1

2

Škole za Afriku- Unicef………………………………………………………………….3

Recitatorski turnir u čast sv. Vlaha………………………………………………..4

S Tinom do zvijezda………………………………………………………………………5

Radionica robotike u našoj školi……………………………………………………6

Literarni radovi naših učenika……………………………………………………….7

Ekskurzija 2015……………………………………………………………………………12

Brodostrojari posjetili Muzej domovinskog rata………………………………………………………………….14

Maturalna zabava……………………………………………………………………………………………………………….16

Putopis našeg profesora Vinka Pančevskog…………………………………………………………………………18

Praktična nastava na Kraljici mora……………………………………………………………………………………...22

Intervju s nastavnicom Marijom Popović……………………………………………………………………………24

Natjecanje iz Prve pomoći………………………………………………………………………………………………….26

Posjet hidroelektrani Plat…………………………………………………………………………………………………..28

Shakespeare i Cervantes…………………………………………………………………………………………………….29

Školski sport……………………………………………………………………………………………………………………….30

Albatros – list Pomorsko-tehničke škole Dubrovnik

Izdavač: Pomorsko-tehnička škola Dubrovnik

Za izdavača: Antonio Lučić, prof.

Odgovorne urednice: Ivana Jadrov, prof. i Romina Tomaš, prof. i dipl. knjižničarka

Lektor i korektor: Ivana Jadrov, prof.

ISSN-1333-6878

Tisak: Prizma Dubrovnik

U stvaranju lista sudjelovali su učenici:

Roberto Zlatković – La Gioia 1. Nb ,Vlaho Miljanić 1.R, Antun Nola 1.R, Marko Vučković 1.R, Đivo

Matković 3.R, Zdravko Raguž Vodenac 4.R, Božo Korda 4.R, Stjepan Skurić 4.R, Zdravko Vidivić 3. Na,

Ante Žile 4.E, Vlaho Sambrailo 4.Bs, Marin Milinković 4. Nb, Antonio Komnenić 3.Na, Ante Kolunđija 3.R,

Pero Papac 2.Bs, Matej Vidak 2.Bs, Dominik Marić 2.Nb, Mihael Sutić 2. Nb, Marko Trtoman 4.R

3

U školskoj godini 2015./16. i naša se škola priključila UNICEF-ovom programu Škole za Afriku.

UNICEF nam je poslao mape s prigodnim materijalima za provođenje ovog programa. Proveli smo

akciju prikupljanja sredstava po razredima. Učenici su mogli

sudjelovati s iznosom koji žele, dovoljna je bila i kuna-dvije.

Ukupno smo prikupili 2553,00 kune koje smo uplatili UNICEFU

za ovaj projekt.

Dvadeset i osam milijuna djece u Africi ne ide u školu. Svakom

trećem djetetu uskraćeno je obrazovanje zbog siromaštva, a time i

bolja i sigurnija budućnost.

Ohrabren vizijom da samo zajedničkim snagama možemo

promijeniti podatke koji nam otkrivaju stvarna djetinjstva i priče gdje se oni najmlađi i najranjiviji

svakodnevno suočavaju s nedostatkom osnovnih životnih uvjeta, UNICEF je postao dijelom globalnog

programa pod nazivom Škole za Afriku.

Našim prilozima omogućit ćemo da UNICEF otvori što više 3u1 škola. One objedinjuju predškolu,

osnovnu školu i neformalno osposobljavanje, a cilj im je povećati broj djece koja se obrazuju u Africi.

Već i malim donacijama pomažemo djeci u Africi da započnu s ranim obrazovanjem i kad odrastu

postanu učitelji, liječnici, krojači, poduzetnici…

Program se provodi u više od 25 razvijenih zemalja od 2004. godine kako bi se prikupila sredstva za

izgradnju i obnovu škola, predškolskih ustanova i centara za alternativno obrazovanje na području

afričkog kontinenta te kako bi djeca i obitelji iz navedenih područja dobila priliku za bolju i sigurniju

budućnost.

Roberto Zlatković – La Gioia, 1. Nb

4

Dubrovački srednjoškolci uključili su se u

obilježavanje 1700. obljetnice mučeničke smrti

sv. Vlaha recitatorskim turnirom održanim 5.

veljače 2016. u dvorani Ivana Pavla II. U Dubrovniku.

Iz svake od devet dubrovačkih srednjih škola natjecalo se po dvoje učenika, a također iz svake škole po

10 učenika imalo je ulogu žirija.

Našu su školu predstavljala dva učenika, Luka Kovač ( 2.E)

pjesmom Marija Nardellija „Festa sv. Vlaha“ te Marijo Obrovac

(1.E) pjesmom N. Kučara „Sveti Vlaho"

Stručni žiri je bio u sljedećem sastavu: rektor crkve sv. Vlaha

mons. Toma Lučić, te dvije profesorice hrvatskog jezika i

književnosti: Milka Macan i Ivana Obradović.

U glazbenom dijelu večeri nastupili su učenici Umjetničke škole.

Programu su prisustvovali i ovogodišnji festanjuli Zvonimir

Cetinić i Ante Pavlović.

Program je održan u organizaciji Katehetskog ured i Vijeća za

katehizaciju i novu evangelizaciju Dubrovačke biskupije, a

moderator večeri je bio dr. Joško Mikuš.

Lidija Brajčić iz Biskupijske klasične gimnazija osvojila je prvo

mjesto stručnog žirija pjesmom Luka Paljetka „Tihi noćni

razgovor tete Ane s njezinim i našim parcem sv. Vlahom“, drugo

mjesto Antonela Đuraš iz Obrtničke i tehničke škole s istom

pjesmom, a treće mjesto Katarina Handabaka iz Gimnazije

Dubrovnik tekstom Iva Vojnovića „Hvala ti, sv. Vlaho“.

Drugo mjesto učeničkog žirija osvojio je naš učenik Luka

Kovač.

Nagrade je učenicima uručio generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr. Petar Palić koji je tom

prilikom zahvalio svim sudionicima te im prenio pozdrave dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinića.

5

Odjel za djecu i mlade

Narodne knjižnice Grad

organizirao je glazbeno-

poetsku večer „S Tinom do

zvijezda“ u petak, 13.

studenoga 2015. , s početkom

u 19 sati.

Poeziju Tina Ujevića čitali

su učenici srednjih škola

povodom 60. godišnjice

njegove smrti. Program je bio natjecateljskog karaktera, a natjecali su se Gimnazija

Dubrovnik, Medicinska škola, Pomorska škola, Turistička i ugostiteljska škola te

Umjetnička škola Luke Sorkočevića.

U nenatjecateljskom dijelu predstavili su se učenici osnovnih škola Lapad i Marina

Držića, dok su u glazbenom dijelu večeri nastupili učenici Umjetničke škole Luke

Sorkočevića.

Za našu su školu nastupili

učenici: Miho Haklička, 4.

Na, Josip Haklička, 4. Nb i

Vinko Barišić, 4. Nb.

Gosti večeri, ujedno i

članovi žirija, bili su

urednica emisije „Šareni

svijet“ Radio Dubrovnika

Nike Nagy, umirovljena

profesorica hrvatskog jezika

Anita Vlašić, psihologinja

Jadranka Zlošilo i

zaljubljenik u poeziju Dario

Spajić.

6

Za vrijeme zimskih

školskih praznika

imali smo

organizirani dan

robotike u školi.

Robotika se bavi

sklapanjem,

upravljanjem i dizajniranjem robota koji bi nam u budućnosti olakšali svakodnevni

život, a povezana je sa elektrotehnikom i mehanikom.

Mentor svjetskih prvaka u robotici došao nam je i učio nas osnovama robotike.

Instalirali smo program za upravljanje robota na računalu. Služili smo se robotom u

obliku autića, koji ima na sebi bateriju i elektro motore povezane na kotače te interface

koji služi za povezivanje robota i programa na računalu.

Spojili smo interface s računalom pomoću USB kabela i napravili program za

pokretanje i upravljanje

robotom.

U početku smo radili

jednostavne komande,

pokretanje robota

pravocrtno.

Nakon toga smo prešli na

složenije programe

upotrebljavajući senzore

za očitavanje kretanja

robota prema zadanom

pravcu.

7

Poslije uspješno riješenog gore navedenog zadatka, dobili smo ultrazvučne senzore. Oni

služe za otkrivanje prepreka i izbjegavanje istih te vraćanje robota na zadani

pravac.

Naučili smo programirati

ultrazvučne senzore da bi

robot mogao izbjegavati

prepreke i vraćati se u

zadani pravac kretanja.

Postavili smo prepreke

na robotovom pravcu

kretanja ( plastične

boce). Robot ih je

uspješno izbjegao i

vratio se zadanom

pravcu.

Nakon vježbanja

programiranja robota i senzora,

svaki od nas je dobio zadatak programirati robota za natjecanje u

brzini prelaska zadanog pravca i što boljeg i bržeg izbjegavanja prepreka. Između

sudionika je započelo natjecanje.

Prvo natjecanje je bilo u brzini robota, a drugo u brzini i izbjegavanju prepreka.

Pobjednici su dobili simbolične nagrade.

Cijelo druženje kao i radionica je bilo za nas jedno novo iskustvo koje nam je otkrilo

neograničene mogućnosti robotike i tehnologije.

Voljeli bismo da u buduće bude što više ovakvih druženja i natjecanja.

Vlaho Miljanić, Antun Nola i Marko Vučković 1.R

NATJECANJE IZ MATEMATIKE

Zapažen rezultat na Županijskom natjecanju iz Matematike ostvario je naš

učenik Marin Krtinić, 4. E osvojivši 2. mjesto.

Marinov mentor bio je prof. Vinko Pančevski.

Čestitamo !

8

Nemoj uznemiriti tišinu

„Nemoj uznemiriti tišinu“, odjekivalo je iz tijela ljudi koji su stajali na mjesečini, u goloj zemlji u

kojoj riječi poput kiše padaju na tlo. Sablasnom dolinom šaptala je samo tišina. U ovim neumornim

snovima hodam s vjetrom i suncem koje izdaje svoje upozorenje – riječi mudrosti kriju se na papiru

i ako želiš ići kući, nije kasno da promijeniš put.

Dvadeset i četiri sata već su se pretvorili u dane. Iako je sunce ostalo isto, ti si za dah kraći, dan bliži

smrti. Biti gdje si bio... Sjedio s mudracima koji pričaju o danima za koje tako mirno sjede i čekaju

da se sve otkrije; govor i pjesma koja dušu vodi, ali riječi još ne raspoznaju. Sunce pali tlo i oči se

pune pijeskom. S vremenom sve blijedi kao oluja koja ne ostavlja traga, kao misao u snu.

„Mora postojati izlaz“, rekla je luda kradljivcu. Mnogi od nas misle da život nije ništa više od šale,

ali vrijeme, sigurno kao voda, kopa rupu pod nama.

„Nema razloga za zabrinutost“, kradljivac mirno reče dok su mu zvijezde ispunjavale san. „Dugo

živiš i visoko letiš, i tvoj plač i osmijeh, i sve što vidiš i osjetiš, sve je što će tvoj život ikada biti.

Zato ne zbori krivo, kasna ura se bliži.“

Napokon kući. Moj Shangri-La pod ljetnim mjesecom. U zavjetrini snova pod sunčanim satom vjetar

realnosti otpuhao je ludu i kradljivca. Ostali smo samo kamen i ja.

Đivo Matković, 3.R

9

Sjećanje na prošlost uvijek me oduševi. Volim razmišljati o lijepim i bezbrižnim

trenutcima koji su nestali. Djetinjstvo je nosilo opuštenost, igru, bezbrižnost.

Mirisi i okusi djetinjstva me razveseljavaju i čine sretnim. Kolači za blagdane vrate me

u neko prošlo božićno vrijeme, miris petardi i baruta u vrijeme dječje nepromišljenosti

i bezbrižnosti. Rađalo se veselje neopisivih veličina. Rađao se mir pod dječjim suncem,

ljeti preko praznika, trčanje i skakanje, dječji nestašluci.

Okusi i mirisi domaćih kolača, toplog kakaa, sjećaju me doline sna. To je savršeno,

mirno mjesto, zrači svjetlošću i mirisom svježine. To mjesto uvijek je u mojim sjećanjima

savršeno i ne znam zašto ga poistovjećujem s kolačima i toplim kakaom. Vjerojatno zbor

mirnoće koju je budilo u meni u tom nemirnom djetinjstvu. Ti me trenutci uvijek vesele

i vraćaju u bezbrižne dane. Mogu reći da je to ono za što živim, za ta sjećanja.

Iz godine u godinu sve se mijenja.. Ulazi nekakav nemir i dolina sna polako nestaje.

Dolazi život s brigama i opterećenjima, ali uvijek mi ostaje tajni život u okusu i mirisu

sjećanja.

Zdravko Raguž Vodenac, 4.R

10

Djetinjstvo je nosilo svoje boje i mirise, nosilo je opuštenost i radost u beskrajnim igrama s prijateljima.

Bilo je tu svađa i smicalica, ali sretni trenutci najviše se pamte.

Boje, mirisi i okusi, način na koji mi se vjetar obraćao, način na koji su mi livada i kukci bili prijatelji, sve je

to moglo izazvati sreću.. Znali smo biti bezbrižno glupi i pri tome zadovoljni. Dječje igre...

Znalo se kad je sezona trešanja u susjedovoj baštini, znalo se tko je uvijek tužibaba, tko će prvi bježati

nakon urnebesnih događaja u susjedstvu.

Svakakva znanja, vještine, herojski pothvati, pomnoženi u jedno djetinjstvo, pomnoženi s mnogom

djecom, raspršeni diljem svijeta sa svima koji imaju slična sjećanja.

Čudimo se kako je djetinjstvo nosilo svoje posebne boje i mirise, drugačije od ovih danas, kako se sada

bojimo kukaca, a nekad su nam bili samo dobri prijatelji.

Božo Korda, 4. R

Svatko od nas u životu nosi sjećanja, uspomene na događaje koji su završili. Ta sjećanja imaju snažnu

moć vratiti nas u neka prošla i zaboravljena vremena. Tako će nas neka gesta, riječ, okus ili miris vratiti u

neko proživljeno iskustvo, naše djetinjstvo, omogućiti nam svježinu sjećanja i šansu da prošle dane

učinimo živima. Sjećanja omogućuju putovanja u neki naš svijet, svijet poznat samo nama koji smo

proživjeli te događaje. Oni za nas imaju duboko značenje i ostavili su neizbrisiv trag.

Za mene Božić, taj ugođaj i miris, ima posebno značenje. Ne samo da ga volim i jedva iščekujem, već me ti

dani u godini promijene i podsjete na djetinjstvo. Svake godine, kad se približe ti dani, ja odlutam iz

realnog svijeta i uživim se u svijet u kojem sam miran i sretan. Božić ima specifičan miris koji je spoj mirisa

hrane, kamina, okićene jelke, topline. Božić je zaista poseban, velika je njegova čar i moć. Zbližava ljude,

podiže raspoloženje, osvjetljava tamu, budi iščekivanja. Iz godine u godinu nešto se mijenja, djeca

odrastaju, drugačije razmišljaju, ali nešto uvijek ostaje isto. Toplina u hladnoći zime, mir u nemiru odraslih,

jeza od koje kroz nas prolaze trnci. Jesam li jedini koji tako razmišlja i osjeća? Dajem ruku u vatru da je naš

planet ocean ljudi koji se pronalaze u ovim rečenicama.

Istina, iz razmišljanja me ponekad probudi stvarnost koja me uvjeri da ne može tijekom godine biti sve

bajno kao u nekom filmu. Zahvalan sam što pojedini okusi i mirisi imaju snažnu moć da probude u nama

neki novi svijet, vrate nam djetinjstvo i prošla vremena za koja mislimo da su izgubljena, no uvijek nas

iznova uhvate za ruku i odvuku iz stvarnosti na neka ljepša mjesta.

Stjepan Skurić, 4.R

11

Tišina je govor razumijevanja

Često se zateknemo u tišini. Sami ili u društvu. Kad malo zastanemo i prepustimo se

tišini osjetit ćemo njenu potpunu čar. Kad spomenemo riječ tišina, odmah pomislimo

na šutnju i nedostatak govora. Međutim, tišinu treba doživjeti jer vrlo često ona govori

tisuću riječi. Tad naši osjećaj najbolje izlaze na vidjelo.

Kad smo sami, tišina nam dođe kao lijek, odmor za dušu. Ona je praktički naš najbolji

prijatelj jer samo pred njom možemo plakati ili pričati sami sa sobom jer ona nije kao

ljudi da nas čudno gleda. U njoj upoznajemo sami sebe, shvaćamo tko smo i kakvi

smo zapravo, razmišljamo o svojim djelima i najbolje donosimo bitne odluke u našem

životu.

Kad smo u društvu drage osobe, prijatelja ili osobe prema kojoj gajimo ljubavne

osjećaje, tišina pokazuje svu svoju moć, svu raskoš svoje ljepote. Iz nas proizlaze

osjećaji sami od sebe, htjeli mi to ili ne, jednostavno, tišina govori. Ponekad tišina

dođe kao igra živaca. Uglavnom kad se posvađamo s dragom osobom, ponos nam ne

da da pružimo ruku pomirenja i ta tišina nas ubija. Tišina je najljepša u trenucima s

voljenom osobom, tad su uglavnom riječi suvišne i tišina pjeva svoju najljepšu

pjesmu.

Ponekad poželimo da ta tišina nikad ne prestane, jer kad nam je dosta svega i želimo

se odmaknuti od svijeta ona nam dođe kao mirna luka u olujnom moru. Često nam ona

dođe kao blago jer ponekad se jednostavno ne možemo sakriti od ljudi. Stoga tišinu i

taj mir treba čuvati jer kad svi odu ona ostaje.

Zdravko Vidović, 3. Na

12

Na jedno od najljepših putovanja svoga života, ekskurziju u Prag i Beč, ove godine zaputili su se

maturanti Pomorsko-tehničke škole u pratnji svojih razrednika na čelu s profesorima Sentićem i

Strgarom, a koje je organizirala turistička agencija Platanus.

Mjesto sastanka bila je Zračna luka u Čilipima gdje smo se ukrcali na let

za Zagreb. Po dolasku u Zagreb, svoje veliko putovanje nastavili smo

autobusom do Praga, a u dugo očekivanu avanturu povezla nas je (na

iznenađenje sviju) vozačica Senka i vodička Dora.

Uvertira u ovo nezaboravno iskustvo bio je neočekivan kvar

autobusa na nekom odmorištu još u Austriji. No, simpatična Senka

je pokazala kako je ne samo dobra vozačica, nego i izvrstan

mehaničar (hehe) te je na opće oduševljenje svih prisutnih popravila

kvar pa se avantura mogla nastaviti.

Prvoga dana, po dolasku u Prag, priređen je izlazak u noćni klub gdje

smo uz domaće

hitove upoznali i

maturante iz bivše

Juge.

Sljedećeg dana, u

nešto smirenijem

tonu, starija tete

vodička nas je povela u

razgledavanje grada i kulturnih znamenitosti (iako

ju pola učenika nije ništa razumjelo što je govorila,

čitaj: NITKO).

Ipak, uspjeli smo skontati da nam je pokazala

palače Čepin i Loretu, Kraljevsku palaču,

nadbiskupsku palaču, katedralu sv. Vita te crkvu

sv. Jure kao i veličanstveni Karlov most.

13

Trećeg dana organiziran je posjet pivnici „U

Fleku“, gdje je davne 1911. godine

nekolicina splitskih studenata osnovala

nogometni klub Hajduk, a gdje smo mi

guštali u odličnoj hrani i češkom crnom pivu.

Neizostavan je bio i posjet ZOO Troja,

ogromnom kompleksu u kojem smo mogli

vidjeti brojne egzotične životinjske vrste, kao

i posjet Tehničkom muzeju Praha u kojem su

bili izlošci iz različitih područja (akustike,

mjerenja vremena, načina prijevoza..) za koje

je najveće oduševljenje pokazao profesor

Sentić.

Zlatni Prag oduševio je i nas učenike, ali i

profesore iznimnim kulturnim i povijesnim

znamenitostima, dobrom hranom (GULAŠ I PIVA!!), mogućnošću za dobru zabavu, ali i šoping.

Pretposljednjeg dana ekskurzije posjetili smo Beč gdje smo u pratnji vodiča posjetili dvorac Belvedere,

Parlament, katedralu sv. Stjepana i mnoge druge znamenitosti, a na kraju, kao vrhunac (čast kulturi i

kulturnim znamenitostima), bio je odlazak u famozni Prater. Uz puno lijepih doživljaja, zaputili smo se

autobusom iz Beča za Zagreb, a potom avionom za Dubrovnik.

Svima koji su bili na ekskurziji ovo će putovanje ostati u lijepom sjećanju, a svakako ćemo se

dogodovština spominjati i kada budemo na nekim od godišnjica mature.

Živili!!

Ante Žile 4.E

14

U sklopu izvannastavnih aktivnosti jednog petka odlučili smo da idemo na kratki

izlet s profesorom Krešom Cvjetanovićem koji nam je rekao da će nas voditi gdje god

poželimo, samo da nije mjesto gdje se slušaju narodnjaci (cajke). Kako i sam kaže,

mentalni sklop mu to ne može podnijeti i od takve glazbe dobija napade padavice i

stomačne probleme. Nakon kratkog vijećanja, odluka je pala. Idemo ! Idemo na prvu

crtu obrane grada ! Idemo na Srđ ! Idemo u Muzej Domovinskog rata ! Idemo vidjeti i

upoznati se s obranom Dubrovnika u Domovinskom ratu 1991. godine, vidjeti tko su

„vandali s istoka“, kako je tekla okupacija i obrana našeg jedinog grada i kako su to

uspjeli izvesti svi naši branitelji Dubrovnika i okolice. Vidjeli smo svi da je i profesoru

Krešu jako drago i da je ponosan na nas što ćemo svi skupa poći na ovako jedno mjesto

ponosa Dubrovnika.

Tog petka svi smo došli na Srđ u 9:30 sati kako je bilo i dogovoreno. Dan je bio

jako topao i sunčan, idealan, tako da smo svi bili dobro raspoloženi, znatiželjni i

zainteresirani za sve što nas čeka. U 10 sati profesor Cvjetanović uveo nas je u Muzej

Domovinskog rata koji je smješten u tvrđavi Imperijal koju su Francuzi izgradili još

1812.godine u svrhu obrane grada, a odigrala je i ključnu ulogu obrane u Domovinskom

ratu, naročito u najjačim napadima u studenom i prosincu 1991.godine.

Cijeli koncept muzeja je kronološki poredan, tako da smo krenuli od početka i same

pripreme neprijatelja da napadne Dubrovnik. Međutim, jedna stvar nas je sve začudila i

iznenadila. Profesor Krešo se u trenu pretvorio u kustosa. Jednostavno se pretvorio u neku

drugu osobu koja više ne priča samo o turbinama i parnim strojevima nego nas je počeo

zasipati svim mogućim informacijama o početku rata, voditi kroz cijelu priču rata, o

napadima, o obrani, o osobama važnim za obranu i organizaciju obrane Dubrovnika u

15

ratu, o djetinjstvu u ratnom

Dubrovniku i osobnim

sjećanjima iz rata kad je imao 7

godina. To nas je vrlo iznenadilo

i još više zainteresiralo za temu.

Profesor nas je proveo

kroz cijeli Muzej i kroz sve faze

rata. Od same okupacije srpsko-

crnogorskih regruta i

dobrovoljaca koji su došli

porušiti sve što je ispred njih,

prognati civile i zapaliti naša

ognjišta, porušiti crkve, preko

deblokade Slanoga i Dubrovnika 1992., pa sve do Dana pobjede, odnosno operacije

„Oluja“ koja je provedena 1995.godine, a u kojoj su sudjelovali branitelji Dubrovnika u

sklopu 4. Gardijske brigade, 163. Dubrovačke brigade i pripadnika specijalne policije

„Grof“ iz Dubrovnika. Zaista opširan i poučan posjet Muzeju uz pregršt informacija i

prepričanih događaja iz doba rata i života u okupaciji bez vode, struje, hrane, telefona. . .

. . . najbržih 4 sata koji su prošli za tren, a nisu izlazak subotom navečer u disko. He, he,

he.

Profesor nam je pričao i o ulozi i pogibelji Miljenka Bratoša po kojem je i ulica naše škole

dobila ime. Bilo je mnogo osoba na slikama iz rata koje znamo i koje viđamo svaki dan,

poput generala Nojka Marinovića, a profesor (sada već profesionalni vodič) se posebno

osvrnuo i na logore Bileća (kraj Trebinja) i Morinj (u Crnoj Gori) u kojima su zatočeni i

krvnički mučeni mnogobrojni dubrovački branitelji i civili.

Po završetku razgledavanja „pale“ su i fotografije za uspomenu, a kada smo izašli

iz Muzeja počela je i kiša padati. Međutim, to nas nije spriječilo da prošetamo po cijelom

Srđu i obiđemo sva mjesta teških okršaja naših branitelja heroja s agresorskom vojskom

iz Crne gore i Trebinja te hordama divljaka koji su došli rušiti sve što je nama sveto kao

i da odamo počast na svakoj spomen ploči branitelja palih za slobodu Dubrovnika i

Hrvatske.

Izlet smo završili tek u kasnim popodnevnim satima nakon vrlo ugodnog druženja

skoro cijelog razreda s profesorom u jednom od bunkera na Srđu. Vidio sam dosta

zamišljenih lica svojih prijatelja s kojima dijelim klupe već godinama, ali sam i osjetio

ponos koji nam se stvorio nakon izleta. Toliko informacija, priča, doživljaja,

zanimljivosti, jednostavno neprocjenjivo. Dan za pamćenje.

Vlaho Sambrailo, 4. Bs

16

4. Na s razrednicima prof. Binkom Levijem i prof. Ivanom Jadrov

4.Nb s razrednikom prof. Jerkom Strgarom i nastavnikom prof. Binkom Levijem

4. Bs s razrednikom prof. Matom Bilićem

17

4.R s razrednikom prof. Vladislavom Čučićem i nastavnikom prof. Krešimirom

Cvjetanovićem

4.E s razrednikom prof. Martinom Sentićem

18

Donosimo vam vrlo zanimljiv putopis čiji je autor naš

profesor matematike Vinko Pančevski. Profesor Pančevski

nije samo profesor matematike, on je i međunarodni A

sudac za judo. Uživa u putovanjima, proputovao je dobar

dio naše planete, a s nama je odlučio podijeliti dojmove s

jednog od svojih zanimljivih putovanja.

Dominikanska Republika

Konačno se bliži kraj prekooceanskog leta; na monitoru vidim da

uskoro slijećemo, ali ne nazirem još uvijek ništa što bi podsjećalo na

aerodrom i odjednom: pista je dolje ispod nas, dodirujemo tlo i uzdah

olakšanja, poneki aplauz se čuje u zrakoplovu.

Santo Domingo iz zraka Zračna luka

Škola Izlazimo i doživljavam pravi šok – kao da je netko uperio

veliki fen u lice, ne može se disati, ali što je tu

je, krećemo se u koloni prema nečem što bi trebalo

predstavljati aerodromsku zgradu, a u stvari je neka

poveća nastamba bez vanjskih zidova s impozantnim

krovom od nekog lokalnog raslinja osušenog i uredno

složenog. Bez ikakve sumnje atraktivno, a najjeftinija

klimatizacija je potpuno prirodna. Odrađujemo

graničnu proceduru uz atraktivan doček lokalnih

glazbenika i djevojaka u živopisnim nošnjama,

plaćamo nekih 10$, nitko ne zna zašto.

Uzimamo prtljagu i dolazimo u neki prostor u kojem

vlada gužva, ali predstavnica agencije je tu i upućuje

nas u kombi koji će nas odvesti do hotela. Novi

19

šok – obavijest da do hotela imamo još 4 sata vožnje i

opet što je tu je, polako se prilagođavam situaciji i

opuštam razgledanjem uistinu prekrasnog krajolika

bujne tropske vegetacije.

Idila je prestala onog trenutka kad nas je put doveo do

prvih naselja od starih trošnih nastambi sklepanih od

raznog materijala kao da su se djeca igrala, gotovo

nezamislivo da u njima netko može stanovati. Ispred tih

i takvih kuća musava djeca, pokoji pas lutalica i

omladina na nekim starim polovnim motorima.

Mesnica

Usred sve te

prašine mesnica, ali kakva – komadi mesa vise vani na + 40

°C, bez ikakve zaštite uz prašnjavu cestu – imam osjećaj da

ću postati vegetarijanac.

Svjetsko prvenstvo u judu Prekrasna priroda me

ponovo smiruje, nova naselja me više ne iznenađuju, a

pojavljuju se i neke luksuzne građevine iz nekog sasvim

drugog svijeta ili bolje rečeno, namijenjene nekom drugom

svijetu. Što se više približavamo cilju, dojam je sve bolji i na kraju stižemo u Boca Chicu, živopisno

turističko naselje. Hotel Dominican Bay u kojem smo smješteni se sastoji od 20-ak kuća sa po 7-8

soba, vrlo komfornih i klimatiziranih i što je najbitnije – dva ogromna bračna kreveta. Ono što me

iznenadilo je da su nam svima na ulazu stavili narukvicu, kojom smo postali obilježeni, a ona ti

ustvari znači sve, besplatnu hranu i piće u cijelom kompleksu i naravno, kretanje po njemu i korištenje

svega što se tu može naći. Gužva u naselju, jer ipak je to svjetska smotra najboljih mladih judaša,

prijavljene su 92 zemlje i srećem mnoga draga lica nakon duljeg vremena. Domaćini se trude, ali nisu

dorasli još uvijek organizaciji na kakvu smo naučili u Europi, međutim to kod njih ne izaziva nikakvu

nervozu – sve je na principu lako ćemo, tako da naši čelnici kipte, ali su nemoćni bilo što napraviti.

Dolazak na ovo prvenstvo je bio uvjet da uđeš u konkurenciju za OI, tako da smo se skupili gotovo svi

koji imamo licencu za ovaj nivo natjecanja – ukupno 72 suca. To se, u neku ruku, pokazalo dobrim,

jer su nas podijelili u dvije grupe, pa smo radili dva dana, a dva bili slobodni. Stručni dio posla smo

odradili na vrlo visokom nivou, gotovo i nije bilo nekih bitnijih primjedbi od strane trenera ili

gledatelja, a Europa je odskočila od ostatka svijeta kvalitetom i sudaca i natjecatelja.

Hotelska plaža

20

Slobodno vrijeme smo koristili za kupanje na plaži ispred hotela, prostor koji je nedostupan za lokalno

stanovništvo, u moru toliko toplom da je neugodno i osvježenja nema, osim beskrajnih ispijanja koktela

ili piva ili povratka natrag u klimatiziranu sobu.

Obilazak Santo Dominga

Columbova kuća

Columbov spomenik

Posljednji slobodan dan sam iskoristio za odlazak u 30 km

udaljen Santo Domingo i ostao mi je osjećaj nelagode, jer na

ulici u svakom trenutku možete biti opljačkani ili izloženi

kakvoj neugodnosti – jednostavno zato što ste bijelac, a to je

lokalnom stanovništvu simbol bogatstva zarađenog preko

njihovih leđa.

Santo Domingo-predsjednička palača

Santo Domingo-najstarija katedrala Amerike

Podijeljenost je tolika da ne odlaze niti u iste crkve, a ovdje

je katoličanstvo duboko ukorijenjeno, tako da je prva katedrala Amerike upravo ovdje sagrađena, prvo

Sveučilište, prva vojna utvrda i još puno toga se može vidjeti, ali samo u pojedinim dijelovima uz budnu

pasku lokalnog vodiča ili policije zadužene samo za sigurnost turista.

21

Groblje Ulicama Santo Dominga

Na ulici će vas zaustavljati ulični prodavači nakita sumnjive kvalitete s kojima se možete cjenkati cijeli

dan i bit će razočarani ako pristanete iz prve na njihovu cijenu, jer oduzeli ste im jedan dio igre, gotovo

rituala. Ipak imate specijalizirane dućane s vrlo kvalitetnim nakitom od jantara i larimara, tirkizno plavog

kamena, koji postoji samo u Dominikanskoj Republici; možete kupiti vrlo lijepe slike, karakteristične

za ovo područje, prekrasnih boja i pune simbola njihovih predaka.

Street art Vegetacija

Što reći na kraju, osjećaji su strašno podijeljeni, oduševile su me prirodne ljepote i ukoliko ste spremni

da živite u rezervatu bit će vam prekrasno, ali ako ste slobodan, druželjubiv čovjek i nemate nikakvih

predrasuda onda će vas ova velika podijeljenost, rasna, materijalna i svaka druga pogoditi i baciti sjenu

na sve ono lijepo što ste doživjeli, jer ne možete se pretvarati da niste vidjeli svu bijedu, koje ima jako

puno i pokraj koje se jednostavno ne može biti sretan.

Povratak doma je ponovno bio dug i naporan , ali da zaključim : što više putujem sve mi se draže vratiti

doma.

22

Praktična nastava na Kraljici mora

U dvanaestom mjesecu 2015. godine, maturanti brodostrojarskog i nautičkog smjera

imali su praksu na školskom brodu Kraljica mora.

Naše putovanje trajalo je pet dana tijekom kojih smo plovili do Korčule, Visa, Hvara i

Mljeta. Čim smo došli na brod, prvi časnik palube upoznao nas je s dužnostima koje

moramo ispunjavati, a zatim smo bili podijeljeni po kabinama.

Posada se ponašala prema nama kao da smo kadeti te smo pomagali u uobičajenim

brodskim dužnostima. Također, bili smo podijeljeni u straže tijekom kojih su nam prvi

časnik palube i zapovjednik pokazivali korištenje svih uređaja i pomagala na mostu.

Na mostu smo

sudjelovali u

operacijama veza,

odlaska iz luke i

noćnim stražama.

Svaki dan tijekom

popodnevnih sati

oglasio bi se jedan

od alarma što je

značilo da je vrijeme

za predavanje o

sigurnosnim

vježbama koje nam

je držao prvi časnik

palube.

23

U naše brodske dnevnike

redovito smo bilježili sve

podatke o brodu i vježbama.

Nakon pet dana plovidbe

vratili smo se u Grušku luku

umorni i puni dojmova.

Marin Milinković, 4.Nb

24

1. Kako ste zadovoljni s prvih pola

godine rada u školi?

Veoma sam zadovoljna. Predajem u

skoro svim nautičkim razredima i

smatram da su svi učenici posebni na

svoj način. Najviše me, naravno,

razumiju četvrtaši s kojima mogu

raditi i komunicirati na višoj razini

nego s ostalim razredima.

2. Jeste li imali ikakvih problema ili

nesuglasica s učenicima?

Nisam, ako je i bilo nekakvih

nesuglasica, rješavala sam ih kroz

razgovor s učenikom. Svojim

učenicima stalno napominjem da mi

se mogu obratiti ako imaju neki

problem ili ako im nešto nije jasno.

3. Što smatrate svojim prednostima

u nastavničkom poslu?

Mislim da je moja prednost to što

imam iskustvo u navegavanju pa tako lakše mogu prenijeti svoje znanje učenicima.

4. Koji nautički predmet najviše volite predavati?

Ne predajem sve nautičke predmete, ali od ovih koje predajem najdraži mi je Sigurnost

na brodu jer sam vodila treninge i obuke baš za to područje.

5. Koje je Vaše mišljenje o predrasudama da je navegavanje muški posao ?

Mislim da samom svojom pojavom rušim te predrasude. Smatram da svaki posao mogu

jednako dobro raditi i muškarci i žene. Bitno je da čovjek voli ono što radi i da se tome

posveti kako bi bio što bolji u svom poslu.

25

6. Zašto ste odabrali ovaj posao?

Oduvijek sam znala što želim raditi. Volim izazove, a rad na brodu je dinamičan i

izazovan posao.

7. Kako su drugi gledali na to da im je žena nadređena ?

Lijepo je biti nadređen, pogotovo muškarcima. Nisam imala s tim problema jer sam od

samog početka zauzela stav. U svakom poslu najvažnije je znanje. Ako je čovjek siguran

u ono što radi, onda mu se nije teško ni postaviti kako treba.

8. Možete li nam ispričati neke uzbudljive situacije koje su Vam se dogodile tijekom

plovidbe?

Boravak u Egiptu za vrijeme revolucije bila je jedna od opasnijih situacija u kojima sam

se zatekla. Putnici i neki časnici su otišli s broda, nismo znali hoćemo li proći Sueski

kanal i kako će se sve to završiti. Bilo je još ružnih događaja, loših sidrenja, teških

tenderinga i velikih nevremena, ali bilo je i puno lijepih događaja od kojih bih izdvojila

izlet u pustinju prekrivenu snijegom .

9. Kako ste podnijeli sve te oluje dok ste bili na brodu?

Nije ugodno i priznajem da sam se nekoliko puta prepala, ali kad sve prođe, bogatiji si za

još jedno iskustvo koje, naravno, nikad više ne bi ponovio.

10. Koje su top tri destinacije po Vašem izboru?

To su Egejski otoci, Cipar i Malaga.

11. Imate li nekakav hobi?

Moji hobiji su rolanje, motori, automobili i cipele, ako se to može nazvati hobijem.

12. Što biste poručili mladim nautičarima?

Jako je bitno učiti i truditi se. Znanje koje steknete u srednjoj školi bit će vam potrebno u

daljnjem usavršavanju. Ono što će sutra činiti razliku između vas i drugih na brodu je

znanje, ali i želja i volja za rad. Moj savjet je da odmah nakon srednje škole idete na

kadeturu jer će vam to biti poticaj da što brže završite fakultet.

Zdravko Vidović, 3.Na

Antonio Komnenić, 3.Na

26

Voditelj tima: Ante Kolunđija

Članovi tima: Alen Kresić, Dario Radić,

Josip Vukašin, Marino Zalokar, Lovrenco

Lujo (zamjena)

Mentori: profesorica Dalija Milić Kralj,

Krešimir Parmać

Dogovorivši se s profesoricom Dalijom Milić Kralj, formirali smo tim za natjecanje iz

Prve pomoći. Naš kolega Krešimir Parmać već je član Crvenog križa pa nije mogao biti

član tima, ali nam je pomagao u praktičnom dijelu, odnosno vježbama kakve možemo

očekivati na radilištu.

Profesorica Dalija nas je pripremala za teoretski dio i zajedno s nama dva puta tjedno

vježbala.

27

Natjecanje se održalo 12.

ožujka 2016. Sudjelovalo

je 8 srednjih i 16

osnovnih škola. Prvi dio

natjecanja bio je test koji

svi zajedno pišu. Sastoji

se od četiri testa

podijeljena po cjelinama.

Nakon kratke pauze

uslijedio je praktični dio.

Pripremili smo se za

ulazak na radilište gdje

nas je dočekalo troje djece na podu i nakon provjere sigurnosti, krenuli smo u sanaciju

ozljeda. Sličan scenarij ponovili smo i na drugom radilištu. Nismo se previše nadali

nekom odličnom rezultatu, tako da nam je osvajanje trećeg mjesta bilo neočekivano i

veliko postignuće.

Ante Kolunđija 3.R.

Naša se škola priključila humanitarnoj akciji „Za Karlu“ u kojoj su se

prikupljala sredstava za liječenje naše bolesne sugrađanke Karle Sentić,

učenice 3. razreda Medicinske škole. Koordinator akcije u našoj školi bila

je profesorica Dalija Milić Kralj. Ukupno je prikupljeno 5000, 00 kuna.

Hvala svima koji su sudjelovali, a posebno prof. Daliji na velikom trudu koji

je uložila kako bi ova akcija bila ovako uspješna.

28

29

23. travnja 1616. svijet je izgubio dva velikana književnosti – Williama Shakespearea i Miguela de

Cervantesa. Povodom 400. obljetnice njihove smrti odlučili smo, umjesto uobičajenih biografija,

pronaći neke zanimljivosti iz njihovih života.

William Shakespeare

Shakespeare je, nakon

Biblije, najcitiraniji autor. Istraživanje

je pokazalo da je od ukupnog broja

najcitiranijih fraza, više od desetine

upravo njegovo.

Pisac je u engleski jezik uveo 3000

novih riječi, a njegov osobni vokabular

dosezao je vrtoglavu brojku od 29000.

Za života nije objavio niti jednu svoju

dramu. Njih 36, koliko ih danas

poznajemo, posthumno su objavili

njegovi kolege glumci John Hemminges

i Henry Condell.

Njegove drame prevedene su na 80

jezika, od kojih je vjerojatno

najzanimljiviji klingonski na koji su

prevedene Hamlet i Mnogo vike nizašto.

Kako je plagiranje drama u ono doba

bila česta pojava, izbjegavao je

unaprijed davati tekst glumcima, pa su

često svoje tekstove dobivali tek na dan

predstave. Zbog toga je od velike

važnosti bio šaptač skriven iza

pozornice koji im je šaptao tekst drame.

Originalno kazalište Globe uništeno je

1613. godine za vrijeme izvođenja

Shakespeareove predstave Henry VIII.

Top koji se koristio za specijalne efekte

u predstavi zapalio je krov kazališta,

koje je u samo dva sata sravnjeno sa

zemljom. Kazalište je obnovljeno 1614.

godine.

Miguel de Cervantes

Nakon očeve smrti ima financijskih

teškoća, a neuspješni novčarski poslovi

uskoro ga odvode u zatvor. Tamo počinje

pisati jedno od najpoznatijih djela svjetske

književnosti – roman Don Quijote.

Sudjeluje u glasovitoj lepantskoj bitci 1571.

nakon koje je bio u gusarskom

zarobljeništvu pet godina. Smatrali su ga

važnom osobom jer je znao čitati i pisati pa

su tražili veliku otkupninu za njega.

Njegov izgled je misterij – postoje samo

slike urađene nakon njegove smrti na

temelju šturih opisa samoga sebe koje je

ostavio na mnogobrojnim mjestima u

svojim djelima.

Don Quijote je, nakon Biblije, najviše

prevođena knjiga na svijetu.

1975. utemeljena je nagrada Cervantes za

književna djela nastala na španjolskom

govornom području.

Pripremili: Pero Papac (2.Bs), Matej Vidak (2.Bs),

Dominik Marić (2.Nb), Mihael Sutić (2.Nb)

30

mj. NAZIV ŠKOLE NAZIV ŠSDa VODITELJ SASTAV EKIPE:

1. Gimnazija

Dubrovnik

2. Pomorsko –

tehnička škola

Pomorac Martin Sentić Đivo Zvone, Ivan Kristović, Bruno Šijaković,

Pero Opušić, Luka Papac, Đuro Trković,

Matej Vidak, Neno Petrušić, Antonio Konsuo,

Nikša Dragić

3. Srednja škola

Metković

4. Srednja škola

Blato

mj. NAZIV ŠKOLE NAZIV ŠSDa VODITELJI SASTAV EKIPE:

1.

Pomorsko-

tehnička škola

Pomorac

Amir Bavčić

Martin Sentić

Ivan Levanat, Matej Raguž, Zvonimir Kutija,

Josip Karačić, Ante Kolunđija, Karlo

Pekić, Marin Monković, Bruno Knego, Luka

Žutić, Petar Šilježar, Marino Zalokar, Matej

Hrtica

2. Gimnazija

Dubrovnik

3. Turistička i

ugostiteljska škola

4. Muški đački dom

5. Umjetnička škola

Luke Sorkočevića

5. Ekonomska i

trgovačka škola

5. Dubrovačka

privatna gimnazija

Naši su učenici sudjelovali i na Regionalnom natjecanju gdje su osvojili 4. mjesto.

Naša je škola pod vodstvom prof. Martina Sentića zauzela 3. mjesto a sudjelovali su učenici: Srđan

Gašić, Ivan Kristović, Ivan Šutalo i Matej Vidak.

31

KONAČNI POREDAK:

mj. NAZIV ŠKOLE NAZIV

ŠSDa

VODITELJ SASTAV EKIPE:

1. SŠ Blato

2. Pomorsko-tehnička

škola

POMORAC Martin Sentić Božidar Buško, Ivan Kristović,

Alec Cvinar, Ivan Šutalo, Bruno

Šijaković, Martin Raguž, Matej

Raguž, Kaim Džanković, Josip

Haklička

3. SŠ Vela Luka

KONAČNI POREDAK:

mj. NAZIV ŠKOLE NAZIV

ŠSDa VODITELJ SASTAV EKIPE:

1. SŠ Vela Luka

2. Pomorsko-tehnička škola POMORAC Amir

Bavčić

Ante Jupek, Matej Vidak, Marijo

Obrovac

3. SŠ Metković

4. SŠ Fra Andrije Kačiča

Miošića

KONAČNI POREDAK:

mj. NAZIV ŠKOLE NAZIV

ŠSDa VODITELJ SASTAV EKIPE:

1. Gimnazija Dubrovnik

2. Pomorsko-tehnička

škola POMORAC

Amir

Bavčić

Mario Barkidžija, Luka Čučević, Ante

Kolunđija

32