1

TEMELJNE ISTINE SVETOGA PISMA

NAUAVANJE, VJEROVANJE, I IVOT POSVEENJA

VJERNIKA EVANEOSKE PENTEKOSTNE CRKVE

2

Temeljne istine Svetoga pisma: Nauavanje, vjerovanje i ivot posveenja vjernika Evaneoske pentekostne crkve drugo proireno i dopunjeno izdanje Izdava: Evaneoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj HR-10000 Zagreb, Kosirnikova 76

http://www.epc.hr epcrh@zg.t-com.hr Za izdavaa: Damir poljari

Nakladnik: Izvori, kranski nakladni zavod, HR-31103 Osijek, Cvjetkova 32 Za nakladnika: Marija Koprivnjak

Tiskano uz suglasnost Teoloke komisije Sabora EPC u Republici Hrvatskoj Teoloka lektura i koautorstvo etvrtog dijela: Aleksandar Birvi Jezina lektura i tekstualna korektura: Kreimir imi

Tisak: Grafika d.o.o. Osijek Naklada prvog izdanja, listopad, 2009.: 500 Naklada drugog izdanja: prosinac, 2009.: 500

ISBN 978-953-177-058-3 CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Gradske i sveuiline knjinice Osijek pod brojem 120902060

3

EVANEOSKA PENTEKOSTNA CRKVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

ZAGREB

TEMELJNE ISTINE SVETOGA PISMA

NAUAVANJE, VJEROVANJE I IVOT POSVEENJA

VJERNIKA EVANEOSKE PENTEKOSTNE CRKVE

DRUGO DOPUNJENO I PROIRENO IZDANJE

PRIREDIO I UREDIO

ANTAL BALOG

IZVORI KRANSKI NAKLADNI ZAVOD

OSIJEK, 2009.

4

5

SPOZNANJE? UMINUT E JER, DJELOMINO JE NAE SPOZNANJE...

ZNANJE NAPUHUJE, A LJUBAV IZGRAUJE.

PRVA POSLANICA PAVLA APOSTOLA I BRATA SOSTENA CRKVI BOJOJ U KORINTU

13,8-9; 8,1

POUITE (SVE NARODE) DA VRE SVE TO SAM VAM ZAPOVJEDIO!

ISUS KRIST U EVANELJU PO MATEJU

28,20

6

7

SADRAJ SADRAJ ....................................................................................... 7 PROSLOV .................................................................................... 11 UVOD .......................................................................................... 15

PRVI DIO

DESET BOJIH ZAPOVIJEDI ........................................................ 27 NAJVEA ZAPOVIJED. ZLATNO PRAVILO. NOVA ZAPOVIJED ........ 29 GOSPODNJA MOLITVA OE NA .................................................. 29 VJEROVANJE APOSTOLSKO ......................................................... 31 VJEROVANJE NICEJSKO CARIGRADSKO ................................... 32

DRUGI DIO

VJEROVANJE VJERNIKA EVANEOSKE PENTEKOSTNE CRKVE ... 35 1. BOANSKO NADAHNUE SVETOGA PISMA ............... 38 2. JEDAN ISTINITI I VJENI TROJEDINI BOG ................... 40 3. BOANSTVO GOSPODINA ISUSA KRISTA .................. 46 4. OVJEKOV PAD U GRIJEH ........................................... 48 5. SPASENJE .................................................................... 52 6. CRKVENI OBREDI ........................................................ 56 7. OBEANJE OEVO ...................................................... 62 8. SVJEDOANSTVO O KRTENJU U DUHU SVETOME .... 66 9. IVOT U POSVEENJU BOGU ...................................... 67 10. CRKVA ........................................................................ 74 11. SLUBA I EVANGELIZACIJA ........................................ 86

8

12. BOANSKO ISCJELJENJE ............................................. 89 13. BLAENA NADA USKRSNUA ..................................... 90 14. TISUUGODINJE KRISTOVO KRALJEVSTVO .............. 91 15. POSLJEDNJI SUD ......................................................... 92 16. NOVO NEBO I NOVA ZEMLJA ...................................... 94

TREI DIO

LAUSANNSKI ZAVJET .................................................................. 97 UVOD ................................................................................ 97 1. BOJI PLAN ................................................................. 97 2. AUTORITET I SNAGA BIBLIJE ...................................... 98 3. KRISTOVA JEDINSTVENOST I OPENITOST ................. 98 4. SUTINA EVANGELIZACIJE ......................................... 99 5. KRANSKA DRUTVENA ODGOVORNOST ............... 100 6. CRKVA I EVANGELIZACIJA ....................................... 101 7. SURADNJA U EVANGELIZACIJIM ............................... 102 8. CRKVE U SURADNJI NA PLANU EVANGELIZACIJE ..... 103 9. HITNOST EVANGELIZACIJE ....................................... 104 10. EVANGELIZACIJA I KULTURA ................................... 105 11. ODGOJ I VODSTVO .................................................... 105 12. DUHOVNI SUKOB ...................................................... 106 13. SLOBODA I PROGONSTVO ......................................... 107 14. SNAGA DUHA SVETOGA ........................................... 108 15. KRISTOV PONOVNI DOLAZAK ................................... 109 ZAKLJUAK .................................................................... 109

9

MANILSKI PROGLAS ................................................................. 110 DVADESET JEDNA POTVRDA MANILSKOG PROGLASA ...... 110

A. POTPUNO EVANELJE .................................................... 113 1. NAA LJUDSKA NEVOLJA ........................................... 113 2. RADOSNA VIJEST ZA DANAS ....................................... 115 3. JEDINSTVENOST ISUSA KRISTA .................................. 117 4. EVANELJE I DRUTVENA ODGOVORNOST ................ 119

B. SVA CRKVA .................................................................... 120 5. BOG JE EVANGELIZATOR ............................................ 120 6. LJUDSKO SVJEDOANSTVO ........................................ 122 7. INTEGRITET SVJEDOKA ............................................... 124 8. MJESNA CRKVA .......................................................... 126 9. SURADNJA U EVANGELIZACIJI .................................... 127

C. CIJELI SVIJET .................................................................. 130 10. SUVREMENI SVIJET ................................................... 130 11. IZAZOVI DO 2000. I NADALJE ................................... 132 12. TEKE OKOLNOSTI ................................................... 134 13. ZAKLJUAK: NAVIJETATI KRISTA DOK NE DOE .. 136

DIDACHE UPUTE APOSTOLSKE ............................................... 138 1. DVA PUTA: PRVA ZAPOVIJED ....................................... 138 2. DRUGA ZAPOVIJED: ZABRANJEN TEKI GRIJEH ............ 139 3. ZABRANJENI OSTALI GRIJESI ....................................... 139 4. RAZLIITA PRAVILA .................................................... 140 5. PUT SMRTI ................................................................... 141

10

6. PROTIV LANIH UITELJA I HRANE RTVOVANE IDOLIMA 142 7. U VEZI KRTENJA ...................................................... 142 8. U VEZI POSTA I MOLITVE (GOSPODNJE) ..................... 143 9. EUHARISTIJA VEERA GOSPODNJA ........................ 143 10. POPRIESNA MOLITVA .............................................. 144 11. U VEZI UITELJA, APOSTOLA I PROROKA ................... 144 12. PRIMANJE KRANA: GOSTOPRIMSTVO ..................... 145 13. POMAGANJE PROROKA .............................................. 146 14. KRANSKO OKUPLJANJE NA DAN GOSPODNJI ......... 146 15. BISKUPI I AKONI: KRANSKI PRIJEKOR .................. 147 16. BUDNOST: DOLAZAK GOSPODNJI .............................. 147

ETVRTI DIO

KRATKI BOGOSLOVNI POJMOVNIK (A.BALOG I A. BIRVIS)...... 151 O KRANSKOJ VJERI ............................................................... 227 TEBE BOGA SLAVIMO ................................................................. 237 BIBLIJSKI TEKSTOVI NA HRVATSKOM JEZIKU ........................... 238

11

PROSLOV

U svome javnom djelovanju Isus je uio po sinagogama, propovijedajui Radosnu vijest o Kraljevstvu. Nauavanje vjere otuda ima svoju kljunu ulogu u kranskom duhovnom uzrastu i kao takvo prethodi propovijedanju i dranju svega onoga to nam je Krist zapovjedio. U tom smislu zdrava i na Svetom pismu utemeljena vjerska pouka ne ostavlja prostora krivim nauavanjima i zastranjivanjima te nas u konanici u-va od otpada od vjere.

Nakon gotovo polovice stoljea ponovno objavljujemo tekst Temeljnih istina Svetoga pisma, predajui ga vjernikom itateljstvu i naim crkvama na svakodnevno koritenje. Knji-ga je namijenjena svima onima koji se, nakon svog obraenja Kristu, ele temeljito pripremiti za krtenje vodom. Ali, knjiga je isto tako, namijenjena i onim vjernicima koji ele osvjeiti i dopuniti svoje ve postojee znanje o osnovama vjere i pente-kostalnog nauavanja.

Izvorni kranski nauk, iskustvo krtenja Svetim Duhom, kako se on dogaao u ranoj Crkvi, i postojano dranje Isuso-vih zapovijedi, ine pentekostalne1 vjernike i njihove zajedni-ce uinkovitim i u kranskoj povijesti poznatim po evangeli-

1 Pentekostalci su svoje ime dobili po novozavjetnoj grkoj rijei pentekostes

(Pedesetnica iz Dj 2,1) koja oznaava pedeseti dan nakon Isusova uskrsnua, inae Dan Duhova, dakle roendan kranske Crkve. Pentekostalci svoje isku-stvo, uenje i praksu temelje () na Isusovom uenju i iskustvu apostolske crkve. Peter Kuzmi u knjizi Borislava Arapovia Njihovim tragom. Izvori, Osijek, 2003. Str.: 24.

12

zatorima. Stoga ne iznenauje injenica da je broj penteko-stalnih (i karizmatskih) vjernika u svijetu trenutano preko pet stotina milijuna, ili oko etvrtina svih onih koji sebe nazivaju kranima. Osim tog broja, iznenaujua je i brzina kojom ovaj duhovni pokret raste i iri se, osobito od poetka dvade-setog stoljea, prenosei tako teite dananjeg kranstva iz Europe i Sjeverne Amerike u zemlje Treeg svijeta June Amerike, Afrike i Azije. Pentekostalni vjernici, nakon sna-nog iskustva krtenja Duhom Svetim, tee i za ostalim daro-vima Duha, te oduevljeno navjeuju evanelje, istovremeno svjedoei drugima o svom osobnom duhovnom iskustvu Bo-je milosti po Duhu Svetome.

U ovoj knjizi nalaze se neki od najvanijih tekstova koji govore o naoj vjeri, osim, svakako, Svetoga pisma. Neki od njih su vrlo stari i potjeu jo od vremena apostola, a neki su, pak, novi, nastali tek prije nekoliko desetljea. Unato ogro-mnoj vremenskoj razlici njihova nastanka, svi oni sadre isto izvorno evanelje. Stoga nas izbor tekstova u ovoj knjizi pod-sjea na onog domaina koji iz svoje riznice vadi novo i staro.

Suvremene vjernike, ak i vie od njihove subrae s po-etka kranstva, okruuju i zapljuskuju mnoga kriva i prije-varna nauavanja raznobojnih novodobnih pokreta, ideologija i suvremenih mitova. Stoga je zdrava evaneoska prosudba i ispravan vjerski nauk, uz mudar otklon od svakovrsnog mo-ralnog relativizma i doktrinarnog kompromisa, vaan za po-stojan vjerniki hod u svjetlosti. Spasitelj nam stoga u tom smislu trajno poruuje: Bdijte i molite!

13

Moja je elja i molitva da ovaj vrijedan izdavaki podu-hvat, sada evo ve drugog izdanja, donese obilje Bojeg blagoslova svakom itatelju, njegovom rastu u spoznaji Boje milosti te ga uva i ouva na njegovom Putu spasenja.

Damir poljari

Predsjednik Evaneoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj

14

15

UVOD

Ova knjiga namijenjena je prvenstveno poduavanju kr-anskih obraenika o osnovama kranske vjere prije njiho-vog krtavanja vodom. Namijenjena je takoer i svima onima koji ele upotpuniti svoja znanja o osnovnim svetopisamskim istinama. Nauavanje i usvajanje biblijskih poruka prethodi boljem razumijevanju propovijedi, plodonosnom uzrastu u vjeri i duhovnim spoznajama te u posveenom kranskom ivljenju koji je bogat svakovrsnim bogougodnim dobrim djelima. Knjiga je podijeljena u etiri dijela. Prvi dio zapoinje s Deset Bojih zapovijedi, navedenih u Starom zavjetu. Nakon njih slijede Najvea zapovijed, Zlatno pravilo i Nova zapovijed ljubavi, sve odreda izreene od samoga Gospoda Isusa Krista u Novom zavjetu.

Slijedi Gospodnja molitva Oe na, koju nam je Gospod Isus Krist naloio moliti i koja je zapisana u Matejevom evan-elju 6,9-13. U prvoj Crkvi, Gospodnja molitva zavravala se doksologijom iz Didahea: Jer tvoja je mo i slava u vjekove (8,2). Apostolska uredba2 dodala je na poetku doksologije rije kraljevstvo i taj se oblik tradicionalno izgovara u naim pentekostalnim zajednicama. Gospodnja molitva je, kako je to rekao jedan od ranih kranskih pisaca, saetak sveg Evan-elja.3 U njoj se spominje sveto ime Boje, vrenje njegove 2 Constitutiones Apostolicae, 7, 24, 1. 3 Tertulijan, De oratione, 1.

16

volje na zemlji, dolazak Njegovog kraljevstva, nae svagdanje potrebe, ouvanje od Zloga, pratanje i proslava. Svakodnev-no moljenje ove molitve, naglas, znak je poslunosti Kristo-vim rijeima: Vi, dakle, molite ovako.

Apostolsko vjerovanje je najstariji saetak nauka koji su apostoli od poetka navjeivali o Bogu i smatrali da ga svaki kranin treba znati izgovoriti prije svog krtenja u vodi. Nji-me su, kako kae predaja, poduavali sve Kristove sljedbenike da po njemu svakodnevno ive u obitelji, u svijetu i u crkvenoj zajednici, te ga drugima s radou i arom prenose i objavljuju. Zajedniko izgovaranje Apostolskog vjerovanja, jo od rane Crkve, doprinosilo je jedinstvu vjernike zajedni-ce, izgradnje skupne osobnosti, te njihove javne prepoznatlji-vosti u svijetu u kojem ive.

Radi pojave i irenja opasnog krivovjerja tijekom 4. stolje-a, prema kojem Isus Krist nije Bog ve samo ovjek, sastali su se nadglednici svih crkava u Niceji, gradiu kod Carigrada. Svecrkveni Sabor je tada osudio krivovjerje te objavio svoj zajedniki zakljuak da je Isus istovremeno i ovjek i Bog, odnosno da je druga Boanska osoba. Nakon nekog vremena poelo se iriti jedno drugo i slino krivovjerje, koje je naua-valo da Duh Sveti nije Bog. Svecrkveni Sabor se opet sastao, sada u Carigradu, osudio to krivovjerje i objavio da je Duh Sveti trea Boanska osoba. Tako je nastalo Carigradskonicejsko vjerovanje, koje predstavlja proireno Apostolsko vjerovanje. Jednakopravno se izgovara s Apostolskim vjerova-njem.

17

U drugom dijelu knjige nalaze se tekstovi koji su prireeni prema Temeljnim istinama Svetog pisma o vjeri i nauci Kri-stove Pentekostne crkve u FNR Jugoslaviji4 i Standardu kr-anske nauke i prakse za lanove mjesne Kristove pentekostne crkve.5 Pri tome su koritene Izjave temeljnih istina objavljene na internetskim stranicama Skuptina Bojih iz SAD-a, a koje govore o osnovama vjere.6 Standard ivljenja vjernika, koje je usvojio Sabor Evaneoske pentekostne crkve rujna 2004. go-dine u Vinkovcima,7 sadrajno i stilski utkani su u tekst Te-meljnih istina, pri emu je izbjegnuto ponavljanje.

Temeljne istine se smatraju saetkom vjerovanja, nauava-nja i svakodnevnog ivljenja vjernika pentekostnih crkava, a koje se u konanici temelje na izvornom autoritetu i nadahnu-u Svetoga pisma. Namijenjene su, kako je to rekao uvodniar prvog izdanja, propovjednicima, duobrinicima, evangeliza-torima i uiteljima nedjeljnih pouka u naim crkvama, a mo-emo nadodati i svim onim vjernicima koji ele gorljivije slijediti svoga Spasitelja i Gospoda Isusa Krista na njegovom tijesnom Putu kroz uska vrata u ivot. Temeljne istine, kako se ovdje iznose, predstavljaju polazite jednog takvog kran-skog putovanja. Dobro je pri tome imati na umu, da su sve nae bogoslovne spoznaje i sva kranska uvjerenja, kako to

4 Istoimeno djelo P. C. Nelsona u izdanju Skuptina Bojih iz SAD, preveo i u

Osijeku 1959. godine tiskao Dragutin Volf. 5 Tekstove F. R. Arbizua i R. D. Williamsa iz 1936. godine preveo i u Novom

Sadu 1963. godine tiskao Dragutin Volf. 6 Assemblies of God, Springfield, MO (http://www.ag.org/top/Beliefs/Statement

_ of_Fundamental_Truths). 7 http://www.epc.hr/hr

18

kae apostol Pavao u svome pismu crkvi u Korintu djelomi-na. Ali unato tih naih djelominih spoznaja, teolokih i svih drugih, krtenje u Duhu Svetome daje onu duhovnu silu koja nam dolazi odozgor i koja svakoga vjernika i svaku crkvenu zajednicu osposobljava za djelotvorni i plodotvorni kranski ivot. Tako se Boja sila i Njegova mudrost oituje u naoj slabosti: u razumskoj, u spoznajnoj i voljnoj. Hoemo li radi toga odbaciti vjersku poduku, a time i svoj duhovni uzrast, da bi time dali vei prostor djelovanju i oitovanju Bo-je sile u naim ivotima? Svakako da ne! Nego ako sve to moemo marljivo nauiti, to i uinimo, i kada naueno pri-mijenimo, trebamo zadrati i dalje njegovati onu dragocjenu poniznost u pogledu vlastitog znanja i obrazovanja, koja esto krasi neuke i sve one koji su siromani duhom. To e nas ouvati od nadmenosti u odnosu na nau subrau u Kristu, koji drugaije od nas ispovijedaju svoju vjeru, i drugaije po njoj ive. Takvim stavom i ponaanjem primjenjivat emo Kristov nauk da tko nije protiv nas, za nas je.

Trei dio knjige obuhvaa tri vana dokumenta, i to dva su-vremena - Lusannski zavjet i Manilski proglas te jedan patri-stiki, iz razdoblja rane crkve: Didache Upute apostolske.

Lausannski zavjet (ili pakt) je suvremena ispovijed vjere i obeanje razliitih i u mnogo emu raznorodnih evaneoskih krana, koji su unato tome meusobno povezani mnogo-brojnim duhovnim nitima, te koji imaju zajedniku viziju i ar za evangelizacijom svijeta. Ovaj zavjet predstavlja iznimno rasprostranjeno i prihvaeno ispovijedanje vjere u suvreme-nim evaneoskim krugovima. Tim zavjetom zajedno i pojedi-nano obeajemo Bogu, ljudima i sebi da emo molitvom i

19

djelovanjem doprinijeti sveukupnoj evangelizaciji ne samo svijeta ve i svog susjedstva, naselja, svog i susjednog naroda, svih i svakog, i sve tako do kraja zemlje.8

Manilski proglas9 je odreen kao javni manifest opredje-ljenja, nakana i motiva u vezi s dvije teme kongresa: navijeta-nja Krista sve dok ne doe i poziva Crkvi da donese cjelovito evanelje svijetu. Proglas u prvome dijelu donosi dvadeset i je-dnu jezgrovitu izjavu, a u drugome ih dijelu obrazlae u dva-naest odjeljaka. Tekst proglasa nastavlja se na tekst Laussan-skog zavjeta, a oba su predana crkvama i vjernicima na proua-vanje, usvajanje i primjenu.

Didache su neki ranokranski crkveni oci drali toliko va-nim tekstom da su ga smatrali gotovo dijelom Svetoga pisma. Sadrajno je najblii tekstu Matejevog evanelja u smislu usmene i pisane tradicije. To je tekst koji se ponajvie 8 Lausanne Covenant (engl.) je usvojen na Prvom meunarodnom kongresu za

evangelizaciju svijeta, koji se odrao u Lausanne u vicarskoj 1974. godine. Bio je to prvi takav skup takve vrste evaneoskih krana. Vie od dvije tisu-e i tristo delegata iz sto pedeset zemalja svijeta usvojili su tekst Lausannskog zavjeta. Na ovom kongresu, a osobito nakon njega, dogodile su se znaajne promjene meu evaneoskim vjernicima svijeta: prijanji trijumfalistiki stav evaneoskih krana zamijenjen je pokajnikim stavom, posebice u pogledu socijalne odgovornosti i djelovanja evan eoskih krana. Kongres je naglasio vanost i hitnost propovijedanja evan elja cijelom svijetu . (Prema Leksikonu evaneoskoga kranstva. Urednik Stanko Jambrek. Bogoslovni institut i Pro-metej, Zagreb, 2007. str. 241.)

9 Manilski proglas (Manila Manifesto) usvojen je na Drugom meunarodnom kongresu o evangelizaciji svijeta odranom u Manili na Filipinima 1989. go-dine. Kongresu je prisustvovalo vie od tri tisue predstavnika razliitih, vei-nom evaneoskih crkava iz sto sedamdeset zemalja. Ovaj Proglas je odreen kao javni proglas opredjeljenja i nakana u s vezi dvije teme kongresa: na-vjeivanja Krista dok ne doe i poziva svoj Crkvi da donese evanelje svem svijetu. Prireeno prema Kairosu, Zagreb, 2, 2008, str. 349-364.

20

koristio za vjeronaune potrebe i odgoj kranskih zajednica u prvoj Crkvi. Sastoji se od etiri dijela: Moralni nauk, Bogo-slune upute i molitveni obrasci, Stegovne upute te Eshato-loki dio. Iz teksta Didachea moe se razabrati i bolje razu-mjeti vjernika praksa i jednostavnost duhovnog ivota rane Crkve.10

Na kraju knjige nalazi se kratki bogoslovn pojmovnik koji sadri ogranieni broj natuknica potreban onim itatljima koji su na poetku svog upoznavanja s vjerskim naukom. Govor o Bogu sadri i one rijei koje se ne susreu uvijek u svako-dnevnim podrujima ivota i rada. Stoga je dobro navedene pojmove upoznati radi boljeg razumijevanja onog o emu go-vore ova i druge bogoslovne knjige kao i propovijedi. Zahva-ljujem se profesoru teologije Aleksandru Birviu koji je str-pljivo i temeljito ispravio, dopunio i doradio moj prvotni rukopisni tekst i tako ga, kao njegov koautor, znaajno poja-snio i poboljao.

Sve bogoslovne teme koje ete u nastavku itati i prouavati treba postupno i polako upijati, razmiljati o njima, mijenja-jui time svoj svjetonazor i svakodnevno ivljenje. Svaka od iznesenih istina Svetog pisma predstavlja samo mali dio veih cjelina o kojima su napisane brojne knjige, a u nekim sluaje-vima i itave biblioteke. Osobito je vano tijekom itanja i ra-zmiljanja o proitanome u svojoj duhovnoj nutrini biti smire-nim i u stanju slinome molitvi. Time se otvara svoje srce Du-hu Svetome za razumijevanju teksta koji nas, prema obeanju,

10 Prireeno prema Tomislav agi-Buni, Povijest kranske literature I. Za-

greb: Kranska sadanjost, 1998., str. 42-66.

21

uvodi u svaku istinu. Drugim rijeima, nauk vjere treba usva-jati po onom istom Duhu Svetome po kojem su sva Pisma pisana i nadahnuta. Dobro bi bilo da se za prouavanje sadra-ja ove knjige sabire manja skupina vjernika, koju e voditi is-kusni biblijski uitelj.

Imajmo na umu da kranski duhovni uzrast nije brz i da je za njega potrebno vrijeme, kao to je potrebno za pretvorbu groanog soka u vino koje uzimamo tijekom Gospodnje veere. U suvremenom svijetu u kojem svakodnevnica postaje sve uurbanijom, i gdje se drutvena i poslovna uspjenost mjeri vremenom, iznosima i koliinama, poziv na sporost i postupnost nije uobiajen. Ipak, suobliavanje u savreni Kri-stov lik nije niti moe biti brz, instantan, ili ekspresan, ve je on postupan. Za duhovni je rast potreban marljiv i postojan rad na osobnom posveenju i predanost djelovanju Duha Sve-toga. Suobliavanje Kristovu liku ostaje nam trajnim opredje-ljenjem i temeljnom svrhom naeg ovozemaljskog kranskog ivota. To je lik kojemu se stalno ispruamo i polako priblia-vamo, ali ga u ovozemaljskom tijelu nikad ne dostiemo. Bu-dimo stoga u tom napretku revni i uporni, ali i strpljivi sami sa sobom. Jer kada smo strpljivi sa sobom, moemo to biti i sa svojom subraom u vjeri.

Takoer, neka vas ne obeshrabruju iskuenja, napasti, tje-skobe, sumnje, potekoe ili razne neugodnosti na koje ete nailaziti. One su u konanici korisne za duhovni uzrast jer nas podsjeaju na stalno bdijenje i vjebanje u pobonosti, na stalno popravljanje vlastitog ivljenja, ali i na to da svu svoju nadu i vjeru moemo polagati samo u Krista. Produbljujui svoje duhovno prijateljstvo s Isusom i svoj osobni odnos s

22

Njime, inimo ono to je u samom sreditu smisla kranskog ivota. Vi ste prijatelji moji, kae nam Isus. U toj bliskosti moemo svojim nutarnjem, duhovnim biem osjetiti Njegov glas kojim nam se obraa bez rijei i koji potom sluamo i slijedimo.

Duhovni ivot se ne iscrpljuje usvajanjem kranskog nauka i izgradnjom razumskog dijela vjere. On njime zapoinje. Na-stavlja se svakodnevnim vjebanjem pobonosti, samostalno, u tajnoj klijeti i u zajednici vjernika, u crkvi, zatim, radosnim navijetanjem Dobre vijesti o tome da se pribliilo Kraljev-stvo nebesko, dokazuje se vrenjem djela ljubavi prema svo-jim blinjima, a prate ga znaci i uda. Zaokruuje se izgra-dnjom one nade kojom svakodnevno iekujemo skori ponov-ni dolazak Gospoda Isusa Krista i za njima uzdiemo Mara-natha: Doi, Gospodine Isuse! Takvim stavom ekanja, nae dnevne patnje i trpljenja postaju podnoljivima i mi po Duhu Svetome postupno donosimo obilate plodove Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrotu, vjernost, krotkost i uzdrljivost. Usklaivanje vlastitog ivljenja sa ispovijeda-njem svoje kranske vjere, Put je na koji smo pozvani i ko-jem smo se odazvali.

Kako se pribliavamo Kristu i njegovom liku, skloniji smo sve vie prezirati svijet i svjetovne ispraznosti, kao to su go-milanje prolaznih dobara, vremenite asti, visoke drutvene i javne poloaje, tjelesne elje, isprazne razgovore i tome sli-no. Skloniji smo, isto tako, ponizno misliti o sebi i o svojim sposobnostima, o svom obrazovanju, o svojim umijeima i spoznajama, svojim djelima, openito, o sebi samima. Takva poniznost i samoodricanje daje nam skrueno srce i vodi nas u

23

podlonost Bogu, a ta podlonost u razumno, mudro i smireno postupanje u ivotu. To nas potom uva od neurednih sklono-sti i elja, od ispraznih nada, umiljenosti i tatine, a daruje nam nutarnji mir i duhovnu postojanost. Tako postajemo mi-roljubivima u svim svojim meusobnim odnosima, skloni to prenositi na druge osobe koje su oko nas. Stalnim prosuiva-njem samih sebe, svojih nakana i djelovanja, izgraujemo si dobru savjest, a time svoje neduno srce, svoje bezazlene na-kane te neduno postupanje.

Sve ove kranske vrline mogue je postii samo poniznim i poslunim pristajanjem na krini i tegobni, ali istovremeno na radosni, pobjedonosni i blagoslovljeni kranski put. Svako-dnevne nevolje i napasti, razne drutvene nepravde, vlastite i tue slabosti, trebamo podnositi strpljivo i posluno, po ugle-du na Krista, ne urei se prebrzo izai iz tih nevolja i okol-nosti, znajui da nam one izgrauju krotko i ponizno srce te nas pribliavaju Bogu, u kojem u konanici pronalazimo sva-ku utjehu. Postojano se pouzdajmo u Bojoj milosti, znajui da nam je kroz mnoge nevolje proi, kako bi uli u Kraljevstvo Boje. Stoga kada dou nevolje, zazovimo Boga u svoj vjeri i zatraimo Njegovu pomo, i on e nas uti i izbaviti. ivei kranski ivot ne moemo izbjei napasti. Ne zaboravimo da se kroz njih u naem ivotu oituje Boja spasonosna milost i Njegova snaga. ivotne nevolje i kunje pripadaju vremenu i prolaznosti, jednako kao i znanje, obrazovanje, mudrost, ime-tak, ast, slava, vlast i mo. Odrekavi se sebe i svega onoga to je vremenito, prihvativi Krista i Njegov Put kria, sebe predajemo Bogu i vjenosti. Stoga u poniznosti i skruenosti, u pokajanju i predanosti, u vjeri u Njegovu milost, uzimajmo,

24

u s zajednitvu s drugim svetima, kruh i vino tijelo i krv koji su spomen na Njegove patnje, smrt i Uskrsnue, blaguj-mo Gospodnju veeru, u stalnoj nadi i oekivanju Njegovog skorog ponovnog dolaska.

I na kraju ovog uvoda preporuujem itateljima da kao ne-zaobilazno kransko tivo proitaju Put kranina iz Grada Propada na goru Sion Johna Bunyana (1628-1688.) propovje-dnika iz Engleske. To se smatra jednom od najitanijih knjiga nakon Biblije. Pisac je dvanaest godina proveo u tamnici radi javnog propovijedanja evanelja. U zatvoru je napisao mnoge knjige, ukljuujui i spomenutu.11

Druga knjiga koju preporuujem za itanje je Nasljeduj Kri-sta Tome Kempenca, djelo koje je nastalo u 15. stoljeu. ita-telj e u njoj pronai nauk o duhovnom hodu predane osobne vjere u Krista. Na jednostavan nain govori o smislu ivota, izlae vrijednosti kranske patnje i kria te kako Objava i vjera, dodirujui ljudsku nutrinu, pribliavaju ovjeka Kristo-vom liku. Svako tko eli slijediti i nasljedovati Krista, pozvan je svakodnevno biti s Njim, znajui da onaj koji Ga slijedi, ne-e hoditi u tami. Stoga, hodimo kroz ovaj vremeniti ivot u svjetlu Duha Svetoga.

Antal Balog

11 Tekst knjige u cijelosti je dostupan na Internetu,

http://siont.net/u-hristu/knjige/antal/

25

PRVI DIO

26

27

DESET BOJIH ZAPOVIJEDI

Onda Bog izgovori sve ove rijei:

1. "Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egi-patske, iz kue ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.

2. Ne pravi sebi lika ni oblija bilo ega to je gore na ne-bu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im slui. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kanjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do treeg i etvrtog koljena, a iskazujem milosre tisuama koji me ljube i vre moje zapovijedi.

3. Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprata onome koji uzalud izgovara ime njegovo.

4. Sjeti se da svetkuje dan subotni. est dana radi i obav-ljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, poinak posveen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla ne-moj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni ki tvoja, ni sluga tvoj, ni slukinja tvoja, ni ivina tvoja, niti doljak koji se nae unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je est dana stvarao nebo, zemlju i more i sve to je u njima, a sedmoga je dana poinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan su-botni.

5. Potuj oca svoga i majku svoju da imadne dug ivot na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj.

28

6. Ne ubij!

7. Ne uini preljuba!

8. Ne ukradi!

9. Ne svjedoi lano na blinjega svoga!

10. Ne poeli kue blinjega svoga! Ne poeli ene blinjega svoga; ni sluge njegova, ni slukinje njegove, ni vola nje-gova, ni magarca njegova, niti ita to je blinjega tvo-ga!"

KNJIGA IZLASKA 20,1-2112

12 Biblijski citati u ovoj knjizi navoeni su iz Zagrebake Biblije.

29

NAJVEA ZAPOVIJED

Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom du-om svojom, i svom pameti svojom!

Ljubi blinjega svojega kao sebe samoga!

ISUS KRIST U EVANELJU PO MATEJU 22,37-39

ZLATNO PRAVILO

Sve, dakle, to elite da ljudi ine vama, tako i vi inite njima!

To su, naime, Zakon i Proroci.

ISUS KRIST U EVANELJU PO MATEJU 7,12

NOVA ZAPOVIJED Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedni druge; kao to sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedni druge!

Ako imadnete ljubavi jedni prema drugima, po tome e svi prepoznati da ste moji uenici.

ISUS KRIST U EVANELJU PO IVANU 13,34-35

30

GOSPODNJA MOLITVA OE NA

Oe na koji jesi na nebesima!

Sveti se Ime tvoje!

Doi Kraljevstvo tvoje!

Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!

Kruh na svagdanji daj nam danas!

I otpusti nam duge nae jer i mi otpustismo dunicima svojim!

I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!

Jer tvoje je Kraljevstvo, mo i slava u vjekove!

Amen!

ISUS KRIST U EVANELJU PO MATEJU 6,9-13

I DIDAHE 8,2

31

VJEROVANJE APOSTOLSKO Vjerujem u Boga, Oca svemoguega, Stvoritelja neba i zemlje.

I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospoda naega, koji je zaet po Duhu Svetom, roen od Marije Djevice, muen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan; siao nad pakao; trei dan uskrsnuo od mrtvih; uzaao na nebesa, sjedi s desna Bogu Oca svemoguega; odonud e doi suditi ive i mrtve.

Vjerujem u Duha Svetoga, svetu sveopu Crkvu, opinstvo svetih, oprotenje grijeha, uskrsnue tijela i ivot vjeni.

Amen.

32

VJEROVANJE NICEJSKO- CARIGRADSKO Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemoguega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivog i nevidljivog.

I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinoroenoga Sina Bo-jega, Roenog od Boga, svjetlo od svjetla, pravog Boga od pravog Boga. Roena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi naega spasenja si-ao s nebesa.

I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao o-vjekom. Raspet takoer za nas: pod Poncijem Pilatom muen i pokopan.

I uskrsnuo trei dan, po Svetom Pismu. I uzaao na nebo: sje-di s desne Ocu. I opet e doi u slavi suditi ive i mrtve, i nje-govo kraljevstvu nee biti kraja.

I u Duha Svetoga, Gospodina i ivotvorca; koji silazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa asti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima.

I u jednu svetu opu i apostolsku Crkvu.

Ispovijedam jedno krtenje za oprotenje grijeha.

I iekujem uskrsnue mrtvih.

I ivot budueg vijeka.

Amen

PRVI NICEJSKI SABOR 325. GODINE I PRVI CARIGRADSKI SABOR 381. GODINE

33

DRUGI DIO

34

35

VJEROVANJE VJERNIKA EVANEOSKE PENTEKOSTNE CRKVE

1. Vjerujemo da je Sveto pismo Starog zavjeta i Sveto pi-

smo Novog zavjeta nadahnuto Svetim Duhom, nepogre-iva, vjerodostojna, autoritativna i mjerodavna Rije Boja u svim pitanjima vjere i ivljenja.

2. Vjerujemo u postojanje samo jednog, istinitog i vjenog Boga, koji nam se objavljuje u tri osobe Trojstva: Boga Oca, Boga Sina Isusa Krista i Boga Duha Svetoga.

3. Vjerujemo u boanstvo Gospodina Isusa Krista. Kao vje-ni Boji sin, Gospodin Isus Krist je istovremeno i o-vjek i Bog.

4. Vjerujemo da je ovjek stvoren dobrim, ali je svojom vo-ljom pao u grijeh, unijevi tako fiziko i duhovno zlo, smrt i raspadljivost, u stvoreni svijet.

5. Vjerujemo da svaka osoba moe obnoviti svoju poveza-nost s Bogom vjerom u Isusa Krista, koji temeljem nae osobne vjere i pokajanja postaje naim Spasiteljem.

6. Vjerujemo u dva biblijski ustanovljena zavjetna obreda: (1) krtenje u vodi uranjanjem nakon pokajanja za grijehe i prihvaanje Kristovog milosrdnog dara spasenja, (2) Gospodnju veeru kao trajno sjeanje na Kristovo stra-danje na kriu, na Njegovu smrt i uskrsnue za nae otku-pljenje i spasenje.

36

7. Vjerujemo da je krtenje Duhom Svetim posebno snano duhovno iskustvo koje po osobnoj vjeri primamo nakon svog spasenja radi osnaenja vjere kako bismo - kao i tijekom novozavjetnih vremena - uvjerljivo svjedoili Rije Boju i uinkovito sluili Gospodinu.

8. Vjerujemo da je osnovno i vidljivo svjedoanstvo krte-nja Duhom Svetim govorenje tuim jezicima kako Duh nadahnjuje govoriti, po iskustvu Dana pedesetnice (pen-tekosta) o kojem se govori u Djelima apostolskim i u Evaneljima.

9. Vjerujemo u posveeni ivot, odnosno posveenje vjer-nika nakon njegovog spasenja kao cijeloivotni tijek uda-ljavanja od zla i pribliavanja Bogu, stalnim preoblikova-njem svog lika u lik slian Kristovu.

10. Vjerujemo da Crkva ima trajnu misiju traganja za izgu-bljenima u grijehu koji ele primiti spasenje posredstvom Isusa Krista. Vjerujemo da je Crkva tijelo kojemu je gla-va Isus Krist i koja je sainjena od svih koji su prihvatili Boje otkupljenje rtvom, smrti i uskrsnuem Bojeg Si-na Isusa Krista, bez obzira na njihovu crkvenu ili deno-minacijsku pripadnost.

11. Vjerujemo u Boji poziv i svetopisamsko rukopolaganje starjeina i akona koji slue i vode Crkvu. Biblija nas ui da se trebamo, u pokornosti svojim starjeinama, po-svetiti zadobivanju drugih dua za Krista i da Ga svi zaje-dno proslavljamo sudjelujui u izgradnji zajednice vjerni-ka, Crkve tijela Kristovog.

37

12. Vjerujemo u boansko ozdravljenje bolesnika kao privi-legij dananjih krana. Ozdravljenje primamo po Kristo-vim mukama i Njegovom smrti na kriu, kao rtve okaj-nice za nae grijehe i izmirenje s Bogom.

13. Vjerujemo u blagoslovljenu nadu uzaaa sveope Cr-kve prije ponovnog Kristovog dolaska. U tom trenutku budunosti, svi vjernici, koji su ve umrli, ustat e iz svo-jih grobova i biti uzneseni, zajedno s tada ivuim kra-nima, i biti vjeno sjedinjeni s Gospodinom.

14. Vjerujemo u milenijsku vladavinu Isusa Krista kada e se vratiti sa Svojim svetima tijekom Njegova Ponovnog do-laska. Tada e poeti Njegova milosrdna vladavina ze-mljom u trajanju od tisuu godina. Ova e milenijska vla-davina donijeti izbavljenje narodu Izraelskom i dovest e do uspostave sveopeg mira.

15. Vjerujemo da e se svima onima koji su odbili Isusa Kri-sta dogoditi veliki Boji sud posljednjeg Dana. Njima e biti sueno za njihove grijehe i bit e osueni na vjenu kaznu u ognjenom jezeru.

16. Vjerujemo i radosno iekujemo na kraju vremen sa-vreno Novo nebo i Novu zemlju. To Krist priprema za sve pravednike koji su Ga prihvatili kao svog Spasitelja i Gospoda. ivjet emo i stanovati s Njim zauvijek nakon Njegove milenijske vladavine na zemlji. I tako emo zauvijek biti s Gospodom!

38

1.

BOANSKO NADAHNUE SVETOGA PISMA

1. Vjerujemo da je Sveto pismo Starog zavjeta i Sveto pi-smo Novog zavjeta nadahnuta Svetim Duhom, nepogre-iva, vjerodostojna, mjerodavna i autoritarna Rije Boja u svim pitanjima vjere i ivljenja.

2. Bog je Duhom Svetim nadahnuo pisce pojedinih biblij-skih knjiga kako bi objavio sebe i svoju volju.

3. Biblijske knjige su Bogom dane i nauavaju po Duhu Svetom Bogom nadahnutu cjelovitu i jedinu istinu. Duh Sveti svojim boanskim prosvjetljenjem dovodi do pot-punog razumijevanja nepogreivih istina nadahnute Objave u Svetom pismu.

4. Zajednikom molitvom, uenjem i prouavanjem vjerni-ci, uz prosvjetljenje od Duha Svetoga, zajedniki tumae cjelinu i dijelove Svetog pisma kao Rijei Boje, razbiru-i smisao i duhovnu poruku svetih tekstova, traei pri tome dublje Boje prosvjetljenje. Za ispravno tumaenje nauka Svetog pisma, uz prosvjetljenje Duha Svetoga, po-trebna je ista savjest, kranska razboritost i pobono ivljenje. Samovoljno tumaenje Svetog pisma nije do-puteno jer moe voditi u kriva tumaenja koja raaju herezama (krivovjerjima).

39

5. Pojedine (tee za razumijevanje) dijelove Svetog pisma tumaimo drugim dijelovima Svetog pisma, strpljivo pronalazei istinu po nadahnuu Duha Svetoga. Svaka prosudba po pitanjima morala, filozofije, nauka, ivljenja i osobnih uvjerenja treba se preispitivati i temeljiti na objavi Duha Svetoga, koji nam progovara iz tekstova Svetog pisma.

6. Vjernici dosljedno primjenjuju nauk Svetog pisma u oso-bnom, obiteljskom i crkvenom ivotu, objavljujui svije-tu Radosnu vijest spasenja i pouavajui cjelovitu mu-drost pobonosti.

7. Knjige Svetog pisma Starog zavjeta (39) i knjige Svetog pisma Novog zavjeta (27) ine jedinstvo objavljene Bo-je Rijei, kojoj se nita ne smije dodavati, niti oduzi-mati. Apokrifne i deuterokanonike knjige mogu se itati ali nisu mjerodavne za izgradnju vjerske istine i pobono ivljenje.

Ps 119,11; 2 Tim 3,15-17; 1 Sol 2,13; 2 Pt 1,21; 2 Pt 1,19-21, 25;

Mt 5,18: Otk 19,10; Otk 2,18-19

40

2.

JEDAN ISTINITI I VJENI TROJEDINI BOG

1. Vjerujemo u postojanje samo jednog, istinitog i vjenog Boga, koji nam se objavljuje u tri osobe Trojstva: Boga Oca, Boga Sina Isusa Krista i Boga Duha Svetoga.

2. Vjerujemo u postojanje jedinoga ivoga, istinitog, savr-enog, svemonog, vjenog, nevidljivog, nepromjenlji-vog, neshvatljivog, svetog Boga, istog Duha, koji je pravedan, milosrdan i milostiv, bogat ljubavlju i prata-njem, koji je u poetku stvorio svijet, sve to je vidljivo i nevidljivo, i sve to je na njemu, iz niega, u est dana, i sve to je stvorio bilo je dobro i usklaeno. On je izvor svega, od njega potjee sav ivot, sva slava, sva dobrota i sva blaenstva. Bog vlada nad svim stvorenjem.

3. Jedini i istiniti Bog, vjeno i samo po sebi postojee bie, odluio se iz ljubavi prema ljudima objaviti im se i daro-vati samoga Sebe. Bog se postupno objavljivao ljudima djelima stvaranja neba i zemlje i svojim rijeima kao Onaj koji jest. Puna i konana objava Boga Oca je posre-dstvom Sina Isusa Krista, Iskupitelja ljudskog roda u ko-jemu je s njima sklopio vjeni Savez. Bog se objavljuje u tri razliite osobe Svetog Trojstva koje su iste biti, jedna-ke moi i jednako vjene: Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti.

Pnz 6,4; Iz 43,10-11; Mt 28,19; Mr 12,19;

Lk 3,22; Iv 15,26; Ef 4,6; 1 Tim 6,16

41

DOKTRINA O TROJSTVU

4. Izrazi Trojstvo i Boanske Osobe odnose se na trojedinog Boga. Iako se ne nalaze u Svetome pismu, s njime su po-tpuno sukladne. Mi stoga u Trojstvu proslavljamo jedi-noga Boga Oca, utjelovljenog Bojeg Sina koji otkriva vjenog Boga Oca i Boga Duha Svetoga. Bog Otac proslavlja Boga Sina, i koji je istobitan s Ocem. Otac alje Boga Duha Svetoga u ime Boga Sina, a Bog Duh Sveti proslavlja Boga Oca i Boga Sina. Mi stoga vjeruje-mo da su boanske osobe nerazdvojne i jedinstvene u onome to jesu i to ine, i da se svaka oituje u svom boanskom djelovanju na svoj nain.

Mt 28,19; 2 Kor 13,14;

Iv 14,16-17

RAZLIITOST I SUODNOS SRODSTVA U BOGU

5. Krist je nauavao o zbiljskoj razliitosti boanskih osoba u Trojstvu, nazivajui ih posebnim imenima srodstva: Otac, Sin i Duh Sveti. Otac nije Sin, a Otac nije Duh Sveti. Sin nije Otac, Sin nije Duh Sveti. Duh Sveti nije Otac, Duh Sveti nije Sin. Ta razliitost i suodnos boan-skog srodstva Boanskih Osoba je neshvatljiva i predsta-vlja tajnu nae kranske vjere, i otuda je neobjanjiva.

Lk 1,35; 1 Kor 1,24; Mt 11,25-27;

Mt 28,19; 2 Kor 13,14; 1 Iv 1,3-4

42

JEDINSTVO JEDNOG BITKA OCA, SINA I DUHA SVETOGA

6. Premda govorimo o tri boanske osobe, o Trojstvu, vje-rujemo da su oni jedno, istobitne i jedne naravi. Otuda je Otac sav u Sinu i u Duhu Svetomu, Sin je sav u Ocu i u Duhu Svetomu, a Duh Sveti je sav u Ocu i Sinu. Otac je Stvoritelj, Sin je Stvoritelj, Duh Sveti, koji je istobitan Ocu i Sinu, vjeno izlazi od Oca kao praizvora, darivan od Oca Sinu. Otac je Bog, Sin je Bog, Duh Sveti je Bog. Ipak, to nisu tri Boga, nego je jedan Bog. Zato iako po-stoje tri boanske osobe u Bogu, one su u jedinstvu i zato postoji samo jedan Gospod Bog i jedno ime Njegovo ko-je slavimo.

Iv 1,18; Iv15,26; Iv 17,11;

Iv 17,21; Zah 14,9

OSOBNOST I ODNOSI U TROJSTVU

7. Otac, Sin i Duh Sveti nisu jedna Osoba, ve imaju svoj jasni i nenarueni sklad djelovanja. Sin je u Ocu i s Ocem i Otac je u Sinu i sa Sinom u odnosu i u zajednici. Otac nije od Sina, ali Sin je od Oca i od njega je primio vlast. Duh Sveti, po svojoj naravi vlasti i djelovanju, iz-lazi od Oca. Osobe u Trojstvu ne postoje niti djeluje odvojeno i neovisno jedna od druge.

Iv 5,17-30; Iv 5,32; Iv 5.37;

Iv 8,17-18

43

UZVIENOST IMENA GOSPODA ISUSA KRISTA

8. Naziv Gospod Isus Krist je ime iznad svakog drugog imena na nebu i na zemlji. U Novom zavjetu se tim ime-nom nikada ne oslovljava Bog Otac ili Bog Duh Sveti. Ono pripada Sinu Bojem.

Rim 1,1-3; 2 Iv 1,3;

GOSPOD ISUS KRIST BOG S NAMA

9. Gospod Isus Krist, u odnosu na svoju boansku i vjenu narav je Jedinoroenac od Oca, a u odnosu na svoju ljud-sku narav On je Sin ovjeji. Kako Gospod Isus Krist ima dvije naravi, Boju i ljudsku, On je istovremeno i Bog i ovjek, On je Emanuel, to znai Bog s nama.

Mt 1,23; 1 Iv 4,2; 1 Iv 4,10; Iv 1,14; Otk 1,13; Otk 1,17

IME SIN BOJI

10. Poto ime Emanuel u osobi naega Gospoda Isusa Krista objedinjuje i Boga i ovjeka, ime Sin Boji oznaava Kristovu boansku narav, a izraz Sin ovjeji Njegovu ljudsku narav. Otuda ime Sin Boji ukazuje na vjenost i onostranost, a ime Sin ovjeji na vremenitost i ovostra-nost. Ime Sin Boji isto tako kazuje o posebnom i vje-nom odnosu Gospoda Isusa Krista s Bogom, svojim Ne-beskim Ocem. Isus Krist je jedinoroeni Sin Boga Oca, i time je pravi Bog. Ime Sin ovjeji kazuje da je Isusa

44

Krista rodila blaena djevica Marija i da je time pravi ovjek.

Mt 1,21-23; 2 Iv 3,1; 1 Iv 3,8; Heb 7,3; Heb 1,1-13

ZNAENJE IMENA GOSPODA ISUSA KRISTA

11. Ime Isus znai Gospod koji spasava. Ime Krist znai Pomazanik ili Mesija. Ime Gospod znai da mu je dana sva vlast na nebu i na zemlji, da je boanstvo. Isto tako, Gospod Isus Krist je roen kao ovjek koji je na ovaj svijet doao u tijelu. On je istovremeno i potpuno, kako vjeni Bog tako i vremenski ovjek.

2 Iv 1,9; Iv 1,1; Iv 1,2; Iv 1,14; Iv 1,18; Iv 1,29;

Iv 1,49; 1 Iv 2,22-23; 1 Iv 4,1-5; Heb 12,2

UZVIENJE ISUSA KRISTA KAO GOSPODA

12. Na Gospod Isus Krist, Sin Boji, poto nas je oistio od krivnje grijeha, otiao je na nebo i sjeo s desna Bogu na visini; pokorena su mu bestjelesna bia: aneli, arhane-li, Prijestolja, Gospodstva, Vlasti, Sile, Poglavarstva, ke-rubini i serafini. I poto je uinjen Gospodom i Kristom, poslao je Duha Svetoga da se, do kraja vremena, Kristu u ast, sagne svako koljeno i svaki jezik prizna da Gospod Isus Krist jeste Gospod slave Boga Oca. Kada mu bude sve podloeno, i sam e se Sin podloiti Ocu koji mu je sve podloio, da bude Bog sve u svemu.

45

Heb 1,3; 1 Pet 3,22; Dj 2,32-36; Rim 14:11;

1 Kor 15,24-28; Ef 1,2021; Kol 1,16

JEDNAKA AST I SLAVA PRIPADA OCU I SINU

13. Kako to je Otac predao sav sud svome Sinu, dao mu ime iznad svakog imena, i dao mu svu vlast na nebu i ze-mlji, tako e sva bia u nebu i sva bia na zemlji sagnut svoja koljena, pokloniti mu se i iskazati mu svu slavu i svu ast jednaku slavi i asti kojim slave i aste Boga Oca.

Iv 5,22-23; Otk 7,9-10; 1 Pet 1,8;

Otk 5,6-14; Otk 4,8-11

46

3.

BOANSTVO GOSPODINA ISUSA KRISTA

1. Vjerujemo u boanstvo Gospodina Isusa Krista. Kao vje-ni Boji sin, Gospodin Isus Krist je istovremeno i o-vjek i Bog.

2. Stoga ispovijedamo jednoga te istog Sina, Gospodina na-ega Isusa Krista, savrenog u boanstvu i savrenog u ovjetvu, pravog Boga i pravoga ovjeka s razumskom duom i tijelom, istobitnog Ocu po boanstvu i istobit-nog nama po ovjetvu, poput nas iskuanog u svemu, osim u grijehu (Heb 4,15), roenog od Oca odvijeka po boanstvu, a u posljednje dane, radi nas i radi naega spasenja, roenog od Marije Djevice Bogorodice po o-vjetvu. Jednog te istog Krista Gospodina, Sina jedinoro-enoga, kojega moramo priznati u dvije naravi, nepo-mijeane, nepromijenjene, nepodijeljene i neodvojive. Razlika narav nije njihovim sjedinjenjem nipoto doki-nuta, nego je radije vlastitost svake sauvana i sjedinjena u jednoj osobi, odnosno, u jednoj hipostazi.

3. Sveto pismo objavljuje: Kristovo bezgreno zeee po blaenoj djevici Mariji, Njegov bezgreni ivot, Njegova udesa, Njegovu puninu pomazanja Duha Svetog, bogat-stva milosti i istine, mudrosti i znanja, Njegovo cjelovito djelo na kriu, Njegovo slavno uskrsnue od mrtvih,

47

Njegovo uzaae na zdesna Bogu i Njegovu svu vlast na nebu i na zemlji.

4. Vjerujemo da je Bog Otac odabrao svoga jedinoroeno-ga Sina Isusa Krista da bude jedinim Posrednikom izme-u Boga i ljudi, Janjetom zaklanim od postanja svijeta, prvim sveenikom i kraljem, uskrslim spasiteljem i gla-vom Crkve, te sucem posljednjeg dana. Bog Otac mu je, u svojoj premudrosti i providnosti, udijelio narod, njego-vo duhovno potomstvo, da ih okupi i pozove, otkupi i opravda, te posveti i proslavi.

Mt 1,23; Lk 1,31; Lk 1,35; Heb 7,26; 1 Pt 2,22; Dj 2,22; Dj 10,38;

1 Kor 15,3; 2 Kor 5,21; Lk 3,22; Mt 28,6; Lk 24,39; 1 Kor 15,4;

Dj 1,9; Dj 1,11; Dj 2,33; Fil 2,9-11; Heb 1,3; Mt 28,18

48

4.

OVJEKOV PAD U GRIJEH

1. Vjerujemo da je ovjek stvoren dobrim, ali je svojom vo-ljom pao u grijeh, unijevi tako fiziko i duhovno zlo, smrt i raspadljivost u stvoreni svijet.

2. ovjek je bio stvoren dobar i pravedan, jer je Bog rekao: Da nainimo ovjeka po naem obliju, kao to smo mi. Ali je ovjek svojevoljnim prijestupom Boje zapovijedi pao u grijeh i time iskusio fiziku i duhovnu smrt ime je trajno razdvojen od Boga. Njegova jedina nada je u otku-pljenju posredstvom Isusa Krista Sina Bojega.

Post 1,26-27; Post 2,17;

Post 3,6; Rim 5,12-19

3. ovjek je stvoren od Boga i po Bojem obliju, muko i ensko, kao dobar i poten, obdaren sposobnou shvaanja, razumom, savjeu i voljom, s besmrtnom duom, tako da je posjedovao vlast nad svim stvorenjem na zemlji, a dana mu je i sloboda izbora. U srca ljudi Bog je upisao zakon i pravednost te im dao mo i slobodu izvravanja.

Ps 8,4-8; Post 1,26

4. Ova bogata obdarenost sposobnou shvaanja, savjeu i voljom uzdigla je ovjeka daleko iznad svih drugih

49

stvorenja i dovela ga u zajednicu s Bogom. ovjeje pra-vo izbora izmeu dobra i zla, ukljuuje mogunost izabi-ranja neposlunosti i zla umjesto poslunosti i dobra. Njegova sposobnost shvaanja uinila ga je potpuno od-govornim za svako njegovo djelo.

Lk. 12,47-48. Jo 24,15

5. Sotona je u obliku zmije probudio u Evinom razumu sumnju u Boju istinitost. Eva je bila zavedena laskavim rijeima i privuena lijepim izgledom, prijatnim i ukus-nim i obeavajuim plodom, te je ubrala od roda i jela, a zatim dala i muu svojemu da i on okusi zabranjeni plod.

Post 3,1-4; Post 3,5-6

6. Grijeh naih praroditelja, pad Adama i Eve, otvorio je za sve ljude, njihove potomke, vrata poplave grijeha, alo-sti, bolesti i smrti, prekinuo zajednicu s Bogom, unio ras-padljivost i naruio skladnost tvari.

Rim. 5,12-19; 1 Kor 15,21; Gen 3,7-24

7. Cijela povijest, ljudska svijest i razum svjedoe o ope-nitoj izopaenosti ovjeka. Pod izopaenou smatramo da je ovjeja moralna, duevna priroda izopaena i is-krivljena padom. Umjesto divne svetosti, nepreporoen ovjek ima opaku sklonost prema grijehu i zlu te samo milost Boja moe pobijediti ovu zlu ovjekovu prirodu stvaranjem novog stvorenja u Kristu.

2 Kor 5,17; Rim 1,21-22; Rim 1,28,31

50

8. Izopaenost, koja potie od iskonskog grijeha, obuzela je cijelo ovjeje bie, njegovu duevnu, duhovnu, moralnu i tjelesnu narav. To ljude ini sklonim tvoriti grijeh i sva-ku vrstu zala. Grena narav i izopaenost ostaje tijekom cijelog ovozemaljskog ivljenja u svim ljudima. Oni koji su obraeni Bogu i po Gospodu Isusu Kristu opravdani, tu narav svojim pobonim ivotom uz pomo Duha Sve-toga trajno i postojano umrtvljuju.

Ef 2,1-3; Jd 1,3; Iz 57,20; Rim.3,9-18

9. Isus Krist, na Otkupitelj, bio je iskuan u svemu kao i mi. Platio je punu cijenu za nae Otkupljenje poto je u pomirenju za grijehe cijeloga svijeta uinjen rtvom za nae grijehe, iako je bio bezgrean. On je svojom smru na kriu rtvovao sebe i dao potpunu zadovoljtinu za nae grijehe.

Mt 4,1-11; Heb 4,15; Mt 20,28; 1 Iv 2,2; 2 Kor 5,21; Rim 5,6-21; Ef 1,7

10. ovjeji grijeh i sram, i Boja otkupljujua milost sae-tak su sadraja Biblije. ovjeja krivnja je velika. Boja je milost vea. Boji naum Otkupljenja obuhvaa sve grenike, podie vjernika u ivot duhovne pobjede, ivot svetosti, i daje nadu za vjeno blaenstvo. Otkupljenje obuhvaa duh, duu i tijelo, sveukupnu ljudsku prirodu koja je pod prokletstvom, osudom za grijeh.

Post 3,7; Rim 5,12-19; Rim 8,19-23

51

11. Nema tako malog grijeha koji Bog nee osuditi, niti tako velikog grijeha koji Bog nee oprostiti i oistiti nas od svake nepravde, nakon priznanja, iskrenog pokajanja i odluke da se vie nee grijeiti.

Iv 1,9

52

5.

SPASENJE

1. Vjerujemo da svaka osoba moe obnoviti svoju poveza-nost s Bogom vjerom u Isusa Krista, koji temeljem nae osobne vjere i pokajanja postaje naim spasiteljem.

Iv 3,16-17

2. ovjekova jedina nada za otkupljenje je u prolivenoj kr-vi Isusa Krista Sina Bojega. Spasenje se prima pokaja-njem pred Bogom i vjerom u Gospoda Isusa Krista. Uro-njen u preporod, obnovljen po Duhu Svetom i opravdan svojom vjerom u Boju milost, nanovo roeni ovjek po-staje Bojim batinikom u nadi za vjeni ivot.

Lk 24;47; Iv 3,3; Rim 10,13-15; Ef 2,8; Tit 2,11; Tit 3,5-7

3. Spasenju prethodi pokajanje za grijehe. Pokajanje je uvid u vlastitu grenost i palu narav u odnosu na Boju svetost i pravednost njegovih zakona te iskreno aljenje zbog poinjenih grijeha i nepravednog ivljenja. Prije samog obraenja potrebno je jedno veliko i openito pokajanje za cijeli ivot. Ali isto tako potrebna su i svakodnevna pokajanja za svaki poinjeni grijeh, ispovjediti ga u svo-joj privatnosti Bogu, radi ostanka u Bojoj milosti pra-tanja i spasenja. Za one grijehe kojima su povrijeeni blinji, potrebna je ispovijed Bogu, a i oprost od blinje-ga, bilo privatno ili javno.

53

1 Iv 1,9; Mt 5,23-24

4. Unutarnje svjedoanstvo o spasenju vjernika izravno je susvjedoenje Duha Svetoga njegovom duhu o radosti spasenja.

Rim 8,15-16; 1 Iv 3,14; 1 Iv 4,13

5. Vanjsko svjedoanstvo o spasenju vjernika je ivot u po-slunosti volji Bojoj, u pravednosti i istinskoj svetosti, oito vjerniku i svima onima koji su oko njega.

Ef 4,24; Tit 2,12

6. Zajamenost spasenja svakog, i najboljeg vjernika, pone-kad moe biti umanjena ili ak prekinuta. Zaputeni i ne-pokajani grijesi otupljuju savjest i aloste Duha Svetoga, pa vjernik hodi tamom sumnji. Izlaz iz takvog stanja su raskajano srce i pokajanja koja, po djelovanju Duha Svetoga, vraaju radost spasenja i otklanjaju oaj.

Ps 51,14

7. Spasenje u sebi objedinjuje, i u vremenu i u vjenosti, opravdanje, otkupljenje, milost i pomirenje, osloboenje, oprotenje, posveenje i proslavljenje, te iscjeljenje i ouvanje zdravog stanja. Jedino sredstvo opravdanja od grijeha pred Bogom Ocem je iva vjera u Gospoda Isusa Krista da je svojom smru na kriu i uskrsnuem u po-tpunosti i zauvijek izbrisao sve nae grijehe. Vjernici iz zahvalnosti za svoje opravdanje po vjeri, i svoje ljubavi

54

prema Bogu i svojim blinjima, a po sili Duha Svetoga, ine svakodnevna dobra djela. Dobrim djelima ugaa se Bogu.

Gal 2,15-21; Gal 3,11

8. Opravdanjem po vjeri u rtvu gospoda Isusa Krista i Nje-govo uskrsnue, Bog svoje izabranike u punini pribraja svojoj obitelji, inei ih subatinicima Kristova kraljev-stva zajedno sa svojim Jedinoroenim sinom, te nasljed-nicima obeanja vjenog spasenja. Primajui Duha posi-njenja, svaki vjernik moe slobodno i u radosti pristupiti k tronu milosti i klicati svome Bogu: Abba Oe, znajui da je odreen i zapeaen za dan otkupljenja.

Gal 2,15-21; Gal 4,6; Rim 4,9

9. Spasenje je dar Boje milosti po vjeri, a ne po djelima. Krist je zaetnik i dovritelj nae vjere.

Ef 2,8-9; Heb 12,2

10. Spasenje dolazi od Boga, a ne od ovjeka.

Post 3,15; Lk 3,6; Lk 19,10; Rim 6,23

11. Spasenje dolazi samo posredstvom Krista.

Mt 20,28; Dj 4,12; Lk 19,10; 1 Iv 2,2;

Rim 5,11; Ef 1,7; Heb 9,22

55

12. Spasenje se ne prima zbog djela, nego samo vjerom u Boju milost.

Ef 2,8-10; Rim 10,2-4; Rim 3,19-20

13. Spasenje je za cijelo ovjekovo bie duh, duu i tijelo.

Rim 8,19-23; Iz 53,1-10; Mt 8,17

14. Spasenje je za vrijeme i za vjenost.

Ef 2,8; Heb 5,9; 2 Tim 1,9; Ef 1,7; Ef 2,5,8; 2 Kor 2,15; Rim 6,14; Fil 2,12-13; 2 Kor 3,18;Rim 13,11;

1 Pet 1,5; Fil 3,20-21; Iz 11,9

15. Posljedice odbacivanja spasenja i Kristove rtve su trajne i vjene.

Heb 2,1-4; Iv 3,18-21,36; 1 Iv 5,10; Heb 2,2-3; Heb 10,28-29

16. Vjera u raspetog i uskrslog Krista kao Spasitelja i Go-spoda daje spasenje.

Iv 3,14-36; Rim 5,1; Ef 2,8; Mk 1,15; Dj 2,38; 1 Iv 1,7

17. Otac, Sin i Duh Sveti surauju s ovjekom u spasenju od grijeha.

Iv 6,44; Iv 16,8; Iv 1,11-13; Iv 3,3-7; 2

Pet 1,4; 1 Iv 3,9; 1 Iv 5,18

56

6.

CRKVENI OBREDI

1. Vjerujemo u dva biblijski ustanovljena zavjetna obreda: (1) krtenje u vodi uranjanjem nakon pokajanja za grije-he i prihvaanje Kristovog milosrdnog dara spasenja, (2) Gospodnju veeru kao trajno sjeanje na Kristovo strada-nje na kriu, na Njegovu smrt i uskrsnue za nae otku-pljenje i spasenje.

2. Vjerujemo da je kranski obred sveani i znakoviti in, oitovan na skupu zajednice vjernika, kojim se javno pri-opuje osobna i skupna povezanost s Bogom te iekuju djelovanja Boje milosti.

3. Osim ovih obreda, koje je ustanovio i naloio njihovo vrenje Gospod Isus Krist, u crkvenoj zajednici evaneo-skih vjernika obavljaju se jo i: (3) rukopolaganja pastora (pastira), propovjednika, crkvenih starjeina i akona, (4) vjenanja sklapanje branih, enidbenih, zavjeta, (5) blagoslovi djece, (6) pomazanja uljem i (7) slube kr-anskih pogreba.

4. Krtenje u vodi ustanovio je Gospod Isus Krist. Sveto pismo nalae obred krtenja u vodi podronjenjem. Sva-ka osoba koja se pokajala za svoje grijehe i prethodni greni ivot, te ispovijeda vjeru u Gospoda Isusa Krista kao svog osobnog Spasitelja, moe biti krtena u vodi. Time ona javno i simbolino prikazuje svoju predaju Bo-

57

gu, svoju smrt u odnosu na svoje dotadanje svjetovno i greno ivljenje i svoje uskrsnue s Gospodom Isusom Kristom, radi poetka novog ivota s Njime, u Njemu i po Njemu.

5. Krtenje treba obaviti pastor ili drugi crkveni starjeina uranjanjem u vodu krtenika uz rijei: Temeljem tvog svjedoanstva vjere, a prema nalogu naega Gospoda Isusa Krista, budi krten(a) u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga! Amen

6. Veera Gospodnja obred zajednikog uzimanje kruha i vina, pri emu vjernici simbolino izraavaju svoje du-hovno uee u boanskoj naravi Gospoda Isusa Krista, spominju se Njegovog stradanja i smrti na kriu kao r-tve pomirnice za sve grijehe svojih izabranika, te na pro-rotvo Njegovog skorog ponovnog dolaska.

7. Veeru Gospodnju je uspostavio sam Gospod Isus Krist, koji je naloio crkvenoj zajednici vjernika da Veeru Go-spodnju odravaju sve do Njegovog drugog dolaska. Ona je zavjet s Bogom i duhovna veza vjernika s Kristom te vjernika meusobno kao udova Kristova tijela.

8. Veera Gospodnja se sastoji od beskvasnog kruha i vina. Izlomljeni kruh predstavlja rtvovano tijelo Gospoda Isu-sa Krista za grijehe cijeloga svijeta, a vino Njegovu pro-livenu krv i novi Savez izmeu Boga i onih koji vjerom i pokajanjem prihvaaju Kristovu rtvu. Pastor crkve i cr-kvene starjeine, po nalogu i ovlasti Gospoda Isusa Kri-sta, izgovaraju pred zajednicom vjernika rijei ustano-

58

vljenja iz Svetog pisma 1 Kor 11,23-34, te molitvu bla-goslova kruha i vina. Potom kruh lome i dijele ga s vi-nom svim prisutnim vjernicima, koji sami sebe smatraju dostojnim za uzeti kruh i vino.

9. Prije pristupanja Veeri Gospodnjoj svaki vjernik treba u iskrenoj skruenosti i poniznosti svoga srca ispitati pred Bogom sebe i svoj ivot, svoje misli, svoje rijei i svoja djela, ispovjediti Bogu sve svoje grijehe, moliti za njihov oprotaj, izmiriti se sa svojom braom i sestrama u Kri-stu i svim svojim blinjima te tako obnoviti svoje posve-enje Bogu i pripadnost zajednici vjernika. inei tako, vjernik pristupa Veeri Gospodnjoj dostojno i sukladno Svetom pismu, koja tada postaje njegovom duhovnom hranom za rast u Njemu i revnije svakodnevno vrenje volje Oca nebeskog.

10. Rukopolaganje pastora, propovjednika, starjeina i akona je postupak koji sukladno novozavjetnoj praksi vre crkvene starjeine pri povjeravanju duhovne i pasto-ralne slube i uvoenja u propovjedniku slubu. Ruko-polaganje se u pravilu vri pred okupljenom mjesnom crkvenom zajednicom ili saborom pastora, propovjedni-ka i crkvenih starjeina.

11. Rukopolaganje prethodi javnom dodjeljivanju duhovnih ovlasti starjeinstva u mjesnoj crkvi ili nadglednitva za slubu prezbitera, odnosno, starjeina.

12. Ruke se polau i radi blagoslova i zaziva Duha Svetoga tijekom molitve ozdravljenja.

59

13. Vjenanje sklapanje branih, enidbenih zavjeta. Bog je uspostavio brak, duhovnu i tjelesnu zajednicu mukarca i ene, sjedinjenih od Boga kao jedno, za cijeli ivot. Isus Krist je potvrdio uspostavu braka i blagoslo-vio ga.

14. Sklapanju branih zavjeta pred crkvenom zajednicom pristupaju oni vjernici koji ispunjavaju nauk Svetog pi-sma.

15. Izmjena branih zavjeta u crkvenoj zajednici vjernika je ponizno prihvaanje Boje potvrde sjedinjenja dva ivota i dva tijela u jedno, te Njegovog blagoslova novonastale obitelji.

16. Kranski brak je dostojanstvena i Bogu ugodna ivotna zajednica mukarca i ene koji su svoje enidbene zavje-te vjernosti i meusobne pripadnosti izmijenili slobodno i iskreno, te nastavljaju ivjeti u ljubavi, u vjernosti, u pratanju i u meusobnoj odgovornosti i pomaganju, a svoju djecu, Boji blagoslov, odgajaju u duhu kranske obitelji.

17. Blagoslov djece. Djeca su Boji blagoslov roditeljima i njihovim obiteljima.

18. Roditelji, u duhu zahvalnosti prema Bogu, donose svoje novoroeno dijete u crkvu na bogosluje zajednice vjer-nika radi zajednike molitve blagoslova i posveenja svog djeteta.

60

19. Pastor i crkvene starjeine sa zajednicom vjernika izgo-varaju molitvu blagoslova nad djetetom. Nakon molitve, pastor blagoslivlja cijelu obitelj, te upuuje roditelje na odgajanje svog djeteta u kranskoj ljubavi i u duhov-nom ozraju, kako bi ono moglo, kada za to doe vrije-me, samostalno donijeti vlastitu odluku da postane slje-dbenikom, odnosno, sljedbenicom Isusa Krista.

20. Pomazanje uljem je simbolian in kojim crkvene sta-rjeine zazivaju djelovanje Duha Svetoga na osobu za koju se moli, najee radi ozdravljenja od bolesti ili radi postavljenja u duhovnu, pastoralnu ili neku drugu starje-insku slubu

21. Kranski pogreb. Na kranskom pogrebu zajednica vjernika sveano ispraa pokojnika na njegovo poivali-te u grobu, od njega se oprata i privremeno rastaje.

22. Poruka slube Rijei, ili propovijed, na kranskom po-grebu upuuje se rodbini i prijateljima pokojnika, kao rijei suosjeanja, utjehe i nade u vjeni ivot.

23. Sluba kranskog pogreba podsjea na vremenitost ovo-zemaljskog ivljenja, opominje na stalnu pripremljenost vjernika za odlazak u vjenost i san u Gospodinu, te uvruje nadu i vjeru u uskrsnue na kraju vremena.

24. Zajednica vjernika moe ispratiti i onog pokojnika na njegovo poivalite u grobu koji nije bio pribrojen njenoj crkvenoj zajednici.

61

25. Prigodne bogotovne sveanosti odnose se na prosla-vljanje raznih kranskih obljetnica i blagdana (Boia, Uskrsa, Dana pentekosta), bogosluja etvenih zahvala, polaganje kamena temeljca za izgradnju nove crkvene zgrade ili druge graevine potrebne crkvenim slubama, bogosluje posveenja i zahvalnosti tako izgraene gra-evine, i tome slino.

Mt 28,19; Mk 16,16; Dj 10,47-48; Rim 6,3-4; 2 Pet 1,4; 1 Kor 11,26; Mt 26,26-29; Lk 22,17-201 Kor 11,28; Dj 13,3: Post 2,18-24;

Mt 19,5-6; Iv 2,1-2Heb 13,14; Izr 18,22; 1 Pet 3,1-7; Kol 3,18-19; Ef 6,4; Ef 6,1-3; Izl 20,12; Mk 10,13-16; Ps 127,3; 1 Sam 1,28-29;

Jak 5,14-15; Dj 5,6; Dj 8,2

62

7.

OBEANJE OEVO

1. Vjerujemo da je krtenje Duhom Svetim posebno snano duhovno iskustvo koje moemo po osobnoj vjeri primiti nakon svog spasenja radi osnaenja vjere kako bi - kao i tijekom novozavjetnih vremena - uvjerljivo svjedoili Rije Boju i uinkovito sluili Gospodinu.

2. Svi nanovo roeni vjernici trebaju arko eznuti i iskreno traiti obeanje Oevo krtenje u Duhu Svetome i ognjem, sukladno svetopisamskoj zapovijedi Gospoda Isusa Krista. Krenje u Duhu Svetom bilo je uobiajeno duhovno iskustvo svih vjernika rane Crkve. Ovim krte-njem vjernik se oprema snagom Duha Svetoga, prima darove i njeguje plodove Duha Svetoga potrebne za sva-kodnevni posveeni kranski ivot i slubu Rijei Bo-je.

Lk 24,49 Dj 1,4; Dj 1,8; 1 Kor 12,1-31 3. Ovo iskustvo se razlikuje od iskustva novog roenja, i

slijedi nakon njega i oienja.

Dj 8,12-17; Dj 10,44-46; Dj 11,14-16 Dj 15,7-9

4. Krtenje u Duhu Svetom prate i sljedea iskustva: potpu-no ispunjenje Duhom, vea bliskost s Bogom, jaa usre-dotoenost na Boga, vea posveenost Njegovoj slubi i

63

djelatnija ljubav prema Isusu Kristu, Njegovoj Rijei kao i za sve one koji su jo uvijek izgubljeni.

Mk 16,20; Iv 7,37-39; Dj 4,8;

Dj 2,43; Heb 12,28; Dj 2,42

5. Stari zavjet imenuje Duha Svetoga kao davatelja ivota i prorie njegovo izlijevanje na svako tijelo.

Post 1,2; Iz 32,15; Iz 44,3; Joel 2,28-29

6. Ivan Krstitelj proroki imenuje Isusa Krista kao krstitelja Duhom Svetim i ognjem.

Iv 1,29; Mt 3,11

7. Isus Krist daje svojim uenicima i ostalima koji e vje-rovati u Njega, obeanje Oevo dolazak drugog brani-telja, Duha istine.

Dj 2,33; Iv 14,15-17

8. Isus Krist je dolazak Duha Svetoga, branitelja, smatrao kljunim za nastavak Oevog nauma spasenja.

Iv 16,7

9. Nakon pokajanja i krtenja u vodi, slijedi dar Duha Sve-toga, kojeg apostol Petar izjednauje s krtenjem u Duhu Svetome.

Dj 2,38-39; Dj 11,16-17

64

10. Obeanje Oevo je namijenjeno svim vjernicima, odno-sno, svima onima koje e k sebi dozvati Gospod Bog na.

Dj 11,16-17

11. Apostol Pavao dar Duha Svetoga naziva peatom obea-nja i zalogom naeg otkupljenja kojim postajemo Boja svojina i batinici te supatnici i subatinici Kristovi.

Rim 8,16-17

12. Krtenjem u Duhu Svetome vjernik i zajednica vjernika odijevaju se u silu s visine potrebnu za uinkovitu du-hovnu slubu navjeivanja i svjedoenja Evanelja te izgradnju Crkve.

Lk 24,46-49; Dj 1,8; Dj 4,18-33

13. Krtenje u Duhu Svetome prati vidljivi rast ploda Duha Svetoga: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdrljivost.

Gal 5,22

14. Krtenjem u Duhu Svetome vjernik moe primati milo-sne darove Duha: dar razliitih jezika, dar tumaenja je-zika, dar govora mudrosti, dar govora znanja, dar vjere, dar ozdravljenja, dar udesa, proroki dar, dar sposobno-sti razlikovanja duhova. Milosni darovi Duha slue za iz-gradnju vjernika i vjernike zajednice Crkve. Darovi Duha su vremeniti; plodovi Duha su i vremeniti i vjeni.

Gal 12,4-10

65

15. Sveto pismo navodi razliita imena Duha Svetoga, sukla-dno slubama koje obavlja: Duh Boji, Duh Kristov, dru-gi Branitelj, Duh istine, Uitelj, Vodi, Molitelj, Objavi-telj, Preobrazitelj.

Ef 4,30; Rim 8,9; Iv 14,16; Iv 14,17; Iv 14,26;

Iv 16,13;Rim 8,26; 1 Kor 2,10; 2 Kor 3,18

16. Simbol Duha Svetoga je oganj, koji gori i svijetli i talje-njem nas proiava.

Mal 3,2-3; Iz 6,6-7; Iv 5,35

17. Duh Sveti je Boanska Osoba, dio Trojstva. On govori, ini udesa, upravlja svojim slugama, imenuje misionare, odluuje na apostolskom saboru, zapovijeda i zabranjuje, pretkazuje i jami, postavlja nadglednike Crkve Boje, svjedoi, pritjee u pomo i moli za nas, otkriva mudrost Bojih tajni.

Dj 1,16; Dj 8,29; Dj 8,39; Dj 13,2; Dj 15,28; Dj 16,6-7; Dj 20,22-23; Dj 20, 28; Rim 8,16;

Rim 8,26; 1 Kor 2,9-12

66

8.

SVJEDOANSTVO O KRTENJU U DUHU SVETOME

1. Vjerujemo da je osnovno i vidljivo svjedoanstvo krte-nja Duhom Svetim govorenje tuim jezicima kako Duh nadahnjuje govoriti, po iskustvu Dana pedesetnice (pen-tekosta) o kojem se govori u Djelima apostolskim i u Evaneljima.

Dj 2,4 2. Govorenje drugim jezicima, kako Duh Sveti nadahnjuje

govoriti, istovjetno je duhovnom daru jezika, a s drugom svrhom i uporabom.

1 Kor 12,4-10; 1 Kor 12,28

3. Primanje Duha Svetoga nakon pokajanja i obraenja Isu-su Kristu spasitelju, razlikuje se od krtenja u Duhu Sve-tome.

Iv 20,22; Dj 1,4-5

4. Krtenje u Duhu Svetome dio je vjernikog ivota u po-sveenju Bogu i Njegovoj volji i slubi.

Iv 15,3

5. Mogue je biti istinskim kranskim vjernikom bez krtenja u Duhu Svetome.

Dj 19,1-7

6. Govorenje drugim jezicima ne smije se vjernicima zabra-njivati ili ograniavati, ve ih prikladno i primjereno ko-ristiti, osobito tijekom javnih bogotovlja u Crkvi.

1 Kor 14,27; 1 Kor 14,39

67

9.

IVOT U POSVEENJU BOGU

1. Vjerujemo u posveeni ivot, odnosno, posveenje vjer-nika nakon njegovog spasenja kao cijeloivotni tijek udaljavanja od zla i pribliavanja Bogu, stalnim preobli-kovanjem svog lika u lik slian Kristovu.

2. Posveenje nakon opravdanja je odluni korak kojim se

vjernik trajno odvaja od svega onoga to je zlo i posve-uje sebe i svoje ivljenje Bogu i Njegovoj svetoj volji.

Rim 12,1,2; 1 Sol 5,23; Heb 13,12

3. Sveto pismo nauava o svetosti svakidanjeg ivljenja vjernika, bez kojega nitko nee vidjeti Gospoda. Greno ivljenje je zavreno, srce i duh su obnovljeni i posveu-ju se po zaslugama Kristove smrti i uskrsnua. Unato posveenju, ostaci grijeha, posljedica grenog ivljenja i grene naravi ostaju prisutnima. Sukob tijela protiv Du-ha, i Duha protiv tijela traje do kraja ovozemaljskog i-vljenja.

Heb 12,14; Gal 5,17; Rim 7,23

4. Bog je zapovjedio: Budite sveti jer sam ja svet! Ovo mo-emo izvriti silom Duha Svetoga. Gospod je otkupio i obnovio posrnulu ovjekovu narav. Po Duhu Svetome

68

nanovo roeno ljudsko bie prevladava tjelesnost, tako raste u milosti i strahu pred Gospodom.

1 Pet 1,15-16 5. U svakodnevnom kranskom, duhovnom ivotu posve-

enja, vjernik se trajno poistovjeuje s Kristom u njego-vom ivljenju, patnji, smrti i u njegovom uskrsnuu. Vjerom u zajednitvo i jedinstvo s Isusom Kristom, svaki vjernik se odluuje na pokornost vodstvu volje Duha Svetog u svakoj svojoj ivotnoj okolnosti, do kraja svog ovozemaljskog ivota.

Rim 6,1-11; Rim 6,13; Rim 8,1-2; Rim 8,13; Gal 2,20;

Fil 2,12-13; 1 Pet 1,5

6. I prije svoje savrene slinosti s likom Kristovim, nano-

vo roene vjernike, premda jo nisu u mjeri veliine i pu-nine Kristove, Sveto pismo oslovljava i smatra - svetima.

1 Kor 1,2

7. Posveenje se postie svakodnevnom pobonou: moli-tvom, slavljenjem hvalospjevima, tovanjem, itanjem Svetog pisma, sluanjem i razmiljanjem o Rijei Bojoj, kranskim uenitvom, dobrim djelima milosra i brige za blinje, postom, zajednitvom sa svetima - dionicima Kristova tijela i stalnim vrenjem volje Boje. inei ovo, vjernik se duhovno bogati i raste u milosti te postu-pno postaje, po Duhu Svetom, sudionikom jedinstva u

69

vjeri i u spoznaji Sina Bojega, prilazei tako k savre-nom ovjeku, k mjeri veliine punine Kristove.

Iv 17,17; Ef 4,13

8. Svoje grijehe koje su poinili milju, rijeju, djelom ili propustom, vjernici priznaju i ispovijedaju Bogu, i time izraavaju svoju vjeru u Njegov oprost i opravdanje. Ispovijedanjem grijeha jedni drugima, vjernici imaju pri-liku moliti jedni za druge i nositi terete jedni drugih.

1 Iv 1,8; 2,2; Jak 5,16

9. Kako je tijelo hram Duha Svetoga kojim se Bog prosla-vlja te je sredstvo pravednosti, vjernici svoja tijela dre istima i posveenima za Boju uporabu. Stoga budno paze to gledaju, itaju, sluaju, govore i odlaze. Izbje-gavaju sve one sadraje i mjesta koja vode u svjetovnost i isprazno i oholo ivljenje, odbacuju tjelesna djela, a pri-klanjaju se uz pobonost, uz plodove Duha Svetoga. Ne zloupotrebljavaju opojna sredstva, niti koriste tvari koje tete njihovom zdravlju, ve se u odnosu na svoje tijelo odnose na svetopisamski disciplinirani nain ivljenja. Pri-staju uz vjerniki moral cjelovito izgraujui kranske kreposti, kako ih nauava Evanelje, a kako bi bili sol i svjetlo svima oko sebe. Sve to ih vodi u obilato duhovno blagostanje.

1 Kor 6,19-20; Rim 6,13; 1 Kor 10,31; 1 Iv 2,15-17; Rim 12,1-2.

70

10. Vjernici su pozvani biti osobe od povjerenja i pouzdanja, te dre zadanu rije, bez davanja prisege, kako bi svojim uzornim ivljenjem druge upuivali na Kristov karakter. Ne vezuju se na bilo koji nain za organizacije, stranke, ustanove, udruenja, pokrete ili skupine ija misija i dje-lovanje nije sukladno naelima svetopisamskog nauka, znajui da je njihova predanost Kristu najvanija.

1 Pet 2,11-12; 1 Kor 11,1; 2 Kor 6,14-18; Mt 5,16; Lk 14,26-27; Rim 12,17

11. Uzdrljivost, kao plod Duha Svetoga, omoguava vjerni-cima upravljanje njihovim mislima, uvstvima i djelima, kako bi svoju ljubav iskazali prema blinjima pazei na njihove potrebe i osjeaje, ne osuujui ih po njihovom ponaanju, ve potivajui i bivajui snoljiv prema ra-zlikama drugih.

Fil 4,8; Ef 4,26; 1 Kor 9,27; Rim 14,2-3, Ef 4,2

12. Obraenje Kristu, metanoja, donosi promjenu misli i ob-novu uma. Stoga se misli trebaju drati istima, bezazleni-ma i nedunima, usred ovoga neistoga i posrnuloga svije-ta. Vjernici zato s velikom brinou biraju sadraje koje e sluati, itati ili gledati, mjesta na koja e odlaziti i ra-zgovora koje e voditi, znajui da sve to moe istiti ili oneiavati njihove misli, njihov razume i njihova srca.

Fil 4,7-8

71

13. Poude tijela upravljaju se protiv duha, a pouda duha protiv tijela. Duhovni vladari sadanjega svijeta tame djeluju na nain da navode vjernike na svjetovni nain razmiljanja. Vjernici odbacuju od sebe svaku gorinu, gnjev, srdbu, viku, psovke, pohlepu, lakomstvo, besti-dnost, prost ili budalast, isprazan ili dvosmislen govor. Isto tako, odbacuju bludnost, spolnu i svaku drugu mo-ralnu neistou, rasputenost, idolopoklonstvo, vraanje, neprijateljstva, svae, ljubomore, sebinosti, razdore, stranarenja, zavisti, pijanstva, ogovaranja, klevete i to-mu slino. Navedeno odbacuju i sa sebe skidaju starog ovjeka s njegovim djelima, a oblae ljubav, milosrdnu srdanost, opratanje, dobrotu, poniznost, krotkost, str-pljivost i sve ostale kranske vrline.

Gal 5,17; Gal 5,19,20; 1 Kor 2,12-14; Kol 3,12-14; Fil 2,5-11

14. Svojim dolinim ponaanjem i pristojnim izgledom, is-tim srcem i razboritim mislima, odmjerenog, promilje-nog, blagotvornog i sadrajnog govora i razgovora, vjer-nici svjedoe krotkost svog kranskog ivljenje i oda-nost Kristovom nauku. Govor otkriva to je u srcu. Vjer-nici se suzdravaju razgovora koji su neisti, bezobzirni i beskorisni, te odbacuju neljubazan govor. Suzdravaju se od zlog govora i razgovora o osobama koje nisu prisutne.

Ef 5,1-8; 1 Tim 2,9-10; Mt 12,34-37

72

15. Posveeno ivljenje donosi plodove dobrih djela na slavu Boju, a korist blinjima i iroj zajednici. Dobra djela, koja se vre u skrovitosti, izraz su ive vjere, zahvalnosti Bogu za iskazanu milost spasenja, te svjedoanstvo dje-lotvornosti Evanelja. Spasenje se gradi vjerom u Boga, pobonou i dobrim djelima prema blinjima.

Lk 11,41; Fil 2,12

16. Vjernika predanost evaneoskom nainu ivljenja odra-ava se u svetosti kranske obitelji. Svetost branog iv-ljenja i obiteljskih odnosa ukorijenjeni su u nauku Svetoga pisma i proete Kristovom ljubavlju. Mu je glava svojoj eni i ljubi je do mjere Kristove ljubavi prema Crkvi. ena se pokorava svom muu kao to se i Crkva pokorava Kri-stu. Roditelji odgajaju i pouavaju svoju djecu u ljubavi i stezi. Djeca potuju svoje roditelje u svoj poslunosti. Kr-anska obitelj proslavlja i tuje Boga oitujui time svoju zajedniku radost i mir u Duhu Svetome.

Ef 5,22-23; Ef 5,25.28; Ef 6,1-4

17. Vjerniki ivot obuhvaa, osim naeg tijela, duha i due, i sva naa materijalna dobra s kojima raspolaemo. Vjeru-jemo da sav na imetak ne pripada nama, ve pripada is-kljuivo i samo Bogu. Stoga smo mi samo privremeni up-ravitelji Bojih dobara na zemlji. Takvo vjerovanje iska-zujemo izdvajanjem desetine svih prihoda za potrebe ire-nja Evanelja i za potrebe njegovih slugu. Osim desetine prihoda, vjernici daruju od imetka kojim upravljaju i druge

73

darove, blagoslivljajui tako Boje naume, podupirui Njegova djela i brinui se za potrebite.

Ps 24,1; Mal 3,8-10; 1 Kor 16,2; Ef 5,16; Rim 12, 3.8; Mt 25,14-30; Lk 19,11-27

18. Vjernici svoje molitve, zazive i zahvale upuuju jedino Bogu Ocu, po Duhu Svetome i vlasti imena Gospoda Isusa Krista. Molitvama izraavaju svoje trajno pouzda-vanje u Gospoda Boga, priznaju svoju ovisnost o Njemu te zahvalnost za sve to primaju u svom ivotu.

Lk 11,1-13; Rim 1,8; Jak 5,13-18

19. Mariju, majku Isusovu, koja je kao djevica, po Duhu Svetomu zaela Gospodina Isusa Krista, smatramo bla-goslovljenom meu enama i blaenom. Izvravamo njen nauk glede posveenog sluenja Sinu Bojemu Go-spodinu Isusu Kristu, kojega je rodila na ovaj svijet: to vam god On zapovijedi, uinite.

Lk 1,26-38; Iv 2,5

74

10.

CRKVA

1. Vjerujemo da Crkva ima trajnu misiju traganja za izgu-bljenima u grijehu koji ele primiti Spasenje posred-stvom Isusa Krista. Vjerujemo da je Crkva tijelo kojemu je glava Isus Krist i koja je sainjena od svih koji su pri-hvatili Boje otkupljenje rtvom smrti i Uskrsnua Bo-jeg Sina Isusa Krista, bez obzira na njihovu crkvenu ili denominacijsku pripadnost.

2. Crkva je tijelo Kristovo u kojemu su vjernici, otkupljeni, povezani jedni s drugima i s Kristom koji je glava tijelu. Crkva je takoer i ivi hram, kojemu je Krist ugaoni ka-men, proroci i apostoli temelj, a vjernici ivo kamenje i kao takvo je prebivalite Boje u Duhu Svetomu, koji je Bog postavio radi ispunjavanja njenog velikog poslanja. Svaki vjernik, nanovo roen od Duha Svetoga, izabranik, sastavnim je dijelom evaneoske i pentekostne crkvene zajednice vjerujuih, odnosno, ope i jedinstvene Crkve, i njegovo je ime upisano na nebesima, u Knjizi ivota.

Ef 1,22-23; Ef 2,22; Heb 12,23

3. Kako je Boja temeljna namjera u odnosu na sve ljude, traiti i spasiti one koji su izgubljeni kako bi ga oni kao vjerniko Tijelo kome je glava Isus Krist, oboavali i proslavljali, prvenstvene zadae evaneoskih i pentekos-

75

tnih vjernika, kao dijela sveope Kristove crkve na ze-mlji, jesu sljedee:

3.1. Tvoriti jedno savreno Tijelo u kojim e proslavljati Boga na redovitim i prigodnim javnim crkvenim bo-goslujima.

Iv 4,23-24; 1 Kor 12,13; Kol 3,16

3.2. Ostvarivati svrhu Boje izgradnje zajednice svetih, uobliavanih u savreni lik i Tijelo Njegovog Sina Isusa Krista, i to pouavanjem zdrave nauke Svetog pisma, vjebanjem pobonosti i posveenosti Go-spodu, te u primjeni nauka Svetoga pisma u svako-dnevnom ivljenju.

Ef 4,11-16; 1 Kor 12,28; 1 Kor 14,12; Mt 7,24-25

3.3. Pouavanje vjernika u zdravoj nauci Svetoga pisma.

Dj 2,42

4. Pouavanje vjernika je ivotno potrebno radi sljedeeg:

4.1. Ispravnog razumijevanja Svetoga pisma;

2 Pet 3,18; 2 Tim 3,14-17

4.2. Duhovnog uzrasta u ivotu posveenja Bogu i mo-ralnoj istoi svakodnevnog ivljenja;

Ps 119,9; 2 Kor 7,1

76

4.3. Punine agape-ljubavi prema Bogu i prema blinjima u mislima, u rijeima i u djelima;

Iv 13,34

4.4. Izgradnje svakodnevne obiteljske pobonosti u kr-anskom domu i pobonosti tajne klijeti.

Mt 6,6

4. Evaneoske pentekostne Crkve postoje i djeluju s izrazi-tom namjerom da prema novozavjetnom apostolskom uzoru pouavaju i ohrabruju vjernike za krtenje u Duhu Svetom.

5. Evangelizacija, odnosno, navjeivanje Dobre vijest vri

se

5.1. Svjedoanstvom vjernog i dosljednog kranskog i-vljenja svakog vjernika zajednice;

5.2. Propovijedanjem Rijei Boje;

5.3. Upornim molitvenim zauzimanjem i zazivanjem Oeve milosti za grenike.

Dj 1,8; Mt 28,19-20; Mk 16,15-16

6. Duhovno iskustvo krtenja u Duhu Svetome

6.1. Osposobljava i oprema vjernike za evangeliziranje u sili Duha Svetoga, uz pratee nadnaravne znake i u-desa;

Mk 16,15-20; Dj 4,29-31; Heb 2,3-4

77

6.2. Dodaje vjernicima potrebnu dimenziju i povezanost s Bogom tijekom oboavanja i slavljenja;

1 Kor 2,10-16; 1 Kor 12;

1 Kor 13; 1 Kor 14

6.3. Osposobljava vjernike da pod djelovanjem Duha Svetoga ostvaruju puni rast glede plodova i darova te sluenja Gospodu, kao tijekom novozavjetnih vre-mena, sa svrhom osobne duhovne izgradnje i rasta u savrenom tijelu Kristovu.

Gal 5,22-26 1 Kor 14,12 Ef 4,11-12; 1 Kor 12,28; Kol 1,29

7. Evaneoski vjernici okupljajui se tvore jednu ili vie cr-kvenih zajednica u naselju u kojem ive. Oni su otku-pljeni Kristovom krvlju, odvojeni od svijeta, ali i dalje u svijetu vjeruju u nadahnutu Boju Rije i primjenjuju u svome svakodnevnom ivotu nauk Svetoga pisma;

Ef 1,17; 2 Kor 6,16-18; Iv 20,31

8. Za poetak potpunog sudjelovanja u crkvenoj zajednici evaneoskih vjernika potrebna je:

8.1. Nepodijeljena vjera u Gospodina Isusa Krista kao Boga, Spasitelja i Otkupitelja te osobno svjedoan-stvo spasenja.

Iv 14,6; Iv 3,16; Iv 3,36; Dj 16,31;

Ef 1,7; 1 Iv 1,7-9

78

8.2. Pokajanje od svih poinjenih grijeha, njihovo pri-znavanje te vrsta odluka o naputanju grenog i-vota.

Dj 2,38; Mr 9,13; 1 Iv 1,9;

Iv 8,11; Iv 5,14; Iz 28,13

8.3. Javno priznanje svoje vjere krtenjem u vodi.

Rim 10,9-10; Mr 8,38

8.4 Zapoet ivot posveenja u moralnoj, branoj i sva-koj drugoj istoi, sukladno nauku Svetog pisma.

1 Kor 6,9; 1 Kor 7,2; 1 Kor 7,10;

1 Kor 11,1; 1 Pet 2,13; Heb 13,4

8.4. Prouiti, nauiti i prihvatiti temeljne istine Svetoga pisma.

9. Svaki vjernik crkvene zajednice treba uvati i sauvati svoje osobno svjedoanstvo uzornog kranskog ivljenja i vladanja te svjedoanstvo zajednice vjernika kojoj pripa-da. Crkvena zajednica, pastor i starjeinstvo, duni su osobito:

9.1. Ispravljati i podizati u duhu blagosti brata ili sestru u Gospodinu Isusu Kristu, koja poini ili ini kakvu pogreku ili grijeh. Iskazivati im puninu ljubavi i brige, pomagati potrebite, nastojati oko jedinstva i mira, meusobno se tjeiti i izgraivati, opominjati neuredne, sokoliti malodune, zauzimati se za slabe,

79

biti strpljivi jedni s drugim, nastojati oko dobra jedni drugima i svima.

Jak 1,27; Mt 25,35-40; 1 Sol 5,14-15;

2 Kor 7,8-9; Gal 6,1; Mat 6,14-15

9.2. Svojim ponaanjem, izgledom, odijevanjem, razbo-rom, govorom i razgovorom, openito, svojim ho-dom u svjetlosti kako to dolikuje svetima, graditi svoj kranski ugled i dostojanstvo, te dobro svje-doanstvo Crkve i Gospoda Isusa Krista.

Ef 5,1-8; 1 Tim 3,7; 1 Tim 2,9-10

9.3. titi vjernike od krivovjerja i utjecaja svjetovnog i-vljenja

1 Kor 5,6-7

10. Od vjernika evaneoske crkvene zajednice oekuje se da:

10.1. Uzrasta u ivotu posveenom Bogu i Njegovoj milosti.

2 Pet 1,4-8

10.2. Redovito posjeuje zajednika bogosluja, su-djeluje u Veeri Gospodnjoj, a nedjeljni dan po-sveuje Gospodnjoj slubi, kranskom zajedni-tvu i pobonosti.

Heb 10,25; Dj 20,7

80

10.3. Pridobiva druge due za Gospoda Isusa Krista.

Mt 28,19

10.4. Potuje i ponizno prihvaa nadlenost pastora i crkvenih starjeina u vjernosti i radosnom sura-dnitvu.

1 Sol 5,12-13; Heb 13,7; Heb 13,17

10.5. Dragovoljno doprinosi desetinama svojih priho-da i drugim prigodnim darivanjima potrebnim za odravanje i svaki napredak djela Bojeg. Su-kladno svojim mogunostima i sposobnostima daruje svoje vrijeme i djelatno sudjeluje u ivotu i radu svoje crkvene zajednice.

Mal 3,10; Mt 23,23; 1 Kor 16,2

10.6. Odvaja se i izbjegava one koji u zajednici vjer-nika potiu razmirice i razdore, vode isprazne razgovore, neuredno ive, besposliare i ne dre se kranskog nauka. Besplodan kranski ivot zavrava osudom.

Rim 16,17; 2 Sol 3,6; Mt 22,37-40

10.7. Izbjegava pripadnost onim skupinama ljudi koji oekuju davanje prisege te iste ili vee privre-nost od one prema Kristu.

2 Kor 6,14-18; Iv 17,21-23

81

10.8. Njeguje vrline radinosti, skromnosti, urednosti, trezvenosti, blagosti, smirenosti i umjerenosti te mudro koristi darivano vrijeme, bilo za obitelj, za rad, za zabavu ili za odmor, znajui da smo ovdje na zemlji samo pridolice i putnici. Ope-nito tei za jednostavnim nainom ivota, njegu-jui svoje skrovito srce.

Iz 55,2; Ef 5,16; 1 Kor 10,31;

1 Pet 3,3-5 10.9. Naputa svako robovanje bilo kojoj ovisnosti,

ve u punini slui Kristu.

Izr 20,1; Iz 23,20-35; 1 Kor 3,17

10.10. Potiva sveti dar ivota te odgovorno uva i sauv svoj i tue ivote. Pobaaj i eutanazija su moralno neispravni, jer je Bog zaetnik ivota i On odreuje njegov kraj.

Post 20,13

11. Odgovornost vjernika prema onima koji su izvan crkve oituje se u njihovom uzornom i moralno istom ivlje-nju i ponaanju ukazujui tako na prisutnost sile Duha Svetoga i Boje milosti u svom ivotu. Vjerodostojnim svjedoanstvom posveenog vjernikog ivljenja, govo-rom Rijei Boje i ustrajnom molitvom treba postojano nastojati u pridobivanju grenika za pokajanje i obrae-nje.

1 Pet 2,9; 1 Pet 2,12; 1 Pet 2,15; 1 Sol 5,22; Mt 3,13-16

2 Kor 5,18-19; 1 Tim 2,17

82

12. Vjernici su pozvani potivati vremenite zakone zemlje u kojoj ive, pokoravati se vlastima i izvravati svoje gra-anske dunosti, osim ako su one suprotne Bojim zako-nima. Pozvani smo biti sol i svjetlo svijetu te pomagati drutveno ugroenima i potrebitima, rtvama ratova, pro-gonstava, diskriminacija, gladi i bolesti. Ukoliko neki vjernik odbije vriti svoju graansku dunost, radi prigo-vora svoje savjesti, crkva ga u tome moe moralno i du-hovno podrati.

Mk 12,13-17; Rim 13,1-7; Dj 5,29; 1 Iv 3,17

13. Udio vjernika u javnim poslovima ire drutvene zaje-dnice naroda u kojem obitava, treba biti sukladan i u omjeru naeg smjeranja na nevidljivo i neprolazno, ne-besko, gdje je, naime, naa prava i jedina domovina.

2 Kor 4,17-18; Fil 3,20

13. Pastor i crkvene starjeine upravljaju povjerenim im sta-dom osobnim uzorom duhovnosti i pobonosti te nada-sve u poniznom sluenju i u ljubavi. Vlast koju je Go-spod Isus Krist povjerio crkvenim starjeinama u naravi se razlikuje od svjetovne vlasti.

Mt 20,25-28; 1 Pet 5,1-3

14. Crkvena stega je nuna za vraanje odlutalih, duhovno malaksalih i povrijeenih vjernika, za zatitu svjedoan-stva i ugleda Gospodnjeg imena i Njegovog evanelja, te radi odstranjivanja prisutnog grijeha, koji moe onei-avati cijelu zajednicu. Postupak crkvene stege treba

83

provoditi postupno, u punini bratske ljubavi i blagosti. Prekritelja treba najprije nasamo opomenuti ili ukoriti, zatim, ako to ne prihvati, uiniti isto pred starjeinskim zborom crkve. Ako ni to ne odvrati brata ili sestru od grijeha, udaljiti ga od stola Gospodnjega, na neko vrije-me u ovisnosti od naravi prijestupa. Ako nakon svih ovih mjera ne uslijedi iskreno pokajanje i traenje oprosta, i poinitelj ostane tvrdog i okorjelog srca, moe ga se traj-no udaljiti iz duhovne zajednice vjernika, uz mogunost prisustvovanja bogotovljima. Izostankom nekog vjerni-ka s bogotovlja tijekom razdoblja od est mjeseci, bez opravdanog razloga, moe se smatrati da se je on sam iskljuio iz crkvene zajednice vjerujuih.

Mt 18,15; 1 Kor 6,1-5

15. Crkveni odbor ili crkveni prezbiterij, kojeg sainjavaju pastor i nekoliko starjeina, (ovisno o veliini mjesne cr-kve), koje zajednica vjernika bira na odreeno vrijeme, odgovorni su za duhovni napredak zajednice i sve druge ovozemaljske poslove crkve:

15.1. Sluba nauavanja i propovijedanja Rijei Boje.

15.2. Organiziranje pouka za razliite dobne skupine mladih: mlau djecu od etiri do sedam godina, od sedam do dvanaest, od trinaest do sedamnaest i od sedamnaest do dvadeset jednu. Pouke se organizi-raju za odrasle vjernike u obliku crkvene biblijske kole. Vjerouitelji trebaju biti ispunjeni Duhom Svetim, struno osposobljeni i visoko motivirani, a

84

nastavni programi od crkvenog prezbiterija odo-breni.

15.3. Organiziranje omladinskih sastanaka ima za svrhu okupljanje mladei radi bogotovnog zajednitva i vjerskog poduavanja te poduzimanja raznih podu-hvata te openito, radi duhovnog zajednitva i dru-enja.

15.4. Organiziranje sestrinskih grupa ima za svrhu oku-pljanje sestara radi bogotovnog zajednitva i nau-avanja, poduzimanja raznih poduhvata te openito radi duhovnog zajednitva i druenja.

15.5. Kune se molitvene grupe, uz nadzor crkvenog sta-rijeinstva, okupljaju po domovima vjernikih obi-telji u raznim dijelovima grada ili naselja te oku-pljaju manji broj vjernika, i one koji to jo nisu, na prikladno kuno bogotovlje i duhovno zajedni-tvo.

15.6. Organiziranje raznih radnih skupina za pojedine slube i zadae: za posjeivanje i pomaganje sta-rih, bolesnih i siromanih lanova zajednice, za hu-manitarni i socijalni rad, za odravanje crkvene imovine, i tome slino.

15.7. Organiziranje slube misije i evangelizacije kao i osnivanja novih crkava.

15.8. Ustrojavanje i upravljanje slubom akona i ako-nisa.

15.9. Upravljanje crkvenom imovinom.

85

16. Mjesna crkvena zajednica je samostalna u svojoj upravi. S drugim crkvama moe tvoriti zajednicu crkava radi za-jednike i uinkovitije duhovne izgradnje crkvenih zaje-dnica te razliitih slubi evanelja: misije i evangeliza-cije, bogoslovnog nauka i pripreme za pastirsku i drugu slubu, nakladnike, humanitarne i socijalne djelatnosti, izgradnje i opremanja crkvenih zgrada za novoosn