Živorad Mihajlovi ć Slavinski

KREATON

Majstor igre stvaranja

2

ZAHVALNICA

U stvaranju obimnog sistema kao što je Kreaton zahvalnost dugujem mnogim osobama. Teško je

izdvojiti nekolicinu iz tolikog broja ljudi, a da neko ne bude zaobiđen. Ipak, dužan sam da ukažem na one koji su odlučujuće doprinijeli.

To su mnogobrojni poslenici sa ekspanzivnih područja Novog Doba, Nezavisne Sajentologije i Neuro-Lingvističkog programiranja.

Djela Maksa Fridema Longa o Huni su zlatan rudnik informacija za svakog ozbiljnog istraživača. Vjerujem da će na osnovama njegovih djela nastati mnogi efikasni sistemu u budućnosti.

Brojne korisne savjete dao mi je Kenet Grant i uputio me na rijetke i teško dostupne izvore podataka.

Veliku zahvalnost dugujem članovima moje najuže porodice sa kojima sam provjeravao i usavršavao procese Kreatona. Nije im bilo lako u trenucima kada sam bio u krizi i sumnjao u povoljan ishod. Najviše mi je pomogla moja supruga Jadranka-Alda i, kao što sam istakao u posveti ove knjige, mnoge vrijedne procese Kreatona čitaoci duguju njoj, a ne meni. To nije velika novost. Značajan udio ona je dala i u stvaranju prethodnih sistema, Novog Ekskalibura i Ekskalibura-2.

Najzad, izuzetno veliku zahvalnost dugujem čovjeku koji do sada nije želio da ga spominjem u svojim redovima, a mnogo mi je doprinio. To je Robert Berdsong, istinski znalac hermetičke mudrosti, koji u nju ne samo da je sa mnogo ljubavi uvodio druge, već ju je živio. On mi je nesebično stavio na raspolaganje svoj monumentalni i još nepublicirani rukopis od 2.000 strana, a što je još važnije, djelovao je na moj rad samim svojim postojanjem kako to samo izuzetna Bića mogu.

3 U V O D

Kreaton je nastao iz mojih eksperimenata usavršavanja “Novog Ekskalibura: Alkemije Svijesti” i

“Ekskalibura-2”, iz mojih kontakata i razmjene iskustava sa ljudima koje sam spomenuo u Zahvalnici i mojih uvida i novih stvaralačkih proboja. Njemu je u izvjesnoj mjeri doprinio moj prošlogodišnji boravak u Oahaki, u Meksiku, kod Majkla Pauela i iskustva koja sam imao sa njegovim učenjem. U fazi završnog uobličenja sistema dragocjenu pomoć pružili su mi članovi moje porodice: sinovi Filip i Srđan, kći Ivana, supruga Jadranka i sestra Bojana. Kada ih ovako nabrajam, osjećam se pomalo nelagodno, jer se dobiva utisak nekakve porodične radionice. Upravo takva nelagoda bila je razlog da sam u ranijim knjigama prešućivao svoje najbliže suradnike, što se nije dobro pokazalo. Jednostavna istina je da su mi oni u dugom periodu predstavljali jedine suradnike, jer sam sa njima, individualno i grupno, usavršavao pojedine procese Kreatona.

Ovakav rad imao je korisne posljedice po sve nas. Proširila su se naša saznanja o vezi između ličnih problema i traumatskih iskustava iz prošlih života; Filip je razvio svoj sistem Meta-Ekskalibur, a metodologija samog Ekskalibura je znatno izmijenjena i unaprijeđena. Uobličenje Kreatona očito je utjecalo na razvoj drugih značajnih stvari i procesa. Neki Praktičari Ekskalibura počeli su da primjenjuju moje sisteme u zemljama Zapada, naše Bratstvo E.G.A. je dobilo pristup brzoj razmjeni informacija sa Neognostičkim grupama preko elektronske pošte, a Kenet Grant, istaknuti suvremeni hermetista, posvetio je u svojoj najnovijoj knjizi “Iza granične zone” (“Beyond Mauve Zone”) tri poglavlja mom radu.

Na usavršavanju Ekskalibura radio sam manje ili više tokom 3 godine od njegovog nastanka. Iz ovakvog rada neosjetno je počeo da se pomalja samostalan sistem, usmjeren na sasvim nove prostore Spiritualnog i kreativnog rada. U posljednjih 6 mjeseci sistem je dobio svoje ime i u septembru mjesecu 1994. godine pušten je u svijet.

Mnoge stvari u Kreatonu će vas iznenaditi. Neka moja otkrića su jednostavna, ali značajna i objašnjavaju zašto rad Praktičara Ekskalibura nije uvijek bio uspješan. Sada ćete znati gdje ste ranije griješili i biti ćete u stanju izbjeći prethodne greške. Mnoge tehnike Kreatona može koristiti i čitalac koji nema prethodnog znanja, ali je za potpuno ovladavanje metodama ovog sistema neophodno da Praktičar prođe Tečaj Ekskalibura pod vodstvom iskusnog Voditelja, a potom sam Kreaton Tečaj. Čitanje knjige ne može zamijeni takav rad, već samo da ga kasnije nadopuni. Jer Kreaton Tečaj je probojno iskustvo. Tokom dva dana rada Učesnici asimiliraju znanje i nauče tehnike za koje bi im bilo potrebno nekoliko mjeseci individualnog rada. Rad na Tečaju pod supervizijom svodi mogućnost da se pogriješi na minimum. Dalje, neke tehnike Kreatona opisane su u ovoj knjizi, ali im samo rad u grupi daje pravu vrijednost. Primjera radi, “Otkrivanje svoje životne misije” djeluje blijedo i beživotno kada se radi individualno ili u paru, a u grupnom radu izaziva veoma duboko iskustvo i trajne promjene u Praktičaru. Najzad, Kreaton nije skup okamenjenih dogmi, već živ sistem znanja koji se stalno razvija i oplođuje. U trenutku dok čitate ove riječi, sistem je obogaćen novim doprinosima u odnosu na trenutak kada su one pisane. Osoba koja stekne praktično iskustvo Kreatona pod vodstvom iskusnog Majstora koga sam obučio ja ili od mene validirani Trener, ima garancije da će dobiti najsuvremeniju tehnologiju, a potom će nove tehnike moći sa lakoćom uklopiti u svoje postojeće znanje. Obavještenja o Tečajevima Ekskalibura i Kreatona koji vode Validirani Majstori nalaze se na kraju ove knjige.

Sa Kreatonom dobivate potpuno nove instrumente u ruke, izvanredno efikasne tehnike kojima ćete moći mnogo efikasnije kontrolirati subjektivni univerzum nego do sada. Mogli bismo reći da on predstavlja kompjuter nove generacije, efikasniji i brži od svojih starijih rođaka.

Međutim i ovaj kompjuter, kao i prethodni, Ekskalibur-1 i 2, mora se upotrebljavati da bi davao rezultate. Kreaton će raditi za vas samo ako vi radite za njega! Ako ga čovjek koji prođe Tečaj ne koristi, neće postići ništa. Davno je kineski mudrac Tehui Hsie rekao: “Akcija uklanja sumnju koju teorija ne može.” Ljudima koji odustaju od akcije ne može da pomogne ni Svemogući Bog ili bolje reći on to neće. Od čuvenog mudraca potiče misao da Bog nikad neće učiniti za čovjeka ono što čovjek može da učini sam za sebe. To neće ni Istiniti Učitelji. Ovo naglašavam zbog raširene zablude među nekim Sljedbenicima Novog Doba da će Snage Više Svijesti, Savršeni učitelji ili Bog obaviti ono što osim njih samih nitko drugi ne može. Kada god bi mi uspaljeni Sljedbenik nekog od brojnih “Savršenih Učitelja” ili “Avatara” tvrdio da on ništa ne treba da čini osim da voli svog Gurua, a ovaj zauzvrat preuzima na sebe njegovu karmu, sjetio bih se poučne francuske priče o vrijednom vinogradaru.

U jednom selu Južne Francuske postao je poznat marljivi vinogradar, koji je na neplodnom kamenjaru i šikari tokom dugogodišnjeg rada odnjegovao prelijep vinograd. Postao je poznat širom čitave oblasti, tako da su kod njega dovodili mnoge viđene goste. Jednom prilikom doveli su u goste biskupa sa grupom pratilaca. On se iskreno zadivio nad velikim vinogradom i pohvalio vrijednog seljaka:

“Sine moj, divno je ovo što moje oči gledaju. Svu ovu ljepotu stvorile su Božja milost i tvoja marljivost.”

“To je istina, Vaša Svetosti,” složio se sa njim vinogradar, “ali, trebalo je da vidite kako je to izgledalo kada je tu bila samo Božja milost.”

4 IGRA STVARANJA

O igri sam već pisao u “Ekskaliburu-2”, pretpostavljam da se toga sjećate. Kao uvod u ono što

slijedi spomenuti ću osnovne elemente igre, jer su oni osnova za dalje izlaganje. Igra je svaka aktivnost koja sadrži odluku da se ostvari neki cilj usprkos otpora ili barijera. Igra se

sastoji iz odluke da se odigra određena igra, cilja koji Biće želi da ostvari igrom, barijera koje Biće odvajaju od cilja i sloboda koje Biće ima u njegovom dostizanju. Ti elementi čine strukturu igre (vidi kasnije o strukturama). Za praktičan rad najvažnije je slijedeće: kada se ostvari cilj igre, njena struktura se raspada i Biće ostaje u praznini. Budući da ne podnosi prazninu, ono odmah započinje novu igru.

Da bi se igra odvijala na optimalan način, barijere i slobode moraju biti približno iste snage. Jer ako su barijere prejake (na primjer, kada trogodišnje dijete hoće da pobjedi u boksu odraslog mladića), slijedi neumitni poraz. Tu nema igre.

Igra nije moguća ni u slučaju kada su barijere preslabe, a slobode prevelike. Na primjer, ekipa vrhunskih profesionalaca može bez ikakve neizvjesnosti pobijediti ekipu školskih amatera. Ni tu nema igre!

Tek kada su slobode i barijere približno jednake, igra može da se razvije. Najvrijednije su one igre u kojima se cilj ostvaruje poslije naprezanja u savlađivanju barijera i velike neizvjesnosti.

Igra stvaranja je jedna od osnovnih igara koje Biće igra u ovom univerzumu. Ono u takvoj igri ima u maloj mjeri božanske moći, jer Boga većina religioznih osoba prvenstveno doživljava kao tvorca ovog univerzuma. Uslijed toga se mnogi stvaraoci, kada stvaraju punom snagom, osjećaju kao bogovi. Jedan poznati književnik bi u rijetkim plodnim danima, kada bi uspio da napiše 20 nadahnutih stranica, govorio svakome koga sretne: “Osjećam se kao Bog!”

U vezi sa igrom stvaranja zanimljiva je opaska Alberta Ajnštajna: “Sva bića ostavljaju tragove svog postojanja, a samo Ljudsko Biće ostavlja tragove svog stvaralaštva”.

Sa gnostičke točke gledišta, stvoreni univerzum je nestvaran. On je proizvod maje ili kozmičke iluzije.. Ali dokgod smo u njemu, mi smo u velikoj mjeri podložni njegovim zakonima. Kako je rekao jedan inteligentni cinik, nema filozofa koji je u stanju da smireno filozofira o sudbinskim pitanjima dok pati od zubobolje. Stoga treba da znate zakone igre stvaranja da biste tu igru djelotvorno igrali. Kreaton vas upravo tome uči.

5 CIKLUS OSTVARENJA: BITI - ČINITI - IMATI

Na ovaj Ciklus prvi je ukazao Ron Habard, bar koliko je meni poznato. Ciklus ostvarenja je sličan ciklusu akcije , ali kod ovog drugog naglašava se diskreacija, rastvaranje tvorevina, a kod ciklusa Biti- Činiti-Imati naglasak je na ostvarenju, odnosno stvaranju. On govori o tome kroz koje stadije prolazimo kada nešto stvaramo, Ciklus Ostvarenja nas uči da neko prvo mora biti pekar (identitet), pa činili stvari koje pekar radi (mijesiti i peći tijesto), dok konačno nema u rukama kruh (ostvarenje).

Ovo je potrebno naglasiti zato što mnogi prožive svoj život u uzaludnim pokušajima da nasilno izmjene Ciklus Ostvarenja, koji je odraz kozmičkih zakona ispoljenih na nivou ljudske svijesti. Kada to pokušavaju, oni se upinju da prvo imaju nešto, da bi potom bili neko. Najdrastičniji primjer je za to kada ljudi zgrću novac i slične statusne simbole (imati), da bi stvorili u sebi osjećanje da vrijede (biti). Mnogi koji bi željeli da budu slikari vjeruju da bi to bili kada bi imali ono što oni pripisuju slikaru: atelje, platna, boje, modele, sredstva za prodornu reklamu ili dobre društvene veze koje bi im omogućile da se predstave u povoljnom svjetlu na televiziji, kupce koji su spremni platiti za njihove radove i tome slično.. Ali je Ciklus Ostvarenja upravo obrnut: budi slikar, čini ono što pravi slikar radi - slikaj 10 ili 12 sati dnevno, stvaraj slike tokom niza godina - a ostale stvari će doći na svoje mjesto. Ako takvom čovjeku u požaru izgori atelje sa svim slikama, bojama, četkama, platnima, on neće sebe prestati da smatra slikarom. Također će ga svi ljudi koji ga znaju i dalje doživljavati kao slikara.

Ja sam na mnogim Tečajevima Treninga za Majstore Intenziva Gnoze navodio riječi čovjeka koji je na našim prostorima, do prije nekog vremena, uživao izvjesnu reputaciju: “Budi Majstor, a sve ostalo iz toga proishodi”. Međutim, taj čovjek nije uzeo u obzir čitav Ciklus Ostvarenja. Istina je da je najvažnije biti Majstor. Ali to nije dovoljno! Neki ljudi su bili ubijeđeni da jesu Majstori Intenziva Gnoze ili da su najbolji Majstori na svijetu, ali su ispustili drugu važnu fazu - činiti - i njihovi Intenzivi su se neslavno završili. Ili su vodili jedan ili nekoliko uspješnih Intenziva Gnoze, a potom bi prestali, odustali bi od druge faze ciklusa - faze činiti - i više nisu bili Majstori. Ljudi iz njihove okoline bi poslije nekog vremena prestali da gledaju na njih kao na Majstore, a i oni sami bi prestali da sebe tako doživljavaju. Točno je da Majstor mora biti Majstor , ali on potom mora činiti odre đene stvari koje pravi Majstor čini , da bi kao konačni rezultat IMAO valjan Intenziv.

Kod prvog navedenog primjera, slikara, interesantan je stav velikih, uspješnih galerista, kada im predstavljaju mlade slikare sa nadom da će im uzeti pod svoje pokroviteljstvo, što pretpostavlja dugoročnu i skupu investiciju. Kada takvom galeristi kažu da je neki mlad slikar izuzetno talentiran ili genijalan, on se na to ne osvrće mnogo. Svi su oni talentirani ili genijalni, kaže on (galerista zna da je prva faza, Biti , zadovoljena). Mene interesira da li je on u stanju slikati 10 ili 12 sati svakoga dana slijedećih nekoliko godina. To Čini slikara!

Ovo je pravi trenutak da ukažem na još jednu važnu stvar u kontekstu Ciklusa Ostvarenja. Slično primjeru u kome ljudi imajući NEŠTO pokušavaju da postanu NETKO, kod izvjesnih ljudi se javlja težnja da čineći nešto postanu netko, odnosno da kroz fazu činiti stvore fazu biti ili identitet. I u tome ponekad uspijevaju, što može da izgleda paradoksalno. Kriterij da li će uspjeti jeste ustrajnost u činjenju. Zašto? Zato što je dugotrajno i predano činjenje doista način da se stvori željeni identitet!

Ukoliko je takav pokušaj kratkog daha, on je pretvaranje i ljudi ga prije ili poslije prozru. O tome govori naša poslovica “Vidjela žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu.” Ali ako se čovjek posveti fazi činjenja u potpunosti i trajno, on će stvoriti željeni identitet, a također i treća faza - imanje - biće realizirana. Pretpostavimo da se neki Spiritualno ambiciozan čovjek, pošto je naučio neke stvari o ljudima, počne ponašati kao Učitelj Guru, grupni lider i tome slično. Na tom putu ga čekaju mnoge nevolje, patnje i iznad svega krvava borba sa sopstvenim Egom. Većina će odustati poslije dužeg ili kraćeg vremena, ali onaj koji dovoljno dugo u ustraje u ČINJENJU, a to znači da prihvaća tuđe patnje, podmeće svoja leđa pod njih, prihvaća odgovornost za probleme koje se njegovim Sljedbenicima javljaju, i ako to čini čitavim svojim Bićem, bez ostatka, on će neminovno stvoriti neophodni identitet. Treća faza - Imati - nužno mora bili prisutna da bi se ciklus ostvarenja valjano okončao, premda većina o tome ne misli. Međutim, za život uopće, a posebice za stvaralački i Spiritualno usmjeren život, neophodno je potpuno razumijevanje odnosa posljednje faze (Imati) sa cjelinom Ciklusa Ostvarenja. Stoga obratite posebnu pažnju na ovo što slijedi! Ova faza je najkraća, jer ostvarenje cilja dovodi, poslije kratkotrajnog osjećanja ispunjenosti do raspada i nestanka strukture koja je bila uspostavljena početkom Ciklusa Ostvarenja. I u toj fazi se mogu počinite greške, o kojima nas opominje Ji Džing, govoreći o mladoj, neiskusnoj lisici koja će, prelazeći potok, na samom kraju smočiti rep. Njoj nasuprot, Knjiga Preobražaja ističe iskusnu staru lisicu koja će prijeći potok, a da rep ne smoči.

Poraz se u ovoj fazi događa, odnosno rep će bili pokvašen, kada čovjeku manjka operativno znanje o ostvarenju cilja i njegovim posljedicama. Najdrastičniji primjer takvih poraznih iskustava jesu ljudi koji, pošto su život proveli u siromaštvu, dobijaju veliko nasljedstvo ili nagrade u igrama na sreću. Okolina očekuje da će njihov život poslije toga proticati u spokojnom zadovoljstvu, ali se on po pravilu sunovraćuje: porodica im se raspada, počinju da piju, da se kockaju ili drogiraju, često završavaju kod psihijatra, a bogatstvo nestaje isto onako iznenadno kao što je i došlo.

Nas interesira kako da se ponašamo u svakoj od tih faza. I Kreaton nam upravo to omogućava. U prvoj fazi, Biti , uči nas, dajući nam u ruke efikasne instrumente, da sebe formiramo onako kako

želimo tako što ćemo stvoriti odgovarajući identitet. To znači, identitet kreativne osobe kojoj plodne stvaralačke ideje neprestance pritiču, da nam pažnja bude oslobođena fiksacija na nezavršene aktivnosti

6 koje je zarobljavaju, daje nam potrebna znanja i metode za razvoj sposobnosti.

U fazi Činjenja ukazuje što točno trebamo raditi i na koji način i koje greške da izbjegnemo. I konačno, u fazi Imati uči nas da budemo mudra lisica koja neće pokvasiti rep: da izbjegnemo

karakteristične greške koje ljudi čine. To se u većini slučajeva svodi na jedno. Na svijest o tome što se dešava kada do ostvarenja cilja dođe i prihvaćanje takvog ishoda na zreo način. Zbog velike važnosti pravilnog razumijevanja Ciklusa Ostvarenja ponoviti ću: U trenutku ostvarenja postavljenog cilja javlja se osjećanje realizacije, ispunjenja i oslobođenja, koje kratko traje, a potom se kreativna struktura raspada, dolazi do emocionalne reakcije koja ima oblik zasićenosti ili ispraznosti i pasivnosti. I što tada valja da činimo? Samo jedno: da odmah postavimo nov cilj kome od tog trenutka težimo, uz sagledavanje trenutnog stanja u kome se nalazimo. Na taj način uspostavlja se nova ciljna struktura, kreće novi Ciklus Ostvarenja i igra stvaranja počinje iznova.

Učesnici na Kreaton Tečaju mogu da shvate Ciklus Ostvarenja u punoj mjeri tek kada nauče da rade sa Vrijednostima (vidi kasnije). Da bi čovjek imao ispunjen i skladan život, neophodno je da u Hijerarhiji Vrijednosti sreća dođe na vrlo visoko mjesto. Neki Praktičari se ustežu da to učine, jer se plaše da će izgubiti motivaciju za rad, ulaganje napora i dalji razvoj ako sreću stave iznad samopotvrđivanja, kreativnosti i ostvarenja. To je neopravdana bojazan, jer praksa pokazuje da kada se sreća stavi u Hijerarhiji iznad navedenih Vrijednosti, dolazi do sljedećeg poželjnog ishoda: umjesto da čovjek postiže neke ciljeve u životu da bi bio sretan, on sretan radi na ostvarenju svojih ciljeva!

Objašnjenje je u slijedećem. Ako postavite sreću kao svoj cilj u igri, vi ćete se namučiti da do nje dođete, a kada je ostvarite kao cilj, biti ćete sretni veoma kratko vrijeme, jer kada se cilj ostvari, Ciklus Ostvarenja je završen i cijela Struktura Ostvarenja se raspada.

Zato, ako želite da najveći dio vremena budete sretni, trebate odabrati igru koja zahtjeva da budete u stanju sreće (faza BITI) da biste ostvarili neki drugi cilj.

U ovom primjeru opet nam se nameće razlika između BITI i IMATI. “Imati ” je ono što ste se složili da nemate i čemu težite kao cilju.

“Biti ” je ono što prihvaćate u sebi kao neophodan uvjet da tu igru igrate. To je identitet koji je uvjet za igranje te igre. Ako ćete da igrate kako valja igru roditelja, ne možete to da činite sa identitetom baštovana, policajca ili lopova, već sa identitetom roditelja.

Tenzija između “Biti” i “Imati” je ono što definira tu igru i što omogućava fazu “Činjenja”. Na taj način vi tokom igre održavate stanje Biti (u ovom slučaju stanje sreće) da biste vršili “činjenje” i da konačno ostvarite “imanje”. Drugim riječima, vi treba da najveći dio vremena potrošite na BITI i ČINITI da biste konačno, za kratak trenutak, ostvarili IMATI.

Riskantno je i često vodi razočaranju ako kao cilj (IMATI) postavite ostvarenje nekog stanja svijesti. Jer to znači da ćete najveći dio vremena biti bez tog stanja! U navedenom slučaju, ako kao cilj igre postavite sreću, onda je sasvim sigurno da nećete biti sretni dok se igra ne završi, odnosno dok ne ostvarite njen cilj! A ostvarenje vrlo kratko traje. To nas navodi da kažemo: nema ničeg čudnijeg od želje - kada je vidimo ostvarenu, nje više nema.

I zato, ako želite stanje sreće, treba da ga učinite sastavnom komponentom faze BITI, koja je neophodna da bi se igrala igra sreće.

7 CILJNA ORIJENTACIJA

U mnogobrojnim parapsihološkim eksperimentima, počevši od 30-ih godina ovog vijeka, utvrđeno

je i statistički dokazano postojanje prekognicije ili vidovitog predviđanja budućih događaja. Ti rezultati rušili su ustaljen kauzalni odnos uzrok-posljedica, u kome uzrok uvijek vremenski prethodi posljedici, na kojem je izgrađena čitava zapadna civilizacija. Jer, u slučajevima točne prekognicije, medij ima u svojoj svijesti posljedicu prije uzroka. On, na primjer, točno sagledava neki događaj koji će se dogoditi tek mnogo godina kasnije. To znači da je posljedica postojala, makar samo u svijesti medija, prije mnogobrojnih uzroka koji su doveli do takvog razvoja događaja.

Neke pojave u klasičnom okultizmu uklapale su se u taj paradoksalni, neuzročni odnos. Tako se kaže da snažna vizualizacija željenog rezultata dovodi do ostvarenja zamišljene vizije. Potrebno je samo izvjesno vrijeme da bi vizija sa astralne, formativne ravni prešla na materijalnu ravan egzistencije. Kaže se da će, budući da krajnji rezultat postoji, makar kao vizija u svijesti, i sredstva za njegovo ostvarenje nužno biti stvorena.

Ovu teorijsku osnovu ciljne strukture u ostvarenjima podržavaju u najvećoj mjeri eksperimenti psihokineze koje je vršio parapsiholog i elektroničar Helmut Šmit. On je konstruirao binarni generator slučajnosti, koji po njenu nosi ime Šmitova mašina. Ona se još naziva “elektronski bacač novčića”, jer na osnovu raspadanja radioaktivog stronocijuma 90, proizvodi slučajno pojavljivanje jedne od dvije mogućnosti na brojaču aparata. U njemu se nalazi elektronski prekidač koji oscilira milijun puta u jednoj sekundi između crvene i zelene lampice. Znači, 500.000 u sekundi impuls prođe kroz zelenu i isto toliko puta kroz crvenu lampicu. Na mašinu je priključen kompjuter, koji na ekranu odmah iskazuje postignute rezultate i njihovu statističku značajnost.

Subjekt u psihokinetičkom eksperimentu ne zna ništa o strukturi Šmitove mašine, jer se ona nalazi u metalnom oklopu da ne bi mogao da je prepozna, ako bi nekim slučajem poznavao taj uređaj. Njegov cilj je da koncentracijom volje i misli psihokinetički djeluje tako da se jedna lampica upali. I u većini opita subjekti uspijevaju da se odabrana lampica upali više puta u odnosu na drugu u mjeri koja je statistički jako značajna.

Takvi rezultati postavljaju problem. Da bi se odabrana lampica upalila, impuls treba da prođe kroz niz posrednika u mašini: pojačivača, prigušivača, spojeva itd. Razmišljajući uzročno, očekivalo bi se da Subjekt mora djelovati na prvi spoj, pa na drugi, treći itd. da bi do kraja sproveo impuls do željene lampe. Ali on to ne čini. On je usmjeren samo na krajnji cilj i kada je tako usmjeren, cilj biva postignut, odabrana lampica se pali, a sva sredstva i procesi koji vode do tog cilja automatski se uklapaju. Pri tome, subjekt o njima ne zna ništa. Na osnovu tih eksperimentalnih rezultata psihokineza je sagledana kao fenomen kod kojeg je dominantan “princip ciljne orijentacije”: ona ima tendenciju da uspješno izazove konačni ishod, bez obzira koliko su složeni posredni koraci koji do tog ishoda vode.

Ovo gledište podržavaju i opiti koji su slijedili sa binarnim generatorima slučajnosti različite složenosti. Kada je Helmut Šmit uveo u opit dvostruko složeniji generator slučajnosti, a to znači sa dva puta više uvjeta koji su morali bili ispunjeni, rezultati su ostali potpuno isti.

Slična stvar događa se u strukturama ostvarenja ili ciljnim strukturama, stoga ćemo se u Kreatonu vraćati na Šmitovu mašinu kao metaforu procesa koji se događaju u kreiranju željenih ishoda.

8 FORMULA RASTEREĆENJA PAŽNJE

Većina ljudi ima na raspolaganju mali dio svoje potencijalne energije, jer im se ona iscrpljuje zato

što je vezana u mnogim nezavršenim aktivnostima. Svaki nezavršen ciklus akcije u kojem nam je pažnja vezana, zarobljava i crpi izvjesnu količinu psihičke energije. Pažnja nam nije vezana na svim nezavršenim ciklusima, ali na mnogima jeste. Uzmimo za primjer čovjeka koji je u mladosti počeo da studira ekonomiju, pa je taj fakultet napustio i potom poslao uspješan glumac. On o nezavršenom ekonomskom fakultetu izuzetno rijetko misli, a kada se to dogodi, na studiranje ekonomije misli kao na svoju mladalačku zabludu. Što je najvažnije, njemu nije ostala vezana pažnja na studiranje ekonomije. Međutim, druga osoba koja je studirala isti fakultet napustila ga je u trenutku slabosti i zaposlila se. Tokom kasnijeg života veoma često se vraća u mislima na svoje studije, kaje se što nije bila ustrajnija i ubjeđuje i sebe i svoju okolinu da će morati “ovih dana” da nastavi sa studijama i konačno ih završi. Njoj je pažnja vezana u toj oblasti i sa njom značajan dio njene psihičke energije. Prosječan čovjek ima veliki broj nezavršenih ciklusa akcije u kojima mu je pažnja zarobljena i svakako će imati veliku korist ukoliko uspije da je oslobodi.

Formula oslobađanja pažnje je jako jednostavna i isto toliko efikasna. Ako je primijenite, dovesti će do poboljšanja kvaliteta vašeg življenja odmah. Možete joj ponovo pribjeći kada god za tim osjetite potrebu, ali ako je jednom primijenite kako treba na nezavršene cikluse akcije, kasnije treba da samo nakratko intervenirate.

Rasterećenje Pažnje je posebno vrijedno kada vas okolnosti života savlađuju, tako da ne uspijevate da se sa njima efikasno nosite. Ali njena primjena nije ograničena na drastične krize u životu. Ona će pomoći i vrlo uspješnim i djelotvornim ljudima da svoju efikasnost podignu na još viši stupanj.

Evo kako se primjenjuje Formula Rasterećenja Pažnje. PRVI KORAK: Ispišite liste stvari, od najmanjih do opterećujućih, koje vam vezuju pažnju. Nemojte ih stavljati u

smišljen redoslijed ili hijerarhiju po važnosti, već kako vam padaju na um. Također nemojte na liste stavljati stvari koje niste završili zato što ste od njih svojevoljno odustali! Odustali ste svojom voljom (treba da budete sigurni da je tako), prethodnu ste odluku poništili i tu nema poraza Bića, nema Bete. U kontekstu ovog procesa to znači da vam pažnja nije za te stvari vezana. Treba da završile nezavršene cikluse gdje vam je pažnja zarobljena, jer vam je tu vezana energija. Da bi vam bilo lakše da uočite nezavršene cikluse u kojima vam je pažnja zarobljena, napravite slijedeće liste:

a. Stvari koje sam ostavio nedovršenim Na primjer: Na fakultetu mi je ostalo još 6 ispita do diplomskog, a to odavno otežem. Počeo sam odavno da pišem svoj prvi roman, ali sam napisao samo naslov i 10 stranica, pa

ostavio. Napisao sam program svog Spiritualnog rada i tu sam stao. Podnio sam molbu općini za dogradnju stana i nisam otišao godinu dana da vidim kako je riješena.

Itd. b. Stvari koje odlažem uraditi Odlučio sam odavno da okrečim stan, ali to stalno odlažem. Treba da idem i da raščistim odnose sa svojim ocem, jer su ostali nejasni - opet odlaganje. Odlažem izvaditi novu osobnu kartu, a staroj je istekla važnost. Odavno je trebalo da odem kod zubara, ispale su mi plombe i znam da ću poslije imati nevolja.

Tako sam i ranije postupao. Odlažem već nekoliko mjeseci da odvedem svoje dijete kod očnog liječnika. Okolina mi skreće

pažnju da dijete ne vidi dobro, često se odlučujem da to učinim, ali nikako da za to nađem vremena. Treba da vratim knjigu koju sam pozajmio od prijatelja prije više mjeseci, stalno na to mislim. Treba da podsjetim drugog prijatelja da mi vrati knjigu koju je od mene odavno pozajmio “samo na

nekoliko dana”. Osjećam se nelagodno kad se toga sjetim i to stalno odlažem. c. Stvari koje nisam u stanju početi Na primjer: Da počnem pisati svoju knjigu. Da počnem spremati slijedeći ispit. Na počnem redovno raditi Ekskalibur. Da počnem tražiti odgovarajući stan za zamjenu, jer svojim nisam zadovoljan. Da stvorim poželjan identitet samouvjerene osobe. Da počnem jesti samo zdravu hranu. Da počnem ozbiljno učiti engleski jezik. d. Stvari koje nisam u stanju prestati raditi Da jedem slatkiše.

9 Na dugo ujutro ležim u krevetu. Da pušim. Da satima piljim u televizor. Da grizem nokte. Na se prejedam. Vi možete naći još neku oblast u kojoj vam je pažnja vezana, koja nije ovdje zahvaćena. Pisanjem

ovih lista obavili ste prvi korak. DRUGI KORAK: Pregledajte liste i odaberite NAJLAKŠU stvar koju možete uraditi ili dovršite sad odmah. Nije važno

gdje se na listi ta stvar nalazi. Važna je sposobnost da se sa tom akcijom konfrontirate. Vi treba da znate da vi to možete sada da učinite.

TREĆI KORAK: Učinite to odmah! ČETVRTI KORAK: Odaberite slijedeću NAJLAKŠU stvar sa liste sa kojom sasvim sigurno možete da se konfrontirate i

učinite to. Poslije nje odlučite se za slijedeću najlakšu stvar i uradite je! I tako dalje do kraja liste. Svaki od tih zadataka zahtijevati će neko svoje vrijeme da se završi. Stoga se nemojte takmičiti sa

satom ili kalendarom. Jednostavno uradite jednu stvar potpuno, počinjući od najlakše, pa drugu, treću itd. i to onda kada ste za to raspoloženi.

Obratite pažnju na to da ćete se osjećali sve bolje kako budete raščišćavali te zadatke! Također će postojano rasti vaša sposobnost da se nosite sa problemima i barije rama . Postepeno ćete biti u slanju da se nosite sa sve težim i težim oblastima za konfrontaciju. Zadaci koje na početku niste mogli da zamislite kao rješive, sada će izgledati laki i jednostavni. Nemojte se iznenaditi ako čitave grupe stvarnih ili imaginarnih problema iznenada nestanu iz vašeg svijeta! Vi ćete postati dobitnik u igri života na lak i jednostavan način.

U ovom trenutku treba početi povezivati dobivene podatke koji su prethodno djelovali izolirano i nepovezano. To će vam omogućiti da bolje shvatite Kreaton. Zašto je pažnja zarobljena u nezavršenim ciklusima? Odgovor se nameće iz prethodnog izlaganja o strukturi igre. Svaka takva struktura zahtijeva određenu psihičku energiju, koja se ulaže angažiranjem pažnje. Sve dok se održava struktura, sve dok cilj igre nije ostvaren, energija je vezana u njoj. Kada se cilj igre postigne, kada je Ciklus Ostvarenja okončan, struktura igre se raspada i nestaje u praznini. Tada energija biva oslobođena i na raspolaganju je Biću za druge igre.

10ISKUSTVENE POZICIJE

Iskustvena pozicija označava položaj u kome se doživljava neko iskustvo, odnosno točka gledišta

koju osoba zauzima dok ga proživljava. Prije nastanka Kreatona govorio sam o dvije moguće iskustvene pozicije: stanju uključenosti i stanju isključenosti. Praktičan rad sa tehnikama Novog Ekskalibura i Ekskalibura-2 naveo me je da uvedem u igru i metapoziciju ili treću poziciju iz koje se može steći iskustvo. Metapozicija je točka gledišta neke druge osobe ili drugog Bića koju vi zauzimate preko identifikacije sa njom. (Termin”meta” označava promjenu mjesta, reda, stanja i prirode). Iskustvenu poziciju uključenja i isključenja obradio sam dosta detaljno u prethodnim knjigama, pa ću ovdje ukazati na nove elemente koje mi je nametnula praksa. Pri tome ću neke stvari ponoviti više puta, ali se to pokazalo kao nužno, jer Praktičari u ovoj oblasti najviše griješe.

Stanja uključenosti, isključenosti i metapozicije imaju veliki značaj za stvaranje željenih crta ličnosti i subjektivnih stanja na jednoj strani i za ostvarenje ciljeva u objektivnoj realnosti na drugoj, a također za rastvaranje nepoželjne realnosti.

U ove tri godine, koliko sam usavršavao tehnike Ekskalibura i stvarao Kreaton, došao do novih saznanja o razlozima ograničenog uspjeha mnogih Praktičara, saznanja koja imaju snagu zakonitosti. Poznavanje ovih zakonitosti omogućava vrijednom Praktičaru nov proboj u sfere uzroka i daje mu veću kontrolu kako subjektivnog svijeta, tako na posredan način i društvene i fizičke realnosti.

Da bismo potpunije zahvatili cijelu stvar, ponoviti ću podatke koje moji čitaoci djelomično znaju od ranije.

Prva pozicija je stanje uključenosti. Osoba je uklju čena u doživljaj kada se nalazi u njemu, kada ga doživljava iznutra . Ona vidi svojim očima i gleda iz samog doživljaja na ostale elemente tog iskustva ili ostale učesnike u iskustvu. Ona pri tome ne može da vidi sebe, jer gleda iz sebe. Naravno, ona može da vidi dijelove svog tijela. Ako se sjeća nekog doživljaja u kome se rukuje, ona vidi svoju ispruženu ruku. Kada pogleda na svoja stopala, ona ih vidi, kao i noge. Ali čitava svoju figuru ne može da vidi kao na ekranu, jer je u doživljaju .

Druga iskustvena pozicija je stanje isključenosti. Osoba je isklju čena kada sebe vidi kao na ekranu, kao glumca u snimljenom filmu. Ona iskustvo doživljava spolja , jer je posmatrač svog doživljaja i vidi ne samo taj doživljaj sa svim elementima, već i sebe usred doživljaja.

Treća iskustvena pozicija iz koje stičemo iskustva ili metapozicija je položaj koji imamo kada se poistovjetimo sa drugom osobom ili Bićem i zauzmemo njegovu točku gledišta. Da biste shvatili iskustvene pozicije uzmimo, na primjer, vaš razgovor koji ste prije nekoliko dana vodili sa nekom osobom. To iskustvo možete da oživite i doživite iz tri navedene iskustvene pozicije:

Ako ga doživljavate iznutra, iz sebe, gledajući svojim tjelesnim očima na drugu osobu, vi ste u prvoj iskustvenoj poziciji ili ste “uključeni” u doživljaj.

Ukoliko ga doživljavate kao posmatrač, tako da vidite u tom doživljaju i sebe i sugovornika kao na ekranu, vi ste “isključeni” odnosno u drugoj ste iskustvenoj poziciji.

Iz treće pozicije, ili iz metapozicije, doživljavate taj razgovor ako se identificirate sa sugovornikom i, osjećajući kako se on osjeća, kroz njegove oči gledate na cijeli događaj.

Stanje uključenost i isključenosti češće koristimo u kreiranju i diskreiranju tvorevina svog univerzuma, nego metapoziciju, koja se koristi samo u posebnim slučajevima. Sada ćemo se usredsrediti na korištenje prve dvije pozicije, stanja uključenosti i isključenosti.

Uklju čena osoba mnogo jače doživljava iskustvo, jer je usred njega. Ona zauzima točku gledišta iz samog događaja, iznutra.

Isklju čena osoba se donekle distancira od doživljaja, kao da između iskustva i sebe stavlja prostorni amortizer koji ublažava iskustvo.

To će vam pokazati slijedeći jednostavan eksperiment. Zamislite da gledate sebe, kao na ekranu, kako stojite na samoj ivici vrlo visoke zgrade i gledate

dolje. Sada ste isključeni. Zatvorite oči i pažljivo zapazite kako se osjećate. Zatim se uključite, uđite u svoje tijelo, i svojim očima pogledajte dolje. Iz tog položaja, sa velike

visine, vidite sićušne ljude na ulicama. Ako ste to uradili kako valja, intenzitet vaših emocija i tjelesnih osjećaja biti će sada mnogo jači.

Za praktičan rad slijedeće je najvažnije: Vizija isklju čenog iskustva u kome vidimo sebe kao na ekranu predstavlja SMJER u kome se

krećemo u ostvarenju željene realnosti. Vizija uklju čenog iskustva u kome sebe ne vidimo, jer smo usred iskustva, a li vidimo ostale

elemente tog iskustva i druge u česnike u njemu, predstavlja CILJ ili ishod koji želimo ostvari ti. Problem koji se javlja sa ciljem ili željenim ishodom je u slijedećem. Kada je cilj postignut, ciklus

akcije biva završen, razlog za njegovo postojanje nestaje i čitava struktura se raspada. To znate iz sopstvenog iskustva. Kada neki cilj ostvarite, javlja se prvo osjećanje ispunjenja, a potom praznine i besciljnosti, iz kojih se rađa pitanje, što sada? Što dalje? Dok postoji cilj u svijesti kome težite i kome se približavate, u vama raste zamah i energija je sve veća. Kada ostvarite cilj, sve se mijenja. Zamah kretanja ka cilju i energija koja ga prati nestaju, balon je ispuhan, volja da se cilj ostvari je isčezla. Drugim riječima, odluka je ostvarena i ciklus ostvarenja Biti-Činiti-Imati je završen. Ciklus ostvarenja se u takvom slučaju poklapa sa ciklusom akcije: kada je odluka duplirana ili u svijesti ili u fizičkoj realnosti, ona nestaje, gubi se u

11praznini.

Ovo je osnova za spoznaju iz koje proishodi i primjena ta dva stanja (uključenosti i isključenosti) u različitim situacijama, odnosno za ostvarenje različitih ciljeva.

Ostvarenja možemo podijeliti na dvije vrste: 1. Željena stanja i 2. Željene okolnosti STANJA su subjektivne kategorije (crte ličnosti i karaktera, emocionalna stanja, stanja svijesti,

vjerovanja, ubjeđenja, sposobnosti, vrijednosti, a također duševno raspoloženje i duševni položaj u kome se neko nalazi itd.)

OKOLNOSTI su, kao što sama riječ kaže, ono što postoji oko čovjeka. To je materijalno i društveno okruženje koje uključuje emocionalne i socijalne odnose sa drugim ljudima, novac i imovinu najšire shvaćenu, posao, stan, kuću ili bilo koje materijalno ispoljenje, na primjer: sklapanje ugovora, dobivanje i korištenje kredita itd.

Kada hoćemo ostvariti neki cilj i primijenimo efikasne metode za ostvarenje tog cilja postavlja se pitanje: da li je svejedno da li smo u viziji ili psihičkoj slici tog cilja uključeni ili isključeni? Nije svejedno! Naprotiv! Praktičan rad me je doveo do slijedećih zakonitosti.

D I S K R E I R A N J E Za DISKREIRANJE nepoželjne realnosti UKLJUČEN STAV JE NUŽAN, jer samo tako možete doći

u točku iz koje je tvorevina nastala, točno je duplirati i na taj način diskreirati! Zato kod čišćenja trajnih problema Metodom-1 i Metodom-2 insistiramo da osoba bude uključena u doživljaj.

U dijanetici nije razjašnjeno da li se čišćenje radi uključeno ili isključeno, ali kod većine oditora dominira isključen stav. Oni kažu Klijentu da gleda sebe u doživljaju koji se čisti kao na ekranu. Nije čudo da korištenje takvog postupka zahtijeva da se 20-40 puta prođe kroz lanac događaja da bi se oni izbrisali. U tim brojnim prolaženjima kroz iskustvo koje se čisti dolazi ustvari do djelomičnog uključenja Klijenta u iskustvo, iako mu je osnovni stav isključen, jer se od Klijenta traži da osjeti doživljaj. Na taj način se on gura u manje ili jače uključenje. Ukoliko se više i potpunije uključuje u iskustvo, utoliko je proces brže okončan. U mom Metodu-1 na čišćenje trajnih problema, umjesto 20-40 prolaza kroz problem, mi provodimo Klijenta samo jednom kroz komponente problema, izuzetno rijetko se vraćamo drugi put. I problem biva diskreiran.

Kada sam, radeći sa Klijentima dijanetičko čišćenje odluka ili “postulata”, zahtijevao da sve vrijeme budu uključeni, proces bi bio završen poslije dva ili tri prolaza kroz lanac sličnih iskustava, a u sajentološkom priručniku za taj proces navodi se da će biti potrebno do 40 prolaza kroz lanac iskustava.

K R E I R A N J E Za ostvarenje ili kreiranje STANA (u koja spadaju crte li čnosti, stanja svijesti i sli čno),

efikasniji je stav UKLJU ČENOSTI! Svaki pokušaj da stvorimo neko stanje isključeno, kada sebe gledamo kao na ekranu, dovodi do odlaganja ostvarenja tog stanja.

Za ostvarenje OKOLNOSTI , odnosno materijalnih tvorevina i poželjnih odnosa sa drugim osobama nužan je stav ISKLJUČENOSTI! Pokušaj da stvorimo poželjne okolnosti na uključen način dovodi sasvim sigurno do neuspjeha!

Da pogledamo različit postupak u stvaranju poželjnih stanja i okolnosti na jednostavnom primjeru. Čovjek treba da održi predavanje u instituciji u kojoj radi. Pri pomisli na to on osjeća tremu. Naravno, on želi da umjesto treme bude ispunjen osjećanjem samopouzdanja i da njegovo predavanje bude uspješno. On treba ostvariti dva cilja. Jedan se odnosi na stanje, a drugi na okolnosti. Prvo, on treba stvoriti u sebi stanje sigurnosti i samopouzdanja. To stanje stvoriti će uključeno.

Ali to nije sve. On ne samo da hoće da bude pun samopouzdanja, on hoće i da ostavi povoljan utisak na slušaoce, a to je okolnost (jer ima samouvjerenih ljudi koji ostavljaju loš utisak). Stoga će da tu okolnost (povoljan utisak na druge) kreira iz isključene pozicije. Pri tome je najbolje da obje stvari uradi u istom procesu. Prvo treba vizualizirati buduću situaciju i da se uključen usmjeri na stvaranje željenog stanja (“Ja sam pun samopouzdanja”), a kada ga stvori u sebi, treba se odmah isključiti i sagledati poželjnu situaciju i sebe u njoj kao na ekranu (vizija zadovoljnih ljudi koji mu čestitaju itd.).

Sada ću vam razloge za takav postupak detaljnije obrazložiti. Zadržati ću se na zakonitostima procesa kreiranja, držeći kao ideju vodilju ciklus akcije Biti-Činiti-Imati, i zakone kreiranja subjektivnog univerzuma (vidi “Novi Ekskalibur” i “Ekskalibur-2”).

Polazna osnova za jasno razumijevanje procesa stvaranja jeste pitanje da li željena tvorevina treba ostati u našoj svijesti, odnosno na psihoemocionalnoj ravni postojanja ili treba iz nje prijeći na materijalnu ravan egzistencije. Stanja ostaju u našoj svijesti, a okolnosti se ispoljavaju u našim odnosima sa drugim ljudima. Osnovni činilac koji omogućava razumijevanje zbivanja kod kreiranja jeste da li je za prijelaz naših tvorevina sa emocionalnog plana na materijalni plan egzistencije potrebno vrijeme ili ne?

Za ispoljenje stanja nije potrebno vrijeme za prijelaz sa emocionalnog plana na fizički, jer se takav prijelaz i ne događa. Sve počinje i završava se u subjektivnom svijetu. Na primjer, ako Alfama stvorite u svijesti stanje “Ja sam samouvjeren”, to stanje se odmah počinje ispoljavati u vašem životu i da utiče na vaše ponašanje. Vi se od tada nadalje ponašate kao samouvjeren čovjek.

Za prijelaz tvorevina koje predstavljaju okolnosti sa emocionalnog plana na materijalnu ravan egzistencije potrebno izvjesno vrijeme! Upravo u tom vremenskom rascjepu između stvaranja u svijesti i

12ispoljenja u spoljašnjem svetu može da dođe do propadanja čitave operacije ukoliko smo kroz programiranje uvjerili Nesvjesno da već SADA imamo te opipljive stvari. Na primjer, ako u potpunosti usvojite Alfu, a ona je subjektivna Istina, da imate dovoljnu novca, da ste imućni, vaš Nesvjesni kompjuter prestaje da vam pomaže da tu subjektivnu istinu objektivizirate na materijalnom planu, budući da ZA NJEGA ona već postoji! Za Vaše Nesvjesno cilj je već ostvaren, ciklus ostvarenja Biti-Činiti-Imati je završen, tenzija nestaje, a sa njom i sva motivacija. Osoba se osjeća ispunjeno i potpuno nemotivirano. Nema mjesta za bilo kakav napor. I zato druga, nužna, faza Činiti nije uopće moguća. Čovjek ne može da se napreže i bude motiviran za nešto što je već postigao! Takav razvoj događaja su iskusili mnogi vrijedni Praktičari i neželjeni ishod do koga je došlo - gubitak motivacije, pasivnost i izostanak faze Činiti, unosio je u njih velike nedoumice.

Ovako izgleda tipična situacija za Praktičara koja ne zna zakonitosti kreiranja. On vrijedno radi Alfe za popravljanje svog financijskog stanja (“Ja imam novca koliko mi je potrebno”) i proces počne da se razvija. Kada zaradi neki novac on povjeruje da je to samo početak boljih okolnosti. Praktičar i dalje čisti svoju Alfu i ona postaje snažna i sasvim očišćena od Beta. U njegovoj svijesti postoji željeno stanje potpune ispunjenosti Alfom. Ali tada se osjeti sasvim ispuhano, bez ikakvih motiva zapada u stanje inercije i nemotiviranosti za bilo kakav dalji rad na ostvarenju svoje Alfe. Iz ciklusa ostvarenja potpuno izostaje faza činiti. To stanje može trajati nekoliko dana ili nekoliko mjeseci i tek kada financijske nevolje jako pritisnu tu osobu, ona može da se pokrene na nov Ciklus Ostvarenja, odnosno na novu aktivnost.

Druga tipična situacija je da osoba od samog početka ima snažno subjektivno osjećanje da ima potrebna financijska sredstva, ali se na tome čitava priča završava. Ona počne davati Alfu “Ja imam novca koliko mi je potrebno”, i već poslije minut ili dva ima utisak da je Alfa potpuno čista, bez i najmanje Bete. U stanju je da drži svoju Alfu čistom dugo, minutama, satima ili sve vrijeme. Ali ona uopće ništa ne počinje da radi! Cilj je ostvaren u potpunosti, ali samo u svijesti i nikakav napor više nije moguć.

U oba opisana slučaja dogodila se nesretna situacija da je osoba davala Alfe uključeno bez vizije cilja. Ona je, radeći sve vrijeme uključeno, izazivala u sebi STANJE i kada ga je stvorila, cilj je ostvaren u svijesti, a kada se cilj ostvari struktura se raspada. Budući da ta osoba poslije stvaranja stanja na uključen način nije stvorila i viziju dovoljne količine novca ispred sebe i sebe u njoj kao na ekranu, sve je ostalo u njoj, nije se stvorila tenzija kretanja energije ka cilju i zbog toga poželjna okolnosti i nije mogla da se ostvari u materijalnoj realnosti, već se samo ostvarila svijesti.

Praktičar može, čitajući ovo izlaganje, da načini još jednu grešku: da pogrešno zaključi da kod ostvarenja okolnosti nema stvaranja željenog stanja. Međutim, istina je sljedeća. I kada stvara okolnosti, on prvo treba da, potpuno uključen, osjeti željenu okolnost kao ostvarenu (da bi osjetio njenu vrijednost), ali odmah potom treba da se isključi i sagleda je kao poželjnu viziju ispred sebe i usmjeri svoju energiju ka njenom ostvarenju.

Jedini ispravan način rada za ostvarenje okolnosti jeste ovaj: 1. Osjetiti Alfu kao subjektivnu istinu. Tada je Učesnik uključen! Na taj način on osjeća vrijednost

svog željenog cilja i aktivira svoju energiju. Bez aktiviranja emocija nema pokretanja energije. 2. Odmah potom je on saopćava partneru ili, ako radi sam, izgovara je za sebe (glasno ili u sebi).

U trenutku saopćavanja Alfe on se isključuje i ispred sebe postavlja viziju željenog cilja: vidi sebe kao na ekranu usred željenih okolnosti! Na taj način uspostavlja se strukturalna tenzija unutar strukture i psihička energija teče linijom najmanjeg otpora ka cilju koji predstavlja vizija.

Operativne principe uspješnog kreiranja i diskreiranja koje sam ovdje izložio ne možete naći u literaturi ili u okviru drugih hermetičkih i neognostičkih sistema, bar ne u cijelosti. Njihovo poznavanje učiniti će vaš rad mnogo efikasnijim i smanjiti će postotak neuspjeha. Pisci knjiga o primijenjenoj psihologiji i tvorci metoda kojima je cilj izmjena subjektivnog svijeta uglavnom daju parcijalne savjete, zasnovane na praksi koja se u njihovom radu pokazala kao uspješna. Neki savjetuju kao nužan uvjet uključenu iskustvenu poziciju, drugi isključenu, a treći taj značajan elemenat uopće ne spominju.

Mnogi poznati hermetisti nisu posjedovali znanje izloženo u Kreatonu, pa su pravili opisane greške. Čuveni pisac okultne literature sa početka ovog stoljeća, Viljem Voker Etkinson, koji je pored svog imena koristio i pseudonim Jogi Ramačaraka, za ostvarenje željene realnosti daje ovakav savjet: “Vidi sebe kakav bi želio biti; vidi druge ljude kako bi želio da oni budu; vidi okolnosti kakve želiš da budu.” Na osnovu znanja koje sada posjedujete jasno vam je da je ovakav savjet samo djelomično valjan, jer se “kakav želim biti” odnosi na stanja, a viđenje sebe u određenom stanju dovodi do odlaganja ostvarenja tog stanja. Valjan i precizan savjet morao bi da glasi: “Osjeti sebe kakav želiš biti (uključenje!), vidi druge ljude i okolnosti kakvi bi želio da oni budu (isključenje!)”

Tvorac sistema Meditacije sa unutrašnjim vodičem, Edvin Štajubreher, navodi u svojoj kultnoj knjizi o radu sa arhetipskim predstavama kao najvažniji savjet slijedeće: “Neophodno je da posmatrate i osjećate okolinu iz svog tijela i da gledate kroz svoje oči na nju. Nemojte gledati viziju sebe! Ako vam se dogodi da počnete da posmatrate sebe, vratite se u svoje tijelo, zadržavaju ći točku gledišta iz sopstvenih o čiju ...

“Održavanje stajališta iz sopstvenog tijela i gledanje kroz tjelesne oči jedan je od najvažnijih aspekata Meditacije sa unutrašnjim vodičem. Tokom dugo vremena ja nisam mogao shvatiti zašto neki ljudi ne dobijaju vrijedne rezultate, a drugi to uspijevaju. Tada mi je jedna osoba, koja nikako nije mogla da postigne uspjeh, rekla da ona posmatra sebe i svog Vodiča kao da gleda film o tome. To je bio ključ zagonetke. Ona je bila “ne-ukopčana”. Ako samo posmatrate proces meditacije i niste aktivno u njemu sa svim svojim čulima, meditacija se ne razlikuje od sanjarena.”

Očito je da je Štajnbreher utvrdio da je za njegov metod meditacije neophodno da osoba bude

13uključena ili, kako on kaže, “ukopčana” u proces. To je sasvim razumljivo, jer se njegovim sistemom meditacije stvara određeno stanje svijesti, a ne okolnosti. Ukoliko bi Praktičar pokušao da na isti način utiče na okolnosti svog života, pretrpio bi neuspjeh.

Očekivalo bi se da je Alister Kroli, koji je definirao magiju kao sposobnost stvaranja promjena po sopstvenoj volji, bio efikasan u stvaranju željenih ishoda. Ali nije! On nije znao zakonitosti Ciklusa Ostvarenja i njegovi mnogi pokušaji bili su bezuspješni, što veoma iznenađuje ljude koji ga smatraju najvećim magom dvadesetog stoljeća. U toku svog boravka u USA, on je obavio veliki broj (309) seksomagijskih operacija, od kojih je većina (48) imala za cilj materijalizaciju novca ili zlata. Iznenađujući postotak tih operacija bio je neuspješan, tako da početkom januara 1915. godine on u dnevniku bilježi svoj očaj zbog “neuspjeha da ostvari cilj IX. stupnja OTO, tj. seksualne magije. Ovakav ishod postaje jasan kada analiziramo kako su te operacije izgledale.

Prvo, cilj operacija bio je novac. Međutim, novac je u ogromnoj većini slučajeva sredstvo da se ostvare neki drugi ciljevi. Znači novac nije bio pravi cilj, a Kroli se ponašao kao da jeste. Tokom Kreatona naučiti ćemo da struktura ostvarenja mora da bude ciljna struktura , tj. usmjerena na cilj, a ne na sredstvo! Ukoliko je usmjerena na sredstvo, smanjuju se izgledi za njenu realizaciju. A ako čovjek ostvari inferioran cilj, koji je u stvari sredstvo za ostvarenje nekog drugog, vrijednijeg cilja, najčešće biva razočaran.

Drugo, Kroli se poslije operacije zatvarao u sobu, očekujući da novac pristigne kao rezultat operacije. Da bi bio siguran da je novac došao kao rezultat njegove magije, da nije privučen na neki drugi, logičan način, on je htio spriječiti bilo kakvu normalnu aktivnost kojom bi novac ostvario. A već smo naučili da je u Ciklusu Ostvarenja nužna druga faza, Činiti. Bez nje rezultat ostaje ograničen na svijest operatora. I doista, Kroli je tokom svojih operacija imao svojoj svijesti jasne vizije novca i zlata koji pada kao kiša, ali je takav ishod ostao ograničen na njegovoj svijest i nije se materijalizirao na fizičkoj ravni egzistencije.

Ovakav ishod dobro osvjetljavaju njegove čuvene Parijske Operacije. U toku nekoliko dana, on je sa pjesnikom Viktorom Nojburgom obavljao veoma komplicirane rituale, uz seksualnu magiju, da bi prizvao Jupitera, kao Boga obilja i bogatstva. Cilj operacije bio je opet novac, a operator je sve vrijeme bio uključen. Rezultat? Kroli je u svojoj svijesti imao sjajne vizije Jupitera, zlatnih pehara obilja i slična iskustva, ali nije bilo novca!

Kada valjano savlada teorijske principe Kreatona, Praktičar će moći sasvim jasno da sagleda da su seksualne operacije u Krolijevoj verziji (pored toga što su prevaziđene suvremenim jednostavnijim tehnikama) pogodne za ostvarivanje subjektivnih stanja, jer u njima čovjek zapada u trans. U takvom krajnje subjektivnom stanju čovjek je po pravilu uključen, što dovodi do osjećanja da je cilj već postignut i do odsustva svakog činjenja, kao što nam Krolijev primjer jasno pokazuje. I stoga do ostvarenja dolazi samo na subjektivnom nivou sjajne vizije u svijesti operatora - ali ništa od toga u materijalnoj realnosti.

U ovakvom slučaju ciklus ostvarenja Biti-Činiti-Imati se poklapa sa ciklusom akcije: kada je odluka ostvarena, bilo u svijesti, bilo u materijalnoj realnosti, ona nestaje !

Kada u stanju pune svijesti Alfama stvaramo realnost kakvu želimo, mi jasno uviđamo razliku između sadašnjeg stanja i željenog stanja koje izražava Alfa. To stanje je cilj kome se teži. Drugim riječima, u našoj svijesti postoji strukturalna tenzija (vidi kasnije učenje o strukturama) između postojećeg stanja i željene okolnosti predstavljene ciljem, koja nas gura ka ostvarenju cilja. Otuda su mnogi Praktičari postizali znatne uspjehe Ekskaliburom, ali se među njima raširilo uvjerenje da poslije nekog vremena Ekskalibur prestaje efikasno djelovati. Stvar je u tome što su vremenom počistili sve svoje Bete i sticali snažno i čisto osjećanje koje Alfa izražava ili, drugim riječima, ostvarili bi cilj, ali nažalost samo u svojoj svijesti. “

Nikakvog, čak ni početnog, uspjeha nije bilo kada su ljudi pokušavali ostvariti okolnosti uključeno, bilo da su koristili Ekskalibur, bilo druge metode koje primjenjuju duboku prijemčivost, kao što su duboka autosugestija ili autohipnoza. Jer u stanju duboke prijemčivosti, u kome smo kada se spuštamo u nesvjesno, nema kritičnog svjesnog duha, tako da naše nesvjesno prima nekritički i apsolutno sve što u njega usađujemo. Kada u njega usadimo ideju da imamo na primjer željeni stan, za nesvjesno je ta želja ostvarena i ono prestaje usmjeravati informacije i energiju u tom pravcu, ono prestaje da nam pomaže.

Ustvari, jedini razlog zašto okolnosti treba da se kreiraju u stanju isključenosti jeste u tome što one ZAHTIJEVAJU VRIJEME da bi se realizirale na planu fizičke realnosti i to vrijeme ispunjeno drugom fazom Ciklusa Ostvarenja činjenjem! Kada bi se one ostvarile odmah, kao i subjektivna stanja, ne bi bilo problema. Ali tada bi i druga faza ciklusa ostvarenja - činiti - također bila nepotrebna.

Međutim, stvarajući u sebi poželjne osobine ličnosti, a njih smo definirali kao stanja (napr. novčanu svijest, samopouzdanje, hrabrost, osjećanje sreće, otvorenost na informacije, spremnost da iskoristimo povoljne prilike, prijelaz sa plodnih ideja na akciju itd), na uključen način, mi ostvarujemo prvu fazu ciklusa ispunjenja - Biti, a ona je za stanja istovremeno i posljednja faza : Imati . Kada je neko stvorio u sebi uvjerenje da je hrabar, on je već hrabar, završio je čitav posao.

Kada stvaramo OKOLNOSTI, ova prva faza je ista kao kod stanja, ali čim smo stvorili željeno stanje u svijesti, odmah potom treba da se isključimo iz iskustva i sagledamo sebe kao na ekranu usred poželjnih okolnosti, što će stvoriti tenziju u našoj strukturi i pokrenuti našu energiju kao ostvarenju cilja. To će omogućiti prijelaz na drugu fazu Ciklusa Ostvarenja - Činiti , što će dovesti do materijalizacije željenih okolnosti - Imati .

Zbog izuzetnog značaja ovih osnovnih principa, ponoviti ću ih ukratko u obliku rezimea: Za ostvarenje stanja bitan je stav uklju čenosti u doživljaj. Za ostvarenje okolnosti bitan je isklju čen stav.

14Stanja ne zahtijevaju vrijeme da bi se od faze Biti u svijesti prešlo na fazu Imati. Okolnosti zahtijevaju vrijeme da tri se od faze Biti prešlo na treću fazu, Imati, i to vrijeme ispunjeno

drugom fazom: Činjenjem. Koji ćemo iskustveni položaj primijeniti kod ostvarenja željenih ishoda (uključenost u iskustvo ili

isključenost)? Od suštinskog značaja je da li odluka zahtijeva vrijeme da bi se ostvarila na fizičkom planu ili ne! Drugim riječima da li je naš željeni ishod stanje ili okolnost.

Ako zahtijeva vrijeme, onda je efikasniji isključen stav, a ako ne zahtjeva vrijeme - uključen! Objašnjenje ovog principa je u tome što u stanju uključenosti do ostvarenja dolazi u svijesti, a NE

na materijalnoj ravni egzistencije. Čitaoci Novog Ekskalibura znaju da postoje samo 3 načina da odluka koju je Biće donijelo u

jednom trenutku nestane. 1. Prvi, da Biće samo poništi svoju odluku, i druga dva mnogo važnija, da do ostvarenja odluke

dođe: 2. u svijesti ili 3. u materijalnom svijetu. Praktičar, radeći na izgradnji svoje realnosti, treba da spriječi da do ostvarenja dođe samo u

svijesti, jer tada odluka nestaje i sa njom sva motivacija i energija, tako da do druge faze Ciklusa Ostvarenja - Činjenja - uopće ne dolazi! Tu leži objašnjenje problema sa kojim su se mnogi Praktičari suočili: ostvarenje odluke na pogrešnom planu, na planu svijesti, umjesto na materijalnom planu. A Praktičari žele ostvarenje upravo na materijalnoj ravni egzistencije i ravni međuljudskih odnosa! Kada je odluka ostvarena u svijesti, u potpunosti izostaje druga faza, Činjenje, koja je nužna da bi do ostvarenja došlo u materijalnom svetu i socijalnom svetu. Tada slijedi osjećanje ostvarenja, a potom slijedi osjećanje zasićenosti, bezvoljnosti i nemotiviranosti, jer cilj je već ostvaren.

Za Atmana ili Istinsko Biće sasvim je svejedno da li je do ostvarenja došlo u opipljivoj realnosti ili u svijesti, jer On je u ovom univerzumu da bi stekao određena iskustva. Za Atmana nema razlike da li iskustvo stiče u svijesti ili na materijalnoj ravni, jer je podjela na subjektivni i objektivni svijet iluzija koju stvara Ego odjeljujući sebe od Sve-postojanja. Ali je ta razlika od suštinske važnosti za Ego, za naš svakidašnji Ja, koji bi htio da takvo iskustvo ima upravo u takozvanoj objektivnoj realnosti.

Jasan primjer ciklusa ostvarenja sa ostvarenjem ograničenim samo na svijest imamo u slučaju člana naše Gnostičke Zajednice, alpiniste Blagoja-Jote Mićkovića. On je učestvovao u ekspediciji osvajanja Mont Everesta. Sva pažnja bila mu je danima usredsređena na tu točku. U jednom trenutku, gledajući Mont Everest nekoliko stotina metara iznad sebe, on doživljava Direktno Iskustvo Istine, a to znači najpotpunije sjedinjavanje sa vrhom. Poslije toga, potpuno ga prožima osjećanje ispunjenosti, ciljna struktura se raspada i slijedi potpuni nedostatak motivacije da se fizičkim tijelom popne na vrh. Kao što sam rekao, za Atmana je ta igra odigrana i to iskustvo ostvareno.

Neki Praktičari Ekskalibura prijavili su mi značajne uspjehe primjenjujući postupak koji je varijanta isključenog stvaranja okolnosti. Oni bi vizualizirali svoje tijelo u željenim okolnostima. Sasvim je jasno da u takvom postupku zauzimaju iskustvenu poziciju isključenosti i na taj način uspostavljaju strukturalnu tenziju kojom energija teče ka postavljenom cilju.

SANJARENJE I OSTVARENJE ŽELJENIH ISHODA Ostvarenje ograničeno samo na svijest također se događa se fantazerima, koji veliki dio vremena

provode u maštanju i tako postižu kompenzaciju za nedostatak ostvarenja u realnom životu. Kada neki svoj uspjeh izmaštaju do kraja, oni se osjećaju olakšano i ispunjeno, a zatim nastavljaju da žive svoj svakodnevni život u kome manjkaju opipljiva iskustva. Što takve osobe trebaju učiniti da bi imale ostvarenja i u realnom životu? Na početku svojih maštarija treba da im se sasvim prepuste, ali u ključnom trenutku, umjesto da izmaštaju sretan ishod, treba da se isključe iz doživljaja, sagledaju ga kao viziju i nakratko postanu svjesni svog trenutnog stanja. Takav postupak stvara tenziju između postojećeg stanja i izmaštanog cilja i pokreće snažno njihovu energiju ka njegovom ostvarenju. Kao što sam rekao u jednoj svojoj prethodnoj knjizi, ako zidate kule u zraku - vrlo dobro, one su upravo tamo gdje treba da budu, jedino potom morate da izgradite ispod njih čvrste temelje.

Ovo su većinom nova saznanja, koja su nam ranije manjkala. Ona objašnjavaju neke neuspjehe koje su doživjeli mnogi marljivi praktičari Ekskalibura. Sada je moguće izbjeći takve neuspjehe.

Za praktičan rad stvaranja i rastvaranja subjektivnih stanja i za realizaciju objektivnih okolnosti individualnog univerzuma neophodno je da osoba bude u stanju da se po volji uključuje u svoja iskustva i da se iz njih isključuje, a također da zauzima metapozicije. U tu svrhu radimo slijedeće vježbe.

VJEŽBA # 1. Sjetite se nekog svog iskustva. Zamislite sliku tog iskustva i sebe u toj slici. Gledajte sebe kao na

pozornici ili ekranu. Kada se tako sagledate, vi ste u isključenoj iskustvenoj poziciji, VI STE ISKLJUČENI. VJEŽBA #2. Sada u imaginaciji uđite u sebe, u svoje tijelo i dok ste u tom iskustvu pogledajte na taj doživljaj

svojim očima, iz sebe. Primijetite da sada ne možete sebe vidjeti, jer ste usred doživljaja. Vi u toj iskustvenoj

15poziciji vidite čitav doživljaj izuzev svoga tijela. U viziji vi nedostajete, sebe ne vidite, ali sebe osjećate u doživljaju. SADA STE UKLJUČENI.

VJEŽBA #3. Kada se identificirajte sa nekom osobom, vi ste u metapoziciji. To, međutim, ne mora da bude

osoba, može da bude životinja, biljka, neživi predmet, bilo što. Metapozicija može da bude više, jer vi možete da se poistovjetite sa nekoliko osoba, naravno za identifikaciju ćete koristiti jednu po jednu, a ne sve odjedanput. Vježba ide ovako.

a. Zamislite kako razgovarate sa nekom osobom koju poznajete. Zamislite, ako već niste zamislili, da u tom doživljaju sebe ne vidite, da gledate tu osobu kroz svoje oči. Sada ste uključeni.

b. Povucite iz tog doživljaja tako da vidite i sebe i tu osobu kao na ekranu. U ovom trenutku ste se isključili.

c. Sada se identificirajte sa tom osobom, osjetite kako se ona osjeća i pogledajte kroz njene oči na starog sebe... Sada ste u metapoziciji.

d. Izvucite se iz njenog tijela i opet pogledajte čitav taj prizor, sebe i tu osobu kako razgovarate... kao da ste neutralni posmatrač koji sve to sa strane gleda. Sada ste opet isključeni.

e. Zamislite sada da nailazi vaš zajednički prijatelj. Identificirajte se sa njim, osjetite kako se on osjeća i iz njegove točke gledišta pogledajte čitav prizor. Sada ste opet u metapoziciji.

Sposobnost brzog naizmjeničnog mijenjanja točaka gledišta svako može da postigne za samo nekoliko minuta vježbanja. Ako napravite pauzu u praktičnom radu, možda je potrebno da se ove vježbe ponove.

POSTUPAK EFIKASNOG KREIRANJA I DISKREIRANJA Obratite pažnju na slijedeće postupke, jer oni čine nov, usavršen i znatno efikasniji način kreiranja

poželjne realnosti. Također, prednost ovog postupka je u tome što automatski održavate balans između stvaranja i rastvaranja.

Stvaranje subjektivnog univerzuma kroz Alfe ili individualne istine možete prakticirati sami ili, što je mnogo efikasnije, sa partnerom.

1. Ako Alfom stvarate stanje, osjetite Alfu u potpunosti i saopćite je partneru ili glasno za sebe. Pri tome ste UKLJUČENI! To je istovjetan način na koji smo ranije radili. Na primjer, “Ja volim ljude”. Osjetite to u potpunosti kao subjektivnu istinu i to saopćite partneru. Pri tome obratite pažnju da li imate Betu. Ako je ima, diskreirajte je, tj. osjetite je u potpunosti, proširite se preko njenih krajnjih granica, tako da se raspadne. Ali sada unesite u proces značajnu novinu: Kada ste Betu diskreirali, ne skrećete pažnju na bilo koju drugu stranu, već iznova NA SVOJE ŽELJENO STANJE, u kom osjećate da volite ljude. Zatim iznova dajete Alfu i ako se javi nova Beta, diskreirate i nju, pa opet skrećete pažnju na svoje željeno stanje. Tako radite sve dok se javljaju Bete, odnosno dok niste stvorili poželjno stanje.

2. Ukoliko Alfom stvarale okolnost, na primjer “Ja imam sretan brak” (to je okolnost, jer uključuje i druge osobe) postupite na slijedeći način: Osjetite u potpunosti da imate sretan brak, otvorite oči i to saopćite partneru, pri čemu istovremeno vizualizirate sliku te situacije, viziju iz koje ste isključeni! Na taj način postavljena je ciljna struktura i tenzija usmjerava energiju linijom najmanjeg otpora ka ostvarenju tog cilja (vidi kasnije ciljnu strukturu). Ako imate Betu, diskreirajte je Formulom Rastvaranja, tj. osjetite Betu u potpunosti, proširite se preko njenih krajnjih granica i tada skrenite pažnju, ali NE na bilo koju stranu, već odmah ka cilju Alfe, tj. na viziju sretnog braka. Pri tome ste isključeni iz te slike!

3. Ako, pak, diskreirate neko nepoželjno stanje (osjećanje straha, ugroženosti, uznemirenosti, ljutnje itd.), učinite to Formulom Rastvaranja ili Prihvaćanja, ali odmah pošto ste nepoželjno stanje diskreirali skrenite pažnju na suprotno pozitivno i željeno stanje (osjećanje hrabrosti, spokojstva, mira, tolerancije itd.).

Ovakvim postupkom znatno ćete ubrzati proces, a također ćete ukloniti mogućnost da nesrazmjerno više diskreirate elemente svog svijeta nego što ih kreirate. Jer to se u prijašnjoj varijanti Ekskalibura pokazalo kao mogući nedostatak: neki ljudi radije diskreiraju, nego što kreiraju, usprkos zahtijeva Majstora da održe ravnotežu između ta dva procesa. U ovakvom postupku to se postiže automatski.

Na osnovu praktičnog iskustva utvrdio sam da neki ljudi u sticanju životnih iskustava pretežno zauzimaju isključenu iskustvenu poziciju, a drugi pretežno uključenu iskustvenu poziciju. U nekim doživljajima dolazi do oscilacije iskustvenih pozicija, odnosno osoba naizmjenično biva uključena i isključena iz iskustva koje doživljava. Ona kao da preskače iz jedne u drugu poziciju. To je važno istaći zbog kasnijeg rada sa Kalemljenjem Vrijednosti, jer je u tom postupku neophodno da osoba zauzme istu iskustvenu poziciju u obje vrijednosti. Ukoliko je u većoj Vrijednosti oscilirala između uključenja i isključenja, to mora da učini i u nižoj Vrijednosti.

16STRUKTURA KREATIVNOG PROCESA

Strukturi kao značajnom fenomenu u životu individue prvi je posvetio veću pažnju Alfred Korzibski

tridesetih godina ovog vijeka (vidi Korzibsky Alfred, “Science and Mental Health”) uvodeći naučne principe u razumijevanje duševnog zdravlja. Na osnovu njegovog rada mnogi mislioci, počevši od Rona Habarda, razvili su svoje neognostičke sisteme, tako da izučavanje Korzibskog savjetujem svakom istraživaču kreativnih procesa.

Strukturu je Korzibski definirao kao uzajamni odnos dijelova neke cjeline i odnos pojedinih dijelova prema cjelini.

Životne pojave odvijaju u skladu sa strukturalnim principima. Dominantan je princip najmanjeg otpora. Po tom principu, energija se uvijek kreće linijom najmanjeg otpora i nijedna promjena koju pokušamo da ostvarimo u životu ne može da bude trajna ukoliko linija najmanjeg otpora ne ide u njenom smjeru.

Čitav život se sastoji iz struktura. Neke su statičke, jer sprečavaju kretanje; neke dinamičke, jer nagone na kretanje.

Bunar je statička struktura, jer sprečava tok podzemne vode i omogućava njeno prikupljanje. Kanal za navodnjavanje je dinamička struktura, jer nagoni vodu na kretanje. Rezervoar za vodu je statičko-dinamička struktura, jer sprečava kretanje vode i dovodi do njenog prikupljanja, ali kada se otvori, pretvara se u dinamičku strukturu.

Bilo da je struktura statička ili dinamička, u njoj postoji tenzija. Pošto je ona uzrokovana strukturom, nazivamo je strukturalnom tenzijom. U sudu sa vodom postoji stalna tenzija koja teži razrješenju. To razrješenje predstavlja jedno ravnotežno stanje.

Postoje i intelektualne, umjetničke strukture, kao što je roman ili kazališna drama. Elementi takvih struktura su ljudi i njihovi odnosi. Zaplet u drami ili romanu stvara tenziju, koja teži razrješenju. O tome Kolin Vilson u svojoj knjizi-priručniku “Vještina pisanja romana”, u poglavlju “Formula uspjeha”, piše: “Cilj ovog poglavlja je da pruži sigurnost kandidatu za romanopisca, koji osjeća da je napisati uspješan roman bezmalo nemoguć zadatak. Tome nasuprot, to je prilično lako i do sada je postignuto hiljadama puta. Jer u izvjesnom smislu osnovno pravilo za takvo ostvarenje je biološki zakon (mi bismo mogli da kažemo prirodni zakon strukture, primjedba moja). Govoreći biološkim jezikom, sloboda je oslobađanje tenzije. Stoga uspješan roman je takav koji stvara tenziju, a zatim joj omogućava da se isprazni kao ljetna nepogoda.” Potom on pokazuje na primjerima mnogih romana kako pisac postiže taj trik: tenzija se stvara razlikom između trenutnog stanja i cilja za koji se junak bori; i konačno imamo ostvarenje cilja koje dovodi do oslobođenja tenzije. Usporedo sa tim on ukazuje na neuspješne romane čak inače poznatih pisaca koji su zaboravili taj osnovni zakon strukturalne tenzije i njenog oslobađanja ostvarenjem cilja.

Ako pogledamo strukturu sa kojom čovjek ima najviše neprijatnih iskustava, to je trajni ili kronični problem. U njegovoj osnovi, kao kičma oko koje se formira čitava struktura problema, jeste identitet. Identitet je točka gledišta + cilj. O njemu je suština strukture problema. Točka gledišta je stanje iz kojeg polazimo, a cilj identiteta je cilj strukture. Unutar problema postoji strukturalna tenzija koja usmjerava energiju linijom najmanjeg otpora ka cilju identiteta. Dupliranjem komponenata problema, Praktičar ih diskreira, a kada se u svijesti duplira identitet, čitava struktura problema se raspada!

I međuljudska komunikacija je struktura u kojoj se neprestano uspostavljaju tenzije i dolazi do njihovih razrješenja. Najobičnije svakodnevno pitanje “Kako ste?” stvara tenziju i kod upitanog i kod pitača, a odgovor “Dobro”, “Nije loše” “Tako-tako” dovodi do njenog razrješenja. Ako upitani ne odgovori, tenzija ostaje u pitaču, koja se razrješava razmišljanjem zašto upitani ne odgovara, kritičkim mislima o takvom ponašanju i sl. Dijete na čija mnoga pitanja roditelji nisu odgovorili, ima u sebi jaku tenziju, koja nekada ima oblik problema, neurotičnog poremećaja itd. Ta tenzija može da se isprazni prema igračkama, u obliku sanjarenja i kažnjavanja roditelja ili će jednoga dana ta osoba, kao odrastao čovjek, otići na psihoterapiju i, komunicirajući o svom neshvaćenom djetinjstvu, omogućiti sapetoj energiji koja stvara tenziju da se isprazni i tako dovede svoju psihoemocionalnu strukturu u ravnotežni položaj.

Jedna od najvažnijih spoznaja koju treba da omogući ovaj Tečaj sadržana je u slijedećoj zakonitosti: Strukture odre đuju ponašanje! Način na koji je nešto strukturirano određuje ponašanje unutar te strukture.

Struktura tla određuje kretanje vodenog toka preko njega. Voda potoka se ne penje uz brdo, već ide linijom najmanjeg otpora. Tako se isto kreće električna struja kroz provodnike koji joj pružaju najmanji otpor. Na sličan način u ljudskom životu, i tjelesnom i duševnom, postoje strukture koje određuju kuda će ići linija najmanjeg otpora. Krv se kroz krvne sudove kreće linijom najmanjeg otpora, ona ne probija zid krvnog suda, jer je tu otpor veći. A ako dođe do zakrečavanja krvnih sudova, tako da je za kretanje kroz njih potrebno savladati veći otpor nego da se probije zid krvnog suda, krv će se linijom najmanjeg otpora probiti na mjestu gdje je zid najslabiji i izliti se po tijelu.

Strukture koje najjače utiču na ljudsko biće imaju kao sastavne dijelove odluke, identitete, želje, pretpostavke, vjerovanja, vrijednosti, sudove, ubjeđenja i aspiracije. U odnosu između struktura i ponašanja dominantna su dva principa:

1. Ljudsko Biće se ponaša u skladu sa osnovnim strukturama koje postoje u njegovom životu. (Kod struktura koje u Ekskaliburu nazivamo kroničnim problemima to je više nego očigledno).

2. Za ostvarenje željenih rezultata u životu neke strukture su efikasnije od drugih. Strukture nemaju u sebi ničeg ličnog. Neke strukture stvaraju neuspješan ili paćenički život, kao na

17primjer kronični problemi, ali ako stavimo u tu strukturu bilo koje Ljudsko Biće, ono će imati slična iskustva. Isto tako, ako stavimo mučenika i paćenika u kreativnu strukturu, koja vodi ispunjenju, oni će imati iskustva ostvarenja koja karakteriziraju tu strukturu.

U praktičnom radu tokom Tečaja pokazati ću kako se izmjenom strukture jedne Vrijednosti mijenja čitavo ponašanje čovjeka (vidi poglavlje “Promjena Vrijednosti”).

Naširoko je prihvaćeno vjerovanje, koje podržavaju mnogi psihološki sistemi, da će ljudi ako promjene svoje ponašanje, izmijeniti i strukture u kojima žive. Međutim, istina je upravo suprotna: promjena strukture u kojoj neko živi dovodi do promjene ponašanja. Stoga čovjek koji želi da ostvari trajne promjene u svom ponašanju treba da pođe od te jednostavne činjenice i izmijeni strukture u kojima živi i kojima pokušava ostvariti svoje ciljeve.

KOLEBLJIVA STRUKTURA - ŽIVOTNA KLACKALICA Neke strukture izazivaju oscilacije u životu. Njih možemo nazvati kolebljivim strukturama ili životnim

klackalicama. Kada pokuša da ostvari značajno poboljšanje u životu bez promjene strukture i u to uloži napor, čovjek postigne izvjestan napredak, pa se poslije nekog vremena vraća u stari, manje vrijedan način ponašanja. Ulaže nov napor i donekle napreduje, a zatim pada nazad itd. Očito je da taj čovjek doživljava promjene, ali one nisu postojane. Mnoge psihološke teorije pokušavaju da objasne ovaj fenomen. Kada se otkrije i riješi jedan problem, za koji se smatra da je uzrok takvog događanja, obično se poslije kratkog vremena javlja drugi, koji također zahtijeva rješenje i tako u nedogled.

Objašnjenje je u strukturi u kojoj neko živi. Ako je to kolebljiva struktura koja predstavlja životnu klackalicu, nikakvo psihološko rješenje neće pomoći, izuzev ako omogući promjenu strukture. Razlog je taj što psihološka rješenja ne mijenjaju strukturu koja je uzrok takvih iskustava, već ponašanje koje proishodi iz strukture. Ona ne djeluju na uzrok, već na posljedicu i stoga promjene moraju biti kratkotrajne.

Najčešći razlog neuspjeha različitih kolebljivih struktura je u pretpostavci da rješenje nekog problema znači istovremeno stvoriti nešto na njegovom mjestu. Kao što smo naučili na Ekskaliburu, to nije tako! Kada rješavamo problem, mi nešto uklanjamo, diskreiramo. Da bi se poželjna situacija stvorila, potrebno je kreirati je. To su dva sasvim različita procesa, premda se nužno dopunjuju. Važno je zapaziti da su ciljevi ova dva procesa potpuno suprotni.

Linija najmanjeg otpora u rješavanju problema ide oscilatorno od lošeg ka boljem, a potom natrag od boljeg ka lošem. Ovo se događa većinom zato što aktivnost koju poduzimamo stvara problem. Ako poduzmemo novu aktivnost, ona može da smanji intenzitet problema, ali potom je motivacija za dalje akcije daleko slabija, osoba prestaje da djela u tom pravcu i poslije nekog vremena problem se iznova vraća ili osoba na istom mjestu stvara nov problem. Uočio sam, tokom primjene Ekskalibura, da mnoge osobe, kada riješe svoj trajni problem, bilo Prvim bilo Drugim Metodom, odustaju od aktivnosti kojom bi kreirali pozitivno stanje umjesto problema. Kao razloge navode da nemaju volje, da im nije stalo, da će to učiniti kasnije, da nema potrebe da to rade jer je problem zauvijek riješen i mnoge slične. I poslije kraćeg ili dužeg vremena oni, na svoju nevolju, na mjestu starog problema stvaraju nov. Ta pojava je, ako se odustane od ciljne orijentacije koja stvara novu poželjnu strukturu, neminovna. Ljudski duh ne trpi vakuum, ima neodoljivu potrebu da ga popuni. I po pravilu, poslije nekog vremena, problem se obnavlja ili se na njegovom mjestu stvara nov. Jer ostala je stara kolebljiva struktura u kojoj energija linijom najmanjeg otpora teče u pravcu stvaranja novog problema.

Ovakav ishod, koji je vidljiv izraz kolebljive strukture, događa se jer je zanemaren suštinski elemenat kreativnog procesa, stvaralački cilj: “Što ja hoću stvoriti?” Njega u uklanjanju problema nema, tu postoji samo ono što hoću diskreirati.

CILJNA STRUKTURA U ciljnoj strukturi suštinski elemenat je cilj kome se teži, tako da linija najmanjeg otpora omogućava

energiji da teče od originalne zamisli do njenog konačnog ostvarenja u realnosti. Drugim riječima, kod ciljne strukture na prirodan, energetski i bezmalo nužan način dolazi do

kreiranja željenog i trajnog ishoda, kao što kolebljiva struktura takav ishod sprečava. Da bi čovjek svoj život uobličio kako želi, neophodno je da napravi pomak iz kolebljive strukture u ciljnu strukturu. Takva promjena strukture izmijeniti će smjer ili liniju najmanjeg otpora i željene promjene biti će moguće i prirodne.

Suština ciljne strukture je u tome što se promjene unutar nje ne kolebaju, već se postojano kreću prema krajnjem cilju koji predstavlja energetsko razrješenje takve strukture linijom najmanjeg otpora. Za svakodnevni život u kontekstu ovog mog izlaganja najvažnije je slijedeće: kada je jednom shvaćena i svjesno savladana vještina stvaranja ciljnih struktura, koje linijom najmanjeg otpora vode do energetskog razrješenja situacije u vidu poželjnog ishoda, ona nam omogućava stvaranje željenih rezultata ne samo u kreativnom procesu u užem smislu, već i uobličenje čitavog života kao svrhovitog procesa.

Zanimljivo je da ogromna većina umjetnika vlada kreativnim procesom u svojoj umjetnosti, ali ga ne primjenjuje šire, na čitav život. A upravo takav pristup kreativnom procesu daje najplodnije rezultate, jer bezmalo sve želje neke osobe mogu biti predmet kreativnog procesa. Nema nikakve potrebe da se odvaja stvaralački proces u umjetnosti od istog procesa u svakodnevnom životu.

18REAKTIVNA ORIJENTACIJA Nasuprot ciljne strukture, koja nas orijentira ka ostvarenju cilja, kolebljiva struktura nameće

reaktivnu orijentaciju u odnosu na životne pojave. Ona se uspostavlja vaspitanjem od najranijeg uzrasta. Djeca su porodičnim vaspitanjem i sistemom školovanja veoma snažno gurnuta prema reaktivnoj orijentaciji u životu. Tu znači da su učena da treba reagirati na “pravi” ili društveno dozvoljen način. Osobe koje usvoje takav način ponašanja smatrane su kao “dobro adaptirane i zrele osobe”. Na žalost, one su rijetko kreativne ili Spiritualno usmjerene.

Sa druge strane, kreativne osobe kao što su umjetnici, koji kreativnost ispoljavaju u svojoj uskoj oblasti, obično žive kaotično i nestabilno. A drugi tip osoba koje žive u ciljnoj strukturi, individue usmjerene na Spiritualni razvoj, u svakodnevnom životu ne postižu vidljiva i društveno priznata ostvarenja. Naš zadatak na ovom Tečaju je da ciljnu strukturu, koja porađa kreativnu ili Spiritualnu orijentaciju ka ostvarenju postojanih željenih rezultata, naučimo i primijenimo u svim oblastima: u profesiji, hobiju, psihološkom i emotivnom razvoju i životu najšire shvaćenom.

Reaktivno ponašanje izražava se na nekoliko načina. Za većinu je karakteristično da su usmjerene na izbjegavanje nepoželjnih ishoda, to su preventivna ponašanja. Neki ljudi razvijaju dominantnu ličnost da ne bi bili manipulirani od drugih. Drugi su često samokritični pred okolinom, da bi spriječili tuđu kritiku. Jer kada čovjek kaže pred drugima “Ja sam za te stvari glup”, malo tko će mu reći: “Da, zaista, ti si za to glup.” Nisu rijetke osobe koje se nesigurno i neodgovorno ponašaju da bi izbjegle da im se postave veći zahtjevi. Ima osoba koje djeluju odbojno i neprijateljski da bi izbjegle intimnost koja ih plaši itd.

Ciljna struktura prevazilazi reaktivnu, jer teži cilju koji je izvan i iznad reagiranja na okolnosti. Postoje tri glavna vida ciljne strukture:

1. Kreativna ili stvaralačka struktura, čiji je cilj stvaranje nečega što prethodno nije postojalo. 2. Spiritualna struktura, čiji je cilj uklanjanje postojećih elemenata ličnosti i Ego naslaga. Njena

suština je rastvaranje ili diskreacija postojećeg, a cilj viši nivoi svijesti, Istina, Bog, Apsolut, oslobođenje od ciklusa rađanja i umiranja itd... koriste se različiti termini da označe Jedno ili Najviše.

3. Zen struktura, koja se svodi na potpunu identifikaciju sa svim postojećim u životu, u bilo kojoj formi da se javlja, pri čemu se gubi razlika između unutrašnjih i spoljašnjih sadržaja.

U Kreatonu naglašavamo svojstva stvaralačke i Spiritualne ciljne strukture. Ljudsko biće, naravno, nije mašina koja se ponaša uvijek na isti način. Ljudi u reaktivnoj orijentaciji

ponekad stvaraju, a ljudi u kreativnoj orijentaciji nekada reagiraju na okolnosti. Ono što odlučuje njihovu orijentaciju jeste u kakvoj strukturi provode veći dio svog života.

U strukturi stvaralačkog procesa nužno je na prvom mjestu imati u svijesti rezultat čije se ostvarenje želi i sliku koja taj rezultat predstavlja, kao što smo kod Šmitove mašine djelovali na paljenje lampice, a ne na posrednike koji tome vode. Kada je vizija cilja jasna, procesi koji vode tom rezultatu nastaju i otkrivaju se na prirodan način. To znači da u kreativnoj orijentaciji primjenjujemo postojeće procese, prilagođavamo ih ili izmišljamo sasvim nove. Procesi uvijek moraju da služe rezultatu, a budući da nov rezultat može da zahtijeva sasvim nov proces, ograničavanje sebe na poznate procese može da ukoči vašu stvaralačku spontanost.

MEHANIZAM CILJNE STRUKTURE: TENZIJA I RAZREŠENJE U kolebljivim strukturama linija najmanjeg otpora kretanja energije se koleba. Ona se naizmjenično

usmjerava naprijed-nazad i daje kolebljivu strukturu kao osnovu nečijeg života. U ciljnoj strukturi ili strukturi razrješenja linija najmanjeg otpora kretanju energije vodi čovjeka ka razrješenju energetske napetosti strukture. Mnogi stvaraoci ponekad nejasno i polusvjesno prepoznaju da su u ciljnoj ili kolebljivoj strukturi. Primjera radi, o tome govori režiser Goran Marković u jednom intervjuu. Opisujući velike probleme sa kojima su se on i njegova ekipa suočili na snimanju filma u Bugarskoj i koje su na njegovo iznenađenje lako savladali, on na pitanje novinara, da li je tema filma bila odlučujuća za entuzijazam glumaca, kaže: “... mislim da se u konkretnom slučaju radilo još o nečemu. U Dubrovniku sam nekada davno razgovarao sa Dušanom Jovanovićem, piscem iz Ljubljane, kome se svidio jedan moj film, pa ga je hvalio, a ja sam mu onda priznao kako se mnogo toga u tom filmu desilo zgodnim spletom okolnosti, odnosno da nisam baš kontrolirao proces, već su mi se stvari dobro potrefile i tome slično. Ne, rekao je Jovanović, nije tu u pitanju sreća, već ulazak u dobru strukturu. Jer, kad uđeš u dobru strukturu, dodao je, onda se stvari namještaju same i samo izgleda da slučajno dolaze, a u stvari, dio su te dobre strukture za koju si našao ulaz. Obrnuto, kad uđeš u lošu strukturu, onda su sve stvari nekako nedokučive i kako god da se postaviš na tjeme, ne možeš ih uskladiti.”

Kako je stvar prikazao Goran Marković, ulaz u dobru ili lošu strukturu je neka vrsta igre na sreću i ne zavisi od samog stvaraoca. To, međutim, važi samo za ljude koji ne posjeduju znanje o strukturama. Takvo znanje omogućava da čovjek po volji stvara ciljne strukture u kojima se “stvari namještaju same i samo izgleda da slučajno dolaze.” Očito je da je najvažnija vještina u mehanizmu stvaralačkog procesa, Spiritualnom razvoju ili životu uopće stvoriti strukture koje dovode do razrješenja u službi stvaranja, razvoja i življenja, odnosno stvoriti ciljne strukture.

19IZNUĐENA PONAŠANJA

Spomenuo sam da kolebljiva struktura izaziva naizmjenično kretanje ka cilju i od cilja. Ona ne

dovodi do željenog rezultata, odnosno ako se takav rezultat ostvari, ostvarenje nije trajno, jer tada postoji energetska težnja vraćanja na staru poziciju i stoga je sve teže da se ostvarenje zadrži.

Na svoja životna kolebanja ljudi reagiraju iznuđenim ponašanjem, čiji cilj jeste kompenzacija neuspjeha. Takvih oblika ponašanja ima nekoliko, a tri su najčešća.

1. Ostajanje u sferi podnošljivog konflikta 2. Manipulacija konfliktom i 3. Voljni napor i trajna tenzija Karakteristika sva ova tri načina ponašanja je da koče istinsku kreativnost, jer ne dozvoljavaju da

psihička energija teče ka svom cilju linijom najmanjeg otpora. OSTAJANJE U SFERI PODNOŠLJIVOG KONFLIKTA Ljudsko Biće ne podnosi emocionalnu klackalicu i stoga pokušava da smanji oscilacije svojih

doživljaja na najmanju moguću mjeru. To pokušava učiniti ostajući sve vrijeme u jednoj uskoj zoni koju možemo nazvati zonom podnošljivog konflikta. Emocionalna kolebanja i dalje postoje, ali se emocionalna klackalica kreće u suženim i podnošljivim rasponima.

Takvo kompenzaciono ponašanje se ispoljava u vidu “uravnoteženog ponašanja”, “držanja sebe pod kontrolom”, “odustajanja od talasanja” i sličnim. U kontekstu razvoja kreativnosti ovakvo ponašanje dovodi do sputavanja i ograničavanja, jer takve osobe izbjegavaju promjene.

MANIPULACIJA KONFLIKTOM Drugi glavni vid iznudice je manipuliranje konfliktom. Ono se svodi na slijedeće. Da bi izbjeglo

konflikte, Ljudsko Biće poduzima sve manje aktivnosti i ostaje ograničeno. Ono pokreće aktivnost tek kada mora, a to znači kad je pod spoljašnjim ili unutrašnjim pritiskom. Čovjek pokreće sebe na aktivnost tako što ubjedljivo i snažno predočava sebi negativne posljedice koje će nastati ako se aktivnost ne poduzme (“Ako ne prestanem piti, postati ću alkoholičar i završiti ću u ludnici”, Ukoliko ne prestanem pušiti, dobiti ću rak na plućima”). Zastrašen takvim prikazom rezultata nedelanja, čovjek je prinuđen da djela u smjeru sprečavanja nastanka tih negativnih posljedica. U manipulaciji konfliktom postoje dvije faze:

1. U prvoj fazi se naglašava i pojačava konflikt u kome se čovjek nalazi tako što se prikazuju negativne posljedice nedelanja. To povećava pritisak na čovjeka.

2. U drugoj fazi se poduzimaju aktivnosti da se taj povećani pritisak ukloni. Očito je da ovo kompenzaciono ponašanje nema za cilj stvaranje željenih rezultata, već

ublažavanje pritiska, odnosno sprečavanje negativnih posljedica. Ako usporedimo prvi način kompenzaciono ponašanja (ostajanje u zoni podnošljivog konflikta) sa

drugim, manipulacijom konfliktom, vidjeti ćemo da u ovom slučaju dolazi prvo do kretanja ka viziji negativnih posljedica (brige postaju sve veće, propast izgleda neminovna) sve do prekretne točke, kada dolazi do kompenzacije, kada struktura odbacuje osobu u suprotnom smjeru nagoneći je na poželjnu akciju.

Tada se javlja prividno cjelishodno ponašanje. Osoba poduzima pravu akciju i može da postigne poželjan, ali najčešće kratkovječan ishod. Kako se nastavlja kretanje ka poželjnom rezultatu ili, ukoliko je ostvaren, egzistiranje u njemu, u tom dijelu strukture popušta tenzija, ali u drugom dijelu strukture napetost istovremeno raste. I vrlo brzo linija najmanjeg otpora se okreće u smjeru suprotnom od ostvarenog ili željenog rezultata.

Primjera za ovu taktiku i njenu suštinsku bezuspješnost ima mnogo. Osoba se prisilno kocka, pije alkohol, puši ili uzima droge i mnogo puta pokušava da ostavi svoju štetnu naviku. Ona na početku pojačava konfliktnu tenziju: “Ako ovako nastavim upropastiti ću svoje zdravlje, budućnost, porodicu, djecu, karijeru...”itd. Misli o nadolazećoj propasti sve su crnje. Takva mračna perspektiva je nagoni da poduzme akciju koja njenu naviku treba ukloniti. Poslije nekog vremena i izvjesnog uspjeha napetost popušta i dolazi do prekretnice u suprotnom smjeru. Ista stvar se uočava u sistemima samorazvoja kod ljudi kojima cilj nije samorazviće, već koriste takve metode kao sredstvo. Drugim riječima, oni neki sistem samorazvoja koriste kao u kolebljivu, a ne ciljnu strukturu. Takvi ljudi počinju veliki broj puta da rade vježbe koncentracije, samokontrole i meditacije iz osjećanja da im život prolazi isprazno i da treba da izmjene svoju ličnost, da sazriju, upoznaju sebe itd. Neko vrijeme se dobro osjećaju, puni su sebe i budućnost izgleda svjetla. Poslije kraćeg ili dužeg vremena motivacija im slabi, prestaju da rade i vraćaju se u pređašnju kolotečinu uz osjećanje da nisu dovoljno istrajni, da imaju slabu volju itd. Kako se to kaže u okultnom miljeu, nastupila je “nužna reakcija”. Ona to jeste, točnije rečeno reakcija je neizbježna za ogromnu većinu ljudi, koji nemaju znanje o zakonima strukture. Za mali broj ljudi koji takvo znanje posjeduju, reakcija se događa, ali budući da ne žive u kolebljivoj, već u ciljnoj strukturi koja vodi razrješenju, do reakcije dolazi tek kada se ostvari cilj.

VOLJNI NAPOR I TRAJNA TENZIJA Ovaj oblik iznuđenog ponašanja se sastoji iz pokušaja osobe da savlada strukturalni konflikt

20nagoneći sebe na akciju naporom volje. Ako u tome često uspijeva, smatra se da osoba ima jaku volju. Ukoliko se češće trpi neuspjeh, tretira se kao osoba slabe volje. Budući da većina sebe smatra osobama slabe volje, a na volju se gleda kao na ključni uvjet uspjeha u većini aktivnosti, ljudi pokušavaju da ojačaju volju disciplinom, vježbanjem koncentracije, autosugestijama i autohipnozom, subliminalnim djelovanjem i drugim sredstvima i metodama.

Suštinska razlika između naprezanja volje i ciljne strukture svodi se na slijedeće: U stvaralačko-spiritualnoj orijentaciji ne postoji potreba da sebe kontrolirate, disciplinirate, nagonite

na bilo što ili pobjeđujete svoje slabosti. Bilo kakvi da ste, ukoliko usvojile takvu orijentaciju imati ćete prirodnu tendenciju kretanja energije prema stvaranju onoga što zaista želite. Ako naprezanjem volje pokušate da pobijedite “unutarnjeg neprijatelja”, to znači da ste rascijepljeni i podijeljeni. Čak iako uspijete u tome, uvijek će jedan dio ostati kao gubitnik u vama. Nasuprot tome, kada u osnovi vašeg ponašanja postoji ciljna struktura, u vama nema ničega što mora da se savlada, već svi svjesni i nesvjesni aspekti vaše ličnosti pretvaraju se u saveznike u najdubljem smislu i usmjeravaju se prirodno ka cilju linijom najmanjeg otpora.

Naučili smo u Ekskaliburu da ne bježimo od neprijatnih stanja, već se sa njima suočavamo u potpunosti, na taj način ih diskreiramo i potom usmjeravamo pažnju ka željenom cilju (Alfa).

Kada uz napor volje pokušavate da postignete neki cilj, a pri tome ste u strukturalnom konfliktu, možete nakratko postići uspjeh, ali na duge staze čeka vas neumitan neuspjeh. Neprekidan napor volje da se stvar postigne ili, ako je postignuta, da se zadrži, djeluje iscrpljujuće i osoba mora da traži sve nove motive za mobilizaciju volje, ne smije da se ni za trenutak opusti, jer se klatno neumoljivo vraća u polaznu poziciju, A u strukturi ostvarenja čovjek je najveći dio vremena opušten. O tome nam govori primjer Svetog Augustina. Njega je jednom prilikom zatekao vojnik kako se, okružen djecom, igra sa kockama i tome se veoma začudio: “Kako to da se ti, sveti čovjek, igraš sa djecom?” Na to mu je svetac uzvratio: “Ne treba da se čudiš. Ti si slavan vojnik, pa ipak tvoj luk nije stalno nategnut, ponekad mu opustiš tetivu.”

Ljudi koji za svoje uspjehe u životu treba da zahvale voljnom naporu, primjenjuju taktiku trajne tenzije . Oni stalno naprežu volju da bi održali svoje životno klatno na pozitivnoj strani, jer svako popuštanje napora pokreće klatno linijom najmanjeg otpora u suprotnom, negativnom smjeru. Dobar primjer za to je tipična uspješna Amerikanka Lujza Hej, spisateljica niza priručnika o postizanju uspjeha u životu koji su i kod nas stekli reputaciju. Te su knjige zanimljivo pisane i ima u njima mnogo korisnih savjeta i informacija. Stvar postaje neprijatna kada ona opiše jedan svoj prosječan dan. Tada se ukazuje život ispunjen trajnom tenzijom.

“Ujutro, još dok ne otvorim oči”, piše ona, “moja prva misao je da se zahvalim za sve što imam.” Potom, pošto se istušira, ona meditira pola sata, ponavlja molitve i autosugestije. Slijedi 15 minuta fizičkih vježbanja, a ponekad tome pridoda vježbanje aerobika uz instrukcije sa redovne televizijske emisije.

Doručkuje voće, voćne sokove i bezkofeinski čaj, zahvaljujući se sve vrijeme Majci Zemlji za hranu koju jede.

Prije ručka prakticira davanje glasnih autosugestija ispred ogledala, a ponekad ih pjeva kao mantre.

Za vrijeme ručka, iznova blagoslivlja hranu i meditativno se zahvaljuje Majci Zemlji. Ako jede u društvu, ona i ostali blagoslivljaju jedni druge za stolom. Popodne ona radi fizičke vježbe na gimnastičkim spravama, a ponekad istovremeno sluša trake sa autosugestijama.

Ponekad uvečer ona čita i uči. Tada također ispisuje autosugestije. Njen život je očito ispunjen stalnim naporom volje da se klatno ne preusmjeri u nepoželjnom

pravcu. I neko vrijeme može izgledati uspješan. Bilo kakvo opuštanje dovelo bi upravo do neuspjeha. Ali on mora doći prije ili poslije, ukoliko ovakve osobe sretnim stjecajem okolnosti ne promjene strukturu u kojoj žive. Do neuspjeha obično dolazi naglo, kada ih neki iznenadan događaj savlada. Ako se to dogodi postepeno, kada ih stalna tenzija iscrpi, takve osobe, koje u uspješnoj fazi obično postaju kultni lideri, svoje klizanje nazad obično prikrivaju, ili počinju da piju, uzimaju stimulativna sredstva itd.

Ma koliko pametno smišljeno iznuđeno ponašanje ne može da pomogne ako je čovjek u strukturalnom konfliktu, jer je taj konflikt nerješiv! Bilo kakva akcija poduzeta iz njega samo će ga prije ili poslije pojačati.

Usvajanje ciljne životne strukture ili strukture ostvarenja daleko je lakši, elegantniji i efikasniji način da se život usmjeri ka željenim ciljevima. I tada čovjek može da daje sebi Alfe, da vježba tijelo ili da radi bilo što drugo. Ali on ništa od toga ne mora, a bilo što da radi to služi konačnom stvaralačkom ili Spiritualnom cilju.

R E Z I M E : Dokgod smo u strukturalnom konfliktu, nikakva iznuđena ponašanja neće riješiti taj konflikt. Jedini

način je ne rješavati strukturalni konflikt, već ga prevazići formiranjem cilja koji je izvan konflikta. Usmjerenje na cilj stvara ciljnu strukturu koja je struktura razrješenja ili ostvarenja.

Ciljna struktura je suštinski drugačija od konfliktne strukture. Ona se javlja u tri oblika: kao Spiritualna, stvaralačka i Zen-struktura. Sve te tri strukture, budući da su usmjerene na cilj, omogućavaju ključni elemenat za uspješno ostvarenje: strukturalnu tenziju. To je sinonim za napetost koja postoji u strukturi. Napetost ili strukturalna tenzija postoji između postojećeg stanja i postavljenog cilja kojem težimo. U prvim stadijima Spiritualnog razvoja čovjek nje nije svjestan. Tek kada svjesno “zakorači Stazom”,

21odnosno odluči se za Istinu kao svoj najviši cilj, čovjek postaje svjestan Spiritualne strukture u kojoj se nalazi i čijem cilju teži.

ELEMENTI STRUKTURALNE TENZIJE Strukturalna tenzija ima dvije glavne komponente: 1. Viziju (ili psihičku sliku) cilja koji želimo da postignemo. 2. Jasno sagledavanje trenutne realnosti u kojoj se nalazimo. Na početku stvaralačkog procesa postoji nepoklapanje između onoga što želite da stvorite i vašeg

trenutnog stanja. To je razumljivo, jer cilj vašeg stvaranja postoji samo kao vizija u vašoj svijesti. Nepoklapanje je privremeno, ono se smanjuje tokom stvaralačkog procesa. Kako se približavate postavljenom cilju, nepodudaranje je sve manje. Neiskusni ljudi su obično obeshrabreni nepoklapanjem željenog i postojećeg. Ali za stvaraoce sve snage koje su na djelu su korisne. Ako je veće nepoklapanje, veća je i tenzija, pa stoga ima više energije koja se ulaže u proces ostvarenja. Kako se tokom kreativnog procesa razlika smanjuje, taj proces dobiva veće ubrzanje, jer se približavate krajnjem, željenom ishodu.

Strukturalnu tenziju ovako formirate: prvo zamislite i vizualizirate rezultat koji želite da stvorite, a potom usmjerite pažnju na trenutno stanje u kome se nalazite u odnosu na cilj i osjetite ga u potpunosti. Potom to isto učinite sa vizualiziranim ishodom: usmjerite svu pažnju na njega i osjetite ga u potpunosti kao da realno postoji. Taj postupak možete ponoviti više puta uzastopno. Ovakvo stvaranje strukturalne tenzije je urođen dar kreativnih osoba, ali lako može da se nauči, kao što možete vidjeti iz opisanog postupka.

Kod Spiritualne strukture postoji krajnji cilj - spajanje sa Bogom, Apsolutom, Svepostojanjem, dostizanje Najviše Istine... nazovite ga kako hoćete. I dokgod se taj najviši cilj ne ostvari postojati će strukturalna tenzija koja goni čovjeka ka tom konačnom cilju. Istini za volju, on duž Staze postavlja ciljeve koji su u datom trenutku konačni ciljevi, na primjer, da dostigne stabilno stanje svijesti. Ti se ciljevi ostvaruju unutar sve širih domena aktivnosti (vidi životne dinamizme).

U Zen-strukturi svaki neposredni cilj koji se javi je konačan, jer Praktičar Zena teži da se potpuno uklopi u životna gibanja. Cilj života je življenje i iza toga nema ništa drugo. Stoga “Kada sam gladan, jedem”, “Kada sam žedan, pijem”, “kada mi se spava, spavam”. To je Zen!

V I Z I J A Vizija je u biti psihička slika, ali nije samo to. Snažna vizija sadrži u sebi i ostale čulne i osjećajne

podatke: osjećanja i tjelesne senzacije koje ćemo imati kada ostvarimo cilj, glasove i zvuke koje ćemo čuti, nekada opip, miris, ili čak ukus.

Vizija ima posebnu snagu u kreativnom procesu, jer kroz nju možete lako dosegnuti iza običnog do neobičnog. Vizija pomaže da organizirate svoje akcije, da sagledate svoje vrijednosti i jasno odredite što je značajno u tekućoj realnosti. Vizija cilja ima presudnu ulogu kao suštinski činilac u stvaralačkom aktu.

U vezi sa primjerom psihokinetičkog djelovanja na paljenje lampica na Šmitovoj mašini, primjenljiv je stav Rodžera Sešensa koji kaže: “Nerijetko je umjetnik nesvjestan misaonih procesa koji vode cilju sve dok sa njima ne završi; veoma često završen rad je poslije akta stvaranja neshvatljiv umjetniku.” Mnogi umjetnici imaju utisak da vizija predstavlja njihovo unutrašnje oko i da ih to unutrašnje oko nepogrješivo vodi ka ostvarenju cilja. Unutrašnje oko vizije može da sagleda ono što još nije tu, može da dosegne iznad sadašnjih okolnosti i da vidi ono što do sada nije postojalo.

Vizija je psihička predstava ostvarenog cilja. Mi moramo dobro znati što hoćemo da bismo bili u stanju da to ostvarimo. Pošto je cilj izuzetno važan, njemu ću posvetiti posebnu pažnju.

Držite jasnu viziju u svijesti, ne uzimajući u obzir ono što ste ranije mislili i činili, a također bez obzira na ono što su drugi mislili i činili. Počnite kao da ništa ranije nije ni postojalo, počnite iz praznine . Kako se ona ostvaruje kao polazna osnova, znate iz Ekskalibura. Ustvari, takav akt je imitacija Božjeg stvaranja, jer je On stvorio svijet iz praznine.

Vizualizirajte krajnji rezultat onako kako biste željeli da ga vidite u fizičkoj realnosti. Stvaranje psihičke slike ima veoma dalekosežno djelovanje: na taj način ste u stanju da asimilirate odjednom ogromnu masu podataka. Kineska izreka da jedna slika vrijedi 10.000 riječi je često točna. Odnosi između različitih elemenata strukture postaju jasni. Vaša slika je kao prvi kristal koji bacate u zasićen rastvor: oko njega će se izgraditi složena struktura krajnjeg ishoda.

U mašti posmatrajte svoj rezultat sa više stajališta. Oduzmite neke elemente. Neke dodajte. Gledajte sliku spolja, pa potom iznutra. Gledajte je izbliza, pa iz daljine, odozgora, odozdo i sa svih strana. Na taj način saznavati ćete sve više o svojoj kreaciji.

Okultni zakoni stvaranja uče nas o značaju postojanja vizije na početku kreativnog akta, a njih potkrepljuju eksperimentalni dokazi sa psihokinezom. Kada je slika koja predstavlja cilj potpuno jasna, ona je na putu da se ostvari, da angažira vaše odgovarajuće aktivnosti koje će je prizemljiti. Ta slika tada postoji u svijetu emocionalnih energija, a to znači da i sredstva i na čini njenog ostvarenja tako đer postoje, ili će nastati tokom kretanja energije ka krajnjem cilju .

Koliko vaša vizija treba da bude jasna i određena? Toliko jasna da biste prepoznali rezultat kada biste ga imali u materijalnoj realnosti. Kada biste vi, ugledavši rezultat, rekli: to je to!

Neki ljudi imaju jaču vizualizaciju, neki slabiju. Oštrina i jasnoća slike je značajan činilac u kreaciji.

22Što je slika jasnija i življa, izgledi za bržu realizaciju su veći. Ali, ukoliko nemate sposobnosti oštre vizualizacije, ne treba da padate duhom. Ako ste u stanju prepoznati rezultat kada se ostvari u MEVP-u, to je dovoljno.

SUŠTINSKA PRIRODA CILJA Kako ćete znati da li je vaš cilj pravi cilj koji će dovesti do usmjeravanje energije linijom najmanjeg

otpora ili je samo sredstvo za ostvarenje nekog drugog cilja? Postoji samo jedan kriterij. Cilj ili krajnji rezultat je nešto što postoji samo po sebi i za sebe. On ne postoji zato da bi vas odveo do nekog drugog rezultata, premda se tokom vašeg razvoja to može prirodno dogoditi. Cilj ne smije imati svoj cilj! Ukoliko on vodi do drugog rezultata, on je samo sredstvo i stoga ne može da stvori efikasnu strukturu razrješenja. Ljudi mnogo misle o novcu kao o cilju koji pokušavaju da ostvare, pri čemu nisu svjesni da im on najčešće nije cilj, već sredstvo za ostvarenje nekog drugog cilja. Većini ljudi novac daje emocionalnu sigurnost, pa je prema tome emocionalna sigurnost njihov pravi cilj ! Drugi ljudi žele novac da bi mogli da kroz njega ispolje ljubav prema bliskim osobama ili da putuju i stiču nova iskustva ili im daje osjećanje slobode. U tim slučajevima pravi cilj je ispoljavanje ljubavi prema bližnjima, sticanje novih iskustava ili osjećanje slobode. Kada žele da stvore efikasnu strukturu ostvarenja, takve osobe treba da se usredsrede na ljubav prema bližnjima, nova iskustva ili slobodu kao krajnje ciljeve, a ako je novac neophodno sredstvo da se oni ostvare, on će se pojaviti i biti upotrebljen.

Da biste imali efikasnu strukturu ostvarenja morate imati pravi cilj, a to znači uvijek, uvijek, UVIJEK cilj iza kojeg ne postoji neki drugi cilj. Cilj koji postoji sam po sebi i za sebe. Cilj koji samog sebe opravdava i objašnjava!

Takve ciljeve ćemo naći kod istinskih i efikasnih stvaralaca, koji koriste strukture ostvarenja, kod Spiritualno samoostvarenih ljudi i kod mistika.

Zadržati ćemo se neko vrijeme na ciljevima koje želimo postići i osvijetliti ćemo ih sa više strana primjerima efikasnih stvaralaca, jer je taj elemenat strukture razrješenja od velikog značaja, a mali broj ljudi to zna kako treba.

Kada Majstor na početku Intenziva Gnoze kaže Učesnicima: “Jedini i isključivi cilj našeg Intenziva je Gnoza (Istina). Ako ste na Intenziv došli zbog Gnoze, ako je to vaš cilj, onda ste na pravom mjestu i imate velike šanse da je doživite. Ako ste došli zbog bilo kojeg drugog cilja, promašiti ćete! Drugi ciljevi mogu biti sami po sebi vrijedni - da ostvarite bolje međuljudske odnose, da doživite okultne fenomene, da osjetite istinsku ljubav prema drugim Ljudskim Bićima, da se oslobodite inhibicija itd. Ako je neki od tih ciljeva cilj kome ovdje težite, na Intenzivu Gnoze ga nećete ostvariti, jer Intenziv ima takvu strukturu da usmjerava energiju u pravcu Direktnog Iskustva Istine. Ako se usmjerite na taj cilj, svi sporedni ciljevi mogu da se dožive i vrlo se često doživljavaju, ali ako njih postavite kao cilj, promašiti ćete.”

Sličnu situaciju imate na makro nivou, kada čovjek bude privučen nekom Spiritualnom sistemu ne radi njegovog cilja (Istine), već želi da ga iskoristi kao sredstvo za rješenje svojih ličnih problema, premda je toga uglavnom nesvjestan. Takav čovjek je prvo vrijeme oduševljen, našao je pravo učenje, Istinskog Učitelja ili je “našao sebe”. To je fenomen Spiritualnog mjedenog mjeseca. Poslije nekog vremena nastupa reakcija. Ona može da se javi poslije dva mjeseca ili poslije dvije godine. Čovjek je razočaran, nije to ono pravo. Učenje nije svemoćno, Učitelj nije savršen, ostali Sljedbenici su puni nedostataka. On kreće u potragu za novim ljudima, za boljim učenjem, za novim pravim Učiteljem.

Gdje je greška? U kolebljivoj strukturi koju je stvorio! Ako je želio rješenje nekog problema, trebalo je da traži metodu kome je cilj upravo rješavanje problema. A ako je htio Spiritualni razvoj, jedini cilj smio je biti Istina, Bog, Apsolut, a ne rješenje ličnih problema, koji su posredne karike ili sredstva. Kada je u ciljnoj strukturi, učenje će mu izgledati vrijedno, Učitelj će mu biti dobar, a ako za ostvarenje njegovog cilja bude potrebno da se neki lični problem razriješi, on će se razriješiti. Ukoliko to nije neophodno za ostvarenje njegovog Spiritualnog cilja, to se neće dogoditi. A kada iscrpe potencijal jednog sistema ili Učitelja, on će sagledati u daljini, iza linije horizonta, nove vidike koji su mu do tada bili van vidnog i psihološkog polja.

O ciljnoj strukturi Maksvel Malc, poznati autor knjiga o ostvarenju životnog uspjeha, piše: “Kreativan mehanizam je automatski. On operira u terminima CILJEVA i KRAJNJIH REZULTATA.

Kada jednom postavite konačni cilj koji treba da se ostvari, možete se osloniti na njegov AUTOMATSKI SISTEM VOĐENJA da vas dovede do cilja mnogo bolje nego što to možete svjesnim razmišljanjem. A svom kreativnom procesu obezbjeđujete cilj kada mislile u terminima krajnjih rezultata. Vaš automatski sistem tada OBEZBJEĐUJE POTREBNA SREDSTVA.”

U stvaralačkim aktivnostima, kao i u nošenju sa životom uopće, najvažnije je osje ćanje smisla koje za čovjeka ima neka aktivnost. Na to je prvi izričito ukazao Viktor Frankl. A osjećanje smisla samo je drugi izraz za cilj kome čovjek stremi. Kao dva ekstrema Frankl je suprotstavio ljude koji žive “privremenu egzistenciju”, na primjer ljude u zatvoru, koji imaju ograničene horizonte, sa ljudima koji imaju snažan i visoko postavljen cilj u životu, kao što su zaljubljeni koji maštaju o sretnoj budućnosti. Frankl je otkrio da je najbolji način da se neurotičar izliječi od neuroze da mu se stvori snažno osjećanje smisla, odnosno cilj za koji je vrijedno živjeti i boriti se. Objašnjenje je veoma jednostavno: život u ljubavi je viši cilj, tako da nova struktura prevazilazi staro neurotičnu strukturu i obuhvata je u sebe. Neurotična struktura je i nastala jer nije postojao smisao u životu. Energija je u novoj strukturi usmjerena linijom najmanjeg otpora prema novostvorenom cilju i neuroza kao stanje koje je nastalo zbog nepostojanja cilja iščezava.

23Frankl je tokom II svjetskog rata odveden u koncentracioni logor sa članovima svoje porodice. Pri

sebi je imao rukopis svoje planirane knjige koji je, kratko vrijeme po dolasku u logor, bio izgubljen. Veliki dio svojih logoraških dana Frankl je proveo pokušavajući da po sjećanju rekonstruira rukopis. Poslije rata je shvatio koliko je mnogo za svoje preživljavanje dugovao postavljenom cilju da rukopis ponovo stvori. Poslije rata objavio ga je pod naslovom: “Od logora smrti do egzistencijalizma”. Osnovna i najvrijednija ideja njegovog rada je da je fizičko i mentalno zdravlje direktno povezano sa osjećanjem svrhovitosti ili postojanja cilja. Da bi bio živ u punom smislu riječi, čovjeku su neophodni ciljevi kojima će težiti.

Kada je osjećanje cilja stvoreno u čovjeku, on se ponaša kao skijaš na vodi koji se vezao za motorni čamac koji ga vuče - vitalna linija je uspostavljena i čovjeka nosi cilj na horizontu.

Ako ta životna linija ne postoji, jer nema cilja kome bi čovjek težio, on živi u dosadi, očajanju i beznađu i postaje ranjiv na fizičke i mentalne poremećaje. Frankl piše: “Smisao određuje tempo življenju. Egzistencija posrće ukoliko u njoj nije prisutna transcendencija prema nečemu što je iznad nje same.” A u knjizi “Volja za smislom” on ponavlja: “Egzistencija se ruši ukoliko ne postoji “snažna ideja” koja će je voditi ili snažan ideal kojeg će se držati”. Izrazi snažna ideja i snažan ideal su očito sinonimi za CILJ !

Postojanje cilja je nužno ne samo u životu, već također u umjetnosti. Kreativan proces u uspješnom romanu je paralela kreativnom procesu u životu. U svom već citiranom priručniku za pisanje romana, Kolin Vilson ističe: “Ne možete napisati doista impresivnu dramu ili roman o nekome tko ne zna što hoće.”

Ciljevi kao suštinski elemenat strukture ispunjenja mogu biti filozofski uzvišeni, premda to nije nužno. Ono što je bitno jeste da su odlučujući činilac strukture ostvarenja i da takva struktura vodi svrhovitom, zadovoljnom i ispunjenom životu. Nije važno što misli i kako prosuđuje okolina, važno je kako se čovjek osjeća. Tako Dr Aleksandar Obradović, proslavljeni fudbalski menadžer, napušta medicinu koja se kod nas u njegovoj mladosti visoko vrednovala i postaje direktor fudbalskog kluba. To je u ovo naše vrijeme profitabilan položaj, ali u vrijeme kada je on donio tu odluku fudbalom su se uglavnom bavili propali studenti i ljudi bez profesije. Pa ipak je takva odluka učinila da je proveo ispunjen život. O tome on kaže: “Završio sam medicinu na vrijeme, bio odličan student, postao asistent na fakultetu... Međutim, u jednom trenutku sam došao u situaciju da biram ili da budem docent na Medicinskom fakultetu ili da budem direktor “Zvezde”. Moj tast, koji je bio profesor univerziteta, nije mogao shvatiti da neko hoće da bude direktor jednog loptaškog kluba i da se odrekne univerzitetske karijere. Bio je ubijeđen da ima ludog zeta.

“Mislio sam da je to svojevrstan rizik. Međutim, uhodana univerzitetska karijera nije mogla da konkurira atraktivnosti i izazovu koje je nudilo mjesto direktora jednog velikog fudbalskog kluba. Odabrao sam život koji volim, a najljepša stvar u životu je kada radiš ono što voliš.”

Istinsko stvaralaštvo je zasnovano na strukturi ostvarenja ili ciljnoj strukturi i ima, kao što sam rekao, cilj koji samog sebe opravdava. Iza njega nema ničeg drugog. Traženje drugog, “pravog” cilja iza samosvojnog cilja je isprazno psihologiziranje. Jednom prilikom, na filmskom festivalu na kome je režiser Džon Ford dobio za svoj film nagradu, novinar ga je zapitao: “Što ste sa ovim svojim filmom htjeli reći?” Ovaj autentični stvaralac mu je dao jednostavan i istinit odgovor: “Filmom nisam htio ništa reći. Ja pravim filmove i moj jedini cilj je bio da napravim dobar film. Kada hoću nešto da kažem, ja pošaljem telegram!”

Ovakvi stavovi su duboko opravdani i izražavaju strukturu ostvarenja u kojoj se takav čovjek nalazi.

24ŽIVOTNI DINAMIZMI I NJIHOVI CILJEVI

Ron Habard je otkrio da postoji 8 bazičnih dinamizama (težnji, impulsa, nagona) kroz koje Ljudsko

Biće preživljava. To su osnovni motivi Ljudskog Bića i istovremeno domeni njegove aktivnosti. Prvi dinamizam je težnja prema preživljavanju sopstvenog bića ili samopreživljavanju. On se u

biologiji naziva samoodržanjem. Možemo ga nazvati samo-dinamizmom, jer u njemu vidimo u potpunosti izraženu individualnost.

Drugi dinamizam je težnja da se preživi kroz seks, porodicu, rađanje i podizanje djece. Treći dinamizam je težnja prema egzistiranju u grupama individua: školi, klasi, profesiji, gradu,

naciji, rasi itd. Četvrti dinamizam je težnja prema preživljavanju kroz čitav ljudski rod, čovječanstvo. Tako crna

rasa spada pod treći dinamizam, a sve ljudske rase skupa pod četvrti. Peti dinamizam je težnja ka egzistenciji čitavog živog svijeta, svih živih bića, bilo da su ljudi, biljke,

životinje ili prijelazni oblici. Šesti dinamizam je težnja prema egzistenciji čitavog fizičkog univerzuma, MEVP-a. Sedmi dinamizam je težnja da se preživi kao Atman ili Spiritualno Biće. Sve Spiritualno, sa

identitetom ili bez njega, spada pod taj dinamizam, koji se može nazvati Spiritualnim dinamizmom. Osmi dinamizam je težnja Ljudskog Bića da postoji kao beskonačnost, težnja da se preživi kroz

Boga i u njemu, težnja ka Istini, Svemu-Što-Postoji itd. Ovaj dinamizam se stoga naziva Božji ili Beskonačni dinamizam ili dinamizam Apsolutne Istine.

Iz samih dinamizama proishode njihovi ciljevi, oni i jesu težnje ka različitim ciljevima u okviru svojih domena aktivnosti. Ulaženje u ovaj univerzum i egzistencija u njemu mogu da se shvate kroz igranje igara različitog nivoa. Ako pođemo od očite istine da je svrha igre da se ostvari neki cilj (jer se igra sastoji od barijera, sloboda i cilja), a da su dinamizmi težnje da se ciljevi ostvare, možemo da uočimo da se ljudi u odnosu na dinamizme nalaze na različitim nivoima operativnosti, odnosno oni su aktivni na različitim poljima aktivnosti.

Dinamizmi jesu težnje, ali ih sa nekog višeg, kozmičkog stajališta možemo tretirali kao igrališta na kojima Biće igra svoje igre, svako igralište više i prostranije od prethodnog nižeg. Drugi dinamizam - djeca, ljubavni ili bračni partner - je prostraniji od prvog, prevazilazi ga i uključuje u sebe. Grupe, na primjer grupe porodica u jednom gradu, zatim nacija, vjera ili rasa prevazilaze jednu porodicu itd.

Četvrti dinamizam je skup sva prva tri dinamizma i sastoji se iz ukupnosti kretanja čitave vrste, ljudskog roda, homo sapiensa.

Peti dinamizam je skup svih mogućih četvrtih dinamizama i svih živih bića, bilo da su ljudi, biljke ili životinje.

Šesti je ukupnost svih mogućih materijalnih ispoljenja, čitavog fizičkog univerzuma, sa njegovim karakteristikama kao što su vrijeme, energija, materija i prostor.

Sedmi je skup svih Spiritualnih ispoljenja unutar jednog univerzuma. Osmi, često shvaćen kao Bog, Sve-Postojanje, Beskonačnost ili Istina je sveobuhvatni stvaralački

dinamizam ovog univerzuma. Svaki od osam dinamizama ima svoje polje igre, barijere, ciljeve i kontraciljeve, a oni se ispoljavaju

kao težnje da se ostvare ciljevi od strane igrača koji djeluju u tom domenu. Bitno je znati da je svaki dinamizam, osim osmog, najvišeg, podređen onom iznad sebe. Stoga su

ciljevi i težnje koje imate na petom dinamizmu u značajnom stupnju povezani sa ciljevima koje imate na šestom itd.

U krajnjoj analizi svi mogući ciljevi Bića izvedeni su samo iz jednog, najvišeg cilja koji postoji u domenu 8. dinamizma - Spiritualnog cilja spajanja sa Beskonačnim ili Istinom.

Ljudi su u odnosu na dinamizme na različitim nivoima razvoja. Osobe koje su fiksirane za prvi dinamizam, malo toga mogu da učine na višim dinamizmima. Jedini cilj takve osobe jeste da preživi kao jedinka, bez obzira na druge ljude, životnu okolinu i druga bića. Ona nije u stanju da razumije čega dobrog ima u višim dinamizmima. Roditelji, bračni drug, djeca, za nju su samo utjelovljenje problema. Grupe za nju znače obaveze i nevolje, čovječanstvo samo trulež, životinje joj zagađuju okolinu, univerzum je neshvatljiv i zastrašujući, a Spiritualni život ne postoji, to je izmišljotina maloumnih i histeričnih.

Takav je taj čovjek samog sebe zatvorio u tamnicu Ega u kojoj ništa drugo ne postoji osim uskih, sebičnih interesa. Sve druge aktivnosti su blokirane. Naravno da je blokadu on izazvao, tako da će on predstavljati opoziciju svemu što je Spiritualno razvijenijim ljudima vrijedno. U svojoj Ego tamnici on će provesti mnoge godine ili mnoge živote.

Međutim, pomoć stiže! Tražeći lijeka za svoje nevolje, čovjek će jednog dana naići na gnostičko procesiranje, meditaciju ili bilo koji oblik Spiritualnog rada i početi će da uklanja naslage emotivnog naboja sa svoje svijesti. Kada ih, poslije dužeg ili kraćeg vremena, ukloni u tolikoj mjeri da se može reći da je očišćen ili čist (otud i dolazi sajentološki izraz “Klijer” ili “Čist”) po prvom dinamizam, to znači da na tom dinamizam on nema težnji koje on sam blokira . Primjera radi, čovjek je čist po 1. dinamizmu ako težnju da preživi kroz tjelesno i duševno zdravlje nije sam blokirao stvaraju ći psihosomatske i druge poreme ćaje: bol u leđima ili sinusima, glavobolju, čir u stomaku, astmu, visok krvni pritisak i druge, ako ne pati od depresija i nesrazmjernih strahova itd.

25Sasvim je u redu ako vam se suprotstavi drugo Biće, jer je ono samodeterminirano i ima svoje

težnje koje mogu ići nasuprot vaših. Ali nije u redu ako se suprotstavljate sami sebi. To je, sa druge strane, najbolja definicija osobe koja nije čista - osoba koja sama sebi stvara opoziciju.

Na ovoj planeti, u ovom periodu, većina pripadnika ljudske rase je introvertirana u niže dinamizme. To znači da su oni svoju pažnju preusmjerili od viših domena života unutar sebe, u najužu arenu životne igre. Takvi ljudi sužavaju svoju pažnju u opsegu, dubini i snazi i usmjeravaju je ka skučenom prostoru ograničenom njihovim tijelom i uskim psihološkim poljem.

Budući da takvi ljudi stvaraju opoziciju i probleme duž čitavog puta na svom silasku u niže dinamizme (jer put vodi od najvišeg dinamizma naniže, a povratak u suprotnom smjeru), jasno je da problemi na nižim dinamizmima na izvjestan na čin predstavljaju rješenja za probleme sa kojima nisu u stanju da se suo če na višim dinamizmima, koje su potisnuli u nesvjesno i više ih se ne sje ćaju . U životu se takve osobe žale na bračnog druga, djecu i društvo, jer to su problemi sa kojima su u stanju da se suoče, dok je ono što ih grize na višim dinamizmima isčezlo iz svijesti.

Ljudi procesiranjem uklanjaju svoje lakše ili teže probleme. Kada uklone takozvane trajne probleme, oni naivno vjeruju da će od tada život biti lak, lijep i zabavan. Ali uklanjanje jednog trajnog problema pomjera čovjeka naviše na evolucionoj ljestvici i stariji problemi, koji postoje na višim dinamizmima, izbijaju na površinu. Praktičar ne treba očajavati ili da se vajka zbog toga, jer takav je put Spiritualnog razvoja - on sve dalje odmiče na Stazi Evolucije i sve više se približava konačnom cilju, a nivo njegove odgovornosti i Spiritualne zrelosti sve je viši.

Budući da u okviru svakog dinamizma postoje ciljevi kojima čovjek teži, možemo grubo podijeliti ciljeve po dinamizmima. Oni su za naše strukture pravi ciljevi zato što iza njih nema ničega, oni opravdavaju sami sebe i radi sebe postoje. Ne primjer, čovjek u okviru prvog dinamizma ima cilj da preživi i samoodržanje je cilj iza kojeg nema drugog cilja na koji bi se on mogao svesti.

U domenu drugog dinamizma čovjek, na primjer, želi da zaštiti svoju djecu i iza toga nema višeg cilja, to je cilj sam po sebi. Ili čovjek doživljava istinsku ljubav - iza nje nema ničeg višeg u okviru tog dinamizma.

Međutim, ciljeva u okviru jednog dinamizma može biti više. U praktične svrhe, radi stvaranja efikasnih struktura koje dovode do razrješenja i usmjeravaju energiju linijom najmanjeg otpora, ponoviti ću da postoji samo jedan siguran kriterij da li cilj pravi a to je - da li cilj postoji radi samog sebe?

Ponoviti ću da cilj ne smije imati svoj cilj! Jer tada se pretvara u sredstvo za ostvarenje drugog cilja i ne omogućava formiranje strukture ispunjenja.

Čim je energija usmjerena u sredstvo, dolazi do ograničenja kretanja energije, ona je preusmjerena sa konačnog cilja na sredstvo i konačni cilj u ogromnoj većini slučajeva neće biti ostvaren.

Usredsređivanje pažnje i energije na sredstva (ili niže ciljeve) dovodi do gubitka glavnog cilja iz vida i rušenja efikasne energetske strukture, jer cilj jeste glavni i suštinski element strukture ostvarenja.

Usredsređivanje na sredstva također dovodi do sužavanja mogućnosti realizacije cilja samo na poznate postupke, načine i metode i stoga uzrokuje ograničenje energetskog ispoljenja i polja djelovanja.

Sa druge strane, usredsređivanje na cilj dovodi do stvaranje strukture razrješenja u kojoj energija linijom najmanjeg otpora teče ka cilju, a posljedica toga je zakonito nastajanje sredstava koja doprinose ostvarenju cilja, ekspanzija postojećih mogućnosti za uklanjanje barijera i otkrivanje novih, boljih i savršenijih metoda i postupaka.

Budući da postoji hijerarhija dinamizama, odnosno domena na kojima se ispoljavaju, postavlja se slijedeće pitanje: zar nije cilj na nižem dinamizam sredstvo ostvarenja cilja višeg dinamizma?

Odgovor je i da i ne. U okviru jednog dinamizma pravi cilj je cilj sam po sebi. Međutim, sa šireg stajališta gledano, on služi ispunjenju najvišeg cilja, Spiritualnog Samoostvarenja.

Možda nam kao ilustracija može pomoći linija horizonta koju putnik ima u jednom trenutku. On na svom putu treba da se usmjeri na kraj svog horizonta, na najdalju točku koju vidi, na kojoj se spajaju nebo i zemlja. Kada dotle dođe, njegov horizont se širi i sada mu je cilj opet najdalja točka u vidokrugu i tako dalje sve dok ne dođe do točke sa koje se sve postoje će vidi .

26OSOBINE KREATIVNIH LI ČNOSTI

Razvoj kreativnosti i njeno stimuliranje veoma privlače ljude, pogotovu takve čiji prihodi zavise od

stalnog priliva kreativnih ideja. Psiholozi koji su izučavali kreativnost utvrdili su da kreativne osobe ispoljavaju određene osobine. Naravno, malo je kreativaca koji posjeduju sve navedene osobine, već ih ispoljavaju u manjem ili većem broju:

1. Kreativna osoba je spremna da preuzme emocionalni i intelektualni rizik, a to znači da je spremna i voljna da se upusti u nova iskustva.

2. Kreativna osoba je talentirana u nekoj od oblasti ljudske djelatnosti. 3. Kreativna osoba ima tendenciju da misli svojom glavom o stvarima, događajima i ljudima. 4. Takve osobe su nonkonformisti i često ustaju protiv vladajućeg trenda u društvu. 5. Kreativci vole da se igraju. Oni vole da probaju nove stvari i nove načine gledanja, ili da rade

mnoge stvari iz čistog zadovoljstva. 6. Oni imaju smisao za humor. 7. Kreativci se lako zabave i rijetko im je dosadno. 8. Kreativne osobe često sanjare i dosta vremena provode u maštanju. 9. Takve osobe su fleksibilne, vide po pravilu više rješenja za jednu situaciju. 10. U odnosu na stvari kojima se bave i kojima se posvećuju, takve osobe su motivirane, istrajne i

strasno predane. Neke osobe ispoljavaju ovakve osobine kao urođene, ali će svaki Praktičar koji uloži poštene

napore u primjenu Kreatona početi da ispoljava ove osobine. Ta promjena biće uočljiva i njemu samom i njegovoj okolini.

27STADIJI KREATIVNOG PROCESA

Dugogodišnja istraživanja kreativnog procesa otkrila su da takav proces prolazi kroz četiri stadija.

To su: 1. PREPARACIJA ILI PRIPREMA Svodi se na pripremu fizičkih sredstava, odlučivanje za formu i stil, i što je najvažnije dolaženje do

ideje ! 2. INKUBACIJA To je nesvjestan proces koji vodi do stvaranja, u kome, kada je data tema, problem ili ideja,

nesvjestan duh radi na kreativnom rješenju. 3. ILUMINACIA To je stadij ispoljenja u kome se ideje, uvidi i stvaralački proboji registriraju i bilježe. Na ovom

stadiju treba odbaciti svaku kritičku misao, biti spontan i dozvoliti nesmetan priliv ideja. Svako “objektivno procjenjivanje” vrijednosti ideja i svaki nepristran stav su smrtni neprijatelji kreativnosti u ovoj fazi i stoga moraju biti spriječeni u korist potpune spontanosti i otvorenosti.

4. VERIFIKACIJA ILI PROVJERAVANJE Na ovom stadiju treba da budemo kritični, da na rezultat kreacije gledamo kao na produkt, na

objektivan i distanciran način. Tu spada prerada materijala, dopisivanje, glačanje i uređivanje. Kreativnost ima najčešće dva vida ispoljenja: 1. Stvaralački proboj i 2. Struju ili tok kreativnih ideja. Stvaralački proboj je u suštini uvid u nove veze i odnose među stvarima i pojavama, obično praćen

oslobađanjem energije i pozitivnim emocijama kao što su olakšanje, radost, zaprepaštenje praćeno zadovoljstvom. U psihologiji se ponekad naziva “Aha!” doživljajem.

Kreativna struja ili kreativni tok je brz i spontan priliv ideja koji se javlja kao posljedica uklanjanja svjesne cenzure i istovremene usmjerenosti na cilj. Rješenje nekog problema se obično javlja kao posljedica stvaralačkog uvida.

Komponiranje muzike, pisanje pjesme, eseja ili romana, slikanje i slične aktivnosti zahtijevaju otvaranje kreativnog toka u dužem vremenskom periodu, premda su i takve aktivnosti prožete povremenim uvidima.

To su dva vida stvaralačkog procesa. Iskustvo pokazuje da otvaranje kreativnog toka olakšava kreativne uvide i čini ih učestalijim, a kreativni proboji, kao eksplozije koje ruše brane, pokreću plodne stvaralačke tokove.

28METODE I TEHNIKE ZA RAZVOJ KREATIVNOSTI

Takvih metoda ima više. Ja ću se ograničiti na one koje sam na osnovu svog iskustva procijenio

kao najefikasnije. Većina tih postupaka se razvila iz takozvane moždane bure (“brainstorming”). Te metode otvaraju kreativnu struju sa apsolutnom sigurnošću. Izuzetno su jednostavne i jedina

greška koju praktičar može da počini jeste da ih zanemari zbog njihove jednostavnosti. Međutim, njihova jednostavnost je ključ njihove efikasnosti. Prve vježbe služe samo za to da otvore Praktičara i uklone njegovu svjesnu cenzuru, a one kasnije izložene jesu koliko vježbe, toliko i prijelaz na praktičan rad.

PRVA VJEŽBA: SLOBODNE ASOCIJACIJE Ova vježba traje pet minuta. Uzmite olovku i nekoliko listova čistog papira, zabilježite vrijeme kada

počinjete i počnite pisati. Pišite sve što vam padne napamet, bez ikakvih zastajanja, premišljanja ili kontrole. Pišite što brže možete i što više možete za vrijeme tih pet minuta. Ako zastanete, natjerajte sebe da nastavite sa pisanjem makar riječi nemale nikakve veze jedna sa drugom i bez obzira da li se riječi i rečenice ponavljale. Sve je dozvoljeno, samo je jedno važno: nastavite pisati!

Ukoliko zastanete, jer vam je svijest sasvim prazna, opišite upravo to - svoje stanje: “Potpuno sam prazan... nikakva misao mi ne pada na pamet.. .ne znam što bih napisao... osjećam se glupo itd.”

Kada ispunite 5 minuta takvim pisanjem, vježbu ste završili i ispisane papire bacite. DRUGA VJEŽBA: ASOCIJACIJE U GROZDOVIMA U ovoj vježbi stvarate grozd asocijacija oko jednog pojma koji predstavlja početno jezgro. Njen cilj

je da izvuče ideje iz potisnutih iskustava i slučajnih misli. To je ustvari proces kojim angažirate svoju desnu, stvaralačku moždanu hemisferu:

Data vam je polazna riječ “život”, a vi treba sa olovkom u ruci da ispisujete što brže možete i bez ikakve cenzure , sve ideje koje vam padnu na pamet. Stoga spremite se da budete nelogični, imaginativni, divlji i nekontrolirani. U ovoj vježbi najvažnije je da ne dozvolite nikakvu kritičku cenzuru svojih ideja. Povežite crtom svaku novu riječ ili frazu sa prethodnom i slijedite tok ideja sve dok ide. Tada se opet vratite na polaznu riječ “život” i počnite da ispisujete nov niz ideja koje od nje potiču, koje riječ “život” sugerira, ponavljajući taj postupak tokom 5 minuta, a to je vrijeme trajanja vježbe.

TREĆA VJEŽBA U ovoj vježbi, koju Srđan Mihajlović u svojoj knjizi “Psihološke vještine menadžera” naziva

pronalaza čkim pisanjem , primjenjujete moždanu buru na odabrani “nevažan” objekt. Cilj vam je da iznjedrile 20 stvari po unaprijed zadatom kriteriju. Nevažan objekt koji je središte iz kojeg treba da proiziđu asocijacije služi tome da osoba priđe ovom zadatku u većoj mjeri opuštena. oslobođena ideje o značaju ove vježbe.

Uzmite list praznog papira i na lijevoj ivici, odozgo nadolje, ispišite na početku svakog reda brojeve od 1 do 20, a potom (uvijek poslije ispisivanja brojeva) na vrhu lista napišite :”20 bića koja piju vodu”. Ako vam praksa pokaže da vam je prostor na jednom listu papira premalen za dvadeset ideja, ispišite na prvoj strani lista brojeve od 1-10, a na drugoj od 11-20.

Sada, što brže možete, napišite listu od 20 bića koja piju vodu. To znači 20 bića koja piju vodu u bilo kojem smislu. Najvažnije je da to učinite najbrže što možete da biste spriječili svoj analitički ili kritički duh da se uključi i ukoči vam spontanost. Jer spontan izljev je upravo ono što hoćete postići. Ako vam neko od bića koje se javi u vašoj svijesti iz bilo kojeg razloga ne odgovara na listi, ništa zato - nemojte ga odbacivati, napišite njegovo ime što brže možete, čak ako vam dođe misao da to biće možda ne pije vodu.

Sljedeća stvar je vrlo važna: treba da navedete 20 bića u vremenu ne dužem od 3 minuta. Ako završite prije tog roka, utoliko bolje.

Uradite to sada, prije nego što nastavite sa čitanjem teksta. ČETVRTA VJEŽBA Ovog puta primijeniti ćete moždanu buru na neku oblast koja za vas ima praktičnu vrijednost. Na

taj način prethodne vježbe dobiti će svoj smisao kao priprema za iskustva koja su za vas značajna. Uzmite opet čisti list papira, ispišite na lijevoj ivici redom brojeve od 1 do 20, a potom na vrhu lista

slijedeće: “20 stvari koje mogu uraditi da bih popravio svoje zdravlje”. Podvucite riječ “mogu” da biste naglasili da vi doista ne morate da učinite nijednu od tih 20 stvari, ali da možete ako hoćete.

Obratite pažnju na slijedeće. Treba da odbacite svaku pomisao da ćete, pošto uradite proces, odabrati dobre ideje sa tog spiska i iskoristiti ih. Ako dozvolite da vam se provuče takva primisao, aktivirati ćete kritičku komponentu svog duha, a ona će sasvim sigurno ugušiti kreativni tok vaših ideja. Zato ovaj rad tretirajte kao opušteno vježbanje.

Opet naglašavam da ispisujete ideje što brže možete. Ukoliko vam se javi misao da je neka ideja

29bezvrijedna, besmislena ili suluda, ne obazirite se na to, već ideju slavite na papir.

Ukoliko vam ista ideja dolazi svakog dana ili nekoliko dana u nizu, nemojte tome pridavati značaj, niti razmišljajte o tome da li to nešto znači ili ne.

Nije potrebno da ste svježi ili odmorni da biste radili ovu vježbu, sasvim je u redu da budete pospani, depresivni ili bezvoljni.

Čuvajte u posebnoj fascikli listove papira koje ste ispisali tokom vježbanja (ili koristile posebnu oveću bilježnicu u tu svrhu) i poslije nekog vremena pročitavajte ispisane ideje. Poslije nekoliko pročitavanja precrtajte ideje koje se ponavljaju, koje su u tom trenutku neprimjenjive, a ideje koje vam izgledaju plodne ispišite u drugu bilježnicu. Tako ćete doći do poduže liste vrijednih ideja.

U ovoj vježbi najvažnije je da brzo i nekritički ispišete sve ideje. Praksom ćete sve više skraćivati vrijeme potrebno da ispišete 20 ideja. Zapisujte vrijeme i znajte da ćete postići mnogo u pokretanju svog kreativnog toka ako jednog dana uspijete da ispišete 20 ideja za minut i po ili dva minuta. Možete koristiti skraćenice u pisanju koje ljudi obično koriste kada hvataju bilješke. Na primjer, “rad” za “raditi”, “n” za novac i tome slično.

Prakticiranje ovog pisanog vida moždane bure treba postati vaša svakodnevna vježba. Ona se može primijeniti na najrazličitije oblasti, kao što ćete vidjeti iz daljeg izlaganja i ako to budete redovno činili kreativnost će vam se razviti do neslućenih razmjera, a promjene u vašem životu biti će pozitivne, trajne i dramatične. Na primjer, ako radite ovu vježbu na zarađivanje novca samo 3 minuta dnevno, bezmalo je nemoguće da vam mjesečni prihodi ne porastu u značajnom iznosu. Ispitivanja vršena tokom i poslije seminara kreativnosti u U.S.A. pokazuju da se većini ljudi prihod udvostruči poslije dvomjesečne primjene ovakvog vježbanja moždane bure na zarađivanje novca!

Pored navedenih rezultata, ovaj vid moždane bure ima slijedeće odlike: 1. Opseg njegove primjene je neograničen, možete ga primijeniti u svim oblastima. 2. Izuzetno je jednostavan i nezahtjevan. Uzeti će vam dnevno samo 2-3 minuta, a možete ga

prakticirati bezmalo na svakom mjestu, na primjer u autobusu, vlaku ili avionu. 3. Kao posljedica primjene ove tehnike vaša kreativnost će pokuljati ne samo u oblasti na koju ste

se usredsredili (na primjer, na zarađivanje novca), već i u svim ostalim oblastima. Poslije kratkog vremena ovakvog rada utvrditi ćete da tražite i nalazite rješenj a za kratko vrijeme u situacijama gdje ste ranije odmah odustajali.

4. U odnosima sa ljudima biti ćete neusporedivo slobodniji u izražavanju i spontaniji. Za to vam neće biti potreban nikakav napor, jednostavno ćete se spontano ispoljavati bez svjesnog napora ili namjere.

5. Smisao za humor biti će vam znatno izoštren. 6. Ukoliko se bavite nekim vidom umjetničkog rada (slikanjem, valjanjem, pisanjem, ručnim ili

zanatskim radom), biti ćete najveći dio vremena preplavljeni plodnim i vrijednim idejama, a rad će vam ići glatko i ispunjavati će vas zadovoljstvom.

7. Ako se do sada niste bavili kreativnim aktivnostima, velika je vjerojatnoća da ćete sada otkriti potpuno novi svijet, svijet stvaralaštva, jer će plodne ideje koje će vam nadolaziti tražiti način da se izraze, kao što voda koja nadolazi traži put da se probije.

8. Vaše osjećanje sopstvene vrijednosti i samopoštovanje će znatno porasti, a slika koju imate o sebi biće mnogo, mnogo pozitivnija.

OBLASTI PRIMJENE MOŽDANE BURE U PISANOJ FORMI Spomenuo sam da je oblast primjene ove tehnike za razvoj kreativne struje bezmalo neograničena.

Na ovom mjestu navesti ću vam nekoliko djelokruga u kojima ih ljudi veoma često primjenjuju sa mnogo uspjeha, a vi ćete poslije kratkog vremena biti u stanju da je primijenite u područjima u kojima to nitko prije vas nije učinio.

Treba da prođete, kako ste prethodno naučili, kroz sve dolje navedene oblasti, trudeći se da ispišete po 20 ideja u vremenu kraćem od 3 minuta:

Tjelesno i duševno zdravlje 1. 20 ideja o tome kako da zdravije živim 2. 20 načina kako da poboljšam svoje zdravlje 3. 20 prijatnih fizičkih aktivnosti koje bih mogao prakticirati 4. 20 načina koje bili mogao da primijenim da bih se manje nervirao 5. 20 načina kako da steknem zdravo i vitko tijelo 6. 20 ideja o tome kako da ostavim pušenje 7. 20 načina zdrave ishrane 8. 20 načina kako da kontroliram svoj apetit 9. 20 načina kako bih mogao da se pridržavam zdrave dijete 10. 20 načina kako bih mogao da budem opušten u svakoj situaciji Ljubavni i seksualni život

30 1. 20 načina kako da nađem idealnog partnera 2. 20 osoba sa kojima bih mogao da budem sretan 3. 20 načina na koje bih mogao da priđem osobi “X” 4. 20 stvari koje bih mogao da predložim osobi “X” na sastanku 5. 20 načina na koje bih mogao da postanem bolji partner 6. 20 načina na koji bih mogao da počnem razgovor sa “X” 7. 20 pretpostavki o tome što partner očekuje od mene 8. 20 mjesta na kojima bih mogao da nađem partnera 9. 20 stvari kojih se ja stidim u ljubavnom odnosu 10.20 stvari koje bih volio da doživim u ljubavnom odnosu Novac, zarada i biznis Kao što sam spomenuo, ljudi često vjeruju da je novac njihov pravi cilj i rješenje za sve probleme.

Ali nije! Ljudi sa novcem također imaju probleme. Na prvo mjesto treba staviti istinski cilj čije ostvarenje čovjek želi, a novac će biti stvoren kroz kreativan tok ideja, ukoliko je potreban da bi istinski cilj bio ostvaren. Jedina osoba koja želi novac kao istinski cilj, a to znači novac radi novca, jeste nesretno biće koje nazivamo tvrdicom. Njemu novac nije sredstvo već cilj. Kada troši novac takav čovjek je istinski nesretan, jer se tada raspada cilj radi kojeg on živi.

Da biste izbjegli razočaranja koja neminovno slijede ako postavite novac kao najviši cilj, kada aktivirate svoju kreativnost radi zarađivanja novca učinite to da biste stekli sredstvo za ostvarenje nekog višeg cilja koji ste prethodno sebi postavili.

1. 20 načina na koje mogu da zaradim novac 2. 20 načina na koje mogu da povećam svoj prihod 3. 20 načina na koje mogu da počnem sopstveni biznis 4. 20 ideja kako da nađem bolji posao 5. 20 ideja kako da reklamiram svoje usluge 6. 20 stvari koje mogu da učinim da povećam prodaju 7. 20 ideja kako da smanjim svoje troškove 8. 20 poslova koje bih mogao da radim 9. 20 oblasti (poslova) u koje bih mogao da investiram novac 10. 20 poslova koje bih volio da radim Ne trebate se osjećati obaveznim da uvijek navedete 20 stvari, ideja ili načina. Neki ljudi postižu

isto tako dobre rezultate navodeći 15 ili 10 stvari ili ideja na listama. Ali je važno da ih navedete što brže, da biste angažirali kreativan tok iz nesvjesnog, stoga skratite vrijeme na odgovarajući način (kada stavite 10 stvari na listu skratite vrijeme na minut i po, ako radite sa 15 stvari na 135 sekundi).

U nekim oblastima dobro je da navedete sve karakteristike neke stvari čiju materijalizaciju želite. Na primjer:

Sve karakteristike profesije koja je za mene idealna: Da zarađujem najmanje 2.000 DEM mjesečno Da imam dosta slobodnog vremena Da radim za sebe, a ne za poslodavca Da posao radim u svojoj kući ili u njenoj blizini Da mogu odabrati suradnike na poslu Da radim sa ljudima koji su mi simpatični...itd. Također, ne osjećajte se obaveznim da ono što želite uvijek navodite u 10 kategorija, kao što sam

ovdje to ja učinio. Može ih biti manje od 10 ili više. Moždana bura i umjetni čki rad Ljudi koji se bave umjetnošću kao profesijom mogu da se suoče sa “suhim periodima”, kada im je

dotok kreativnih ideja blokiran. Takve osobe se služe različitim sredstvima da bi takve blokove prevladali, na primjer, piju alkohol. Nekada jednostavno čekaju da inspiracija dođe, a u međuvremenu očajavaju. Moždana bura izložena na opisani način pomoći će takvim osobama da prevladaju suhi period i iznova pokrenu tok plodnih ideja.

Vašoj domišljatosti ostavljeno je da navedete stvari koje su u takvim situacijama značajne za vas. Ovdje vam dajem primjer primjene ovog postupka za ljude koji se bave pisanjem:

20 ideja za naslov mog spisa (priče, eseja, naučnog rada itd). 20 ideja za zaplet Sve glavne crte ličnosti glavnog junaka 20 rješenja za situaciju u kojoj se junak našao 20 slijedećih stvari koje se mogu desiti junaku

3120 načina na koji mogu da reklamiram svoju knjigu Svi mogući izvori iz kojih mogu da dođem do potrebnih podataka 20 načina na koje mogu da počnem svoj rukopis 20 ideja kako da završim svoj rukopis... itd. Ovih nekoliko oblasti su navedene sa primjerima kako možete aktivirati kreativnost u okviru njih.

Ponoviti ću da je proces aktiviranja kreativne struje univerzalan i da se može primijeniti za ostvarenje kreativnog proboja na bilo kojem polju, u bezmalo svakoj mogućoj oblasti.

Evo kako ćete primijeniti moždanu buru za ostvarenje željenog stvaralačkog cilja u konkretnoj oblasti ili za rješenje sasvim određenog problema.

Treba da primijenite moždanu buru na ispisivanje nekoliko lista, a na svakoj ćete ispisati po 10 stvari. Svaka od tih lista dati će vam različitu vrstu uvida, plodnih ideja ili stvaralačkog proboja u proces koji vodi ostvarenju vašeg cilja.

Na samom po četku nužno je da znate što ho ćete posti ći, odnosno da znate koji cilj želite ostvariti.

Ukoliko primijenite ovaj proces na date liste, biti ćete iznenađeni rezultatom koji ćete postići. Na kraju primjene ovog procesa znati ćete što treba radite i kojim redom, koje postupke da primijenite, gdje da se usmjerite itd., iako ste na početku možda bili u potpunom mraku, paralizirani i sasvim prazni.

Plodna ideja, uvid ili kreativni proboj može da se javi na kraju ovog procesa, ali to nije pravilo. Do toga može da dođe u bilo kojem trenutku primjene procesa. Najčešće se to događa neko vrijeme poslije obavljene moždane bure, u trenucima opuštenosti, dok sanjarite ili razmišljate o nečemu drugom.

Proces je dat određenim redom, ali vi ne morate da ga se apsolutno pridržavate. Možete navesti više od 10 stvari na nekoj od lista, dodati neki svoj doprinos procesu itd. Pazite da ne odbacite neku od lista unaprijed, na osnovu svoje pretpostavke da ona nije primjenjiva na oblast koju obrađujete. Uradite je svakako. Za svaku listu potrebno je 2-3 minuta, stoga nemojte odbacivati neke liste kao traćenje vremena.

1. Navedite jasno, precizno i specifično cilj koji želite postići. To napišite kao naslov za ono što

slijedi. Na primjer, “Hoću svoju firmu za prodaju nekretnina” ili “Hoću otkriti načine da udvostručim promet u svojoj cvjećarni”.

2. Nacrtajte jednostavan crtež svog OSTVARENOG cilja. Neka to bude “dječji crtež”, nije važno da bude lijep.

3. Uključite se u svoj ostvareni cilj: To znači vidite oko sebe sve kako želite da bude kada cilj ostvarite. Čujte glasove i zvuke koje biste čuli u situaciji ostvarenog cilja (prijatelje kako vam čestitaju, članove porodice kako se zadovoljno smiju ili dive itd.). Opipajte u imaginaciji stvari koje pripadaju vašem ostvarenom cilju i, ako ste u stanju, osjetite odgovarajuće mirise. Osjetite ono što biste osjećali kada ostvarite cilj.

4. Sada se isključite iz te slike i gledajte sebe i sve ostalo kao na ekranu. Obratite nakratko pažnju na svoje trenutno stanje. Tako ćete stvoriti tenziju između željenog cilja i postojećeg stanja.

5. Počnite sa što bržim ispisivanjem slijedećih lista. Napišite 10 mogu ćih načina za ostvarenje svog cilja. Ovo može potrajati duže od 3 minuta i vjerojatno hoće, ali u svakom slučaju ispišite te načine što

brže možete, kako vam dolaze u svijest. Odmah potom prijeđite na slijedeću listu: Napišite listu od 10 teško ća na koje MOŽETE da nai đete u ostvarenju ovog cilja Dok ispisujete te moguće teškoće veoma često ćete sagledati da vas od cilja često odvajaju

sasvim nestvarne ili nepostojeće barijere. Napišite listu od 10 stvari koje vi znate u vezi sa ostvare njem ovog cilja. Nemojte u ovom postupku težiti savršenstvu, tako da gubite vrijeme na razmišljanje da li vi to

doista znate ili samo nagađate i slično. Ako vam se čini da znate, stavite to na papir. Napišite listu od 10 stvari koje vi ne znate u vezi sa ostva renjem ovog cilja. Predstavljanje svake od tih nepoznanica crno na bijelo skinuti će u velikoj mjeri maglu misterije

koju su prethodno imale. Vidjeti ćete da u svakoj od tih komponenti postoji elemenat koji vam je poznat, a samo usmjeravanje pažnje na njih početi će da ih bolje osvjetljava.

Napišite listu od 10 stvari koje vi držite pod kontrolom u vezi sa ostvarenjem tog cilja. Kontrola podrazumijeva kontrolu u bilo kojem vidu i ona ne mora biti apsolutna. Dovoljno je da

neku stvar kontrolirate u izvjesnoj mjeri. Na primjer, da li kontrolirate vrijeme (kada ćete početi sa ostvarenjem cilja), svoje želje u odnosu na cilj, neke od osoba koje su važne za njegovo ostvarenje?...itd.

32Navedite 10 na čina na koje možete do ći do informacija o ostvarenju svog cilja. Ovo podrazumijeva sve moguće načine, na primjer da nađete priručnik koja obrađuje tu oblast, da

pitate znalce, da odete u biblioteku i pitate bibliotekara da li postoje časopisi koji obrađuju tu oblast i slično. Napišite listu od 10 sli čnih stvari koje ste ranije radili ili ste vidjeli i čuli kako to drugi čine. Ovo je dosta jasno. Sličnost može biti i veoma daleka. Već poslije nekoliko sekundi sjetiti ćete se

da ste vidjeli druge ljude kako rade nešto slično. Navedite 10 na čina na koji proces ostvarenja ovog cilja može ispasti druga čiji od onoga što

sada očekujete. Ostvarenje se uvijek u izvjesnoj mjeri razlikuje od naših vizija, kao što se riječi razlikuju od

osjećanja koje pokušavaju da iskažu. Mogućnosti da se nešto ostvari su uvijek brojnije od vaše imaginacije koja je, htjeli vi to ili ne, u velikoj mjeri zasnovana na ograničavajućim vjerovanjima. Naša mašta usmjerena je na malo vode na dlanu, a oko nas je veliko more neslućenih mogućnosti.

Navedite listu od 10 pozitivnih posljedica koje će ostvarenje ovog cilja imati. Navedite listu od 10 novih na čina na koje možete da predstavite taj cilj. To su, naravno, slike ili vizije koje stvaramo o svom cilju i njih može da bude bezbroj. Vi predstavite

cilj na 10 načina. Možete ga predstaviti iz blizine, iz daleka, odozgo, odozdo, sa strane, spolja i iznutra itd. Navedite listu od 10 stvari koje se nadate da ćete posti ći kada ostvarite taj cilj. Navedite 10 na čina koji mogu da posluže kao “pre čica” za ostvarenje vašeg cilja. Mnogo puta nam se dogodilo da tražimo stvar koja nam je “pod nosom”, ali da je ne vidimo. Nešto

slično se događa u kreativnosti. Zapamtite pravilo koje vam može mnogo pomoći: Budite nepopustljivi i nesavitljivi u pogledu usredsređenosti na cilj, ali budite elastični u izboru načina na koji ćete ga ostvariti.

Ispišite listu od 10 nepoželjnih stvari koje mogu da se dogode ako r ealizirate svoj cilj. U ovoj fazi rada nemojte se truditi da budete optimista, da ispoljite pozitivan stav prema životu itd.

Budite jednostavno što pošteniji možete. Kreativnost mnogih ljudi je ukočena očekivanjem negativnih posljedica njihovih ostvarenja, od osjećanja da oni to ne zaslužuju, do potajnih strahovanja da će im neko umrijeti, da nije dobro biti kreativan, da će im ljudi zavidjeti, da ih neće voljeti i slično.

Navedite 10 koraka ili faza na koje se proces ostvarenja vašeg cilja može razložiti ili

podijeliti. Na kraju procesa, prikažite svoj cilj u plastelinu kao ostvaren. Ukoliko ne možete nabaviti plastelin,

uradite to u glinamolu, kitu ili gustom tijestu. Vije moguće dovoljno naglasiti vrijednost tehnike prikazivanja u plastelinu. Osnovna stvar je da vi na taj način dajete svojim mislima masu, one su zgusnute oko psihičke slike vašeg ostvarenog cilja.

Angažirajte što više čula na kraju ovog procesa. U ovoj fazi ponavljate postupak sa početka ovog procesa. Sada vam slika ostvarenog cilja može

izgleda drugačija. Međutim, najvažnije je da cilj bude što realnije i što življe predstavljen u vašoj svijesti. To znači upravo to što sam rekao. Vizualizirajte sliku svog cilja kao ostvarenog i unesite što više gradivih elemenata u to:

Vidite sebe u situaciji ostvarenog cilja. Vidite druge ljude u situaciji vašeg ostvarenog cilja. Vidite okolnosti u situaciji svog ostvarenog cilja. Čujte zvuke koje biste čuli u toj situaciji. U svom duhovnom oku (u vizualizaciji) opipajte dijelove te nove re alnosti. Osjetite što biste osje ćali u toj situaciji. Ako je logi čno da u toj situaciji postoji neki miris, osjetite i njega. Drugim riječima, dodajte što više elemenata iz željene situacije u svoju sliku ostvarenog cilja. Neka

takva potpuna vizualizacija, prožeta gradivim elementima, potraje 3-4 minuta. Kada završite ovaj proces, imati ćete daleko jasniju sliku što i kako treba da uradite, a kreativni tok

biti će otvoren. Moguće je da imate uvid o tome što treba da radite u bilo kojoj fazi opisanog procesa. Također je moguće da do njega dođe kasnije. Ukoliko niste sasvim jasno uvidjeli što treba da radite, pregledajte ideje koje ste iznjedrili tokom moždane bure. Neke su za tu situaciju neprimjenjive, neke su glupe ili besmislene. Takve precrtajte, a na idejama koje izgledaju plodne zadržite se duže vrijeme. Razmatrajte jednu po jednu, bez velikog udubljivanja, neka vam misli ovlaš prelaze preko tih misli. U velikoj većini slučajeva u ovoj fazi ćete znati što trebate raditi. Osnovno je sada da pređete na akciju, tj. da ono na što vam ideje ukazuju realizirate.

Vaš početak može da bude samo to - početak, ali je važno da počnete. Nemojte odlagati akciju za neko drugo vrijeme.

33Primijenite ovaj proces na svaku situaciju u kojoj želite kreativno razrješenje.

34OKULTNI NAČIN STIMULIRANJA INSPIRACIJE

Pretpostavimo da ste u situaciji kada vam je potrebno nadahnuće ili vrijedna stvaralačka ideja za

neku situaciju ili problem. Tada možete sa dosta uspjeha primijenite slijedeću metodu koja potiče od nepoznatog autora, ali su ga mnogi poznati ljudi koristili sa uspjehom.

Spremite pribor za pisanje, papir, olovku i sjedite za stol na kojem pišete. Relaksirajte se 2-3 minuta sjedeći uspravno, a tada pređite na ritmičko disanje na slijedeći način:

1. Udahnite dok u sebi brojite do četiri. 2. Zadržite dah u plućima dok u sebi brojite do 12. Dok zadržavate dah i brojite u sebi

vizualizirajte oko pola metra ili jedan metar iznad svoje glave mali oblak blistave srebrno-bijele boje koji treperi. Veličina oblaka može biti od pola metra do dva metra u promjeru.

3. Izdišite ravnomjerno, brojeći u sebi do 8. Dok to činite, dignite se u imaginaciji svojom sviješću do centra blistavog svjetlosnog oblaka, tako da vam on zahvati glavu i ramena. Kad ste izdahnuli, odmah se spustite dolje, u početni položaj, ispod svjetlosnog oblaka. Nemojte praviti pauzu poslije izdisanja, već odmah počnite nov ciklus ritmičkog disanja. Proces je završen kada uradite punih 6 ciklusa po ritmu 4:12:8.

4. Tada odmah počnite pisati. Ako radite moždanu buru, ispisujte ideje i misli koje vam dolaze, a ako ste se odlučili da obradite neku temu, držite se nje.

Na početku primjene ove tehnike možda ćete imati tendenciju da sanjarite ili da odložite početak rada. Ne popuštajte tom impulsu, već se usmjerite što brže možete da iskoristite psihičku energiju koju ste prethodno angažirali.

Ako ste temu na kojoj radite prethodno započeli, nastavite da radite na njoj. Ukoliko još uvijek tražite ideju, pišite prvo što vam padne na pamet. U većini slučajeva ideja će se spontano razviti dok budete pisali.

Utvrditi ćete da će vaš rad biti utoliko uspješniji ukoliko duže radite u jednom periodu. Za ovo je potrebna kratka praksa, ali ćete se uvjeriti, poslije četvrtog ili petog pokušaja, da vam

ideje dolaze tečno, bez napora i zastoja.

35STVARALA ČKI RAD NESVJESNOG DUHA

O strukturi ljudskog duha postoje različite pretpostavke, ali je danas opće prihvaćeno da postoji

njegova svjesna i nesvjesna instanca. Sa Frojdom je nesvjesno ušlo ne samo u psihologiju, već i u opći fundus ljudskog znanja. Najčešće se Frojdu pripisuje da je prvi opisao Id ili nesvjesno kao ostavište svega što je u ljudskom Biću negativno, tamno i zlo. Međutim, tu ideju je Frojd preuzeo i dalje razvio od Eduarda fon Hartmana, koji je u svom spisu “Filozofija Nesvjesnog”, objavljenom 1869. godine, izložio shvaćanje o bezgraničnoj nesvjesnoj volji kao osnovi egzistencije. Njena suštinska karakteristika, tvrdio je Hartman, jeste iracionalnost, koja je toliko paradoksalna da, je iz sebe razvila svog smrtnog neprijatelja - racionalni ili svjesni duh. Jedini ishod takvog razvoja morao je da bude vječiti, destruktivni konflikt te dvije instance. Frojd je tom nevidljivom čudovištu, koje se komeša u tamnim lagumima ljudske psihe, dodao seksualne porive i sve što se kosi sa razumnom stranom Ljudskog Bića. Tako je u Frojdovoj viziji nesvjesno istovremeno kavez pobjesnjele zvijeri, ludnica i smetlište. Jedina nada za čovječanstvo jeste odijeliti se od tog mračnog svijeta debelim zidovima racionalnog Ega.

Teško je kriviti Frojda zbog njegove jednostranosti. Zašto i ne bi bio isključiv kada je ukazao na toliko moćnu, sveobuhvatnu i dalekosežnu snagu u čovjeku? On je pogledao u sebe i vidio slijepe sile seksa i razaranja. Ali drugi ljudi nisu vidjeli isto. Adler je u nesvjesnom našao želju za moći, Jung težnju ka Spiritualnom razvoju i spajanju sa Božanstvom, a bezbrojni stvaraoci izvor sve svoje stvaralačke snage i životnih sokova.

Osjećanje da Frojdovom sistemu nedostaje simetrija navelo je Oldosa Hakslija na zaključak da Ljudsko Biće, budući da ima podrum svoje svijesti, mora imati i tavan. Ako čovjek ima nesvjesno, mora imati i Nadsvjesno. Ovakvo shvaćanje uklopilo se u stavove mnogih predstavnika hermetičkih i Spiritualnih sistema. Ja ću u daljem izlaganju Kreatona staviti naglasak na nesvjesno kao izvorište kreativnih ideja i energija.

Istraživanja kreativnosti nedvosmisleno ukazuju da sva stvaralačka energija i sve kreativne ideje potiču iz nesvjesnog, bilo da ga shvatimo kao podzemno izvorište ili nadzemaljsku snagu. Korištenje nesvjesnog kao moćni kreativni kompjuter srećemo još u Antičkoj Grčkoj. U njoj je postojao raširen običaj da ljudi dolaze u svetišta po savjete. Najčešće bi spavali u hramu i ujutro bi ili sami tumačili svoje snove ili bi to za njih činio iskusan svećenik. Mnogi poznati državnici toga doba dolazili su u proročišta ili svetišta da dobiju odgovore na pitanja od nacionalnog značaja.

Ukoliko je pitanje bilo važnije, pripremni ritual koji je trebalo da omogući dobivanje odgovora kroz prekognitivni san bio je kompliciraniji: pitač bi nekoliko dana postio, ritualno se kupao i potom pokušavao da kroz san sagleda rješenje svog problema.

Slični postupci bili su poznati i upućenicima drugih religija, svećenicima i šamanima. Literatura, predanja i legende krcate su takvim podacima koji su poslužili kao polazna osnova za istraživanje i uobličivanje najefikasnijih metoda za dolaženje do ideja i kreativno rješavanje problema. Od tih vremena nadalje javljale su se brojne varijacije metode koju ću vam prikazati u njenoj najjednostavnijoj formi. Danas znamo sasvim izvjesno da je jedna od funkcija sna da ukloni cenzuru svjesnog duha i omogući kreativnim idejama iz nesvjesnog nesmetan dotok.

Prije više od trideset godina naišao sam na interesantan primjer takve primjene u intervjuu koji je dala tada slavna francuska glumica Žana Moro. Na pitanje reportera, kako je uspjela da joj život bude tako skladan, odgovorila je da je u većini važnih životnih situacija donosila cjelishodne odluke zahvaljujući jednostavnom postupku koji je naučila od jednog studenta. “Kada treba da donesem važnu odluku”, rekla je, “ja uvečer, prije spavanja, napišem pitanje koje me muči i ispod njega navedem sve što znam o tome i sve mogućnosti koje su mi na raspolaganju. Potom pokušavam da svjesno dođem do najboljeg rješenja, ali mi to rijetko polazi za rukom. Tada stavim papir pod jastuk i trudim se da odmah zaspim. Ujutro, čim se probudim, ja znam što trebam učiniti. Kada sam tako radila, nikada nisam pogriješila.”

Stanje sna kao izvor stvaralačkih ideja koristili su mnogi poznati stvaraoci. Tomas Edison je u svojoj laboratoriji imao stari kauč, na koji bi prilegao dva-tri puta na dan. Dok bi drijemao dolazile su mu najplodnije ideje. A o tome kako je Borhes koristio stanje sna piše njegova dugogodišnja sekretarica i supruga, Marija Kodama: “Svakog jutra sam odlazila u njegovu kuću. Još od moje 16. godine sjedila sam za stolom i bilježila ono što mi je diktirao. Nije uvijek pisao, radio je i druge stvari. Ponekad bi zadrijemao, a kada bi se iznenada probudio, fanatično bi mi diktirao priču koju je sanjao.”

Da je kod mnogih ljudi primjetna nesistematska i nejasna primjena postupka sličnog ovome govori naša izreka “jutro je pametnije od večeri”. Iskusni ljudi će vam često reći da je dobro “prespavati nad svojim problemom”, da treba “pustiti problem da prenoći” ili “prespava” i tome slično.

Racionalne ljude odbija ideja da se nešto značajno odigrava izvan njihove svijesti i bez učešća njihove svjesne volje. Pritom zaboravljaju da mnoge funkcije Ljudskog Bića ne prestaju sa prekidom budnog stanja, već se nastavljaju nesvjesno i automatski na najbolji mogući način: srce nastavlja da kuca, pluća dišu, kao i čitava koža, hrana se probavlja i njena energija usmjerava tamo gdje je potrebna itd. Isto tako duh zaspale osobe ostaje aktivan i u stanju sna i nastavlja rješavati zadatke, ako su mu postavljeni. Upotrijebio sam riječcu “ako”, Međutim to je jedno veliko AKO, jer ogromna većina ljudi ne postavlja nikakve zadatke nesvjesnoj instanci svoga duha i stoga se on usmjerava na mnoge za nas nevažne ili proturječne aktivnosti.

Neki od nalaza o kreativnosti nesvjesnog, bilo da su originalni ili preuzeti, mogu da iznenade

36praktičare, ali osnov za njihovo prihvaćanje ili odbacivanje treba da bude praktična provjera, a ne unaprijed stvorene ideje i ograničavajuća vjerovanja koja čine naš svijet takvim kakav jeste - proširenim do određene međe koja prije ili poslije neminovno mora biti prekoračena.

Navesti ću primjer jednog poznatog engleskog glumca, koji je u svojim bilješkama izrazio želju da ostane anoniman. On je tvrdio da najbolje pamti tekstove iz kazališnih komada tako što ih pročita, a potom ostavi preko noći ispod jastuka na kome spava. Pri tome je njegova posljednja aktivnost prije spavanja bila da čita tekst i da, dok u postelji čeka da zaspi, razmišlja o tome što je pročitao i što želi da zapamti.

Kada bi se probudio ujutro, utvrdio bi da je napredovao dalje od onoga do čega je došao prethodne večeri pročitavajući tekst! Kao objašnjenje ovog fenomena on je navodio svoje vjerovanje da njegov mozak koncentrira svoje napore na zadatak koji je pred njim i da stoga brže apsorbira podatke. Ali ovakvo objašnjenje nije dalo odgovor zašto je važno stavljanje knjige ispod jastuka.

“Moji prijatelji su pravili šale na moj račun, da riječi iz rukopisa prolaze kroz lubanju, ali ja sam se uvjerio da je stavljanje knjige pod jastuk važno”, iznosi on. “To se ne može pripisati uobraženju, jer ja nisam u stanju da pamtim tako dobro kada knjiga nije ispod jastuka. Jedno vrijeme sam vjerovao da svijest da je knjiga pod jastukom predstavlja podstrek za mozak i odavno bih prihvatio takvo objašnjenje da me tri slučaja nisu uvjerila da to nije tako. Kada sam se jednom prilikom probudio, nisam bio u stanju da ponovim tekst na kome sam radio prethodne večeri. Na svoje iznenađenje utvrdio sam da sam u mraku ispod jastuka stavio pogrešnu knjigu. Drugom prilikom, kada sam se probudio nesposoban da ponovim tekst, utvrdio sam da je moj kolega, sa kojim sam dijelio sobu, prethodne večeri, čim sam zaspao, izvukao ispod jastuka knjigu. Ja sam kolegi ispričao što mi se desilo, a njega je taj događaj naveo da mi pomogne da dođem do otkrića koje me je zapanjilo. Nekoliko dana poslije razgovora sa njim probudio sam se ujutro i kada sam počeo da ponavljam tekst utvrdio sam da prvu polovinu znam sasvim dobro, ali da sam nesposoban da se sjetim ičega iz druge polovine teksta. Shvatio sam što se dogodilo kada mi je prijatelj rekao da je ovog puta napravio šalu tako što je uzeo knjigu ispod jastuka kada je prošlo oko polovine mog vremena za spavanje. Ovo sve mogu biti koincidencije, ali su teško objašnjive.”

Eksperimenti članova nekih neognostičkih grupa ukazuju sasvim sigurno da, dok mozak spava, nesvjesna komponenta ljudskog duha preko noći nastavlja da radi. Ostaje neriješeno pitanje kakva je uloga knjige ispod jastuka? Moguće objašnjenje je da se duh kod većine ljudi usmjerava na zadatak koji je stavljen neposredno pred njega ili u njegovoj neposrednoj blizini. Kod nekih izuzetno obdarenih medija, kao što je bio Edgar Kejs, nesvjestan duh je u stanju da koristi podatke bez obzira na udaljenost i da njima, u stanju transa, prenosi znanja koja se u tom trenutku nalaze u kolektivnoj ljudskoj svijesti ili kod pojedinaca raspršenih preko velikih prostora. Također da vrši potpunu sintezu tih podataka u željeno rješenje problema.

Dvije značajne stvari su eksperimentalno utvrđene: 1. Duh neće preuzeti materijal iz knjige ili teksta koji je zamjena za previ tekst. 2. Nesvjestan duh neće nastaviti sa pamćenjem i obradom materijala ako prije padanja u san čovjek nije započeo taj proces. Ako stavimo knjigu ispod jastuka koju nismo prethodno čitali, duh na nju ne obraća nikakvu pažnju. Također, ukoliko čovjek samo čita riječi i rečenice bez pokušaja da asimilira ideje ili da riješi problem, neće postići vrijedan rezultat. Nužan uvjet je da se tekst čita, da se ideje u njemu izložene izvuku i shvate da bi nesvjesno tokom noći nastavilo započeti posao. Ova izuzetno vrijedna tehnika ne odnosi se samo na pamćenje, već na svaki zadatak postavljen duhu, bilo da je to rješavanje problema ili na originalno stvaralaštvo. Neophodno je zadovoljiti samo dva uvjeta: 1. Zadatak mora biti značajan, tako da privuče svu pažnju osobe. 2. Ona mora da koncentrirano razmišlja o njemu prije padanja u san. Kada su ti uvjeti ispunjeni, nesvjesni duh će nastaviti da radi preko noći na rješenju zadatka i ujutro

će napredak biti očigledan. Ali rad svjesnog duha mora prethoditi efikasnom angažiranju nesvjesnog duha! Mi moramo svjesnim naporom usmjeriti svoju pažnju na oblast ili zadatak koji nas interesira. Neophodni su nam svi podaci koje možemo upotrijebiti i sva do tada raspoloživa znanja, da bismo mogli da ostvarimo proboj u nepoznatu oblast. I potom takav proboj dolazi sigurno i pouzdano.

U svim oblastima znanja i istraživanja ovaj metod se pokazao plodnim: u likovnoj umjetnosti, dizajnu, kreativnom pisanju i poeziji, u rješavanju naučnih, poslovnih i svakidašnjih problema.

Još jedna stvar je izuzetno značajna za plodnu primjenu ove tehnike: ideje i uvidi koji se dogode tokom rada nesvjesnog duha se kratkotrajno pojavljuju u polju svijesti i tada se moraju prizemljiti . Ukoliko zakasnimo sa zapisivanjem ideje, ona odlazi i više nikada se ne vraća u prvobitnoj punoći i bremenitosti. Svaki plodan proboj mora biti odmah i neposredno praćen fizičkom akcijom registriranja, zapisivanja njegovog sadržaja ili njegovog vezivanja na bilo koji način. Iskusni stvaraoci, književnici, pjesnici, naučnici i poslovni ljudi ne propuštaju da vežu plodnu ideju koja im dođe u kratkotrajnom intuitivnom proplamsaju. Obično je odmah zapišu ili snime na kazetofon, čiji mikrofon drže uključen uz jastuk tokom noći. To je transfer plodne ideje sa intuitivnog, kreativnog nivoa na papir odakle ne može da bude izgubljena. Svako oklijevanje i odlaganje zapisivanja ideje dovodi do njenog gubljenja ili umanjenja njene vrijednosti. Plodne ideje dolaze kao kratkovječne munje i brzo umiru, ako im ne priredimo kraljevski doček. Sa druge strane, ako ih objeručke prihvatimo dešava se čudan i koristan fenomen. Ispoljena i prizemljena ideja ostavlja prazan prostor koji iz nesvjesnog usisava čitav lanac srodnih kreativnih ideja i na taj način pokreće kreativni tok. U vezi sa tim historičar Branko Petranović piše: “Onaj koji iz sebe oslobodi jednu ideju odmah stiče deset novih.”

37Ideje i plodni uvidi mogu da se jave u svakom trenutku, ali to najčešće biva kada ste opušteni,

tokom odmora ili u graničnom stanju svijesti poslije buđenja ili prije padanja u san. One se kotrljaju kao film kroz vaš duh: ideja kako da nešto uradite, veza između dvije stvari koju do tada niste uviđali, prave riječi za nešto koje u sebi nose uzbuđenje itd. Tada vam je sve jasno. Ali vi ste umorni ili najčešće lijeni da se pomjerite i uvjereni ste da takvu ideju nikada ne možete zaboraviti i da ćete je kada ustanete zapisati. To je velika greška !

Kada kasnije pokušate da se sjetite svoje vrijedne ideje, od nje su ostale izblijedjele uspomene, emocije su ishlapile i vi ste prazni. Sada se kajete što niste ustali iz kreveta i zapisali je, ali je takvo kajanje kasno.

Stoga je neumitan zakon za kreativce: uvijek ODMAH zapisat i ideju, po svaku cijenu, bez obzira gdje bili i što u tom trenutku radili!

Svaki plodan i iskusan stvaralac koji živi od svojih ideja, bilo da je pisac, pjesnik, naučni istraživač, menadžer, stvaralac ili tvorac Spiritualnih sistema, ima svoju bilježnicu ideja. Ako mu nije pri ruci kada ideja dođe, on je zapiše na komadiću papira, pa je kasnije prenese u bilježnicu. Tako i vi postupite.

Kada ste u društvenoj situaciji u kojoj zapisivanje ne izgleda poželjno, niti prihvatljivo, iskoristite izgovor koji se zove “sindrom slabog mjehura” i zapišite ideju u toaletu. Učinite to na salveti ili toalet papiru, ako nemate svoju bilježnicu ideja pri sebi.

Budući da ne možete znati kada će vrijedna ideja da vam dođe, jedina stvar koju možete kontrolirati jeste da budete spremni da je uhvatite kada vam svane u svijesti.

Zapišite odmah svaku plodnu ideju koja vam dođe (da je plodna pokazatelj je emocionalno uzbuđenje koje je prati), obraćajući pažnju da stavite na papir istovjetan redoslijed riječi koji vam se javio u svijesti. Takav postupak će biti polazna točka za dalji rad i predstavljati će poziv kreativnoj intuiciji da vam ponovo dođe u posjetu.

Zato uz sebe uvijek morate imati olovku i papir, a pogotovo pored uzglavlja kada ste u postelji ili, ako hoćete suvremenije sredstvo, kazetofon (uključen preko noći) u čiji ćete mikrofon saopćiti uhvaćenu ideju za kasniju razradu.

Ako ideje na ovaj način vežemo i kasnije često pregledamo, pročitavamo i o njima razmišljamo, svaka od tih ideja će biti stimulirana da se dalje razvija i bude sve prisutnija u našoj svijesti. Ovakvo pregledanje, pročitavanje i ponovno razmišljanje o ideji pokrenuti će nove intuitivne kreativne struje i tvorevina će se dalje razvijati u sve većoj punoći.

POSTUPAK SA PRIZEMLJENIM IDEJAMA Ovo je provjereno zapažanje: Ponovno čitanje jednom uhvaćene ideje ili misli i razmišljanje o njoj

daje podstrek intuiciji da nam se ponovo javi u svijesti. Plod koji se javi je zreliji, puniji i opipljiviji sa svakim novim javljanjem.

Ideje pregledajte jednom dnevno, ili jednom u nekoliko dana, najbolje uvečer, kada imate vremena da to učinite bez žurbe. Možete ih podijeliti po oblastima i kada ste angažirani u određenoj oblasti, iskoristite prethodno zapisane ideje koje se odnose na tu oblast na slijedeći način:

Posvetite odabranom problemu ili oblasti u kojoj nešto hoćete da stvorite svjesnu pažnju i koncentrirano razmišljajte o svojoj temi. Svaki detalj te oblasti predstavite sebi slikovno, što detaljnije i posvetite mu neko vrijeme. A tada izazovite u sebi pasivno stanje svijesti i sasvim se opustite. U tom stanju uzmite svoju bilježnicu ideja i počnite da ih pregledate na pasivan, bezmalo odsutan način. Dok to činite, veoma često će vam iznenada doći plodna ideja, koja će predstavljati proboj i svojom vrijednošću će vas iznenaditi.

Prvi opisani metod treba da vam omogući da dođete do ideja i uvida. To je već spomenuti postupak sa usredsređenim razmišljanjem prije spavanja o vašoj temi, uz pokušaj da zaspite sa njom u mislima. Ako je to rad koji ste počeli da obrađujete u pismenoj formi, sa različitim obrađenim i sirovim podacima, stavite ga pod jastuk prije spavanja. Drugi postupak predstavlja nadogradnju prethodnog i on vam omogućava da šarene ptice sna, koje su uletjele u vaše mreže, pohvatate i stavite u kavez, gdje će da vam nose zlatna jaja.

Ukoliko redovno primjenjujete ova dva postupka, kreativni tok i stvaralački uvidi imati će tendenciju da se ispolje u neočekivanim situacijama, obično kada ste opušteni, zauzeti nekom drugom aktivnošću, kada sanjarite ili drijemate.

KORIŠTENJE NESVJESNOG DUHA KAO STVARALA ČKOG KOMPJUTERA Osnovna stvar jeste ostvariti svjestan i namjeran pristup nesvjesnom kompjuteru koji sve vrijeme

radi, mnogo puta na našu štetu, jer je pogrešno programiran. Obični ljudi, čiji se život ne oslanja na stvaralaštvo, nikada ne nauče da koriste nesvjesni

kompjuter. Onog trenutka kada nauče da to čine, oni postaju stvaraoci. Istraživanje života poznatih ljudi, pogotovo njihove stvaralačke prirode, pokazuje da su svi veliki

naučnici, umjetnici, mislioci i pronalazači koristili u velikoj mjeri ovaj svoj kompjuter, često bez jasne svijesti što čine. Drugim riječima, oni nisu poznavali mehanizam kreativnosti, ali su ga sretnim stjecajem okolnosti otkrivali i upotrebljavali.

Vi možete da ga koristite svjesno i namjerno, kada hoćete i za ostvarenje ciljeva koje sami

38odredite.

Primjer imate kada pokušavate da se sjetite imena koje ste zaboravili. Ono vam je na vrh jezika, ali ga ne znate. I kada prestanete da se naprežete, nešto kasnije, ime vam se samo javi u svijesti. Ali ste prethodno uložili napor da ga se sjetite, zar ne?

To hoćemo da postignemo svjesno, namjerno, po volji. Proces ima 4 faze: 1. Napiši što hoćeš 2. Svjestan napor 3. Zatraži rješenje od nesvjesnog duha 4. Prijeđi na akt 1. Jasno definirajte problem, jasno uobličite zahtjev, jasno izrazite cilj. Kada to učinite, napišite to

na papiru! Izgleda nevjerojatno, ali je poznato iz konsultacije Ji Džinga, većina problema postoji samo zato što nisu jasno definirani. Naravno, očito je da ste tako uspostavili strukturalnu tenziju. Kada na takav način definirate problem, želju, situaciju, sagledati ćete je u novom svjetlu i često je već tada stvar riješena.

2. Pokušaj svjesnog rješenja ili realizacije. Pokušavajte 10-30 minuta da svjesnim naprezanjem riješite problem ili da dođete do plodne ideje. Učinite to ovako: Ispišite problem i papir ispod njega podijelite uspravnom linijom na dvije polovine. a. Ako je problem u pitanju sa argumentima ZA i PROT1V, na lijevu stavite razloge za određen

postupak, a desno razloge protiv. b. Učinite to (navedite razloge “za” i “protiv”). Također možete podijeliti papir i na jednoj strani pisati “Ono što znam o toj stvari”, a na drugoj “Ono što ne znam o toj stvari”. Razmišljajte o svakom navedenom argumentu ili podatku, sve dok niste sigurni da problem ne

možete da riješite svjesno. Naravno, veoma je korisno da u ovoj fazi primijenite moždanu buru na ono što znate i ono što ne znate, ili na argumente “za” i argumente “protiv”. Ukoliko bilo kojim od ovih postupaka riješite problem, lijepo i krasno. A ako ne uspijete, pređite na treću fazu:

3. Zatražite jasno i određeno od svog nesvjesnog da riješi problem. Ovaj dio procesa mnogi ljudi teško prihvaćaju, jer ne vjeruju da se veliki problemi i značajni ciljevi

mogu kreativno riješiti traženjem od nesvjesnog duha, koji naizgled ne postoji, da to učini za nas! Ali, ako ste prethodne dvije faze uradili, u ovoj treba da učinite upravo to: da tražite od nesvjesnog

kompjutera da vam da odgovor, riješi problem ili ukaže na potrebne informacije. To od njega zahtijevate kao od druge osobe, čovječuljka u dubini svog bića, vjernog sluge, poslušnog duha... i tome slično. Dobro je da mu date ime i da mu se preko imena obraćate. Neki moji poznanici svoj nesvjesni duh zovu Nesko.

Obraćate se svom Nesvjesnom sa precizno određenim zahtjevom: “Nesko, ja hoću odgovor na ovo pitanje do sutra ujutro u 10 sati... do 5 sati popodne...do srijede uvečer...”

Ukoliko je zadatak težak, odnosno ako bi zahtijevao više vremena i od sposobnog sluge, dajte mu više vremena: “Ja hoću da to uradiš u roku od 5 dana!”

Potom slijedi veoma važan element: ZABORAVITE NA TO! Zaboravile na problem ili zadatak što potpunije možete.

Zašto? Zato što vaše nesvjesno neće da radi na zadatku dok vi svjesno radite na njemu. Moglo bi se reći da morate predati svu odgovornost i podatke drugoj osobi (svom nesvjesnom) da bi ona preuzela stvar i uspješno je riješila. Stoga, kada ste poslavili zahtjev nesvjesnom, opustite se i zaboravite na njega. A to možete učiniti sasvim spokojno, jer će nesvjesno raditi na zadatku i riješiti ga za vas.

4.Prijeđite odmah na akt Vrlo je važno da to držite na umu! Dužni ste da odmah po dobijanju rješenja pređete na djelo,

sprovedete ga u praksi. Ukoliko odložite prelaz na akt, cijeli proces će splasnuli, izgubiti snagu i trebati će dosta vremena prije nego što ponvo proradi.

Kreaton je u velikoj mjeri dupliranje ponašanja velikih, odnosno uspješnihl judi. Da li je Šatobrijan imao precizno znanje o angažiranju inspiracije i nužnosti njenog sprovođenja u djelo, ili je to intuitivno dokučio, mi ne znamo, ali je iznjedrio dubokoumno zapažanje slijedećim riječima:

“Svi veliki ljudi spajaju u sebi dvije prirode, jer moraju biti sposolmi i za nadahnuće i za akciju: iz prve se rađa plan, a druga ga sprovodi u delo.”

Zato, prijeđite odmah na akt!

39DUBINSKO PROGRAMIRANJE NESVJESNOG

U Materijalima Ekskalibura-2 pokazao sam kako efikasnost i ostvarivost odluka, Alfi, zavisi od

nivoa na kojem se kreiraju, odnosno donose. To operativno znanje iskoristiti ćemo u procesu programiranja nesvijesti. Taj proces, naravno, nije zamišljen da zamijeni davanje Alfi u budnom stanju, kreiranje identiteta i uopće stvaranje poželjne realnosti, već da ga dopuni i učini efikasnijim.

Ovaj proces podsjeća na samohipnozu ili duboku sugestiju. Prvi uvjet za njegovu primjenu jeste stanje povišene prijemčivosti, a njega ćemo stvoriti koristeći efikasan postupak koji ću izložiti.

Na početku ističem važnu stvar: Dubinsko programiranje nesvijesti treba da koristite za sticanje STANJA, odnosno poželjnih crta ličnosti, karaktera i načina ponašanja, a ne za stvaranje okolnosti.

Već sam vam prethodno objasnio zašto tako postupamo, ali ću ga zbog njegove važnosti ponoviti na kraju ovog odjeljka.

Sada ću opisati detaljan postupak Programiranja nesvjesnog. Odaberite samo jednu osobinu ličnosti, crtu karaktera, ili način ponašanja koji želite da stvorite u

sebi. Ako odaberete identitet, koji je sastavljen od skupa povezanih osobina, izrazite ga sa nekoliko Alfi koje imaju isti zajednički cilj. Te Alfe ispišite u bilježnici ili na listu papira koji ćete držati u rukama ili na krilu. Kao primjer uzeti ćemo da stvarate upravo identitet, jer je rad sa pojedinačnom crtom ličnosti ili načinom ponašanja isti takav, samo jednostavniji.

Otklonite u što većoj mjeri spoljašnje utjecaje. Sjedite na stolicu u blago zamračenoj sobi, tako da možete da pročitate tekst ukoliko ga ne znate napamet, isključite telefon i obezbijedite da vas nitko u to vrijeme ne uznemirava.

Zatvorite oči. Opustite jedan po jedan dio tijela dok sjedite. Počnite od tjemena glave, pa se opuštajte do prstiju

na nogama, ili obratnim smjerom. Tjelesno opuštanje dovodi i do mentalnog opuštanja, tako da ćete u trenutku kada opustite tijelo biti u stanju velike i nekritičke prijemčivosti.

Iz skupa Alfi koje čine identitet izdvojite jednu ili dvije ključne riječi, koje će predstavljati šifru za cijeli programirani sadržaj. Sada pročitajte svoju listu Alfi ili, što je mnogo bolje, saopćite je napamet, uživljavajući se emocionalno u svaku riječ. Na primjer, ako stvarate identitet osobe samopouzdane u odnosu sa drugim ljudima, ona može ovako glasiti: “Ja se osjećam dobro u društvu... Ja volim ljude... Ja slobodno izražavam svoje stavove u prisustvu drugih... Ja lako stupam u kontakt sa ljudima... Ja slobodno izražavam svoja osjećanja... Ja sam siguran u svoju vrijednost!” Iz toga izdvojite skraćenu šifru za čitav ovaj program koji može da glasi “Sigurnost ” ili “Sigurnost sa ljudima ” ili “Samopouzdanje ”.

Sada počnite lagano da brojite od 1-10, zamišljajući da klizite sve dublje u nesvjesno. Možete zamisliti da tonete sve dublje u tamnu vodu, pri čemu prolazite pored brojeva koji obilježavaju njenu dubinu, kao katove od 1 do 10. Kada ste izbrojili do 10, biti ćete u stanju najveće prijemčivosti za programirani sadržaj i tada ponovite u sebi šifru, na primjer “Samopouzdanje”.

Poslije nekoliko sekundi počnite da se vraćate na nivo budne svijesti, brojeći obrnutim redom, od 10 do 1 i kada dođete do jedan, otvorite oči i zaboravite na čitavu stvar. U taj zaborav nemojte ulagati napor, jer bi to bilo kontraproduktivno, već jednostavno ne obraćajte pažnju na proces koji ste radili, kao što kad ujutro operete zube o tome više ne razmišljate.

Ovakvo programiranje nesvijesti radite za samo jedno stanje tj. identitet, osobinu ličnosti ili karaktera i to samo jednom dnevno. Nemojte misliti da je to nedovoljno. Uvjeravam vas da ćete željenu osobinu ličnosti ovim postupkom (koji ne isključuje rad sa Alfama u svjesnom stanju, diskreiranje nepoželjnih osobina i stanja itd.) steći i početi da ispoljavate mnogo brže nego što to možete povjerovati.

Međutim, kada savladate ovaj postupak, biti ćete u stanju da ga primijenite i za rješenje svakodnevnih aktualnih teškoća. Na primjer, ako treba da se podvrgnete kirurškoj intervenciji, da idete kod zubara ili letite avionom a toga se plašite, primijenite samo jednom ovaj postupak i u većini slučajeva strah će nestati ili će biti znatno ublažen. Slične situacije su strah pred porođaj, razgovor sa osobom koja vas čini napetim ili nervoznim, depresija i razdražljivost, umor koji treba otkloniti i tome slično. Ostale mogućnosti za primjenu sami ćete otkriti.

Iako sam svjestan mogućnosti da vam smrtno dosadim, ponoviti ću zašto nije dobro raditi dubinsko programiranje nesvjesnog za realizaciju okolnosti, odnosno materijalnih, opipljivih objekata i društvenih odnosa. To činim zato što najveći broj Praktičara griješi upravo u toj oblasti.

Djelovanje na nesvjesno u stanju sužene i nekritičke svijesti stvara veoma duboka i snažna vjerovanja prije nego što se cilj ostvari u spoljašnjem svijetu . Takav ishod je sasvim u redu kada vam je cilj stvaranje stanja: osobina ličnosti, emocionalnih stanja i željenih načina ponašanja. Kada ste taj cilj ostvarili, kada ste te osobine stvorili u nesvjesnom, one se odmah ispoljavaju u spoljašnjem ponašanju ličnosti i ostvaruju željene ishode.

Međutim, okolnosti zahtijevaju izvjesno vrijeme da se manifestiraju u materijalnoj realnosti. Upravo u tom vremenskom rascjepu između programiranja i ispoljenja dolazi do propadanja čitave operacije zato što smo, kroz programiranje, uvjerili nesvjesno da ve ć SADA imamo te opipljive stvari . Naš nesvjesni kompjuter prestaje da nam pomaže da ih materijaliziramo, budući da ZA NJEGA one već postoje!

Kada u stanju pune svijesti Alfama stvaramo realnost kakvu želimo, mi jasno uviđamo razliku između sadašnjeg stanja i željenog stanja ili cilja koji izražava Alfa. To stanje je cilj kome se teži. Drugim

40riječima, u našoj svijesti postoji strukturalna tenzija između postojećeg stanja i željenog stanja predstavljenog ciljem, koja nas gura ka ostvarenju cilja. Ali u stanju duboke prijemčivosti, u kome smo kada programiramo nesvjesno, nema kritičnog svjesnog duha, već nesvjesno prima nekritično i apsolutno sve što se u njega implantira. Kada u njega usadimo ideju da imamo na primjer željeni stan, prihod ili ljubavnog partnera, za nesvjesno je ta želja ostvarena i ono prestaje da usmjerava informacije i energiju u tom pravcu, ono prestaje da nam pomaže.

Budite oprezni i kada se radi o vašim subjektivnim stanjima, koja ustvari više spadaju u okolnosti. Kriterij za razlikovanje da li je u pitanju stanje ili okolnost jeste da li je potrebno vrijeme da se realizira na materijalnoj ravni egzistencije. Na primjer, ako ste gojazni, a želite da oslabite, stvaranje uvjerenja na najdubljem, nekritičkom nivou da imate vitko tijelo, dovesti će do gubitka motivacije da se držite dijete ili da vježbate tijelo, jer u svojoj svijesti vi već imate vitko tijelo. Cilj je ostvaren i motivacija je splasnula. Čim je cilj ostvaren, bilo da je ostvaren u svijesti ili u realnosti, kreativna struktura se raspada i strukturalna tenzija nestaje.

41SVIŠ: METODA AUTOMATSKOG INSTALIRANJA

ŽELJENOG PONAŠANJA

Sviš metod potiče iz bogatog repertoara NLP tehnika. Promjena ponašanja koju izazovemo ovim

metodom je manje ili više trajna. Kažem manje ili više zato što je mehanizam Sviša po svojoj prirodi uvjetni refleks, a on traje neko vrijeme, pa proces uslovljavanja mora da se obnovi. Stvoreni uvjetni refleks se svodi na slijedeće: slika nepoželjnog ponašanja (ili nepoželjne draži) koje hoćemo da uklonimo treba da automatski izazove poželjno ponašanje. Ako poslije nekog vremena efekt Sviša izblijedi, treba ga ponoviti nekoliko puta, što traje najviše dva-tri minuta i efekt će se odmah ispoljiti. To je jednostavan, ali izuzetno efikasan postupak za automatsko reagiranje na željeni način, za uklanjanje štetnih navika i njihovu zamjenu ponašanjem koje nam u određenom trenutku odgovara i mnogo toga drugog. Oblast njegove primjene ograničena je samo maštom praktičara.

Sviš je zasnovan na jednostavnoj činjenici da sve pojave koje djeluju na nas čine to preko unutrašnjih simbola kojima naša svijest predstavlja spoljašnje draži. Ti unutrašnji simboli su najčešće psihičke slike, ali i drugi čulni elementi, emocije i tjelesni osjećaji. U Svišu povezujete dvije vrste psihičkih slika i osjećanja, tako da nepoželjna slika automatski izazove poželjnu. Na primjer, kod osobe sklone prejedanju, slika hrane i njenog jedenja treba da automatski izazove sliku vitkog tijela i guranja hrane od sebe, praćenu osjećanjem snažnog zadovoljstva. Posljedica takvog povezivanja je automatska veza: kada god takva osoba pomisli da se prejede i pruži ruku ka hrani ili otvori frižider, te slike će nužno uključiti poželjnu reakciju i ona će odmah doći u stanje da ne želi hranu ili će osjetiti da više cijeni vitko tijelo od jela. Najvrijednije svojstvo Sviš metoda je u tome da ne morate o njemu više da mislite kada ga jednom efikasno usadite. Proces će se odvijati automatski, bez ikakvog vašeg svjesnog napora.

Ova tehnika daje najbolje rezultate kod trajnih stanja kao što su navike pušenja, prejedanja, grizenja noktiju i njima slične i kod specifičnih nadražaja, kao što su nepoželjna reagiranja na neke osobe i situacije. Međutim, budući da postoje proturječne tvrdnje Praktičare NLP o oblastima u kojima je Sviš efikasan, savjetujem vam da to sami eksperimentalno utvrdite.

Na osnovu moje prakse proizlazi da je Sviš rješenje za sasvim konkretnu situaciju: stavljanje hrane u usta ili otvaranje frižidera sa namjerom da se jede, prinošenje prstiju ustima sa namjerom da se grizu nokti, paljenje i prinošenje ustima cigarete i slične. Kod uklanjanja straha, Svišom uklanjamo strah od konkretne situacije ili osobe, a NE strah uopće.

Primjera radi, ako se praktičar osjeti neprijatno kada god ugleda neku osobu sa kojom se sreće na poslu, to je pogodna situacija da na tu osobu primjeni Sviš, tako da mu se, kada je ugleda, umjesto neprijatnih emocija javi osjećanje ravnodušnosti ili superiornosti.

Slijedeće jednostavne vježbe služe da postepeno savladate ovu tehniku. PRVA VJEŽBA Utvrdite koji nepoželjni oblik ponašanja želite ukloniti. Ponoviti ću da to mora biti sasvim konkretno

ponašanje na konkretnu draž. Uzeti ćemo za primjer prejedanje. Treba da stvorite sliku sebe kako jedete, ispred vas se na stolu nalazi hrana i vi pružate ruku ka njoj i uzimate je. Pri tome osjećate u ustima ukus hrane, kao da je već žvačete. To također može biti slika u kojoj otvarate frižider, u kome se nalazi različita hrana. Ta slika treba da bude prilično svijetla, ali ne previše i treba da je i crno-bijela. U nju ste obavezno uklju čeni ! To znači, već znate, da ste usred tog događaja, tako da gledate svojim očima iz njega.

Osjetite u potpunosti tu situaciju: sebe kako pružate ruku ka hrani i osjećaj hrane u ustima. Sebe ne vidite, jer ste uključeni, ali vidite, svoju ruku kako se pruža i uzima hranu.

Praktičar koji nema taj problem, treba da nađe svoje odgovarajuće ponašanje koje želi da ukloni ili naviku koje hoće da se oslobodi.

Ponovite tri puta uključenost u taj prizor uz potpuno uživljavanje. DRUGA VJEŽBA U donjem djelu vidnog polja (iako su vam oči zatvorene) stvorite malu sliku sebe u sasvim

suprotnom, poželjnom ponašanju. U našem primjeru to je slika vašeg vitkog tijela, kako rukom gurate hranu od sebe sa superiornim ili nezainteresiranim izrazom lica. Ili kako nezainteresirani zatvarate vrata frižidera, koja ste prethodno otvorili. Slika treba da je mala i da je tamna, znatno tamnija od prve slike. Sada udahnite i dok udišete neka se ta slika vrlo brzo, skoro eruptivno povećava, istovremeno postajući sve više svjetla, postaje obojena (ukoliko ikako možete!), a njene boje jake i žive, dok nije čitava pred vama, sasvim ispred vašeg lica. Prilikom tog brzog povećavanja veličine i osvjetljenosti slike osjetite da vam rastu oduševljenje i radost što ste osoba koja sa lakoćom kontrolira želju za hranom. Unesite se u ta osjećanja, stvorite ih u sebi u trenutku dok slika raste.

Iz te slike ste sve vrijeme isklju čeni! To zna či sebe gledate kao glumca na ekranu. Ponovite ovu vježbu 3 puta. Svakako neće sve u vježbi biti savršeno, nećete sve dijelove slike

vidjeti, ali je bitno da vidite dio te slike, da ona brzo poraste, za sekundu ili manje (koliko vam je potrebno za jedan brz udisaj) i da vas pri tome obuzmu snažne pozitivne emocije.

42Sada ćemo preći na Sviš postupak podijeljen radi lakšeg razumijevanja na 3 koraka. KORAK # 1: Utvrdite koje ponašanje hoćete da izmijenite. Stvorite psihičku sliku tog ponašanja onako kao što

ga u životu vidite sopstvenim očima. Budući da smo za primjer u vježbi uzeli prejedanje, osjetite sebe kako sjedite za stolom, okruženi hranom, kako pružate ruku ka njoj, prinosite je ustima i stavljate u usta. U ovu sliku treba da budete uključeni, tj. ona predstavlja stanje kakvi vi jeste. Identificirajte se sa sobom u tom stanju i osjetite ga što potpunije možete! To ste vježbali u prvoj vježbi.

KORAK #2: Sada kada imate jasnu sliku ponašanja koji želite ukloniti, treba da stvorite drugačiju predstavu o

sebi, sliku poželjnog ponašanja koje želite da stvorite i da ispoljavate u životu. Stvorite sliku o sebi u mislima i osjećanjima kao o osobi koja može riješiti taj problem sa lakoćom. Vi ste osoba koja ima na raspolaganju sva potrebna sredstva za to. Vi ne morate znati koja su to sredstva, ali čim pogledate tu sliku superiornog sebe, vi znate da je tako. Vizualizirajte sebe kako gurate rukom hranu od sebe, kako vam je tijelo vitko i lijepo, a pri tome imate potpunu samokontrolu i puni ste samopouzdanja. Iz ove slike obavezno trebate biti isključeni, a to znači da niste u njoj, ve ć da je gledate sa distance, kao posmatra č. Ovo je neophodno zbog toga što vi želite da stvorite idealnu unutrašnju predstavu, kojoj ćete biti konstantno privlačeni kao cilju. Nije dovoljno imati takvu privlačnu sliku o sebi, već ona mora da sijevne u duhu kada god pomislimo na neprijatnu draž ili na ponašanje (prejedanje) koga želimo da se oslobodimo.

Da bi bila ubjedljiva i privlačna, ta slika treba biti u boji, svjetlija od prethodne i da nije providna već čvrsta.

KORAK #3: Te dvije slike treba u duhu povezati tako da kada god pomislimo na prvu situaciju, ona se

automatski pretvara u novu, poželjnu sliku sebe , odnosno da nepoželjno iskustvo, odnosno navika, automatski uključi poželjno ponašanje.

Stvorite u mašti veliku, relativno svijetlu sliku draži koju želite izmijeniti. Kada ste to učinili, u donjem djelu te slike zamislite malu, tamnu sliku koja vas prikazuje onakvim kakvi želite biti, odnosno vaše željeno ponašanje. Posmatrajte tu malu sliku neko vrijeme, a potom slijedi najvažnije. Udahnite brzo i dok udišete neka ta mala, tamna slika munjevito poraste i proširi se (za jednu sekundu ili još brže), istovremeno postajući sve svjetlija i bukvalno preraste i eksplozivno raznese sliku ponašanja koje više ne želite, sa maksimalnim osjećanjem zadovoljstva, oduševljenja ili sreće koje možete da stvorite u sebi. Emocionalni entuzijazam koji prati rastenje poželjne slike šalje niz snažnih pozitivnih signala vašem mozgu. Čitav proces treba da traje vrlo kratko. Kada ste stvorili one dvije slike u duhovnom oku, što može da potraje duže, ostali dio procesa treba da traje onoliko koliko vam treba vremena da brzo udahnete. U tom trenutku pred vama je velika, svijetla slika, po mogućnosti u boji, koja vas prikazuje onakvim kakvi želite biti. Ako niste u stanju vizualizirati u boji, neka slika bude jako svijetla. Stara slika, koja vas prikazuje kakvi ste bili u svojoj nepoželjnoj verziji, raspala se u paramparčad i nestala.

Ključ ove tehnike je brzina i ponavljanje , točnije rečeno ponavljanje u vrlo brzoj seriji od 7-8 puta. Vi morate vidjeti u imaginaciji i osjetiti kako mala tamna slika postaje ogromna i jako svijetla, eksplodira kroz prvu, veliku sliku, razara je i zamjenjuje, postajući još veća i još sjajnija slika vas kakvi želite biti. Pri tome osjećate prijatno osjećanje uzrokovano time što vidite stvari onakvim kakve želite da budu. Tada brzo otvorite oči da biste prekinuli to stanje. Odmah zatim zatvorite oči i ponovite Sviš. To znači, ponavljam, sagledavajte u imaginaciji stvar koju želite da promijenite kao veliku i svijetlu, a potom zamislite u donjem djelu vidnog polja malu, tamnu sliku željenog ponašanja. Kada ste to postigli, stvar se dalje brzo razvija. Dok udišete, mala slika munjevito raste, postaje svjetlija i obojena i eksplodira u prvoj slici. Zastanite za trenutak da iskusite to. Otvorite oči. Potom zatvorite oči. Vidite u imaginaciji ono što hoćete da izmijenite i malu sliku kojom hoćete da zamijenite prvu. I tako dalje. Ponovite to 7-8 puta što brže možete. Zapamtite, ključ ove tehnike je brzina i emocionalno uživljavanje sve dok stara slika ne počne da automatski uključuje novu sliku, nova stanja i na taj način novo ponašanje.

Sada napravite provjeru. Stvorite prvu sliku nepoželjnog ponašanja i pogledajte što će se desiti. Ako vas ona prikazuje kako se prejedate, osjetiti ćete da je to teško učinili. Ustvari, osjetiti ćete da je taj akt neprirodan i neumjesan. Morali biste sebe tjerati da to učinite. Ako ishod nije takav, ponovite postupak još 5-6 puta. Ovog puta potrudite se da vam slike budu što jasnije i u činite to brže. Obratite pažnju na to da osjetite zadovoljstvo od nove slike samo u kratkom trenutku i odm ah otvorite o či i po čnite proces iznova.

Sviš možda neće biti efikasan ako slika koju ste odabrali kao cilj nije dovoljno uzbudljiva ili poželjna. Važno je da ta slika bude izuzetno privlačna, takva da vas motivira i stavi u stanje snažne želje, da to bude nešto što zaista želite, nešto što vam je daleko važnije nego staro ponašanje.

Sviš daje rezultate za kratko vrijeme zbog snažne tendencije ljudskog duha da se udalji od neprijatnih stvari i da se usmjeri i kreće ka prijatnim. Kada sliku sebe kako gurate hranu od sebe učinite privlačnijom od slike sebe kako jedete, vi dajete duhu nezaobilazan signal prema kojem ponašanju treba da se usmjeri.

Čovjek koji je potpuno nesvjesno grizao nokte, primijenio je Sviš za uklanjanje te navike i sutradan

43je postao svjestan da počinje da ili grize. Umjesto da to doživi kao neuspjeh, on je to shvatio kao napredak, jer je postao svjestan svoje prethodne nesvjesna navike. Tada je uradio još 10 Sviš postupaka i više nikada nije grizao nokte.

Ista stvar se događa ljudima koji se nesvjesno prejedaju. Takva osoba iznenada postaje svjesna da otvara vrata frižidera kada nije vrijeme objeda, da bi po ustaljenom običaju počela proces prejedanja. Ponavljanje još nekoliko Sviš postupaka okončava nepoželjnu naviku prejedanja i zamjenjuje je kontroliranim uzimanjem hrane.

Kao što sam rekao, ovaj metod možete efikasno primijeniti na strahove i frustracije (ukoliko je to fobija, efikasnije je da primijenite moj Metod-1). Uzmimo za primjer nešto čega se plašite. Stvorite sliku te stvari ili situacije velikom i svijetlom, primijenite Sviš 6-7 puta brzo sa poželjnom slikom koja treba da bude doista uzbudljiva i privlačna. A potom pomislite na stvar ili situaciju koje se plašite. Kako se sada osjećate u vezi sa njom? Ako ste Sviš postupak uradili valjano, u trenutku kada pomislite na stvar koje ste se plašili, vi ćete automatski da se prebacite u stanje koje želite da osjećate kada se suočite sa tom stvari ili situacijom. I tako dalje, korisnim primjenama ovog metoda nema kraja.

44HIJERARHIJA VREDNOSTI I PROMJENE LI ČNOSTI

Cilj Kreatona su pozitivne promjene ličnosti. Mi stvaramo novu ličnost kao instrument kojim se

služimo za sticanje određenih iskustava. Drugi terapeutski ili razvojni sistemi također pokušavaju da izazovu poželjne promjene ličnosti, ali većina sistema djeluje tako što izazivaju promjene stanja ili ponašanja Klijenta. Takve promjene su nažalost često kratkovječne. A mi težimo da promjene ličnosti budu ne samo pozitivne, već i trajne. One su utoliko trajnije ukoliko procesiranjem zahvatimo dublje, fundamentalnije slojeve ili komponente ličnosti. Stoga moramo da zahvatimo odluke, identitete, vjerovanja i Vrijednosti, jer to su najdublje komponente. Prve tri sam obradio u procesima Ekskalibura (1 & 2), a u Kreatonu sam se usredsredio na rad sa Vrijednostima. (riječ “Vrijednost” pišem velikim slovom da bih u ovom kontekstu istakao značaj tog pojma).

Vrijednosti se definiraju na različite načine. Najsažetija definicija iz rječnika jeste: “Vrijednost je važnost ili značaj; to je svojstvo onoga što je na cijeni”. Za naš rad je najbolja slijedeća opisna definicija. Vrijednosti su stvari ili pojmovi za koje smo spremni uložiti svoja sredstva, napore i energiju ili za koje smo voljni da sti čemo sredstva da bismo ih imali . One su oni elementi stvari, osoba ili pojmova koji nas u njima privlače.

Za jednog čovjeka to je dobar konjak, za drugog ukusna hrana, a za trećeg neka rijetka marka ili stari rimski novčić. Te stvari ih privlače i za njih su spremni da mnogo toga učine. Neki ljudi će bez mnogo ustezanja ubiti zbog novca, drugi će to učiniti zbog žene, a treći kada im je ugroženo samopoštovanje. Ljudi se razlikuju po svojim Vrijednostima, ali svima njihove Vrijednosti u velikoj mjeri utiču na život.

Da bi čovjek imao snage da ostvari svoje ciljeve oni moraju imati Vrijednost za njega. Vrijednosti su istovremeno putokazi koji usmjeravaju naš život i sile koje nas privlače magnetskom snagom ka određenim akcijama koje dovode do njihovog ostvarenja. Rad sa Kreatonom uvjeriti će vas da su svi vaši ciljevi, želje i snovi instrumenti za ostvarenje vaših Vrijednosti.

Za realizaciju ciljeva, odnosno za formiranje struktura koje takvom ostvarenju vode, značajno je da sve naše Vrijednosti nemaju istu težinu. Drugim riječima, sve naše Vrijednosti nisu jednako vrijedne. U nama postoji sasvim određena hijerarhija Vrijednosti, koje uglavnom nismo svjesni sve dok ne usmjerimo pažnju na nju sa izričitim ciljem da je osvijestimo. Štoviše, ne samo da nismo svjesni hijerarhije Vrijednosti, već su neke od Vrijednosti same po sebi nesvjesne. Prioritetni redoslijed naših Vrijednosti jeste jedan od razloga koji odlučuje da li ćemo neke odluke uspjeti da sprovedemo, odnosno da li ćemo ostvariti svoje ciljeve.

O Vrijednostima većinom mislimo kao o pozitivnim magnetima, koji privlače i pobuđuju naše aktivnosti: sloboda, pravda, istina, zadovoljstvo, sigurnost, spokojstvo, sreća, izazov, dostignuće, dobri odnosi sa ljudima, poštenje, obilje, bogatstvo, udoban stan, lijepa odjeća, estetski doživljaj, ljubav, razumijevanje sa ljudima itd. Postoje naravno vrijednosti o kojima ljudi rijetko misle, ali one iz nesvjesnog utiču na njihovo ponašanje. Kako vrijednosti motiviraju ponašanje pokazuju brojni primjeri narkomana, obično potpuno nesposobnih za trajniju discipliniranu aktivnost, koji ispoljavaju izuzetnu upornost, domišljatost i ustrajnost u pokušaju da dođu do droge. Droga je očito za njih velika Vrijednost. Slične primjere možete sami naći.

Vrijednosti utiču na čitavo ljudsko ponašanje. Prvo, one daju gurnuće ili osjećajni podstrek kao najjaču motivaciju za naše akcije. Drugo, one služe kao kriterij za procjenjivanje naših akcija. Vrijednosti su kriteriji na osnovu kojih procjenjujemo dobro i zlo, pravedno i nepravedno, odgovarajuće i neodgovarajuće u našem ponašanju. Vrijednosti određuju što život u nekom trenutku znači za nas, koje ćemo akcije poduzeti i čemu ćemo biti privučeni.

Jedna od značajnih stvari u vezi sa Vrijednostima jeste da ljudi gube motivaciju kada se prekine njihova veza sa Vrijednostima. U to nas uvjeravaju primjeri ljudi koji proživljavaju život bez ikakve motivacije, provodeći svakodnevno sate ispred televizora sa nadom da će naći nešto zabavno, odnosno da će naći neku Vrijednost za sebe. Ili provode vrijeme strahujući od događaja koji se nikada neće desiti. Ako zapitate osobu koja je provela smisaon i ispunjen život, što je propustila u životu (a to znači koje Vrijednosti nije ostvarila), ona vam nikada neće reći: “Žao mi je što nisam više vremena gledao televiziju.”

Vrijednosti utiču na ljudsko ponašanje na takav način, da možemo predvidjeti kako će se neko ponašati ako znamo njegovu hijerarhiju Vrijednosti. Primjera radi, u jednom trenutku osoba može da se nađe pred izborom: da li da zadrži stari posao, koji daje malu plaću i dosadan radni ritam od 7 do 14 sati, ali i životnu sigurnost, ili da se osamostali i započne sopstveni posao koji izgleda nesigurno, ali daje slobodu, omogućava inicijativu, kreativnost, više slobodnog vremena i više novca? U ovakvoj situaciji dolazi do nesvjesnog odmjeravanja Vrijednosti jednog i drugog rješenja. Ukoliko čovjek poznaje svoju hijerarhiju Vrijednosti, imati će velike izglede da donese ispravnu odluku. Ukoliko je ne zna, imati će ništa manje izglede da pogriješi. U ovom primjeru osnovni kriterij ispravnosti odluke je da li je za njega ve ća Vrijednost sloboda ponašanja i inicijativa od osje ćanja sigurnosti .

Uzmimo drugi primjer. Djevojka se zaljubila u mladića i želi se udati za njega. Njene najviše Vrijednosti su vjernost, uzajamno razumijevanje, spokojan i sređen porodični život, drugim riječima sretna porodica. U njegovoj hijerarhiji Vrijednosti, koje on vjerojatno i nije svjestan, najviša mjesta zauzimaju sloboda, uzbuđenja, sticanje novih iskustava, sticanje novih prijatelja i samopotvrđivanje kroz savlađivanje izazova. Zaljubljena djevojka može da sagleda da se njih dvoje razlikuju u bitnim stvarima, ali se nada (pogrešno, kao i većina drugih) da će se on izmijeniti kada se vjenčaju. Što mislite, da li će njihov brak biti

45skladan i sretan? Možete se kladiti da neće. Ako se on u braku bude ponašao u skladu sa njenim Vrijednostima, doživljavati će ih kao nametnute, osjećati će da mu je sloboda uskraćena i da je sebe uvukao u nesretnu situaciju. Naravno, ovo važi za osobe koje nemaju na raspolaganju tehnike Kreatona, jer njihovo poznavanje omogućava svakoj osobi da za kratko vrijeme izmijeni hijerarhiju svojih Vrijednosti, naravno ukoliko to želi. Na taj način bračni par može, kroz rad sa Kreatonom, da uskladi svoje Vrijednosti i stvori zaista plodan i sretan odnos.

Utjecaj Vrijednosti na naše ponašanje, bilo da je svjestan ili nesvjestan, događa se i kod jednostavnih odluka kao što su da li da odemo u posjetu prijateljima i provedemo večer sa njima u razgovoru ili da ostanemo kod kuće i gledamo film na televiziji?

Međutim, i bez primjene Kreatona hijerarhija Vrijednosti nije nepromjenjiva, ona se kao i sve ostalo mijenja, ali su promjene postepene, spore i teško primjetne. Upravo mijenjanje hijerarhije Vrijednosti čini da čovječji život prolazi kroz različite faze, jer se tada mijenjaju njegova ponašanja i sa njima iskustva koja proživljava. Karakteristične Vrijednosti u mladosti su traženje novih iskustava, odgovaranje na izazove, težnja da se sruši staro i prevaziđeno i stvori nešto novo. Ista osoba će vjerojatno u zrelom dobu i starosti postati privržena ustaljenim Vrijednostima i tradiciji, udobnom životu i sigurnosti. Kako kaže poznata izreka, “Ako čovjek u mladosti nije revolucionaran, vjerojatno mu nedostaje srca. Ali ako u starosti nije konzervativan, sasvim sigurno mu nedostaje pameti.”

Kreaton vam otvara do sada neslućene mogućnosti. Prvo, uči vas da sagledate i upoznate trenutno postojeću hijerarhiju svojih Vrijednosti i na osnovu nje steknete jasan uvid u vaše motive za bezmalo sva ponašanja. Drugo, što sam već spomenuo, sa čime ulazite u oblast psihološke fantastike, naučiti ćete tehniku Kalemljenja Vrijednosti, kojom ćete biti u stanju da za nekoliko minuta izmijenite postojeću hijerarhiju svojih Vrijednosti i tako direktno i djelotvorno izmijenite svoje ponašanje. Ta promjena će biti duboka, usuđujem se da kažem da će biti drastično efikasna, tako da ćete biti doista iznenađeni. Mehanizam te promjene učiniti će da ćete biti privučeni novim Vrijednostima izuzetnom snagom. Promjena može da bude trajna, ali ne mora, jer kod nekih osoba postoji konflikt Vrijednosti (o tome kasnije). Ukoliko vam se ne svidi kako nove Vrijednosti na vas djeluju, moći ćete da ih iznova promijenite, također za nekoliko minuta. Nećete biti zakovani u svoje Vrijednosti kao većina ljudi, kojima je život u velikoj mjeri predodređen.

Sjetite se priče “Lopov” iz moje knjige “Susreti sa Istinom”. Jedan lopov zanoćio je nekom prilikom u seoskoj krčmi. U susjednu sobu, od koje ga je dijelio tanak zid, došla su da konače dva siromašna ugljara. Vjerujući da su sami, oni su glasno razgovarali i tako je lopov saznao da oni nisu ugljari, već bogati trgovci koji su se prerušili, a u bisagama na mazgama umjesto ugljena nose sakriveno zlato. Bisage sa zlatom unijeli su u sobu i uskoro zaspali.

Kakvu je noć proveo lopov? Na što je mislio? Da li na ljubav prema Drugim Ljudskim Bićima? Da li je poželio da ostvari topao kontakt sa trgovcima, pa im rekao:” Ja znam što vi nosite, ali ne bojte se, neću vas izdati”. Da li je dobar san za njega bio dominantna Vrijednost? Ili je meditirao o Istini, Brami i oslobođenju od ponovnog rađanja? Ne, mislio je samo na zlato! To je, u toj situaciji, bila njegova najveća, dominantna Vrijednost, ono što je u toj situaciji bilo za njega važno.

E, takvu privlačnu snagu može Praktičar Kreatona da usadi u svaki svoj cilj procesom “Kalemljenja Vrijednosti” koji će vam biti opisan malo kasnije.

UTVRĐIVANJE OPĆE HIJERARHIJE ŽIVOTNIH VRIJEDNOSTI Da biste otkrili svoju postojeću hijerarhiju Vrijednosti, koja će vam značajno objasniti vaša

dosadašnja ponašanja i poslužiti kao osnova za njihovu izmjenu, postupite na slijedeći način. Isijecite 50 malih kartona ili papira čija je veličina otprilike kao karata za igranje. Također možete kupiti jeftin špil karata, pa na njihovoj poleđini pisati ono što slijedi.

U toku jednog ili dva dana ispišite na te kartone, papire ili karte svoje Vrijednosti, redom kojim vam padaju napamet. To mogu biti konkretne stvari koje predstavljaju za vas neku vrijednost, na primjer “udoban stan”, “vikendica na moru”, “dobar automobil”, “novac” “lijepa odjeća”, “vrijedne umjetničke slike”, “stereo uređaji za muziku” ; zatim emocionalna stanja i moralna stanja ili stanja svijesti kao što su “ljubav”, “sigurnost”, “dobar odnos sa ljudima”, “poštenje”, “Istina”, “pravda”, “Bog”, “uzajamno razumijevanje”, “bračna vjernost”, “uzbuđenja”; ili pojmovi kao što su “uspjeh u školi moje djece”, “zdravlje”, “karijera”, “uspjeh na poslu”; osobe koje imaju Vrijednost za vas kao što su “moja djeca”, “moj sin”, “moj suprug/supruga” itd.

Do vrijednosti možete doći i tako što ćete istaći suprotnu Vrijednost od nečega što u vama izaziva neprijatne reakcije. Ako vam smeta zagađenje životne sredine, zlostavljanje ljudi i bezakonje, vi to okrenite u suprotne kvalitete, pa ispišite da kao Vrijednosti cijenite “čistu životnu sredinu”, “sigurnost”, “pravnu državu i red”. Kao kod pravljenja Alfi u Ekskaliburu, istaknite ono što hoćete, u pozitivnom smislu, a ne ono što nećete.

Najbrže ćete otkriti svoje Vrijednosti ako sebi postavite pitanja: “Što je meni važno u životu?” ili “ŠTO JA ŽELIM U ŽIVOTU?” Kada ste naveli svih 50 Vrijednosti (ako vam se učini korisnim, ispišite i više od 50), prođite bez

žurbe nekoliko puta kroz svoju listu od prve do posljednje i, ako je potrebno, promijenite to što ste napisali da biste bolje izrazili svoje Vrijednosti.

Sada napravite redoslijed prioriteta, od prve, najveće Vrijednosti na listi, do posljednjeg, pedesetog mjesta. To ćete učiniti tako što ćete svaku Vrijednost ispisanu na papiru usporediti sa svakom drugom.

46Usporedite prve dvije sa liste i odlučite se koja za vas predstavlja veću Vrijednost. Onu koja ima veću Vrijednost slavite na prvo mjesto, a na drugo mjesto manju Vrijednost. Zatim uzmite papir na kojoj je ispisana slijedeća Vrijednost i usporedite je sa Vrijednošću broj 2. Ako je to za vas veća Vrijednost, stavite je privremeno na drugo mjesto i odmah zatim je usporedite sa Vrijednošću broj 1. Ako je njena Vrijednost manja, ona će ostati na mjestu broj 2, a ako je veća, pomjeriti će se na prvo mjesto. Tako ćete sada imati hijerarhiju od prvog do trećeg mjesta. Sada uzmite sa gomile slijedeću ispisanu stvar i usporedite je prvo sa trećom Vrijednošću iz hijerarhije. Ako za vas ona manje vrijedi od treće stvari, stavite je na četvrto mjesto. Ukoliko ima veću Vrijednost za vas, ubacite je na treće mjesto i odmah je usporedite sa drugom. Ako vrijedi više od druge, slavite je na drugo mjesto i usporedile je sa prvom. U slučaju da ona ima veću Vrijednost i od prve, neka te dvije Vrijednosti promjene mjesta, pa će ona doći na prvo mjesto, a Vrijednost koja je zauzimala prvo mjesto spustiti će se na drugo.

Taj proces ponovite za svih 50 stvari sa liste. Tako ćete konačno dobiti svoju sadašnju hijerarhiju Vrijednosti, na kojoj će stvari biti poredane po važnosti koju za vas imaju od prvog do posljednjeg mjesta.

U toj fazi posao ne mora da bude završen. Sljedeća 2-3 dana, ako vam se nešto učini kao Vrijednost, zapišite to, pa kada ste u prilici ponovite sa tim čitav proces uspoređenja, počinjući sa pedesetim mjestom na listi. U svakom slučaju, nemojte da taj proces traje duže od tri dana, za to vrijeme treba da imate svoju konačnu listi Vrijednosti.

Ovo je najvažnije u pravljenju hijerarhije Vrijednosti: ona ne znači poredak Vrijednosti koji vi mislite da treba da imaju.

To je poredak prioriteta Vrijednosti koji one imaju za vas, a koj i se ISPOLJAVA U VAŠEM PONAŠANJU!

Stoga kada vršite uspoređenje, uvijek to učinite u kontekstu Vrijednosti na koje ukazuje vaše ponašanje: “Na osnovu mog dosadašnjeg ponašanja proizlazi da ja “X” vrednujem više nego “Y”.

Primjera radi, čovjek može da misli i vjeruje da je poštenje velika Vrijednost, ali ako on prijateljima zaboravlja da vrati dugove, ako ne vraća knjige koje je pozajmio na čitanje, ako ne plati kartu u gradskom prijevozu kada god može, onda njegovo ponašanje pokazuje da je za njega li čna korist ve ća Vrijednost od poštenja .

Jedan moj prijatelj je pokušao da Kalemljenjem Vrijednosti ostavi pušenje. Poslije kratkotrajnog uspjeha, ponovo je propušio. Tek tada je pogledao svoju hijerarhiju Vrijednosti i utvrdio da mu se zadovoljstvo u pušenju nalazilo na 8. mjestu, a zdravlje tek na 56. Kada je podigao zdravlje na 6. mjesto, a uživanje u duhanu toliko oborio da ga je sasvim protjerao sa liste Vrijednosti, prestao je pušiti bez ikakvog kolebanja.

Drugi mi je rekao da je za njega najveća Vrijednost da mu bude toplo. Ovakvo nepoznavanje sebe je veoma lako oboriti sa jednostavnim pitanjem kao što je slijedeće: “Znači, ako bi trebalo da biraš da živiš u zatvoru, gdje bi ti bilo toplo ili na slobodi gdje bi ti bilo hladno, ti bi odabrao topli zatvor?”

“Naravno da ne bih!” “E, onda za tebe sloboda ima Veću vrijednost od toplote. Stavi u hijerarhiju svojih Vrijednosti

slobodu iznad toplote.” Jedna izuzetno zavisna mlada žena stavila je nezavisnost na najviše mjesto u hijerarhiji Vrijednosti.

Međutim, ona je u životu ispoljavala ponašanje izrazito zavisne osobe. Trebalo mi je dosta vremena da je ubijedim da se Vrijednosti stavljaju u hijerarhiju na osnovu našeg ponašanja, a ne na osnovu želja. Ono što mi želimo predstavlja osnovu za drugu, poželjnu hijerarhiju, koja treba da nam posluži kao osnova za život kakav želimo. Ta se hijerarhija pravi tako što se postupkom Kalemljenja neke Vrijednosti učine vrijednijim za nas, a druge manje vrijednim. Sasvim je logično da prvo treba da upoznamo sebe kroz svoje postojeće Vrijednosti da bismo mogli da ih izmijenimo kako želimo.

Stoga pravljenju hijerarhije postojećih Vrijednosti posvetite veliku pažnju. Dobro pogledajte svoju listu i nekoliko puta prođite je od početka do kraja da biste provjerili da li je to zaista realna hijerarhija Vrijednosti. U tu svrhu možete se prisjetiti vremena kada ste trebali da birate između dvije Vrijednosti sa svog spiska - za koju ste se u praksi odlučili? Ili zamislite situaciju u kojoj biste morali da birate između dvije susjedne Vrijednosti i procijenite koju biste u stvarnom životu odabrali.

Također je izuzetno važno da ovom procesu uspoređenja priđete pošteno, ne kako biste trebali da postupite, ve ć kako to, zaista činite . Za čovjeka koji je u dotadašnjem životu stupao više puta u seksualne odnose sa suprugama i partnerkama svojih prijatelja, očito je da seks i uzbuđenja imaju veću Vrijednost od prijateljstva i lojalnosti, bez obzira što bi on želio. Ako želi da mu prijateljstvo bude velika Vrijednost, znatno veća od seksa i uzbuđenja, on treba da promjeni mjesta u hijerarhiji tim Vrijednostima, tako da obori Vrijednost seksu, a poveća Vrijednost prijateljstvu.

Kada konačno napravite hijerarhiju svojih životnih Vrijednosti, ispišite je na listu papira i držite je na vidnom mjestu, tako da vam je često pred očima. Rezultat može da vas veoma iznenadi! Vaša slika o sebi možda će biti znatno drugačija nego što ste je zamišljali. Vjerojatno ćete otkriti razloge za svoja do tada neobjašnjiva ponašanja: zašto jedete hranu koja nije zdrava za vas, zašto pušite, zašto u određenim situacijama stupate u sukobe i rasprave sa ljudima, zašto se držite neke veze koja vam ne odgovara, zašto se nekim ljudima namećete ili podređujete itd.

Kroz optiku koju vam otkriva vaša hijerarhije Vrijednosti obratite pažnju na oblike ponašanja koji vam se sviđaju i prema kojima ste kritički nastrojeni. Kakvo bi vaše ponašanje bilo kada biste više cijenili neku Vrijednost koja na vašoj listi ima niži rang od Vrijednosti koja je iznad nje? Kakva biste iskustva imali

47kada biste više cijenili putovanja i susrete sa novim ljudima i zemljama nego ostanak kod kuće? Zašto morate da, na osnovu prvog impulsa, kupite neku stvar, pa se potom kajete?

Čuvajte svoje karte sa hijerarhijom Vrijednosti i listu na kojoj ste ih ispisali i svakih mjesec dana ih iznova pregledajte. Napravite novu hijerarhiju i usporedite je sa prethodnom. Vrlo je vjerojatno da ćete imati vrijedan uvid u promjenu svoje ličnosti u proteklom periodu, jer to jeste egzaktan način da tu promjenu registrirate i uočite.

Međutim, značaj vaše liste prioriteta ne ispoljava se samo unazad, u uočavanju promjena koje su se dogodile; na osnovu nje biti ćete u stanju da mnogo cjelishodniji usmjeravate svoje ponašanje. Promjene u hijerarhiji vaših Vrijednosti koje ćete izvršiti Kalemljenjem omogućiti će vam da donesete odluke koje će biti tokom dužeg vremena podržane jakom motivacijom i da izbjegnete besplodna kajanja i samoprebacivanja - zašto sam to učinio? Tko me je tjerao da napravim takvu glupost? i njima slične. Na poznavanju sopstvene liste Vrijednosti moći ćete da odlučite kakav dio odjeće ćete kupiti? Da li da zamijenite stan?... i za kakav drugi stan? Kakav posao da tražite, a kakav da odbijete? Da li da stupite u brak sa nekom osobom ili ne (jer neki partneri su idealni za zabavu, ali su pogubni za brak)? Itd. Mnogo rjeđe će vam se događati da postupite na određen način, pa da se potom kajete. Biti će još pozitivnih promjena u vašem ponašanju. One će proishoditi iz poznavanja jednog značajnog dijela vaše ličnosti, koji je osnova vaših postupaka, a koji do sada niste znali. To je sasvim jasno, jer će svaka odluka koja je u skladu sa vašim prioritetima Vrijednosti, koji će joj davati ustrajnost i snagu, imati mnogo veću vjerojatnoću da se ostvari, nego odluke nastale na nepredvidljivom impulzivnom odlučivanju ili na mišljenju i sugestijama drugih ljudi koji imaju drugačiju hijerarhiju Vrijednosti.

Štoviše, jednom usađene promjene u neku Vrijednost, koje joj podižu mjesto u hijerarhiji, djeluju automatski na vaše ponašanje. Kao da imate uključen automatski pilot koji vas vodi nepogrješivo ka cilju.

Ovdje ste dobili uputstva kako da napravite opću životnu hijerarhiju vrijednosti. Međutim, za duboke promjene u ličnosti mnogo je spektakularnija promjena hijerarhija Vrijednosti u posebnim oblastima: zdravlju, odnosima sa ljudima, ljubavi, seksu, braku, crtama ličnosti, novcu itd. U svakoj od tih oblasti postoji u ovom trenutku vaša hijerarhija Vrijednosti i ona sve vrijeme utiče na ostvarenje ili neostvarenje vaših želja. Zato je neophodno da utvrdite hijerarhije svojih Vrijednosti i u pojedinačnim oblastima, istim metodom kao što ste to učinili utvrđujući hijerarhiju svojih općih životnih Vrijednosti.

48KALEMLJENJE: POSTUPAK PROMJENE VRIJEDNOSTI

Promjena Vrijednosti se u pogledu primijenjenog postupka ne razlikuje od promjene bilo kojeg

drugog doživljaja. Ona se svodi na promjenu njene strukture. Svaki naš doživljaj, svako naše iskustvo, ima određenu strukturu. Nju čine izvjesni elementi i njihovi međusobni odnosi. Vaš doživljaj knjige koju držite u ruci ima određenu strukturu u vašoj svijesti. Kada shvatite izvjestan sadržaj, to vaše razumijevanje također ima određenu strukturu, prisutni su izvjesni elementi i njihovi uzajamni odnosi. Kada neki sadržaj ne razumijete, odnosno dođete u konfuziju, važe nerazumijevanje, odnosno konfuzija, također ima određenu strukturu. Vaša patnja ima izvjesnu strukturu, isto kao i vaša radost, trivijalna svakodnevna iskustva, a također i transcendentalna iskustva Gnoze. Odnosi elemenata u strukturama podsjećaju na strukturu elemenata u kemiji. Male promjene u atomskoj strukturi elemenata suštinski mijenjaju element. Vaš doživljaj depresije stvara izvjesne slike u vašoj svijesti. One su osvijetljene na određen način, imaju ili nemaju okvir, smještene su u određenom djelu vidnog polja, praćene su zvucima ili ne, statične su ili pokretne itd.

Proces promjene Vrijednosti sastoji se u tome da elemente koji čine jednu Vrijednost prenesemo na drugu vrijednost. Tada imamo isto iskustvo kao kada doživljavamo prvu Vrijednost. Tu smo, u stvari, izvršili promjenu strukture druge Vrijednosti, tako da ona sada ima umnogome istu strukturu kao prva Vrijednost. To je značajno zbog toga što promjena strukture utiče na promjenu ponašanja, a ne obratno! Takva situacija nam otvara neslućene mogućnosti za izmjenu Vrijednosti, ali i drugih bitnih elemenata ličnosti, pojedinačnih iskustava, za promjenu slike o sebi, stvaranje snažne motivacije u željenom smjeru i tome slično.

Postoje mnogi elementi koji čine strukturu jednog subjektivnog doživljaja, ali je praksa pokazala da postoje ključni elementi jedne strukture i da izmjenom tih elementa korjenito mijenjamo čitavu strukturu. (Te elemente NLP Praktičari nazivaju submodalitetima; vidi Anthony Robbins, “Awaken the Giant Wuthin”). Bitne elemente sam naveo u tekstu, ali vas pozivam da dalje eksperimentirate i otkrijete nove ili takve koji su dominantni u vašem doživljaju svijeta i samog sebe.

Kada mijenjate svoje Vrijednosti, vi ste jedini za to odgovorni. Ukoliko to čini Majstor Kreatona svome Klijentu, neophodno je da mu kaže što će učiniti, tako da promjenu ostvare zajedno. Nužan je Klijentov pristanak za takvu promjenu, jer, naglasiti ću to ponovo, promjene ličnosti koje se izazivaju na ovaj način su veoma duboke i relativno trajne. Majstor također treba da ukaže Klijentu da su te promjene povratne, da uvijek može da se vrati na staru hijerarhiju Vrijednosti, ako sam tako odluči, a također da Vrijednosti može i dalje mijenjati po svojoj volji.

Još jednu stvar je važno istaći na početku. Apstraktne Vrijednosti treba da imaju viši rang u hijerarhiji od konkretnih Vrijednosti. U svakom slučaju, najviša Vrijednost u hijerarhiji treba da bude apstraktna ! To ne treba da bude novac ili dobri radni uvjeti ili udobna kuća, jer to su konkretne vrijednosti. Na prvom mjestu treba da bude apstraktna vrijednost kao što je nezavisnost, sreća, pravda, Istina, Bog, Gnoza, viša svijest, ljubav, čovjekoljublje i slične.

Postupak promjene vrijednosti u tehničkom smislu istovjetan je bilo da radimo Kalemljenje Vrijednosti na Općoj hijerarhiji životnih Vrijednosti sa vaših 50 odabranih vrijednosti ili da Kalemljenje Vrijednosti vršimo u hijerarhiji Vrijednosti koje postoje u oblastima kao što je posao koji neko radi, zdravlje, lični odnosi, Spiritualni razvoj, crte ličnosti i druge.

Ukoliko ovaj postupak čitalac radi za sebe po knjizi, onda slijedeća pitanja postavlja sam sebi (naglašavam da je za individualan rad, bez partnera ili Majstora, potrebno da osoba prođe Kreaton Tečaj pod vodstvom Validiranog Majstora, a potom mu je potrebno veće prethodno iskustvo u radu sa partnerom). Bilo da proces vodi Majstor, ili osoba radi individualno, postavljaju se ista pitanja kojima se utvrđuju elementi strukture jedne Vrijednosti, da bismo ih prenijeli tj. Kalemili na drugu Vrijednost.

Uzeti ćemo za primjer želju Klijenta da zarađuje više novca, jer ta želja je primjetna kod mnogih Učesnika Kreaton Tečaja. Da bi novac za njega dobio veću privlačnu snagu, treba novcu u Hijerarhiji Vrijednosti, koju Klijent ima na poslu, podići Vrijednost, jer posao koji radi je oblast u kojoj zarađuje novac. Ukoliko novac ima kao Vrijednost nizak rang u hijerarhiji Vrijednosti na poslu, on nedovoljno motivira Klijenta i nije čudo da ga nedovoljno zarađuje. On tada nije spreman da uloži svoju energiju i napore da bi ga stekao. On ga slabo pokreće na aktivnost. Zato ćemo novcu Kalemljenjem podići Vrijednost da dođe na drugo mjesto, odmah ispod najveće Vrijednosti u poslu. Pretpostaviti ćemo da vi vodite u procesu Kalemljenja svog partnera kao Klijenta.

Prvo treba da utvrdite da li je posao koji on radi, znači posao kojim on zarađuje sebi za život, posao koji bi radio i kada bi mogao da bira između tog posla i nekog drugog. Ako bi opet izabrao svoj posao, radite proces na tom poslu. Ukoliko, pak, čovjek ne voli taj svoj posao, već ga radi samo zato što mu omogućava nekakva sredstva za život, onda ga pitajte koji bi posao volio raditi kada bi mogao da bira, pa onda utvrdite koje su njegove Vrijednosti u tom poslu.

Postupak ima 6 faza ili koraka: I. Kažete Klijentu: “Razmisli o tome koje su stvari tebi najvažnije u tvom poslu, u onome što ti

radiš. Napiši mi na papiri 8 stvari koje su tebi važne u tvom poslu.” II. Kada to učini kažete: “Napravi mi redoslijed, hijerarhiju tih Vrijednosti koje one u tvom

poslu imaju za tebe. Daj im brojeve od 1 do 8. Neka stvar koja je tebi najvažnija ima broj 1, a najmanje važna broj 8.”

49III. U ovoj fazi trebate utvrditi i zapisati elemente najveće Vrijednosti u hijerarhiji, Vrijednosti

kojoj je Klijent dao broj 1. Ti elementi su po svojoj prirodi perceptivni, osjećajni i intelektualni. Oni si gradivi elementi koji čine strukturu te Vrijednosti. Pretpostavimo da je najveća vrijednost za Klijenta “Nezavisnost”, to jest, da ona ima u hijerarhiji prvo mjesto, a da novac kao vrijednost zauzima šesto mjesto. Elementi Vrijednosti koje treba da otkrijete, jer ćete ih koristiti u Kalemljenju su slijedeći:

1. Kažete Klijentu: “Kada misliš na nezavisnost, kakva ti se slika javlja u sv ijesti ?... Opiši mi je.” (Ukoliko kaže da nema sliku, neka je stvori, neka stvori sliku koja će njemu predstavljati nezavisnost).

2. “Da li si uklju čen u sliku ili si isklju čen?” (To znači, već smo dobro naučili, da li je usred doživljaja tako da sebe ne vidi, ili sebe vidi kao na ekranu).

3. “Koja osjećanja i tjelesne senzacije osjećaš dok gledaš sliku i misliš o nezavisnosti?” 4. “Na vidnom ekranu gdje je slika smještena: u sredini, gore, dolje, lijevo, desno?” 5. “ Da li je slika panoramska ili je ograničena, tj. da li ima okvir? Ako ima okvir kakav je? 6. “Da li je slika svijetla ili tamna?” 7. “Da li je slika u boji ili je crno-bijela?” 8. “Da li je slika izoštrena ili su joj obrisi nejasni?” 9. “Da li je slika blizu tebe, ili je u daljini?” 10. “Da li je slika u prirodnoj veličini, kao u životu; ili je manja nego u životu; ili je veća nego u

životu?” 11. “Da li je slika pokretna ili nepomična? To znači, da li je to statična slika, ili je pokretna kao

film?” 12. (ako je slika pokretna slijedi pitanje) “Da li je kretanje u slici brzo ili sporo ? 13. Da li čuješ bilo kakav zvuk? (ako čuje slijedi): Da li su zvuci glasni ili tihi? Da li su brzi ili spori? 14. U kome je položaju tvoje tijelo ? 15. “Da li osjećaš težinu svog tijela kako pritiska tle pod nogama (ili podlogu na kojoj sjediš)?” 16. “Dok misliš na nezavisnost i gledaš tu sliku, koje ti se misli, ideje i vjerovanja javljaju u svijesti?” 17. “Dok misliš na nezavisnost, da li ti je pažnja za nešto posebno vezana?” 18. “Dok misliš na nezavisnost i gledaš tu sliku, u kojem si ti identitetu?” Ovo su glavni elementi koji se koriste za Kalemljenje, ali se mogu tražiti još neki i ja to ponekad

činim: da li je slika dvodimenzionalna, kao fotografija, ili je trodimenzionalna tako da daje utisak dubine? Da li Klijent osjeća nekakav miris i drugo.

Zapišite sve podatke redom kojim ih daje Klijent i doslovno, tako da kada kasnije vršite Kalemljenje koristite iste te izreze.

IV. Od druge Vrijednosti, na koju vršite kalemljenje (u ovom slučaju novac) uzimate samo sliku. Dovoljno je da Klijent opiše sliku u nekoliko riječi. Stoga mu (u ovom primjeru) kažete:

“Kada misliš na novac, kakva ti se slika javlja u svijesti?” (I u ovom slučaju ako kaže da nema nikakvu sliku, zatražite da stvori sliku koja će za njega predstavljati novac). To je sve, od druge Vrijednosti na koju vršite kalemljenje NE UZIMATE NIKAKVE ELEMENTE! Ovo naglašavam stoga što je to veoma česta greška: Praktičari uzmu elemente i druge vrijednosti i onda lako zapadnu u grešku da kaleme elemente te, niže Vrijednosti na višu. Takav postupak ima neprijatnu posljedicu da se ruši veća Vrijednost, a niža Vrijednost ostaje ista kao što je bila.

V. U ovoj fazi vršite Kalemljenje. Kada je Klijenta zamislio sliku koja predstavlja novac, sve elemente koji čine višu Vrijednost, nezavisnost, unosite ili implantirate u sliku novca.

VI. U posljednjoj fazi ovog postupka vršite provjeru. Tražite od Klijenta da usporedi novac sa vrijednošću na petom mjestu, pa na četvrtom, trećem i drugom. Ako ste Kalemljenje uradili kako treba, novac više neće biti Vrijednost na šestom mjestu, već će se popeti na drugo mjesto. On neće prerasti prvu Vrijednost, nezavisnost, ona će sigurno ostati na svom mjestu. Klijent ne mora da vam kaže direktno da je novac veća Vrijednost od Vrijednosti na višim mjestima, ali će naći neku vezu koja ukazuje da je Vrijednost novca suštinski povećana.

Kada poslije nekog vremena taj Klijent pomisli na novac, biti će veoma iznenađen. Javljati će mu se slika novca sa potpuno novim elementima, onima koji čine njenu najveću Vrijednost (nezavisnost) u poslu koji radi: obuzimati će je ista osjećanja, doživljavati će iste tjelesne senzacije itd. Kratko rečeno, novac kao Vrijednost biti će sačinjen od istih elemenata kao i nezavisnost, koja čini njenu najveću Vrijednost u poslu kojim se bavi.

Ta promjena u čovjeku biti će korjenita, dramati čna i relativno trajna ! Biti će vam jasno koliko je ta promjena značajna, ako se prisjetite da su Vrijednosti naši najjači podstrekači na aktivnost u određenom smjeru. Vrijednosti su suštinski činioci motivacije .

Da bih vam pojasnio u još većoj mjeri kako se radi postupak promjene Vrijednosti, prikazati ću vam to na praktičnom primjeru sa osobom koja je po profesiji Spiritualni instruktor i Voditelj većeg broja različitih praktičnih tečajeva. Ona je svoj položaj ovako opisivala: voli to što radi i ne bi taj posao mijenjala ni za što drugo na svijetu, ali sa novcem ima problema. Zarađuje manje nego što bi htjela, nije dovoljno uporna kada

50treba da ga dobije, često nema motiva da se za njega bori, a potom žali zbog svoje inertnosti; često osjeća krivicu kada treba da naplati svoj rad itd, Ovakav problem je tipičan za profesionalce u oblasti Spiritualnog rada, pa ga zato i prikazujem.

U njenoj hijerarhiji Vrijednosti na poslu kojim se bavi, a to znači u aktivnosti kojom sebi zarađuje za život, na prvom mjestu bila je ljubav za ljude , a novac je bio na petom mjestu. Sasvim je u redu da apstraktna Vrijednost - ljubav za ljude - bude na prvom mjestu, ali njeni problemi sa novcem su proisticali iz niskog mjesta koji je novac zauzimao u redoslijedu Vrijednosti, jer je bio tek na petom mjestu. Napominjem da to nije bila hijerarhija njenih životnih Vrijednosti, već njenih Vrijednosti u poslu, tj. u aktivnosti kojom zarađuje novac sebi za život.

Proces uzimanja podataka ide vrlo brzo. Klijent drži zatvorene oči i odgovara na pitanja po navedenom redu, a Majstor ih zapisuje.

Elementi za najveću vrijednost, ljubav za ljude bili su ovi: 1. Imala je sliku radosnih lica neodređenih ljudi. 2. Bila je isključena iz slike, tj. vidjela je sebe u slici među tim radosnim ljudima kao na ekranu. 3. Bila je ispunjena osjećanjem velikog zadovoljstva, osjećala je prijatno treperenje u stomaku i

osjećanje da joj se koža ježi na vratu. Osjećala je ljubav koja joj je tjerala suze na oči. 4. Slika se nalazila na lijevoj strani vidnog ekrana i protezala se nadesno. 5. Slika je bila panoramska. 6. Slika je bila svijetla. 7. Slika je bila crno-bijela. 8. Obrisi slike nisu bili oštri, već nejasni, zamagljeni. 9. Slika je bila smještena odmah ispred nje. 10. Slika je bila nešto veća nego u životu. 11. Nije bilo pokreta u slici, bila je statična. 12. ------ (budući da nije bilo pokreta u slici, ne postavlja se pitanje da li su pokreti bili brzi ili

usporeni). 13. Dok je gledala tu sliku nije čula nikakav zvuk. 14. Imala je utisak da joj je tijelo blago nagnuto naprijed. 15. Nije osjećala težinu tijela, kao da je bila bestjelesna. 16. Javljale su joj se misli i vjerovanja da je to “prava stvar”. 17. Pažnja joj je bila ravnomjerno raspoređena po toj slici. 18. Bila je u identitetu pomagača, tj. osobe koja pomaže drugima. Naglasio sam da od druge Vrijednosti, NA KOJU SE VRŠI KALEMLJENJE, odnosno koju

mijenjamo, uzimamo samo sliku. U nju potom unosimo elemente ove prve Vrijednosti koje smo popisali. Slika koja se javljala pri pomisli na novac bila je slika poluotvorene ladice u kojoj ima dosta novca. Sada je izvršena zamjena elemenata. Klijentu je rečeno da opet stvori ispred sebe sliku novca i u

toj slici Kalemljeni su jedan za drugim podaci koji su bili prisutni kod ljubavi prema ljudima . U sliku poluotvorene ladice sa novcem osoba je unijela osjećanje velikog zadovoljstva, prijatnog

treperenja u stomaku i osjećanje da joj se koža ježi na vratu i stvorila je osjećanje velike ljubavi. Isključila se iz slike, tako da je sebe vidjela kao na ekranu pored ladice. Pomjerila je sliku na lijevu stranu i zamislila da se proteže nadesno. Vizualizirala je crno-bijelu boju slike. Ivice je ostavila nejasnim, ali ih nije zatamnila. Sliku je stavila odmah ispred sebe i povećala je, tako da je bila nešto veća nego što je u životu. Ostavila je statičnom i bez granica, tako da je bila panoramska. Na isti način unijela je i ostale elemente koji su se razlikovali kod prve i druge slike, a one koji su bili isti nije mijenjala.

I to je bilo sve! Ali su promjene, kao što sam već istakao, bile dramatične. Neko vrijeme poslije procesa ta osoba me je pozvala i rekla mi: “Kada god pomislim na novac, javlja mi se ta nova slika i osjećam ono veliko uzbuđenje, prijatno treperenje u stomaku i ježi mi se koža na vratu.” Dva dana poslije izvršene promjene Vrijednosti novca zatražila je od svoje prijateljice da joj vrati novac koja joj je ova dugovala duže od godinu dana. Prije toga bilo joj je neprijatno da na to pomisli, a sada je to učinila bez ikakvog razmišljanja, tokom telefonskog razgovora.

Ovakav postupak radimo u mnogim pojedinačnim oblastima, ali sa njim ne treba žuriti, da bi Praktičar mogao primijetiti promjene u svom ponašanju. Međutim, kada shvate sve mogućnosti ovog postupka, ljudi imaju tendenciju da odmah izmijene sve oblasti svog života.

Ne treba da se plašite da će neka konkretna Vrijednost kao što je novac ili uspjeh potisnuti apstraktnu vrijednost kao što je sloboda ili Istina ili čovjekoljublje ili Bogoljublje. Neće! I kada joj damo elemente Vrijednosti broj 1, ona će doći na drugo mjesto. Najveća Vrijednost ostati će na prvom mjestu, izuzev ako bi čovjek bio toliko nerazuman da joj ukloni elemente koji je čine takvom kakva jeste. Opominjem vas, premda je to možda suvišno, da to nikada ne činite: nikada ne uklanjajte elemente iz svoje najve će Vrijednosti! Jedini izuzetak je sloboda. Možda će vam to izgledati čudno, ali će vam život biti bolje uskla đen i sretniji ako vam u hijerarhiji op ćih životnih Vrijednosti sloboda bude ispod desetog mjesta ! Zašto je tako? Nemam siguran odgovor. Sve što mogu da kažem jeste da je to praksa pokazala kod većine ljudi. Ali sa vama to ne mora da bude tako, neka vas vaša praksa vodi.

Da ne biste svaki put iznova uzimali elemente svojih visokih Vrijednosti u hijerarhiji, čije elemente koristite za Kalemljenje, možete ih sačuvati na posebnom listu papira i koristiti prema potrebi. Na primjer, osoba kojoj je najveća Vrijednost ljubav prema svom djetetu, treba da ispod naslova “Ljubav prema mom

51djetetu” ispiše sve elemente tog iskustva i da ga koristi u Kalemljenju, bez potrebe da te elemente uvijek iznova uzima. Ali to ne smije biti emocionalno prazna operacija. Osoba mora da se što potpunije unese u doživljaj, da ga što potpunije osjeti, jer su tjelesne senzacije i emocije za većinu ljudi ključni elementi doživljaja. Ako u jednom doživljaju treba da se kalemi osjećanje ljubavi, Klijent zaista mora da osjeti ljubav što potpunije i da taj elemenat unese u drugu Vrijednost. Ako je u doživljaju veće Vrijednosti prisutan osjećaj toplote u pleksusu, Praktičar mora da ga stvori i u slici manje Vrijednosti. Nije moguće osjećanja i tjelesne osjećaje intelektualno Kalemiti bez uživljavanja. Tada čitav proces propada, jer nije došlo do promjene strukture i kada budete vršili provjeru da li je Kalemljenje uspjelo, biti ćete razočarani.

ŠTO UČINITI AKO PROMJENA VRIJEDNOSTI NE BUDE TRAJNA Rekao sam da je promjena Vrijednosti postignuta ovim postupkom relativno trajna. Ako bi se

dogodilo da ona poslije nekog vremena izblijedi, to je siguran znak da postoji neki identitet koji se jako opire pozitivnim promjenama. U tom slučaju primijenite neki od slijedeća četiri postupka:

1. Ponovite Kalemljenje. Ako je prethodna promjena Vrijednosti Kalemljenjem trajala mjesec dana, ponavljanje Kalemljenja ima smisla, jer taj proces traje 5-6 minuta.

2. Ukoliko efekti Kalemljenja brže ishlape (za nekoliko dana), onda je opravdano primijeniti slijedeći postupak: poslije uzimanja elemenata veće Vrijednosti uzmite i od niže Vrijednosti, tj. Vrijednosti koju mijenjate, pored slike i sve njene elemente. Zatim, diskreirajte prvi element Formulom Rastvaranja iz Ekskalibura i zamijenite ga prvim elementom veće Vrijednosti. Potom diskreirajte drugi element manje Vrijednosti sa liste i zamijenile ga drugim elementom više Vrijednosti, pa treći... i tako sve do posljednjeg elementa. Na taj način imati ćete potpuno novu i daleko jaču strukturu.

3. Kod ljudi koji pružaju jak otpor bilo kakvoj promjeni nabolje, pa to čine i kod izmjene Vrijednosti procesom Kalemljenja, očito je da postoji žilav negativni identitet. To su ljudi koji privlače pažnju na sebe svojim stalnim neuspjesima, nesrećom i sličnim neprijatnim ishodima. Ukoliko svjesno izraze želju za promjenom, primijenite Metod-1 za uklanjanje trajnih problema. U ovakvim slučajevima njihov problem je opiranje pozitivnim promjenama. Kada oljuštite problem od početnih komponenata, doći ćete do identiteta koji ih čini neuspješnim. Po pravilu cilj mu je privlačenje tuđe pažnje. Ukoliko uklonite taj identitet, oni će se preporoditi i odmah postići uspjeh ne samo u Kalemljenju Vrijednosti, već i u ostalim aktivnostima. Kao što znate, ne smijete na mjestu uklonjenog problema ostaviti prazninu. Neka je Klijent popuni stvaranjem pozitivne strukture u čijoj je osnovi pozitivan identitet, a na njemu izgrađene sve ostale komponente koje treba da čine novu strukturu. Na kraju ove knjige, u dodatku br. 1, dat vam je nov, potpuniji i efikasniji METOD-1 za rješavanje kroničnih problema, koji sam razvio tokom posljednjih godinu dana.

4. Četvrti postupak je tehnički složeniji, ali daje najtrajnije rezultate. To je uklanjanje konflikta Vrijednosti. Može se raditi na dva načina. a. Prvo utvrdimo koje su Klijentove Vrijednosti u konfliktu. To su najčešće sloboda i novac,

sloboda i težnja za emocionalnom bliskošću, sloboda i ljubav, novac i Spiritualnost. Ukoliko je manji razmak tih Vrijednosti u hijerarhiji, utoliko je njihov konflikt vjerojatniji. Ukoliko se u hijerarhiji Vrijednosti u neposrednoj blizini nalaze sloboda i težnja za bliskošću sa drugim ljudima, vrlo je vjerojatno da će doći do konflikta Vrijednosti. Kažemo Klijentu: “Izgleda da su ove dvije Vrijednosti kod tebe u konfliktu? Kao da postoje dva dijela u tebi: jedan koji želi slobodu i drugi koji teži ljubavi i pripadanju Drugom Biću?” (Ovo uzimam kao primjer. Očito je da takav konflikt postoji i Majstor treba samo da ponovi ono što mu na početku Klijent kaže). Tražimo da Klijent ispruži ruke sa dlanovima okrenutim naviše. Zatim ga pitamo: “Taj dio tebe koji želi slobodu, na koji bi dlan želio da dođe?” Kada se odluči, treba da zamisli da tu Vrijednost vadi iz sebe i stavlja na odabrani dlan, dajući joj elemente kakve želi: boju, oblik i veličinu. “Na desni dlan? Vrlo dobro, neka dio tebe koji želi slobodu izađe iz tebe i dođe na desni dlan... Taj drugi dio tebe, koji želi ljubav drugih osoba i pripadanje drugima, neka dođe na drugi dlan. Daj mu izgled, veličinu i boju kakvu želiš.” Tada pitamo Klijenta što hoće prva Vrijednost, a što hoće druga. Kada saznamo ciljeve obje Vrijednosti, nađemo njihovu zajedničku tendenciju ili zajednički cilj. To nije kompliciran zadatak, jer sve tendencije u čovjeku su izvorno pozitivne i imaju za cilj nešto dobro za njega. Izmjena okolnosti ili odrastanje učinile su neku tendenciju prevaziđenom u ovom trenutku. Stoga je uvijek moguće otkriti pozitivnu tendenciju u osnovi svake Vrijednosti. Kada dovedemo Klijenta do zaključka da mu obje Vrijednosti žele dobro, kažemo mu da snažno stisne obje šake i tako vizualno zgnječi obje Vrijednosti. Kad to učini, pitamo ga kakva mu se vizija javlja u svijesti, a potom mu kažemo da stavi šake na grudi i tako novonastalu viziju, koja je spoj obje Vrijednosti, simbolično vrati u sebe.

b. Drugi način na koji uklanjamo konflikt Vrijednosti izveden je iz Filipinske tehnike za liječenje glavobolje (vidi “Novi Ekskalibur”). Neka Klijent opet stavi dio sebe koji hoće jednu Vrijednost u jednu ruku, a drugu Vrijednost u drugu ruku. (Proces radi kako mu je

52lakše, sa otvorenim ili zatvorenim očima). Neka zamisli da su te Vrijednosti u tečnom stanju i da su različite boje. Kao da su te obojene tečnosti u staklenim balonima na šakama. Zatim neka zamisli da presipa tečnost iz jednog staklenog balona u drugi, tako da im se boja miješa. Poslije toga, neka iz tog balona sipa obojenu tečnost u prvi. Treba da ponovi taj postupak nekoliko puta, sve dok boja mješavine ne pređe u neku srednju nijansu. Sada treba snažno spojiti obje šake, držati ih tako nekoliko trenutaka i onda ih staviti na grudi i zamisliti da mješavina nove boje ulazi u njegovo tijelo. To je sve.

Evo kratkog primjera sa mog Tečaja. Mlada žena je Kalemila svoje iskustvo Gnoze na novac, jer je htjela da novcu podigne Vrijednost u hijerarhiji. Do jednog trenutka proces je tekao kako valja, ali joj se tada javilo jako gađenje. Ne mogu da Spiritualno iskustvo miješam sa novcem. To mi se gadi”.

Očito je da je u njoj postojao jak konflikt Vrijednosti i nije trebalo učiniti ništa drugo nego otkriti zajedničku pozitivnu tendenciju obje Vrijednosti. Kada je ispružila ruke, sa otvorenim dlanovima, proces je tekao vrlo jednostavno.

“Na koji dlan želi da dođe taj dio tebe koji teži Spiritualnosti?...Vrlo dobro, stavi ga tu. Ovaj drugi dio tebe, koji želi novac, neka izađe i dođe na drugi dlan. Vrlo dobro. Što je cilj tog dijela tebe koji teži Spiritualnosti?” (Ovo je očito trik pitanje. Jer taj dio očito hoće Spiritualnost, a drugi dio hoće novac).

“Samo to da težim sve većoj Istini... da ostanem Spiritualna kao i prije.” “Vrlo dobro. Što je cilj drugog dijela tebe?” “Da zaradim više novca”. “Zašto?” “Pa da bi mogla bolje da živim.” Ponovio sam tri-četiri puta pitanje “Zašto želiš više novaca?” dok ona nije rekla: “Da mogu da se

sasvim posvetim Spiritualnom razvoju.” To je mogla i drugačije formulirati, ali je bilo bitno da shvati da joj oba dijela njenog Bića žele dobro. U tom trenutku slijedi pitanje: “Da li ti oba ta dijela tvog Bića žele dobro?”

“Pa da, rekla sam to.” “Vrlo dobro. Sada jako stisni obje šake zajedno...Što ti se javlja u svijesti u vezi tog dijela tebe koji

sjedinjuje obje Vrijednosti, i Spiritualnost i novac?” “Samo osjećam toplotu po cijelom tijelu.” “Odlično. Stavi ruke na grudi i unesi taj dio nazad u sebe.” Vi ćete vršiti promjene Vrijednosti kako sami želite. Da bih vam u prvo vrijeme olakšao posao, dati

ću vam listu Vrijednosti za nekoliko oblasti koje mogu da vam posluže kao uzor, Ali one nisu hijerarhijski poredane. Nema nikakve potrebe da ih prihvatite drugačije nego kao primjer, jer vaše Vrijednosti su vaše Vrijednosti. Ne možete vršiti promjene u tuđim.

MOGUĆE VRIJEDNOSTI U LIČNIM ODNOSIMA Potpuna komunikacija Iskrenost Ljubav Ljepota Šarm Poštenje Prijateljstvo Zabava Uzajamna pomoć Razumijevanje Druženje MOGUĆE VRIJEDNOSTI U ZDRAVLJU Zdravo tijelo kao instrument Istinskog Bića Opće dobro fizičko osjećanje Izdržljivost Dobar izgled Elastičnost tijela i udova Elastičnost kičme Životna energija Otpornost na bolesti Životni elan Životna radost Fizičko vježbanje MOGUĆE VRIJEDNOSTI U LIČNOM RAZVOJU Sticanje novih iskustava Sve veći stupanj odgovornosti Jaka volja Upornost u ostvarivanju ciljeva

53Poštenje Uzbuđenja Viši nivo svijesti Prevazilaženje sopstvenih slabosti Mentalna koncentracija Razumijevanje dubljih Istina koje ranije nisam razumio Parapsihičke sposobnosti Sticanje “tajnih znanja” Učenje novih stvari MOGUĆE VRIJEDNOSTI U SPIRITUALNOM RAZVOJU Bog, Istina ili Apsolut Spiritualna evolucija Direktno Iskustvo Istine uopće Prihvaćanje odgovornosti za čitav svoj život Spoznaja života Spoznaja Drugog Ljudskog Bića Mogućnost da se direktno spozna Bog Gnoza ili Direktno Iskustvo Istine “tko sam ja” Otkriće Kozmičkih spoznaja Sjećanje prošlih života Moć identifikacije sa drugim Bićima Kretanje Stazom Ispravnosti Kozmička svijest Držanje Ega pod kontrolom Potpuno prihvaćanje svih vidova života Mogućnost da se bude u društvu Spiritualnih ljudi Mogućnost da se sretnu Savršeni Učitelji MOGUĆE VRIJEDNOSTI LIČNOSTI I KARAKTERA Čista savjest Poštenje Uravnoteženo ponašanje Samokontrola Odmjerenost Volja Opuštenost u društvu Sposobnost da se primi i pruži ljubav Tolerancija tuđih slabosti Plemenitost Ljubav prema životinjama Uživanje u prirodi Praštanje drugima Prihvaćanje sebe Ponovo naglašavam da navedene vrijednosti treba da posluže kao podstrek ili putokaz za

otkrivanje vaših, premda ćete neke od njih svakako usvojiti, jer su univerzalne. Neke Vrijednosti mogu da se jave u dvije ili više oblasti.

Vi niste obavezni da za Kalemljenje Vrijednosti iz jedne oblasti (na primjer, iz svoje profesije) uzimate drugu višu Vrijednost isključivo iz te oblasti. Možete uzeti bilo koju Vrijednost iz opće živome hijerarhije, pod uvjetom da ona ima viši rang u hijerarhiji nego Vrijednost na koju vršite Kalemljenje.

Postupak Promjene Vrijednosti daje najbolje rezultate kada se primjeni kako sam ga opisao. Ali se njegova primjenjivost tu ne završava. Promjena Vrijednosti kao psihološka, terapeutska, Spiritualna i istraživačka metoda u najširem smislu ima izuzetno velike mogućnosti za primjenu. Samo od domišljatosti i kreativnosti Praktičara zavisi u kojim će ga oblastima primijeniti i na koji način. Na taj način svaki Učesnik Kreatona, koji je valjano savladao osnovnu metodologiju, može da postane istraživač i eksperimentator, čiji će rad imati vrijednih posljedica i za njega i za druge ljude. Ja ću ukazati na neke mogućnosti.

UKLANJANJE NEPOŽELJNIH PONAŠANJA I ŠTETNIH NAVIKA Metod Promjene Vrijednosti može poslužiti za doista efikasnu izmjenu načina ponašanja sa kojim

čovjek nije zadovoljan, odnosno za oslobađanje od nepoželjnih navika, kao što je pušenje. Rijetko koji pušač ne zna da je pušenje štetno po zdravlje, ali većina nema dovoljno jaku motivaciju da ga prekine. Ako čovjek to želi, prva stvar koju treba učiniti jeste da pogleda hijerarhiju svojih općih životnih Vrijednosti. Vrlo je vjerojatno da će otkriti da u njegovoj hijerarhiji Vrijednosti emocionalna udobnost, opuštenost ili uživanje u životu ima viši nivo nego zdravlje. Ukoliko želi da konačno prekine sa pušenjem, treba da primjeni postupak

54promjene Vrijednosti koji u hijerarhiji imaju emocionalna udobnost (opuštenost, uživanje u životu) i zdravlje i to tako što će zdravlje dobiti viši položaj u hijerarhiji. Sada će mu biti mnogo lakše da prekine sa pušenjem, jer će biti motiviran ka novom, jačem cilju, koji ima veću privlačnu snagu - ka zdravlju!

Postupak uklanjanja nepoželjnog ponašanja ima tri koraka: #1 Precizno utvrdite koje je nepoželjno ponašanje #2 Utvrdite koje Vrijednosti motiviraju to ponašanje #3 Primijenite postupak za promjenu Vrijednosti, lako da one Vrijednosti koje motiviraju nepoželjno ponašanje dobiju u hijerarhiji Vrijednosti niži položaj od Vrijednosti koje motiviraju poželjno ponašanje. Kod pušenja to bi, u osnovnim crtama, ovako izgledalo: #1 Utvrdite nepoželjno ponašanje.

To je, rekli smo, pušenje. “Znam da mi škodi, imam česte bronhitise, ujutro kašljem, doktor mi je rekao da su mi bronhije oštećene...” itd. “Nisam u stanju prekinuti sa pušenjem! Pokušavao sam više puta da to učinim, ali bih poslije nekog vremena popustio.” Istovremeno obratite pažnju na to da pušenje ima za vas sasvim određenu Vrijednost. U trenucima napetosti ono vas opušta i ono vam pričinjava zadovoljstvo, naročito poslije ukusnog jela ili uz kavu.

#2 Utvrdite koje Vrijednosti motiviraju pušenje Na primjer, u hijerarhiji vaših Vrijednosti emocionalna opuštenost ili zadovoljstvo ima viši položaj od zdravlja. Pazite! Ne uzimate u obzir ako vi “teoretski” mislite i vjerujete da je zdravlje važnije, već kako se u životu ponašate! Vaše ponašanje je indikator položaja Vrijednosti u realnoj hijerarhiji.)

#3 Opisanim postupkom za izmjenu Vrijednosti promijenite mjesta koja imaju u hijerarhiji emocionalna udobnost (ili zadovoljstvo) i zdravlje. Neka zdravlje dobije znatno viši nivo!

U ovakvim situacijama vrši se povećanje ranga jedne Vrijednosti (zdravlja) i odmah potom se obara rang Vrijednostima koje stimuliraju pušenje tj. zadovoljstvo i opuštenost. Naravno da su obje same za sebe značajne Vrijednosti, koje su vam neophodne da biste imali život kakav želite, ali ako hoćete da ostavite pušenje, one moraju doći znatno ispod zdravlja.

Vi također možete, pošto ste podigli Vrijednost zdravlju, da direktno na pušenje Kalemite indiferentnost ili osjećanje dosade.

Naravno, vi možete iskoristiti sva znanja koja ste stekli na Ekskaliburu i Kreatonu da podržite i pojačate ovo procesiranje. Vašoj originalnosti je prepušteno kako ćete to učiniti. Ja ću vam navesti nekoliko primjera:

Donesite svjesnu odluku da budete zdravi. Napravite kružni proces za pušenje i diskreirajte glavne elemente koji mu daju snagu. Napravite identitet zdrave osobe i osobe koja cijeni zdravlje i kroz Alfe ili Kalemljenje ga usvojite. Uradite proces izmjene slike o sebi (vidi kasnije) i neka u novoj slici sebe ne bude mjesta za

pušenje, već na njegovo mjesto neka dođe zdrav način života. Uradite proces sa Metodom-1 ili Metodom-2 za pušenje i oljuštite sve energetske strukture koje mu daju snagu (tjelesne osjećaje, emocije, intelektualne komponente i konačno identitet pušača koji je u osnovi pušenja) itd. Na mjesto identiteta koji je bio u osnovi pušača stavite identitet zdrave osobe koji ste prethodno stvorili.

Primijenite Sviš metod. Koristeći Vremensku Stazu stavite u prošlost odluku da ne pušite. (Ova moćna tehnika obrađena je

detaljno na kraju Kreatona. Tada ćete znati kako to da učinite). Poslije nekoliko dana uočiti ćete da je neosjetno došlo do promjene: biti ćete u stanju ostaviti

pušenje, odnosno imati ćete slobodu izbora u donošenju odluke. I velika je vjerojatnoća da ćete ga ostaviti, jer je stvorena struktura koja energiju usmjerava linijom najmanjeg otpora ka jačem cilju, ka zdravlju umjesto ka emocionalnoj udobnosti. Nećete prekinuti sa pušenjem samo ako sami odlučite da hoćete pušiti, ali to će biti vaša slobodna odluka. Moći ćete da birate da li da pušite ili da ne pušite.

Ističem na ovom mjestu sa punom odgovornošću da je ovakva mnogostruka podrška vašoj odluci neophodna samo kod zaista tvrdokornih dugogodišnjih navika. Inače, za ostvarenje većine drugih stvari biti će dovoljan manji broj postupaka, a za mnoga ostvarenja samo promjena Vrijednosti u hijerarhiji.

STVARANJE SNAŽNIH MOTIVACIONIH ALFI Kada utvrdite hijerarhiju svojih Vrijednosti, bilo općih životnih ili u posebnim oblastima, možete da

upotrijebiti četiri ili pet najviših Vrijednosti u jednoj rečenici ili kratkom djelu teksta (Alfi ili dubinskoj sugestiji) i da tako stvorite strahovito jaku motivaciju za sebe ili drugu osobu koja djeluje iz nesvjesnog ka ostvarenju nekog cilja.

Pretpostavimo da je Klijent utvrdio svoju hijerarhiju Vrijednosti u oblasti ZDRAVLJA, u kojoj prva četiri mjesta zauzimaju

Zdravo tijelo kao instrument Istinskog Bića Životna radost Energija i Elan A na posljednjem mjestu se nalazi fizičko vježbanje ili ga uopće nema u hijerarhiji Vrijednosti, jer ga

55Klijent ne voli i svako naprezanje mu je odbojno. Ukoliko on sam shvaća i prihvaća da mu je “fizičko vježbanje nužno za zdravlje, ali nema za to volje”, napraviti ćemo snažnu motivacionu polugu rečenicom u kojoj će bili njegove 4 najviše Vrijednosti i tom rečenicom mu se obraćamo: “Petre, mnogima od nas je bilo kakvo fizičko vježbanje neprijatno, ali ono omogućava da naše tijelo postane valjan instrument Istinskog Bića, od njega umnogome zavisi životna radost , a također koliko ćemo energije i elana imati u životu.”

Također možete predložiti Klijentu da radi Alfe čiju sadržinu čine te Vrijednosti. (bilo da radite uobičajene Alfe ili dubinsko programiranje, neka da sebi odgovarajuće Alfe. Na primjer:

“Ja svakodnevno vježbam tijelo da bi ono bilo valjan Instrument Istinskog Bića.” ”Fizičko vježbanje mi stvara energiju.” “Fizičko vježbanje mi daje elan.” “Fizičko vježbanje mi omogućuje životnu radost.” Premda znamo iz Ekskalibura da Alfa treba da sadrži jednu ideju, nekada možemo napraviti

snažnu Alfu od nekoliko izraza koji predstavljaju srodne, velike Vrijednosti. Na primjer, “Moje tijelo zrači energiju, elan i životnu radost!”

PRIMENA U ODGAJANJU DJECE Proces Kalemljenja Vrijednosti možete na izvanredno efikasan način da primijenite za izmjenu

dječjeg ponašanja. Postupak se djeci prikaže kao igra, koju oni brzo zavole i stvara se nova hijerarhija Vrijednosti koja ih pokreće ka željenim aktivnostima. Na primjer, ako dijete u školi ne voli matematiku, izmjenom Vrijednosti matematika će postati poželjan predmet. Jednostavno se u sliku koja se javlja pri pomisli na matematiku Kaleme elementi nekog omiljenog predmeta ili neke oblasti znanja koju dijete voli.

Evo jednostavnog primjera. Dvanaestogodišnja kćerka naše susjede imala je u školi mnogo problema sa fizikom. Kada je trebalo da uči fiziku, a to se događalo dva-tri puta sedmično, njihov stan se orio od plača, povika “Ja sam glupa”” i majka je morala da joj pomaže u učenju, što je trajalo dva do tri sata. Moja supruga je ponudila da pomogne djevojčici. Prvo je utvrdila koji je njen omiljen predmet u školi. To je bilo likovno obrazovanje - mala je uživala da crta i da radi sa bojama. Supruga je utvrdila koji su elementi prisutni u tom iskustvu, a onda ih Kalemila na sliku koju je u djevojčici izazivala fizika. Čitav proces je trajao oko 15 minuta i mala se preporodila. Budući da je fizici bila podignuta Vrijednost, ona je sada privlačila djevojčicu i u njoj izazivala bezmalo ista osjećanja kao predmet koji je voljela.

UKLANJANJE NABOJA KOJI IMAMO PREMA NEKIM OSOBAMA Ukoliko osjećate netrpeljivost prema osobi sa kojom treba da provedete neko vrijeme ili je ona

blizak srodnik vašeg bračnog ili ljubavnog partnera, umjesto da se mučite sa neprijatnim osjećanjima, daleko je bolje da izmijenite elemente koji čine doživljaj te osobe. Uzmite drugu osobu prema kojoj osjećate neutralna osjećanja, ili vam je pomalo simpati čna i utvrdite koji elementi čine vaš doživljaj u odnosu na nju. Zatim te elemente Kalemite u doživljaj neprijatne osobe i – doživjeti ćete je na sasvim drugi način, sav naboj će nestati.

Nije dobro da to učinite sa osobom koja se prema vama izrazito loše ponaša, jer vam taj postupak može da otupi normalne obrambene mehanizme.

POZITIVNA PROMJENA SLIKE O SEBI Ovo je izuzetno efikasan postupak, od kojeg će Praktičar imati ogromne koristi. Kao uzor po kome ćete izmijeniti sliku o sebi uzmite nekog junaka iz filma ili romana, koji je na vas

ostavio snažan utisak, tako da želite da imate osobine ličnosti koje je on ispoljio. Ili uzmite stvarnu osobu iz života u čijem ste prisustvu bili, ličnost koja vas impresionira svojim

karakteristikama. Konačno, ako vam manjkaju ovakvi uzori, stvorite u imaginaciji sliku osobe kakva biste vi voljeli biti. Bilo kako da ste izabrali uzor, stavite na papir nekoliko njegovih glavnih osobina. Na primjer:

hladnokrvan u svakoj situaciji, neranjiv na kritiku, kontroliranog ponašanja, hrabar, preuzima inicijativu, imućan, šarmantnog ponašanja, privlačan za osobe suprotnog spola, voli ljude, plemenit, pošten itd.

Tek kada ispišete te osobine imati ćete sasvim jasnu sliku kakvu osobu predstavlja vaš uzor. Tada, ako je potrebno, dotjerajte tu sliku, neke osobine naglasite, a neke ublažite. Kada budete sasvim zadovoljni, pređite na rad.

1. Opet angažirajte imaginaciju i osjetite u potpunosti kakva je to osoba, stvorite njenu sliku u svijesti.

2. Saopćite partneru koji vas vodi sve elemente doživljaja te osobe-uzora (svih 18 elemenata za Kalemljenje) redom kojim su vam navedeni.

3. Stvorite u svijesti sliku koju o sebi sada imate. 4. U tu sliku, uz pomoć partnera koji vas vodi, Kalemite elemente svog uzora po redu kojim su

dati (svih 18!). Gotovo, obavili ste izuzetno vrijedan posao!

MOGUĆNOSTI PRIMJENE KALEMLJENJA Iz navedenih primjera možete da vidite kakve se mogućnosti otvaraju pred Praktičarima Kreatona.

Ali to nije sve! Sa nekoliko slijedećih primjera ulazimo zaista u domenu gnostičke fantastike. Obratite pažnju

56na ovo što slijedi.

Jedan moj prijatelj ima dvoje djece prema kojima je gajio nejednaka osjećanja. Sina je izuzetno volio, a sa mlađom kćerkom se rijetko slagao i imao mnogobrojne sukobe. On je bio pametan čovjek, svjestan svojih nejednakih osjećanja prema djeci i patio je zbog toga. Kako sam mu pomogao? Saopćio mi je sliku koju ima kada misli na sina ljubimca, a potom sve elemente koji čine taj doživljaj, redoslijedom koji već znate. U tom iskustvu je bilo mnogo emocija i tjelesnih senzacija. Zatim mi je saopćio sliku koja mu se javlja u svijesti kada pomisli na svoju manje voljenu kćerku. Unijeli smo jedan po jedan element u njegovu sliku kćerke. Tada sam izvršio provjeru. Kada sam ga zapitao što osjeća dok misli na kćerku i gleda njenu sliku u svijesti, osjetio je istu onu duboku ljubav koju je osjećao prema sinu, osjećanje toplote u grudima, želju da je privije na grudi, zagrli i izuzetnu bliskost. Oči su mu zasuzile. I to sve za 6-7 minuta! A prije toga je patio iz dana u dan nekoliko godina.

Drugi moj prijatelj bio je u braku petnaestak godina. Brak je bio skladan, ispunjen uzajamnim razumijevanjem i prijateljstvom, ali mi je prijatelj jednom prilikom rekao da su uzbuđenja i osjećanje zaljubljenosti odavno ishlapili, a njemu je u braku upravo to nedostajalo. “Mi znamo jedno drugo bez ostatka. Tu nema što novo da se doživi. Sve je sto puta rečeno... Znam, to je život. Kao realna osoba treba to da prihvatim.” Svakako da život može da bude takav, ali ne mora. On može da bude i drugačiji. Trebalo nam je samo desetak minuta da ga u to uvjerim. Prvo sam utvrdio što mog prijatelja uzbuđuje i izaziva u njemu osjećanja misterije i radoznalosti koji mu u braku nedostaju. To su bile slike privlačnih starleta iz ilustriranih časopisa. Uživao je da ih gleda i priznao mi da mu tada mašta dobiva krila i da mu se uzbudljivi filmovi motaju u glavi.

To je bio vrijedan podatak. Ponoviti ću da potrebne elemente za Kalemljenje možemo da uzmemo iz sopstvenog iskustva, iz iskustva drugih ljudi, iz literature, filma ili svoje mašte. Bilo iz koje da je oblasti, svako naše iskustvo ima strukturu, a ona se sastoji iz elemenata i njihovog uzajamnog odnosa. Prijatelj mi je opisao jednu od slika koje mu se javljaju u svijesti dok misli na uzbudljive ljepotice iz časopisa. Uzeli smo sve važne elemente tog iskustva. Potom smo na sliku koja mu se javlja u svijesti kada pomisli na svoju suprugu Kalemili te elemente. Kada sam izvršio provjeru, prisustvovao sam dramatičnoj promjeni u izgledu i ponašanju tog čovjeka. Čim bi pomislio na svoju suprugu, osjećao je da u njoj postoji nešto nedokučivo, privlačno i misteriozno, što mu je do tada izmicalo. Poslije nekog vremena rekao mi je: “To je fantastično. Sve je u mojoj svijesti. Ne moram više da gledam slike u časopisima, gledam svoju suprugu.”

Igra stvaranja zavisi samo od igrača. Želite li osjećanje zaljubljenosti koje ste doživjeli na početku svoje veze sa nekom osobom? Uživite se u trenutak kada ste to osjećanje najpotpunije osjetili; uzmite elemente tog iskustva i Kalemite ih na sliku te osobe. Sada već treba da vam je jasno što će se dogoditi. Osjetiti ćete snažno osjećanje zaljubljenosti koje vas je pratilo na početku odnosa i ono će vas pratiti duže ili kraće vrijeme. Vaš partner (partnerka) sada će za vas predstavljati Vrijednost kakva je bila na početku vaše velike ljubavi. Svakako da to stanje neće biti vječito, jer i originalna zaljubljenost nije to bila. Ali ga uvijek kada osjećanje zaljubljenosti popusti, možete obnoviti Kalemljenjem.

Osobe u braku se često sukobljavaju upravo zbog proturječnih Vrijednosti. Jedan supružnik želi da se novac troši na kupovinu namještaja i uređaja za domaćinstvo; drugi ga doživljava kao osobu ograničene mašte, jer su njegove Vrijednosti putovanja, izlasci u restorane i sticanje iskustava. U drugom braku jedan od supružnika želi da se stalno viđaju sa velikim brojem ljudi, a drugi voli miran porodični život. Neumitno dolazi do nerazumijevanja, jer oba supružnika očekuju da se onaj drugi izmijeni. Izmjenama Vrijednosti, uz razumne kompromise, oni mogu da izgrade veoma slične hijerarhije životnih Vrijednosti (ili još bolje, hijerarhije Vrijednosti u braku) i da postignu izuzetno slaganje.

Sada dolazimo do vrhunskih mogućnosti promjene Vrijednosti, do mogućnosti da prosvijetljen čovjek upotrebi svoje iskustvo Gnoze ili Prosvetljenja da bi povećao neku drugu Vrijednost. Za ljude koji su doživjeli Gnozu došao je trenutak nagrade o kome nisu mogli da sanjaju. To je doista spuštanje u život iskustva Gnoze, njegovo istinsko prizemljenje. Mnogi ljudi su se godinama naprezali da dođu do Prosvetljenja na napornim Intenzivima. Ta iskustva su im bila dragocjena, ali su izgledala neprimjenjiva u svakodnevnom životu. Sada je, zahvaljujući Kreatonu, moguće uzeti elemente Direktnog Iskustva Istine i Kalemiti ju u neku drugu Vrijednost kojoj želimo da povećamo rang u hijerarhiji.

Ljudi koji su imali više iskustava Gnoze mogu da ih koriste prema onome što žele da postignu, jer premda su takva iskustva uvijek spoj sa Istinom i među njima postoje neke razlike: ima ih lijepih, dubokih, potresnih, božanstvenih itd.

Hoćete li zaista duboku ljubav u braku ili emotivnom odnosu? Unesite u svog partnera elemente najveće moguće Vrijednosti - Gnoze! Na primjer, oživite što potpunije možete svoje negdašnje Direktno Iskustvo Drugog Ljudskog Bića i unesite ga u svoj doživljaj partnera i imati ćete odnos o kome ne mogu ni da sanjaju ljudi koji takvo Iskustvo nisu doživjeli. Mnogo puta kada pogledate svog partnera, osjetiti ćete isto ili slično osjećanje koje ste doživjeli kada ste doživjeli Prosvjetljenje na Drugo Ljudsko Biće.

Naravno, kao Vrijednosti za Kalemljenje mogu se uzeti i druga jaka iskustva koja nisu Gnostička, ali koja se događaju na Intenzivima Gnoze, u meditaciji i drugim Spiritualnim aktivnostima. To su takozvana kozmička iskustva, dramatični i lijepi fenomeni, arhetipske predstave. Za neke Majstore ili Asistente Intenziva najljepše iskustvo je Prosvjetljenje Učesnika njihovog Intenziva. Eto novog izvora za uzimanje dragocjenih elemenata za Kalemljenje. Možete upotrijebiti iskustvo koje ste doživjeli gledajući prelijepi sunčev zalazak, ili zvjezdano nebo u ljetnoj noći, ushićenje izazvano porođajem voljenog djeteta (ako ste žena), muzikom ili pogledom sa vrha visokog brda... Sva takva iskustva može da upotrebi Praktičar Kreatona za izmjenu svog

57subjektivnog univerzuma sa dalekosežnim posljedicama.

TRAJNOST PROMJENA VRIJEDNOSTI POSTIGNUTIH KALEMLJENJEM Ovo je pogodan trenutak da se osvrnemo na trajnost iskustava stvorenih Kalemljenjem i ostalim

tehnikama Kreatona. Nekada neiskusni ljudi pitaju, “Da li će te promjene biti trajne?” U ovom pitanju sadržana je zabludna pretpostavka o vječitosti i nepromjenjivosti iskustava. Mogu da odgovorim ono što će reći svaka iskusna i realna osoba: Ostvarene promjene biti će manje ili više trajne, ali neće biti vječite. Kao što, na sreću, nisu vječita ni neprijatna i ružna iskustva, kao što nikakva iskustva pod kapom nebeskom nisu vječita.

Kada govori o vremenu kada je bio zaljubljen, čovjek se ne osjeća isto kao dok je bio u tom stanju. Sjećanja na muziku koju smo slušali prije dužeg vremena ne izazivaju u nama iste reakcije. Sjećanja na mladost nisu isto što i sama mladost. Ali ta iskustva, koja za nas imaju velika Vrijednost, postoje u nama i djeluju na nas usmjeravajući naše ponašanje, čineći osnovu naše ličnosti i uobličavajući naša očekivanja u budućnosti. Ako se potpuno unesemo u njih, možemo ih u značajnom stupnju oživjeti i donekle osjetiti iste emocije i tjelesne osjećaje. Eto na takav način će na nas djelovati Vrijednosti koje smo izmijenili Kalemljenjem. A ukoliko efekt Kalemljenja ishlapi veoma brzo, podsjetiti ću vas da to znači jednu od dvije stvari: 1. Dolazi do konflikta Vrijednosti ili 2. U osnovi takvog događanja postoji jak negativan identitet koji se opire promjeni. Opisao sam vam postupke koji rješavaju te dvije problemske situacije. Kada ih primijenite kako valja, promjene će biti relativno trajne.

POSTOJEĆA HIJERARHIJA VRIJEDNOSTI I ŽELJENA HIJERARHIJA Naučili smo da postojeća Hijerarhija Vrijednosti treba da vjerno odrazi vaše trenutno stanje, a ne

kako biste željeli da bude. Ali, pored postojeće Hijerarhije, moguće je napraviti željenu Hijerarhiju naših Vrijednosti.

Da biste ostvarili svoju životnu misiju, da biste izmijenili svoj život tako da vam on to omogući, treba da uradite slijedeće stvari:

1. Utvrdite koje su vaše tekuće Vrijednosti i napravite njihovu Hijerarhiju, od najveće do najmanje (to ste vjerovatno već učinili). To je vaša realna ili postojeća Hijerarhija Vrijednosti.

2. Postavite sebi pitanje: “Kakva mi je Hijerarhija Vrijednosti potrebna da bih imao život kakav želim, da bih ostvario svrhu svog postojanja?”

3. Metodom Kalemljenja Vrijednosti izmijenite njihov položaj u postojećoj Hijerarhiji tako da postojeću Hijenirhiju pretvorite u željenu Hijerarhiju, koja će vam omogućiti ostvarenje života kakav želite.

Evo kako ćete uraditi ovaj proces: a. Vrijedosti koje vam stvaraju ispunjenje i sreću moraju biti na vrhu Hijerarhije Vrijednosti. b. Zapitajte se, koje Vrijednosli treba da uklonim sa liste da bih ostvario željenu Hijerarhiju? c. Zapitajte se, koje su posljedice po mene što izvjesnu Vrijednosl imam na određenom mjestu u

hijerarhiiji? Kada metodom Kalemljenja izvršite promjene u svojim Vrijednostima, tako da se vaša željena

Hijerarhija postane vaša tekuća Hijerarhija Vrijednosti, biti ćete veoma snažno gurnuti ka ostvarenju svojih snova, svojih ideala, svoje životne misije!

Kod nekih Spiritualno usmjerenih ljudi javlja se dilema: da li su Spiritualne Vrijednosti zaista moje najviše Vrijednosti? Jedna takva osoba mi je rekla: “Ja ne mogu da budem nepoštena i tvrdim da je meni Istina najveća Vrijednost. Ako bih morala da biram između Boga i da se nekom od mojih dragih desi nesreća, ja bih se odrekla traganja za Bogom, da bi oni ostali živi!”

Međutim, to je lažna dilema: Bog ili porodica? Lažna je zato što tu dilemu život tvojih najdražih ili Bog - nikada ne postavlja čovjekovo Istinito Biće, već njegov Ego. Upravo vrednovanje Boga ili Istine kao najviše Vrijednosti u Hijerarhiji nužno podrazumijeva da će čovjek osjećati najveću moguću ljubav i brigu prema svojoj porodici. Spiritualna osoba ne ostavlja svoju djecu da umru od gladi da bi ona otišla u crkvu da se spokojno moli Bogu. Naprotiv, Spiritualnost se ispoljava u sagledavanju Boga u svemu, u našoj ali i tuđoj djeci, životinjama, biljkama, u svim oblicima života. Svaki doista Spiritualno prožet čovjek, kada bi trebalo da bira između života svoje djece i predavanja Bogu, rekao bi bez dvoumljenja: Njihov život, a Bogu ću se potpuno predati kada spasim njihove živote!

Kada bi dalje vršili takvo naopako poređenje, pa bi predočili Spiritualnoj osobi novu dilemu: Ako treba da biraš između predavanja Bogu i života nekog nepoznatog djeteta, koje će za 5 minuta na ulici da ubije kamion, za što se odlučuješ? Svaka Spiritualna osoba će reći bez premišljanja: život tog djeteta!

Jer Spiritualnost je upravo sagledavanje Boga i u tom djetetu koje nam nije rod. I dalje, ako ga stavimo pred dilemu: Odluči se za Boga ili za jednog šugavog psa, koga će za 5

minuta na ulici da ubije kamion? Svaka Spiritualna osoba će reći: Neka taj pas živi! Na drugoj strani, osoba neprobuđene Spiritualnosti, a za takvu Tartang Tulku kaže da je u lancima

spiritualnog materijalizma, ako treba da bira između života tuđeg djeteta i Boga, odlučiti će se za Boga. Na žalost, Bog za nju nije Svepostojanje, već njen Ego.

Osoba predana Bogu kao najvišem cilju, po zakonima strukture automatski usklađuje svoje odnose sa porodicom, drugim ljudima, bićima i životom uopće, tako da služe ostvarenju Najvišeg cilja. Snažno osjećanje lične i društvene odgovornosti nerazdvojno je od Spiritualno probuđene osobe. Sagledavanje sebe

58u drugim bićima, koje karakterizira Spiritualno probuđenu osobu, nužno sadrži u sebi odgovornost za porodicu i društvo u kome ona živi, jer su to dijelovi nje same. Ona i da hoće ne može da to ne vidi!

Reći, žrtvovati ću sve za Boga i Istinu, a da pri tome Boga sagledava izolirano od sveživota, može samo neprobuđena osoba vođena uskim Ego motivima, koja sebe vidi odijeljenom od ostatka svijeta, a to znači od Boga, Istine i Prosvetljenja.

59VREMENSKA STAZA

Vrijeme je jedna od 4 komponente MEVP-a, fizičkog univerzuma. Ostale tri su materija, energija i

prostor. Vrijeme je u najbližoj vezi sa prostorom, tako da se u nauci i filozofiji često govori o prostorno-vremenskom kontinuumu u kome se sve odigrava. O vezi vremena i prostora govori i pojam Akaše, shvaćene u orijentalnoj filozofiji i teozofiji kao univerzalni eter ili sveprožimajući prostor, koji je osnova svih ispoljenja. U njemu su, kao u prostornovremenskom filmu, utisnuta sva događanja prošlosti i sve što će se dogoditi u budućnosti, vibracije svake akcije, misli i osjećanja.

Dugo se smatralo da je mijenjanje otisaka Akaše izuzetno okultno dostignuće, dostupno samo najvećim Majstorima. O tome su govorili malobrojni hermetisti izražavajući se maglovito i uvijeno. Jedan takav je bio Franc Bardon, mag i kabalista, pripadnik Saturnovog Bratstva u Njemačkoj, koji je kroz stisnute zube nagovještavao da je on jedan od Velikih Majstora koji posjeduje tu moć. Taj fenomen obrađen je mnogo puta u suvremenoj naučno fantastičnoj literaturi, u koju ga je kao temu prvi uveo, bar koliko je znam, H.Dž.Vels svojim djelima “Čovjek koji je mogao da čini čuda” i “Vremenska mašina”. Stav je u današnje vrijeme znatno izmijenjen, jer se uklanjanje individualnih otisaka Akaše sagledavaju kao uobičajen postupak izmjene ličnosti tokom psihoterapije ili gnostičkog procesiranja, tako da do promjena u individualnoj stazi Akaše dolazi kod svake osobe koja se povrgne uspješnoj terapiji ili procesiranju.

Od svih magijsko-mističnih sistema havajska Huna posvećuje najveću pažnju individualnim otiscima Akaše, koju Kahune (praktičari Hune) nazivaju vremenskim trakama. Poznati hunolog, M.F.Long, govoreći o svojstvima vremenskih traka, isticao je učenje Kahuna maga da su one “ljepljive”, tako da se svjesnim naporom operatora na njih mogu nalijepiti lijepa i pozitivna iskustva, umjesto neprijatnih i bolnih iskustava iz prošlosti.

Da li se Ron Habard inspirirao Huna učenjem, teško je reći, ali je on prvi pripisao egzaktna svojstva individualnim vremenskim otiscima Ljudskih Bića. Otiske Akaše je Ron Habard nazvao vremenskim tragom , u skladu sa svojom sklonošću da nalazi nove termine za stare pojmove. Vremenski trag podsjeća, po Habardu, na kozmički film koji ima svaki Atman, u kojem postoji točno 25 slika u sekundi. Te slike nisu stvorene samo od vizualnih podataka, već one sadrže sve moguće čulne podatke, ukupno 55 vrsta podataka: osjećaje toplote, bola, zvuka, vlage, pritiska i mnoge druge. Budući da se zna od kojih se elemenata sastoje iskustva na vremenskom tragu, oditiranjem je moguće restimulirati i izmijeniti svako iskustvo Atmana u njegovoj trilijunima dugoj Odiseji u ovom MEVP-u.

I doista, u sajentološkom procesiranju ili oditiranju, Klijent uz pomoć Oditora odlazi u prošlost i čisti ili diskreira emocionalni naboj na iskustvima svog vremenskog traga i mijenjajući ta iskustva prošlosti on, kao što sam već spomenuo, mijenja svoju sadašnjost. Ali na sadašnjost ne utiču samo iskustva iz prošlosti, već i iskustva koja smo smjestili u budućnost. Tu oblast, budućnost, Habard nije u istoj mjeri zahvatio. Bilo je potrebno neko vrijeme da bi suvremeni istraživači iskoristili budućnost u operativne svrhe za izmjenu sadašnjosti, premda su to Kahune radili hiljadama godina.

Na primjer, strah da će nam dijete doživjeti nesreću mi smještamo u budućnost, ali ga osjećamo upravo sada. Na taj način on utiče na našu sadašnjost. Ako izmijenimo to iskustvo koje smo smjestili u budućnost, automatski će se izmijeniti i naša sadašnjost (vidi kasnije o “budućim iskustvima” ili “iskustvima budućnosti”). Upravo to radimo u procesu Čišćenja karme u Ekskaliburu-2. Međutim, slične ili iste stvari javljaju se istovremeno na više strana kada je vrijeme sazrelo za njihovu pojavu. Tako je u miljeu Nezavisne Sajentologije u posljednje vrijeme razvijen proces bezmalo identičan čišćenju karme Ekskalibura-2, kojim se izmjenom budućih događaja mijenja Klijentovo sada. Koliko je meni poznato, taj postupak je razvio i usavršio Fleming Fanč.

Da se vratimo na naziv. Vrlo malu terminološku promjenu u odnosu na Habarda unijeli su u ovu oblast praktičari NLP, koristeći termin vremenska linija. Pri tome su tvrdili da je vremensku liniju otkrio čovjek koji je stvorio NLP, Ričard Bendler, ali kratak prikaz historijata Vremenske Staze koji slijedi nešto kasnije pokazuje da oni nisu u pravu.

U havajskoj Huni, kao što sam rekao, koristi se termin Vremenska traka. Mnoge operacije u Huna sistemu zasnovane su na kontroli tog elementa.

Da bih svoje slijedeće izlaganje oslobodio mističnog prizvuka, ja ću se služiti terminom Vremenska Staza.

Taj termin je bolji od tri prethodna. “Vremenski trag” daje utisak da je taj element smješten isključivo u prošlost, jer trag je nešto što ostavljamo za sobom. Tome nasuprot, Vremenska Staza, kao i Akaša, sadrži u sebi sve tri podjele linearnog vremena: prošlost, sadašnjost i budućnost. Praktične tehnike koje ćemo radite uključuju sva tri ova elementa.

“Vremenska linija”, termin koji koriste neki praktičari NLP, neadekvatan je zato što je linija jednodimenzionalni pojam, to je niz točaka. A sva zbivanja, događaji i iskustva sa kojima ćemo mi operirati jesu trodimenzionalni. Zbog odlaženja u trodimenzionalna iskustva prošlosti i budućnosti Staza je očito bolji termin.

Korištenje Vremenske Staze u procesiranju i stvaranju subjektivnog univerzuma zasnovano je na istim principima kojima se služe psihoterapija i Sajentologija, ali su naši operativni principi dalekosežniji. Jedan traumatski događaj iz prošlosti lociran je na određenom mjestu Vremenske Staze i iz njega proishodi dug lanac događaja i iskustava koje je on uzrokovao ili uvjetovao. Ako se psihoterapijom ili procesiranjem taj

60događaj izbriše i na njegovom mjestu, izmjenom životnog scenarija, stvori drugi, suštinski drugačiji događaj, očito je da će sva iskustva koja slijede automatski biti izmijenjena. To važi kako za prošlost, tako i budućnost.

Moje zanimanje za Vremensku Stazu, i operacije na njoj zasnovane, začelo se prije više od 30 godina, kada sam naišao na uzgrednu opasku poznatog okultiste, koji je citirao M.F.Longa, da havajske Kahune znaju tajnu uklanjanja nesretnih iskustava sa vremenske trake pojedinca i lijepljenja na nju prijatnih i sretnih. Taj mi podatak nije davao mira godinama i na njega sam se često vraćao. Slijedeći snažan podstrek za razmišljanje o strukturi vremena bilo je moje iskustvo na sajentološkom oditiranju tokom 1977. godine. Otišao sam u najdalju prošlost, mjerenu trilijunima godina. Proletio sam čitavo to vrijeme za nekoliko sekundi i pritom imao sasvim jasan utisak Staze u prostornovremenskom kontinuumu. Trilijuni godina bili su odijeljeni pregradama od vibratorne energije nalik na muzičke tonove. Ta Vremenska Staza prošlosti vodila je lijevo od mene i, što me je iznenadilo, imala je početak. Mnogo kasnije sam naišao na knjige Maksa Fridema Longa, čovjeka koji je obnovio skoro zamrlu Hunu. Njegovi obimni radovi “Tajna nauka iza čuda”, “Tajna nauka na djelu” i “Razvoj u svjetlost” bila su zlatan rudnik za moja istraživanja, a siguran sam da su i drugima poslužila na isti način. Dalje nagovještaje i mogućnost za plodno ukrštanje informacija dao mi je Kenet Grant, ukazujući na nekoliko malih okultnih grupa, koje koriste vizualiziranu Aivazovu glavu (u inkarnaciji Lama) kao kapsulu za putovanje kroz vrijeme.

Kao što sam rekao, tvrdnje NLP praktičara da je Bendler nezavisno otkrio Vremensku Liniju ne izgledaju ubjedljivo kada se usporede informacije iz različitih izvora suvremenog hermetizma. Fleming Fanč tvrdi (u pismu koje mi je uputio 20. oktobra 1994.) da je učenje o Vremenskoj Stazi, koje se izlaže na NLP tečajevima, inspirirano Dijanetikom Rona Habarda. Na to ukazuje i tvrdnja Boba Rodžera, sajentologa iz ranih pedesetih godina, da je tada prakticiran efikasan proces koji se svodio na ponavljanje komplementarnih pitanja: “Sa čime bi ti mogao da se suočiš u budućnosti?” i “Sa čime se ti radije ne bi suočio u budućnosti?” Taj postupak je brzo dovodio do dubokog uvida da je jedini razlog za nemogućnost kontrole sopstvene budućnosti nevoljkost da se sa njom suočimo, odnosno da za nju preuzmemo odgovornost.

Svojatanja učenja o Vremenskoj Stazi suvremenika su deplasirana, jer već kod Aristotela (“Fizika”, knjiga IV) možemo naći izjavu: “Primarno značenje pojmova “prije” i “poslije” je lokalno i svodi se na “ispred” i “iza”. Ono se koristi da se odredi pozicija”. A Torlif Borman, uspoređujući starogrčku misao sa hebrejskom, otkriva kod Aristotela bezmalo isti opis Vremenske Staze sa kojim ćete raditi u Kreatonu: “Zapadnjački duh predstavlja vrijeme kao pravu liniju na kojoj mi stojimo pogleda usmjerenog naprijed; ispred sebe imamo budućnost, a iza sebe prošlost. Na toj liniji možemo jasno definirati svako vrijeme posredstvom točaka. Sadašnje vrijeme je točka na kojoj stojimo, budućnost je smještena na točkama ispred nas, a iza nas je prošlost...” Slično je shvaćanje čuvenog engleskog vidovnjaka Džona Pendragona: “Vrijeme možemo da zamislimo kao neku vrstu pokretne trake, nalik na trake u modernim fabrikama, na kojoj se događaji smješteni u budućnost premještaju preko sadašnjosti u prošlost.”

Rad sa Vremenskom Stazom uvjeriti će svakog Praktičara da je kod nekih ljudi Vremenska Staza upravo tako locirana, ali ne kod svih. Kod mnogih je prošlost na lijevoj strani, a budućnost na desnoj (ili obratno), a ima i čudnih konstrukcija Vremenske Staze u obliku spirale, omče ili kružne linije. Kod Jasutanija, Učitelja Zena, možemo naći shvaćanje da je vrijeme horizontalna linija, a prostor vertikalna. Na zanimljiv način predstavlja Vremensku Stazu Uspenski: kao uže za sušenje rublja, na kome su događaji odvojeni vremenskim međašima nalik na štipaljke koje drže dijelove obješenog rublja.

Prije više od jednog stoljeća osnivač američke psihologije Viljem Džejms je u svojim “Principima psihologije” (1890) dao doprinos uobličenju shvaćanja Vremenske Staze koje koristimo u Kreatonu kao osnovu naših operacija: “Opažljiva sadašnjost ne liči na tanku oštricu noža, već na sedlo izvjesne širine u kome mi sjedimo i posmatramo vrijeme u dva smjera...Vremenski datumi odgovaraju smjeru u prostoru... Neke stvari mi datiramo na taj način što ih prosto guramo u smjeru prošlosti ili u smjeru budućnosti.”

Također je 1961. godine istaknuli hipnotizer i psihoterapeut Milton Erikson, u svom radu o primjeni hipnoze u medicini i stomatologiji, objavio postupak koji je nazvao “pseudo-orijentacijom u budućnosti”. Iz njegovog rada navodim kratak citat, jer je taj postupak veoma sličan metodu Vremenske Staze u Kreatonu: “...Filmski ekran može da se upotrijebi kao sredstvo otkrivanja prošlosti... Pacijent može da gleda ekran, da zaboravi svoj identitet i da posmatra različita traumatska iskustva koja su mu se dogodila u životu.” Pacijent također može da se usmjeri na budućnost: “...Tada je pacijentu dozvoljeno da postavi drugi ekran na kojem je mogao da vidi sebe onakvim kakav se nadao da će izgledati slijedeće godine. Na laj način bio je naveden da shvati što je želio u svojoj budućnosti, što je bio smisao njegove budućnosti...Ovu sam tehniku nazvao pseudo-orijentacija u budućnosti. Isto onako kao što se možete orijentirati na prošlost, možete projektirati sebe u budućnost u skladu sa sopstvenom motivacijom.”

Događaj koji je mene odlučno usmjerio na eksperimente sa Vremenskom Stazom opisao sam u “Ekskaliburu-2”, pa ću ga samo kratko ponoviti. Na Tečaju za obuku Majstora Ekskalibura, u Ljubljani 1992. godine, Roko Katinac, jedan od Učesnika, rekao mi je da nije u stanju da uvježbava Metod-1 za uklanjanje trajnih problema, jer je sve probleme prethodno uklonio. Jedino što je ličilo na problem bila je trema pri pomisli na njegov prvi Ekskalibur Tečaj koji je uskoro trebalo da vodi. Ja sam mu dao zadatak da čisti naboj sa tog budućeg događaja: da se uživi u buduću situaciju, vizualizira svoj budući Tečaj i da ukloni tremu Metodom-1. Taj postupak je prevazišao sva moja očekivanja, tako da sam iz njega razvio “Čišćenje karme”, odnosno procesiranje budućih događaja.

Tokom uobličavanja te metode utvrdio sam da mi smještamo određene događaje u budućnost i da

61oni u obliku koncentrata mentalne (psihoenergetske) mase djeluju na nas kao potencijalne mogućnosti u budućem vremenu. Potpuno suočavanje sa njima dovodi do njihovog diskreiranja po zakonu Dupliranja ili drugog Kako-jeste. Ali je jednako važna mogućnost da se budući željeni događaji stave na Vremensku Staru i ispune pozitivnom psihoenergetskom masom i tako pretvore u potencijal koji teži realizaciji na materijalnoj ili psihološkoj ravni egzistencije. Na osnovu tih svojstava Vremenske Staze nastala su se dva izuzetno efikasna postupka u Kreatonu: izmjena prošlih iskustava i stvaranje budućih potencijalnih iskustava sa poželjnim ishodima, jasnije rečeno, stvaranje poželjne prošlosti i poželjne budućnosti.

Jedan od izvora tehnike Vremenske Staze, kako sam je uobličio u Kreatonu, bila je Kristos-tehnika za istraživanje prošlih života, koju sam prakticirao sa članovima moje porodice. Porijeklo te tehnike je nejasno. U izvornom obliku koriste je članovi nekoliko alternativnih grupa u Evropi i Americi. Po svemu sudeći, potekla je iz male hermetičke zajednice u Australiji, raširila se po svijetu u izmijenjenom obliku i poslužila kao osnova mnogobrojnih sistema regresije u prošle živote.

Vremensku Stazu svakog pojedinca možemo sa mnogo razloga da posmatramo kao osnovu njegove ličnosti, zato što promjena Vremenske Staze dovodi do dubokih i dalekosežnih promjena u njoj. Način na koji ljudi predstavljaju sebi vrijeme u svom duhu i skladište podatke o vremenu čini osnovu njihovih ograničenja, vjerovanja, uspjeha i neuspjeha. To su potvrdili eksperimenti sa Učesnicima Kreatona. Svakodnevni govor mnogih ljudi otkriva kako oni doživljavaju vrijeme. Neki kažu: ”Ostavio sam prošlost za sobom”, ili “Poslije toga, okrenuo sam se potpuno budućnosti.” Često čujemo da je nekom “budućnost maglovita”, da je “crna” ili “mračna”. To su precizni opisi unutrašnjih doživljaja koji daju ključ za promjenu naših sopstvenih iskustava na poželjan način. Kada neki učesnik Tečaja kaže za sebe da “živi u prošlosti”, mogu da budem siguran da mu je Vremenska Staza konstruirana na takav način da se prošlost nalazi ispred njega, tako da sve vrijeme u nju gleda i da je mnogo sjajnija od budućnosti, koja je smještena iza leđa.

Učenje o Vremenskoj Stazi moguće je tumačiti na različite načine. Ja se neću upuštati u teorijske rasprave, jer sam se u Kreatonu usredsredio na praktične načine da tehniku Vremenske Staze primijenite za unaprjeđenje svog života u slijedećim oblastima:

1. Kao osnovu za promjene ličnosti. 2. Da se oslobodite negativnih emocija iz prošlosti kao što su osjećanje straha, krivice i stida,

ljutnje i bijesa. 3. Za diskreiranje prevaziđenih, štetnih ili ograničavajućih odluka iz prošlosti. 4. Za ostvarenje poželjnih ciljeva u budućnosti. Ovim se potencijal Vremenske Staze ne iscrpljuje, jer ona nudi izuzetno velike mogućnosti za nove

i vrijedne stvaralačke proboje, na primjer, za istraživanja prošlih života i perioda između dva inkarniranja, paralelnih svjetova i drugih fascinantnih oblasti psihonautike.

ISKUSTVA PROŠLOSTI I BUDUĆA ISKUSTVA Vrijeme sadrži očigledan paradoks. Postoji samo sadašnji trenutak, koji se vječno kreće i u kome

se susreću prošlost i budućnost. Prošlost čovjeku daje objašnjenje zašto je njegova sadašnjost takva kakva jeste i osnovu za ponašanje na osnovu prošlih iskustava koje sada može upotrijebiti. Budućnost liči na neodsanjani san, ali ona daje smjer našim akcijama ka ciljevima koje smo smjestili u nju, koji nas motiviraju na aktivnost. Međutim, i prošlost i budućnost su besmislene same za sebe, ako ih ne doživljavamo u kontekstu sadašnjeg trenutka. One čine pozadinu na pozornici sadašnjosti, na kojoj se sve odigrava.

Drugi dio paradoksa je osnova naših operacija sa Vremenskom Stazom. Kao što sam spomenuo, ako procesiranjem izmijenimo iskustva koja smo doživjeli u prošlosti, mijenja se naše SADA . Ovu činjenicu mogu danas da prihvate mnogi bez otpora. Nedoumicu može u prvo vrijeme da izazove izraz “buduća iskustva” ili “iskustva budućnosti”. Međutim, takva iskustva postoje i ja koristim taj izraz sa dosta dobrih razloga. To su iskustva koja smo mi na Vremenskoj Stazi smjestili u budućnost: naši strahovi, očekivanja, nade i ciljevi. Na primjer, strah osobe koja ima za sutradan zakazan razgovor, od kojeg joj zavisi da li će dobiti posao, jeste iskustvo koje postoje u budućnosti, ali koje utiče na njeno ponašanje i njena osjećanja sada. Strah da će nam se nešto rđavo dogoditi u skoroj budućnosti te nepobitna i opipljiva činjenica. Iako se nije dogodila u prošlosti, niti se događa u ovom trenutku, već osjećamo da će se desiti u budućnosti, ona SADA utiče na naša osjećanja i ponašanje. Sličnih iskustava budućnosti ima mnogo. Ako njih izmijenimo, opet se mijenja naše sada. Zbog toga za takva iskustva kažem da su buduća iskustva ili iskustva budućnosti. Upravo na ovom svojstvu Vremenske Slaze (da buduća iskustva utiču na sadašnjost) počiva operativna mogućnost mijenjanja osobina naše ličnosti i naše tekuće realnosti.

U sistemu Kreaton nas prvenstveno interesiraju svojstva Vremenske Staze kao osnova naših operacija izmjene ličnosti i svojstava sadašnjeg trenutka, kao i programiranje ciljeva u budućnosti.

Naše polazište je činjenica da ljudski duh na različite načine prima, kodira i skladišti podatke koji se odnose na prošlost, sadašnjost i budućnost. Oni su smješteni u određenim lokacijama u polju svijesti. Da nije tako, ne bismo znali što od naših iskustava pripada prošlosti, a što budućnosti. A kada dođe do miješanja doživljaja prošlosti i budućnosti, kada čovjek nije u stanju da odvoji ono što je doživio od onog čemu se nada ili čega se plaši da će se desiti, to je znak blažeg ili težeg duševnog poremećaja.

Također, a to je za Praktičare još značajnije, ljudi koji vode ispunjen, uspješan ili sretan život skladište i kodiraju podatke na Vremenskoj Stazi drugačije nego što to čine konfuzne, neuspješne, i nesretne osobe. Iz toga proishodi za nas značajan operativni zaključak: treba Vremensku Stazu koristiti tako kako je koristi prva grupa ljudi.

62 INDIVIDUALNA VREMENSKA STAZA Podjela vremena na prošlost, sadašnjost i budućnost omogućava zdrav razvoj pojedinačne ličnosti,

koja ima dobru orijentaciju u vremenu, a u društvu omogućava razvoj civilizacije. Linearno shvaćanje vremena, u kome jednom događaju slijede drugi, je prihvaćeno u društvima razvijene strukture, premda neki neognostički sistemi govore o multidimenzionalnosti vremena i paralelnim vremenima, a u filozofskim sistemima Istoka vrijeme se uglavnom smatra iluzijom: prošlost i budućnost ne postoje, postoji samo sada.

Za naš praktičan rad - ostvarenje željenih promjena u ličnosti i realizaciju ciljeva – držati ćemo se linearnog toka vremena u kome prošlost prethodi sadašnjosti, a iz ove se razvija budućnost.

Tehnički postupci kontrole Vremenske Staze biti će vam detaljno objašnjeni na ovom Kreaton Tečaju. Oni se razlikuju zavisno od ciljeva koje hoćemo da ostvarimo, ali je bitno slijedeće. Mijenjajući traumatska ili neprijatna iskustva u prošlosti, vi ćete izmijeniti sve karike lanca događaja koji vodi do sadašnjosti, a preko nje u budućnost. Također ćete, usađujući određena zbivanja u budućnost, uvjetovati čitav dalji razvoj događaja i doživljavanja iskustava od sadašnjeg trenutka do tog događaja koji nas u budućnosti čeka.

DVA TIPA VREMENSKE STAZE Svaka osoba ima svoju individualnu i karakterističnu Vremensku Stazu. Međutim, postoje dva opća

načina na koji ljudi sređuju podatke u svom subjektivnom svijetu i na taj način dva tipa Vremenske Staze. To otkriće pripada Edvardu Holu, koji ga je iznio u knjizi “Igra života” (Edward T.Hall, “The Dance of Life”, 1984). On je dva tipa Vremenske Staze nazvao ,Anglo-evropskim i Arapskim doživljajem vremena. Od njega su vrlo brzo tu podjelu preuzeli neki praktičari NLP-a. Kao mnogo pogodniju za praktičan rad ja sam ta dva načina doživljavanja Vremenske Slaze nazvao:

1. Pred Vremenskom Stazom i 2. U Vremenskoj Stazi Radi jednostavnosti, u toku Tečaja koristiti ću skraćene termine “Pred Stazom” i “U Stazi”. PRED VREMENSKOM STAZOM Ljudi tipa Pred Stazom imaju svoju Vremensku Stazu organiziranu sa lijeva na desno ili odozgo

naniže, ili u obliku slova “V” ili u nekom drugom obliku, ali je od suštinskog značaja slijedeća karakteristika: prošlost, sadašnjost i budu ćnost su uvijek ISPRIJED osobe. Staza ih ne zahva ća nijednim svojim dijelom. Prošlost i budu ćnost su ispred osobe, nijedan dio Staze nije iza njih, tako da oni ne moraju pomjere glavu da bi je vidjeli .

Kao ilustraciju za ovaj tip doživljavanja vremena možemo uzeti čovjeka koji stoji na obali rijeke. Ona dolazi iz jednog smjera i odlazi u drugom, ali on nije zagazio u uju, već gleda njen tok sa obale.

U VREMENSKOJ STAZI Osobe tipa U Stazi imaju iskustva prošlosti i budućnosti tako organizirana da im je jedan dio Staze

iza leđa, odnosno jednim svojim dijelom Vremenska Staza im presijeca tijelo. Da bi vidjeli jedan dio svojih iskustava oni moraju da pomjere glav u, jer su ta iskustva

smještena iza njih. Njihova Vremenska Staza također može da ima različite oblike. Ako se poslužimo prethodnom ilustracijom, reći ćemo da ovaj tip doživljavanja vremena predstavlja

čovjek koji je jednim dijelom svoga tijela zagazio u rijeku. Bilo da mu prošlost dolazi sa lijeve strane, a budućnost ide nadesno, ili da prošlost dolazi otpozadi, a budućnost teče naprijed, on je uvijek u rijeci, tako da mu se jedan dio iskustava nalazi iza leđa i on mora da pomjeri glavu da bi taj dio sagledao.

Podjela ljudi na tipove U Stazi i Pred Stazom data je samo zbog toga da bi čitaoci i Učesnici na Tečaju mogli da prepoznaju svoje doživljaje kao normalne. Inače, u praktičnom radu nijedan tip doživljavanja vremena nije superioran. Dva najčešća oblika Staze jesu ovi:

1. Prošlost dolazi sa lijeve strane, a budućnost je na desnoj (ponekad je obrnuto) i 2. Budućnost je ispred osobe, a prošlost iza nje. ZNAČAJ VREMENSKE STAZE Prva misao koja dolazi na um racionalnoj osobi jeste da je Vremenska Staza nešto što ljudi

izmišljaju. Međutim, eksperimenti pokazuju da Vremenska Staza veoma snažno utiče na ličnost čovjeka i da promjene u Stazi i manipulacije sa njom izazivaju vrlo brzo promjene u ličnosti. Kada netko izmijeni karakteristike Vremenske Staze, on brzo i doslovno postaje različita ličnost. Svijet mu izgleda drugačije i on reagira na izmijenjen način. Upravo zato je koristimo u Kreatonu kao izuzetno efikasno sredstvo za promjenu svojstava ličnosti i stvaranje subjektivnog svijeta i objektivnih okolnosti po volji. Posljedice će biti dramatične, brze i automatske. Navesti ću vam nekoliko primjera iz kojih ćete moći da vidite kako promjene Staze izaziva promjene ličnosti. Međutim, ti primjeri predstavljaju smjernice za sopstveno eksperimentiranje. Na osnovu praktičnog rada uvjeriti ćete se kako promjene Staze djeluju na vas. Promjene su povratne, ukoliko vas ne zadovolji promjena koju ste izveli na Stazi, možete da se vratite na prethodno stanje. Procesi promjene Staze su jednostavni i brzi, što je logično jer se vrše u mašti.

Među malobrojnim, elitnim psihoterapeutima koji koriste kombinaciju NLP i havajske Hune, jedan

63izvještava da je od 30 njegovih pacijenata, koji su izvršili promjene na svojoj Vremenskoj Stazi, kod 28 u roku od sedam dana došlo do značajnih promjena. Navesti ću njegove podatke, usporedo sa mojim, da biste vidjeli kako to izgleda.

Jedna pacijentica je patila od teških depresija, osjećala je da je čitavog života nešto unazađuje i vuče u blato i depresiju. Ona je to izrazila kao da je nešto “vuče nazad i dolje”. Razgovor je pokazao da se njena prošlost pružala pravo iza nje, ali veoma kratko i da je potom Staza padala dolje i doslovno se vukla po tlu. Kada je u imaginaciji samo podigla taj dio Staze da se ne vuče, odmah se osjetila mnogo bolje i depresija je nestala! Izgleda nevjerojatno da takva mala promjena u organizaciji prošlosti može da izazove tako značajnu promjenu. Nevjerojatno, ali istinito! Jedna moja Klijentkinja imala je potpuno istovjetno iskustvo: osjećanje da nema prošlost i da je to na neki način čini nesretnom. Njena Staza je bila kratka, kao rep i padala je nadolje. Kada ju je podigla i osvijetlila, negativna osjećanja su odmah nestala!

Interesantan je slučaj čovjeka koji je tokom godina obišao mnoge terapeute, ali su njegovi problemu ostali netaknuti. Pokazalo se da je njegova Vremenska Staza bila u prošlosti veoma široka, svijetla i u živim i lijepim bojama. Tome nasuprot budućnost je bila tamna, isprekidana i sačinjena od slajdova malih kao poštanske marke, odijeljenih praznim i zatamnjenim prostorima širokim po pola metra. Pošto je taj čovjek imao privlačnu i lijepu prošlost, a njegova budućnost je bila odbojna, on je sve vrijeme živio u prošlosti, bez mogućnosti da to izmijeni. Kada je izgradio budućnost na Stazi u svijetao i pokretan film povezanih i privlačnih događaja, došlo je do velikih promjena u njegovom životu.

Drugi pacijent tog terapeuta je po mnogim kriterijima bio uspješan čovjek, ali je najčešće bio nezadovoljan svojim životom iz razloga koji su mu bili nejasni. U prošlosti je imao značajne uspjehe, a budućnost je planirao detaljno i jasno i u nju je polagao mnogo očekivanja. Obično su takve osobe zadovoljne sobom, ali je on konstantno bio nezadovoljan. Jedino zadovoljstvo je doživljavao kada je mislio o svojim iskustvima iz prošlosti ili kada je mislio o budućim ostvarenjima. U sadašnjosti je nalazio samo na nezadovoljstvo. Pokazalo se da na Stazi on doslovno nema sadašnjosti: Staza iz prošlosti i budućnosti su se sastavljale u jednoj točki. Terapeutski zahvat je bio veoma jednostavan: on je svojim tijelom razmakao dijelove koji su predstavljali prošlost i sadašnjost, tako da sadašnjost više nije bila točka, već dio Staze. Odmah potom taj čovjek, koji je do tada živio ili u sjećanjima na prošlost ili u nadama za budućnost, mogao je da nađe zadovoljstvo “ovdje i sada” i da počne da živi svoj život zadovoljno i ispunjeno.

Jedan moj Klijent bio je godinama depresivan. Kada smo na Kreatonu počeli rad sa Stazom, opisao je svoju kao kratku šipku koja se iz glave pružala samo po petnaestak centimetara u prošlost i budućnost. Kada je u mašti izgradio dugačku Stazu, depresije je nestalo. Cijeli proces je trajao nekoliko minuta. Bilo je logično da se taj čovjek osjeća depresivno: svi doživljaji u njegovom psihološkom polju bili su sabijeni u tridesetak centimetara. Kada je otvorio sebi nove prostore, umjesto depresije doživio je ekspanziju.

Drugi mladi čovjek bio je kratko vrijeme u braku i imao malo dijete. Život mu je opterećivala opsesivna ideja da će za dvije godine umrijeti. Dok se na uvodnim vježbama Kreatona kretao po djelu Staze usmjerenom u budućnost, utvrdio je da mu je ona prekinuta, kao most koji je na sredini srušen. Takvo stanje Staze sasvim je odgovaralo njegovoj opsesivnoj ideji o smrti. Intervencija je bila jednostavna: rekao sam mu da izgradi dio Staze koji nedostaje, da u mašti zavari razdvojene dijelove Staze i da taj spoj osvijetli. Odmah se bolje osjetio. Poslije nekog vremena rekao mi je da mu je i zadebljani dio, kako je on doživljavao spoj, nestao u viziji i da Stazu doživljava kao neprekinut i svijetao put. Tada je, ozaren, saopćio: “Neću morati umrijeti za dvije godine. Moći ću da ostanem sa svojim djetetom.”

Slično iskustvo imala je jedna Zagrepčanka na Kreaton Tečaju u Ljubljani. Osjećala je strah od budućnosti i ustezala se da gleda na dio Staze koji je vodio u budućnost. Kada je konačno to učinila, doživjela je šok praćen jakim strahom: ugledala je na Stazi mrtvački sanduk i svoje tijelo u njemu. Tu je ležalo objašnjenje njenog straha od budućnosti. Situaciju je izmijenila na jednostavan način: gurnula je mrtvački sanduk duž Vremenske Staze u daleku budućnost (jer jednog dana će njeno tijelo svakako otkazati) i straha od budućnosti je nestalo!

Ono što je za naš Tečaj najznačajnije jeste da možemo primijeniti sva svoja prethodna znanja i tehnike u kombinaciji sa Vremenskom Stazom: bilo koju i sve tehnike iz Ekskalibura-1 i Ekskalibura-2, Intenziva, a također sve tehnike koje su još u povoju. Možete da odete u prošlost ili budućnost na svojoj Stazi i da tu stvarate novu realnost, dajete Alfe, uklanjate Bete, uklonite nepoželjne elemente Metodom-1 ili Metodom-2, radite kružne procese. Možete da se identificirate sa drugom osobom i da njoj pomognete odlazeći u prošlost ili budućnost na njenoj Vremenskoj Stazi. Također je važno da je rad sa Vremenskom Stazom tek u začetku, tako da svaki Praktičar može dati svoj stvaralački doprinos za dalji razvoj ove fascinantne oblasti.

PROMJENE VREMENSKE STAZE Kada neka osoba otkrije svoju Vremensku Stazu, moći će lako da vidi veze koje postoje između

Staze i osobina ličnosti. Jer svojstva Staze su tijesno povezana sa svojstvima ličnosti, motivacijom i vjerojatnoćom ostvarenja ciljeva.

Na primjer, ako osoba ima Vremensku Stazu tako organiziranu da joj je prošlost iza leđa, a budućnost pravo ispred nje i, što je jako važno, dio buduće Staze pred njom dobro osvijetljen, ona će imati jaku motivaciju da se usmjeri na ciljeve pred sobom i da ih što prije ostvari. Stoga je takva organizacija Staze vrlo korisna kada želite da se koncentrirate na ostvarenje nekog cilja odmah. Ukoliko vaša Staza u

64budućnosti nije tako organizirana, a želite da se svim snagama usredsredite na neki cilj koji je neposredno pred vama, izgradite takvu Stazu neposredno ispred sebe!

Takva Staza može da ima i nedostatke, jer podstiče impulzivnost i otežava odlaganje reakcije. Osobe koje imaju problema sa tjelesnom težinom, pušenjem, pićem itd. imaju tendenciju da hranu, piće, cigaretu uzmu ODMAH, bez odlaganja. U takvim slučajevima dobar postupak je malo zatamniti i suziti Stazu neposredno pred sobom, a u daljoj budućnosti je jače osvijetliti i proširiti. Na taj način imati će mogućnost da odlože neposredno reagiranje na draži, a važni životni ciljevi imati će jaku privlačnu snagu.

Ovakve operacije sa Vremenskom Stazom mogu se vršiti na sve moguće načine i za ostvarenje različitih ciljeva. U osnovi takvih operacija nije samo mijenjanje izgleda, osvjetljenosti i obojenosti Staze, kreiranje i diskreiranje doživljaja na njoj, već je MOGUĆE IZMIJENITI I SMJER VREMENSKE STAZE! To se radi, kao i većina naših operacija, u imaginaciji. Jednostavno, u mašti pomjerite svoju Stazu da ide u nekom drugom smjeru. Ako imate teškoća da pomjerite Vremensku Stazu, možete je ostaviti kakva jeste, a okrenuti svoje tijelo, tako da se njen položaj, odnos prema tijelu i smjer izmjene.

Nekada se Staza opire promjeni položaja u odnosu na tijelo. U takvom slučaju primijenite slijedeći postupak. Pomjerite Stazu kako želite (ispravite joj smjer ili je podignite ako pada dolje itd.), a tada u mislima stavite dva stupa uz njene ivice, da je fiksiraju u tom položaju. Zatim dodajte još dva stupa malo dalje i još dva stuba dosta daleko. Na taj način će Staza biti na tri mjesta učvršćena. Sada na dio koji se proteže u prošlost, odmah uz sebe, stavite neko nedavno iskustvo. Malo dalje stavite iskustvo koje se dogodilo prije godinu ili dvije dana, a još dalje iskustvo iz djetinjstva.

Sličan postupak primijenite na dio Vremenske Staze koji ide u budućnost (fiksirajte je sa tri para stupova). Uz sebe stavite neko iskustvo koje očekujete uskoro (na primjer, što će se dogoditi za dan-dva), malo dalje iskustvo koje očekujete za nekoliko mjeseci i još dalje iskustvo kome se nadate za godinu dana.

Ovakav postupak će stabilizirati Stazu na novom smjeru. Ukoliko kasnije budete poželjeli da unesete novu promjenu u Stazu, postupite na isti način.

Možete sami da pogledate svoju Vremensku Stazu i da shvatite vezu koja postoji između nje i vaše ličnosti. Na primjer, da li vidite zamagljenu ili zamračenu u budućnosti? Ljudi koji se žale da im je budućnost nejasna ili maglovita imaju malo toga što mogu da očekuju u budućnosti. Ako je učinite svijetlom i jasnom, postati će privlačna, naravno ako na njoj stvorite događaje koje želite.

Ukoliko ne volite biti ograničeni u svome izboru, možete stvoriti Vremensku Stazu u budućnosti u vidu nekoliko paralelnih krakova, koji svi idu u istom smjeru, kao razuđena delta rijeke sa više rukavaca.

Ako ste preokupirani sa prošlošću, vjerojatno je da se prošlost na vašoj Stazi nalazi ispred vas, tako da je stalno gledate. Da biste svoje stanje izmijenili, premjestite taj dio Staze (prošlost) ustranu ili iza sebe. Za većinu najbolji rezultat u ovakvom slučaju daje pomjeranje Staze na lijevu stranu, ali vi možete probati i drugačije preusmjerenje.

Probajte eksperimentirati dijelom Staze koji pripada prošlosti tako da je zamislite elastičnom ili da podsjeća na vrata na šarkama, tako da može da se pomjeri dalje na stranu ili pozadi kada radite nešto za što je prošlost nevažna, a da je dovedete više ispred sebe kada želite da se lako sjetite podataka iz prošlosti.

Držite na umu da ne postoji pravi ili najbolji način za organizaciju i usmjerenje Vremenske Staze. Svako može kroz praksu da nađe što mu najviše odgovara, a također koji oblik i organizacija Staze mu odgovaraju za različite svrhe.

Neki ljudi imaju teškoća da se sjete podataka iz prošlosti i ne shvaćaju da se taj nedostatak može ukloniti promjenom Vremenske Staze. Možda je prošlost smještena tako da je ne možete vidjeti, ili ustranu, tako da je teže vidite nego sadašnjost i budućnost. Možda je ona vrlo daleko od vas ili tako raspršena da je teško sagledati. Lijek za to je da pomjerite prošlost u položaj gdje je lako možete vidjeti. Primaknite je lokaciji ispred sebe, približile je, osvijetlite je, povećajte je, bilo što što će je učinit uočljivijom.

Mnogim ljudima odgovara Staza u obliku slova “V”, kod koje se događaji iz prošlosti nalaze na lijevom kraku, ispred njih, sadašnjost je u tjemenu slova “V”, a budućnost se pruža pravo naprijed. Probajte više tipova Staza, dok ne nađete takav koji vam najviše odgovara. Neke aktivnosti zahtijevaju posebne tipove Staze, pa pokušajte da Stazu mijenjate prema okolnostima. Vjerojatno vam sada nije teško da prihvatite da će osoba, koja je u stanju da na taj način mijenja svoju Stazu, imati elastičnu i lako prilagodljivu ličnost.

Izgleda neobično, možda i nevjerojatno, da tako male promjene u načinu na koji čovjek sagledava, skladišti i osjeća svoja iskustva i planove u vremenu, mogu da izazovu toliko značajne promjene u ličnosti. Ali to je provjerljiva i nepobitna istina.

PRAKTIČAN RAD SA VREMENSKOM STAZOM Da biste naučili vještinu manipuliranja iskustvima na Stazi, potrebno je da savladate nekoliko

vježbanja. Premda ih nazivam vježbama, to nije priprema za budući rad, već one sačinjavaju prvu fazu rada sa Stazom.

PRVA VJEŽBA Sjednite u udobnu stolicu, zatvorite oči (oči su vam zatvorene u svim vježbama, izuzev ako se

drugačije ne kaže) i sasvim se opustite. U svojoj mašti napustite tijelo i dođite pred vrata stana u kome živite. Pažljivo pogledajte kako izgledaju. Obratite pažnju na kvaku, ivice okvira, boju vrata, ogrebotine i mjesta sa kojih je boja otpala; pogledajte prag, otirač za noge, ako ga ima i ostale detalje. Možda će vas iznenaditi to

65što ćete biti u stanju da vidite detalje koje ranije niste primjećivali. Sada se, opet u mašti, vratite u svoje tijelo. Osjetite pritisak tijela na stolicu, duboko udahnite i otvorite oči.

DRUGA VJEŽBA Možete je raditi odmah, bez pauze. U mašti izađite iz tijela i doletite na vrh zgrade u kojoj stanujete.

Pogledajte oko sebe što dolje vidite. Naravno, sve to što vidite dolazi od vaše mašte, to nije astralna projekcija, premda neke osobe vide mnoštvo detalja. Vjerojatno ćete vidjeti okolne kuće, ulice, parkirane automobile i ponekad (rijetko) ljude koji se kreću u okolini. Dok gledate, lagano se okrenite oko sebe za 360 stupnjeva. Ukoliko imate utisak da ste na dnevnom svjetlu, sada naporom mašte pretvorite dan u noć i obratite pažnju što sada vidite. Vjerojatno upaljena svjetla u okolnim zgradama, svjetla u daljini i možda zvijezde na nebu. Potom opet naporom mašte stvorite dan i obratite pažnju da li vidite neke nove detalje, različite od prethodne dnevne situacije. Tada se u mašti vratite u svoje tijelo, osjetite pritisak podloge na svoje tijelo, udahnite duboko i otvorite oči.

TREĆA VJEŽBA: TEHNIKA PETRA PANA - LETENJE NAD STAZOM Kao što sam napomenuo, mašta je sredstvo kojim putujete u svom psihouniverzumu. Sve vrijeme

kretanja Vremenskom Stazom vi letite u imaginaciji iznad nje, spuštate se, stvarate poželjna iskustva ili diskreirate nepoželjna i na njenim krilima vraćate se u svoje fizičko tijelo. U šamanizmu to je način na koji se šaman kreće u stanju ekstaze. Vaše savlađivanje tehnika Vremenske Staze nije ništa drugo do vrlo efikasan šamanski postupak mijenjanja ličnosti, uklanjanja nepoželjnih iskustava i stvaranja željenih stanja u svom subjektivnom univerzumu.

Na takvo značenje letenja ukazuju i raširena vjerovanja u Evropi tokom srednjeg i starog vijeka da osobe koje posjeduju natprirodne moći, kao što su čarobnjaci i vještice, mogu letjeti. U svojoj knjizi “Joga: besmrtnost i sloboda” Mirča Eliade piše o suštinskoj prirodi letenja psihouniverzumom: “Istaknimo ipak da su takve moći duhovne prirode: “let” izražava oštroumnost, razumijevanje tajnih stvari ili metafizičkih istina”. Takvo razumijevanje omogućiti će vam ovaj dio Kreatona.

Američki i azijski šamani, a isto tako havajske Kahune, lete po svojim unutrašnjim svjetovima i kroz identifikaciju sa Klijentom, liječe ga, iskupljuju i oslobađaju od osjećanja krivice. To ćete raditi i vi primjenjujući tehniku Vremenske Staze u Kreatonu. Ovo letenje u mašti podsjeća na letenje Supermena, na usporeno letenje skakača na skijama koji to prakticiraju na skakaonicama ili na kretanje visinama na zmajevima. Neki Praktičari zamisle da plivaju kroz zrak, lagano mašući rukama, drugi kao da sjede na nevidljivoj letećoj fotelji... Radite kako vam najviše odgovara, neka vas vaša nesputana mašta vodi, kao što vodi Petra Pana.

Podignite se u mašti iznad svog tijela (od sada nadalje neću ponavljati da to što radite radite "u mašti", jer se to podrazumijeva), tako da lebdite iznad svoje Vremenske Staze. Bacite pogled prvo prema prošlosti, pa prema budućnosti. Sagledajte je čitavu kako neprekinuto teče od prošlosti, preko sadašnjosti u budućnost. Ukoliko to ne možete da vidite, zamislite Stazu, nalik na autoput ili rijeku koja teče iz prošlosti u budućnost. Stvorite u sebi osjećanje zadovoljstva što ste iznad nje.

Sada krenite u prošlost (lebdeći sve vrijeme iznad Vremenske Staze). Dok tako lebdite iznad Staze, sjetite se jednog iskustva kada ste bili sretni. Spustite se pravo u to sjećanje i oživite to iskustvo što potpunije možete: uđite u svoje tijelo, vidite ono što ste onda vidjeli... slušajte ono što ste tada slušali... i osjećajte što ste tada osjećali... (napravite kratku pauzu da biste imali vremena da to oživite)... Sada izađite iz tog sjećanja, dignite se uvis i vratite se, lebdeći iznad Staze, u sadašnje vrijeme! Osjetite u potpunosti da ste ovdje i SADA.

ČETVRTA VJEŽBA Uzdignite se ponovo iznad Vremenske Staze i pogledajte njen neprekidni tok od prošlosti, preko

sadašnjosti do daleke budućnosti. Podignite se visoko iznad Staze tako da vidite zaista daleko. Sada otplovite, tako lebdeći, u budućnost. Dosegnite do samog kraja budućnosti, do mjesta gdje se tok vremena završava i okrenite se i pogledajte nazad. Vi lebdite visoko iznad Vremenske Staze i vidite čitav njen tok unazad, preko sadašnjosti do daleke prošlosti.

Sada obratite pažnju na osvjetljenost dijelova Vremenske Staze. Da li su prošlost, sadašnjost i budućnost jednako osvijetljene, jednako sjajne ili nisu? Zapamtite da u kasnijem radu sa Stazom treba da zatamnjena mjesta osvijetlite u mašti. Sada se, jedreći lako kroz prostor, polako vratite nazad u sadašnjost. Osjetite da ste ovdje i sada. Udahnite duboko i otvorite oči.

PETA VJEŽBA Sjetite se nekog neprijatnog iskustva iz prošlosti. Sjetite ga se što potpunije možete, sa svim

elementima. Čim ste ga se sjetili, dignite se uvis iznad Vremenske Staze i, jedreći iznad Staze lako, bez napora, doletite iznad tog iskustva. Lebdeći iznad njega izvucite ga iz Staze i stavite ga pravo ispred sebe, kao sliku. Zatim uđite u to iskustvo, uključite se u njega i osjetite ga što potpunije možete: sve neprijatne emocije, tjelesne osjećaje i intelektualne komponente koje sadrži. Kada ste to učinili, diskreirajte ga.

U ovom trenutku u vašoj Vremenskoj Stazi postoji praznina na mjestu tog diskreiranog iskustva i ona treba da se obavezno popuni. Stoga stvorite svojom imaginacijom novo iskustvo, kao kad maštate, iskustvo koje vas čini zadovoljnim ili sretnim... (ovdje napravite kratku pauzu, dajte sebi vremena da to

66učinite kako valja). Kada ste ga stvorili, isključite se iz njega, tako da sebe vidite u tom iskustvu kao na pozornici i stavite ga u Vremensku Stazu točno na mjesto gdje je bilo prethodno sjećanje. Kao da ste novu sliku stavili na mjesto stare koju ste sklonili.

Sada se opet vinite uvis i jedreći lako, bez napora iznad Staze vratite se u svoje tijelo, osjetite da ste u njemu, udahnite i otvorite oči.

ŠESTA VJEŽBA Pomislite što biste željeli da se dogodi u budućnosti. Smislite jedan događaj čije ostvarenje zaista

želite, nešto što želite da iskusite ili da imate u budućnosti. Kada ste to učinili, dignite se uvis i lagano krenite da jedrite kroz vrijeme iznad svoje Vremenske

Staze u budućnost. Dok se lagano krećete iznad Vremenske Staze, preko njenog dijela koji teče u budućnost, primijetite kako u Stazi postoji niz budućih, vjerojatno nejasnih događaja, prekida, zatamnjenih i jače osvijetljenih dijelova.

Sada dođite do mjesta gdje otprilike osjećate ili mislite da spada to iskustvo koje želite da se desi i stvorite ga (vizualizirajte) IZVAN i IZNAD vremenskog toka: sada se uključite - uđite u svoje tijelo u tom iskustvu , ako već niste u njemu. Pogledajte kroz svoje tjelesne oči oko sebe i osjetite što potpunije možete osjećanje kako imate to što želite ili kako doživljavate to što ste željeli da doživite.

Učinite to iskustvo što privlačnijim i što življim: neka bude svjetlo i stvorite što življe boje u njemu... Izoštrite ga, učini ga jasnim, oštrim i živim... Ili, ako vam to više odgovara, neka bude blago zamagljeno. I što je najvažnije, osjetite osje ćanje da imate to, da to doživljavate. Uživite se u to što ja če možete!

Ovo što slijedi je izuzetno važno: iskora čite unazad iz te slike, tako da vidite sebe, odnosno svoje tijelo u slici, kao da gledate sebe na ekranu. Ukratko, isklju čite se! I sada stavite tu sliku nazad u Vremensku Stazu.

Lebdeći iznad tog stvorenog iskustva, pogledajte sa tog mjesta u budućnosti unazad ka sadašnjosti i primijetite kako su se svi događaji od sadašnjosti do tog budućeg, željenog događaja u potpunosti izmijenili. Obratite pažnju da se taj proces izmjene iskustava događa automatski, kao što se u Šmitovoj psihokinetičkoj mašini svi spojevi usklađuju kada uspijemo da upalimo željenu lampicu. Taj fenomen nazvao sam “fenomen psihokinetičke mašine” ili “domino efekt”, jer kad ste postavili konačni cilj kako valja, sve karike lanca koji vode do njega dolaze na svoje mjesto, kao što domine u nizu padaju kada oborite prvu.

Sada krenite da letite iznad Vremenske Stare ka sadašnjem trenutku... Spustite se lagano u svoje tijelo, u sadašnjost... osjetite težinu tijela na podlozi, dodir stopala sa tlom... i otvorite oči.

Obratite pažnju da se u tehničkom smislu dogodilo slijedeće. Promjena bilo kojeg događaja u budućnosti mijenja u izvjesnom stupnju cjelinu tog dijela Vremenske Staze. Kao da je na našoj psihokinetičkoj mašini bila upaljena crvena lampica, tako da su svi spojevi i sva događanja bila ulančana u lanac događaja koji je doveo do paljenja te crvene lampice. Sada smo umjesto crvene, naporom imaginacije upalili zelenu lampicu. I što se dogodilo? Čitava cjelina se izmijenila u aparatu, došlo je do niza promjena u lancu zbivanja, koje sve vode do nove realnosti upaljene zelene lampice.

Ovo je izuzetno brz i efikasan način da se postignu željene promjene. Da se, sa jedne strane, uklone obogaljujuća, neprijatna ili jednostavno nepoželjna iskustva, a sa druge strane da se stvore poželjna iskustva koja ćemo tek doživjeti u budućnosti! Vidjeli ste kako se nepoželjan događaj iz prošlosti diskreira na jednostavan način. To se može učiniti sa bilo kojim i svakim takvim događajem, tako da je za kratko vrijeme moguće postići kompletnu promjenu ličnosti. Ali da bi se takva promjena postigla nije potrebno izmijeniti ili diskreirati sve događaje. Brzina ovog postupka kontrole Vremenske Staze zasnovana na izuzetno važnoj činjenici da možemo izmijeniti čitave lance događaja izmjenom samo jednog koji je u njihovoj osnovi, bilo da se nalazi u prošlosti ili budućnosti. Tu zakonitost otkrio je Ron Habard i na njoj je zasnovana čitava dijanetika. Diskreiranje bazičnog ili osnovnog događaja na lancu sličnih događaja dovodi do diskreiranja čitavog lanca, kao što uništenje glave trakavice dovodi do smrti svih njenih članaka koji slijede. Zahvaljujući toj zakonitosti moguća je ubrzana Spiritualna evolucija Ljudskog Bića, jer ono ne mora da ponovo proživi ili diskreira ogroman broj pojedinačnih iskustava, već može to da postigne sa čitavim lancima sličnih iskustava odjednom.

Proživljavanje u potpunosti ili diskreiranje osnovnog iskustva u prošlosti diskreira sva slična iskustva koja u vremenu slijede poslije njega.

Slično tome, diskreiranje neprijatnog iskustva u budućnosti (na primjer straha) dovodi do nestajanja svih događaja koji mu u budućnosti prethode.

Drugo, što je izuzetno značajno za uobličenje budućeg života po našoj volji, kreiranje budućeg događaja i njegovo smještanje na Vremensku Stazu, dovodi do automatskog usaglašavanja čitavog lanca događaja koji njemu vode (fenomen psihokinetičke mašine), tako da mi o tome ne treba da brinemo.

Za znalce i praktičare Kreatona budućnost dolazi pod kontrolu u većoj mjeri nego što je to bilo moguće Ekskaliburom. Također prošlost. Za takve osobe može se sa dosta osnova reći: Nikada nije kasno da se doživi sretno djetinjstvo.

Pokazao sam vam opći model izazivanja promjena u ličnosti i objektivnim okolnostima na osnovu promjena u Vremenskoj Stazi. Sada ćemo izložiti nekoliko specifičnih postupaka kojima se, primjenom Formule Vremenske Staze, postižu promjene u posebnim slučajevima:

1. Uklanjanje trajnih ili kroničnih problema

672. Uklanjanje osjećanja krivice, stida, ljutnje i jednostavnih strahova. 3. Svjesno i voljno kreiranje poželjne budućnosti i druge. METOD - 1 EKSKALIBURA Vi ste svakako upoznati sa Metodom-1 Ekskalibura za uklanjanje trajnih problema. Ukoliko niste,

proučite ga u knjizi “Novi Ekskalibur”. Treba biti u stanju da ga sami radite (solo), ali je efekt potpuniji i proces kraće traje kada vas partner vodi.

Primjena Vremenske Staze na Metod-1 je jednostavna. Prvo se sjetite, koliko vam pamćenje dozvoljava, najranijeg događaja kada ste iskusili taj problem. Potom se podignite u imaginaciji iznad svoje Vremenske Staze i lebdeći odjedrite do mjesta na njoj kada se zbio taj događaj. Kada vidite scenu koja prikazuje to iskustvo, spustite se u svoje tijelo (uđite u njega) i tada radite Metod-1 na uobičajen način. Kada završite proces, treba da postanete svjesni što ste naučili iz tog iskustva, a potom na njegovom mjestu izgradite novo, poželjno iskustvo. Dok ga stvarate budite uključeni, a na vrhuncu osjećanja se izvucite se iz tog iskustva, tako da se isključite, dignite se uvis iznad Staze i vratite se u SADA u svoje tijelo.

UKLANJANJE OSJEĆANJA KRIVICE I STIDA Osjećanje krivice je jedno od najneprijatnijih osjećanja i istovremeno osjećanje koje se veoma

žilavo opire svakom pokušaju uklanjanja. Mnogi ljudi su proveli godine na psihoterapiji, mijenjali terapeute i sisteme psihoterapije, saznali sve o sebi: kako su u djetinjstvu mrzili oca i željeli majku kao seksualni objekt, kako ih je pokretalo osjećanje želje za moći, sa svih strana su sagledali svoju porođajnu traumu i tako dalje... ali nisu uspjeli da uklone osjećanje krivice.

To osjećanje je kod mnogih glavna smetnja Spiritualnog razvoja. Ljudi koji od njega pate nisu u stanju da napreduju, jer ih osjećanje krivice opterećuje i zadržava. Oni obično imaju utisak da su odabrali pogrešan sistem, pa u trenucima krize traže bolji i savršeniji, ali se i u njemu priča ponavlja. Poslije nekog vremena ne mogu dalje da napreduju, nešto ih sprječava i davi, a oni ne znaju što je to. Osjećanje krivice se ponovo restimuliralo i iz nesvjesnog, kao iz ogromnog podruma prepunog nesretnih uspomena, širi svoj ledeni i otrovni zadah.

Djelovanje osjećanja krivice uočava se izoštreno i jasno u zgusnutoj situaciji Spiritualnog razvoja kao što je Intenziv Gnoze. Neki ljudi brzo nauče tehniku i rade je dobro i predano, ali osjećaju da im “nešto iznutra” ne dozvoljava da se prosvijetle. Iskusan Majstor zna da je to staro zlo - osjećanje krivice i njegov zadatak u tom trenutku je da omogući Učesniku Intenziva da se usprkos tog obogaljujućeg osjećanja prosvijetli. On to postiže ili preko izazivanja osjećanja ljubavi u Učesniku ili logičkim trikom: Ne možeš da se prosvijetliš, jer zbog osjećanja krivice to nisi zaslužio; prosvijetli se, jer to je najbolji način da se oslobodiš tog gadnog osjećanja!

Havajska Huna posvećuje osjećanju krivice veću pažnju od svih drugih sistema Spiritualnog razvoja, jer su Kahune iskustvom naučili da čovjek koji posrće pod preteškim bremenom krivice ne može daleko da dospije. To je razlog zašto Kahuna, kada se od njega traži pomoć, prvo želi da zna da li je Klijent povrijedio neku osobu. Ukoliko jeste, on mora taj akt da neutralizira prije nego što se pređe na bilo koju operaciju pomaganja. Oslobađanje od osjećanja krivice ili stida (koje je vrlo slično krivici) u Kreatonu radi se na način koji je veoma sličan postupku u Huni. Taj postupak nema premca u psihoterapeutskim sistemima, toliko je brz, efikasan i spektakularan.

Ukoliko radite sa partnerom, on ne treba da vam kaže što je učinio što mu stvara osjećanje krivice. Ne treba da o tome prozbori nijednu jedinu riječ, jer to nije potrebno. Ali zatražite da vam saopći, kao negativnu alfu, da ima osjećanje krivice. To znači, treba da se uživi u svoje stanje i da vam jasno i glasno kaže: “Ja imam osjećanje krivice!” ili “Ja osjećam krivicu!” Tada mu kažete da nađe najraniji događaj kojeg može da se sjeti koji u njemu izaziva osjećanje krivice. Kada vam kaže da ga je našao ili klimne glavom, recite mu da se digne uvis iznad svoje Vremenske Staze i da odjedri do mjesta na njoj kada se to otprilike dogodilo. Kada nađe to mjesto, treba da preleti preko njega i ode još dalje u prošlost, do mjesta u vremenu prije nego što je imao i najmanju ideju da će počiniti akt koji mu je stvorio osjećanje krivice. Ovo je najvažniji element čitavog postupka, jer ponekad osjećanje krivice počinje da se stvara znatno prije nego što je počinjen akt koji stvara krivicu. Naime, osoba može danima ili mjesecima premišlja da li da počini nemoralan akt, koji će joj stvoriti osjećanje krivice. To osjećanje već tada počinje da se stvara, a ne točno kada je akt počinjen. Stoga se mora otići prije početka takvog iskustva.

Tu treba da se spusti na Vremensku Stazu, da se okrene ka tom događaju i sadašnjosti i odatle treba pogledati duž Vremenske Staze na taj događaj i kroz njega ka sadašnjosti. Gledajući sa tog mjesta na Stazi, on na jednoj liniji, kao na laserskom zraku, treba da sagleda sebe u događaju koji mu izaziva osjećanje krivice i iza njega sebe u sadašnjem trenutku. Pri tome prvi događaj (koji izaziva krivicu) treba da bude providan, tako da iza njega na nevidljivoj liniji vidi i svoje tijelo u sadašnjosti. Kada kaže da je to postigao, jednostavno ga pitate: “Reci mi, gdje je SADA tvoje osjećanje krivice?” Ono će nestati kao pod udarom čarobnog štapa.

Ponekad se desi da osoba kaže: “Tu je, ispred mene.” Ili “Vidim ga u tom iskustvu na Stazi” ili nešto slično.

Tada slijedi vaše pitanje: “Da li je ispred tebe, ili je SADA nestalo?” To pitanje konačno uklanja osjećanje krivice. Klijent obično biva zaprepašten i ne može da

povjeruje da se to zaista dogodilo. Sa iznenađenjem traga po sebi tražeći osjećanje koje ga je godinama

68kinjilo, ali njega nema!

Izuzetno su rijetke osobe kod kojih krivica tada neće nestati. Ukoliko se to dogodi, primijenite slijedeći postupak. Recite mu: “Digni se uvis sa tog mjesta i kreni da letiš u još dalju prošlost. Idi na sam početak vremena, na mjesto gdje počinje tvoja Vremenska Staza, gdje ti nemaš ni tijelo, ni duh, već si čista svijest. Klimni mi glavom ili reci “da” kada si tamo dospio.”

Kada vam potvrdi da je tamo, slijedi: “Okreni se ka sadašnjosti i pogledaj na to iskustvo u kome se stvorilo tvoje osjećanje krivice. Neka na jednu liniju, kao na nišan ili laserski zrak, dođu to iskustvo u kome je nastala krivica i tvoje tijelo koje u daljini vidiš u sadašnjosti... E, sada mi reci gdje je tvoje osjećanje krivice? Da li ga imaš ili je nestalo?”

Bilo kako da ste osjećanje krivice uklonili, pitajte osobu da li postoji još neki događaj zbog koga se osjeća krivom, pa ponovite postupak sa tim iskustvom. Izuzetno rijetko se događa da možete naći više od dva događaja, jer se i diskreiranje vrši preko lanca događaja i kada nestane prvi događaj na lancu, kasniji događaji bivaju također diskreirani.

Kao provjeru, tražite da osjeti osjećanje krivice i da vam iz tog osjećanja ponovo saopći svoju prvobitnu negativnu Alfu: “Ja osjećam krivicu!” Tu će Klijent početi da se zbunjeno smije i neće moći da saopći takvu Alfu. Ili će reći: “Mogu to da kažem, ali sasvim prazno, jer ne osjećam krivicu.”

STREPNJA I STRAH Razlika između strepnje, koja se u psihologiji naziva anksioznošću i straha je uglavnom u tome što

je strepnja široko osjećanje preplašenosti obično bez jasnog objekta. To je neodređeni strah od neizvjesnosti, od nečega što može da se desi u budućnosti. Znači, strepnju smještamo u budu ćnost na Vremenskoj Stazi.

Strah ima jasan objekt, nešto čega se plašimo. On može biti smješten u prošlost ili budućnost. Ukoliko je strah vezan samo za određen, uzak objekt (zatvoren ili otvoren prostor, visinu, insekte,

mrak, pse, zmije itd) i ako je neproporcionalan, onda je u pitanju fobija i treba primijeniti moj Metod-1 za uklanjanje fobija.

Postupak za uklanjanje straha i strepnje je praktično isti kao kod osjećanja krivice. (Naravno, moguće je taj strah ukloniti i na način koji sam opisao u Petoj vježbi, tj. ako vam je strah vezan za određen događaj u prošlosti, letite Vremenskom Stazom u prošlost da ga diskreirate i potom zamijenite pozitivnim događajem). Pretpostaviti ćemo da ćete raditi proces bez partnera, solo, premda je bolje raditi udvoje. Treba da se potrudile da se sjetite najranijeg doživljaja iz prošlosti koji vam je izazvao strah koji osjećate. Kada ste ga locirali, krenite iznad Staze ka njemu, preletite iznad mjesta na Stazi gdje ga vidite ili osjećate i dođite dalje u prošlost do mjesta gdje nemate nikakvu misao o tome da će se desiti događaj koji vam izaziva strah. Nikakvo predosjećanje, niti nagovještaj da će se taj događaj desiti. Okrenite se i sa tog mjesta na Stazi “nanišanite” na taj događaj tako da se na istoj liniji nalazi i slika vašeg tijela kako sjedi u prostoriji u kojoj se nalazite U SADAŠNJOSTI. Čim ste to uspjeli, zapitajte se da li još osjećate taj strah? Ukoliko ste uradili kako treba, on je nestao!

Sličan postupak primijeniti ćete za uklanjanje straha od događaja iz budućnosti. Pod pretpostavkom da radite sa partnerom, recite mu da dobro osjeti događaj koji ga plaši u budućnosti, da se digne uvis iznad Vremenske Staze i odjedri duž nje u budućnost, gdje osjeća da se može desiti događaj koji mu izaziva strah (jer to je točka iz koje strah djeluje na njega). Treba da locira taj događaj, a onda da nastavi da leti u vrlo daleku budućnost, u odnosu na koju je spomenuti događaj daleka, izblijedjela i beznačajna prošlost. Drugim riječima, vaš partner mora da ode na Stazi daleko u budućnost, sve do mjesta na kome ne postoji ni najslabije djelovanje događaja koji potencijalno izaziva strah. Sa tog mjesta treba da pogleda na iskustvo koje mu je prethodno ulijevalo strah, da ga “nanišani” tako da dođe na istu liniju sa njegovim tijelom u sadašnjosti. Tada ga pitajte, što je sa njegovim strahom? I ovog puta ga neće biti, nestao je!

Provjeru vršite na isti način. Tražite da osjeti osjećanje straha i da vam da odgovarajuću Alfu: “Ja se plašim...(toga i toga)!” Neće moći da vam da takvu Alfu. Imati će utisak da proklizava, praviti će zbunjene grimase ili će se smijati.

UKLANJANJE BIJESA ILI LJUTNJE Istim postupkom se uklanja osjećanje bijesa ili ljutnje, tako da opis postupka neću ponavljati. Na ovom mjestu treba da spomenem slijedeće. Od prvog Kreaton Tečaja prošlo je nekoliko

mjeseci i neki praktičari već prijavljuju uspjehe u primjeni Formule Vremenske Staze na opisan način i sa složenim strahovima, odnosno kroničnim problemima. Savjetujem vam da eksperimentirate sa svim mogućim negativnim iskustvima i nepoželjnim osjećanjima tako da sami zaključite gdje ovaj postupak daje željene rezultate.

ČIŠĆENJE PROŠLOSTI TEHNIKOM VREMENSKE STAZE Ovaj proces, kao i većina ostalih, može da se radi sa partnerom, ili, kada steknete potrebno

iskustvo, individualno. Sjetite se bilo kojeg iskustva iz prošlosti koje sada izaziva u vama neprijatne posljedice (osjećanje

poniženja, neuspjeha, straha, manje vrijednosti i njima slične). Dignite se iznad Staze i odletite do tog iskustva. Uđite u njega, osjetite što potpunije možete sva negativna osjećanja, tjelesne senzacije i mentalne komponente koje sadrži i diskreirajte ga. Potom na njegovom mjestu stvorite slično, ali pozitivno iskustvo. Na

69primjer, ako je to bilo teško iskušenje u kome ste pretrpjeli neuspjeh, stvorite na njegovom mjestu isto takvo teško iskušenje u kome ste konačno trijumfirali. Na mjesto iskustva koje vam je izazvalo strah treba da dođe iskustvo u kome ste prevladali strah i osjetili se jači i iskusniji. I lome slično.

Možete unijeti sistematičnost u ovakvo procesiranje korištenjem Kružnih procesa iz Ekskalibura. Treba da nađete iskustvo koje odgovara prvoj stavki Kružnog procesa, da odjedrite iznad Staze do njega, diskreirate ga i zamijenite ga pozitivnim iskustvom i obavezno se vratite u sadašnjost. Potom nađete drugo iskustvo, ponovite proces sa njim i opet se vratite u sadašnjost itd. Kada završite sa glavnim Kružnim procesima, imati ćete u svojoj prošlosti niz iskustava koja će u vašoj ličnosti izazvali pozitivne promjene. Kvalificirati ćete se za malu i odabranu grupu ljudi koji mogu da kažu da nikada nije kasno da se doživi sretno djetinjstvo.

SVJESNO KREIRANJE BUDUĆNOSTI UZ POMOĆ VREMENSKE STAZE Način na koji ljudi organiziraju svoja iskustva u velikoj mjeri utiče da li će njihovi ciljevi biti ostvareni.

Za Kreaton je značajno slijedeće: čovjek može da nauči da organizira svoja iskustva na način na koji to rade uspješni ljudi. Istini za volju, mi smo tokom čitavog Kreaton Tečaja učili efikasne metode u različitim oblastima kreativnosti. Sada ćemo naučiti vremensku organizaciju iskustava koja dovodi do poželjnih ishoda, drugim riječima stvaranje poželjne budućnosti uz pomoć Vremenske Staze. Taj postupak je u značajnoj mjeri inspiriran havajskim Huna sistemom. To ste već počeli da prakticirate na jednostavan način kada ste išli u budućnost Vremenskom Stazom i tamo stvorili poželjan događaj. Sada ćemo to učiniti detaljnije i na način koji daje još efikasnije rezultate.

Jedno od vjerovanja Kahuna je da budućnost nije neopoziva. Budućnost je moguće izmijeniti na osnovu znanja o njenom uobličavanju. Aksiom Huna sistema jeste da Viši Ja (mi bismo rekli Atman) konstruira budućnost od misli i produkata imaginacije svjesnog Ja. Koloplet konfliktnih želja, strahova, ciljeva i mnogih produkata imaginacije prenosi se Atmanu preko nesvjesnog, uglavnom tokom sna. A Atman te misli, izgrađene od sjenovite supstance zvane mana , uobličava u opipljivu budućnost o kojoj treba da stekne iskustva. Međutim, da bi budući događaj bio doista ostvariv, njegova struktura mora da bude jasna, određena, oslobođena sumnji i nesigurnosti. To postižemo, kao što ste već vidjeli u prethodnim tehnikama, tako što angažiramo što više čula i potpunim uživljavanjem u ciljni događaj.

U ovakvim procesima primjenjujete sve što ste naučili tokom Kreatona, a također znanja iz ostalih sistema. Granice vašim mogućnostima primjene odrediti će jedino vaša mašta.

Da se tokom slijedećeg procesa ne biste zbunili, obratite pažnju na slijedeće. Napraviti ćete dvije slike, prvo jednu, pa drugu. Jedna će biti slika željenog cilja. Druga slika će biti slika neke situacije iz života kada vam je sve išlo lako i kada ste uspjeli u nečemu bez velikog napora; kada vam je sve išlo od ruke; kada vas je sreća pratila i tome slično.

#1. Prije svega treba da mislite na strukturalnu tenziju. Znači da opet počinjemo od kraja, tj. od cilja . On mora biti sasvim specifičan. Na primjer, ne opći cilj - dobivanje posla, već sasvim specifično određeno: “Hoću svoju agenciju za iznajmljivanje stanova”, “Hoću svoju farmu ljekovitog bilja”, “Svoju benzinsku pumpu “,”Svoju terapeutsku ordinaciju”, “Svoju menadžersku agenciju”, “Svoju školu stranih jezika”, “Svoju firmu za uvoz i izvoz u Mađarskoj”, ili “Hoću posao novinara u dnevnom listu”, “Hoću posao u agenciji za marketing” itd. To napišite na papir i nacrtajte svoju viziju cilja. Ako želite da stvar zaista bude moćna, pored crteža prikažite cilj u plastelinu (glinamolu, glini ili, ako ih nemate, gustom tijestu za kruh).

Identificirajte se sa tim ciljem. To znači, uđite u njega u svojoj imaginaciji, vidite ga ostvarenog, osjetite da je ostvaren, i čujte ono što se u toj slici čuje. Ako u toj situaciji postoji bilo što što može da se opipa, omiriše ili okusi, dodajte i te čulne elemente.

#2. Naučili smo koji je drugi element strukturalne tenzije: sadašnje stanje. Znači, sasvim jasno sagledajte (neka to kratko traje) stanje u kome ste u odnosu na postavljeni cilj .

#3. Zaboravite nakratko na sliku koju ste stvorili i počnite rad sa drugom slikom, koja se odnosi na sredstva koja su vam potrebna. Koncentrirajte pažnju na sredstva koja su vam neophodna da biste ostvarili svoj cilj. To mogu biti materijalna sredstva, potrebna znanja, veze sa utjecajnim ljudima, vještine ili informacije. Potrebno je da stvorite i usadite u sebe ideju da imate sve što vam je potrebno da biste ostvarili cilj. Da biste to postigli, treba da nađete u svojoj prošlosti trenutak kada ste osjećali da imate sve što vam treba da ostvarite neki cilj. Dajte sebi vremena i sjetite se takvog trenutka. To je možda u očima drugih ljudi bila beznačajna sitnica, ali ste vi imali takvo osje ćanje. Pazite, glavna stvar je to osje ćanje! Osje ćanje da ste imali sve što vam treba za uspjeh i da vam je sve gl atko teklo!

Na primjer, igrali ste se sa drugom djecom i osjetili da vam sve ide od ruke, da umijete i možete da ostvarite željeni cilj u tom trenutku (vjerojatno cilj te igre). To je jedan od onih sretnih trenutaka u životu, pogotovo u djetinjstvu, kada se dobro osjećamo zbog svojih sposobnosti ili dostignuća. Ili ste dobili neki novac kada se niste nadali, osjećali ste veliko zadovoljstvo zbog toga i imali neporeciv utisak da vas je sreća uzela pod svoje okrilje.

Ako vam tako nešto ne pada napamet, sjetite se nekog filma u kome glavni junak ima takvo iskustvo, tj. sve što mu treba da glatko ostvari svoj cilj. Identificirajte se sa njim i osjetite kako se on osjeća.

Ili se sjetite nekog svog prijatelja u takvom stanju, koga ste vi sa strane posmatrali zadivljeni, jer mu sve ide od ruke. Identificirajte se sa njim i osjetite kako se on osjeća.

Konačno, ako vam ništa tako ne pada na pamet, izmaštajte odnosno zamislite u svojoj imaginaciji da ste imali u nekoj situaciji takva sredstva na raspolaganju. Unesite se u to iskustvo, osjetite ga što

70potpunije možete. Bilo koji način da ste odabrali, najvažnije je da osjetite da imate sve što vam treba za lako i sretno ostvarenje svog cilja.

Sada se dignite uvis iznad svoje Staze i odjedrite u prošlost do tog trenutka kada ste imali te sposobnosti i sredstva... spustite se u svoje tijelo (odnosno u tijelo junaka iz filma, svog prijatelja ili u svoju viziju izmaštanog iskustva) i uživite se u to osje ćanje! .. Neka to osje ćanje prožima neko vrijeme čitavo vaše tijelo: vi imate sva sredstva koja su vam potrebna za ostvarenje svog cilja, sve potrebne informacije, veze, znanja, vještine, sre ću!

#4. Slijedeći korak je da ta svoja sredstva instalirate u budući cilj. Opet se vinite uvis iznad svoje Vremenske Staze. Letite iznad nje kao Petar Pan bez napora i sa zadovoljstvom, sve dok ne dođete iznad mjesta u budućnosti koje u najvećoj mjeri odgovara ostvarenje vašeg cilja i zaustavite se, lebdeći, iznad tog mjesta na Stazi.

#5. Sada zaboravite na drugu sliku u kojoj imate sredstva, već preusmjerite pažnju na prvu sliku: stvorite ispred sebe prvu sliku koju ste prvu konstruirali u koraku broj #1, a to znači: sliku svog ostvarenog cilja sa svim njegovim elementima koje vidite, čujete i osjećate… Gledajte je opet neko vrijeme, a sada se uključite u nju! To znači, uđite u svoje tijelo u slici i osjetite snažno osjećanje da imate to što želite. Osvijetlite sliku ili je zatamnite tako da njena svjetlina bude najprivlačnija za vas, a osjećanja će vam reći koja je to jačina osvjetljenosti. Približite sebi ostale sadržaje iz slike ili ih udaljite (opet vam osjećanje govori koja je prava udaljenost sadržaja). Povećajte sliku koliko je potrebno da na vas snažno utiče. Unesite boje u sliku, neka budu žive i privlačne. Izoštrite sliku ili je zamaglite koliko treba i prilagodite sve ostalo što želite da bi slika bila neodoljiva. Sada se sjetite osjećanja koje ste imali u drugoj slici, odnosno “sretnog trenutka”, osjetite ga snažno i potpuno i sa tim osjećanjem prožmite čitavo iskustvo u kome se nalazite, čitavu svoju zamišljenu tvorevinu. Najzad posljednje, ali ne najmanje važno, isključite se tj. iskoračite unazad iz slike, tako da gledate sebe u slici kao na ekranu.

#6. Slijedi ovo. Stojeći u tom mjestu u budućnosti, pogledajte prema sadašnjosti. Primijetite da ste izazvali fenomen psihokinetičke mašine, da ste upalili željenu lampicu, tako da se svi događaji između sadašnjosti i tog mjesta u budućnosti mijenjaju i usuglašavaju tako da se potpuno uklapaju u novonastalo stanje, u kojem vi posjedujete to što ste postavili kao cilj. Ako to ne vidite u svojoj imaginaciji, onda to osjetite. Osjetite da se to događa u lancu ka sadašnjosti.

#7. Dignite se opet uvis i doletite do sadašnjosti. Odatle pogledajte ka budućnosti u koju ste instalirali svoj cilj. Osjetite da je to tek početak posjedovanja onoga što želite, jer je realizacija tog cilja postavila smjer u kome ćete nastavili ostvarenja u još daljoj budućnosti. Doista pogledajte u dalju budućnost iza ovog svog ostvarenja i sagledajte kako od tog ostvarenog cilja počinje lanac sve novih tvorevina u daljoj budućnosti i da će se taj proces ostvarenja nastaviti i dalje, sve dok možete sagledati. Usredsredite se na prijatno osjećanje koje osjećate zato što imate ono što želite. Osjećajte neko vrijeme to prijatno osjećanje... a tada otvorite oči.

DRUGI NIVO Na ovom nivou postupak je umnogome isti kao na Prvom nivou. Razlika je u tome što ovdje

uvodimo Kalemljenje vrijednosti u cilj koji stavljamo u budućnost na Vremenskoj Stazi. I ovom postupku daleko je bolje da vas vodi partner, nego da radite solo, zato što se ovdje radi Kalemljenje.

1. Odredite cilj sa svim elementima koje smo spomenuli na Prvom nivou. 2. Sagledajte stanje u kome se sada nalazile. 3. Identificirajte se sa ishodom tj. ciljem, odnosno sa iskustvom koje ćete doživjeti kada ostvarite

cilj tako da u potpunosti osjetite njegove glavne elemente. To znači, kada ostvarite postavljeni cilj što ćete vi...

a) osjećati b) vidjeti c) čuti itd.

Neka ti elementi budu maksimalno privlačni. Prava riječ je da budu neodoljivi! Na primjer, vi vidite svoju firmu u duhovnom oku, klijente i mušterije, namještaj, suvremen kompjuter u kancelariji, ljude koji rade... sve kako zamišljate ostvaren cilj.

Vi čujete ljude kako vam govore o poslu kojim se bavite, ponude za posao, glasove mušterija, suradnika, telefone koji zvone, čujete ljude kako vam se zahvaljuju i kako vas hvale itd.

Vi osje ćate zadovoljstvo što ste ostvarili svoj cilj, što se bavite poslom koji volite, što imate to što imate, što možete da pomognete bliskim osobama.

4. Zatim se odmah i obavezno isključite iz te vizije cilja, tako da stvorite zaista snažnu strukturalnu tenziju i gledajte je isključeno neko vrijeme.

5. Sada opet nađite sretan događaj u svom životu kada vam je sve išlo glatko i savršeno i vi ste se pri tome osjećali sretni, ispunjeni, u skladu sa sobom i čitavim svijetom. Dignite se iznad Vremenske Staze i odjedrite u to iskustvo. Spustite se u svoje tijelo u tom doživljaju i osjetite ga u potpunosti. Za razliku od Prvog nivoa, kada ste iz takvog događaja uzeli osjećanje, sada se usredsredite na elemente tog uspješnog doživljaja koji će poslužiti kao kalem za Kalemljenje na vaš doživljaj cilja. Kada ste osjetili taj doživljaj u punoj mjeri, partner vas dalje vodi da biste uzeli elemente tog

71doživljaja potrebnog za Kalemljenje. Riječi koje se koriste već znate:

1. Kada misliš na taj sretan događaj, i osjećaš da si potpuno u njemu, kada ti je sve savršeno uspijevalo, kakva ti se slika javlja u svijesti?... Opiši mi je.”

2. “Da li si uključen u sliku ili si isključen? 3. “Koja osjećanja i tjelesne senzacije osjećaš dok gledaš sliku i misliš o tom iskustvu sreće i

uspjeha?” 4. “Na vidnom ekranu gdje je slika smještena: u sredini, gore, dolje, lijevo, desno?” 5. “Da li je slika panoramska ili je ograničena, tj. da li ima okvir? 6. “Da li je slika svijetla ili tamna?” 7. “Da li je slika u boji ili je crno-bijela?” 8. “Da li je slika izoštrena ili su joj obrisi nejasni?” 9. “Da li je slika blizu tebe, ili je u daljini?” 10. “Da li je slika u prirodnoj veličini, kao u životu, ili je manja nego u životu, ili je veća nego u

životu?” 11. “Da li je slika pokretna ili nepomična? Da li je to statična slika, ili je pokretna kao film?” 12. (ako je slika pokretna slijedi pitanje) “Da li je kretanje u slici brzo ili sporo?” 13. “Da li čuješ bilo kakav zvuk? (ako čuje slijedi) Da li su zvuci glasni ili tihi? Da li su brzi ili

spori? 14. “U kome je položaju tvoje tijelo?” 15. “Da li osjećaš težinu svog tijela kako pritiska tlo pod nogama (podlogu na kojoj sjediš?” 16. “Koje ti se misli, ideje, vjerovanja i odluke javljaju u svijesti?” 17. “Da li ti je pažnja za nešto posebno vezana u tom doživljaju?” 18. “U kojem si identitetu u tom doživljaju?”

6. Sljedeći korak je da te elemente Kalemite u budući cilj. Opet se vinite uvis iznad svoje Vremenske Staze. Letite iznad nje bez napora i sa zadovoljstvom, sve dok ne dođete iznad mjesta u budućnosti koje u najvećoj mjeri odgovara ostvarenje vašeg cilja i zaustavite se, lebdeći, iznad tog mjesta na Stazi.

7. Instalirajte prvu sliku svog postavljenog cilja, a potom uđite u sliku svog cilja (uključile se) i ispunite se snažnim osjećanjem zadovoljstva što imate to što želite. Zatim počnite proces Kalemljenja. Ukoliko ste u prethodnom doživljaju, iz kojeg uzimate elemente, bili isključeni i sada se isključite. Unesite u nju jedan po jedan svih 18 elemenata svog sretnog i uspješnog trenutka! Imati ćete oplemenjen cilj, ispunjen elementima koji za vas predstavljaju uspjeh i sretnu ispunjenost uspjehom i ostvarenjem. Na kraju, ukoliko ste u tom doživljaju bili uključeni, sada iskoračite iz slike, isključile se i pogledajte sliku cilja i sebe u njoj kao na ekranu. Međutim, ako ste u tom iskustvu bili isključeni, uključite se, osjetite što potpunije možde zadovoljstvo i ispunjenost ostvarenim ciljem, a potom se isključite, tj. pogledajte sliku svog ostvarenog cilja i sebe u njemu kao na ekranu.

8. Slijedi ovo. Stojeći u tom mjestu u budućnosti, pogledajte prema sadašnjosti. Primijetite da se svi događaji između sadašnjosti i tog mjesta u budućnosti mijenjaju i usuglašavaju tako da se potpuno uklapaju u novonastalo stanje u kojem vi posjedujete to što ste postavili kao cilj. Ako to ne vidite u svojoj imaginaciji, onda to osjetite. Osjetite da se to događa u lancu ka sadašnjosti.

9. Dignite se opet uvis i doletite do sadašnjosti. Odane pogledajte ka budućnosti u koju ste postavili svoj cilj. Primijetite da je to tek početak posjedovanja onoga što želite, jer je ostvarenje tog cilja postavilo smjer u kome ćete nastaviti ostvarenja u još daljoj budućnosti i sagledajte kako se upravo sada taj proces odigrava u budućnosti sve dalje, sve dok možete sagledati. Usredsredite se na prijatno osjećanje koje osjećate što imate ono što želite. Osjećajte neko vrijeme to prijatno osjećanje, a tada se spustite u tijelo, udahnite i otvorite oči.

72M A L O “J A”

Mnogi ljudi imaju osjećaj da je njihovo djetinjstvo bilo nesretno, da su doživjeli neprijatna i bolna

iskustva i da je to nemoguće ispraviti. Međutim, poznavanje Kreatona omogućava nam da izmijenimo svoju prošlost. Rijeka ne može da teče unazad, vrijeme ne može da se vrati nazad, ali ljudski duh može! Stoga imam pravo da ponovim svakom Praktičaru Kreatona: Nikada nije kasno da doživiš sretno djetinjstvo.

Proces koji zovemo Malo Ja teče ovako: Sjetite se nekog svog bolnog doživljaja iz djetinjstva: teškog poniženja, neuspjeha ili traume... Da li

vidite sebe u tom iskustvu? Poniženi ste i nesretni, dijete koje ne može da pomogne samo sebi... Kada ste odabrali to iskustvo, dignite se iznad svoje Vremenske Staze i krenite da letite ka tom

iskustvu... Dođite do njega, sagledajte sebe u tom iskustvu i spustite se na Stazu ispred sebe onako kako izgledate u tom doživljaju... Pogledajte dobro to svoje Malo Ja, nesretno i slabo i recite mu sa samopouzdanjem:

“Ej, dolazim iz budućnosti. Mislio si da nema pomoći za tvoju nevolju, ali evo mene. To si isti Ti, samo stariji i jači... Preživjeli smo to neprijatno iskustvo, sada smo zreliji, mudriji i jači...”

Zagrlite snažno i toplo svog mlađeg “Ja” iz prošlosti. On će se odmah osjetiti sretnijim. Sada ga pitajte da li želi da izađe iz tog nesretnog iskustva i pođe sa vama... On to, naravno, želi. Sada uzmite za ruku svoje Mlađe “Ja”, dignite se uvis zajedno sa njim i poletite iznad Vremenske

Staze. Letite lako, osjećajući sreću, sve do jedne prekrasne livade... Spustite se na nju, lezite na leđa jedan kraj drugog i nemojte ništa da radite. Samo tako ležite mirno na leđima na mekoj travi, u poljskom cvijeću i gledajte oblake kako lagano plove preko plavog neba. Oko vas se čuje ptičji poj i tiho zujanje pčela. Vrijeme kao da je stalo. Osjetite kako je lijepo biti izvan onog neprijatnog iskustva.

Sada lagano ustanite i recite svom Mlađem Ja iz prošlosti da ne treba nikad više da se vraća u ono nesretno iskustvo, jer sada ima ovo prijatno... Da li on želi da ostane sa vama u tom novom iskustvu? Naravno! Sada ga unesite potpuno u sebe, pretopite se sa njim i nađite mjesto u svom srcu gdje ćete od sada nadalje da čuvate svog Mlađeg Ja iz prošlosti.

Sliku sebe odraslog, sretni kakvi sada jeste, jer u srcu imate svog Mlađeg Ja, sa sretnim iskustvom, stavite na upražnjeno mjesto Vremenske Staze. I sada krenite, lebdeći iznad Staze, ka sadašnjosti. Primijetite da, kako idete ka sadašnjosti, vaše mogućnosti da imate pozitivna iskustva rastu geometrijskom progresijom. Također osjetite i to prihvatite kao činjenicu da se na nesvjesnom nivou automatski odigrava asimilacija novog iskustva u sve doživljaje kroz koje brzo prolazite.

73V E L I K O “JA”

Zrelu ličnost karakteriziraju zreli odnosi sa drugim ljudima i isti takav stav prema sebi. Njoj nasuprot

nezrelu ličnost odlikuje pretjerana vezanost za druge osobe ili potreba da ljudi budu vezani za nju. Takva osoba čini sve da ostane u odnosu zavisnosti sa drugim osobama ili da onemogući osobe iz svoje okoline da se osamostale. Međutim, za ovakvu vrstu nezrelih odnosa uvijek su potrebne dvije osobe. Jedna baca loptu na tlo, a druga je podiže i vraća. Pritom se obično žali na neuviđavnost druge osobe, koja svaku loptu koja ona podigne iznova baca na tlo. Na to Eric Beru pametno kaže, ta će osoba prestati da baca loptu kada ti prestaneš da je podižeš i vraćaš je.

Za naš praktičan rad značajno je da osjećaj pretjerane vezanosti sa drugim osobama ima karakteristične strukturalne veze i kada se te veze simbolično presijeku raste osjećaj nezavisnosti i slobode. Svako ljudsko iskustvo ima određenu strukturu u svijesti, pa tako i osjećanje vezanosti za druge.

Nekada ljudi koji pate od zavisnosti ili imaju jaku težnju da vežu druge za sebe imaju sasvim jasnu sliku tjelesne vezanosti preko spojenih tijela ili u vidu energetske veze.

Ova se tehnika naziva Veliko Ja, jer u njoj Klijent presijeca prenaglašenu vezu sa drugom osobom i zamjenjuje je vezom sa Bićem koje joj je bliže i od roditelja, od djece i bračnog partnera - sa samom sobom.

Ovakvim prekidom i preusmjeravanjem veze na sebe ne iščezavaju ljubav i slična osjećanja. Naprotiv, budući da je osoba poslije ovog procesa zrelija i jača i njeni emotivni odnosi biti će stabilniji i zdraviji. Ova tehnika nas ne gura u osamu, već omogućava bolje odnose sa drugima. Njenom primjenom omogućavamo istovremeno i drugoj osobi zrelu nezavisnost i oslanjanje na sebe.

Proces se radi stojeći. Prije nego što ga započnete odaberite (u mislima) osobu sa kojom ćete da radite proces. On ima slijedeće faze:

1. Dok stojite, vizualizirajte tu osobu kako stoji ispred vas. Istaknite u svijesti svoju prenaglašenu vezu sa njom. Krećite se u mašti oko nje, dodirnite je po licu, kosi, tijelu. Zatim obratite pažnju na koji način doživljavate svoju vezanost? Da li ste spojeni preko tijela, kao sijamski blizanci ili vas spaja energetska providna struja. Veza obično postoji preko grudi, stomaka, srčane oblasti ili preko cijelog tijela.

2. U ovoj fazi treba da kratkotrajno prekinete vezu, da biste za trenutak osjetili doživljaj nezavisnosti, pa je odmah zatim ponovo uspostavite. To je, ustvari, priprema za trajnu nezavisnost. Zamislite da vam je u ruci nož ili sablja. Energičnim pokretom presijecite vezu i odmah se usredsredite na svoja osjećanja - kako se sada osjećate? Da li ima razlike u odnosu na prethodno stanje kada ste bili usredsređeni na pretjeranu povezanost? Odmah potom uspostavite istu vezu kao što je bila.

3. Sve čovječje aktivnosti u osnovi teže pozitivnom ishodu. Neke od aktivnosti su kasnije prevaziđene, ali kada su začete bile su pozitivne. Zato sada treba da otkrijete pozitivan cilj te svoje vezanosti. Zapitajte se u sebi, što ja želim od druge osobe? Budite otvoreni na odgovor koji će vam se brzo javiti, ali se nemojte zadovoljiti bilo kojim; ponavljajte, sa malim pauzama pitanje, dok vam se ne javi logičan odgovor kao što je “sigurnost”, “spokojstvo”, “ljubav”, “osjećanje da sam voljen” i njima slični.

4. Sada u mašti stvorite svoj Veliki Ja. To Ja kao da je iz budućnosti, napredno, prevazišlo je vaše trenutne slabosti i ima sve potrebne sposobnosti da živi i djeluje nezavisno. Ono ima sve ono što smo naveli u prethodnoj fazi. sigurnost, ljubav, spokojstvo i osjećanje da ste voljeni. Iznad svega, Veliko Ja vas voli. Budite koncentrirani na izgled i ponašanje Velikog Ja, na njegov samouvjeren izgled, kretanje, sigurnost u gestovima i govoru (čujte njegove riječi kako samouvjereno govori da će vas zaštititi).

5. Sada preusmjerite pažnju na prvu osobu za koju ste prenaglašeno vezani. Opet nakratko vizualizirajte tu vezu, a zatim je odlučnim pokretom presijecite i odmah tu istu energetsku vezu prebacite na Veliki Ja i uspostavite je sa njim, na isti način kao što je prethodno postojala. Uživite se u potpunosti u osjećanje nezavisnosti i stvorite u sebi osjećanje zadovoljstva što ste vezani sa nekim na koga uvijek možete da se oslonite - sa samim sobom! Osjetite kako primate, kao opipljivu ili toplu energiju, ono što ste primali ranije od druge osobe.

6. Sada skrenite pažnju na drugu osobu i uočite da je veza među vama prekinuta. Ovo što slijedi je važno. Zamislite pored nje također njen Veliki Ja, pun snage i sigurnosti, a potom kako se ona sa njim povezuje. Uživite se u dobro osjećanje druge osobe koje u njoj nastaje zbog njene nezavisnosti.

7. Ponovo se okrenite svom Velikom Ja, sa kojim ste sada u energetskom i emocionalnom spoju. Identificirajte se sa njim, osjetite kako se on osjeća. Pogledajte kroz njegove oči nazad na svoje fizičko tijelo. Uživite se u osjećanje da ste puni snage, sigurnosti i samopouzdanja. Sada izađite iz tijela Velikog Ja, vratite se u svoje staro tijelo, ali sa sobom ponesite osjećanja snage, sigurnosti i samopouzdanja.

8. Vrijeme je da odete u budućnost Vremenskom Stazom. Dignite se iznad svoje Staze i krenite da jedrite lagano bez napora u budućnost. Odaberite situaciju za koju očekujete da će se desiti u budućnosti i spustite se u nju. Stupite u razgovor ili bilo koji odnos sa drugim osobama, osjećajući svoja nova osjećanja samopouzdanja, snage i sigurnosti. Obratite pažnju na to kako

74i drugi ljudi u tom budućem iskustvu osjećaju vaša pozitivna osjećanja. Dignite se opet iznad Staze i pogledajte nazad ka sadašnjosti. Vidite kako se događaji usklađuju sa vašim stanjem nezavisnosti i slobode. Vratite se u OVDJE i SADA, spustite se u tijelo, udahnite duboko i - završili ste proces.

75PROMJENA VJEROVANJA

Vjerovanja, bilo da su pozitivna ili negativna, predstavljaju metaprograme koji iz dubina nesvjesnog

veoma snažno utiču na ljudsko ponašanje. Zbog toga im svi Neognostički sistemi posvećuju značajnu pažnju. Sa njima smo detaljno radili u Novom Ekskaliburu i Ekskaliburu-2, gdje smo naglasak stavili na rastvaranje negativnih vjerovanja koja nam ograničavaju slobodu. Znanja o strukturama i Vremenskoj Stazi, koja smo stekli na Kreatonu, pružaju nam nove mogućnosti za rad ne samo sa vjerovanjima, već i sa drugim značajnim komponentama života.

Napominjem da je taj rad još u povoju, tako da mnogi podaci nisu sasvim sigurni i jednoznačni, ali je prednost takve situacije u tome što se samostalnim istraživačima otvaraju mnogobrojne mogućnosti za provjeru i otkrića.

Polazna pretpostavka za izmjenu vjerovanja je ova. Naš duh je, uz sve ostalo, i ostavište podataka. Ljudi skladište svoje podatke u različitim zonama svog psihološkog polja, kao što smo vidjeli radeći sa Vremenskom Stazom. Po svemu sudeći, neki ljudi stavljaju vjerovanja u koja su sigurni na jednu stranu, a vjerovanja u koja nisu sigurni na drugu stranu. Moguće je izazvati značajne promjene u ličnosti, ako takva osoba premjesti vjerovanja u koje nije sigurna (na primjer, ako nije sigurna da vrijedi kao Ljudsko Biće) na onu stranu gdje smješta podatke u koje je sigurna.

Također, ako je takva osoba sigurna da je pretrpjela poraz u nekoj oblasti života, ona to vjerovanje može da oslabi u velikoj mjeri jednostavnim prebacivanjem na stranu gdje smješta podatke u koje nije sigurna.

Proces koji otkriva lokalizacije čvrstih i nesigurnih vjerovanja radite sa partnerom. U prvoj fazi otkrivate lokalizaciju sigurnih i nesigurnih vjerovanja.

PRVA FAZA: 1. “Reci mi jednu stvar u koju si sasvim siguran.” Kada Klijent odgovori, slijedi: “Iz kojeg smjera dolazi to iskustvo?” ili “Gdje se nalazi to iskustvo?” 2. “Reci mi jednu stvar u koju nisi siguran... Iz kojeg smjera ti dolazi to iskustvo?” Ili “Gdje se nalazi

to iskustvo?” Voditelj treba da otkrije lokalizaciju nekoliko stvari u koje je Klijent siguran i nekoliko stvari u koje

nije siguran. Na taj jednostavan način utvrditi će da li Klijent smješta svoja jaka vjerovanja na jedno mjesto, a nesigurna vjerovanja na drugo.

Pazite da ne pogriješite! Suprotnost stvarima u koje čvrsto vjerujete nisu stvari u koje nimalo ne vjerujete. Jer to ustvari znači da vi čvrsto vjerujete da one nisu istinite! To je također čvrsto vjerovanje, iako negativno.

Ne, vi treba da nađete stvari u koje niste sigurni, koje mogu da budu istinite, ali ne moraju. Na primjer, kakvo će vrijeme da bude za 3 dana? Moglo bi da bude lijepo, ali tko to može sigurno da zna? To je primjer nesigurnog vjerovanja. Takva nesigurna vjerovanja najbolje karakterizira riječ “možda”: “Možda ću uskoro dobiti pismo”, “Možda će mi netko doći u posjetu” itd.

DRUGA FAZA U ovoj fazi treba da otkrijete koje elemente ima struktura sigurnih vjerovanja i struktura nesigurnih

vjerovanja. Uzmite jedno po jedno od prethodnih sigurnih vjerovanja i utvrdile koji su elementi njihove strukture

(znate već: da li ste uključeni ili ne, svjetlost slike, boja, okvir itd. svih 18 elemenata). Te elemente čuvajte na posebnoj listi, jer to su elementi vaših čvrstih vjerovanja . Sada napravite eksperiment: te elemente Kalemite na jedno svoje slabo vjerovanje, na nešto u što niste sigurni. I poslije Kalemljenja stavite to vjerovanje u zonu vašeg psihološkog polja gdje se nalaze čvrsta vjerovanja. Što će se desiti? Osjetiti ćete da je to vjerovanje daleko jače, ono će doista postali jako vjerovanje!

Praktične posljedice ovakvog otkrića su dalekosežne. Biti ćete u stanju da mijenjate vjerovanja po volji. Također vaše Alfe, kojima stvarate svoj svijet, postati će mnogo jače, trajnije i prodornije. Na primjer, Alfe “Ja polažem ispit”, “Ja sam uspješan”, “Ja se slobodno ponašam u društvu” treba da “oplemenite” elementima sigurnosti procesom Kalemljenja, a dok ih radite držite sliku cilja svoje Alfe na strani ili u zoni u kojoj smještate sigurna vjerovanja. I neka tamo ostane, ako već nije tamo bila. Svakako nije svejedno da li ćete psihičku sliku, koja predstavlja cilj Alfe, staviti u zonu nevjerice ili u zonu čvrstih vjerovanja, zar ne? Također, poželjni cilj koji želite da ostvarite staviti ćete među čvrsta vjerovanja.

Za vašu lakšu orijentaciju, mogu da ukažem na ono što sam do sada utvrdio, a vi stvar provjerite na ličnom iskustvu: Većina ljudi slaba vjerovanja stavlja na lijevu stranu, a jaka na desnu (ili obratno); druga mogućnost je da slaba vjerovanja stavljaju na dio Vremenske Staze na kome je prošlost, a jaka vjerovanja na dio Staze koji vodi u budućnost.

Sada vam je jasno da ovakva jednostavna istraživanja, dostupna svakom, otvaraju potpuno nove mogućnosti djelovanja na svoj svijet.

76SUSRET SA UNUTRAŠNJIM UČITELJEM

U ovom procesu koristi se arhetip Unutrašnjeg učitelja koji treba da vas prožme i ozrači svojom

ljubavlju tako da vas to osjećanje prati od tada nadalje, kroz sve vaše aktivnosti i sva stanja svijesti. Unutrašnji Učitelj, naravno, nije nitko drugi nego vaše unutrašnje Biće, vaše Istinsko Ja, na najdubljem nivou svijesti. To je Bog individualiziran u vama.

Za razliku od infantilnih Ego očekivanja da Učitelj ima okultne moći kojima će štititi Učenika pred ledenim vjetrovima života, On posjeduje nešto drugo - nadljudsku ljubav prema njemu i upravo ta ljubav može da izmijeni život učenika i preusmjeri njegov put.

U suštini ovog procesa je pozitivna izmjena slike o sebi koju Praktičar ima. Ona, ukoliko je negativna, a kod većine jeste bar u nekim elementima, znatno opterećuje njegov razvoj. Ne samo to. Kada doživljavaju sebe, ljudi obično to čine iz isključene pozicije, iz položaja posmatrača sa strane. Manji broj ljudi to čini uključeno, pri čemu se doživljaj sebe svodi na samoposmatranje iznutra. Međutim, izvanredno je korisno i obogaćujuće iskustvo za sliku o sebi dodavanje drugih točaka gledišta iz metapozicije, pogotovo iz pozicije nekog Bića koje nas voli. Bića koja nas vole vide nas drugačije nego što sami sebe vidimo, ona sagledavaju osobine i vrijednosti u nama za koje mi sami možemo biti slijepi.

A tko nas može voljeti više od Učitelja? Njegova suština jeste ljubav, ljubav koja prevazilazi sve za što je nesavršeno Ljudsko Biće sposobno, jer je opterećeno računicama, željom da mu bude uzvraćeno i ostalim Ego nanosima.

Na početku procesa postanite svjesni te nadljudske ljubavi koja postoji u Učitelju, zatomljenom negdje u dubinama nesvjesnog. Mislite kratko vrijeme o toj ljubavi.

Potom se otvorite na mogućnost da vas susret sa Učiteljem iznenadi na bilo koji način. On može da uzme lik neke osobe iz ovog života, ili lik čuvenog Učitelja o kome ste čuli ili čitali u knjigama, može da se javi kao jogi, mudrac, hodočasnik... Također to može da bude osoba o čijem fizičkom izgledu ništa ne znate, već ćete vidjeti kako izgleda kada joj priđete.

Na početku procesa treba da se odlučite da li idete Učitelju samo po Daršan (djelovanje prisustvom) ili ćete mu postaviti pitanje.

Vaše pitanje treba da podrazumijeva sopstvenu aktivaciju: “Što da izmijenim u sebi da bih sve vrijeme ostao na Stazi Istine?” ili nešto tome slično.

Dobro je da to pitanje napišete u bilježnici i ispod njega da dopišete odgovor kada ga dobijete. Bolji ćete rezultat postići ako vas neko vodi nego sami. Proces ovako teče: Dignite se uvis iznad Vremenske Staze i letite lagano u daleku prošlost. (Ovo je važno: od početka

ovog procesa budite uključeni, sve dok vas instrukcija ne uputi drugačije!). Dok letite, osjetite gdje se otprilike nalazi trenutak kada ste rođeni. Nastavite dalje u prošlost preko njega, prije rođenja u ovom životu. Primijetite da na Stazi postoji jedno mjesto koje lični na čistinu ispred ulaza u pećinu. Spustite se na tu čistinu i laganim koracima uđite u pećinu. U njoj vlada polumrak, tako da nazirete okolne obrise. Tlo u pećini je iskošeno, tako da idete nizbrdo kako ulazite sve dublje u nju. Dođite do sredine pećine, koja liči na okruglu dvoranu i tu za trenutak zastanite. Osjetite tlo ispod nogu i kretanje svježeg zraka u pećini koji vam hladi lice. Sada se okrenite za 90 stupnjeva nalijevo, gdje se nalazi izlaz iz pećine. Iz njega ka vama dopire svjetlost. Izađite na čistinu i pogledajte na desno, opet pod uglom od 90 stupnjeva. Postoji mogućnost da se tada pojavi neka životinja (jelen, lisica, kornjača, pas i dr.) koja će vas povesti. Ako se to dogodi, idite za njom. Ona će vas dovesti do Učitelja. Ako je nema, krenite sami.

Ukoliko se poslije 3-4 minuta laganog hoda ne ukaže pred vama Učitelj, stvorite svojom maštom njegov lik, onako kako ga zamišljate. On sjedi na malom postolju ili na kamenu prekrivenom jednostavnom prostirkom. Gledajte ga netremice i sasvim lagano mu priđite.

Ako ste prethodno odlučili da mu postavite pitanje, držite sve vrijeme pitanje u svijesti. Kada dođete na dva-tri koraka ispred njega, kleknite. Ukoliko ćete postaviti pitanje, izgovorite ga u sebi: “Došao sam da te pitam: Što da izmijenim u sebi da bih sve vrijeme ostao na Stazi Istine?” Ako ste došli samo po daršan, ništa ne pitajte. Samo se potpuno otvorite i gledajte netremice u Učitelja.

Ne pitajte ništa više i ništa nemojte objašnjavati. Sada dolazi najvažniji trenutak. Pogledajte usredsređeno u lice Učitelja i gledajte ga neko vrijeme... Osjetite kako on ima strahovito duboko razumijevanje za vas i vaše nedostatke. On zna savršeno

dobro kako se vi osjećate. Njegovo Biće zrači izuzetno razumijevanje za ljudske slabosti, za Ego igre, ustezanja i strahove. Ali iznad svega, iz njega zrači strahovita ljubav. Osjetite tu ljubav kao toplotu koja vam prožima čitavo tijelo. Uživite se u osjećaj da ste prožeti prijatnom toplinom koja iz njega zrači i potrudite se da fizički osjetite ljubav koja se iz njega izliva ka vama. Osjetite da vas Učitelj voli kao što vas nitko nikada nije volio. Iz njega zrači ljubav... ljubav... ljubav.

I sada uradite slijedeće: Identificirajte se sa Učiteljem, osjetite kako se on osjeća! Uđite u njegovo tijelo i zauzmite njegovu točku gledišta: poistovjetite se potpuno sa njim i kroz njegove oči pogledajte Biće koje tu kleči, svoje “Staro Ja”, očekujući odgovor na svoje pitanje. Osjetite razumijevanje za njegove slabosti, sjetite se čitavog njegovog života: djetinjstva, strahova, nadanja... Pomislite na njegovu budućnost, na patnje koje ga čekaju, na radosti koje ga čekaju, na kraj njegovog fizičkog tijela i osjetite strahovitu ljubav prema njemu. Unesite se potpuno u to osjećanje prema Biću koje kleči pred vama puno nedoumica... i, ako vam je

77postavilo pitanje, dajte mu odgovor! Svu svoju bezgraničnu ljubav, koja vas čitavog prožima, usmjerite na njega.

Sada promijenite točku gledišta, uđite u svoje staro tijelo i kroz oči tog tijela pogledajte Učitelja, osjetite zahvalnost prema njemu i recite mu to u sebi. Recite:

“Hvala ti, U čitelju. Upamtiti ću dobro tvoj odgovor!” A ako ste došli bez pitanja, recite mu: “Hvala Ti, U čitelju, za tvoju ljubav!” Klečeći pred Njim, pomislite na svoju budućnost. Na iskustva koja očekujete, ostvarenje svojih

planova i želja, ali i iskustva koja vas u budućnosti mogu iznenaditi. Mislite o bliskoj budućnosti i dalekoj... o trenutku kada ćete napustiti fizičko tijelo. Mislite na trenutke kada ćete se sjećati ovog iskustva koje sada doživljavate, dragocjenog iskustva kada ste sagledali sebe očima prepunim nadljudske ljubavi, kada ste sagledali tko ste vi i što ste vi u ovom svijetu iluzija. Podignite se uvis i počnite da se, lebdeći lako i osjećajući ispunjenost i sreću i iznad svega ljubav kojom ste prožeti, vraćate prema sadašnjosti... Kada donekle odmaknete, okrenite se i pogledajte ka mjestu gdje je ostao Učitelj. Osvijetli to mjesto na Stazi vrlo jako (ukoliko već nije postalo jače osvijetljeno), tako da Staza na tom djelu izgleda kao da je od mliječno bijelog stakla, kroz koje odozdo dolazi jaka svjetlost. A zatim se, lebdeći iznad Staze, vratite sve do SADA. Lagano se spustite u svoje tijelo... osjetite ga dobro... postanite svjesni svojih osjećanja. Osjetite kako ste puni ljubavi kao do vrha ispunjena čaša. Udahnite duboko i lagano otvorite oči. Odmah zapišite odgovor koji ste dobili (ako ste postavili pitanje).

78ŽIVOTNA MISIJA ILI SVRHA POSTOJANJA U OVOM ŽIVOTU

Došli smo skoro do kraja Kreatona. Ostala je još samo jedna stvar, koja vam se vjerojatno mnogo

puta javljala u svijesti - koja je svrha vašeg postojanja u ovom vašem životu, u ovoj inkarnaciji? U stvari, to se pitanje odnosi na to koju misiju imate u ovom životu? Jer, svako Ljudsko Biće je dragocjen opit Više Svijesti, ono je hitac ka samom sebi, a istovremeno je nerazdvojno povezano sa Drugim Ljudskim Bićima. U vama samima, u Drugim Ljudskim Bićima, ili u igri koja se plete među vama, sakrivena je vaša misija, svrha vašeg postojanja. Neki ljudi koji čitaju ove redove već je znaju vrlo dobro; drugi je naslućuju; treći se muče da je otkriju.

Većina misaonih ljudi prije ili poslije postavi sebi to pitanje. Ali na njega nije lako dobiti odgovor. Vremenska Staza može da vam u tome pomogne. Dok se budete kretali Vremenskom Stazom, otići ćete u najdalju budućnost, do samog kraja vremena, kao pravi Psihonaut unutrašnjih svjetova. U ovom procesu neophodno je da vas neko vodi, tako što će da vam čita tekst, lagano, sa pauzama, tako da možete bez žurbe da prođete kroz proces, proživljavajući u potpunosti sve njegove elemente. Ponoviti ću još jednom, da većina Praktičara doživi zaista vrijedno iskustvo samo na Kreaton Tečaju, jer je grupna atmosfera koja se razvije tokom dvodnevnog rada nezamjenljiv medij).

Dignite se visoko, visoko iznad Vremenske Staze. Krenite daleko, daleko... Idite u sve dalju budućnost... Tamo gdje se nazire kraj Vremenske Staze...

Sada još dalje od tog mjesta... u još dalju budućnost... u još dalju budućnost... Sada pogledajte najdalje što možete... Da li vidite u daljini blistavo bijelu svjetlost?... Neki će vidjeti tunel iz čijeg drugog kraja zrači svjetlost... meka bijela svjetlost...

Sada treba da diskreirate sve što postoji. Steknite svijest o svemu što postoji, APSOLUTNO O SVEMU! Od najsitnijeg atoma do najveće i najdalje galaksije APSOUTNO O SVEMU!

Diskreirajte! Sada postanite svjesni sebe kao Apsolutne Praznine... Osjetite kako je ona bezgranična kao čitav

univerzum... A potom uđite u bijelu svjetlost i spojite se sa tom blistavom bijelom svjetlošću i postanite jedno sa njom!

Primijetite kako svjetlost skroz prožima vaše tijelo i vi postajete jedno sa tom svjetlošću. Svjetlost postaje jedno sa vama, tako da je i najmanji dio vašeg tijela prožet njom, svaka pora, svaki atom, svaki najmanji djelić postaje isto što i svjetlost i cijelo vaše tijelo se rastapa i nestaje u svjetlosti.

Shvatite vječnu Istinu: Vi jeste Svjetlost i Svjetlost jeste Vi. Svjetlost je vaša beskonačna svijest. Neka se ta blistava bijela svjetlost raširi na sve strane... Neka ispuni prostor čitave planete, čitave

galaksije... čitavog univerzuma. Sada primijetite da je svjetlost, iako beskonačna, sva sadržana u vašem Biću koje je postalo

praznina da bi primilo svjetlost u sebe... Vi jeste beskonačna praznina ispunjena svjetlošću koja je vaša svijest.

Sasvim se opustite! Svjetlost zna svrhu vašeg postojanja u ovom životu, jer ona je vaša najdublja svijest, najdublja Istina o vama. Neka vam svjetlost kaže sada svrhu vašeg postojanja u ovoj inkarnaciji. Zapitajte svjetlost, kao da pitate svoju najdublju svijest: “Koja je svrha mog postojanja u ovom životu? Koja je moja misija?”

Svjetlost će bam odgovoriti ili na svjesnom ili na nesvjesnom nivou. Ako se svjetlost obrati vašem svjesnom duhu, odgovor možete da dobijete u obliku verbalne

poruke, odnosno preko glasa koji ćete čuti ili preko simbola koji će vam odmah biti jasan ili slike budućih događaja nalik na kratak film u kome ćete vidjeti sebe u budućnosti. To može da bude misao ili jednostavno osjećanje u kojem nema mnogo mjesta za sumnju. Odgovor može da dođe i na neki drugi način koji ćete lako razumjeti.

Ukoliko vam odgovor dođe preko nesvjesnog, također može imati različite vidove, ali je svima zajedničko da će vam trebati neko vrijeme da shvatite poruku. To će biti neodređena slutnja, ili simbol koji će djelovati na vas (jogi, putnik, mudrac, pustinjak, lik sa Tarot karata, čarobnjak i dr.) ali vam neće odmah biti jasan. Poslije nekoliko dana ili sedmica ili mjeseci iznenada ćete doživjeti uvid koji će sve dijelove mozaika staviti na odgovarajuće mjesto. To se obično dešava kada se probudite iz sna ili na Intenzivu Gnoze, tokom meditacije ili dok čitate neku okultnu knjigu... bilo kako.

Ostalo je još nešto da uradite. Istupite iz tog oceana svjetlosti i okrenite se ka sadašnjosti. Pružite ruke pravo ispred sebe. Neka mlazovi blistave svjetlosti krenu iz vrhova vaših prstiju i neka

padnu čitavom dužinom Vremenske Staze sve do sadašnjosti, gdje u daljini vidite svoje sićušno fizičko tijelo. Neka Vremenska Staza bude jako osvijetljena kao jakim reflektorom i neka čitava počne da blista. Obratite pažnju da svrha vašeg života prožima vašu Vremensku Stazu čitavom dužinom. Nemojte

žuriti... neka vaša životna misija prožme u potpunosti vašu budućnost, neka je sasvim ispuni. Sada krenite da lagano jedrite ka sadašnjosti i dok kao Petar Pan meko i lagano letite iznad

Vremenske Staze primijetite kako se dobro osjećate i kakve su se sve promjene desile unutar vas. Primijetite svoje znanje o svojoj životnoj misiji i da vaša budućnost u najvećoj mjeri zavisi od vas.

Osjetite i prihvatite da se svi događaji na vašoj Vremenskoj Stazi usuglašavaju sa ciljevima koje imate u životu i sa najvišim ciljem koji u ovom životu imate. Drugim riječima, primijetite da ste, otkrivajući ili potvrđujući svoju životnu misiju, postavili ciljnu Spiritualnu strukturu, tako da vaš život od sada nadalje teče

79ka Najvišoj Istini linijom najmanjeg mogućeg otpora!

Dođite lagano iznad svoga fizičkog tijela i spustite se u njega. Počnite da se vraćate u svoju punu, kritičku svijest. Brzinom koja vam odgovara vratite se mekano, bez napora u stanje pune svijesti tako da postanete svjesni kako se sada osjećate bolje nego ranije. Obratite pažnju na zvuke koji dopiru do vas spolja.

Naročito obratite pažnju na svoja osjećanja. Kada lagano otvorite svoje oči, usmjerite pažnju na izgled svoje okoline: da li stvari u sobi izgledaju

malo drugačije, a vaše tijelo lakše kao da je izgubilo težinu? Da li su boje stvari oko vas življe i svjetlije? Da li uočavate bilo kakvu razliku?

Nešto kasnije može da se dogodi da osjetite kako vam je porastao energetski nivo i blagu euforiju, tako da uvečer možda nećete odmah zaspati, već ćete neko vrijeme ležati budni. Mnogi Praktičari poslije ovog procesa sanjaju lijepe snove: svoje Vremenske Staze posute sjajnim draguljima, beskrajne prostore i letenje po kozmičkim prostranstvima. Proces asimilacije iskustava koje ste imali na ovom procesu nastaviti će se još dugo vremena.

Evo nas na kraju Kreatona, točnije rečeno Kreatona u njegovoj trenutnoj verziji. Jer, ponoviti ću, on je živ sistem, jedna od njegovih bitnih odlika je da se stalno mijenja i usavršava. Ovo pišem mjeseca januara 1995. godine; prošlo je samo četiri mjeseca od prvog Kreaton Tečaja koji sam održao, a već se u ovoj knjizi nalazi nekoliko vrijednih procesa kojih nije bilo na prvim Tečajevima. Ljudi koji su prošli kroz praktičnu obuku biti će u stanju da ih sa lakoćom primjene. U vezi sa tim su dva posljednja savjeta koja vam mogu dati. Ako ikako možete, prođite kroz Kreaton Tečaj pod vodstvom Validiranog Majstora. To probojno iskustvo teško može da zamijeni samo rad po knjizi. Za dva dana takvog rada postići ćete više nego za nekoliko mjeseci samostalnog rada. A tada nastavite rad sa knjigom. Ostanite u kontaktu sa Majstorom koji vas je obučio, tako da ćete, kako se Kreaton bude usavršavao, redovno dobijati obavještenja o novim procesima i poboljšanjima već poznatih. Moći ćete također da razmjenjujete iskustva sa ostalim Učesnicima, što će dovesti do njihovog plodnog ukrštanja. I Praktičari koji su prošli Kreaton u njegovoj prvoj fazi, biti će u stanju da sa lakoćom koriste knjigu i efikasno uklope nove procese u svoju praksu.

Drugi savjet je jednostavan - radite! Ne čekajte Božju milost. Bez vašeg rada ni ovaj dragoceni kompjuter neće vrijediti ništa. Imate instrument kojim možete u visokom stupnju da izmjenite svoju realnost onako kako vi to želite. To za vas ne može da učini nitko drugi.

Svijet u kome živimo je iluzoran, ali naša iskustva u njemu mogu biti bolne ili prijatne iluzije. Kada se sve sabere, bolje je da budu prijatne. Sve naše aktivnosti u ovom univerzumu jesu igre: igre patnje i radosti, sreće i nesreće, rađanja velikih prijateljstava i njihovog gašenja. Postoje igre razočaranja i egzaltacije, nade i beznađa. Ima individualnih igara i igara u koje su uvučeni čitavi narodi, čiji smo sićušni djelić. Postoje lijepe i ružne igre, igre ratova i mirenja, stvaranja i razaranja, igre sićušne i prolazne ljubavi, igre prave i istinske ljubavi, igre velike ljubavi, igre tragične ljubavi... Ljudi te igre igraju sa različitim uspjhom, isto kao igre sportske borbe ili šaha. Postoje mali igrači, loši igrači, prosječni i dobri igrači. Postoje i Majstori igre. Kreaton vas uči kako da postanete Majstor Igre Stvaranja.

80DODATAK

USAVRŠEN METOD -1 ZA RJEŠAVANJE TRAJNIH PROBLEMA

Metod-1 za rješavanje kroničnih ili trajnih problema, koji sam stvorio prije skoro tri godine, pokazao

je u praksi svoju superiornost u odnosu na metodološke postupke i tehnike koji se koriste u drugim psihoterapeutskim i alternativnim sistemima. Sudeći po efikasnosti, na svijetu, u ovom trenutku, ne postoji ništa ni približno slično Metodu-1. Ali, kao što sam više puta naglašavao, postoji bolje i od najboljeg; i savršenstvo se može dalje usavršavati. Svako insistiranje na dogmatskoj vječitosti bilo kojeg učenja, sistema ili metodološkog postupka je smrtna presuda nad njegovom vrijednošću. Vrijedan sistem mora biti otvoren za nove doprinose.

Proces daljeg razvoja Metoda-1 postao je toliko brz da je nemoguće objavljivati novu verziju sistema u novom izdanju “Ekskalibura”. “Novi Ekskalibur” je već poslije kratkog vremena bio “Zastarjeli Ekskalibur”, jer su novi metodološki proboji slijedili kratko vrijeme po njegovom objavljivanju. Uočili ste u Kreatonu da se davanje Alfi i diskreiranje Beta vrši na nov, još efikasniji način. Ovdje ću vam dati najnoviju verziju Metoda-1.

Od samog početka primjene tog Metoda naglašavao sam da se poslije diskreiranja kičme problema, identiteta koji je u njegovoj osnovi, ne smije ostaviti praznina na mjestu problema. Ljudski duh ne trpi prazninu i ima neodoljivu tendenciju da je automatski popuni. U nekim slučajevima popuniti će je sličnim ili istim problemom. Zbog toga sam insistirao da Praktičari popune naslali vakuum snažnim poželjnim identitetom. Većina to nije činila, uz naivan optimizam da je problem zasvagda riješen i da se neće vraćati.

Novi doprinosi se sastoje u slijedećem: 1. Metod-1 se sada radi ne samo do diskreiranja identiteta koji je bio u osnovi problema, već do

stvaranja nove pozitivne strukture na mjestu diskreiranog problema. 2. Ukoliko Praktičar ne uspije da otkrije identitet koji je u osnovi trajnog problema, on mora da

primjeni postupak sagledavanja problema sa Metapozicija, odnosno sa drugih točaka gledišta. To treba da učini kroz identifikaciju sa drugim bićima koja su također uključena u problem. Taj postupak nazvao sam “Vrteška”, jer se Praktičar doista vrti oko problema, sagledavajući ga i čisteći ga sa više točaka gledišta. Kratak prikaz oba nova doprinosa pojasniti će novi postupak.

1. DISKREIRANJE TRAJNOG PROBLEMA I STVARANJE NOVE POZITIVNE STRUKTURE Ovaj postupak, ustvari, predstavlja dosljednu primjenu alkemijske formule: prvo rastvaranje

nepoželjnog, a potom stvaranje onog što hoćemo. Stvaranje se prethodno svodilo samo na stvaranje pozitivne Alfe kada diskreiramo problem, ali se to pokazalo kao nedovoljno.

Podsjetiti ću da proces diskreiranja kroničnog problema prolazi kroz slijedeće faze: 1. Upoznavanje sa problemom 2. Želja Klijenta da se oslobodi problema 3. Uklanjanje otpora 4. Diskreiranje tjelesnih osjećaja 5. Diskreiranje osjećanja ili emocija koje prate problem 6. Diskreiranje mentalnih komponenata problema 7. Diskreiranje identiteta koji je u osnovi problema 8. Stvaranje pozitivne Alfe ili identiteta 9. Svijest o sopstvenoj uzročnosti i preuzimanje veće odgovornosti U novom, dalje razvijenom postupku, raditi ćete sve te faze, ali potom prelazite na pozitivan

proces, stvaranje suprotne pozitivne ili poželje tvorevine u obrnutom smjeru. Napominjem da taj proces ide lako i brzo ukoliko ste kroničan problem prethodno diskreirali kako valja. Krećemo se od stavke br. 9 do stavke br. l. Znači idemo nazad obrnutim smjerom, od faze br. 9. sve do faze br. l, od koje smo u rješavanju problema pošli. Potrebno je da pored sebe imate knjigu “Novi Ekskalibur” da biste vidjeli kojim redom idu faze procesa.

9. Ova faza je opisana u “Novom Ekskaliburu” 8. Također je stvaranje novog identiteta već opisano. Taj proces ide izuzetno brzo, jer nema Beta.

Na primjer, ako je problem bio “loš odnos sa ocem”, identitet će se grupirati oko osnovne Alfe: “Ja imam dobar odnos sa ocem”. Tu će doći nekoliko srodnih Alfi:

“Ja volim svog oca” “Ja cijenim svog oca” “Ja i otac imamo skladne odnose” “Ja razumijem svog oca u potpunosti” “Ja dozvoljavam svom ocu da bude to što jeste” “Ja sam to što jesam” “Ja sam zrela i nezavisna osoba” i slične. 7. Ova faza, tj. diskreiranje identiteta je već obavljena. 6. U ovoj fazi oko kostura koji čini identitet treba da stvorite tkivo mentalnih komponenata. To ide

ovako. Klijent sa uživljavanjem saopćava Alfu: “Ja imam dobar odnos sa ocem”. Voditelj mu kaže: “Dok

81osjećaš da si u tome identitetu, koje misli imaš?”...

“Dok si u identitetu sina koji ima dobar odnos sa ocem, koja vjerovanja imaš?...” ...koja ubjeđenja...stavove... Za što ti je pažnja vezana? itd. Klijent će sa lakoćom da ih saopći. 5. Potom slijedi peta faza: “Dok si u tom identitetu, koje emocije osjećaš?” 4. “Dok si u tom identitetu, koje tjelesne senzacije osjećaš?” Ako vam u fazama br. 6, 5 i 4 Klijent kaže da je sasvim prazan, tako da nema mentalne

komponente nove tvorevine, emocije ili tjelesne senzacije, morate ga navesti da ih stvori, jer, sada to dobro znamo, na njihovom mjestu ne smije da ostane praznina!

3. U ovoj fazi pitate ga da li ima otpor da prihvati to novo iskustvo da on ima dobar odnos sa ocem. Naravno da neće imati ništa slično.

2. Sada ga pitate: “Da li imaš želju da zadržiš to stanje, dok sam ne odlučiš da ga izmijeniš?” Odgovor je uvijek “da”.

1. Konačno, možete ga pitati kako se sada osjeća, odnosno da vam kaže nešto o novoj tvorevini, kao što ste primjenu Metoda-1 počeli tako što vam je ukratko prikazao problem. Međutim, to pitanje će u velikoj mjeri biti suvišno. Klijent će samo odmahnuti rukom ili se nasmijati.

Ovakvim postupkom stvorili ste na mjestu diskreiranog problema stabilnu, čvrstu tvorevinu sa svim elementima koje ta struktura treba da ima.

2. VRTEŠKA ILI METOD-1 PRIMJENJEN SA RAZLIČITIH TOČAKA GLEDIŠTA Na ovom mjestu ne mogu da se upuštam u detaljna objašnjenja teorijske osnove ovog postupka,

jer bi zdravorazumskom praktičaru ona djelovala mistično. Rijetki pojedinci koji imaju znanja o sajentološkom stupnju OT-3 znaju na što mislim. Ja ću se ograničiti na tehnička objašnjenja ovog postupka uz minimum teorije.

Osoba koja je uspješno prošla Ekskalibur i doživjela suštinu svog Bića kao prazninu, više nije čvrsto vezana za jednu točku gledišta. To u najvećoj mjeri važi za osobu koja je prakticirala tehnike Ekskalibura, pogotovo rad sa Metodom-1. Takva osoba počinje da zauzima točke gledišta drugih ljudi i Bića kroz identifikaciju sa njima, pri čemu se taj proces odvija automatski. Ona osjeća da više nije ograničena svojom kožom, već nalazi sebe na drugim stajalištima. Pri tome je takva osoba uglavnom nesvjesna procesa u koji se uključila. Ona obično kaže da se osjeća čudno, da je postala rasijana, tako da ne pamti datume i ostale podatke kao ranije. Istovremeno osjeća patnju kada vidi da su druga Bića nesretna i tome slično. O iskustvima te vrste, Miroslav Antić u jednoj svojoj pjesmi nadahnuto piše:

“Ne pitaj kako sam saznao što misliš. Možda sam ponekad bio: ti. Možda si i ti pomalo bio: ja Možda smo zajedno bili cijeli svijet. “ Objašnjenje javljanja doživljaja ove vrste je u tome što je Praktičar uklonio međaše u polju svoje

svijesti, koji su mu služili za orijentaciju i sada više nije zakovan u svoju individualnu točku gledišta. Takva osoba je raspršena, nalazi sebe u drugim Bićima bez svjesne namjere, identificira se sa njima i njihova iskustva doživljava bezmalo kao svoja. Gladna djeca u dalekom kraju svijeta kao da su u izvjesnoj mjeri njena; ubijeni mladunci foka na Grenlandu i spaljene šume u Amazoniji izazivaju u njoj patnju, ili u najmanju ruku, jaku nelagodu. Nasilje nad drugim ljudima je djelomično nasilje nad njom... itd.

U prvo vrijeme takva osoba vjeruje da je zahvaćena nerazumljivom preosjetljivošću koja će poslije kratkog vremena nestati. Ali ona postaje sve jača i širi se na sve nove oblasti. Istovremeno Metod-1, kojim je nekada nepogrješivo rješavala kronične probleme, kao da gubi efikasnost, tako da novonastali problem ne uspijeva sa njim da ukloni u potpunosti. Gdje je objašnjenje tog stanja?

Budući da je ona i u sebi i u drugome, primijenjen Metod-1 (ili bilo koji drugi sličan) mora da zahvati i drugog ! Ako se to ne postigne, osoba je u procesu zahvatila SAMO MALI DIO SEBE, a veliki dijelovi su ispušteni. Ključni elementi problema (emocije, senzacije, identiteti ili mentalne komponente) često su identifikacijom i projekcijama smješteni u drugim Bićima koji učestvuju u igri koju nazivamo kroničnim problemom. I zato moramo proces proširiti i na njih, jer osoba jeste u njima!

U primjeni Metoda-1 moramo zahvatiti ne samo Prvu iskustvenu poziciju (uključenost u doživljaj), već i Metapoziciju, a u nju spadaju točke gledišta svih Bića koja su uključena u problem. Pokazati ću to na jednom primjeru.

Mladog čovjeka je ujeo pas i od tog događaja on osjeća strah od pasa. Budući da problem nije trajno reagirao na diskreiranje Formulom Rastvaranja, primijenjen je Metod-1. Naravno, Metod je primijenjen na Prvu iskustvenu poziciju, Klijent je diskreirao problem uključen. Došli smo do kraja postupka, on navodi jedan, drugi, treći identitet u osnovi problema, ali nijedan ne djeluje kao da je pravi, problem “ne puca” na njima i samo je ublažen, ali nije do kraja diskreiran.

Da je problem diskreiran, na njegovom mjestu bismo stvorili pozitivnu tvorevinu i na tome bi se priča završila. U ovom slučaju, primjenjujemo metod Vrteške i prelazimo na druga Bića koja su učestvovala u tom događaju. To su u ovoj situaciji majka, vlasnik psa, jedan slučajni prolaznik koji je bio svjedok događaja i sam pas. Nekada uzimamo kao Metapoziciju i Kolektivnu Svijest koja taj događaj opaža kao zbivanje u jednom djelu sebe. Kao iskustvenu Metapoziciju treba da uzmete svakoga tko, po osjećanju Klijenta,

82učestvuje na bilo koji način u tom iskustvu.

Znači, čistili smo događaj sa stajališta samog ujedenog Klijenta (Prva iskustvena pozicija) i problem nije bio riješen. Nismo primjenjivali Drugu iskustvenu poziciju (isključenost), jer ona nije efikasna kod diskreiranja. Prešli smo odmah na Treću poziciju ili Metapoziciju, koja uključuje četiri točke gledišta: majku, psa, njegovog vlasnika i slučajnog posmatrača. Naravno, čišćenje problema vršimo redom, jednu po jednu točku gledišta. To znači slijedeće. Primijenimo opet Metod-1 na djetetovu majku, kroz identifikaciju Klijenta sa njom. U tu poziciju ga uvodimo sa zahtjevom: “Identificiraj se sa svojom majkom u tom događaju, osjeti kako se ona osjeća!” I potom radimo Metod-1 kao da je majka pred nama u Klijentovom tijelu. Da je problem tada bio diskreiran, završili bismo posao diskreiranja i prešli bismo na stvaranje pozitivne tvorevine, ali sada je radi sam Klijent, a ne njegova majka: stvorio bi Alfu (ili čitav identitet oko nje) “Ja volim pse” ili “Ja se osjećam sigurno u blizini pasa” ili “Ja imam dobar kontakt sa psima” i onda bi nastavio sa nadgradnjom tvorevine onako kako sam to prethodno pokazao.

Ali, u ovom slučaju, problem se nije raspao kada smo radili sa majkom. Emocionalnog naboja je bilo mnogo i u radu sa psom (Klijent se sa njim identificirao i osjetio je jako, životinjsko zadovoljstvo kada je ugrizao mladića za nogu, jer su ga dugo vremena prije toga djeca iz susedstva maltretirala). Do diskreiranja nije došlo ni na vlasniku psa. Problem je pukao tamo gdje su se i Klijent i Praktičar najmanje nadali, na slučajnom prolazniku, Odnosno na njegovom identitetu, koji se može samo opisno dočarati: “Da vidim već jednom kako se jadni psi svete za sva mučenja koja doživljavaju od ljudi!” Naravno da nije bilo potrebno raditi sa još neke Metapozicije (na primjer, sa stajališta Kolektivne Svijesti).

Kada je problem riješen na takav način, izgrađena je pozitivna tvorevina na upražnjenom mjestu i tako okončan postupak.

Da bi se Metod-1 uspešno primjenio, potrebno je neiskusnog Klijenta ukratko upoznati sa procesom napuštanja jednog stajališta, ekspanzijom svijesti u druge točke gledišta. Otprilike onoliko koliko sam vam ja prethodno rekao u ovom Dodatku.

Ukoliko iskoristite ove nove doprinose, vaš rad će biti efikasniji i biti ćete u stanju da riješite neke tvrdokorne probleme koje prethodno niste mogli.

ŠTO STE OVDJE NAUČILI 1. Metod-1 radimo prošireno, poslije diskreiranja do praznine kreiramo novu poželjnu tvorevinu. 2. Kreiranje se vrši obrnulim redom, od faze br. 9. do faze br. 1. 3. Ukoliko trajni problem ne uspijemo da riješimo radeći po Prvoj iskustvenoj poziciji, prelazimo na

Vrtešku, odnosno uključujemo sva Bića (jedno po jedno) koja učestvuju u tom iskustvu. 4. Proces rastvaranja je završen kada problem nestane, a to može da se desi na bilo kojoj točki

gledišta. 5. Tada na mjestu nastalog vakuuma kreiramo poželjnu tvorevinu (stvaranje). To činimo na Prvoj

saznajnoj poziciji, bez obzira na kojoj točki gledišta se problem raspao.