1

UPRAVNO PROCESNO PRAVO

POJAM, VRSTE I IZVORI UPRAVNOG PROCESNOG PRAVA

Upravno procesno pravo je dio grane upravnog prava u koju spadaju upravni postupak i upravni

spor.

Upravni postupak jeste takva djelatnost uprave i institucija koje raspolaţu javnim ovlašćenjima

koja ima zadatak da u svrhu ostvarivanja prava ili izvršavanja obaveza, svojim subjektima

osigura objektivnu i pravilnu primjenu materijalnih propisa na konkretne sluĉajeve. Opći cilj

upravnog postupka jeste primjena objektivnog prav na konkretan sluĉaj, dok je posebni cilj

zaštita javnog interesa na osnovu i u granicama objektivnog prava. Upravni postupak moţe se

podjeliti na dvije osnovne grupe. To su opći upravni postupak koji se oblikuje širinom,

elastiĉnošću, sadrţe odredbe o podnescima dostavljanju, pozivanju, ispitni postupak, pravo na

ţalbu, pravosnaţnosti rješenja i dr. Posebni upravni postupci primjenjuju se u odreĊenim

upravnim oblastima kao specifiĉnim i strogo odreĊenim upravnim materijamai od organa koji su

ovlašćeni za njihovo upravno rješavanje.

NAČELA UPRAVNOG POSTUPKA

Naĉela sluţe da izraze principijelan stav drţave kao najšire politiĉko- teritorijalne zajednice o

vrijednostima njenog drţavno pravnog i društveno politiĉkog ureĊenja u kojem njegovi subjekti

ostvaruju svoja prava i izvršavaju obaveze. U upravnom postupku BIH postoji 12 osnovnih i 6

dopunskih, izvedenih naĉela.

Osnovna naĉela upravnog postupka su :

1. Naĉelo zakonitosti – je jedno od osnovnih ustavnih naĉela, a znaĉi da upravni organi

kada postupaju u upravnim stvarima imaju duţnost svoje odluke donositi na osnovu

zakona i dr propisa u skladu sa zakonom. Zakonitost u materijalnom smislu

podrazumijeva obavezu organa drţavne uprave i institucija koje raspolaţu javnim

ovlašćenjima da rješavaju upravnim stvarima na osnovu zakona i dr propisa u skladu sa

zakonom. U formalnom smislu podrazumijeva da se organi drţavne uprave i institucije

koje raspolaţu javnim ovlašćenjima moraju pridrţavati pravila upravnog postupka koji su

u tom smislu vaţeći.

2. Naĉelo zaštite prava graĊana i zaštite javnog interesa – štiti se stranka kao uĉesnik u

upravnom postupku na naĉin što joj se omogućava lakša zaštita i ostvarivanje svojih

prava, s tim data zaštita ne bude na štetu javnog interesa. Uprava je duţna svojom

aktivnošću i organizacijom svog rada i subjektima kao uĉesnicima u postupku u najvećoj

mjeri olakšati ostvarivanje svojih prava i pravom zaštićenih interesa, a da pritom ne

dovede u pitanje opći interes.

3. Naĉelo uĉinkovitosti – ono predstavlja naĉelo kojim se osigurava uĉinkovit pravni uĉinak

u radu javnih organa uprave. Predstavlja puni kvalitet rada i postupanj adrţavnih

upravnih organa i institucija koje raspolaţu javnim ovlašćenjima u što kraćem vremenu,

a koje je potrebno za rješavanje upravnih predmeta. Uĉinkovitost znaĉi brzinu i kvalitetu

u preduzimanju upravnih radnji.

2

4. Naĉelo materijalne istine – naziva se još i naĉelo objektivne istine, a predstavlja obavezu

organa drţavne uprave i institucija koje raspolaţu javnim ovlašćenjima da utvrĊivanje

pravnog stanja stvari, tj saznavanje pune i prave odnosno materijalne istine, okonĉaju

upravni postupak utvrĊivanjem ĉinjeniĉnog stanja onakvog kakvo ono postoji u

stvarnosti.

5. Naĉelo saslušanja stranke – podrazumijeva da se u postupku prije donošenja rješenja

stranci mora dati mogućnost da se izjasni o svim ĉinjenicama i okolnostima koje su

vaţne za ishod upravnog postupka.

6. Naĉelo samostalne ocjene dokaza – upućuje na dokaze koje će organ uzeti u obzir

prilikom donošenja rješenja. O dokazima po svom slobodnom uvjerenju odluĉuje

rukovodilac, odnosno sluţbeno lice koje vodi postupak. To lice svoju odluku mora

zasnovati na savjesnom postupanju u radu na upravnom rješavanju i briţljivom

ispitivanju svakog dokaza. Sluţbeno lice mora da obrazloţi svoju odluku u pogledu

vrijednosti njihove dokazne snage.

7. Naĉelo samostalnosti u rješavanju - njegova bit jeste u tome da osigura samostalnost u

radu i odluĉivanje u radu javne uprave. Organ koji vodi postupak i donosi rješenje ima

potpunu samostalnost, što znaĉi da mu drugi organ ili lice ne moţe narediti kako da vodi

postupak odnosno kako donese rješenje. Sluţbeno lice duţno je pridrţavati se instrukcija

nadleţnog starješine ali samo u vezi sa pravilima postupka , a ne i rješavanja u

konkretnom sluĉaju.

8. Naĉelo dvostepenosti postupka ili pravo ţalbe – je ustavno pravo koje se ispoljava kao

pravo stranke da moţe osporavati akt prvostepenog organa i vršiti njihovu upravnu

kontrolu preko drugih organa koji nisu uĉestvovali u prvostepenom postupku. Ovo

naĉelo predstavlja vid upravne kontrole upravnih akata.

9. Naĉelo pravosnaţnosti – jeste procesno pravni institut upravnog prava koji predstavlja

pravno svojstvo, da se on ne moţe mjenjati, ni u upravnom postupku kroz vršenje

upravno pravne kontrole niti u upravnoi sudskom postupku.

10. Naĉelo ekonomiĉnosti postupka –podrazumijeva da se upravni postupak od organa javne

vlasti mora voditi ekspeditivno bez nepotrebnog odugovlaĉenja a ne na štetu drugih

pravnih lica. Ono podrazumijeva što manje troškova i ekonomiĉno postupanje ne smije

biti zamjena nekom drugom naĉelu.

11. Naĉelo duţnosti pomaganja neukoj stranci – organ koji vodi postupak mora uzeti u obzir

neznanje stranke i drugih lica koja uĉestvuju u postupku. Sluţbeno lice mora pruţiti

3

pomoć strankama koje nemaju elementarnih znanja zbog ĉega bi u odnosu na njih

nastupila otklonjiva, aposebno neotklonjiva šteta.

12. Naĉelo upotrebe jezika – podrazumijeva omogućavanje ravnopravne upotrebe jezika svih

konstitutivnih naroda u BIH. U sluĉaju kada u postupku uĉestvuje stranka koja ne

poznaje jezik, organ joj je duţan omogućiti komunikaciju na jeziku koji ona poznaje

angaţiranjem tumaĉa.

DOPUNSKA NAČELA UPRAVNOG POSTUPKA

1. Oficijelno i privatno naĉelo – oficijalno naĉelo znaĉi da organ sam pokreće upravni

postupak ne ĉekajući bilo kakvu incijativu ili bilo ĉiji zahtjev za pokretanje upravnog

postupka. Privatno podrazumijeva da se postupak pokreće na osnovu zahtjeva stranke

što znaĉi da se ne moţe pokrenuti bez podnošenja tuţbe.

2. Istraţno (inkviziciono) i dispoziciono naĉelo - inkviziciono naĉelo znaĉi da sluţbeno

lice koje vodi upravni postupak podarzumijeva da stranka moţe u toku cijelog postupka

upotpunjavati ĉinjeniĉno stanje i izvoditi dokaze o onim ĉinjenicama koje ranije nisu bile

poznate ili nisu bile iznesene. Dispoziciono naĉelo omogućava strankama u upravnom

postupku da samostalno odnosno vlastitom incijativom prikupljaju i upotrebljavaju

dokazni materijal.

3. Naĉelo usmenosti i psanosti – omogućava kontradiktornost da stranke suprostavljaju

svoje izjave usmeno i pismeno, tj da iznose i osporavaju svoje dokaze odnosno da

uĉestvuju u postupku.

4. Naĉelo neposrednosti i posrednosti – naĉelo neposrednosti znaĉi da isti organ koji vodi

postupak a posebno usmenu raspravu donosi rješenje na osnovu neposrednog opaţanja i

utvrĊivanja ĉinjenica. Naĉelo posrednosti podrazumijeva da se u postupku sve procesne

radnje ne obavljaju pred jednim te istim sluţbenim licem nego se izvjesni poslovi

povjeravaju drugim organima tj licima, da ih obavljaju.

5. Naĉelo javnosti – postupci pred upšravnim organima su javni, tajnost postupka je

zakonom odreĊena.

6. Naĉelo koncentacije - podrazumijeva da stranke u upravnom postupku moraju u jednom

stadijumu postupka navesti sve ĉinjenice koje moraju biti od utjecaja na rješenje upravne

stvari.

NADLEŽNOST

Je pravo i duţnost organa uprave ili institucije sa jvnim ovlaštenjima da riješi odreĊenu upravnu

stvar. Znaĉaj nadleţnosti ogleda se u tome što se nadleţnost odreĊuje u svakom konkretnom

sluĉaju za svaku pojedinaĉnu upravnu stvar. Postoje tri kriterija za odreĊivanje nadleţnosti:

4

1. Prema prvom kriteriju kao osnov za njeno odreĊivanje uzima se priroda upravne stvari pa

se ova nadleţnost naziva stvarnom nadleţnošću.

2. Prema drugom kriteriju se uzima mjesto odnosno teritorija za koju je upravna stvar

vezana pa se ova stvar naziva mjesnom nadleţnošću.

3. Prema trećem kriteriju kao sonov se uzimaju funkcije koje organi dodjeljuju, pa se ova

nadleţnost naziva funkcionalnom.

STVARNA NADLEŢNOST

Podrazumijeva pravo i duţnost jednog organa da iz odreĊene upravne oblasti ili materije

rješava upravnu stvar. OdreĊuje se po propisima kojima se ureĊuje odreĊena upravna oblast

ili po propisima kojima se odreĊuje nadleţnost pojedinih organa.

MJESNA NADLEŢNOST

Predstavlj podruĉje djelovanja organa nadleţnog za rješavanje upravne stvari. OdreĊuje se

propisima kojima se ureĊuju pojedine upravne oblasti ali ukoliko je mjesna nadleţnost

odreĊena tim propisima primjenjuju se odredbe ZUP- a o mjesnoj nadleţnosti. Mjesna

nadleţnost odreĊuje se :

U stvarima koje se odnose na nepokretnost ona se odreĊuje prema mjestu gdje se

nepokretnost nalazi.

U stvarima koje se odnose na djelatnost nekog organa nadleţnost se odreĊuje

prema mjestu njihova sjedišta

U stvarima koje se odnose na djelatnost poslovnih jedinica pravnih lica

nadleţnost se odreĊuje prema sjedištu poslovne jedinice.

U stvarima koje se odnose na voĊenje stvari ili na profesionalnu djelatnost

pojedinih osoba koja se obavlja ili se ima obavljati u odreĊenom mjestu,

nadleţnost se odreĊuje prema sjedištu radnje odnosno prema mjestu gdje se

djelatnost obavlja

U ostalim se stvarima mjesna nadleţnost odreĊuje prema prebivalištu stranke

Kad ima više stranaka nadleţnost se odreĊuje prema stranci prema kojoj je zahtjev upravljen.

Ako stranka nema prebivalište u Federaciji nadleţnost se odreĊuje prema mjestu boravišta, ako

nema ni boravišta nadleţnost se odreĊuje prema mjestu njenog posljednjeg boravišta u FBIH.

FUNKCIONALNA NADLEŢNOST

Radi se o nadleţnosti sluţbenog lica za postupanje u upravnoj stvari iz okvira stvarne

nadleţnosti organa. Funkcionalno je nadleţan organ uprave kada odreĊen upravne poslove iz

njegove stvarne nadleţnosti obavlja njegovo sluţbeno lice koje je rasporeĊeno na neka druge

poslove u okviru djelatnosti tog okvira.

DELEGACIJA- PENOŠENJE I AVOKACIJA- PREUZIMANJE NADLEŢNOSTI

Ukoliko se dogodi da je zakonom odreĊeno da je organ uprave ovlašćen da odreĊenu upravnu

stvar preuzme od niţeg upravnog organa radi rješavanja radi se o institutu avokacije

(supstitucije) nadleţnosti. Avokacija predstavlja pravo višeg organa da preuzme upravnu stvar iz

nadleţnosti niţeg organ ai tu upravnu stvar sam riješi. Ako se radi o prenošenju upravnih

poslova iz stvarne nadleţnosti iz viših organa na niţe organe da ih oni rješavaju na osnovu

5

izriĉitog zakonskog ovlašćenja onda je u pitanju institut koji se zove delegacija nadleţnosti.

Delegacija znaĉi prenošenje pooslova s jednog organa poslova iz svoje stvarne nadleţnosti na

druge organe da ih oni rješavaju.

SUKOB NADLEŢNOSTI

Postoje dvije vrste sukoba nadleţnosti;

Kada organ prisvaja rješavanje u odreĊenoj upravnoj stvari ĉije rješavanje nastoji ostvariti ili je

za nju nadleţan neki drugi organ radi se o tzv pozitivnom sukobu nadleţnosti. Kada odreĊenu

upravnu stvar odbijaju uzeti u rješavanje dva ili više organa smatrajući da je za nju nadleţan neki

dr organ , radi se o negativnom sukobu nadleţnosti. Sukobe nadleţnosti u upravnom postupku

izneĊu vlada dvaju ili više kantona odnosno izmeĊu vlade Federacije i vlade kantona rješava

Vrhovni sud Federacije. Sukob nadleţnosti u upravnom postupku u kantonu rješava se :

IzmeĊu kantonalnih organa uprave

IzmeĊu kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova

IzmeĊu kantonalnih ustanova ( vlada kantona )

IzmeĊu kantonalnih institucija koje imaju javne ovlasti, kantonalnih organa uprave.

Sukob nadleţnosti u kantonima rješava Sud kantona.

Sukob nadleţnosti u općini rješava :

a) IzmeĊu općinskih sluţbi za upravu, izmeĊu općinskih sluţbi i općinskih ustanova kao i

izmeĊu općinskih ustanova – općinski naĉelnik

b) IzmeĊu općinskih sluţbi za upravu dviju općina ili više njih – najviši sud kantona

c) IzmeĊu institucija sa javnim ovlaštenjima s podruĉja dvije ili više općina kao i sukobe

izmeţu tih institucija i općinskih sluţbi za upravu – najviši sud kantona

d) IzmeĊu općinskih naĉelnika dvije ili više općina odnosno izmeĊu naĉelnika i vlade

kantona – najviši sud kantona

PRAVNA POMOĆ

Organi drţavne uprave, sluţbe za upravu i institucije s javnim ovlaštenjima ponekad dolaze u

situaciju da postupaju izvan podruĉja za koje su mjesno nadleţni. U tom sluĉaju oni mogu

zamoliti drugi organ na ĉijem se podruĉju saradnja treba preduzeti da izvrši radnju u upravnom

postupku. Pravna pomoć sastoji se u tome što zamoljeni organ obavlja neku radnju na svom

podruĉju u ime drugog organa koji vodi postupak.

IZUZEĆE SLUŢBENOG LICA IZ POSTUPKA

Kao i u svim drugim postupcima pred drugim drţavnim organima tako i u upravnom postupku

postoje situacije u kojima dolazi do izuzeća sluţbenog lica u upravnom postupku. Sliĉno kao

kod nadleţnosti koja se odnosi na organ tako se i nadleţnost u postupanje vezuje za sluţbeno

lice kao njegovo pravo i duţnost da rješava upravnu stvar. MeĊutim u odreĊenim situacijama

sluţbeno lice gubi ovlaštenje da rješava upravnu stvar. Do obaveznog izuzeća sluţbenog lica

dolazi u sljedećim sluĉajevima :

1. Ukoliko je sluţbeno lice u predmetu po kojem se vodi postupak stranka, suobveznik,

svjedok, vještak, punomoćnik ili zakonski zastupnik stranke

2. Ako je sluţbeno lice sa već navedenim srodnik po krvi u pravoj liniji, au poboĉnoj liniji

do 4 stepena, braĉni drug pa i kad je brak prestao, ili ako je srodnik po tazbini do 2

stepena

6

3. Ako je sluţbeno lice sa strankomk, zastupnikom ili punomoćnikom stranke, u odnosu

staratelja, usvojitelja ili branitelja

4. Ako je sluţbeno lice u prvostepenom postupku uĉestvovalo u voĊenju postupka ili

donošenja rješenja

O izuzeću se odluĉuje u obliku zakljuĉka u kojem se moţe odrediti drugo sluţbeno lice koje će

rješavati u postupku.

POJAM I VRSTE UĈESNIKA U UPRAVNOM POSTUPKU

Uĉesnici u upravnom postupku dijele se na :

1. Subjekti upravnog postupka - jesu obavezni uĉesnici bez kojih postupak ne bi ni bio

voĊen. U njih se ubrajaju sluţbena lica organa drţavne uprave, odnosno sluţbe za upravu

i institucije koje raspolaţu javnim ovlašćenjima i stranke i njihovi zastupnici i

punomoćnici.

2. Drugi uĉesnici upravnog postupka – tu spadaju vještaci, svjedoci, tumaĉi, pomagaĉi i

zaimteresirana lica.

STRANKE U UPRAVNOM POSTUPKU

Pod strankom podrazumijevamo ono lice pod ĉijim je zahtjevom postupak pokrenut ili protiv

kojeg se vodi postupak ili lice koje radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo da

uĉestvuje u postupku. Stranka moţe steći neke od sljedećih svojstava i to :

1. Aktivna stranka – lice po ĉijem je zahtjevu pokrenut postupak, odnosno lice koje traţi od

upravnog organa ostvarenje odreĊenog prava ili smanjenjen odnosno ukidanje neke

obaveze npr smanjenje poreza, izdavanje odobrenja za graĊenje itd.

2. Pasivna stranka – lice protiv koga se vodi postupak po sluţbenoj duţnosti radi izvršenja

neke obaveze, odnosno lice kojem se umanjuje ili potpuno oduzima neko pravo npr

donošenje rješenja radi uklanjanjabespravno sagraĊenog objekta

3. Uzgredna stranka ili intervenijent – lice koje radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa,

ima pravo ušestvovati u upravnom postupku, npr vlasnik zemljišta koje graniĉi

sazemljištem lica koje je odnijelo zahtjev za izdavanje urbanistiĉke saglasnosti.

DVOSTANAĈKE I VIŠESTRANAĈKE UPRAVNE STVARI

Ako u upravnom postupku uĉestvuje samo jedna stranka ili više stranaka istog interesa, onda se

radi o jednostranaĉkoj upravnoj stvari. Ukoliko u upravnom postupku uĉestvuju dvije ili više

stranaka sa suprotnim interesima onda je u pitanju višestranaĉka upravna stvar.

PRETPOSTAVKE ZA UĈEŠĆE STRANAKA U UPRAVNOM POSTUPKU

To su :

1. Stranaĉka sposobnost – to je sposbnost biti strankom u postupku odnosno biti nosiocem

prav i obaveza pa zbog toga ovu sposobnost imaju sva lica koja mogu imati prava i

7

obaveze. Ovu sposobnost mogu imati i drţavni organi, poslovna udruţenja, sindikalne

organizacije itd.

2. Procesna sposobnost – predstavlja sposobnost stranke da samostalno preduzima rdnje u

upravnom postupku, bilo u svoje ime ili u ime dr licau ĉije ime uĉestvuje u upravnom

postupku. Procesnu sposbnostimaju lica sa potpunom poslovnom sposobnošću.

3. Stranaĉka legitimacija – za postojanje stranaĉke legitimacije nuţno je postojanje

stranaĉke sposobnosti. Ukoliko stranka izgubi procesnu sposobnost to neće imati uticaja

na stranaĉku legitimaciju, jer se umjesto stranke u upravnom postupku pojavljuje njen

zakonski zastupnik. Na taj naĉin odnos jednog lica prema predmetu postupka iz kojeg

proizlaze odreĊena prava ili pravni interesi oznaĉavamo stranaĉkom legitimacijom.

ZASTUPANJE STRANKE U UPRAVNOM POSTUPKU

Zastupnici mogu biti zakonski i voljni zastupnici. Razlikujemo sljedeće vrste zastupanja:

1. Zakonsko ili nuţno zastupanje procesno nesposobnih lica – zakonski zastupnici djeluju

za procesno nesposobna fiziĉka lica kao i za praavna lica koja su lišena mogućnosti da

sam vrše pojedine radnje. Zakonski zastupnik odreĊuje se na osnovu zakona ili na

osnovu akta nadleţnog drţavnog organa. Zastupnici fiziĉkih lica jesu roditelji maloljetne

djece. Zastupnici pravnih lica su predstavnici pravnog lica koja predstavljaju pravno lice.

2. Zastupanje po punomoći – osim u sluĉajevima u kojima je neophodno liĉno uĉešće

stranke u svim drugim sluĉajevima umjesto stranke moţe uĉestvovati njen punomoćnik.

Tako zastupanje zovemo voljnim zastupanjem, ili zastupanjem po punomoći. Zastupanje

po punomoći nije obavezno nego iskljuĉivo zavisi od volje stranke. Punomoćnik moţe

biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna.

3. Privremeni zastupnik, privremeno zastupanje – predstavlja oblik zastupanja u posebnim

sluĉajevima koji zahtjevaju hitnost u zastupanju, a kod kojih postoje odreĊene smetnje za

uĉešće stranke u postupku. Sluţbeno lice koje vodi postupak postavlja privremenog

zastupnika u sljedećim sluĉajevima :

Ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika ili se neka radnja

treba preduzeti protiv lica ĉije je boravište mepoznato, a koje nema

punomoćnika.

Privremeni zastupnik za preduzeća, ustanove, privredna društva i druga pravna

lica koja nemaju zakonskog zastupnika ili punomoćnika.

U sluĉaju kada se mora izvršiti radnja koja se ne moţe odgoditi, a stranka

odnosno njen punomoćnik ili zastupnik se ne moţe osigurati da uĉestvuje u

postupku, odreĊuje se privremeni zastupnik.

Zajedniĉki predstavnik – dvije ili više stranaka mogu ako pšosebnim propisom

drugaĉije odreĊeno, u istom predmetu istupati zajedniĉki. One su u takvom

sluĉaju duţne naznaĉiti ko će od njih istupati kao njihov zajedniĉki predstavnik,

8

ili su duţne postaviti zajedniĉkog punomoćnika. Kada u upravnim stvarima

uĉestvuju dvije ili više stranaka te stranke saĉinjavaju procesnu zajednicu.

Ukoliko je do takve zajednice došlo tek pokretanjem upravnog postupka takva

zajednica se naziva formalnom procesnom zajednicom, a ako je zajednica

postojala i prije pokretanja upravnog postupka pa postoji i dalje onda se zove

materijalnom procesnom zajednicom.

STRUĈNI POMOGAĈ – nije zastupnik stranke, već lice koje radi uz stranku

odnosno prati stranku pri vršenju njenih pojedinih procesnih radnji i pomeţe joj

struĉnim savjetima i objašnjenjima. Izjave struĉnog pomagaĉa ne obavezuju

stranke osim ako ih ona svojevoljno ne prihvati.

PODNESCI

Podnesak je svaki zahtjev, obrazc ili drugi sliĉan akt kojim se stranka obraća organu drţavne

uprave, sluţbi za upravu ili instituciji koja raspolaţe javnim ovlaštenjima. Podnesak mora biti

uredan i sadrţavati sve ono što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti prilikom

rješavanja upravne stvari. Predaje se organu nadleţnom za prijem podneska svakim ranim dano

u toku radnog vremena. Predaje se u pisanom obliku, a samo izuzetno usmeno na zapisnik

putem pošte ili neposredno predajom u prijemni ured. Podnesak moţe sadrţavati :

1. Opće ili vanjske (formalne) oznake, u njih se ubrajaju oznaĉenja organa kojem se

podnesak upućuje, oznaĉenje podnosioca i njegovog zastupnika odnosno punomoćnika

ako ga stranka ima kao i oznaĉenje zahtjeva, taĉnije, predmeta na koji se podnesak

odnosi. Podnesak mora sadrţavati potpis podnosioca.

2. Unutrašnje (materijalne) oznake – podneska mora biti naveden tako da sadrţi sve što se

podneskom traţi ili predlaţe, a na šta se podnesak odnosi. Mora sadrţavati ĉinjenice ,

kao o dokaze kojima se potvrĊuje istinitost navoda.

POZIVANJE

Je sluţbena radnja kojom se osigurava prisusustvo odreĊenog lica i sluţbena radnja kojom se

osigurava prisusutvo odreĊenih lica kada je njihovo uĉešće u postupku neophodno ili potrebno

radi svjedoĉenja, vještaĉenja davanja iskaza i sliĉno. U pisanom pozivu naznaĉit će se naziv

organa koji poziva ime i prezime i adresu osobe koja se poziva , mjesto, dan i sat dolaska

pozvanog, predmet zbog kojeg se poziva i u kojem svojstvu. U pozivu se mora navesti jeli

pozvana osoba duţna doći liĉno ili moţe poslati punomoćnika. Duţnost odazivanja pozivu

nalaţepozvanom da u sluĉaju sprijeĉenosti obavijesti organ jer ne odazivanje povlaĉi sankciju

pod uvjetom :

a) Da je poziv liĉno dostavljen stranci ili drugoj pozvanoj osobi

b) Da je u pozivu sadrţano upozorenje za sluĉaj neodazivanja

c) Da pozvano lice nije svoj izostanak opravdalo

ZAPISNIK

Je pisani sastav o usmenoj raspravi ili drugoj vaţnoj radnji u upravnom postupku, kao i o

vaţnijm usmenim izjavama stranaka i trećih lica u upravnom postupku. On predstavlja dokaz

objektivne prirode i predstavlja potvrdu da su osobe saslušane u toku upravnog postupka.

9

Razlikujemo sljedeće vrste zapisnika :

a) Zapisnik o usmenoj raspravi

b) Zapiosnik o pojedinim vaţnijim radnjam u postupku

c) Zapisnik o primanju usmenih podnesaka (zahtjeva, ţalbe i sli.)

d) Zapisnik o vijećanju i glasanju

Zapisnik se sastoji od dva dijela:

1. Opći dio – sadrţi naziv organa, podatke o sastavu, mjesto gdje se vrši radnja, dan,

mjesec, godinu i sat vršenj radnje, ime sluţbenog lica koje preduzima radnju u postupku,

imena prisutnih stranaka, njihovih zastupnika, punomoćnika, vještaka, svjedoka i dr.

2. Posebni dio - sadrţi podatke u kojima mora biti taĉno i kratko izloţen tok i sadrţaj

preduzetih radnji i danih izjava svjedoka, vještaka, stranaka i dr lica koja uĉestvuju u

postupku. Izjave se ograniĉavaju na ono što se tiĉe same stvari koja je predmet postupka.

Na kraju se mora navesti da je isti proĉitan i da na njega nisu odnosno jesu stavljene

primjedbe. Zapisnik o vijećanju i glasanju je poseban zapisnik u koji se unose svi podaci

koji su vaţni za odluĉivanje u konkretnoj upravnoj stvari, kao što su kvorum prisutnih

ĉlanova kolegijalnog organa, postupak i naĉin glasanja itd.

ZUP stranci dozvoljava mogućnost razgledavanja spisa predmeta postupka kao i mogućnost da

za sebe, o svom trošku, fotokopira, umnoţava i propisuje potrebne dokumente, dijelove spisa ili

ĉak cijeli spis. Ovo pravo stranci je omogućeno bez obzira na to jeli postupak u toku ili je već

okonĉan. Spisi se uvijek moraju razgledati pod nadzorom sluţbenog lica.

DOSTAVLJANJE

Je djelatnost upravnog organa koja se satoji u predaji raznih vrsta spisa, kao što su pozivi,

rješenja, zakljuĉci i dr., adresatu odnosno dr osobama na koje se ti akti odnose kao i ovjeravanju

izvršenog dostavljanja, osim u sluĉaju kada to nije moguće.

Postoje 2 vrste dostavljanja:

a) Liĉno (neposredno) – zbog vaţnosti spisa i faze voĊenja upravnog postupka obavezno je

tzv liĉno dostavljanje. Ono je obavezno u sljedećim sluĉajevima :

Kada je to odreĊeno zakonom,

Kada od dana dostavljanja poĉinje teći rok koji se ne moţe produţavati, i

Kada liĉno dostavljanje odredi organ koji je naredio dostavljanje.

b) Posredno dostavljanje – dostavljanje putem posrednika obavlja se samo onda kada

neposredno dostavljanje nije moguće. Po sluţbenoj duţnosti se dostavlja radnim danom,

a samo izuzetno moţe i u neradne dane. Naĉin dostavljanja odreĊuje organ uprave koji je

naredio dostavljanje spisa stranci. Kada se osoba kojoj se liĉno dostavlja ne zatekne na

liĉnoj adresi, odnosno na radnom mjestu, dostavljaĉ će obavijestiti kad i gdje ga moţe

naći, pa će mu ostaviti obavještenje u pisanom obliku da na odreĊeni dan i u odreĊeno

vrijeme bude u svom stanu odnosno na radnom mjestu radi primanja spisa. Ako i poslije

toga dostavljaĉ ne zatekne osobu smatra se da je dostavljanje izvršeno. Potvrda o

10

dostavljanju (dostavnica) sadrţi naziv organa koji dostavlja, broj i datum, naziv spisa koji

se dostavlja, ime stranke tj osobe kojoj se spis dostavlja i njena adresa.

IZUZECI ID LIĈNOG DOSTAVLJANJA

Postoji posredno dostavljanje kada se primalac ne nalazi na adresi stanovanja odnosno boravišta

ili prebivališta. Tada se u pisanom obliku uruĉuje poziv nekom od odraslih ĉlanaova, a ukoliko

se ni oni ne zateknu u stanu, moţe se predati susjedu, ukoliko na to pristane neko od njih. Ako

adresat ne pristane primiti spis ili ako nema stan ili sluţben prostorije, spis će se dostaviti na

naĉin propisan zakonom. Ako se dostavljanje ne moţe izvršiti dostavljaĉ će predati spois

nadleţnom organu općine na ĉijem se podruĉju nalazi boravište osobe kojoj se dostavlja ili pošti

u mjestu njenog boravišta. Smatra se da je dostavljanje spisa izvršeno po isteku 15 dana od dana

isticanja saopćenja na oglasnoj tabli, ako organ koji je spis izdao n eodredi duţi rok.

POSEBNI SLUĈAJEVI DOSTAVLJANJA SPISA

1. Dostavljanje spisa zakonskom zastupniku – radi se o dostavljanju spisa zastupniku, bilo

da se radi o zakonskom zastupniku maloljetnog lica, tj zastupniku punoljetnog lica kojem

je oduzeta poslovna spos. Bilo da se radi o zastupniku pravnog lica

2. Dostavljanje spisa punomoĉniku za primanje spisa – ima isto pravno dejstvo kao da je

dostavljeno samoj stranci, s tim da se mora voditi raĉuna o obimu punomoći.

POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE

Jeste vanredno pravno sredstvo u redovnom postupku kojim se uklanjaju nepovratne posljedice

koje su nastale za stranku usljed propuštanja radnji u postupku do kojeg je došlo bez njene

krivice. Moţe se provesti samo po prijedlogu stranke koja je propustila odreĊene radnje u

upravnom postupku iz opravdanih razloga. Opće pretpostavke za povrat u priješnje stanje su :

Opravdano propuštanje preduzimanja odreĊene radnje,

Nemogućnost stranke da drugim putem izvrši procesnu radnju koju je propustila izvršiti

u roku , i

Da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje stavljen u propisanom roku

Prijedlog za povrat u priajšnje stanje podnosi se u roku od 8 dana raĉunajući od dana kada je

prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za

propuštanje, onda od dana kad je to saznala.

Poslije isteka 3 mjeseca od dana propuštanja ne moţe se traţiti povrat u prijašnje stanje. Postoje

dva roka za povrat, a to su :

Subjektivni rok – jeste onaj rok zbog kojeg se ne moţe traţiti povrat u prijašnje stanje i

on zavisi od liĉnih odnosa stranke koja je radnju propustila.

Objektivni rok predstavlja rok koji zavisi iskljuĉivo od objektivne ĉinjenice i on iznosi 3

mjeseca od dana propuštanja radnje.

11

ROKOVI U UPRAVNOM POSTUPKU

Rokovi su mjere za vrijeme u kojem se mogu izvršiti radnje u upravnom postupku odnosno oni

predstavljaju razlog vremena u toku kojeg se mora izvršiti odreĊena radnja tj razmak vremena

koji treba proteći da bi se odreĊena radnja mogla preduzeti. Rokovi mogu biti odreĊeni :

a) Zakonom ili dr propisom(zakonski rokovi) – su rokovi izriĉito odreĊeni zakonom pa su,

neproduţivi, odnosno prekluzivni osim u sluĉajevima kada je u samom propisu

predviĊena mogućnost da se mogu produţavati

b) Od sluţbenog lica koje vodi postupak (sluţbeni rokovi) – odreĊuje ih sluţbeno lice pa se

ti rokovi mogu produţavati na molbu stranke ili zainteresiranog lica ukoliko za to postoje

opravdani razlozi.

Prema posljedicama koje izaziva propuštanje rokova, rokovi se dijele na :

1. Stroge ili prekluzivne - jesu oni rokovi ĉije propuštanje ima posljedicu iskljuĉenje od

procesne radnje koja je vezana za takav rok

2. Instruktivni rokovi – jesu oni rokovi koji sluţe samo kao opomena ili pouka da se

procesna radnja izvrši u odreĊenom roku

3. Dilatorni rokovi – jesu vremenski odreĊeni rokovi u koijma se ne mogu preduzimati

nikakve radnje u postupku.

Postoji podjela prema odreĊenosti rokova, pa rokovi mogu biti nezavisni ili apsolutni i zavisni ili

relativni.

Rokovi se raĉunaju po tzv civilnoj komputaciji odnosno raĉunaju se prema metodi po kojoj dani

predstavljaju nedjeljive cjeline. Suprotno tome postoje tzv astronomski naĉina raĉunanja rokova

prema kojem su dani podjeljeni na sate, sati na minute i dr.

Odrţavanje reda za vrijeme trajanja upravnog postupka podrazumijeva osiguranje uvjeta da se

upravni postupak moţe voditi bez ometanja. Sluţbeno lice koje vodi upravni postupak ovlašćeno

je da preduzima mjere kojima se odrţava red u postupku tokom cijelog trajanja. Ukoliko se

dogodi bilo kakva oblika narušavanja reda sluţbeno lice je duţno lice koje narušava red

opomenuti i upozoriti da ţe biti udaljeno ili ţe ga udaljiti sa rasprave.

TROŠKOVI U UPRAVNOM POSTUPKU

Troškovi koji na staju za vrijeme upravnog postupka dijele se na :

a) Opće troškove – jesu troškovi organa koji se javljaju kao izdaci koje zahtjeva sama

ĉinjenica što organ uprave postoji i djeluje odnosno funkcionira. To su troškovi s kojim

se mora raĉunati odmah nakon osnivanja organa uprave, i u njih se ubrajaju novĉani

izdaci, izdaci za smještaj, plaće zaposlenih, troškovi inventara, elektriĉne energije, vode i

dr. Opći troškovi padaju na teret organa uprave odnosno na teret budţeta politiĉko

teritorijalne zajednice ĉiji organ vodi postupak.

b) Posebni troškovi jesu oni koji se javljaju kao posebni izdaci koji nastaju provoĊenjem

odreĊenih radnji u upravnom postupku. U posebne troškove spadaju izdaci za vještake,

tumaĉe, svjedoke, takse na podneske priloge, rješenja, vršenje uviĊaja, troškovi stranaka i

dr.

12

SNOŠENJE TROŠKOVA U UPRAVNOM POSTUPKU

U vezi sa obavezom snošenja troškova upravnog postupka postoje tri kriterija u pogledu

odluĉivanja o duţnosti snošenja troškova upravnog postupka. To su sljedeći kriteriji :

Kriterij uspjeha u postupku – troškove snosi ona stranka na ĉiju štetu je postupak

okonĉan. Kada u postupku uĉestvuju 2 ili više stranaka sa suprotnim interesima, stranka

koja je izazavala postupak, a na ĉiju štetu je postupak okonĉan duţna je proitivnoj

stranci nadoknaditi opravdane troškove.

Kriterij krivice – troškove snosi svako lice koje je uĉestvovalo u postupku, nezavisno od

uloge koju je u njemu imalo. To su uvijek troškovi pojedinaĉnih radnji u postupku, jer ih

snosi stranka koja je izazvala cijeli postupak.

Kriterij koristi voĊenja postupka- sve troškove u jednostranaĉkim upravnim stvarima

snosi stranka na ĉiji zahtjev se postupak vodi i u ĉijem interesu je postupak okonĉan.

POKRETANJE UPRAVNOG POSTUPKA

Upravni postupak se smatra pokrenutim kada organ uprave tj sluţbeno lice u organu preduzme

bilo koju radnju, do koje je došlo, bilo incijativom organa , ili incijativom privatnog lica. Kod

pokretanja upravnog postupka po sluţbenoj duţnosti treba razlikovati 2 situacije. Prva je kad je

u zakonu ili propisu niţe pravne snage od zakona odreĊeno da nadleţni organ pokreţe postupak

po sluţbenoj duţnosti, a druga je vezana za pokretanje upravnog postupka koje je uvjetovano

saznanjima o postojanju ĉinjeniĉnog stanja koje upućuje na zaštitu javnog interesa. Upravni

postupak smatra se pokrenutim kada je organ uprave izvršio bilo koju radnju u cilju voĊenja

postupka. Ako organ utvrdi da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka, ukoliko se radi o

postupku po zahtjevu stranke organ je duţan donijeti zakljuĉak o odbacivanju zahtjeva stranke.

Zakljuĉak o odbacivanju zahtjeva stranke organ će donijeti kada utvrdi :

a) Da se radi o zahtjevu za rješavanje upravne stvari o kojoj se ne moţe odluĉivati u

upravnom postupku

b) Da je o toj upravnoj stvari ranije pravosnaţno odluĉeno.

c) Kada organ utvrdi da nije nadleţan postupati po zahtjevu stranke

d) Kada zahtjev potjeĉe od osobe koja ne moţe biti stranka u postupku.

SPAJANJE STVARI U JEDAN POSTUPAK

Predstavlja institut procesnog upravnog prava koji je kompatabilan sudskim postupcima. Razlozi

spajanja su logiĉke prirode. Dvije upravne stvari ili više njih koje se tiĉu više stranaka spajaju se

u jedan postupak:

a) Ako se prava ili obaveze stranaka zasnivaju na jednakom ili sliĉnom ĉinjeniĉnom stanju i

na istom pravnom osnovu,

b) Kada je isti organ koji vodi postupaku pogledu svih predmeta svih predmeta stvarno

nadleţan za rješavanje tih stvari, i

c) Kada se radi o pravima i obavezama više stranaka

13

DISPOZITIVNE STRANAĈKE RADNJE

U upravnom postupku koji je pokrenut po zahtjevu stranke stranka nije strogo vezana

postavljenim zahtjevom nego joj je dozvoljeno da sve do donošenja rješenja u prvom stepenu

izmjeni odnosno proširi svoj zahtjev ili umjesto tog stavi neki drugi zahtjev. Ovlašćenje za

izmjenu zahtjeva podnosilac moţe koristiti samo u toku prvostepenog postupka.

ODUSTANAK OD ZAHTJEVA

Odustajanje od zahtjeva za pokretanje postupka moţe biti u cjelosti ili djelimiĉno, pri ĉemu

stranka nije duţna odrazlagati razloge zbog kojih je odustala od svog zahtjeva. Organ je u vezi

sa odustajanjem od zahtjeva stranke duţan donijeti zakljuĉak kojim se obuhvata postupak.

Nagodbom postupak moţe biti okonĉan samo o pravima kojima stranke slobodno raspolaţu, a

imajući u vidu da nagodba ima snagu izvršnog rješenja, odnosno da se na osnovu nje moţe

provesti prinudno izvršenje, ona mora biti jasna i odreĊena i, svakako, ne smije biti na štetu

javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa trećeg lica.

POSTUPAK DO DONOŠENJA RJEŠENJA

Donošenje rješenja u upravnom postupku predstavlja primjenu materijalnog propisa iz odreĊene

upravne oblasti na konkretan sluĉaj. Prije rješenja potrebno je utvrditi postoje li ĉinjenice i

okolnosti koje povlaĉe primjenu materijalnih propisa. To će se utvrditi postupanjem organa

odmah nakon pokretanja postupka bilo po sluţbenoj duţnosti ili po zahtjevu stranke,

provoĊenjem odgovarajućeg dokaznog postupka kojem je cilj utvrĊivanje pravno relevatnih

ĉinjenica za rješenje upravne stvari.

SKRAĆENI POSTUPAK

Predstavlja naĉin utvrĊivanja ĉinjenica i okolnosti koje su vaţne za rješavanje upravne stvari.

Skraćeni postupak organ provodi neposredno na zahtjev stranke samo u sluĉajevima koje zakon

navodi :

Ako je stranka u svom zahtjevu navela ĉinjenice ili podnijela dokaze na osnovu kojih

se moţe utvrditi stanje stvari, ili ako se to stanje moţe utvrditi na osnovu opće poznatih

ĉinjenica ili ĉinjenica koje su organu poznate,

Ako se stanje stvari moţe utvrditi na osnovu sluţbenih podataka kojima organ

raspolaţe, a nije potrebno posebno saslušanje stranke radi zaštite njegovih prava,

U sluĉaju kad je propisom predviĊeno da se stavr moţe riješiti na osnovu ĉinjenica i

okolnosti koje nisu potpuno dokazne ili se dokazima samo posredno utvrĊuju i

Kada se radi o preduzimanju hitnih mjera u javnom interesu kije se ne mogu odgaĊati,

a ĉinjenice na koje rješenje treba biti utemeljeno, utvrĊene su ili bar uĉinjene

vjerovatnim.

POSEBNI ISPITNI POSTUPAK

Posebni ispitni postupak zahtjeva da se prije donošenja rješenja utvrde sve ĉinjenice okolnosti

od zanĉaja za rješenje upravne stvari odnosno da se pruţi mogućnost stranci da uĉestvuje u tom

postupku, ne samo radi zaštite svojih prava i pravnih interesa nego i zbog toga da svojim

uĉešćem doprinese utvrĊivanju pravnog stanja stvari. Ovaj postupak se provodi kada je to

potrebno radi utvrĊivanja ĉinjenica i okolnosti koje su znaĉajne za razjašnjenje stvari ili radi

davanja strankama kogućnost da ostvare svoja prava i interese. Tok ispitnog postupka odreĊuje

se prema okolnostima pojedinog sluĉaja.

14

PRETHODNO (PREJUDICIONO) PITANJE

Postoje odreĊena pitanja koja rješava organ uprave a za ĉije rješavanje je nadleţana neki drugi

organ uprave. Najĉešće su to pitanja sudova ili nekih drugih organa. Kadase pojave u upravnom

postupku, ova pitanja zahtjevaju da se riješe prije nego što se preĊe na rješavanje glavne stvari.

Prethodno pitanje je pravno pitanje koje ĉini samostalnu cjelinu od ĉijeg prethodnog

raspravljanja zavisi rješenje glavnog pitanja upravne stvari radi koje se vodi upravni postupak.

Raspravljanje prethodnog pitanja vrši se u prvostepenom postupku. Kad organ naiĊe na

prethodno pitanje ne smije ga zanemariti, i u tom sluĉaju ima samo 2 mogućnosti :

Sam raspraviti prethodno pitanje za koje nije nadleţan - organ to mora uĉiniti u okviru

utvrĊivanja ĉinjeniĉlnog stanja

Postupak prekinuti dok nadleţni organ prethodno ne riješi pitanje – u tom sluĉaju organ

će saĉekati donošenje odluke nadleţnog organa o prethodnom pitanju, i tu su moguće 2

situacije. Prva je da se postupak za rješavanje prethodnog pitanja kod nadleţnog organa

pokreće po sluţbenoj duţnosti, a druga je da se postupak pokreće po zahtjevu stranke.

Organ ne smije raspraviti prethodno pitanje kada se ono odnosi na :

Postojanje kriviĉnog djela,

nepostojanje braka

utvrĊivanje oĉinstva

kada je to izriĉito zakonom odreĊeno

USMENA RASPRAVA

Je faza posebnog ispitnog postupka koja pruţa mogućnost strankama da brane svoja prava i

pravne interese. Cilj usmena rasprave je jednak cilju ispitnog postupka, a to je da se utvrde sve

ĉinjenice i okolnosti koje su od znaĉaja za rješenje upravne stvari. Postoje sluĉajevi kada se

usmena rasprava mora odrţati :

1. kada u postupku uĉestvuju dvije stranke ili više njih sa suprotnim interesima,

2. kada se treba izvršiti uviĊaj ili saslušanje svjedoka ili svjedoka.

DOKAZIVANJE U UPRAVNOM POSTUPKU

Rješavanju upravne stvari prethodi utvrĊivanje svih potrebnih ĉinjenica za to. Ĉinjenice koje

sluţe kao podloga za donošenje rješenja utvrĊuju se dokazima. To se vrši izvoĊenjem

odgovarajućih procesnih radnji koje se nazivaju dokazivanje ili izvoĊenje dokaza. Dokazivanje

je, dakle, procesna radnja kojoj je cilj da se sluţbeno lice uvjeri u istinitost ĉinjenica koje su od

vaţnosti za donošenje rješenja. Dokazivanje se vrši upotrebom dokaznih sredstava.Dokazi su

sredstva koja sluţbenom licu pruţaju potrebna ovlaštenja o pravno vaţećim ĉinjenicama. Treba

li neku ĉinjenicu dokazati ili ne, odluĉuje sluţbeno lice koje vodi postupak. Dokazi se, po

pravilu, pošto se utvrdi šta je u ĉinjeniĉnom pogledu sporno ili šta treba dokazivati. Pravilo je da

ne treba dokazivati ĉinjenice koje su opće poznate, kao i one ĉinjenice ĉije postojanje

predpostavlja zakon. S druge strane, dopušteno je dokazivati nepostojanje i takvih ĉinjenica, ako

zakonom nije drukĉije odreĊeno. U svim postupcima primjenjuju se dvije maksime u postupku

izvoĊenja dokaza, i to :

formalna ili zakonska i

15

slobodna maksima.

Prema zakonskoj maksimi smatraju se dokazne samo ĉinjenice utvrĊene taĉno odreĊenim

dokazima, bez obzira na mogućnost utvrĊivanja te ĉinjenice drugim sredstvima. Po slobodnoj

maksimi organ koji donosi rješenje ocjenjuje po slobodnom uvjerenju da li je neka ĉinjenica

dokazna ili ne. U pravilu dokazuju se samo ĉinjenice, a ne i peavni propisi, odnosno njihovo

postojanje. MeĊutim, ikoliko se ne zna koje pravo vaţi u stranoj drţavi organ koji rješava stvar

moţe o tome traţiti obavijest od organa uprave nadleţnog za poslove pravosuĊa. Neće se

dokazivati slijedeće ĉinjenice:

a) Nesporne ĉinjenice;

b) Opće poznate ĉinjenice - jesu sve ono što razuman ĉovjek zna iz iskustva;

c) Ĉinjenice ĉije postojanje zakon pretpostavlja - materijalno pravo ponekad daje

odreĊenoj indiciji snagu potpunog dokaza. Ta indicija tada postaje zakonska

pretpostavka (presumptio iuris).

Postupak dokazivanja

U upravnom postupku postupanja prilikom preduzimanja radnji dokazivanja taj osnov je

svakako pravni i on predstavlja sve ono što sluţi za dokazivanje. Ponekad je u praksi potrebno

preduzeti osiguranje dokaza i ono se odnosi na sva dokazna sredstva. Dokazi se osiguravaju po

sluţbenoj duţnosti ili po prijedlogu stranke odnosno lica koje ima pravni interes. O osiguranju

dokaza donosi se poseban zakon protiv kojeg je dopuštena posebna ţalba koja ne prekida tok

upravnog postupka u konkretnoj upravnoj stvari.

Bitni elementi svakog dokazivanja su :

Lica koja trebaju pruţiti dokaz;

Ĉinjenice koje treba dokazivati;

Dokazna sredstva;

Dokazni razlozi, i

Dokazna snaga pojedinih dokaza

Dokazivanje u upravnom postupku sastoji se iz sljedećih faza:

1. Predlaganje dokaza;

2. Prihvaĉanje dokaza ;

3. Pribavljanje dokaza;

16

4. IzvoĊenje dokaza;

5. Ocjenjivanje dokaza.

DOKAZNA SREDSTVA

Svrha dokazivanja u upravnom postupku jeste utvrĊivanje istinitosti ĉinjenica što se postiţe

putem dokaza. Dokazi su ustvari, faktiĉki podatci, odnosno dokazne ĉinjenicekoje su sadrţane u

zakonom predviĊenim izvorima ili nosiocima dokaza. U širem smislu rijeĉi, dokaz se moţe

odrediti kao nepotvrĊena ĉinjenica kojom se utvrĊuju druge ĉinjenice, tj dokaz je logiĉki

zakljuĉak kojim se dokazuje ili opovrgavaju faktiĉki podaci koji se javljaju kao rješenja spornih

pitanja u upravnom postupku. Dokazi u uţem smislu jesi podaci vaţni za rješenje upravne

stvari, odnosno za ishod upravnog postupka. Dokazna sredstav dijele se na :

1. Liĉna dokazna sredstva u koja se ubrajaju svjedoci, vještaci i stranke

2. Stvarna dokazna sredstva u koja se ubrajaju razni obavještajni predmeti i predmeti

uviĊaja

Kada se upravni postupak vodi po zahtjevu stranke, stanka je duţna iznijeti dokaze kojima

raspolaţe, a sluţbeno lice mora odluĉiti o tome koje dokaze mora prihvatiti a koje neće. U ovom

sluĉaju do izraţaja dolazi dispozicijsko naĉelo. Kad se upravni postupak vodi po sluţbenoj

duţnosti teret dokazivanja je na organu odnosno sluţbenom licu, i tada se radi o inkvizicijskom

naĉelu. Dokazna sredstva ne smiju zadirati u ljudska prava niti se sluţbena lica smiju pretvoriti

u istraţitelja.

DOKAZIVANJE ISPRAVAMA I VRSTE ISPRAVA

Ispravama se mogu smatrati odreĊeni dokumenti koji sadrţe pismeno zabiljeţene ĉinjenice ili

dogaĊaje kojim se dokazuje ono što se u njima potvrĊuje ili sto se u njima odreĊuje.

Isprave se smatraju znaĉajnim dokaznim sredstvima. Isprave dijelimo na sljedeće vrste:

1. Javne i privatne isprave - Isprave su saopćenja u pisanom obliku koja su primarno

vezana za svog izdavaoca. Javne isprave su one koje su izdali javni drţavni organi,

odnosno organizacije koje raspolaţu javnim ovlašćenjima. Za postojanje javne

isprave moraju biti ispunjena dva uvjeta: prvi je da je isprava izdana u propisanom

obliku, a drugi uvjet je da je isprava izdata u granicama nadleţnosti organa koji je

izdao. Privatne isprave su isprave koje ne ispunjavaju uvjete koji su propisani za

javne isprave. Izdavalac privatnih isprava moţe biti svako privatno lice. Prema

naĉinu izdavanja i znaĉenju, odnosno, dokaznoj snazi razlikuju se dvije vrste

uvjerenja i to :

Uvjerenja o ĉinjenicama o kojima organi koji izdaju uvjerenja vode sluţbenu

evidenciju. Ta uvjerenja izdaju se u roku 15 dana od dana podnošenja

zahtjeva za njihovo izdavanje.

Uvjerenja o ĉinjenicama o kojima organ izdaje uvjerenje ne vodi sluţbenu

evidenciju. Takva vrsta uvjerenja ne obavezuje organ koji rješava u postupku

da ga prihvati kao dokaz niti se na takvom uvjerenju moţe zasnivati odluka,

17

pa ona nema znaĉaj javne isprave. Rok za izdavanje ove vrste uvjerenja je

osam dana.

2. Dispozitivne ili konstitutivne isprave i dokumentarne ili isprave o posvjedoĉenju - To

su isprave kojima se odreĊena prava zasnivaju, odnosno ukidaju ili prenose (ugovor

saĉinjen u pisanom obliku, testament, vrijednosni papiri, mjenice, presude, upravni

akti i dr.). Dokumentarne ili isprave po svjedoĉenju jesu isprave kojima se

posvjedoĉava neki dogaĊaj (npr. ljekarsko uvjerenje, priznanica i sl.)

3. Originalne i prijepise tj.kopije - Original je isprava koja potjeĉe od izdavaoca isprave,

dok prijepisi isprava odnosno kopije mogu biti sastavljeni od bilo koga i oni samo

reproduciraju potpunu sadrţinu isprave. Prijepisi mogu biti ovjereni ili prosti

prijepisi. Kao dokazno sredstvo smatraju se originali ili prosti prijepisi. Dokazna

snaga javnih isprava pod pretpostavkom da jer istinita i da je njen sadrţaj istinit nije

upitna. Dokaznu snagu privatnih isprava cijeni organ nadleţan za rješenje po svom

slobodnom uvjerenju.

Prema Zakonu o upravnom postupku odreĊeno je da: „Ako je na ispravi nešto precrtano,

ostrugano, ili inaĉe izbrisano, umetnuto, ili ako na ispravi postoje kakvi drugi vanjski nedostaci,

sluţbena osoba koja vodi postupak ocijenit će prema svim okolnostima da li je time i u kojoj

mjeri umanjena dokazna vrijednost isprave ili je isprava potpuno izgubila dokaznu vrijednost za

rješavanje stvari o kojoj se vodi postupak.

SVJEDOĈENJE KAO DOKAZNO SREDSTVO

Upravni postupak poznaje dokazivanje putem svjedoĉenja. Svjedoĉiti moţe svako fiziĉko lice

koje je u kritiĉnom momentu bilo sposobno da opazi ĉinjenicu odluĉnu za rješavanje stvari i koje

je u stanju da svoje opaţanje saopći. Svjedoci su fiziĉka lica koja su bila sposobna da opaze

odreĊene ĉinjenice o kojima treba da svjedoĉe i koja su sposobna da to svoje opaţanje saopće.

Osoba koja u postupku uĉestvuje u svojstvu sluţbene osobe ne moţe biti svjedok. Duţnost

svjedoĉenja podrazumijeva :

1. Da se svjedok odazove pozivu organa, i

2. Da svjedoĉi i odgovara na postavljena pitanja

OslobaĊanje od duţnosti svjedoĉenja moţe biti :

1. Obligatorno (obavezno) – postoji onda kada sluţbeno lice ne moţe ispitati kao svjedoka

lice koje bi svojim iskazom povrijedilo duţnost ĉuvanja sluţbene, drţavne ili vojne tajne,

sve dok ih nadleţni organ ne oslobodi te obaveze.

2. Fakultativno (neobavezno) – postoji onda kada sluţbeno lice po svom uvjerenju cijeni da

li će nekog osloboditi te duţnosti.

Uskraćivanje svjedoĉenja u cjelini Zakon o upravnom postupku ne poznaje, nego pozvanim

licima daje samo pravo da na pojedina pitanja mogu uskratiti svjedoĉenje i to:

18

Na pojedina pitanja na koja bi odgovorom izloţio teškoj sramoti, znatnoj imovinskoj

šteti ili kriviĉnom gonjenju njega, njegovog srodnika po krvi u pravoj liniji, a u poboĉnoj

liniji do trećeg stupnja zakljuĉno, njegovog braĉnog druga ili srodnika po tazbini, do

drugog stupnja zakljuĉno i onda kad je brak prestao, kao i njegovog staraoca ili starinika,

usvojioca ili usvojenika;

Na pojedina pitanja na koja ne bi mogao odgovoriti a da ne povrijedi obavezu da ĉuva

poslovnu, profesionalnu, umjetniĉku ili znanstvenu tajnu;

O onome što je stranka povjerila svjedoku kao svom punomoćniku;

O onome o ĉemu se stranka ili druga osoba ispovijedala svjedoku kao vjerskom

ispovjedniku.

Svjedok se moţe osloboditi duţnosti svjedoĉenja i o pojedinim drugim ĉinjenicama kad

iznese vaţne razloge za to. Ako je potrebno, on treba te razloge da uĉini vjerovatnim.

Svjedok ne moţe zbog opasnosti od kakve imovinske štete uskratiti svjedoĉenje o

pravnim poslovima pri kojima je bio prisutan kao svjedok, pisar ili posrednik, o radnjama

koje je u vezi sa spornim pitanjem poduzeo kao pravni prethodnik ili zastupnik jedne od

stranaka, kao i o svakoj onoj radnji o kojoj je na osnovu posebnih propisa duţan podnijeti

prijavu ili dati izjavu.

ZAKONSKE MJERE ZA OBEZBJEĐENJE IZVOĐENJA SVJEDOĈENJA

Za one svjedoke koji su uredno pozvani a ne doĊu po pozivu i izostanak ne opravdaju ili se bez

odobrenja ili opravdanog razloga udalje sa mjesta gdje se trebaju saslušati, mogu se primjeniti

sljedeće mjere :

1. Prinudno dovoĊenje;

2. Naknada troškova prinudnog dovoĊenja;

3. Novĉana kazna do 50 KM , i

4. Naknada troškova postupka izazvanih izostankom

Moguće je da doĊe do primjene svih ovih mjera kumulativno, a mogu se primjeniti samo neke

od njih, što zavisi od svakog konkretnog sluĉaja. Zakon u odreĊenom smislu predviĊa i

rehabilitaciju kaţnjenih svjedoka. Tako svjedoku koji naknadno opravda izostanak poništit će se

zakljuĉak o kazni ili troškovima (obavezna rehabilitacija), a svjedoku koji naknadno pristane da

svjedoĉi moţe se poništiti sam zakljuĉak o kazni (fakultativna rehabilitacija).

POSTUPAK IZVOĐENJA SVJEDOĈENJA

Na poĉetku izvoĊenja dokaznog sredstva svjedoĉenja svjedok se obavezno upozorava da je

duţan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da moţe na svoj iskaz biti zaklet. Kod

saslušanja svjedoka zakon je propisao odreĊena pravila i to :

- Da se svjedoci saslušavaju pojedinaĉno;

- Da se vjedoci, po potrebi, mogu ponovno saslušati ili suoĉiti sa drugim svjedocima;

19

- Da će se svjedoci prije davanja iskaza ispitati o liĉnim podaci;

- Da svjedoku nije dozvoljeno postavljati pitanja koja ga navode kakv bi odgovor trebao

dati;

- Da svjedoku nije dozvoljeno postavljati pitanja kojima se moţe zastrašiti ili zbuniti;

- Da se bolesni ili tjelesno nesposobni svjedoci mogu ispitati u svom stanu;

- Da će se svjedok na kraju obavezno upitati otkud mu je poznato ono o ĉemu je svjedoĉio;

- Da svjedoke koji ne znaju jezik na kome se vodi postupak treba ispitati preko tumaĉa, a

gluhonijemi pismeno ili tumaĉa koji se sa njima moţe sporazumijeti.

DOKAZ VJEŠTACIMA

Dokazivanje vještacima podrazumijeva sluţbenu radnju procesnog karaktera za koju je potrebno

struĉno znanje kojim ne raspolaţe sluţbena osoba koja vodi postupak na osnovu koje se utvrĊuje

ili ocjenjuje neka ĉinjenica koja je vaţna za rješavanje upravne stvari. Dokazivanje vještacima

izvodi se po prijedlogu stranke i po sluţbenoj duţnosti. Vještak ne moţe biti :

Lice koje uĉestvuje u postupku, i

Lice koje bi svojom izjavom, tj iskazom povrijedilo kakvu tajnu

Vještaĉenje se vrši tako što se prija samog vještaĉenja vještak upozorava na duţnost pravilnog i

struĉnog davanja mišljenja.

DOKAZ UVIĐAJEM

UviĊaj je procesna radnja u upravnom postupku koja se preduzima kada je potrebno neposredno

opaţati ĉinjenice od sluţbenog lica koje vodi upravni postupak.uviţaj se vrši na prijedlog stranke

ili po incijativi sluţbenog lica kada je za utvrĊivanje nek ĉinjenice ili za razjašnjenje bitnih

okolnosti potrebno opaţanje sluţbene osobe koja vodi postupak. UviĊaj se moţe vršiti i uz

prisustvo vještaka.

DOKAZ USMENOM IZJAVOM STRANKE

Dokaz usmenom izjavom stranke jeste ograniĉeno dokazno sredstvo budući da su stranke sasvim

zainteresirane za ishod rješenja upravne stvari. Usmeno dana izjava moţe se uzeti kao dokazno

sredstvo za utvrĊivanje odreĊene ĉinjenice u sljedećim sluĉajevima :

1. Ako za utvrĊivanje ĉinjenica ne postoji neposredan dokaz nego indicija na osnovu

postojanja nekih drugih ĉinjenica;

2. Ako se takva ĉinjenica ne moţe utvrditi na osnovi drugih dokaznih sredstava (isprava,

svjedoka, vještaka)

DONOŠENJE RJEŠENJA

Upravni postupak se okonĉava donošenjem rješenja. Rješenje je upravni akt kojim se odluĉuje o

predmetu postupka, odnosno o glavnoj stvari. Druga vrsta akata u upravnom postupku su

zakljuĉci. Zakljuĉcima se odluĉuje o svim pitanjima koja se tiĉu postupka i o pitanjima koja su

20

kao sporedna pojava u vezi sa sprovoĊenjem postupka, a ne rješavaju se rješenjem. Rješenje

donosi organ odnosno rukovodilac organa ili sluţbeno lice ovlašteno za rješavanje, dok

zakljuĉak donosi sluţbeno lice koje vrši onu radnju postupka pri kojoj se pojavilo pitanje koje je

predmet zakljuĉka. Rješenja su u pismenom obliku, a zakljuiĉci se saopćavaju usmeno.

Rješenje je konkretni, pojedinaĉni upravni akt. Ono je autoritativni akt, a ne akt poslovanja.

Rješenja mogu da donesu inokosni organi vlasti, kolegijalni organi i organizacije ili zajednice.

Zakon o upravnom postupku Bosne i Hercegovine propisao je slijedeće:

Organ koji donosi rješenje sastavlja i šalje ga sa spisima predmeta na suglasnost drugom

organu, koji moţe dati suglasnost potvrdom na samom rješenju ili posebnim aktom. U

takvom slucaju rješenje je doneseno kad je drugi organ dao suglasnost, a smatra se aktom

organa koji je doniorješenje;

Kad je zakonom ili drugim propisom odreĊeno da je nadleţni organ duţan da prije

donošenja rjeĊenja pribavi mišljenje drugog organa, rješenje se moţe donijeti samo

poslije pribavljenog mišljenja;

Organ ĉija je suglasnost ili mišljenje, odnosno potvrda ili odobrenje potrebno za

donošenje rješenja duţan je suglasnost ili mišljenje, odnosno potvrdu ili odobrenje dati u

roku od 15 dana od dana kada mu je zatraţeno, ako posebnim propisima nije odreĊen

drugi rok.

Ako taj organ u tom roku ne izda svoj akt i ne dostavi ga organu koji donosi rješenje, kojim daje

ili odbija suglasnost, potvrdu ili odobrenje, odnosno mišljenje, smatra se da je dao suglasnost,

potvrdu ili odobrenje, odnosno mišljenje, a ako ne da nikakvo izjašnjenje, nadleţni organ moţe

donijeti rješenje i bez pribavljene suglasnosti ili mišljenja, odnosno potvrde ili odobrenja, ako

posebnim propisima nije drugaĉije odreĊeno. Zakljuĉke moţe donositi samostalno sluţbeno lice

koje vrši onu radnju postupka pri ĉijem vršenju se pojavilo pitanje koje je predmet zakljuĉka.

ŽALBENI POSTUPAK

Ţalba u upravnom postupku predstavlja jedino redovno pravno sredstvo protiv nezakonitog i

nepravilnog rješenja donesenog u prvom stepenu kojim nezadovoljna stranka traţi od organa

uprave neposredno višeg stepena da to rješenje poništi ili izmjeni. Ţalba je dopuštena protiv svih

rješenj au prvom stepenu. Ţalba je procesno pravni institut koji poĉiva na naĉelu dvostepenosti

postupka. Ţalba je vezana za instacioni nadzor, što znaĉi da o njoj odluĉuje orga više instance

koji je donio akt kojim se osporav ţalba.izuzeci koji iskljuĉuju pravo na ţalbu jesu :

a) Kada je zakonom propisano da u pojedinim upravnim stvarima ţalba nije dopuštena , ali

pod uvjetom da je zaštita orav i zakonitosti osigurana na drugi naĉin;

b) Kada je upravni akt donijelo predstavniĉko tijelo, politiĉki izvršni organi širih politiĉko

teritorijalnih zajednica.

Donošenjem prvostepenog rješenja i njegovim dostavljanjem stranci stvara se mogućnost

ulaganja ţalbe, pa time i ispitivanje jeli ono pravno valjano. Postoje situacije kada se instanciona

kontrola moţe ostvariti iako prvostepeno rješenje nije uopće donešeno. Radi se o institutu koji se

u pravnoj teoriji naziva šutnjom uprave ili administracije i do nje dolazi ukoliko nadleţni organ

protiv ĉijeg je rješenja ţalba dopuštena ne donese rješenj ei ne dostavi ga stranci u predviĊenom

roku. Obavezni elementi ţalbe su :

a) Broj i datum rješenja koje se pobija

21

b) Organ koji je donio rješenje

c) U kom pogledu je stranka nezadovoljna rješenjem

Od neobaveznih elemenata ZUP navodi samo obrazloţenje ţalbe.

Ţalba se uvijek podnosi odnosno izjavljuje organu višeg stepena, dok se ţalba uvijek predaje

organu koji je donio prvostepeno rješenje. Moţe se predati neposredno, bilo pismeno ili usmeno,

izjaviti u zapisnik, ili poslati poštom. Stranke mogu predati ţalbu neposredno drugostepenom

organu. ZUP odreĊuje drugostepenu nadleţnost na sljedeći naĉin :

Rješava organ koji je bio nadleţan da rješava o ţalbi protiv rješenja organa koji je izdao

pobijeno rješenje

Ako je u pitanju sloţeno rješenje koje je donio jedan organ uz saglasnost drugog, o ţalbi

rješava onaj organ koji inaĉe rješava protiv rješenja organa koji je donio rješenje

O ţalbi ne moţe rješavati orga n neposredno višeg stepena koji bi inaĉe rješavao u

drugom stepenu, ukoliko je suraĊivao s prvostepenim organom, nego samo neposredno

viši organ u odnosu na taj organ.

Postoje 3 pretpostavke za izjavljivanje ţalbe :

1. Da postoji rješenje i da je to rješenje doneseno u prvom stepenu

2. Da postoji organ višeg stepena od organa koji je donio prvostepeno rješenje

3. Da pravo ţalbe nije zakonom izriĉito izuzeto.

DOPUŠTENOST ŢALBE

U pravilu je podnošenje ţalbe id stranke dopušteno protiv prvpstepenih rješenja i zakljuĉaka.

Izuzetak od dopištenosti ţalbe u 1 stepenu postoji u sluĉaju kada je ţalba zakonom iskljuĉena.

ZUP Federacije propisuje pravo ţalbe u sljedećim sluĉajevima :

a) Protiv rješenja donesenog u 1 stepenu postupka stranka ima pravo ţalbe

b) Tuţitelj, pravobranitelj i dr organi, kada su zakonom ovlašćeni, mogu izjaviti ţalbu

protiv rješenja kojim je povrijeĊen zakon u korist pojedinca ili pravne osobe, a na štetu

javnog interesa.

ROK ZA ŢALBU

Opći rok za podnošenje ţalbe je 15 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci, ali

posebnim zakonom odnosno zakonima moţe se propisati i kraći tj duţi rok. Roka za ţalbu

poĉinje teći prvog narednog dana od dana kada je upravni akt uruĉen stranci. Ţalba koja je

izjavljena poslije isteka roka za ţalbu je neblagovremena (zakasnjela), isto kao i ona koja je

izjavljena prije poĉetka roka za ţalbu.

SADRŢAJ ŢALBE

Ţalba mora biti ispravna odnosno mora sadrţavati formalne i materiajlne uvjete. U ţalbi mora

biti anvedeno :

1. Rješenje koje se pobija ţalbom

2. Naziv organa koji je donio rješenje

3. Broj i datum pobijanog rješenja.

22

Stranka ne mora posebno obrazlagati ţalbu, ali je duţna iznijeti u ĉemu je nezadovoljna

pobijenim rješenjem, kao i zbog ĉega traţi poništenje takvog rješenja. Stranka moţe iznijeti u

ţalbi nove ĉinjenice i nove ţalbe, ali samo u roku za ţalbu. Ţalbe se izjavljuje dregostepenom

organu a predaje se prvostepenom koji je donio rješenje koje se osporav ţalbom ili protiv kojeg

se ostvaruje ţalba. Ţalba sadrţi dvostruko dejstvo, a ono je :

1. Suspenzivno ili odloţno dejstvo - sastoji se u tome što izjavljena ţalba zadrţava

izvršenje rješenja koje je predmetom ţalbe. Ono sadrţi ne samo izjavljenu ţalbu nego i

rok za ţalbu. Uvjet za postojanje ovog dejstva ţalbe je da je ona propisno izjavljena, a

postoje izuzeci :

a) Kada je to predviĊeno zakonom

b) Ako se radi o preduzimanju hitnih mjera u javnom interesu koje se ne mogu odgaĊati

c) Ako bi usljed odlaganja izvršenja rješenja bila nanešena šteta nekoj stranci, a koja se

ne bi mogla popraviti.

2. Devolutivno dejstvo – sastoji se u tome da o ţalbi donosi rješenje organ kome se organ

podnosi tj organ višeg stepena od organa koji je donio rješenje u prvom stepenu koje se

ţalbom osporava. Izuzeci od ovog dejstva ţalbe postoje kada je prvostepeni organ

ovlašćen da sam riješi ţalbu i da je ne dostavlja organu kojem je ţalba izjavljena. To su

sljedeći izuzeci :

a) Kada se radi o odbacivanju neblagovremene, nedopuštene i od neovlašćenog lica

izjavljen ţalbe

b) Kada je u pitanju zamjenjivanje prvostepenog rješenja u sluĉaju pogrešnog rješenja

pravnog pitanja.

c) Kada je u pitanju zamjenjivanje rješenja koje se ţalbom pobija nakon upotpunjenja

postupka

d) U sluĉaju uvaţavanja ţalbenog zahtjeva i donošenja novog rješenja nakon

provedenog ispitnog postupka.

Primjena ovog dejstva ţalbe obavezuje prvostepeni otgan da ţalbu koju primi pošalje

drugostepenom organu nadleţnom za rješavanje po ţalbi, skupa sa spisima predmeta.

RAD PRVOSTEPENOG ORGANA PO ŢALBI

Ovaj organ nastavlja svoju aktivnost i nakon podnošenja ţalbe protiv njegove odluke.

Ovlašćenja prvostepenog organa zadrţavaju se i mogu se podjeliti u 2 osnovne grupe :

1. Ovlašćenja ĉisto procesnog pravnog odnosno nemeritornog karaktera prvostepenog

organa – jesu takva ovlašćenja u kojima organ provjerava ţalbu, sa aspekta njene

formalno pravne ispravnosti u pogledu dopuštenosti, blagovremenosti i izjavljenosti od

ovlaštenog lica. Ispravnost ţalbe u vezi sa navedenim aspektima mora biti kumulativna.

Protiv rješenja kojim se ţalba odbacuje stranka ima pravo ţalbe u roku od 15 dana.

Ukoliko prvostepeni organ smatra da je izjavljena ţalba dopuštena on moţe naći da je

ţalba opravdana, da provedeni postupak nije bio potpun i da je rješenje doneseno u

skraćenom postupku.

23

2. Meritorna ovlašćenja u odnosu na vlastiti akt – u ovom postupku prvostepeni organ moţe

postupati na 4 naĉina, koji jedan drugi iskljuĉuju, a to su :

Najvaţnije ovlašćenje prvostepenog organa jeste njegovo pravo da donese novo

prvostepeno rješenje kojim se u cjelini stvar rješava drugaĉije. Protiv ovog

rješenja stranka ima pravo ţalbe.

Prvostepeni organ duţan je upotpuniti već provedeni postupak ako utvrdi da je

on nepotpun. I protiv ovog rješenja stranka ima pravo ţalbe.

Prvostepeni organ duţan je provesti poseban ispitni postupak u sluĉajevima kada

je rješenje doneseno bez prethodno provedenog posebnog ispitnog postupka koji

je u smislu odredaba ZUP-a bio obavezan i kada je rješenje doneseno po

skraćenom postupku, a stranci nije bila dana mogućnost da se izjasni o

ĉinjenicama i okolnostima koje su od vaţnosti za donošenje rješenja

Ako prvostepeni organ koristeći svoja ovlašćenja, nije odbacio ţalbu niti je

zamjanio svoje prvostepeno rješenje novim duţan je bez odgaţanja a najkasnije

u roku 8 dana od dana prijema ţalbe poslati ţalbu nadleţnom organu na

rješavanje.

Prvostepeni organ moţe upotpuniti postupak ako smatra da je ţalba stranke opravdana, anije

potrebno provoditi novi ispitni postupak. Organ će upotpuniti postupak u sluĉajevima :

1. Kada je ţalilac iznio u svojoj ţalbi takve ĉinjenice i dokaze koji bi mogli biti od uticaja

na drugaĉije rješenje upravne stvari

2. Ako je ţaliocu morala biti dana moguĉnost da uĉestvuje u postupku koji j eprethodio

donošenju rješenja, a takva mu mogućnost nije bila dana

3. Ako je ţaliocu bila dana mogućnost da uĉestvuje u postupku koji je prethodio donošenju

rješenja, a on je propustio da je koristi, ali je u ţalbi opravdao to propuštanje.

RJEŠAVANJE DRUGOSTEPENOG ORGANA PO ŢALBI

Postupanje ovog organa sastoji se iz dvojakog preduzimanja odreĊenih radnji u sljedećim

postupcima:

1. PRETHODNI POSTUPAK – koji prethodi rješavanju po ţalbi, drugostepeni organ

ispituje ţalbu jeli blagovremena, dopuštena i izjavljena od ovlašćenog lica. Ukoliko

postoji samo 1 od tri navedena uvjeta ţalba se odbacuje rješenjem. Drugostepeni organ

će povodom ţalbe oglasiti rješenje ništavim onda kada utvrdi da je u prvostepenom

postupku uĉinjena takva nepravilnost koja rješenje ĉini ništavim.

2. REDOVNI POSTUPAK – drugostepenog organa po ţalbi znaĉi meritorno raspravljanje

o ţalbenim navodima. On pošinje u zavisnosti od toga jeli prvostepeni organ odbacio

ţalbu kao neispravnu ili je nije odbacio odnosno ukoliko to nije uradio drugostepeni

organ. Ukoliko drugostepeni organ ne odbaci ţalburadi oĉiglednih nedostataka u

prvostepenom rješenju koji dovode do poništavanja rješenja ili zbog ništavosti, zapoĉet

će se tzv redovni postupak po ţalbi u kojem se meritorno raspravlja predmet ţalbe.

Drugostepeni organ donijet će odluku u vidu rješenja kojim će :

24

a) Odbiti ţalbu

b) Poništiti prvostepeno rješenje u cjelosti ili djelimiĉno i

c) Izmjeniti rješenje u cjelosti ili djelimiĉno

ODBIJANJE ŢALBE

Drugostepeni organ će odbiti ţalbu u sljedećim sluĉajevima :

1. Ako je ţalba neosnovan tj kada je rješenje pravilno doneseno

2. Ako je u prvostepenom postupku bilo nedostataka, ali oni nisu bili takvi da su bili od

uticaja na rješenje upravne stvari i

3. Ako drugostepeni organ naĊe da je prvosteprno rješenje zasnovano na zakonu, ali ne iz

razloga koji su u rješenju navedeni, nego iz drugih.

PONIŠTAVANJE RJEŠENJA

Poništavanje prvostepenog rješenja dolazi u obzir u sluĉaju kada drugistepeni organ ocjenjujući

pravilnost prvostepenog postupka utvrdi da su u tom postupku ĉinjenice nepotpuno ili pogrešno

utvrĊene ili da se u postupki nije vodilo raĉuna o pravilima postupka koji su bili od uticaja na

rješenje upravne stvari. Poništavajući prvostepeno rješenje drugostepeni organ moţe postupiti

na dva naĉina :

a) Sam riješiti stvar (meritorno rješenje) – u ovom sluĉaju organ moţe donijeti rješenje bilo

na osnovu već utvrĊenih ĉinjenica u prvostepenom postupku, bilo na naĉin da će

postupak upotpuniti sam ili da će traţiti da to uĉini prvostepeni organ.

b) Vratiti predmet na ponovni postupak prvostepenom organu – znaĉi kada drugostepeni

organ utvrdi da je prvostepeno rješenje donio nadleţan organ nakon poništavanja vraća

predmet prvostepenom organu, ali ne onom koji je rješenje donio već nadleţnom organu.

Razlozi zbog kojih drugostepeni orga n moţe poništiti prvostepeno rješenje po ţalbi stranke

mogu se podijeliti na :

1. FORMALNO- PRAVNE – poništit će rješenje iz formalno pravnih razloga u sljedećim

sluĉajevima :

Ako su ĉinjenice u prvostepenom postupku nepotpuno ili pogrešno utvrĊene –

dogaĊa se u sluĉaju kada je prvostepeno rješenje doneseno bez potpuno i pravilno

utvrĊenih ĉinjenica.

Ako postoji povreda pravila postupka koja je bila od utica ja na rješenje upravne

stvari – dolazi u sluĉaju kada je od drugog stepenog organa utvrĊeno da su u

prvostepenom postupku uĉinjene povrede pravila postupka. Povrede postupka ne

utjeĉu uvijek na rješavanje stvari pa se radi toga one dijele na one koje ne utjeĉu

na rješenje stvari tzv nebitne povrede i povrede koje utiĉu odnosno koje su mogle

uticati na rješavanj estvari tzv bitne povrede. Bitne povrede se diejle na apsolutne

koje u svakom sluĉaju dovode do poništavanja rješenja i na njih se pazi po

sluţbenoj duţnosti. Relativno bitne povrede su takve povrede postupka koje su

mogle utjecati na rješenje upravne stvari.

25

Poništavanje rješenja ako postoji pogrešna ocjena dokaza u prvostepenom

rješenju- dogaĊa se u sluĉaju kada su u prvostepenom postupku pogrešno

ocijenjeni dokazi.

Poništavanje rješenja ako je iz utvrĊenih ĉinjenica izveden pogrešen zakljuĉak –

dolazi u sluĉaju kada je iz pravilno utvrĊenih ĉinjenic aizveden pogrešan

zakljuĉak.

Poništavanje rješenja ako postoji nejasnost dispozitiva pobijanog rješenja – dolazi

u sluĉaju kad aje dispozitiv rješenja nejasan.

Poništavanje rješenja ako postoji proturjeĉnost dispozitiva s obrazĉoţenjem

rješenje – dogodit će se u sluĉaju kada obrazloţennje nije u skladu s

dispozitivom.

2. MATERIJALNO- PRAVNE – drugostepeni organ će poništiti rješenje iz ovih razloga u

sljedećim sluĉajevima:

Kada postoji pogrešna primjena pravnog propisa na osnovu koje g se rješava

upravna stvar – postoji u sluĉaju kada prvostepeni organ nije primjenbio odredbu

iz zakona, drugog propisa ili akta, koji je trebao primjeniti, odnosno kad takvu

odredbu nije pravilno primjenio

Nepravilno primjenjena slobodna ocjena – ako drugostepeni organ naĊe da

slobodna ocjena nije donesena u smislu cjelishodnosti odnosno da je na osnovu

diskrecione ocjene trebalo donijeti drugaĉiji upravni akt nego što je pobijano

rješenje prvostepenog organa.

IZMJENA RJEŠENJA

Drugostepeni organ će svojim rješenjem izmjeniti prvostepeno rješenje kad ustanovi da je ono

pravilno u pogledu utvrĊenih ĉinjenica i u pogledu primnjene zakona, ali da se cilj radi kojeg je

rješenje doneseno moţe postići i drugim sredstvima koja su povoljnija za stranku. Da bi

drugostepeni organ mogao izmjeniti prvostepeno rješenje preko zahtjeva ţalioca odnosno da bi

mogao primjeniti institut reformatio in melius potrebno je ispunjenje sljedećih uvjeta :

Da se prvostepeno rješenje mijenja samo u okviru zahtjeva postavljenog u upravnom

postupku koji je prethodio donošenju prvostepenog rješenja, što znaĉi da drugostepeni

organ moţe izmijeniti prvostepeno rješenje na bolje za ţalioca, i

Da se izmjenom rješenja mimo zahtjeva koji je postavljen u ţalbi ne mijenja zahtjev

drugog lica.

U pogledu izmjene prvostepenog rješenja na štetu ţalioca, primjenom instituta reformatio in

peius, drugostepeni organ moţe izmjeniti rješenje iz razloga koje predviĊa zakon :

Ako je prvostepeno rješenje kojim je ţaliocu priznato neko pravo tako pogrešno da bi se

moglo poništiti ili ukinuti po pravu nadzora,

Ako je izvršno rješenje takvo da bi se moglo ukinuti u cilju zaštite javnog interesa, i

Ako je rješenje takvo da sadrţava nepravilnosti zbog kojih se moţe oglasiti ništavim.

26

OGLAŠAVANJE RJEŠENJA NIŠTAVIM

Spada u grupu vanrednih pravnih sredstava. Oglašavanje ništavim vrši se u odnosu na rješenje:

1. Koje je u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudsjke nadleţnosti ili u stvari iz

sudske nadleţnosti ili u stvari o kojoj se uopće ne moţe rješavati u upravnom postupku

2. Koje bi svojim izvršenjem moglo prouzrokovati neko kr djelo kaţnjivo po kr zakonu,

3. Ĉije izvršenje uopće nije moguće,

4. Koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje rješenje stranka nije

naknadno izrišito ili prešutno pristala i

5. Koje sadrţi neku nepravilnost koja je po nekoj izriĉitoj zakonskoj odredbi predviĊena

kao razlog ništavosti

ŢALBA KAD PRVOSTEPENO RJEŠENJ NIJE DONESENO U ZAKONSKOM ROKU

Ima svoje specifiĉnosti. Prije svega, to je ţalba protiv „šutnje uprave“ zbog tzv nepostojećeg

rješenja koja se izjavljuje drugostepenom organu od stranke po ĉijem zahtjevu prvostepeni organ

nije donio rješenje u zakonskom roku. U sluĉaju šutnje uprave od strane prvostepenog organa

stranka ima pravo podnošenja ţalbe drugostepenom organu. Ĉim primi ţalbu stranke

drugostepeni organ će u roku od 3 dana od prijema ţalbe zatraţiti od prvostepenog organa

dostavljanje svih spisa obješnjenje o razlozima zbog kojih nije donio rješenje u propisanom

roku, te odrediti primjeran rok koji ne smije biti duţi od 15 dana. Ukoliko utvrdi da su razlozi

zbog kojih rješenje nije doneseno opravdani odrediće rok prvostepenom organu za donošenje

rješenja koji ne moţe biti duţi od 15 dana i vratiti mu spise predmeta na rješavanje. Ukoliko

utvrdi da su arzlozi neopravdani, rješit će upravnu stvar prama stanju spisa i donijeti svoje

rješenje ako je to moguće. Ukoliko utvrdi da se prema stanju spisa stvar ne moţe riješiti organ će

provesti ispitni postupak i donijeti rješenje. Konaĉno rješenje drugostepeni organ dostavlja

stranci putem prvostepenog organa u roku 5 dana od dana prijema spisa.

IZVRŠENJE RJEŠENJA

Dolazi nakon ţalbenog postupka. Radi se o prinudnom izvršenju onoga o ĉemu je rješenjem

odluĉeno i taj postupak ne moţe biti sprjeĉen ako je rješenje konaĉno. Svrha i cilj upravnog

postupka bit će ostvareni onda kade se uskladi stvarno odnosno ĉinjeniĉno stanje stvari s onim

koje je odreĊeno dispozitivom a koje proizlazi iz zakona. Radnja administrativnog izvršenja

rješenja procesna je djelatnost kojoj je cilj da ĉinjeniĉno i pravno stanje kojim je stranci

nametnuta neka obaveza dovede u sklad. Predmet postupka su ona rješenja kojim se tsranci

nameće neka obaveza koju stranka , po isteku ostavljenog roka, nije dobrovoljno ispunila. Samo

u izuzetnim sluĉajevima moţe doći do prinudnog izvršenja rješenja kojima je stranci priznato

neko pravo koje ona nije u stanju ostvariti bez prinudnog djelovanja nekog organa. Kad se radi o

negativnim rješenjima u kojima stranka rješenjem nije ostvarila neko pravo koje je zahtjevala

neće doći do izvršenja jer nije nastupila nikakva nova faktiĉjka situacija koja zahtjeva

postupanje organa. Rješenje koje je doneseno u upravnom postupku moţe se prinudno izvršiti

samo ako postane izvršno. Prvostepeno rješenje postaje izvršno u sljedećim sluĉajevima :

1. Istekom roka za ţalbu ako ista nije izjavljena

2. Dostavom rješenja stranci ako ista nije dopuštena

27

3. Dostavom rješenja stranci ako ista ne odgaĊa izvršenje i

4. Dostavom rješennja stranci kojom se ţalba odbacuje ili odbija

Drugostepeno rješenje kojim je izmjenjeno prvostepeno postaje izvršno kad se dostavi stranci.

OSNOVNE VRSTE IZVRŠENJA RJEŠENJA

Razlikujem 2 osnovne vrste izvršenja :

a) Administrativno – jeste ono izvršenje koje prinudnim putem provode administrativni

organi po odredbama ZUP-a odnosno po odredbama posebnog upravnog postupka.

Provodi se radi ostvarivanja nenovĉanih potraţivanja, tj onda kada je obaveza izvršenja

neke radnje djelatnost koju to lice ostvaruje na osnovu rješenja nadleţnog organa uprave.

b) Sudsko – jeste ono izvršenje koje prinudnim putem provode sudski organi kada je stranci

rješenjem nametnuta neka novĉana obaveza. Provodi se kada je stranka dušna isplatiti

odreĊenu sumu novca.

Predmet izvršenja

Ukoliko je predmet izvršenja ĉovjek onda se ono provodi neposrednim izvršenjem i to

djelovanjem na njegovu psihu da nešto uĉini ili propusti. Ukoliko je predmet izvršenja neka

imovina onda se izvršenje sastoji u oduzimanju pojedinih predmeta ili prava iz imovine duţnika

tj u oduzimanju cijele imovine radi namirenja potraţivanja.

ORGAN IZVRŠENJA I UŠESNICI UPRAVNOG IZVRŠNOG POSTUPKA

Uĉesnici UPR. IZVRŠNOG POSTUPKA JESU :

1. Organ koji provodi izvršenje – jeste onaj organ koji je rješavao u 1 stepenu, ako

posebnim propisoam nije zato odreĊen neki drugi organ. Ukoliko je propisom odreĊeno

da izvršenje ne moţe provoditi organ koji je rješavao u 1 stepenu, niti je odreĊen 2 organ

tada administrativno izvršenje provodi općinski organ uprave nadleţan za poslove opće

uprave na ĉijem se podruĉju nalazi prebivalište, tj boravište izvršenika.

2. Izvršenik – je lice protiv kojeg se provodi izvršenje tj ono lice na koje glasi dispozicija

koja upućuje na neku obavezu koja proizlazi iz dispozitiva rješenja, zapisnika ili

zakljuĉka.

3. Traţilac izvršenja – jeste protivna stranka u dvostranaĉkim ili višestranaĉkim ušpravnim

stvarima u ĉijem se interesu i po ĉijem se prijedlogu provodi izvršenje.

NAĈINI PROVOĐENJA ADMINISTRATIVNOG IZVRŠENJA

Provodi organ koji je o upravnoj stvari rješavao u 1 stepenu, a provodi se na temelju rješenja

koje je postalo izvršno iz zakljuĉka o dozvoli rješenja. Postoje 3 naĉina izvršenja i to :

1. Izvršenje preko drugih lica – provodi se zavisno od toga sastoji li se izvršenikova

obaveza u izvršenju radnje koju moţe izvršiti i druga osoba, a izvršenik je uopšte ne

izvrši ili je ne izvrši u cjelosti.

2. Izvršenje putem prinude – radi se o posrednoj prinudi kojom se izvršenik prinuĊava da

izvrši neku obavezu u vidu radnje ĉinjenja ili propuštanja koja je po svojoj prirodi

nezamjenjiva, što znaĉi da tu obavezu ne moţe umjesto izvršenika obaviti neko drugo

lice.

28

3. Izvršenje putem neposredne prinude – izvršava se putem neposredne fiziĉke prinude a

podrazumijeva prisiljavanje izvršenika da itvrši odreĊene obaveze.

OBUSTAVLJANJE I ODLAGANJE IZVRŠENJA

Administrativno izvršenje će se obustaviti po sluţbenoj duţnoszi u sljedećim sluĉajevima :

1. Ako je obaveza izvršena

2. Ako je izvršenje nije uopće dopušteno

3. Ako se provodi prema licu koje nije u obavezi

4. Ako traţitelj izvršenja odustane od svog zahtjeva i

5. Ako je izvršno rješenje poništeno ili ukinuto.

Administrativno izvršenj odloţit će se zakljuĉkom ako se utvrdi da je u pogledu izvršenja obavez

izvršeniku dozvoljeno odreĊeno vremendko ĉekanje koje sluţi kao dodatna mogućnost

izvršenika za dobrovoljno ispunjenje svoje obaveze.

IZVRŠENJE RADI OSIGURANJA

Predstavlja odstupanje od osnovnog naĉela da se izvršava ono rješenje koje je postalo izvršno.

Ovo odstupanje moţe se primjeniti samo kada su ispunjeni odreĊeni zakonski uvjeti. Moţe se

dozvoliti zakljuĉkom i kad nije postalo izvršno, ali samo u sluĉaju kad je to neophodno radi

osiguranja njegovog izvršenja zbog opasnosti da bi moglo biti osujećeno ili oteţano nakon što

rješenje postane izvršno. Da bi se moglo provesti izvršenje rješenja prije nego je ono postalo

izvršno, vaţan uvjet jeste postoja je realne i objektivne opasnosti da se ono neće moći izvršiti.

PRIVREMENI ZAKLJUĈAK O OSIGURANJU

Znaĉi još veće odstupanje od osnovnih naĉela s kojim se pristupa izvršenju obaveze o kojoj nije

ni doneseno nikakvo rješenje. Za donošenje privremenog zakljuĉka potrebno je da su

kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti :

a) Da postoji obaveza stranke ili je uĉinjna barem vjerovatnim npr. kupovina nekretnine na

koju stranka nema namjeru platit porez i

b) Da postoji opasnost da će stranka sprijeĉiti ili znatno oteţati izvršenje svoje obaveze

VANREDNA PRAVNA SREDSTVA

Kada se govori o upravnom postupku potrebno je napomenuti da su organi koji vode upravni

postupak duţni omogućiti strankama zaštitu i ostvarivanje njihovih prava propisanoh Ustavom

BIH. Stranka ima pravo na zaštiti tokom cijelog postupka, odnosno nakon donošenja rješenja u

upravnom postupku. Ako stranka nije zadovoljna, na raspolaganju joj stoje redovna i vanredna

pravna sredstva, odnosno pravni lijekovi. Jedino redovno sredstvo zaštite je ţalba.

U upravnom-procesnom zakonodavstvu BiH postoje sljedeća vanredna pravna sredstva koja je

moguće upotrijebiti, a to su :

1. ponavljanje ili obnova postupka;

2. mjenjanje ili poništavanje rješenja u vezi sa upravnim nadzorom;

3. zahtjev za zaštitu zakonitosti;

4. poništavanje ili ukidanje rješenja po pravu nadzora;

29

5. ukidanje ili mjenjanje pravosnaţnog rješenja uz pristanak ili po zahtjevu stranke;

6. vanredno ukidanje rješenja

7. oglašavanje rješenja ništavim.

PONAVLJANJE ILI OBNOVA POSTUPKA

Jeste vanredni, i svakako, najznaĉajniji pravni lijek. Naziv vanredni upućuje na ĉinjenicu da se

postupak moţe pokrenuti tek nakon isteka roka za ţalbu, tj okonĉanja upravnog postupka. Bitan

uvjet za obnovu postupka je to da je rješenje postalo KONAĈNO, odnosno da je rješenje postalo

PRAVOSNAŢNO. Znaĉi konaĉnost mora postojati, dok pravosnaţnost moţe postojati.

Opći uvjeti za ponavljanje postupka jesu da je upravni postupak okonĉan u odreĊenoj upravnoj

stvari, odnosno da je doneseno rješenjekoje je konaĉno u upravnom postupku. Ponavljanje ili

obnova postupka moţe se traţiti i protiv konaĉnog rješenja protiv kojeg je pokrenut upravni

spor, i to u vrijeme dok se spor vodi, kao i u sluĉaju kada je spor okonĉan, bilo odbacicanjem ili

odbijanjem ţalbe.

RAZLOZI ZA PONAVLJANJE POSTUPKA

To su sljedeći razlozi :

1. ako se sazna za nove ĉinjenice, naĊe ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi,

koji bi mogli dovesti do drugaĉijeg rješenja

2. u sluĉaju kada je rješenje doneseno na osnovu laţne isprave ili laţnog iskaza svjedoka,

vještaka ili kao posljedica kr djela

3. ako se rješenje zasniva na presudi donesenoj u kriviĉnom postupku, a ta presuda je

kasnije pravosnaţno ukinuta

4. ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na osnovu neistinitih navoda stranke kojim

je organ vodio postupak bio doveden u zabludu

5. ako se rješenje organa koji je vodio postupak zasniva na nekom prethodnom pitanju, a

nadleţni organ je to pitanje rješio kasnije u bitnim taĉkama drugaĉije

6. ako je u donošenju rješenja uĉestvovalo sluţbeno lice koje je moralo biti izuzeto

7. ako je rješenje donijelo sluţbeno lice nadleţnog organa koje nije bilo ovlašćeno za

njegovo donošenje

8. ako kolegijalni organ koji je donio rješenje nije rješavao u sastavu prema propisima ili

ako za rješenje nije glasala propisana većina

9. ako licu koje je trebalo da uĉestvuje u postupku u svojstvu stranke nije bila dana

mogućnost da uĉestvuje u postupku

10. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, a po zakonu je trebalo da je zastupa

30

11. ako licu koje je uĉestvovalo u postupku nije bila dana mogućnost da se sluţi svojim

jezikom.

NOVE ČINJENICE ILI NOVI DOKAZI KOJI NISU BILI POZNATI PRIJE

DONOŠENJA RJEŠENJA Pod novim ĉinjenicama smatraju se ĉinjenice koje su postojale u vrijeme voĊenja postupka, ali

se zanjih nije znalo. Dakle, radi se o starim ili novim ĉinjenicama, zavisno od toga jesu li bile

poznate ili utvrĊene u ranijem postupku ili se za njih saznalo nakon okonĉanj postupka. Kao

novi dokazi smatraju se dokazi za koje se u prijašnjem postupku nije znalo ili se znalo ali iz bilo

kojih razloga nisu mogli biti pribavljeni i upotrijebljeni za vrijeme voĊenja ranijeg postupka.

Pod laţnim ispravama smatraju se bilo javna ili privatna isprava u kojoj su navedeni laţni podaci

i na osnovu koje je doneseno rješenje s laţnim podacima o ĉinjenicama. To predstavlja kriviĉno

djelo falsificiranja isprave po KZ –u FBIH.

Razlog za obnovu postupka ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u kriviĉnom postupku

ili u postupku u privrednom prestupu koja je bila ĉinjeniĉna osnova za donošenje rješenja ili

zakljuĉka, ali ta presuda je kasnije ukinuta.

Rješenje koje je organ donio na osnovu laţne izjave stranke ĉime je ona dovela u zabludu organ

uprave, donosi se u sluĉaju kada za odreĊene ĉinjenice ne postoji neposredan dokaz odnosno kad

se takva ĉinjenica ne moţe utvrditi na osnovu drugih dokaznih sredstava. Zakonom je propisano

da izjava stranke moţe posluţiti kao dokazno sredstvo. Za obnovu postupka, kumulativno

moraju biti ispunjeni sljedeći uslovi :

da se rješenje temelji na laţnim navodima stranke

da je stranka imala namjeru da dovede u zabludu organ koji je vodio upravni postupak

da se radi o rješenju povoljnom za stranku

Uvjeti za izuzeće službene osobe Sluţbena osoba će biti izuzeta u sljedećim sluĉajevima:

1. ako je u predmetu u kome vodi postupak: stranka, suovlašćenik, ovlašćenik,

vještak, svjedok, punomoćnik ili zakonski zastupnik.

2. ako je sa navedenim licima srodnik po krvi u pravoj liniji, a u poboĉnoj liniji

zakljuĉno sa 4 stepenom, braĉni drug ili srodnik po tazbini do 2 stepena

zakljuĉno, pa i onda kad je brak prestao

3. ako je sa strankom, zastupnikom ili punomoćnikom stranke u odnosu staraoca,

usvojica ili hranioca

4. ako je u prvostepenom postupku uĉestvovalo u voĊenju ili donošenju rješenja

Kao osoba koja nije bila ovlašćena donijeti zakljuĉak (rješenje) smatra se svaka druga osoba

koja nije ovlašćena donijeti rješenje tj zakljuĉak, za koje se traţi obnova postupka. Primjena

ovog razloga postoji kada je rješenje donijela sluţbena osoba nadleţnog organa koja prema

propisima i drugim aktima inaĉe nije ovlašćena rješavati u upravnom postupku.

Stranka po ĉijem zahtjevu je pokrenut postupak ili protiv kojeg je pokrenut postupak ima pravo

uĉestvovati u postupku, odnosno da u postupku zaštit svoja prava i interese.

31

U sluĉaju da stranku nije zastupao zakonski zastupnik, a trebao ju je zastupati znaĉi da stranka

nije preko svog zastupnika uĉestvovala u postupku. Organ koji vodi postupak duţan je

obezbijediti i osigurati ravnopravnu upotrebu bosanskog i hrvatskog jezika.

DALJNJI UVJETI ZA PONAVLJANJE UPRAVNOG POSTUPKA

Su sljedeći:

1. ako se sazna za nove ĉinjenice, naĊe ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi,

koji bi mogli dovesti do drugaĉijeg rješenja

2. ako je u donošenju rješenja uĉestvovalo sluţbeno lice koje je moralo biti izuzeto

3. ako je rješenje donijelo sluţbeno lice nadleţnog organa koje nije bilo ovlašćeno za

njegovo donošenje

4. ako kolegijalni organ koji je donio rješenje nije rješavao u sastavu prema propisima ili

ako za rješenje nije glasala propisana većina

5. ako licu koje je uĉestvovalo u postupku nije bila dana mogućnost da se sluţi svojim

jezikom.

ROK ZA TRAŽENJE PONAVLJANJ UPRAVNOG POSTUPKA

Ukoliko su ispunjeni uvjeti za obnovu postupka, nadleţni organ će donijeti zakljuĉak kojim se

dozvoljava obnova postupka, u kome će navesti radi li se o potpunoj ili djelimiĉnoj obnovi

zavisno o kojem razlogu se radi.

Postoje dva roka za traţenje ponavljanja upravnog spora:

1. SUBJEKTIVNI ROK – je rok koji se odnosi samo na stranku, a to znaĉi i na javnog

tuţioca, ali ne i na organ koji ponavljanje okonĉanog upravnog postupka moţe inaĉe

pokrenuti i provesti po sluţbenoj duţnosti.

Raĉuna se u sljedećim sluĉajevima :

kad su u pitanju nove ĉinjenice ili novi dokazi koji nisu bili poznati prije

donošenja rješenja

ako je rješenje doneseno na osnovu laţne isprave ili se zasniva na presudi iz

kriviĉnog postupka koja je kasnije pravosnaţno ukinuta

ako se rješenje organ koji je vodio postupak zasniva na nekom prethodnom

pitanju, a nadleţni organ je to pitanje rješio kasnije u bitnim taĉkama drugaĉije,

od dana kad je stranka mogla upotrijebiti novi akt

ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na osnovu neistinitih navoda stranke

kojim je organ vodio postupak bio doveden u zabludu

ako je u donošenju rješenja uĉestvovalo sluţbeno lice koje je moralo biti izuzeto

32

ako je rješenje donijelo sluţbeno lice nadleţnog organa koje nije bilo ovlašćeno

za njegovo donošenje

ako kolegijalni organ koji je donio rješenje nije rješavao u sastavu prema

propisima ili ako za rješenje nije glasala propisana većina

ako licu koje je trebalo da uĉestvuje u postupku u svojstvu stranke nije bila dana

mogućnost da uĉestvuje u postupku

ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, a po zakonu je trebalo da je zastupa

ako licu koje je uĉestvovalo u postupku nije bila dana mogućnost da se sluţi

svojim jezikom, od dana kad je rješenje dostavljeno stranci

2. OBJEKTIVNI ROK - nakon protek vremena od 5 godina od dana dostavljanja rješenja

stranci obnovu postupka ne moţe traţiti niti stranka niti je organ moţe pokrenuti po sluţbenoj

duţnosti. Ovaj rok poĉinje teći od dana kad je stranci dostavljeno rješenje, a za organ od dana

donošenja rješenja. Nakon ovih rokova stranka ne moţe traţiti obnovu postupka. Izuzetno,

stranka moţe traţiti obnovu postupka i nakon pet godina u sluĉajevima :

ako je rješenje doneseno na osnovu laţne isprave ili laţnog iskaza svjedoka, vještaka ili

kao posljedica kr djela kaţnjivog po KZ –u

ako je rješenje zasnovano na presudi donesenoj u kriviĉnom postupku, a ta presuda je

kasnije pravosnaţno ukinuta

ako se rješenje organa koji je vodio postupak zasniva na nekom prethodnom pitanju, a

nadleţni organ je to pitanje rješio kasnije u bitnim taĉkama drugaĉije.

RJEŠAVANJE O PONAVLJANJU POSTUPKA

Ponavljanje upravnog postupka moţe se provesti po prijedlogu stranke ili po zahtjevu javnog

tuţioca, kao i po sluţbenoj duţnosti organa uprave nadleţnog za postupanje u konkretnoj

upravnoj stvari. Prijedlog za obnovu upravnog postupka nema odloţno dejstvo.

ZUP- u regulirane su situacije kad se obnova postupka moţe traţiti i nakon proteka roka od 5

godina i to :

ako je rješenje doneseno na osnovu laţne isprave ili laţnog iskaza svjedoka, vještaka ili

kao posljedica kr djela

ako je rješenje zasnovano na presudi donesenoj u kriviĉnom postupku, a ta presuda je

kasnije pravosnaţno ukinuta

ako se rješenje organa koji je vodio postupak zasniva na nekom prethodnom pitanju, a

nadleţni organ je to pitanje rješio kasnije u bitnim taĉkama drugaĉije.

Dakle stranka se treba pridrţavati subjektivnog roka od 30 dana jer ako propusti u tom roku

traţiti obnovu postupka ništa joj ne znaĉi objektivni rok od 5 godina ako je prvobitno trebala

iznijeti neke nove ĉinjenice ili dokaze.

33

MIJENJANJE ILI PONIŠTAVANJE RJEŠENJA U VEZI S UPRAVNIM SPOROM

Predstavlja poseban sluĉaj poništavanja, ukidanja i mjenjanja rješenja zajedno sa ostalim

vrstama pravnih sredstava. Ovo rješenje nadleţni organ će donijeti ex officio nakon što utvrdi da

su navodi u tuţbi taĉni i da je ona osnovana odnosno kad mu sud nakon prouĉavanja dostavi

tuţbu na odgovor. Tuţeni u pravnom postupku moţe poništiti ili izmijeniti svoje rješenje samo

ako su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:

da je protiv konaĉnog rješenja pokrenut upravni spor

da po tuţbi sud nije donio svoju odluku

da organ uvaţava sve zahtjeve tuţbe odnosno smatra da :

1. je nepravilno i nepotpuno utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje

2. je iz utvrĊenih ĉinjenica izveden nepravilan zakljuĉak

3. se u upravnom postupku nije vodilo raĉuna o pravilima tog postupka

4. osporeno rješenje sadrţi bitne nedostatke koji sprjeĉavaju ocjenu njegove

zakonitosti

5. što osporeno rješenje sadrţi razloge njegove ništavnosti

6. što je osporeno rješenje protivno toj presudi

7. da se time vrijeĊaju prava stranke ili treće osobe u upravnom postupku

Nakon pokretanja upravnog spoora protiv konaĉnog upravnog akta kojeg je sam izdao, upravni

organ moţe postupiti dvojako. Moţe ostati pasivan i neintervenirati, te time ostati pri svojoj

odluci iz rješenja, a moţe i provesti kontrolu i sanirati utvrĊene nezakonitosti. Novo rješenje

organ uprave dostavit će sudu u vidu obavještenja, nakon ĉega će sud pozvati stranku da se u

roku 15 dana izjasni da li je zadovoljna novim rješenjem ili nije.

ZAHTJEV ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI

Strogo je formalnopravno ograniĉeno vanredno pravno sredstvo koje se koristi u sluĉaju kada

doĊe do oĉigledne povrede zakona. Moţe ga koristiti javni tuţilac protiv pravosnaţnog rješenja

koje je doneseno u upravnoj stvari povodom koje nije osigurana sudska zaštita u upravnom

sporu,ali ni neka druga zaštita upravnog spora kada smatra da je tim rješenjem povrijeĊen zakon.

TakoĊer zahtjev za zaštitu ima i pravobranilac BIH.

Stranke nisu ovlašćene da koriste ovaj pravni lijek, one daju samo incijativu tuţitelju ĉiji se

zahtjev mora odnositi na nezakonitost bez obzira ide li povreda u korist ilina štetu stranke.

Zahtjev se podnosi u roku od mjesec dana od dana kada je rješenje dostavljeno tuţiocu, a

ukoliko mu rješenje nije dostavljeno, zahtjev za zaštitu zakonitosti moţe se podići u roku od 6

mjeseci od dana kad je rješenje dostavljeno stranci.

PONIŠTAVANJE I UKIDANJE RJEŠENJA PO PRAVU NADZORA

Ovo vanredno pravno sredstvo predstavlja oblik upravnopravne kontrole upravnih akata kao

vrstu sluţbenog nadzora hijerarhijskog karaktera koje ima prvenstveni zadatak zaštitu javnog

34

interesa odnosno zaštitu objektivne zakonitosti. Institut poništavanja i ukidanja rješenja po

pravu nadzora predtavlja oblik hijerarhijskog odnosa izmeĊu organa višeg i niţeg ranga, gdje su

organi niţeg podreĊeni višim organima. Rješenje se moţe ukinuti ako je njegovim donošenjem

došlo do oĉite povrede materijalnih propisa.

Rješenje koje je posljedica prinude, iznude, pritiska i drugih radnji, moţe se u svako doba

poništiti.kad se radi o mjesnoj nenadleţnosti rok je jedna godina, a za sve ostale sluĉajeve rok je

5 godina. Protiv ovog rješenja ne moţe se uloţiti ţalba, ali se moţe pokrenuti upravni spor kod

nadleţnog suda.

Poništavanje rješenja po pravu nadzora moguće je u sljedećim sluĉajevima:

1. ako je rješenje u konkretnoj upravnoj stvari donio organ koji je relativno stvarno

nenadleţan. Treba imati u vidu da apsolutna stvarna nenadleţnost upućuje na organ

uprave koji je rješavao o stvari iz sudske nadleţnosti.

2. ako je u istoj stvari doneseno pravosnaţno rješenje kojim je ta stvar drugaĉije rješena

3. ako je rješenje donio jedan organ bez saglasnosti, potvrde, odobrenja ili mišljenja drugog

organa, a to je bilo potrebno

4. ako je rješenje donio mjesno nenadleţan organ

5. ako je rješenje doneseno kao posljedica prinude,iznude, ucjene, pritiska ili druge

nedozvoljene radnje, kao i uzroka i rješenja, kao posljedica mora postojati i odreĊeni

kauzalitet.

Poništavanje rješenja primjenjuje se po sluţbenoj duţnosti. Za poništavanje se strogo

ustanovljeni rokovi koji se raĉunaju od dana kad rješenje koje se poništava stekne svojstvo

konaĉnosti – isto vaţi i za ukidanje.

UKIDANJE ILI MJENJANJE PRAVOSNAŽNOG RJEŠENJA UZ PRISTANAK ILI PO

ZAHTJEVU STRANKE

Predstavlja oblik vanredne upravne samokontrole koje razlikuje dva moguća procesnopravna

puta i to :

1. ukidanje i mjenjanje pravosnaţnog rješenja kojim je stranka stekla neko pravo i

2. ukidanje i mjenjanje pravosnaţnog rješenja koje je nepovoljno za stranku.

Za provoĊenje ovog vanrednog pravnog sredstva nije predviĊen nikakav rok, a ukidanje i

mjenjanje pravosnaţnog rješenja vrši se novim rješenjem koje koje djeluje ex nunc.

UKIDANJE ILI MJENJANJE PRAVOSNAŽNOG RJEŠENJA KOJIM JE STRANKA

STEKLA NEKO PRAVO

Dolazi do izraţaja kod nepravilne primjene materijalnog zakona,pa je svrha ukidanj i mjenjanja

takvog djelovanja usmjerena na to da sadrţina pobijanog rješenja bude dovedena u sklad sa

zakonom. Da bi došlo do ukidanja pravosnaţnog rješenja moraju se ispuniti uslovi :

da postoji pravosnaţno rješenje

35

da organ koji je to rješenje donio smatra da je u njemu nepravilno primjenjeno

materijalno pravo

da stranka koja je pravosnaţnošću tog rješenja stekla neko pravo pristane na njegovo

ukidanje ili mjenjanje

da se ukidanjem ili mjenjanjem ne vrijeĊaju prava treće osobe

da se primjena ovog instituta ne protivi zakonu ili drugim propisima, kao ni javnom

interesu

Rješenje koje je nepovoljno za stranku moţe se ukinuti ili izmjeniti naštetu stranke, tako da se

obaveza poveća ukidanjem odnosno mjenjanjem rješenja, pa je to i osnovni razlog zbok kojeg je

potreban pristanak stranke. Moţe se koristiti i onda kada je to nepovoljno za stranku, ali uz njen

pristanak, osim ako nadleţni organ ne naĊe da nema potrebe za mjenjanjem ili ukidanjem o

ĉemu je obavezan obavijestiti stranku.

VANREDNO UKIDANJE

Je vanredno pravno sredstvo kojim se ukidaju samo izvršna rješenja koja su zakonita, ali ĉije

izvršenje stoji u sukobu sa javnim interesom, uz maksimalnu zaštitu steĉenih prava.

Do vanrednog ukidanja rješenja moţe doći :

1. kad je nuţno ukinuti takvo rješenje da bi se sprijeĉila ili otklonila teška i neposredna

opasnost po ţivot i zdravlje ljudi, javnu sigurnost, javni mir i poredak ili javni moral,

poremećaj u privredi i sl.

2. kada se sve to ne moţe uspješno otkloniti drugim pravnim sredstvima kojima bi se manje

diralo u steĉena prava osoba koja su utvrĊena u tom rješenju.

OGLAŠAVANJE RJEŠENJA NIŠTAVNIM

Ova sredstva upravne kontrole primjenjuju se prema onim upravnim aktima koja sadrţe teške

povrede zakona. Radi se o nepravilnim aktima kojima se vrijeĊa zakonski ili podzakonski

propis. Razlozi zbog kojih se rješenje moţe oglašiti ništavnim su sljedeći :

ako se radi o gruboj povredi propisa o nenadleţnosti, tzv apsolutna nenadleţnost, a ona

postoji kada rješenje u upravnom postupku nije doneseno u upravnoj, nego u stvari iz

sudske nadleţnosti. Relativna nenadleţnost je razlog koji povĉaći poništavanje rješenja

po nadzoru.

Ako bi izvršenje rješenja moglo dovesti do nekog djela kaţnjivog po kriviĉnom zakonu

Ako izvršenje rješenja nije uopće moguće- faktiĉki ili pravno

Ako je rješenje donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke, a stranka nije pristala na

rješenje ni naknadno, bilo izriĉito ili prešutno.

36

Ako rješenje sadrţi nepravilnost koja je po nekoj izriĉitoj zakonskoj odredbi predviĊena

kao razlog ništavosti. RJEŠENJE SE MOŢE OGLASITI NIŠTAVNIM U TOKU

CIJELOG POSTUPKA.

UPRAVNI SPOR

OSNOVI UPRAVNOG SPORA

Upravni spor predstavlja oblik sudske kontrole zakonitosti upravnih pojedinaĉnih akata.

Predstavlja vrlo znaĉajno pravno sredstvo zaštite graĊana, fiziĉkih i pravnih lica od samovolje i

nezakonitosti postupaka organa javne uprave.

Razlikujemo :

Materijalni pojam upravnog spora - polazi od karakteristiĉnog materijalno pravnbog

obiljeţja upravnog apora. Najĉešće su to predmet i stranka upravnog spora. Predmet

uporavnog spora oznaĉen je kao razlog njegovog voĊenja, dok u vezi sa shvatanjem

stranke upravni spor postoji samo kad se stranka u aporu pojavljuje kao uprava, tj

subjekt spora. Kod materijalnog upravnog spora radi se o distinkciji izmeĊu spora,

pravnog spora i upravnog spora. Upravno spor predstavlja situaciju koju rješava

nadleţnisud u kojoj je, jedna stranka obavezno organ uprave koji se javlja kao donosilac

upravnog pojedinaĉnog akta povodom kojeg je nastao spor.

Formalni pojam upravnog apora - pored suprotnih stranaka, tuţitelja i tuţenog, javlja se

i predmet upravnog spora i nadleţnost. Formalno shvaćanje se vezuje za 3

formalnopravna elementa i to :

1. prirodu suda koji raspravlja spor

2. posebnost postupka koji se vodi pred sudom i

3. profil stranke koja uĉestvuje u sporu.

OSNOVNA NAČELA UPRAVNOG SPORA - Naĉela upravnog spora su :

1. naĉelo zakonitosti

2. naĉelo dispozicije stranaka

3. naćelo oslanjanja suda na utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje u upravnom postupku

4. naĉelo suĊenja po sudcu pojedincu odnosno zbornog suĊenja

5. naĉelo sudskog odluĉivanja u nejavnoj sjednici

6. naĉelo pravosnaţnosti i obaveznosti upravno- sudskih odluka

7. naĉelo o supsidijarnoj i shodnoj primjeni ZUP-a

8. naĉelo o upotrebi jezika u postupku i

37

9. naĉelo o snošenju troškova postupka.

VRSTE UPRAVNIH SPOROVA

Imamo ĉetiri vrste upravnih sporova, a to su :

1. spor o zakonitosti upravnog akta odnosno spor za poništenje upravnog akta

2. spor pune jurisdikcije

3. prethodni i naknadni upravni sporovi

4. objektivi i subjektivni upravni sporovi.

Spor o zakonitosti upravnog akta jeste takav spor u kojem se ocjenjuje samo zakonitost

upravnog akta. Smatra se da ovaj spor postoji samo onda kad je sud ovĉašten da ocjeni je li

upravno rješenje koje je predmet upravnog spora zasnovano na zakonu. Ako je upravni akt

nezakonit, sud će ga poništiti, a organ ĉiji je akt poništen duţan je podnijeti novi akt.

U sporu o zakonitosti upravnog akta sud ne rješava samu upravnu stvar, već rješava i o tome je li

taj akt donesen u skladu sa zakonom.

Spor pune jurisdikcije jeste takav spor u kojem je sud ovlašćen da rješava samu upravnu

stvar. Sud vrši kontrolu sadrţine upravnog AKTA, CIJENEĆI I PRAVNA I ĈINJENIĈNA

PITANJA. Odluĉuje o sadrţini upravne stvari. Ovaj spor se moţe voditi ukoliko se ispune 2

uvjeta : prvi je da to dozvoljava priroda stvari. Drugi uvjet jeste da podaci postupka pruţaju

pouzdanu osnovu.

Sporovi pune jurisdikcije zavise od sljedećeg:

a) predmet upravnog spora pune jurisdikcije

b) sud sam rješava upravnu stvar i donosi meritornu odluku u vidu presude

Prethodni i naknadni upravni sporovi ova podjela vezana je za postojanje ili nepostojanje

upravnog akta protiv kojeg je pokrenut upravni spor.

Prethodni upravni spor predstavlja sudski postupak koji podrazumijeva voĊenje spora protiv

upravnog akta koji uopće nije donesen. Ovaj spor nastaje zbog šutnje uprave i usmjeren je protiv

pojedinaĉnog akta negativne sadrţine.

Naknadni upravni spor podrazumijeva voĊenje spora protiv donesenog upravnog akta, što znaĉi

da se upravni spor, de facto i de iure, vodi o njegovoj zakonitosti.

Objektivi i subjektivni upravni sporovi

Objektivni upravni spor jeste onaj spor koji se moţe voditi radi zaštite zakonitosti, bilo da je

spor samo pokrenut ili se vodi protiv pojedinaĉnog akta, ili općeg normativnog akta. Predmet

objektivnog upravnog spora jeste zakonitost upravnog rješenja.

Subjektivni upravni spor je vrsta upravnog spora koja ima cilj da zaštiti subjektivna prava i

pravne interese. Ovaj spor vodi se protiv individualnog upravnog akta jer se samo takvim aktom

moţe povrijediti neko subjektivno pravo pojedinca.

38

PREDMET UPRAVNOG SPORA

Postoje dva osnovna sistema koja su usmjerena na kontrolu rad organa javne uprave i oblike

njihove djelatnosti, to su :

1. sistem generalne klauzule i

2. sistem enumeracije

Sistem generalne klauzule jeste sistem preko kojeg se odreĊuje obim sudske kontrole

zakonitostiupravnih akata iz svih upravnih oblasti.

Sistem enumeracije ili sistem nabrajanja preme kojem se upravni spor moţe voditi samo protiv

upravnih akata koji su izriĉito navedeni u zakonu.

Pored ova dva sistema postoji i treći sistem:

Sistem opće (generalne) klauzule kombiniran sa sistemom negativne enumeracije –

podrazumijeva da se upravna kontrola sudova moţe vršiti protiv upravnih akata u svim

materijama i bez obzira na organ koji je donio upravni akt, dok zakon samo nabraja upravne

materije u vezi s kojima nije dozvoljeno voĊenje upravnog postupka.

ZUS onemogućava (sprjeĉava) voĊenje upravnog spora protiv :

1. akata donesenih u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora

2. protiv akata donesenih u stvarima o kojima se po izriĉitoj odredbi zakona ne moţe voditi

upravni spor

3. u stvarima o kojima odluĉuju domovi Parlamenta FBIH ili predsjednik FBIH i jedan od

potpredsjednika FBIH, odnosno zakonodavno tijelo kantona.

SUBJEKTI UPRAVNOG SPORA

Rješavanje upravnih sporova povodom upravnog akta predtsavlja postojanje odreĊene strukture

koja se sastoji iz sljedećih elemenata:

1. stranke u upravnom sporu (tuţilac i tuţeni)

2. predmet upravnog spora i

3. sud nadleţan za voĊenje postupka u upravnom sporu

Rješavanje upravnih sporova u FBIH i RS –u u nadleţnosti je kantonalnog suda i okruţnih

sudova prema sjedištu prvostepenog organa, odnosno njegove organizacione jedinice, dok

rješavanje upravnih sporova koji su vezani za upravnu djelatnost institucija BIH pripada sudu

BIH.

STRANKE U UPRAVNOM SPORU

To su :

1. tuţilac – moţe biti graĊanin, pravno lice i dr lica, ukoliko smatraju da im je pravnim

aktom povreĊeno neko pravo ili neposredni liĉni interes zasnovan na zakonu. Tuţilac u

upravnom sporu moţe biti samo aktivno legitimirano lice odnosno lice koje ima procesnu

sposobnost i koje je uvijek zainteresirano poništiti osporeni upravni akt.

2. Tuţeni – organ protiv ĉijeg se upravnog akta vodi upravni spor naziva tuţena strana ili

tuţeni u upravnom sporu. Tuţena strana u upravnom sporu uvijek je organ kojem se

osporava upravni akt.

39

3. Zainteresirano lice – u upravnom sporu ima poloţaj stranke kao treća osoba kojoj bi

poništenje osporenog upravnog akta neposredno bilo na štetu. Postojat će u upravnom

sporu kada je osporenim rješenjem odluĉeno o upravnoj stvari koja se tiĉu dvaju ili više

lica koja su uĉestvovala u postupku sa suprotnim interesima, pa je postupak okonĉan

donošenjem osporenog rješenja u korist jedne stranke, a na štetu protivne stranke koja

zbog toga navedeno rješenje pobija u upravnom sporu. Ono nije obavezan uĉesnik

odnosno stranka u upravnom sporu, ali ona to moţe biti uvijek ukoliko to ţeli, i ta na

strani tuţenog organa.

Tuţilac i tuţeni su obavezni uĉesnici upravnog spora, i bez njih se ne moţe voditi upravni

spor.

Pravo pokretanja upravnog spora prema ZUS BIH imaju :

a) GraĊanin ili pravno lice ako je konaĉnim upravnim aktom povrijeĊeno neko njegovo

pravo ili neposredni liĉni interes zasnovan na zakonu

b) Ako je konaĉnim upravnim aktom povrijeĊen zakon na štetu BIH ili je povrijeĊen zakon

u korist pravnog lica ili graĊanina, upravni spor moţe pokrenuti pravobranilac BIH

c) Drţavni sluţbenici

d) Grupe koje zastupaju kolektivne interese udruţenja i fundacija, korporacije i sindikati

e) Organi uprave, sluţbe za upravu poslovna zajednica preduzeća

f) Ombdusmen BIH

TUŢBA U UPRAVNOM SPORU

Upravni spor pokreće se tuţbom koju podnosi tuţilac kao stranka i obavezni uĉesnik u

upravnom sporu. Podnosi se u roku 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja

podnosi tuţbu. Isti rok vaţi i za nadleţnog javnog pravobranioca kao i za ombdusmen kada su

ovlašteni za podnošenje tuţbe. U sluĉaju da im upravni akt nije dostavljen, tuţbu mogu

podnijeti u roku 60 dana od dana dostavljanja upravnog akta u ĉiju je korist upravni akt donesen.

Tuţba se predaje nadleţnom sudu neposredno ili mu se ţalje poštom preporuĉano, moţe se

izjaviti na zapisnik kod nadlećnog ili bilo kojeg drugog suda. Samo aktivno legitimirana stranka

moţe tuţbom pokrenuti upravni spor. U formalno pravnom smislu tuţba je podnesak koji treb

abiti sastavljena na propisan naĉin blagovremeno upućen sudu od legitimiranog lica, radi

ostvarivanja pravne zaštite u odreĊenoj upravnoj stvari. U materijalno pravnom smislu, tuţba je

zahtjev za poništenjem upravnog akta radi rašĉišćavanja sporne situacije u vezi sa upravnim

aktom. U tuţbi se mora navesti: ime, prezime i mjesto stanovanja odnosno naziv i sjedište

tuţioca i tuţenog, broj i datum upravnog akta protiv kojeg je podnesena tuţba, zakonski razloga

za pobijanje upravnog akta, kao i u kom pravcu i obimu se predlaţe poništavanje upravnog akta i

potpis podnosioca. Uz tuţbu se mora podnijeti upravni akt u originalu ili fotokopiji. Tuţba u

upravnom sporu ne spreĉava izvršenje upravnog akta protiv kojeg je podnesena.

TUŢBA U SLUĈAJU ŠUTNJE UPRAVE

Ukoliko u zakonskom roku po zahtjevu stranke prvostepeni organ nije donio rješenje protiv

kojeg zakonom nije dozvoljena ţalba odnosno ako drugostepeni organ nije u roku od 30 ili

odreĊenom kraćem roku donio rješenje po ţalbi niti ga je donio po zahtjevu upravne inspekcije

kojoj se stranka obratila, ona moţe pokrenuti upravni spor kao da joj je ţalba odbijena. U sluĉaju

40

neizdavanja upravnog akta u rokovima koji su zakonom propisani radi se o tzv ŠUTNJI

UPRAVE.

POSTUPAK SUDA PO TUŢBI U UPRAVNOM SPORU

Postupak po tuţbi u upravnom sporu moţe teći u dvije faze:

1. Prethodni postupak po tuţbi – u ovom postupku sud ispituje urednost i razumljivost

tuţbe, kao potpunost u pogledu priloga koje je tuţilac duţan dostaviti uz tuţbu. Ako je

tuţba neuredna sud će pozvati tuţioca da u ostavljenom roku ukloni nedostatke tuţbe.

Kada razmotri ispravnost tuţbe sud ima sljedeće mogućnosti :

Odbaciti tuţbu- predstavlja ovlašćenje suda da onemogući pokretanje i voĊenje

postupka u upravnom sporu iz formalnih razloga. Tuţbu će odbaciti iz sljedećih

razloga:

Da je tuţba neblagovremena ili da je podnesena od neovlaštenog lica

Da akt koji se tuţbom osporava nije upravni akt

Da je oĉigledno da se upravnim aktom koji se tuţbom osporava ne dira u

pravo tuţioca ili njegov neposredni inters zasnovan na zakonu

Da se protiv upravnog akta koji se tuţbom osporav mogla izjaviti ţalba ali

da ţalba nije izjavljena

Da je rijeĉ o stvari o kojoj se prema odredbama ZUS-a ne moţe voditi

upravni spor (protiv akata donesenih u stvarima u kojima je sudska zaštita

osigurana izva upravnog spora, o stvarima o kojima se po izrićitoj odredbi

zakona ne moţe voditi upravni spor, o stvarima o kojima odluĉuju domovi

parlamenta FBIH ili predsjednik FBIH odnosno zakonodavno tijelo

kantona.

Poništiti upravni akt bez dostavljanj atuţbe na odgovor – ukoliko sud ne odbaci

tuţbu iz zakonskih razloga on to moţe uraditi ako utvrdi da osporeni upravni akt

sadrţi bitne nedostatke koji sprjeĉavaju ostvarenje cilja upravnog spora. Sud u

skraćenom postupku okonĉava upravni spor i poništav osporeni upravni akt ako

je oĉigledno da ne moţe proizvoditi upravno dejstvo. Sud mora navesti razloge

poništavanja upravnog akta.

REDOVNI POSTUPAK PO TUŢBI

Da bi se proveo redovan postupak po tuţbi u upravnom sporu tuţba mora biti ispravna, a

ispravna je kada nema nedostataka zbog kojih bi bila odbaĉena. Da bi se postupak proveo

neophodno je da sud provede odreĊene radnje koje podrazumjevaju dostavljanje prepisa tuţbe s

prilozima na odgovor tuţenom organu ĉiji se upravni akt osporava. Odgovor na tuţbu daje se u

roku koji sud odredi. Sud rješava spor na osnivu ĉinjenica koje su utvrĊene u upravnom

postupku. Ukoliko utvrdi da je postupak pravilno proveden donijeće presudu kojom se rješava

upravni spor.

RJEŠAVANJE UPRAVNOG SPORA

Zasniva se na sljedećim naĉelima :

1. Sud rješava spor na osnovu ĉinjenica koje su utvrĊene od organa u upravnom postupku -

sud će poništit upravni akt zbog grešaka u utvrĊivanju ĉinjneniĉnog stanja, a to su :

41

Kada postoji proturjeĉnost u pogledu utvrĊenih ĉinjenica

Kad su ĉinjenice u bitnim taĉkama nepotpuno ili pogrešno utvrĊene

Kad je iz utvrĊenih ĉinjenica izveden pogrešan zakljuĉak

2. Zakonitost upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tuţbe i pri tom je vezan

razlozima iz tuţbe

3. Sud rješava spor u nejavnoj sjednici – podrazumijeva se da sud rješava spor bez prisustva

tuţioca i tuţenog. Postoje dva izuzetka od rješavanja upravnog spora na nejavnoj sjednici

a to su :

Ako se radi o sluţbenoj upravnoj stvari i

Ako se radi o boljem razjašnjenju upravne stvari.

4. Upravni spor rješava se presudom – dolazi u obzir u sluĉajevima :

Ako se tuţba odbija kao neosnovana ili neopravdana – to su one presude koje se

donose kad tuţbeni zahtjev nije zasnovan na zahtjevu

Presuda kojom se tuţba usvaja i poništava se upravni akt u cjelosti ili djelimiĉno

– to su presude koje se donose kada je tuţbeni zahtjev opravdan odnosno kad je

zasnovan na zakonu kao i presude u sluĉaju šutnje uprave.

Ukoliko je potrebno donositi novi upravni akt, onda sud poništava osporeni

upravni akt i sam rješava spor donošenjem presude koja u svemu zamjenjuje

raniji upravni akt (radi se o tzv sporu pune jurisdikcije). Ukoliko sud samo donosi

presudu kojom poništav osporeni upravni akt odnosno kada on ne rješava

upravnu stvar radi se o tzv sporu ograniĉene jurisdikcije.

SUDSKE ODLUKE U UPRAVNOM POSTUPKU

Sud donosi dvije vsrte odluka:

1. RJEŠENJE – donosi u sluĉajevima kada se upravni spor okonĉava bez donošenja odluke

o zakonitosti upravnog akta. Rješenje kojim se okonĉava trajanje upravnog spora donosi

se u dva sluĉaja:

a) Kada se tuţba odbacuje kao neuredna i zbog formalnih nedostataka

b) Kada obustavlja postupak odnosno u sluĉaju kad tuţilac odustane od tuţbe.

2. PRESUDA- je odluka suda kojom se upravni spor meritorno rješava u postupku koji je

propisan zakonom o upravnim sporovima. Presudom sud ocjenjuje osnovanost tuţbenog

zahtjeva, osnovanost ţalbe, osnovanost vanrednih pravnih sredstava. Sudske presude

djeluju od dana uruĉenja stranci ex nunc. Klasifikacija presuda vrši se u skladu sa dva

naĉela i to :

a) S obzirom na uspjeh tuţioca u upravnim sporovima- djele se na 2 vrste :

1. Presude u kojima se odbija tuţbeni zahtjev- jesu presude u kojima tuţbeni zahtjev

nije opravdan jer nije zasnovan na zakonu.

2. Presude u kojima se usvaja tuţbeni zahtjev- sud će donijeti presudu kojom se

tuţba usvaja ukoliko je tuţbeni zahtjev zasnovan na zakonu, a isto će postupiti

kod tzv šutnje uprave nakon što utvrdi da postoji konaĉnost šutnje uprave.

42

b) S obzirom na sadrţaj pravne zaštite u upravnim sporovima – postoje tzv deklarativne

presude kojima se potvrĊuje zakonitost ili nezakonitost upravnih akata.

Negativno deklarativne se mogu donijeti kada se ustanovljava da tuţiocu ne pripada

neko pravo koje je traţio u tuţbi. One se donose povodom kondemnatornih

kondemnatorno- konstitutivnih tuţbi.

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Imaju dva pravna sredstva i to :

1. Zahtjev za vanredno preispitivanj esudske odluke- jeste sredstvo koje stranka moţe

upotrebiti protiv odluke zbog povrede zakona ili drugog propisa koja je mogla utjecati na

rješenje stvari pred nadleţnim sudom. Zahtjev se predaje onom sudu protiv ĉije odluke se

podnosi zahtjev u roku od 30 dana od dana dostavljanja stranci sudske odluke. Povodom

zahtjeva nadleţni sud je ovlašten da donese :

a) Rješenje kojim se odbacuje zahtjev – u sluĉaju kad podnosilac ne otkloni nedostatke

na koje ga je sud uputio i

b) Presudu kojom se odbija ili uvaţava zahtjev

2. Ponavljanje postupka – jeste pravno sredstvo koje se ulaţe protiv presuda i rješenja u

upravnom sporu kojim je postupak okonĉan pred nadleţnim sudom. Da bi se moglo

zatraţiti ponavljanje postupka stranka mora podnijeti tuţbu najkasnije u roku 30 dana od

dana kad je saznala za razlog ponavljanja. Razlozi ponavljanja: već ima napisano.

Za ponavljanje postupka sud odluĉuje rješenjem iz 3 razloga :

1. Ako sud utvrdi da tsrnka nije sktivno legitimirana

2. Ako tuţba nije blagovremena i

3. Ako stranka nije uĉinila vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje

postupka.

OBAVEZNOST PRESUDA IZ UPRAVNIH SPOROVA

Obavezujuća pravna presuda ostvaruje svoje pravno djelovanje u sljedećim sluĉajevima:

Odbijanjem tuţbe – ako je tuţba odbijena tuţioca obavezuje akt koji je u sporu pobijao i

duţan je da po njemu postupi. To znaĉi da pobijeni upravni akt stiĉe pravosnaţnost i

tuţeni organ ne smije donositi drugi akt u istoj upravnoj stvari.

Uvaţavanjem tuţbe i poništavanjem osporenog upravnog akta – predmet se vraća u

stanje u kojem se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Donosi se novi upravni

akt koji ima pravno dejstvo ex tunc i u tom novom aktu ustanovljene greške moraju biti

otklonjene.

Uvaţavanjem tuţbe i rješavanjem same upravne stvari- ako je tuţba uvaţena, upravni

akt poništen i sud sam rješio upravnu stvar nema potrebe za donošenjem novog

upravnog akta od strane tuţenog organa pa presuda u svemu zamjenjuje osporeni

upravni akt i neposredno obavezuje tuţioca da po njoj postupi. Ukoliko je neophodno

donositi novi upravni akt organ ga je duţan donijeti u roku od 15 dana od dana

43

dostavljanja presude. Presuda koju sud donese u sluĉaju kada sam odluĉuje nakon

poništenja upravnog akta u svemu zamjenjuje upravni akt nadleţnog organa.

SUDSKA ZAŠTITA USTAVOM ZAJAMĈENIH SLOBODA I PRAVA OD POJEDINAĈNIH

AKATA I RADNJI

Ustavom zajamĉene slobode i prava graĊana mogu biti povrijeĊeni :

1. Konaĉnim pojedinaĉnim aktom nadleţnog organa – to je akt nadleţnog organa kojim se

suprotno zakonu ograniĉava ili sprjeĉava odreĊena prava i slobode.zaštita pojedinca ĉije je pravo

i sloboda povrijeĊeno konaĉnim pojedinaĉnim aktom provodi se po zahtjevu tog pojedincai ako

su kumulativno ispunjena 3 uvjeta :

Da se radi o slobodam ai pravima garantiranim Ustavom

Da su slobode i prava povreĊeni konaĉnim pojedinaĉnim aktom nadleţnog organa i

Da protiv takvof akta nije osigurana druga sudska zaštita.

2. Radnjom sluţbenog lica u organu uprave odnosno odgovornog lica u privrednom ili drugom

društvu, ustanovi ili dr pravnom licu- postupak se provodi po zahtjevu pojedinca ĉije je pravo i

sloboda povrijeĊeno radnjom, i ako su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:

Sluţbenog lica u organu uprave odnosno odgovornog lica u privrednom ili drugom

društvu, ustanovi ili dr pravnom licu ili ovlašćenog lica u pravnim licima.

Protivno zakonu kojim se neposredno spreĉava ili ograniĉava odreĊenom pojedincu

ustavom garantirana sloboda ili pravo i

Ako nije osigurana druga sudska zaštita.