaključak.- Ti ne.- Bio sam zabrinut, možda sumnjičav, ali nisam ni slutio da se nalazi u takvoj kaši.Patterton digne slušalicu telefona kojim se i maloprije poslužio. - Zamolite gospodina Heywarda dadođe. - Stanka, a zatim se Patterton obrecne. - Nije važno je li sada s Bogom, potreban mi je smjesta. - Zalupi slušalicom i ponovno obriše lice.Tiho se otvore vrata ureda i Heyward uđe. Re-ikao je:- Dobro jutro, Jerome - a Alexu hladno kimnuo glavom.- Zatvorite vrata - progunđa Patterton. Heyward je izgledao iznenađen a onda ih zatvori.- Rekoše da je hitno. Ako nije, htio bih ...- Objasni mu ono o Supranationalu, Alexe - reče Patterton.Heywardovo lice se sledi.Mirno i poslovno Alex ponovi suštinu Jaxova izvještaja. Sinoćnji i jutrošnji bijes - bijes zbog kratkovidnosti, ludosti i pohlepe što su dovele banku na ivicu propasti - sada ga je ostavio. Osjećao je samo tugu što se toliko toga nalazi pred propašću, i što će biti uzaludni toliki napori. Sa žaljenjem se sjetio da su okljaštreni drugi vrijedni projekti kako bi se namakao novac za Supranationalov kredit. Barem je, pomisli on, smrt poštedjela Bena Rossellija da ne doživi ovaj trenutak.Roscoe Heyward ga je iznenadio. Alex je očekivao neprijateljstvo a možda i gnjev. Ni jedno ni drugo! Umjesto toga Heyward je mirno slušao, tu i tamo ubacivao pokoje pitanje, ali nije ništa komentirao. Alex posumnja da njegova izjava potvrđuje druge obavijesti, koje je Heyward već primio ili naslućivao.Nastupi šutnja kad je Alex završio.

Page 177: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Pattertonu se djelomično vratila hladnokrvnost.- Po podne će se održati sastanak odbora za novčanu politiku da razmotri likvidnost. A u međuvremenu se ti, Roscoe, povezi sa Supranationalom da vidiš što još možemo spasiti od našeg zajma.- To je zajam po viđenju - reče Heyward. - Možemo ga povući u svako doba.- Onda ga sad povuci. Usmeno ga danas povuci i pismeno potvrdi. Vrlo je mala nada da će Supranational raspolagati s pedeset milijuna dolara u gotovu. Ni najsolidnija kompanija ne drži u blagajni toliki novac. Ali možda imaju nešto, iako baš ne očekujem mnogo. Bilo kako bdio, učini što bude potrebno.- Odmah ću nazvati Quartermaina - reče Hey-ward. - Smijem li uzeti ovaj izvještaj?Patterton pogleda Alexa.- Nemam ništa protiv - reče Alex. - Ali savjetujem da ga ne umnožavamo, što manje ljudi za ovo zna, to bolje.Heyward kimne glavom. Izgledalo je kao da jedva čeka da izađe.11.Alex Vandervoort djelomično je bio u pravu kad je pretpostavio da je Roscoe Heyward primio neke obavijesti. Do Heywarda su doprle glasine da Supra-national ima neprilika, a u posljednjih nekoliko dana je doznao da neki trgovački papiri SuNatCo-a nailaze na otpor kod investitora. Heyward je također bio na sastanku Supranationalova upravnog odbora - po prvi put - i osjetio da upraviteljima ne daju potpune i istinite obavijesti. Ali kao "novajlija" suzdržao je pitanja namjeravajući da kasnije istražuje. Nakon sjednice uočio je da dionice Supranationala padaju, a jučer je odlučio da upozori bankin odjel poslovodstva da se "oslobodi" dionica kao mjeru opreza. Na nesreću - kad ga je Patterton jutros pozvao - još nije spro-veo namjeru u djelo. Ali ništa što je Heyward čuo ili naslućivao nije govorilo da je stanje ozbiljno i hitno kao što je stajalo u izvještaju što ga je donio Vandervoort.Kad je čuo suštinu izvještaja, Heyward je nije osporavao. Ma kako to bilo grozno i neočekivano, instinkt mu je šaptao da se sve podudara kako je rekao Vandervoort.Zato je Heyward uglavnom šutio. Znao je da u ovom trenutku nema što reći drugoj dvojici. Ali njegov je mozak neumorno radio, palili su se signali zauzbunu dok je odmjeravao ideje, eventualnosti i moguće izlaze. Morao je hitno poduzeti nekoliko radnji, ali najprije će upotpuniti svoje osobno znanje i proučiti Jaxov izvještaj. Kad se vratio u ured, Heyward na brzinu obavi preostali posao sa svojim posjetiocem, a onda sjedne i počne čitati.Uskoro je ustanovio da je Alex Vandervoort točno iznio sažetak najhitnijeg dijela izvještaja i dokaza na temelju dokumenta. Vandervoort nije spomenuo potankosti o koracima Velikog Georgea Ouartermaina u VVashingtonu da država zajamči zajam koji bi održao Supranational. Molio je članove Kongresa, ministarstvo trgovine i Bijelu kuću da podrže zajam. Na jednom mjestu je izneseno da je Ouartermain poveo potpredsjednika Bvrona Stonebridgea na izlet na Ba-hamske otoke da osigura podršku potpredsjednika za zajam. Poslije je Stonebridge razmatrao tu mogućnost na razini ministarstva, ali članovi kabineta bijahu protiv.Heyward je gorko razmišljao: sad znam o čemu su Veliki George i potpredsjednik raspredali one noći kad su šetali, udubljeni u razgovor, po perivoju imanja na Bahamskim otocima. I kad je na kraju vašingtonska politička mašinerija donijela jednu od svojih najmudrijih odluka odbivši zajam Supranationalu, Prva američka trgovačka banka - na Roscoeovo nagovaranje - oduševljeno ga je odobrila. Veliki George je pokazao da" je maestro hohštapler. Heywardu se i sada činilo da ga čuje: Ako je pedeset milijuna više negoli mi možete dati,t zaboravimo čitav posao. Obratit ću se na Chase Manhattan Bank. Bio je to stari hohštaplerski trik, a Hevvvard - promućurni, iskusni bankar - nasjeo mu je.Barem ga je tješilo jedno. Pojedinosti u vezi s pot-predsjednikovim putovanjem na Bahamske otoke bile su samo nabacane, očito se o tom izletu malo znalo. Niti su se, na Heywardovo olakšanje, u izvještaju spominjale Q-investicije.Heyward se pitao sjeća li se Jerome Patterton dopunskog zajma od dva milijuna dolara koji je Prva američka trgovačka odobrila Q-investiciji, privatnom udruženju špekujanalax" čelu s Velikim Georgeom. Vjero-......

Page 178: Arthur Hailey - Mjenjači novca

jatno se nije sjećao. A ni Alex Vandervoort to nije znao, no zasigurno će uskoro saznati. Važnije je bilo osigurati da nitko ne otkrije da je Heyward primio "nagradu" u Q-investicijama. Gorko se pokajao što dionice nije vratio G. Quartermainu kao što je isprva kanio. Sada je bilo prekasno, ali još ih je mogao podići iz sefa i uništiti. To će biti najsigurnije. Srećom nisu glasile na njegovo ime.Načas, shvati Heyward, nije razmišljao o takmičenju s Alexom Vandervoortom jer se sav posvetio opstanku. Nije gajio nikakve iluzije u vezi s tim kako će Supranationalov slom djelovati na njegov položaj u banci i upravnom odboru. Postat će parija - predmet općeg prigovaranja. Ali možda i sada uz brzo djelovanje i malo sreće nije još prekasno. Ako se domogne pozajmljena novca, mogao bi postati junak dana.Prva točka na dnevnom redu bijaše da se poveže sa Supranationalom. Zamolio je svoju tajnicu gospođu Callaghan da nazove G. Ouartermaina.Nakon nekoliko minuta ona ga obavijesti:- Gospodin Ouartermain nije u zemlji. Njegov ured nije rekao gdje se nalazi. Nisu htjeli ništa više reći.Bijaše to loš znak. Hevvvard se okosi:- Onda nazovite Inchbecka.Nekoliko je puta razgovarao sa Stanlyjem Inchbe-ckom, Supranationalovim revizorom, od prvog susreta na Bahamskim otocima.Iz slušalice zazvuči Inchbeckov glas govoreći kroz nos kao što je uobičajeno za Njujorčane:- Roscoe, izvolite?- Pokušavam naći Georgea. Vaši kao da ne znaju...- On je u Kostariki.- Htio bih s njim razgovarati. Imate li telefonski broj ?- Ne. Ostavio je upute da ne želi da ga itko naziva.- Hitno je.- Tada recite meni.- Vrlo dobro. Povlačimo ziam. Sad vam to objavljujem, a večerašnjom poštom primit ćete pismenu potvrdu.Nastupi šutnja. Inchbeck reče:- Valjda ne govorite ozbiljno?- Posve ozbiljno.- A zašto?- Mislim da naslućujete. Također smatram da ne želite da preko telefona ulazim u razloge.Inchbeck je šutio. Bijaše to rječita šutnja. Onda se usprotivi.- Vaša banka je smiješna i nerazumna. Još prošlog tjedna mi je Veliki George rekao da bi od vas prihvatio još dvadeset pet milijuna.Tolika smjelost zapanji Heywarda a onda shvati da je onomad Supranationalu upalila ta smjelost. Sad više neće.- Ako se zajam hitno vrati - reče Heyward - sve obavijesti koje ovdje imamo ostat će strogo povjerljive. To vam jamčim.Ovisi o tome, pomisli on, da li Veliki George, Inchbeck i ostali koji su znali istinu o SuNatOMi žele dobiti na vremenu. U tom slučaju bi Prva američka trgovačka imala prednost pred ostalim vjerovnicima.- Pedeset milijuna dolara! - reče Inchbeck. - Ne držimo toliko gotovog novca.- Naša banka bi pristala na niz isplata pod uvjetom da se nadovezuju jedna na drugu. - Najvažnije pitanje bijaše gdje će SuNatCo u sadašnjoj besparici naći pedeset milijuna. Heyward ustanovi da se preznojava - od uzrujanosti, napetosti i nade.- Razgovarat ću s Velikim Georgeom - reče Inchbeck. - Ali njemu se ovo neće svidjeti.- Kad budete s njim razgovarali, recite mu da želim razmotriti i naš zajam Q-investicijama.Heyward nije bio siguran, ali mu se učini da je Inchbeck opsovao kad je spustio slušalicu.U svom pustom uredu Roscoe Heyward se zavali u naslonjač da se opusti. Zbivanja u ovih sat vremena pogodila su ga kao udarac maljem. Sada se osjećao potišten i

Page 179: Arthur Hailey - Mjenjači novca

osamljen. Poželi da načas od svega pobjegne. Da je mogao birati, znao je čije bi mu društvo bilo najugodnije. Avrilino. Ali ona mu se nije javljala od posljednjeg sastanka prije više od mjesec dana. Prije ga je uvijek ona nazivala. On nju nikada nije zvao.Bez razmišljanja otvori džepni adresar koji je uvijek nosio i potraži telefonski broj. Sjetio se da ga je zapisao. Bijaše to Avrilin broj u New Yorku. Okrene njen broj na direktnoj liniji.Začu zvonjenje a onda Avrilin mekan i prijatan glas: "Halo!" Srce mu poskoči čim ga je začuo.- Zdravo, Rossie - reče ona kad se predstavio.- Odavno se nismo vidjeli, draga. Baš sam mislio kad ćeš mi se javiti.Osjeti kako ona oklijeva.- Pa, Rossie, srce, nisi više na spisku.- Na kojem spisku? Ponovno oklijevanje:- Možda bi bilo bolje da ti to ne kažem.- Ne, molim te, reci. Ostat će između nas.- Znaš, to je vrlo povjerljiv spisak. Sastavlja ga Supranational, a kazuje koga se može zabavljati na njihov trošak.Odjednom osjeti kao da mu netko steže omču oko vrata.- Tko dobiva taj spisak?- Ne znam. Mi djevojke. Ne znam tko još. Uzrujano je razmišljao i zaključi: što je bilo, biloje. Pomisli da bi se morao veseliti što više nije na takvom spisku, ali uhvati sebe kako se pita - s natruhom ljubomore - tko je na spisku. U svakom slučaju nadao se da stare spiskove brižno uništavaju. Zapitao je samo:- Znači li to da više ne možeš doći ovamo k meni?- Ne znači. Ali kad bih došla, morao bi platiti, Rossie.- Koliko? - Dok je pitao, sumnjao je da to zaista on govori.- Moja avionska karta iz New Yorka - poslovno će Avril. - Zatim hotelski troškovi. A za mene dvjesta dolara.Heyward se sjeti kako se jednom zapitao koliko je Supranational na njega potrošio. Sad je doznao. Odmakne telefonsku slušalicu boreći se u sebi: zdrav razum protiv žudnje, savjest protiv saznanja kako je divno kad ostane sam s Avril. A i trošak je bio pre-velik. Ali ju je želio. Veoma ju je želio. Prisloni telefon na uho:- Kad možeš doći?- Slijedećeg utorka.- Ne prije?- Na žalost, ne, srce.Znao je da je budala, da će od danas do utorka stajati u redu iza muškaraca koji su - iz bilo kojeg razloga - imali prednost pred njim. Ali nije bilo pomoći i on reče:- Vrlo dobro. U utorak.Dogovorili su se da će ona poći u Columbia Hil-ton i da će ga odande nazvati.Heyward je već uživao u nasladi koja ga čeka.Podsjeti se da mora uništiti dionice Q-investicija.Siđe ekspresnim liftom s trideset i šestog kata u predvorje, a onda kroz podzemni prolaz odšeta u obližnju centralnu poslovnicu. Za nekoliko minuta došao je do svog sefa i uzeo četiri potvrde, svaku na pet stotina dionica. Odnese ih na trideset šesti kat gdje će ih ubaciti u stroj za uništavanje papira.Ali, kad je došao u ured, nešto mu drugo pade na pamet. Kad je posljednji put pogledao kvotu, dionice su vrijedile dvadeset tisuća dolara. Da se nije prenaglio? Na koncu konca, bude li potrebno, može u tren oka uništiti potvrde.Predomisli se te ih zaključa u ladicu stola uz ostale osobne dokumente.12.Veliko otkriće pojavilo se kad je Miles Eastin najmanje očekivao.Samo dva dana ranije, ojađen i snužden, uvjeren da robovanje u zdravstvenom klubu "Dvostruka sedmica" neće donijeti nikakvih rezultata osim što će ga još više uvaliti u kriminal, vidio je kako se nad njim ponovno nadvija grozna sjena zatvora. Miles je svoje bojazni povjerio Juaniti. Ljubav s njom malo ga je tješila, ali i dalje je bio zlovoljan.

Page 180: Arthur Hailey - Mjenjači novca

U subotu je bio kod Juanite. U ponedjeljak kasno navečer u "Dvostrukoj sedmici" upravitelj kluba Nate Nathanson pozvao je Milesa koji je kao i obično uslužno nosio pića i sendviče kartašima i kockarima na drugom katu.Kad je Miles ušao u upraviteljevu kancelariju, s Nathansonom bijahu još dvojica. Jedan je bio zelenaš Rus Ominskv, a drugi snažan muškarac krupnih crta lica kojega je Miles već nekoliko puta vidio u klubu i čuo da ga zovu Tony Marino "Medvjed". Nadimak "Medvjed" bio je na mjestu. Imao je teško jako tijelo, hitre kretnje i nagovještaj zapretena divljastva. Bijaše očito da Tony Medvjed uživa ugled i ostali su ga poštovali. Svaki put bi se u "Dvostruku sedmicu" dovezao u cadillacu, u pratnji vozača i pratioca koji su mu očigledno obojica bili tjelohranitelji.INathanson je izgledao uzrujan kad je rekao:- Miles, ispričao sam gospodinu Marinu i gospodinu Ominskom koliko si nam ovdje koristan. Htjeli bi da učiniš uslugu za...Ominskv suho odsiječe upravitelju:- Čekaj napolju!- Da, gospodine. - Nathanson brzo izađe.- U kolima pred klubom je jedan starkelja - reče Ominskv Milesu. - Neka ti pomognu Marinovi ljudi. Unesite ga unutra, ali da ne upadne u oči. Smjestite ga u sobi na katu blizu tvoje. Pazi da tamo ostane. Ne napuštaj ga dulje nego je potrebno, a kad se udaljiš, zaključaj ga. Ti si mi odgovoran da se neće maknuti odavde.- Moram li upotrijebili silu? - uznemireno će Miles.- Sila ti neće biti potrebna.- Stari zna u čemu je stvar, neće stvarati probleme - reče Tony Medvjed. Glasić mu je bio iznenađujuće tanak za takvu grdosiju. - Zapamti da nam je važan i budi pristojan s njim. Ali nemoj mu dati da pije. Tražit će piće, ništa da mu nisi dao. Jasno?- Jasno - reče Miles. - Mislite reći da je sad onesviješten?- Pijan je kao majka - odgovori Ominskv. - Već sedam dana loče. Imaš zadatak da se brineš za njega i da ga otrijezniš. Dok je on ovdje - tri-četiri dana - tvoji ostali poslovi mogu pričekati. Nadodao je: - Dobro ovo obavi pa ću ti smanjiti kredit.- Učinit ću sve što budem mogao - reče mu Miles. - Ima li starac i ime? Nekako ga moram zvati.Ona dvojica se zgledaju. Gminskv reče:- Danny. To je sve što treba da znaš.Nekoliko minuta poslije ispred "Dvostruke sedmice" vozač-tjelohranitelj Tonvja Marina Medvjeda s gađenjem pljune i potuži se:- K vragu! Stari prdonja smrdi kao šekret.On, drugi tjelohranitelj i Miles Eastin promatrali su nepokretnu priliku na stražnjem sjedištu dodge se-dana, parkiranog na uglu. Vrata automobila bijahu otvorena.- Pokušat ću ga očistiti - reče Miles. I njegovo je lice izražavalo gađenje uslijed užasnog smrada povraćenog pića. - Ali najprije ga moramo unijeti.- Proklet bio! Samo brzo! - reče drugi tjelohranitelj.Zajedno ga uhvate i podignu. Na slabo osvijetljenoj ulici mogla se na teretu koji su nosili nazrijeti samo sijeda kosa, blijedi upali obrazi obrasli u bradu, sklopljene oči i otvorena izbečena usta koja su otkrivala bezube desni. Odijelo onesviještenog starca bilo je zamrljano i razderano.- Misliš da je mrtav? - zapita drugi tjelohranitelj kad su digli priliku iz automobila.Upravo u tom trenutku, kao da ju je izazvalo kretanje, iz otvorenih usta navre mlaz bljuvotine i poprska Milesa.Vozač-tjelohranitelj koji je ostao nepoprskan, iske-zi zube:- Nije mrtav! Još nije mrtav. - A onda, kad se Milesu podrignulo: - Bolje da je tebe nego mene, mali.Prenijeli su nepokretno tijelo u klub, a onda se stražnjim stepenicama popeli na treći kat. Miles je imao ključ sobe i otključao vrata. Bijaše to sobica nalik na njegovu, a jedini namještaj sastojao se od kreveta, komode, dviju stolica,

Page 181: Arthur Hailey - Mjenjači novca

umivaonika i polica. Soba je bila obložena drvom koje je dopiralo trideset centimetara ispod stropa tako da je vrh bio gol. Miles pogleda unutra i reče dvojici tjelohranitelja: "Pričekajte!" Potrčao je niza stepenice i donio iz gimnastičke dvorane gumeni prekrivač. Prostre ga po krevetu. Bace starca na ležaj.- Sada je tvoj, Milesiću! - reče vozač-tjelohranitelj. - Gubimo se odavde prije nego što povratim.Miles suzbije gađenje pa ga svuče. Dok je starac kao u komi ležao na gumenoj prostirci, opere ga i osuši. Kad je to obavio, Miles ga digne, izvuče gumeni prostirač te tako očišćenog i manje smrdljivog starca smjesti u krevet. Cijelo vrijeme starac je ječao i ponovno povratio, ali ovaj put samo tanak mlaz koji Miles obriše. Kad ga je pokrio plahtom i pokrivačem, činilo se da starac spokojnije diše.Kad ga je svukao, Miles je bacio odijelo na pod. Sad ga digne jer ga je htio staviti u dvije plastične vreće da ga sutra pošalje na čišćenje i pranje. Pri tom je ispraznio sve džepove. U džepu kaputa nalazilo se zubalo. U ostalim džepovima našao je najraznovrsnije predmete - češalj, naočale s debelim lećama, zlatno naliv-pero i komplet olovaka, nekoliko ključeva na kolutu i - u unutrašnjem džepu - tri kreditne Key-charge karte i lisnicu nabijenu novcem.Miles uzme zubalo, ispere ga i stavi kraj kreveta u čašu vode. Kraj nje stavi naočale. Zatim pregleda bankovne kreditne karte i lisnicu.Kreditne karte glasile su na Freda W. Riordana, R. K. Bennetta i Alfreda Shawa. Svaka karta bijaše potpisana na poleđini, ali usprkos raznim identitetima, rukopis je na svima bio isti. Miles ponovo pregleda karte te provjeri dan izdavanja i dan istjecanja. Sve tri karte još su vrijedile. I koliko je vidio, bile su prave.Skrenuo je pažnju na lisnicu. Pod plastičnim "pro-zorčićem" nalazila se vozačka dozvola. Plastika je požu-tjela i kroz nju se više nije moglo jasno vidjeti, te Miles izvadi dozvolu i otkrije da je ispod nje druga a ispod ove treća dozvola. Imena na dozvolama podudarala su se s imenima na kreditnim karatma, ali fotografija en face bila je jednaka na sve tri dozvole. Pažljivije se zagleda. Fotografija je nastala u drukčijim prilikama ali je očito pripadala starcu u postelji.Miles izvadi novac iz lisnice da ga prebroji. Namjeravao je zamoliti Natea Nathansona da kreditne karte i lisnicu pohrani u klupski sef, ali je htio znati koliko mu novaca daje. Svota je bila začudo velika: pet stotina i dvanaest dolara, od čega otprilike polovica u novim novčanicama od dvadeset dolara. Dvadesetice privuku njegovu pažnju. Miles brižno pregleda nekoliko novčanica i opipa papir. Onda zirne na čovjeka u krevetu koji je, čini se, duboko spavao. Miles tiho izađe iz sobe i pođe u svoju sobu. Vratio se nekoliko trenutaka kasnije s džepnim povećalom pomoću kojega je ponovo gledao dvadesetice. Intuicija ga nije prevarila. Novčanice su bile krivotvorene, ali isto onako vješto kao one koje je prije tjedan dana kupio ovdje u "Dvostrukoj sedmici".Razmišljao je: novac, odnosno polovina novca, bila je krivotvorena. Očigledno, kao one tri vozačke dozvole. Činilo se vjerojatnim da dolaze iz istog izvora kao i Milesova lažna dozvola koju mu je prošlog tjedna dao Jules LaRocca. Pa zar onda nije vjerojatno da su krivotvorene i kreditne karte? Možda je na koncu konca ipak blizu izvora lažnih kreditnih Kevcharge karata, izvora za kojim je Nolan Wainwright tako vatreno tragao. Miles se uzbudi, srce mu je ubrzano kucalo od uzrujanja.Morao je zapisati nove pojedinosti. Na papirnatom ubrusu prepiše podatke s kreditnih karata i vozačkih dozvola. Povremeno je provjeravao nije li se prilika na krevetu pomakla.Odmah zatim Miles ugasi svjetlo, izvana zaključa vrata i ponese lisnicu i kreditne karte u prizemlje. Tu noć je spavao nemirno, pritvorenih vrata, znajući da odgovara za čovjeka u sobici s druge strane hodnika. Miles je dugo nagađao kakva je uloga starca kojeg je u mislima već nazivao Danny. Tko je on? U kakvim je Danny odnosima s Ominskvm i Tonijem Marinom Medvjedom? Tony Medvjed je izjavio: On nam je važan. Zašto?Miles se probudi u zoru i pogleda na sat. šest i četrdeset pet. Ustade, brzo se opere, obrije i odjene. S druge strane hodnika ništa se nije čulo. Pođe do

Page 182: Arthur Hailey - Mjenjači novca

vrata, stavi ključ u bravu i zaviri. Danny je preko noći promijenio položaj, ali je još spavao i tiho hrkao. Miles pokupi plastične vreće u kojima je bilo odijelo, ponovo zaključa vrata i siđe.Vratio se poslije dvadeset minuta i donio na poslu-žavniku jaku kavu, prepečeni kruh i meko kuhana jaja.- Danny! - Miles prodrma starca za ramena. - Danny, probudi se!Odgovora nije bilo. Miles ponovno pokuša. Napokon se dva oka oprezno otvore, osmotre ga, a onda se brzo ponovo zatvore.- Odlazi! - progunđa starac. - Odlazi! Još nisam spreman za pakao!- Nisam ja vrag - reče Miles. - Ja sam prijatelj. Tony Medvjed i Rus Ominsky rekoše mi da pripazim na tebe.Vodnjikave oči ponovno se otvore:- Sodomini sinovi su me našli, je li? To sam i mislio. Uvijek me nađu. - Starčevo lice zgrči se od boli. - Isuse! što me boli glava!- Donio sam ti kavu. Valjda će ti pomoći. - Miles obgrli Dannvja oko ramena i pomogne mu da uspravno sjedne, a onda mu donese kavu. Starac ju je srkao i krivio lice.Odjednom živne.- čuj, sinko, mene će izliječiti jača kapljica. Uzmi novaca... - Ogleda se oko sebe.- Tvoj novac je na sigurnom - reče Miles. - U klupskom sefu. Sinoć sam ga tamo pohranio.- Je li ovo "Dvostruka sedmica"?- Da.- Već su me jednom doveli ovamo. Sada kad znaš da mogu platiti, sinko, samo skokni u bar...- Nećemo piti - odlučno će Miles. - Ni ja ni ti.- Neće ti biti žao. - Starčeve oči lukavo zasvjet-lucaju. - Recimo četrdeset dolara za bočicu. Što kažeš?- Žalim, Danny. Naređenje je naređenje. - Miles je razmišljao što još da kaže, a onda prijeđe u napad: - Osim toga, ako se poslužim onim tvojim dvadese-ticama, mogli bi me uhapsiti.Kao da je opalio iz puške. Danny poskoči, na licu mu se čitala uznemirenost i sumnjičavost:- Tko ti kaže da ja...? - Ušuti, jaukne i nakrivi lice te prinese ruku bolnoj glavi.- Netko je morao prebrajati novac. Prebrojili ga ja.- Ono je pravi novac - reče starac slabim glasom.- Pravi je! - potvrdi Miles. - Spada među naj-vještije što sam vidio. Gotovo izgleda kao pravi novac američke banke.Danny digne pogled. Zanimanje se borilo sa sumnjom:- Otkud toliko mnogo znaš?- Prije nego sam otišao u zatvor radio sam u banci.Tišina. Onda starac zapita:- Zašto su te strpali u ćuzu?- Zbog pronevjere. Sad sam na uvjetnom. Vidjelo se da je Dannyju laknulo.- Mislim da si u redu, jer inače ne bi radio za Tonyja Medvjeda i za Rusa.- Tako je - reče Miles. - U redu sam. Potrebno je da i ti budeš u redu. Sad ćemo poći u parnu kupelj.- Nije mi potrebna para, nego jedna kapljica. Samo jedna, sinko - moljakao je Danny. - Kunem ti se da neću vriše. Ne možeš odbiti starcu tu sitnu uslugu.- Iznojit ćeš ono što si popio, a poslije možeš lizati prste.- Nemaš srca! Nemaš srca! - zaječi starac. Kao da se brine za dijete, Miles je ne osvrćući sena slab prosvjed ogrnuo Dannyja kućnim ogrtačem i odveo ga u prizemlje. Gola ga je vodio iz jedne pario-nice u drugu, omotao u ručnik i na koncu ga smjestio na stol za masiranje na kojemu ga je sam Miles tuckao i masirao. U ovaj rani sat gimnastička dvorana i pari-onice bijahu puste. Došla je tek nekolicina klupskih namještenika. Nikoga nije bilo na vidiku kad je Miles odveo starca na treći kat.Miles stavi na postelju čiste plahte te Danny mirno i poslušno uđe u krevet. Gotovo je odmah zaspao, ali za razliku od sinoć djelovao je spokojno, anđeoski.

Page 183: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Začudo, iako ga zapravo nije ni poznavao, Milesu se starac sviđao. Dok je spavao, Miles mu pažljivo stavi ručnik ispod glave pa ga obrije.U kasno jutro, dok je čitao u svojoj sobici s druge strane hodnika, Miles utone u san.- Hej, Milesiću! Mali, makni stražnjicu! - Promukli glas pripadao je Julesu LaRocci.Miles se prestravljen prene i na pragu ugleda poznatu trbušastu priliku. Počne tražiti ključ sobice s druge strane hodnika. Umirio se kad je ustanovio da je na mjestu.- Krpice za vražju staru pijanicu - reče LaRocca. Donio je kovčeg od ljepenke. - Ominsky reče da ih tebi predam.LaRocca, svagdje prisutan kurir.- U redu. - Miles se protegne i pođe k umivaoniku te zapljusne lice hladnom vodom. Onda je sLaRoccom pošao preko hodnika i otvorio ona vrata. Kad su ušli u sobu, Danny diže glavu. Iako je još uvijek bio izmoren i blijed, izgledao je bolje nego kad je došao. Stavio je zubalo i naočale.- Beskorisna stara skitnice! - reče LaRocca. - Stalno nas gnjaviš.Danny sjedne i s gađenjem odmjeri tužitelja:- Daleko od toga da sam beskoristan. To znaš ti kao i ostali. A što se tiče pića, svi mi imamo svoje slabosti. - Pokazao je kovčeg. - Ako si mi donio odijelo, učini ono zbog čega su te poslali pa ga objesi.LaRocca se hladnokrvno nasmiješi:- Kao da si uskrsnuo, stari prdonjo! Milesić te dobro pazio.- Jules - reče Miles. - Bi li ostao ovdje dok ne donesem kvarc-lampu? Mislim da će goditi Dannvju.- Svakako.- Najprije bih htio s tobom razgovarati. - Miles mu dade znak i LaRocca izađe s njim u hodnik. Miles tiho zapita: - Jules, što je sve ovo? Tko je on?- Stari čudak. Ponekad pobjegne i opija se. Onda netko mora pronaći i osušiti tog starog leptira.- Zašto? A odakle bježi?LaRocca zastane, a pogled mu postade sumnjičav kao i prošlog tjedna:- Opet zapitkuješ, mali? Što su ti rekli Tony Medvjed i Ominsky?- Ništa osim da se starac zove Danny.- Ako ti žele reći više, reći će. Ja neću.Kad je LaRocca otišao, Miles namjesti u sobicu kvarc-lampu. Kvarcao je Dannyja pola sata. Cijeli je dan starac mirno ležao budan ili drijemao. Navečer mu Miles donese večeru i Danny gotovo sve pojede. Bio mu je to prvi puni obrok otkako je došao prije dvadeset četiri sata.Sutradan ujutro, u srijedu, Miles ponovi terapiju u parnoj kupelji i pod kvarc-lampom, a kasnije su igrali šah. Starac je bio bistar i živahan, pa su bili ravnopravni igrači. Danny je postao prijazan i smirio se. Jasno je pokazivao da mu je ugodno Milesovo društvo i njegove pažnje.U toku drugog popodneva starac poželi da govori.- Jučer je - reče on - ona stjenica od LaRocce rekla da znaš mnogo toga o novcu.- On to svima govori. - Miles mu objasni da mu je to hobi i reče da je time svratio na sebe pažnju u zatvoru.Danny mu postavi još nekoliko pitanja pa izjavi:- Ako nemaš ništa protiv, volio bih da mi daš moj novac.- Donijet ću ga, ali ponovo ću te morati zatvoriti.,- Ako brineš za piće, griješiš. Ovaj put me prošlo. Jedna ovakva pijanka mi je dosta. Mogu proći mjeseci prije nego ponovno počnem piti.- Drago mi je što to čujem. - Miles ga ipak zaključa.Kad je donio novac, Danny ga stavi na krevet i podijeli u dvije hrpe. U jednoj nove dvadesetice, a u drugoj ostale, prljave i zgužvane novčanice. Iz drugog snopa Danny izdvoji tri desetice pa ih pruži Milesu:- Zato što si se sjetio nekih sitnica, sinko - pobrinuo si se za moje zubalo, obrijao me, kvarcao. Zahvalan sam ti.- Nije potrebno!- Uzmi. I da znaš, ovo je pravi novac. A sada mi nešto reci.

Page 184: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Hoću ako mogu.- Kako si otkrio da su ove dvadesetice umjetno napravljene?- Nisam odmah. Ali pod povećalom neke crte na portretu Andrevva Jacksona ispadaju mutne.Danny stručno kimne glavom:- To je razlika između čeličnih ploča koje upotrebljava vlada i foto-ofsetne ploče. Ali vrhunski ofset-ni radnik može se vrlo mnogo približiti.- Kao u ovom slučaju - reče Miles. - Ostali detalji na novčanicama su gotovo savršeni.Na starčevu se licu pojavi slabi osmijeh.- A papir?- Nasjeo sam. Obično lažni novac prepoznajem po dodiru, ali ovaj put nisam.- Stopostotno pamučno vlakno - tiho će Danny. - Kažu da se ne može naći dobar papir. Nije točno. Tko traži, taj i nađe.-Ako te to toliko zanima - reče Miles - s onu stranu hodnika imam knjige o novcu. Postoji knjiga koju je objavila tajna služba.- "Upoznajte svoj novac"? - Videći da se Miles iznenadio starac se zasmijulji. - To je udžbenik krivotvoritelja. Kaže što valja pogledati da se otkrije krivotvorina. Navodi sve greške koje se potkradu krivotvoritelju. Čak ima fotografija!- Da - reče Miles. - Znam. Danny nastavi keseći se:- A vlada ga besplatno šalje! Piši u Washington i oni će ti poslati knjigu. Napisao ju je stručni krivotvoritelj Mike Landress. Unutra piše da nijedan krivotvoritelj ne može biti bez knjige Upoznajte svoj novac.- Landress je dolijao - istakne Miles.- Zato što je imao posla s budalama. Nisu imali organizaciju.- Čini se da mnogo o tome znaš.- Malko. - Danny ušuti, uzme jednu pravu novčanicu i jednu lažnu pa ih usporedi. Zadovoljan ishodom, zasmijulji se. - Jesi li znao, sinko, da je najlakše krivotvoriti i tiskati američke dolare? Činjenica je da je tako oblikovan da ga otiskivači u prošlom stoljeću nisu mogli kopirati sredstvima koja su tada imali. Ali otad su se pojavili litografski strojevi i izvrsni foto-ofset pa danas uz dobru opremu, strpljivost i neke troškove vješt čovjek može proizvesti novčanice u koje samo stručnjak može posumnjati.- Slušao sam o tome - reče Miles. - Ali koliko novca proizvode?- Reći ću ti. - Činilo se da Danny uživa, očito je riječ bila o njegovoj omiljeloj temi. - Nitko ne zna točno koliko se lažnog novca tiska svake godine i ne otkrije, ali to je gomila. Vlada kaže trideset milijuna dolara, a desetina toga dospijeva u opticaj. Ali to su vladini podaci a za sve vladine podatke sigurno je samo jedno: ili su previsoki ili preniski, ovisno o tome što vladi odgovara. U ovom slučaju želi da broj bude nizak. Po mom mišljenju se svake godine tiska sedamdeset milijuna, a možda i milijardu dolara.- To mi se čini moguće - reče Miles. Sjećao se koliko se lažnog novca otkrivalo u banci i koliko je promaklo njihovoj pažnji.- Znaš koji je novac najteže reproducirati?- Ne, ne znam.- Putne čekove American Expressa. Znaš li zašto? Miles zakima glavom.- Tiskaju se u cijanoplavoj boji koju je gotovo nemoguće fotografirati na ofset ploči. Nitko tko imalo pozna posao neće gubiti vrijeme na to, tako da je Amexov čak sigurniji od američke valute.- Govorka se - reče Miles - da će se uskoro tiskati novi američki novac gdje će svaka novčanica biti u posebnoj boji, kao u Kanadi.- Nisu to samo govorkanja - reče Danny. - Istina je. Mnogo raznobojnog novca već je tiskano i pohranjeno u trezoru. Bit će ga teže reproducirati nego stari novac. - Obješenjački se nasmiješio. - Ali stari novac će još neko vrijeme biti u opticaju. Možda dok sam živ.Miles je šutke sjedio i razmišljao o onom što je čuo. Nakon stanovitog vremena reče:- Postavljao si mi pitanja, Danny, i odgovorio sam. Sad imam pitanje za tebe.- Ne kažem da ću odgovoriti, sinko, ali možeš pokušati.- Tko si ti? Što radiš?

Page 185: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Stari je razmišljao i češkao se po podbratku mot-reći Milesa. Na licu su mu se ogledavale neke misli: želja za iskrenošću borila se s oprezom, a ponos sa šutnjom. Odjednom se Danny odluči.- Imam sedamdeset tri godine - reče on. - Ja sam majstor obrtnik. Čitavog života bio sam tiskar, još sam najbolji u poslu. Osim što je zanat, tiskanje je i umjetnost. - Pokaže novčanice od dvadeset dolara što su još ležale na krevetu. - One su moje djelo. Ja sam izradio foto-ploče. Ja sam ih tiskao.- A vozačke dozvole i kreditne karte? - zapita Miles.- U usporedbi s tiskanjem novca - reče Danny - njih je lako izraditi. Da, ja sam sve to izradio.13.Miles je s grozničavim nestrpljenjem čekao priliku da preko Juanite dojavi Nolanu Wainwrightu ono što je doznao. Ali na njegovo očajanje bilo mu je nemoguće otići iz "Dvostruke sedmice", a činilo mu se da je previše opasno saopćiti tako važnu obavijest preko telefona u klubu.U četvrtak ujutro - jedan dan nakon Dannvjevih otkrića - činilo se da se starac posve oporavio od alkoholne orgije. Očigledno mu je bilo drago Milesovo društvo i partije šaha su se nastavile. A i razgovori, no Danny je bio oprezniji nego jučer.Nije bilo jasno može li Danny ubrzati odlazak ako zaželi. I da je mogao, nije pokazivao nikakve namjere i činilo se da je - bar privremeno - zadovoljan zatočeništvom u sobici na trećem katu.U toku ranijih razgovora u srijedu i u četvrtak Miles je pokušao doznati nešto više o Dannvjevoj krivotvoritelj skoj djelatnosti. Cak je načeo škakljivo pitanje: gdje se nalazi sjedište organizacije. Ali Danny je vješto izbjegavao daljnje razgovore o tome. Milesu je instinkt govorio da se starac kaje što je onomad bio otvoren. Sjetio se Wainwrightova savjeta "Ne žuri, budi strpljiv" pa je odlučio da ne iskušava sreću.Iako je bio oduševljen, tištila ga je druga misao.Sve ono što je otkrio dovest će Dannvja u zatvor. Milesu se starac sveudilj sviđao pa je žalio što će nedvojbeno dospjeti u zatvor. Ali se podsjeti da je to jedini način da sebe rehabilitira.Zelenaš Ominsky i Tony Marino Medvjed bili su u dogovoru s Dannyjem, ali nije bilo jasno kako. Mile-sa nije boljela glava za Rusa Ominskog ni Tonyja Medvjeda, ali se sav naježi pri pomisli što će biti kad doznaju - a to će se naposljetku dogoditi - da je on izdajica.U četvrtak predvečer ponovno se pojavi Jules LaRocca.- Nosim poruku od Tonvja. Sutra ujutro poslat će kola po tebe.Danny kimne glavom a Miles zapita:- Kamo će ga odvesti ta kola?I Danny i LaRocca oštro ga pogledaše, ali ništa nisu odgovorili. Miles požali što je to upitao.Navečer Miles odluči da riskira i nazove Juanitu. Čekao je sve do nekoliko minuta prije ponoći kad je zaključao Dannyja, a onda sišao u predvorje kluba na telefon. Miles ubaci deset centi i zavrti Juanitin broj. Već nakon prvog zvonca začu njezin blagi glas: "Halo!"Telefon je bio u zidnoj udubini blizu bara pa je Miles šaptao da ga ne čuju.- Znaš tko je. Ne spominji imena.- Dobro - reče Juanita.- Reci našem zajedničkom prijatelju da sam ovdje otkrio nešto važno. Zaista važno. Otprilike sve što ga je zanimalo. Ne mogu reći više, ali sutra navečer doći ću k tebi.- U redu.Miles spusti slušalicu. Istodobno se skriveni magnetofon u podrumu kluba koji se automatski uključio čim je digao slušalicu isto tako automatski isključi.14.Rečenice iz biblije povremeno bi bljesnule u glavi Roscoea Heywarda poput neonskih reklama: Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!Posljednjih dana Hevvvarda je mučilo pitanje: je li njegova grešna seksualna

Page 186: Arthur Hailey - Mjenjači novca

veza s Avril koja je počela one znamenite noći pune mjesečine na Bahamskim otocima postala njegovo stablo zla s kojega će ubrati najgorče voće? I nije li sve nepogode koje se sad događaju - iznenadno zabrinjavajuće slabljenje Sup-ranationala koje može uništiti njegove ambicije u banci - Bog uputio da njega kazni?I obratno, ako odlučno i odmah prekine sve veze s Avril, i ako je odagna iz svojih misli, hoće li mu Bog oprostiti? Hoće li On zato vratiti snagu Supranatio-nalu te time ojačati ugled Svoga sluge Roscoea? Sjeti se Nehemije... Ali ti si Bog praštanja, milosrdan i blag, na gnjevu si spor, a u milosrđu velik ... Heyward je vjerovao da bi mu On mogao oprostiti.Nezgoda bijaše u tome što se u to nije mogao uvjeriti.Protiv odvajanja od Avril govorila je činjenica da je ona u utorak trebala stići u grad, kako su se dogo-vorili prošlog tjedna. U svoj ovoj gužvi i problemima Heyward je čeznuo za njom.U ponedjeljak i u utorak ujutro oklijevao je u uredu znajući da može nazvati New York i poništiti dogovor. Ali u utorak oko deset sati - budući da je znao kad lete avioni iz New Yorka, shvati da je prekasno. Laknulo mu je što više ništa ne može promijeniti.Avril ga je nazvala predvečer na privatni telefonšto se nalazio pred njim na stolu.- Bog, Rossie! U hotelu sam. Apartman 432. Šampanjac je na ledu, ali ja gorim za tobom.Požali što joj nije rekao da uzme sobu, a ne apartman, budući da će on platiti. Isto tako mu se šampanjac činio nepotrebnim rasipanjem. Pitao se hoće li biti nezgodno ako predloži da ga vrati. Zaključi da bi bilo nezgodno.- Odmah ću biti s tobom, draga - reče. Uspio je malo uštedjeti time što su ga bankinautomobil i šofer odvezli u Columbia Hilton. Heyward reče vozaču da ne čeka.Kad je ušao u apartman 432, odmah ga obgrle njezine ruke, a one pune usne gladno su žderale njegove. Privinuo ju je uza se a tijelo mu je odmah reagiralo poznatim uzbuđenjem za kojim je žudio. Kroz tkaninu hlača osjećao je Avrilina duga vitka bedra i noge koje su se trle o njegove, draškajući, pomičući se, obećavajući sve dok se nije posve skoncentrirao na nekoliko kvadratnih centimetara tijela. A onda, nakon nekoliko trenutaka, Avril se odmakne, pomiluje ga po obrazu i reče:- Rossie, da najprije obavimo poslovnu stranu?Onda ćemo biti mirni jer nas to više neće brinuti.Osupne ga njezin iznenadan smisao za praktično. Zapitao se: ide li to uvijek tako? Najprije novac pa onda užitak? Ali zaključi da je to na mjestu. Ako se to odgodi za kasnije, klijent - kad mu pođe žudnja i kad se zasiti - može odbiti da plati.- U redu - reče on. Stavio je dvjesta dolara u omotnicu i dao je Avril. Izvadila je novac i počela brojiti, a on je zapita:- Zar mi ne vjeruješ?- Dopusti da ja tebe nešto zapitam - reče Avril.- Recimo da odnesem novac u tvoju banku i uplatim, zar ga nitko ne bi prebrojio?- Sigurno bi.- Znaš, Rossie, ljudi imaju isto toliko prava kao banke da paze na sebe. - Prebrojila je i oštro rekla:- Ovo je dvije stotine za mene. Osim toga, tu je avionska karta plus taksi, ukupno sto dvadeset dolara. Apartman će doći osamdeset pet dolara a šampanjac i napojnica stajali su dvadeset pet dolara. Neka bude dvjesta pedeset? To će pokriti sve troškove.Zabezeknut ukupnim iznosom usprotivi se:- Pa to je silan novac.- I ja sam silna žena. Isto toliko je plaćao Supra-national kad je snosio troškove, a ti nisi imao ništa protiv. Osim toga, ako hoćeš imati najbolje, valja skupo platiti.U glasu joj bijaše suh odlučan prizvuk i znao je da ima posla s drugom Avril, promućurnijom i energičnijom od one podatljive uslužne žene od maloprije. Heyward nevoljko izvadi iz lisnice dvjesta pedeset dolara te joj ih pruži.

Page 187: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Avril sve stavi u unutrašnji džep svoje torbice:- Evo! Posao je završen. Sada se volimo! Okrene se prema njemu pa ga vatreno poljubi, aistodobno je svojim dugim gipkim prstima lagano prolazila kroz njegovu kosu. Glad za njom koja je načas popustila ponovno počne oživljavati.- Rossie, srce - prošapće Avril. - Kad si ušao, djelovao si umorno i zabrinuto.- U posljednje vrijeme imam problema u banci.- Onda ćemo te razonoditi. Najprije ćeš šampanjac, a onda mene. - Vješto otvori bocu što se nalazila u kantici s ledom pa napuni dvije čaše. Pili su i ovaj put Heyward se nije trudio da spominje kako je trezvenjak. Uskoro ga Avril svuče, a zatim i sebe.Kad su bili u krevetu, stalno mu je šaptala umilno, ohrabrujući ga: "0, Rossie! Tako si velik i snažan!" ... "Ti si silan muškarac!"... "Polako, najdraži moj, polako"... "Doveo si nas u raj".. "0, kad bi ovo moglo vječito trajati!"Njezina sposobnost nije se sastojala samo u tome da ga tjelesno uzbudi, nego mu je davala da oćuti da je muževniji nego ikada. Nikada u svojini jadnim spajanjima s Beatrice nije mogao ni sanjati o ovakvom sveobuhvatnom osjećaju, slavodobitnom napredovanju prema zadovoljstvu koje je u svakom pogledu bilopotpuno."Gotovo jesam, Rossie" ... "Kad god zaželiš" ..."Da, dragi! 0, molim te, da!"Možda su neke Avriline reakcije bile glumljene. Sumnjao je da je tako, ali to mu više nije bilo važno. Važna je bila duboka, bogata radosna čulnost koju je njezinom zaslugom otkrio u sebi.Vrhunac je prošao. Ostat će, pomisli Roscoe Hey-ward, jedna od njegovih najdivnijih uspomena. Sada su ležali, prepušteni slatkoj nemoći dok je izvan hotela predvečerje zamijenila tama, a svjetla počela treptati. Avril se prva trgne. Otapka iz spavaonice u dnevni boravak apartmana te se vrati s čašama punim šampanjca. Pijuckali su ga dok su sjedili u krevetu i razgovarali.Nakon stanovitog vremena Avril reče:- Rossie, htjela bih te zamoliti za savjet.- U vezi s čim? - Koju će mu djetinjariju ispričati?- Da li da prodam dionice Supranationala?- Imaš li ih mnogo? - zaprepašteno će on.- Pet stotina dionica. Znam da za tebe to nije mnogo, ali meni jest. To je trećina moje ušteđevine.Na brzinu izračuna da je Avrilina ušteđevina otprilike sedam puta veća od njegove.- Što si čula o SuNatCo-u? Zbog čega me pitaš?- Kao prvo, smanjili su zabavljanje i čula sam da nemaju novaca i da ne plaćaju račune. Nekim djevojkama su savjetovali da prodaju dionice. Nisam to učinila jer sad se prodaju jeftinije nego što sam ih kupila.- Jesi li pitala Ouartermaina?- Nijedna od nas nije ga vidjela u posljednje vrijeme. Mjesečeva zraka ... Sjećaš li se Mjesečeve zrake?- Da. - Heyward se sjeti kako mu je Veliki George ponudio da će prekrasnu Japanku poslati u njegovu sobu. Pitao se kako bi to bilo.- Mjesečeva zraka kaže da je George otišao u Kostariku i da će možda tamo ostati. I kaže da je prodao velik dio svojih dionica Supranationala prije nego je otišao.Zašto se prije nekoliko tjedana nije raspitivao kod Avril?- Da sam na tvom mjestu - reče on - sutra bih prodao te dionice. Čak i uz gubitak.Uzdahnula je.- Kako je teško zaraditi novac! A još ga je teže zadržati.- Draga moja, upravo si izrekla najosnovniju financijsku istinu.Nastupila je tišina, a onda Avril reče:- Zadržat ću te u ugodnoj uspomeni, Rossie.- Hvala. I ja ću na tebe misliti kao na posebnu ženu.Pružila mu je ruku.- Hoćemo li ponovno?

Page 188: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Od užitka je zatvorio oči dok ga je milovala. Kao i uvijek, bila je vješta. Pomislio je: oboje su prihvatili činjenicu da je ovo posljednji sastanak. Jedan razlog bijaše praktički: sredstva mu više nisu dopuštala da vidi Avril. A iza toga stajao je nagovještaj burnih događaja, neminovnih promjena, krize što će se oboriti na njega. Tko zna što će se dogoditi poslije?Baš prije nego što su započeli ljubav sjeti se kako se prije bojao gnjeva božjeg. Ali, možda će Bog - otac Kristov koji je uvidio ljudsku slabost, koji je išao s grešnicima i razgovarao s njima i umro s lupežima - shvatiti. Shvatiti i oprostiti istinu da je Roscoe Hey-ward slatke trenutke najveće sreće u svom životu proveo u društvu kurve.Kad je izišao iz hotela, Heyward kupi večernje novine. Naslov preko dva stupca na sredini naslovne stranice privuče mu pažnju.SUPRANATIONAL CORP. NEMIRJE LI SVJETSKI DIV SOLVENTAN?15.Nitko nije točno znao koji je događaj izazvao konačni slom Supranationala. Možda nijedan. Možda je to bio samo nesretan slučaj. Ili pak nagomilana težina mnogih događaja koji su izazvali postupne poremećaje ravnoteže i sve veća opterećenja potpornja dok se napokon krov nije srušio.Kao i kod svakog financijskog sloma koji zadesi veliku kompaniju, osamljeni znakovi slabosti pojavljivali su se nekoliko tjedana, nekoliko mjeseci ranije. Ali samo najdalekovidniji promatrači kao što je bio Levvis D"Orsev zapaziše ih i upozoriše povlaštenu nekolicinu.Naravno, rukovodioci korporacije - računajući Velikog Georgea Quartermaina koji je, kako se kasnije doznalo, prodao najveći dio svojih dionica preko treće osobe u doba kad su dosegle vrhunac - bili su još upućeniji od ostalih pa su se rano izvukli. Ostali, koji su dobili povjerljive obavijesti ili prijatelji koji su vraćali uslugu za uslugu dobili su slične vijesti i mirno se izvukli.Zatim su dolazili ljudi poput Alexa Vandervoorta - koji je u ime Prve američke trgovačke banke prikupio povjerljive obavijesti te su se brzo oslobodili svih dionica SuNatCo-a koje su imali, u nadi da kasnije, ako dođe do loma, nitko neće ispitivati njihov P°stu-pak. Ostale ustanove - banke, investicijska društva i reosiguranja - videći da pada cijena dionica i znajući da je to izazvano prodajama obavještenijih osoba, brzo su slijedile njihov primjer.Savezni zakon je zabranjivao da rukovodioci špekuliraju s dionicama svoje kompanije. Ali to je bilo samo na papiru. U praksi su te zakone svakodnevno narušavali ili ih nisu mogli provoditi. Ponekad u očitom slučaju optužili bi nekoga i osudili ga na smiješno nisku kaznu, ali i to je bilo rijetko.A štediša pojedinac - velika, naivna, potučena i prevarena javnost puna nade i povjerenja, kao i obično je posljednja doznala da nešto nije u redu.Prva javna aluzija na teškoće SuNatCo-a pojavila se u vijesti Associated Pressa u poslijepodnevnim novinama - tu je vijest Roscoe Hevvvard vidio kad je izlazio iz Columbia Hiltona. Slijedećeg su jutra novine iznijele još nekoliko pojedinosti, a u jutarnjim izdanjima pojaviše se veliki izvještaji, osobito u The Wall Street Journalu. Pa i tu su pojedinosti bile nejasne i mnogima je bilo teško povjerovati da se korporacija tako pouzdana po veličini kao što je Supranational može naći u opasnoj neprilici.Uskoro se poljuljalo njihovo povjerenje.U deset sati ujutro na njujorškoj burzi nisu se uspjele pustiti u prodaju dionice Supranationala. Kao razlog je navedena "neravnoteža tržišta". To je značilo da je agent SuNatCo-a toliko pretrpan naredbama "prodajte" da se nije mogla odrediti cijena dionica.Transakcije dionicama SuNatCo-a počele su u jedanaest ujutro kad se na teleprinteru pojavio veliki nalog "kupite" pedeset i dvije tisuće dionica. Ali dotad je tečaj koji je prije mjesec dana iznosio 48 i po, pao na devetnaest. Kad se burza zatvorila, tečaj je bio samo deset dolara.Njujorška Burza vjerojatno bi sutradan prestala poslovati s tim dionicama da ih preko noći nisu po-štedjeli te odluke. Komisija za kontrolu vrijednosnih papira i dionica najavila je da će istražiti stanje Supranationala i da se do završetka istrage obustavljaju sve transakcije dionicama SuNatCo-a.

Page 189: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Uslijedilo je petnaest tjeskobnih dana za preostale dioničare i vjerovnike SuDranationala. Niihove su uku-pne investicije i zajmovi premašivali pet milijardi dolara. Među onima koji su čekali - potreseni, uzrujani - i grizli nokte nalazili su se službenici i rukovodioci Prve američke trgovačke banke.Supranational nije, kako su priželjkivali Alex Vandervoort i Jerome Patterton, "izdržao još nekoliko mjeseci". Stoga je postojala mogućnost da će se posljednje transakcije dionicama SuNatCo-a - uključivši masovnu prodaju dionica koju je izvršio odjel poslovodstva Prve američke trgovačke - opovrgnuti. To se moglo izvesti na dva načina: ili naredbom Komisije za kontrolu burzovnih operacija nakon koje bi uslijedila tužba, ili tužbom kupaca dionica da je Prva američka trgovačka banka znala u kojem se stanju nalazi Supranational, ali je to prešutjela kad je prodala dionice. Ako se to dogodi, klijenti odjela poslovodstva pretrpjet će još veći gubitak, a banku će gotovo sigurno optužiti zbog zloupotrebe povjerenja.Morali su razmotriti još jednu mogućnost koja je bila vrlo vjerojatna. Zajam od pedeset milijuna dolara koji je Prva američka trgovačka dodijelila SuNat-Co-u može se knjižiti kao čisti gubitak. U tom slučaju će prvi put u svojoj povijesti Prva američka trgovačka banka pretrpjeti gubitak. Jamačno neće te godine moći isplatiti dividende svojim dioničarima što će se također dogoditi prvi put.Potištenost i neizvjesnost prožimale su sjednice banke.Vandervoort je predskazao da će novinari kad pograbe slučaj Supranationala početi istraživati na svoj račun i da će u to umiješati Prvu američku trgovačku banku. I u tome je imao pravo.Novinski izvjestitelji, potaknuti primjerom junaka Watergatea od prije nekoliko godina u Washington Postu, Bernsteina i Woodwarda, svojski su zapeli. Njihovi napori bijahu okrunjeni uspjehom. Za nekoliko dana novinari su uspostavili veze u Supranationalu i izvan njega i počeli razotkrivati Quartermainove smicalice i mračno "kinesko knjigovodstvo" konglomerata. I stravične brojke dugova SuNatCo-a. I ostala financijska otkrića, uključujući zajam Prve američke trgovačke od pedeset milijuna dolara.IKad je novinska financijska agencija Dow Jones otkucala na teleprinteru prve vijesti da je Prva američka trgovačka vezana sa Supranationalom, bankin šef za odnose s javnošću Dick French zatraži hitan sastanak. Bi mu udovoljeno. Prisutni su bili Jerome Patter-ton, Roscoe Heyward, Alex Vandervoort i sam gojazni French koji je po običaju u uglu usana držao ugašenu cigaru.Svi su bili ozbiljni: Patterton mračan i zlovoljan kakav je već danima bio; Heyward je djelovao umorno, rastreseno i živčano napet; u Alexu je vrio sve jači bijes što je umiješan u katastrofu koju je predskazao i koja se mogla izbjeći.- Za jedan sat, a možda i manje - započne potpredsjednik za odnose s javnošću - počet će me ganjati zbog pojedinosti o našim poslovima sa SuNat-Co-om. Želim da znam kakav je naš službeni stav i što da odgovorim.- Jesmo li prisiljeni da išta odgovorimo? - zapita Patterton.- Nismo - reče French. - Ali onda nitko nije prisiljen ni da izvrši harakiri.- Zašto da ne priznamo da nam je Supranational dužan - predloži Heyward - pa neka ostane na tome?- Zato što nećemo imati posla s budalama. Neki ispitivači bit će iskusni financijski reporteri koji se razumiju u zakon o bankama. Zato će njihovo drugo pitanje glasiti: kako to da je vaša banka dala toliko novaca svojih klijenata jednom jedinom zajmoprimcu?- Nije to samo jedan zajmoprimac - prasne Heyward. - Zajam je podijeljen između Supranatio-nala i pet njegovih podružnica.- Kad to kažem - reče French - pokušat ću se praviti kao da u to vjerujem. - Izvadi cigaru iz usta, odloži je, pa privuče bilježnicu. - U redu, dajte mi pojedinosti. Ionako će se sve doznati, ali ćemo ostaviti gori dojam ako na pitanja reagiramo kao na vađenje zuba.- Prije nego nastavimo - reče Heyward - podsjetio bih vas da nismo jedina banka kojoj Supranational duguje. Tu je First National City, Bank of America i Chase Manhattan.- Ali one imaju financijski konzorcij - istakne Alex. - Tako njihov gubitak

Page 190: Arthur Hailey - Mjenjači novca

snose i druge banke. Koliko ja znam, naša je banka najugroženija. - Činilo se da nema smisla nadodati da ih je on sve opomenuo- a i upravni odbor - da je takva koncentracija rizika opasna za Prvu američku trgovačku, a možda i protuzakonita. Ali i dalje su ga salijetale gorke misli.Sročili su izjavu u kojoj se priznavalo da je Prva američka trgovačka bila duboko financijski povezana sa Supranationalom. Izrazili su bojazni. U izjavi je zatim bila izražena nada da će se bolesni konglomerat uspraviti, možda pod novom upravom, za što će se zalagati Prva američka trgovačka, čime bi se smanjili gubici vjerovnika. Ali bijaše to samo prazna nada i svi su to znali.Dali su Dicku Frenchu izvjesnu slobodu da komentira izjavu bude li potrebno. Slože se da će on ostati jedini govornik banke.- Novinari će nastojati da sa svakim od vas stupe u vezu - upozori ih French. - Ako želite da ostanemo dosljedni, recite svima koji vas nazovu neka se meni obrate, a tako uputite i svoje namještenike.Istog dana Alex Vandervoort rekapitulirao je svoje planove za slučaj nužde koje je stvorio da se opre stanovitim okolnostima.- Postoji nešto morbidno - izjavi Edvvina D"Orsey- u pažnji koja se usredotočuje na banku što zapadne u teškoće.Prelistavala je novine koje su bile razbacane po cijeloj dvorani za sastanke u Alexovoj kancelariji u sjedištu Prve američke trgovačke. Bio je četvrtak, dan poslije izjave koju je Dick French dao novinama.Gradski dnevnik Times-Register objavio je na prvoj stranici:GRADSKA BANKA IZLOŽENA VELIKIM GUBICIMA USLIJED SLOMA SU-NAT-CO-a The New York Times je suzdržanije obavještavao svoje čitaoce:PRVA AMERIČKA TRGOVAČKA SOLIDNA USPRKOS TEŠKIM PROBLEMIMA VEZANIM UZ ZAJAMSinoć i jutros se taj problem spominjao u televizijskim novostima.U svim izvještajima bi užurbano navodili izjavu Savezne rezerve da je Prva američka trgovačka banka solventna i da se ulagači nemaju čega bojati. Pa ipak se Prva američka sad nalazila na "spisku problema" i jutros je ekipa stručnjaka Savezne rezerve šutke došla u banku. Bijaše to očito tek prvi posjet nadzornih službi.Bankin ekonomist Tom Straughan odgovori na Ed-vvininu primjedbu:- Kad banka zapadne u teškoće, pažnju na- nju ne privlači morbidnost, nego više, mislim, strah. Strah ljudi koji imaju račune da će se banka morati zatvoriti i da će oni izgubiti novac. I još veći strah da se padom jedne banke ostale ne zaraze istom bolešću i da se ne sruši čitav sustav.- Najviše se bojim - reče Edvvina - djelovanja ovih napisa.- I ja sam uznemiren - složi se Alex Vander-voort. - I zato ćemo i dalje pomno motriti da vidimo djelovanje.Alex je zakazao strategijski sastanak za podne. Pozvao je šefove odjela koji su vodili poslovnice jer su svi znali da će se svako narušavanje javnog povjerenja u Prvu američku trgovačku najprije osjetiti u podružnicama. Tom Straughan je na početku izjavio da su jučer i jutros više podizali iz banke nego obično, a da premalo ulažu, no još je bilo prerano da se nazre jasan trend. Bilo je utješno što nije bilo nikakvog znaka panike među bankinim klijentima, ali upravitelji svih osamdeset i četiriju poslovnica Prve američke trgovačke dobili su upute da se odmah jave ako uoče bilo što. Banka živi od svog ugleda i tuđeg povjerenja - a to su krhke biljke koje može uništiti neprijateljstvo i nezgodne vijesti.Jedna od namjena današnjeg sastanka bijaše da se osigura da se postupci, koje će poduzeti ako se iznenada pojavi kriza, dobro razumiju i da veze dobro rade. Očito je to uspjelo.- Zasad je to sve - reče Alex skupini. - Sastat ćemo se sutra 14..isto.vrijeme.Ali nisu se sastali.Sutradan u petak u deset i petnaest ujutro upravitelj Prve američke trgovačke poslovnice u Tvlers-villeu udaljenom trideset i pet kilometara nazvao je sjedište. Odmah su ga spojili s Alexom Vandervoor-tom.Kad se upravitelj Fergus W. Gatvvick predstavio, Alex tjeskobno zapita:- 0 čemu se radi?- Navala na banku, gospodine. Sve je krcato. Preko stotinu naših starih klijenata stoji u redu sa štednim i čekovnim knjižicama, a dolaze i dalje. Sve dižu, potpuno čiste svoje račune, traže sve do posljednjeg dolara. -

Page 191: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Upraviteljev glas odavao je uzrujana čovjeka koji se trudi da ostane pribran.Alex se naježi. Navala na banku bila je mora svakog bankara. A toga su se posljednjih nekoliko dana Alex i ostali iz uprave najviše bojali. Takva navala povlačila je paniku javnosti, psihologiju krda i potpun gubitak povjerenja. I još gore, kad se pročuje za navalu u jednoj poslovnici, to se poput munje može proširiti na ostale podružnice Prve američke trgovačke, požar se neće moći ugasiti i doći će do katastrofe. Nijedna banka - ni najveća ni najsolventnija - nikad nije toliko likvidna da odjedanput isplati većinu svojih štediša ako svi zahtijevaju gotov novac. I zato, ako navala potraje, iscrpst će se rezerve novca i Prva američka trgovačka morat će zatvoriti svoja vrata, možda zauvijek.Prije se to već dogodilo drugim bankama. Kad bi se udružile nevolje: slaba uprava, nezgodan čas i zla sreća, to se moglo svuda dogoditi.Najhitnije je bilo, znao je Alex, da se one koji su htjeli dići novac najprije uvjeri da će novac primiti. Zatim je trebalo lokalizirati epidemiju.Dao je odlučne upute upravitelju iz Tvlersvillea:- Fergus, vi i čitavo vaše osoblje morate se praviti kao da se ne događa ništa neprirodno. Isplatite bez prigovora sve što zatraže i što imaju na računima. I nemojte zabrinuta lica hodati među njima. Budite vedri! ini biti lako, gospodine. Pokušat ću. ....I- Učinite i nešto više. U ovom trenutku čitava naša banka počiva na vašim leđima.- Da, gospodine.- Poslat ćemo vam smjesta pomoć. Kako stojite s gotovim novcem?- U blagajni imamo oko sto pedeset tisuća dolara - reče upravitelj. - Mislim da ćemo, ako se nastavi ovakvim tempom, izdržati jedan sat, nikako mnogo dulje.- Dobit ćete gotov novac - uvjeri ga Alex. - U međuvremenu izvadite novac iz blagajne te ga poslažite po stolovima tako da ga svi vide. Onda se krećite među klijentima. Razgovarajte s njima. Uvjerite ih da je naša banka u izvrsnom položaju bez obzira na ono što su čitali. I recite da će svi dobiti novac.Alex spusti slušalicu. Na drugi telefon smjesta nazove Straughana.- Tome - reče Alex - bomba je prasnula u Tvlersvilleu. Tamošnjoj podružnici potrebna je pomoć i gotovina - brzo. Izvršite prvu točku plana za slučaj nužde.

16.Stanovnici Tvlersvillea, kao toliki ljudi, nastojali su "naći sami sebe". Tvlersville bijaše novi satelit - mješavina živog trgovišta i poljoprivrednog središta koje je sad djelomično usisao grad što se širio, ali preostajalo mu je još dovoljno prvotnih svojstava da se neko vrijeme odupire urbanom konformizmu.Stanovništvo bijaše hibrid starog i novog - konzervativne duboko ukorijenjene farmerske i trgovačke obitelji i pridošlice što su radili u gradu i - ojađeni padom moralnih vrijednosti u gradu koji su napustili - nastojali da usišu - za sebe i za svoju obitelj - nešto mirnih rustikalnih običaja prije nego što nestanu. Rezultat bijaše nevjerojatna smjesa stvarnih i tobožnjih seljaka koji nisu imali povjerenja u velika poduzeća ni u velegradsku upravu, uključujući i upravu banaka.U slučaju navale na banku u Tvlersvilleu jedinstvenu je ulogu odigrao brbljivi poštar. Čitav četvrtak dok je raznosio pisma i pakete istodobno je širio glasine: "Jeste li čuli da će Prva američka trgovačka propasti? Kažu da će oni koji u njoj drže novac sve izgubiti ako do sutra sve ne podignu."Povjerovaše mu samo nekolicina koja su ga čula. Ali glasine su kolale, a onda ih podjariše svježi izvještaji i televizijske večernje novosti. Preko noći je strep-nja među farmerima, trgovcima i novim doseljenicima toliko narasla da su u petak ujutro svi složno zaključili: "Zašto da riskiramo? Odmah dignimo novac."Mali grad imao je svoj prašumski telegraf. Brzo se pročulo što su ljudi odlučili i oko deset sati ujutro sve je više ljudi išlo prema podružnici Prve američke trgovačke.Tako se od malih niti tku velike tapiserije. U sjedištu Prve američke trgovačke oni koji jedva da su znali za Tvlersville sad su čuli za njega. A čut će ga još prilikom provođenja prve točke Vandervoor-tova plana za slučaj nužde.

Page 192: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Po uputi Toma Straughana najprije su ispitali ban-kin kompjutor. Programator je na tastaturi otkucao pitanje: Koliko ukupno iznose štedni računi i ulozi po viđenju u poslovnici u Tvlersvilleu? Odgovor je došao smjesta - i odgovarao je na dlaku jer su poslovnica i kompjutor bili neposredno povezani.Štedni ulozi...... 26 170 627,54Tekući računi..... 15 042 767,18Ukupno ....... 41 213 394,72Zatim kompjutor dobije upute: odbiti od ukupnog iznosa mrtve račune i mjesne uloge. Opravdano se moglo pretpostaviti da se ni prilikom navale na banku neće dirati ni jedni ni drugi. Kompjutor odgovori: Mrtvi i mjesni računi . . 21430 964,61Razlika........ 19 782 430,11Znači, blizu dvadeset milijuna dolara su štediše iz Tvlersvillea mogli smjesta podići.Straughanov potčinjeni već je obavijestio centralni trezor, podzemnu tvrđavu ispod sjedišta Prve američke trgovačke banke i rekao upravitelju trezora: "Dvadeset milijuna dolara banci u Tvlersvilleu - hitno!"Bilo je to očito više nego što će biti potrebno, ali Alex Vandervoort i njegovi suradnici su još u toku planiranja zaključili da valja pokazati snagu kao kad napadnuta vojska diže stijeg. Alex se ovako izrazio: "Kad gasimo požar, moramo uvijek imati više vode nego je potrebno".U toku proteklih četrdeset i osam sati - točno predviđajući ono što se sad događalo - povećala senormalna količina novca u centralnom trezoru posebnim sredstvima iz Savezne rezerve. Rezerva je bila obaviještena o planovima Prve američke trgovačke u slučaju nužde i odobrila ih.Pravo Midino bogatstvo u novčanicama i kovanicama, već prebrojano i u vrećicama s oznakama, tovarilo se u oklopljene kamione, a gomila naoružanih stra-žara patrolirala je oko mjesta utovara. Ukupno će biti šest oklopljenih kamiona, neke su preko radija pozvali s drugih dužnosti, a svaki će ići posebno uz policijsku pratnju. Tu su mjeru opreza uveli zbog neobično velike količine novca. Ali novac će biti pohranjen samo u tri kamiona. Ostali će voziti prazni - bijaše to još jedna mjera opreza protiv eventualne pljačke.Dvadeset minuta nakon telefonskog poziva upravitelja poslovnice prvi oklopni kamion udalji se od sjedišta i malo zatim krene kroz grad put Tvlersvillea.A još prije toga putovalo je pojačanje - novo bankovno osoblje - osobnim kolima ili limuzinama.Na čelu se nalazila Edvvina D"Orsev. Zadužili su je da vodi ovu akciju pružanja pomoći.Edvvina odmah ustane sa svog stola u centralnoj poslovnici. Zaustavila se samo da obavijesti svog zamjenika i da uzme tri službenika koji će poći s njom - kreditnog stručnjaka Cliffa Castlemana i dvije blagajnice. Jedna od njih bijaše Juanita Niinez.Istovremeno su malim skupinama namještenika iz drugih gradskih poslovnica dane upute da pođu ravno u Tvlersville gdje se imaju javiti Edwini. Plan za slučaj nužde preporučivao je da se ne uzme previše namještenika ni iz jedne banke, jer se navala može još negdje ponoviti. U tom slučaju stupili bi u akciju drugi planovi za nuždu, ali postojalo je ograničenje: planovi su mogli funkcionirati samo ako bi bile pogođene najviše dvije-tri poslovnice.Edvvina i njezina tri službenika žurno su prošli podzemnim prolazom što je vezivao poslovnicu sa sjedištem banke. U trijemu uđu u lift te se odvezu u bankinu garažu gdje ih je čekao automobil. Vozio je Cliff Castleman.Kad su se smještali u automobil, Nolan Wainwright projuri kraj njih prema svome mustangu. Sef sigurno-sti je čuo za operaciju u Tvlersvilleu, a budući da se radilo o dvadeset milijuna dolara u gotovini, kanio je osobno nadzirati stvar. Malo iza njega ići će kombi sa šest naoružanih stražara. Obavijestili su i mjesnu i državnu policiju u Tvlersvilleu.I Alex Vandervoort i Tom Straughan ostali su na svojim mjestima u tornju Prve američke trgovačke. Straughanova kancelarija kraj centra za trgovanje novcem postala je glavni štab. Alex je na trideset Šestom katu bio zadužen da

Page 193: Arthur Hailey - Mjenjači novca

neprestano održava vezu s ostalim poslovnicama i da smjesta dozna ako negdje izbiju novi nemiri.Alex je o svemu obavijestio Pattertona i sad je predsjednik banke napeto čekao s Alexom. Obojicu je mučilo pitanje koje se nisu usuđivali izgovoriti: hoće li izdržati navalu u Tvlersvilleu? Hoće li Prva američka trgovačka progurati ovaj dan bez navala u drugim mjestima?Fergus W. Gatvvick, upravitelj bankine podružnice u Tvlersvilleu, nadao se da će posljednje godine što su ga dijelile od mirovine proteći mirno i bez uzruja-vanja. Šezdesetogodišnjak, lica rumena kao jabuka, ružičastih obraza, plavook, sijed i privržen član Rotarskog kluba. U mladosti je gajio ambicije, ali ih je odavno izgubio, jer je razumno shvatio da se njegova životna uloga sastoji u slušanju pretpostavljenih; spadao je u sljedbenike koji nikad neće bljesnuti. Uprava nad malom poslovnicom idealno je odgovarala njegovim sposobnostima i ograničenjima.Sretno je živio u Tvlersvilleu i dosad je njegov mir pomutila samo jedna nezgoda. Prije nekoliko godina je jedna žena, kojoj se banka iz neshvatljivog razloga zamjerila, unajmila sef, pohranila u nj predmet zamotan u novine i otputovala u Evropu ne ostavivši adresu. Za nekoliko dana po banci se proširio miris truleži. Najprije su posumnjali na kanalizaciju i pregledali je, ali bez uspjeha, a smrad je svakim danom postajao sve jači. Stranke su se tužile, službenicima je bilo zlo. Naposljetku je sumnja pala na sefove jer se činilo da je tamo smrad najjači. I tada se postavilo škakljivo pitanje: koji sef?Fergus W. Gatwick je po službenoj dužnosti onju-šio sve sefove i naposljetku se odlučio na sef odakleje dopirao najgori smrad. Nakon toga trebalo je čekati četiri dana zakonskih procedura dok banka nije dobila sudsko rješenje da provali u sef. U njemu su se nalazili ostaci nekoć svježeg lubina. I sad se Gatvvick s gađenjem sjećao užasnog smrada raspadnute ribe.Ali današnja zbivanja, znao je on, mnogo su ozbiljnija od one ribe u sefu. Pogleda na sat. Prošlo je sat i deset minuta otkako je nazvao sjedište banke. Iako su četiri blagajnice neprestano isplaćivale, u banci je bilo sve više ljudi, a neprestano su dolazili novi. Pomoći niotkuda.- Gospodine Gatvvick! - zovne ga blagajnica.- Izvolite? - Otiđe iz ograđenog ureda u kojem je radio te joj priđe. S druge strane šaltera, na čelu repa stajao je peradar, stari bankin klijent koga je Gatvvick dobro poznavao.- Dobar dan, Steve! - prijazno će upravitelj. Mjesto odgovora peradar hladno kimne glavom, ablagajnica šutke pokaže šefu dva čeka u ukupnom iznosu na dvadeset tri tisuće dolara.- U redu su - reče Gatvvick. Uze čekove te na oba stavi svoj paraf.Blagajnica reče tihim glasom, ali se moglo čuti s druge strane šaltera:- Nemamo dovoljno novaca da ovoliko isplatimo.Naravno, mogao je misliti! Od otvaranja banke neprestano je otjecao novac, a neki su dizali velike svote. Ali blagajničin odgovor bio je nespretan. Sad su se čuli bijesni glasovi iz repa, ponavljali su blagaj-ničinu izjavu i šaptali od uha do uha:- Jeste li čuli ovo? Kažu da više nemaju novaca.- K vragu! - Peradar se bijesno nagne naprijed i snažno lupi pesnicom. - Isplatite ove čekove, Gat-wick, ili ću prijeći pregradu i razoriti čitavu banku.- Nije potrebno, Steve. Niti su potrebne prijetnje ni povici. - Fergus W. Gatvvick povisi glas da nadglasa onu graju. - Gospođe i gospodo, trenutačno nam je ponestalo gotovine zbog izuzetne potražnje, ali vas uvjeravam da je još mnogo novaca na putu i da će uskoro stići.Njegove posljednje riječi nadglasaju bijesni povici i prosvjedi: "Kako je moguće da banka ostane beznovaca?" ... "Platite sada!" ... "Dosta je tog sranja. Gdje su pare?" ... "Nećemo otići dok nam banka ne plati sve što nam duguje."- Još jednom vas uvjeravam... - reče Gatwick te digne ruke.- Ne zanimaju me vaša glupa uvjeravanja - reče elegantna žena. Gatvvick prepozna u njoj novu doseljenicu. Navaljivala je: - želim da mi odmah isplatite.

Page 194: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Ima pravo! - javi se muškarac iza nje. - A to važi za sve nas.Iza njih se javiše i drugi, glasovi se povise, na licima se odražavao gnjev i panika. Netko baci kutiju cigareta i pogodi Gatvvicka u lice. Odjednom se, shvati on, obična skupina građana, kojih je većinu poznavao, pretvorila u neprijateljsku rulju. Naravno, bijaše to zbog novca: novca koji neobično djeluje na ljudska bića, čini ih gramzivim, izaziva u njima paniku, a katkad ih pretvara u životinje. Tu je bilo i pravog straha - neki od njih smatrali su da će izgubiti sve što imaju, a s tim i svoju sigurnost. Nasilje koje je maločas bilo nezamislivo, sad je izgledalo blizu. Po prvi put u mnogo godina Gatvvicka obuzme strah.- Molim vas! - preklinjao ih je. - Molim vas, slušajte! - glas mu se izgubio u Zagoru.Ali odjednom, neočekivano, graja se stiša. Kao da se na ulici nešto događalo i oni na začelju istegnu vrat da bolje vide. Onda se širom otvore vrata banke i upadne povorka.Na čelu je išla Edvvina D"Orsev a za njom Cliff Castleman i dvije mlade blagajnice, jedna od njih sićušna Juanita Nunez. Iza njih falanga stražara što su na leđima nosili teške platnene vreće uz pratnju drugih čuvara koji su izvukli revolvere. Iza stražara uđe još pet-šest namještenika što je stiglo iz drugih poslovnica. A na začelju budni i oprezni gospodin Zaštitnik - Nolan Wainwright.Edvvinin se glas jasno čuo, jer je u banci vladala gotovo potpuna tišina:- Dobro jutro, gospodine Gatwick. Žalim što smo ovoliko zakasnili, ali bio je strašan promet. Koliko sam shvatila, potrebno vam je dvadeset milijuna dolara. Upravo je stigla trećina. Ostatak je na putu.Dok je Edvvina govorila, Cliff Castleman, Juanita, stražari i ostali išli su kroz upraviteljev ured i stali iza šaltera. Jedan od pridošlica bijaše šef službe te se odmah latio podjele novca. Začas je zapisao iznose posve novih novčanica te ih razdijelio blagajnicama.Svjetina u banci natisnula se oko Edwine. Netko zapita:- Je li to istina? Imate li dovoljno da nas sve isplatite?- Naravno da je istina. - Edwina letimično pogleda glave oko sebe pa se svima obrati: - Ja sam gospođa D"Orsev, direktorica glavne poslovnice Prve američke trgovačke banke. Bez obzira na ono što ste čuli, naša banka je solidna i solventna i može riješiti sve probleme koji se pred nju postavljaju. Imamo dovoljne rezerve u gotovini da isplatimo sve štediše - u Tvlersvilleu i na drugim mjestima.Elegantna žena koja se prije javila, reče:- Možda je to istina. A možda to tek tako govorite u nadi da ćemo povjerovati. Bilo kako bilo, danas dižem svoj novac.- To je vaše pravo - reče Edvvina.Fergus W. Gatvvick je promatrao sav sretan što nije više u centru pažnje. Također je osjetio da svjetina nije više onako neprijazna, štoviše, ljudi u repovima su se smješkali videći kako se gomila sve više novca. Međutim, iako su bili uljudniji, ustrajali su u svojoj odluci. Isplata se brzo nastavljala, ali je bilo jasno da navala na banku još nije zaustavljena.U općoj gužvi bankini čuvari i njihova pranja što su se bili vratili u oklopni kamion, ponovo uđu - poput Cezarovih legionara - s novim platnenim vrećama.Nitko tko je tog dana bio u tvlersvilleskoj banci nikada neće zaboraviti goleme količine novca što su se pružale pogledu svjetine. Ni službenici Prve američke trgovačke još nikad nisu vidjeli" toliki novac skupljen na jednom mjestu. Po Edvvininoj uputi i planu Alexa Vandervoorta, najveći dio tih dvadeset milijuna dolara što su ih dovezli da suzbiju navalu na šaltere, nalazio se na vidljivu mjestu te su ga svi mogli gledati. U prostoriji iza blagajničkih šaltera očistili su sve sto-love. Sa svih strana banke donijeli su stolove i pisaće stolove. Na njih su gomilali goleme hrpe novčanica i kovanica, a dopunsko osoblje bilježilo je iznose.Kako se Nolan Wainwright kasnije izrazio, čitava je operacija bila "san pljačkaša banke i mora straža-ra". Srećom, ako su pljačkaši doznali što se događa, doznali su prekasno.

Page 195: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Mirno, stručno i s poštovanjem prema Fergusu W. Gatvvicku Edwina je sve to nadzirala.Dala je uputstvo Cliffu Castlemanu da ponudi kredite.Malo prije podneva u banci koja je i dalje bila krcata i pred kojom bijaše dug rep, Castleman donese stolicu i stane na nju.- Gospođe i gospodo - izjavi on - da vam se predstavim. Ja sam kreditni službenik iz grada, što ne znači mnogo, osim što sam ovlašten da odobravam kredite na veće iznose nego se daju u ovoj poslovnici. I zato ako je itko od vas namjeravao podići kredit i želi čuti brzi odgovor, sad je čas! Pažljivo ću vas saslušati i pokušati pomoći onima koji imaju neprilika. Gospodin Gatvvick, koji je danas zauzet drugim poslovima, ljubezno mi je ponudio svoj ured pa ću biti tamo. Nadam se da ćete doći pa da porazgovaramo.Čovjek s nogom u gipsu glasno vikne:- Odmah ću doći, čim dignem novac. Ako ova banka propadne, domoći ću se zajma. Nikad ga neću morati otplatiti.- Ništa neće propasti - reče Cliff Castleman. Zapita: - Što vam je nozi?- Pao sam u mraku.- Na osnovi vaših riječi još ste u mraku. Ova je banka u boljem stanju od svih nas. Štoviše, ako pozajmite novac, vratit ćete ga, inače ćemo vam slomiti i drugu nogu.Začu se smijeh kad Castleman siđe sa stolice. Kasnije nekolicina pođe u upraviteljev ured da razgovaraju o zajmu. Ali i dalje su dizali uloge. Panika se smanjila, ali činilo se da ništa - ni dokazi snage i sigurnosti ni psihološki trikovi - ne mogu zaustaviti navalu na banku u Tvlersvilleu.Početkom popodneva ojađenim rukovodiocima Prve američke trgovačke vrtjelo se po glavi samo jedno pitanje: za koliko će se vremena virus proširiti?Alex Vandervoort, koji je nekoliko puta telefonski razgovarao s Edvvinom, krenuo je poslije podne u Tvlersville. Sad ga je još više držala panika nego jutros kada se nadao da se navala može brzo suzbiti. Produžetak isplata značio je da će se preko vikenda proširiti panika među ulagačima te će u ponedjeljak nagrnuti u druge poslovnice Prve američke trgovačke banke.Do danas, iako su i u drugim poslovnicama dizali velike uloge, nigdje se još nije pojavilo ništa kao u Tvlersvilleu. Ali ta sreća očigledno nije mogla dugo potrajati.Alex je pošao limuzinom u Tvlersville. S njim se odvezla Margot Bracken. Suđenje je tog jutra bilo završeno prije nego je očekivala pa je s Alexom ručala u banci. Kasnije ju je on zamolio da ostane i podijeli s njim napetost koja je prožimala trideset i šesti kat bankinog tornja.Alex se zavalio u kolima koja je vozio šofer, naslađujući se tim mirnim intervalom koji će kratko potrajati.- Ova je godina naporna - reče Margot.- Vidi li se to na meni?Ispružila je ruku i nježno mu prešla palcem preko čela.- Ovdje imaš više bora. Na sljepoočnicama više sjedina.- I ostario sam - nakrivio je lice.- Ali ne toliko.- To je cijena koju plaćamo zato što nam je život napet. I ti je plaćaš, Bracken.- Da - prizna Margot. - Ali važno je znati kolika je napetost nužna i je li vrijedna onoliko koliko joj dajemo.- Isplati se malo pomučiti da se spasi banka - oštro će Alex. - Ako sad ne spasimo banku, bit će pogođeni mnogi koji to nisu zaslužili.- I neki koji jesu?- U spasavalačkoj akciji pokušavamo sve spasiti, a odmazda će doći kasnije.Prešli su već pola puta do Tvlersvillea.- Alex, zar je zaista tako ozbiljno?- Ako se klijenti u ponedjeljak obore na nas - reče on - morat ćemo zatvoriti. Tada se konzorcij drugih banaka može udružiti da nas izvuče, ali naplatno. Nakon toga će pokupiti ono što ostane i napokon će svi ulagači dobiti svoj novac, ali s Prvom američkom trgovačkom bit će završeno.- Najnevjerojatnije je kako se to može tako naglo dogoditi.

Page 196: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Iz toga se vidi ono - reče Alex - što mnogi ljudi ne razumiju potpuno, a trebalo bi da razumiju. Bankovni i monetarni sustavi, koji uključuju velike kredite, nalik su na osjetljivu mašineriju. Ako se njima nespretno barata i ako se iz pohlepe ili politike ili puke gluposti poremeti ravnoteža jedne komponente, dovodi se u opasnost sve ostalo. I kad je sistem - ili jedna banka - ugrožen - i ako se to pročuje, a obično se pročuje, smanjenje javnog povjerenja izazove ostalo. Upravo to se sada događa.- Iz onoga što si mi sad rekao - izjavi Margot - na osnovi drugih stvari koje sam čula, gramzivost je skrivila ovu krizu tvoje banke.- To, i velik broj budala u upravnom odboru - gorko će Alex. Izrazio se otvorenije nego inače te mu je laknulo. Vladala je tišina dok Alex ne poviče: - 0, koliko mi nedostaje!- Tko?- Ben Rosseli.Margot ga uhvati za ruku.- Zar i Ben ne bi poduzeo spasavalačku akciju kao ti?- Možda - uzdahne on. - Ali ovo ne pomaže. Zato bih želio da je Ben među nama.Vozač spusti staklo koje je odvajalo njegovo sjedište od putničkih. Dobaci im preko ramena: - Ulazimo u Tvlersville, gospodine.- Sretno, Aiex - reče Margot.Na udaljenosti od nekoliko stotina metara ugledaju repove klijenata pred bankinom poslovnicom. Pridolazili su novi. Kad se njihova limuzina zaustavilapred bankom, s druge strane ulice stao je kamion iz koga iskoči nekoliko muškaraca i jedna žena. Na kamionu je velikim slovima pisalo WTLC-TV.- Samo su nam još oni trebali - reče Alex.U banci se Margot radoznalo ogledavala, a Alex kratko dogovorio s Edwinom i Fergusom W. Gat-wickom. Rekoše mu da su učinili sve što je bilo moguće. Alex zaključi da je došao uzalud, ali nešto ga je nagnalo da dođe. Smatrao je da ne može škoditi, a može dapače koristiti bude li razgovarao s onima koji čekaju. Pođe duž repa i mirno se predstavi.Bilo ih je barem dvije stotine - lijep uzorak tvlersvilleskog pučanstva: stari, mladi, srednjih godina, neki imućni, drugi očigledno siromašni, žene s djecom, muškarci u radnim odijelima, a neki veoma dotjerani, kao za veliku proslavu. Većinom su bili prijazni, neki su bili ravnodušni, a dvojica neprijateljski raspoloženi. Vidjelo se da su gotovo svi uzrujani. Na licima onih koji bi podigli novac i otišli čitalo se olakšanje. Starija žena obrati se Alexu na izlazu. Nije imala pojma da je on bankin funkcioner. "Hvala Bogu da je ovo prošlo. Ovo je bio najtjeskobniji dan u mom životu. Ovo je moja ušteđevina, sve što imam." U ruci je držala desetak novčanica od pedeset dolara. Drugi su odnosili mnogo više, a neki i manje.Od svakog s kim je razgovarao Alex je čuo isto. Možda je Prva američka trgovačka solidna, a možda i nije. Ali nitko nije htio riskirati i ostaviti novac u banci koja može propasti. Vijesti koje su dovele Prvu američku banku u vezu sa Supranationalom postigle su svoje. Svi su znali da će Prva američka trgovačka vjerojatno izgubiti mnogo novaca jer je to sama banka priznala. Ostalo nije bilo važno. Nekolicina kojoj je Alex spomenuo savezno osiguranje bankinih uloga nisu imali pouzdanja ni u taj sistem. Neki istakoše da je savezno osiguranje ograničeno i nedovoljno da isplati sve dugove velike banke.A tu je bilo još nešto, ustanovi Alex, možda još dublje: ljudi više nisu vjerovali onom što su čuli. Previše su ih varali, previše su im lagali. U nedavnoj prošlosti lagao im je predsjednik, drugi vladini funkcio-neri, političari, poslovni ljudi, industrijalci. Lagali su im poslodavci i sindikati. Lagale su im reklame. Vara-li su ih u svim financijskim transakcijama, lagali su im u vezi s pravom vrijednosti dionica i obveznica, u izvještajima koje su potpisivale stručne osobe. Od vremena do vremena su im - iskrivljavanjem činjenica ili ispuštanjem - lagala sredstva javnih informacija. Spisak je bio beskonačan: laži su se gomilale na laži sve dok laži - ili barem iskrivljavanje i neotkrivanje potpune istine - nisu postale sastavni dio njihova života.I zašto bi onda vjerovali Alexu kad ih je uvjeravao da Prva američka trgovačka nije brod koji tone i da je njihov novac - ako ga ostave u banci - siguran? Kako

Page 197: Arthur Hailey - Mjenjači novca

su sati odmicali i popodne prolazilo, ustanovio je da nitko u to ne vjeruje.Oko pet sati Alex se počeo miriti sa sudbinom. Neka bude što bude. Došao je čas kada pojedinci i ustanove moraju prihvatiti ono što je neizbježivo. U to vrijeme - bilo je blizu pet i trideset, a već se spustila listopadska tama - priđe mu Nolan Wainwright te mu saopći koja je najnovija bojazan svjetine što čeka.- Zabrinuti su - reče Wainwright - zato što zatvaramo u šest. Uvjereni su da ih ne možemo sve isplatiti u tih pola sata.Alex je oklijevao. Bilo bi tako jednostavno zatvoriti poslovnicu u Tvlersvilleu na vrijeme. To je bilo zakonito i nitko se nije mogao tome usprotiviti. Naslađivao se time jer su ga razbjesnili i uzrujali; bit će divno da prkosno kaže onima što čekaju: Niste mi vjerovali, a sada se preznojavajte do ponedjeljka i idite k vragu! Ali je oklijevao jer je to bilo protiv njegove naravi, a i protiv onoga što je po podne rekla Margot o Benu Rosselliju. Rekla je da Alex radi "upravo ono što bi učinio Ben". što bi Ben odlučio o zaključenju radnog dana? Alex je znao.- Obratit ću se ljudima - rekao je Wainwrightu. Najprije je pošao Edvvini pa joj dao neke upute.Alex pođe na prag da ga čuju i oni u banci i oni što su još čekali na ulici. Znao je da su u njega uperene televizijske kamere. Prvoj televizijskoj ekipi pridružila se još jedna iz druge stanice i prije jedan sat Alex je objema dao izjavu. Televizijske ekipe su ostale. Jedan član ekipe povjeri Alexu da očekuju posebanmaterijal za tjedne vijesti "jer navala na šaltere banke ne događa se svaki dan".- Gospođe i gospodo - Alexov glas bio je snažan i jasan i lako se razabirao. - Čujem da neki od vas brinu zbog završetka našeg radnog dana. Ne morate se zabrinjavati. U ime upravitelja ove podružnice dajem vam časnu riječ da će banka biti otvorena sve dok ne uslužimo sve klijente u Tvlersvilleu. - Začu se žagor zadovoljstva i spontani pljesak.- Međutim, svima bih htio dati jedan savjet. - Glasovi se stišaju i svi se okrenu prema Alexu. - Savjetujem vam da preko vikenda ne držite velike svote novca ni kod kuće niti ih nosite sa sobom. To je neoprezno iz više razloga. Zato predlažem da odaberete drugu banku i da u nju stavite novac koji ste digli iz ove banke. Da vam to olakša, moja kolegica gospođa D"Orsev telefonira ostalim bankama u gradu i moli ih da zatvore kasnije nego obično kako bi vas mogle uslužiti. - Ponovno se začu žagor odobravanja. Nolan Wainwright priđe Alexu, nešto mu šapnu i Alex najavi: - Obaviješten sam da su dvije banke već pristale na našu molbu. S drugima se još vode pregovori.Među onima koji su čekali na ulici začu se muški glas:- Možete li nam preporučiti neku dobru banku?- Mogu - reče Alex. - Ja bih izabrao Prvu američku trgovačku. Nju najbolje poznajem, u nju sam najsigurniji, ima dugu i časnu povijest. 2elim samo da i vi tako mislite. - Po prvi put mu je glas odavao uzbuđenje. Nekolicina se nasmiješi ili nevoljko nasmije, ali većina lica koja su ga promatrala bijahu ozbiljna.- I ja sam tako mislio - javi se glas iza Alexa. Okrenuo se. To je govorio starac, vjerojatno bliži osamdesetoj nego šezdesetoj, naborana lica, sijede kose, po-vijen. Oslanjao se na štap, ali starčeve oči bile su bistre, a glas čvrst. Kraj njega je bila žena otprilike istih godina. Oboje su bili uredno odjeveni, ali staromodno i trošno. Starica je nosila torbu za kupovinu u kojoj su se nalazili svežnjevi novčanica. Upravo su se odmaknuli od šaltera.- Žena i ja imamo račun u Prvoj američkoj trgovačkoj preko trideset godina - reče starac. - Teško nam je što ga sad zatvaramo.- Zašto ga onda zatvarate?- Ne smijemo se oglušiti o glasine. Ovdje je bilo previše dima pa sigurno u tome ima nešto istine.- Ima nešto istine i mi smo to priznali - reče Alex. - Zbog kredita Supranationalu naša banka će vjerojatno biti na gubitku, ali može ga izdržati i izdr-žat će.Starac zakima glavom:- Da sam mlađi i da još radim, možda bih imao povjerenja u vas pa to riskirao. Ali nisam više mlad. Ovo ovdje - pokaže u torbu za namirnice - to je sve što nam

Page 198: Arthur Hailey - Mjenjači novca

preostaje do smrti. Nije mnogo. Ovi dolari ne vrijede ni upola toliko kao onda kad smo radili i kad smo ih zaradili.- To je sigurno - reče Alex. - Inflacija najteže pogađa čestite ljude poput vas. Ali, na žalost, tu vam neće ništa pomoći ako promijenite banku.- Dopustite da vas nešto pitam, mladiću. Da ste na mom mjestu i da je to vaš novac, zar ne biste uči-nili isto štoi ja."Alex opazi kako se drugi primiču i napeto osluškuju. Malo dalje ugleda Margot. A baš iza nje televizijsku kameru. Netko mu podnese mikrofon.- Da - reče on. - Mislim da bih učinio isto. Činilo se da je starac iznenađen.- Vi ste bar pošteni. Maloprije sam čuo vaš savjet da pođemo u drugu banku. Hvala vam. Mislim da ćemo poći u jednu banku i staviti u nju svoj novac.- Čekajte - reče Alex. - Imate li kola?- Ne, stanujemo blizu, možemo pješice.- Ne možete s tim novcem. Mogli bi vas okrasti. Netko će vas kolima prebaciti u drugu banku. - Alex pozove Nolana Wainwrighta pa mu objasni stvar. - Ovo je naš šef sigurnosti - reče on starom bračnom paru.- Budite bez brige - reče Wainwright. - Rado ću vas odvesti.Starac se nije micao. Gledao je čas Nolana, čas Alexa.- Odvest ćete nas? A mi smo upravo digli novac iz vaše banke? A time kao da smo vam rekli da više u vas nemamo povjerenja?- Uvijek stojimo na raspolaganju svojim klijentima - reče Alex. - Osim toga, ako ste trideset godina držali račun kod nas, moramo se rastati kao prijatelji.Starac je još krzmao.- Možda neće biti potrebno. Dopustite da vam postavim još jedno pitanje, kao muškarac muškarcu. - Bistre, oštre, čestite oči zagledaju se prodorno u Alexa.- Izvolite.- Već ste mi jedanput rekli istinu, mladiću. A sada mi je ponovno recite i sjetite se onoga što sam vam rekao, da smo stari i što za nas znači ova ušteđevina. Je li naš novac siguran u vašoj banci? Je li posve siguran?U nekoliko beskonačnih sekundi Alex je odmjeravao pitanje i njegove posljedice. Znao je da ga ne motri samo stari bračni par nego i mnogi drugi. Neizbje-žive televizijske kamere još su snimale. Baci pogled na Margot. I ona ga je pažljivo mjerkala, a na licu joj je titrao ispitivački izraz. Razmišljao je o prisutnim ljudima i o onima na drugim mjestima na koje će djelovati ovaj trenutak: pomisli na one koji računaju na njega: na Jeromea Pattertona, Toma Straughana, upravni odbor, na Edvvinu i na ono što se može dogoditi ako Prva američka trgovačka propadne, o velikim štetama koje neće pogoditi samo Tvlersville nego bezbroj drugih ljudi. Pa usprkos svemu tome, posumnjao je. Odagna sumnju i odgovori odlučno i samouvjereno:- Dajem vam svoju riječ. Banka je potpuno sigurna.- Slušaj, Freda - reče starac ženi. - Čini se da smo se uzrujavali bez razloga. Vratimo ovaj vražji novac na njegovo mjesto.U svim naknadnim proučavanjima i raspravama u toku slijedećih tjedana jedna činjenica bijaše neosporiva: navala na banku u Tvlersvilleu zapravo je prestala onog časa kad su se starac i njegova žena vratili u poslovnicu Prve američke trgovačke i ponovno uložilinovac iz torbe za namirnice. Oni koji su čekali da podignu novac i prisustvovali starčevu razgovoru s ban-kinim funkcionerom izbjegavali su pogledati jedan drugoga, a ako bi im se pogledi i sreli, posramljeno bi se nasmiješili i okrenuli se. Brzo se proširila vijest među onima pred bankom i u banci. Gotovo odmah oni u repovima počnu se razilaziti isto onako brzo i tajanstveno kao što su se skupili. Netko je kasnije izjavio: "Bio je to obratan instinkt krda". Kad su "opremili" onu nekolicinu što je ostala, poslovnica je zatvorila samo deset minuta kasnije nego inače u petak navečer. Neki su se u tvlersvilleskoj poslovnici i u ban-kinom sjedištu zabrinjavali što će biti u ponedjeljak. Hoće li se svjetina vratiti i ponovno navaliti na šaltere? To se nije više ponovilo.Niti se u ponedjeljak pojavila navala na šaltere u nekom drugom mjestu. Razlog bijaše - u tom se slagala većina kritičara - uzbudljiv, iskren i dirljiv prizor između starog bračnog para i zgodnog otvorenog rukovodioca banke, što su vidjeli

Page 199: Arthur Hailey - Mjenjači novca

u televizijskim novostima. Kad su montirali i pripremili filmski materijal, prilog je bio tako uspješan da su ga emitirali nekoliko puta. U tome su vidjeli primjer bliske, djelotvorne tehnike cinema verite koja televiziji tako dobro polazi za rukom, ali je rijetko primjenjuje. Mnogi gledaoci bili su tronuti do suza.Za vrijeme vikenda Alex je vidio filmski prilog na televiziji, ali je suzdržao komentare. Razlog bijaše taj što je samo on znao o čemu je razmišljao u tom pre-lomnom i odlučnom trenutku kad ga je starac zapitao: Je li naš novac... potpuno siguran? Drugi razlog bijaše što je Alex znao koje zamke i problemi još stoje pred Prvom američkom trgovačkom bankom.I Margot je malo govorila o događaju u petak navečer. Nije ga spominjala ni u nedjelju koju je provela u Alexovu stanu. Htjela mu je postaviti važno pitanje, ali je mudro zaključila da još nije vrijeme.Među šefovima Prve američke trgovačke koji su gledali novosti bio je i Roscoe Heyward, ali nije ih vidio u cijelosti. Heyward je upalio televizor kad se u nedjelju navečer vratio kući sa sastanka crkvenih odbornika ali je u nastupu ljubomore i gnjeva odmah isključio prijemnik. Heyward je imao dosta ozbiljnihproblema i bez toga što je bio svjedok Vandervoortova uspjeha. Osim navale na banku u toku slijedećeg tjedna mogle su izbiti na površinu mnoge stvari i zbog toga je Heyward bio krajnje uzrujan.Događajima u petak navečer u Tvlersvilleu potrebno je nadodati još jedan post scriptum. Odnosi se na Juanitu Nunez.Juanita je vidjela Margot kad je ova po podne stigla. Već je razmišljala da li da svrati k Margoti i da se s njom posavjetuje. Sad se odlučila. Ali zbog osobnih razloga Juaniti je bilo draže da je ne opazi Nolan Wainwright.Prigoda koju je Juanita vrebala ukazala se neposredno pošto je prestala navala, dok je Wainwright nadzirao mjere opreza preko vikenda, i kad je popustio priliv klijenata. Juanita ode od šaltera na kojemu je pomagala stalnoj blagajnici poslovnice i pođe u upra-viteljevu kacelariju. Tamo je sjedila Margot, sama, čekajući da Vandervoort bude slobodan.- Gospođice Bracken - tiho joj se obrati Juanita - jednom ste mi rekli da mogu doći k vama ako mi se pojavi kakav problem.- Naravno, Juanita. Imate li sad koji problem? Juanitirto sitno lice se zabrinuto namršti:- Da, imam poteškoća.- Kakvih?- Ako nemate ništa protiv, možemo li razgovarati na nekom drugom mjestu? - Juanita je motrila Wainwrighta koji je bio kraj trezora na drugom kraju banke. Činilo se kao da završava razgovor.- Dođite u moju kancelariju - reče Margot. - Kada biste htjeli?Dogovorile su se za ponedjeljak navečer.17.Magnetofonska vrpca na kojoj su bili snimljeni razgovori u zdravstvenom klubu "Dvostruka sedmica", već se šest dana nalazila na polici iznad radnog stola.Čarobnjak Wong je nekoliko puta zirkao na vrpcu. Nije se mogao odlučiti da izbriše ono što je na njoj bilo, ali nije htio ni odati. Danas bijaše riskantno snimiti bilo koji telefonski razgovor. A još riskantnije odvrtjeti vrpcu nekom slušaocu.Ali Čarobnjak bijaše siguran da bi Marino vrlo rado poslušao jedan dio vrpce i da bi za to dobro platio. Bez obzira na to kakav je inače bio, Tony Marino Medvjed obilato je plaćao korisne usluge i zato je Čarobnjak povremeno radio za njega.Znao je da je Marino profesionalni kriminalac. Wong nije bio.Čarobnjak pravo mu ime bijaše Wayne, ali nikada ga nije upotrebljavao bio je mladi, oštroumni Amerikanac rođen od kineskih roditelja. Elektronski stručnjak, specijalist za otkrivanje špijunskih uređaja. Zbog nadarenosti na tom području stekao je nadimak Čarobnjak.Wong je dugom spisku klijenata jamčio da se u njihovim objektima i kućama ne kriju mikrofoni, da im nitko ne prisluškuje telefonske razgovore i da skriveni uređaji ne narušavaju njihov intimni život. Za-čudno je često otkrivao skrivene uređaje za prisluškivanje i time zapanjivao

Page 200: Arthur Hailey - Mjenjači novca

klijente koji bi mu lijepo zahvalili. Usprkos službenim opovrgavanjima - među njima i nedavnim uvjeravanjima predsjednika države - u SAD je i dalje bilo prošireno - dapače cvalo je - prisluškivanje telefonskih razgovora.Rukovodioci industrijskih poduzeća koristili su se VVongovim uslugama, a isto tako bankari, novinski izdavači, kandidati za predsjednika, neki čuveni odvjetnici, nekoliko stranih ambasada, šačica senatora, tri državna guvernera i jedan sudac Vrhovnog suda. Zatim su dolazili drugi glavešine: "don" jedne mafijske porodice, njegovi "consigliori" i njihovi ađutanti na nešto nižoj razini među koje je spadao Tony Marino.Klijentima iz podzemlja Čarobnjak Wong je jasno stavio na znanje: ne želi da ga miješaju u svoju kriminalnu djelatnost jer odlično živi i u zakonskim okvirima. Međutim, nije vidio razloga da im uskrati svoje usluge, jer je prisluškivanje gotovo uvijek bilo protuzakonito, pa i kriminalci imaju prava da se zaštite zakonitim sredstvima. To njegovo osnovno pravilo svi su prihvaćali i dobro mu je funkcioniralo.Međutim, klijenti iz podzemlja su od vremena do vremena davali Čarobnjaku na znanje da će mu biti zahvalni za svaku korisnu obavijest koju otkrije u toku rada i da će je nagraditi. A povremeno im je zaista odavao neke stvari i zauzvrat dobivao novac, popuštajući najstarijoj i najjednostavnijoj od svih napasti - pohlepi.I sada je bio u napasti.Prije sedmicu i po Čarobnjak Wong izvršio je rutinski pregled Marinovih poslovnih prostorija i telefona da vidi ima li uređaja za prisluškivanje. U te lokale spadao je zdravstveni klub "Dvostruka sedmica" za koji je Marino bio financijski zainteresiran. U toku pregleda - koji je potvrdio da je sve u redu - Čarobnjak je neko vrijeme prisluškivao jedan telefon u klubu. Ponekad je to radio smatrajući da je dužan usavršavati svoju tehničku vještinu za svoje dobro i dobro svojih klijenata. U tu svrhu izabrao je govornicu u prizemlju kluba. Čarobnjak je četrdeset osam sati snimao razgovore na tom telefonu na magnetofon skriven u podrumu kluba. Magnetofon se automatskiuključivao i isključivao prilikom svake upotrebe telefona.To je bilo protuzakonito, ali je Čarobnjak smatrao da u tome nema zla jer će ionako samo on odslu-šati tu vrpcu. Međutim, kad ju je preslušao, njegovu pažnju osobito privuče jedan razgovor.Sada, u subotu po podne kad je bio sam u svom laboratoriju, uzme vrpcu s police iznad stola, stavi je na magnetofon i ponovo presluša taj dio.Ubacivanje novčića, biranje broja. Na vrpci se čuo signal. Zatim zvrjanje. Telefon je zazvonio samo jedanput.Ženski glas nježan, s laganim stranim naglaskom: Halo!Muški glas šaptom: Znaš tko je. Ne spominji imena.Ženski glas: Dobro.Muški glas opet šaptom: Reci našem zajedničkom prijatelju da sam ovdje otkrio nešto važno. Zaista važno. Otprilike sve što ga je zanimalo. Ne mogu reći više, ali sutra navečer doći ću k tebi.Ženski glas: U redu.Klik.Onaj tko je nazvao iz kluba spustio je slušalicu.Čarobnjak Wong nije baš točno znao zašto je pomislio da bi to moglo zanimati Tonvja Marina Medvjeda. Naprosto je to bila slutnja, a takve slutnje već ranije su mu donijele lijep novac. Naposljetku se odlučio, pogledao u notes, pošao na telefon i nazvao.Tada je doznao da ga Tony Medvjed može primiti tek u ponedjeljak po podne. Čarobnjak zakaže sastanak. Tada, pošto se već zatrčao, lati se posla da s vrpce skine što više obavještenja.Vrati je na početak, a onda je pažljivo još nekoliko puta odsluša.- K vragu! - Krupne, pune crte lica Tonvja Marina Medvjeda iskrive se u divljačkom cerekanju. Njegov smiješni sitni glasić bio je još viši nego inače. - Imali ste tu vražju vrpcu, a sjedili ste na toj vražjoj stražnjici sedam dana prije nego ste me obavijestili.- Ja sam tehničar, gospodine Marino - branio se Čarobnjak Wong. - Uglavnom me se ne tiče ono što čujem. Ali nakon stanovitog vremena shvatio sam da je ovo nešto

Page 201: Arthur Hailey - Mjenjači novca

drugo. - U izvjesnom smislu mu je laknulo. Bar se Tony nije naljutio što je prisluškivao telefon u klubu.- Slijedeći put - zareži Marino - mislite brže!Bio je ponedjeljak. Nalazili su se u sjedištu transportnog društva u kojem je Marino držao ured. Na stolu između njih nalazio se magnetofon što ga je Wong upravo isključio. Prije nego što je došao, presnimio je zanimljiv razgovor s prvotne trake na kazetu a ostatak izbrisao.Tony Marino Medvjed, odjeven samo u košulju u svom zagušljivom vrućem uredu doimao se tjelesno grozno, kao i obično. Imao je boksačka pleća, goleme ruke i mišice. Razlijevao se iz naslonjača, ali ne od debljine, uglavnom su to bili čvrsti mišići. Čarobnjak Wong je nastojao da ga ne zaplaše ni Marinove tjelesne proporcije ni glas koji ga je bio da je nesmiljen. No, bilo zbog vreline u sobi, ili zbog drugog razloga, Wong se poče znojiti.- Nisam protratio sve vrijeme, gospodine Marino - prosvjedovao je on. - Otkrio sam još neke stvari koje biste možda željeli čuti.- Na primjer?- Mogu vam reći broj telefona koji je nazvan. Znate, ako uzmete štopericu po očitate duljinu svakog biranja broja na osnovu snimke na vrpci pa to usporedite s...- Dosta je blezgarenja! Dajte mi taj broj.- Evo. - Komadić papira prijeđe preko stola.- Jeste li ga provjerili? Čiji je to telefon?- Moram reći da nije bilo lako ući u trag tom broju. Pogotovo zato što se ne nalazi u telefonskom imeniku. Srećom imam veza u telefonskom...Tony Medvjed se razjari. Udari pesnicom po stolu što odjekne kao hitac.- Ne poigravaj se sa mnom, gade jedan! Ako imaš obavještenja, daj mi ih!- Želim samo reći - ustrajno će Čarobnjak dok ga je još jače oblijevao znoj - da me to koštalo. Morao sam platiti poznanika u telefonskom poduzeću.- Platio si mnogo manje nego što ćeš izmusti od mene. Prijeđi na stvar!čarobnjak odahne jer je znao da je postigao svoj cilj i da će Tony Medvjed platiti koliko bude tražio, jer obojica su znala da će se možda ponovno ukazati slična prilika.- Telefon pripada gospođi J. Niinez. Živi u Forum Eastu. Tu je broj zgrade i njezina stana. - Wong pruži preko stola drugu ceduljicu. Marino je uzme, baci pogled na adresu te je odloži na stol.- Možda će vas još nešto zanimati. Iz podataka proizlazi da je telefon hitno uveden prije mjesec dana. Naravno, postoji duga lista čekanja na telefone u Forum Eastu, ali gospođa Nunez nikad nije bila na spisku, a onda je odjednom skočila na prvo mjesto.Marino se mrštio, dijelom zbog nestrpljenja, a dijelom zbog onog što je čuo. Čarobnjak Wong žurno nadoda:- Naravno, proradile su veze. Moj znanac mi reče da se u spisima telefonskog poduzeća nalazi pismo čovjeka po imenu Nolan Wainwright koji je šef sigurnosti u banci. U Prvoj američkoj trgovačkoj. Rekao mi je da je telefon hitno bio potreban banci zbog nekih poslova. Nadalje, banka podmiruje račun.Po prvi put otkako je elektroničar došao, Tony Medvjed bijaše zapanjen. Načas mu se na licu ogledalo iznenađenje, a onda nestalo i izraz mu postane ravnodušan. Mozak mu je grozničavo radio i povezivao ovo što je upravo čuo s nekim činjenicama koje je već znao. Wainwrightovo ime mu je sve otkrilo. Marino je znao da je Wainwright prije pola godine pokušao ubaciti doušnika, ništariju Vica koji je, kad su mu smrskali jaja, priznao "Wainwright". Marino je po čuvenju poznavao bankina policajca. U ranijim zbivanjima je Tony Medvjed bio vrlo ozbiljno upleten.Je li ovo sad novi uhoda? Ako jest, Tony Medvjed je bio siguran da zna što njuška, iako se u "Dvostrukoj sedmici" vodilo i mnogo drugih poslova za koje nije htio da se otkriju. Tony Medvjed nije gubio vrijeme na razmišljanje. Onaj što je nazvao šaptao je pa ga nije mogao prepoznati po glasu. Ali utvrđeno je kome pripada ženski glas pa su od nje mogli doznatisve što im je potrebno. Ni načas nije pomislio da bi žena odbila suradnju. Ako bude luda, postoji mnogo načina.Marino brzo isplati Wonga i zamisli se. Trenutačno je postupao oprezno, po svom

Page 202: Arthur Hailey - Mjenjači novca

običaju, nije naglio s odlukom. Pustio je da mu se misli stalože tokom nekoliko sati. Ali izgubio je punih sedam dana.Navečer je pozvao dva "gorile". Tony Medvjed im dade adresu u Forum Eastu i naredi: "Dovedite mi tu Nvinezovu".18.- Ako utvrdim da je istina sve što si mi rekla - uvjeri Alex Margot - osobno ću obdariti Nolana Wain-vvrighta najjačim udarcem u stražnjicu što ga je ikad dobio.- Naravno da je sve istina - odbrusi Margot. - Zašto bi gospođa Niinez to izmislila? Uostalom, kako bi to mogla izmisliti?- Ne - prizna on. - Mislim da ne bi mogla.- Reći ću ti još nešto, Alex. Ja želim više, a ne samo glavu onog vašeg Wainwrighta na pladnju - ili njegovu stražnjicu. Želim mnogo, mnogo više.Nalazili su se u Alexovu stanu u koji je Margot došla prije pola sata, nakon razgovora s Juanitom Nunez u ponedjeljak navečer. Ono što je čula od Juanite zapanjilo ju je i razbjesnilo. Juanita joj je uzrujano iznijela dogovor od prije mjesec dana, na osnovi kojeg je ona postala veza između Wainwrighta i Milesa Eastina. Ali nedavno, povjeri joj Juanita, počela je shvaćati kakvom se riziku izvrgava i strah joj se povećao, ne zbog sebe nego zbog Estele. Margot je nekoliko puta prešla s Juanitom tu priču, raspitivala se za pojedinosti i nakon toga pošla ravno Alexu.- Znao sam da Eastin radi kao naš agent. - Ale-xovo lice bijaše smrknuto kao tako često u posljednje vrijeme. Koračao je po sobi za dnevni boravak i nosiočašu viskija koji nije još okusio. - Nolan mi je rekao što namjerava. Isprva sam se usprotivio i odbio ga, ali sam naposljetku popustio jer su mi njegovi razlozi zvučali uvjerljivo. Ali ti se kunem da mi nikad nije spomenuo dogovor s gospođom Nunez.- Vjerujem ti - reče Margot. - Vjerojatno ti nije rekao jer je znao da ćeš staviti veto.- Je li znala Edwina?- Očito nije.Alex gnjevno pomisli kako se Nolan i ovdje istrčao. Kako je mogao biti tako kratkovidan, štoviše glup? Alex je znao da je djelomično za to krivo to što se šefovi odjela poput Wainwrighta povode za svojim ograničenim ciljevima, a da zaboravljaju šire interese.Zastao je.- Maločas si rekla da želiš još mnogo više. Što to znači?- Kao prvo, zahtijevam neposrednu sigurnost svoje klijentice i njezine kćerke, a pod sigurnošću podrazumijevam da je smjestite negdje gdje će biti izvan svake opasnosti. Nakon toga ćemo razgovarati o odšteti.- Tvoja klijentica?- Večeras sam savjetovala Juaniti da uzme pravnu pomoć. Zamolila me da je zastupam.Alex se gorko osmjehne i otpije skoč.- Znači, sad smo postali protivnici, Bracken.- U ovom slučaju mislim da jesmo. - Margotin glas se ublaži. - Ali znaš da se neću poslužiti našim privatnim razgovorom.- Znam. I zato ću ti privatno reći da ćemo nešto poduzeti - odmah sutra - da zaštitimo gospođu Nunez. Ako bude potrebno da je neko vrijeme udaljimo iz grada da bude izvan opasnosti, složit ću se s tim. što se tiče odštete, za to ne jamčim, ali kad čujem cijelu priču, i ako se bude slagala s tvojom i njezinom, razmislit ću o tome.Alex nije rekao da je odlučio sutradan ujutro pozvati Nolana Wainwrighta pa mu narediti da obustavi čitavu operaciju. Istovremeno mora osigurati blagajnicu kao što je obećao Margoti, a isto tako valja isplatiti Eastina. Alex se gorko kajao što nije ustrajao usvojoj prvotnoj odluci i što nije zabranio čitav plan. Svi njegovi instinkti govorili su protiv te operacije i pogriješio je što je popustio na Wainwrightov nagovor. U svakom slučaju, rizici su bili kudikamo veći. Srećom još nije bilo prekasno da se popravi ta pogreška, jer se nikakvo zlo nije dogodilo ni Eastinu ni Juaniti Nunez.

Page 203: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Margot ga pogleda:- Među ostalim sviđa mi se na tebi to što si čestit čovjek. Znači, priznaješ da banka ima obavezu prema Juaniti Nunez?- Koješta! - reče Alex i iskapi čašu. - Sad kad smo tako puni obaveza jedna obaveza više ili manje ne igra nikakvu ulogu.19.Samo još jedan dio. Bio je potreban još samo jedan dio da završi mučnu ispunjaljku. Još samo malo sreće da uspije i odgovori na pitanje: gdje je krivotvorite-ljevo sjedište?Kad je Nolan Wainwright zamislio drugu špijunsku operaciju, nije očekivao spektakularne rezultate. Mislio je da će mu Miles Eastin prikupiti neka nevažna obavještenja, a da će i na to morati čekati mjesecima. No, Eastin je redao oLkriće za otkrićem. VVain-wright se pitao je li samom Eastinu jasno kakav je golem uspjeh postigao.U utorak oko deset sati ujutro kad je bio sam u svojoj skromno namještenoj kancelariji, Wainwright je ponovo rekapitulirao postignute rezultate:- U prvom izvještaju Eastin je rekao "upao sam" u zdravstveni klub "Dvostruka sedmica". Kasniji događaji su pokazali da je već i to bilo vrlo značajno. Uskoro se potvrdilo da je "Dvostruka sedmica" sastajalište kriminalaca, uključujući zelenaša Ominskog i Tonyja Marina Medvjeda.- Pristupom u tajne igračnice Eastin se još dublje uvukao u tu sredinu.- Malo zatim Eastin je "kupio" deset krivotvorenih novčanica od dvadeset dolara. Kad su ih pregledali Wainwright i još neki, ustanovili su da su tenovčanice vrlo uspješno krivotvorene kao i one što su već nekoliko mjeseci bile u opticaju i jamačno potjecale iz islog izvora. Eastin je odao ime "prodavača" i držali su ga na oku.- Zatim izvještaj popraćen s tri dokaza: krivotvorenom vozačkom dozvolom, registarskim brojem chev-roleta impale kojim se Eastin odvezao u Louisville i očito prebacio u prtljažniku pošiljku krivotvorena novca te kopijom avionske karte koju je Eastin dobio za povratak. Od tri dokaza najkorisnijom se pokazala avionska karta. Kupljena je, zajedno s još nekim kartama, lažnom kreditnom Keycharge kartom. Konačno je bankin šef sigurnosti stekao dojam da se priblifuje svom glavnom cilju: bandi koja je dobrano gulila sistem Keycharge. Lažna vozačka dozvola potvrđivala je da se radi o svestrano" djelotvornoj organizaciji do koje je sad vodio novi čovjek, bivši kažnjenik Jules LaRocca. Istraga je utvrdila da je impala ukradena. Nekoliko dana nakon Eastinove vožnje nađena je napuštena u Louisvilleu.- Na kraju, što je najvažnije, identifikacija krivotvoritelja Dannyja i obilje podataka, među ostalim i činjenica da se sad pouzdano znao izvor krivotvorenih kreditnih Keycharge karata.Kako su se gomilali podaci što ih je Wainwright primao bežičnim telefonom od Milesa Eastina, javila se i potreba da podijeli s drugima ono što je znao. Zato je prije tjedan dana pozvao agente FBI i Tajne službe SAD na sastanak u banku. Morao se obratiti Tajnoj službi jer se radilo o krivotvorenju novca, a oni su ustavom bili zaduženi da štite monetarni sustav SAD. Posebni agenti FBI koji su došli - bila je ona ista ekipa, Innes i Dalrvmple - koja je prije gotovo godinu dana istraživala nestanak novca i uhapsila Milesa Eastina. Pripadnike Tajne službe - Jordana i Quimbyja - Wainwright nije poznavao.Innes i Dalrvmple čestitali su Wainwrightu na obavještenjima koja im je priopćio te mu zahvalili. Pripadnici Tajne službe nisu bili toliko oduševljeni. Prigovorili su Wainwrightu što ih nije ranije upozorio - čim je od Eastina dobio prve krivotvorene novčanice - i što ih Eastin preko Wainwrighta unaprijed nije obavijestio o putovanju u Louisville.Agent tajne službe Jordan, prekaljen čovjek oštra pogleda i niska rasta kome je stalno kruljilo u želucu, požalio se:- Da ste nas upozorili, mogli smo izvući vašeg čovjeka. A sada vašeg Eastina mogu osuditi, a i vas kao suučesnikaWainwright strpljivo objasni:- Već sam istakao da Eastin nije imao mogućnosti da bilo koga obavijesti, pa ni mene. Riskirao je i znao je to. Mislim da je ispravno postupio. A kako da ga osude kad nismo sigurni da se u onim kolima zaista nalazio krivotvoreni novac?

Page 204: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Sigurno je tamo bio - progunđa Jordan. - Otad stalno kola u Louisvilleu. Samo nismo znali kako je tamo stigao.- Pa sada znate - ubaci Innes, agent FBI. - I zahvaljujući Nolanu makli smo se korak naprijed.- Da ste uhvatili Eastina - nadoda Nolan - svakako biste se bili domogli oveće pošiljke lažnog novca, ali ničega više, i Eastin nam više ne bi bio koristan.U neku ruku je Nolan shvaćao stav Tajne službe. Agenti su bili iscrpljeni, preopterećeni zbog premalog broja službenika, a posljednjih godina se količina krivotvorenog novca u opticaju stravično povećavala. Borili su se sa čudovištem nalik na hidru. Tek što bi otkrili jedan izvor krivotvorena novca, izbio bi drugi, a neki su im neprestano izmicali. Javnost su držali u uvjerenju da su krivotvoritelji pohvatani i da se ne isplati ta vrst kriminala. A zapravo se, Wainwright je to znao, i te kako isplaćivala. r"Usprkos prvotnim trzavicama, prednost suradnje sa saveznim policijskim službama bio je pristup u njihove spise. U njima su našli i one pojedince koje je imenovao Eastin. Bili su na spiskovima osoba koje treba pohapsiti kad se ukaže zgodna prilika. Utvrdili su da se krivotvoritelj Danny zove Daniel Kerrigan i da ima sedamdeset tri godine.- Nekoć davno - izjavi Innes - Kerigan je bio triput uhapšen i dvaput osuđen zbog krivotvorenja, ali već petnaest godina nismo ništa čuli o njemu. Ili se bavi zakonitim poslovima ili ima više sreće nego pameti.Wainwright se sjeti Dannvjeve opaske - koju je čuo od Eastina - da radi za vrlo snažnu organizaciju. Prenio je to agentima.- Možda - reče Innes.Nakon tog prvog sastanka Wainwright i četiri agenta ostali su u stalnoj vezi. Obećao je da će ih smjesta obavijestiti čim nešto novo dozna od Eastina. Svi su se složili u tome da je još jedina potrebna obavijest sjedište krivotvoritelja. Dosad još nitko nije imao pojma gdje bi se ono moglo nalaziti, ali su se opravdano nadali da će otkriti novi trag. Ako se to dogodi i kad se to dogodi, FBI i Tajna služba bit će spremni da zatvore mrežu.Odjednom, dok je Nolan Wainwright razmišljao, zazvoni telefon. Tajnica mu reče da gospodin Vander-voort želi smjesta s njim razgovarati.Wainwright nije mogao vjerovati. Pogleda Alexa Vandervoorta što je sjedio s druge strane stola pa se usprotivi:- Valjda ne mislite ozbiljno?- Najozbiljnije - reče Alex. - Iako mi je još uvijek teško povjerovati da ste onako upotrijebili gospođu Ntinez. Od svih morskih ideja ...- Morska ili ne, ali rezultati su tu! Alex se nije obazirao na primjedbu.- Doveli ste je u opasnost a nikoga niste ništa pitali. I sada smo prisiljeni da pazimo na nju, a mogu nas i sudski goniti." - Radio sam pod pretpostavkom - odvrati Wain-vvright - da će za nju biti sigurnije bude li o tome znalo što manje ljudi.- Ne! Sada se time opravdavate, Nolane. Zapravo ste mislili, ako za to doznamo ja ili Edwina D"Orsev, da ćemo vas spriječiti. Znao sam za Eastina. Zašto bih bio manje diskretan u pogledu te žene?Wainwright prijeđe rukom preko brade.- Pa, mislim da imate pravo.- Naravno da imam pravo!- Ali to još uvijek nije razlog, Alexe, da prekinemo čitavu operaciju. Po prvi put u istraživanju krivotvorenja Kevcharge karata približili smo se velikom otkriću. U redu, pogriješio sam kad sam upotrijebiogospođu Niinez. Priznajem. Ali s Eastinom se nisam prevario. Rezultati to dokazuju. Alex odlučno zakima glavom:- Nolane, onomad ste me natjerali da se predomislim. Ovaj put se neću predomisliti. Ovo je banka, a ne policija. Obratit ćemo se za pomoć posebnim vladinim službama i surađivati s njima koliko nam bude moguće, ali nećemo se za vlastiti račun baviti suzbijanjem kriminala. I zato vam kažem - poništite dogovor s Eastinom, danas ako bude moguće.- Slušajte, Alex ...- Već sam vas dovoljno slušao i ne sviđa mi se ono što sam čuo. Ne želim da Prva američka trgovačka odgovara što dovodi u opasnost ljudske živote, pa ni Eastinov

Page 205: Arthur Hailey - Mjenjači novca

život. Moja odluka je konačna, pa nemojmo više gubiti vrijeme na raspravljanje.Budući da je Wainwright izgledao duboko obeshrabren, Alex nastavi:- Nadalje, želim da se danas po podne sastanemo vi, Edvvina D"Orsev i ja pa da se dogovorimo što da učinimo za gospođu Nunez. Već sad možete o tome razmisliti. Možda će biti potrebno ...Na pragu kancelarije pojavi se tajnica.- Bez obzira na to što je - kasnije! - razdra-ženo će Alex.Tajnica odmahne glavom:- Gospodine Vandervoort, na telefonu je gospođica Bracken. Kaže da je izuzetno hitno i da ćete se složiti što vas je prekinula bez obzira na to što radite.Alex uzdahne. Digne slušalicu.- Da, Bracken?- Alex - začu Margotin glas. - Zovem zbog Jua-nite Niinez.- Što je s njom?- Nestala je.- Čekaj! - Alex pritisne dugme na telefonu te prebaci vezu na drugi aparat tako da je mogao čuti i Wainwright. - Nastavi!- Užasno sam zabrinuta. Kad sam se sinoć rastala od Juanite, znala sam da ćemo se morati još sastati pa smo se dogovorile da ću je danas nazvati u banku. Bila je vrlo zabrinuta. Nadala sam se da ću je moći smiriti.- Da?- Alex, ona nije došla na posao. - Margotin glas bijaše tjeskoban.- Pa, možda ...- Molim te, slušaj. Sada sam u Forum Eastu. Pošla sam čim sam čula da nije u banci, a nitko u Jua-nitinu stanu nije se javljao na telefon. Nakon toga sam razgovarala s nekim stanarima u kući u kojoj ona stanuje. Dvojica mi rekoše da je Juanita jutros otišla iz kuće u uobičajeni sat sa svojom kćerkicom Este-lom. Juanita uvijek vodi Estelu u dječji vrtić kad ide u banku. Našla sam ime tog dječjeg vrtića i telefonirala. Estele nema. Ni ona ni majka nisu jutros stigle. - Šutnja. Zatim Margot zapita: - Alexe, da li me još slušaš?- Da, ovdje sam.- Poslije toga sam ponovno telefonirala u banku i ovaj put razgovarala s Edvvinom. Osobno je provjerila. Ne samo da Juanita nije došla, nego se nije ni javila telefonski, što nije njoj slično. Zbog toga sam zabrinuta. Uvjerena sam da se dogodilo nešto užasno.- Imaš li pojma što?- Da - reče Margot. - Ono što i ti misliš.- Čekaj - reče joj on. - Ovdje je Nolan. Wainwright se nagnuo naprijed i slušao. Uspraviose i mirno kazao:- Nunezovu su oteli. Nema sumnje.- Tko?- Netko iz "Dvostruke sedmice". Vjerojatno su za petama i Eastinu.- Mislite da su je odveli u klub?- Ne. To bi posljednje učinili. Sigurno je negdje drugdje.- Imate li pojma gdje bi mogla biti?- Nemam.- A cni koji su je oteli, poveli su i dijete?- Bojim se. - U Wainwrightovim očima čitala se strepnja. - Žao mi je, Alexe.- Vi ste nas u ovo uvalili - bijesno će Alex. - A sada, tako vam svega, spasite Juanitu i njezinu kćer-kicu!Wainwright se zamisli. Dok je govorio, mozgao je napregnuto:- Najprije da vidimo postoji li mogućnost da obavijestimo Eastina. Ako možemo doći do njega pa ga izvući, možda ćemo od njega čuti nešto što bi nas moglo dovesti do Juanite. - Otvori mali notes i već posegne za drugim telefonom.20.Dogodilo se to tako brzo i posve neočekivano da su vrata automobila zalupila i velika crna limuzina krenula prije nego što je imala vremena da vrisne. A tada je Juanita instinktivno pogodila da je prekasno, no ipak je vikala: "U pomoć! U pomoć!" sve dok je pesnica nije grubo udarila u lice a zatim joj ruka u rukavici prekrila usta. Pa i tada, slušajući kako Estela kraj nje vrišti od straha,

Page 206: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Juanita se i dalje opirala sve dok je pesnica nije po drugi put odalamila. Jua-niti se zamagli pred očima, a zvukovi se priguše.To vedro i svježe jutro početkom mjeseca studenog počelo je kao i obično. Juanita i Estela su ustale rano da doručkuju, a zatim su na malom crno-bije-lom portabl televizoru gledale vijesti. Nakon toga su žurno otišle, kao i uvijek u sedam i po sati. Juanita je imala upravo toliko vremena da otprati Estelu u dječji vrtić i da stigne na autobus što vozi u centar grada do banke. Juanita je uvijek voljela jutro, a s Estelom je radosno započinjao svaki dan.Kad su izašle iz zgrade, Estela se zatrči naprijed, a onda se okrene i poviče:- Mamice, nisam stala ni na jednu crtu!Juanita se osmjehne jer su se često igrale da ne stanu na crte duž pločnika. Nekako u to vrijeme Juanita je krajičkom oka opazila limuzinu s tamnim sta-klima što je stajala pred njima. Stražnja vrata prema pločniku bijahu otvorena. Više se osvrnula na auto kad mu se Estela primakla i kad joj se obratio netko iz limuzine. Estela se približila. Uto se jedna ruka ispruži prema njoj i uvuče djevojčicu unutra. Juanita smjesta potrči prema vratima kola. Tada se iz pozadine odvoji prilika koju nije vidjela, pograbi Juanitu pa je gurne u kola tako da je bolno izgrebla noge o pod. Prije nego što se mogla sabrati, Juanita je bila uvučena u auto i gurnuta na pod do Estele. Za njom se zalupe vrata. Zatvore i prednja vrata te kola krenu.Sad kad joj se razbistrila glava i kad se potpuno osvijestila, čula je kako jedan glas kaže:- Do vraga, zašto ste doveli ovo prokleto derište?- Morali smo. Inače bi mala vraški drečala pa bi netko pozvao policiju. Ovako smo se izvukli glatko, brzo, bez problema.Juanita se pomakne. Oštrice bola s mjesta gdje su je udarili prodirale su joj kroz cijelu glavu. Jauknula je.- Slušaj, kučko! - reče treći glas. - Ako nas budeš gnjavila, bit ćeš još krvavija. I nemoj se nadati da će te netko izvana vidjeti. Stakla na kolima prozirna su prema van, ali ne i prema unutra.Juanita ušuti. Prisili samu sebe na razmišljanje. U kolima su sjedila trojica; dvojica na stražnjem sjedalu iznad nje, a jedan sprijeda. Primjedba o staklu koje je prozirno samo prema van objasni joj zašto se isprva zapanjila videći kola s tamnim staklima. Znači, bilo je istina ono što su joj rekli: uzaludno će biti da privlači pažnju. Kamo vode nju i Estelu? I zašto? Juanita nije ni najmanje sumnjala da odgovor na drugo pitanje ima neke veze s njenom suradnjom s Milesom. Ono čega se bojala pretvorilo se u stvarnost. Shvati da se nalazi u krajnje ozbiljnoj opasnosti. Ali, majko božja... zašto Estela? Ležale su na podu auta, stisnute jedna uz drugu, a Bstelino tijelo treslo se od očajnog ridanja. Juanita se pomakne pokušavajući je zagrliti i utješiti.- Umiri se, amorcito! Budi hrabra, mala moja.- Zaveži! - zapovjedi joj jedan.A drugi glas - pomisli da je to glas šofera - reče:- Zaveži im usta i oči!IJuanita osjeti kako se oni meškolje i začuje kako deru tkaninu. Grozničavo je preklinjala: "Molim vas, nemojte! Ja ću ..." Posljednje riječi priguši široka ljepljiva traka koju su joj prislonili na usta i zalijepili. Trenutak kasnije tamna tkanina prekrije joj oči. Osjećala je kako su je čvrsto zavezali. Zatim su joj zgrabili ruke i zavezali ih otraga. Konop joj je ulazio u zglavak. Prašina s poda pope se u Juanitine nosnice. Nije ništa vidjela, nije se mogla micati, gušila se pod trakom i disala svom snagom da pročisti nos i dođe do daha. Po pokretima oko sebe shvati da isti postupak ponavljaju na Esteli. Obuzme je očaj. Suze gnjeva i beznadnosti ispune joj oči. Proklet bio Wain-wright! Proklet bio Miles! Gdje ste sada?... Zašto je uopće pristala? Da nije pristala, ne bi se ovo... O, zašto? Zašto?... Majko bolja, molim te, pomozi mi! Ako nećeš pomoći meni, bar spasi Estelu!Kako je prolazilo vrijeme, a bol i bespomoćnost postajale sve veće, Juanitine misli odlutaše. Nejasno je osjećala kako se kola polako kreću, kako se zaustavljaju pa opet kreću kao da su u gradskom saobraćaju. Zatim duga brza vožnja pa ponovo usporenje, skretanje, zaokreti. Putovanje bez obzira na cilj

Page 207: Arthur Hailey - Mjenjači novca

činilo se beskonačnim. Poslije jedno sat vremena - ili mnogo više, a možda i mnogo manje? - Juanita začu grubo kočenje. Načas je motor jače zabrektao, kao da su ušli u ograđen prostor. Tada se motor ugasi. Čula je neko zujanje kao da se teška vrata automatski zatvaraju, a zatim potmuo udarac i električno zujanje prestane. Istovremeno se otvore vrata limuzine, zaškripe vratnice. Grubo je postave na noge i gurnu naprijed. Juanita posrne i ponovno ozlijedi nogu. Grozna bol. Pala bi, ali je one ruke zadrže. Glas koji je već čula naredi:- Do vraga, idi naprijed!Hodala je nespretno jer su joj oči i dalje bile povezane. Bojala se samo za Estelu. Ćula je korake - svoje i tuđe - što su odzvanjali po betonu. Odjednom izgubi tlo pod nogama i dok su je napola nosili, a napola gurali, spusti se niza stepenice. Na dnu je ponovno pošla naprijed. Odjednom je povuku natrag, izgubi ravnotežu i noge joj polete uvis dok pad nijezaustavila tvrda drvena stolica. Onaj isti glas koji je prije naređivao, reče:- Skini joj povez i traku.Osjeti kako se ponovno komešaju ruke i probode je žestoka bol kad su joj bezobzirno odlijepili traku s usta. Povez olabavi i Juanita zažmiri kad je namjesto tame zabljesne jarko svjetlo ravno u oči. Samo je uzdahnula:- Por dios!1 Gdje je moja...? - Tada je ponovo pogodi pesnica.- Sačuvaj pjesmu - reče jedan glas. - Kad ti kažemo, imat ćeš i te koliko toga da pjevaš.Tonvju Marinu Medvjedu sviđale su se neke stvari. Jedna od njih bijaše erotski seks - po njegovu mišljenju erotsko je bilo ono što su mu radile žene, a što je njemu ulijevalo nadmoćnost, dok je njih poniža-valo. Drugi užitak bile su borbe pijetlova, što krvavije, to bolje. Naslađivao se potankim izvještajima što su slikovito opisivali tučnjave i smaknuća koja je on naređivao, ali je budno pazio da se sam u to ne uvali. Imao je još jednu, iako nešto slabiju strast, prema staklima koja su bila prozirna samo u jednom smjeru.Tony Marino Medvjed toliko je volio takva stakla i ogledala koja su mu omogućavala da neprimijećeno promatra neke stvari da ih je postavio na raznim mjestima, u svojim kolima, poslovnim prostorijama, sastajalištima među koje je spadao zdravstveni klub "Dvostruka sedmica" i u svojoj dobro čuvanoj kući na osami. U kući je u kupaonici i zahodu što su ih upotrebljavale njegove posjetiteljice čitav jedan zid bio od jednosmjerno prozirnog stakla. U kupaonici se činilo da je to lijepo zrcalo, ali s druge strane nalazila se mala prostorija u kojoj je sjedio Tony Medvjed, pušio cigaru i uživao u intimnostima koje je otkrivao bez znanja onih koje je motrio.Zbog te manije postavio je takva stakla i u kri-votvoriteljevu sjedištu i, iako je iz opreza sam rijetko tamo išao, na mahove se takvo staklo pokazalo korisnim kao i u ovom slučaju." Zaboga! šp.Staklo je bilo ugrađeno u zid i izgledalo kao monitor. Kroz njega je vidio Niinezovu koja je bila vezana za stolicu nasuprot njemu. Lice joj je bilo izra-njeno i krvavo, a kosa razbarušena. Kraj nje je sjedila kćerka vezana za drugu stolicu, blijeda kao kreda. Prije nekoliko minuta, kada je Marino doznao da su doveli i djevojčicu, napravio je lom, ne zato što je volio djecu - ni govora - nego zato što je naslućivao opasnost. Odraslu osobu praktički se moglo ukloniti bez ikakva rizika, ali ubiti dijete bijaše nešto drugo. To je moglo izazvati obzirnost među njegovim ljudima i tankoćutnost, a kasnije, ako se stvar pročuje, bit će opasno. Tony Medvjed već je o tome odlučio: naredio je da im vežu oči za vrijeme vožnje. Mjera opreza. Također je bio zadovoljan što ga one nisu vidjele.Sad je zapalio cigaru i gledao.Angelo, jedan od tjelohranitelja Tonvja Medvjeda koji je rukovodio otmicom, nagnuo se nad ženu. Angelo je nekoć bio boksač, nikada nije imao velikog uspjeha, ali bijaše građen kao nosorog. Imao je debele izbočene usne, bio je grub i uživao je u svom poslu.- U redu, kurvetino, govori.Juanita, koja se sva iskrivila da vidi Estelu, okrene glavu prema njemu:- De que? O čemu da govorim?- Kako se zove onaj momak što te nazvao iz "Dvostruke sedmice"?Juanitinim licem prođe neobičan sjaj. Tony Medvjed to opazi i vidje da ona

Page 208: Arthur Hailey - Mjenjači novca

razumije. Znao je da je samo pitanje vremena, i to vrlo kratkog vremena, da izvuku iz nje obavijesti.- Gade! ... Životinjo! - Juanita pljune na An-gela. - Canalla! Ne znam što je ta "Dvostruka sedmica".Angelo je snažno odalami i krv joj poteče iz nosa i iz ugla usana. Juanitina glava padne na prsa. Zgrabi je za kosu i podigne joj glavu. Ponovi:- Tko ti je telefonirao iz "Dvostruke sedmice"? Odgovorila je nejasno kroz natekla usta:- Maricon! Ništa ti neću reći dok ne pustiš moju kćerku.Odvažna mačka, ustanovi Medvjed. Da je bila drukčije građena, možda bi se pozabavio da je slomina drugi način. Ali bila je premršava za njegov ukus: bokovi joj ništa nisu vrijedili, guzica joj ne bi zaposjela ni pola šake, a grudi su joj bile sitne kao kikiriki.Angelo privuče ruku pa je udari u trbuh. Juanita izgubi dah i presavine se koliko su joj to dopuštale spone. Estela koja je sjedila kraj nje i sve vidjela i čula, histerično je jecala. Njezino cmizdrenje ogorči Tonvja Medvjeda. Ovo predugo traje. Postoji i drugi način. Dade znak drugom tjelohranitelju Louu pa mu nešto šapne. Činilo se kao da Lou nije oduševljen onim što je čuo, ali kimne glavom. Tony Medvjed mu pruži cigaru koju je pušio.Dok je Lou prešao s druge strane pregrade i nešto tiho govorio Angelu, Tony Medvjed ogleda se oko sebe. Nalazili su se u podrumu, sva su vrata bila zatvorena.Nije postojala opasnost da će netko nešto čuti, pa i ako čuje, nije važno. Kuća sagrađena prije pedesetak godina ispod koje se nalazio ovaj podrum uzdizala se u privatnom parku, u vrlo otmjenoj četvrti, i bila zaštićena kao tvrđava. Organizacija kojom je upravljao Tony Marino Medvjed, kupila je kuću prije osam mjeseci i u nju preselila tiskaru za krivotvorenja. Uskoro će za svaki slučaj prodati kuću i preseliti. Već su izabrali novu zgradu-. Djelovat će isto ovako bezopasno i bezazleno kao ova. To je, razmišljao je ponekad Tony Medvjed sa zadovoljstvom, bila tajna njihova dugogodišnjeg uspješnog poslovanja. Cesto su selili u mirne ugledne četvrti, a veza sa sjedištem bila je svedena na minimum. Taj pretjerani oprez imao je dvije prednosti: samo je šačica ljudi točno znala gdje je sjedište, a osim toga, budući da je sve bilo na najvišem nivou, susjedi nisu ni u što sumnjali. Cak su razradili mjere opreza za slučaj selidbe iz zgrade u zgradu. Među ostalim drvene oblike koji su izgledali kao namještaj i točno prianjali uz svaki dio stroja tako da su slučajni promatrači mogli pomisliti da je to obična selidba. U tome je sudjelovao i uobičajeni kombi za selidbu iz transportnog poduzeća koje je naoko bilo zakonito, a zapravo ga je nadgledala banda, štoviše, postojale su i mjere za slučaj nužde i po potrebi se kombi mogao za tren oka naći na licu mjesta.f V "ClLVarka s lažnim namještajem bila je ideja Dannvja Kerrigana. Starac je dao još neke dobre prijedloge, a pokazao se vrhunskim krivotvoriteljem otkako ga je prije dvanaest godina Tony Marino Medvjed doveo u bandu. Kratko vrijeme prije toga Tony Medvjed čuo je da je Kerrigan nenadmašivi majstor ali je postao alkoholičar i potuca se unaokolo. Po nalogu Tonvja Medvjeda starca su pograbili, otrijeznili, a zatim ga ubacili u posao - sa spektakularnim rezultatom.Tony Medvjed je čvrsto vjerovao da nema ničega što Danny ne može uspješno tiskati: novac, poštanske marke, potvrde o dionicama, čekove, vozačke dozvole, karte socijalnog osiguranja; što god ti srce zaželi. Dan-ny je došao na ideju da proizvedu tisuće lažnih bankovnih kreditnih karata. Mitom i brižno pripremljenom provalom domogli su se plastičnih omota od kojih su se proizvodile Keycharge karte. Imali su dovoljno plastike za nekoliko godina. Dosad su se na tome basnoslovno obogatili.Jedina starčeva mana bijaše to što se od vremena do vremena vraćao svom poroku i sedam pa i više dana izostajao s posla. U takvim slučajevima postojala je opasnost da štogod ne izlane, pa su ga tada zatvarali. Ali bio je lukav pa bi ponekad pobjegao kao prošli put. Međutim, u posljednje vrijeme sve je rjeđe izostajao, uglavnom stoga što je Danny zadovoljno gomilao svoj plijen u

Page 209: Arthur Hailey - Mjenjači novca

švicarskoj banci i sanjao da za godinu-dvije otputuje u švicarsku, pokupi lovinu i da se povuče. Ali Tony Medvjed je znao da se ta zamisao starog pijanice nikad neće ostvariti. Namjeravao je iskorištavati starca dokle se god bude dalo. Nadalje, Danny je znao previše da ga puste.Iako je Danny Kerrigan bio važan, organizacija ga je štitila i unovčavala većinu onog što bi on proizveo. Bez izvrsnog sustava raspačavanja, starac bi bio poput većine umjetnika svoje vrste: sitna riba ili ništa. Zato je ovo sad predstavljalo prijetnju za organizaciju i zabrinjavalo Tonyja Medvjeda. Da li se među njih uvukao uhoda, doušnik? Ako jest, odakle? I koliko je on - ili ona - otkrio?Pažnju mu ponovo privuče ono što se događalo s druge strane jednosmjerno prozirnog stakla. Angelo je zapalio cigaru. Debele usne zgrčile su se u cerek. No-........._.gom gurne dvije stolice tako da su se ona Nunezova i njezina kćerkica sada nalazile jedna sučelice drugoj. Angelo je udisao dim cigare sve dok joj se krajičak nije užario. Mirno se približi stolici na kojoj je sjedila vezana djevojčica.Estela digne pogled, vidjelo se kako sva dršće, oči je razrogačila od straha. Bez žurbe Angelo uhvati njenu malu desnu ruku, digne je, zagleda joj se u dlan pa okrene ruku. Isto tako polako izvadi iz usta užarenu cigaru i ugasi je na zapešću djevojčice kao u pepeljari. Estela vrisne, prodorno, kao u agoniji. Nasuprot njoj se Juanita grčevito, plačući i nesuvislo vičući, očajnički trzala da se oslobodi spona.Cigara se nije ugasila. Angelo ponovo povuče dim i ona se opet zažari. Zatim je isto onako nehajno kao prije podigao drugu Estelinu ruku.Ne, ne. Dejala quieta! - uzvikne Juanita. - Reći ću ti!Angelo je čekao s pripremljenom cigarom dok je Juanita dahnula.- čovjek kojega tražiš je... Miles Eastin.- Za koga radi?Glasom koji se pretvorio u očajnički šapat ona odgovori:- Za Prvu američku trgovačku banku.Angelo baci cigaru i ugasi je petom. Upitno pogleda prema mjestu iza kojega se nalazio Tony Marino Medvjed, a zatim prijeđe na drugu stranu pregrade.Lice Tonyja Medvjeda bijaše zgrčeno. Tiho je rekao:- Uhvati ga! Uhvati ono njuškalo! Dovedi mi ga ovamo!-ffVrV- i" Ostavi je na miru! šp.21.- Milesiću - reče Nate Nathanson neuobičajeno mrzovoljno - bez obzira na to koji tvoj prijatelj telefonira, reci mu da ovaj telefon nije za osoblje kluba nego za njegove članove.- Koji prijatelj? - Miles Eastin koji je jedan dio jutra izbivao iz "Dvostruke sedmice" i obavljao poslove za klub, nesigurno pogleda upravitelja.- Otkud da ja znam? Isti čovjek nazvao je četiri puta i tražio te. Nije htio reći ime ni ostaviti poruku. - Nathanson nestrpljivo zapita: - Gdje je bankovna knjižica?Miles mu je pruži. Među ostalim poslovima pošao je u banku da uloži čekove.- Upravo je stigla pošiljka konzervi - reče Nathanson. - Sanduci su u skladištu. Provjeri slažu li se s fakturama. - Pružio je Milesu isprave i ključ.- U redu, Nate. Zao mi je što me onaj nazivao. Ali upravitelj se već okrenuo i pošao prema svojojkancelariji na drugom katu. Miles je prema njemu osjećao sažaljenje. Znao je da su Tony Marino Medvjed i Rus Ominskv koji su bili suvlasnici kluba u posljednje vrijeme mučili Nathansona i prigovarali mu da slabo vodi "Dvostruku sedmicu".Dok je išao u skladište koje se nalazilo u stražnjem dijelu prizemlja, Miles Je razmišljao o telefon-skim pozivima. Tko li ga je to zvao? I to onako uporno. Koliko je znao, samo trima osobama iz njegova ranijeg života bilo je poznato da je on ovdje: referentu za uvjetni otpust, Juaniti i Nolanu Wainwrightu. Referent? To nije bilo vjerojatno. Kada je posljednji put posjetio Milesa - onaj posjet jednom

Page 210: Arthur Hailey - Mjenjači novca

mjesečno kad je davao izvještaj - službenik je bio preopterećen i ravnodušan. Činilo mu se kao da želi samo to da ne bude neprilika. Službenik je zapisao gdje Miles radi i to je bilo sve. Znači, Juanita? Ne. Čekala bi da se on njoj javi. Osim toga, Nathanson je rekao da ga je tražio muškarac. Preostajao je samo Wainwright.Ali ni Wainwright ga ne bi nazvao... A možda i bi? Zar ne bi riskirao ako se radi o nečem zaista hitnom ... na primjer da ga upozori?A na što da ga upozori? Da se nalazi u opasnosti? Da su otkrili da je špijun ili da će možda otkriti? Odjednom ga obuzme strah. Naježi se, srce mu brže zakuca. Miles ustanovi: u posljednje vrijeme smatrao se nepovredivim i sigurnost uzimao kao zdravo za gotovo. A zapravo ovdje nije bilo nikakve sigurnosti, niti je ikad bilo: samo opasnost - još veća sad nego u početku, jer sad je previše znao.Kad je došao do skladišta i dalje zaokupljen tim mislima, ruke su mu drhtale. Morao se smiriti da gurne ključ u bravu. Razmišljao je: plaši li se ni zbog čega? Možda se boji opasnosti koje ne postoje? Možda. Ali ga je predosjećaj opominjao - ne. što da radi? Onaj tko ga je nazvao jamačno će ponovno telefonirati. Ali, je li razumno čekati? Miles odluči: bez obzira na opasnost, sad će nazvati Wainwrighta.Otvori vrata skladišta. Zatim ih zatvori da pođe na najbliži telefon - na onaj s kojeg je prije tjedan i po nazvao Juanitu. U tom času začu buku u predvorju kluba s druge strane hodnika u prizemlju što je išao duž zgrade. S ulice je ušla nekolicina, činilo se da im se žuri. Ne znajući zbog čega, Miles se vrati u skladište gdje je bio izvan vidokruga. Začu galamu, a onda glas koji glasno zapita:- Gdje je ona bitanga Eastin?Prepoznao je glas. Angelo, jedan od Marinovih tjelohranitelja.- Mislim gore u uredu. - To je rekao Jules LaRocca. - što je s ...?- Tony Medvjed želi. ..Glasovi utihnu jer su pridoš4ice potrčali na kat. Ali Miles je dovoljno čuo. Znao je da se obistinilo ono čega se bojao. Za minutu, a možda i prije Nate Nathanson reći će Angelu i ostalima gdje je on. Onda će oni doći.Osjeti kako dršće cijelim tijelom. Ipak se prisili da razmišlja. Nije mogao otići kroz predvorje. Pa i kad ne bi sreo one ljude što silaze s kata, vjerojatno su ostavili nekoga vani da čuva stražu. Onda, stražnji izlaz? Rijetko su ga upotrebljavali. Vodio je do napuštene zgrade. Iza nje se nalazilo prazno gradilište pa željeznički nadvožnjak. S druge strane željezničke pruge prostirao se labirint malih bijednih ulica. Može pokušati bježati tim ulicama, iako je mogućnost da izmakne potjeri bila mala. Progonitelja ima više, neki sigurno imaju automobile. Miles nije imao kola. Odjednom mu u mozgu bljesne: Ovo ti je jedina šansa! Ne gubi više vremena! Idi sada! Zalupi vrata skladišta pa uzme ključ. Možda će oni izgubiti dragocjeno vrijeme provaljujući vrata, smatrajući da je on u prostoriji.A onda odjuri.Kroz mala stražnja vrata, nakon što se namučio s lokotom... Vani se zaustavio da zatvori vrata. Nema smisla da im pokaže put kojim je otišao... Zatim niz ulicu kraj napuštene zgrade... Nekoć je to bila tvornica, ulica je bila puna smeća, starih sanduka, limenki, zarđali kostur kamiona kraj zarušenog utovarišta. Kao da trči preko prepona. Posvuda su bježali štakori. Na praznom gradilištu skakao je preko opeka, smeća i uginulog psa... Jednom se Miles poskliznuo, pao i uganuo gležanj. Užasno ga je boljelo, ali je produžio ... Dosad nije čuo da ga netko slijedi... A kada je došao ispod željezničkog nadvožnjaka i ugledao ulice koje će mu pružiti kakvu-takvu sigurnost, začu iza sebe trčanje i povik:- Eno kučkina sina!Miles potrči brže. Sad se našao na čvršćem terenu uličica i pločnika. Skrene na prvom raskršću, naglo lijevo pa onda desno i gotovo odmah ponovno nalijevo. Iza sebe je još čuo tutnjavu trčanja... Nije poznavaoove ulice ali smisao za orijentaciju mu je govorio da kreće prema centru grada. Kad bi samo mogao stići dotle da se ubaci u jutarnju gužvu pa da ima vremena da razmisli, da nazove Wainwrighta i zatraži pomoć. U međuvremenu je trčao iz petnih žila. Gležanj ga je malo bolio, ali ne previše. Isplatila mu se dobra forma, sati koje je proveo na rukometnom igralištu u "Dvostrukoj sedmici" ...

Page 211: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Trčanje iza njega se udalji i nestane, ali to ga nije zavaralo. Automobil nije mogao ići onim putem kojim je bježao - niz zakrčenu uličicu i preko praznog gradilišta, ali mogao je ići okolo. Morat će zaobići nekoliko blokova zbog željezničke pruge pa će malo zaostati, ali ne mnogo. Vjerojatno i sada netko u automobilu razmišlja kako da ga nadmudri i presiječe mu put. Skrene ulijevo pa opet udesno nadajući se - kao već i na početku - da će naići neko prijevozno sredstvo. Autobus. A još bolje taksi. Ali nije bilo ni jednog ni drugog... Zašto nikad nema taksija onda kad nam je toliko potreban? ... Ili policajca ... Požali što ulice kojima je jurio nisu prometnije. Upadao je u oči zato što je trčao, ali nije mogao ići sporije. Nekolicina prolaznika mimo kojih je Miles projurio radoznalo ga pogledaju, ali ovdje su se ljudi navikli da gledaju svoja posla.Kako je trčao, okolica se mijenjala. Sad više nije bio u getu, dospio je u imućniju četvrt. Prošao je mimo nekoliko velikih dućana. Pred njim su se prostirale još veće zgrade, ukazaše se neboderi u centru. Ali prije nego stigne u središte, mora prijeći dva prometna raskršća. Već je vidio prvo - široko, preliveno saobraćajem, koje je presijecao bulevar. A onda ugleda još nešto. S druge strane bulevara polako je vozio dugi crni Cadillac s tamnim staklima. Marinov. Kad je automobil prelazio ulicu u kojoj se nalazio Miles, činilo se da oklijeva, a zatim ubrza i brzo se izgubi iz vida. Nije imao vremena da se pokuša sakriti. Jesu li ga opazili? Hoće li automobil promijeniti traku i vratili se ili je imao sreće pa ga nisu vidjeli? Opet ga obuzme strah. Iako se znojio, Miles je sav drhtao, ali je i dalje jurio. Drugog izlaza nije bilo. Približio se zgradama i usporio koliko se usuđivao. Minutu i po poslije toga, svega pedeset metara prije raskršća, onaj isti Cadillac pojavi se iza ugla.Znao je da ga je sreća ostavila. Bez obzira na to tko je u autu - najvjerojatnije Angelo - sad će ga svakako opaziti. Vjerojatno su ga već uočili. Hoće li išta dobiti ako se i dalje bude borio? Zar neće biti jednostavnije da se preda, da im se prepusti pa neka bude što bude? Ne! Zato što je predobro upoznao Tonvja Marina Medvjeda i njemu slične, u zatvoru i poslije, znao je kako prolaze oni kojima se oni osvećuju. Crni automobil je usporio. Vidjeli su ga. Očajanje.Jedan od dućana koji je Miles zapazio nešto ranije našao mu se na prolazu. Zastane, skrene ulijevo, otvori staklena vrata i uđe. Kad se obreo unutra, ustanovi da je to trgovina sportskim potrepštinama. Blijedi, boležljivi trgovački pomoćnik otprilike Milesovih godina pođe korak naprijed:- Dobar dan, gospodine, što želite?- Ovaj ... - Reče prvo što mu je palo na pamet. - Pokažite mi lopte za kuglanje.- Svakako. Koje cijene i težine?- Najbolje. Oko osam kila.- Koje boje?- Svejedno.Miles je promatrao onih nekoliko metara pločnika pred vratima dućana. Prošlo je nekoliko prolaznika. Ni jedan se nije zaustavio ni zavirio unutra.- Dođite sa mnom pa ću vam pokazati što imamo.Pošao je za trgovcem duž izloženih skija, kraj izloga u kojem su bili revolveri. Ogleda se iza sebe i opazi obris jedne osobe što se zaustavila pred trgovinom i virila u izlog. Sad joj se pridruži još jedna prilika. Stajale su jedna uz drugu i nisu se micale od izloga. Miles se zapita može li izaći kroz stražnja vrata? Ćim se toga sjetio, odbaci tu zamisao. Progonitelji neće dvaput ponoviti istu pogrešku. Vjerojatno je stražnji izlaz, ukoliko postoji, nađen i pod stražom.- Ovo je odlična lopta. Stoji četrdeset dva dolara.- Kupit ću je.- Bit će potrebno da vam uzmemo mjeru ruke pa da...- Nije potrebno.Da pokuša odavde telefonirati Wainwrightu? Ali Miles bijaše uvjeren da će ona dvojica smjesta ući ako se približi telefonu.Prodavač je djelovao zbunjeno:- Ne želite da... ?- Rekao sam vam da nije potrebno.- Kako želite, gospodine. Hoćete li torbu za loptu? A možda i cipele za kuglanje?- Da - reče Miles. - Da, u redu. - To mu omogući da otegne izlazak na ulicu. Ne

Page 212: Arthur Hailey - Mjenjači novca

shvaćajući ni sam što radi promatrao je torbe koje mu je ponudio trgovac, nasumce odabrao jednu a zatim sjeo da proba cipele. Dok ih je navlačio, sine mu zamisao. Karta Keychargea koju mu je Wainwright poslao po Juani-ti... karta na ime H. E. Lyncolp... H-E-L-P.Pokaže loptu za kuglanje, torbu i cipele koje je odabrao:- Koliko?Prodavač pogleda u cjenik.- Osamdeset šest dolara i devedeset pet centi plus porez.- Slušajte - reče Miles - želim platiti Kevchar-geom. - Izvadi lisnicu te mu pruži kartu na ime LYNCOLP nastojeći da suzbije drhtanje ruku.- U redu, ali...- Znam, potrebna vam je dozvola. Izvolite, telefonirajte.Trgovac odnese kartu i račune u mali ured ograđen staklom. Nije ga bilo nekoliko minuta, a onda se vratio.- Je li u redu? - tjeskobno zapita Miles.- Naravno, sve je u redu, gospodine Lvncolp. Miles se zapita što li se sad događa u centruKevchargea u sjedištu Prve američke trgovačke. Hoće li mu pomoći? Može li mu išta pomoći?... Tada se sjeti druge upute koju mu je prenijela Juanita: kad upotrijebiš kartu, odugovlači što dulje možeš. Daj Wain-vvrightu vremena da prijeđe u akciju.- Potpišite ovdje, molim vas, gospodine Lvncolp. - Prodavač ispuni formular Kevchargea na iznos koji je Miles potrošio. Miles se nagne na tezgu da potpiše.Kad se uspravio, osjeti kako mu jedna ruka lagano dodiruje rame. Jedan glas tiho reče:- Milesiću.Bi -. Kad se okrenuo, Jules LaRocca reče:- Nemoj stvarati gužvu. Ništa ti neće pomoći, samo ti može još više naškoditi.Iza LaRocce stajali su ravnodušno Angelo i Lou i četvrti muškarac - još jedan "gorila" - kojega Miles nije prije vidio. Sva četvorica ga okruže, pograbe i vežu mu ruke.- Miči se, seronjo! - naredi mu Angelo tihim glasom.Miles razmisli da li da vrišti, ali tko mu je mogao pomoći? Sigurno ne ova ovca od trgovca koji je gledao razjapljenih usta. Lov je završen. Osjeti kako mu još jače stiskaju mišicu. Bespomoćno dopusti da ga odvuku prema vratima.Zapanjeni prodavač potrči za njima:- Gospodine Lvncolp! Zaboravili ste kuglu!- Zadrži je, šmokljane - reče mu LaRocca. - Ovom momku neće više biti potrebna ni njegova jajca.Crni Cadillac bio je parkiran nekoliko metara dalje na ulici. Grubo uguraju Milesa i odvezu se.Poslovanje u centru za odobravanje Kevchargea doseglo je vrhunac tog dana. Uobičajena ekipa od pedesetak telefonistica radila je u polumraku centra u obliku predavaonice. Svaka je sjedila za pultom nad kojim se nalazila katodna cijev nalik na televizijski ekran.Za mladu telefonisticu koja je primila poziv, molba H. E. LYNCOLPA da mu se odobri kredit bila je kao i tisuće drugih poziva koliko je dnevno primala. Svi su bili posve bezlični. Ni ona ni njezine kolegice nisu znale odakle ih zovu - iz kojeg grada ili države. Možda je kredit tražila domaćica iz New Yorka da plati mješovitu robu, ili poljoprivrednik u Kansasu koji je kupovao odijelo, ili je neka bogata udovica iz Chicaga sebe obdarivala nepotrebnim draguljima, ili je student iz Princetona tražio akontaciju za školarinu, ili je alkoholičar iz Clevelanda kanio kupiti sanduk pića koje će ga naposljetku ubiti. Ali telefonistica nikada nije čula pojedinosti. Ako je to kasnije zaista bilo potrebno, mogli su otkriti pojedinosti kupnje, ali to se rijetko događalo. Razlog je bio jednostavan: to nikoga nije zanimalo. Bio je važan samo novac, koji jeprelazio iz ruke u ruku i sposobnost klijenta da isplati kredit. To je bilo sve.Poziv je počeo treperenjem svjetla na telefonisti-činu stolu. Pritisnula je dugme i rekla u mikrofon što joj se nalazio oko vrata:

Page 213: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Vaš trgovački broj, molim.Onaj što je nazvao, trgovac sportskih artikala koji je posluživao Milesa Eastina, navede svoj broj. Telefonistica ga otkuca na pultu. Istovremeno se on pojavi na katodnom ekranu.- Broj karte i datum istjecanja? - zapita ona. Ponovno odgovor. Opet se podaci pojave na ekranu.- Visina kredita?- Devedeset dolara i četrdeset tri centa. Otkuca iznos. Pojavi se na ekranu. Telefonisticapritisne dugme i poveže se s kompjutorom što se nalazio nekoliko katova ispod nje. U djeliću sekunde kompjutor primi obavijest, provjeri svoje podatke i munjevitom brzinom pošalje odgovor:ODOBRENO.ODOBRENJE BROJ 7416984HITNO ... HITAN SLUČAJ ... NEMOJTE, PONAVLJAM, NEMOJTE ALARMIRATI TRGOVCA... OBAVIJESTITE SVOG PRETPOSTAVLJENOG ... ODMAH IZVRŠITE UPUTU ZA SLUČAJ NUŽDE BROJ 17...- Odobreno - reče telefonistica trgovcu. - Odobrenje broj...Govorila je polaganije nego inače. Prije nego što je počela, obavijestila je svoju pretpostavljenu što je radila u povišenoj kabini. I sad je u kabini druga mlada žena, jedna od šest dežurnih nadzornica, već na svojoj katodnoj cijevi čitala obavijest iz kompjutora. Uzme katalog i potraži uputu za slučaj nužde 17.Prva telefonistica namjerno zamuca govoreći broj odobrenja i počne iznova. Signali da se radi o izuzetnom slučaju rijetko su se pojavljivali na ekranu, ali kad bi se pojavili, postojale su standardne mjere koje su telefonistice poznavale. Jedna je bila usporenje postupka. Već su uhvatili ubojice, spasili žrtvu otmice, pronašli nestale osobe, otkrili ukradena umjetnička blaga, doveli sina majci na samrti... sve zato što su kompjutor poučili da se određena kreditna karta može upo-trijebiti, a ako se upotrijebi i kad se upotrijebi, bio je bitan hitan postupak. U takvim trenucima, dok su drugi prelazili u akciju, telefonistica im je znatno mogla pomoći ako produlji postupak za nekoliko sekundi.Nadzornica je već primjenjivala uputu 17 koja je glasila da je potrebno odmah telefonirati šefu sigurnosti N. Wainwrightu da je upotrijebljena posebna Kevcharge karta na ime H. E. LYNCOLP i na kojem mjestu. Nadzornica pritisne dugme na svom pultu i dobije iz kompjutora dodatnu obavijest.PETEOVI SPORTSKI ARTIKLIi adresu ulice. U međuvremenu je već nazvala broj ureda gospodina Wainwrighta koji joj se osobno javi. Odmah je pokazao zanimanje. Stisnutim glasom odgovori na nadzorničinu obavijest. Osjetila je kako je napet dok je zapisivao pojedinosti.Nekoliko sekundi kasnije za nadzornicu, telefonisticu i kompjutor u Kevchargeu kratka opasnost je prošla.Ali nije za Nolana Wainwrighta.Nakon žestokog razgovora s Alexom Vandervoor-tom prije sat i po kad je doznao da su nestale Juanita Nunez i njezina kćerkica, Wainwright je neprestano bio uz telefon i istovremeno razgovarao na dva mjesta. Četiri puta je pokušao dobiti Milesa Eastina u zdravstvenom klubu "Dvostruka sedmica" da ga upozori na opasnost. Dogovarao se s FBI-jem i sa tajnom službom SAD. Tako je sada FBI aktivno istraživao očitu otmicu Juanite i Estele i alarmirao gradsku i državnu policiju te im opisao majku i kćerku. Dogovoreno je da će ekipa FBI-a nadzirati sve dolaske u "Dvostruku sedmicu" i odlaske čim dobiju potrebne ljude, a to će vjerojatno biti po podne.Bilo je to sve što se trenutačno moglo učiniti u vezi s "Dvostrukom sedmicom". Posebni agent FBI-a Innes je rekao:- Ako pođemo tamo i počnemo ispitivati, odat ćemo da sumnjamo da je klub u nekoj vezi s otmicom, a što se tiče premetačine, nemamo razloga da zatražimo nalog za pretres. Nadalje, po navodima vašeg čovjeka, Eastina, to je uglavnom sastajalište gdje se ne vrši ništa protuzakonito osim kockanja.Innes se složio s Wainwrightovim zaključkom da Juanita Niinez i njezina kćerka sigurno nisu u "Dvostrukoj sedmici".

Page 214: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Tajna služba koja je imala manje raspoloživih snaga nego FBI tragala je u podzemlju, ispitivala doušnike, tražila svaku iskricu činjenice ili glasina koje bi mogle poslužiti kao trag udruženim policijskim službama. Začudo, načas su odložili međusobno suparništvo i ljubomoru.Kad je Wainwright primio upozorenje kreditne karte H. E. LYNCOLP, smjesta je nazvao FBI. Posebni agenti Innes i Dalrvmple su vani, rekoše mu, ali možemo im se javiti radijem. Izdiktira hitnu poruku i pričeka. Začu odgovor: Agenti su u centru grada, nedaleko od date adrese i idu tamo. Može li im se VVain-wright pridružiti?Akcija će mu donijeti olakšanje. Pojuri kroz zgradu i sjedne u svoja kola.Innes je ispitivao prolaznike pred "Peteovim sportskim artiklima" kad je stigao Wainwright. Dalrvmple je još bio u dućanu i uzimao trgovčev iskaz. Innes se udalji i priđe bankinom šefu sigurnosti.- Presahlo vrelo - tužno će on. - Sve je već bilo završeno kad smo stigli.Ispriča mu one sitnice koje su doznali.- Opis? - zapita Wainwright. Agent FBI-a zakima glavom:- Trgovački pomoćnik koji je posluživao Eastina toliko se usrao u gaće da ne zna jesu li ušla četvorica ili trojica. Kaže da se sve tako brzo odigralo da nikoga ne može opisati ni identificirati. A nitko ni u dućanu ni vani ne sjeća se da je vidio automobil.Wainwrightovo lice bilo je izobličeno od tjeskobe. Na njemu su se vidjeli tragovi grižnje savjesti.- I što ćemo sada?- Vi ste bili policajac - reče Innes. - Znate kako je to u stvarnom životu, čekamo u nadi da će se pojaviti nešto drugo.22.Čula je rvanje i galamu. Sada je znala da su uhvatili Milesa i da su ga doveli.Vrijeme je Juaniti letjelo. Nije imala pojma koliko je vremena prošlo otkako je odala ime Milesa Eastina i iznevjerila ga da dokrajči grozne Esteline muke. Odmah zatim ponovno su joj začepili usta, provjerili vezove koji su je sputavali za stolicu i stegli ih još jače. Zatim su otišli.Znala je da je neko vrijeme drijemala, ili, točnije, izgubila svijest, jer je u položaju u kojem su je vezali bilo nemoguće da odmori tijelo. Galama koja ju je trgla probudi bol u ukočenim udovima tako da htjede vrisnuti, ali je spriječi povez preko usta. Juanita se prisili da ne popusti panici i da se ne koprca iz spona jer je znala da će i jedno i drugo biti uzalud i da će samo otežati njezin položaj.Vidjela je Estelu. Stolice za koje su ih vezali i dalje su bile jedna nasuprot drugoj. Oči sitne djevojčice bijahu sklopljene, spavala je, a njezina mala glava pala je na prsa. Buka koja je prenula Juanitu nije ju probudila. I Estela je na ustima imala povez. Juanita se nadala da će je iscrpljenost još duže vrijeme pošte-djeti od stvarnosti.Na Estelinoj desnoj ruci vidjela se ružna crvena opekotina od cigare. Kratko vrijeme nakon odlaska gangstera jedan od njih - Juanita se sjeti da su gazvali Lou - načas se vratio. Donio je tubu s nekakvom mašću. Istisnuo je mast, namazao Estelinu opekotinu i zirnuo na Juanitu kao da joj želi reći da ne može učiniti ništa više. Onda je on otišao.Estela je poskočila kad joj je stavio mast, neko vrijeme je ječala pod povezom ali uskoro je nastupio čudotvorni san.Galama koju je Juanita čula dopirala je iz pozadine. Očito iz susjedne sobe. Pretpostavljala je da su vrata ostala otvorena. Malo zatim čula je Milesov glas kako prosvjeduje. A onda potmuo udarac, stenjanje pa tišina.Prošla je možda jedna minuta. Zatim opet Milesov glas, ovaj put razgovjetniji:- Ne! O, ne! Molim vas! Ja ću ...Ćula je udarac sličan udarcu čekića i prodoran jeziv krik. Kričanje, užasnije od ičeg što je dotad čula i dalje se razlijegalo.Da se Miles mogao ubiti u automobilu, rado bi to bio učinio. Od početka posla s Wainwrightom znao je - a iz toga je proizlazio sav njegov kasniji strah - da je trenutačna smrt sitnica u usporedbi s onim što očekuje otkrivena doušnika. No i ono čega se najviše bojao nije bilo ništa kad se uzme u obzir grozno, čudovišno mučenje koje je doživio.

Page 215: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Noge i bedra su mu tijesno, okrutno skupili i vezali. Ruke su mu pričvrstili na grubi drveni stol. Ruke i zglavke prikovali su mu za stol... prikovali tesarskim čavlima ... prikucali teškim čekićem ... Već su mu zabili čavao u lijevi zglavak, a još dva čavla u zapešće između zglavka i prstiju i posvema ga prikovali ... Posljednji udarci čekićem smrskali su mu kost... Jedan čavao već je bio u desnoj ruci, a drugim su se spremali probiti i razderati meso i mišiće... Nikakva muka nije nikada bila, niti će ikad biti... O, Bože, pomozi mi!... niti kad može biti veće. Miles se opirao, vrištao, preklinjao i ponovo vriskao. Ali ruke što su mu držale tijelo pojačavale su pritisak. Udarci čekića koji su načas prestali nastave se .- Ne viče dovoljno glasno - reče Marino Angelu koji je mlatio čekićem. - Kad to obaviš, pokušaj pri-kovati nekoliko prstiju ovog gada.Tony Medvjed koji je pušio cigaru dok je promatrao i slušao, nije se ovaj put trudio da se sakrije. Eastin neće imati prilike da ga identificira jer će uskoro poginuti. Ali prije ga je trebalo podsjetiti - a i druge koji budu čuli što se ovdje dogodilo - da uhode nikad ne umiru mirnom smrću.- Ovo je već bolje - izjavi Tony Medvjed. Povici Milesa u agoniji pojačaju se kad mu je novi čavao probio srednji prst lijeve ruke između dva zgloba i bio prikucan, čulo se kako puca kost na prstu. Kad se Angelo spremao da to ponovi sa srednjakom desne ruke, Tony Medvjed naredi: - Dosta! - Rekao je Eastinu: - Prekini dernjavu! Počni pjevati!Milesov vrisak prijeđe u užasno jecanje što mu je potreslo tijelo. Više ga nitko nije držao. To više nije bilo potrebno.- U redu - reče Tony Medvjed Angelu. - Nije se popravio. Samo nastavi.- Ne! Ne! Govorit ću! Hoću! Hoću! - Miles je nekako prigušio jecanje. Sad se najjače čulo njegovo teško isprekidano disanje.Tony Medvjed dade Angelu znak da se makne. Ostali u sobi i dalje su bili oko stola. Tu je bio Lou, Punch Clancy, novi tjelohranitelj, jedan od četvorke što je prije sat vremena upala u trgovinu sportske robe, namršteni LaRocca koji se brinuo što će mu reći zato što se zauzimao za Milesa i stari tiskar Danny Kerrigan, uznemiren i uzrujan. Iako je ovo bilo Danny-jevo carstvo - nalazili su se u glavnoj tiskari i kliše-tarnici - bilo mu je draže da se u takvim prilikama drži po strani, no Tony Medvjed je poslao po njega.- Znači, cijelo vrijeme bio si doušnik one posrane banke? - iskesi se Tony Medvjed Eastinu.- Da - dahne Miles.- Prve trgovačke?- Da.- Kome si podnosio izvještaj?- Wainwrightu.- Koliko si doznao? što si mu rekao?- Sve o ... klubu ..., igrama... i onima koji su u klub zalazili.- I o meni?- Da.- Kučkin sine! - Tony Medvjed zamahne i spusti pesnicu na Milesovo lice.Milesovo tijelo povije se od udarca, ali pritisak mu je razdirao ruke pa se očajnički vratio u neugodan sklupčani položaj u kojem se prije nalazio. Nastupi šutnja koju je narušavalo jedino njegovo bolno disanje i jecanje. Tony Medvjed povuče nekoliko dimova iz cigare i onda nastavi preslušavanje.- Što si još otkrio, govno smrdljivo?- Ništa... ništa! - Miles je drhtao čitavim tijelom.- Lažeš. - Tony Medvjed okrene se Dannyju Kerriganu. - Daj mi onu tekućinu što ti služi za kli širanje.Za vrijeme preslušavanja stari tiskar je s mržnjom motrio Milesa. Sad je kimnuo glavom:- Odmah, gospodine Marino.Danny pođe do police pa uzme posudu s plastičnim čepom od jedno pet litara. Na njoj je pisalo DUŠIČNA KISELINA: Upotrijebiti samo za izjedanje ploča. Danny odvije čep i pažljivo nalije kiselinu iz posude u čašu. Pazeći da ne prolije odnese čašu do stola za kojim je Tony Medvjed mučio Milesa. Odloži čašu i stavi kraj nje mali klišetarski kist.

Page 216: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Tony Medvjed digne kist pa ga umoči u dušičnu kiselinu. Nehajno ispruži ruku i namaze kistom jednu stranu Eastinova lica. Sekundu-dvije, dok je kiselina prodirala kroz površinu kože, nije bilo nikakve reakcije. Tada Miles vrisne ponovno, u agoniji i drukčije nego prije jer se opekotina proširila i prodrla dublje. Dok su ostali zadivljeno promatrali, meso se kuhalo pod djelovanjem kiseline i prelazilo od ružičaste do smeđecrne boje.Tony Medvjed ponovno umoči kist u čašu.- Pitat ću te još jedanput, govnašu. Ako ne čujem odgovor, ovo ćeš dobiti i po drugom obrazu. Što si još otkrio i izdao?Milesove oči bile su divlje poput očiju uhvaćene zvjerke. Jedva izusti:- O krivotvorenom ... novcu.- Što je s tim?.i, "--Jt: " 1- Kupio sam ga... poslao u banku... a onda odvezao automobilom... i prenio mnogo novca u Louisville.- I?- Kreditne karte ... vozačke dozvole.- Znaš tko ih je proizveo? I tiskao lažni novac? Miles pomakne glavu i pokaže što je bolje mogaoprema starcu:- Danny.- Tko ti je rekao?- On... mi je rekao.- I poslije toga si to prenio onom pajkanu u banci? On sve to zna?- Da.Tony Medvjed se bijesno okrene prema Kerriganu.- Pijani blesavi prdonjo! Nisi ništa bolji od njega.Starac je sav drhtao.- Gospodine Marino, nisam bio pijan. Mislio sam da on...- Zaveži! - činilo se da će Tony Medvjed ošama-riti starca, ali se predomislio. Vratio se Milesu: - što još znaju?- Ništa više!- Znaju li gdje je tiskara? Gdje je ova zgrada?- Ne.Tony Medvjed opet umoči kist u kiselinu i digne ga, Miles je pratio svaki njegov pokret. Iskustvo mu je reklo koji odgovor on očekuje. Vrisnuo je:- Da! Da, znaju!- Rekao si onom bankinom šefu sigurnosti?- Da, da! - očajno je lagao Miles.- Kako si otkrio? - Kist je lebdio iznad čaše s kiselinom.Miles je znao da mora smisliti odgovor. Bilo kakav odgovor koji će zadovoljiti Marina. Okrenuo je glavu k Dannyjy.- On mi je rekao.- Lažljivče! Smrdljivi ušljivi prokleti lažljivče! - starčevo lice se grčilo, usta su mu se otvarala i zatvarala, a čeljust se tresla, toliko je bio razjaren. Preklinjao je Tonvja Medvjeda. - Gospodine Marino, onlaže! Kunem se da laže! To nije istina. - Ali izraz koji je ugledao u Marinovim očima još ga više zaplaši. Sad se Danny obrati Milesu. - Reci mu istinu, gade! Reci mu! - Sav izvan sebe, znajući da i njega čeka grozna kazna, starac se ogleda da nađe oružje. Opazi čašu s kiselinom. Uhvati je i prolije po Milesovu licu.Razliježe se prodoran vrisak, a onda se naglo stiša. Zadah kiseline pomiješan s neugodnim vonjem spaljena mesa raširi se po podrumu. Miles padne naprijed, onesviješten, preko stola za koji su bile prikucane njegove razderane okrvavljene ruke.Iako nije potpuno shvaćala što se događa Milesu, Juanitu su pekli njegovi krikovi i preklinjanja i naposljetku tišina. Pitala se bez strasti - jer njezini su osjećaji otupjeli pa više nije mogla ništa oćutjeti - je li mrtav. Razmišljala je kad će ona i Estela podijeliti Milesovu sudbinu. Sad se činilo da će i njih dvije neizbježno umrijeti.Juanitu je tješilo samo jedno: Estela se nije probudila usprkos galami. Ako se

Page 217: Arthur Hailey - Mjenjači novca

san produlji, možda će biti pošteđena svih grozota koje ih čekaju prije završetka. Juanita se molila Gospi, kao što se već godinama nije molila, da ublaži Estelinu smrt.Juanita ustanovi da u susjednoj sobi prelaze na drugi posao. Kao da su prenašali namještaj, otvarali i zatvarali ladice i spuštali teške terete. Jedanput začu kako metal zvekeće po betonu a zatim psovke.I onda se na njezino iznenađenje muškarac u kome je prepoznala Loua pojavi kraj nje i počne joj odvezivati spone. Pomisli da će je odvesti na drugo mjesto i da će jedna nesreća zamijeniti drugu. Kad ju je oslobodio, ostavi je na stolici i počne odvezivati Estelu.- Ustanite! - naredi on objema. Estela se probudila i poslušala, ali još uvijek u polusnu. Počne tiho plakati ali je traka preko usta prigušivala jecanje. Juanita je htjela skočiti prema njoj ali još se nije mogla maknuti. Naslonila se na stolicu osjećajući bol dok je krv nadirala u ukočene udove.- Slušaj - reče Lou Juaniti. - Imaš sreću zbog kćerke. Šef će vas pustiti. Stavit ćemo ti povez na oči, odvesti kolima daleko odavde i pustiti. Ne znaš gdje sibila pa nikoga nećeš moći dovesti ovamo. Ali ako budeš brbljala i nekome ovo kažeš, naći ćemo te bez obzira na to gdje si i ubit ćemo ti kćerku. Razumiješ? Juanita kimne glavom. Nije mogla vjerovati onom što je čula.- Onda se kupi. - Lou joj pokaže vrata. Očito joj još nije namjeravao zavezati oči. Iako je još maloprije bila troma, vratila joj se oštroumnost.Na pola puta uz betonske stepenice oslonila se na zid i poželjela da povraća. U sobi kraj koje su upravo prošli spazila je Milesa - odnosno ono što je od njega ostalo - tijela pribita za stol, smrskanih okrvavljenih ruku, a lice, kosa i čelo bili su tako spaljeni da ga se nije moglo prepoznati. Lou je brzo gurnuo naprijed Juanitu i Estelu ali ne dovoljno brzo da Juanita ne spozna groznu istinu. Isto je tako vidjela da Miles nije mrtav, ali će zasigurno umrijeti. Lagano se meškoljio i jaukao.- Miči se! - reče joj Lou. Nastave se uspinjati uza stepenice.Užasan Milesov izgled morio je Juanitu. Kako bi mu mogla pomoći? Očito ovdje nije ništa mogla. Alt ako oslobode nju i Estelu, postoji li kakav način da dovede pomoć? Sumnjala je u to. Nije imala pojma gdje se nalaze, vjerojatno to nikad neće doznati. A ipak je morala nešto učiniti. Nešto da ispašta - barem malo - ovaj užasan osjećaj krivice. Izdala je Milesa. Bez obzira na pobude, izrekla je njegovo ime, a oni su ga uhvatili i doveli ovamo. Sama je vidjela uz kakve posljedice.Padne joj na pamet zrnce zamisli koju još nije točno raspoznavala. Usredotočila se na nju i razvijala tu ideju brišući trenutačno iz mozga sve ostalo pa i Estelu. Juanita je razmišljala: možda neće uspjeti, ali postojala je slaba nada. Uspjeh je zavisio od oštrine njezinih osjetila i o pamćenju. Isto je tako bilo važno da joj stave povez tek nakon što uđu u kola.Kad su došli na vrh stepenica, skrenuli su desno i ušli u garažu. Betonski zidovi. Izgledalo je to kao posve obična garaža za dva automobila što pripada kući ili poduzeću. Juanita se prisjetila onog što je čula prilikom dolaska i odgonetnula da je već ovuda pro-šla. U garaži je bio auto - ne ona velika kola kojima su jutros stigle, nego tamnozeleni ford. Htjela je pogledati registarski broj ali nije mogla.Juanita se na brzinu ogleda i nešto je zbuni. Uza zid garaže nalazila se komoda od tamna uglačana drva, ali takvu komodu ona još nije vidjela. Činilo se kao da je vertikalno prepiljena na polovicu, a polovice su bile odvojene i mogla je vidjeti da je iznutra šuplja. Kraj komode nalazio se komad namještaja nalik na kredenc u blagovaonici, odrezan na isti osebujan način, samo što su dvojica nosila pol kredenca. Jedan je već izašao na vrata, a drugi joj bijaše okrenut leđima.Lou otvori stražnja vrata forda.- Upadaj - naredi on. U rukama je imao dvije trake od debela tamna platna - poveze za oči.Juanita uđe prva. Pri tom je namjerno posrnula i prihvatila se za naslon prednjeg sjedišta. To joj je dalo željenu priliku - da baci pogled na vozačevo sjedište i očita kilometražu na brojaču. Bila joj je potrebna samo jedna sekunda

Page 218: Arthur Hailey - Mjenjači novca

da uoči brojke: 25714.8. Sklopi oči nadajući se da će joj se brojevi urezati u pamćenje.Estela uđe za Juanitom. Za njima uđe Lou, priveže im poveze i sjedne na stražnje sjedalo. Gurne Juanitu za rame.- Obje ležite na pod. Nemojte stvarati neprilike pa vam ništa neće biti. - Juanita se šćućurila na podu i privila uza se Estelu. Sklupčala je noge i sjela u smjeru vožnje. Čula je kako još netko ulazi, pali motor i kako se dižu vrata garaže. Krenuli su.Od časa kad su kola krenula, Juanita se koncentrirala kao još nikada u životu. Kanila je zapamtiti vrijeme i pravac - bude li mogla. Počela je brojiti sekunde kako ju je jednom naučio prijatelj fotograf: Tisuću i JEDAN, tisuću i DVA, tisuću i TRI, tisuću i ČETIRI... Osjeti kako kola voze unatrag pa zaokre-ću, izbrojila je osam sekundi dok nisu krenuli naprijed. A onda uspore kao da će zaustaviti. Je li to prilazna cesta? Vjerojatno! Dugi prilaz? Kola su se ponovno polako kretala, vjerojatno su ulazila u ulicu... Zaokret nalijevo. Zatim brze naprijed. Ponovo počne brojiti. Deset sekundi. Usporenje. Zaokret nadesno ...Tisuću i JEDAN, tisuću i DVA, tisuću i TRI... zaokret nalijevo... ubrzanje ... Poduža vožnja ... Tisuću ČETRDESET DEVET, tisuću PEDESET... Još uvijek ista brzina ... Da, sad usporava, četrdeset sekundi stoji, a onda kreće. Možda crveno svjetlo... Tisuću i OSAM...Bože mili! Pomozi mi da zapamtim i spasim Mi-lesa!... Tisuću i DEVET, tisuću i DESET. Zaokret nadesno ...Ostavi sve druge misli. Zamijeti svako gibanje automobila! Broji vrijeme - s nadom, moleći da ono isto izuzetno pamćenje koje joj je pomagalo da zbraja novac u banci... koje ju je onomad spasilo od Mile-sove prijevare ... sada spasi njega.... Tisuću i DVADESET. Tisuću i dvadeset dolara. Ne!... Majko božja! Saberi moje misli što lutaju...Duga vožnja u ravnoj crti, glatka cesta, velika brzina... Osjeti kako se zanaša njezino tijelo... Cesta je skretala ulijevo, dug, blagi zavoj... Zaustavljanje, zaustavljanje. Trajalo je šezdeset osam sekundi... Zavoj udesno. Ponovo počni brojiti! Tisuću i JEDAN, tisuću i DVA...I tako dalje.Kako je prolazilo vrijeme, činilo joj se sve manje vjerojatno da će se moći točno prisjetiti i rekonstruirati tu vožnju.23.- Ovdje narednik Gladstone, centar za komunikacije gradske policije - reče dubok nazalni glas preko telefona. - Imam naređenja da vas odmah obavijestim ako pronađemo Juanitu Nuriez ili njezinu kćerku Estelu Nunez.Posebni agent Innes se uspravi i makinalno jače pritisne slušalicu na uho:- Što je nova, narednice?- Primio sam radio-poruku. Žena i djevojčica koje odgovaraju tom opisu nađene su kraj raskršća Che-viot Township i Shavvnee Lake Road. Agenti su ih pokupili zbog zaštite. Voze ih u dvanaestu policijsku stanicu.Innes pokrije rukom mikrofon, šapne Nolanu Wainwrightu koji je sjedio s druge strane stola u sjedištu FBI-a:- Gradska policija. Našli su Juanitu Nunez i njezinu kćerku.- Wainwright stegne rub stola:- Pitaj u kakvom su stanju.- Narednice - zapita Innes - u kakvom su stanju?- Rekao sam sve što znam, šefe. Ako želite čuti još nešto, nazovite dvanaestu stanicu.Innes zapiše broj dvanaeste stanice i zavrti. Dobio je vezu s nekim poručnikom Fazackerlvjem.- Da, obaviješteni smo - izjavi Fazackerlv tjes-kobno. - Pričekajte. Upravo nam telefonski šalju dopunu izvještaja.Agent FBI-a pričeka.- Naši momci kažu da je žena pretučena - reče Fazackerlv. - Ima modrice i rane na licu. Djevojčica ima gadnu opekotinu na jednoj ruci. Agenti su im pružili prvu pomoć. Ne spominju nikakve druge povrede.Innes prenese vijesti Wainwrightu koji pokrije lice rukama kao da moli.

Page 219: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Poručnik se ponovno javi:- Ima u ovome nešto čudno.- što?- Patrolni agenti kažu da gospođa Nunez ne želi govoriti. Traži samo olovku i papira. Dali su joj. Piše kao mahnita. Rekla je nešto da u pamćenju čuva pojedinosti koje bi htjela zapisati.- Isuse Kriste! - poviče posebni agent Innes. Sjetio se manjka u banci, onog što se iza toga krilo i izuzetno dobrog pamćenja Juanite Nunez.- Slušajte - reče on. - Molim vas, poslušajte me, kasnije ću vam objasniti. Dolazimo k vama, ali odmah javite patrolnim kolima i recite agentima da ne razgovaraju s gospođom Niinez i da joj ne smetaju nego da čine sve što ona zatraži. Isto tako i kad je dovedu na stanicu. Udovoljite joj. Neka i dalje zapisuje ako želi. Postupajte prema njoj kao da je nešto posebno.Zastao je i nadodao: - A ona je zaista nešto posebno.Kratka vožnja unatrag. Iz garaže.Naprijed. 8 sek. Gotovo zaustavljanje prilazna cesta?Zaokret nalijevo. 10 sek. Sred. brzina.Zaokret nadesno. 3 sek.Zaokret nalijevo. 55 sek. Lako, brzo.Zaustavljanje. 4. sek. Semafor?Vožnja u ravnoj crti. 10 sek. Sred. brzina.Zaokret nadesno. Loša cesta kratko pa dobra. 18 sek.Usporavanje. Zaustavljanje. Zatim pokret. Zaokret desno Zaustavljanje - kretanje. 25. sek.Zaokret nalijevo. Ravno, dobra cesta. 41 sek.Polakše. Desni zaokret...Juanitin konačni izvještaj zauzeo je sedam rukom pisanih stranica.Napeto su radili jedan sat u stražnjoj prostoriji policijske stanice, služeći se kartama s velikim mjerilom, ali bez sigurna rezultata.Juanitine bilješke sve su ih zapanjile: Innesa i Dalrvmplea, Jordana i Quimbyja iz tajne službe SAD koji su im se pridružili nakon žurnog telefonskog poziva, te Nolana VVainvvrighta. Bilješke su bile nevjerojatno potpune, a Juanita ih je uvjeravala da su posve točne. Objasnila im je da nije bila sigurna hoće li se prisjetiti svega što je pamtila - sve dok nije kucnuo trenutak. Ali kad se prisjetila, znala je zasigurno da li je pamćenje vara. Bila je uvjerena da joj nije zakazalo.Osim bilježaka imali su još jedan putokaz. Kilo-metražu.Juaniti i Esteli su odvezali povez preko očiju nekoliko časaka prije nego su ih iskrcali iz kola na osamljenu cestu u predgrađu. Malo glumeći nespretnost, a uz malo sreće, Juanita je uspjela ponovno pogledati brojilo. 25738.5. Prešli su 23.7 milja.Ali jesu li stalno išli istim smjerom ili su vozili zaobilaznim putem da vožnja izgleda duža i da je zbune? Čak ni uz Juanitine bilješke nisu mogli biti sigurni. Svojski su se trudili i s mukom se vraćali natrag od mjesta gdje je Juanita iskrcana smatrajući da su kola mogla doći tim i tim putem, da su skrenula tu i tu, da su toliko i toliko vozila po toj cesti. No, svi su znali koliko je to netočno jer brzina se može samo nagađati, a dok je imala povezane oči, Juanitu su mogla prevariti osjetila. Mogla je gomilati grešku za greškom te je njihov sadašnji posao uzaludan, gubitak vremena. Ali ipak je postojala nada da bi mogli otkriti taj put do mjesta gdje je bila zatvorena ili mu se približiti. Uostalom, sve razne mogućnosti koje su dosad razmotrili otprilike su se podudarale.To im svima reče agent Jordan iz tajne službe. Na mapi je ucrtao niz linija što su predstavljale najvjerojatnije pravce u kojima su kola vozila Juanitu i Estelu. Zatim opiše krug oko mjesta gdje su te crte počinjale.- Ovdje - upre on prstom. - Negdje ovdje.U šutnji koja je zatim uslijedila Wainwright začu kako Jordanu krulji u želucu kao i svakom prilikom kad su se ranije sretali. Wainwright se pitao kako Jordan izvršava zadatak kad se mora sakriti i šutjeti. Ili ga njegov bučni želudac pošteđuje te vrste posla?- Ovo područje - istakne Dalrvmple - obuhvaća barem osam kvadratnih kilometara.

Page 220: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Pa pročešljajmo ga - odvrati Jordan. - U ekipama, u automobilima. Mi i vi, a obratit ćemo se za pomoć gradskoj policiji.Poručnik Fazackerlv koji, im se pridružio, zapita:- A što da tražimo, gospodo?- Ako hoćete da vam kažem istinu - reče Jordan - neka me vrag nosi ako znam!Juanita se vozila u kolima FBI-a s Innesom i Wain-vvrightom. Vozio je Wainwright, a Innes je baratao _ dvjema radio-stanicama. Bila je to prenosiva stanica, jedna od pet što im je dao FBI za održavanje veze s drugim kolima i s odašiljačem i prijemnikom povezanim ravno sa štabom FBI-a.Prije toga su pod rukovodstvom gradske policije podijelili područje i sad je tuda patroliralo pet kola: dvoja od FBI-a, jedna iz tajne službe i dvoja iz gradske policije. Agenti su se podijelili. Jordan se vozio s detektivom iz gradske policije, a isto tako i Dalrvmple i upućivali kolege u stvar za vrijeme vožnje. Bude li potrebno, pozvat će još koja patrolna kola gradske policije.U jedno su svi bili sigurni: Juanitu su zatočili u sjedištu krivotvoritelja. Njezin opis i neke pojedinosti gotovo su ih potpuno u to uvjerile. Zato su sve patrolne jedinice dobile iste upute: tražite bilo kakvu neuobičajenu djelatnost koja bi bila u vezi s organiziranim centrom kriminalaca specijaliziranim za krivotvorenje i izvještavajte o tome. Svi su priznali da su upute nejasne, ali nitko nije mogao smisliti ništa bolje. Innes je rekao: - Sto nam drugo preostaje?Juanita je sjedila na stražnjem sjedištu kola FBI-a.Prošlo je gotovo dva sata otkako su nju i Estelu naglo iskrcali, naredili im da nestanu a tamnozeleni ford odjurio uz škripanje guma. Juanita je odbila da je njeguju - prihvatila je samo prvu pomoć - njezino lice bilo je sve u modricama i posjekotinama, imala je rane na nogama. Znala je da grozno izgleda u zamaza-noj i razderanoj haljini, ali je znala i to da mora ako je ikako moguće naći Milesa na vrijeme da mu se pomogne, sve ostalo mora pričekati, pa čak i njezina pažnja prema Esteli koju su odveli u bolnicu da joj zbrinu opekotinu i da je zadrže na promatranju. Dok je Juanita radila ono što je morala, Margot Bracken - koja je stigla u policijsku stanicu malo poslije Wain-wrighta i FBI-a - brinula se za Estelu.Sad je bila sredina poslijepodneva.Dok je prenosila onu vožnju na papir i ispražnja-vala pamćenje kao da čisti prepuni sanduk s porukama, Juanita je bila iscrpljena. A nakon toga je još odgovarala na beskrajna pitanja agenata FBI-a i tajne službe koji su ispitivali svaku pojedinost njenog doživljaja u nadi da ih neki zanemareni djelić može dovesti bliže onom što su najviše željeli - mjestu. Dosad ih ništa nije odvelo na trag.Ali sada, dok je sjedila između Wainwrighta i Innesa, Juanita nije razmišljala o pojedinostima nego o Milesu kakvog ga je vidjela posljednji put. Krivnja i tjeskoba oštro su ucrtale taj prizor u njeno pamćenje. Sumnjala je da će ikada potpuno nestati. Mučilo ju je pitanje: ako otkriju sjedište krivotvoritelja, hoće li biti prekasno da spase Milesa? Je li već prekasno?Područje u krugu koji je opisao agent Jordan - smješteno blizu istočnog ruba grada - bilo je vrlo raznoliko. Djelomično je bilo trgovačko, s tvornicama, skladištima i velikim područjem lake industrije. Na ovaj posljednji dio, koji je bio najsumnjiviji, patrolna kola su obraćala najveću pažnju. Bilo je tu i trgovačkih centara. Ostalo su bile stambene četvrti, od mnoštva bungalova do lijepih zgrada nalik na zamke.Dvanaestorici ljudi u patroli, koji su često uspostavljali vezu putem prenosivih radio-stanica, sve se činilo prosječno i obično. Pa i nekoliko malo neobič-HiMfetnijih događaja nije predstavljalo ništa značajno. U trgovačkom centru čovjek što je kupio soboslikarsku opremu poskliznuo se preko nje i slomio nogu. Nedaleko od toga automobil s pokvarenim mjenjačem udario je u prazno predvorje kina. "Možda je netko pomislio da je to kino za automobile", reče Innes ali nitko se ne nasmije. U industrijskom dijelu vatrogasci su odjurili kad su im javili da se mala tvornica zapalila i brzo ugasili požar. Tvornica je proizvodila gumene jastuke, jedan gradski detektiv je to provjerio. U otmjenoj četvrti započela je čajanka u dobrotvorne svrhe. Pred drugom lijepom kućom kamion poduzeća za

Page 221: Arthur Hailey - Mjenjači novca

selidbu "Alliance" utovarivao je namještaj. Malo dalje među bungalovima vodovodna ekipa mučila se s cijevi što je propuštala. Dva susjeda su se posvađala i potukla na pločniku. Agent tajne službe Jordan izađe iz kola pa ih razdvoji.I tako dalje.To je trajalo jedan sat. Za sve to vrijeme se nisu makli dalje od početka.- Osjećam se neobično - reče Wainwright. -" Tako sam se ponekad osjećao u policiji kad mi je nešto nedostajalo.Innes ga iskosa pogleda:- Znam što mislite. Imate dojam da vam je nešto pred nosom a ne vidite.- Juanita - reče VVainvvright preko ramena - postoji li išta, bilo kakva sitnica koju nam niste rekli?- Sve sam vam rekla - odlučno će ona.- Onda počnimo iznova.- Kad je Eastin prestao vrištati i dok ste još bili vezani rekli ste nam da ste čuli veliku buku.- No, una conmocion - ispravi ga ona. - Buku i komešanje. Čula sam kako s6 ljudi kreću, kako prenose pokućstvo, otvaraju i zatvaraju ladice, tako nešto.- Možda su nešto tražili - izjavi Innes. - Ali što?- Kad ste izlazili - zapita Wainwright - jeste li otkrili zbog čega su se uskomešali?- Por ultima vez, yo no se.1 - Juanita zakima glavom. - Rekla sam vam da sam se toliko uzbudila kad sam vidjela Milesa da nisam zapazila ništa drugo.Oklijevala je. - Da, i one ljude u garaži što su prenašali neko čudno pokućstvo.- Da - reče Innes. - To ste nam rekli. Da, čudno je, ali nismo se domislili objašnjenju.- Trenutak! Možda ja znam.Innes i Juanita pogledaju Wainwrighta. Namrštio se. Vidjelo se da se koncentrira i razmišlja.- Ona buka koju je Juanita čula... Možda nisu ništa tražili nego su pakovali stvari i pripremali se za seobu?- Možda - prizna Innes. - Ali tada bi preseljavali strojeve. Tiskarske strojeve i ostalo, a ne namještaj.- Osim ako - reče Wainwright - namještaj nije maska. Šuplji namještaj!Zgledaše se. Istovremeno obojici sine odgovor.- Za ime boga! - poviče Innes. - Kamion za selidbu?Wainwright je već okrenuo automobil. Oštro za-krene volan u brzom zaokretu.Innes pograbi prenosivu radiostanicu. Odlučno reče:- Vođa govori svim patrolnim jedinicama. Skupite se kraj velike sive kuće uz istočnu stranu Earlham avenije. Potražite kamion za selidbu društva "Alliance". Zaustavite i zadržite one koji su tamo. Gradska policija neka obavijesti sve automobile u blizini. Šifra 10-13.Šifra 10-13 značila je: najveća brzina, upaljeno okretno svjetlo na krovu i sirena. Innes uključi sirenu u autu. Wainwright pritisne papučicu za gas.- Isuse! - reče Innes. Malo je trebalo da zaplače. - Dvaput smo prošli kraj te kuće, a posljednji put gotovo su potpuno nakrcali kamion.- Kad odeš odavde - upućivao je Marino vozača kamiona - vozit ćeš na Zapadnu obalu. Samo mirno,

Posljednji put vam kažem, ne znam šp.postupaj kao da voziš normalni teret i odmaraj se svake noći, ali održavaj vezu s nama, znaš kamo da nazo-veš. Ako putem ne dobiješ nove upute, dobit ćeš ih u Los Angelesu.- U redu, gospodine Marino - reče šofer. Bio je to pouzdan čovjek koji je znao posao, a i to da će dobiti lijepe pare za osobni rizik kojemu se izvrgavao. Ali on je i prije obavljao isti posao kad je Tony Medvjed selio opremu središta za krivotvorenje na sigurno mjesto i slao je na putovanje po zemlji kao pokretne kockarnice, dok se prašina ne bi slegla.- Dakle - reče šofer - sve je ukrcano. Krećem. Do viđenja, gospodine Marino.Tony Medvjed s olakšanjem kimne glavom. Bio je neobično uzrujan u toku pakiranja i ukrcaja i zato je ostao ovdje, nadzirao posao i poticao ljude, iako je znao da

Page 222: Arthur Hailey - Mjenjači novca

je nerazumno što ostaje. Inače se iz sigurnosti držao podalje od mjesta operacija i pazio da ne bude dokaza protiv njega ako netko što izlane. Drugi su bili plaćeni da na sebe preuzimaju taj rizik i da ispaštaju ako im se izjalovi. No, krivotvorenje novca koje je počelo posve nezapaženo donosilo je toliko novaca - u pravom smislu te riječi - da je s dna njegovih interesa doprlo gotovo na sam vrh. To je omogućila dobra organizacija: ona i posebne mjere opreza - ta se riječ sviđala Tonvju Medvjedu - među koje je spadala selidba tiskare.Istini za volju, nije mislio da je ova akcija potrebna - bar ne zasad - jer je bio siguran da je Eastin lagao kad je rekao da mu je Danny Kerrigan odao sjedište i da je to javio dalje. To je Tony Medvjed povjerovao Kerriganu, iako je stari prdonja zaista previše govorio i uskoro će doživjeti neka neugodna iznenađenja koja će ga naučiti da drži jezik za zubima. Da je Eastin znao ono što je rekao da zna, i da je to javio dalje, policajci i bankini detektivi odavno bi se sjatili ovamo. Tonyja Medvjeda nije čudilo što je Eastin lagao. Znao je da ljudi na mukama prelaze uzastopce pragove očaja i govore čas laž, čas istinu, a zatim ponovno laž ako misle da mučitelj to želi čuti. Uvijek je bila zgodna zabava kad ih je nadmudrivao. Takva se igra sviđala Tonyju Medvjedu.Usprkos svemu tome selidba i primjena mjere za slučaj nužde u transportnom poduzeću bila je pametan potez. Kao obično - superpametan. Ako sumnjaš, ukloni se. A sada, kad je ukrcaj završen, trebalo je ukloniti ostatke onog uhode Eastina. Smeće. Za to će se pobrinuti Angelo. U međuvremenu, odluči Tony Medvjed, krajnje je vrijeme da se i sam pokupi. Izuzetno dobro raspoložen on se isceri. Krajnje lukavo!Tada začu slabi zvuk sirena što su dolazile sve bliže i nekoliko minuta kasnije shvati da uopće nije bio lukav.__ Požuri, Harry! - poviče mladi bolničar šoferu.- Ovaj ne smije dugo čekati.- S obzirom na to kako momak izgleda - reče šofer, gledajući preda se i uključivši pokretno svjetlo i sirenu da se smjelo probije kroz gusti promet - s obzirom na to kako izgleda, obojica bismo jadniku učinili uslugu kad bismo svratili na pivo.- šuti, Harry. - Bolničar koji je imao nižu stručnu spremu od srednje medicinske škole, baci pogled na Juanitu. Sjedila je kraj šofera i istezala vrat da vidi Milesa. Lice joj je bilo napeto, usne su se micale.- Oprostite, gospođice, zaboravili smo da ste ovdje.Otvrdne čovjek na ovom poslu.Trebalo joj je trenutak da shvati ono što je rekao. Zapita:- Kako mu je?- Slabo. Nema smisla da vas zavaravamo. - Mladi bolničar ubrizgao je Milesu pod kožu dozu morfija. Namjestio je traku tlakomjera i prskao vodom Milesovo lice. Miles je bio u polusvijesti i, usprkos morfiju, bolno stenjao. Bolničar je cijelo vrijeme govorio: - U šoku je. To ga može ubiti čak i ako preživi. Prskam ga vodom da isperem kiselinu, ali je prekasno. A što se tiče njegovih očiju, ne bih htio... Čujte, što mu se dogodilo?Juanita zakima glavom. Nije htjela gubiti vrijeme i snagu na razgovor. Ispruži ruku da dodirne Milesa i preko pokrivača što ga je prekrivao. Oči joj se ispune suzama. Preklinjala je ne znajući da li je on čuje:- Oprosti mi, o, oprosti mi!":" ". .fL- Muž? - zapita bolničar. Poče stavljati udlage na Milesove ruke i pričvrsti ih zavojem.- Ne.- Momak?- Da. - Suze su tekle niz njezine obraze. Je li mu ona još prijateljica? Je li ga morala odati? Sad je ona priželjkivala oproštaj kao što je on nju molio da mu oprosti - činilo joj se tako davno, iako je znala da nije tako davno. Uvidje da nema smisla.- Pridržite - reče bolničar. Stavi masku na Mi-lesovo lice i pruži joj bocu s kisikom. Osjećala je šuštanje kisika i pograbila bocu kao da tim dodirom može

Page 223: Arthur Hailey - Mjenjači novca

reći Milesu ono što mu je htjela saopćiti otkako su ga našli onesviještenog, okrvavljenog, opečenog, još uvijek prikovanog čavlima za stol u onoj kući.Juanita i Nolan Wainwright ušli su s federalnim agentima i gradskim policajcima u veliku sivu kuću. Wainwright ju je držao u pozadini jer se bojao da bi moglo biti pucnjave. Ali pucnjave nije bilo, niti ikakva otpora, jer su gangsteri uvidjeli da su opkoljeni nadmoćnim neprijateljem.Wainwright, napetiji nego ikada ranije, pažljivo, što je mogao nježnije, iščupao je čavle i oslobodio Milesove ruke. Dalrvmple je bio siv kao pepeo i tiho psovao pridržavajući Eastina dok svi čavli nisu bih izvađeni. Juanita je nejasno opazila ljude koje su poredali uza zid i stavili im lisice, ali se nije na njih osvrtala. Kad je došla hitna pomoć, ostala je uz nosila koja su donijeli za Milesa. Pošla je u ambulantna kola. Nitko je nije pokušao zaustaviti.Počela je moliti. Brzo su navirale riječi: riječi što odavno nije upotrebljavala... Acordaos, oh piadosisi-ma Virgen Maria... nikad nisam čula da je itko tko se utekao tvojoj zaštiti, preklinjao da mu pomogneš ili tražio tvoje posredovanje, ostao bez pomoći. Potaknuta ovim povjerenjem, obraćam ti se...Nešto što je rekao bolničar, ali na što se nije osvrnula, pojavi joj se u sjećanju. Milesove oči. Izgorjele su kao i lice. Drhtao joj je glas: "Hoće li ostati slijep?" Smiluj se, premilostiva djevice Marijo! šp.- Na to pitanje morat će odgovoriti stručnjaci. Čim dođemo u Stanicu za hitnu pomoć, pružit će mu najbolju njegu. Ja ne mogu ništa više učiniti.Juanita pomisli da ni ona ne može ništa više učiniti. Osim da ostane uz Milesa, da ga voli i da se žrtvuje dok on bude htio i dok mu bude potrebna. Da, to, i molitva... Oh, Virgen, Madre de las virgenes!...Mimo njih promaknu neke velike zgrade sa stupovljem.- Još malo pa ćemo stići - reče bolničar. Držao je prste na Milesovu bjlu: - Još je živ.24.U tih petnaest dana otkad je Komisija za burzovne operacije vodila istragu u financijskom labirintu Supranationala, Roscoe Heyward je molio da se dogodi čudo i da spriječi potpunu katastrofu. Heyward je išao na sastanke s ostalim vjerovnicima SuNatCo-a s ciljem da se multinacionalni div - ako je moguće - održi na životu. To se pokazalo nemogućim, što se dublje istraživalo i ispitivalo, to se financijski slom činio groznijim. Isto tako je izgledalo vjerojatno da će sudski goniti neke upravitelje Supranationala, među njima G. Ouartermaina - pod pretpostavkom da Velikog Georgea uspiju domamiti iz njegova zaklona u Kostariki - što se zasad činilo nevjerojatnim.Tako je početkom mjeseca studenog podnesen zahtjev za stečaj korporacije Supranational na temelju člana 77. Zakona o stečaju. Iako se to očekivalo, iako su se toga bojali, neposredni odjeci odrazili su se u čitavom svijetu, činilo se da će neki veliki vjerovnici te udružene kompanije i mnogi pojedinci propasti zajedno sa SuNatCo-om. Još je bilo otvoreno pitanje hoće li Prva američka trgovačka biti jedna od njih ili će preživjeti svoje goleme gubitke.Njegova karijera - Heyward je to u potpunosti shvatio - nije više bila otvoreno pitanje. Kao tvorac najveće nesreće u stogodišnjoj povijesti banke, on jeu prvoj američkoj trgovačkoj praktički bio otpisan. Još je bilo neizvjesno hoće li njega osobno progoniti Savezna rezerva, financijska kontrola i SEC. Očigledno je bilo takvih koji su u to vjerovali. Jučer mu je jedan funkcioner SEC-a, kojega je Heyward dobro poznavao, savjetovao:- Roscoe, predlažem vam kao prijatelj da nađete odvjetnika.Odmah na početku radnog dana u uredu Heyward je drhtavih ruku čitao izvještaj na prvoj stranici The Wall Street Journala o Supranationalovu zahtjevu za stečaj. Prekine ga tajnica gospođa Callaghan:- Gospodine Hevvvard, došao je gospodin Austin. Ne čekajući poziv Harold Austin nahrupi u ured.Suprotno svom običaju, danas je taj plejboj u godinama izgledao naprosto kao razmetljivo odjeven starac. Lice mu bijaše izobličeno, ozbiljno i blijedo, jastučići ispod očiju bili su prstenovi starosti i nedovoljna sna. Nije gubio vrijeme na uvod:- Imate li ikakvih vijesti o Guartermainu? Hevvvard mu pokaže Journal.

Page 224: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Samo ono što sam pročitao. - U ova dva tjedna nekoliko je puta pokušavao telefonirati Velikom Georgeu u Kostariku, ali bez uspjeha. Predsjednik Supranationala bio je nepristupačan. Glasine što su kolale opisivale su kako on živi u feudalnom sjaju, s malom armijom gorila koji ga čuvaju i da se nikad ne kani vratiti u Sjedinjene Države. Očekivalo se da Kostarika neće udovoljiti zahtjevu SAD za ekstradicijom, kao što se pokazalo u tolikim slučajevima varalica i bjegunaca.- Propast ću - reče časni Harold. Samo što nije zaplakao. - Znatan dio obiteljske imovine uložio sam u SuNatCo i zadužio se do grla da kupim Q-investicije.- Što je s Q-investicijama?Hevvvard se i prije pokušao obavijestiti kakav je položaj te male Ouartermainove grupe privatnih investitora koja je Prvoj američkoj trgovačkoj dugovala dva milijuna dolara povrh pedeset milijuna što ih je dugovao Supranational.- Želite reći da niste čuli?- Da sam čuo, zar bih onda pitao? - prasne Hevvvard.- Sinoć sam doznao istinu od Inchbecka. Onaj kučkin sin Quartermain prodao je svu aktivu Q-inve-sticija - uglavnom dionice u podružnicama SuNatCo-a - kad je taj tečaj dionica bio na vrhuncu. Vjerojatno bi novcem što je digao mogao ispuniti jedan bazen.Tako je utopio i dva milijuna Prve američke trgovačke banke, pomisli Heyward. Zapita:- Što je učimo s tim novcem?- Prokletnik je sve prebacio u svoje fiktivne kompanije u inozemstvu, a onda povukao novac iz njih tako da su od CMnvesticija preostale samo dionice tih kompanija, bezvrijedan papir. - Heyward je s gađenjem slušao kako Austin muca: - Pravi novac... moj novac... možda je u Kostariki, na Bahamskim otocima, u švicarskoj... Roscoe, morate mi pomoći da dođem do novca... Inače sam gotov, uništen!- Nema načina da vam pomognem, Harolde - suho će Heyward. - Imao je dosta muke i sa svojim položajem u Q-investicijama, a kamoli da se još brine za Austina.- Ali, ako nešto čujete... ako ima imalo nade...- Ako ima, javit ću vam.što je brže mogao, izgura Austina iz ureda. Tek što je izišao, gospođa Callaghan reče u telefon:- Nazvao je reporter iz Newsdaya. Zove se Endicott. Radi se o Supranationalu. Kaže da mora s vama osobno razgovarati.- Recite mu da nemam ništa reći i da se obrati odjelu za veze s javnošću. - Heyward se sjeti na što je Dick French upozorio funkdonere banke: Novinari će nastojati da stupe u vezu sa svakim od vas... recite svima koji vas nazovu neka se meni obrate. Barem ne mora nositi ovo breme.Trenutak kasnije ponovno začu glas Dobre Callaghan:- Oprostite, gospodine Heyward.- Što je?- Gospodin Endicott je još na telefonu. Zamolio me da vam poručim: želite li da s odjelom za odnose s javnošću razgovara o gospođici Avril Deve-raux ili vam je draže da o njoj sami govorite?Heyward podigne slušalicu:- što ovo znači?- Dobro jutro, gospodine - javi se udvoran glas. - Oprostite što vam smetam. Ovdje Bruce Endicott iz Newsdaya.- Rekli ste mojoj tajnici...- Rekao sam joj, gospodine, da smatram da ćete radije neke stvari raščistiti osobno sa mnom nego da ih iznesem Dicku Frenchu.Je li osobito naglasio riječ "iznesem"? Heyward nije bio siguran.- Užasno sam zaposlen - reče on. - Mogu vam posvetiti samo nekoliko minuta i to je sve.- Hvala, gospodine Heyward. Bit ću vrlo kratak. Naš list se raspitivao za korporaciju Supranational. Kao što znate, to pobuđuje veliko zanimanje javnosti pa ćemo sutra o tome objaviti opširnu reportažu. Između ostalog znamo da je vaša banka dala veliki kredit Supranationalu. 0 tome sam razgovarao s Dickom

Page 225: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Frenchom.- Znači da ste dobili sve potrebne obavijesti.- Ne baš sve, gospodine. Iz drugih izvora smo razabrali da ste osobno vršili pregovore u vezi s kreditom Supranationalu. Postavlja se pitanje kad se prvi put spomenuo taj kredit. Mislim reći, kad je SuNatCo prvi put zatražio novac? Da li se slučajno sjećate?- Bojim se da ne. Imam posla s mnogim velikim kreditima.- Zacijelo nemate tako mnogo kredita od pedeset milijuna dolara!- Mislim da sam već odgovorio na vaše pitanje.- Možda bih vam mogao pomoći, gospodine. Možda je to bilo na izletu na Bahamske otoke u mjesecu ožujku? Putovali ste s gospodinom Quartermainom, potpredsjednikom Stonebridgeom i još nekima?Heyward je oklijevao.- Da, možda.- Možete li sa sigurnošću reći da? - Reporterov ton bio je smjeran, ali bijaše jasno da ga se neće riješiti zaobilaznim odgovorima.- Da, sad se sjećam. Tada je to bilo.- Hvala, gospodine. Mislim da ste na taj izlet po-šli privatnim Boeingom 707 gospodina Ouartermaina?- Da.-".. ,-aa.-- U društvu mladih pratilja.- Riječ pratilja nije točna. Nejasno se sjećam da je u avionu bilo nekoliko stjuardesa.- Je li jedna od njih bila gospođica Avril Deve-raux? Jeste li je tada upoznali i bili s njom slijedećih nekoliko dana na Bahamskim otocima?- Možda. Ime koje ste spomenuli zvuči mi poznato.- Gospodine Hevvvard, oprostite što ovako postavljam pitanje, ali jesu li vam gospođicu Deveraux ponudili - seksualno - da se založite za Supranatio-nalov kredit?- Ni govora! - Heyward se preznojavao, a ruka kojom je držao slušalicu se tresla. Pitao se koliko zapravo zna taj ispitivač udvorna glasa. Naravno, mogao je istog časa prekinuti razgovor, možda bi to i trebalo, ali onda bi ostao u neizvjesnosti i ne bi znao na čemu je.- A jeste li, gospodine, poslije putovanja na Ba-hamske otoke sklopili prijateljstvo s gospođicom Deve-raux?- Mislim da se to može tako nazvati. Ona je prijatna i ljupka osoba.- Znači, ipak se nje sjećate?Pao je u klopku. Priznao je: - Da.- Hvala, gospodine. Usput da vas zapitam: jeste li i poslije toga sretali gospođicu Deveraux?Endicott je to pitanje postavio nehajno, ali sigurno je znao. Nastojeći prikriti drhtanje glasa, Hevvvard odvrati:- Odgovorio sam vam na sva pitanja. Kao što sam rekao, neizmjerno sam zaposlen.- Kako želite, gospodine. Ali mislim da vam moram reći da smo razgovarali s gospođicom Deveraux i da je bila neizmjerno susretljiva.Neizmjerno susretljiva? Avril je zacijelo bila susretljiva, pomisli Hevvvard. Pogotovo ako su joj novinari platili, kao što je pretpostavljao. Ali nije se ljutio na nju. Avril je onakva kakva je i ništa nikada neće promijeniti sreću koju mu je poklonila.A reporter nastavi:- Dala nam je potankosti o sastancima s vama, a imamo i račune Columbije Hiltona, vaše račune kojeje platio Supranational. Želite li promijeniti izjavu, gospodine, da sve to nije imalo nikakve veze s kreditom što ga je Prva američka trgovačka dala Suprana-tionalu?Hevvvard je šutio, što je mogao reći? Prokleti bili svi listovi i novinari, koji kao opsjednuti čačkaju po tuđim privatnim životima, vječito kopaju i kopaju! Očito su nekoga u SuNatCo-u naveli da govori te je ukrao i kopirao dokumente. Sjeti se da mu je Avril spomenula spisak - povjerljivi popis osoba koje se mogu zabavljati na račun Supranationala. Neko vrijeme je na spisku bilo i njegovo

Page 226: Arthur Hailey - Mjenjači novca

ime. Vjerojatno se i to doznalo. Ironija sudbine sastojala se u tome što Avril ni u kom pogledu nije utjecala na njegovu odluku o kreditu za SuNatCo. Odlučio je da taj kredit preporuči još mnogo prije nego se s njom spetljao. Ali tko će mu vjerovati?- Još samo nešto, gospodine. - Endicott je očito pretpostavljao da na posljednje pitanje neće dobiti odgovor. - Smijem li vas nešto pitati o privatnoj kompaniji po imenu Q-investicije. Da dobijemo na vremenu, reći ću vam da smo dobili kopije njihove arhive iz koje proizlazi da posjedujete dvije tisuće dionica. Je li to točno?- Nemam vam što odgovoriti.- Gospodine Hevvvard, jesu li vam te dionice dali za nagradu što ste osigurali kredit Supranationalu i još dva kredita za Q-investicije u ukupnom iznosu od dva milijuna dolara?Bez odgovora Roscoe Hevvvard polako spusti slušalicu.Sutrašnje izdanje. To je Endicott rekao. Sve će to objaviti jer bijaše očito da imaju dokaze. A ono što započne jedan list, ponovit će ostala sredstva informacija. Nije se zavaravao a niti sumnjao u pogledu onog što će uslijediti. Jedan novinski članak, jedna reportaža značili su nemilost, potpunu, posvemašnju. Ne samo u banci, nego i među prijateljima, u obitelji. U njegovoj crkvi, svagdje. Srušit će se njegov ugled, utjecaj, samoljublje. Po prvi put shvati da je sve to samo lomna krinka. A još užasnija bijaše izvjesnost da će ga sudski goniti zbog primanja mita, da će jamačno pasti i druge optužbe i da ga vjerojatno čeka zatvor.LPonekad se pitao kako su se osjećali Nixonovi pristalice koji su nekoć bili tako oholi - kad su ih srušili s njihovih visokih položaja i krivično ih optužili, uzeli im otiske prstiju, lišili ih dostojanstva, kad su im sudili porotnici koje su oni ne baš tako davno prezirali. On je sad to znao. Ili će uskoro saznati!Sjeti se citata iz Knjige postanka: Moja je kazna veća nego što mogu podnijeti.Na stolu zazvoni telefon. Nije se na njega osvrtao. Ništa više nije mogao učiniti. Nikada!Gotovo nesvjesno ustane i izađe iz ureda, prođe kraj gospođe Callaghan koja ga začuđeno pogleda i postavi mu pitanje koje on nije čuo, ali i da ga je čuo, ne bi na njega odgovorio. Krene niz hodnik na trideset šestom katu i prođe kraj dvorane za sastanke upravnog odbora koja je još prije kratkog vremena bila poprište njegovih ambicija. Oslovi ga nekoliko ljudi. Ni ne osvrne se na njih. Malo iza dvorane za sastanke upravnog odbora nalazila su se uska vrata koja su rijetko upotrebljavali. Otvori ih. Ugleda stepenice i popne se uz njih. Prođe nekoliko odmorišta i zaokreta, penjao se odmjereno, nije usput ni žurio ni zastajkivao.Jednom, nakon izgradnje tornja sjedišta Prve američke trgovačke, Ben Rosselli je ovuda vodio šefove. Među njima bijaše Hevvvard. Izašli su kroz jedna druga uska vrata koja sad Roscoe ugleda pred sobom. Otvori ih i nađe se na malom balkonu, gotovo na vrhu nebodera, visoko nad gradom.Osine ga snažan zapuh oštrog novembarskog vjetra. Osloni se i pođe naprijed. Vjetar ga je smirio, kao da ga je obavio. A onom prilikom, prisjeti se on, Ben Rosselli je ispružio ruke prema gradu i rekao: "Gospodo, nekoć je ovdje bila obećana zemlja mog pradjeda. Ovo što danas vidite vaše je. Zapamtite - kao što je on zapamtio - da se obogatimo u pravom smislu, maramo isto toliko davati koliko i uzimamo." činilo se da to bijaše tako davno u umu i u vremenu. Sad Hevvvard pogleda ispod sebe. Vidio je niže zgrade, vijugavu, svugdje prisutnu rijeku, promet, ljude koji su poput mrava mijeli po Rossellijevu trgu daleko ispod njega. Svi ti šumovi dopirali su do njega prigušeni i izmijenjeni na vjetru.Opkorači ogradu što mu je sezala do pojasa, koja je odvajala balkon od uskog užljebljenja na pročelju. Zatim i drugom nogom. Do tog trenutka nije osjećao strah, ali sad je drhtao čitavim tijelom, a rukama je čvrsto obuhvatio ogradu iza sebe.Negdje iza sebe začu žagor glasova i trčanje po stepenicama. Netko vikne: "Roscoe!"Njegova pretposljednja misao bijaše citat iz Prve knjige o Samuelu: Pođi i neka

Page 227: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Gospodin bude s tobom. A posljednja misao dozivala je Avril: O ti, najljepša među ženama... Ustani, ljubavi moja, ljepoto moja i dođi sa mnom ...A onda kad su neke spodobe upale kroz vrata iza njega, Hevvvard sklopi oči i zakorači u prazno.

L25.U životu svakog čovjeka postoji nekoliko dana, razmišljao je Alex Vandervoort, koji se mogu izbrojiti na prste, ali dok god živimo i ičega se sjećamo, ostat će nam točno i bolno urezani u sjećanju. Takav je dan bio prije nešto više od godine dana, kad je Ben Rosselli navijestio svoju skoru smrt. I danas je bio takav dan.Bila je večer. Alex je u svom stanu - još uvijek uzbuđen zbog onog što se jutros dogodilo, nesiguran i potišten - očekivao Margot. Ona će uskoro doći. Na-lio je već drugi viski sa sodom i bacio kladu u vatru koja je dogorijevala.Jutros je on prvi prešao prag vrata što su vodila na balkon na vrhu tornja. Pojurio je uza stepenice čim je čuo zabrinute primjedbe o Heywardovu duševnom stanju i kad je nakon nekoliko žurnih pitanja zaključio kamo je Roscoe pošao. Alex ga je zovnuo kad je dotrčao na balkon, ali bijaše prekasno.Vidjevši Roscoea koji na trenutak kao da je lebdio u zraku, a onda nestao s vidika uz jeziv vrisak koji je začas zamro, Alex se užasnuo, stresao i neko vrijeme nije mogao govoriti. Tom Straughan koji je dotrčao uza stepenice odmah za njim, preuzeo je stvar u svoje ruke i naredio da se svi udalje s balkona. Alex se pokorio.Kasnije - bezrazložna li opreza - zaključaše vrata balkona.Kad je sišao na trideset šesti kat, Alex je skupio svu svoju hrabrost i pošao da to saopći Jeromeu Pattertonu. Zatim ga ponese vrtlog događaja, odluka, pojedinosti, što su slijedili jedni za drugim i međusobno se stapali dok na koncu nisu stvorili Hevvvardov epitaf, koji još ni sad nije bio završen. To će se i sutra nastaviti. Danas su se javili Roscoeovoj ženi i sinu da ih utješe, odgovorili su na pitanja policajaca - barem djelomično - donijeli odluke za pogreb. Budući da se tijelo nije moglo prepoznati, lijes će zapečatiti čim mrtvozornik na to pristane. Dick French sastavio je izjavu za novinare što ju je odobrio Alex. I još mnoga pitanja su riješili ili odgodili.Odgovori na druga pitanja postali su Alexu jasniji u kasno popodne, malo nakon što mu je Dick French savjetovao da se javi na telefonski poziv reportera Newsdaya Endicotta. Alexu se za vrijeme razgovora učini da je čovjek vrlo uzbuđen. Objasnio je da je prije svega nekoliko minuta pročitao obavijest Associated Pressa o navodnom samoubojstvu Roscoea Hey-warda. Zatim Endicott ispriča jutrošnji razgovor s Heywardom i njegov ishod. "Da sam mogao pomisliti ..." tužno je završio.Alex se nije ni trudio da utješi reportera. Neka sam riješi moralne probleme svoje profesije. Ali Alex zapita:- Hoće li vaše novine ipak objaviti reportažu?- Da, gospodine. Glavni urednik piše novi uvodnik i traži drugi naslov, inače će članak izaći sutra kao što smo i kanili.- A zašto ste mi onda telefonirali?- Možda zato što sam nekome htio reći da mi je žao.- Da - reče Alex. - I meni.Večeras je Alex ponovno razmišljao o tom razgovoru i sažaljevao Roscoea zbog duševne agonije koju je pretrpio u posljednjim trenucima.S druge strane nije bilo sumnje da će reportaža u Newsdayu, kad je sutra objave, nanijeti banci veliku štetu. Redat će se šteta za štetom. Iako je Alex uspio obustaviti navalu štediša u Tvlersvilleu, iako ni u dru-gim mjestima nisu podizali uloge, nastupilo je javno slabljenje povjerenja u Prvu američku trgovačku i povlačenje uloga. U toku prošlih deset dana štediše su podigli blizu četrdeset milijuna dolara, a ulozi su bili kudikamo niži nego inače. Istodobno je tečaj dionica Prve američke trgovačke na njujorškoj burzi znatno pao.Naravno, to nije zahvatilo samo Prvu američku trgovačku. Nakon prvih vijesti o

Page 228: Arthur Hailey - Mjenjači novca

insolventnosti Supra-nationala, mijazam melankolije zahvatio je investitore i poduzeća uključujući i bankare: cijene dionica općenito su pale; izazvane su nove međunarodne sumnje u vrijednost dolara; nekima se ovo sad činilo poput posljednje jasne opomene prije velike oluje svjetske krize.Kao da je slom jednog diva - pomisli Alex - pokazao da se i drugi divovi koji su se nekoć smatrali neuništivima mogu srušiti, da ni pojedinci, ni poduzeća ni vlade ne mogu vječito uzmicati najjednostavnijem knjigovodstvenom zakonu: ono što duguješ, moraš jednog dana platiti.Lewis D"Orsev, koji je dva desetljeća propovijedao to učenje, napisao je gotovo isto u svom najnovijem Newsletteru. Alex je jutrošnjom poštom dobio najnovije izdaje, bacio pogled na nj, a onda ga stavio u džep da ga navečer pažljivije pročita. Sad ga je izvadio:"Ne vjerujte vješto skovanoj krilatici pisao je Levvis da se u poslovnim, domaćim i međuna: rodnim financijama krije nešto složeno i neuhvatljivo što izmiče analizi.Sve je to domaćinstvo - obično domaćinstvo u širim razmjerima.A te navodne zamršenosti, zamračivanja i kri-vudavosti su izmišljen guš.tik. One zapravo ne postoje, izmislili su ih političari koji su kupovali glasove a pod tim se podrazumijevaju svi političari, manipulatori i ekonomisti što su zaraženi Kevnesom. Zajedno se služe čarolijama vrača da sakriju ono što rade i što su uradili.Ti se razmetljivci najviše boje da bismo mi mogli razabrati njihovu rabotu u jasnom i poštenom svjetlu zdrava razuma.Jer, s jedne strane oni - uglavnom političari- podigli su takvu Himalaju dugova koje ni oni, ni mi, ni naši prapraunuoi ne mogu isplatiti. A s druge strane tiskali su kao toaletni papir slapove novca koji je podrivao našu vrijednu valutu - a pogotovo onaj čestiti dolar sa zlatnom podlogom koji su Amerikanci nekoć imali.Ponavljamo: sve je to naprosto domaćinstvo- najočitije nesposobno i nepošteno domaćinstvo u povijesti čovječanstva.To i samo to predstavlja osnovni razlog inflacije."Bilo je još toga. Levvis je više volio previše riječi nego premalo. Po svom običaju Levvis je nudio i rješenje financijske boljetice."Poput čaše vode ožednjelom putniku rješenje je spremno i postoji kao što je uvijek postojalo i uvijek će postojati.Zlato.Zlato kao podloga - ponovno - svjetskog monetarnog sustava.Zlato, najstarija, jedina tvrđava monetarnog integriteta. Zlato, jedini, nepodmitljivi izvor financijske discipline.Zlato koje političari ne mogu tiskati, izdavati ni krivotvoriti niti mu snižavati vrijednost na druge načine.Zlato koje zbog svojih strogo ograničenih zaliha uspostavlja stvarnu, trajnu vrijednost.Zlato koje zbog svoje stalne vrijednosti kad služi kao novčana osnova štiti svačije poštene uštede od pljačkanja lupeža, šarlatana, nesposob-niakovića i sanjara u javnim službama.Zlato koje je kroz stoljeća dokazalo:- bez zlata kao novčane podloge neizbježno nastupa inflacija nakon koje slijedi anarhija;- zlatom se inflacija može suzbiti i izliječiti čiti i zadržati stabilnost.Zlato koje je Bog u svojoj mudrosti stvorio da potkreše ljudsku neumjerenost.Zlato za koje su Amerikanci nekoć s ponosom govorili: ,Naš je dolar čvrst kao zlato".Zlato koje jednog dana, vrlo skoro, Amerika mora dično vratiti kao svoj valutni standard. Druga mogućnost - uočljivija iz dana u dan - jest financijsko i nacionalno raspadanje. Srećom i sad, usprkos skepticizmu i fanaticima koji su protiv zlata, postoje znaci da vladina stanovišta sazrijevaju i da se vraća čvrstina ... "Alex odloži The D"Orsey Newsletter. Poput mnogih u bankarstvu i u drugim granama ponekad se rugao glasnim zlatoljupcima - Lewisu D"Orsevju, Harry-ju Schultzu, Jamesu Dinesu, Craneu iz kongresa, Exte-ru, Brovvneu, Pičku i šačici drugih.

Page 229: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Međutim, u posljednje je vrijeme počeo razmišljati nisu U njihovi više nego pojednostavnjeni nazori možda ipak ispravni. Osim što su se zalagali za zlato, zastupali su i laissez--faire, slobodno, nesputano djelovanje tržišta na kojem nesposobna poduzeća propadaju a uspješna opstaju. Na drugoj strani nalazili su se Kevnesovi teoretičari koji su mrzili zlato i zagovarali zakrpavanje privrede putem dotacija i kontrole i sve to skupa nazivali "skladnim pjevom". Jesu li keynesovci heretici, pitao se Alex, a D"Orsev, Schultz i ostali pravi proroci? Možda. U drugim su razdobljima proroci bili osamljeni i ismijavani, ali neki su ipak doživjeli dan kad su se njihova proročanstva obistinila. Alex se u potpunosti slagao s Levvisom i ostalima u jednom pogledu: u bliskoj budućnosti predstojala su sumorna vremena. A za Prvu američku trgovačku već su nastupila.Začu kako se okreće ključ u bravi. Otvore se vrata stana i uđe Margot. Skine kaput od devine dlake s pojasom i baci ga na stolicu.__ 0, Alex. Nikako da smetnem s uma Roscoea.Kako je mogao ono učiniti? Zašto?Pođe ravno prema baru i nalije piće.- Čini se da su postojali neki razlozi - polako će on. - Sad se počinju pojavljivati. Ne zamjeri, Bra-cken, ali nisam raspoložen da o tome razgovaram.- Razumijem. - Prišla mu je. Čvrsto ju je zagrlio dok su se ljubili.Poslije stanovitog vremena on reče:- Pričaj mi o Eastinu, o Juaniti, o djevojčici. Od jučer je Margot uzela njihovu sudbinu u svojeruke.Sjedila je nasuprot njemu i pijuckala.- Ima toliko toga! Kad se sve to skupi...- Cesto je to tako. - Pitao se što li će se još dogoditi prije isteka ovog dana. Ako se uopće neštodogodi.- Najprije Miles - počne Margot. - Nalazi se izvan opasnosti, a najbolja je vijest da - začudo - neće ostati slijep. Liječnici smatraju da je zacijelo zatvorio oči trenutak prije nego su ga polili kiselinom tako da su ga vjeđe zaštitile. Naravno, užasno su spaljene kao i ostatak lica i dugo će se morati podvrgavati plastičnim operacijama.- A njegove ruke?Margot izvadi iz torbice bilježnicu te je otvori.- Bolnica se povezala s jednim kirurgom na Zapadnoj obali, s doktorom Jackom Tupperom u Oaklan-du. Uživa ugled najboljeg kirurga u zemlji za plastične operacije ruku. Obratili su mu se telefonski. Pristao je da ovamo doputuje i operira sredinom slijedećeg tjedna. Pretpostavljam da će banka to platiti.- Da - reče Alex. - Platit će.- Razgovarala sam - nastavi Margot - s agentom Innesom iz FBI-a. Kaže da će zauzvrat za svjedočenje na sudu pružiti Eastinu zaštitu i novi identitet u nekom drugom gradu ove zemlje. - Odložila je bilježnicu. - Je li Nolan danas s tobom razgovarao?Alex odmahne glavom:- Nije bilo prilike.- Razgovarat će s tobom. Želi da svojim utjecajem pomogneš Milesu da nađe posao. Nolan kaže da će, bude li potrebno, udariti šakom po tvom stolu date na to prisili.- Neće biti potrebno - reče Alex. - Naša holding kompanija ima ustanove za prodaju na kredit u Tek-sasu i Kaliforniji. Naći ćemo neko mjesto za Eastina u jednom ili u drugom.- Možda bi oni zaposlili i Juanitu? Rekla je da će poći kamo god on pođe. A i Estela.Alex uzdahne. Veselilo ga je da postoji barem jedan sretan završetak. Zapita:- Sto je Tim McCartnev rekao za djevojčicu?Alex je predložio da Estelu Niinez pošalju doktoru McCartnevju, psihijatru u "Lječilištu". Pitao se kakav je mentalni potres djevojčica pretrpjela uslijed otmice i mučenja.Ali pomisao na Lječilište probudi u njemu neugodne uspomene na Ćeliju.- Znaš što - reče Margot. - Da smo ja i ti tako zdravi i uravnoteženi kao mala

Page 230: Arthur Hailey - Mjenjači novca

Estela, oboje bismo bili bolji ljudi. Doktor McCartney kaže da je o svemu s njom razgovarao. Tako da Estela neće taj doživljaj zakopati u svojoj podsvijesti, nego će ga se jasno sjećati kao ružnog sna i ništa više.Alex osjeti kako mu u oči naviru suze.- Veseli me - tiho će on. - Uistinu me veseli.- Danas je bio buran dan. - Margot se ispruži i baci cipele. - Razgovarala sam s tvojim pravnim odjelom o naknadi štete Juaniti. Mislim da možemo nešto postići i bez suda.- Hvala, Bracken. - Uze njezinu i svoju čašu te ih ponovo napuni. Dok ih je punio, zazvoni telefon. Margot ustane i zapita tko je.- Leonard Kingsvvood te traži.Alex prođe kroz dnevni boravak i digne slušalicu.- Znam da se odmarate nakon naporna dana - reče predsjednik Northamova čelika. - I mene je potresla Roscoeova smrt. Ali moram vam nešto hitno reći.- Izvolite - reče Alex i nakrivi lice.- Održan je sastanak upravitelja. Savjetovali su se cijelo poslijepodne. Sastanak upravnog odbora Prve američke trgovačke zakazan je za sutra u podne.- I?- Prva točka dnevnog reda bit će prihvaćanje Jeromeove ostavke na mjesto predsjednika. Neki od nas su to zatražili. Jerome se složio. Zapravo mislim da mu je laknulo.Da, pomisli Alex, vjerojatno je Pattertonu laknulo. Očito nije bio dorastao iznenadnoj lavini problema i kritičkih odluka koje je sada trebalo donijeti.- Poslije toga - izjavi Kingswood bez uvijanja, kao što mu je bio običaj - bit ćete vi izabrani za pred-sjednika, Alexe. Imenovanje će odmah stupiti na snagu. Dok je razgovarao, Alex usadi telefonsku slušalicu na rame te zapali lulu. Povuče dim, razmišljajući:- U ovom trenutku, Len, nisam siguran da želim taj položaj.- Predvidjeli su da biste to mogli reći pa je mene zapalo da vam telefoniram. Preklinjem vas u svoje ime, Alexe, i u ime ostalih članova odbora. - Kingsvvood ušu-ti i Alex nasluti da proživljava mučne trenutke, čovjeku formata Leonarda L. Kingsvvooda nije se lako bilo poniziti, no ipak je nastavio: - Svi znamo da ste nas upozorili na Supranational, ali smo mislili da smo pametniji. Nismo bili pametniji od vas. Nismo se osvrnuli na vaš savjet i sad se obistinilo ono što ste prorekli. I zato molimo, Alexe, istina, sa zakašnjenjem, da nam pomognete da izađemo iz ovog škripca. Moram reći da se neki upravitelji uznemiravaju za svoju odgovornost pred zakonom. Svi pamtimo da ste nas i na to upozorili.- Dopustite da na trenutak razmislim, Len.- Koliko god hoćete.Za Alexa je to moglo predstavljati zadovoljštinu, možda osjećaj nadmoćnosti, što se osvetio i što može reći: "Pa ja sam vam to rekao", svijest o moći čovjeka koji u ruci ima adute. A znao je da ih ima.A ništa od toga nije osjećao. Samo duboku tugu zbog ispraznosti i gubitka, jer je najbolje što se poslije mnogo vremena moglo dogoditi pod pretpostavkom da se prihvati predsjedništva, bilo da dovede banku u stanje u kojem ju je ostavio Ben Rosselli.Je li se za to isplatilo potruditi? Što je sve to bilo? Bi li se izuzetan napor, duboko osobno sudjelovanje i žrtva, opterećenje i napetost mogli opravdati? A za što? Da spasi od propasti banku, novčani dućan, novčani stroj. Zar Margotin rad među siromašnima i potlačenima nije mnogo važniji od njegova, zar nije veći doprinos njihovu vremenu? Pa ipak to nije bilo tako jednostavno jer banke su potrebne, a na svoj način isto onako bitne i neophodne kao hrana. Civilizacija bi propala bez novčanog sustava. Iako nesavršene, banke su omogućavale funkcioniranje novčanog sustava.Bila su to apstraktna razmatranja, a ovo praktično. Ako, Alex i prihvati predsjedništvo u Prvoj ame-1iP ričkoj trgovačkoj banci, u sadašnjem stanju, nije bilo sigurno hoće li uspjeti. Mogao je samo predsjedavati - sramotno - smrti Prve američke trgovačke ili

Page 231: Arthur Hailey - Mjenjači novca

preuzimanju vlasti od strane druge banke. U tom slučaju će ga po tome pamtiti, a i njegov bankarski ugled će opasti. S druge strane, ako itko može spasiti Prvu američku trgovačku banku, Alex je znao da je to on. Uz ostale sposobnosti, poznavao je unutrašnje stanje banke koje novajlija ne bi imao vremena upoznati. I još važnije: usprkos svim problemima i sad je bio uvjeren da to može učiniti.- Kad bih pristao, Len - izjavi on - zahtijevao bih da imam slobodne ruke da provedem neke promjene, uključivši i promjene u upravnom odboru.- Dobit ćete odriješene ruke - odvrati Kings-wood. - Osobno jamčim za to.Alex povuče dim iz lule a onda je odloži.- Dopustite da preko noći odlučim. Ujutro ću vam saopćiti odluku.Spusti slušalicu i uzme piće s bara. Margot je već pijuckala.Upitno ga pogleda:- Zašto nisi prihvatio kad oboje znamo da ćeš prihvatiti?- Pogodila si o čemu se radi?- Naravno.- Zašto si tako sigurna da ću pristati?- Zato što ne možeš odoljeti. Zato što je banka sav tvoj život. Sve drugo stoji tek iza toga.- Nisam siguran - polako će on - da je zaista tako. - Pa ipak, to je bila istina, pomisli on, kad je živio s Ćelijom. Je li to i sad istina? Mogući odgovor bijaše "da", kao što je rekla Margot. Vjerojatno se prava čovjekova priroda nikad ne može promijeniti.- Nešto sam te htjela pitati - javi se Margot. - Čini mi se da je bolje sad nego drugom prilikom.Kimnuo je glavom:- Izvoli.- One večeri u Tvlersvilleu kad su štediše nahrupili na šaltere, kad te onaj stari bračni par koji je izvadio svoju životnu ušteđevinu zapitao: "Je li naš novac potpuno siguran u vašoj banci?" odgovorio si "Ha" Tpjsi li 7.aista bio siguran?- Razmišljao sam o tome - reče Alex. - Odmah nakon toga i poslije. Pravo da ti kažem, nisam bio potpuno siguran.- Ali si spašavao banku. Je li? A to je bilo najvažnije. Ispred onih staraca i svih ostalih, štoviše, ispred poštenja, jer je važnije od toga bilo "redovito poslovanje". - Odjednom se u Margotinu glasu nazre uzbuđenje. - Zato ćeš ti i dalje pokušavati spasiti banku, Alexe, više od bilo čega drugog. Tako je bilo s tobom i s Ćelijom i - polako će ona - tako bi bilo kad bi se morao odlučiti između mene i banke - i sa mnom.Alex je šutio. Što da kaže? Što se može kazati kad vas netko suoči s golom istinom?- I tako, naposljetku - izjavi Margot - nisi tako mnogo drukčiji od Roscoea. Ili Lewisa. - S gnušanjem uzme The D"Orsey Nevvsletter. - Poslovna stabilnost, čvrst novac, zlato, visoki tečajevi dionica. Najprije to. A ljudi, pogotovo mali, nevažni ljudi, mnogo nakon toga. Među nama zjapi provalija, Alex. I uvijek će zjapiti između nas. - Vidio je da ona plače.U predvorju zazvoni telefon. Alex opsuje:- Prokletstvo! Nikako da nas večeras ostave na miru!Krupnim koracima pođe do interfona koji ga je povezivao s pazikućom u prizemlju.- Da, što je?- Gospodine Vandervoort, traži vas jedna gospođa. Gospođa Callaghan.- Ne poznajem nikakvu... - trgne se. Heywar-dova tajnica? - Pitajte je da li je iz banke.Stanka.- Da, gospodine, iz banke je.- Dobro, pošaljite je gore.Alex reče Margot što je čuo od pazikuće. Znatiželjno su čekali. Kad je čuo da se zaustavilo dizalo, pođe na vrata stana te otvori.- Izvolite ući, gospođo.Dara Callaghan bijaše privlačna njegovana žena blizu šezdesete godine. Alex je znao da već godinama radi u Prvoj američkoj trgovačkoj i bar deset godina za Roscoea Heywarda. Inače je bila sigurna i staložena, ali večeras se doimala

Page 232: Arthur Hailey - Mjenjači novca

umorno i uzrujano.Na sebi je imala kaput od antilopa ukrašen krznom i nosila kožnu aktovku. Alex ustanovi da je to bankina aktovka.- Gospodine Vandervoort, oprostite što smetam...- Sigurno postoji opravdan razlog što ste došli.- Predstavi joj Margot i zapita: - Jeste li za piće?- Zaista će mi dobro doći.Martini. Nalila ga je Margot. Alex skine Dori Callaghan kaput od antilopa. Svi sjedoše uz kamin.- Možete otvoreno govoriti pred gospođicom Bracken - reče Alex.- Hvala. - Dora Callaghan gucne martini pa spusti čašu. - Gospodine Vandervoort, po podne sam sređivala stol gospodina Heywarda. Mislila sam da ću naći neke stvari, možda kakve dokumente koje bi trebalo nekome poslati. - Glas je izda. Ušuti. Prošapće:- Žao mi je.- Neka vam ne bude žao - tiho će Alex. - Nema žurbe.Kad se smirila, ona nastavi:- Neke su ladice bile zaključane. I gospodin Hey-ward i ja imali smo ključ, iako ga ja nisam često upotrebljavala. Danas sam ga upotrijebila.Opet šutnja, čekali su.- U jednoj ladici... Gospodine Vandervoort, čula sam da će sutra ujutro doći istražitelji. Pomislila sam... bolje da vi pogledate što je to, vi ćete bolje od mene znati što da radite.Gospođa Callaghan otvori kožnatu aktovku te izvadi dvije velike omotnice. Dok ih je pružala Alexu, on uoči da su obje već otvorene. Znatiželjno poviri u njih.U prvoj omotnici nalazile su se četiri potvrde o dionicama, svaka na pet stotina dionica CMnvesticija s potpisom G. Cjuartermaina. Iako su potvrde glasile na donosioca, nije bilo sumnje da pripadaju Hey-vvardu, pomisli Alex. Sjeti se što mu je po podne rekao reporter Newsdaya. Ovo bijaše potvrda. Naravno, bili su potrebni dokazi ako taj slučaj dođe pred sud, ali činilo se sigurnim da je Heyward, provjereni bankovni službenik na visokom položaju, primio masno mito. Da je ostao živ, raskrinkavanje bi za sobom povuklo krivično gonjenje.Alex postade još utučeniji nego prije. Nikada nije volio Heywarda. Bili su suparnici gotovo od vremena kad je Alex došao u Prvu američku trgovačku. Pa ipak do današnjeg dana ni načas nije posumnjao u Roscoe-ovu čestitost. Ovo pokazuje, pomisli on, da ma kako mi mislili da poznajemo ljude, zapravo ih nikad ne upoznamo.Žaleći što je do svega toga došlo Alex iz druge omotnice izvadi fotografije skupine osoba kraj bazena. Četiri žene i dva gola muškarca te odjeveni Roscoe Heyward. Istog časa Alex pomisli da su to uspomene s Heywardova razvikanog izleta na Bahamske otoke s Velikim Georgeom Quartermainom. Alex prebroji dvanaest fotografija te ih složi na stolić za kavu dok su ga Margot i gospođa Callaghan gledale. Baci pogled na lice Dore Callaghan. Obrazi joj bijahu užareni, pocr-venjela je. Pocrvenjela? Mislio je da danas ljudi više ne mogu crvenjeti.Dok je gledao slike, dolazilo mu je da se nasmije. Svi na fotografijama djelovali su - druge riječi za to nije bilo - smiješno. Roscoe je na jednoj slici očarano zurio u nage žene, na drugoj ga je jedna od njih ljubila, a on joj je prstom milovao grudi. Mlitavo tijelo Harolda Austina, opušten penis i lud smijeh. Još jedan muškarac okrenut leđima kameri, gledao je žene. A što se tiče žena - pa lijepo, pomisli Alex - neki bi ih smatrali privlačnima, a što se njega tiče, više je volio Margot odjevenu, svakog dana.Ipak se nije nasmijao iz poštovanja prema Dori Callaghan koja je popila martini i ustala:- Gospodine Vandervoort, moram otići.- Imali ste pravo kad ste mi donijeli ove omotnice - reče joj on. - To cijenim i osobno ću se za njih pobrinuti.- Ispratit ću vas - reče Margot. Dohvati kaput gospođe Callaghan te je odvede prema liftu.Alex je stajao kraj prozora i gledao gradska svjetla kad se Margot vratila.- Simpatična žena - izjavi ona. - I odana.

Page 233: Arthur Hailey - Mjenjači novca

- Da - reče on pa razrmsli. Bez obzira na promjene što nastupe sutra i slijedećih dana, pobrinut će se da budu obzirni prema gospođi Callaghan. Morat će se pobrinuti i za druge. Alex će odmah unaprijeditiToma Straughana na svoje bivše mjesto kao potpredsjednika. Orville Young zauzet će Roscoeov položaj. Ed-wina D"Orsev mora postati potpredsjednica. Alex je već neko vrijeme imao taj položaj u vidu za Edvvinu, a uskoro ju je namjeravao još više unaprijediti. U međuvremenu je smjesta mora imenovati za članicu upravnog odbora.Odjednom shvati: ponaša se kao da se prihvatio predsjedništva banke. Pa zar mu Margot nije to rekla maloprije? Očigledno je imala pravo.Okrene se od prozora i mraka. Margot je stajala kraj stolića za kavu i gledala slike. Odjednom zahiho-će, a onda i on popusti svojoj želji pa se nasmije s njom.- Bože! - izusti Margot. - Tragikomično!Kad im je smijeh zamro, sagne se, skupi slike pa ih ponovno stavi u omotnicu. Bio je u napasti da baci paketić u vatru, ali je znao da ne smije. Uništit će dokaze koji mogu biti potrebni. AH učinit će sve, odluči on, da nitko drugi ne vidi te slike. Radi Roscoea.- Tragikomično - ponovi Margot. - Zar nije sve to tragikomično.- Da - složi se on i u tom času spozna da mu je ona potrebna, da će mu uvijek biti potrebna.Uzme njezine ruke sjetivši se o čemu su razgovarali prije nego što je došla gospođa Callaghan.- Bez obzira na sve provalije između nas - istakne Alex - imamo i mnogo mostova. Ti i ja smo stvoreni jedno za drugo. Hajde da stalno zajedno živimo, Bracken, počevši od sada.- To očito neće uspjeti - primijeti ona. - Ili neće potrajati. Sudbina je protiv nas.- Onda ćemo joj pokušati dokazati da je pogriješila.- Naravno, jedna stvar govori nama u prilog - Margotine oči nestašno bijesnu. - Većina parova koji se zakunu da će se voljeti i čuvati dok ih smrt ne razdvoji - završe razvodom u toku godine dana. Možda, ako počnemo bez mnogo nada i očekivanja, možda će nama biti bolje nego ostalima.Zagrli je i prošapće:- Ponekad bankari i odvjetnici previše govore.

POGOVOR

Arthur Hailev je rođen 5. 4. 1920. u Lutonu, Engleska, ali se 1947. preselio u Kanadu i dobio njeno državljanstvo. Za vrijeme rata bio je pilot u Kraljevskom zrakoplovstvu a prije toga radio je razne uredske poslove. Prvo se javio televizijskom dramom "Let u opasnost" istu je poslije romansirao ali je svjetsku slavu stekao romanima: "Konačna dijagnoza", "Na visokim mjestima", "Hotel", "Aerodrom", "Kotači" i "Mjenjači novca". Neki su od njih preneseni na filmsko platno. Za "Hotel" i "Aerodrom" sam je pisao scenarije.U nas i u svijetu popularni Hailev doveo je na zanatski besprijekoran nivo jedan način pisanja, točnije rečeno jednu uspješnu formulu koju je sam razvio, sam usavršio i, čini se, postao njenim zarobljenikom.U svakom njegovom romanu plijeni nas mnoštvo fakata neki kritičari takvu prozu zovu "faktička", mnoštvo zgodnih i nezamijećenih činjenica o glavnoj temi i centralnom predmetu oko koga pisac plete jednu ili nekoliko paralelnih mreža zapleta u kojima opet sudjeluje velik broj karakterističnih tipova. Uzeto u globalu radi se o pisanom proizvodu koji može zadovoljiti najširi krug čitalaca.Sam je autor izjavio da mu je potrebno tri godine da napiše novi roman: prvo detaljno istražuje predmet svoga budućeg romansijerskog interesa opskrbljujući se nizom podataka s naglaskom na one nedostupne običnim smrtnicima a vitalne za neki proces, organizaciju, ustanovu, industriju. Zatim tako skupljeni materijal razvrstava i određuje gdje će ga plasirati u tekstu. Nakon toga slijedi razdoblje intenzivnog pisanja. Najčešće napiše nekoliko verzija prije nego se

Page 234: Arthur Hailey - Mjenjači novca

zadovolji jednom od njih.Krajnji rezultat ovog i ovakvog rada je čitljiv, zanimljiv, protagonistima bogat roman čija se radnja odvija dosta brzim tempom.Hailev dobro zna što od njega čitaoci očekuju i on ih rijetko razočara. Imaju uzbudljiv dojam da uz piščevu asistenciju otkrivaju jedan tajni izgled stvari, da skidaju veo s realnosti s kojom svakodnevno komuniciraju ali im nije dopušteno da je upoznaju s "unutrašnje" strane. Ne može mu se prigovoriti da je indiferentan ni prema temama i pitanjima dana kao što su zagađenje okoliša, bogati i siromašni, rasna netrpeljivost, monetarne krize, etničke manjine, studentske pobune. Sve to na prikladan način upleće u radnju ne zagovarajući krajnosti.Sve u svemu Hailev je solidan pisac romana za široku publiku koji zna, kao što rekosmo, što ona od njega očekuje. Isto tako dobro zna što zauzvrat može on kao autor očekivati od te iste publike: da ga kupuje i tako drži na prvom mjestu ljestvice najradije čitanih knjiga,

Z. M.