sandzak 164

PRETPLATA: EU 40€ + PTT; Sandžak i zemlje regiona 12€ + PTT; Novi Pazar - besplatna dostava na kućnu adresu.

RUKOPISI I FOTOGRAFIJE SE

NE VRAĆAJU

10 - STRUJNI UDAR NA FIS

11 - “BAZAR“ U PAZARU

14 - MUFTIJA U ŠVICARSKOJ

22 - AKADEMIK MUHAMED FILIPOVIĆ

32 - INTERVJU: JAHJA FEHRATOVIĆ

38 - DUHOVNI I NACIONALNI KONTINUITET BOŠNJAKA

46- JAKA ISLAMSKA ZAJEDNICA TEMELJ OPSTANKA BOŠNJAKA

50 - 60 GODINA ZABRANE ZARA I FEREDŽE (II)

NACIONALNA REVIJA ZA POLITIKU I KULTURU “SANDŽAK”10. JUNI 2012., BROJ 164.

IZDAVAČ: BOŠNJAČKA KULTURNA ZAJEDNICA – BKZGRADSKA 1, 36 300 NOVI PAZAR

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKHAZBIJA KALAČ ([email protected])

SEKRETARSALAHUDIN FETIĆ ([email protected])

TEHNIČKI UREDNIKSENAD REDŽEPOVIĆ ([email protected])

LEKTORSAMIR ŠKRIJELJ ([email protected])

REDAKCIJAJAHJA FEHRATOVIĆ ([email protected])

ADMIR MURATOVIĆ ([email protected])SUAD BEĆIROVIĆ ([email protected])

HAJRUDIN BALIĆ ([email protected])ZAIM REDŽEPOVIĆ ([email protected])

ADNAN ČAUŠEVIĆ ([email protected])EDIN TURKOVIĆ ([email protected])

ALEN DURAKOVIĆ ([email protected]) ZEHNIJA BULIĆ ([email protected])

FERID BULIĆ ([email protected])

SARADNICIHAKO DULJEVIĆ, HAJRUDIN BALIĆ, ŠEFKET KRCIĆ, HARUN HODŽIĆ, MARIO HEINAL, BISERA SULJIĆ-BOŠKAILO, SULEJMAN ALIČKOVIĆ, FERKO ŠANTIĆ,

MIHAIL SPEVAK, ADNAN HASANOVIĆ, ATIFA ŠALJIĆ, ALISA KURTOVIĆ, SANELA HALKOVIĆ, FERID BULIĆ, REJHAN R. KURTOVIĆ, JAKUB DURGUT, EDIN

GRIŠEVIĆ, USAME ZUKORLIĆ, DŽENITA NICEVIĆ, BELKISA CRNOVRŠANIN

DIZAJNIFET ALIČKOVIĆ

ŠTAMPAGRAFIČAR, UŽICE

ADRESAGRADSKA 1, 36 300 NOVI PAZARTEL: 020/ 322-181, FAX: 322-181

E-MAIL: [email protected]

DISTRIBUTERI:SANDŽAK: Admir Dudić (+381648891908)

BIH: Liga za Sandžak (www.ligazasandzak.org)

Staviti potpis na ovaj postizborni broj, kada se još uzme u obzir da se radi i o primopredaji uredništva nad Revijom, blago rečeno, znači povišenu odgovor-nost. Primopredaja ove razgorjele baklje, kojom se iz broja u broj razgoni mrak i daje nada da se medijska istina ovdje u Sandžaku nije posve izgubila, dešava se baš na ovom broju. Moj mnogo mlađi kolega, do-sadašnji urednik, profesor Jahja Fehratović je zbog dokazane mladalačke energije, ali i već značajnog iskustva „pomjeren“ na nove, ne manje odgovorne zadatke, a ja se nađoh da pridržim baklju, da joj se svjetlost ne umanji.

Revija SANDŽAK je potvrdila svoju medijsku ulogu i, uvjeren sam, ispunila zadaću demistifikacije san-džačke i bošnjačke stvarnosti prepletene medijskom režimskom mrežom koja, najčešće, umjesto da traga za istinom, medijski prostor pokriva lažima, osaka-ćenim i selektivno izoliranim istinama, stavljajući se u službu režima i predstavljajući ga jedino mogućom političkom ponudom, „neminovnošću“ kojoj se treba samo prilagoditi ili prilagođavati, podrazumijevajući uz to i nepromjenjivost ugodno etabliranih političara i njihovih kadrovskih struktura.

Uloga medija u društvu je u osnovi humanistička, ali moramo se prisjetiti gdje smo i u kakvom buvljaku živimo, gdje je skoro sve na prodaju, pa i riječ, iskriv-ljena i klimava, za ciljano tržište isfabrikovana. Revija SANDŽAK se pridružila i posvetila drugačijoj riječi, koja se bori da ostane izvorna, onako prirodna, zdra-va i pouzdana. To je, uvjereni smo, jedini način da se razbije mrak što se nadvio nad nama, da se obznani ko su prodavci magle i manipulatori i kako trguju naro-dom i njegovim političkim potrebama i interesima. U riječ je utkana sama šifra slobode, ali i ropstva. Zato se porobljivači trude da je osvoje i pod skute stave, kon-troliraju i njome upravljaju. Zato su mediji danas takvi kakvi jesu, u službi režima, od malih, malo većih i do, u hijerarhiji vladavine, onih najvećih. Riječ je iz tih ra-zloga sredstvo poput najmoćnijeg oružja kojim se lju-di drže u pokornosti, ali se njome i izvode na slobodu. U eri brze informacije, gdje se put od emitera riječi do njenog primaoca mjeri djelićima sekunde, u vječitom ratu „svih protiv sviju“ riječ zadobija sve veću ulogu. Medijski rat se rasplamsava velikom žestinom, pa se u svijetu svakodnevno rađaju novi izvori, ali i prenosio-ci riječi. Primalac je čovjek-građanin i on je objekt ko-jemu je još ostalo i nešto subjektivnosti da na osnovu prispjelih informacija, po zakonima broja, intenziteta i kvaliteta, formira sopstveni sud i sa njim, u skupu ko-jem pripada, formira javno mnjenje, stav ili većinsko mišljenje. Na tome leži izbor pojedinaca, ali i skupine, a izbor je politička vlast, izbor je podrška ekonomskoj ponudi, a to sve skupa znači vladavinu ili dominaciju.

Izbori u Srbiji su protutnjali. Uz neke specifičnosti, skoro bi se moglo reći: ništa novo. Puno obećanja, najviše onih starih i malo prilagođenih, neizostavnih izbornih manipulacija i već uhodane krađe glasova.

Srbija je izborima, eto, promijenila predsjednika, ali to i nije neka promjena, jer u bujici evropejstva malo izli-vena Srbija sada se samo vraća u svoje ideološko kori-to. Ali šta je to ove izbore učinilo specifičnim? U Srbiji se na ovim izborima dogodila Riječ. Ponuda je stigla sa adrese na koju se Srbija najradije ne bi ni osvrnula. Ali, morala je! Bumerang, bačen da ponizi i rastjera to što je još preostalo Bošnjaka - na njihovu najveću svetinju: Islamsku zajednicu; njihovu pismenost i pro-svijećenost: Internacionalni univerzitet; nacionalno jedinstvo: Bošnjačko nacionalno vijeće, vratio se kao Riječ koja je pozvala na mir, na vjeru u Jednog Boga, preporod i prosperitet cijelog društva. Srbija je šutje-la gledajući u oči ponudi kojoj je, po iskonskom čulu, vjerovala, ali je ipak morala odbiti. Žedni je gledao u ponuđenu čašu čiste hladne vode, ali je nije mogao uzeti. Tako se Srbija suočila sa nepoznatim. Sviknuta da je riječ samo sredstvo manipulacije kojim se obliku-je svijest na nepravu i neistini, bila je zatečena snagom istinite riječi kojoj se lažima nije moglo suprotstaviti.

Ali Riječ koja je iznenadila većinsku Srbiju zatekla je nespremnim i značajan broj Bošnjaka. U već predu-gom vijeku obmane, laži, prevare, strahova, poniže-nosti, porobljenosti i zločina, suočavanje sa riječju koja oslobađa izgleda poput susreta sa nestvarnim. Slobo-da je iz tog razloga na proteklim izborima mnogima bila prevelik zalogaj. Neslobodni se uplašio slobode, pa se odlučio da prihvati nadu dobijenu ponovljenim i već potvrđenim lažima, da prihvati kompenzaciju u dvadeset, pedeset ili dvjesta eura za izgubljeni po-sao i ekonomsko satiranje društva. Mnogi su, s druge strane, prosto nasjeli na zaglušujuću buku podvala i neistina kako se, eto, istina i ne isplati i kako je globa-liziranim svijetom danas zavladao ovaj model vlasti kakav je prisutan i u Srbiji, ali i u našem Sandžaku, pa je ponuđena čaša čiste hladne vode stoga postala neprikladna za želudac naviknut na vodu iz bare.

Riječ, ovako čista i prirodna, kako god da je izbor-no prihvaćena, nije poražena. Ostala je da stoji iznad svakog birača do koga je doprla, bez obzira na način kako joj se odazvao, poput savjesti, onog iskonskog glasa što stanuje u svakom čovjeku, usađenog milošću Gospodara svjetova prema svome Stvorenju. Toga su svjesni svi, pa i nosioci suprotne, oportune riječi, ko-jom su htjeli zadobiti glas po svaku cijenu, da njime obezbijede nastavak vladavine, šta god da ona znači. Zato su se postizborno u osvetničkom naletu ustremi-li na uništenje i izvora Riječi, ali i njenih prenosilaca, te potvrđenih primaoca, s namjerom da ih iskorijene. Oni, naravno, ne shvataju da je Riječ, ustvari, Šehadet protiv kojeg se uzaludno boriti. Sudbina Riječi, stoga, ne zavisi od broja i snage neprijatelja, već od njenih nosilaca, imana onih u čijim je srcima sazrela.

Hazbija Kalač

RIJEČ UREDNIKA

3

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

R I J E Č

Hazbija Kalač

4

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

Visoka delegacija Boš-njačke kulturne zajednice je u toku svoje trodnevne posjete Republici Turskoj, od 27. do 30. aprila 2012. godine, ostvarila brojne kontakte sa raznim pred-stavnicima nevladinih udruženja i asocijacija, ali i sa brojnim poslovnim i kulturnim djelatnicima. Delegaciju su činili pred-stavnici BKZ-a: BKZ za Srbiju – Mirsad Bećirović; BKZ za Crnu Goru – Haz-bija Kalač, Abdurahman Kujević, Dževad Redže-matović i Enes Falja; BKZ za Makedoniju – dr. Dže-mil Bektović i BKZ za Bo-snu i Hercegovinu – Emir Ferizović. Član delegacije

je bio i mladi arhitekta Ad-nan Ademović.

Posebno je važno istaći da je kao uvertira uspješ-ne posjete bio prijem kod predsjednika Vijeća Aso-cijacije „Kent“ iz Burse gosp. Mehmeta Semiha Pale, koji je prošetao vi-soku delegaciju Bošnjačke kulturne zajednice kroz njihov grandiozni Kultur-ni centar „Kent“ koji sa-drži nekoliko konferencij-skih sala za međunarodne kongrese i simpozije. Do-maćini su se pohvalili da su imali izuzetnu čast da im ovaj Kongresni centar otvori premijer Republike Turske gosp. Redžep Ta-jip Erdoan. Tu je ostvaren

prvi kontakt i sastanak sa ovom asocijacijom koja obuhvata u svom sistemu brojne podružnice i ogran-ke.

Kruna ovog putovanja bila je svečanost potpisivanja Protokola za saradnju iz-među Bošnjačke kulturne zajednice i Rumeli federa-cije iz Burse – RUDEF koja je istovremeno bila doma-ćin delegaciji BKZ-a. Iza brojnih sastanaka koji su prethodili samom formal-nom potpisivanju Proto-kola došlo se do zaključka o neophodnosti čvršćeg povezivanja najveće ne-vladine organizacije koja okuplja iseljenike sa Bal-kana u Republici Turskoj i najveće nevladine orga-nizacije Bošnjaka u svijetu – Bošnjačke kulturne za-jednice, koja ima svojih 11 ogranaka diljem svijeta, od SAD preko Evrope do bal-kanskih zemalja. Sam čin potpisivanja Protokola de-sio se 28. aprila u Bursi, u prostorijama Rumeli fede-racije – RUDEF na kojem su prisustvovale brojne te-levizijske ekipe i novinske agencije. U ime delegacije Bošnjačke kulturne zajed-nice Protokol je potpisao Hazbija Kalač - predsjed-nik BKZ-a za Crnu Goru, dok je u ime Rumeli fede-racije potpisnik bio gosp. Šuajb Toprak - predsjed-nik dotične organizacije.

Iza formalnog potpisiva-nja Protokola i slikanja za medije došlo je do prvog oficijelnog sastanka ovih dviju nevladinih organi-zacija u punom sastavu. Na sastanku su razmo-trene ideje i prijedlozi od obostranog interesa i sami modaliteti saradnje. Prevladalo je mišljenje da potpisani Protokol ne smije ostati samo slovo na papiru, već da se iskreno i bratski krene u praktičnu implementaciju dogovo-renih akcija i projekata. O nekim projektima iz do-mena kulture, vezanih za naše područje, prezentaci-ju je izvršio prof. dr. Dže-mil Bektović - predsjednik BKZ-a za Makedoniju.

U toku daljeg boravka vi-šečlana delegacija BKZ-a je ostvarila kontakte sa predstavnicima Biznis asocijacije Rumeli federa-cije koji su se raspitivali oko njihovog mogućeg an-gažmana, ali i sa njihovim predstavnicima za sport-ska i kulturna pitanja. Iza poziva za uzvratnu posje-tu dogovoreno je veoma brzo da jedna visoka de-legacija Rumeli federacije bude gost BKZ u Sandža-ku, Crnoj Gori i Make-doniji i da se na taj način na licu mjesta upozna sa radom ovih organizacija i provjere mogućnosti nji-hove participacije.

BOŠNJAČKA KULTURNA ZAJEDNICA I RUMELI FEDERACIJA IZ BURSE - RUDEF POTPISALI PROTOKOL O SARADNJI

BRATIMLJENJE

HRONIKA

5

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

Na osnovu članova 45, 46, 47. i 48. Statuta, Fakultet za islamske studije raspisuje

KONKURSza upis na prvu godinu studija

u školskoj 2012/2013. godiniPravo učešća na konkurs ima-ju svršenici medresa i srednjih škola IV stepena.U prvom upisnom roku doku-menta se predaju u periodu od 25. do 30. juna, a prijemni ispit će biti organiziran 2. jula 2012. godine.U drugom upisnom roku doku-menta se predaju u periodu od 3. do 8. septembra, a prijemni će biti organiziran 10. septembra 2012. godine.Kandidati su dužni da podnesu slijedeća dokumenta:- izvod iz matične knjige rođe-nih,- svjedočanstva svih razreda srednjeg obrazovanja,- diplomu o završenom četvo-rogodišnjem obrazovanju,- potvrdu o završenoj pripre-mnoj nastavi (za kandidate koji nisu završili medresu, a žele upisati jedan od vjerskih odsje-ka bit će organizirana pripre-mna nastava iz stručnih pred-meta u periodu od 1. jula do 30. oktobra).Nastava na Fakultetu organi-zirana je kao četvorogodišnji studij u skladu sa Bolonjskim procesom.Dokumenta se predaju u Stu-dentskoj službi Fakulteta. Za informacije kandidati se mogu obratiti nadležnoj službi Fakul-teta, ul. Rifata Burdžovića 1, ili na tel/fax: +381 20 316 904, e-mail: [email protected]

DEKANDR. HFZ. ALMIR PRAMENKOVIĆ

* * *

Na osnovu člana 52. Statuta, Upravni odbor Medrese „Gazi Isa-beg“ u Novom Pazaru ras-pisuje

KONKURSza prijem učenika-ca u prvi ra-zred Medrese „Gazi Isa-beg“ u Novom Pazaru za školsku

2012/2013. godinu.

Kandidat za prijem u Medre-su treba da ispunjava sljedeće uslove:- da nije stariji-a od 17 godina,- da je završio-la osmogodišnju školu s odličnim ili vrlo dobrim uspjehom i primjernim vlada-njem,- da je duševno i tjelesno zdrav-a,

- da je završio-la drugi stupanj vjero nauke.Prijemni ispit se sastoji iz pisa-nog i usmenog dijela. Prednost za upis imat će kandidati koji su završili osmogodišnju školu s odličnim uspjehom i oni koji na prijemnom ispitu pokažu najviše znanja.Prijemni ispit će se održati u Medresi „Gazi Isa-beg“ 16. juna 2012. godine (subota) za muš-karce i djevojke. Prijemni ispit počinje u 9 sati.Molbe za prijemni ispit podno-se se na adresu: Medresa „Gazi Isa-beg“, ulica Gradska 1/b, 36300 Novi Pazar.Krajnji rok za podnošenje molbi je 15. jun 2012. godine.Uz molbe prilažu se i sljedeća dokumenta:- izvod iz matične knjige rođe-nih,- svjedočanstvo o završenoj osmogodišnjoj školi (original) ili svjedočanstva za 5, 6, 7. i 8. razred,- ljekarsko uvjerenje da je kan-didat duševno i tjelesno zdrav,- pisani pristanak roditelja ili staratelja da kandidat može upisati Medresu, - pisani pristanak roditelja, sta-ratelja ili Medžlisa (džematskog odbora) Islamske zajednice da će redovno uplaćivati Direkciji Medrese određeni doprinos za izdržavanje u internatu. Molimo sve kandidate da tačno naznače adresu prebivališta, kao i broj telefona kako bismo ih uredno i na vrijeme mogli obavijestiti o rezultatima prije-mnog ispita. Naknadne molbe i molbe sa nepotpunom doku-mentacijom neće se uzimati u razmatranje. Kandidati koji su zainteresirani za upis u Medre-su mogu koristiti Informator koji sadrži pitanja za test na pri-jemnom ispitu.Ostale informacije se mogu do-biti na telefon 020 311 770.

UPRAVNI ODBOR MEDRESE

* * *

KONKURSza upis studenata na osnovne akademske studije u školskoj 2012/2013. godini na Interna-cionalnom univerzitetu u No-

vom Pazaru

Raspisuje se Konkurs za upis studenata na osnovne aka-demske studije na UNP-u u školskoj 2012/2013. sa upisnim kvotama za studijske progra-me koji se izvode na UNP-u:

OSNOVNE STUDIJE - 240 ESPB:

DEPARTMAN ZA FILOLOŠKE NAUKE (IV bečelor studije):Novi Pazar:Profesor srpskog jezika i knji-ževnosti (30 studenata),Profesor bosanskog jezika i književnosti (30 studenata),Opći smjerPrevodilaštvoFilolog-anglista (30 studenata)Opći smjerPrevodilaštvoFilolog-germanista (30 stude-nata).VŠJ u Subotici:Filolog-anglista (30 studenata),Filolog-germanista (30 stude-nata).VŠJ Pančevo:Filolog – anglista (30 studenata)VŠJ Niš:Filolog – anglista (30 studenata)

DEPARTMAN ZA PEDAGOŠKO-PSIHOLOŠKE NAUKE:Novi Pazar:Vaspitač (III bečelor studije, 180 ESPB) (30 studenata)Psiholog (IV bečelor studije) (30 studenata).VŠJ Pančevo:Vaspitač (III bečelor studije, 180 ESPB) (30 studenata)Psihologija (30 studenata)VŠJ Subotica:Psihologija (30 studenata)VŠJ Niš:Psihologija (30 studenata)

DEPARTMAN ZA PRAVNE NAU-KE (IV bečelor studije):Novi Pazar:Pravo (opće pravo) (30 stude-nata),Pravo unutrašnjih poslova - kri-minalista (30 studenata).VŠJ u Subotici:Pravo (opće pravo) (30 stude-nata),Pravo unutrašnjih poslova - kri-minalista (30 studenata).VŠJ u Pančevu:Pravo (opće pravo) (30 stude-nata),Pravo unutrašnjih poslova - kri-minalista (30 studenata).VŠJ u Nišu:Pravo (opće pravo) (30 stude-nata),Pravo unutrašnjih poslova - kri-minalista (30 studenata).

DEPARTMAN ZA EKONOMSKE NAUKE (IV bečelor studije):Novi Pazar:Ekonomija (60 studenata),Turizam (20 studenata),

Revizija i osiguranje (30 stude-nata).

DEPARTMAN ZA PRIRODNO-TEHNIČKE NAUKE (IV bečelor studije):Novi Pazar: 1. Informatika (50 studenata). DEPARTMAN ZA UMJETNOST (IV bečelor studije):Novi Pazar:Likovna umjetnost (20 stude-nata).GrafikaSlikartstvoPrimijenjena umjetnost (20 stu-denata)Dizajn i modna kreacijaDizajn enterijeraVŠJ u Nišu:Likovna umjetnost (20 stude-nata).GrafikaSlikartstvoPrimijenjena umjetnost (20 stu-denata)Dizajn i modna kreacijaDizajn enterijera

USLOVI KONKURSA:Pravo na podnošenje prijave za upis imaju kandidati:- na osnovne studije - koji su za-vršili srednju školu u četvorogo-dišnjem trajanju.Upisna dokumentacija:Diploma i svjedočanstva svih razreda četvorogodišnje srednje školeIzvod iz matične knjige rođenihPriznanica o uplaćenim troško-vima za prijemni ispitJUNSKI UPISNI ROK:Predaja dokumentacije: od 11. do 28. juna. Prijemni ispiti: od 2. do 6. jula.Rezultati prijemnog ispita: 7. jula.Upis primljenih kandidata: od 9. do 14. jula.SEPTEMBARSKI UPISNI ROK:Predaja dokumentacije: od 27.08. do 08.09. Prijemni ispit: od 10. do 14. sep-tembra. Rezultati prijemnog ispita: 15. septembra. Upis primljenih kandidata: od 17. do 22. septembra.Dodatne informacije na Univer-zitetu u Novom Pazaru, ul. Di-mitrija Tucovića bb, Novi Pazar, tel/fax: 020/316-634, 338 977, 313 933, 313 935, www.uninp.edu.rsKonkurs će biti objavljen na Oglasnoj tabli Univerziteta, štampanim i elektronskim me-dijima, kao i na zvaničnom sajtu Univerzitet a u Novom Pazaru.

KONKURSI

6

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

HRONIKA

Dana 05.05.2012. godine, na Trgu „Gazi Isa-bega Ishakovića“ u Novom Pa-zaru održana je Svečana akademija petstote gene-racije maturanata Medre-se „Gazi Isa-beg“. Na veličanstvenom skupu u prisustvu reisuleme dr. Mustafe-ef. Cerića, glav-nog muftije Muamer-ef. Zukorlića, velikog broja vjernika, roditelja ma-turanata, kao i brojnih delegacija iz zemlje i ino-stranstva predstavljeni su svršenici muškog i žen-skog odjeljenja ove obra-zovno-odgojne ustanove uz bogat vjerski program koji su priredili horovi „Sandžak“ i „Merdžan“, kao i polaznici Mekteba „Reuda“ i „Villdan“.Prisutnima se prvi obratio direktor Medrese Rešad-ef. Plojović koji je istakao da je ovo petstota genera-cija maturanata jer je Me-dresa stara koliko i sam grad Novi Pazar i ime joj se veže za osnivača grada Gazi Isa-bega: „On je baš ovdje na ovom mjestu, na ovom Trgu, prije više od pet stotina godina podi-gao džamiju i pored dža-mije podigao potrebnu in-frastrukturu.“On je podsjetio da je Me-dresa zatvorena 1946. godine i da je njen rad

obnovljen 1990. godine, kao i da je stanje Medrese pratilo stanje Bošnjaka. Na kraju je poručio: „Dragi maturanti, imate veliku čast da ste postali dio porodice ove Medrese koja broji preko dvije hilja-de članova. To jeste čast, ali je i velika odgovornost i emanet. Budite dostojni imena Gazi Isa-bega Isha-kovića koje nosite na va-šim diplomama. Ponosite se time i nemojte dozvoliti da se vaša porodica, vaša Medresa i vaš narod ikada vas zastidi.“ Nakon toga uručena su priznanja maturantima Ammaru Muderizoviću i Haku Omeragiću, koji su u toku školovanja u Medresi postali hafizi Kur’ana, kao i učeniku generacije Enesu Kačaporu.Ispred brojnih gostiju i delegacija prisutnima se obratio nekadašnji učenik Medrese „Gazi Isa-beg“, Rifat-ef. Fejzić, reis Meši-hata Islamske zajednice u Crnoj Gori, koji je prisut-nima čestitao ovaj veliki jubilej.Direktor Medrese Plojović je, nakon Fejzićevog obra-ćanja, uručio priznanja prvom direktoru Medre-se, dr. Mevludu Dudiću, glavnom muftiji Muamer-ef. Zukorliću i reisulemi

dr. Mustafi-ef. Ceriću za izuzetan doprinos u obno-vi rada, razvoju i promo-viranju ove obrazovno-odgojne ustanove.Reisulema je u svom obra-ćanju podsjetio da su Boš-njaci prije rata u Bosni imali samo jednu, „Gazi Husrev-begovu“ medre-su, koja je preživjela sve nedaće i probleme, a da sada imaju osam medresa.„Ovi što su spremali i ra-dili nam o glavi imali su za ostvarivanje svojih ciljeva tri prepreke. Jedna je bila medresa, druga prepreka je džamija i treća prepre-ka je bio hodža. Zato kada su dolazili u selo u Bosni prvo su granatirali džami-ju, granatirali su medresu, a mnoge hodže su zapalili zajedno sa džematlijama u džamiji. Mislili su da će nas moći zaustaviti. Mi-slili su gađajući medresu da više medresa neće biti i kad sruše medresu neće više biti hodža. Prevarili su se u računu. Umjesto jedne mi sad imamo osam medresa.”Reisulema Cerić je rekao da druge civilizacije ne-maju 500 godina tradicije jedne škole i da je „Isa-be-gova“ medresa djed svih škola i univerziteta kojima se Evropa ponosi, jer su evropski fakulteti nastali

iz teoloških škola prije 200 ili 300 godina.On je poručio Bošnjacima Sandžaka da se ne uobra-ze, jer se u Sandžaku rađa nova sloboda za Bošnjake.„Ovo je put na koji smo krenuli. Bit će dug. Bit će naporan. Ali, bit će uspje-šan. Mi smo generacija koja mora uraditi sve što je u našoj moći da ne osta-vimo nijedan dug kojeg će naši potomci morati plaća-ti genocidom. Zato, dragi moji maturanti, ovo nije kraj, ovo je početak“ – re-kao je Reisulema.Reisulema Cerić je poru-čio da Bošnjaci ne smiju upotrebljavati tri glagola: ne znam, ne daju i ne mogu.„Ne znam? Ako ne znaš dođi u Isa-beg medresu pa nauči. Ne daju? Sto godina nas uče da šta god tražimo, oni ne daju. I ne pitamo ih više. Allah je dao ovu ze-mlju. Allah je dao slobo-du. Allah je dao ovaj zrak. Ko nam to može zabrani-ti!? Ako ne daju, nećemo ih ni pitati. Ne mogu? Kad se udružimo, uz Allahovu pomoć, sve može – kao u Novom Pazaru: i vrtići, i škole, i Fakultet, i Univer-zitet, i kuhinje…“ – rekao je na kraju reisulema dr. Mustafa-ef. Cerić i proučio dovu za hairli skup.

PETSTOTA GENERACIJA

„Ovo je put na koji smo krenuli. Biće dug. Biće naporan. Ali, biće uspješan. ... Mi smo generacija koja mora uraditi sve

što je u našoj moći da ne ostavimo ni jedan dug kojeg će naši potomci morati plaćati genocidom. Zato, dragi moji maturanti

ovo nije kraj, ovo je početak.“ – rekao je Reisulema.

7

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

HRONIKA

NARODNA KANCELARIJA MUFTIJE

ALIJANSA PROTIV POLITIČKOG KRIMINALA

DŽENAZA MEDREDINU hODŽIćU

MAVRIćU 30 GODINA ZATVORA

NAGRADA MLADOM

PERU

Glavni muftija Muamer-ef. Zukorlić, predsjednički kandidat na proteklim izborima, u intervjuu za Televiziju

„Sandžak“, 15.05.2012. godine, obja-vio je da će kancelariju Izbornog šta-ba pretvoriti u Narodnu kancelariju, gdje će primati ljude, saslušati ih, pomagati im u skladu sa mogućno-stima i dijeliti savjete, čime će kan-celarija i nakon izbora biti aktivna i imati svoju simboličku i moralnu ulogu.

Na pitanje da li će ljudi moći i posli-je ove kampanje da komunciraju sa Muftijom, on je odgovorio:

„Razmišljao sam skoro cijelu nedje-

lju dana šta sa ovim prostorom i od-lučio sam definitivno ovu kancelari-ju pretvoriti u Narodnu kancelariju Muftije. Ja ću lično primati sve ljude. Oni će ovdje moći da se prijave i pre-doče svoje žalbe, tužbe i prijedloge.“

„Ljudi imaju potrebu da vas obavije-ste, da budu saslušani, da dobiju sa-vjet ili instrukciju. Da imaju nekoga kome vjeruju, ko će ih saslušati kada ih niko neće saslušati. Zato će ova kancelarija imati svoju simboličku i moralnu ulogu“ - naglasio je Muftija.

Glavni muftija Muamer-ef. Zukorlić primio je 23.05.2012. godine Petra Lukovića, poznatog novinara i pu-blicistu i glavnog urednika internet portala „Elektronske novine“.

Tema susreta bila je inicijativa za formiranje Alijanse protiv političkog kriminala.

Sagovornici su se složili oko neod-ložne potrebe osnivanja Alijanse i

usaglasili stavove oko osnovnih programskih principa njenog na-stanka i djelovanja.

Sagovornici su istakli da je od izu-zetne važnosti omogućiti svim slo-bodarski orijentiranim ljudima da se udruže protiv sprege kriminala i politike koja prijeti da ugrozi indi-vidualne i kolektivne ljudske slobo-de i prava.

Glavni muftija Islamske zajednice Muamer-ef. Zukorlić predvodio je 26.05.2012. godine dženazu Medre-dinu Hodžiću, jednom od šesnaest

Bošnjaka koji su oteti u mjestu Mioče iz autobusa koji je 22. oktobra 1992. godine vozio radnike na posao. Posmrtni ostaci Medredina Hodžića pronađeni su pretragom jezera Pe-rućac kod Bajine Bašte, a dženaza je klanjana ispred Hasan-agine džami-je u Priboju u prisustvu velikog broja vjernika.Obraćajući se vjernicima i građani-ma Glavni muftija je poručio da je potrebno da se ujedine i Srbi i Boš-njaci u jednu zajednicu u kojoj će se poštovati ljudske vrijednosti, kako

se zločini poput onog u Sjeverinu više nikada ne bi ponovili.Za zločin su okrivljeni pripadnici paravojne formacije „Osvetnici“, na čijem čelu je bio Milan Lukić iz Više-grada. Oni su 22. oktobra 1992. godi-ne, nakon što su zarobljenike izveli iz autobusa, odveli ih u višegradski hotel „Vilina vlas“, gdje su ih brutal-no zlostavljali, a zatim strijeljali na obali Drine.

Sudsko vijeće Višeg suda u Novom Paza-ru, kojim je predsjeda-

vao sudija Adil Bibić, osudilo je Fahrudina Mavrića (25) na 30 godina zatvora zbog ubistva policajca Želj-ka Zečevića (39), koje se dogodilo 2. marta 2010. godine u Batrga-ma. Fahrudin Mavrić osuđen je za krivično djelo teško ubistvo u

pokušaju.

Fahrudin Mavrić ima pravo žalbe Apela-cionom sudu u Kra-gujevcu u roku do 15 dana od dana izrica-nja presude, a vrijeme provedeno u pritvoru uračunat će mu se u kaznu.

Haris Jašarević, član literarne sekcije “Mla-da pera Sandžaka”, osvojio je prvo mjesto na Prvom međunarodnom festivalu za djecu i omladinu do 30 godina “Pavle Popović”.Na festivalu je učestvovalo preko 500 pjesnika sa preko 1000 pjesa-ma iz cijele bivše Jugoslavije.Haris je u aprilu ove godine osvojio prvo mjesto na Četvrtom međunarodnom festivalu poezije i kratke priče “Joan Flora”.

8

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

HRONIKA

BAJRAK SLOBODE

Bošnjačka kulturna zajed-nica (BKZ) upriličila je u Petnjici Centralnu mani-festaciju i svečano obilje-žavanje Dana bošnjačke nacionalne zastave.Svečanost je održana u Domu kulture u Petnjici uz prisustvo velikog bro-ja gostiju i predstavnika Islamske zajednice na či-jem je čelu bio glavni muf-tija Muamer-ef. Zukorlić. Priređen je i bogat kul-turno-zabavni program u kojem su učešće uzeli KUD „Bihor“ iz Petnjice, hor „Merdžan“ iz Novog Pazara, kao i izvođači sevdalinki.Prisutnima se prvi obratio predsjednik BKZ za Crnu Goru Hazbija Kalač koji je podsjetio da je 11. maj dan kada je formirano BNV i da se od 2004. godine taj dan uzima kao blagdan i Dan bošnjačkog nacional-nog bajraka. On je također podsjetio na simboliku bajraka i na to da ljiljani simboliziraju evropsko

porijeklo, a polumjesečevi islamsku tradiciju.„Bošnjačka zastava poka-zuje da smo mi potomci dobrih Bošnjana i dobrih mumina, a bijela boja po-ručuje svima da smo mi čista obraza kao što je či-sta i naša zastava“ – rekao je, između ostalog, Kalač.Nakon Kalača prisutnima se obratio predsjednik OO Bošnjačke stranke Adnan Muhović koji je rekao da je Bihor za Sandžak isto što je i Sandžak za Srbiju i Crnu Goru i da se tu uzi-mala mustra kako treba dalje živjeti.„Gubitak identiteta se plaća ropstvom, a mi smo Bošnjaci od nevolje stvori-li vrlinu i postali plemeni-ti“ – rekao je Muhović.On je istakao da su tri stu-ba sistema koji će ojačati Bošnjake i ujediniti ih pod zajedničkom zastavom Islamska zajednica, kultu-ra i politika.

Predsjednik BKZ Petnji-ce Almir Muratović je istakao, držeći bošnjačku zastavu visoko u ruci, da kad god se bajrak slobode visoko vihorio niko nije bio ugrožen.Glavni muftija je u svom obraćanju izrazio zado-voljstvo što je na Bihoru jer Sandžak na Bihoru pulsira, a ljudi imaju ener-giju i snagu koju nije mo-guće uništiti. On je istakao da su Pešter i Bihor dva noseća stuba na kojima se Sandžak oslanja, visi-ne koje ljude približavaju nebu.„Bajraku je mjesto uvijek visoko na uzvišenjima kao što su Pešter i Bihor, jer bajrak simbolizira slo-bodu“ – rekao je Muftija.On je istakao da je sloboda ideal, a da ideali nisu uvi-jek dostižni, ali čovjeku ne preostaje ništa drugo već da se bori i da nikada ne pristane na ropstvo.„Ako dobrovoljno prista-

nete na ropstvo izgubili ste slobodu“ – rekao je Muftija.I Muftija je govorio o sim-bolici grba na bošnjačkoj zastavi i o evropskom porijeklu Bošnjaka u čiju su tradiciju neraskidivo utkane islamske vrijedno-sti i naglasio je da je grb u obliku štita koji ima zada-tak da zaštiti Bošnjake. On je istakao da bijela dijago-nala na grbu, iako to ne simbolizira, izgleda kao granica koja je vještački postavljena u Sandžaku.„Granica dijeli, ali granica i spaja. Na nama je da na-šim djelovanjem učinimo da nas ta granica spaja“ – rekao je Glavni muftija.On je naglasio da Bošnjaci imaju energije i snage i da su danas na Bihoru pre-zentirali ljudsku huma-nost i svijest.„Mi imamo Vas i Vi imate nas, a bajrak slobode nas sve okuplja i ujedinjuje“ – rekao je Muftija.

DUA U BDZ

Dana 07.06.2012. godine potpred-sjednik BDZ-a dr. Admir Muratović u prostorijama stranke primio je vi-soku delegaciju Demokratske unije

Albanaca za Preševo, Bujanovac i Medveđu, predsjednika dr Rahmi Zulfiju i Kenana Hatemia, član Pred-sjedništva.U srdačnom i prijatnom razgovoru analizirana je trenutna politička situ-acija u Sandžaku i Preševskoj dolini.Konstatovano je da se i bošnjački i albanski narod suočavaju sa istim

izazovima i problemima. Izražena je obostrana spremnost da dva poli-tička subjekta kroz saradnju rade na prevazilaženje zajedničkih problema vezanih za rješavanje pitanja alban-skog i bošnjačkog naroda, statusnih pitanja vezanih za Sandžak i Pre-ševsku dolinu u kontekstu procesa regionalizacije Srbije i evroatlanskih integracija.

9

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

HRONIKA

Glavni muftija Islam-ske zajednice Mua-mer ef. Zukorlić

održao je u četvrtak 24. maja 2012. godine još jed-no predavanje u okviru serijala „Stanje naroda“, koje organizira Bošnjačka kulturna zajednica.Muftija je istako na po-četku svog izlaganja da su ove tribine svojevrsno druženje sa poukama i po-rukama Kur’ana i Sunneta Poslanika, a.s., koji daju nepresušnu inspiraciju muslimanima. Muftija se osvrnuo na činjenicu da se u trenutku održavanja ove tribine studenti Fakulteta za islamske studije nalaze u prostorijama upravne zgrade „Elektrorasa“, gdje protestuju zbog isključe-nja struje FIS-u.„Ja sam se uvjerio da se ne radi o neplaćanju, već se radi o tome da se električ-na energija iskoristi kako bi se stezao obruč oko Islamske zajednice i oko ovoga Fakulteta te kako bi Elektroras pomogao tajku-nima, političarima i krimi-nalcima da otmu tu zgra-du. FIS je spreman da plati sva dugovanja, ali traži da mu se račun dostavi na ime Fakulteta. Oni Fakul-tetu šalju račune na koji-ma piše Uniprom. Drugim riječima, žele da natjeraju Fakultet da prizna da je Uniprom vlasnik“ – rekao je Glavni muftija na počet-ku izlaganja.On je napomenuo da je Poslanik a.s. rekao da će doći vrijeme kada će vjera biti kao žeravica na dlanu, pa ako je držite ona vas oprži, a ako je pustite ona se ugasi.„Blago onima što drže, pa i ako prži. To ste Vi, ali ne samo Vi koji ste večeras ovdje, to su svi oni koje ova političko-tajkunsko-kriminalna organizacija nije uspjela baciti na ko-ljena. Oni su, k’o bajagi, namirili svoje. Napunili su kutije glasova, ali nisu

uopće radosni. Zašto nisu na ćeif ako su pobijedili? Znaju oni da nisu pobije-dili i da u onome što ukra-deš i otmeš nema radosti jer je oteto prokleto i zlom će im se vratiti. Potrošili silne pare, a nisu zgazili i nisu uništili kao što su mi-slili, još mnogo je ostalo na ovu stranu ovamo. Zato su jako nervozni i neveseli. Svakako da su oni mislili da će tom pljačkom glaso-va i krađom natjerati nas da izgubimo volju i da se pokolebamo jer misle da smo kao oni. Oni misle da mi kada se borimo, kada o tome donosimo odluku, vadimo digitron iz džepa, pa računamo da li nam se isplati ili nam se ne isplati. Ne, mi se borimo ma šta digitron rekao, jače, žešće i odlučnije“ – rekao je Muf-tija. Muftija je poručio da se neće smiriti i da tek poči-nje borba protiv kriminala.„Ne radi se ovdje o bro-ju mandata. Ne radi se ovdje o broju odbornika, glasova. Ovdje se radi o tome da li ćeš dozvoliti da ti neko do te mjere zgazi dostojanstvo, ljudskost, uspravnost i da takvim ponašanjem pravi od tebe nedostojanstveno biće. Muftija je kazao da nije do-voljno samo ovako javno i glasno reći istinu, jer sa porukom istine paralelno ide i u suprotnom pravcu poruka trovanja, a trovati je mnogo lakše nego čistiti.„Zato sada moramo ući temeljitije. Pokrenuti sve naše snage. Vjerske re-surse, mektebe, kulturne kapacitete, prosvjetne ka-pacitete, moramo se boriti od čovjeka do čovjeka. Od familije do familije. Od djeteta do djeteta. Nema nazad, pa makar to trajalo godinama. Sto godina ga-ženja nije moguće odagna-ti za nekoliko godina rada i priče. “ – rekao je Glavni muftija.

STANJE NARODA

JOŠ JEDAN NOKAUTSandžački bombarder i ambasador sandžač-kog sporta Sanel Papić 08.06.2012. godine u sa-rajevskoj „Skenderiji“ trijumfovao je u meču protiv Nemanje Rugače-vića. Papić je klasičnim nokautom u prvoj rundi porazio Rugačevića.

Sljedeći meč sandžački bombarder Sanel Papić boksovat će za titulu evropskog prvaka u svojoj kategoriji. Vrijeme i mjesto održavanja meča nisu određeni.Revija „Sandžak“ upućuje najiskrenije čestitke Sanelu Papi-ću – ambasadoru sandžačkog sporta.

KANDIć ODLIKUJE

Na sjednici Konsultativnog vijeća zajednica Kosova, održanoj u četvrtak 7. juna

ove godine, u jednoj od tačaka dnevnog reda, Sa-hit Kandić, jedan od troje bošnjačkih predstavnika u Vijeću, izabran je za člana Komisije za dodjelu odli-kovanja Republike Kosova pri kabinetu predsjednice Atifete Jahjaga.

Inače, Konsultativno vijeće zajednica okuplja po neko-liko predstavnika ispred svih nevećinskih zajednica na Kosovu.

IN MEMORIAM DR. AJSELA TUTIć

Na Ahiret je preselila Ajsela (Nadžip) Tutić, doktor psi-holoških nauka, predavač na Internacionalnom uni-verzitetu u Novom Pazaru.Ajsela Tutić je rođena u Ro-žajama 1965. godine. Osnov-ne studije je završila 1989. godine na Filozofskom fa-kultetu Univerziteta u Sa-

rajevu, smjer pedagogija – psihologija. Odbranila je magistarski i doktorski rad na Univerzitetu u Novom Pazaru iz psiholoških nau-ka. Od 1993. godine obavljala je funkciju direktora u Javnoj predskolškoj ustanovi “Boš-ko Buha” u Rožajama.Učestvovala na brojnim na-učnim skupovima i objavi-la je niz naučnih radova iz oblasti psihologije.Kolegama i studentima će ostati u sjećanju kao izuze-tan čovjek i dobar profesor.Molimo Allaha dž.š. da joj podari najljepše mjesto u Džennetu.

10

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

HRONIKA

U srijedu, 23.5.2012. godine, Elektro-distribucija Novi Pazar je isključila struju Fakultetu za islamske studije, zbog navodno neplaćenog računa za utrošak struje. Tim povodom, student Fakulteta su u četvrtak blo-kirali Upravnu zgradu Elektrodistri-bucije i tražili da se struja uključi.

MUFTIJA PODRŽAO STUDENTEProtest studenata je prekinut na po-ziv glavnog muftije Muamera ef. Zukorlića, koji je obišao studente i obavijestio ih da je dobio uvjerava-nja od uprave Elektrodistribucije da će struja FIS-u biti uključena u petak 25.5., najkasnije do 12 časova.On je rekao da Fakultet ne može plaćati tuđe račune na kojima piše „Uniprom“, i da dekan nema pravo da odobri plaćanje tih računa jer se to smatra zloupotrebom položaja.„Ovdje se radi o tome da se Fakultet natjera da plaćajući račune „Unipro-

ma“ prizna vlasništvo „Unipromu“ nad zgradom koja se desetljećima zove zgrada Islamske ustanove. Dekan FIS-a hafiz dr. Almir Pra-menković rekao je da su oni došli da razgovaraju sa upravom Elektro-distribucije i da su razgovori trajali preko dva sata ali da se nije došlo do rješenja: „Mi smo izložili naš stav i rekli da Fakultet ne izbjegava nika-kve obaveze i da želi uredno da pla-ća zaduženja za utrošak električne energije, ali faktura treba da glasi na Fakultet za islamske studije.“ Direktor Elektrodistribucije Vin-ko Dobrić, koji je inače predsjed-nik Gradskog odbora Demokratske stranke, nije želeo da daje bilo kakve komentare.

BKZ: PROTEST OPRAVDAN “Bošnjačka kulturna zajednica naj-oštrije osuđuje postupak Elektro-distribucije Novi Pazar koja je isklju-

čila električnu energiju Fakultetu za islamske studije i na taj način najdi-rektnije ugrozila studente.Zato BKZ smatra opravdanim pro-test studenata FIS-a i podržava nji-hov zahtjev da se po hitnom postu-pu nastavi dotok električne energije u zgradi FIS-a kako bi mogli normal-no pohađati nastavu i pripremati se za predstojeće ispitne rokove.BKZ također upozorava da je ovim činom direktor Elektrodistribucije Novi Pazar Vinko Dobrić iskoristio svoju poziciju kako bi učestvovao u direktnom obračunu Borisa Tadića, Rasima Ljajića i njihovih tajkuna da sa onima koji ne podržavaju njihovu političku opciju. Podsjećamo da je Vinko Dobrić predsjednik DS u No-vom Pazaru i odbornik u Gradskoj skupštini ispred Liste za evropski Novi Pazar Rasim Ljajić. Za poslje-dice koje mogu proisteći iz ovako neodgovornog postupka Vinka Do-brića BKZ smatra najodgovornijim njega, Borisa Tadića i Rasima Ljajića.BKZ će staviti sve svoje kapacitete na raspolaganje studentima FIS-a i podržati ih u njihovom nastojanju da se do kraja izbore za svoja pra-va.” – stoji u saopćenju Bošnjačke kulturne zajednice.

POSTIGNUT DOGOVORU petak, 25.5., postignut je dogovor sa Elektrodistribucijom, pa je struja FIS-u ponovo uključena, a svi prote-sti su istoga dana otkazani.

STRUJNI UDAR NA FIS

LJAJIć ZA POŠTOVANJE

“Bošnjačka kulturna za-jednica najoštrije osuđuje isključivanje Adema Ljaji-ća iz Fudbalske reprezen-

tacije Srbije zbog toga što nije pjevao himnu „Bože pravde“.

Ovim diskriminacijskim činom selektor Siniša Mi-hajlović potvrđuje da Boš-njak ne može imati zaslu-ženo mjesto u fudbalskoj reprezentaciji bez odrica-nja od svog identiteta.

Ovakav odnos vlasti pre-ma Bošnjacima natjerao je vrhunske sandžačke sportiste da zaigraju pod zastavama Bosne i Here-cegovine, Turske, Njemč-ke i drugih zemalja, gdje

ih niko ne prisiljava da pjevaju njihove himne.

Također ovim je postalo sasvim jasno da u „srp-skim“ timovima i „srp-skoj reprezentaciji“ nema mjesta ni za koga osim za pripadnike srpskog naro-da.

Zbog ovakvog ponašanja ne čude sve učestaliji gla-sovi za formiranje Fud-balskog saveza Sandžaka i Fudbalske reprezentacije Sandžaka.” - kaže se u sa-općenju Odbora za infor-miranje BKZ-a.

Selektor fudbalske repre-zentacije Srbije Siniša Mi-hajlović vratio je 28. 5. 2012. sa priprema reprezentacije Adema Ljajića, jer nije htio da pjeva himnu na meču sa Španijom. “Poštujem svakog, ali ako ne poštujem samog sebe, onda me niko neće pošto-vati”, kazao je Ljajić po dolasku u Beograd iz Sent Galena.Ovaj skandal izazvao je reakcije u cijelom fud-balskom svijetu Evrope i regiona. Među prvima se oglasila Bošnjačka kultur-na zajednica

11

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

HRONIKA

“BAZAR“ PO PAZARU

Bošnjačka kulturna za-jednica najoštrije osuđuje demonstraciju sile, nasil-ničko ponašanje i prova-ljivanje u kuće građana Novoga Pazara i stvara-nje atmosfere haosa na novopazarskim ulicama sa ciljem zastrašivanja građanstva od strane pri-padnika Žandarmerije.

Nedopustivo je da Žan-darmerija blokira ulicu u kojoj živi glavni muftija Islamske zajednice u Sr-biji Muamer-ef. Zukorlić i promovira svoj oruža-ni arsenal pred građan-stvom.

Provaljivanje vrata, upa-danje u spavaće sobe pokrivenih muslimanki i prestravljivanje malo-ljetne djece podsjeća na najmračnije doba deve-desetih godina i provoci-ra građane da se zamisle u kakvoj državi i društvu žive.

Vrhunac politizacije Žan-darmerije dogodio se kada je ista upala u ordi-naciju u kojoj radi pred-sjednik Gradskog odbora

Bošnjačke demokratske zajednice dr Adnan Ča-ušević.

Pozivamo institucije vla-sti da po hitnom postup-ku sprovedu istragu i utvrde ko je odgovoran za ovakav odnos Žandar-merije prema građanima Novoga Pazara, posebno zbog traumiranja malo-ljetne djece i narušavanja intime pokrivenih musli-manki. Ukoliko to ne uči-ne, smatrat ćemo da lično stoje iza ovog čina.

Tačno na današnji dan

prije deset godina u Novi Pazar je došao premijer Zoran Đinđić donijev-ši najradosniju vijest da je Vlada dala saglasnost za osnivanje Internaci-onalnog univerziteta u Novome Pazaru, čime je rođena nada da će dr-žavna vlast obezbijediti ambijent u kome će se svi građani osjećati rav-nopravnim. Nakon de-set godina odnos režima podsjeća nas na devede-sete godine čime se nada u bolju budućnost i rav-nopravnost svih građana nastoji ugasiti.

SAMOORGANIZACIJANakon što je policija 31.5.2012. godine ispred njegove kuće demonstrirala silu i zastrašivanje građana Novog Pazara, glavni muftija Islamske zajednice Mua-mer ef. Zukorlić je u prostoriijama Me-šihata održao konferenciju za štampu.

„Najoštrije osuđujem nasilničko po-našanje pripadnika žandarmerije koja od ranih jutarnjih sati vrši torturu nad građanima Novog Pazara, navodno pod akcijom protiv finansijskih ili ca-rinskih zloupotreba, ali nesumnjivo uz prekomjernu upotrebu sile, demonstra-ciju sile, i zastrašivanje građana. Upad u kuće, u spavaće sobe, uz obijanja vrata, uz upotrebu sile, uz udarce kundacima ljudi koji spavaju, upad u spavaće sobe gdje se nalaze muslimanke koje se inače ponašaju i odjevaju u skladu sa islam-skim propisima, predstavlja najgrublji

oblik uvrede vjerskog i ljudskog dosto-janstva muslimanke. To se desilo ovoga jutra u Novom Pazaru i to je nešto što zaista dovodi stanje do ivice održivosti. ... Ako se ovo nastavi ovom narodu ne preostaje ništa drugo nego da se samo-organizuje u odbrani svoje časti, svoga dostojanstva, svoje kuće i elementarne ljudske slobode“ – rekao je Muftija.

- Specijalne policijske jedinice su 31. 5. 2012. prije saba-ha upale u kuću Nermina Smailovića razbijajući vrata, nakon čega su upali u spavaću sobu dotičnog, gdje su zatekli njega i suprugu (koja je inače pod hidžabom) .– Tom prilikom su se njegova stara majka (koja je ina-če pod hidžabom) i njegove ćerke jako istraumirale.- Nermina je jedan od specijalca udario kundakom od puške u glavu, nakon čega su ga vezali i odveli u SUP.- U SUP-u su ga držali do 09:30h nakon čega su ga u potrazi za dokazima radi hapšenja odveli, držeći i vodeći ga u ponižavajućem položaju sa pognutom

glavom, u centar grada u cafe Meydan, a nakon toga u agenciju Elmax koja se nalazi na prizemlju Muftijne kuće.- Tom prilikom su snage specijalnih jedinica blokirale Muftijinu ulicu, nakon čega je narod počeo da se oku-plja.- Pošto nisu našli ništa od dokaza, Nermin Smailović je pušten na slobodu.- Muftija Muamer ef. Zukorlić je za ovaj čin optužio Rasima Ljajića.

POVODOM OVOG DOGAĐAJA OGLASILA SE BOŠNJAČKA KULTURNA ZAJEDNICA

DŽANDARSKA TORTURAIZVOR: SANDŽAKPRESS.NET

12

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

HRONIKA

Odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda BNV-a najoštrije osuđuje nasilničko ponašanje jedinica spe-cijalne policije srpske žandarme-rije koja je jutros, u akciji istrage navodnih finansijsko-carinskih malverzacija, sprovodila nepri-mjerenu silu nad Bošnjacima u Novom Pazaru.Demonstracija sile, upad u spa-vaće sobe u kojima borave mu-slimanke koje prakticiraju vjeru, djeca, udaranje kundacima uku-ćana predstavlja vandalski čin i najgrublji oblik skrnavljenja vjer-skog i ljudskog dostojanstva mu-slimana.Da se radi o akciji sa političkom pozadinom svjedoči i činjenica da su jedinice žandarmerije upale u ljekarsku ordinaciju „Zatrić“, u kojoj radi predsjednik Gradskog odbora BDZ-a u Novom Paza-ru, dr. Adnan Čaušević. Upad u ljekarsku ordinaciju predstavlja klasično političko nasilje sa poza-

dinom zastrašivanja, kažnjavanja i ponižavanja političkih neistomi-šljenika.Odbor upozorava da je ovo na-stavak politike koja je dovela do otmice Bošnjaka u Štrpcima i Sjeverinu, ubistva Huseina Der-demeza, prebijanje Bošnjaka od strane policije, napada na vakuf-sko dobro na Hadžetu i Novopa-zarskoj banji. Režim je šutnjom o zločinima nad Bošnjacima i na-građivanjem izvršioca koji i dan danas rade u policiji, na visokim funkcijama, napravio ambijent da se ovakve akcije dogadjaju u 21. vijeku.Veoma je indikativno da se ova današnja akcija srpske žandarme-rije dešava samo par dana nakon istjeravanja Bošnjaka, Adema Lja-jića, iz sastava fudbalske repre-zentacije Srbije zato što je demon-strirao pravo na svoj identitet i na dan „bijelih traka“, kada je 1992. godine etnički očišćen Prijedor.

BDZ najoštrije osuđuje nasilničko ponašanje je-dinica Specijalne policije srpske žandarmerije koja je jutros, u akciji istrage navodnih finansij-sko-carinskih malverzacija, sprovodila torturu nad Bošnjacima u Novom Pazaru.Demonstracija sile, upad u spavaće sobe u koji-ma su se nalazile muslimanke koje prakticiraju vjerske propise u smislu odijevanja, maloljet-na djeca, razbijanje vrata, udaranje kundacima ukućana predstavlja najgrublji oblik napada na vjersko i ljudsko dostojanstvo muslimana.BDZ smatra da policija ima pravo i obavezu da se bori protiv kriminala, ali postavljamo pitanje kakve veze ima ljekarska ordinacija “Zatrić”, u kojoj radi predsjednik Gradskog odbora BDZ-a dr Adnan Čaušević sa carinom. Upad u ljekar-sku ordinaciju predstavlja klasično političko nasilje sa pozadinom zastrašivanja, kažnjavanja i ponižavanja onih koji nisu spremni da budu slijepi poslušnici režima Borisa Tadića i Rasima Ljajića.Tražimo od najviših državnih predstavnika da poduzmu hitne mjere u cilju sprječavanja zlou-potreba Žandarmerije od strane političke mafije i moćnika u Beogradu i njihovih poslušnika u Novom Pazaru, prije svih Rasima Ljajića.

Povodom neprofesionalnog odnosa Žandarmerije pre-ma njemu i njegovoj porodi-ci i medijske harange, otvo-renim pismom javnosti se obratio Nermin Smailović:

“Sa ogorčenjem obavješta-vam javnost da sam jučer u ranim jutarnjim satima u spavaćoj sobi svoje kuće bio žrtva fizičke, psihičke i mo-ralne torture specijalne je-dinice Žandarmerije koja je nasilno upala u moju kuću odvaljujući ulazna i sobna vrata.

Tom prilikom u kući se na-lazila moja supruga i dvoje djece koji su preživjeli teške traume.

Prilikom upada u kuću pri-padnici Žandarmerije bili su

nasilni i prema meni, nani-jevši mi izvjesne fizičke po-vrede.

Ovaj čin smatram najgru-bljim oblikom kršenja privat-nosti mene i moje porodice i uvredom naših moralnih i vjerskih osjećanja.

Moji problemi sa inspekcijom i drugim državnim službama proživljavam nakon što sam istupio iz SDP Rasima Lja-jića i prestao sa aktivnostima i sponzorisanjem ove partije.

Protiv pripadnika Žandar-merije, njihovih nalogoda-

vaca i naručioca ove akcije podnijet ću krivične prijave i pokrenuti tužbu za nadokna-du materijalne i nematerijal-ne štete.

Borit ću se za pravedan sud-ski epilog ovog događaja, kako se ovakva tortura i kršenje elementarnog ljudskog prava na dostojanstvo i privatnost ne bi nikome ponovile.

Nema sumnje da je ovaj čin inspirisan politički i zbog bli-ske rodbinske veze sa mufti-jom Muamer-ef. Zukorlićem.

NERMIN SMAILOVIĆ

ISTIM POVODOM OGLASIO SE ODBOR ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA BNV

GAŽENJE DOSTOJANSTVA

BDZ JE OSUDIO ČIN ZLOUPOTREBE ŽANDARMERIJE

POLITIČKA MAFIJA

SMAILOVIć TUŽI ŽANDARMERIJU

13

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

HRONIKA

FIS REGISTRIRANI U BIh

ćUŠKE ZBOG SREBRENICE

Reisul-ulema dr. Mu-stafa Cerić je 06.06.2012. godine sa svojim sarad-nicima mr. Muharem-ef. Omerdićem i Mensurom Karadžom primio rek-tora Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru dr Mevluda Du-

dića i dekana Fakulteta za islamske studije u Novom Pa-zaru dr. hfz. Almira Pramenkovića.

Povod posjete je dostava dokumentacije Fakulteta radi upisa u Registar Islamske zajednice u BiH. Delegacija je detaljno prezentirala svu neophodnu dokumentaciju koju su saradnici Reisul-uleme preuzeli i stavili u dalju proceduru. Ovim će se Fakultet za islamske studije upi-sati u Registar i dobiti istovjetan status kao i drugi islam-ski fakulteti u BiH.

Evropska komisija reagira-la je na izjavu predsjednika Srbije Tomislava Nikolića, koji je negirao genocid u Srebrenici. „U Srebrenici je izvršen genocid i zločin protiv čovječnosti. To je po-tvrđeno presudama Haškog tribunala i Međunarodnog suda pravde. Spremni smo da to ponovimo kad god to bude bilo potrebno“ - sa-

općila je glasnogovornica predsjednika Evropske ko-misije Jose Manuela Barosa, Pia Ahrenkilde Hansen.

Kako javlja stalni dopisnik agencije „Anadolija“ iz Bruxellesa, Hansen je saop-ćila kako je stav Evropske unije „da se u Srebrenici dogodio genocid i da će se ta tema naći na dnevnom redu susreta predsjednika

Evropske komisije Barosa sa predsjednikom Srbije Tomi-slavom Nikolićem“.

Hansen je u saopćenju novi-narima dodala da „Evrop-ska unija ima jasan stav i odlučno odbacuje sve poku-šaje prekrajanja historije“. Pomirenje u regiji bit će na dnevnom redu razgovora Barosa sa Nikolićem u Bru-xellesu, najavila je Hansen.

SAUDIJCI ZAhVALNI MUfTIJINa adresu Mešihata i Glavnog muftije Muamera ef. Zukorlića stiglo je pismo Medinskog univer-ziteta kojim se Mešihat i Interna-cionalni univerzitet pozivaju na saradnju sa ovom respektabilnom visokoobrazovnom ustanovom iz Saudijske Arabije.

Rektor Medinskog univerziteta prof. dr. Muhamed bin Ali al Ukla izrazio je zahvalnost Muftiji na dosadašnjoj borbi za prava musli-mana na balkanu i u Evropi. On je također riječima hvale okarakte-risao delegaciju sandžačkih insti-tucija koja je početkom 2012. po-

sjetila KSA i uspostavila kontakte sa svim relevantnim državnim institucijama, posebno sa odgoj-no-obrazovnim visokoškolskim ustanovama. Na kraju rektor se zahvalio Muftiji:

Raduje nas da možemo da Vam uz-vratimo zahvalom na Vašim bratskim osjećanjima i želim Vas obavijestiti da Univerzitet takođe želi saradnju sa Vama, čime bi se ostvarila dobrobit islama i muslimana.

Primite moje čestitke i moje visoko po-štovanje.

RIJASET UZ MUFTIJU

Na svojoj redovnoj sjednici, 06.06.2012. u Sarajevu, po ranijoj preporuci Sabora, Rijaset Islamske zajednice BiH je nakon iscrpne ra-sprave zauzeo stav o kan-didaturi muftije Muamer-ef. Zukorlića na proteklim predsjedničkim izborima za predsjednika Srbije.

Sa jednim glasom protiv, članovi Rijaseta izglasali su zaključak kojim se prihva-taju stavovi Sabora i Meši-hata Islamske zajednice u Srbiji po ovom pitanju.Podsjećamo javnost da su tada najviši organi Islam-ske zajednice u Srbiji be-zrezervno podržali Mufti-ju u njegovoj odluci da se kandidira za predsjednika Srbije.Ovom odlukom Rijaseta pali su u vodu svi pokušaji pojedinih političara i me-dija da ospore ispravnost ovog postupka Muftije Zu-korlića.

14

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

Oduševljenje u džematu kosovskih Bošnjaka u

Valiselenu

Nakon dolaska u Švicar-sku u petak uveče, muf-tija Muamer-ef. Zukorlić je prvo posjetio džemat kosovskih Bošnjaka u Va-liselenu kod Ciriha. Poslije prijatne večere u društvu domaćina, zajednički se klanjao akšam namaz u prepunoj džamiji, a po-tom se Muftija obratio prisutnima džematlijama, pred više od 200 ljudi, prigodnim predavanjem na temu „Značaj vjerskog i nacionalnog identite-ta Bošnjaka“. Na samom početku, Muftija nije krio radost što se nalazi među svojom braćom Bošnjaci-ma sa Kosova te što osjeća atmosferu bratske ljubavi i oduševljenja. On je govo-reći o dvjema najbitnijim stvarima kod Bošnjaka, vjerskom i nacionalnom identitetu, između osta-log, rekao: „Stanje musli-mana danas općenito, a Bošnjaka posebno, teško je i neizvjesno, jer smo obezglavljeni. Evo, na pri-mjer, Bosna - ona je ničija zemlja. A ničija zemlja ima ničiju kulturu. Sjećam se da su nas ranije neki efen-dije učili da je važno saču-vati samo vjeru. Ali to nije

tako. Nacionalni identitet je vjerska obaveza. Danas u svijetu ako nemaš naciju i državu onda ne postojiš. Tada si osuđen da nesta-neš. A nema bošnjačke na-cije bez islama...“ - istakao je Muftija. On je pohvalio džemat kosovskih Bošnja-ka za dobru organizaciju i pozvao ga da blisko sara-đuje sa ostalim bošnjačkim džematima u dijaspori.

Veče Kur‘ana Časnog u džematu Vecikon

Povodom petogodišnjice uspješnog rada i djelova-nja Bošnjačkog kulturnog centra „Sandžak“, odno-sno džemata u Vecikonu, održana je vjerska mani-festacija „Veče Kur‘ana Časnog“ na kojoj su po-red muftije Muamer-ef.

Zukorlića prisustvovali mnogobrojni gosti iz ze-mlje i inostranstva. Poseb-no oduševljenje izazvala je promocija pet novih hafiza iz Sandžaka pod pokrovi-teljstvom Škole Kur‘ana Časnog te prelijepo učenje hafiza Hidajet-ef. Talića, imama iz Maglaja.

Skup je otpočeo odlom-kom Časnoga Kur›ana kojeg je proučio hfz. Talić, nakon čega su upućene ri-ječi dobrodošlice i selama

uvaženim musafirima na čelu sa Glavnim mufti-jom. Skupu se prvi obratio imam džemata u Vecikonu dr. Mustafa-ef. Fetić, koji se zahvalio prisutnima na prisustvu i podršci te čestitao džematima i dže-matlijama u dijaspori na

čuvanju i očuvanju vjere islama. Potom su čestitke i mubarećlemu džematu Vecikon, za uspješan pe-togodišnji rad, uputili: dr. Muriz Purić - glavni imam IZ-e Bošnjaka u Švicarskoj, muftija IZ-e Bošnjaka u Njemačkoj Pašo-ef. Fetić, glavni imam IZ-e Bošnjaka u Francuskoj Isah-ef. Da-cić, predsjednik Zajednice sandžačke dijaspore za Evropu Mithat-ef. Mujo-vić, direktor Škole Kur›ana Časnog hfz. Irfan-ef. Malić te direktor Turskog ko-ledža u Cirihu dr. Suad. Zatim je uslijedila promo-cija naših mladih hafiza iz Sandžaka koje je iznjedri-la Škola Kur›ana Časnog. Odlomke Kur›ana su učili: hfz. Hilmija Redžić, hfz. Ammar Muderizović, hfz. Hako Omeragić, hfz. Šem-sa Dacić i hfz. Adela Biše-vac. Hfz. Irfan-efendija je naglasio značaj i rezultate Škole Kur‘ana Časnog, te istakao da je ova grupa hafiza najljepša slika ove

obrazovne ustanove.

Na kraju manifestacije de-silo se ono što se očekivalo cijelo veče, a to je obraćanje glavnog muftije Muamer-ef. Zukorlića prisutnima. U svom nadahnutom pre-davanju, pred prepunom

HRONIKA

MUFTIJA U ŠVICARSKOJGlavni muftija Islamske Zajednice u Srbiji Muamer-ef. Zukorlić u pratnji predstavnika Škole Kur›ana Časnog i njenih hafiza, boravio je od 1. do 3. juna ove godine u dvodnevnoj posjeti bošnjačkim džematima u Švicarskoj. Tom prilikom Muftija je održao izuzetno posjeće-na predavanja u džematima Valiselen i Vecikon kod Ciriha, kao i džematu Ebikon kod Lucerna, te se susreo sa rukovodstvom Islamske zajednice Bošnjaka u Švicarskoj, kao i sa imamima, predstavnicima drugih bošnjačkih organizacija i mnogobrojnim džematlijama koji

su ga srdačno dočekali.

VALISELEN

VECIKON

EBIKON

15

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

dvoranom, Muftija je na početku čestitao organiza-toru ovaj značajni jubilej – pet godina uspješnog or-ganiziranja i rada džemata u Vecikonu, a zatim ista-kao: „Ovaj dostojanstve-ni skup pokazuje da ljudi

mogu i hoće organizirati uspješne manifestacije bez muzike i pjesme. Ljudi više vole čistu nego prlja-vu vodu. Ljudi vole da se okupljaju bez harama...“

Govoreći o mladim hafi-zima, Muftija je naglasio: „Večeras ste imali priliku slušati prve dragulje Škole Kur›ana. Oni su uspjeli i pored Medrese i Fakulteta naučiti i Kur›an napamet. Mi smo sa promocijom ovih hafiza osjetili sigur-nost, ja lično, kao i cijeli Sandžak. Jer, onaj narod koji ima čuvare Kur›ana, taj narod čuva Uzvišeni Allah. Mi smo u Sandžaku u jednom trenutku bili u mraku kada nismo imali hafiza i mi smo odlučili da to stanje promijeni-mo. Braćo i sestre, mrak

je nužno zlo. Mrak niko ne voli. U mraku se snala-ze lopovi i banditi. Nema boljeg načina suprotstaviti se mraku nego uspostavi-ti sistem svjetla. Mrak je, ustvari, nedostatak svjetla. To je kao korov. Njega ne

trebate da sijete, on sam raste... Mi Bošnjaci na Bal-kanu bili smo 100 godina u mraku jer su nam du-hovne lampe bile ugašene. Ali, mi imamo šifru kako da razagnamo mrak, a to je Kur›an“ - naglasio je na kraju Muftija u svom in-spirativnom predavanju.

Skup je završen učenjem dove koju je proučio Ned-žad-ef. Hasanović.

Svečano otvoren džemat u Ebikonu kod Lucerna

Nakon uspješne manife-stacije u povodu petogo-dišnjice rada džemata u Vecikonu, muftija Mua-mer-ef. Zukorlić sa de-legacijom Škole Kur‘ana Časnog bio je gost na

otvaranju još jednog boš-njačkog džemata u Ebiko-nu kod prelijepog grada Lucerna. Naime, džemat „Nur“ je već nekoliko go-dina udarao temelje svoga rada, da bi 3. juna ove go-dine i ozvaničio svoj rad u okviru Islamske zajednice Bošnjaka u Švicarskoj.

Skupu su prisustvovali Glavni muftija sa delegaci-jom Škole Kur›ana Časnog: direktorom hfz. Irfan-ef. Malićem, Nedžad-ef. Ha-sanovićem te pet novih hafiza koje je iznjedrila ova škola. Prisutni su bili predsjednik i glavni imam IZ-e Bošnjaka u Švicar-skoj, predsjednik Zajedni-ce sandžačke dijaspore za Evropu, imam džemata u Vecikonu, te pomenuti ha-fiz i učač Kur›ana i imam iz Maglaja.

Svečanost je otpočela Kur›anom kojeg je ovaj put učio direktor Škole Kur›ana Časnog hfz. Ir-fan-ef. Malić. Zatim su polaznici mekteba svojim lijepim glasovima izveli prigodan program ilahija i kasida, a potom je prisut-ne goste poselamio pred-sjednik džemata hadži Hazbo Kolašinac. Skup je poselamio i dr. Muriz-ef. Purić izrazivši podršku novonastalom džematu.

Naši mladi hafizi su se predstavili učeći po neko-liko odlomaka Kur›ana, a sve je to uljepšao svojim predivnim glasom hfz. Ta-lić.

Na kraju skupa obratio

se muftija Muamer-ef. Zukorlić, koji je, između ostalog, naglasio razliku između sreće i zadovolj-stva: „Čovjekova težnja da sakupi što više blaga i imetka i njegova nezasi-ćenost u tom pogleda ne može biti izvorom sreće, to može biti samo trenu-tačno zadovoljstvo. Pravi izvor sreće jeste naša vjera islam. Koliko god se trudi-li da ostavimo našoj djeci imetka, kuću ili dućan, da se ne bi mučila kao njihov babo, ne znači ništa ako im roditelji ne ostave lijep odgoj i obrazovanje. Sve to može biti, bez ove dvi-je stvari, uzrokom njihove nesreće i nezadovoljstva. A niko čovjeka ne može da ‹ujede za džigericu› kao njegovo dijete.“

Muftija je na kraju pozvao da se otvaraju džemati u dijaspori gdje god je to moguće, pa makar imali i po 100 članova. Na kraju, program je završen do-vom koju je proučio Ned-žad-ef. Hasanović.

20 godina džemata u Lucernu

9. juna Muftija je boravio u džematu Lucern gdje je sa naibu reisom Ismetom ef. Spahićem, predsjednikom BANU-a akademikom Feridom Muhićem i mr. Aljom ef. Cikotićem uče-stvovao u obilježavanju dvadesetogidišnjice ovog džemata.

Dr. Mustafa-ef. Fetić

HRONIKA

LUCERN

VECIKON

16

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

HRONIKA

Novi Pazar

1. SDP-DS – 14 155 (17 odb.)

2. SDA – 11 413 (14 odb.)

3. BDZ – 8 632 (10 odb.)

4. SNP-URS – 3 222 (4 odb.)

5. SNS-DSS- 2 154 (2 odb.)

Tutin

1. SDA – 7 968 (21 odb.)

2. BDZ – 3 783 (9 odb.)

3. SDP-DS-LDP-Hamzagić – 2 345 (6 odb.)

4. SNP -465 (1 odb.)

Sjenica

1. SDA – 3 534 (12 odb.)

2. BDZ – 3 210 (10 odb.)

3. SDP-DS – 2 226 (8 odb.)

4. SPS – 1 239 (4 odb.)

5. N. Nuhović – 965 (3 odb.)

6. SNP – 641 (2 odb.)

Prijepolje

1. SDP – 3 571 (13 odb.)

2. DPS – 2 623 (10 odb.)

3. SNS – 2 553 (10 odb.)

4. DS-SPS – 2 385 (9 odb.)

4. SRS-DSS – 2 297 (8 odb.)

5. SDA – 1 784 (6 odb.)

6. BDZ – 1 451 (5 odb.)

Priboj

1. DSS – 2 339 (7 odb.)

2. SNS – 2 238 (7 odb.)

3. LDP-SDP – 2 114 (7 odb.)

4. SPS – 1629 (5 odb.)

5. DS-SPO – 1 589 (5 odb.)

6. NS – 1 039 (3 odb.)

7. GG Pokret – 1 026 (3 odb.)

8. SDA – 942 (3 odb.)

9. BDZ – 535 (1 odb.)

Nova Varoš

1. SNS- 2 744 (8 odb.)

2. DS – 2 108 (6 odb.)

3. SPS- 1 662 (5 odb.)

4. GG Nova Varoš- 1 280 (3 odb.)

5. NS – 858 (2 odb.)

6. URS 791 (2 odb.)

7. SDP 334 (1 odb.)

IZVOR: SANDZAKPRESS.NET

1. DS – 25 926

2. BDZ – 24 402

3. SDA – 24 041

4. SNS – 14 608

4. LDP - 9 538

5. SPS – 6 706

6. DSS – 4 513

REZULTATI IZBORA U SANDŽAKU

PREDSJEDNIČKI1. Muftija Muamer Zukorlić – 32 425

2. Boris Tadić – 26 694

3. Tomislav Nikolić – 14 940

4. Ivica Dačić – 8 386

5. Čedomir Jovanović – 8 185

6. Vojislav Koštunica – 5 585

LOKALNI

PARLAMENTARNI

Glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Mua-mer Zukorlić u petak, 8. juna 2012. posjetio je Islamski centar u Srebrenici, a nakon džuma na-maza koje je predvodio u Memorijalnom centru u Potočarima najavio da će narednih dana podnijeti zahtev za dobijanje lične karte u ovoj općini.

Muftija Zukorlić je rekao novinarima da priku-plja dokumentaciju da bi kao građanin BiH sa adresom u Sarajevu, ponovo prijavio boravište u BiH, ali sada u Srebrenici, jer, kako je istakao ima BiH državljanstvo već 15 godina.

Moj motiv za ovakav gest je patriotske prirode. Na to me tjeraju moja savjest, kultura i vera – poručio je Muftija Zukorlić.

Muftija je na početku hutbe istakao da su Potočari mjesto koje predstavlja svjetski simbol stradanja, ali da to mjesto prerasta u simbol dostojanstva i otpora zulumu, zločinu i genocidu.

Teško je naći mjeru u osjećaju obraćajući se živima, a istovremeno osjećajući treptaj šehidskih duša na ovom prostoru i treptaj duša svih onih kojima se čini zulum na ovome svijetu – rekao je Muftija.

Muftija je rekao da se vrijednost jednog naroda mjeri po njegovoj sposobnosti da bude jedinstven i organiziran. On je kazao da je jedna od dimen-zija namaza u tome da muslimani uvježbavaju bitnost organiziranosti.

Svjedoci smo da su narodi koji nisu dobro organizi-rani na vjerskoj i nacionalnoj osnovi ugroženi i da propadaju i obično nestaju. Pozive na jedinstvo čuje-mo svakodnevno sa raznih strana od raznih ljudi, ali takvi pozivi ne nailaze na odaziv. Razlog za to je što su svi programi koje sačine ljudi manjkavi, a jedna od ključnih manjkavosti jeste subjektivnost. Na taj način postajemo taoci tih jednostranih vizija i programa koji donose dobro pojedincu ili grupi, a većina ostaje mimo efekata toga dobra – rekao je Muftija.

ON JE POZVAO BOŠNJAKE DA SE PRIJAVE KAKO BI MOGLI GLASATI U OVOM GRADU NA SLJEDEĆIM LOKALNIM IZBORIMA.

SPASIMO SREBRENICU

Jahja FEHRATOVIĆ

1717

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

REFLEKSIJE IZBORA

Poslije jake kiše rijeka, ako ne prelije, ono bar nagna sve ono smeće što se u suš-nom periodu kačilo u kori-to da otpluta nizvodno. U nas je bar to golim okom lahko vidljivo, jer su nam rijeke nakljukane otpadom da te, kada u ljetnom peri-odu na razmaku od 50 me-tara prolaziš pored njih, zapahne smrad i uhvati tegoba. Zato je kiša blago-dat. No, čovjek je tijesan te mu nekada i nije pravo što ta voda iznese smeće na vidjelo jer prepozna nešto što je i sam krišom bacio nadajući se da će ga bujica namah odnijeti i ne sluteći da će ga smrad sop-stvenog đubreta ugušiti. I oni koji nisu bacali smeće u rijeku jednako osjećaju taj bazdeš, a ruku na srce i jednako su krivi, jer nije dovoljno samo ne bacati, već ne dozvoliti da drugi bacaju. Kada se to smeće nagomi-la toliko da ga ni vodena bujica ne može odnijeti, u normalnom svijetu se or-ganiziraju akcije čišćenja, pa svi potegnu da raščiste kako im ne bi smrdjelo pod prozorima i kako se ni oni ni njihova djeca ne bi trovali. Organizator je dužan da sve pozove na tu akciju, da pripremi teren, alarmira javnost na svaki mogući način, ali nije kriv

ako se ljudi ne odazovu, ako je nekom milo da mu smrdi pred nosom, ako drugi neće rad hatara da se zamjeri bacaču smeća, ako trećeg trovač plaća da baca to smeće u rijeku, ako če-tvrti od te divlje deponije gradi karijeru, pa ove pret-hodne kupuje, ucjenjuje, krade i pljačka, a oni na to odgovaraju: „Hvala pred-sjedniku! Hvala ministru! Hvala gradonačelniku!“ Organizator će počistiti što može, napraviti branu smeću da ne smrdi pred njegovim pendžerima, a ovi neka sebe virusiraju tim smećem.Tako ponekad sam sebi objašnjavam našu realnost i trudim se razumjeti pozi-ciju nas samih poslije sve-ga što nam se izdešavalo proteklih godina sa poseb-nim skiciranjem izbornog i postizbornog vremena. No, ni tada nisam najsret-niji i odbijam prihvatiti da smo baš toliki zulumćari svom rodu i porodu, od-bijam nam na nezrelost, neslobodu, sputanost, ah-makluk, ubijenost i svašta nešto drugo. Privučem kapke očima, zažmirim i prisjetim se nane Fate odžaklije Orlovića iz Ko-njević Polja i njene osmo-godišnje ustrajnosti da iz svojih avlija otkloni civili-zacijsku nepravdu, iako su

je svi dušmani pritisli, a svi njeni napustili. Usporedim i ona 2.500.000 KM koje su joj nudili da popusti i 20 eura s kojima su nas kupi-li, pa mi se izmiješa ponos zbog nane Fate i stegne muka u trbuhu zbog tih 20 eura. Te ti ne znam šta ću sa sobom. Jedino što tada prvi put povjerujem onom Dodiku kada kaže: „Lako je ovdje sa Rasimom. I ja bih lako u Bosni da imam Rasima, nego imam neke druge s kojima moram da se nosim i vodim političku borbu, a ona je uvijek teš-ka.“ I razumijem ga što bi mu bilo lakše s Rasimom i što mu je teško sa nanom Fatom. Zato ne mogu odo-ljeti da ne citiram nanu Fatu: „Kaže Dodik: ‘Fato, Srpska Republika ti daje milion i po, a ako ti je stalo za pare, evo ti i od mene milion maraka i neka cr-kva ostane.’ Ja ne dam! Za mene je to običan papir. Ne dam ja moje avlije, što ti meni daješ pare? A ti kad imaš tolike pare, fino, nosi ovo iz moje avlije. On uve-če, na televiziji, kaže da sam luda žena. Valjda što neću tolike pare. E, neću. Zar da ja za dva i po mi-liona maraka zločincima prodam kosti deset hilja-da naših ljudi pobijenih u Srebrenici; zar da ja za ta dva i po miliona zločinač-kih maraka prodam kosti moga rahmetli Šaćira, koga su oni ubili; zar da im pro-dam kosti moga rahmetli svekra, koji je mome Šaći-ru ostavio u amanet da or-lovićki imetak čuva k’o oči u glavi; zar da im prodam kosti desetine generacija Orlovića koji su stoljećima ukopavani u toj zemlji!?“ Ne da nana Fata ni za dva i po miliona maraka, a mi se prodadosmo za dvadeset eura. E zato bi Dodik volio Rasima, a ja bogami nanu Fatu, pa rekoh da mu ova-ko javno ponudim trampu i miran Balkan!

Taman tako razmišljam kad ono gruhnu vijest: „Muftija Zukorlić će pri-javiti boraviše u Srebren-ci.“ Navru mi suze na oči, od radosti ili od jeda - ne znam, samo znam da mi je nekako laknulo u duši i da sam prekinuo sabirati i oduzimati, da me više ta postizborna matematika ne tangira toliko. Čini mi se da polahko shvaćam višu matematiku i da mi ona nekako godi. Samo je Božjom matemati-kom određeno da se dogo-di to što se dogodilo kako bi Muftija pozvao Nikolića da ode u Srebrenicu, a ovaj rekao da u Srebrenici nije izvršen genocid. I samo je Božjom matematikom veseli Čeda dozvolio da prave pačarvu od njega, kada je radi kolača u vlasti porekao politiku na kojoj je gradio imidž i kojom nas umalo ne prevari, pro-mrmljavši da Republika Srpska nije genocidna i da je Kosovo srpska muka. Ono za Vuka mu nekako i progunusmo, ali ovim je zacementirao liberalnu de-magogiju kao ono vaktile američki gangsteri svoje neprijatelje.A o ovim našim sitnišem što će još četiri godine da pluta niz Rašku, Vi-drenjak, Grbavicu, Lim i Ibar i da nam bazdi pred nos, više ne želim ni da se bavim. Zapušit ću obje nozdrve i sa distance pro-matrat kako se sve za sva-šta zakačilo i širi bolesti. Neću mu dati da preskoči u moju avliju dok sam živ i dok u meni kuveta ima. A Vi dragi prijatelji, sabe-rite i oduzmite, volja Vam ogradite svoje dvorište i zatvorite prozore da Vam u kući ne bazdi, volja Vam širom otvorite kapiju da prodre kal iz kaljuže. Jed-no je sigurno, Božja mate-matika stiže svačiju svijest i savjest.

POSTIZBORNA, VIŠA I BOŽIJA MATEMATIKA

14.05.2012.

U jednom prijaš-njem deman-tiju koji Vaša redakcija nije htjela objavi-

ti izrekao sam dilemu za koga to BLIC radi pred izbore – za Tadića, Ljaji-ća, ili nekog trećeg. Sada više nema takve dileme: BLIC iz dana u dan postaje sve žući, lažljiviji i bljeđi, i otvoreno radi za spo-menuti dvojac Tadić-Lja-jić i one oko njih. No, sve jedno, od Vas tražim da, u skladu sa zakonoskim obavezama, u prvom na-rednom broju i u online verziji objavite ovaj de-mantij u cijelosti ili ću biti prinuđen da zadovoljenje potražim na sudu, zbog uvrede časti, ličnog identi-teta, bar pet direktnih laži i desetak namjernih insinu-acija koje štete mom kredi-bilitetu u javnosti i nanose nenadoknadivu štetu mo-joj ličnosti i dobijem gole-mu finansijsku odštetu u sporu protiv dnevnih no-vina BLIC, glavnog ured-nika Veselina Simonovića, odgovornog urednika Mi-lenka Vasovića, urednika online izdanja Marka Stje-panovića i novinarke Ta-mare Spaić.U izdanju od subote 12.05.2012. godine na udarnoj drugoj i trećoj strani objavili ste tekst „Student za Zukorlića po-ložio 38.3 miliona“. Zahti-jevam da na istim strana-ma objavite i ovaj demantij kako bi pravda bar sim-bolično bila zadovoljena, mada čisto sumnjam da će Vaši šefovi Tadić i Ljajić to dozvoliti.Ne samo da ste postali ne-ozbiljna žuta novina već ste sve otvorenije lažljiva

dnevno-politička pamflet-ska štampa, ili bolje rečeno oruđe u rukama Tadića, Ljajića i drugih uzurpatora medijskog prostora. Ovo me jako čudi i zato ću ovaj demantij poslati i Vašem vlasniku u Švicarskoj, jer možda je njemu, kao me-dijskom magnatu, ako već Vama nije, stalo do kredi-biliteta glasila koje će vje-rovatno poslije ovih izbora prepoloviti tiraž.Krenut ću redom da na-vodim činjenice i doka-žem neprofesionalizam, namjernu laž i vjerovatno za podebelu kovertu odra-đen posao Vaše, Tadićeve, Ljaićeve, čije li već, no-vinarke Tamare Spaić, a koje se direktno odnose na moju ličnost.1. Spaićka, novinarski ne-profesionalno, vjerovatno željna nekakvog senzaci-onalizma i partijskog do-kazivanja, lažno informira javnost i tu laž podvlači u naslovu da je Jahja Fehra-tović student. Da je kon-tekst drukčiji vjerovatno bi mi godila takva kon-statacija, jer je studentsko doba možda najljepše, a i mlađi bih bio bar za pet godina. Da se imalo htjela informirati i javnosti izni-jeti istinu, ona je vrlo lahko mogla provjeriti da je Jahja Fehratović studij Književ-nosti naroda BiH i bosan-skog, srpskog i hrvatskog jezika na Filozofskom fa-kultetu Univerziteta u Sa-rajevu završio još 24. maja 2007. godine, pred komisi-jom koju su činili prof. dr. Munir Maglajlić i prof. dr. Muhidin Džanko, kao je-dan od najboljih studenata koji je imao čast učiti pred veličinama poput Enesa Durakovića, Zdenka Le-šića, Muniba Maglajlića, Fahrudina Rizvanbegovi-

ća, Gordane Muzaferija, Dževada Jahića, Hasnije Muratagić-Tune, Senahi-da Halilovića, Josipa Ba-otića i drugih na prostoru Balkana i Evrope prepo-znatljivih filoloških imena, koji priučenoj novinarki vjerovatno ništa ne znače jer ne vjerujem da je ikada išla u neku ozbiljniju školu od partijskog kursa. Od te 2007. godine Jahja Fehra-trović je pored jednog ra-nijeg studijskog boravka na Univerzitetu „Martin Luter“ u Halleu u Saveznoj Republici Njemačkoj, dvi-je akademske godine imao čast utemeljivati i raditi na prvoj Katedri bosanskoga jezika u inostranstvu, na Trakijskom univerzitetu u Jedrenama u Turskoj. Nakon toga, kontinui-rano radi na Katedri za bosnistiku Departmana filoloških nauka Interna-cionalnoga univerziteta u Novome Pazaru. Tre-nutno se nalazi pred od-branom magistarske teze. Iako je neukusno govoriti o sebi, ipak ću radi istine i informiranja neupućene kursadžijske novinarke reći još da je Jahja Fehrato-vić autor tri knjige, preko stotinu književnih priloga u više od četrdeset knji-ževnih časopisa u zemlji i inostranstvu, prevođen na nekoliko jezika, prisutan u antologijama, priređivač više desetina knjiga boš-njačkih i svjetskih autora, predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice, pred-sjednik Izvršnog odbora Bošnjačkog nacionalnog vijeća, glavni i odgovorni urednik nacionalne revije za politiku i kulturu „San-džak“, zamjenik glavnog i odgovornog urednika svebošnjačkog časopisa „Panbošnjak“, autor i vo-ditelj serijala tv intervjua

sa ljudima iz intelektual-nog, političkog, kulturnog i javnog života „Razgo-vor“ i tako dalje, i tako da-lje. Kako da sve ovo, koje je tek dio onog što Jahja Fehratović jeste i što radi, promakne novinarki koja lažima informira cjeloku-pno srbijansko društvo? Da je novinarstvo učila na nekom imalo ozbiljni-jem studiju morala bi naići na Rezoluciju Evropskog parlamenta 1535 o zašti-ti novinara, gdje se u dva novinarska imena iz Srbije spominje i Jahja Fehrato-vić.2. Druga stvar jeste krivo pisanje osnovnih identi-tetskih odrednica, odno-sno metateza suglasnika /h/ i /r/ u prezimenu, pa umjesto Fehratović kako se prezivam stoji Ferhato-vić, čime se opet cjeloku-pno čitateljstvo dovodi u zabludu, a čemu je uzrok neprofesionalizam, površ-nost i neozbiljnost medij-skog izvještavanja koje se ne može tolerirati u ozbilj-nim medijima, pa čak ni u žutoj štampi. Jer šta bi bilo da gospođi novinarki do-damo jedan suglasnik koji se vremenom vjerovatno izgubio iz njenog prezime-na i promijenio joj iden-titet. Riječ je o suglasniku /h/. Najverovatnije je nje-zino prezime bilo Spahić, a onda namjernim ili ne-namjernim izbacivanjem tog /h/ dobijamo Spaić. Ne mora se ni elaborirati porijeklo riječi spahija od koje dolazi ovo prezime. Za vrijeme Osmanlija spa-hije su bili turski velikopo-sjednici, koji su imanja do-bijali od sultana kao znak zahvale za vjernu službu i zasluge u učvršćivanju i širenju granica carstva.3. Vaša neupućena novi-

SVE ŽUćI, LAŽLJIVIJI I MANJETIRAŽNIJI BLIC

18

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

REFLEKSIJE IZBORA

Demantij Jahje Fehratoviaća na tekst „Student za Zukorlića položio 38.3, miliona“ objavljen u Blicu 12. 5. 2012.Iako je urednik Blica Veselin Simonović nije objavio demantij, iako je u skladu sa Zakonom o javnom informiranju, i to čl. 47 (Pravo na odgovor i pravo na istinu), kao i članove 56 (Načelo jednakosti informacije i odgovora, odnosno ispravke) i 57 (Zabrana

preinačenja i komentiranja odgovora, odnosno ispravke), bio obavezan isti u cjelosti objaviti.

Jahja FEHRATO

VIĆ

19

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

samo da ste naveli ko je, re-cimo, garantirao za Borisa Tadića, Ivicu Dačića, Če-domira Jovanovića, Zora-na Stankovića i druge. I na kraju, pitanje matematike, da li je veće 38.3 ili recimo 337.890; 165.793; 151.343 i 71.290 miliona dinara. Prva cifra se odnosi na to koliko su svi predsjednički kandi-dati, pa i muftija Zukorlić, dobili iz budžeta za kampa-nju, a druga, treća, četvrta i peta na to koliko su pred-sjednički kandidati Boris Tadić, Ivica Dačić, Čedomir Jovanović i Tomislav Niko-lić platili medijsko oglaša-vanje u predizbornom vre-menu. Pa zar ove cifre ne zaslužuju jači tretman i veći medijski prostor od spino-vanja koje ste lažima poku-šali prirediti meni i muftiji Zukorliću? Naravno, razli-ka je u tome što ni muftija Zukorlić ni ja niti imamo niti želimo imati bilo kakva posla sa neprofesionalnim, lažljivim i žutim medijima, tako da nakon objavljivanja ovog demantija u Vašem prvom sljedećem izdanju prestaje bilo kakva komu-nikacija sa Vama, osim po potrebi sudska.

vila uvrjedljivu prepirku i, naravno, napisala lažni ci-tat u kome ja navodno ka-žem: „To je moja privatna stvar.“ Istina je u tome da uopće nisam komentirao ništa i da sam odbio dava-ti bilo kakve informacije za Tadićevu žuti štampu ka-kva je BLIC. I zato je ovo još jedna podvala preko koje se ne može olahko preći.5. Vaša novinarka također navodi neistinu da je Jahja Fehratović jedini pojedinac koji je gotovinom uplatio depozit. To naravno nije mogla čuti od mene već takvu informaciju je dije-lom mogla dobiti samo u Ministarstvu finansija ili u Agenciji za borbu protiv korupcije, našta sumnjam, jer obje ove institucije ima-ju pristup banci u kojoj je otvoren račun sa koga je uplaćen depozit za podi-zanje novca određenog za kampanje predsjedničkih kandidata. U toj banci po-stoji ugovor o pozajmici u kome je naznačeno oko tri-deset osoba, osnivača Gru-pe građana i drugih sljed-benika i poštivaoca ideja koje promovira muftija Zukorlić koje su pozajmile vlastiti novac Grupi građa-na kako bi ista njime garan-tirala Ministarstvu finansija i preuzela novac budžetom predviđen za finansiranje kampanje predsjedničkih kandidata. Taj dokument je priložen u banci i dostupan Agenciji za borbu protiv korupcije i drugim regu-

latornim tijelima koja žele izvršiti uvid u porijeklo novca. Jahja Fehratović se i ovdje pojavljuje samo kao lice ovlašteno ispred Grupe građana da taj novac položi u državni trezor.6. Pored ovih pet neopro-stivo krupnih podvala i laži Vaše novinarke Tamare Spaić i Vas kao uređivač-kog kolegija, koje u potpu-nosti raskrinkavaju tenden-cioznost, senzacionalizam, medijski satanizam, neo-bjektivnost, populizam i otvorenu privrženost vlasti oličenoj u Borisu Tadiću i njegovoj sviti, dužan sam reagirati i na još nekoliko krupnih propusta u ovom tekstu.Sve ste učinili kako bi ova-kvim pisanjem skrenuli pa-žnju sa aktuelne situacije u zemlji vezane za izbornu krađu, kupovinu glasova i ucjene glasača. Ovaj tekst je najbolji primjer kontinu-irane medijske satanizacije muftije Zukorlića u kojoj prednjačite Vi i par drugih medija iza kojih stoje Boris Tadić i Rasim Ljajić. Ako ste već načeli ovu temu, zašto ste se zaustavili na muftiji Zukorliću? Zašto niste na-veli garante, bilo bankovne, nekretninske ili bilo koje druge, ostalih predsjednič-kih kandidata i to sa spomi-njanjem imena i prezimena, ličnosti ili pravnog subjek-ta. Pristao bih i na to da izreknete sve ove laži koje ste izrekli na moj račun,

narka iznosi još jednu kru-pnu laž: „Jahja Fehratović potparol muftije Zukorlića.“ Ona pored neistine poka-zuje i elementarnu nepi-smenost. Ni u jednom od priznatih pravopisa stan-dardnih južnoslavenskih jezika ne kaže se potparol već portparol ili u „lijepom našem“ glasnogovornik. No kako god, Jahja Fehratović nikada nije imao čast biti portparol muftije Zukorlića. Tu privilegiju su do skora imali Sead Šaćirović i Samir Tandir. Funkcija na osno-vu koje se Jahja Fehratović može povezati sa kandida-turom muftije Zukorlića na predsjedničkim izborima 2012. godine jeste sasvim drugačija. Jahja Fehratović je imao čast i privilegiju biti predstavnik Grupe građana koja je predložila muftiju Zukorlića za predsjednič-kog kandidata, u ime te grupe predati Republičkoj izbornoj komisiji dokumen-taciju nužnu za kandidatu-ru i biti šef Izbornog štaba predsjedničkog kandidata muftije Muamer-ef. Zukor-lića. Prosto je nevjerovatno da jedna dnevna novina, koja je trebala podjednako izvještavati o predizbornim kampanjama predsjednič-kih kandidata, mjesec dana nakon intenzivne kampanje ne zna ko je portparol, a ko šef Izbornog štaba određe-nog predsjedničkog kandi-data. Ovo samo potvrđuje tezu da nema dileme za čiji interes radi dnevna novina BLIC i zašto iz dana u dan postaje sve žuća i bljeđa. I naravno, ovo je dokaz o me-dijskoj satanizaciji svih onih koji drugačije misle i nude različite programe od mi-šljena Demokratske stranke i programa Borisa Tadića i njegovog priveska Rasima Ljajića.4. Vaša novinarka, uzgred budi rečeno, jako nekultivi-rana i vrlo drska, ne samo u pisanju lažljivih tekstova već i u telefonskoj komunikaciji, pozvala me je 11.05.2012. godine i vrlo provokativno pitala odakle mi novac. Jako neukusno, neprofesionalno, bezobrazno i nesuvislo u prvoj personalnoj komuni-kaciji, nakon šturog pred-stavljanja i mog odbijanja da za BLIC dajem bilo kakav komentar, dotična je nasta-

Predizborna kampanja za predsedničke i parlamen-tarne izbore u Srbiji kreće u svoju završnu fazu. U nedostatku dokaza da se voljenim glasačima poka-žu rezultati rada, ne bira-ju se sredstva da se ocrni politički protivnik

Potraga za novim Šešeljem

Obzirom da se u ovoj ze-mlji kao skandal može svašta predstaviti, ne tre-ba mu ni zameriti. To na-ravno Rasimu Ljajiću nije bilo dovoljno, valjda što ne ostavlja dobar umet-nički dojam, pa gospodi-na Muamera Zukorlića proglašava „bošnjačkom varijantom Šešelja iz de-vedesetih godina“. Gos-podin Ljajić ovom ničim potkrepljenom kvalifi-kacijom više kvalifiku-je sebe nego Zukorlića. Odgovarajući nevoljno na pitanje „Dnevnog avaza“, pismo Haškom tribunalu da će Srbija ga-rantovati za Vojislava Še-šelja ako ga puste na slo-bodu (iako Haški tribunal to nije tražio) obrazložio je brigom za „zdravstve-no stanje tih ljudi“ i da je Srbija spremna da garan-tuje za svakog. Srbija je u skorije vreme odbila da dâ garancije za dvojicu „ljudi“(ako se mogu tako nazvati), a kakvo zdrav-lje Srbija garantuje vidi se po zdravlju građana koji nisu na letovanju u Sheveningenu i pretnja-ma sadašnjeg ministra zdravlja koje pacijentima upućuje u svojstvu pred-sedničkog kandidata. Čudno je to priviđenje kod gospodina Ljajića,

kada je poznato da su stranke Rasima Ljajića i Borisa Tadića bile u koa-liciji na lokalnom nivou (Novi Pazar i Prijepolje) sa Šešeljevom strankom.

Allah dželešanuhu i politička kampanja

Ovo Ljajićevo otkriće je otvoreno zabadanje prsti-ju u oči onima koji su bili žrtve Šešelja i njegovih šefova. Da li je Zukorlić upadao u nečije kuće i uzimao dečje pasoše i pri-jetio čija djeca ne mogu u obdaništa i škole? Da li je Zukorlić zahtevao prote-rivanje pripadnika neke nacije kojoj on sam ne pripada? Na ova pitanja može i treba da odgovo-ri Rasim Ljajić, ako bod protiv Partizana i bod protiv C. Zvezde budu dovoljni za opstanak FK Novi Pazar u prvoli-gaškom društvu. Da su mozgovi glasača dobrano isprani - jesu, ali toliko koliko procenjuje gospo-din Ljajić ipak nisu. Svo-je zamerke gospodinu Zukorliću eks-ministar Ljajić je začinio primed-bom da on u kampanji ne izgovara „Allah dže-lešanuhu“. Kako Tadiću, Nikoliću i ostalim pred-sedničkim kandidatima nije zamerio što u kam-panji ne prizivaju Boga, navodi na zaključak da je primedba usmerena na opanjkavanje Zukorlića kod vernika muslimana u BiH.Da bi kampanja što više zamirisala na sumpor-di-oksid iz političke rafineri-je, potrudila se i direkto-rica tzv. NVO „Urban in“

iz Novog Pazara, gospo-đica Aida Ćorović, koja je u nedostatku komuni-kacije sa svojim darodav-cem narodnih para (iz Ljajićevog ministarstva) za njenu NVO, gospodi-na Muamera Zukorlića prozvala novim Nikolom Šećeroskim. Narod se svojevremeno šegačio sa šansama Šećeroskog, ali pamti protiv koga se on kandidovao i pamti da taj Šećeroski nije učinio ništa zlo narodu, pa Aida Ćo-rović nema nikakvog ra-zloga da mu se podsme-va danas, a ako stvarno imamo novog Šećeroskog nema čega da se boji, kako onaj „stari“ nije us-peo da sruši Miloševića, tako ni ovaj „novi“ nema šanse protiv novog Slobe. U čemu je onda njen pro-blem? Zanimljivo bi bilo čuti gospođicu A. Ćoro-vić da kaže od kada se to organizacije (grupe) koje protivzakonito dobijaju novac od Vlade iz budže-ta i bave se politikom na-zivaju „nevladinim orga-nizacijama“? I kako to da joj nijedan drugi kandi-dat nije zaličio na Nikolu Šećeroskog, koji nažalost ne može da joj replicira kontrapitanjem na koga ona ili neki drugi liče?

Ko je novi Slobodan Milošević

Ako danas imamo novog Šešelja i(li) novog Šećero-skog među kandidatima za predsednika Srbije, ko je onda novi Slobodan Milošević? Bez novog Mi-loševića nema ni novog Šešelja, ni novog Šećero-skog, jer da ga ima ne bi Rasim Ljajić i Boris Tadić

tražili da im iz Haga po-šalju starog Šešelja, vole i oni da se ponove. Možda su se nadali da bi njegovo ubojito retoričko i prete-će propagandno oružje delovalo samo protiv To-mislava Nikolića, a ostali kandidati imaju stečeni imunitet na šešeljizam. Malo morgen, rekli bi predsednički kandidat Ivica Dačić i njegov idol, bivši šef i učitelj ispod lipe.Da nisu svi opsednuti Zukorlićem govori i tekst kolumnistkinje dnevnika „Danas“ Safete Biševac, koja je, rekao bih, jedina svetla tačka korektnog novinarskog izveštava-nja iz Sandžaka u kojem se međunacionalni i me-đuverski odnosi ocenjuju kao zadovoljavajući i koja drži pravu distancu od svih politika i političkih partija i politikanata u toj sredini.

Golotinja (nudizam) u predizbornoj kampanji

Nažalost, list „Danas“ verovatno trpi velike du-ševne bolove kada objavi neki korektan tekst o San-džaku, pa mora odmah da pravi ravnotežu, ve-rovatno da bi mogao da naplati te svoje duševne bolove. Rasim Ljajić ima prava da veruje da je model nu-dizma kod radnika u No-vom Pazaru, koje su on, Boris Tadić i Mlađan Din-kić skinuli do gole kože, primenjiv i na kampanju muftije Zukorlića. Da li će i ko će stvarno da se skida go saznaće se malo kasnije, možda na kraju

PREDIZBORNE IGRE BEZ GRANICA U NOVOM PAZARU

LUTKARSKO POZORIŠTE BORISA TADIćA

20

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

REFLEKSIJE IZBORA

Leva ruka (desni džep pripada socijalistima) u vlasti i u kampanji vladajuće DS garniture, gospodin Rasim Ljajić, na funkciji predsednika Nacionalnog saveta za saradnju s Haškim tribunalom i vođa Socijaldemokratske partije Srbije (SDPS) u intervjuu za „Dnevni avaz“ nazvao je skandaloznom kandidaturu glavnog muftije Islamske zajednice (IZ) u Srbiji Muamer-ef. Zukorlića za predsednika Srbije. Sam sebi postavlja pitanje kako bi bilo da se kandiduje i patrijarh (SPC), ali ne nudi odgovor pošto je izgleda obavešten da taj patrijarh već učestvuje u vršenju vlasti. Njegov pop i funkcioner ranga potpukovnika sedi na čelu Regulatornog

tela koje odlučuje čija istina sme u javnost, a čija će biti zabranjena.

21

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

izbora, možda na kraju fudbalskog prvenstva, a možda neće ni tada.

Krivične prijave u službi izborne kampanje u

SandžakuBiserima izborne kam-panje svoj aprilski dopri-nos dalo je i Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV) u tzv. „tehničkom man-datu“ u Novom Pazaru sa bivšim poslanikom Esadom Džudževićem na čelu. Protiv legalno izabranog i konstituisa-nog i od države Srbije nepriznatog Bošnjačkog nacionalnog vijeća (iz-bori održani 06.06.2010.) ovo vijeće u „tehničkom mandatu“ je 19. aprila 2012. godine podnelo krivičnu prijavu zbog „lažnog“ predstavljanja. Proteklo je toliko vreme-na od nepriznatih izbora i da nisu raspisani ovi predsednički i parla-mentarni izbori oni ne bi „saznali“ da je to pred-stavljanje bilo „lažno“. Da se podsetimo, na iz-borima za manjinski sa-vet (veće) 2010. najviše mandata osvojila je BKZ (stranka pod „uticajem“ M. Zukorlića) pa je bivši DS ministar za ljudska i manjinska prava Sve-tozar Čiplić (p)ostavio privremeno veće do (obećanih) ponovljenih izbora koji neće ni biti ponovljeni (prošlo i dvi-je godine).Veće za koje je na le-galnoj sednici (7. jula 2010.) glasalo 19 od 35

izabranih predstavni-ka suspendovano je uz prethodno krivotvore-nje Poslovnika. Odred-ba koja je važila za sve ostale manjinske savete Srbije, da je za njihovo konstituisanje dovoljna prosta većina, ravno me-sec dana posle održanih izbora prepravljena je tako da ne važi za Boš-njake već se za njih traži dvotrećinska većina. Od Ministarstva za ljudska i manjinska prava samo toliko. Maaašala! Na osnovu javno izre-čenih sumnji za orga-nizaciju tih manjinskih izbora i manipulacije biračkim spiskovima, Boris Tadić, Sulejman Ugljanin i Rasim Ljajić bi od Slobodana Miloše-vića dobili čistu desetku, a za nepriznavanje re-zultata izbora još i odli-kovanje.Obzirom da ova (pri-vatna) krivična prijava nema uporište u Kri-vičnom zakoniku Srbi-je, postavlja se pitanje čemu ona služi? Možda za difamaciju političkih protivnika na lokalnim izborima i zatrašivanje građana. Da se podse-timo da sudski proces za ugrožavanje zemlje koji se vodio protiv Su-lejmana Ugljanina i gru-pe funkcionera SDA od 1993. (!) još nije okončan, a kad će ne znaju ni su-dije ni tužilac - konzervi-ran je do daljnjeg.

Autor: Jugoslav S. SIMOVIĆ

PREUZETO SA E-NOVINE.COM

FINESA

RASIM LJAJIĆ U DUŠU BORISA TADIĆA

ŠLAGVORTKako vratiti riječ onima kojima je nanijećena? Kako vratiti mladost i živost riječi čiji krvni sudovi stradaju od holeste-rola? Kako je vratiti onima koji imaju što reći? Riječ koja sve više posustaje i postaje samo proklamovana sitna knjiga, bez kičme.Riječ je vezivno tkivo (pri)povijesti utkanoj u identitet, u ono JA svakog od nas. Šubhesuz, to su riječi, pruće i blato i kreč od koga je zidan stan koji su zidale naše nene, nane, djedovi, očevi, majke. Biva tako nekih riječi koje se uvriježu u pamćenje, proga-njaju, misliš da znaš šta znače te se ni ne upitaš o njihovom porijeklu.

***U duhu aktualnog društvenog trena i u izobilju obećanja političara/politikanata, prisjećamo se riječi šlagvort (njem. Schlagwort). Nadalje, u potrazi za etimološkim korijeni-ma ove riječi nalazimo se među rječnike njemačkog jezika i zaključujemo da su nam sva navedena značenja poznata upravo iz tog jezika. Nekada ih ne upotrebljavamo bogzna koliko, upravo zbog toga što nismo sigurni koje je značenje nama poznato ili bezbeli ono pravo. Osnovno značenje rije-či šlagvort podrazumijeva lahko pamtivi izraz koji se često koristi kao parola, kao sredstvo širenja propagande i naj-češće pogrdno - izlizan, isprazan, bezizražajan pojam koji se počesto rabi bez mnogo razmišljanja, a u vezi sa nekom temom. U izmjenjivoj ulozi sa riječju štihvort, nalazimo je i u značenju riječi na koju se što čini ili govori (odgovara), replicira, naznačuje, podsjeća za izlazak/nastup glumca, te pojedinačna riječ kojom se najbitnije pojedinosti nekog go-vora ili predavanja zapisuju. Očigledno je da smo ove riječi preuzeli zajedno sa značenjima, međutim, jedno značenje riječi šlagvort je manje poznato u nas: prazna riječ, fraza, floskula.Najčešće šlagvort srećemo i koristimo u sintagmi «dati ne-kome šlagvort» što bi značilo otprilike «dati povod», «dati uvod», «nabaciti nešto». U pozorištu, šlagvort je posljednja riječ u govoru glumca poslije koje drugi glumac počinje da govori ili treba da učini nešto. Ili riječ u tekstu koja je drugome glumcu znak da je on na redu (da nešto kaže ili učini). Vujaklija nam za šlagvort daje pojašnjenje koje se kreće u ras-ponu od toga da je to krilata riječ, krilatica, izraz koji snažno i u osobenom obliku iskazuje neko određeno stanovište, za ili protiv, prema nekom uređenju, radu, strujanju (u duhov-nom, političkom, društvenom, religioznom životu).

***Sva ljudska komunikacija i interakcija podrazumijevaju postojanje pojedinaca koji imaju neki zajednički simbolički sistem. Bezbeli, najsavršeniji takav simbolički sistem jeste jezik. Važna osobina ljudskog jezika je njegova stvaralač-ka sposobnost. Svako ko govori svoj maternji jezik u sta-nju je da sastavi i razumije bezbroj novih rečenica. Jezik je i sistemski, jer nema nasumičnog korištenja zvukova i slu-čajnih izmjena. Zasnovan je na nizu pravila i ograničen je, jer posjeduje određen broj zvukova. On je sistem razlika i kontrasta, jer razlikuje jedan pojam, događaj, objekt od dru-gog putem varijacije zvuka ili reda. Proizvoljan je jer nema objektivne veze između prirode stvari i jezičke jedinice koja se na to odnosi. On je i konvencionalan, oslanja se na unu-trašnju saglasnost korisnika da se pridržavaju pravila zna-čenja i upotrebe.Po Saussureu (Ferdinand de Saussure, švicarski lingvist 1857-1913), jezik je sistem međusobno povezanih znakova, tako da vrijednost jednog znaka ovisi od prisustva dru-gih znakova. On pravi razliku između jezika kao sistema i jezika kao žive riječi, odnosno govora. Odvajanjem jezika od žive riječi on je odvojio društveno od individualnog. U tome se sastoji “sosirovski paradoks” jer jezik kao sistem, mada pripada društvenom dijelu jezika, posjeduje svaki pojedinac, dok jezik kao živa riječ ne može da se proučava bez uvida u širu govornu zajednicu.

Adnan HASANOVIĆ

U prethodnom dijelu ovog teksta govorili smo o tome da li je kandidi-ranje jednog muftije za predsjednika države do-zvoljena i u ovom kon-kretnom slučaju oprav-dana i nužna stvar, tj. da li u islamskoj doktrini i islamu kao svjetskom duhovnom pokretu, ili u problemima sa kojima se suočava bošnjački narod u Sandžaku, postoji ika-

kva zabrana alimima bilo kojeg ranga da uzimaju učešća u političkom ži-votu i zastupaju političke interese svojih vjernika i svoga naroda i uopće, tj. da se političkim sred-stvima bore za istinske i opravdane javne interese i vrijednosti koje se javlja-ju u životima ljudi i koje su omplicirane i u islam-skoj doktrini. Konstataci-ja do koje smo došli je da

u islamu nema nikakvog pravila, principa ili zako-na koji bi zabranjivao ta-kav angažman bilo kojem muslimanu, pa ni bilo ko-jem muftiji, jer je muftija samo musliman kojem su priznata određena svoj-stva i kvalitete, a ne služ-benik neke institucije i da to proizlazi iz općeg smi-sla i značenja islama, ali i iz historijske prakse mu-slimana koja pokazuje da su mnogi muftije igrali veoma značajnu ulogu u odbrani prava ljudi uop-će, muslimana posebno i svojih naroda u cjelini i da je čak i to implicirano u ovlasti i pravu muftija koji donose pravne de-cizije. Zar o tome zorno ne svjedoči i naša histo-rija i ona ranija, kao što je poznati slučaj muftije Bali-bega, ali posebno ona nastala od vremena odbrane Bosne i Herce-govine u koju je odlučno i uprkos stavu osman-ske vlasti ustao muftija sandžački Šemsekadić, razlikujući se u tome od mostarskog muftije Ka-ra-bega, koji je predvo-dio odred boraca za slo-bodu Bosne, ili isto tako i jedan drugi mostarski muftija, Ali-Fehmi-ef. Džabić, koji je predstav-ljao bosanske muslimane u Medžlisu (Parlamentu) Osmanske carevine u si-tuaciji kada je Bosna još uvijek bila u formalnom smislu dio te carevine i koji je smjelo ustao u odbranu njihovih vjer-skih i prosvjetnih prava ugroženih od prozelitske austrougarske katoličke vlasti, stvarajući osnove

nacionalno-političkog pokreta muslimana u po-četku XX vijeka (Džabi-ćev pokret). Na kraju, zar o tome ne svjedoči časna uloga brojnih muftija (ba-njalučki, mostarski, sara-jevski i tuzlanski) koji su se umiješali u politiku u najodsudnijim danima u kojima se spašavala čast muslimana Bosne i Her-cegovine naspram grupa korumpiranih musliman-skih političara i njihove politike mirenja sa nasi-ljem i politike „neka nas muslimana na svim stra-nama“, onih časnih alima koji su ne samo potpisi-vali, nego i učestvovali u fomuliranju Rezolucije bosansko-hercegovačkih muslimana protiv faši-stičkog i ustaškog progo-na Jevreja, Srba i Roma i svih političkih protiv-nika nacističkog terora, odričući takvom režimu svaki legalitet, zbog čega su svi oni (autoru su po-znate sudbine svakog od njih ponaosob, posebno sudbina mostarskih i ba-njalučkih alima) završili u fašističkim logorima u Boki Kotorskoj i u Staroj Gradišci.

Kako ni u teoriji, ni u hi-storijskom iskustvu, a ni u pojmu i strukturi isla-ma i organizacija koje na-staju na temelju njegovih principa, nema nikakvog razloga da jedan mufti-ja, na način koji je u tom momentu jedino moguć, uđe u političku borbu za interese islama i musli-manskog bošnjačkog na-roda, to želimo u ovom dijelu teksta govoriti o

MUFTIJA ZUKORLIć

AKADEMIK MUHAMED FILIPOVIĆ NASTAVLJA ANALIZU IZ PRETHODNOG BROJA REVIJE SANDŽAK “MOŽE LI JEDAN MUFTIJA BITI KANDIDAT ZA PREDSJEDNIKA DRŽAVE, MAKAR SE TA DRŽAVA NAZIVALA SRBIJA”. U OVOM DIJELU SE GOVORI KONKRETNIJE O

TOME ŠTA ZA BOŠNJAKE ZNAČI

22

REFLEKSIJE IZBORA

23

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

protivnicima Zukorliće-vog postupka, o njihovim eventualnim motivima za neutemeljene i nepraved-ne, čak veoma oštre ocjene i osude njegove kandida-ture i uopće o tome ko se i zbog kojih razvidnih ra-zloga suprotstavlja onome što se već može okvalifici-rati kao historijski iskorak muslimana Sandžaka u odnosu na srpsku politiku od Prvog srpskog ustanka naovamo i nastanak spe-cifične strategije i taktike borbe za prava Bošnjaka u Srbiji u cjelini i Sandžaku posebno. Ta se strategija i taktika rodila iz silnog ne-zadovoljstva cjelokupnim dosadašnjim iskustvom politike bošnjačkog esta-blišmenta iz ranijih deset-ljeća i danas, a osobito ne-gativnog iskustva odnosa bošnjačke politike prema problemu Sandžaka i san-džačkih Bošnjaka tokom rješavanja problema srp-ske agresije na prostorima Hrvatske i Bosne i Herce-govine. Shvatajući da im bošnjački politički esta-blišment nije od pomoći, oni su kroz višegodišnju samostalnu borbu za je-dinstvo Bošnjaka i njihovu svestranu emancipaciju, kroz borbu za njihova pra-va, razvili u zadnjih dese-tak godina jednu potpuno samostalnu i novu strate-giju i njen tvorac i nosilac je upravo muftija Zukorlić i krug njegovih saradnika okupljenih oko nekih sa-svim novih institucija, kao što su Bošnjačka kulturna zajednica Sandžaka, Inter-nacionalni univerzitetet u Novom Pazaru i neke dru-ge organizacije koje su na-stale u tom periodu. Stoga su upravo te nove institu-cije prve na udaru kako srpske državne politike koja je nastala nakon uboj-stva premijera Đinđića, ali i drugih političkih sna-ga upregnutih u do sada skrivenu, ali sve vidljiviju politiku nagodbe bošnjač-kih i srpskih političara oko definitivne podjele Bosne i Hercegovine koja isklju-čuje problem Sandžaka u cjelini. Stoga je borba za

Sandžak ujedno i borba za Bosnu i Hercegovinu i toga su svjesni upravo lju-di okupljeni oko muftije Zukorlića. Nije onda čudo da su među njegovim pro-tivnicima i neki „ugledni“ sarajevski politički mane-keni.

Dakle, Muftiji uopće ne fali protivnika, a sve pro-tivnike njegove akcije mo-žemo svrstati u tri grupe:

Prva i ona najbitnija i naj-moćnija grupa njegovih protivnika je današnja srpska politička nacio-nalistička vrhuška, koju sačinjavaju danas karika-turalni, a nekada fatalni srpski nacionalni vožd Dobrica Ćosić i njegovi izdanci, među kojima je i bivši predsjednik Srbije Boris Tadić, ali i gotovo svi ostali srpski političari, oni koji slijede ideje Šeše-lja, Nikolića, Koštunice i sličnih lidera, izuzimajući može biti jedino Čedomira Jovanovića koji se politič-ki bitno razlikuje od svih ostalih današnjih srpskih političara i koji najrealni-je i najdalekosežnije sa-gledava situaciju u Srbiji, limite dosadašnje srpske politike i implikacije ne samo srpskih ambicija da od Srbije naprave sastav-ni dio demokratske i uje-dinjene Europe, ukoliko takva odista postoji, nego što je mnogo važnije, da postigne početak istinskog demokratskog razvoja unutar Srbije i konačnog odbacivanja teških tereta i hipoteka srpske politič-ke prošlosti pune agresija, nasilja i anihilacije prava drugih naroda u Srbiji, pa čak, kada se radi o Boš-njacima, i njihovog prava na život. Srpski problemi, naime, nisu nikako izvan Srbije nego unutar njenog uzaludnog ustrajavanja na cjelokupnoj ideologiji i politici prevaziđenih ideja o srpstvu kao centralnoj i vodećoj sili na Balkanu kojoj je neophodan i od-govarajući prostor kako bi mogla da vrši svoju funk-ciju kontrolora svih stvari na ovom prostoru, dakle,

da postane neke vrste bal-kanski Izrael. Srbi se, a to je tragično i za njih, ali i za sve nas, razračunavaju sa svim svojim izmišljenim protivnicima, ali nikako i nikada, osim svijetlih po-jedinačnih slučajeva i po-kušaja izvjesnih naučnika i kulturnih radnika, kao što su bili Vuk Stefanović Karadžić, Ilarion Ruvarac, Dimitrije Tucović i u novi-je vrijeme Zoran Đinđić, sa ogromnim teretom srp-ske prošlosti pune nasilja svake vrste nad svojim susjedima, a time nužno i sa mnogim građanima svoje države. Oni kao da zaboravljaju da su srpski nacionalisti, istrebljivači Turaka, provodioci „Na-čertanija“, Crnorukaši, Pećančevi četnici, panduri i orjunaši Aleksandra Ka-rađorđevića, četnici Draže Mihajlovića i na kraju i rat-nici Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića, bili najveći producenti ratova i akata najtežeg nasilja, počinioci produženog ge-nocida nad muslimani-ma i Bošnjacima i da su u tom pogledu prvi među svim balkanskim naro-dima koji su se u zadnjih dvije stotine godina bavili istrebljivanjem Turaka. Za srpske političare i indok-triniranu srpsku javnost, koja trpi indoktrinaciju te vrste zasnovanu na ideji osvete za nesretnu srpsku historiju i to trpi već dvije stotine godina, nije čudo što najoštrije i na razne načine negativno reagira na ovaj Zukorlićev potez. Ono što nije normalno, ja-sno i opravdano, ali jeste razumljivo iz analize to-kova muslimanske politi-ke u Srbiji tokom zadnjih dvadesetak godina, jeste objašnjenje i nalaženje ra-zumnih razloga za napade na muftiju Zukorlića koji dolaze iz muslimanskih redova, podjednako od nekih vjerskih, kao i od političkih predstavnika bošnjačkog naroda.

Ovu drugu grupaciju, koja je manje značajna za cjeli-nu problema, ali još uvijek

opasna zbog iluzija jed-nog dijela bošnjačkog sta-novništva u Srbiji da Srbi nemaju program njihove totalne političke neutrali-zacije, a time i početka nji-hove potpune anihilacije, su oni koji su pristali na politiku održavanja status quo-a u pogledu položa-ja Bošnjaka u Srbiji i sebe definitivno kvalificirali kao građane nižeg stupnja vrijednosti i prava, koji za svoja prava mole i služe-ći vlasti koja je otvoreno antibošnjačka nastoje da ih dobiju i to čine na taj način da se zadovoljavaju da budu dokaz o navod-noj demokratskoj naravi i sadržaju politika broj-nih srpskih vlada i da tim vladama daju legitimitet u pogledu njihovog od-nosa prema Bošnjacima i muslimanima, a da za to ne traže ništa drugo nego unosne položaje u srbijan-skoj administraciji u kojoj prikupljaju mrvice sa dr-žavnog stola koje su nami-jenjene za poslugu, koju u ovom slučaju predstav-ljaju oni i njihov narod. Politika održavanja staus quo-a implicira priznanje da je sa Bošnjacima u Sr-biji i u Sandžaku posebno sve u redu i da su svi nji-hovi problemi svedivi na probleme jedne relativno zaostalije regije unutar Srbije, a da tu nema nika-kvih posebnih problema koji proizlaze iz činjenice da se radi o najvećoj kon-centraciji nesrpskog sta-novništva. Ova grupa je manje značajna zbog po-svemašnje kompromitaci-je do koje je došlo upravo na taj način, da su oni, za-slugom bošnjačkog izbor-nog tijela, došli u poziciju da uđu u aktualni vladaju-ći establišment Srbije, kao ministri i drugi funkcione-ri i da je to ostao jedini i ci-jeli rezultat njihove akcije i očekivanja njihovog birač-kog tijela. I Rasim Ljajić i Sulejman Ugljanin došli su do važnih i unosnih položaja u srpskom poli-tičkom establišmentu, ali su oni u njemu očito stra-no tijelo koje se trpi dok

REFLEKSIJE IZBORA

24

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

vrši svoje zadatke, koje, da kažemo, ne određuju i ne biraju oni nego im se oni iz vrha delegiraju. Sto-ga je Ljajić doživio sramnu sudbinu da kao posmatrač prati i krije vrludanja i mahinacije srpske politike u vezi sa hapšenjem Ka-radžića, Mladića i drugih počinioca najtežih zločina prema njegovom narodu. Izvjesnu kompenzaciju za takve ponižavajuće pozi-cije oni su mogli kompen-zirati samo tako da su osi-gurali malom broju svojih saradnika neke unosnije položaje unutar svojih re-sora ostajući i dalje bez ikakvog značajnijeg utje-caja na politiku, a njihov narod je ostao kao što je i ranije bio, a to znači bez prava, njihova zemlja bez znakova napretka, a može se reći da je sada direktni politički utjecaj Bošnjaka u vlastima u Srbiji manji i gori nego ikada ranije. Kad su bili opozicija reži-mu u cjelini imali su veo-ma precizno i važno zna-čenje, dok sada ne znače ništa, jer su osuđeni da budu „naši“, tj. Tadićevi predstavnici u svom naro-du, a ne predstavnici svog naroda u Tadićevoj vlasti.

Treća grupa protivnika muftije Zukorlića, koja je mnogo značajnija od ove druge, a koja je uvi-jek u pozadini stvari, jeste grupa uzurpatora vjer-skih prava muslimana u Srbiji kojima Muftija iz Novog Pazara i njegova čvrsta povezanost za cje-linu islamskog svijeta i za Islamsku zajednicu u Sa-rajevu jako mnogo smeta, jer očito pokazuje kakva bi morala biti aktivnost i po-litika onih koji zastupaju vjerska prava srbijanskih muslimana koja su jako važan i bitni dio njiho-vih ljudskih i nacionalnih prava. Ti ljudi, kao što je poznata porodica rodom iz Uskopoljske doline kod Bugojna koja je u naslijeđe uzela pravo upravljanja vjerskim životom musli-mana u Srbiji, nimalo ne haju da bi i muslimani

trebali u vjerskom pogle-du da budu organizirani na principu vjerskog je-dinstva, nego ih vežu za učinke nasilničke vojne i političke akcije srpstva, nasuprot sasvim druga-čijoj koncepciji i praksi Srpske pravoslavne crkve, koja insistira na svom je-dinstvu i koja ne priznaje nikakvu separaciju i auto-kefalnost ni Crnogorskoj ni Makedonskoj pravo-slavnoj crkvi držeći se na-čela koja je u ovoj oblasti postavila još osmanska vlast obnavljajući Pećku patrijaršiju i dajući joj pra-va da upravlja poslovima Pravoslavne crkve na ci-jeloj teritoriji osmanske Rumelije. Tu se vidi da stavovi ovih ljudi nemaju nikakve veze sa interesi-ma islama i muslimana u Srbiji i na Balkanu uopće, nego da su izvedeni iz ugodne situacije potpune uklopljenosti u vladajući sistem i službe u okviru srpskog političkog režima. To su anacionalni vjerski ljudi, ako je to normalno na našim prostorima i u današnjim svjetskim zbi-vanjima, kojima je islam način održavanja položaja i ugodnog života, a briga o stvarnim interesima i slobodama, pa i onim vjer-skim, muslimana im je za-dnja rupa na svirali na ko-joj oni sviraju. Njihovom uhu je ugodna muzika koja dolazi iz ćurlika dr-žavne blagajne Republike Srbije. Takvi ljudi i sa ove i sa one strane granice, tj. i iz Srbije i iz Bosne i Her-cegovine, koji su konfor-mirani unutar vladajućih, nezakonitih i nametnutih prilika, moraju biti protiv Muftije i njegovih akcija koje znače sve suprotno njihovoj politici uz vladu, pa ma čija ona bila.

Moglo bi se reći, u dodat-ku, kako se muftiji Zukor-liću i njegovoj borbi za interese muslimana i Boš-njaka u Srbiji suprotstav-ljaju, a to se može lahko vidjeti po aktivnosti i sta-vovima onog dijela bosan-sko-hercegovačke štampe

i medija koje kontroliraju vladajući bosanski poli-tički i poslovni krugovi, ali na svu sreću ne i vode-ći i odista ugledni ljudi u bošnjačkom narodu, čak i neki današnji bosansko-hercegovački političari i njihove stranke, odnosno grupe njihovih aktivista zaduženih za probleme Sandžaka. Ti ljudi sma-traju da su naslijedili pra-vo, koje je zapravo uvijek uzurpirano i koje može biti opravdano samo ako budu ispunjena obećanja putem kojih je dobijeno, da govore i odlučuju u ime Bošnjaka uopće i Boš-njaka iz Sandžaka i Srbije posebno, mada je njihova aktivnost bila suprotna njihovim interesima i to ostala do današnjih dana. Njihova vidno negativna reakcija povodom kandi-dature muftije Zukorlića, ali i na cjelokupnu njego-vu aktivnost, je višeznač-na, mada su u ovom mo-mentu značajna dva bitna aspekta i razloga njihovog stava.

Prvi razlog je sadržan u istini da bi svaka kritička analiza ponašanja onog vladajućeg bošnjačkog establišmenta iz devede-setih godina prema San-džaku i prema tamošnjim Bošnjacima bila politika iskorištavanja i zloupo-trebe tih ljudi i da je zbog toga bila osuđena na kom-promitaciju, jer nije mogla podnijeti ni političku, ni moralnu niti bilo kakvu drugu kritiku i to, kako sa stajališta interesa boš-njačkog naroda Sandža-ka, tako ni sa stajališta interesa bosanske državne politike i Bosne i Hercego-vine kao matične države svih Bošnjaka na Balkanu. Tako su bošnjački političa-ri koji su vladali u Saraje-vu ignorirali u cjelini po-ložaj i probleme Bošnjaka u Sandžaku, pa čak i onda kada su po logici analogije i reciprociteta imali i pra-vo i dužnost da zatraže za Bosnu i Hercegovinu i njenu vladu jednaka pra-va u odnosu na Bošnjake

Sandžaka i Sandžak kao teritoriju, kakva je među-narodna zajednica pri-znala Srbiji i Hrvatskoj u odnosu na bosansko-her-cegovačke Srbe i Hrvate i pravo zastupanja njihovih interesa unutar pregovora o miru koji su i formalno bili pregovori o miru na tlu Jugoslavije. Šta više, pokušaj da se donese jed-na Rezolucija Parlamenta Bosne i Hercegovine koja bi obavezivala vladu da unese zahtjev za razma-tranje pitanja Sandžaka u dnevni red pregovora bio je arogantno odbijen, što nije bilo ništa drugo nego stav te vlasti da ona posjeduje narod i da ona odlučuje o njemu ne vode-ći računa o njegovim os-novnim interesima. Stoga nije nikakvo čudo da pro-tiv politike koja polazi od prava sandžačkih Bošnja-ka i Sandžaka kao historij-ske teritorije, mora izazva-ti nelagodu i protivljenje kod onih koji, ustvari, i ne kriju da kontinuiraju uža-snu i do kraja kompromi-tiranu politiku bošnjačkog vođstva iz devedesetih godina prošlog vijeka.

Drugi razlog je sadržan u činjenici da sadašnja stra-tegija i taktika borbe Boš-njaka Sandžaka za svoja prava dovodi u pitanje opravdanost ne samo prošle nego i današnje bošnjačke politike u od-nosu na Srbiju i unutar te politike i na Sandžak kao homogenu teritoriju nase-ljenu već više od pet vjeko-va bošnjačkim stanovniš-tvom koje je bilo izloženo višekratnim pokušajima potpunog uništenja, ali koje je u kratkim periodi-ma istinski demokratske srpske politike dobilo svo-ju historijski, pravno i po-litički opravdanu i zaslu-ženu autonomiju, koja im je arbitrarno, uz pristanak marginalnih predstavnika Bošnjaka, nakon što su iz političke igre (likvidacija-ma), tj. na tradicionalni sr-bijanski način bili izbačeni najvažniji i najugledniji predstavnici sandžačkih

REFLEKSIJE IZBORA

25

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

Bošnjaka u NOP-u, tj. Ri-fat Burdžović i Muhamed Abdagić, bila oduzeta jed-va godinu dana nakon za-vršetka Drugog svjetskog rata.

Sve rečeno govori na ja-san način da je u ovom momentu pitanje o tome da li će bošnjački narod u Sandžaku podržati muf-tiju Zukorlića, ustvari pitanje o tome da li će taj narod osvojiti i učvrstiti političku platformu koja će mu omogućiti ne samo da afirmira svoju politič-ku volju i nacionalne inte-rese, nego i da učini veliki korak naprijed u načinu i sadržini političkog pred-stavljanja sandžačkih Boš-njaka i u Srbiji i u Bosni i Hercegovini. Naime, niti u Srbiji, a to znači u Ra-simu Ljajiću i Sulejmanu Ugljaninu, niti u Saraje-vu, kroz bezlično vođstvo ovdašnjih sandžačkih Bošnjaka koji su klijenti vladajućih stranaka, oni nemaju svoje samostalne i autentične predstavnike koji interese Sandžaka i tamošnjih Bošnjaka po-štuju iznad i izvan svih ra-čunica i grupnih interesa, a pogotovo interesa onih vlasti koje su svojom po-litikom prema Sandžaku i njegovim stanovnicima duboko kompromitirane i to sa obje strane rijeke Drine.

HRONIKA

TRGOKEMOt r a d e t r a n s p o r t a n d m o r e

K u ć a z a V a š u K u ć uwww.trgokemo.comDubrovačka bb

phone/fax: + 381 20.360.181email: [email protected]

Trg Isa-bega IshakovićaNovi Pazar

020/337-870

9. 6. 2012. u I s l a m s k o m centru Zagreb za predsjed-nika Meših-ata Islamske zajednice u Hrvatskoj i

muftiju zagrebačkog u narednom sed-mogodišnjem mandatu izabran je prof. dr. Aziz ef. Hasanović.Funkciju muftije zagrebačkog do sada je obnašao Ševko ef. Omerbašić, koji je oti-šao u penziju, nakon pune 22 godine na toj funkciji.Muftija Aziz-ef. Hasanović rođen je 15. oktobra 1965. godine u Osmačama kod Srebrenice. Završio je Fakultet islam-skih nauka (FIN) u Sarajevu, Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, a bio je i na stručnom usavršavanju na Među-narodnom institutu za osposobljavanje imama, hatiba i daija u Meki. Stekao je diplomu o auditu za vjerske, karitativne i ekološke organizacije. Magistrirao je še-rijatsko pravo na FIN-u, a doktorirao na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru.

Glasat ću u SrebreniciVeć 10. juna muftija Hasanović je objavio u medijima da će na predstojećim izbori-ma glasati u Srebrenici.Naglašava da ne zaboravlja svoje bh. ko-rijene i da će, kao rođeni Srebreničanin, zajedno sa članovima porodice glasati u Srebrenici na ovogodišnjim lokalnim iz-borima u oktobru.Prema ovom gradu učinjena su dva zločina. Prvi je genocid, a drugi je legalizacija genoci-

da, kada je Srebrenica pripala Republici Srp-skoj. Zato je moja, a i svačija dužnost i pravo da glasamo u ovom gradu. Imam dvojno dr-žavljanstvo, glasao sam na prošlim, a ako Bog da, i na ovim ću - naglašava ef. Hasanović.Novoizabranom zagrebačkom muftiji Azizu ef. Hasanoviću čestitke su stigle iz SrbijePoštovani MuftijaČast mi je u ime Mešihata Islamske zajed-nice, pripadnika islama u Sandžaku i Srbiji i u svoje lično ime uputiti Vam najiskrenije čestitke u povodu Vašeg izbora na funkciju predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj i muftije zagrebačkog.Zadovoljstvo je još veće kada se zna da je na tako značajnu funkciju došao ozvaničeni pri-jatelj Sandžaka i čovjek koje će, uvjeren sam, nastaviti put razvoja Islamske zajednice u Hrvatskoj kojeg je u protekle dvije deceni-je trasirao Vaš prethodnik muftija Ševko ef. Omerbašić.Uz mahsus selam.

Predsjednik Mešihata IZ u Srbiji glavni muftija Muamer ef. Zukorlić

Uvaženi Aziz-efendijaObradovala me je vijest o Vašem izboru na funkciju muftije zagrebačkog, uz uvjerenje da ćete dostojanstveno nositi preuzeti ema-net.U ime Sabora Islamske zajednice u Srbiji i njegovih članova upućujem Vam iskrene čestitke tim povodom, uz dovu Uzvišenom Gospodaru da Vam pomogne na ovoj visokoj i odgovornoj dužnosti.S poštovanjem.

Predsjednik SaboraHajro ef. Tutić

hASANOVIć NOVI MUFTIJA

Pratio sam sa lica mjesta zadnju p r e d i z b o r n u sedmicu i same izbore u Srbiji

sa fokusom na teritoriju Sandžaka. U preostalom dijelu Srbije ispunila su se predviđanja da će čet-nički vojvoda Tomislav Nikolić dobiti većinu u Parlamentu, koju je imao i kao potpredsjednik SRS, a da će sa Tadićem vodi-ti tijesnu bitku za mjesto predsjednika.

U Sandžaku se, prema iz-borima za BNV na kojima je trijumfovala lista BKZ koju je predvodio mufti-ja Muemar-ef. Zukorlić, a koji se, kao što je po-znato, na ovim izborima kandidovao u ime Grupe građana za predsjednika Srbije, očekivala pobjeda BDZ i liste “Svi zajedno - Emir Elfić”, ali se to nije desilo iz više razloga.

Jedan od osnovnih razlo-ga je što su u BDZ ušli ljudi koji, ruku na srce, nemaju političkog isku-stva, a za protivnike su imali najprepredenije ko-muniste iz SDP-a i bivše komuniste iz SDA, koji-ma ništa nije sveto da bi ostali na vlasti.

Moram priznati da sam i ja očekivao pobjedu BDZ dok sam sve posmatrao kroz prizmu moje struke, ali je moj optimizam ubr-zo splasnuo i mislio sam da će rezultat po BDZ biti još nepovoljniji, takođe iz

više razloga.

Dok sam odavde analizi-rao stanje našeg naroda i izdajničko ponašanje Ra-sima Ljajića i Sulejmana Ugljanina, nisam mogao vjerovati da postoji iko, osim njihovih porodi-ca i onih podanika koje su uhljebili u državnim službama, da će glasati za njih, pa sam se nema-lo začudio kada sam ih vidio da se cinički smješ-kaju sa bilborda i nude ono što su nude naro-du više od 20 godina!Mislio sam da je dovoljno da se pojavi iko drugi i da će Bošnjaci glasati protiv te dvojice, iako možda i nisu za tog novog, ali tako je samo u logici i te-oriji političkih nauka. To što bi važilo svugdje, kod Bošnjaka ne važi, zato i jest Bošnjacima ovako kako jest!

U državi gdje nezapo-slenost dostigne 27 pro-centa dolazi do velikih protesta i na kraju gra-đanskog rata. Nezaposle-nost u Sandžaku je dosti-gla 60%, a Sandžaklija to mirno podnosi i još glasa za onoga ko ga u takvom stanju drži dvije decenije. To je potpuno nevjero-vatno!

Kada sam gledao tužnu povorku pristalica Su-lejmana Ugljanina kako mašu sa zastavama nje-gove partije ili nose nje-gove postere, nisam znao šta bih osjećao prema nji-

ma, a bilo mi ih je svaka-ko žao u krajnjoj liniji.

Oni koji podržavaju muf-tiju Zukorlića i BDZ su potpuno drukčiji i po izgledu i po držanju. Od-mah se vidi da su tu ljudi i iz dijaspore, koji kao i ja imaju drukčiji pogled na sve što se dešava u San-džaku. Vidi se i visok nivo nacionalne i vjerske svijesti koja im naprosto izbija iz svakog pokreta, za razliku od one utuče-ne povorke koja pognu-tih glava prelazi preko Trga “Isa-bega Ishakovi-ća”, ne osvrćući se ni li-jevo ni desno. Vidi se da se osjećaju bijedno jer su morali uzeti te barjake u ruke, kako bi neko njihov mogao ostati u općinskoj službi i na taj način imali ikakav izvor prihoda, ili kako bi se nakon izbora nadao obećanoj ovci ili teletu, koje im je Suljo ve-likudušno obećavao.

Rasim im nudi maglu upakovanu o priču o No-vom Pazaru u EU, a to je mehlem za one koji su malo “moderniji”! Kako li će im samo biti dobro, misle, kad u tu EU uđu. Tu piva teče u potocima, a i muzike na svakom ćoš-ku. To je život! Besplatno će ih zabavljati Haris Dži-nović, kao i one noći uoči izbora. Oni su veseliji od Suljinih birača, vidi se da im je boss podijelio i po koji joint, a da nije žalio para da još ostane u vla-sti vidjelo se iz aviona

odakle je svoje podanike zasipao lecima, na kojima je nudio sve gore pobro-jano u jednoj jezički jako nekonzistentnoj rečenici: “Za evropski Novi Pazar - Rasim Ljajić”. U ‘evrop-skom’ Novom Pazaru će odmah živjeti istim standardom života kao u Londonu. Moći će skla-pati istospolne brakove, vodat će kućne ljubimce po popločanim ulicama, a raditi se ne treba ništa. Tako zamišljaju Rasimovi podanici ‘evropski’ Novi Pazar, u kojemu se uz to ništa ne radi, a kad im se više ne sluša Haris, onda dođe Ceca ili Bora Čorba.

Garancija uspjehu je eki-pa u kojoj Rasim obećava Bošnjacima bolje sutra, u kojoj su Boris Tadić, Mi-lorad Dodik, Nemanja Kusturica i ostali dokaza-ni «prijatelji» Bošnjaka!

To što sad Poljaci, Bugari, Rumuni i još neki kradom prose po «evropskim No-vim Pazarima», ili rade za četverostruko niže plate od «pravih» Evropljana, nije kriva EU, već to da nemaju Rasima koji će se za njih pobrinuti, kao što se brinuo godinama o Ratku Mladiću ( što je sad nesumnjivo dokazano) i ostalim zločincima, a bri-ne se i o Vojislavu Šešelju i moli haške sudije godi-nama da ga puste nudeći garancije države, iako ga kao «Turčina» Šešelj neće ni da primi u posjetu. On time što se i dalje bori

SANDŽAČKI IZBORNI MARIFETLUCI

Muhamed M

AHM

UTOV

IĆ

MM

26

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

REFLEKSIJE IZBORA

Rasim im nudi maglu upakovanu o priču o Novom Pazaru u EU, a to je mehlem za one koji su malo “moderniji”! Kako li će im samo biti dobro, misle, kad u tu EU uđu. Tu piva teče u potocima, a i muzike na svakom ćošku. To je život! Besplatno će ih zabavljati Haris Džinović, kao i one noći uoči izbora. Oni su veseliji od Suljinih birača, vidi se da im je boss podijelio i po koji joint, a da nije žalio para da još ostane u vlasti vidjelo se iz aviona odakle je svoje podanike zasipao lecima, na kojima je nudio sve gore pobroja-no u jednoj jezički jako nekonzistentnoj rečenici: “Za evropski Novi Pazar - Rasim Ljajić”. U ‘evropskom’ Novom Pazaru će odmah živjeti istim standardom života kao u Londonu. Moći će sklapati istopolne brakove, vodat će kućne ljubimce po popločanim ulicama, a raditi se ne treba ništa. Tako zamišljaju Rasimovi podanici ‘evropski’ Novi Pazar, u kojemu se uz to ništa ne radi, a kad

im se više ne sluša Haris, onda dođe Ceca ili Bora Čorba.

27

REFLEKSIJE IZBORA

za njega pokazuje koliko mu je važan svaki njegov čovjek, pa zato oni što su glasali za njega imaju i to na umu.

Ne znam hoće li to Rasim iz Afrike premjestiti Pazar u EU ili to znači šta drugo. Mislio sam da će se svijet buniti, psovati mu sve po spisku što njihove novce prosipa okolo u vidu leta-ka. Mislio sam da će ti leci zagađivati okolinu neko-liko dana, pa i mjeseci, jer komunalno preduzeće se ovdje godinama ne miješa u svoj posao.

Svašta sam mislio dok ni-sam vidio da u rekordnom roku nema nijednog letka i da se narod zamalo pobio za njih. Vidio sam neke ne-sretnike koji ga nisu uspje-li naći kako tužno zaviruju u žbunje, a sretnici koji su ga se dočepali u hodu čita-ju obećanja Rasima Ljajića i podsvjesno se od uha do uha smiješe iznenadnoj sreći!

Usprkos tome, sa kim god sam razgovarao, a razgo-varao sam sa mnogo svije-ta u svom desetodnevnom boravku, niko mi nije re-kao da će glasati ni za Ra-sima ni za Sulju. Bio sam potpuno zbunjen kada su počeli pristizati rezultati izbora i odmah sam shva-tio da se radi o NEVIĐE-NOJ KRAĐI!

Među mnogima koji su to shvatili odmah bio je jedan starac, koji prosto logički zaključuje da je Muftija po tim «rezultati-ma» dobio daleko manje glasova nego što naroda hrani u javnim kuhinjama!«Ja bih vala sve pozatvar›o, pa nek› ih hrani Rasim i Suljo» - dodao je ogorčeno na kraju!

I pored svega, BDZ kao i muftija Zukorlić mogu reći da su zadovoljni kraj-

njim ishodom, jer imaju mjesto u Parlamentu Sr-bije, a općinske mandate će dobiti blizu četrdeset njihovih članova, čime će moći veoma bitno utjecati na buduće događaje u svo-jim sredinama.

Muftija Zukorlić je uspr-kos krađi dobio preko šez-deset posto glasova svih Bošnjaka, ako se oduzmu glasovi Srba iz sandžačkih opština, što mu daje još veći legitimitet da ih i dalje predstavlja. BDZ je dobila više glasova na parlamen-tarnim izborima nego na lokalu, što samo potvrđuje tezu o velikoj krađi, koja na državnom nivou očito nije bila tih razmjera.

Najveći dobitak je isku-stvo da se izbori mogu izgubiti u sudijskoj nado-knadi, na nepostojeće pe-nale i crvene kartone, kao što je bio slučaj sa njima na ovim izborima.

Z� ELITE DA PUTUJETE SIGURNO, BRZO I UDOBNO...

PUTUJTE SA TURISTIČKOM AGENCIJOM

TELEFONI:

SRBIJA: 063/609-160 063/661-662TURSKA: +90.535.893.3234

FAX: 020/386-555

REDOVNE LINIJE NOVI PAZAR - ISTANBUL - NOVI PAZAR

POLAZAK NEDJELJOM U 9hPOVRATAK UTORKOM U 10h

BEDEM U PREDIZBORNOJ KAMPANJI

Obilježavanje prvog dana opsade Sara-jeva prvi put nakon dvije

decenije imalo je kakav-takav smisao. Ne treba biti škrt na riječima, za-rad svih onih koji su ovu esencijalno važnu histo-rijsku obljetnicu za grad priredili. Treba im odati priznanje i pohvaliti ih jer se prvi put nakon de-blokade Sarajevu vratilo izgubljeno dostojanstvo, a žrtvama agresorskih granata iskazano ljudsko poštovanje. To je pokaza-no činom redanja (11.541) crvenih stolica niz glavnu ulicu, a Sarajevo je posje-tilo oko 200 ratnih izvje-štača.

PRIVIDNI MIR

Kako se to desilo ove godine i zašto se nije ra-nije tako nešto dešavalo? Možda bi jedan događaj koji se dešavao u to vrije-me mogao navesti na trag ka traženju odgovora na ovo pitanje. Naime, gru-pa boraca je dugo štrajka-la ispred zgrade državnih institucija BiH. Ti borci, gladni i ogorčeni, tražili su svoje neisplaćene ot-premnine iz Armije BiH. Oni su trebali svih pro-teklih godina, pa i ove, biti ukras proslave Dana oslobođenja grada, jer oni su izdržali najdužu opsa-du grada u modernoj hi-storiji čovječanstva. Grad su u opsadi držale srpske jedinice pod komandom zločinca Radovana Ka-radžića, odnosno, Slo-bodana Miloševića. Pa, naravno, ti borci su istin-ski heroji. Onaj ko ih je

doveo da danas, nakon 20 godina, spavaju pod šatorima ne bi li iznudili svoju nafaku, taj je učinio da njima nije ni do slav-lja, ni proslave oslobođe-nja grada.

Može li se to uzeti kao pri-mjer u kakvom je stanju danas Sarajevo? Kakva je ta sloboda? Da, može to biti jedan od pokazatelja da nema slobode u gradu gdje su njegovi heroji po-niženi!

Postoji ta otrcana fraza kako je rat protiv BiH nastavljen „drugim sred-stvima“. Stanje u kojem se nalazi državo i sam život

njenih građana, a nakon dvadeset godina mira, ukazuje da ima neke isti-ne u toj otrcanoj frazi. Ko to još uvijek vodi rat, eto „drugim sredstvima“, protiv BiH? Vjerovatno isti onaj ko ga je vodio i onim pravim - vojskom i oružjem. A ko brani BiH u tom drugom ratu? Vje-rovatno niko ako njeni branitelji, stvarni heroji, spavaju na trotoarima!

Tako bi se moglo teore-tizirati veoma dugo i na-široko. Ali, teoretiziranje uopće nije potrebno jer je stanje društva i drža-ve vrlo vidljivo. Pa i ak-teri, kako okupatori tako

i njihovi pomagači, vrlo su, vrlo poznati. I ciljevi su im vrlo deklarativni i jasni! Čak se akteri ni ne skrivaju. Otvoreno agiti-raju, vrše izravnu agresi-ju „drugim sredstvima“ na BiH. I strategija im je ista. Sarađuju između sebe, poput HVO i VRS. Drže pod kontrolom svoj etnički teritorij, a onaj odbranjeni drže u enkla-vama. A Sarajevo, kao glavni grad, drže pod opsadom. Za taj novi rat, „drugim sredstvima“, za kojeg su odabrali i nove vođe, imaju istu „logistič-ku“, političku i medijsku podršku iz Beograda i Zagreba. Štabovi su im u Banjoj Luci i Mostaru.

Koliko god izgledao po-željan i dobar ovaj „pri-vidni mir“, kojeg kontro-lira tzv. međunarodna zajednica, ma kojoj formi bila involvirana u njego-vo održavanje, jedna ne-pobitna činjenica može u najozbiljnijoj formi zaprijetiti da „vrag opet može odnijeti šalu“. Ta činjenica, koja se formal-no još uvijek ne želi jav-no iskazati, nepobitna je koliko je i lahko dokazi-va. A ona bi se već sad mogla konstatirati i izre-ći bez ikakve potrebe za njenom provjerom, jer je očita. Naime, od kada je nastupila era postdej-tonskog mira, u kojoj dominiraju sadašnji na-cionalni lideri, Dragan Čović, Milorad Dodik i Sulejman Tihić, poveća-vao se animozitet među političkim liderima, kao i otvorena mržnja među narodima. Sadašnja mr-žnja među nacionalnim političkim i akademskim,

BORIS TADIĆ JE DRŽAO SARAJEVO POD OPSADOM DUŽE OD RADOVANA KARADŽIĆA

Početak ove priče ovisi o onome ko je doživio svoj politički kraj. Radi se o Borisu Tadiću koji je dva mandata, dakle duže od Rado-vana Karadžića, držao Sarajevo u opsadi. Dok je Karadžić to činio topovnjačama, Tadiću je pošlo za rukom da to izvede prijeteći

praznim pištoljem prislonjenim na sljepoočnicu bošnjačkim liderima. Taj Tadićev prazni pištolj bio je Milorad Dodik.

VALTER OPET BRANI SARAJEVONedžad LA

TIĆ

NN

28

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

REFLEKSIJE IZBORA

Naslovna strana Svebošnjačkog nacionalnog mjesečnika PANBOŠNJAK

29re

vija

SAND

ŽAK

| 10

. jun

201

2. |

br.

164

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

pa i vjerskim elitama, pa i narodima, nije bila u ova-ko zloćudnom stadiju ni kad je započela agresija na BiH 1992. godine. Ona je utoliko veća što se više javno ispoljava kroz medi-je. Tu mržnju u narodu još jedino kontrolira strah od ponavljanja svirepih zloči-na koje su izvršile srpske, pa i hrvatske zločinačke falange.

KOMUNISTI I NACIONALISTI – ISTI

Nedavno je Anri Levi izja-vio kako su nacionalne stranke najveće zlo za BiH. Iako time nije ništa novo rekao, suviše je referentno Levijevo mišljenje da se ne bi uzimalo u obzir. Ali, da bi se respektiralo moralo bi se jasnije reći koje su to da-nas nacionalističke stran-ke u BiH. I ako bi se u toj kvalifikaciji i prepoznale i vodeće, odnosno vlada-juće stranke iz hrvatskog i srpskog bloka, takva kva-lifikacija ne bi ni zabrinula njihove lidere jer, kako se izjašnjavaju, oni i ne misle ništa drugo BiH od onoga što je u njihovim stranka-ma prepoznao Anri Levi. Međutim, šta je sa stran-kama iz bošnjačkog bloka? Samo jedna stranka, a to je SDA, mogla bi se prepo-znati u Levijevoj kvalifi-kaciji. Osim toga, a možda baš zbog toga, SDA se već dugo upinje da nije naci-onalna stranka, već da se ideološki transformirala, pa je sam Bakir Izetbegović na jednoj tribini ocijenio da je suviše otišla ulijevo. Ipak, nema ko drugi ispred Bošnjaka biti tretiran u na-cionalnoj kvoti vladajućih stranka u BiH osim SDA.

Zbog ovakvih ocjena

uglednih mislilaca, analiti-čara, pa i političara izvana, o nacionalnim strankama, pobjeda SDP se uistinu či-nila kao politički preokret, bar kod Bošnjaka. Među-tim, nakon što je SDP do-zvolio sebi da koalira sa nacionalnom strankom „iz svog sokaka“, dakle samo sa SDA, izgubio je vjerodo-stojnost i dosljednost koju je kao opoziciona stranka uporno zagovarao prote-klih godina: „Nikada sa SDA-om, HDZ-om i SDS-om!“ Zatim, formiranjem vlasti, od izbora ministara do postavljanja direktora, odnosno članova Uprav-nih odbora državnih firmi, SDP je potpuno nacional-na stranka, dajući i dijeleći funkcije po principu stra-načke lojalnosti, a ne po re-ferentnosti kandidata.

Tako da je SDP samo ide-ološki još dosljedan svom komunističko-socijalistič-kom nasljeđu, dok je u stvarnoj političkoj pragmi provodio identičnu stra-načku politiku kao i SDA. Možda su baš zbog toga i nastale turbulencije, trzavi-ce, pa i svađe između koa-licionih partnera koje još ni izdaleka nisu prevaziđene. Jedni druge su optuživa-li ko je više komunistička stranka, na način da se pre-brojava komunistički ka-dar, ko više vodi stranačku politiku iz „centralnog ko-miteta“ poput komunista. A kako se primiče izborna kampanja sigurno će biti još direktnijih i žustrijih polemika, pa i izravnih su-koba.

Što se tiče odnosa prema državi, on je bar deklara-tivno pozitivan jednako i kod SDP i kod SDA. Po-nekad se, navodno, razli-kuju u viđenju ustrojstva

društva, odnosno koncep-ta izgradnje države. Ali, sve to mogu biti puke po-litičko-ideološke nijanse. Ono po čemu bi se mogle porediti SDA i SDP, da bi se vidjela eventualna razli-ka između njih, jeste samo odnos prema narodu koji ih izglasava i daje im vlast nad sobom. SDA vlada već polovicu komunističke ere. Ako bi se usporedilo sta-nje naroda i države nakon dvadeset godina vlada-vine komunista u BiH sa proteklih dvadeset godina vladavine SDA, odnosno nacionalnih stranaka, mo-gla bi se komunistima čak dati i prednost, jer i naro-di BiH su bili u kudikamo boljem stanju šezdesetih nego danas. Komunisti su tada rušili bogomolje, proganjali vjernike, gradili pruge i fabrike, nacionali-zirali imovinu, otimali od bogataša (kulaka), davali narodu i državi… Nacio-nalisti su gradili bogomo-lje, favorilizirali vjernike kao svoje podanike, nisu povratili nacionaliziranu imovinu, a sebi i svojoj stranačko-nacionalističkoj eliti priskrbili su enormno bogatstvo. Dakle, bogatili su se „otimajući narodu od usta“! Da su nacionalisti uistinu takvi kakvi se pred-stavljaju narodu u kampa-njama, da su u vlasti kako bi „predstavljali nacional-ne interese svoga naroda“, prvo bi, poput komunista, nahranili (svoj) narod, gra-dili puteve i fabrike, vratili nacionaliziranu, pa i va-kufsko-crkvenu imovinu

iz kojih bi se gradile bogo-molje… To se očekivalo od SDP, koji je bar imao od koga naučiti kako se vlada „u ime naroda“. Međutim, SDP je, očito, više učio od nacionalista nego od svo-jih praučitelja komunista. Tako da danas, haman, ni nema razlike između njih. Za narod su isti: komunisti ili nacionalisti!

DUH VALTERA

Da se vratimo na početak priče, jer početak ove priče ovisi o onome ko je doži-vio svoj politički kraj. Radi se o Borisu Tadiću koji je dva mandata, dakle duže od Radovana Karadžića, držao Sarajevo u opsadi. Dok je Karadžić to činio to-povnjačama, Tadiću je poš-lo za rukom da to izvede prijeteći praznim pištoljem prislonjenim na sljepooč-nicu bošnjačkim liderima. Taj Tadićev prazni pištolj bio je Milorad Dodik. Bez obzira šta mislili bjelosvjet-ski analitičari o uzrocima Tadićevog pada i htjeli ili ne htjeli to priznati, rak rana njegove politike bio je Sandžak. Stoga, koliko god bila tijesna razlika i izgle-dala benigna, u konačnici, Nikolić je pobijedio samo za onoliko koliko Bošnjaka nije glasalo za Tadića, kao u prethodna dva mandata. Dakle, neki duh Valtera, koliko ga je još ostalo u nje-govom rodnom Sandžaku, tako je ponovo oslobodio Sarajevo!

PANBOŠNJAK BR 4.

REFLEKSIJE IZBORA

DUh VALTERANikolić je pobijedio samo za onoliko koliko Bošnjaka nije glasalo za Tadića kao u prethodna dva mandata. Dakle, neki duh Valtera, koliko ga je još ostalo u nje-govom rodnom Sandžaku, tako je ponovo oslobodio

Sarajevo!

Nedavni izbori u San-džaku bili su ništa drugo do referendum sa mo-gućnošću izbora između beogradskog velikosrp-skog bloka i sandžač-kog bloka. Nakon izbora pristalice velikosrpskog bloka, kojeg već deset i više godina predstavlja-ju Rasim Ljajić i Sulej-man Ugljanin, slavili su nekakvu, k’o sankim, k’o bajagi, tobože..., izbornu pobjedu. U stvarnosti oni ništa pobijedili nisu. Nisu iz jednog jedinog razloga, a taj razlog je u tome što je njihov jedini, osnovni cilj bio u tome da putem nedavnih iz-bora unište, da satru, da supurišu... muftiju sandžačkog Muamer-ef. Zukorlića. U tome niti su uspjeli, niti će ikad uspjeti. Te pristalice ve-likosrpskog bloka zna-ju da je Muftija simbol današnjeg bošnjačkog nacionalnog pokreta u Sandžaku. Zbog toga je cilj bio uništiti Muftiju, a time i današnji sandžač-ki bošnjački nacionalni pokret. U ime Muftije sandžačkog ovim pistali-cama velikosrpskog blo-ka odgovorilo je 32.425 punoljetnih sandžačkih insana, glasača koji su svojom rukom potpisali i potvrdili da je Muftija jedini legitimni pred-stavnik Bošnjaka u San-džaku. Potvrdili su to Bošnjaci koji znaju i koji svakodnevno manifesti-raju, iskazuju i ne kriju to da su oni Bošnjaci. Bošnjaci koji se ne stide toga što su Bošnjaci, što su muslimani.

Ovim pristalicama veli-kosrpskog bloka odgo-vorilo je, u stvari, 54.492 punoljetnih građana Srbije koji su svojom ru-

kom potpisali i potvrdili da žele da Muftija bude predsjednik Srbije. U ovoj cifri je i bar 20.000 srpskih glasova. Dvade-set hiljada Srba glasalo je za muftiju Muamer-ef. Zukorlića koji je, sa ahmedijom na glavi i tespihom u ruci u sred Beograda, u Sava centru, Srbiji predočio svoj pred-sjednički program.

Ovakav civilizacijski, najmoralniji, najdemo-kratskiji... čin, uz sve ostalo, pristalice veliko-srpskog bloka nikako nisu mogli preboljeti, pa su krenuli u opži juriš sa namjerom da dohakaju i Muftiji i cijelom današ-njem bošnjačkom nacio-nalnom pokretu u San-džaku. Kako u tome nisu uspjeli to nema ništa ni od njihove, k’o bajagi, pobjede.

Da je njihova, k’o san-kim, pobjeda samo tre-nutna magla pokazuje i to što će sad u skupšti-nama svih sandžačkih gradova biti, ni manje ni više, nego skoro četrde-set poslanika, i to pravih pravcatih, nam benam Bošnjaka i Bošnjakinja, članova BDZ – Bošnjačke demokratske zajednice. Uz to, jedan od takvih Bošnjaka bit će i poslanik srbijanskog parlamen-ta. Nisam siguran da li u historiji dunjalučkog parlamentarizma postoji takav primjer da jedna politička organizacija na-kon tako kratkog posta-janja, odnosno nakon pr-vog učešća na izborima, postane parlamentarna stranka i dobije skoro če-trdeset svojih predstav-nika u lokalnim sandžač-kim parlamentima.

Kad sam Seadu Šaćiro-

viću, zauvijek zapamće-nom po onom historij-skom: „Gospodo četnici, moju glavu možete da uz-mete, ali vi ovaj narod ne možete da ubijete...“, iz-govorenom direktno u brk gospodi četnicima, tj. srbijanskim žandarmi-ma, uputio poruku sa molbom da svi oni istra-ju u ovoj strahotnoj bor-bi za očuvanje Bošnjaka kao naroda u Sandžaku, dobio sam ovakav odgo-vor: „...Naši neprijatelji uz pomoć izdajnika i nesavje-snih pojedinaca pokušava-ju da unesu paniku u naše redove. Odlučni smo da im to ne dozvolimo. Uprkos ogromnoj izbornoj krađi diktiranoj sa vrha, iz Beo-grada, mi smo uspjeli da za rekordno kratko vrijeme, u nenormalnim, nedemokrat-skim, na momente srednjo-vjekovnim uslovima ostva-rimo dobar rezultat. Idemo dalje sa vjerom u Allaha. Naš cilj je jasan, a namjere čiste. Put je pred nama i mi ćemo samo nastaviti dalje u osvajanje slobode.“

Sa ovim je sve rečeno. Sa ovim se samo potvrđuje

zašto je pristalice veli-kosrpskog bloka strah i od BDZ, i BKZ, i Muf-tije i... Strah ih je zbog toga što su ovo garanti da srbizacija Bošnjaka u Sandžaku, kao glavni cilj sadašnjeg i svih dosadaš-njih srbijanskih režima, nikada neće uspjeti. Evo „portreta“ nekoliko boš-njačkih poltrona koji su vođe svim pristalicama velikosrpskog bloka u Sandžaku.

Ovaj što u stavu mirno pozdravlja zvuke himne

BLAGO ONOM KOGA DODIK FALI

Ferid-Ferko ŠA

NTIĆ

FF

30

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

REFLEKSIJE IZBORA

31

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

Draže Mihajilovića. Ovaj što u stavu mirno moli: „Bože spasi srpski narod, srpski rod...“ Ovaj kojem je u radnom kabinetu glavni ukras ništa drugo do detalj sa četničke kokarde. Ovaj koji poziva na slavljenje osobe čiji sekretar zapisa: „Dvije ’iljade turskih (boš-njačkih) glava nabismo na kolje. Glava je bio još, no nestade kolja.“ Onaj koga zakitiše ničim drugim do ordenom tog istog Kara junaka. Onaj koji od svog naroda sasvim opravda-no dobi ime KaraRasim. Ovaj za koga niko drugi do otvoreni četnik Milo-rad Dodik kaže: „Lako je vama ovde sa Rasimom. I meni bi u Bosni bilo lako da imam Rasima...“ Tre-ba li bilo kojem Bošnjaku jal Bošnjakinji objašnjava-ti šta znači ova Dodikova

poruka? Sigurno je da ne treba jer svakom Bošnja-ku i Bošnjakinji kojima srbizacija nije zamrači-la i nacionalni, i vjerski, i kulturni i svaki drugi identitet jasno je da ova poruka ima samo jedno značenje, a to je: Lahko je vama u Srbiji sprovoditi srbizaciju, srbljenje Boš-njaka kad u ime Bošnja-ka govori, kad Bošnjake predstavlja kupljeni, posrbljeni Rasim Ljajić zajedno sa drugim mur-tatom, velikosrpskim poltronom Sulejmanom Ugljaninom.

Ovaj što, poslije onoga: „U Sanđaku Musljimani nikad neće nositi drugi baj-rak nego samo svoj“, potrča da zauzme mjesto ispred baRjaka sa, po Bošnjake, zlokobnim znakom. Ovaj što se tako srdačno rukuje sa predstavnikom organi-zacije koja je majka, zaštit-nik svih vjekovnih zločina nad Bošnjacima. Ovaj što veli da bošnjački roditelji trebaju ići na svetosavske akademije. Ovaj što...

I ovaj malehni miš koji bruka časne ahmedije i časno zvanje imama. Ovaj što tako tugaljivo, bolom skrhan stoji pored kreveta umirućeg srpskog patri-jarha. Ovaj što, kao i svaki drugi tuđi sluga i hamal, potpisuje i kaže sve što mu poslodavac naredi.

Kao i svi dosadašnji veli-kosrpski režimi tako je i ovaj današnji velikosrpski režim nastojao da među Bošnjacima u Sandžaku pronađe one Bošnjake koji će mu biti sluge, koji će pljunuti prvo na svoj obraz, pa potom na svoj nacionalni, vjerski, kultur-ni i svaki drugi identitet. Dvojicu takvih Bošnjaka, Rasima Ljajića i Sulejma-na Ugljanina, velikosrp-ski režim je počastio čak i ministarskim mjestima u velikosrpskoj vladi. Oko sto pedeset hiljada je Boš-njaka u dijelu Sandžaka koje Srbija već sto godina drži pod okupacijom. Sto pedeset hiljada Bošnjaka, a imaju dva svoja mini-stra u velikosrpskog vla-di. Mađara je u Vojvodini, koju Srbija od 1918. god. drži pod okupacijom, oko petsto hiljada i oni nemaju nijednog mini-stra u velikosrpskoj vladi. Mađari imaju svoje škole, univerzitete... na svom maternjem jeziku, svoje institucije, svoja glasila, svoj radio, TV... Za razli-ku od Mađara Bošnjaci u Sandžaku su izloženi totalnoj srbizaciji, a dva, k’o bajagi, bošnjačka mi-nistra sjede u vladi koja i kreira mehanizme te stra-hotne srbizacije Bošnjaka u Sandžaku. A bošnjački ministri u velikosrpskoj vladi sve to aminuju. Ni-kada nijedan od njih nije ni pokušao da ukaže na to da je nenormalno da škol-ski programi u Sandžaku, u kojem su 60% Bošnja-ci, budu isti kao i školski programi u Čačku, Sme-derevu gdje uopšte nema Bošnjaka. Nikada nijedan od njih nije ni pokušao da ukaže na totalnu nacio-nalnu, kulturnu i svaku drugu segregaciju Bošnja-ka u Sandžaku. Osnovni zadatak i Ugljanina i Lja-jića je da narod bošnjački pozivaju u srbizaciju. Oni to otvoreno i neskriveno čine. U nedavnoj izbornoj kampanji njih dvojica su tako „uvjerljivo“ govo-rili o investicijama, ula-ganjima..., ali ni jednom

jedinom riječju, nijedan od njih, nikada nije ni spomenuo ono zbog čega Bošnjaci mogu nestati sa ovih prostora, a to je nji-hova srbizacija. Ljajićeva parola „Za evropski Novi Pazar“, ustvari, znači za posrbljeni Novi Pazar. To je otvoreni poziv u stilu: prihvatite sopstvenu sr-bizaciju, zaboravite na svoj maternji jezik bosan-ski, na svoje institucije, na svoje medije, na..., pa će se u Sandžaku, namah živjeti k’o u Švicarskoj, Skandinaviji...

Zbog toga je ovim boš-njačkim poltronima, slu-gama velikosrpskog re-žima, bio i ostao osnovni cilj da se na sve moguće načine zaustavi, onemo-gući... dalje djelovanje i BDZ, i BKZ, i autentičnog, legitimnog, ne „tehničko-mandatnog“, Bošnjačkog nacionalnog vijeća, a po-sebno muftije Muamer-ef. Zkorlića kao predvodnika i simbola današnjeg boš-njačkog nacionalnog po-kreta u Sandžaku. Jer oni su dosadašnjom borbom, uz pomoć ogromnog broja Bošnjaka, postavili strahotno čvrstu prvu li-niju na „frontu“ odbrane naroda bošnjačkog od to-talne srbizacije, odnosno od „pretapanja“ Bošnja-ka u nešto što ni imena nema. Sigurno je da će do slijedećih izbora, a to je za samo četiri godine, sa temelja koje su oni iz-gradili iznići, izdignuti se ogromna zgrada - zgra-da bošnjačke zajedni-ce, bošnjačkog jedinstva u kojoj više nikada biti neće onih koji prihvata-ju sopstvenu srbizaciju zarad asfaltiranog soka-ka, radnog mjesta u ko-munalnom preduzeću... Svojim neposustajanjem, svojom istrajnošću, svo-jom upornošću... i BDZ, i BKZ i muftija Muamer-ef. Zukorlić omogući će da ta zgrada bude u cijelosti izidana, a potom, na slije-dećim izborima, i ukrov-ljena.

REFLEKSIJE IZBORA

Od ovog broja revije „Sandžak“ došlo je do smjene na mjestu glavnog i odgovornog urednika. Umjesto Jahje Fehratovića uredništvo preuzima Hazbija Kalač. Zato smo iskoristili priliku da o razlozima ove smjene, do-stignućima i daljim aktivnostima razgovaramo sa Jahjom Fehratovićem. Iskorisitli smo priliku, obzirom da je on bio i šef Izbornog štaba predsjedničkog kandidata glavnog muftije Muamer-ef. Zukorlića, porazgovarati o

izborima i njihovim refleksijama.

ZA GUTLJAJ ILI DVA PRISTALI SU DA CRKAVAJU OD ŽEĐI NAREDNE ČETIRI GODINE

JAhJA fEhRATOVIć

33

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

Gospodine Fehratoviću, od obnavljanja do ovog 164. broja bili ste glavni i od-govorni urednik revije „Sandžak“. Sada ste taj emanet prepustili Hazbiji Kalaču. Time naša novina ulazi u novu fazu, re-klo bi se drugu nakon svog obnavljanja. Možete li nam na samom početku reći kako je došlo do reaktiviranja ovog naj-starijeg novinskog glasila u Sandžaku?

REVIJOM SMO POKRENULI NOVU POVIJEST U SANDŽAČKOM

NOVINARSTVUOživljavanjem revije „Sandžak“ na sedamdeset devetogodišnjicu novi-narstva u Sandžaku 1. februara 2011. godine otpočeli smo novu metapovi-jest informiranja na ovom području. Potreba za respektabilnom mjeseč-nom ili eventualno dvoheftičnom novinom na našem prostoru koja bi zadovoljavala nacionalne, kulturne, političke i svake druge potrebe Boš-njaka Sandžaka u matici i dijaspori bila je više nego očigledna.

MUFTIJA NAS JE OHRABRIO DA UĐEMO U OVAJ MEDIJSKI PROJEKT

Od preuzimanja emaneta Bošnjač-ke kulturne zajednice u više navrata sam o tome razgovarao sa muftijom Zukorlićem i najviše ohrabren njego-vom podrškom prihvatio i taj nimalo lahki, ali časni emanet. Najprije smo se kolebali da li pokretati neku novu novinu i krenuti iznova u projekt koji su mnogi ljudi u raznim dijelovima Sandžaka i raznim vremenima otpo-činjali, ali najčešće zbog nepostojanja autentičnih bošnjačkih i nedovoljnog interesiranja državnih institucija nisu uspijevali održati kontinuitet izlaska, što na kraju krajeva svjedoči o stanju naše kolektivne svijesti i odnosu po-jedinaca na položajima prema opće-korisnim društvenim, pa i nacional-nim projektima.

NAŠI ZNAČAJNIJI PISANI MEDIJIMi smo od 1932. godine i pojave li-sta „Sandžak“ u Prijepolju imali više kraćih ili dužih medijskih poduhva-ta. Odmah poslije rata komunističke vlasti pokreću list „Bratstvo“ koji, izuzev jedne malo duže pauze, kon-tinuirano izlazi u Novome Pazaru do poslije prvih višepartijskih izbora u SFRJ 1992. godine. Upravo tada se, najprije u Sarajevu, a zatim u No-vom Pazaru, javlja revija „Sandžak“ sa prvim urednikom Senadom Peća-ninom i drugim Šefketom Krcićem. Nešto kasnije SDA Sandžaka okre-će leđa reviji „Sandžak“ te pokreće „Sandžačke novine“. A od 1. januara 1997. godine Mešihat Islamske zajed-nice Sandžaka (danas Mešihat IZ-e u Srbiji) pokreće list za vjeru, društvo i kulturu „Glas islama“. Bez obzira što

je u međuvremenu pokretano i gaše-no više novina, ovo glasilo jedino u kontinuitetu bez ijednog preskoče-nog, ni sinhrono ni dijahrono, broja izlazi do današnjeg dana. Naročito nakon pokušaja agresije na Islamsku zajednicu 2007. godine „Glas isla-ma“ postaje jedini slobodni medijski prostor gdje su se mogle naći istini-te, kvalitetne i korisne informacije iz svih domena življenja bošnjačkoga naroda u Srbiji.

NASTAVITI KONTINUTETSagledavajući sveukupnu situaciju i uvažavajući činjenicu da je revija „Sandžak“ ostavila najupečatljiviji trag u sandžačkom medijskom pro-storu devedesetih godina te da je ona jedini pravi i legitimni nasljednik li-sta „Sandžak“ iz 1932. godine, a već neko vrijeme se nalazi u statusu šut-nje, riješili smo najprije porazgovara-ti sa Maticom Bošnjaka i tadašnjim urednikom Revije prof. dr. Šefketom Krcićem o tome da BKZ preuzme osnivačka i svaka druga prava i oživi ovaj časopis. Naišli smo na odobra-vanje i saglasnost prof. Krcića koji je pred sami izlazak prvog broja pot-pisao ugovor sa mnom o prijenosu osnivačkih i svih drugih prava revije „Sandžak“ na Bošnjačku kulturnu zajednicu. Tim činom je otpočela era sasvim novog medijskog predstav-ljanja Bošnjaka i Sandžaka u samome Sandžaku, regionu i dijaspori.

DUGOROČNA MISIJAEntuzijazam s kojim smo krenuli u prvi broj većinu početne postavke i danas drži, jer je to ekipa koja je pro-jekt oživljavanja revije „Sandžak“ shvatila kao dugoročnu misiju kre-iranja jedinstvene medijske slike naše stvarnosti bazirane isključivo na istini i argumentiranoj analitičkoj postavci prošlih, tekućih i budućih poteza realnosti u mikro i makro strateškoj i geostrateškoj perspektivi našeg teritorijalnog i duhovno-mo-ralnog prostora i ophođenja prema nama i svemu našem od onih koji nam ne misle baš uvijek nabolje.

OBNAVLJANJE NA JUBILEJ SANDŽAČKOG NOVINARSTVA

Smatram za zgodnu priliku ovdje iznijeti par detalja sa samog početka oživljavanja revije „Sandžak“. Neka-ko se namjestilo da smo početkom ja-nuara 2011. godine krenuli u realiza-ciju cijelog projekta i, dok smo riješili administrativno-pravne preduvjete, došli do posljednje hefte u mjesecu. Želja nam je bila da i simbolički upra-timo kontinuitet te da 149., odnosno prvi broj obnovljene Revije izađe 1. februara, na dan kada je 1932. godi-

ne izašao prvi broj lista „Sandžak“ u Prijepolju.

GINISOV REKROD: OD IDEJE PREKO PRIPREMA DO REALIZACIJE PROJEKTA ZA SAMO SEDAM DANA

Moram izraziti zahvalnost i prizna-nje za kolegijalnost redakciji „Glasa islama“ koja nam se tada svim svo-jim kapacitetima i ljudskim i tehnič-kim resursima stavila na raspola-ganje na čelu sa direktorom Media centra Islamske zajednice i glavnim i odgovornim urednikom Seadom Ša-ćirovićem. Bukvalno smo od animi-ranja ljudi, oformljivanja redakcije, pristizanja i obrade tekstova, osmiš-ljavanja koncepcije i dizajna časopi-sa, lekture i prijeloma do izlaska iz štampe prvog broja postavili, smio bih se usuditi kazati, Ginisov rekord. Redakcija je radila na svemu tome 24 sata dnevno od utorka 25. do petka 28. januara, kada je prvi broj otišao u štampu i printano izdanje je stiglo u utorak 1. februara kao iznenađenje za tribinu kojom se obilježavalo 79 godina novinarstva u Sandžaku. Uz to, valja uzeti u obzir da je baš u tom periodu Bošnjačka kulturna zajedni-ca i cjelokupna ekipa koja je radila na Reviji bila u žiži regionalne javnosti zbog historijskih tribina povodom Nacionalnog kalendara Bošnjaka, oživljavanja sjećanja na genocid u Limskoj dolini 1943. i strijeljanje ne-koliko hiljada uglednih Bošnjaka na Hadžetu 1944-1945. te o protivljenju svetosavizaciji bošnjačke djece kroz nametanje školske slave Sveti Sava i niza drugih opsežnih akcija čije plo-dove i danas osjećamo.

REVIJA „SANDŽAK“ JE POSTALA PREPOZNATLJIV BREND

Posebna radost nas kao mlade i tek uigravajuće redakcije, sa ne tako ve-likim brojem ljudi koji su se prije na-lazili u ovako ozbiljnom medijskom projektu, bila je što je od tog prvog broja i intelektualna i šira javnost prepoznala koncepcijski i sadržin-ski kvalitet i to potvrdila podrškom Reviji. Kontinuirano smo, bukvalno, iz broja u broj, uvećavali tiraž i širili tržište, odnosno zonu utjecaja na sve prostore gdje žive Bošnjaci u regionu i dijaspori. Napravili smo brend koji nas i danas prati i, pomjeranjem gra-nica istraživačkog novinarstva i be-skompromisnim objelodanjivanjem raznih mafijaških poslova organizi-ranih kriminalnih grupa, s pravom stekli identitet koji se u najkraćem može sažeti u krilatici „Revija San-džak – istina koje se plaše krimi-nalci“. Nametnuli smo novi sistem vrjednovanja istine i njenog prezen-tiranja.

INTERVJU

34

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

Šta smatrate najvećim ličnim uspjehom koji ste postigli uređujući reviju „San-džak“?

OSLOBAĐANJE SVIJESTI NARODA I OZDRAVLJENJE DRUŠTVA

Posebno sam ponosan na dvije stva-ri. Prva je što smo za nepunu godi-nu i po dana obnovljenog rada revije „Sandžak“ napravili takav prodor ka sveukupnoj slobodi svijesti naroda, naravno, kao dio općenacionalnog projekta buđenja Bošnjaka na čelu sa muftijom Zukorlićem, da je to skoro nemoguće više zaustaviti. Kao re-fleksije i nus-pojave na to pristigli su i novinski pamfleti u pokušaju krimi-nalnih udruga i režimskih poltrona na koje se ne trebamo obazirati. Na tom putu oslobađanja uspjeli smo otvoriti na desetine intelektualaca koji prije nisu imali prilike i prosto-ra okušati se u pisanoj riječi. Oživjeli smo mnoge nepravedno zaboravlje-ne događaje iz naše dalje i bliže proš-losti. Pomogli smo da većina ljudi razumije stanje u kom se nalazimo i vidno utjecali u akciji ponude civili-zacijskog ozdravljenja društva, što kroz pisanje što kroz organiziranje serijala tribina „Izolacija kriminala – temelj opstanka zajednice“ na kojima je predavač bio muftija Zukorlić. Kao produkt tih tribina, moramo se po-hvaliti, ubrzo će se pojaviti i knjiga.

KURS BORBE ZA ISTINU, A PROTIV LAŽIU tom pogledu smo u još jednoj ap-surdnoj realnosti našega društva postali fenomen. Vjerovatno smo je-dini medij u Evropi koji je tužen di-rektno od strane mafije sakrivene iza političkog imuniteta. No, nikada i ni u kojim uvjetima i pritiscima nismo skretali s kursa borbe za istinu, a pro-tiv laži. To je druga stvar kojom se posebno ponosim, iako ima još sija-set činilaca koje mi lično imponiraju. Zato sam posebno sretan što sam do-bio privilegiju biti glavni i odgovorni urednik jednog od rijetko slobodnih medija na Balkanu. Tu činjenicu sma-tram jednom od najznačajnijih profe-sionalnih referenci u par posljednjih godina.Zašto je došlo do zamjene na mjestu urednika?

RADOSTAN SAM ŠTO ĆE ME NASLIJEDITI HAZBIJA KALAČ

Na moju molbu dosadašnji član re-dakcije i predsjednik Bošnjačke kul-turne zajednice u Crnoj Gori Hazbija Kalač preuzima emanet glavnog i odgovornog urednika. Mislim da će takva rokada biti višestruko korisna. Hazbija Kalač je bio jedan od najrev-nosnijih članova redakcije, autor ne-

kih od najkvalitetnijih analitičkih tek-stova, sa dugogodišnjim iskustvom u uređivanju pisanih i elektronskih medija („Bošnjačke novine“ i „Bicent.org“). On je društvenim angažma-nom dokazao slobodarsku prirodu, intelektualni kapacitet, temeljitost, liderske karakteristike, nepotkuplji-vost, a uz sve to rijetko viđenu smi-renost i nesvakidašnju mudrost u nacionalnim, općedruštvenim, inter-personalnim i ličnim osjetljivim situ-acijama sa potencijalnim ozbiljnim i dugoročnim implikacijama u datom momentu od kojih sam neke i sam svjedočio i kojima se, iskreno rečeno, divim. Zato sam posebno radostan što će ovaj ponosni sandžački gazija preuzeti uređivanje revije „Sandžak“ i prepuštam mu je posve miran da će nastaviti misiju koju smo započeli 01.02.2011. godine. Pored toga, vjeru-jem da će Kalač novom uređivačkom politikom udariti vlastiti pečat u da-ljem radu Revije, a time i dati novi kolorit sandžačkom medijskom pro-storu. Još jedna značajka ovog čina jeste što će od sada južni Sandžak u cjelokupnom našem pokretu intenzi-virati prisustvo i time još više pojača-ti našu svijest o vjerskoj, nacionalnoj, kulturalnoj, tradicijskoj i svakoj dru-goj nedjeljivosti sjevernog i južnog Sandžaka, bez obzira što ih u ovom trenutku presijecaju granične linije.Da li će ova zamjena nešto značiti u okrenutosti Bošnjačke kulturne zajednice prema medijima? Znamo da BKZ, pored revije „Sandžak“ izdaje i svebošnjački nacionalni mjesečnik „PanBošnjak“?

BKZ OSTAJE U MISIJI BORBE ZA ISTINUU suštinskom smislu ništa se neće promijeniti. Bošnjačka kulturna za-jednica ostaje izdavač i revije „San-džak“ i svebošnjačkog mjesečnika „PanBošnjak“. Trasirali smo ova dva glasila koja, uz „Glas islama“, u pot-punosti ispunjaju trenutačne potrebe našeg prostora. Naglašavam trenu-tačne, jer smatram poražavajućim či-njenicu da Sandžak nikada u histori-ji, pa ni sada u već drugoj dekadi XXI vijeka, nema dnevnu novinu. Jedna od mojih, a uvjeren sam i težnji ljudi iz cijelog pokreta jeste da u trenutku kada se za to ukaže prilika ostvari-mo i taj ideal, iako lično smatram da smo ovog momenta daleko od njega jer smo uvjetovani kapacitetima koji su, uprkos našem entuzijazmu i po-svećenosti ovome što radimo, ipak ograničeni.Da li to onda znači da se Vi lično povla-čite iz medija?

ŽELIM OZBILJNE EMANETE PODIJELITI SA ONIMA KOJI SU IH DOSTOJNI

Ne povlačim se ni iz medijskog ni iz

bilo kog drugog društveno važnog angažmana. Možda samo svodim na realnu mjeru jako ozbiljne emanete i iste želim podijeliti sa onim koji su ih također dostojni nositi. Bošnjačka kulturna zajednica ima toliko proje-kata i prostora da kada bismo radi-li 24 sata na dan ne bismo stigli sve realizirati. Pored toga, period pred nama značit će i pojačanu aktivnost Izvršnog odbora Bošnjačkog nacio-nalnog vijeća. Nisu isključeni ni neki novi emaneti koje ću, nadam se, biti kadar da ponesem.Bili ste šef Izbornog štaba predsjedničkog kandidata muftije Muamer-ef. Zukorlića. Da li možete u ovom kratkom periodu na-kon izbora sublimirati sami izborni pro-ces sa posebnim akcentom na Muftijinu kandidaturu?

IMAO SAM PRIVILEGIJI BITI ŠEF IZBORNOG ŠTABA MUFTIJE

ZUKORLIĆAImao sam čast biti svjedok, posma-trač i djelimični sudionik vremena u kom se historija prebrzo i presit-no piše, jer se ne može stići u ovako kratkom povijesnom rascjepu naši-roko i naveliko rasuđivati o onome što su predsjednički, parlamentarni i lokalni izbori u Srbiji 2012. godine značili za Bošnjake. Naravno, pose-ban naglasak stavljam na kandida-turu muftije Muamer-ef. Zukorlića za predsjednika Republike Srbije, jer sam imao privilegiju biti šef Iz-bornog štaba predsjedničkog kandi-data muftije Zukorlića. Ta činjenica mi daje za pravo da ovom pitanju priđem sasvim lično, ali i obavezu da prema sebi, drugim sudionicima ovog historijskog momenta i samo-me Muftiji budem objektivan, kraj-nje iskren i otvoren, jer ću samo tako uspjeti sublimirati vlastito i iskustva drugih, meni dragih osoba, koje su dale nemali doprinos u cjelokupnom toku naše kampanje.

KNJIGA „MUFTIJA PREDSJEDNIK“Slijedom te iskrenosti koju maloprije spomenuh, još u samom toku kam-panje složio sam se i sa Muftijom po-dijelio ideju da od svega ovoga, kao svjedočanstvo, napišem knjigu pod naslovom MUFTIJA PREDSJEDNIK. Nešto kasnije mi je, kao kroz šalu, Nedžad Latić kazao da i on ima takvu ideju. Vjerujem da će u narednom pe-riodu mnoga značajna intelektualna imena dati svoje viđenje ovih doga-đanja i da će se iz toga izroditi cijela biblioteka analitike i komentara nuž-nih za sveobuhvatno razumijevanje vremena i prostora u kom živimo.Šta smo dobili kandidiranjem muftije Zukorlića za predsjednika Republike?

INTERVJU

35

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

INTERVJU

MEHANIZAM OZDRAVLJENJA NACIJE

Najkraće kazano, nevjerovatno smo mnogo dobili Muftijinom kandidatu-rom. Program potpunog preporoda države i društva ponudio je građa-nima Srbije jedinstveni mehanizam ozdravljenja nacije uz poštivanje posebnosti svakog etnikuma. Ova civilizacijska ponuda je prepoznata od velikog broja kako Bošnjaka tako i Srba.

JEDINO NAS SU VIŠE POKRALI OD NIKOLIĆA

Naši izvori govore da je muftija Zu-korlić kao predsjednički kandidat na nivou države dobio podršku izme-đu 380.000 i 400.000 izašlih birača i da smo jedino mi raznim lopovskim tehnikama ukradeni značajnije od Srpske napredne stranke i Tomi-slava Nikolića. I sami ste svjedoci događanja i radnji kojima su našem predsjedničkom kandidatu doslovce ukrali najmanje 300.000 glasova. Šta mislite onaj manjak od 5% glasova, koliko je RIK priznao da ga je bilo, koji su se negdje izgubili, ponijele ih ptičice, od koga i gdje je oduzet?

CRNI FONDOVI ZA KUPOVINU I KRAĐU GLASOVA

Izborni proces su pratile brojne ne-pravilnosti, namjerni propusti nad-ležnih organa, malverzacije s birač-kim spiskovima, kupovina glasova, ucjene, krađe. Ovdje su otvoreni crni fondovi punjeni prljavim novcem samo kako bi se umanjio broj glaso-va ili eventualno slomio simbol naše borbe oličen u Muftiji i njegovoj ča-snoj ahmediji. Najviše su nas krali preko zapisnika. Recimo, dan poslije izbora utvrdili smo da su na birač-kom mjestu u Kulturnom centru u Novome Pazaru tandemu Tadić-Lja-jić dopisali 200 glasova više.

POKUŠAJ DVOSTRUKOG OFAJDIVANJAIli, nedjelju dana nakon izbora, dola-zi mi jedan čovjek koji je ispred DS-a i SDP-a bio kontrolor na jednom birač-kom mjestu u Novome Pazaru i kaže:

„Nisam zadovoljan koliko su me oni platili, a ako mi Vi platite više pre-dat ću Vam materijal iz koga se vidi da su pokrali toliko da ne možete ni zamisliti.“ Pitam ga: „Što nisi došao prije, nego sada kad su takvi potezi neučinkoviti?“ On se namirio kod njih, pa mu i to malo te bi sada da se ofajdi i od nas. „Ako si htio, prijate-lju, biti pošten trebao si na dan izbo-ra reagirati.“ Mi nismo imali ljude u stalnim sastavima izbornih komisija. U Sandžaku smo i nekako napravili konstrukciju, a na nivou države ni-smo imali povjerljive ljude za kutija-ma. To nas je koštalo mnogo glasova.

UPOTRIJEBILI SU SVE MEHANIZME DA MUFTIJI ONEMOGUĆE

RAVNOPRAVAN STATUSRefleksije Muftijine kandidature su dubuke i dugoročne. Ne samo režim i politički subjekti, već cjelokupan vidljivi i nevidljivi upravljački sistem države upotrijebio je sve mehanizme kako bi Muftiji onemogućio ravno-pravan status sa ostalim kandidati-ma. Naročito su u tome prednjačili mediji, a među njima javni servisi. Uprkos tome, Muftija je u toku kam-panje imao preko stotinu medijskih i javnih nastupa. Da je razbijena ili bar u najmanju ruku poljuljana višego-dišnja satanizacija Sandžaka i Muftije kao simbola borbe dostojanstvenog Bošnjaka za jednakopravnost i pošti-vanje ljudskih prava i sloboda u srbi-janskoj javnosti, pogotovu kod naro-da, svjedoči oko tri stotine pristiglih pisama podrške iz svih krajeva Srbije i više od 20.000 sačuvanih glasova nebošnjaka koji su glasali Muftiju kao svog predsjedničkog kandidata. Bez obzira što u ovom relativno krat-kom postizbornom vakumu režim preko svojih medija pokušava iznova instalirati raznorazne priče o nama, više ništa nikada neće biti isto.

MUFTIJINA SUPERIORNOST POMJERILA JE GRANICE SLOBODE

Muftijina kandidatura također je pomjerila granice slobode i vratila samopouzdanje Bošnjacima izvan Sandžaka, mislim na cjelokupan bošnjački milet. Po prvi put u histo-riji, stotinu godina nakon konačnog odlaska Osmanlija, jedan Bošnjak sa sve džubom i ahmedijom drznuo se da uđe u direktnu političku borbu za mjesto predsjednika Srbije. I to da u toj borbi bude toliko superioran u odnosu na ostale kandidate da dr-žavni aparat prinudi na cjelokupno mijenjanje pravila predizborne igre, od toga da u prvom krugu izbora isključi bilo kakvo ozbiljno sučeljava-nje kandidata, da nametne određene teme koje ostali kandidati preuzima-ju i tako dalje. I u takvom ambijen-tu neravnopravnih uvjeta, od same kampanje prikupljanja potpisa za predsjedničku kandidaturu, pa do završetka izbornog ciklusa, onemo-gućavanja ravnopravnog predstav-ljanja programa, pokušaja omalova-žavanja, krađe i kupovine glasova, zastrašivanja i ucjenjivanja glasača i svega drugog, Muftija je ne samo ovjerio, nego i uvećao direktni pred-stavnički legitimitet Bošnjaka u Srbiji u odnosu na broj dobijenih glasova na izborima za Bošnjačko nacionalno vijeće.Mnogi nisu zadovoljni rezultatima iz-bora. Javljaju se čak i glasovi nezado-voljstva, neki idu dotle da ovakav ishod smatraju porazom?

DIREKTIVA: SLOMITI SIMBOL BOŠNJAČKOG POKRETA

Bilo je očigledno da će režim po sva-ku cijenu i na sve dozvoljene i nedo-zvoljene načine pokušati spriječiti Bošnjačku demokratsku zajednicu da ovjeri apsolutnu podršku naroda u predizbornom periodu. Strategija

PREDAJA DOKUMENTACIJE ZA PREDSJEDNIČKU KANDIDATURU MUFTIJE ZUKORLIĆA

36

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

je bila da se svim silama umanji iz-borni rezultat BDZ-a i on predstavi kao rezultat muftije Zukorlića te na taj način slomi simbol pokreta nacio-nalnog buđenja Bošnjaka. Njegovom kandidaturom i postignutim rezulta-tima to je osujećeno. Sa sve Tadićem, Ljajićem, Ugljaninom, Đerlekom, Su-ljevićem i drugim manje značajnijim političarima politika beogradskog bloka je poražena, građani Sandžaka, bez obzira na ucjene, zastrašivanje, prodaju i krađu, najveći podršku dali su Muftiji, a Bošnjačka demokratska zajednica, kao tek novonastala parti-ja, sa jednim narodnim poslanikom i 35 odbornika u svim sandžačkim općinama postiže zavidan rezultat i postaje nezaobilazan politički faktor, iako se to kroz destruktivne krugo-ve našeg društva želi minimizirati i drukčije predstaviti. Zato koristim priliku da čestitam rukovodstvu BDZ-a i kao svjedok većine radnji javno svjedočim da su dali maksi-mum svojih kapaciteta.

NA POLITIČKOJ SCENI SANDŽAKA DANAS POSTOJE SAMO DS, SDA I BDZOvi izbori su doprinijeli i da se do kraja ofiraju svi akteri naše politič-ke stvarnosti u Sandžaku. Ko želi gledati vlastitim očima i razmišljati sopstvenom glavom mogao se osvje-dočiti u krajnje namjere postojanja i djelovanja i velikih i malih partija u Sandžaku. Odnosno, uvjeriti u ono što smo mi još godinu dana prije iz-bora govorili i pisali. Partije Rasima Ljajića definitivno su izgubile vla-stiti politički identitet i postale ne samo privezak, nego i ekspoziture Borisa Tadića, tako da danas na po-litičkoj sceni Sandžaka postoje samo tri ozbiljna politička subjekta: Demo-kratska stranka Borisa Tadića, SDA Sulejmana Ugljanina i Bošnjačka de-mokratska zajednica. Sve ostalo se utopilo. Đerlek je nakon obećanja i zakletve nad bošnjačkom zastavom da će izaći samostalno, u samome fi-nišu ušao u koaliciju sa Dinkićevim URS-om i priključio se beogradskom bloku. Čak ni Suljević nije mogao iz-držati, već je u posljednjim danima pred samo održavanje izbora sam sebi donio političku smrt. Ostale partijice prema izbornom rezultatu i djelovanju nisu vrijedne ni spome-na. Dakle, sada imamo situaciju kao kada se razmagli i vidik postane ja-san. Nema više skrivanja ni iza čijih skuta.

MUFTIJA JE PORAZIO TADIĆAKonačno, ono što je činjenica jeste i to da je Muftija ostvario cilj zbog koga je ušao u ovu političku utrku: ruše-nje Borisa Tadića. Pokazalo se da su naši glasovi uvijek jezičak na vagi i da onaj koga mi podržimo dobija ili gubi na izborima. Tadić je tako dva

puta dobijao preko naših leđa i sla-gao nas, ali ovoga puta je kažnjen. Mislim i da će novi predsjednik Sr-bije Tomislav Nikolić vrlo ozbiljno uzimati tu činjenicu te da će se shod-no njoj odnositi prema Bošnjacima u ovoj državi. Period pred nama će to pokazati.Da, ali oni o kojima govorite će ipak for-mirati vlast?

ZATO ŠTO SU SE LAZNULI GUTLJAJEM VODE CRKAVAT ĆE NAREDNE ČETIRI

GODINEKo god da formira vlast na repu-bličkom i lokalnom nivou neće do-bro proći, jer nas očekuje vrlo buran ekonomski period i doba preživlja-vanja. Pali su svi čepovi kojima je zapušavano budžetsko bure da ne curi do izbora. Sada će odjednom sa svih strana procuriti tekućina od koje, prema najgorim očekivanjima, možemo doživjeti i poplavu. Još ako glodari nastave nagrizati bure i širiti te rupe još četiri godine, ovoj državi nema spasa. Izbori su bili prilika da se sve te rupe hermetički zatvore i to bure zaštiti od daljeg propadanja, a prema rezultatima postoji bojazan da smo tu priliku ispustili možda zbog 20 eura. Za gutljaj ili dva kojima smo okvasili usta pristali smo da crkava-mo od žeđi naredne četiri godine. To je realnost i cijena koja se mora plati-ti. Mi koji smo odbili taj gutljaj lakše ćemo podnijeti, jer nismo ni navikli da se s tog izvora napajamo, a onima koji su se laznuli da Bog pomogne. Na kraju, da li će BKZ nastaviti istim kursom, ili će se nešto značajnije promi-jeniti u njenom daljem djelovanju?

NA DOBROM SMO KURSU I NEĆEMO GA MIJENJATI

Svi započeti projekti, dugoročni, kratkotrajni, kontinuirani, periodični i svaki drugi će se nastaviti. Bošnjač-ka kulturna zajednica ima kapaciteta i resursa da ponese još veće breme. Svakodnevno širimo mrežu i trenut-no smo najjača bošnjačka nacionalna organizacija sa živim i izuzetno pro-duktivnim punktovima ne samo na Balkanu, već i Evropi i Americi. Am-bicija nam je da uspostavimo sistem vrijednosti dostojan našeg orijen-talno-evropskog identiteta sa svim duhovnim, moralnim, kulturalnim, tradicionalnim i drugim vrijednosti-ma koje konstantno unapređujemo shodno izazovima savremenog druš-tva. Taj naš trud se iz dana u dan sve više respektira i kod Bošnjaka, ali i kod drugih naroda i predstavnika međunarodnih institucija. Zato smo uvjereni da smo na dobrom kursu sa koga nimalo nećemo skretati.

Razgovarao:Salahudin FETIĆ

INTERVJU

REVIJA „SANDŽAK“ OSTAJE NACIONALNI FARZ

Još jednom želim da se zahvalim svim članovima redakcije i saradnicima koji su dali veliki doprinos da revija „Sandžak“ bude prepoznatljiv i jedinstven pisani medij u širem regionu. Novom uredniku i prijatelju Hazbiji Kalaču želim puno sreće u daljem radu. Uvijek i u svakom pogledu može računati na podršku i pomoć. Volio bih kada bi revija „Sandžak“ za narednih godinu dana višestruko nadmašila dosadašnji kvalitet u svakom smislu. Čitaocima poručujem da ostanu vjerni Reviji, jer će u njoj i dalje moći pronaći istinu i samo istinu. Također ih podsjećam na riječi muftije Zukorlića da je revija „Sandžak“ nacionalni farz i da se kuća u kojoj nema revije „Sandžak“ nalazi u nacionalnome mraku.

H. DŽANOVIĆ

3737

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

TOPRAK

ZAJEDNICA SANDŽAČKE DIJASPORE U HOLANDIJI

BOŠNJACI U hOLANDIJITo mi je, onomad, pripo-vijedao jedan Sandžaklija, zagledan u oblake iznad Amsterdama, kao da je u njima prepoznavao ne-kog svog, kao da je nešto osluškivao, jer je tokom pripovijedanja zastajki-vao da bi udahnuo malo vazduha, ovog hladnog i tuđeg vazduha. Njemu su u očima, naprosto, igrale slike prelijepih krajolika u kojima je davno isklesana pjesma: „Kad pogledam sa bedema...“I u ova burna vremena, sudbonosno teška i ne-izvjesna, pjesma „Kad pogledam sa bedema“ kao da ponovo dobija neku čudesnu moć, kao da joj sadašnja pokolje-nja daruju krila. Kao da je iz ponornice Borovšti-ce izronula sa svim onim vriskovima od Šahovića, pa do najcrnjih, u novi-joj povijesti, devedestih. Ali sve se budi i odašilje čudne zvukove u kojima prepoznajem i molitvena koljena mog duhovnog brata, mog učitelja, Ibrahi-ma Čikića.Ponekad i sam sanjam Ibrahima i kad se probu-dim osluškujem tišinu iz koje dopire njegov ne-umoljivo snažan šapat: „Pešter je srce Sandžaka.“ Ponornica Borovštica je žila kucavica, protok i dotok, u čijim kapima su biserne suze majki San-džaka koje nisu dočekale radost unučića jer su im djeca, u cvijetu mladosti, bila pokošena, a tim či-nom, njima je (majkama sandžačkim) neka opaka i nevidljiva ruka iščupala radost življenja i ponudi-la trajanje kroz bol, tugu i kajanje. Zaista je, Veliki

Bože, velika priča o ovim ponosnim ljudima koji ne znaju mrziti. Ovaj uvod u tekst o Zajed-nici sandžačke dijaspore u Holandiji nekako se sam nametnuo. Zapravo, uvijek, kada god pišem o ZSDH branim se od aso-cijacija i sjećanja koja navi-ru. Branim tekst da me ne odvuče na drugu stranu, pa da zaboravim što sam htio kazati. Napisao sam dosad priličan broj prilo-ga (o ZSDH) za printane i internet medije, ali mi je, nekako, najdraži eglen (intervju) sa predsjedni-kom ZSDH, gospodinom Enesom Nuhovićem. Taj eglen je prošao bez onog s kim sam razgovarao jer je Enes argumentirano pri-čao o Zajednici na čijem je čelu i, naravno, o San-džaku, slobodnom kao orlovi ponad Pešteri, kao snovi što ih, diljem svijeta razasuta, sanjaju sandžač-ka djeca. Zapravo, odrasli ljudi, porodični, bizni-smeni, gorštaci, ali u srci-ma nekako čedni i iskreni kao dječji san o lijepom poklonu, uoči Bajrama.Pešterska i Golanska viso-ravan, reklo bi se, nema-ju ničeg zajedničkog, pa ipak, kada god se spome-ne Golanska i na Pešter-skoj odjeknu neki daleki zvuci bubnjeva i truba koje zovu na ponovni po-hod, pljačke, silovanja i lišavanja života onih koji su malobrojniji, nenaoru-žani, neorganizirani, ra-zjedinjeni... Ali, kako kaže narodna mudrost: „Ničija nije do zore gorjela.“Skoroman i iskren, kao i uvijek, predsjednik ZSDH, gospodin Enes

Nuhović, na moje pitanje kada je, zapravo, formi-rana Zajednica i šta su joj glavni prioriteti, kratko je kazao: „ZSDH je zvanič-no formirana 14. marta 2009. godine u Amster-damu... Mi smo odradili puno humanitarnih ak-cija, ali ću, kao primjer, spomenuti samo par, kao što su: Pomoć Azri u Novom Pazaru, pomoć Bošnjaku iz Rožaja kome je izgorjela kuća, pomoć za izgradnju džamije u selu Trijebine. Također smo poslali, za navijače Novog Pazara, 300 maji-ca, sandžačku zastavu i bubanj, povodom ulaska u Super ligu Srbije... Na kulturno-informativnom planu odradili smo puno prezentacija naših pisaca, između ostalih: Ibrahima Čikića, Safete Osmičić, Fehima Kajevića, Faiza Softića, Nijaza Hajdarovi-ća, Hadžema Hajdarevi-ća, Sulejmana Aličkovića, Elife Kriještorac, Kemala Durakovića, Muhameda Mahmutovića... Priorite-ti Zajednice su otvaranje Predstavništva Sandžaka u Briselu i ostvarivanje cilja: Sandžak kao preko-granična regija u okviru Srbije i Crne Gore, maksi-malno investiranje u san-džačku infrastrukturu, uz poboljšanje uslova za po-vratak, nas koji to sanja-mo, u voljeni Sandžak. To bi, otprilike, bilo to. A da ne zaboravimo skorašnju

posjetu naše delegacije Briselu, jer to je jedna od važnih akcija Zajednice...“ - kazao je ovaj uzoriti do-maćin, Sandžaklija, akti-vista, prijatelj... Mada je nabrojao prio-ritetne ciljeve, kojih se ZSDH uporno pridržava, ipak je ostalo puno nedo-rečenog, jer kada se samo prisjetim njihove kultur-no-zabavne manifestacije, povodom dvogodišnjice ZSDH, dođe mi da vri-štim što nisam Sandžakli-ja. A pogotovo kada se sje-tim sandžačkih kulturnih večeri, na kojima je, i to po njenim riječima, veoma rado prisustvovala amba-sadorka BiH u Holandiji, gospođa Miranda Kami-šalić-Sidran. Na jednoj od tih manifestacija upoznao sam i autora knjige „Gdje sunce ne grije“ Ibrahima Čikića. Zaista je Ibrahi-movo gostovanje, zahva-ljujući upravo ZSDH, u Amsterdamu, odjeknulo kao naš san o konačnoj i potpunoj slobodi. Da je ZSDH zaista snaž-na svjedoče i bezbrojne humanitarne aktivnosti u kojima se pokazuje sva dobrota i plemenitost, ali i pojedinci koji u svemu prednjače, kao glavni stu-bovi oko kojih se granaju svi koji znaju šta znači obradovati nekog bespo-moćnog. Najbolji među najboljima su Sinan Kur-tanović i Hamid Hasani.

„Meni po cijelu noć kroz srce tutnje zaglušujući zvuci s Pešterske visorav-ni. Vrisak vjetrova miješa se sa šištanjem zvečarki i piskom malih ptića, koje kraljevi neba - orlovi, kao svoju lovinu, odnose negdje prema vrhovi-ma Prokletija. Meni po svu noć, u srcu, tutnje slapovi Ibra i Jošanice, dok iz podzemnih špilja ponornice Borovštice odjekuje zov predaka, prepun

upozorenja, da se razbudim, da slobodan na Sandžaku osvanem.“

U zadnje vrijeme se po-lahko razilazi magla ne-jasnoća koja je dugo vre-mena obavijala bošnjačku prošlost. Naziru se nove metode i modeli prouča-vanja bošnjačke histori-je i kulturalne prošlosti, koja je u 20. stoljeću bila negirana, a u najmanju ruku prešućivana i mar-ginalizirana. Novi zamah u bošnjačkoj historiogra-fiji na vidjelo je iznio niz historijskih činjenica koje nesumnjivo pokazuju da je neophodno hitno revidiranje dosadašnjih historijskih neistina i po-luistina na kojima su sta-savale brojne generacije Bošnjaka. No, budući da su Bošnjaci kao autoh-toni narod Balkana bili sprječavani da zvanično pamte i istražuju svoju historiju, njene osnovne odrednice su bivale pre-nošene usmenim putem i tako su sačuvane od zaborava sve do danas. Upravo ću se i poslužiti nekim od rivajeta/preda-ja u ovom tekstu budući da poznajem mahane hi-storije kao nauke, koja se bavi interpretacijom hi-storijskih izvora, pa tako ukoliko ti izvori budu uništeni ili ne budu pro-nađeni, smatra se da se ni-šta nije ni desilo. Ukoliko bismo slijepo slijedili hi-storiju vidjeli bismo da se u njenoj zvaničnoj verziji ne spominju Božji posla-nici, pa čak ni onda kada se tumače veliki događa-ji koji su se dešavali za vrijeme njihovih života. Kako onda očekivati da se u okvirima „zvanične historije Balkana“ pomi-nju bošnjački duhovni i svjetovni velikani u okru-ženju koje je neprijateljski nastrojeno prema Bošnja-cima i koje se trudi one-mogućiti svaki poduhvat

koji ima za cilj izučavanje i otimanje od zaborava naše svekolike prošlosti. Svjedoci smo mnogobroj-nih teorija o Bošnjacima kao „izmišljenom naro-du“, o Bosni kao jednoj „historijskoj fikciji“ te brojnih drugih kvalifika-cija o kojima je napisano na desetine knjiga i „na-učnih radova“, a ovakve tendencije su vidljive i danas u historijskom diskursu naših susjeda. Pored negiranja nacional-nog identiteta i njegovog kontinuiteta do danas nisu splasnule ni teorije o „duhovnim lomovima“ u Bošnjaka, te njihovom konvertitstvu na islam kao osnovnoj krivici zbog kojeg su nad nama izvr-šeni brojni genocidi. Po-sebno su zanimljive teze o nepostojanju kontinui-teta u duhovnom razvoju Bosne, te njenoj stalnoj podčinjenosti duhovnim centrima ili Istoka ili Za-pada, a koje predstavljaju još jedan od načina negi-ranja bošnjačke posebno-sti na ovim prostorima. Tendencije da se Bosna i Bošnjaci stave pod zašti-tu kojekakvih „duhovnih i ekonomskih“ sila i sa Istoka i sa Zapada i danas postoje. No, historija nas uči da su Bošnjaci bili sa-mosvojan i samosvjestan narod i na duhovnom i na političkom planu i tako treba ostati i danas jer se pokazalo da drugi niti su znali, niti su htje-li brinuti o nama kada su imali priliku za to. Sve teorije i tzv. naučne hi-poteze koje negiraju našu nacionalnu i duhovnu sa-mosvjesnost padaju pred logičnim pitanjem: Ako nije postojalo Bošnjačko kraljevstvo, ako nisu po-stojali bosanski patare-ni, ako nije taj duhovni

i nacionalni kontinuitet nastavljen kroz doba osmanske Bosne i do-brim dijelom za vrijeme austro-ugarske uprave, ako ne postoji bosanski jezik, ako Islamska zajed-nica BiH nema potvrdu u narodu..., čemu onda tomovi knjiga o negira-nju onoga čega nema?!Da bi nešto bilo predmetom izučavanja i naučnog va-loriziranja ono mora po-

stojati u vidu materijalne ili duhovne/nemateri-jalne baštine. Materijalni dokazi se mogu i uništiti, ali duhovno naslijeđe je neuništivo jer se ono na-lazi u čistim srcima ljudi,

a tamo je zaštićeno od svih zlonamjernih nasr-taja.

O DUHOVNOM KONTINUITETU BOŠNJAKAMalo je naroda u svijetu koji su tako snažno prigr-lili islam, kao duhovnost i sistem zakona koji uređu-ju svaki segment ljudskog života, na način kako su to uradili Bošnjaci. Mnogi

se i danas pitaju i tragaju za razlozima i povodima prelaska na islam cijelog jednog naroda, što je ri-jetkost u okvirima svjet-ske povijesti. Teško je to objasniti na historiji pri-hvatljiv način, budući da

DUhOVNI I NACIONALNI KONTINUITET BOŠNJAKA

Edin TRUKO

VIĆ

E

38

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

NACIJA

39

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

ona operira samo „mate-rijalnim izvorima“, a oni su oskudni kada je u pita-nju daleka prošlost Bosne i Bošnjaka. Ne možemo reći da nisu postojali, jer za neke dokumente i zapi-se zasigurno znamo da su morali ostati, ali neprija-teljsko okruženje u kojem se Bosna nalazila kroz bur-na stoljeća svoje povijesti je kumovalo da se većina toga uništi ili makar falsi-fikuje i kasnije koristi kao protudokaz. Oni koji su pokušavali zatrti duhovne puteve i velikane koji su uzdigli Bošnjake na stepen naroda nisu računali da oni iza sebe nisu ostavlja-li (samo) knjige, nego su profilirali moralne i isti-

noljubive ljude koji su bili spremni prenositi istinu do danas. U prilog tome svjedoči i 36. ajet sure An Nahl gdje čitamo: „Mi smo svakom narodu poslanika po-slali: - Allahu se klanjajte...“

Dakle, neosporno je da se unutar svake zajednice na-laze ljudi koji su zaduženi da je pozivaju jedinoj vjeri islamu. Oni su izašli upra-vo iz tog naroda i njega su dužni pozivati.

Većinom se u okvirima historijskih tumačenjima masovnog prelaska Boš-njaka na islam vidi jedan „epistemološki lom u kojem se jedna zapadno-centrična kultura naglo okrenula Istoku prihva-tivši vjeru i kulturno-civi-lizacijske tekovine osva-jača“. Ovakav stav ćemo često susretati kod poje-dinih iskompleksiranih bošnjačkih historičara, ali većinom kod ideologijski motiviranih i pristrasnih hrvatskih i srpskih prou-čavalaca prošlosti. U tom smislu hrvatski historičari se ponašaju kao franjevač-ki glasnogovornici, koji brane tezu o katoličkoj Bosni, a drugi se hrane ve-likosrpskim mitom o Bo-sni kao jednoj od srpskih zemalja, nikada ne zabo-ravljajući pomenuti „na-silnu islamizaciju kršćana u Bosni“. Bošnjaci nisu imali prilike u historijske udžbenike unijeti svoje viđenje ovih događaja jer im je bilo zabranjeno in-stitucionalno pamćenje u vrijeme dvaju Jugoslavi-ja, ali su zato ljubomorno čuvali predaje o starim Bošnjanima i njihovom pr-vom susretu sa islamom, koji se zbio daleko prije dolaska sultana Mehmeda Fatiha na područje Bosne. U tom smislu je do danas sačuvan rivajet o Bošnja-cima i njihovom prelasku na islam još za vrijeme poslanstva Muhammeda alejhiselam. Pretpostav-lja se da je to moglo biti u prvim godinama nakon Hidžre, a orijentaciono se može uzeti čuvena Bitka na Mu’ti između bizan-tijske vojske i muslimana koja se odigrala šeste go-dine po Hidžri. Predaja govori da je jedna grupa od četrdeset članova iz Bosne došla lično Mu-hammedu a.s. i priznavši

ga Poslanikom prihvatila islam. Prema tom preda-nju, sedam članova te de-legacije se vratilo u Bosnu, dok su ostali na putu u po-vratku pomrli, a jedan od te sedmorice je ukopan u okolini Sarajeva. Dalje se u tom predanju kaže da je Muhammed a.s., zadivljen njihovom žrtvom, dao Bo-snu pod duhovnu upravu h. Omeru, koji je četrde-seti primio islam. Ako se uzme u obzir da je to bilo prije kompletiranja Objave i ustrojstva islamskog uče-nja i principa, tu bi mogao ležati odgovor na pitanje pojave patarena na ovim prostorima, jer su oni u svom vjerovanju ima-li mnogo tačaka koje su slične islamskom učenju. Odbacivali su obožavanje Marije, ustanovu krštenja i sve vrste klera. Krst su, kao znamen vjere, mrzili. Smatrali su idolopoklon-stvom upućivanje molitvi slikama i kipovima sveta-ca i relikvijama (moćima). Protivno katoličkim cr-kvama, koje su nedostojno ukrašene slikama, njihovi su hramovi bili skromni i jednostavni. Kao i musli-mani, imali su loše mišlje-nje o crkvenim zvonima, koja su nazivali “satanske trube”. Vjerovali su da Isa a.s. nije razapet, nego da je čovjek poslan od Boga, te su se i u ovom pogledu djelimično slagali sa islam-skim pogledima. Osuđiva-li su alkohol i pokazivali sklonost asketskom živo-tu. Imali su molitvu koju su obavljali pet puta dnev-no, a često su padali na ko-ljena i izražavali blagodar-nost Bogu. Ovoj predaji se još dodaje mišljenje da ih je poslao tadašnji bošnjač-ki duhovni poglavar Djed, a koji je na osnovu odre-đenih pojava i promjena u prirodi zaključio da je do-šao obećani Poslanik i da mu se treba pokoriti.

O ovome ne postoje zva-nični historijski izvori, ali to ne znači da se ovaj do-gađaj nije ni desio jer kako objasniti da je rivajet o nje-mu preživio tolika stolje-

ća i dospio danas do nas. Imajući u vidu prethodni rivajet nimalo nas ne treba čuditi činjenica da su Boš-njaci pohrlili u islam kada im ga je ponovo dostavio vojskovođa i osvajač ljud-skih srca sultan Mehmed Fatih, koji je najavljen hadisom Allahovog Po-slanika kao osvajač Kon-stantinopolisa (današnjeg Istanbula). Jedan događaj je posebno ostao u kolek-tivnoj memoriji Bošnjaka, a koji je upravo ključni u dokazivanju duhovnog kontinuiteta našeg naroda, a to je predaja štapa bosan-skom duhovnom poglava-ru Djedu, a ovim gestom su Bošnjaci priznati kao narod od strane sultana Mehmeda Fatiha. Štap ima veoma široku simboli-ku, a pomenut ćemo samo neke segmente, kao što su: simbol čuvanja, odbrane, vlasti i autoriteta, neza-visnosti i samostalnosti. Dakle, nakon gradnje Gazi Isa-begove tekije u Saraje-vu štap je predat mevlevij-skom šejhu i unutar tekije je ostao 500 godina, sve do njenog rušenja od strane komunističkih vlasti 1957. godine. Na ovaj način je duhovni autoritet sa pa-tarenskih poglavara pre-šao na znamenite islam-ske učenjake, koji su opet izrastali iz bošnjačkoga naroda. Postojeća kultna mjesta bosanskih patarena nisu zatirana. Najbolji do-kaz za to jeste činjenica da su najstarija muslimanska dovišta, zapravo, samo stara patarenska molitvi-šta. Ajvatovica, Karići, Vrelo Bune u Blagaju, Ziv-čići-Hukeljići i Oglavak kod Fojnice nisu, dakle, samo izvorišta duhovno-sti, nego i bosanske držav-nosti, potvrda kontinuite-ta Bosne kao samostalne države, dokaz autohtono-sti Bošnjaka.

Svjetovni i vjerski auto-riteti Bošnjaka nisu nije-mo posmatrali samovolju sultana ili vezira nego su hrabro ustajali sa naro-dom u borbi za dostojan-stvo i bolji život. Bosan-

NACIJA

40

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

ska duhovna ulema nije nikada sputavala razvitak nacionalnih specifičnosti i nacionalnog duha u naj-širem smislu. Ne smijemo zaboraviti da su pojedini pokreti u krvi ugušeni kao pokret Hamze Orlovića koji je u 16. stoljeću tražio da Bosnom vlada mater-nji jezik i domaći čovjek. Kasnije se javljaju i drugi pokreti kao što je pokret Husein-kapetana Grada-ščevića koji nije dao da se bosanska zemlja daje onome kome ne pripada i koji se pobunio protiv zloupotreba sultanovih predstavnika u Bosni. Za-tim treba istaći i muftiju pljevaljskog Šemsikadića koji je pružio veliki otpor austro-ugarskoj okupaciji Bosne. Društveno angaži-rana poezija Abdulvehaba Ilhamije je navela tadaš-njeg vezira Dželal-pašu da ga u Travniku osudi na smrt. Mnogo je još primje-ra koji svjedoče o poveza-nosti Bošnjaka i njihovih duhovnih prvaka, kao predvodnika duhovnih i nacionalnih pokreta. Ne smijemo zaboraviti reisa Džemaludina Čauševića koji se borio da duhovni centar Bošnjaka bude u Sarajevu, a ne u Beogradu. Suprotstavio se projektu koji i danas neki pokuša-vaju da nametnu, što je u suprotnosti sa našom du-hovnom tradicijom.

Imajući u vidu sve gore navedene činjenice i pre-daje može se zaključiti da Bošnjaci baštine hiljadugo-dišnji duhovni kontinuitet kojeg je održavala i iznova obnavljala upravo domaća ulema spremna žrtvovati i vlastite živote za narod koji ih je iznjedrio.

O NACIONALNOM KONTINUITETU BOŠNJAKA

U pogledu etnogeneze Bošnjaka dugo vremena su prešućivane neosporne historijske činjenice po-put one da je Bosna bila dijelom jedne šire oblasti zvane Ilirik. Sam naziv dr-žave Bosna jeste ilirskoga

porijekla, ali unutar Bosne se nalaze još na deseti-ne toponima i hidronima koji čuvaju ilirske kori-jene. Stoga se sa pravom može govoriti o ilirskom supstratu u bosanskom jeziku, jer od svih osta-lih okolnih jezika sadrži najviše leksema ilirskoga porijekla. Indikativna su u ovom smislu istraživa-nja akademika Ibrahima Pašića, koji je u jednoj od svojih knjiga (Kulin i Pri-jesda) nedvojbeno poka-zao da se radi o dva imena ilirskoga porijekla unutar vladajuće bosanske di-nastije. To što danas Boš-njaci govore bosanskim jezikom, koji se klasificira kao južnoslavenski, po-sljedica je jezičke asimila-cije starosjedilačkog ilir-skog stanovništva, a koja je rezultat omjera brojnosti govornika staroilirskog i praslavenskog jezika.

Od kada se stanovnici Bo-sne nazivaju Bošnjacima teško je utvrditi, mada prvi podaci o njihovom takvom izjašnjavanju se vezuju za srednjovjekov-ne nadgrobne spomeni-ke - stećke i natpise na njima. Srednjovjekovna Bosanska država je bila u prvom redu banovina, a poslije postaje Bosansko kraljevstvo nakon kruni-sanja Tvrtka I Kotromani-ća (1353-1391). Prema ne-kim historičarima njegovo krunisanje je obavljeno u blizini Prijepolja (terito-rija današnjeg Sandžaka) 1377. godine. Za vrijeme Tvrtkove vladavine Bo-sna je doživjela najveću teritorijalnu ekspanziju i ekonomski rast. Nizali su se bosanski vladari sve do posljednjeg Stjepana Tomaševića. Upravo je Stjepan Tomašević primjer kako završava vladar koji izda vlastiti narod, budući da je sklopio ugovor sa Va-tikanom o progonu bosan-skih patarena, a za uzvrat mu je bila obećana pomoć u borbi protiv Osmanli-ja. Međutim, Vatikan je iznevjerio ovaj dogovor, a Tomašević je protjerivao i

ubijao bosanske patarene te oslabio svoj utjecaj u narodu i neslavno završio 1463. godine kada je po-gubljen. Naravno, imajući u vidu izlaganje o duhov-nom kontinuitetu poznato nam je da je bosanski Djed bio vrhovni autoritet Boš-njaka i da je kao takav i prihvaćen od strane sulta-na Mehmeda Fatiha.

Bosanski patareni su bili trn u oku i istočnoj i za-padnoj crkvenoj organiza-ciji, koje su ih na različite načine pokušavale pokr-stiti. Papa je vodio krstaš-ke ratove protiv bosanskih patarena, dok su Vizantijci imali druge metode. Po-sebno je ovdje značajno razotkriti historijski falsi-fikat o „popu Bogumilu“, kako je poznat u historiji. U narodu je poznatiji kao „pop Bugarin“, budući da je bio poslan iz Bugarske (od „vulgarin“ - vulga-ran, sirov, prost). Naime, već duže vremena se pro-vlači naziv „bogumili“ za bosanske patarene, kao „učenike“ popa Bogumila. Iako je bio poslan da pre-obrati bosanske patarene, pop Bogumil nije mogao odoljeti njihovom učenju te ga je počeo širiti po di-jelovima Bugarske, Make-donije i istočnog Kosova. Bio je razapet od strane ta-dašnje Ortodoksne crkve. Kasnije prodorom Osman-lija, Bugari koji su prihva-tili islam dobijaju naziv Pomac, kojih najviše ima u Rodopima., dok se u Ma-kedoniji nazivaju Torbeši-ma, a na Kosovu Goranci-ma. Usljed austro-ugarske okupacije, veliki broj Boš-njaka je krenuo prema Turskoj i zaustavljali su se na područjima Kosova, Makedonije i Albanije gdje i danas žive. Na ovaj način smo demistificirali priču o popu Bogumilu kao uči-telju bosanskih patarena, koja je dugo vremena bila servirana kao zvanična hi-storijska istina.

Bitno je napomenuti da je u okviru granica Osmansko-ga carstva posebno mjesto zauzimao Bosanski paša-

luk, koji je zadržao odre-đenu vrstu autonomije u prvim godinama u okvi-ru Osmanskog carstva. A ono što je najznačajnije u ovom pogledu jeste da su njegove granice bile grani-ce srednjovjekovne Bosne. Na ovaj način je sačuvan i teritorijalni kontinuitet prostora Bosne na kojem su Bošnjaci vjekovima eg-zistirali kao autohtoni na-rod. To možemo vidjeti iz karte Bosanskog pašaluka:

Na ovoj karti se jasno vide granice Bosanskog paša-luka u okviru čijeg terito-rija su Bošnjaci autohtoni i starosjedilački narod. Jedino su na tim prostori-ma Bošnjaci svoji na svo-me, dok su drugdje samo musafiri jer, kako to reče uvaženi muftija Zukorlić Bošnjacima u Austriji: „Vi ste ovdje musafiri, ova ze-mlja vas je lijepo primila, a vi znate da nas naša vjera uči da se u musafirluku ponašamo kako domaćin kaže - sjedi gdje ti doma-ćin kaže.“ Drugim riječi-ma, Muftija im je poslao univerzalnu kur’ansku poruku: „Ne remetite red na Zemlji kad je već na njoj red uspostavljen.“

* * *

Iz ovog kratkog prohoda kroz temeljne odrednice razvoja duhovnog i nacio-nalnog identiteta Bošnjaka možemo doći do zaključka da su Bošnjaci uvijek ima-li svoje autentične vjerske i političke predstavnike. Njihova riječ se poštovala, a iz njihovih djela i moral-nih vrlina narod je crpio snagu u najtežim trenuci-ma naše historije. Zrelost i samosvjesnost jednog na-roda mjeri se po tome ko-liko cijeni svoje velikane, jer da nije bilo njih, druga-čija bi sudbina snašla ovaj narod. I danas imamo au-tentične predstavnike Boš-njaka kojima je prva briga svoj narod, pa tek onda oni sami sebi. Oni poznaju biće ovoga naroda i vjeru-ju ovom narodu te zbog toga i uživaju njegovu be-zrezervnu podršku.

NACIJA

BOŠNJAČKI NACIONALNI PREPOROD Edin ČEBIRIĆ

41

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

NACIJA

Zadnjih petnaestak godina smo svjedoci procesa us-pavljivanja nacionalne svi-jesti Bošnjaka, a taj proces je došao dotle da bošnjačka javna i politička scena uop-će ne reagira na masovna kršenja prava Bošnjaka. Ponukan ovakvim stanjem onih krugova koji bi trebali voditi ovaj narod u konač-no nacionalno zaokruži-vanje koje podrazumijeva: državu, naciju i jezik, od-lučio sam napisati jedan kraći osvrt na našu proš-lost, kako bismo napravili kriterije za odabir puta u sadašnjosti i budućnosti. Kao intelektualac imam obavezu dati svoj doprinos generacijskom projektu na-cionalnog preporoda Boš-njaka, koji će nas konačno svrstati u red onih naroda sa riješenim nacionalnim pitanjem.

Prošlost kao lekcija za budućnost

Znamenite bošnjačke prva-ke iz prošlosti historičari, filozofi, književnici opisuju relacijom plemeniti - hra-bri. Plodove plemenitosti bošnjačkih velikana uži-vaju i današnje generacije kroz institucije vakufa, koji su se podizali gdje god bi kročila noga Bošnjaka. Ni-cale su džamije, medrese, mektebi, hamami, česme, bezistani, hanovi tako da je pola nekadašnje Bosne uvakufljeno. Dokazi o hra-brosti naših predaka sežu još od drevnih Ilira i ču-venog Batonovog ustanka nakon kojeg su ilirske jedi-nice postale lična garda im-peratora Rimskog carstva. Pored toga što su branili svoju Bosnu i zapadne gra-nice Osmanskog carstva, Bošnjaci i njihove vođe su vojevali od Soluna do Kav-kaza na istoku, u Mađar-skoj na sjeveru, Austriji na zapadu, Egiptu na jugu i u svakom boju kao najveći junaci. U sklopu Austro-ugarske vojske najodliko-vanije jedinice su bile one u

sklopu bošnjačke regimen-te. Ne zaboravimo ni he-rojsku odbranu u periodu srpsko-crnogorske agresije na R BiH (1992-1995) kada ponovo na scenu stupa ko-lektivna snaga, hrabrost i požrtvovanost Bošnjaka u odbrani svoje vjere i svoje domovine.No, ovih uspjeha Bošnjaka ne bi bilo da nije bilo poje-dinaca koji su u kritičnim momentima progovarali protiv nepravde i podiza-li bune i ustanke. Tako u 17. stoljeću znameniti alim Hamza Orlović se protivi reformama sultana Sulej-mana te organizira usta-nak koji je ugušen u krvi, a Hamza Orlović pogu-bljen na trgu u Istanbulu. Istaknuti šejh Abdulvehab Ilhamija radije bira smrt nego da povuče kritike na račun iskvarenih vezira i „uleme“, pa tako na za-htjeve vezira Dželil-paše da povuče pjesmu „Čudan zeman nastade“ odgovara: „Zar da za istinu kažem da nije istina?!“ I njega su ubili tadašnji vlastodršci. Reisu-l-ulema Džemaludin-ef Čaušević se povukao sa pozicije kada je doveden pred svršen čin prebaciva-nja sjedišta Rijaseta Islam-ske zajednice iz Sarajeva u Beograd, rekavši da nema namjeru učestvovati u toj prljavoj raboti…Dakle, hrabrost Bošnjaka kao kolektiva te istinolju-bivost i samouvjerenost njihovih lidera u ključnim momentima obilježili su našu historiju. Ali Bošnja-ci nikada nisu imali šansu da se bore sa svojim pred-vodnicima, pod svojom zastavom i za vlastite inte-rese. Ako izuzmemo peri-od Srednjovjekovne Bosne i posljednju agresiju na R BiH, koja je završena ne-pravednim mirom, zaklju-čujemo da smo se uvijek borili za svoje interese pod okriljem velikih carstava. Danas imamo tu priliku da nas naši predvodnici vode pod našim bajrakom

u borbi za naše nacionalne ciljeve.

Pobjeda na političkom polju

Bošnjački podvizi na boj-nim poljima, u naučnim i akademskim disciplinama su brojni, ali tako malo pobjeda smo zabilježili u domenu politike, iako je upravo taj segment nebro-jeno puta odlučivao o našoj sudbini. Razmišljao sam i tragao za autentičnim predstavnicima Bošnja-ka, ali većinom su svi oni, osim nekoliko izuzetaka, padali na jednom od testo-va hrabrosti i plemenitosti. Gotovo da sam odlučio i odustati, ali u tome su me spriječili postupci dvojice Bošnjaka koji su ustali pro-tiv nepravde i tlačenja svog naroda, i to baš na onim principima na kojima su to radili naši preci. Svojom požrtvovanošću i uporno-šću u odbrani bošnjačkih nacionalnih interesa, u pe-riodu kada je gaženje pra-va Bošnjaka postalo svoje-vrstan trend, pokazali su da još uvijek među nama nisu umrle osobine poput plemenitosti, hrabrosti, isinoljubivosti, nego su se samo pritajile dok se ne pojave ljudi koji ih mogu dostojanstveno nositi, a ti ljudi su, u ovom trenutku, reisu-l-ulema Mustafa-ef. Cerić i uvaženi muftija Muamer-ef. Zukorlić. Jedi-ni autohtoni narod na tlu Evrope bez nacionalne dr-žave je konačno ostvario i svoju prvu istinsku politič-ku pobjedu, a to je uspješna kandidatura i učešće muf-tije Zukorlića na nadavnim predsjedničkim izborima u Srbiji te formiranje jedi-ne probošnjačke stranke BDZ u Sandžaku. Očeki-vati je da će se ovaj pokret nacionalnog preporoda, a već se to i nazire, preliti u Bosnu te i ovdje izazvati promjenu omjera snaga na političkoj sceni. I danas su naši autentični pred-stavnici izloženi različitim

pritiscima: ekonomskim, političkim, kulturnim i sl., ali narod prepoznaje ko je istinski borac za prava, ali i ko je marioneta u rukama režima.

I riječi i djelaKažu da ljude treba cijeniti na osnovu onoga što čine, a ne na osnovu onoga što pričaju. Do sada je našom političkom scenom prošlo mnogo slatkorječivih, ali malo njih je uradilo nešto konkretno za svoj narod.Na nacionalnom planu je dosta toga urađeno za-hvaljujući, prije svega, en-tuzijazmu nekih od naših intelektualaca i vjerskih velikodostojnika. Osno-vana je Bošnjačka akade-mija nauka i umjetnosti (BANU) koja će biti inicija-tor i realizator velikog bro-ja projekata od krucijalnog značaja za Bošnjake. Aka-demija je jedina institucija koja ima kapacitet za sazi-vanje Svjetskog bošnjačkog sabora, kao vrhovnog na-cionalnog tijela Bošnjaka, na kojem će najumniji ljudi našeg naroda definirati ko-načni program rješavanja pitanja Bošnjaka. Ovakvim projektima izgradit ćemo temeljne stubove na koji-ma počiva institucionalizi-rana nacija. Pored toga što je važno da svaka od ovih institucija zaživi, veoma je važno i iz kojih su pobuda one osnovane. U tom smi-slu bih naveo riječi Reisu-l-uleme izrečene na mani-festaciji polaganja kamena temeljca za novu džamiju i islamski centar u Gracu gdje je okupljenim Bošnja-cima, zajedno sa muftijom Zukorlićem, poručio: „Ako ste se pitali da li igdje na svijetu postoje dvojica Boš-njaka koji se vole u ime Allaha dž.š. i bore u ime Allaha dž.š. neka znate da su oni ovdje s vama!“ Nisu li se upravo na ovim princi-pima borili protiv neprav-de i naši velikani navedeni u prvom dijelu teksta?!

Biohane se nalazi na obroncima Dedejskog brda, Grabove kose, s istočne strane, te Bio-hanskog brda, Bregova,

Krona na zapadnoj strani. Između ovih brda protiče potok Leskovac koji se ulijeva u Godulju. Onimija u selu je: Gropa - najveći vrh na zapadnoj strani, Ravnice (livade), Ploča (šuma), Prla, Majdan, Haj-rovska brda, Rujevina, Supljaja (krš i šuma), Prslina, Drače (liva-da), Buljine bare, Botoline (livada), Osolina (livada), Barice (šuma), Glavice (livada), Ejkina (livada), Preslo ondonušnje, Grčko ovdo-nušnje, Zvečk pećina. Izvori u selu: Leskova, Stublina, Dubica bunar, Hajrovača voda. Mjesta za ispašu: Mečak, Lazine, Kotlovi, Lastva, Hanin Do.

Na Biohanskom brdu nalazi se Crkvina na kojoj je locirana ne-kropola o kojoj do sada niko nije dao mišljenje, niti vršio bilo kakva istraživanja kojima bi se ustanovilo iz kog je perioda. Na grobovima se nalaze stećci oblika sanduka i ne-obrađen kamen. Težina kamena je oko tonu. Jedan broj grobova je neko nepoznat otkrivao vjerovatno tražeći zlato.

Poznate su priče u narodu o skri-venom blagu na teritoriji Tuti-na i širom Sandžaka. Grobovi su okretani u različitim smjerovi-

ma: sjever-jug, istok-zapad, tako da se može reći da su iz vremena predslavenskih naroda. Na loka-litetu se nalaze ostaci kamena i temelja, na osnovu čega se može zaključiti da je ovo bilo i kultno mjesto predslavenskih naroda.

Žene ovoga kraja su za vrijeme Aliđuna na ovo mjesto na obližnje drveće kačile crvene krpice, a is-pod stećaka po neku paricu. Čak se može po pojedinim stećcima, koji su u obliku sanduka, zaključiti da je ovo jedna od bogumilskih ne-kropola.

Narod priča da je na vidljivom kružnom dijelu bila crkva i da je neka od seljanki objesila pelene da se suše, a crkva se naljutila i pobje-gla za Dečane. Ista se priča prenosi i za crkvu u Bijeloj Crkvi kod Roža-ja. Jedna pelena je pala u selo preko Ibra (Dragu), pa se to mjesto u Dra-gi i danas zove Pelenica. To je le-genda pomoću koje možemo nešto zaključiti, a to je da je pravoslavlje vrlo teško bilo prihvaćano na ovim teritorijima, a i da je ovo kultno mjesto iz vremena predslavenskih naroda. Legendu sam čuo od prof. Dedeića koji je rođen u ovom selu.

Ako se spustite sa Crkvina ka selu susrest će vas druge Male Crkvi-ne. Na ovom mjestu nema toliko grobova (desetak) kao na gornjem lokalitetu.

Krona je brdo na nadmorskoj vi-sini od 1008 m. Lingvistički je ve-oma zanimljivo. Na samom brdu se nalazi kultni objekt oko kojeg postoji nekropola predslavenskih naroda. Stećci u obliku sanduka, običan šiljasti kamen kojeg su Iliri koristili kao nadgrobne spomeni-ke. Okretanje grobova sjever-jug, sjeveroistok, jugozapad govori da su se ovdje ukopavali razni narodi, što nam pokazuje da su ovi kraje-vi uvijek bili naseljeni. U grčkoj mitologiji bog vremena je Kronos (latinski Saturn). Saturn je u Rimu poštovan kao božanstvo sjetve i za-štitnik poljoprivrednika.

Grčka mitologija Krona bilježi kao najmlađeg sina Uranovog i Ge-jinog, drugog gospodara svijeta. Kada je Uran bacio Kiklope i Heka-tonhejre u Tartar, rasrđena majka Geja načinila je oštar srp od čelika i pozvala svoju djecu da kazne su-rovog oca. Jedino je lukavi Kron pristao da pomogne majci. On je u zasjedi sačekao oca Urana i srpom mu odsjekao genitalije, a zatim je preuzeo vlast nad svijetom. Kron se oženio sestrom Rejom. Pošto mu je prorečeno da će ga jedno od njegove djece lišiti vlasti, on je kće-ri i sinove, koje mu je Reja rađala, odmah proždirao. Tako je progu-tao Hestiju, Demetru, Heru, Hada i Posejdona. Ojađena Reja, da bi sačuvala bar jedno dijete, obratila se za pomoć svojim roditeljima – Uranu i Geji. Po njihovom savjetu, ona je Zevsa sakrila u jednu peći-nu na Kritu, a Kronu je umjesto novorođenčeta dala kamen uvijen u pelene da proguta. Zevs, koga je hranila Amalteja, brzo je rastao i čim je ojačao odlučio je da se osve-ti ocu i spase braću i sestre. Uz pomoć Geje ili Okeanove kćerke Metide, Zevs je natjerao Krona da vrati progutanu djecu. Zajedno sa oslobođenom braćom i sestrama započeo je borbu protiv oca i osta-lih tirana, a poslije pobjede sve ih je bacio u Tartar i zagospodario svi-jetom. Kasnije je Zevs pomilovao Krona i premjestio ga iz Tartara na Ostrvo blaženih.

Neki pripovijedaju da su u vrije-me Kronove vladavine ljudi bili

BIOhANEPEŠTERSKA KULTURA (IV)

Suulejman AL

IČKO

VIĆ

S

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

NACIJA

42

Adnan MUHOVIĆ

AdAdA nanMUHOVOVO IĆ

Bihor je najkarakteristič-nija oblast Sandžaka u svakom pogledu, kako u geografskom i histo-rijskom, tako i u etnič-

koj strukturi stanovništva koja je najhomogenija u južnom Sandža-ku sa gotovo u potpunosti čistim bošnjačkim stanovništvom. Nala-zi se između općina Berane, Bije-lo Polje, Rožaje i Tutin.

Zbog strateški važnog geograf-skog položaja Turci ga zaposijeda-ju 1455. godine, jer je Bihor bio zna-čajno mjesto i ključna tačka za dalja osvajanja na zapadu, prema drugim gradovima u Sandžaku i konačno Bo-sni, koja samo nekoliko godina kasnije pada pod tursku vlast (1463).

Nahija Bihor spominje se u turskim defterima krajem 15. i u prvoj polovini 16. vijeka. U popisu i z 1487. godine broj kuća u nahiji Bihor kretao se od 1432 do 1643 kuće. U defteru iz 30-ih godina 16. vijeka spominje se tvrđava Bihor. Grad Bihor nalazi se kod sela Bioča između sliva rijeka Lim i Lješnica. Ovaj historijski grad bio je smješten na brdu oblika piramide, na re-lativnoj visini oko 400 m, a njegovi ostaci su vidljivi i danas. Njegov položaj je takav da je u svim vremenima ovdje moralo biti utvrđenje za odbranu i kontrolu važnih puteva. Turska straža je stajala na zi-dinama historijskog grada sve do 1912. godine, kada je cjelokupan Sandžak, a sa njim i grad Bihor, bio okupiran od strane crnogorske vojske. Od tada pa nadalje počinje sveukupna stagnacija, kako San-džaka, tako i ovog kraja, u svakom pogledu.

Kompletan prostor Sandžaka je kroz historiju bio razmeđe istoč-nih i zapadnih kultura, poprište političkih i vojnih interesa. Stoga se na ovako malom prostoru nije normalno mogao odvijati život, a ni računati na kontinuirani razvoj ekonomije. Može se samo zami-sliti kroz šta je prolazio Gornji Bihor, kao srce Sandžaka. O tome bi se mogao napraviti i prezentirati nacionalni kalendar sa posebnim osvrtom na stradanja Bošnjaka Bihora, ne izuzimajući Donji Bihor u kojem su ona bila, moramo priznati, mnogo veća.

Zbog ovakve „politike“ prema Bihoru dolazi do migracija stanov-ništva prema Zapadnoj Evropi, Turskoj i, svakako, prema državi matičnog naroda - Bosni i Hercegovini. U ovim zemljama Bihorci uspijevaju da ostvare jaku ekonomsku osnovu za život, ali ne za-boravljaju svoj zavičaj i identitet, svjesni da bi gubitak istog platili ropstvom i poniženjem. U očuvanju svog bošnjačkog identiteta vide smisao sopstvenog bivstvovanja.

Ukupnu situaciju pogoršava gubitak općine Petnjica (1957). Svi re-žimi koji su se izmijenjali od tada do sada (a nije ih bilo mnogo), svesrdno su se „trudili“ da Petnjici povrate status općine... i gle čuda - nisu mogli! Međutim, pored svih ovih poteškoća, moramo očuvati nacionalnu svijest koja će biti brana svim dezintegracijama, početak i determinanta kontinuiranog razvoja u svakom smislu.

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

BOŠNJAČKA SVIJEST

BIhORA

NACIJA

čajno mjesto i ključna tačka za dalja osvajanja na zapadu, prema drugim gradovima u Sandžaku i konačno Bo-sni, koja samo nekoliko godina kasnije

Nahija Bihor spominje se u turskim defterima

43

oslobođeni rada, briga i bolesti. To je bilo zlatno doba kada je zemlja rađala sve plodove u izobilju i kada ljudi nisu znali za starost, mržnju i rat, već samo za ljubav, mir i radost. Zevsovim dola-skom na vlast ovi sretnici su nestali sa zemlje, a zlatno doba se produžilo na kraju svijeta na Ostrvu blaženih. U pre-danju se kao Kronova djeca spominju i kentaur Hiron, Hefest, Afrodita, Pan i Koribanti.

Ovo je samo legenda koja se prenosi s koljena na koljeno. Ona ima jednu veoma interesantnu sličnost: pelena koja se javlja i u našoj narodnoj priči i u grčkoj mitologiji. Kao što Kron guta kamen uvijen u pelenu, crkva bježi od onih koji je ne poštuju šireći pelene na njoj. Jako je prihvatljiva priča, ali narodi nisu davali imena naselja, rijeka, plani-na iz mitoloških priča. Međutim, liva-da Pelenica je dobila ime po travi pelen koja je veoma rasprostranjena po njoj.

U kontekstu ove toponimske baze inte-resantno je i selo Godovo koje se graniči sa Biohanama. Ono ima istočnu ekspo-ziciju, većim tokom dana sunčanu, a sredinom sela teče rijeka Godulja. Ona ide niz blage strane prema Ibru. Selo je u blagoj strani, locirano na alpskim paš-njacima. Toponim god je vrlo frekven-tan na prostorima Sandžaka. Može se pretpostaviti da je hidronim nastao prema toponimu.

Mikrotoponimi Krona i Hanin Do su ilirskog porijekla kao i Grope i Zvečk o kojima je u svojim radovima Alija Džogović već dao lingvističko mišlje-nje. Hana Thana je Zana Dijana, italska boginja plodnosti, materinstva i divlja-či. Rimljani su je nazivali boginjom Lu-nom. Thana Zana Hana Dijana - kult te boginje je u rano doba prenijet u Rim. Vjerovatno su na to utjecali Iliri, Kelti, Goti, ali je ona u rimskoj religiji brzo poistovijećena s grčkom boginjom Ar-temidom. Najvjerovatnije zato što su historiju Rimskog carstva pisali grčki historičari, kako kaže Vels.

Ne može se u nauci prihvatiti legenda da je u Biohane bio neki Han, pa je po tome mjesto dobilo ime. Mora se svakoj elaboraciji prići sa aspekta klasične fi-lologije i filologije jezika predslavenske populacije. Tako je za Ilire Hana na al-banskom Mjesec, a za Rimljane Dijana - Luna.

G ledajući proteste po cijelom svijetu često se ističe „1% stanovništva“, tj. onaj procent stanov-ništva koji kontrolira ve-ćinu bogatstva u jednoj zemlji. Vezano za ove velike bogataše kao lijek se navodi veće oporezi-vanje njihovih prihoda koje bi trebalo da dovede do pravednije raspodjele bogatstva. Međutim, ri-jetke su analize koje uka-zuju zašto dolazi do ovih ogromnih razlika? Često se kao razlog navodi da su najbogatiji najvredniji i najobrazovaniji, pa zbog toga imaju veći dohodak. Ovo su odgovori koje lju-di najviše vole da čuju, jer tako se opravdavaju ra-zlike u imovini. Da li je to stvarno tako?

Rijetke su analize koje uzimaju u obzir efekat kamate kao faktor pre-raspodjele imovine od siromašnih ka bogatim. Preraspodjela imovine zbog kamate može se po-kazati na jednostavnom primjeru. Pretpostavimo da dvije osobe posjeduju štednju u istoj visini od 50.000 dinara. Ukoliko jedna osoba pozajmljuje

svoju ušteđevinu drugoj osobi bez kamate, onda se povećavaju likvidna sredstva dužnika tokom perioda zajma. Kada je dužnik vratio svoj dug, imovinsko i likvidno sta-nje obje osobe se vraća na isto. Međutim, stvar izgleda drukčije ako za-jmodavac traži kamatu za svoj novac. Ako je, na primjer, rok za vraćanje duga 5 godina, a kamatna stopa 5%, onda bi dužnik trebao da vrati zajmodav-cu oko 73.500 dinara. To znači da se imovina duž-nika smanjila za 23.500 dinara, odnosno za 47%!

Ovaj primjer pokazuje kakvu posljedicu dužni-ku prouzrokuju troškovi kamate. S druge strane, ovo bi nekoga moglo na-vesti na pomisao kako u privredi, koja se bazira na kamati, svako može uložiti svoju ušteđevinu i dobiti kamatu, tako da se prihodi i troškovi od kamate mogu izjednačiti. Ali samo u izuzetnim slu-čajevima kamatni prihodi su veći od kamatnih troš-kova. Ova asimetričnost je uzrok preraspodjele imovine zbog kamate. Na

primjer: kamatni prihodi su iznosili 135 milijardi DEM u Njemačkoj u 1990. godini. Ali 80% domaćin-stava je dobilo samo 26% prihoda, dok su ostalih 74% kamatnih prihoda (oko 100 milijardi DEM) dobili 20% domaćinstava. Pošto svi kamatni prihodi potiču od radnih dohoda-ka, vrši se preraspodjela imovine zbog kamate od rada ka kapitalu.

Proces preraspodjele se pojačava zbog efekta da svako poduzeće, koje se finansira putem kredita, mora u svojim prodajnim cijenama da uračuna ka-matu tako da svako zbog ovih kamatnih troškova mora da plaća veće cije-ne. Ovaj efekat utiče, prije svega, na domaćinstva sa malim prihodima, jer ona moraju znatno veći dio svojih prihoda da troše za potrošnju, dok bogata domaćinstva troše znatno manji procent za potroš-nju. Istraživanja pokazu-ju da su ukupni troškovi kamate za 80% domaćin-stava u Njemačkoj veći nego kamatni prihodi. Drugim riječima, oni su gubitnici kamatnog si-

stema. Svaka radost o kamatnim prihodima bi brzo nestala kod veći-ne vlasnika novca kada bi oni bili svjesni koliko imaju kamatnih troškova zbog skrivenih kamata u cijenama. Samo za 10% domaćinstava u Njemač-koj su kamatni prihodi veći od kamatnih rasho-da. Posljedica ovoga jeste preraspodjela imovine od siromašnih domaćinsta-va ka bogatim. Štaviše, obzirom da bogati poje-dinci samo mali dio svog novca koriste za svoju potrošnju, preostali dio prihoda se opet ostavlja u banci i taj novac se opet pozajmljuje, što stvara efekat kamate na kamatu. Na ovaj način se depoziti veoma brzo povećavaju, što dovodi do veće pre-raspodjele imetka.

Tako je sve veća razlika između siromašnih i bo-gatih neizbježna, kao što se to, uostalom, može vidjeti u „starim“ privre-dama na Zapadu, kao na primjer u Velikoj Britaniji ili SAD-u. Na primjer, 1% stanovništva u SAD-u posjeduje veći dohodak nego 90% ostalog stanov-ništva. Tako važi princip: Ko već ima mnogo – njemu se daje; onaj koji nema – nje-mu se uzima.

Dugoročni rezultat ove raspodjele imetka su krize, anarhije i, najzad,

dr. Suad BEĆ

IROV

IĆ

d

44

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

PRIVREDA

BOGATI I SIROMAŠNI

Sama riječ „diskriminacija“ u Re-publici Srbiji se najčešće koristi za stanje nacionalnih manjina i zbog sveg tog tolikog spominjanja nje-no pravo značenje je „istrto“ i nje-

na poruka se malo zagubila.

Važno je povratiti joj pravi sjaj i značaj i povratiti alarm i uzbunu koju ova riječ nosi sa sobom.

Ko bi u čitavoj ovoj zbrci događaja imao vremena da vodi i prati dešavanja u svo-joj sredini, bližoj i daljoj, i ko bi mogao da promišlja o regionalnim dešavanjima i re-gionalnim uticajima na naše „jednostav-ne“ živote.

Mirsad Hadžifejzović, sredovječni čovjek iz Prijepolja, prepoznatljiv kao poznati ša-hista, već dvadeset godina vodi spor pred sudovima u Prijepolju i Beogradu tražeći pravo na svoju slobodu i prostor ispred svoje kuće. Problem sa kojim se on nosi, uprkos svim odlukama suda koje su ra-zumno rečeno pogrešne i izmišljene, jeste problem kante za smeće koja je od strane njegovog komšije, po nacionalnosti Srbi-na, postavljena pored njegovih ulaznih vrata, a uz to su polako pristigli proble-mi dozidavanja jedne strane, zauzimanja prostora ispred vrata i drugi problemi... Mirsad je od ‘92. godine pred sudovima tražeći svoje pravo. Obraćao se čovjek svima za koje je mislio da mu mogu po-moći, ali bez rezultata. Od lokalnih pred-stavnika i predsjednika partija SDA, SDP, DS i drugih nije dobio nikakvu pomoć, niti bilo kakav odgovor. Žalio se i pred-sjedniku Srbije Borisu Tadiću od kojeg ni dan-danas nije dobio odgovor, zaštitniku građana Saši Jankoviću i ništa. U razgo-voru sa njim zaključio sam da se radi o nehatu Komunalne uprave i inspekcije te ostalih nadležnih organa kojima se čovjek obraćao tražeći svoje pravo. Kada sam ga upitao zašto i on svom komšiji „ne trehne smeće ispred vrata“ odgovorio mi je da bi ta inspekcija i sudija te svi pomenuti od-mah došli da naprave zapisnik i poduz-mu kaznene mjere... Zaista ima logike, jer i pored puta kojim idem svojoj kući u sezoni svinjokolja redovno nailazim na kože od svinja, bačene kosti, kućni namje-štaj i ostalo. Niko nikada nije postavio to pitanje, iako taj isti put koristi i aktivista i stranački postavljen direktor od strane

vladajućeg SDP-a.

Kada su u pitanju problemi i sporovi ve-zani za Bošnjake i njihova prava, a protiv većinskog naroda, nije laž. Istina je da postoje dvostruku standardi. Iskipali su pred Mirsadova vrata i kamion građe i zatvorili mu prilaz, a od svakodnevnog neprijatnog mirisa čovjek jednostavno ne zna šta da radi. Demokratska sredstva je iskoristio, ali zbog zaostalosti funkcionera i radnika iz doba devedestih, kada je obi-čan portir mogao maltretirati koga i kako je htio, čovjek je i dalje u problemu. Inte-resuje me ko bi imao toliko strpljenja da dvadeset godina čeka normalnu reakciju suda i komunalne inspekcije i naloži ukla-njanje kante za smeće?

Druga stvar je nešto vezana za prethod-nu na način da Brodarevo jedan dobar dio prošle godine nije imao normalno vodo-snabdijevanje i da je taj problem zakoračio i u ovu godinu na način da i pored svih obilnih snježnih padavina ljudi nisu imali vodu, ili ako su je imali nije bila tehnički ispravna, čitaj neupotrebljiva. Na prošlim predizbornim kampanjama došli ministri iz Beograda u Brodarevo i obećali ljudima vodovod i kanalizaciju, ali poslije izbora... Glasali ljudi, a vode i dalje nema... Žale se ljudi i na komunalnu infrastrukturu kada je u pitanju Brodarevo, problem smeća, čišćenje odvodnih kanala, potporne zido-ve... Žale se ljudi, ali nemaju kome! Dva mjeseca pred izbore intenzivirali se rado-vi za vodovod u Brodarevu, pa i komu-nalna služba bolje radi. Tako pričaju ljudi, ali i pričaju: „Ovo ste nam ostali dužni za prošle izbore, a za ove džaba vam je i da obećavate“, a oni malo oštriji sa „kraćim fitiljem“ poručuju: „Bolje vam je ne dola-zite iz Beograda.“

Koliko se je samo neprijatnog mirisa na-mirisao Mirsad, a i koliko su problema sa održavanjem čistoće i higijene imali građani Brodareva, a svi pomenuti zbog nehata i nekažnjivosti onih koji namjerno diskriminiraju Bošnjake i zbog onih koji nisu u stanju raditi svoj posao za koji su plaćeni i od poreza kojeg plaćaju Bošnjaci?

ALEN R. DURAKOVIĆ

Mirsad Hadžifejzović, sredovječni čovjek iz Prijepolja, prepoznatljiv kao poznati šahista, već dvadeset godina vodi spor pred sudovima u Prijepolju i Beogradu tražeći pravo na svoju

slobodu i prostor ispred svoje kuće.

DISKRIMINACIJAPRIVREDA

ustanci i revolucije, kao što se može vidjeti iz prošlosti i sadašnjosti. Kolika je razlika između siromašnih i bogatih u svijetu pokazuje činjenica da najbogatijih 225 osoba posjeduju imovinu veću

od jednog biliona američ-kih dolara, što odgovara imovini od najsiromašni-jih 47% stanovništava na zemlji (oko 2,5 milijardi ljudi). Ovu razliku poka-zuju i slijedeća poređenja. Troje najbogatijih ljudi posjeduju imovinu koja odgovara ukupnom bruto nacionalnom dohotku 48 najsiromašnijih zemalja na svijetu. Takođe, 15 naj-bogatijih osoba na svijetu posjeduju imovinu koja je veća nego cio ukupni bru-to nacionalni proizvod država južno od Sahare. Ovaj razmak će porasti u slijedećim godinama zato što mnogo siromašnih ze-malja veći dio svog bru-to nacionalnog dohotka mora dati za vraćanje du-gova i kamatu, jer i mno-go spominjana pomoć za siromašne zemlje kroz, na primjer, razvojne kredite, ovim zemljama malo po-maže, pošto oni mnogo više moraju da daju za kamatu i otplatu dugova. Na primjer, ukupni dug zemalja u razvoju u 2000. godini je iznosio 2.140 mi-lijardi dolara. Zato treba dnevno izdvojiti 700 mi-liona dolara za vraćanje dugova i kamatu. Ako se uzme u obzir da razvijene zemlje kupe godišnje oko četiri milijarde dolara do-nacija za treći svijet, onda se taj novac vraća za ne-punih šest dana u razvije-ne zemlje... 45

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

Islamska zajednica je do skora bila je-dina organizirana institucija koja se brinula o proble-

mima Bošnjaka na ovim prostorima. Ona nije bila samo vjerska institucija, ona je također bila i stub odbrane fizičkog opstan-ka Bošnjaka i njihovog identiteta. Uloga koju je imala Islamska zajedni-ca u očuvanju identiteta Bošnjaka Sandžaka slič-na je ulozi Srpske pravo-slavne crkve za vrijeme osmanlijske vlasti ili Katoličke crkve u Polj-skoj za vrijeme komuni-stičke vlasti.

Glavni nosioci intelektu-alnog, javnog i kulturnog života Bošnjaka sve do XX vijeka bili su imami. Poslije odlaska Osman-lija, Bošnjaci ostaju ne-zaštićeni te jedini oblik kakvog-takvog autono-mnog samoorganiziranja imali su u okviru institu-cije Islamske zajednice. Snaga i sveobuhvatnost islamskog učenja utjecali su na sve oblike življenja Bošnjaka, njihovu auten-tičnu tradiciju i običaje. I uprkos teškim uslovi-ma, Islamska zajednica je sačuvala sve stubove

identiteta Bošnjaka: ime, pozdrave, običaje, vjeru, jezik, kulturu, tradiciju… Naime, identitet jeste ono po čemu neko jeste to što jeste. Drukčije rečeno, identitet je osobina kojom određujemo stav prema sebi, ali i snalaženje u odnosu prema drugom. Gubitak identiteta je ve-lika nesreća, jer on znači pripadati nekome ili ne-čemu. Gubitak identiteta muslimana Sandžaka vo-dio bi nesumnjivo u asi-milaciju u tuđi identitet. Slobodno mogu reći: da nije Islamske zajednice, mi Bošnjaci Sandžaka ne bismo imali svoj identitet, već bi bili asimilirani u nečiji drugi identitet. Ako znamo ko smo i šta želi-mo, lakše ćemo braniti to što jesmo i što hoćemo. Ali, ne možemo odbrani-ti to što jesmo ukoliko ne posjedujemo instituciju, čvrstu i stabilnu.

Opstojnost i kontinuitet Islamske zajednice pred-stavlja najbitnije pitanje Bošnjaka u Sandžaku, jer Islamska zajednica po svojoj važnosti, du-hovnom i intelektualnom diskursu personificira je-dinstvo, slogu i prosperi-tet muslimana u Sandža-

ku. Koliko samo djece, đaka, učenika i studenata izađe iz institucija Islam-ske zajednice sa znanjem o islamu, koliku važnost predstavljaju mektebi, islamski vrtići, medrese, Fakultet za islamske stu-dije i Internacionalni uni-verzitet. Ove institucije imaju odgojno-obrazovni karakter. Dakle, Islamska zajednica odgaja, obra-zuje i afirmira one koji će sutra raditi u džematima, vrtićima, medresama, srednjim školama, fakul-tetima, univerzitetima, kulturnim ustanovama, ali i u državnim institu-cijama u kojima će svo-jim primjerom promicati islamske vrijednosti i svi-jest o nacionalnom iden-titetu Bošnjaka muslima-na Sandžaka.

Danas, okupljajući vjerni-ke kroz ustanove i udru-ženja, Islamska zajedni-ca čuva i razvija u njima sve vrijednosti vjerskog i nacionalnog identiteta. Ona kao duhovni embri-on predstavlja simbol op-stanka i ostanka Bošnjaka u Sandžaku i u svijetu. Imajući u vidu navede-no, sasvim je jasno zašto su napali Islamsku zajed-nicu oni koji su imali na-

mjeru kontrolirati tokove političkog, kulturnog i vjerskog života. Poza-dina je jasnija iz dana u dan, iz događaja u do-gađaj. Ateizacija i atomi-zacija Bošnjaka je plan beogradskih planera srp-ske politike. Naravno, za ostvarenje takvog nauma bili su potrebni vazali iz redova Bošnjaka. Nakon dvije decenije neuspje-ha u ostvarivanju svojih planova, vazali i njihovi mentori su na najvećim mukama jer se Bošnjo u Sandžaku ne može pre-variti. Pametni su naši Bošnjaci, neće dozvoliti sebi da budu prevareni.

Analizom historije lahko je uočiti da su preten-zije planera kontrolira-nja Bošnjaka nastojale i Islamsku zajednicu željeli staviti pod svoj pendrek i svoju čizmu. Nepobitna je činjenica da je za os-tvarenje planova trebalo slomiti kičmu bošnjačkog naroda - Islamsku zajed-nicu. Da bi se prisjetili događanja posljednje dvije decenije, vratimo se nakratko u 90-te. Još 1993. godine, kada je formiran Mešihat Sandžaka, kan-didat Sulejmana Ugljani-na za predsjednika Me-

JAKA ISLAMSKA ZAJEDNICA TEMELJ OPSTANKA BOŠNJAKAdr. h

fz. Alm

ir PRA

MEN

KOVI

Ć

d

46

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

TABIRENJA

47

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

TABIRENJA

šihata bio je Adem Zilkić. Ta tendencija nije uspela legalno da se instalira, već se pokušalo ilegalno. Međutim, on nije imao ka-paciteta, sve dok nije pro-cirkulirao njegov odnos sa Beogradom i dok nije dobio podršku od Vlade, odnosno od Ministarstva vjera. Jer, svaki pokušaj paralelizma bio bi osuđen da nije država, odnosno Vlada, dala legalitet. Zbog toga se radi o projektu vla-sti, iako je nosilac na tere-nu bio Ugljanin. Nastojeći realizirati plan razbijanja Islamske zajednice, vla-sti šalju policiju koja je u Prijepolju, Tutinu, a naj-brutalnije u Sjenici ušla u čizmama i tukla funkci-onere Islamske zajednice koji su bili u uniformama i na svom radnom mjestu. U avliji Altun alem dža-mije ranjen je pripadnik Islamske zajednice bra-nivši vakufsku imovinu. U Tutinu, također, ranjen je Enver Škrijelj, a samo dva dana kasnije policija je brutalno napala imame i vjernike na vakufskoj

parceli. Država je zakon-ski bila obavezna spriječiti napad na jedinstvo Islam-ske zajednice. To decidno definiše Zakon o crkvama i vjerskim zajednicama u kome se kaže da su držav-ni organi obavezni pružiti asistenciju legalnim orga-nima Islamske zajednice u prilici kada je to potrebno. Kulminaciju u nizu napa-da predstavlja napad na projekat vjerske nastave u školama gdje 39 vjerouči-telja biva izbačeno sa po-sla, a na njihovo mjesto se postavlja nekvalifikovan i nekompetentan kadar. Ove školske godine izba-čeno je njih 80. Kako je to ranije pokušao Sulejman Ugljanin, to sada pokuša-va nastaviti Rasim Ljajić, nastojeći da ostvare isti cilj. To najbolje ilustruje primjer sudara žandarme-rije sa vjernicima na vakuf-skoj parceli na Hadžetu, kao i pokušaj oduzimanja zgrade Fakulteta za islam-ske studije. U ostvarivanju svojih ciljeva napad na Islamsku zajednicu je mo-tiviran njenim opredjelje-

njem da prati svoj duhov-ni centar u Sarajevu, svog vjerskog poglavara reisu-l-ulemu dr. Mustafu-ef. Cerića, jer Bosna i Sandžak su jedan organizam s dva bubrega, koji jedan bez drugog ne mogu opstati. On je motiviran i time što je islam izašao iz džamije u društveni život, to što je Islamska zajednica povra-tila svoju primarnu ulogu – temelj identiteta Bošnja-ka u Sandžaku. S druge strane, protivnicima je smetala Islamska zajed-nica jer je ona pokrenula kulturni, obrazovni i druš-tveni preporod Bošnjaka Sandžaka, a samim tim postala je faktor koji čuva temeljne interese Bošnjaka u Sandžaku. Nakon što je puč osujećen, Vlada Srbije dodatno otežava pozici-ju muslimana priznajući lagalitet paravjerskoj tvo-revini, umanjujući značaj tradicionalnoj Islamskoj zajednici u Srbiji. Ovdje se primjećuju dvostru-ki standardi: dok vlasti u Beogradu dozvoljava-ju formiranje paralelne

„islamske zajednice“, po-kušaj formiranja paralelne „pravoslavne crkve“ je u istom trenutku ugušen i spriječen uz pomoć držav-nih organa. Jedan od esen-cijalnih i fundamentalnih razloga agresije jeste i op-strukcija prava Bošnjaka. S ciljem osporavanja vakuf-ske imovine vlasti su in-stalirale paralelnu „islam-sku zajednicu“ da bi vlast prethodno morala utvrditi koja od „dvije“ islamske zajednice je vlasnik.

Udarom na Islamsku za-jednicu srbijanska vlast je udarila na najsuptilni-ja i najintimnija osjećanja muslimana, udarila je u samu bit njihovog iden-titeta. Ako nemaju poli-tičke moći, ako nemaju ekonomske moći, ako je njihov identitet pod stal-nim udarom i erozijom, ako im država nametne svoju „islamsku zajedni-cu“, postavi sebi odane i režimu odgovorne funk-cionere, fizički opstanak i ostanak bošnjačkog naro-da u Sandžaku je nezami-sliv i nemoguć.

INSAN YARDIM MERKEZI

„hAYRAT“CENTAR ZA hUMANITARNI RAD

„hAJRAT“İYM HAYRAT bir humanitar kurum olarak bütün yaptığı yardımları kendi için değil insanların faydalanması için yaptı. İYM HAYRAT kısa süre içinde 7 tane aşevi açtı ve 3.000 kişiye yemek verilmeye başlandı. Bu hayatta kalmak için ve başka bir şekilde kazanç elde edemeyen insanlar için tek fırsattır.

İYM HAYRAT ekonomik durumu kötü olan fakirlere, yetimlere, öğrencilere ve hasta olanları iyileştirmek için maddi yardım yapmaktadır. Aynı zamanda yangın ve de-prem gibi doğal afet olan yerlere de yardım etmektedir. Bu humanitar kurum evi olmayan fakirlere veya yangından dolayı evlerini kaybeden insalara yardım etmektedir. Bu kurum sadece sancakta değil çevre bölgelerde de buna ben-zer yardımlar yapmaktadır. Bütün bu yapılan yardımlar kardeş millet olan va Türklerden bir emanet olarak alınıp başarılı bir şekilde yapılmaktadır.

İnsani yardım merkezi olan İYM HAYRAT bu kuruma katılan iş adamlarına ve diğer insanı yardım vakıflarına teşekkür eder. Bu şekilde tüm iş adamlarına ve vakıflara bu kuruma yatırım yapmalarını rica ediyoruz.

Çünkü İYM HAYRAT kurumu Sancak’ta ve diğer tüm bölglerde; Sırbistan, Karadağ, Bosna ve Kosovaya yardım eden bir kurumdur.

Edib Šaljić

CHR „Hajrat“ je humanitarna organizacija koja radi u cilju pomaganja drugima pri čemu za sebe ne stiče nikakvu ma-terijalnu korist. Suština humanitarnog rada ove organiza-cije je osjećaj moralne potrebe da se pomogne nemoćnima. CHR „Hajrat“ je u relativno kratkom roku otvorio sedam vakufskih kuhinja u kojima se besplatno pruža kvalitetan obrok za 3000 korisnika, čiji se broj iz dana u dan uvećava. Besplatno preuzimanje toplih obroka je veoma velika podrš-ka građanima i njihovim porodicama koje je stjecaj okolnosti doveo u takvu situaciju da im je to jedini preostali izbor.

CHR „Hajrat“ je zbog veoma teške ekonomske situacije, koja se u cijeloj Srbiji najviše osjeća na teritoriji Sandžaka, pored navedenih vakufskih kuhinja, pokrenula akciju prikupljanja sredstava radi finansijskog pomaganja siromašnih, jetima, studenata i pomoći bolesnim u prikupljanu sredstava za li-ječenje, kao i pružanja pomoći porodicama pogođenih pri-rodnim nepogodama, poput poplava, zemljotresa, požara i slično. Ova organizacija također pomaže i u izgradnji kuća onima koji to sami nisu u stanju učiniti, a koji nemaju krov nad glavom. CHR „Hajrat“ je zbog svih tih aktivnosti za-sigurno najaktivnija organizacija kako u Sandžaku tako i u cijelome regionu.

Zato se ovom prilikom obraćamo svim ljudima dobre volje da pomognu dalji rad ove ustanove koja je ispunila emanete svih svojih donatora i učinila veliki hajir ne samo u Sandža-ku već i Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Kosovu.

Kada se približi dan, rok za predaju radova u reviji „Sandžak“ polako se kod mene uzbudi adrealin te u mojoj glavi proradi nekakav čudan proces. Kod svakog ko prati aktu-elnu zbilju u našem bližem i širem okruženju pojavi se nagon da sublimira utiske, iskustva i doživljaje prote-klog mjeseca te to pretoči na hartiju dijeleći je sa širo-kim masama naših čitaoca. Mudri i umni ljudi svojim vizijama nude rješenja za nagomilane probleme, smi-ruju dušu, dok koristoljubi-vi, halapljivi nastoje iz sva-kog trenutka izvući ličnu korist. Pohlepa i kratkoročni uži-ci često nanese probleme društvu i porodici, uništa-vaju sve oko sebe, da bi na trenutak, misleći da im je dobro, sebi ugađali.Vjerovatno bi se i ljudi, po-red svih definicija te raznih stanja i osjećanja, mogli po-dijeliti na ove dvije skupine. Na one koji razmišljaju i, na ovaj ili onaj način, daju doprinos društvu i one koji su utonuli u bunilo i nano-se teškoće i štetu društvu. Dakle, ljudi se, po meni, mogu podijeliti na svjesne i nesvjesne. U ovom kraćem osvrtu že-lim da analiziram jednu malu skupinu ljudi, dje-latnika u društvu, a to je ulema, plemeniti imami. Njihova uloga je uvijek do-lazila na scenu i dobijala na značaju onda kada je naj-teže. Kada sve drugo izda, poklekne, nestane, ostaje vjera i njeni nosioci da pre-uzmu napušteno kormilo posrnule lađe.

Ulema je dio narodaVjerovatno se neki, navod-no emancipirani, pitaju ot-kud sada imami da se bave nekim, po njima, za vjeru nevezanim pitanjima?! Ot-kud sada imami da se na-meću narodu, uzimaju ulo-gu da nekoga podučavaju. Na taj način šalje se poruka da narodu ne trebaju dru-

gi vođe i učitelji osim njih, oronulih u bunilu ili nekom drugom halu i stanju, mož-da onom s početka priče.Pitamo se: Da nisu možda oni u pravu?! Da nije možda posao i uloga imama zavr-šena zatvaranjem kapije sta-re mahalske džamije te da ih se ne tiče ono što se nalazi izvan nje?!Znači li možda da imami, nosioci emaneta vjere isla-ma, ne treba ni da se vesele kada im je lijepo, a ni da se rastuže kad im je teško. Ša-lju li nam poruku da imami imaju jednu, primarnu ulo-gu, a ona je više vezana za smrt nego za život, za tugu nego za radost. Kada bolje razmislim, do-đem sebi, proberem pameti, potresen zbog onoga što se u zadnje vrijeme zlonamjer-no govori o ulozi imama, zaključujem: Pa to isto su govorili i radili komunisti prije samo nekoliko deceni-ja. Vidi čuda, iste su im bile i metode, i izgovori i obrazlo-ženja! Imamima nije mjesto ovdje ili ondje, njihova ulo-ga i misija počinje i završa-va u krugu džamija.E nije tako, džamije su kao fabrike, u njima se proizvo-di najvrjedniji proizvod. Proizvod džamije je dobar vjernik, dobar čovjek, a to znači dobar otac i muž, dobar komšija, plemenit, human itd. Imam je u toj situaciji kao instruktor koji nadgleda ono što je proi-zvedeno. Vani (u društvu), na terenu, njegova uloga je da daje uputstva, ukazuje na opasnosti, izazove, nudi rješenja za neizvjesnosti i nedoumice. Dakle, uloga imama u džamiji počinje, ali se tu i ne završava. Pravi smisao postiže se s rješava-njem konkretnih problema u životu vjernika izvan dža-mije. Uloga imama dakle nije da šuti na ono što se dešava izvan džamije. On nema pravo da se ogluši o potre-be ljudi koje predvodi, da prešuti opasnosti sa kojima

su suočeni, da prespava važne trenutke kroz koje narod prolazi. Poslanik a.s. upozorava: „Ko ne brine o stanju musli-mana on ne pripada njima.“Samo pitanje smrti, ap-straktnosti, uloga u okrilju zidina, daleko od naselja i stvarnog života svojstveno je nekim drugim religijama, a islamu nikako.Zato poručujemo onima koji bi da po uzoru na takve proizvedu imame, svedu džamije, učeći nas lekcijama duhovnosti, da to naprosto nije svojstveno islamu, mu-slimanima, imamima!Muhamed a.s. je upozorio imame da su oni nasljedni-ci Božjih poslanika. Emanet Poslanika nije bio jedan se-gment života nauštrb dru-goga. Emanet Poslanika je bio da izgradi kompletnu ličnost koja živi, radi i pri-vređuje na ovome svijetu, ali istovremeno ne zapo-stavlja budući.

Izmjene počinju iznutraNaravno, u duhu poruka islama, sunneta Muhameda a.s., našeg neprikosnovenog uzora, kao i tradiciji našega naroda, neophodno je boriti se za vrijednosti u društvu u cilju boljeg života. Borba za bolji život na ovome svi-jetu imperativ je vjernicima isto kao što je i nastojanje da se kroz vjerovanje, do-bra djela, obezbijedi budući svijet. Pozivi imama često nisu popularni, posebno u sredinama koje su ogrezle u nevjerstvu, korupciji i mo-ralnom posrnuću. Uvijek je lijenima draže kada ih neko poziva na lijenost i bespo-sličarenje nego na krepost, rad i zalaganje. To ne znači da lijenost postaje pozitivno svojstvo, niti da rad gubi na vrijednosti. Poruka imama nekada i ne nailazi na opće odobravanje običnih masa. To nipošto ne znači da je ta misija nepotrebna, netačna ili prevaziđena. Naprotiv, to je alarm za još veće anga-žiranje, rad i trud.

Uzvišeni Allah je kroz vjeru islam podučio ljude kako da ostvare bolji život, kako da stvari promijene, usklade, prilagode u dobrobit. Jasna poruka i formula za rješenje ovog pitanja je naj-bolje sročena u Kur’anu, gdje Allah dž.š. kaže: „Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.“ (Kur’an, 13:11)Dakle, shodno porukama ovih ajeta od kojih je jedna da promjena stanja i okol-nosti u kojima ljudi žive počinje s promjenom samih ljudi - svijesti kod ljudi. A predvodnik u promjeni svijesti ljudi ne može biti neko ko nema predstavu, saznanja i razumijevanja za ove vrijednosti, za potrebe ljudi, njihova stremljenja. Ne može biti predstavnik muslimana onaj ko vjeru smatra degradirajućim ele-mentom u društvu. Možda to negdje i može, ali kod Bošnjaka koji su u svoju bit uklesali simbiozu vjere i na-cije to je nezamislivo.Zani-mljivo je da oni koji nastoje manipulirati javnošću to rade na način što zamućuju svijest masa. Manipulacija se ostvaruje tako što se sa ključnih stvari ljudi upuću-ju da razmišljaju i bave ne-kim drugim stvarima.

Kad je teškoća najveća, uže spasa je najbliže

Bošnjački narod je u sva-kom periodu imao ljude koji će na pravi način osvi-jetliti staze masama kuda treba nastaviti put. Jedan od ljudi koji to radi već dugi niz decenija je i akademik Muhamed Filipović koji, upitan da li postoji rješenje za Bošnjake u trenutnoj si-tuaciji, odgovara: „Kad je teškoća najveća, uže spasa je najbliže!“Zato, neka nas ne brine žestina napada onih koji dovode u pitanje naš op-stanak, koliko bi trebalo da nas zabrine naša sopstvena neodgovornost za istu.

MISIJA IMAMADr. H

ajrudin

BAL

IĆ

D

48

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

ISLAMIJET

ULOGA I ZNAČAJ VJERONAUKE (I)

Enes ef. SVRAKA

49

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

un 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

ISLAMIJET

POJAM ISLAMSKA VJERONAUKA

Islamska vjeronauka, il-muddin, sistematska je edukativna aktivnost posvećena poučavanju o islamu s ciljem primjene tog učenja u praktičnom životu. Osnovni zadatak islamske vjeronauke je da kod učenika razvije svijest da je islam sistem življenja i da učenicima saopći i pojasni osnovna učenja Kur’ana, hadisa i drugih islamskih znano-sti. Odgoj i poučavanje u vjeri idu zajedno i neraz-dvojni su. Znanje samo po sebi nije dovoljno jer ga nužno treba pratiti pri-mjena. Nemoguće je nešto kvalitetno i korisno raditi bez odgovarajućeg znanja i poznavanja onoga što se želi. Ta dva elementa su neodvojiva u procesu islamske edukacije sva-kog muslimana. To znači da porodica i vjeroučitelj moraju ujediniti i sinhro-nizirati znanje, umijeće, volju i snagu da bi jedno mlado biće podučili i od-gojili. Pravi rezultati će izostati ako zakaže jedan od dva spomenuta fak-tora u procesu odgoja i poučavanja. Vjeronauka se uglavnom predaje ži-vom riječju vjeroučitelja,

a moguća je i primjena savremenih sredstava u nastavi. Veoma je važno da vjeronauka bude orga-nizirana sistematski i da se izvodi na metodičan način, u skladu sa pravi-lima didaktike.Najbolji vjeroučitelj je bio Muhammed a.s. Prvi i osnovni oblici islamskog odgoja i vjeronauke po-činju od roditelja i oni su dužni taj vid odgoja poče-ti u najranijoj fazi dječjeg života. Iako je vjeronauka školski predmet, ipak je treba osmisliti kao vjerski doživljaj sa intimnim osje-ćajem imana u srcu, a ona se najljepše doživljava uz prijatnog i vedrog vjero-učitelja na času vjerona-uke. Vjeroučitelji trebaju biti stručno osposobljena lica i imati veliku sposob-nost za izvođenje nastave islamske vjeronauke. Tre-baju biti pravi stručnja-ci i inovatori, pedagozi, metodičari i psiholozi da bi poznavali dječju dušu, njihove sklonosti i spo-sobnosti.U demokratskim druš-tvima „vjerski odgoj i obrazovanje nisu pred-met razmišljanja i prakse samo vjerskih ustanova, vjerničkih obitelji ili po-

jedinaca koji se osobno za njih zanimaju, nego cjelo-kupnog društva koje se na ovaj ili onaj način po-ziva na vjeru kao osobno uvjerenje, kao kulturoge-ni element, kao ishodište etičkog, moralnog, čudo-rednog, humanog i tradi-cijskog ponašanja“.*Kroz realizaciju nastave islamske vjeronauke pri-premaju se mladi narašta-ji za život i rad u vremenu i prostoru u kojem živi-mo, a to je jedini način da se nastavi ondje gdje su stali naši prethodnici, da se poveća njihovo djelo i doprinos očuvanju islama i njegovo prenošenje na slijedeće generacije.

HISTORIJAT ISLAMSKE VJERONAUKE

Allah dž.š., kada je stvo-rio prvog čovjeka na zem-lji Adema a.s., poučio ga je imenima svih stvari i to je bio prvi signal da čo-vjek treba da uči i usvaja znanja i da se vaspitava. Prvi Božji imperativ lju-dima bila je naredba da uče i stiču znanja, defini-ran posljednjom Božjom objavom i njenom prvom riječi ikre / uči, čitaj, u pr-vom ajetu sure El-Alak koja je dostavljena pre-

ko posljednjeg Božjeg poslanika Muhammeda a.s. cijelom čovječanstvu, izvršila je uticaj i osta-vila traga na cjelokupan ljudski život, pa tako i na školstvo, odnosno odgoj i obrazovanje.U toku poslaničke misije Poslanik a.s. je poduča-vao, ukazivao i upućivao na put nauke te praktično pokazao koje su metode i tehnike u tom pogledu najdjelotvornije.Muhammed a.s. je prvi učitelj vjeronauke. Svoje prijatelje koji su prihvati-li islam on je podučavao u jednoj kući za koju se može reći da je prva škola gdje se održavala nastava islamske vjeronauke. To je vremenom dalo rezul-tate. Poslanik a.s. je obu-čio i pripremio nekoliko ashaba, svojih drugova, kako da poučavaju i pre-nose svoja znanja o vjeri na druge. Važno je napomenuti da u vrijeme Muhammeda a.s. nije bilo organiziranih škola, pa su prve škole i prva učilišta gdje se stje-calo vjersko obrazova-nje bile džamije. Nakon Hidžre, tj. prelaska Po-slanika a.s. i muslimana iz Mekke u Medinu, sa-građena je džamija koja je bila ključna institucija i odigrala glavnu ulogu u odgoju i obrazovanju. Nije bilo posebnog mini-starstva za prosvjetu, ni nastavnih planova i pro-grama, ali zato je Kur›an bio osnovni nastavni plan i program koji se imple-mentirao u ovoj školi.__________________* Marko Pranjić, Metodika vjeronaučne nastave, Katehet-ski selezijanski centar, Zagreb, 1997, str. 17

Danas, nakon šezdeset go-dina, znamo šta smo i koliko izgubili u „borbi za veliko i revolucionar-

no djelo - djelo kojim će se ponosi-ti sve generacije“, djelo koje je dar socijalističkog poretka bošnjačkom narodu: Zakon o zabrani nošenja zara i feredže.

Zanimljivo je da su protagonisti donošenja i primjene ovog surogat

zakona, po pravilu, za označavanje i spominjanje bošnjačkog naroda uvijek koristili riječ MASE, poput primjera, kada spominju ovaj za-kon, za koji kažu da je ušao u histo-riju borbe za „političko vaspitanje masa“.

Dok čitamo riječ masa, sjetimo se izreke krvoloka, idejnog brata ta-dašnje komunističke vlasti, Stalji-na, koji je volio kazati za narod da

je masa: “Mase su gomila neuke stoke koju treba stalno držati na rubu gladi i svakodnevno tući bi-čem. Mase se ne smiju poštovati, već stalno kontrolirati. Sve one koji izađu iz reda treba na mjestu stri-jeljati.”

I zaista je ušao u historiju borbe „za političko, ekonomsko i kultur-no vaspitanje Bošnjaka“. Kako i na koji način su u kasnijim decenija-

ma Bošnjaci „vaspitavani“, danas je općepoznata stvar.Ako zagrebe-mo ispod površine i dublje analizi-ramo stvarnu pozadinu donošenja ovog zakona, naći ćemo da razlog tome nipošto nije briga za buduć-nost muslimanske žene ovih pro-stora.

Jedan od razloga zabrane nošenja zara i feredže je utiranje vjerskog identiteta muslimanske žene i

nametanje tuđih vrijednosti i tra-dicije, kroz „približavanje jednih drugima“, kako su tadašnji propa-gatori voljeli reći.

Šta je uopće značilo „približavanje jednih drugima“? Da se musliman-ka ovih prostora približi i zbliži s osobama ateističkog miljea. Da bi se to desilo morao se skinuti zar i feredža. Muslimanka se trebala od-reći neodvojivog dijela sebe zarad

zbližavanja s onima koji će dovesti do toga da za kratko vrijeme pri-jateljevanja sa njima u potpunosti postane poput njih, gdje će razlika među njima biti samo u pogledu imena.

S druge strane, od onih zbog ko-jih je muslimanska žena trebala odbaciti zar i feredžu nije traženo nikakvo odricanje od sopstvenih vrijednosti, niti je dozvoljenost iče-

60 GODINA ZABRANE ZARA I fEREDŽE (II)

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

Senad GLUHA

VIČA

NIN

ISLAMIJET

50

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

ga sličnog dovođena u pitanje, za razliku od spomenute, koja se zarad ostvarivanja „svih prava“ koje joj je socijalizam donio i podario, morala odreći svega što je čini onom što ona jeste u svojoj prirodi...

Još jedna floskula, koju su poborni-ci tadašnjeg komunističkog režima rado koristili i zloupotrebljavali, bila je BRATSTVO I JEDINSTVO!

Na putu „čvrstog bratstva i jedin-stva“ stajala je prepreka u vidu zara i feredže, čijim uklanjanjem bi ono konačno zaživjelo u punoj mjeri, jer, kako je tadašnja vlast govorila, „čvr-sto bratstvo i jedinstvo nemoguće je dok je zara i feredže“.

Smetnja je bio način života bošnjač-ke žene, njene navike, shvaćanja protkana tradicijom. Dok god je zar i feredža, kao kruna, bila na glavi muslimanske žene, dotle se njiho-vi podli i prljavi planovi o utiranju vjerskog identiteta muslimanske žene nisu mogli ostvariti u punoj mjeri, onako kako su to željeli.

Bratstvo i jedinstvo je moralo biti krojeno po mjeri komunističke vla-sti. Tadašnja vlast je i sama bila svje-sna da je spomenuto u svojoj biti bilo neprirodno, obična utopija i opijum namijenjen bošnjačkom narodu, sredstvo za brz zaborav genocida i stradanja kojima je naš narod bivao izložen u više navrata u kratkom vremenskom razmaku.

Bošnjaci ovih prostora, i bez tog laž-nog bratstva i jedinstva u koje su na-žalost jedini vjerovali, znali su i ga-jili jako dobre međuljudske odnose sa svojim komšijama, pripadnicima drugih religija, što je inače sastavni dio njihovog vjerskog i nacionalnog identiteta.

Metode su se mijenjale, zavisno od situacije i potrebe. U najvećoj mje-ri pribjegavalo se prijetnji i zastra-šivanju, a što se jasno može vidjeti iz samih članova Zakona o zabrani zara i feredže, poput prijetnji svim muslimankama koje bi se eventual-no drznule da se ogluše o ovaj zakon i nastave nositi zar i feredžu, kao i njihovim ukućanima, plaćanjem visokih novčanih kazni, pa sve do hapšenja.

Bile su propisane posebne kazne svi-ma koji su na bilo koji način mogli

uticati da muslimanka ne skine zar i feredžu, u prvom redu muževima, očevima i braći. Pored njih, kaznom su neizostavno bili obuhvaćeni oni koji bi mogli „zloupotrijebiti vjerska osjećanja“ ili „vršiti propagandu da se nosi zar i feredža“, što se nedvo-smisleno odnosi na ulemu, kojoj je ovim članom poslata prijeteća poru-ka da ni u kom slučaju ne pomisle dići glas protiv ovog zakona. Kazne za ove „prestupnike“ bile su u vidu lišavanja slobode, visoke novčane globe, kao i prisilnog rada do dvije godine u rudnicima, kao što se desi-lo Hakiji-ef. Ademoviću, jednom od imama, koji nije pristao na šutnju i nije dao potpis kao potvrdu dozvo-ljenosti ovog zakona, pa je kažnjen zatvorom i prisilnim radom u Senj-skim rudnicima.

Za razliku od kazni svih vrsta, ko-jima se je prijetilo svima onima koji bi ustali protiv donošenja i primje-ne Zakona o zabrani zara i feredže, predviđene su bile i „nagrade“onim skupinama koje su se stavile u služ-bu dželata sopstvenog naroda. Ne-kima je bila dovoljna javna pohvala i saznanje da su mili Partiji i da se računa na njih. U nekim slučajevi-ma ljudsko dostojanstvo pojedinaca je bilo gaženo uz njihov sopstveni blagoslov, pa se u nekim seoskim sredinama „zaslužnim“ aktivistima u borbi za skidanje zara i feredže na dar daju, poklanjaju bijedni i mizer-ni poklončići, poput para gumenih opanaka.

PANEM ET CIRCENSES

Davno je rimski pjesnik Juvenal u svojoj satiričkoj pjesmi upotrijebio izraz Panem et circenses/Hljeba i cirku-sa (igara), označavajući time metod vlasti kojim obezbjeđuje podršku stanovništva, tako što njihove inte-rese zadovoljava trivijalnim stvari-ma i nevažnim potrebama, time im skrećući pažnju sa, za njih, daleko važnijih, vitalnih stvari...

I tadašnja vlast posegla je za ovom metodom, upinjući se iz petnih žila da prvenstveno bošnjačkom narodu servira „hljeba i igara“ u formi „po-jačane aktivnosti kulturnog i zabav-nog života u Novom Pazaru“ kroz otvaranje Gradskog amaterskog pozorišta, pokušavajući skrenuti pa-žnju sa stvarnih problema.

Samo otvaranje pozorišta ne bi bila nikakva čudna stvar te bi se na to gledalo drugim očima, da nije za-pisano: „Nije slučajno što je baš u ovom kratkom periodu osnovano i Gradsko amatersko pozorište, koje će, pored ostalih zadataka, imati i zadatak kulturno-vaspitnog pro-svjećivanja našeg kraja, a u prvom redu žena muslimanki.“

Šta podrazumijeva „kulturno-vas-pitno prosvjećivanje žena musli-manki“ pri otvaranju spomenutog pozorišta tada je razjasnio „kultur-no kultivisani“ profesor Milošević, koji je iznio niz uvrjedljivih kvali-fikacija na račun islamskog načina života, nazivajući ga „izopačenim“, „smiješnim“ i „izumrlim“, našu sre-dinu „kulturno zaostalom“, a pri-padnike našeg naroda, prvenstveno muslimanke, „zaostale“ i „one koje su u neznanju“. Sebepom borbe za „kulturno podizanje i prosvjećivanje žena muslimanki“ budžet za pro-svjetu i kulturu je 1951. godine bio duplo veći nego dvije godine ranije.

Činilo se sve i nisu se žalila sredstva da se izbriše svaki i najmanji trag islamske kulture i tradicije koji je bio prisutan u našem narodu, putem „prosvjećivanja žena muslimanki i ženske muslimanske omladine koje, oslobođenjem od zara i feredže, stu-paju u novi život, stupaju na put još aktivnijeg učešća na svim poljima borbe, kroz koju se stvara, izgrađuje i vaspitava novi čovjek“.

Jedan u nizu apsurda, koji svakako vrijedi ovdje spomenuti, jeste i „po-moć“ Ministarstva trgovine musli-mankama koje su skinule zar i fered-ža u vidu 2400 bonova u vrijednosti od oko 9 miliona dinara za nabavku i kupovinu odjeće.

Svaki komentar na ovako cinične poteze države je suvišan. Ono što najviše bode oči jeste to što se iz ri-ječi tadašnjih protagonista, u prvom redu otpadnika iz redova bošnjač-kog naroda, borbe protiv zara i fe-redže, islama i muslimanke uopće, vidi velika želja za ponižavanjem i degradacijom iste, ogromna pato-loška mržnja prema muslimanskoj ženi, začinjena velikom količinom najnižih oblika poltronstva prema Partiji i njenim rukovodiocima, u slavu socijalizma, Partije i druga Tita, a na štetu i uništenje sopstve-nog naroda... 51

Protiviš se iranskoj nuklear-noj bombi, a pod uzglav-ljem djece svoje čuvaš arsenal vlastitih. Koga šti-tiš? Rijad, Rim, Hamburg,

Reykjavik, Rio? Zar ti Hirošima i Fukušima ne govore dovoljno? Sad plači, Izraelu! Jedino bi te pot-puno pokajanje moglo spasti.Među najvećim prorocima tvojim, Jirmijahu (Jeremija) plakao je, una-prijed oplakujući tvoje rasulo, a puk tvoj obijesni zluradi smijao se pro-roštvu i suzama prolivenim u ime suza koje će milenijumskim rijeka-ma teći. Uvijek si birao pogrešne, a sada te vodi najgori. Usuđuje se patak da drugog nazove patkom, a sam kva-če istu pjesmu rugalicu. Može, jer je sklonio s puta sve bolje od sebe. Posebno je uvjerljiv dok govori o spuštenom osiguraču na repetira-nom pištolju. Sličnim je gestom pod palicom njegove hajkačke linč-ha-range ubijen Itzhak Rabin, posljed-nji stvarni mirotvorac. Nije patak otišao u Washington da se savjetuje s tamnoputim poglavicom, izabra-nim da se pod njegovom maskom kamufliraju neo-SS-ovci i Ku-klux-klan, već da saopći kako je on taj koji neće dopustiti da i drugi patak gaca po radioaktivnoj kaljuzi soto-nizirane civilizacije. Sve je već odlu-čeno, samo neko treba da započne pirotehničku zabavu, recimo, kao rođendanski poklon arhidemonu svakog zla, Zbigniewu Brzezin-skom. Nekih par stotina miliona su-višnih nevoljnika iz regiona Bliskog i Srednjeg istoka bit će mu dovoljno. Naravno, kolijevka u kojoj je odnji-han «žuti zmaj» je glavni rasadnik pirotehnike «made in China». Kina

revnosno pomaže negativnoj entro-piji neuspjele ljubavi Istoka i Zapa-da, uvjerena da će bačena ko(s)cka pripasti njoj. Kakvi su Kinezi prija-telji islamistima vidi se na krvavim pločnicima i zidovima džamija u Kabulu, Bagdadu, u Gazi, sada i Holmsu. A njihova «dobronamjer-nost» očita je i na primjerima od-nosa prema Ujgurima, prema prak-tikantima Falung-gonga, prema Dalaj-Laminim monasima koji se s pravom bore za nezavisnost Tibeta. Narod, ne samo tvoj, Izraelu, sad može još samo da se moli i da pla-če. Dva ajatolaha, teheranski (Ali Khamenei) i jerusalimski (Ovadija Josef), drže u rukama krajeve tan-kog i dotrajalog isluženog i isuše-nog konopca. Nije teško pretpo-staviti da će i gdje će se prekinuti. Da je bar malo ranije upotrijebljen izdržao bi namaknut na vratove obojice. Ne vole oni živote djece, ni svoje, ni bratovljeve. Prvi je lažni dušebrižnik palestinski, a žrtvovao ih je. Drugom nije bitno što bi Izrael mogao doista nestati, a sa njim i svi oni koji nikada nisu ni voljeli nasi-lje. Za njih dvojicu su sedam mili-ona ljudi otpisani. Bitna je provjera efikasnosti kineskih, ruskih, kore-anskih, američkih raketa. Po logici naručilaca, stotine milijardi dolara utrošenih na podmornice, brodove, avione, tenkove, haubice, satelite, izviđačku i špijunku tehniku, ar-made i prateću super-sofisticiranu logistiku, zar smiju ostati neoprav-dani trošak i sav taj potencijal za do-minaciju smrti neiskorišten?I ovaj Purim, praznik izbavljenja Jevreja iz perzijskog ropstva, obi-lježen je kišom raketa iz Gaze i uz-vratnom vatrom izraelske artiljerije i avijacije. Ne popušta Islamski dži-

had, ne odstupa izraelski CAHAL. Ne bješe li ono Bog Jedan, Velik i Zajednički? Nešto tu nije sinhroni-zirano u religijama, odmetnutim od Boga, degradiranim do nivoa brutalnog nasilja i uzaludnog pro-lijevanja bratske krvi. Zato to i jesu religije krvi. Ekstremnim islamistima daleko je od uma poimanje ljubavi spram bližnjeg, a ekstremnim cionistima – vulgarizatorima judaizma, još je da-lje od uma da ih niko nije odabrao, osim njihovi kajafinski srebroljupci i pilatovske vlastogramzive mece-ne. Povezuju ih samo bezumlje i uzajamni svirepi teror. Sad plači zemljo Avrahamova/Ibrahimova i moli se, ako Bogu ugodne i mile riječi molitve mira uopće znaš, jer ako nastaviš gaziti tim uništiteljskim i samoništećim putem, dana poslije, izvjesno je, neće biti. Sjeti se i opomena koje prezireš, sjeti se da ih tvoji ajato-lasi-rabini nikada nisu priznali, o vremenu koje Ješua/Hristos/Isa, predskaza: «O, Jerusalime, kada bi znao... Doći će dani kad neće ostati ni kamen na kamenu neporušen.» Da li su ti, o Jerusalime, došli (opet) upravo ti dani? Da, tu su, svaki sljedeći i svaka noć, mogli bi ti biti posljednji. «Pjesmu nad pjesmama» posveće-nu mladoj Šulamit («crna sam, ali li-jepa, kćeri jerusalimske») odnosno, tvojoj slobodi i budućnosti, ne sta-neš li sada, nijedan Solomon neće više pjevati. Ne želiš li to, sada plači, o Isra-el! Skupa s nebom, koje te je unaprijed već davno oplakalo.

PLAČI SADA, IZRAELU ALEA IACTA EST

AKO IMAŠ DUŠU, PLAČI SADA, IZRAELU! JER BUDE LI ZA SVE ODVEĆ KASNO, NIKOGA TVOJE SUZE NEĆE DOJMITI.

Mr. sci. M

arjan

Haj

nal

MM

SA DISTANCE

Ne raduj se tome što Vijeće sigurnosti UN nije priznalo nazavisnost Palestine – pirova je to pobjeda.

Ne likuj nad sramnom pogibijom libijskog beduina Gaddafija.

Ne podcjenjuj Nasrallaha, makar se on godinama krio u bunkeru.

Ne hvali se božanskim proviđenjem, nikada nisi bio zaštićen i neranjiv.

Ne očekuj saveznika, niti sebi samom tvoj narod izrailj-ski nije bio uzdanik.

Ne zaklinji se u nadmoć, cjelokupna je prošlost tvoja samo ropstvo.

Ne ruši domove, bio si ruševina.

Ne podiži zidove, oziđuješ vlastite vidike.

Ne zatvaraj vrata izbjeglima, bježao si i spas kod dobrih ljudi nalazio, bez čega te danas ne bi ni bilo.

Ne budi zlurad dok susjedova kuća gori, pogorelac si bio. U Siriji je haos, doprinosiš li miru?

52

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

U organizaciji udruženja „Mladi muslimanski uzo-ri“ koje djeluje u Švedskoj, krajem mjeseca maja odr-žan je, za švedske prilike, neobičan seminar. Naime, u gradu Landskroni na jugu Švedske je 25-26. maja održan dvodnevni seminar na temu „Stanje bošnjač-kog naroda“, na kojem je glavni gost i predavač bio potpredsjednik BKZ Crne Gore, hfz. Abdurrahman-ef. Kujević. Inicijatori i or-ganizatori ovog seminara su aktivni Bošnjaci grada Landskrone koji su veći-nom porijeklom iz južnog i sjevernog Sandžaka, ali također i iz Bosne i Herce-

govine.

Cilj seminara „Stanje bošnjačkog naroda“

Cilj i svrha ovog seminara bio je doprinijeti, koliko je to moguće, vjerskom, nacionalnom i kulturnom osvješćivanju Bošnjaka u Švedskoj, što je zapravo i osnovni cilj Bošnjačke kulturne zajednice - BKZ. Svjesni obaveznosti rada na polju vjerskog i nacio-nalnog osvješćivanja Boš-njaka, ovi vrijedni Bošnjaci iz Landskrone nisu žalili vremena, truda niti novca kako bi ovaj seminar pro-tekao u što boljem redu,

te kako bi seminaru prisu-stvovao što veći broj Boš-njaka.

Pet predavanja za dva danaPrvo predavanje ovog se-minara nosilo je isti naziv kao i sami seminar: „Sta-nje bošnjačkog naroda“, a održano je u petak 25. maja. Ovom prilikom je uvaženi hafiz Kujević go-vorio o bošnjačkom naro-du i bošnjačkoj naciji te o onome što je čini specifič-nom i različitom od ostalih nacija na Balkanu, a to je upravo vjera islam. Kuje-vić je, između ostalog, re-kao: „Upravo je vjera islam kod Bošnjaka ta koja pravi glavnu razliku između nas Bošnjaka i naših komšija Srba i Crnogoraca. Zato moramo raditi na jačanju našeg vjerskog i nacional-nog identiteta jer je u ovom našem slučaju naša vjera islam usko vezana sa na-šom bošnjačkom nacijom.“

Govor o važnosti očuvanja i jačanja bošnjačke nacije i identiteta je uveliko pro-žimao i ostala predavanja gdje je hafiz Kujević govo-rio o različitim islamskim i nacionalnim temama koje su izuzetno bitne za Boš-njake danas.

Druženja sa hafizom Kujevićem

Pored predavanja, na ovom dvodnevnom semi-naru je bilo i više prilika za učesnike ovog seminara da se druže, razgovaraju i diskutiraju sa predavačem te da tom prilikom razgo-varaju o problemima koji upravo njih tište, a tiču se stanja bošnjačkog naroda. Na ovim druženjima su učesnici seminara bili u prilici da u jednoj opušte-nijoj atmosferi i ambijentu iznose svoja viđenja i shva-tanja određenih zbivanja važnih za nas Bošnjake te tražiti od hafiza Kujevića savjete za neka aktuelna dešavanja koja su bitna za naš narod.

Narod pokazao visok nivo zainteresiranosti za stanje Bošnjaka u Sandžaku i BiHU razgovoru i druženjima sa učesnicima seminara mogao se primijetiti visok nivo informiranosti i zain-teresiranosti učesnika za stanje Bošnjaka u Sandža-ku, Bosni i Hercegovini i Kosovu. Mnogi su izrazili želju i spremnost da po-mognu i sudjeluju u radu na polju vjerskog, nacio-nalnog i kulturnog osvje-šćivanja Bošnjaka te su tom prilikom izrazili nadu da će ovakvih seminara i dru-gih aktivnosti od važnosti za Bošnjake u Švedskoj biti mnogo više i da je ovaj seminar samo početak jed-nog ozbiljnijeg djelovanja koje će se odvijati u konti-nuitetu na području Šved-ske.

Zaključak seminara Na osnovu razgovora sa učesnicima i organizato-rima seminara primjeću-jemo da su stava da je za dobrobit Bošnjaka u Šved-skoj te za očuvanje našeg kulturnog, nacionalnog i vjerskog identiteta potreb-no da se radi institucio-nalno kroz neku ozbiljnu organizaciju poput BKZ u sjevernom Sandžaku i Cr-noj Gori, kako bi se došlo do željenih rezultata. Zbog svega toga iskreno se na-damo da će ubrzo doći do osnivanja BKZ u Švedskoj kako bi svi aktivni Bošnjaci u njoj zajedničkim snaga-ma mogli raditi na očuva-nju i afirmaciji kulturnih, vjerskih i nacionalnih vri-jednosti kod Bošnjaka u ovoj dalekoj zemlji.

Organizatori ovog semi-nara se srdačno zahvaljuju BKZ u Srbiji i Crnoj Gori koje su samim svojim po-stojanjem i djelovanjem doprinijeli da se ovakav seminar realizira i na po-dručju Švedske.

Irfan Ibrahimović

U ŠVEDSKOJ ODRŽAN SEMINAR

STANJE BOŠNJAČKOG NARODA

53

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

DIJASPORA

„Iftar, iftar je“ – viču iz sveg glasa djeca po mahalama.

U sobi pored mene sofra, na njoj bo-kal pun hladne limunade. U zdjeli rahatlokum i fildžan sa usutom ka-hvom. Ulazi mi miris u nos i napaja čula. Somun uvijen u papir, kao da se pomjera od vreline. U sahanima topa, sogan dolma, šiš ćevab i ja-prak. Gladan postač ne zna šta bi prije probao i jeo. Prazan mi želudac, htjela bih iftara, ali suze ne daju... Držim knjigu i čitam „Bramaputru“ Aladina Lukača. Ne mogu od suza ni da čitam retke. Padaju na stranu 143 i pjesmu Posljednji poklon, na 146 i pjesmu Svi odlazimo, na pjesmu..., jecaji ne daju da zapamtim naslov.

Noćas u ovoj mubarek noći čitam, mislim i upoznajem jednu izgu-bljenu mladost. Nisam te, Aladine, upoznala kao odraslog, kao pjesni-ka. Sjećam te se kao dječaka. Često sam sretala tvoju majku kako šeta gradom tebe i brata. Upamtila sam te po lijepim i znatiželjnim očima, kojim si me gledao kada sam se pozdravljala sa vama. Da sam tada znala... Da smo znali... Da li je moglo biti drugačije?

Roditelje sam ti poznavala. Bili su krasan par. Divan spoj mladosti, lje-pote i ponosa. Njihov porod morale su biti dvije zlatne jabuke. Jedna im se nedavno otrgla, izgubila... Jedna zlatna jabuka ne miriše više i nema više njenog sjaja kojim je grijala naj-milije. Otrgnuta jabuka sa stabla, a još nije bila ni uzrela. Ostao ožiljak na stablu, na grani i sjećanje... Ostao miris i ponos što je bila jabuka tu i što je grane i danas pamte. Šapuću

listovi šumove pjesmi iz Bramaputre, Gitare Morte, U dnu kamena...

Lišće, šapuće. Recitira i pamti More života, Posljednji poklon...

Ponekad sa nekog lista sklizne suza... Padne dolje na zemlju. Da ugasi žeđ mladosti pod njom. Osta-doh uskraćena što te nisam upozna-la onda kada si svoju dušu i srce hra-nio perom. Možda bi sada na nekoj književnoj večeri u Sarajevu čitali zajedno; ti tvoju poeziju, a ja moju prozu. Ja bih ti kasnije, ispunjena ponosom što si darovit i uspješan, a moj zemljak, stegla majčinskom lju-bavlju ruku i rekla: „Čestitam i živ bio, sine!“

Poželjela bih ti život, koji ti nije bio suđen. Poželjela bih ti uspjeh, koji si već imao. Poželjela bih ti sreću, ko-jom si bio ispunjen.

Bio si savršen momak, koji je svoju ljubav prema ljudima, životu, nadu, sreću pretočio u najljepše pjesme svoga toplog srca.

Hlade se sogan dolma i somun, koji više ne drhti od vreline, a ja čitam Svi odlazimo i recitiram:

Prekrit će granje,Zemlja

I tek tada moći ćemoDa snivamo,

Ljudi smoNikli iz pepela.

Možda si i ti volio somune. Nadam se da si u Džennetu i da tamo imaš

koliko hoćeš sarajevskih i pazarskih. Vjerujem da uživaš u pomiješanim mirisima oba grada koje si volio istom ljubavlju. Htjeli su te gore, da bude Džennet bogatiji za jednog umjetnika.

Da li si znao, Aladine, da u Džennet idu prvo zaslužni ljudi u nauci i stvaralaštvu, pa poslije šehidi? Ti si i jedno i drugo! Blago tebi!

Blago i tvojima što im ostade po-nos što si bio njihov. Blago i nama što čitamo tvoje pjesme i učimo se kako treba voljeti ljude, život i kako se spremati za put ka tebi. Blago i onom vremenu kojeg si uljepšao, dok si bio u njemu.

Smrt časnih ljudi zna biti tako veli-čanstvena i moćnija od života bijed-nika. Djela koja ostavljamo iza sebe i ljudi koji o nama pričaju naši su naj-veći i najvredniji spomenici. Oprosti mi što ti noćas pišem sjećanjem koje me boli. Tvoje pjesme su mi prekra-san dar Ramazana. Ja ću ih noćas dugo čitati i pomalo jesti somuna i hladnu topu, sogan dolmu, šiš ćevab i japrak. Mislit ću na jednu mladost, na suze tvoje majke, na ponos i hra-brost tvoga oca i brata i na grad koji te se sjeća. Mislit ću i na riječi iz tvoje pjesme, Aladine.

Svi prijatelji,Sva sjećanja.

Pobjede i porazi.Sve odlazi.

Šefka BEGOVIĆ-LIČINA

POSVETA MLADOM PJESNIKU IZ NOVOG PAZARA, ALADINU LUKAČU, KOJI JE IZGUBIO ŽIVOT KAO APSOLVENT FAKULTETA KRIMINALISTIČKIH NAUKA U SARAJEVU. SMRT JE PREKINULA MLADOST, STVARALAŠTVO, ŽELJU...

SVI ODLAZIMO, ALADINESarajevo u mjesecu Ramazanu sjaji kao da gori. Svaka noć u ovom odabranom mjesecu je obasjana svjetlošću stotine svjetiljki i posebnom radošću. Mirišu tek izvađeni somuni, pa mirisi ulaze u sve kapidžike sarajevskih mahala. Jesenji vjetar leluja topole pored Čaršijske džamije. Neko malo Ciganče pije vodu sa česme ispred. Kljucaju golubovi zrnevlje i krilima oblijeću ubogu staricu, koja sa ispruženom rukom gleda negdje u noć. Kujundžije lupkaju kanatima i zatvaraju

dućane. Odjekuju ezani i prolama se Sarajevo od svilenih glasova mujezina.

54

revij

a SA

NDŽA

K |

10. j

uni 2

012.

| b

r. 16

4 |

Sand

zakP

RESS

.net

IN MEMORIAM

IZ A

Rh

IVA

1992. 20 GODINA POSLIJE

LOGOR OMARSKA

BUKOVICA

FOČA

SARAJEVO

VIŠEGRAD

MARKALE

AHMIĆI

SREBRENICA

TORTURA U SANDŽAKU

SRPSKI “ŠKORPIONI” MOSTAR LOGOR TRNOPOLJE

LOGOR MANJAČA ŠTRPCI SJEVERIN

PILICA IZBJEGLICE FERHADIJA. BANJA LUKA

sandzak 164

Documents

upis primljenih

novinarke

neki duh valtera

iii beelor

tu piva tee

iv beelor

ruku na srce

rezultati