Sjećanje Frane Alfirevića o smrti pjesnika

Otišli smo dva sata poslije njegove smrti nas trojica, da ga

vidimo posljednji put, u bolnici na Zelenome brijegu, odakle se vidi

groblje i kamo bolesnici ulaze s teškim predosjećajem.

Kad sam ugledao s vrata bjelinu kreveta, učinilo mi se, kao da i

nema ništa pod plahtom, a ipak je tu ležalo od bolesti strašno

utanjeno tijelo pjesnikovo, maleno, toliko izmučeno tijelo jednog

jakog duha. Pogledao sam uzbuđen, kao ne vjerujući, da nikad više

neće progovoriti, to žuto izobličeno lice, s tragovima očajne borbe, a

odmah zatim opazio sam strelovito jednu knjigu na stoliću do

uzglavlja: „Le poete assassine“ od Apollinairea.