MJESEČNA NACIONALNA REVIJA ZA POLITIKU I KULTURU «SANDŽAK» | BR. 172-173 | 10. APRIL 2013CIJENA 100 RSD | CG 1€ | BIH 2 KM | EU 3 EUR | USD 5 $ | CH 4 CHF | GB 4 GBP | TR 4 TL

BUDI SVOJ NA SVOME! PREPLATI SE NA REVIJU SANDŽAK: BIH 60,00 KM, CRNA GORA 30,00€, KOSOVO 30,00€ OSTALE DRŽAVE 50,00€

RUKOPISI I FOTOGRAFIJE SE

NE VRAćAJU

NACIONALNA REVIJA ZA POLITIKU I KULTURU “SANDŽAK”IZDAVAČ: ZAJEDNICA SANDŽAČKE DIJASPORE (ZSD)

DIREKTORMITHAT EF. MUJOVIć (mmidhat@gmail.com)

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK HAZBIJA KALAČ (hazkal@live.com)

POMOćNIK GLAVNOG I ODGOVORNOG UREDNIKA MUHAMED ćEMAN (muhamed.ceman@gmail.com)

SEKRETARSALAHUDIN FETIć (sfetic@gmail.com)

TEHNIČKI UREDNIKSENAD REDŽEPOVIć (senko_x@hotmail.com)

LEKTORSAMIR ŠKRIJELJ (samirs.np@hotmail.com)

REDAKCIJA JAHJA FEHRATOVIć (korektor_sveznadar@hotmail.com)

ADMIR MURATOVIć (muratovic.admir8@gmail.com)SUAD BEćIROVIć (s.becirovic@uninp.edu.rs)

HAJRUDIN BALIć (balic_hajrudin@yahoo.com)ZAIM REDŽEPOVIć (zaimredzepovic@yahoo.com)

ADNAN ČAUŠEVIć (adnan.causevic@gmail.com)EDIN TURKOVIć (edinetko.t@gmail.com)

ALEN DURAKOVIć (durakovicalen@gmail.com) ZEHNIJA BULIć (zehnija.bulic@gmail.com)

FERID BULIć (ferid.bulic@gmail.com)

SARADNICIHAKO DULJEVIć, ŠEFKET KRCIć, MARJAN HAJNAL, SULEJMAN ALIČKOVIć, FERKO

ŠANTIć, MIHAIL SPEVAK, MUGDIM GALIJAŠEVIć, ADNAN HASANOVIć, ATIFA ŠALJIć, SANELA HALKOVIć, JAKUB DURGUT, EDIN GRIŠEVIć, USAME ZUKORLIć,

MEKA DEČKOVIć, ARMIN ŠABOTIć, EDIN ČEBIRIć, IRMA HAŠIMBEGOVIć

DIZAJNIFET ALIČKOVIć

ADRESAGRADSKA 1, 36 300 NOVI PAZARTEL: 020/ 322-181, FAx: 322-181

E-MAIL: revijasandzak@gmail.com

DISTRIBUTERI:SANDŽAK: Mersudin Mavrić (+381 64 889 1674)BIH: Mithat ćeman (mithad.ceman@gmail.com)

4 - SMIJENJEN ELFIć, JEDNOGLASNO IZABRAN FEHRATOVIć

13 - MUFTIJA MUAMER ZUKORLIć: SANDŽAK JE SJEME HILAFETA

26 - PIŠE: MR. JAHJA FEHRATOVIć KO BI SE RADOVAO LIKVIDACIJI MUFTIJE ZUKORLIćA

30 - CINS: GU NP MIMO ZAKONA ULOŽILA MILION I PO EURA ZA STADION

36 - INTERVJU: MIDHAT-EF. MUJOVIć, PREDSJEDNIK ZSD

50 - SPC:„PREŠEVO, SANDŽAK I VOJVODINA ćE SE ODCIJEPITI OD SRBIJE“

58 - INTERVJU: NEDŽAD ćEMAN - PREDSJEDNIK BKZ BELGIJE

62 - PIŠE: KEMAL DŽEMIć HASNINA LIRSKA SEHARA

El-Kelimeh, izdavačka kuća Mešihata Islamske zajednice

u SrbijiTel: 00381/20-334-020;

00381/64-16-222-84e-mail:

kelimeh@gmail.com;

www.kelimeh.com5 € 5 €

N O V Oiz izdavačke kuće

EL-KELIMEH

RIJEČ UREDNIKA

3

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

PUSTO TURSKORazgovor koji se vodio iza zatvorenih vrata između „državnika“ i „autentičnih“ bošnjačkih političara, po-naosob, niti smo čuli niti smo snimili kakvim špijun-skim sredstvima i tehnologijama, a do nas je stigao, nekako misteriozno, talasima života, ušetao među nas, postao naša stvarnost koju gledamo, čudeći se kao da nam se priviđa, i to što vidimo i što nam se čini kao priviđenje prenosimo u cijelosti.

Sve je propalo. Mi nemamo rješenja ni za jedno važno državno pitanje. Država je, kao što vidite, u opasnosti i ako se ovako nastavi nema nam spasa. Sve što je vrijedilo mi smo opljačkali i već proćerdali. Dok je rat trajao pljačkali smo tuđe, a danas, naviknuti na pljačku, kada tuđeg nema, pljačkamo svoje. I to nas satrije. Jedini nam je spas da nas uzme ko od ovih Velikih. Normalno, mislili smo da je Rusija tu i da će nas podržati, ali oni su još gori od nas. Evropa nas ucjenjuje, davi. Moramo joj se pokoravati, ali znamo da nam ona neće donijeti nikakvo dobro. Ona više ni sebi ne može pomoći. Izgleda da moramo priznati da nam danas samo Turska može biti od pomoći i spas od potpunog nestanka. Ovo je neka šala?Neee! Sve naše političke i ekonomske analize idu u tom pravcu. Ovo je krajnje ozbiljna stvar. Država je u pitanju. Vi Bošnjaci ste, kako god bilo, a bilo je mnogo grešaka sa naše strane, jer taj Milošević je bio naša najveća zabluda, dakle naša braća i Vi nam morate pomoći. Zapravo, pomoći ćemo jedni drugima. Država mora imati ozbiljnog i jakog političkog partnera na strani Bošnjaka. Mi smo u vama prepoznali takvog partnera.Ali šta ako dođe do promjene vlasti...?Ma dajte molim Vas!? Kako to mislite? Oprostite.U redu je. Dakle, naša i Vaša partija će napraviti jedan tajni dokumenat o saradnji. Vi ćete u budućnosti postati jedan od stubova opstanka naše države. Vi se na taj način ugrađujete u same temelje države i postajete njeni čuvari. Vaša partija će biti najjača, a ubrzo i jedina partija kao autentični predstavnik Bošnjaka. I Vi lično će te biti najbogatiji... Znate, nije u redu da prvi čovjek najjače bošnjačke partije ne bude obezbijeđen.Baš sam na tu temu htio...Ma znam za to, ništa ne brinite, to je već sređeno. Ali ovi novinari...Ne brinite, sve je to pod kontrolom.Da, ali ovaj Muftija...Imamo plan za njega. Bez brige. To ćemo zajedničkim snagama odraditi. Iznenadit ćete se kada saznate koga sve tamo imamo. Budite strpljivi i čekajte. Da, ali on je svakog dana jači...Znam sve. Vi morate imati kontrolu nad Islamskom zajed-nicom. Radimo na tome. Tu je Vaše biračko tijelo. Istina, taj Muftija je baš žilav i potrošio nam je već nekoliko planova, ali ništa se Vi ne brinite. I nama odgovara da je Islamska zajednica pod Vašom kontrolom, jer narodu se usta ne mogu zatvoriti...Znate, nije to baš tako jednostavno ...Ma šta Vi uobražavate. To je nama lako. Pitanje je samo izbo-ra najboljeg trenutka. Imamo mi kod tog Vašeg Muftije svoje spavače. Budilnik je navijen i oni čekaju zvono. I ne vidim šta je tu problem? Nego, da se mi vratimo važnim pitanjima. Kako da Vi dovedete turske investitore? To je glavno pitanje?To zavisi od naše pozicije u vlasti. Znate, Turci su vojnički narod i prvo što kod sagovornika gledaju jesu njegovi činovi. Da! Razumijem! Vi hoćete da budete ministar?Pa...

Da, da! OK. To treba tako. Mi ćemo Vama otvoriti vrata pre-ma vrhu vlasti, a Vi treba da dovedete investitore. Naravno, razumijemo se. Mi mislimo da Vi treba da budete ministar bez portfelja. Tamo ima nekakvih fondova za vanredne situacije, a to je ono što Vama treba. Znate ono, podnesete zahtjev jer Vam je vjetar otkrio krov... i Vi postajete dobrotvor i tako stičete ugled među biračima. A nemate nikakvih odgovornosti, niti Vam tu treba neka posebna stručnost...Aha. Odlično.Da, da! Mislimo mi o Vama. Mi smo ozbiljna partija i nećemo dozvoliti da naši partneri gube poziciju. Naprotiv, ima tu rad-nih mjesta koliko hoćete. Ma Vi nećete imati ljudi koliko ćemo Vam ponuditi radnih mjesta. A kod Vas je velika nezaposle-nost, čujem. Ma ljudi će u kolonama pohrliti da se upisuju kod Vas, samo kad čuju da se posao može najbolje dobiti preko Vaše partije. Ma vidjet će te Vi. Ih! Nama treba neko potpredsjedničko mjesto...Čega, Vlade?Ma ne, mislio sam... Možda Parlamenta, ovih fondova...Ma sve to može, kažem Vam... Vi nemate toliko pismenih ko-liko mi Vama možemo ponuditi radnih mjesta. Nego, vidjet ćemo to. Neka ide sada sa jednim ministrom, a to ste sigurno Vi, pa ćemo vidjeti kasnije. Znate, nama Turska može mnogo pomoći. Mi ćemo Vas i Vašu partiju ovlastiti da budete spona sa Turskom. Naravno, u tom paketu ide i Islamska zajednica. Turska je, kako ste i sami čuli, već najavila dolazak na Balkan. To je naša šansa, naša i Vaša, ustvari naše države. Razumije-mo se, naravno. Vidite, mi smo uspjeli da promijenimo retori-ku i zahtjeve. To je nova politička realnost. Svijet se mijenja, dan na dan ne liči. I Vi morate mijenjati i retoriku i zahtjeve. No, naravno, morate držati politički kurs koji Vam donosi poe-ne kod Vaših birača, ali nikada nemojte zaboraviti da je interes države ispred svih nas. Mi očekujemo veliko interesovanje turskih investitora. Naša privreda je u teškom stanju, imamo veliki broj nezaposlenih...Ma znam to. Naravno, sve ćemo to mi da odradimo... Vidite, toliki resursi, šume, rude, vodno blago, stočarstvo, zdrava hra-na. Ma, to je potencijal. Vaš kraj će da procvjeta... Naravno, sve to zavisi od Vas. Dobro, ja sada imam zakazan sastanak sa još jednim mladim političarem. Mi ćemo ostati na vezi. Vjeru-jem da ste razumjeli naše namjere i da će naša saradnja biti u službi države i naroda. Doviđenja!Doviđenja...!Nakon samo pet minuta u istoj kancelariji „državnik“ je započeo razgovor sa još jednim, ovog puta, mladim po-litičarem.Sve je propalo. Mi nemamo rješenja ni za jedno važno državno pitanje. Država je, kao što vidite u opasnosti i ako se ovako nastavi nema nam spasa. Sve što je vrijedilo mi smo opljačkali i već proćerdali. Dok je rat trajao pljačkali smo tuđe, a danas, naviknuti na pljačku...A nakon ovog skoro identičnog razgovora „državnik“, ostavši sam u svojoj kancelariji, onako za svoju dušu, progovori:Da, lijepo. E baš su ovi Bošnjaci ništarije. Sto puta smo ih pre-varili i evo kako lako to ponovo činimo!

4

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

smijenjen elfić, jEdNOgLasNO IzabraN

fehratovićU Novom Pazaru je 31.03.2013. god. održana vanredna Skupština Bošnjačke demokratske zajednice.

Sjednici Skupštine prethodile su sjednica Glav-nog odbora i sjednica Predsjedništva Bošnjačke demokratske zajednice.

27.03.2013. godine na sjednici Glavnog odbora BDZ-a donijeti su sledeći zaključci:

1. Usvojen prijedlog Predsjedništva BDZ-a od strane Glavnog odbora za opoziv dosadašnjeg predsjednika BDZ Emira Elfića;

2. Usvojen prijedlog predsjedništva BDZ od strane Glavnog odbora stranke za smjenu dosa-dašnjeg potpredsjednika Šerifa Marukića;

3. Usvojene prijedlog za izbor dva potpredsjed-nika stranke i generalnog sekretara. Te funkcije u narednom periodu će obnašati gospodin Fa-hrudin Alagić, diplomirani inženjer iz Priboja i gospođa Atifa Šaljić, profesorica Bosanskog jezika iz Tutina, kao potpredsjednici, a za gene-ralnog sekretara dr. Amela Lukač Zoranić

4. Glavni odbor je usvojio prijedlog kvota za de-legate koji dolaze iz gradskih i općinskih odbo-ra stranke za vanrednu Skupštinu stranke koja će se održati u nedjelju 31. 03. 2013. godine.

5. Glavni odbor je usvojio prijedlog predsjed-ništva stranke da jedini kandidat za predsjed-nika BDZ-a na Izbornoj skupštini u nedjelju, 31.03.2013., bude mr. Jahja Fehratović.

Na sjednici Skupštine, 31.03.2013. godine doni-jete su sljedeće odluke:

1. Verifikovane su odluke Predsjedništva i Glav-nog odbora stranke od 20.03.2013. i 27.03.2013. godine.

2. Donijeta je odluka, tajnim glasanjem, o opo-zivu dosadašnjeg predsjednika BDZ-a Emira Elfića.

3. Za novog predsjednika Bošnjačke demokrat-ske zajednice jednoglasno je izabran mr. Jahja Fehratović.

4. Donijeta je odluka o dopuni Stalnog sastava Glavnog odbora.

Sjednici vanredne Skupštine BDZ-a prisustvo-vali su brojni gosti: akademik BANU Muhamed Filipović, rektor IUNP prof. dr. Mevlud Dudić, predsjednik BNF Hako Duljević, potpredsjed-nici ZSD Ahmed Ahmatović i Šefadil Ličina,

ZAŠTO JE ELFIć SMIJENJEN?Razmatrajući dosadašnji rad predsjednika Bošnjačke demokrat-ske zajednice Emira Elfića, Predsjedništvo stranke, na sjednici održanoj u srijedu 20.03.2013. godine, utvrdilo je da je predsjed-nik BDZ Emir Elfić, u periodu od osnivanja stranke, a posebno posljednjih mjeseci, rukovodio strankom suprotno Statutu i inte-resima BDZ. Ovo potvrđuju sljedeće činjenice:1. Za skoro dvije i po godine od osnivanja stranke predsjednik

nije sazvao zasjedanje Skupštine stranke. Od svog nastanka Stranka je imala samo Osnivačku skupštinu. Prema Statutu, predsjednik je dužan zakazati najmanje jedno skupštinsko zasjedanje u godini.

2. Za period od osnivanja stranke održana su samo dva zasje-danja Glavnog odbora. Prema Statutu, obaveza predsjednika je da sazove zasjedanje Glavnog odbora najmanje dva puta u godini.

3. Sjednice Predsjedništva nikada nisu održane u punom sasta-vu.

4. Sa održanih sjednica stranke ne postoje zapisnici niti proto-kolisane odluke.

5. Suprotno Statutu, od osnivanja stranke nikada nije usvojen finansijski plan (budžet) rada stranke.

6. Od osnivanja stranke predsjednik nikada nije podnio finan-sijski izvještaj Skupštini, što je bila izričita statutarna obaveza. To znači da je protekli period obilježen netransparentnim tro-šenjem novca stranke. Istovremeno postoje jasni pokazatelji da je novac stranke trošen neuravnoteženo i nesvrsishodno.

7. Proteklih mjeseci predsjednik stranke opstruirao je okončanje organizacione strukture mjesnih odbora.

8. I ono malo kontakata sa bazom stranke, uspostavljenih u predizbornoj kampanji i nakon izbora, predsjednik stranke je prekinuo distancirajući se od svih slojeva koji su dali podršku stranci.

9. Svojevoljno i mimo statutarne procedure vršio je izmjene odredaba Statuta stranke.

10. U proteklom periodu Predsjednik permanentno koketira sa otvorenim protivnicima stranke i nacionalnog kursa BDZ.

11. Vodi pregovore o mogućim koalicijama sa predsjednicima SDA i SDP bez saglasnosti organa stranke.

12. Odstupa od osnovne programske orijentacije i pokušava da BDZ pretvori u interesnu zajednicu poput postojećih strana-ka.

13. Komunikacija i saradnja predsjednika sa članovima užeg ru-kovodstva nikada nije konkretno uspostavljena, osim sa nje-mu ličnim prijateljem.

14. Opstrukcijom od strane predsjednika stranke potpuno je ugušena aktivnost Mladih BDZ.

15. Ulazak u prostorije stranke te odnošenje dijela dokumentacije kao i brisanje arhiviranih podataka sa računara stranke.

16. Slanje saopćenja za javnost u kojima se napada i udara na Islamsku zajednicu i IUNP.

17. Zloupotreba i pokušaj falsifikovanja subjektiviteta stranke uz iznošenje lažnih informacija o navodnom održavanju Skup-štine i Glavnog odbora stranke, te promovisanju nepoznatih lica u predsjedništvu stranke.

HRONIKA

5

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

Prva riječ: “Bože nam pomozi!”

Evo druga: “Hoće, ako Bog da.”

Samo da Ga pominjemo često,

Pa će nama dobro pomagati

I od svake muke zaklanjati,

Muke ljute i dušmanske ruke,

I svakoga hala i belaja!

(Avdo Međedović)

Poštovani delegati Bošnjačke de-mokratske zajednice, dragi članovi, aktivisti i simpatizeri Bošnjačke de-mokratske zajednice, uvaženi gosti, dame i gospodo, Bošnjakinje i Boš-njaci, braćo i sestre, es-selamu alej-kum ve rahmetulahi ve berekatuhu!Danas mi je pripala čast da preuz-mem žeravicu koja, kao ni jedan emanet, nimalo nije lahka. Za njeno držanje trebam posjedovati izgra-đenu svijest o pravdi, razboritosti, mišljenju, strpljivosti, dobročinstvu,

OBRAćANJE PREDSJEDNIKA BDZ MR. JAHJE FEHRATOVIćA NA VANREDNOJ SKUPŠTINI BDZ

HRONIKA

Vanredna sjednica Glavnog odbora, 27.03.2013.

Vanredna sjednica Skupštine, 31.03.2013.

6

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

umijeću, znanju, predanosti, ljubavi, zahvalnosti i pokajanju. Moja ma-lenkost ne može odgovoriti na sve ove zahtjeve. Ukoliko mi Vi ne bu-dete potpora, nisam siguran da taj emanet mogu dostojno i časno poni-jeti! Bošnjačka demokratska zajedni-ca jeste obraz nacije, ogledalo nacije, snaga nacije. Ako joj ne očuvamo taj obraz i snagu, okaljat ćemo naciju i izgubiti njen ponos. Zato mi treba Vaš osjećaj za pravdu, Vaša razbori-tost, Vaše mišljenje, Vaša strpljivost, Vaše dobročinstvo, Vaše umijeće i znanje, Vaša predanost, Vaša ljubav i zahvalnost i naše pokajanje!Bošnjačka demokratska zajednica nastala je kao političko krilo duhov-no-nacionalnog pokreta Bošnjaka i kao takva mora ostati! Taj pokret ima svog lidera – muftiju Muamer-ef. Zukorlića, ma koliko to bilo mr-sko ili drago našim dušebrižnicima! Zato želim ovdje pred Vama i za-jedno sa Vama dati prisegu našem duhovnom učitelju i prvaku muftiji Muamer-ef. Zukorliću da nikada nećemo odustati od ideala, načela i programa na kojima je zasnovan du-hovno-nacionalni pokret Bošnjaka i Bošnjačka demokratska zajednica kao njegov politički eksponent! Sva-ki pokušaj napada na njega razumjet ćemo kao napad na nas i sukladno tome se ponašati! Svaki pozitivan iskorak naših bližnjih i daljnjih, iskrenih i potencijalnih prijatelja i neprijatelja prema njegovim ideja-ma, ličnosti i djelu, dočekat ćemo kao satisfakciju za naše predano djelovanje! Dušebrižnici ovo mogu razumjeti na stotine načina, ali mi Bošnjaci, mi muslimani, mi dosto-janstveni i ponosni ljudi, znamo da je u tome naša veličina i snaga!Bošnjačka demokratska zajednica jeste partija jednakih, jednakoprav-nih, jednako obaveznih i jednako odgovornih pojedinaca. Ne želim niti imam pravo ni po čemu izlaziti iz tih okvira! Svoju poziciju u BDZ-u vidim isključivo kao poziciju koordi-natora ciklično konstruiranog tima od Predsjedništva, preko Glavnog

i Izvršnog odbora, gradskih, općin-skih i mjesnih odbora, do pojedinač-nih članova, aktivista i simpatizera. Obaveza svih Vas jeste da me stalno podsjećate na to! I da nas sve skupa vraćate na temeljni cilj, ideologiju i metodologiju s kojima je ova stranka zakoračila na političku pozornicu!U duhu programa na kojem je nasta-la Bošnjačka demokratska zajednica mi se zalažemo za dosljedno insi-stiranje na uvažavanju postojećih zakonskih i ustavnih prava Bošnja-ka i drugih naroda Republike Srbije u svim sferama i na svim nivoima, kako kolektiviteta tako i individu-aliteta, poboljšanje i izmjenu onih ustavnih odredaba i zakona koji sa-drže selektivne i diskriminatorske stavove spram Bošnjaka i drugih naroda Republike Srbije i njihovo ujednačavanje sa evropskim i me-đunarodnim pravnim normama, poboljšanje kvaliteta i standarda ži-vota, sređivanje i rješavanje lokalnih problema, uvođenje reda u ekonom-ski, zdravstveni i svaki drugi sektor od vitalnog značaja za našu i druge zajednice, borbu protiv svih vidova kriminala i korupcije, vraćanje do-stojanstva ličnosti i porodice, rađa-nje ambijenta kakav priliči ljudskoj kulturi i civilizaciji u dvadeset pr-vom vijeku! Naši dugoročni ciljevi jesu: ostvarenje prekogranične regije Sandžak prema međunarodnim de-klaracijama, konvencijama i drugim aktima i evropskim principima, po modelu Južnog Tirola ili nekog dru-gog specifikuma; institucionalno povezivanje svih Bošnjaka svijeta uz poštivanje krilatice da je „Svaki Bošnjak odgovoran za drugog Boš-njaka“ i izgradnja mehanizama od-brane našeg naroda od asimilacije i genocida; ulazak Republike Srbije, naše matične države Bosne i Her-cegovine i drugih država regiona u Evropsku uniju; izgradnja suživota, mira, tolerancije i pomirenja balkan-skih naroda uz poštivanje posebno-sti svakog od njih i ispunjenje odre-đenih preduvjeta tog pomirenja.Zahtijevamo hitno rješavanje pet go-

rućih problema bošnjačkog naroda u Republici Srbiji: vraćanje jedinsta-va Islamske zajednice, akreditacija Internacionalnog univerziteta, de-blokada rada Bošnjačkog nacional-nog vijeća, vraćanje vakufske imo-vine i rješavanje statusa Sandžaka. Rješavanje ovih problema ostat će osnovna platforma za razgovore i dogovore sa svim političkim fakto-rima u ovoj državi koji u Bošnjacima vide partnere, a u Bošnjačkoj demo-kratskoj zajednici partnerski poten-cijal zarad izgradnje zdravog ambi-jenta i osjećaja zajedničkog dijeljenja životnog prostora.Naš konačni cilj jeste postizanje Bož-je milosti i izgradnja zajednice, druš-tva i države kojima će se buduća po-koljenja ponositi, a mi imati kome predati bajrak spasa, slobode, mira i domoljublja!Ideologija Bošnjačke demokratske zajednice sadržana je u Program-skim načelima stranke u kojima se kaže da je ovo partija centra sa urav-noteženim odnosom prema tradi-cionalnim vrijednostima, socijalnoj pravdi i slobodnom tržištu koja želi uspostaviti ravnotežu razvoja druš-tva na personalnom, porodičnom i kolektivnom nivou, što je jedini garant zaštite pojedinca i zajednice od devijacija krajnosti, isključivosti i netrpeljivosti. Ideali koje zastupa BDZ jesu puna sloboda pojedinca i kolektiviteta, autohtonost Bošnjaka u Srbiji, zasebnost regije Sandžak, privredni razvoj u ambijentu zdrave konkurencije, investiranje u buduć-nost kroz odgoj i obrazovanje mla-dih generacija, uspostava i afirma-cija dobrih međunarodnih odnosa s posebnim akcentom na potencijal Bošnjaka da budu spona Istoka i Za-pada, Evrope i muslimanskog svije-ta, razvoj i afirmacija međunacional-nih i međukonfesionalnih odnosa po principima jednakopravnosti i međusobnog poštivanja, socijalna pravda, očuvanje porodice kao te-melja društva, zaštita žene – majke, sestre, kćerke – kao garanta opstan-ka ljudske zajednice, dopunjavanje

HRONIKA

7

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

muškarca i žene, investiranje u djecu i njihova zaštita, sloboda i profesio-nalizam medija i vraćanje izvornosti njihove uloge, afirmacija bosanskog jezika kao temeljne odrednice naci-onalnog identiteta Bošnjaka, očuva-nje kulturne baštine Bošnjaka, ljubo-morno čuvanje vjere islama, zaštita životne sredine i očuvanje i afirma-cija jedinstva Bošnjaka u matici i di-jaspori!Metodologija rada Bošnjačke demo-kratske zajednice na ostvarenju cilje-va i ideoloških postulata sadržana je u Statutu stranke čiji prvi član glasi: „Bošnjačka demokratska zajednica je politička stranka, slobodno i do-brovoljno udruženih članova, osno-vana radi ostvarivanja političkih ci-ljeva, demokratskim oblikovanjem političke volje građana i učešćem na izborima, vršenjem vlasti, kao i djelovanjem u opoziciji i kao takva predstavljat će i zastupati intere-se Bošnjačke nacionalne zajednice, štititi i unapređivati prava njenih pripadnika, u skladu sa Ustavom, zakonom, međunarodnim standar-dima i drugim općim aktima i ovim Statutom.“ Demokratsko oblikova-nje političke volje građana zavisi od organa partije, zato period pred nama moramo posvetiti jačanju svih stranačkih organa i predano raditi na uspostavi novih gradskih, općin-skih i mjesnih odbora u svim dije-lovima države gdje postoji plodno tlo i potreba za politiku Bošnjačke demokratske zajednice. U grad-skim i općinskim skupštinama gdje imamo predstavnike borit ćemo se da opravdamo povjerenje glasača i budemo njihova riječ, dostojanstvo i ponos! U narednom periodu podu-zet ćemo opsežne priprema za izbo-re koji mogu biti ove, sljedeće ili za tri godine i spremati se da preuzme-mo mehanizme lokalne i sudjeluje-mo u republičkoj vlasti kako bismo ostvarili zacrtane ciljeve i ideale!Iako nisam ekonomista, svjestan sam značaja programa koji bi dopri-nio izlasku iz postojećeg socijalno-ekonomskog stanja naroda. U tom

cilju, obavezujem se da ću okupiti najbolje ekonomske stručnjake u čemu će nam sigurno pomoći Eko-nomski fakultet IUNP kako bismo došli do najboljih i potpuno auten-tičnih rješenja.Ovi ciljevi nisu lahki i jednostavni, ali su predanim radom ostvarivi. Da bismo ih dostigli moramo biti spremni na svakodnevna odrica-nja i ulaganja maksimuma energije u narednom periodu. Mi smo, kao predsjedništvo stranke, spremni na takve žrtve i sposobni da izađemo u susret svim predstojećim izazovima. Ali, bez Vas, kao jezgra, i svih osta-lih članova, aktivista i simpatizera, to ne možemo postići, zato od Vas u ovom trenutku tražim nekoliko stvari!Prvo, da uzmemo pouku iz onoga što je prethodilo održavanju ove Skupštine i ne dozvolimo da nam se više ikada dogodi ista ili slična situacija. U tu svrhu, želim da svi Vi budete dostojni funkcioneri i čla-novi Bošnjačke demokratske zajed-nice i da dignete glas i poduzmete odlučne akcije ukoliko ja, kao pred-sjednik, moji prijatelji i saborci iz Ppredsjedništva partije ili bilo koji drugi funkcioner BDZ pokažemo i najmanji znak odstupanja od osnov-nih principa, načela, ciljeva i ideala radi kojih je osnovana Bošnjačka de-mokratska zajednica i čije postojanje ima smisla samo dok se posljednjim atomom snage borimo za njihova ostvarenja!Od Vas također tražim da budete svjesni da iza pokušaja skretanja Bošnjačke demokratske zajednice s pravog puta stoje faktori koji ne misle dobro Bošnjacima i da su iz-vršioci tog pokušaja iz naših redova žrtve svojih slabosti pred neprijatelj-skim nasrtajima. Zato Vas molim da u svakoj prilici i na svakom mjestu ostanete dostojanstveni, suzdržite se od upućivanja ružnih riječi njima i njihovim porodicama, da ih izoli-rate iz Vašeg okruženja i ostavite da polože račun pred svojom savje-

šću i Uzvišenim Gospodarom! A, vjerujte, to im je najveća kazna na koju mogu biti osuđeni! Naš i njihov slučaj je kao slučaj Marufa Karhija i nezahvalnog bolesnika o kom veliki perzijski pjesnik Sa’di kaže: „Kad u sebi pronađeš zadovoljstvo i snagu sa zahvalnošću ponesi teret slabih. Ako si samo oblik, kao talisman, kada umreš sa tijelom ti nestaje i ime. Ali, ako njegu-ješ drvo velikodušnosti, sigurno ćeš mu jesti plodove velikodušnosti. Uzvišenost su dostigli samo oni koji su odbacili kru-nu ponosa. Ohole se oni koji obožavaju veličinu, jer ne znaju da je veličina u strpljenju. Vidiš li koliko je grobova u Karhu, ali je samo Marufov poznat.“Na samom kraju, želim iskazati ne-izrecivu sreću i zahvalnost Stvori-telju što uz sebe imam tim koji mi daje dovoljno snage da vjerujem u budućnost Bošnjačke demokratske zajednice! Ljudski kvalitet je najve-će blago Bošnjačke demokratske za-jednice. Zato odgovorno tvrdim da su na mjesto predsjednika Bošnjač-ke demokratske zajednice, prema svojim kvalitetima i dosljednošću u svakom trenutku, mogli doći i prof. Sead Šaćirović, i dr. Admir Murato-vić, i dr. Amela Lukač-Zoranić i gos-podin Samir Tandir, i ing. Fahrudin Alagić i prof. Atifa Šaljić, kao i još mnogi drugi istaknuti funkcioneri Bošnjačke demokratske zajednice i bošnjačkog duhovno-nacionalnog pokreta. Njih sam spomenuo zato što su, kao Predsjedništvo, Glavnom odboru jednoglasno predložili moju malenkost za predsjednika BDZ. Že-lim da znate da ćemo mi u budućno-sti nastupati kao tim jednakih prava i obaveza, čvrsto zbijeni u jedan saf i odlučni da, zajedno sa svima Vama danas ovdje prisutnima, kao i svim našim članovima, aktivistima, sim-patizerima i budućim članovima, ostvarimo principe, načela, ciljeve i ideale zbog kojih i postoji Bošnjačka demokratska zajednica. Zato, budite ponosi na sebe i svoju Bošnjačku de-mokratsku zajednicu! Es-selamu alejkum i neka nam je svi-ma sretno i hairli!

HRONIKA

8

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

Prošlo je šest godina od kako je u Velikoj sali Mešihata na taj dan održan Objediniteljski Sabor Islam-ske zajednice u Srbiji. Te večeri, 27.03.2013. godine, u istoj sali upri-ličen je prijem u tu čast.

Pored visokih zvaničnika Islamske zajednice iz Preševske doline, Voj-vodine, Beograda, Novog Pazara, te predstavnika sandžačkih medžli-sa, na prijemu se okupio veliki broj vjernika koji su došli prisustvovati jubileju.

Na početku skupa ašere je proučio pomoćnik sandžačkog muftije za južni Sandžak hfz. Abdurrahman-ef. Kujević, a potom se prisutnima obratio glavni muftija Muamer-ef. Zukorlić.

Muftija je govorio o aktuelnoj situa-ciji u Sandžaku. On je, vraćajući se u povijest, povezao trenutnu situaciju sa najvažnijim bitkama u povijesti islama, za vrijeme Poslanika s.a.v.s., a to su Bedr, Uhud i Hendek. On je bitku na Bedru, kada je malobroj-na vojska pobijedila mnogobrojniju vojsku, usporedio sa uspostavom institucija Islamske zajednice.

„Mala grupa, malo ljudi. U rukama nisu imali ni državu, ni državne me-hanizme, ni vojsku, ni pravosuđe, ni ostale mehanizme, ni lokalnu ni re-publičku vlast, ni ministre, niti bilo

šta što se danas koristi kako bi se nešto izgradilo. Ništa od toga nismo imali, ali smo imali odlučnost, jasan cilj, ali prije svega pomoć Allaha, Jednog, Jedinog, Najjačeg.“

Trenutna situacija se prepliće iz-među Uhuda i Hendeka, kazao je Muftija, i to Uhuda kada je dio mu-slimanske vojske zbog pohlepe za ratnim plijenom napustio položaj i čuvanje leđa ostaloj muslimanskoj vojsci, zbog čega su dobili udarac s leđa, te Hendeka kada je Poslanik iskopavanjem hendeka (kanala) po-vukao jasnu crtu između prijateljske i neprijateljske vojske.

„To su bili dobri ljudi, ali se u jed-nom trenutku pokazala slabost. Pogledajte koliko je opasan izazov imetka, izazov nekih drugih dunja-lučkih motiva, koji se pojave kao mogućnost, a ustvari su zamka. To je suštinska pouka Uhuda. Ali se na Uhudu dešavalo čišćenje. Na Uhudu je postignut broj vojske, ali se desilo suprotno od Bedra i moralo se desiti čišćenje muslimanskih redova. Veli-ka brojka nije dovoljna.

A onda se desio Hendek. Desila se opsada Medine. I onda su musli-manski redovi unutar Medine počeli da se klimaju, postali su nestabilni. Tada dolazi naredba od Poslanika da se iskopaju kanali koji su mora-li biti jasna granica od neprijatelja,

iako površna tumačenja kažu da je to urađeno isključivo radi odbrane Medine. Medina se mogla odbraniti i bitkom. Ali ovaj hendek, ogromni kanal koji je iskopan, ima simbo-liku. Zapravo, dođe trenutak, koji sliči našem sadašnjem, kada se mora podvući jasna crta između nas i ne-prijatelja. U tome je suština proble-ma, jer kada se pomiješaju prijatelji i neprijatelji onda slabe prijatelji, a ne neprijatelji.

To je važna poruka sinovima i kće-rima ovog naroda, pogotovu onima koji se prihvate emaneta predstav-ljanja. Moraju podvući jasnu crtu između prijatelja i neprijatelja. Dok se ova borba ne završi nema prija-teljevanja sa neprijateljem. Onaj ko prijateljuje sa neprijateljem izdat će nas kad-tad.“

U drugom dijelu obraćanja Mufti-ja je kazao da sva zla dolaze sa tri izvora: nemoralne politike, prljavog novca i neetičkog novinarstva, po-sebno se osvrćući na medijsku hajku koja se po ko zna koji put sprovodi nad Islamskom zajednicom i njenim rukovodstvom.

„Snajper u Švedskoj nije interesan-tna vijest za srbijanske medije. To je, kažu, nebitno. A šta je bitno? Bit-no je da, kako kažu, Muftija duguje pet miliona dinara za struju. Svakog mjeseca se objavljuje ista vijest, sva-

HRONIKA

između uhuda i hendekašEst gOdINa bOrbE za jEdINstVO

IsLaMsKE zajEdNIcE

9

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

kako netačna. Pročitaš tekst, nigdje nema duga. Zamislite kada bi se izračunalo koliko državni organi duguju za struju. Pa ja mislim da bi novinari potrošili sve strane da ispi-šu nule. Ali to ne postoji nigdje.

Imate velike medije koji objave: ‹Muftijini ljudi naoružani upali u TV Jedinstvo›, a onda u tekstu kažu: ‹U TV Jedinstvo, poznatu kao Muftijina televizija, upali Muftijini ljudi…› Pa

zašto bi u Muftijinu televiziju upa-li Muftijini ljudi? A onda se na dnu teksta kaže: ‹U policiji kažu da je sve u redu.›

Šta je tu bitno. Bitno je da su naslo-vi izbačeni na medije: Tanjug, Beta, Kurir, Blic, Večernje novosti, Radio 100 plus, Regionalna TV… I onda se vrši reciklaža. Braćo i sestre, to je izvor trovanja. To je za svijest opa-snije od raspada nuklearne elektra-

ne.“

Na kraju je Muftija svima čestitao šestogodišnjicu jedinstva Islamske zajednice, posebne selame uputivši delegacijama koje su došle iz dale-ka: Preševa, Beograda, Novog Sada, Plava, Gusinja, Petnjice, Rožaja i ostalih mjesta

Salahudin Fetić (Mesihat.org)

HRONIKA

PrOMjENa ustava

Iz-e u BihNakon što su Sabor i Rijaset Islamske zajed-nice u Bosni i Hercegovini pokrenuli inicija-tivu za promjenu Ustava Islamske zajednice u BiH i dostavili nacrt Platforme budućeg temeljnog akta Islamske zajednice, Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, na sjednici odr-žanoj 18.03.2013. godine, usvojio je zaključ-ke kojim podržava inicijativu za promjenu Ustava i potencira orijentaciju prema učvr-šćivanju jedinstvene Islamske zajednice te ustavnih uređenja koja imaju za cilj efikasnije funkcionisanje svih organa Zajednice.

Javnoj raspravi, održanoj dan kasnije, prisustvovali su pored delegacije Sabora i Rijaseta IZ-e u BiH i članovi i predstavnici viših organa i ustanova Islamske zajednice u Srbiji.

U toku rasprave izražena je podrška zaključcima Mešihata u vezi sa ponuđenom Platformom te konstatovano da se u toku rasprave došlo do vrlo kvalitetnih prijedloga koji će ozbiljano biti uzeti u obzir u utvrđivanju ko-načnog teksta Platforme i budućeg Ustava Islamske zajednice.

10

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

Na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru 30. marta 2013. god. održana je Svečana akademija i do-djela diploma povodom Dana Uni-verziteta.

Najprije je održana svečana sjednica Senata. Članovima Senata obratio se predsjednik Senata rektor prof. dr. Mevlud Dudić, akademik Mu-hamed Filipović, rektor Univerzite-ta u Tuzli prof. dr. Enver Halilović i predsjednik Univerziteta muftija Muamer-ef. Zukorlić.

Uslijedilo je otvaranje izložbe slika studenata i profesora Internacio-nalnog univerziteta sa Četvrte me-đunarodne likovne kolonije „Hrid 2012“.

U 12 časova održana je Svečana aka-demija sa bogatim kulturno-umjet-ničkim programom. Na samom po-četku prisutnima se obratio rektor, prof. dr. Mevlud Dudić, i tom prili-kom istakao: „U prvoj dekadi uložili smo svu snagu i kapacitete ka zao-kruživanju kvalitetne ponude odr-

živih studijskih programa, zaokru-živanju vlastitog kadra, stvaranju uvjeta za normalan rad, u pogledu prostornih zahtjeva i najsavremeni-jih tehničkih pomagala, te svakod-nevnom jačanju postojećih i stvara-nju resursa koji imaju za cilj ne samo izgradnju vlastitog brenda, nego i liderstva u visokoškolskom obrazo-vanju u regionu.“

Nastojeći da na najbolji način pro-moviše talenat i mladost, Univer-zitet je pružio šansu da Hamza Huseinović nastupi na svečanosti. Hamza je učenik II rareda Muzičke škole „Stevan Mokranjac“ u Novom Pazaru, instrument violina u klasi profesorice Ksenije Purić. Osvojio je prvu nagradu na Međunarodnom muzičkom takmičenju u Aranđelov-cu. Predstavio se sa dvije numnere: Ridingov koncert u H-molu i Ramo-rigodon.

Prisutnima se obratio rektor Univer-ziteta u Tuzli, prof. dr. Enver Hali-lović, i istakao da je Internacionalni

univerzitet u Novom Pazaru temelj postojanja budućnosti Sandžaka koji je za kratko vrijeme postigao respek-tabilne rezultate. Rektor Halilović je naglasio: „Osnivanje ovog Univerzi-teta predstavlja historijski događaj za ljude na ovom prostoru i šire. Za-ustavljeni su procesi koji su do tada tekli u pogledu odliva mladih ljudi i stručnjaka sa ovih prostora širom svijeta. Mnogo je činjenica i stva-ri koje je ovaj Univerzitet ugradio u svoje standarde i sadržaje rada, kako u nastavi tako i u naučno-istra-živačkoj djelatnosti.“

Pjesme „z sehare“, rahmetli Hasne Binjoš, recitovale su učenice Gimna-zije iz Tutina, Elma Kadrić i Selma Pepić, uz muzičku pratnju Besima Habibovića.

U duhu naših velikih mislilaca i be-sjednika, finalistkinja takmičenja u besjedništvu, Zuhra Kučević, stu-dent Departmana za pedagoško-psi-hološke nauke, govorila je besjedu akademika Ferida Muhića „Zago-

DODIJELJENE DIPLOME ZA

660 dIMPLOMaNata

iunP

HRONIKA

11

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

netka Hemingvej“.

Prisutne je pozdravio i bezbroj puta dokazani prijatelj Univerziteta i san-džačkih Bošnjaka, akademik, filozof, teoretičar, esejist, jedan od najzna-čajnijih bosansko-hercegovačkih hi-storičara, jedan od osnivača BANU, akademik Muhamed Filipović, na-glasivši: „Ono što mene čini sretnim i što mi daje satisfakciju je što sam vidio da je ovdje bilo dalekovodih ljudi koji su shvatili da je obrazo-vanje, nauka, duh, razvoj onoga po čemu i jeste svijet svijetom, jeste svi-jet kulturni, jeste svijet ljudski.“

IUNP je značajno doprinio kvalitet-nom obrazovanju dobro obučenih pojedinaca, razvoju najmodernijih obrazovnih tehnologija, stvaranju novih ideja i metoda, te otkriću no-vih znanja. Od samog početka Uni-verzitet je podređen studentima, a u tu svrhu kroz razne vidove stipen-dija, podrške i pomoći uloženo je oko milion eura. Uručene su plakete i prigodni pokloni za najbolje stu-

dente na departmanima i studentu generacije 2008/2009. godina za po-stignuti uspjeh tokom školovanja. Najbolji studenti po departmanima su:

• Marija Laketić - Departman za ekonomske nauke;

• Azra Hakić - Departman za pe-daoško-psihološke nauke;

• Edis Pajaziti - Departman za pri-rodno-tehničke nauke;

• Adisa Halilović - Departman za filološke nauke;

• Igor Gavrić - Departman za pravne nauke i

• Lejla Slezović - Departman umjetnosti, student generacije 2008/2009.

Na kraju, prisutnima se obratio i diplomantima uputio čestitke pred-sjednik Univerziteta, muftija Mua-mer-ef. Zukorlić, koji je, između

ostalog, rekao: „Jedanaest godina - ni malo, ni mnogo. Kad pogledamo šta se učinilo izgleda nam mnogo, a opet kad pogledamo šta nas sve čeka, toga je još više. Zato je istina, pa i sreća, uvijek na toj sredini iz-među raznih, a i ove dvije krajno-sti. Nastojimo održati realnu sliku i o sebi i o svijetu oko nas jer vjeru-jemo da samo tako možemo ostati dosljedni misiji zbog koje smo po-digli ovaj Univerzitet. Ako su naši diplomci zvijezde, ovaj Univerzitet jeste Sunce.“

Nakon Svečane akademije uslijedila je dodjela diploma za 660 diploma-nata osnovnih i master studija Inter-nacionalnog univerziteta u Novom Pazaru i visokoškolskih nastavnih jedinica u Nišu, Beogradu, Pančevu i Subotici.

Svečanosti su prisustvovali eminen-tni stručnjaci iz obrazovnog, kultur-nog i javnog života iz regiona i šire, kao i diplomanti, članovi njihovih porodica i brojni studenti.

HRONIKA

12

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

U Hali sportova u Novom Pazaru, 09.04.2013. godine, održana je svečanost u povodu obilježavanja jubile-ja – tri godine postojanja Škole Kur’ana Časnog. Tom prilikom promovirana je druga generacija hafiza Škole Kur’ana Časnog u Novom Pazaru, njih šestorica:

1. Hafiz Irfan-ef. Bećirović iz Novog Pazara

2. Hafiz Nedžad-ef. Čupović iz Tutina

3. Haris-ef. Hadžić iz Rožaja

4. Hafiz Abdurahman Grahovac iz Tutina

5. Hafiz Sabahudin Jerebičanin iz Novog Pazara

6. Hafiz Haris Zogić iz Novog Pazara.

Skup je otpočeo učenjem odlomka iz Kur’na od strane hafiza Aziza Alilija, koji je za ovu priliku specijalno do-putovao u Sandžak.

Svečanosti su prisustvovali službenici Islamske zajed-nice, rukovodioci ustanova, imami, vjeroučitelji, pro-fesori „Gazi Isa-beg“ medrese i Fakulteta za islamske studije; delegacija Islamske zajednice na čelu sa glav-nim muftijom Muamer-ef. Zukorlićem; Delegacija Inter-nacionalnog univerziteta u Novom Pazaru predvođena rektorom dr. Mevludom Dudićem; delegacija Narod-nog vijeća Sandžaka predvođena Seadom Šaćirovićem; delegacija Bošnjačkog nacionalnog vijeća i Bošnjačke kulturne zajednice; delegacija Bošnjačke demokratske

zajednice predvođena predsjednikom mr. Jahjom Fe-hratovićem; delegacija iz R. Turske na čelu sa dr. Musta-fom Yelekom; glavni imam Sultan Fatih džamije hafiz Osman Šahin; delegacija Islamskog univerziteta „Fatih“ iz Istanbula koju je predvodio dr. Hamdi Arslan; mno-gobrojni gosti iz Bosne i Hercegovine: hafiz Halil Meh-tić, kurra hafiz Fadil Bekteš, hafiz Mustafa Efendić, mr. Sulejman Čeliković; hafiz Bajram Ajeti iz Makedonije, te direktor Islamsko-naučnog instituta iz Beograda dr. Seid Halilović i njegov zamjenik dr. Tehran Halilović.

Prisutnima se obratio direktor Škole Kur’ana Časnog Nedžad-ef. Hasanović, koji je uručio zahvalnice najza-služnijim pomagačima i donatorima Škol, a to su:

1. Dr. Israfil Kisla, Turska

2. Mersad Dragolovčanin, Luksemburg

3. Hajro Gusinac, Tutin

4. Omer Sarač, Turska

5. Almir Aljković, Švicarska

6. Ridvan Sandžakli, Turska

Učešće u bogatom programu uzeli su najmlađi polaznici Škole Kur’ana Časnog, te glumačka sekcija Medrese.

Na kraju, prisutnima se obratio glavni muftija Islamske zajednice Muamer-ef. Zukorlić.

HRONIKA

TROGODIŠNJICA ŠKOLE KUR’ANA ČASNOG:

s PONOsOM PrEdstaVLjaMO šEst

hafiza kur’ana

13

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

Poštovani hafizi, učenici, učenice, roditelji, ulemo, predstav-nici vjerskih, obrazovnih, nacionalnih, kulturnih i drugih institucija. Dragi musafiri iz Bosne, Hrvatske, Makedonije, Turske. Dragi gosti esselamu alejkum ve rahmetullahi ve be-rekatuhu.„Allahu nurus-semavative-l-erd / Allah je Svjetlo nebesa i Zemlje.“ Njegovo svjetlo, Njegova milost, Njegov bereket sija u San-džaku, nakon duge mrkle noći, nakon cijelog stoljeća neznanja i gušenja Allahove dž.š. riječi. Evo, Allahovo svjetlo, svjetlo Njegove Uzvišene riječi - Kur’ani Kerima - sija sve jače i jače ovdje u Sandžaku. Allah dž.š. je Benu Israilu poslao Musaa a.s. da im ukaže na Pravi put i da ih povede putem slobode. A nama je posred-stvom Poslanika Muhammeda a.s. poslao Kur’an - Njegovu riječ i Sunnet - put Vjerovjesnika, koji ćemo hodati do potpu-ne sreće i pobjede ovoga i budućega svijeta i put koji nas izvodi iz tame, neznanja i ropstva. Kao što znate, više decenija Sandžak je bio bez hafiza. U San-džaku je svjetlo Kur’ana bilo na ivici da se potpuno ugasi. Ali, Allahovom dž.š. milošću i trudom ljudi koji su se posvetili Allahovoj riječi i putu Istine, evo konačno vidite šta imamo i koje institucije imamo. Večeras prisustvujemo promociji jedne od najsvjetlijih, a to je baš ona koja nosi časno ime Plemenite Knjige, Allahove rije-či i Objave - Kur’ani Kerima. Zato danas Sandžak, Bošnjaci u Sandžaku, svi Bošnjaci, svi muslimani na Balkanu i sav muslimanski ummet, imaju pravo na veliku radost. Svjetlo Kur’ana sija svakom onom kome je potrebno. A nama je po-trebno sada i to najviše. Mi ga osjećamo i zato se Svevišnjem Stvoritelju zahvaljujemo. Kur’an je uputa svakome, kako nam to Allah poručuje. I ona je uvijek potrebna svakome. A nama ovdje na ovom parčetu zemlje, u ovom našem Sandžaku nad kojim se nadvilo puno neprijatnosti i koji pokušava da izađe iz stogodišnjeg mraka neslobode, mraka raznih oblika ugrožavanja Allahovih dž.š. riječi i njenih sljedbenika, Njegova Uputa posebno je potreb-na. I ovo što sada radimo učenjem Kur’ana i ono što smo duž-ni kroz obavljanje ibadeta, a posebno učenjem Kur’ani Kerima napamet, posebna je uputa i bereket ovoga kraja. Kažu, kada je u Drugom svjetskom ratu mnogo putra napa-dan Novi Pazar i pripreman pokolj od strane četnika, da je, pored ozbiljne odbrane koja je bila organizirana, više hafiza stalno učilo Kur’an oko ovoga grada i Allah dž.š. je sačuvao ovaj grad. Zahvaljujući njima, braniteljima i hafizima, te svim drugim borcima, možemo ovdje da budemo slobodni, možemo da Kur’an učimo, možemo da Kur’an slušamo, možemo da o Kur’anu govorimo, možemo da dostojanstveno hodamo, mo-žemo da sedždu samo Stvoritelju činimo i možemo da prkosi-mo svim fir’aunima koji pokušavaju da nas pokore. I zato smo dužni čuvati njihove emanete, kao i emanete onih prije njih, kao i emanete onih koji su u Bosni krv dali za naš opstanak, kao i emanete onih koji su vjeru kroz stoljeća držali na dlanu kao žeravicu koja ih je pržila, a oni je nisu ispuštali. Sada smo mi u prilici nositi žeravicu tog emaneta. Ali ne samo držati je da se ne ugasi. Prošlo je vrijeme kada je trebalo sačuvati je da se ne ugasi. Ona se sada rasplamsava. Znate šta smo imali prije 20 godina. Baš tada kada su nam proricali nestanak Allah nam je propisao opstanak. Opstanak, ali i nastanak mnogo onog čega nije bilo, od Dječjeg vrtića, do Univerziteta, sa ovim draguljom koji se zove Škola Kur’ana Časnog. Baš u ovom trenutku, u ovom vremenu i na ovom

mjestu. Kur’an, El-Furkan, rastavljač istine od neistine, nama je po-treban, jer stotine godina ropstva i tlačenja pomiješali su nam dobro i zlo. Pomiješali su iskrenost i neiskrenost. Pomiješali su odanost i izdaju. Pomiješali su razne pozitivne i negativne stvari. Svjetlo Kur’ana i furkanska uloga Kur’ana tu je da to rastavi. Da se zna šta je med, a šta je otrov; šta je med, a šta je krv na ovome Balkanu. To je uloga Kur’ani Kerima. Učenjem i izučavanjem Kur’ana, vašim zalaganjem da Kur’an bude osnovni sistem življenja od jutra do sutra, a najznačaj-nija dimenzija Furkana jeste učenje Kur’ana i učenje Kur’ana napamet, tj. uzdizanje i podizanje hafiza, Sandžak je ponovo počašćen. Sada vam je jasno zašto se ovoliko kandži nadvilo baš nad ovim Sandžakom, baš nad ovim Bošnjacima, baš nad ovim gradovima i selima, nad ovim malim parčetom zemlje, geo-strateški beznačajnim. Nemamo ni naftu, ni rude, ni zlato, ni zemni gas. Čemu onda ovolika pažnja i pritisak? Ali vidite šta imamo. Imamo ono što ne može da se kupi ni naftom, ni gasom, ni srebrom. Imamo plodno tlo, plodnu atmosferu za Allahovu riječ. To je tako bilo, to je tako sada i to će tako biti. Vi znate da je postojalo mnogo sandžaka, ali je samo jedan Sandžak opstao. A znate kada je to ime dobio i šta su tada muslimani svijeta imali. Imali su hilafet. Sada ga više nemaju, ali je ostao Sandžak kao sjeme hilafeta. Mi smo ovdje ostali za sjeme. To je veliki emanet i mi taj emanet moramo ponijeti i to sjeme ovdje čuvamo. I ma šta se dešavalo mi ćemo ga sačuvati.Šta znači riječ Sandžak? Sandžak je, između ostalog, i bajrak - zastava. A Sandžaku, tj. bajraku, nije mjesto dolje, nego gore. Sandžak mora biti visoko, on mora visoko vihoriti i mora po-stojati čvrsta ruka koja drži Sandžak gore. Onaj koji ne može da drži Sandžak neka preda emanet drugome ko to može. Tako je uvijek bilo i tako će uvijek biti. Emanet Sandžaka i emanet zastave ne smije da padne, ma koliko palo onih koji drže taj emanet. Ovo vaše prisustvo, ova vaša smotra istine i iskrenosti, ova vaša strpljivost i sabur od tri sahata, za ovo može samo Allah da vas nagradi. Nigdje nema da jedan čas traje ovoliko dugo, a da imate ovako divan džemat koji ovako disciplinirano sjedi i uživa u Allahovoj dž.š. riječi i Allahovim porukama. Moguće je biti ovako discipliniran samo kada uživaš, kad ti je lijepo, samo kada prisustvuješ nečemu što je tvoje. Nama je name-tano stotinu godina ono što nije naše. Sve smo to izdržali, ali smo sada u prilici da uživamo u onome što je naše. Ovo je naše, Kur›an je naš, šehadet je naš, islam je naš, istina je naša, sloboda je naša i pobjeda je naša, ako Bog da inšaAllah. A be-šareti pobjede su upravo ovi dragulji ovdje, ovi hafizi. Neka su vam mubarek olsun, vama ovdje, roditeljima njihovim, mu-barek olsun Sandžaku, mubarek olsun Bošnjacima, mubarek olsun muslimanima Balkana, mubarek olsun ummetu islam-skom. Evo nas Allah časti sa još šest dragulja. A narednih godina šest puta šest i puta Bog zna koliko i tako beskrajno. A svjetiljki nikada ne može biti puno, a bit će ih puno, više nego što i mislimo. I ovo što imamo danas izgledalo je nezamisli-vim, a ovo je samo dokaz da Allah dž.š. daje neograničeno. Ima onih koji traže. Allah im obećava da će im sigurno dati i daje im. Ovo je bešaret za još mnogo mnogo blagodati. Mubarek olsun i Školi Kur›ana Časnog. Mubarek olsun i ha-fizima. Oni su i najveći dobitnici. Imaju najveću počast, ali i najveći emanet, jer su čuvari Allahove dž.š. istine. Mubarek olsun svima. Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

OBRAćANJE MUFTIJE MUAMER-EF. ZUKORLIćA NA TROGODIŠNJICI ŠKOLE KUR’ANA ČASNOG, 09.04.2013.

sandŽak je sjeme hilafeta

HRONIKA

14

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

U Parizu je, u organizaciji Bošnjačkog vjersko-kulturnog centra, 9. marta 2013. godine održano dugo najavljivano Donatorsko sijelo za džamiju u Parizu. Sijelu je u okviru višednevne posjete Bošnjacima Pariza prisustovao glav-ni muftija Muamer-ef. Zukorlić. Te večeri u ovoj hairli akciji prikupljeno je 156.000 eura.

Sijelo, održano u velikoj sali Galile, uz prisustvo velikog broja vjernika, odisalo je akcijom prikupljanja sredsta-va za kupovinu džamije u Parizu, koju su predstavnici ovog džemata pokrenuli početkom 2013. godine.

Inače, Bošnjačko sijelo se kontinuirano održava u ovom džematu, na kojem se okupljaju Bošnjaci Bosne i Her-cegovine, Sandžaka, Gore, Kosova, Albanije i drugih mjesta, ali i Albanci, Makedonci i dr. radi međusobnog upoznavanja i održavanja prijateljskih odnosa.

Učenjem odlomka iz Kur›ana Časnog otpočeo je pro-gram, nakon kojeg se obratio imam bošnjačkog džemata u Parizu Abduselam-ef. Fetić.

On je izrazio dobrodošlicu svima, a posebnu hošgeldiju

i zahvalnost uputio je Glavnom muftiji. Ukratko je pred-stavio džemat i pokrenutu akciju prikupljanja sredstava za kupovinu džamije u Parizu.

Potom se obratio predsjednik džemata, Šefadil Ličina, inače potpredsjednik Zajednice sandžačke dijaspore i potpredsjednik Bošnjačke kulturne zajednice, koji je podsjetio prisutne na vrijeme i okolnosti u kojima su davnih godina morali napustiti svoj rodni kraj, kao i na težak period kroz koji su prošli kako bi opstali u tuđoj državi, ističući u prvom planu značaj džamije u očuva-nju vjerskog i nacionalnog identiteta u tim okolnostima.

Također se obratio i predsjednik BKZ u Belgiji, Nedžad Ćeman, koji je mahsus došao iz Belgije sijeliti sa braćom iz Pariza. On je poselamio skup i dao novčanu i moralnu podršku akciji kupovine džamijskih prostorija u centru svjetske kulture – Parizu.

Potom je efendija Fetić najavio obraćanje Glavnog muf-tije, prethodno pročitavši njegovu kraću biografiju i dvadesetogodišnji angažman na institucionalnom učvr-šćivanju Bošnjaka.

HRONIKA

DONATORSKO VEČE U PARIZU

za dŽamiju u Parizu 156 hiljada eura

15

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

DA DŽAMIJE BUDU LJEPŠE OD VAŠIH KUćAGlavni muftija svoj govor posvetio važnosti Bošnjačkog džemata u Parizu, kao i značaju akcije koju je pokrenulo rukovodstvo džemata za kupovinu džamije u Parizu.

„Kada sam prvi put boravio u Parizu vidio sam vrlo sku-čen džamijski prostor u kojem se ljudi okupljaju, obavljaju namaz, u kojem se djeca podučavaju svojoj vjeri, svojoj kulturi, svom identitetu. Nije mi se svidio taj prostor i mi-slio sam da je to samo privremeno stanje. To privremeno stanje je malo duže potrajalo. Sada kada sam čuo da su predvodnici ovog džemata pokrenuli akciju za kupovinu džamijskih prostorija, jako sam se obradovao“ – kazao je Glavni muftija na početku svog obraćanja i citirao hadis u kojem Poslanik s.a.v.s. kaže: „Nećete biti pravi vjernici dok vaše džamije ne budu ljepše od vaših kuća.“

Muftija je govorio o fenomenu sreće, kazavši da na ovom svijetu postoji relativna sreća, a da apsolutna sreća stanuje kod Uzvišenog Gospodara na Vječnom svijetu, a na du-njaluku ona stanuje u duši, jer je duša najkvalitetniji dio čovjeka.

„Zašto je čovjek koji se obogati novcem nesretan? Zato što je najkvalitetniji dio tijela u kojem stanuje sreća ostavio i gladnim i žednim. Zašto onda on ne nahrani svoju dušu? Uglavnom je pokušava nahraniti pogrešnom hranom. Neće duša razna jela i pića, neće ona eure i automobile. U zabludi je taj koji tako misli. I zato je duša gladna. A šta je hrana za dušu. To su ibadeti koje je Uzvišeni Allah pro-pisao. To je namaz, to je zekat, to je post, to je hadž. To su dobra djela. Udijeli siromahu, desnom da lijeva ne zna.“

Muftija je govorio o emanetu odgoja djece kojim nas je Allah dž.š. obavezao onoga trenutka kada nam ih je poda-rio, te stalnim greškama koje ljudi prave pri odgoju.

„Misliš ako ti dijete bude najljepše obučeno, ako bude imalo najljepše patike, ako mu kupiš najljepši auto i ako mu ostaviš najbolji dućan da je to dovoljno i da si ispunio emanet. Niste, babo i majko, ispunili emanet prema svom djetetu ako ga nahranite materijom. Nisi, ukoliko to dijete ne podigneš da bude čovjek, od obraza, istine, da bude čovjek od karaktera. Nisi ispunio emante prema djeci ako ih ne vaspitaš u svojoj vjeri. Ako to ne ispuniš imat ćeš pahaluk na ovom i muku na budućem svijetu. Postoji li šansa da bez ozbiljnog pristupa riješite odgoj svoje djece. Vjerujte ne, ni u Sandžaku ni u Parizu. Vi znate kakve su ponude ovdje vašoj djeci. Jedni način da ga sačuvate je-ste da ga vežete za džamiju. Da bar petkom ili vikendom dođe u džamiju i probude mu se osjećaji koji će nestati ukoliko ga prepustite diskotekama i drugim ponudama ovdje. Zar možete biti neprijatelj svoje djece?“

Na kraju obraćanja Muftija je poručio Bošnjacima u Pari-zu da ne propuste priliku rješavanja pitanja džamijskih prostorija koja im se ukazala, jer se takva pitanja ne rješa-vaju svaki dan već jednom u životu.

„Ovu akciju nemojte shvatiti kao bilo koju drugu akciju. Ovo stavite u rang rješavanja vašeg stambenog pitanja. Sada ste prilici riješiti stambeno pitanje vašega društva. Znajte da na ovome možete da zaradite Džennet i Dže-hennem.

Investicija koja se od vas sada traži nije za vas, nego za vašu djecu. Ovo je zalog za budućnost vaše djece. Onaj koji voli svoje dijete neće propustiti ovu šansu“ – zaklju-čio je Muftija.

156.000 EURA ZA DŽAMIJU U PARIZUNakon svih poruka koje je Muftija uputio, te poziva da podrže ovu akciju, ljudi su se pojedinačno javljali sa sumama koje su izdvojili za kupovinu džamije u Parizu.

Za džamiju u Parizu te večeri prikupljeno je 156.000 eura.

Nakon zvaničnog programa, uz sevdalinke i večeru, nastavljeno je sijelo.

ZAJEDNIČKA SIJELA Tokom višednevnog boravka u Parizu Muftija se sa-stao u više navrata sa uglednim Bošnjacima porije-klom iz Bosne, Sandžaka, Gore i drugih mjesta, razgo-varavši o mnogobrojnim temama koje se tiču Bošnjaka ma gdje se nalazili.

Tako je dan uoči zajedničkog sijela 8. marta u porodič-noj kući Šefadila Ličine upriličena zajednička večera kojoj je prisustvovalo tridesetak ljudi, predstavnika džemata i drugih uglednih Bošnjaka iz Pariza.

Sutradan je, obilazeći džamijske prostorije BVKC „Džemat Pariz“, imao dvočasovno druženje sa pred-stavnicima džemata i džematlijama.

Muftija je odgovarao na postavljena pitanja o značaju osnivanja Svjetskog bošnjačkog kongresa, Bošnjačke biznis mreže koja će djelovati u okviru SBK, Bošnjačke nacionalne fondacije koja ima za cilj finansiranje insti-tucija i projekata od nacionalnog značaja, te prethodno osnovanih institucija od Bošnjačke kulturne zajednice do Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti.

U svojim govorima posebno je isticao važnost institu-cionalnog uvezivanja Bošnjaka kroz pomenute insti-tucije, te pozvao sve Bošnjake da daju svoj doprinos opstanku ovih institucija koje znače opstanak Bošnja-ka kao nacije.

Posljednji susret upriličen je 10. marta u jednom pariš-kom restoranu, gdje je na zajedničkoj večeri prisustvo-valo preko 50 Bošnjaka, kada je Muftija ponovio apel da se aktivno uključe u rad nacionalnih institucija.

Salahudin Fetić

HRONIKA

16

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

U toku svoje posjete bošnjačkoj di-jaspori u Evropi, glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer-ef. Zukorlić u petak 15.03.2013. go-dine posjetio je Skandinaviju i grad Malme na jugu Švedske. Muftija je predvodio džumu u prepunoj dža-miji Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj gdje je održao hutbu na temu „Uloga i značaj džamije u očuvanju, vaspitanju i obrazovanju djece“. Glavni Muftija je naglasio značaj džamije i džemata u životu muslimana i odgoju djece u duhu islama.

Nakon džume organizovano je dru-ženje i ručak sa 50-ak najaktivnijih članova bošnjačkih udruženja u Švedskoj kada se Muftija upoznao sa stanjem u ovoj evropskoj zemlji gdje su učesnici imali priliku da raz-govaraju sa njim o načinima kako da pomognu u popravljanju stanja boš-njačkog naroda. Tokom razgovora razmijenjene su razne ideje i ovaj dio programa održan je u prelijepoj bratskoj atmosferi.

Istoga dana nakon akšam namaza održana je tribina u pomenutoj dža-miji na temu „Nacionalni saf - temelj opstanka Bošnjaka i očuvanja identi-teta“. Tribinu je pratilo više od hilja-du prisutnih koji su pažljivo slušali izlaganje Glavnog muftije u kojem je napomenuo koliko je važno, u ime Allaha, održavati ovakve susrete gdje će Bošnjaci imati priliku da se

sretnu i upoznaju, podsjećajući na ajet iz Časnog Kur’ana koji je ukle-san u zgradu Ujedinjenih Nacija u Njujorku i kojeg su čak nemuslima-ni prepoznali, a koji glasi: „O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas di-jelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skrive-no ništa.“

Ovaj ajet ima višedimenzionalni značaj, ali to što je potaklo Muftiju da ga citira jeste srednji dio ajeta gdje se pominju nacije i potvrđuje regularnost nacionalne pripadnosti, pogotovo kada su Bošnjaci u pitanju,

jer mi u proteklom stoljeću imamo intenzivna programska osporavanja bošnjačke nacije i bosanskog jezika. Tako ćete naći da je 1906. godine bosanski jezik jedini jezik u historiji čovječanstva koji je zabranjen nekim zakonskim aktom, a to nije samo po-tvrda postojanja bosanskog jezika, već i značaja ovog jezika, jer ne mo-žete zabraniti nešto što ne postoji ili nešto što nije važno.

Neprijateljstvo prema Bošnjacima ima svoju značajniju pozadinu jer Bošnjaci su sa svojom hiljadugodiš-njom tradicijom državnosti i kulture zapravo jedni od domaćina Balkana. Svakako da oni koji trenutno domi-

GLAVNI MUFTIJA U POSJETI SKANDINAVIJI

bOšNjacI sKaNdINaVIjE u nacionalnom safu

HRONIKA

17

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

niraju na Balkanu u pogledu politič-ke moći imaju problem da poredaju sve kockice u pogledu sopstvene kulture i tradicije, identiteta, histo-rijskih dokaza i ostalog.

Glavni muftija je spomenuo razne primjere otimanja bošnjačke kul-ture i tradicije, te mnoge genocide koji su počinjeni na prostoru Bosne i Sandžaka sa ciljem da se otme ži-votni prostor Bošnjaka putem etnič-kog čišćenja, da bi se nakon toga on proglasio kao životni prostor nekog drugog. U periodu mira od raznih Jugoslavija pokušavano je nameta-nje različitih identiteta Bošnjacima da bi se odrekli svog identiteta i taj se proces nastavlja do današnjeg vremena.

Ako smo opstali nakon svega što nam se dešava proteklih stotinu godina znači da Svevišnji Stvoritelj planira nešto sa nama, tj. nije nas uzalud tu sačuvao. Mogao nas je pu-stiti da propadnemo, kao što su pro-pali mnogi narodi. Znači, Stvoritelj nešto hoće sa nama, rekao je Muftija i nastavio da on duboko vjeruje da mi imamo važnu misiju i da nam se otvora šansa da vratimo dostojan-stvo cijelom islamskom ummetu, ali moramo početi prvo sebe da mije-njamo. Sada smo u prilici da iskori-stimo veliki resurs jer nikada nismo bili na strani zločina, ali moramo da iskorijenimo pesimizam koji se pro-širio u našem narodu.

Genocidna agresija na BiH učinila je da je Bosna postala invalid u kolici-ma i zadatak svih Bošnjaka svijeta je da rade na tome da podignu Bosnu iz kolica. Pošto država BiH nema institucije koje će zaštiti Bošnjake, onda moramo raditi na tome da osnujemo i podržimo institucije koje će brinuti o nama. Ove institucije su investicije u našu budućnost. Zato je Glavni muftija pozvao sve Bošnja-ke da podrže Bošnjačku akademiju nauka i umjetnosti, Svjetski bošnjač-ki kongres i Bošnjačku nacionalnu fondaciju. Posebno je važno odvojiti vrijeme i sredstva za Bošnjačku naci-onalnu fondaciju i ukrcati se u spa-sonosnu lađu.

Nakon Muftijinog izlaganja bilo je prilike za postavljanje pitanja i su-sret je okončan vrlo uspješno sa na-govještajem budućih aktivnosti koje će podržati Islamska zajednica Boš-njaka u Švedskoj, a koja će imati za cilj jačanje bošnjačkog identiteta.

Priredio: Sead Busuladžić

Prva godišnjica osnivanja Bošnjač-ke kulturne zajednice Luksembur-ga upriličena je pred oko 600 gostiju sa bogatim kulturno-edukativnim sadržajem.Skup je otpočeo, kako i priliči boš-njačkoj tradiciji, uz učenje kratkog odlomka iz Kur’ana. Ašere je pro-učio mlađahni mekteblija lokalnog džemata Edis Kočan.Prisutne je prvi pozdravio Franco Barilozzi, direktor CLAE – organi-zator Festivala migracija, kultura i građanstva koji se već 30 godina zaredom organizira u mjesecu mar-tu, a u čijem sklopu se odvijao skup BKZ Luksemburga.Zatim se gostima obratio predsjed-nik BKZ Luksemburga, gospodin Faruk Ličina, koji je tom prilikom posebno istakao da ukoliko Bošnja-ci žele bolje sutra moraju se prven-stveno osloniti na svoje lične poten-cijale.

PROMOCIJA SANDŽAČKOG RJEČNIKA

Uslijedila je promocija Sandžačkog rječnika, uz prisustvo i obraćanje autora gospodina Džavida Begovi-

ća i koautora gospođe Šefke Bego-vić Ličina, te uz odlično izlaganje promotora gospođe Hanke Hamza-gić i gospodina Faiza Softića.

PREDPOPISNI PROPAGANDNI SPOT Bošnjačka kulturna zajednica Luk-semburga je aktivno uključena u predpopisnu kampanju, te je od nedavno član koalicije nevladinih bošnjačkih udruženja „Bitno je biti Bošnjak“. U tom kontekstu, me-dijska sekcija BKZ Luksemburga osmislila je i proizvela propagan-dni video klip, koji je tom prilikom jubilarno prikazan.

OBRAćANJE AKADEMIKA MUHIćA - PREDSJEDNIKA BANU

Zatim se prisutnima obratio akade-mik Ferid Muhić - predsjednik Boš-njačke akademije nauka i umjet-nosti. U svom izlaganju akademik Muhić govorio je o nepostojanju razloga za dilemu oko historijskog nacionalno-etničkog imena Boš-njak, ukazujući da je otvaranje ra-sprave na ovu temu među intelek-tualcima i u sarajevskim medijima veoma opasna pojava koja prijeti da ugrozi nacionalni identitet i op-

HRONIKA

GODIŠNJICA BKZ LUKSEMBURGA

77.000 € za Bkc u PEtNjIcI

18

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

stanak Bošnjaka.

DODJELA PRIZNANJA „MULA OSMAN HRASTODER“

U nastavku programa uslijedilo je proglašenje laureata i dodjela pri-znanja koje nosi naziv po velikom sandžačkom gaziji – „Mula Osman Hrastoder“, ustanovljeno od strane Bošnjačke kulturne zajednice u Luk-semburgu povodom obilježavanja prve godišnjice uspješnog rada i po-stojanja. Prvi dobitnik ovog, nadati se je, prestižnog priznanja je gospo-đa Suada Duraković Agović. Plake-tu i zlatni dukat, koji je specijalno izrađen za tu priliku, uručio je pred-sjednik BKZ Luksemburga gospo-din Ličina, koji je tom prilikom obra-zložio izbor ovogodišnjeg laureata naglasivši da je dobitnica priznanja „prva učiteljica bosanskog jezika u Luksemburgu, supruga nosioca naj-većeg ratnog priznanja Armije BIH ‘Zlatni ljiljan’; odgovorna majka, koja je svoju djecu odgojila u duhu bošnjačke kulture i naših duhovnih vrijednosti, a kroz sve nabrojano pa-radigma posvećene Bošnjakinje“.

OBRAćANJE MUFTIJE ZUKORLIćA - PREDSJEDNIKA SKUPŠTINE SBK

Po uručenju priznanja, prisutnima se obratio predsjednik Skupštine Svjetskog bošnjačkog kongresa, muftija Muamer-ef. Zukorlić. U svom izlaganju Muftija je govorio o nužnosti uspostave nacionalnog safa od Novog Pazara do Sarajeva, od Struge do Kladuše, od Anadolije do Skandinavije i od Novog Zelanda do Kanade. Nacionalne institucije: Bošnjačka akademija nauka i umjet-nosti, Bošnjačka nacionalna fonda-cija, Bošnjačka kulturna zajednica i Svjetski bošnjački kongres zapravo predstavljaju nacionalne safove boš-njačkog naroda.

POSVJEDOČENO JEDINSTVO BOŠNJAČKOG SAFA

Pri kraju večeri Muftija je predvo-dio donatorsku akciju za izgradnju Bošnjačkog kulturnog centra na Bi-horu u Petnjici, gdje je za samo 20-ak minuta prikupljeno nevjerovat-nih 77.000 eura. Posebno raduje da je dobar dio donacija, ako ne i glav-nina, došla od Bošnjaka s prostora sjevernog Sandžaka, a također i od Bošnjaka iz Bosne, što samo dokazu-je da je Sandžak jedno, da su Bošnja-ci jedno i da nema vještačke granice koja nas može podijeliti.Izvještava: Muhamed ĆEMAN

HRONIKA

kuPljen Plac za izGradnju Bkc u Petnjici

Bošnjačka kulturna zajednica u Crnoj Gori / OO Berane i Petnjica obavještava javnost da je postigla dogovor o kupovini zemljišta površine 400 metara kva-dratnih u strogom centru Petnjice na Bihoru, na kome će ubrzo početi izgradnja Bošnjačkog kulturnog centra.

19

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

Poslije Pariza, Malmea i Luksem-burga svoju veličanstvenu turneju Muftija je završio je kod onih koji su zasigurno i najodlučniji na putu uje-dinjenja Bošnjaka.Kako to samo Bošnjačka kultur-na zajednica u Belgiji zna prirediti, na kvalitetan i vrhunski način, u nedjelju 17. marta 2013. u popod-nevnim satima u belgijskom gradu Antverpenu, nedaleko od Brisela, pod geslom „Bitno je biti Bošnjak“, dočekan je glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji i muftija sandžački Muamer-ef. Zukorlić. Tribinu, koja je ujedno bila i promo-tivna skupština BKZ Belgije, takođe su svojim prisustvom uveličali pred-stavnici Ambasade BiH, organizaci-ja, džemata, kao i književnici i ostale istaknute ličnosti.Bošnjačka tradicija i kultura bile su kao i uvijek u prvom planu izvo-đenjem ilahija, folklorom i naravno sevdalinkom. Prisutni su oduševlje-no dočekali obraćanje predsjednika BKZ Belgije, Nedžada Ćemana, koji im je zahvalio riječima: „Želio bih da vam od sveg srca zahvalim na oda-zivu u ovolikom broju, što je najbolji pokazatelj vaše visoke svijesti o pri-padnosti vjeri islamu i ponositom herojskom i neuništivom bošnjač-

kom narodu.“Svojim opsežnim izlaganjem na temu „Bitno je biti Bošnjak“ skupu se obratio i zamjenik bh. ambasa-dorke Bisere Turković, g-din Musta-fa Halilović, koji je zahvalio Muftiji na dolasku, kao i organizatoru sku-pa na priređenom dočeku. Predsjednik džemata „Ensarija“ iz Genta, Izet Karalić, istakao je da je BKZ nešto što se Bošnjacima u Bel-giji davno trebalo dogoditi i pozvao džemate i organizacije da se priklju-če i sarađuju na ovom hairli nijetu. On je takođe pozvao prisutne da pomognu u kupovini prostorija za džemat u Gentu.Književnik Muhamed Mahmutović i etnolog Sulejman Aličković dali su od sebe ono što najbolje znaju i umiju, ukazujući Bošnjacima da oni nisu ni Turci ni Šarplaninci, nego Bošnjaci. Muftija Zukorlić je pohvalio organi-zatore uz veliko divljenje i izuzetno jak utisak na njega, dodavši da je za-dovoljstvo posebno što se takve or-ganizacije osnivaju same po sebi i da se iz matice nijednom nije ni od koga tražilo da pokrene osnivanje BKZ ni u kojoj državi. Muftija je poručio Bošnjacima regiona da uzmu učešće u radu BKZ Belgije i da potvrde to

svojim članstvom.Na temu „Bitno je biti Bošnjak“ Muf-tija je rekao: „Bosna i Hercegovina je na dobrom putu da prohoda svojim nogama ako na popisu bude preko 50% Bošnjaka. Trenutno se ne treba pitati šta domovina može da uradi za mene, već šta mogu ja da uradim za domovinu. Oni koji ne žele dobro našoj domovini osjetili su trenutak da se popisom bošnjačko tijelo može još više raslojiti i onda su uključene razne nevladine organizacije, ulo-ženi ogromni fondovi u taj nečasni posao. Doduše, opće stanje u Bosni nije alarmantno, iako je apsurdno. Bošnjaci su dobro i dobro stoje. Ova dilema je uspjela da proizvede nega-tivne rezultate u Sarajevu i Tuzli.“U završnom djelu tribine, BKZ Belgije predstavila je svoje člano-ve Upravnog odbora i uz učenje Kur’ana Časnog završen je ovaj div-ni skup. Druženje je nastavljeno uz prigodnu večeru za počasne zvanice i ekipu koja je priredila ovu manifestaciju.Bošnjačka kulturna zajednica Belgije nas je zamolila da prenesemo iskre-no izvinjenje zbog nedostatka pri-stupnica za učlanjenje u BKZ Belgije, jer predviđeni broj od 100 primjera-ka očigledno je bio nedovoljan.

HRONIKA

MUFTIJA U BELGIJI

bitno je biti bošnjak i u BelGiji

20

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

mirsad fijuljanin dIrEKtOr tV „jEdINstVO“

Obavještavamo javnost da je za direktora TV „Jedinstvo“ imenovan Mirsad Fijuljanin. Gospodin Fijuljanin je stupio na novu dužnost 26.03.2013. god.Odluci je prethodila smjena dosadašnjeg v.d. direktora Še-rifa Marukića.Razrješenje Marukića se obrazlaže činjenicom da zaposleni u ovoj televiziji više mjeseci nisu primili platu, te da je svo-jim neodgovornim ponašanjem doprinio da ova televizija izgubi frekvenciju.

PANIKA PROTIVNIKA MUFTIJE ZUKORLIćA

slađa oPet na scENI

Panika protivnika glavnog muftije Islamske zajed-nice u Srbiji i muftije sandžačkog Muamer-ef. Zu-korlića ponovo je na sceni.Slađana Novosel, novinarka iz Novog Pazara, i u tekstu pod naslovom „Pobuna imama protiv muf-tije Zukorlića“ ponovo razotkriva ulogu i namje-ru družine okupljene oko dnevnog lista „Danas“, novinske agencije „Beta“ iz Beograda i Radija 100 plus iz Novog Pazara.Dopisnica lista „Danas“ Slađana Novosel u Novom Pazaru poznata je kao jedan osnivača propale tajne organizacije „Otpor Sandžaka“ koja je prije dvije godine pokušala doprinijeti napadima na Islamsku zajednicu.I naslov i tekst odišu nepro-fesionalizmom, tendencio-znošću i u njemu nema ništa osim laži. To se najbolje vidi iz poznate novinarsko-ud-baške formulacije „izvor koji želi ostati anoniman zbog be-zbjednosnih razloga“. To zna-či da je informacija izmišljena, a da još onoga o kome se piše treba predstavljati kao opa-snost po bezbjedenost ljudi.U tekstu se u procentima iznosi koliko imama je za, koliko protiv Muftije, a koliko ih ćuti, što bi nekog navelo da pomisli da je tim podacima prethodilo ozbiljno istraživanje, a i sama autorica i njen anoni-mni izvor znaju da to nije.Tekstom se pokušava senzacionalno najaviti pobu-na imama u Islamskoj zajednici, što je notorna laž. Zapravo, stvarna namjera autorke i njenih poma-gača jeste poziv na pobunu. Propaloj sandžačkoj otporašici učinilo se da je ovo pogodan ili posljed-nji trenutak za takav pokušaj.Pošto su pokušaj otimanja Bošnjačke demokratske zajednice, blaćenje Internacionalnog univerziteta i uzurpiranja Televizije „Jedinstvo“ u svega dva dana propali, protivnici institucija, ustanova i or-ganizacija koje predvodi Muftija, vidno uspaniče-ni, ne poštujući ni minimum moralnih, zakonskih i drugih principa, ishitrenim potezima pokušavaju, ako ništa drugo, barem na koji dan izazvati pomet-nju u javnosti, šireći neistine i dezinformacije.Iako je svojim neprofesionalizmom, nepoštivanjem novinarske etike i kršenjem zakona Slađana Novo-sel zaslužila podnošenje tužbe protiv nje pred nad-ležnim sudom, ovaj put to nećemo učiniti jer je ona sama sebi dovoljna kazna.Podsjećamo:Slađana Novosel je prije više od mjesec dana, pišu-ći o obilježavanju stogodišnjice od rođenja Rifata Burdžovića Trša, dezinformisala javnost pokušavši da zanemari veličanstven skup BKZ-a. Na reagiranje BKZ-a list “Danas” je ispravio greš-ku objavljivanjem demantija na tekst imenovane.

SAOPćENJE MEŠIHATA IZ-E U SRBIJI

NEPrOFEsIONaLIzaM Predvođen tanjuGom

Mešihat Islamske zajednice u Srbiji izražava ogorčenje zbog tendencioznog i neprofesionalnog izvještavanja beograd-skih medija predvođenih agencijom Tanjug u vezi sa pro-mjenom direktora Televizije „Jedinstvo“.

Tvrdnja da su „naoružani ljudi muftije Zukorlića upali u Te-leviziju Jedinstvo“ je najobičnija laž izrečena sa ciljem blaće-nja poglavara Islamske zajednice.

Namjerno širenje neistina sa ciljem obmane javnosti nije spriječila ni informacija od strane Policije da prilikom pro-mjene direktora u Televiziji „Jedinstvo“ nije bilo remećenja javnog reda i mira.

Ovo je očito samo nastavak višemjesečne medijske hajke protiv Glavnog muftije iza koje stoje oni koji godinama rade o glavi Islamskoj zajednici i njenim ustanovama.

Posljednja tri mjeseca javnosti je putem „Blica“, „Kurira“ i drugih medija tri puta lansirana dezinformacija kako Muf-tija duguje pet miliona dinara za električnu energiju. To su uvijek bili samo naslovi, a iz samog teksta se vidjelo da Muf-tija nema nikakve veze sa tim dugom.

Uprkos lošem iskustvu sa organima pravosuđa, Mešihat Islamske zajednice u Srbiji će podnijeti tužbu protiv direk-torice agencije Tanjug i drugih odgovornih u medijima zbog žirenja laži protiv glavnog muftije Muamer-ef. Zukorlića.

Sa ovakvim medijima neće biti bolje budućnosti za narod.

HRONIKA

21

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

saradNja sa kuvajtskim

vakufomGlavni muftija Islamske zajednice u Srbiji i muftija san-džački Muamer-ef. Zukorlić primio je zamjenika gene-ralnog sekretara Vakufske direkcije u Kuvajtu Muha-meda Al Dželahima koji boravi u višednevnoj posjeti Islamskoj zajednici.U razgovoru su analizirana dosadašnja ostvarenja, te konstatovano da je zbog ratova u Bosni i Hercegovini i na Kosovu Sandžak bio zapostavljen od islamskih ze-malja i organizacija.Sagovornici su se saglasili da je neophodno uložiti više truda kako bi se potrebna pomoć i podrška izuzetno vri-jednim projektima u Sandžaku ostvarili od strane zain-teresiranih faktora muslimanskih zemalja.Gost je izrazio odlučnost za uspostavom najvišeg stepe-na saradnje između Vakufske direkcije Kuvajta i drugih kuvajtskih organizacija sa Mešihatom Islamske zajedni-ce u Srbiji.Gost iz Kuvajta je prethodnih dana obišao sve ustanove, organizacije i projekte pri Mešihatu.

Pomoć sandŽaklija

narodu sirijeGlavni muftija Islamske zajednice u Srbiji i mufti-ja sandžački Muamer-ef. Zukorlić uručio je, u utorak 02.04.2013. godine, humanitarnu pomoć u lijekovima i drugom medikamentima predstavnicima humanitarne organizacije „Sabr“ za pomoć narodu Sirije sa centralom u Beogradu. Tom prilikom Muftija je izjavio da su se sandžački mu-slimani po drugi put posredstvom džamija solidarisali sa narodom Sirije, iako se i sami nalaze u nezavidnoj situaciji. Donacija u lijekovima u vrijednosti od 9.000 eura simbolična je pomoć bratskom sirijskom narodu, ali ujedno i dokaz njihovog osjećaja brige za ugrožene i uvjerenja da će im Uzvišeni Gospodar uzvratiti dobrom.Predstavnik organizacije „Sabr“, Ibrahim Mhanaja, u ime naroda Sirije i Sirijaca koji žive u ovoj zemlji, zahva-lio se Mešihatu i svim muslimanima Sandžaka koji su donirali novac za nabavku lijekova, prijeko potrebnih prvenstveno sirijskim izbjeglicama koji žive u teškim uslovima.

HRONIKA

bKz sE PONOsI dONatOrsKIM akcijama muftije zukorlića

Bošnjačka kulturna zajednica obavještava javnost da je postigla dogovor o kupovini zemljišta površine 400 metara kvadratnih u strogom centru Petnjice na Bihoru, na kome će ubrzo početi izgradnja Bošnjačkog kulturnog centra.U toku je izrada idejnog projekta i druge potrebne dokumentacije za izgradnju ovog izuzetno važnog objekta neophodnog za djelovanje BKZ, jednog od ključnih oslonaca očuvanja bošnjačkog nacionalnog identiteta na tom prostoru. Kupovina zemljišta i izgradnja bit će finansirani sredstvima prikupljenim u donatorskoj akciji koju je nedavno sproveo u Luksemburgu muftija Muamer-ef. Zukorlić.Pokušaj beogradskih i drugih medija da omalovaže i negativno predstave ovu donatorsku akciju i njenog nosioca shvatamo kao nedostojan i neadekvatan udarac kojim se želi Sandžačkom muftiji uzvratiti na izjavu kojom tenden-ciozne i neprofesionalne medije označava kao jedan od tri izvora zla kojim se nastavlja razaranje društva.BKZ je ponosna na svoje akcije, a posebno na svoga Muftiju, jer je definitivno jedini čovjek među Bošnjacima, a i šire, koji može u humanitarne svrhe prikupiti za tako kratko vrijeme toliki novac.U akciji Muftije za manje od sat vremena u Luksemburgu je prikupljeno 77.000 eura, a samo nedjelju dana prije u Parizu za izgradnju džamije, potrebne Bošnjacima i drugim balkanskim muslimanima Pariza, za oko sat vremena prikupio je 156.000 eura.Svugdje u svijetu, pa i na Balkanu, veličaju se ljudi koji ne žale svoj autoritet za prikupljanje sredstava u opće huma-ne svrhe, samo u slučaju Muftije i samo beogradski i njima slični mediji kristalno dobro nastoje predstaviti kao zlo.Poštovani Muftija, BKZ Vam zahvaljuje i uvijek će poštovati Vašu spremnost da povjerenje koje uživate od strane naroda stavite na raspolaganje na dobrobit svih ljudi.

Predsjedništvo BKZ

Beč, 19.03.2013. godine. Profit je u bankarstvu tek dugoročno moguć onda kada se vodi etičkim kodeksi-ma, kako u bankarskom tako i u sva-kom drugom poslovanju. To je bila svrha diskusije na bečkom Institutu za afro-azijske studije, uz predstavni-ke judaizma, kršćanstva i islama. Gunter Bergauer iz bečke bankarske kuće „Schellhammer&Schattera“, koja je u većinskom vlasništvu kato-ličkih institucija u Austriji, govorio je o strogim etičkim propisima koji se nameću kao osnova za ekonomske investicije ove bankarske kuće, što je bio i osnovni cilj njenog osnivanja 1929. godine. Isključivo etičko poslo-vanje ove kuće koja znači nedopu-stivost investiranja npr. u duhansku i vojnu industriju, kao i dugoročno promoviranje svjetskih etičkih vrijed-nosti uzrokovalo je izuzetno rijetku situaciju da ova bankarska institucija nije uopće bila pogođena svjetskom ekonomskom krizom kako 2008. tako ni 2012 godine. Kao dugogodišnji bankar, Bergbauer je kritikovao opći pristup ekonomiji, kao i ekonomskoj politici konvencionalnih banaka, u kome se sve manje investira u ra-zvojne projekte, a sve više u speku-lativne poslove koji se, usput rečeno, ne oporezuju, što stvara utisak dvo-struke prevare, jer se u državama EU kamatna dobit ulagača (koji su uvijek bogatiji sloj društva) ne oporezuje. Taj se kapital niti investira, oplođava (osim vrlo mali dio), niti se oporezu-je, što dovodi do situacije da bogati uvijek bivaju bogatiji, a siromašni po automatizmu moraju biti siromašniji dovodeći postepeno neminovno do ekonomske krize, naglašava kritiku-jući Bergauer, čija se bankarska kuća upravo zalaže za reforme ovakve prakse u svojim programskim ciljevi-ma i načelima.Također, dr. Willy Weitz, potpred-sjednik Koordinacijskog tijela za je-vrejsko-kršćansko razumijevanje, ističe značaj etičkih dimenzija u ban-karskom poslovanju. Etički pristup novcu je još prije više hiljada godina naznačen u Tori. Predstavnik juda-izma naglasio je zabranu uzimanja kamate za kredite iz prinude ili hitne slučajeve, ali u normalnom ekonom-skom poslovanju, u kome se krediti uzimaju čisto radi stvaranje profita, ta zabrana ne važi. To znači da je sa jevrejskog stanovišta nedopustivo uzimati kamatu i zarađivati na muci ljudi, ali kada je riječ o krupnim po-slovnim projektima gdje se očekuje

velika dobit, dozvoljeno je kreditirati uz kamatu.Kod svih poslovanja postoji izvjesni rizik kojeg obje strane moraju snosi-ti, objašnjava prof. teologije i vjerske pedagogije Adem Hasanović, koji je u svom izlaganju stavio akcenat na islamsko bankarstvo. Teorija o islamskom bankarstvu se definiše kroz uporedbu sa islamskim siste-mom vrijednosti poznatim kao Šeri-jat. Po šerijatskoj proklamaciji svako je dužan da svoj imetak zarađuje na šerijatski dozvoljen način, kao i da siromašni sloj društva ima prava u imetku bogatijih kako bi se stvorio balans ili ravnoteža u društvu u kome svako ima iste šanse, prava i odave-ze, što je polazna osnovica univer-zalne Božje pravde zagarantovana svakom bez izuzetka, a što je priori-tet svakog društva. Islam zabranjuje svaki vid kamate u bilo kojoj formi ili opciji. Zabrana se također odno-si i na spekulativne poslove, igre na sreću, kao i na ulaganje, po Šerijatu, u nedopustive investicije, kao što je alkohol, duhanska i porno industrija, te finansijske institucije koji se bave spekulativnim i kamatnim investira-njem i profitiranjem.Nakon izlaganja prisutni su imali priliku da uz skromnu zakusku po-razgovaraju sa izlagačima. Interesan-tno je bilo zapaziti da je izlaganje o islamskom bankarstvu izazvalo naj-više pitanja i interesovanja upravo zbog jasno naznačenog principa pra-vednosti i etičnosti koja je i zakonski - šerijatski regulisana i nije ostavljena samo kao puki osjećaj etike i etično-sti. Panel diskusiju „Etika u bankarstvu – utopija ili realnost“ organizirao je Institut za afro-azijske studije u saradnji i podršku bankarske kuće „Schellhammer&Schattera“.

22

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

sandŽak u srcu BeČaBeč: Međureligijski susret o etici u bankarstvu. Predstavnici judaizma, kršćanstva i islama na panel diskusiji.

Profit je moguć i onda kada se vodi etičkim principima!

MarKEtINg brENdIraNjE

Doc. dr Safet Kalač, prodekan na Fakultetu za menadžment u sao-braćaju i komunikacijama u Be-ranama, i profesor na Fakuletu za administriranje i biznis u Peći, koji je 2009. godine doktorirao na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, akademskoj, stučnoj i naučnoj javnosti priredio je novu knjigu iz oblasti ekonomi-je pod nazivom „MARKENTIG – KONCEPT BRENDIRANJA PRO-IZVODA I USLUGA“.Knjiga (monografija) „ MARKEN-TIG – KONCEPT BRENDIRANJA PROIZVODA I USLUGA“ novi je doprinos u sinhronizaciji marke-tinških aktivnosti u procesu bren-diranja usluga. Radi se o naučnoj oblasti na kojoj je autor doktori-rao i koju je samostalno razvio i postavio kao naučnu disciplinu.

HRONIKA

23

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

HRONIKA

ODRŽAN TRADICIONALNI MEVLUD I PRVI ČAS BOSANSKOG JEZIKA I HISTORIJE BOŠNJAKA U BOŠNJAČKOM KULTURNOM

CENTRU “SELAM” U BILEFELDU

Časovi jezika i HIstOrIjE

U subotu, 06.04.2013. godine, u prostorijama Boš-njačkog kulturnog centra „Selam“ održan je tradi-cionalni godišnji mevlud u čast otvaranja i održava-nja prvog časa bosankog jezika i bošnjačke historije.

Muhamed-ef. Fetić – imam džemata Bilefeld, Kemal-ef. Salihović – imam džemata Osnabrück, Osman-ef. Halilović – imam džemata Löhne, Haris-ef. Kalač i Ahmed-ef. Fetić – imami džemata Kassel proučili su mevludi-šerif nakon kojeg se obratio izaslanik muftije Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj, Paša-ef. Fetića, glavni imam regije Nord, Aldin-ef. Kusur.

Održan je prvi čas bosanskog jezika i historije Boš-njaka, koji će se od sada, u saradnji sa KSC BiH Bile-feld, u prostorijama BKC “Selam”, održavati redov-no uz časove vjerske nastave.

mekteBsko veČe u BeČu

U subotu, 16.03.2013. godine, u prostorijama džemata „El-Iman“ u Drugom bečkom okrugu održano je još jed-no mektebsko veče, a povod je bio dvogodišnjica osni-vanja Islamskog kulturnog centra Bošnjaka u Beču.

zsd skuPŠtina u šVIcarsKOj

U subotu, 16.03.2013. godine, održana je redovna skup-ština Zajednice sandžačke dijaspore Švicarske. U izvan-rednoj atmosferi u prostorijama BKZ Vecikon okupilo se pedesetak aktivista ZSD koji su diskutovali o aktiv-nostima u prošlom i planovima za budući period. Na početku je predsjednik ZSD Faik Gegić podnio iz-vještaj o radu u proteklom periodu i zahvalio se svima što su došli i što ulažu nesebičan trud za ZSD. Zatim je otvorena diskusija o značajnim pitanjima sa kojima se susreće ZSD u Švicarskoj. Uz bratske i dobronamjerne prijedloge te konstruktivne kritike došlo se do zaključka da je dosta toga urađeno i da je potrebno nastaviti sa aktivnostima u narednom periodu, kao i raditi na umre-žavanju potencijala naših ljudi diljem Švicarske.

24

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

Dana 7. aprila 2013. godine u Crnoj Gori su održani predsjednički izbo-ri na kojima su građani Crne Gore birali između dva kandidata i to: Filipa Vujanovića iz Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đuka-novića i Miodraga Lekića, nezavi-snog kandidata.

U večernjim satima nakon izbor-nog dana, izborni štabovi i jednog i drugog predsjedničkog kandidata građanima su saopštavali oprečne informacije, tvrdeći pobjedu i jedni i drugi. Do kraja izborne večeri po-bjedu su proglasili i Filip Vujanović i Miodrag Lekić, što nije prvina kada su predsjednički izbori u Crnoj Gori u pitanju.

Rožaje je jedini grad iz kojeg rezul-tati nisu pristigli na vrijeme, zbog brojnih nepravilnosti koje su se u tom gradu desile.

Očigledno da je prilikom izbora doš-lo do velikih mahinacija, o čemu me-diji neprestano izvještavaju. Do zaključenja broja dobili smo pre-liminarne rezultate Državne izborne komisije. Objavljujemo osnovne po-datke.

PRIVREMENI REZULTATI DRIBiračko pravo imalo je 511.405 gra-đana upisanih u birački spisak Crne Gore. Ukupno je glasalo 326.793 bi-rača, od čega na biračkim mjestima

315.113 birača, a van biračkih mje-sta, odnosno putem pisma, 11.680 birača.

Ukupno je bilo 10.563 nevažećih i 316.230 važećih glasačkih listića.

FILIP VUJANOVIĆ dobio je 161.940 glasova dok je MIODRAG LEKIĆ osvojio 154.290 glasova.

LEKIć OSPORAVA IZBORNI REZULTATIzborni štabovi Miodraga Lekića predali su veliki broj prigovora op-ćinskim izbornim komisijama (OIK) na rad biračkih odbora koji se odno-se na bitne povrede biračkog prava, povrede izbornog postupka, utvr-đivanja rezultata glasanja, netačnih podataka o broju izašlih glasača i broju upotrijebljenih listića, te glasa-nje putem pisma.

Šef Lekićevog štaba Goran Danilo-vić je saopćio da ne traže ponavlja-nje izbora na biračkim mjestima gdje postoje drastična kršenja biračkih prava, već da ta mjesta budu izuze-ta iz ukupnog biračkog postupka, po primjeru izbora u Srbiji: „Kada su se u Srbiji dešavale slične stvari, međunarodna zajednica je tražila da ti listići pakovani u korist vlasti ne ulaze u ukupnu sadržinu.“

Govoreći o konkretnim nepravilno-stima, Danilović je naveo primjer biračkog mjesta u Savinom boru

(Berane), gdje je glasalo 155 birača, a u kutiji je pronađeno 170 listića. Na istom mjestu je šest listića sa kon-trolnim kuponom ubačeno u kutiju, dok je šest zahtjeva za glasanje pu-tem pisma nepotpisano.

„Često se dešava da su oba kandi-data zaokružena i to različitim olov-kama, pa je lako zaključiti da se to naknadno radi kako bi listić bio ne-važeći“ - tvrdi Danilović.

Prema podacima DF, najdrastični-ji primjer nepravilnosti u toj općini uočen je na biračkom mjestu u Gu-bavču, gdje je bez ijednog zahtjeva pismom glasala 31 osoba. Isti slučaj je sa biračkim mjestom Centar 5, gdje su putem pisma glasale 23 oso-be, a u Rastovu 19.

DF je u Beranama predala 29 prigo-vora za najdrastičnije slučajeve krše-nja izbornih pravila.

ko će Predsjedavati crNOM gOrOM

POdNEsItE OstaVKE I sPasItE grad

Od NazadOVaNja I PrOPadaNja

Bošnjačka demokratska zajednica obavještava građa-ne Novog Pazara, svoje glasače i simpatizere da se ona neće odazivati na neuredne i sa zakašnjenjem upućene pozive od strane predsjednice Skupštine grada Sadije Plojović. Nakon telefonskog poziva gospođe Plojović zahtijevao sam da se BDZ pošalje pisani poziv radi pri-sustva sastanku u vezi konsultacija sa radom Skupštine Novog Pazara. Pisani poziv je stigao u utorak 9. marta sa zakašnjenjem od nekoliko časova, a sastanak je zaka-zan u 10 sati istoga dana u zgradi lokalne samouprave.BDZ je najjača opoziciona partija, ona ima svoje sjedi-

šte, čija je adresa poznata i gradskim vlastima, pa je reda radi, ozbiljnosti i poštovanja naše partije potrebno uredno i na vrijeme dostaviti svaki vid pisane kores-pondencije na našu adresu, što gradske vlasti mjeseci-ma ne čine.

LJAJIć I MAHMUTOVIć DA SE BRINU ZA RADNIKEPozivam predstavnike SDP, njihove šefove Rasima Lja-jića i Meha Mahmutovića, da prije nego što se odluče bilo kome dijeliti lekcije o neozbiljnosti pogledaju svoj profesionalni rad i sjete se da radnici u Novom Pazaru, uključujući i uposlene u Gradskoj upravi, mjesecima ne primaju plate. Pojedina preduzeća u vlasništvu Grada štrajkuju zahtijevajući isplate ličnih dohodaka koje ste im Vi potrošili pronevjerom milion i po eura pri izgrad-nji fudbalskog stadiona, te nenamjenskim trošenjem mimo zakonskih regulativa milione dinara budžetskih sredstava, što predstavlja svojevrstan presedan, da oni koji su pronevjerili pare građana obnašaju vlast i pri-maju plate, a radnici koji su pokradeni i oštećeni mje-secima čekaju na isplatu svojih zarada. Umjesto što ste pronevjerili milion i po eura, mogli ste da ste htjeli po-

HRONIKA

JUŽNI SANDŽAK GLASAO VUJANOVIćA

Grad Filip Vujanović

Miodrag Lekić

Berane 8.902 8.098Bijelo Polje 14.527 9.791Plav 3.944 1.340Pljevlja 9.067 10.156Rožaje 7.717 1.411UKUPNO 44.157 30.796

25

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

„Hajrat“ POMOgaO

Porodicu aGović Zbog teške situacije u kojoj se nalazi petočlana porodica Agović iz Gornje Vrbice, ekipa Centra za humanitarni rad „Hajrat“ osjetila je potrebu da se, i pored vremen-skih nepogoda i ogromnog snježnog prekrivača koji je ove godine prekrio okolna brda, uputi u zijaret ovoj po-rodici koja je ostala bez osnovnih životnih namirnica.

Ekipa „Hajrata“ bila je svjedok teške situacije u poro-dici Agović i veoma dirljive slike troje djece, od kojih je dvoje jako bolesno, a koja su bila suočena i sa glađu. Otac Ramiz je već duže vrijeme obolio na nervnoj bazi, majka ima srčanih problema, a od troje djece jedno ima problem sa bubrezima, a drugo bolest srca.

„Hajrat“ je tom prilikom ovoj porodici darovao najo-snovnije životne namirnice i meso, koji će im bar odre-

đeno vrijeme učiniti život boljim. Porodica Agović se nije ustručavala pustiti suzu radosnicu primajući po-moć, a prema njihovim riječima razlog sreće je taj što su ih se sjetila braća iz Novog Pazara, koja nisu žalila truda da pređu toliku daljinu i ostatak puta, kojeg nisu mogli preći autom zbog snijega, prepješače kako bi im izašli u susret u za njih najtežim trenucima.

Edib Šaljić

ODRŽANA PROMOCIJA KNJIGA

„kaPija Života“ i „suza na mezaru“

Dana 06.03.2013. u Velikoj sali Mešihata u Novom Pa-zaru održana je promocija knjiga „Kapija života“ u iz-danju izdavačke kuće „El-Kelimeh“ iz Novog Pazara i „Suza na mezaru“ u izdanju portala Bosnjaci.net autora Mugdima Galijaševića. Promociji je prisustvovalo stotinjak osoba od kojih je ve-ćina bila omladina. Prisutni su uživali u riječima autora Mugdima Galijaševića koji je svojim izlaganjem zadivio slušaoce.Prisutnima se takođe u svojstvu promotera obratio i

prof. dr. Admir Muratović koji je podsjetio na važnost pisanja ovakvih i sličnih djela i hrabrost u pisanju priča koje je Mugdim originalno i krajnje iskreno ispričao u ove dvije knjige.

Edib Šaljić

dijeliti prosječne plate za 7000 radnika.

DA SE BRINU I ZA UGROŽENE GRAđANETakođe Vas pozivam da umjesto držanja govora obez-bijedite uredno snabdijevanje vodom građane našega grada, počevši od Lučne zgrade u samome centru, pa sve do prigradskih naselja koja danima nemaju vode. Ugrijte stanove građana daljinskim grijanjem koje ne funkcioniše samo zbog Vašeg nemara i nerada. Otvo-rite fabrike, zaposlite nove radnike, dovedite strane investitore koje ste silno i pompezno najavljivali. Evo već godina od izbora Vi niste niti jedno radno mjesto u proizvodnji obezbijedili. Gradite i radite. Zar je ozbilj-no i zar nije sramota da najveća građevinska investicija bude vila gradonačelnika Mahmutovića koju pravi u blizini Novog Pazara? Asfaltirajte ulice i novonasta-le rupe na putevima, uredite korita rijeka kako ne bi građani i njihova domaćinstva stradali iznova od sva-ke kiše koja padne. Obezbijedite našoj djeci adekvatne uslove kretanja na putu ka školi i od škole do kuće, te adekvatne uslove prilikom boravka u školama u koji-ma nema vode, vrata na učionicama i drugog potreb-

nog inventara za normalno izvođenje nastave. Pozivam Vas da se okanite mita i korupcije koja je visoko izraže-na u Vašem načinu poslovanja.

SVE ćEMO UČINITI DA UKAŽEMO NA ŠTETNOST OVE VLASTIPodsjećam Vas da je bojkot vlasti, posebno one koja je formirana na nezakonit način, ucjenama, pritiscima i kupovinom odbornika, legitiman i potpuno legalan politički vid borbe. BDZ će sve učiniti da građanima ukaže koliko je pogubna i štetna vladavina onih koji na vlast dolaze na nezakonit način, kriminalnim radnja-ma, ucjenama i pritiscima, te kupovinom mandata od-bornika. Pošto od drugih zahtijevate ozbiljnost, onda, ukoliko je imate, pozivam Vas da podnesete ostavke i spasite grad i građane od daljeg nazadovanja i propa-danja. Onoga trenutka kada Vi odete sa vlasti smanjit će se stopa kriminala, ukinuti mito i korupcija, što je osnovni preduslov za napredak i ekonomski razvoj Novoga Pazara.

Predsjednik IO BDZ i šef odborničke grupe Sead Šaćirović

HRONIKA

Krajem prošle nedjelje sti-gla je šokantna vijest o pronalasku snajpera u blizini džamije u Malmeu

prilikom posjete muftije Zukorlića Bošnjacima Švedske. Da nije riječ o bezazlenim saznanjima obznanili su Ambasada Švedske u Beogra-du i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji u čijim se izjavama agencija-ma Tanjug i Anadolija potvrđuju navodi o pronađenom snajperu u kutiji za gitaru u zgradi nedaleko od džamije u kojoj je boravio muf-tija Zukorlić i da nadležni švedski organi predano rade na rasvjet-ljavanju cijelog slučaja. Međutim, zabrinjava činjenica da srbijanski mediji skoro i nisu prenijeli ovu informaciju, a znamo koliko bdi-ju na svaki Muftijin mig i prenose raznorazne neistine i poluistine o njemu i njegovom djelovanju koje im donose čitanost. Imajući u vidu prošlogodišnje nagovještaje aten-tata na muftiju Zukorlića u Saraje-vu i postojanje službene zabilješke u Ministarstvu unutrašnjih poslo-va Republike Srbije o tom slučaju, kao i sudski potvrđene nakane određenih faktora od prije nekog vremena da u više navrata naude muftiji Zukorliću (što je potvrđe-no na suđenju grupi ekstremista iz Novog Pazara), ne možemo a da se ne zapitamo kome sme-ta muftija Zukorlić i ko bi se sve radovao njegovoj likvidaciji. Naj-kraće, obveselili bi se svi kojima ne odgovara Muftijina predanost misiji islama, nacionalnog pokreta Bošnjaka, vjerskog, nacionalnog i obrazovnog uzdizanja Bošnjaka, njihovog institucionalnog uvezi-vanja na svim životnim prostori-ma i vraćanja nacionalnog dosto-janstva. Kada ovako poredamo stvari, onda se spisak zainteresira-nih za fizičko eliminiranje muftije Zukorlića nužno širi, što iziskuje potrebu da racionalnije sagleda-mo sve pojedinosti ovog slučaja i pokušamo proniknuti u motive onih kojima bi odgovaralo Mufti-jino uklanjanje.

SRPSKE OBAVJEŠTAJNE SLUŽBE

Na prvom mjestu zainteresira-nih nalaze se srpske obavještajne službe koje godinama sprovode plan SPC i SANU za sprječavanje daljeg djelovanja muftije Zukorli-ća. Kao argument za ovu tvrdnju dovoljno je prisjetiti se medijski iznova aktueliziranog Memoran-duma II SANU-a u kome se po-sebno poglavlje odnosi na San-džak, a Islamska zajednica u Srbiji i muftija Zukorlić označavaju kao prirodni neprijatelji velikosrp-skih ideja. U tom dokumentu, koji predstavlja kontinuitet od „Načertanija“ preko „Instrukcija“ Draže Mihajlovića do „Memoran-duma SANU“ iz 1986. godine, na-glašava se težnja za, kada već nije uspjelo etničko čišćenje nesrpskog stanovništva, stvaranjem poda-ničkog odnosa Sandžaka naspram zvaničnog Beograda i izbjegava-nje partnerskih relacija za koje se zalaže muftija Zukorlić kroz sve institucije koje su pod njegovom ingerencijom ili na koje ima utje-caja. Pošto je pravovremenim re-akcijama osujećen prošlogodišnji pokušaj realizacije tog strašnog čina na teritoriji BiH, kao i ne-koliko gore spomenutih po-kušaja u samome Sandžaku, moguće je da su računali da je najbezbolnije isti prirediti u Zapadnoj Evropi. Naročito je Skandinavija po-godna za takve poduhvate, jer u njoj djeluje više ekstremnih nacio-nalističkih organizacija i postoji kontinuitet terorističkih akcija di-rektno ili indirektno povezanih sa velikosrpskom idejom. Još uvijek su svježa sjećanja na likvidaciju švedske ministrice vanjskih po-slova Anne Marie Lindh od strane Srbina Mijaila Mijailovića 2003. godine, te priznanje Andersa Breyvika da su mu inspiraciju za ubistvo 77 norveških civila 2011. godine dali srpski ekstremisti i

velikosrpski nacionalizam u ko-jima je prepoznao novi krstaški mentalitet. Breyvik je na suđenju izjavio da se 2001. godine u Libe-riji sastao sa militantnim srpskim ekstremistom, ne želeći otkriti njegov identitet jer je krivično go-njen zbog ratnih zločina zato što je „branio svoju zemlju od mu-slimana.“, koji mu je dao osnovu za dalje terorističko sazrijevanje i usavršavanje.

VLADAJUćE CRNOGORSKE STRUKTURE

Visoko kotirani na listi onih koji-ma bi odgovaralo uklanjanje muf-tije Zukorlića nedvojbeno su i vladajuće crnogorske strukture kojima Muftijino slo-b o d a r s k o djelovanje i san-džačka ide ja u

posljednje vrijeme zadaju tešku glavobolju. Njegovo nedavno go-stovanje na crnogorskoj TV Atlas u emisiji „Živa istina“ vratilo je u žižu javnosti predreferendumski Sporazum između DPS-a Mila Đukanovića i BS-a Rafeta Huso-vića o uspostavi prekogranične evropske regije Sandžak nakon osamostaljenja Crne Gore od Sr-bije, što je, uz izjave da su Boš-

KO bI sE radOVaO LIKVIdacIjI muftije zukorlića

mr. Ja

hja FE

HRAT

OVIć

26

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

TABIRENJA

27

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

njaci suvlasnici Crne Gore i da se vlasti prema tome moraju odnositi s malo više poštovanja, kao i ra-skrinkavanje projekta crnogorskih vlasti o rastakanju Bošnjaka na ne-koliko kolona na skorašnjem popi-su stanovništva, izazvalo lavinu u crnogorskom političkom životu i općenito društvu, te isprovociralo neuspjele pokušaje crnogorskog premijera da negira potpisivanje bilo kakvog sporazuma i uputi niz nepriličnih uvreda na račun muf-tije Zukorlića kojima je pokušavao skrenuti pozornost sa sebe. Obzna-nom Sporazuma i svjedočenjima aktera događaja o intencijama nje-govog nastanka, toku izrade i pot-pisivanja, postale su jasne neistine i panika u izjavama crnogorskog premijera i vladajuće partije u ovoj državi, te njihova realna bojazan da više nikada neće dobiti blanko podršku Bošnjaka za svoju politiku jer su iznevjerili njihovo povjerenje. Zahvaljujući tom intervjuu koji je došao kao po- sljedica višegodiš-

n j e g

M u f t i j i n o g interesiranja za po-boljšanje statusnog položaja i kvaliteta života Bošnjaka u južnom Sandžaku, crnogorskoj vladajućoj garnituri se polahko otima iz ruku projekt pretvaranja Bošnjaka i mu-slimana u glasačku mašinu koja

će servisirati sopstveno uništenje i dovesti do nestanka njihove iden-titetske posebnosti, naročito zbog sve jače nacionalne i vjerske svijesti Bošnjaka i muslimana južnog San-džaka i Crne Gore u dijaspori na koje su vlasti računale i sljedstveno tome pokušavale implementirati više projekata njihovog utapanja u Crnogorce ili građane Crne Gore muslimanske vjeroispovijesti, s po-sebnim akcentima na Makedoniju, Luksemburg, Švicarsku, Njemačku i Sjedinjene Američke Države.

SANDŽAČKI POLITIČARI

Treći na listi onih kojima bi išlo na ruku uklanjanje muftije Zukorlića jesu sandžački političari koji godi-nama u njemu vide prepreku da od Sandžaka naprave ostrvo kriminala i korupcije i trajno njime zavladaju. Podsjetimo da su prvi nesporazu-mi između Islamske zajednice i po-litičara krenuli onog trenutka kada je svima stavljeno do znanja da je Islamska zajednica nadpolitička or-ganizacija i zabranjeno korištenje

džamija i ostalih vjerskih obje-kata za propagiranje i favori-

ziranje političkih ideja bilo koje partije, te se čvrsto stalo u odbra-nu vakufske imovine. Nakon toga je objav-

ljen rat Islamskoj zajed-nici od strane tadašnje najjače sandžačke po-litičke partije, Stranke demokratske akcije, koji je dostigao vrhunac izja-vom njenog predsjednika 2006. godine da Mešihat Islamske zajednice više ne

postoji i brutalnom agresi-jom na Islamsku zajednicu 2007. godine koja još uvijek traje. U Wikiliksovim diplo-matskim depešama više puta se naglašava da su agresiju na Islamsku zajednicu izvršili tadašnji premijer Srbije i pred-

sjednik Stranke demokratske akcije u nadi da će, između ostalog, preuzeti vlasništvo nad postojećom i onom vakufskom imovinom koja se treba vratiti

Islamskoj zajednici donošenjem i implementacijom Zakona o re-stituciji eksproprijacijom oduzete imovine crkvama, vjerskim zajed-nicama i građanima Republike Sr-bije. Nakon sloma SDA-ovske ap-

solutističke vladavine Sandžakom i stvaranja neke prijelazne vrste plu-ralističkog političkog društva, dola-zi do podjele lokalne vlasti između SDP i SDA, dok lideri obje partije dobivaju ministarske pozicije u Vladi Republike Srbije. SDP i nje-zin predsjednik ubrzo po dolasku na vlast u Novom Pazaru i drugim sandžačkim gradovima otvoreno nastavljaju kriminalne, korupcijske i druge protuzakonite radnje i zlo-upotrebe narodnog povjerenja koje su stekli u najvećoj mjeri zahva-ljujući indirektnoj pomoći muftije Zukorlića, što dovodi do toga da se on ogradi od takve vlasti i poku-šava ukazati na svaki vid njihovog kriminalnog djelovanja. Spregom politike, kriminala, policije (u jed-nom trenutku), sudstva i tužilaš-tva, pokušavaju napraviti direktni obračun s muftijom Zukorlićem, Islamskom zajednicom i aktivisti-ma duhovno-nacionalnog pokreta koji kulminira direktnim sudarom žandarmerije sa muslimanima na vakufskom dobru Mearif na Hadžetu 4. septembra 2010. godine, gdje su lokalne vlasti pokušale na šehidskom mezarju izgraditi dječ-je obdanište. Uzrok takvog odnosa lokalnih vlasti bili su izbori za Boš-njačko nacionalno vijeće na kojima je apsolutnu pobjedu odnijela lista Bošnjačke kulturne zajednice čiji je nosilac bio muftija Zukorlić. Uz sve nepravilnosti i direktne odgovor-nosti i kršenja zakonskih i ustav-nih odredaba od strane nadležnih republičkih organa i samog mini-stra za ljudska i manjinska prava, muftija Zukorlić je na tim izborima, pored duhovnog, stekao i direktni predstavnički legitimitet Bošnjaka u Srbiji. Poslije formiranja Bošnjač-ke demokratske zajednice i učešća na predsjedničkim izborima samo-ga muftije Zukorlića nanijet je di-rektan udarac tim politikama, kao i njihovim malicioznim satelitskim strankama, te jasno postavljena di-ferencijacija između snishodljive i autentične sandžačke politike. Re-zultati općih izbora iz 2012. godine i Muftijinog neposrednog anga-žmana na njima doveli su do pada Borisa Tadića i DS-ovske vlasti i drastičnih promjena političkih prilika u Srbiji, a Bošnjačka demo-kratska zajednica, čije je osnivanje on prejudicirao, postala je realna nada za bolju političku budućnost Bošnjaka i Sandžaka, čime su direk-

TABIRENJA

28

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

tno ugroženi interesi kriminalnih udruga i kriminogenih elemenata u sandžačkim političkim partijama koje su prihvatile podanički odnos naspram Beograda.

POJEDINI BOSANSKI POLITIČARI NA POZICIJAMA

Uspostavom nacionalnih institu-cija Bošnjačke kulturne zajednice, Bošnjačke akademije nauka i um-jetnosti, Bošnjačke nacionalne fon-dacije i Svjetskog bošnjačkog kon-gresa proširile su se ideje pokreta nacionalnog buđenja Bošnjaka koje predvodi muftija Zukorlić na cjelo-kupan životni prostor ovog naroda, što ugrožava pojedine bosanske političare koji u takvom nacional-nom djelovanju vide opasnost za svoje nezaslužene političke pozici-je s kojih crpe lične koristi nauštrb naroda BiH, a ostaju indolentni po pitanju sudbonosnih procesa svog naroda koji ih je doveo na te po-ložaje. Indiferentan odnos spram gorućih nacionalnih problema, pa čak i same egzistencije Bošnjaka u svojoj matičnoj državi, te utisak ne-moći kojeg bošnjački političari na pozicijama ostavljaju u odnosu na politiku Milorada Dodika, glasa-čima postaje prepoznatljiv Mufti-jinim dominantnim nastupima na televizijskim gostovanjima i javnim tribinama, naročito nakon formira-nja Svjetskog bošnjačkog kongresa i izglasavanja muftije Zukorlića za predsjednika Skupštine ove sveboš-njačke organizacije. Netrpeljivost koju pojedini bosanski političari gaje prema muftiji Zukorliću oči-gledna je i po tendencioznom djelo-vanju njihovih činovnika i dužnika iz medijskog i pseudointelektual-nog sektora koji orkestrirano nasto-je diskreditirati Svjetski bošnjački kongres, njegovog predsjednika dr. Mustafu Cerića i predsjednika Skupštine muftiju Zukorlića, im-putirajući im bošnjački fanatizam, islamski nacionalizam i niz drugih neodrživih kvalifikacija koje imaju za cilj umanjivanje popularnosti i utjecaja ove organizacije i njenih čelnika.

RUKOVODSTVO TURSKOG DIJANETA

Eliminaciji muftije Zukorlića rado-valo bi se i rukovodstvo turskog Dijaneta koje u njemu vidi pre-preku za pretvaranje Sandžaka u

pokusni teren za njihov brižljivo pripremljen koncept turcizacije islamskih zajednica Balkana. Već je sasvim jasno da su iza agresije na Islamsku zajednicu 2007. godine di-jelom stajali i pojedinci iz Dijaneta. Kada se taj koncept urušio, pojavila se turska inicijativa rješavanja pro-blema Islamske zajednice u Srbiji iz 2011/2012. godine koja također nije urodila plodom. Nakon svih pre-govora, došlo se do zaključka da je jedino rješenje uklanjanje muftije Zukorlića. Prisjetimo se: najprije su mu nudili rezidenciju u Istanbulu, a onda u Džedi u Saudijskoj Arabi-ji. Nakon čvrstog stava muftije Zu-korlića da ni po koju cijenu neće na-puštati Sandžak, pa makar morao otići u rodno selo i čuvati ovce ili biti muezin u novopazarskoj Arap džamiji, te podrške njegovom stavu tadašnjeg reisu-l-uleme dr. Musta-fe-ef. Cerića, koji je rukovodstvu Dijaneta predočio šta se događalo bošnjačkim vjerskim i nacionalnim prvacima nakon dolaska u Ista-nbul, privremeno se odustalo od ta-kvih ideja. Krajem 2012. i početkom 2013. godine rukovodstvo Dijane-ta je iznova, posredstvom sitnih interesom ponukanih pojedinaca (novcem i obećanim položajima), pokušalo napraviti udar na Islam-sku zajednicu u Srbiji i priključiti je svom sistemu, kao što je već uradi-lo u nekolicini balkanskih država, ali je i taj nečasni poduhvat na vri-jeme osujećen od strane predvod-nika Islamske zajednice i vjernika i sveo se na nekolicinu položajem nezadovoljnih činovnika. Nedav-no je predsjednik Dijaneta Mehmet Gormez, u susretu sa tih nekoliko imama iz Sandžaka, nosioca inicija-tive tzv. „treće islamske zajednice“, govoreći o muftiji Zukorliću kazao: „Ako on nastavi sa ovom arogan-cijom, možemo mi i drugačije.“ Ne može se s preciznošću odrediti bukvalno značenje tog drugačijeg, ali da je u pitanju nešto nasilno ne-mamo dilemu, obzirom da su svi pokušaji čelnika Dijaneta da uspo-stavi dominaciju nad Islamskom zajednicom u Srbiji propali i da im to predstavlja ogroman problem turcizacije islamskih zajednica Bal-kana, što bi trebalo prethoditi ovla-davanju muslimanskim narodima ovog prostora u svakom smislu i korištenju istih za ostvarenje vlasti-tih potreba.

DRUGI RELIGIJSKI I IDEOLOŠKI FAKTORI

Također, Muftijinom odstranje-nju radovali bi se i drugi religijski i ideološki faktori koji ne mogu podnijeti ovako uvjerljivo i dosto-janstveno predstavljanje islama i širenje islamske misli kao što to čini muftija Zukorlić. U individualnim javnim nastupima, obraćanjima na islamskim vjerskim obredima i skupovima u organizaciji naci-onalnih institucija, dominantnost muftije Zukorlića u odnosu na sve ostale učesnike toliko je izražena da ne postoji nijedan iskreni musli-manski velikodostojnik na Balkanu koji bi mu osporio prednost u tom domenu. Pored toga, u medijskim nastupima u balkanskim državama u svakoj prilici dominira nad sago-vornicima, da se nemalo puta čulo kako oponenti imaju problem odre-đenog eksperta ili novinara suočiti sa muftijom Zukorlićem po bilo ko-joj temi. Takvi nastupi vraćaju po-nos bošnjačkom i svim drugim mu-slimanskim narodima koji u muftiji Zukorliću prepoznaju islamsko dostojanstvo i snagu vjere koja im ulijeva samopouzdanje i ojačava iman. S druge strane, u Muftijinom superiornom predstavljanju islama mnogi nemuslimani razbijaju pre-drasude prema ovoj religiji, što ne ide na ruku onima koji bi da islam i muslimane predstave kao funda-mentaliste i ekstremiste, ili primi-tivce zaostale za vrijednostima sa-vremene kulture i civilizacije.

LICEMJERI IZ NEPOSREDNOG MUFTIJINOG OKRUŽENJA

Muftijin nestanak išao bi na ruku i licemjerima iz njegovog neposred-nog okruženja kojima je zavist i sopstvena nesposobnost izazvala potpuno sljepilo na realnost i koji u Muftiji vide prepreku da dođu na poziciju na kojoj se on nalazi. Iako jeste bolno, nažalost, i ovo je dio naše stvarnosti. Neki od njih uklju-čeni su u svaki retrogradni pokušaj slabljenja ili uništenja institucija koje već dvadeset godina izgrađu-je muftija Zukorlić. Svježiji primjer jesu pojedinci koji su pokušali os-novati tzv. „treću islamsku zajedni-cu“, ali istih, manje ili više izlože-nih, ima u svim dijelovima pokreta kojeg predvodi muftija Zukorlić, od obrazovnog, preko akadem-

TABIRENJA

29

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

skog, do nacionalnog i političkog. Njihovo postojanje ne treba čuditi, osobito ukoliko se ima u vidu či-njenica da ni Muhammed a.s. nije bio lišen takvog iskušenja. Najve-ća opasnost leži u tome kada se, za račun ostvarenja svojih nakana, udruže s nekim od spoljnih faktora koji posjeduju mehanizme grubog obračuna sa ličnošću muftije Zu-korlića jer nemaju načina legalnim i legitimnim putem osporiti njegovu lidersku poziciji, kako u Islamskoj zajednici tako i nacionalnom pokre-tu Bošnjaka.

NOSIOCI ORGANIZIRANOG KRIMINALA U SANDŽAKU I OKRUŽENJU

Na koncu, Muftijino uklanjanje bilo bi po volji i nosiocima organizira-nog kriminala u Sandžaku i okru-ženju koji u njegovom djelovanju vide opasnost za svoje kriminalne organizacije i poslove. Muftija se kriminalnim udrugama konstan-tno zamjerao tokom cijele svoje dvadesetogodišnje karijere, ali je u posljednjoj deceniji intenzivirao aktivnosti u tom pravcu jer su isti bili važne poluge nasrtaja na vakuf-sku imovinu i pokušaja agresije na Islamsku zajednicu. Kulminacija njegove borbe protiv kriminala bio je serijal tribina „Izolacija krimina-la - temelj opstanka zajednice“ koji je prerastao u knjigu, a u kojoj se u potpunosti raskrinkavaju svi glav-ni vidovi organiziranja kriminalnih udruga i djelovanja takvih sistema, te nudi mehanizam zaštite društva

od njih izolacijom i sprovođenjem kur’anskih i univerzalnih načela moralnosti i ozdravljenja zajednice. Ovi Muftijini nastupi naštetili su nosiocima organiziranog kriminala u Sandžaku i okruženju koji su svoj prljavi novac stavili na raspolaga-nje određenim političkim faktorima koji su pokušali spregom sa sud-stvom i tužilaštvom, te republičkim inspekcijama zastrašiti i ucijeniti aktiviste i simpatizere nacionalnog pokreta i konačno kupovinom volje glasača na prošlim općim izborima u Srbiji poraziti političko krilo na-cionalnog pokreta Bošnjaka, ali u tome nisu uspjeli, što predstavlja realnu opasnost za njih na sljedećim izborima. Ovakvo djelovanje mufti-je Zukorlića ne ide im na ruku, jer ih sprječava da od Sandžaka napra-ve balkanski i evropski centar nar-ko i svakog drugog kriminala.

FENOMEN LIKVIDACIJE

Na kraju ovog analitičkog pokušaja notificiranja svih koji su zaintere-sirani za sprječavanje daljeg djelo-vanja muftije Zukorlića, ne želimo ulaziti u posljedice onoga što bi rea-lizacija tih nakana proizvela prema naručiocima i izvršiocima tog čina i do čega bi to dovelo ne samo u Sandžaku, već na cijelom životnom prostoru Bošnjaka, jer bi nas to uve-lo u temu koja zahtijeva jako dugu elaboraciju. Ali možemo samo spo-menuti da bi taj čin izazvao potpu-nu destabilizaciju regiona ne isklju-čujući ni najrigidnije vidove osvete.

Međutim, ono što još zaslužuje da se spomene jeste fenomen same likvidacije. Zašto se uopće neko upušta u takav vid eliminacije svog oponenta? Svjedoci smo da se i u našoj državi i regionu u proteklih dvadeset godina dogodilo više ubi-stava značajnijih ličnosti, od politič-kih oponenata, kao u slučaju „Ibar-ske magistrale“, preko nezavisnih novinara - Ćuruvije i drugih, do samoga premijera Đinđića. Zajed-ničko svim ideološki drukčije moti-viranim naručiocima i izvršiocima atentata na spomenute jeste nemoć da se legalnim i legitimnim putem zaustavi djelovanje neistomišljeni-ka koji su se za borili za, prema nji-ma, časne i dostojanstvene ciljeve i pokušavali srbijansko društvo iz-baviti iz čeljusti genocidne politike, dominacije kriminalnih klanova i gangova, monopolizma tajkunskih udruga, krađe i razgradnje državne imovine i pokušavali napraviti kor-jenite reforme u srbijanskom druš-tvu što bi uzrokovalo ozdravljenje ovog prostora. Svi pobrojani razlo-zi, uz još muslimansku i bošnjač-ku posebnost, mogu biti motivi za pokušaj zaustavljanja muftije Zu-korlića koji je svojim dosadašnjim angažmanom pokazao dosljednost u borbi za načela vraćanja općeljud-skog dostojanstva i samoj državi ponudio program spasa i preporo-da društva.

TABIRENJA

TRGOKEMOt r a d e t r a n s p o r t a n d m o r e

K u ć a z a V a š u K u ć uwww.trgokemo.comDubrovačka bb

phone/fax: + 381 20.360.181email: office@trgokemo.com

Trg Isa-bega IshakovićaNovi Pazar

020/337-870

Tokom 2011. godine Vlada Republike Srbije je odobri-la sredstva za modernizo-vanje nekoliko fudbalskih

stadiona u Srbiji kako bi zadovoljili standarde međunarodnih takmi-čenja. Među njima je bio i Gradski stadion u Novom Pazaru. Radovi, koji su prema ugovoru vrijedni 165 miliona dinara, finansirani su sa po deset odsto iz lokalnog i republič-kog budžeta, a ostatak kreditima poslovnih banaka koji bi podjed-nako isplaćivale država i lokalna samouprava.

U vrijeme kada je Vlada odobra-vala sredstva za stadion u Novom Pazaru i tokom same modernizaci-je, predsjednik Fudbalskog kluba bio je tadašnji ministar rada i so-cijalne politike Rasim Ljajić, danas potpredsjednik Vlade i ministar spoljne i unutrašnje trgovine i tele-komunikacija.

Grad je vodio Meho Mahmutović iz Sandžačke demokratske partije (SDP) koji je na posljednjim izbori-ma, kao Ljajićev koalicioni partner, ponovo izabran za gradonačelnika.

Nabavku za stadion raspisao1 je Grad Novi Pazar u februaru 2011. i sprovedena je po Zakonu o javnim nabavkama (ZJN) i Zakonu o pod-sticanju građevinske industrije Re-publike Srbije u uslovima ekonom-ske krize, kojim su uređeni uslovi i način realizacije svih građevinskih projekata koje finansira država.

Ovim zakonom unaprijed je elemi-nisana i smanjena konkurencija jer se nabavke ne objavljuju javno, u otvorenom postupku, gdje svi za-interesovani mogu da se prijave, već se primjenjuje pregovarački postupak bez prethodnog objavlji-vanja, u kojem naručilac sam bira kome će poslati poziv za prijavu na tender.

Ponude građevinskih firmi pristigle nakon poziva Gra-da otvorene su 18. marta 2011. Kako je navedeno u zapisniku2, sve ponude su bile neispravne ili ne-potpune. Iako ZJN propisuje da se u tom slučaju postupak poništava i raspisuje nova nabavka, Grad je to zanemario i tražio da se postojeće ponude dopune kako bi postupak

ipak bio nastavljen.

SVE PONUDE NEISPRAVNE, A POSTUPAK „HITNO“ NASTAVLJEN

Novinari CINS-a su kontaktirali sve građevinske firme koje su u pr-vom krugu dostavile ponudu i pri-sustvovale otvaranju istih. Među-tim, od tri firme koje su učestvovale u posljednjem krugu izbora ponu-đača, samo su predstavnici “Ikan company” željeli da daju izjave.

CINS je pomoću Zakona o pristu-pu informacijama od javnog zna-čaja od nadležnih organa prikupio dokumentaciju u vezi sa javnom nabavkom rekonstrukcije novopa-zarskog stadiona.

Analizirajući dokumenta, Rade Đurić, pravnik iz organizacije „Transparentnost Srbija“, zaklju-čuje da su postavljeni uslovi u skla-du sa Zakonom o javnim nabavka-ma, ali da je vrednovanje ponuda nejasno.

„Dosta tih dopuna (ponuda) bilo je neosnovano i automatski su mora-le biti odbijene“ - rekao je Đurić za CINS.

Predsjednik Topličkog centra za demokratiju i ljudska prava, Dra-gan Dobrašinović, takođe smatra da je postupak trebalo obustaviti.

„Ako nijedna ponuda ne ispunjava uslove koji su propisani konkur-snom dokumentacijom3, poništava se tender i otvara se novi. Ponude se otvaraju, tu sjedi Komisija, kaže „neispravna“, „neispravna“… Nema sad dopune – „donesi još ovo“. Međutim, ne. Oni su tražili dopunu i po svaku cijenu su gurali (postupak)“ - objašnjava Dobraši-nović za CINS.

Član gradske Komisije koja je spro-vela predmetnu nabavku, Radivoje Jelesić, kaže da su tražili dopune umjesto da ponovo raspišu nabav-ku jer su hitno htjeli da završe sta-30

MIMO zaKONa MILION i Po eura za stadion

CINS POTVRDIO PISANJA REVIJE „SANDŽAK“ IZ 2012. O GRAđEVINSKOJ I NARKO-MAFIJI U NOVOM PAZARU

Grad Novi Pazar je prekršio Zakon o javnim nabavkama da bi lokalni fudbalski klub ušao u Super ligu Srbije. U žurbi da se posao rekonstrukcije stadiona FK “Novi Pazar” vrijedan 160 miliona dinara obavi prije početka fudbalske sezone, Grad je isti dodijelio firmi koja nije ispunjavala uslove. Republička komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je u cjelini poništila ovu

nabavku, što je potvrdio i Vrhovni kasacioni sud.

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

Dragana PEćO

ISTRAŽIVANJA

Da bi „hitno“ izgradio stadion, Grad je kršeći Zakon o javnim nabavkama posao dodelio firmi koja nije ispunjavala uslove (foto: novipazar.rs)

31

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

dion.

„Moglo je to da se zaustavi, ali da je poništeno prošlo bi još godinu dana. Građevinska sezona bi prošla i zato smo tražili dopune, zbog hitnosti. Sem drugih uslova, da bi klub mo-gao da uđe u Super ligu, stadion je morao da bude završen do jula 2011. godine“ - rekao je Jelesić za CINS.

Međutim, nigdje u dokumentaciji se ne navodi da je neophodno ovu na-bavku sprovesti po hitnom postup-ku prouzrokovanom vanrednim okolnostima ili nepredviđenim do-gađajima, kako je propisano u ZJN4.

PROTUZAKONITO ISKLJUČEN JEDAN OD PONUđAČA

Prilikom drugog otvaranja ponu-da5, nakon što su sve firme morale da dostave dopune istih jer su bile nepotpune, komisija Grada je uočila „neuobičajeno nisku cijenu na pozi-ciji betonskih radova“ u ponudi fir-me „Amiga“ d.o.o. iz Kraljeva. Osim zbog ove nejasnoće, Grad im je dao i negativne poene za ranije izvođene radove (izgradnja gradskog projek-ta „Jaz“ u Novom Pazaru 2008.), na-kon čega ih je Komisija obavijestila da neće biti pozvani u dalji tok pre-govaranja.

Zbog ovakve odluke „Amiga“ se obratila Republičkoj komisiji za za-štitu prava u postupcima javnih nabavki i poslala joj zahtev za za-štitu prava6 u kojem su zahtijevali da budu uključeni u postupak. Sem ukazivanja na neispravnost ostalih ponuda, „Amiga“ je u pomenutom zahtjevu navela da cijenu koju su ponudili vide kao najnižu realno obračunatu, da su radove zbog kojih su dobili negativne bodove završili „kvalitetno i u roku“, nakon čega je to „potpisano i ovjereno“ od strane nadležnih organa, kao i da su za taj posao „kompletno isplaćeni“.

Predstavnici „Amige“ su odbili da daju izjave novinarima CINS-a.

REPUBLIČKA KOMISIJA U CJELINI PONIŠTILA POSTUPAK

Kao odgovor na zahtjev podnijet od strane „Amige“, Republička komisi-ja 13.09.2011. donosi rješenje kojim poništava kompletan postupak i nalaže njegovo ponovno sprovođe-nje7. Analizirajući kompletan postu-pak, komisija, kako je pojašnjeno u rješenju, smatra da je ZJN ovakvim postupcima naručioca obesmišljen i

da je jedini način da se utvrđene po-vrede ZJN otklone“poništenje pred-metnog postupka u cjelini”.

Protiv ovog rješenja Republičke ko-misije Novi Pazar je podnio tužbu Vrhovnom kasacionom sudu, koji ju je odbacio8.

Sagovornik CINS-a Dragan Dobra-šinović kaže: „Samim tim što jed-nom licu nisu dozvolili da se takmiči u postupku, oni su mu nanijeli štetu. To je utvrdila Republička komisija, to je utvrdio sud i tu je napravljena klasična zloupotreba. Element kri-vičnog djela jeste ne samo pribavlja-nje protupravne imovinske koristi, nego i nanošenje štete nekome. Hem su pribavili korist firmi koja je dobi-la posao, hem su napravili štetu ovi-ma koji nisu dobili posao” - smatra Dobrašinović i dodaje: „Možda su nanijeli štetu samom Gradu. Možda je to plaćeno skuplje nego što je tre-balo, a velika je šansa da jeste. Što bi oni stopirali konkurenciju osim ako posao neće da daju nekom svom? Morali su da obustave izvršenje ugo-vora. Samim tim što nisu, stekli su se uslovi za ništavost tog ugovora, kao da se ništa nije desilo. Sve stvari mo-raju da se vrate u prvobitno stanje“ - objašnjava Dobrašinović.

IZABRALI FIRMU KOJA NE ISPUNJAVA USLOVE

Grad je dva puta tražio da se ponu-de dopune i u trećem krugu9, a od sedam firmi preostale su tri.

Nakon trećeg kruga otvaranja po-nuda i pregovaranja10, izabrana je zajednička ponuda dvije firme – no-vopazarske „Ikan company“ i be-ogradske „SM.net“11, iako ni ta nije

bila ispravna i potpuna, što potvr-đuje dokumentacija koju posjeduje-mo.

Vlasnici “Ikan company“12 su Asim Zejnelović i Ćemala Delimeđac, dok je vlasnik „SM.net“13 Dragoslav Ilić iz Beograda. Zanimljivo je da je prethodni suvlasnik „SM.neta“ bio kontroverzni biznismen Milorad Joksimović, zvani Miša Omega, za koga je CINS prošlog ljeta otkrio da je poslovao sa Rodoljubom Radulo-vićem14, optuženim za učešće u me-đunarodnom švercu kokaina. Više detalja o vlasnicima u antrfileu.

Rade Đurić iz organizacije „Tran-sparentnost Srbija“ napominje da čak i da ZJN dopušta da sve ponude budu neispravne, pa da se kasnije učine ispravnim tako što će se do-puniti, „Ikan company“ to nije uči-nio do kraja, dok je, sa druge strane, „Amiga“ zbog mnogo manje važnih nedostataka eleminisana iz postup-ka.

U zapisniku sa trećeg kruga otva-ranja ponuda15 navodi se da je “po-šiljka za ‘Ikan company’ vraćena pošiljaocu ‘SM.net’ jer dostavljač nije uspeo da pronađe primaoca na navedenoj adresi”.

„Očigledno da im je naručilac to pri-hvatio, što je potpuno neosnovano. Tako da je ‘Ikan company’, odnosno njegov partner iz zajedničke ponu-de, nastavio da učestvuje u daljem pregovaranju iako nije ispunjavao tražene uslove“ - objašnjava Đurić.

Uprkos svemu, Grad Novi Pazar,

ISTRAŽIVANJA

Rješenje Republičke komisije kojim je nabavka rekonstrukcije stadiona u cjelini

poništena

Meho Mahmutović, gradonačelnik Novog Pazara i koalicioni partner ministra Rasima Ljajića (foto: novipazar.rs)

32

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

kojeg je zastupao gradonačelnik Meho Mahmutović, sklopio je počet-kom aprila 2011. ugovor sa izabra-nim ponuđačem16 „Ikan company“ i „SM.Net“ na osnovu odluke o izbo-ru najpovoljnije ponude17.

Direktor „Ikan company“ Asim Zej-nelović tvrdi da je njegova firma regularno izabrana da obavlja pred-metne radove.

„To je sigurno regularno, ne može biti regularnije. Tamo stoji da sam ja zakonski dobio tender i potpisao ugovor. Ja sam radio u Crnoj Gori velike poslove, 36 hiljada kvadrata, Madonin koncert, radim Američ-ku ambasadu, dosta poslova radim u Njemačkoj, u Rusiji, svugdje me ima“ - navodi Zejnelović za CINS.

Aneksom ugovora18 od 14. maja iste godine, za nosioca poslova izabra-na je „Ikan company“. Đurić napo-minje da je čudno što je u jednom momentu cio posao prebačen na novopazarsku firmu i dodaje: „Kao da su ih iskoristili da sa svojim re-ferencama učestvuju u postupku, pa su poslije odustali.“

Zejnelović priznaje da njegova fir-ma nije mogla sama da učestvuje, ali nije rekao zašto je zajedničku ponu-du podnio baš sa firmom “SM.Net”.

„Nisam mogao. Da sam mogao, ja bih učestvovao sam. Pa eto, imao sam neke male nedostatke“ - kaže Zejnelović za CINS.

ZAKON KAO IZVOR KORUPCIJEObzirom na to da se postupak oda-bira izvođača radova na stadionu, osim prema ZJN, određuje i prema odredbama Zakona o podsticanju građevinske industrije, to što se „Amiga“ zahtjevom obratila Repu-bličkoj komisiji nije sprječavalo dalji tok postupka, što inače ZJN i propi-suje.

U suprotnom, postupak bi morao da se zaustavi dok Komisija ne donese rješenje o usvajanju ili odbijanju za-htjeva. To je išlo na ruku Gradu No-vom Pazaru koji je „žurio“ sa zavr-šetkom radova na stadionu dok traje građevinska sezona, kako bi posao bio završen do jula 2011., prije nego što počne nova fudbalska sezona 2011/2012. u kojoj je FK „Novi Pa-zar“ imao šansu da postane super-ligaš.

Ovakve zakonske odredbe kritikuje Dragan Dobrašinović napominjući da je Zakon o podsticanju građevin-ske industrije19 i donijet da bi se Re-publička komisija „ćušnula“ u stra-

nu i neutralisao njen uticaj.

„Ovdje se čak išlo i korak dalje. Ne samo što je podnijet zahtev za za-štitu prava i na osnovu tog zahtjeva nije obustavljen ugovor, već čak i kad je Republička komisija donije-la odluku, oni to nisu uvažili. I sud kada je donio odluku, kao najveća instanca u tom postupku, to nije sprovedeno.“

Toplički centar za demokratiju i ljudska prava jedna je od nekoliko organizacija koje su podnijele inici-jativu za ocjenu ustavnosti20 Zakona o podsticanju građevinske industri-je koji, u nekim svojim odredbama, stavlja van snage ZJN.

Krajem prošle godine, 24.12.2012., Narodna skupština usvaja izmjenu ovog Zakona u dijelu u kojem se rok njegovog važenja produžava. Umje-sto do 31.12.2012., zakon će važiti do 31.12.2014. godine21.

Dobrašinović kaže da je slučaj ove nabavke samo primjer koji pokazu-je probleme u vezi sa Zakonom o podsticanju građevinske industrije i upozorava da Ustavni sud već tri godine ne reaguje na njihovu inici-jativu.

„U međuvremenu, vlast je produža-vala važenje tog zakona. Očigledno je da je u pozadini namjera da se

ISTRAŽIVANJA

Prilikom polaganja kamena temeljca, ministar Rasim Ljajić, tadašnji

predsednik FK „Novi Pazar“ izjavio da je rekonstrukcija stadiona jedna od najvećih investicija u gradu u 2011. godini (izvor:

novipazar.rs)Rodoljub Radulović uvek je lako sticao prijatelje, partnere i novac. Poslovnu reputaciju

izgradio je kroz kompanije koje je osnovao u Rusiji, Austriji, Sjedinjenim Američkim Državama i drugde, a na Balkan se vratio 2002. godine spreman da se baci na posao.

33

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

određenim firmama koje su bliske vlastima dodijele poslovi koje inače ne bi dobile u regularnom postupku. To je zakon koji je isto što i korupci-ja. To je državni projekat, namjerno, svjesno. Skupštinska većina je stala iza njega“ - upozorava Dobrašino-vić.

FIRMA KOJA JE DOBILA POSAO POVEZANA SA MIŠOM OMEGOM

U postupku učešća u nabavci „SM.net“ iz Beograda je poslužila kao po-moć „Ikan company“ iz Novog Pa-zara da zadovolji uslove konkursa.

„SM.net“ sa sjedištem u Beogradu osnovao je Dragoslav Ilić 2001. go-

dine kao jedini vlasnik22. Tri godi-ne kasnije, u firmi se kao suvlasnik pojavljuje Milomir Joksimović23, u javnosti poznatiji kao Miša Omega, koji je učestvovao u brojnim priva-tizacijama.

Omega je u intervjuu datom NIN-u rekao da je vlasnik preko 100 firmi u Srbiji24, kao i da je prijatelj sa Srete-nom Jocićem, zvanim Joca Amster-dam, koji je u Srbiji osuđen za ubi-stvo.

CINS je, u projektu „Misteriozni šef narko kartela“25, takođe otkrio da je Miša Omega poslovao i sa Rodolju-bom Radulovićem (Miša Banana), koji je prošle godine optužen za učešće u švercu 1.8 tone kokaina26. Njih dvojica su 2002. godine zajedno osnovali kompaniju za uvoz bana-na27.

Iz “SM.Net” Miša Omega izlazi 2010., a Ilić ponovo postaje jedini vlasnik28 firme sa blizu 40 zaposle-nih, pokazuju podaci Agencije za privredne registre29. Na zvaničnom sajtu ove firme specijalizovane za projektovanje i izvođenje armirano-betonskih montažnih konstrukcija, navedeno je više referenci iz njiho-vog poslovanja30.

Novopazarsku firmu „Ikan com-pany“ osnovali su 2003.31 Enes Spa-hović i Hilmija Kahrović. Naredne godine kompaniju preuzima32 Asim Zejnelović, a 2012. godine suvlasnik kompanije postaje33 Ćemala Delime-đac. Firma je u godini prije nego što je dobila posao rekonstrukcije stadi-ona imala šest zaposlenih34, a taj broj se u 2011. povećao na 68. Poslovni prihod je sa dva miliona u 2010. sko-čio na 150 miliona dinara35 u nared-noj godini.

FK „NOVI PAZAR“ NOVI SUPERLIGAŠ

Sezonu 2010/2011. FK „Novi Pazar“ okončao je kao trećeplasirani na ta-beli Prve lige Srbije. Prema propo-zicijama36, samo prva dva najbolje rangirana kluba prelaze u višu - Su-per ligu Srbije. Te godine su na vrhu tabele bili FK „BASK“ i FK „Radnič-ki 1923“.

Međutim, BASK je odustao od ula-ska u Super ligu jer nije ispunjavao neophodne uslove, a tadašnji di-rektor BASK-a Bojan Radovanović izjavio je da je klub obavijestio Fud-balski savez Srbije (FSS) da nema uslova za odigravanje utakmica u Super ligi.

Nakon odustajanja BASK-a i sjed-nice koju je održao FSS, donijeta je odluka da upražnjeno mjesto popu-ni klub iz Novog Pazara. Već ispla-niranu rekonstrukciju stadiona no-vopazarskog kluba, koji takođe nije ispunjavao uslove za superligaško takmičenje, Grad je „ubrzao“ kako bi klub bio spreman prije početka sezone. U Gradskoj upravi su za CINS potvrdili da je postupak javne nabavke zbog „hitnosti“ morao brzo da se sprovede. Međutim, sprovo-deći te procedure, Grad je prekršio ZJN, što je potvrdila Republička ko-misija.

Pomenuti čelnik BASK-a, Bojan Ra-dovanović, u novoj sezoni je prešao na čelo FK „Novi Pazar“ i tako zami-jenio tadašnjeg predsjednika kluba, ministra Rasima Ljajića. Iako se u domaćim medijima špekulisalo da je BASK svoje mjesto „prodao“ klubu iz Novog Pazara, zvaničnici BASK-a su to demantovali.

U decembru 2011. Radovanović je uhapšen37 zbog zloupotreba u pri-vredi u prethodne tri godine, zbog pribavljanja falsifikovanih dokume-nata o hipoteci na osnovu kojih mu je odobren kredit od oko 4,5 miliona eura.

DRI PODNIO ZAHTJEVE ZA POKRETANJE PREKRŠAJNOG

POSTUPKAProtiv gradonačelnika Novog Paza-ra Meha Mahmutovića, načelnika Gradske uprave za izvorne i povje-rene poslove Sulejmana Nicovića, te Seljahudina Muratovića i Mersuda Suljića, odgovornih u JP „Direkcija za izgradnju grada Novog Pazara“, Državna revizorska institucija (DRI) podnijela je krajem februara ove go-dine zahtjeve za pokretanje prekr-šajnog postupka pred Prekršajnim sudom u Novom Pazaru. Dio tih zahtjeva odnosi se i na nepravilnosti prilikom sprovođenja javnih nabav-ki.

Nepravilnosti koje je DRI utvrdila38 u poslovima gradonačelnika Novog Pazara Meha Mahmutovića tokom 2011. godine:

• 180 miliona ukupno potrošeno na poslove javnih nabavki koje nisu bile predviđene planom javnih nabavki za tu godinu,

• 109 miliona direktno isplatio do-bavljačima umjesto da ih isplate pojedina javna preduzeća čiji su računi bili u blokadi,

ISTRAŽIVANJA

Bojan Radovanović, bivši čelnik BASK-a koji je u novoj sezoni prešao da vodi novopazarskog superligaša. Hapšen decembra 2011. zbog malvezacija sa

kreditima

34

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

• 56 miliona dinara više isplaćeno za plate obračunavane koeficijen-tima većim od propisanih,

• 51,7 miliona odobrio za isplatu sredstava za finansiranje potreba i interesa građana u oblasti spor-ta, suprotno Zakonu o sportu,

• 7,8 miliona potrošeno na usluge reprezentacije za koje nisu raspi-sane javne nabavke,

• 2,5 milona za finansiranje udru-ženja građana bez sprovođenja javnog konkursa,

• 1,9 miliona za materijal za Narod-nu kuhinju bez sprovođenja jav-nih nabavki,

• 1,4 miliona plaćene usluge javnog informisanja za koje nisu raspisa-ne javne nabavke,

• 1,4 miliona za ostali materijal za posebne potrebe za koji takođe nije bila raspisana javna nabavka,

• 780.000 više nego što je bilo pred-viđeno sredstava za Predškolsku ustanovu „Mladost“,

• 700.000 više od predviđenog pla-tio za cvijeće i zelenilo,

• 594.000 odobreno manje sredsta-va za finansiranje političkih par-tija i neredovne isplate,

• 160.000 za 160 poklon čestitki za 8. mart od dobavljača „Lilly Droge-rie“ suprotno Zakonu o budžetu.

Budžet Grada za 2011. godinu po-gledajte na internet stranici CINS.39

U revizorskom izvještaju koji je DRI objavila40 o pravilnostima poslo-vanja Grada Novog Pazara tokom 2011. godine, osim ostalih nezakoni-tih radnji pominju se nepravilnosti u vezi sa postupkom javnih nabavki, nabavki koje su bile nepredviđene godišnjim planom ili za koje postu-pak nije ni bio sproveden.

Međutim, javna nabavka velike vri-jednosti rekonstrukcije Gradskog stadiona nije uvrštena u izvještaj DRI. Od ove institucije nismo uspe-li da dobijemo odgovor da li je ova nabavka uključena u revizorski iz-vještaj Grada Novog Pazara za 2011. godinu ili ne, jer zbog lošeg iskustva sa novinarima nisu željeli da daju izjave.

LINK: http://www.cins.org.rs/?p=12891

(CINS – Centar za istraživačko novinarstvo NUNS-a)

1 http://www.cins.org.rs/wp-content/uploads/2013/04/2011.02.23-odluka-o-pokretanju-pregovarackog-postup-ka.pdf

2 http://www.cins.org.rs/wp-content/uploads/2013/04/2011.03.18-zapi-snik-o-otvaranju-ponuda1.pdf

3 http://www.cins.org.rs/wp-content/uploads/2013/04/2011.02-konkursna-dokumentacija.pdf

4 http://www.cins.org.rs/wp-content/uploads/2013/04/Zakon-o-javnim-nabavkama1.pdf

5 http://www.cins.org.rs/wp-content/uploads/2013/04/2011.03.28-zapi-snik-o-otvaranju-ponuda.pdf

6 http://www.cins.org.rs/wp-content/uploads/2013/04/2011.04.08-zahtev-za-zastitu-prava-ponudjaca.pdf

7 http://www.cins.org.rs/wp-con-tent/uploads/2013/04/2011.09.13-Re%C5%A1enje-Komisije-UJN.pdf

8 http://www.cins.org.rs/wp-content/uploads/2013/04/2012.11.16-Vrhov-ni-sud-resenje-odbijanje-zalbe-Novi-Pazar.pdf

9 http://www.cins.org.rs/wp-content/uploads/2013/04/2011.04.05-zapi-snik-o-otvaranju-ponuda.pdf

10 http://www.cins.org.rs/wp-con-tent/uploads/2013/04/2011.04.05-za-pisnik-o-pregovaranju.pdf

11 http://www.cins.org.rs/wp-con-tent/uploads/2013/04/2011.04.06-od-luka-o-izboru-najpovoljnije-ponude.pdf

12 http://www.cins.org.rs/wp-con-tent/uploads/2013/04/2012.07.24-IKAN-COMPANY-re%C5%A1enje-o-promeni-%C4%8Dlanova_redacted.pdf

13 http://www.cins.org.rs/wp-con-tent/uploads/2013/04/sm-net_redac-ted.pdf

14 http://www.cins.org.rs/?p=9331 15 http://www.cins.org.rs/wp-con-

tent/uploads/2013/04/2011.04.05-za-pisnik-o-otvaranju-ponuda1.pdf

16 http://www.cins.org.rs/wp-con-tent/uploads/2013/04/2011.04.06-ugovor.pdf

17 http://www.cins.org.rs/wp-con-tent/uploads/2013/04/2011.04.06-od-luka-o-izboru-najpovoljnije-ponude1.pdf

18 http://www.cins.org.rs/wp-con-tent/uploads/2013/04/2011.05.14-anex-ugovora.pdf

19 http://www.cins.org.rs/wp-con-tent/uploads/2013/04/Zakon-o-pod-sticanju-gradjevinske-industrije1.pdf

20 http://www.cins.org.rs/wp-content/uploads/2013/04/Topli%C4%8Dki-centar-inicijativa.pdf

21 http://www.cins.org.rs/wp-con-

tent/uploads/2013/04/produzenje-zakona-do-2014.pdf

22 http://www.cins.org.rs/wp-con-tent/uploads/2013/04/2001-osniva-nje-SMnet-Dragoslav-Ilic_redacted1.pdf

23 http://www.cins.org.rs/wp-con-tent/uploads/2013/04/Milomir-Jok-simovic-suvlasnik-SM-net-2004_re-dacted1.pdf

24 http://liduss.blogspot.com/2009/12/intervju-milomir-joksi-movic-misa-omega.html

25 http://www.cins.org.rs/?cat=1849 26 http://www.cins.org.rs/?p=12053 27 http://www.cins.org.rs/?p=9331 28 http://www.cins.org.rs/wp-con-

tent/uploads/2013/04/SMnet-apr-clan-drustva_redacted1.pdf

29 http://www.cins.org.rs/wp-con-tent/uploads/2013/04/SMnet-finan-sijski-izvestaj1.pdf

30 http://www.cins.org.rs/wp-con-tent/uploads/2013/04/SM.NET-Re-ference1.pdf

31 http://www.cins.org.rs/wp-con-tent/uploads/2013/04/2003-ikan-company-osnivanje_redacted1.pdf

32 http://www.cins.org.rs/wp-con-tent/uploads/2013/04/2004-ikan-company-promena-osnivaca_redac-ted1.pdf

33 http://www.cins.org.rs/wp-con-tent/uploads/2013/04/2012.07.24-IKAN-COMPANY-re%C5%A1enje-o-promeni-%C4%8Dlanova_redacted2.pdf

34 http://www.cins.org.rs/wp-con-tent/uploads/2013/04/2010-ikan-company-finansijski-izve%C5%A1taj1.pdf

35 http://www.cins.org.rs/wp-content/uploads/2013/04/2011-ikan-company-finansijski-izve%C5%A1taj-13.pdf

36 http://www.cins.org.rs/wp-con-tent/uploads/2013/04/Propozicije-Super-lige1.pdf

37 http://www.cins.org.rs/wp-con-tent/uploads/2013/04/2011-12-14-sa-opstenje-zloupotreba-u-privredi1.pdf

38 http://www.cins.org.rs/wp-con-tent/uploads/2013/04/Meho-Ma-hmutovic-Gradonacelnik.pdf

39 http://www.cins.org.rs/wp-con-tent/uploads/2013/04/odluka_o_budzetu_2011.pdf

40 http://www.dri.rs/images/pdf/re-vizija2012/2_novi_pazar2011.pdf

ISTRAŽIVANJA

35

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

U petak 05.04.2013. god. u prostorijama Bošnjačke demokratske zajednice održana je konferencija za novinare na kojoj je go-vorio predsjednik IO BDZ Sead Šaćirović.On je, između ostalog, naglasio da je u toku izgradnje stadiona u Novom Pazaru, za koji je grad Novi Pazar mimo zakona uložio mi-lion i po eura, tada na mjesto predsjednika fudbalskog kluba bio tadašnji ministar rada i socijalne politike Rasim Ljajić, danas pot-predsjednik Vlade i ministar spoljne i unu-trašnje trgovine i telekomunikacija.„Saopštavamo javnosti da se obistinilo ono našta smo ukazivali posredstvom revije ‘Sandžak’ i putem naših konferencija za medije ovdje u Bošnjačkoj demokratskoj zajednici, da je gradska vlast u Novom Pa-zaru, na čelu sa gradonačelnikom Mehom Mahmutovićem i Rasimom Ljajićem - lide-rom Sandžačke demokratske partije, mimo zakona za izgradnju gradskog stadiona u Novom Pazaru, potrošila milion i po eura. Grad Novi Pazar je ovom prilikom prekr-šio zakon o javnim nabavkama da bi lokal-ni fudbalski klub ušao u Superligu Srbije. U žurbi da se ovaj posao rekonstrukcije stadiona FK Novi Pazar, vrijedan 160 mi-liona dinara, obavi prije početka fudbalske sezone, grad je isti dodijelio firmi koja nije ispunjavala uslove za izvođenje tih rado-va. Republička komisija za zaštitu prava u konstrukciji javnih nabavki u cjelini je poni-štila ovu nabavku, što je potvrdio i Vrhovni kasacioni sud“ - istakao je Šaćirović. On je dodao da nije moguće vjerovati u iskrenost prvog potpredsjednika Vlade Aleksandra Vučića koji se bori protiv ko-rupcije i kriminala sve dok uz njegove sku-te sjedi nosilac i vrh tog kriminala Rasim

Ljajić.„Pozivamo policiju, pravosuđe i tužilaštvo da i u ovom slučaju reaguju. Treba ispitati sve ove navode koje je Centar za istraživač-ko novinarstvo objavio, a o kojem je revija ‘Sandžak’ pisala i Bošnjačka demokratska zajednica ukazivala“ - kazao je Šaćirović.Na pitanje novinara Sandžak televizije da li smatra da je ovo samo jedna u nizu ne-zakonitih radnji od strane onih koji vode ovaj grad, Šaćirović je naglasio da pored ove postoji još mnogo nezakonitih radnji koje su sproveli oni koji čine vlast u Novom Pazaru, našta je Bošnjačka demokratska za-jednica i ranije ukazivala.Da li je vršen pritisak na Emira Elfića u pravcu legalizacije i kakav je stav BDZ-a po tom pitanju, bilo je pitanje novinara radija Sto plus za predsjednika IO BDZ Seada Ša-ćirovića.„Što se tiče ovog pitanja apsolutno ne že-lim da komentarišem i da ulazim u dubinu onoga što je Emir Elfić juče govorio. Samo ću reći da se on nikada ni sa kime u stranci nije konsultirao šta će i o čemu će da govo-

ri“ - naglasio je Šaćirović, podvlačeći to da na Elfića niko nikada u stranci nije vršio pritisak.Da li muftija Zukorlić na isti način priku-plja pare za Bošnjačku demokratsku zajed-nicu kao i za islamske institucije, Šaćirović je odgovorio na pitanje novinara radija Sto plus.„Ne! Za Bošnjačku demokratsku zajednicu muftija Zukorlić nema potrebe da sakuplja novac jer mi imamo onu zakonsku regula-tivu koju nama pristiže, ali i dovoljno savje-snih ljudi koji su spremni da poklanjaju za Bošnjake, za dobrobit svih ljudi i građana. Mene zaista čudi što se toliko vežete za gospodina Zukorlića i što se ne čudite zbog čega su Rasim Ljajić i Meho Mahmutović pokrali ovoliko para. Gospodin Zukorlić je pokupio toliko para da se napravi jedna humana institucija, kao što je kulturni cen-tar u Petnjici“ - istakao je on.Šaćirović je pozvao više nadležne organe da reaguju na bezakonje i zaustave krimi-nalne grupe.

Pripremila: Meka Dečković

Šaćirović: „ne vjerujem u BorBu Protiv orGanizovanoG kriminala dok u vladi sjedi

rasim ljajić“

ISTRAŽIVANJA

sda: „i mi smo Govorili o KrIMINaLNIM radNjaMa

GradonaČelnika mahmutovića“

Tvrdnje predstavnika SDA Sandžaka o neza-konitom i rasipničkom trošenju novca građana Novog Pazara od strane gradonačelnika ponovo su potvrđene, sada od strane Centra za istra-

živačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije, a ranije od strane državnog revizora pokretanjem postupaka protiv gradonačelnika i njegovih saradnika, istaknuto je na pres konferenciji Stranke demokratske akcije Sandžaka, ogranak Novi Pazar„Afera ‘Stadion’ koju su otvorili nezavisni mediji, a gdje je ukazano da je gradonačelnik, tajno i mimo zakona, potrošio milion i pet stotina hiljada eura, predstavlja te-žak oblik zloupotrebe službenog položaja jer je novac trošen tajno i nezakonito u proceduri koju je poništila nadležna Republička agencija za javne nabavke, što je potvrdio i Vrhovni kasacioni sud. Gradonačelnik se dr-znuo da posao vrijedan milion i petsto hiljada eura bu-kvalno pokloni onome kome on hoće. Postavlja se logič-no pitanje: kakav je interes gradonačelnik imao da radi tajno i nezakonito” – istakao je Amir Hasurdžić, portpa-rol i član Izvršnog odbora SDA Sandžaka za Novi Pazar.

Kada je i zbog čega osnovana Zajednica sandžačke dijaspore? Koji su bili njeni ciljevi i da li je odgovorila prvim potrebama?

U aprilu 2003. godine osnovana je Zajednica sandžačke dijaspore kao krovna organizacija sandžač-kih Bošnjaka koji žive u dijaspori s ciljem da se kroz razne aktivnosti očuva vjerski, kulturni i nacional-ni identitet sandžačkih Bošnjaka koji žive u Zapadnoj Evropi. Već punih deset godina ZSD putem kulturnih i vjerskih manifestaci-ja, tribina, seminara, ekskurzija i ostalih aktivnosti radi na buđenju svijesti o vjeri, jeziku i nacionalnoj pripadnosti. ZSD kao i ostale or-ganizacije ima svoje faze kroz koje prolazi. Prva faza, koja je trajala ne-koliko godina, svakako je bila faza udaranja temelja, kao i formiranje mreže aktivista u mnogim grado-vima i mislim da se na tom polju uspjelo.

Želim istaći da sandžački Bošnja-ci imaju vjeru duboko urezanu u 36

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

INTERVJU

naŠ oPstanak u realizaciji kur’anskoG imPerativa

„ikre - uČi“

MITHAT EF. MUJOVIć - PREDSJEDNIK ZAJEDNICE SANDŽAČKE DIJASPORE

Razgovaramo sa Mithat-ef. Mujovićem, predsjednikom Zajednice sanžačke dijas-pore o ZSD-u i dijaspori, džematima “El-Iman” i “El-Ihsan” u Beču čiji je predsjednik, Reviji “San-džak” čiji je direktor, “Školi roditeljstva”, brojnima seminarima, predavanjima, sesijama i drugim brojnim aktivnostima.

37

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

srcu. Oni nekada iz nemara napu-ste određene principe, nekada im se vrate, ali kada se pokrene bilo koja akcija izgradnje džamija ili vjerskih obrazovnih ustanova onda primi-jetite kako vrijedno i sa posebnim entuzijazmom ulaze u akcije i podr-žavaju takve projekte. Ljubav prema vjeri je itekako vidljiva u dijaspori gdje niču mesdžidi i islamski centri diljem Zapadne Evrope i gdje može-te vidjeti sve veći broj mladih ljudi koji pune džamije.

Kada govorimo o nacionalnom i kulturnom identitetu tu je stvar dru-gačija. Višedecenijsko ugnjetavanje Bošnjaka, njihovo zbunjivanje kroz ignorisanje nacionalne odrednice i bosanskog jezika, te instaliranje pol-trona na značajnim pozicijama, re-zultiralo je nemarom u nacionalnom pogledu. Buđenje se, hvala Bogu, dešava, međutim, to je proces koji traje.

Kada ste Vi preuzeli Zajednicu i u kakvom stanju ste zatekli organizaciju?

Preuzeo sam Zajednicu koja se kre-tala solidno na putu ka realizaciji zacrtanih ciljeva. U nekoliko država su bili osnovani ogranci. Problemi sa kojima se Zajednica tada suoča-vala isti su koji nam se i dalje name-ću: prostorna distanca, nedovoljna komunikacija između centrale i re-gionalnih odbora, nedovoljan broj aktivista itd. Ljudi koji su tada bili uključeni u ZSD ulagali su ogroman trud da se udare temelji Zajednici, da se izgradi struktura, kao i da se unese što više motivacije u redove aktivista. Brojne manifestacije diljem Zapadne Evrope osvježavale su Za-jednicu okupljajući veliki broj akti-vista i posjetilaca. Zahvalan sam tim ljudima koji su udarali prve temelje Zajednici. Zadovoljan sam tempom kojim se kreće Zajednica, mada na-ravno uvijek može biti bolje.

Koji je današnji kurs Zajednice? Koji su zadaci kojima ona mora odgovoriti?

Glavni kurs Zajednice jeste briga prema sandžačkim Bošnjacima u dijaspori. Mudrim potezima i osvje-žavajućim idejama kroz lepezu zani-mljivih programa radimo na izgrad-nji pozitivnog ambijenta u kojem će se naši ljudi osjećati sigurno, svjesni da ima neko ko brine o njima, njiho-voj djeci i ko im želi sretniju buduć-nost. Prioritetni zadaci u narednom periodu su sljedeći. U suradnji sa džematima raditi na izradi zanimlji-vih programa koje treba promovi-rati među omladinom. Omladina

nam je na najvećem udaru. S jedne strane suočeni su sa „sjajem“ Zapa-da, njegovom prividnom ljepotom i izazovima, a sa druge strane sa nedovoljnom brigom našeg dijela društva, što često rezultira udaljava-njem omladine, njihovim utapanjem u postojeće sisteme država u kojima žive. Zatim, smatramo jako važnim izgradnju mreže aktivista u svim gradovima Zapadne Evrope gdje žive sandžački Bošnjaci. Mreža akti-vista u mnogim gradovima naravno postoji.

Tri dimenzije su od suštinskog zna-čaja za ZSD i to: jačanje ljudskih re-sursa, umrežavanje intelektualnog i ekonomskog potencijala naših ljudi i pružanje pomoći Sandžaku i svim patriotskim dokazanim snagama u našem vatanu.

Pobrojte nam neke značajne aktivnosti i poduhvate ZSD.

Naše aktivnosti bismo mogli po-dijeliti na one koje su usmjerene prema sandžačkim Bošnjacima koji žive u dijaspori poput: organizira-nja raznih tribina, seminara za mla-de, manifestacija, kulturnih večeri, sportskih turnira, sponzorisanja naših sportista itd., te na one koje su usmjerene prema Bošnjacima koji žive u Sandžaku, što uključuje pokroviteljstvo određenih manife-stacija, humanitarne pomoći siro-mašnima, stipendije studentima, oglašavanje saopćenjima za javnost i dr.

ZSD je u prošlom periodu imala za-ista veliki broj aktivnosti. Neke od njih u prošloj godini bile su: uklju-čivanje ZSD u osnivanje džemata u Lajpcigu; manifestacije održane u Frankfurtu, Ofenbahu i Hanove-ru, koje su bile izuzetno posjećene; obilježavanje Dana Sandžaka u Švi-carskoj; serijal tribina o nacional-nom identitetu Bošnjaka u nekoliko gradova u Danskoj; nekoliko hu-manitarnih pomoći Sandžaku itd. U februaru ove godine imali smo obilježavanje Dana Bošnjaka u Au-striji na kojoj su među ostalima bili i akademik Ferid Muhić kao i naš poznati publicista i autor Muhamed Mahmutović.

U toku je realizacija projekta „Po-drška medijskom sektoru ZSD“ gdje planiramo, pored prezentacije revi-je „Sandžak“, pokrenuti nekoliko obrazovnih emisija iz oblasti vjere, kulture, i historije Sandžaka u sa-radnji sa TV Sandžak koju prate naši ljudi u dijaspori putem interneta.

Od januara ste preuzeli emanet revije „Sandžak“, kako je Muftija jednom ka-zao, koja je nacionalni farz Bošnjacima. Kakve su Vaše prve impresije? Kakav je značaj Revije za Bošnjake u dijaspori?

Preuzimanje emaneta revije „San-džak“ još jedan je u nizu ozbiljnih iskoraka ZSD ka novim uspjesima. Revija je zaista, kao što je uvaženi Muftija istakao, nacionalni farz. Mi diljem Zapadne Evrope među san-džačkim Bošnjacima promovira-mo ideju da svaka kuća treba biti mesdžid i obrazovni centar. U našim kućama moramo imati biblioteke u kojoj se neminovno mora naći i re-vija „Sandžak“ koja nas vraća nama i budi sjećanje o tome ko smo, kojoj vjeri i naciji pripadamo, te kojim je-zikom govorimo. Revija „Sandžak“ je glas istine i smatramo je izuzet-no važnim, posebno za Sandžaklije koji žive daleko od vatana i koji su na snažnom udaru talasa asimilaci-je. Nije rijedak slučaj da naša djeca koja žive na Zapadu ne znaju puno o Sandžaku i svojim korijenima.

Kako je Revija prihvaćena među Bošnja-cima dijaspore?

Revija je solidno prihvaćena. Otpri-like se oko 400 brojeva distribuira u Zapadnoj Evropi. Lično nisam za-dovoljan tim brojem. Naš cilj je da revija „Sandžak“ uđe u najmanje hiljadu domova u dijaspori i nadam se da ćemo uspjeti u tome. Također, želja nam je da se u manjim kružoci-ma uz bratsku atmosferu diskutuje o značajnim kulturnim i historijskim temama koje tretira Revija. Edukaci-ja zaista treba biti naša najveća inve-sticija.

Pored aktivnosti u ZSD aktivni ste i na drugim poljima. Radite u džematu u Beču. Kakvi su Vaši utisci obzirom da ste imamili i u drugim državama Evrope?

Pored funkcije predsjednika ZSD imam puno drugih obaveza. Uvijek mi je bila zanimljiva kur’anska po-ruka: „Ako vas bude.“ U vremenima uspona jednog naroda mora se no-siti ogromni teret i biti spreman ra-diti za desetoricu kako bi se došlo do cilja. Predsjednik sam Islamskog kulturnog centra Bošnjaka u Beču koji ima dva džemata (El-Iman i El-Ihsan) i još četiri udruženja. Zatim, direktor sam novoosnovanog Cen-tra za lični razvoj TAGYIR, nekoliko sati sedmično radim kao savjetnik u Centralnom zatvoru u Beču i, kao što ste spomenuli, radim kao imam u džematu El-Ihsan, što mi je najo-miljenija funkcija. Kada nakon du-

INTERVJU

38

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

njalučke brzine i životnih stresova svratite do mihraba u mesdžidu i spustite čelo na tlo veličajući Tvorca univerzuma, onda se zaista osvježe i rekonstruišu vaše misli i emocije, a srce nađe smiraj.

Često zijaretim naše džemate po Zapadnoj Evropi i moram kazati da nije nimalo lahko biti imam u dijas-pori. Kao imam morate razumjeti vrijeme u kojem žive vaši džematli-je, kao i probleme sa kojim se suo-čavaju. Trebate biti izvor motivacije, kao i izvor informacija, te liječnik koji postepeno i bezbolno operiše i uklanja sve nedostatke svojih dže-matlija. Zatim, morate širiti ljubav među svojim narodom i jačati jedin-stvo safa. Sve to zahtijeva ogromnu energiju i izuzetno naporan rad.

Redovno držite predavanja u drugim boš-njačkim udruženjima. Recite nam nešto o tome.

U Beču imamo nekoliko udruže-nja koja imaju korisne programe za omladinu i studente. Jednom mje-sečno držim predavanje u Institutu za dijalog „Friede“. Zatim, dva puta u mjesecu održavam seminare iz oblasti psihologije studentima u or-ganizaciji Bošnjačke omladine Au-strije. Jednom mjesečno organizu-jem seminare za odrasle u okviru projekta „Škola roditeljstva“, kao i sedmične seminare za grupu od dvadesetak tinejdžera u ime tek no-voosnovanog Centra za lični razvoj TAGYIR. Često govorim da su naša bošnjačka udruženja u Beču poput velikog broja aviona na nebu, ali nema sudaranja zato što je nebo pro-strano, a putanje precizne i isplani-rane.

Završili ste fakultet u Libanu, a sada po-hađate postdiplomske studije u Beču i Beogradu. Zašto baš ta dva odsjeka?

Završio sam Fakultet islamskih na-uka u Libanu. Znati arapski jezik i imati temeljna znanja iz islamskih nauka je zaista velika blagodat. No, kada završite fakultet i dođete na teren, suočavajući se sa brojnim izazovima društva u kojem živi-te, shvatite da vam nedostaje puno toga. Shvatite da je potrebno ući u dubinu teorija koje ste izučavali. Ra-skorak između ispričanih i naučenih lekcija u našem narodu je ogroman. Jaz između priče i prakse je još veći. Glavni razlozi leže u neznanju, ne-poznavanju i neiskorištavanju sop-stvenih potencijala, kao i u davanju prednosti forme nad suštinom, te površnosti nad dubinom shvatanja. Tragajući za odgovorima završio sam dvogodišnji studij racionalno-emotivne psihoterapije u Beogradu, privodim kraju master studije iz psiho-socijalnog savjetovanja na In-stitutu ARGE u Beču, kao i master na religijskoj pedagogiji na Bečkom univerzitetu. Mislim da svi mora-mo raditi na sebi, na produbljivanju znanja o našim emocijama, načinu razmišljanja, strahovima, odgojnim konceptima i općenito o filozofiji ži-vota.

Šta želite da poručite čitaocima revije „Sandžak“?

Dragim i vrijednim čitaocima bih prvenstveno zahvalio što kupuju reviju „Sandžak“ i time učestvuju u projektu buđenja vjerske, kulturne i nacionalne svijesti kod Bošnjaka. Smatram jako važnim čitanje Revije u krugu naših familija, upoznavanje

naše djece sa našom historijom, obi-čajima i kulturom. Revija „Sandžak“ zaista kreira novu mrežu svjesnih aktivista u dijaspori. Preporučio bih čitaocima da šire poruku o panboš-njačkom buđenju, da aktueliziraju među svojim prijateljima i pozna-nicima značajne teme iz Revije koje, bez sumnje, tretiraju najvažnija pi-tanja našeg opstanka. Nadam se da ćemo ubrzo nastaviti sa štampanjem značajnih brošura uz reviju „San-džak“ koja će dodatno obogatiti naša znanja iz raznih naučnih oblasti.

Šta želite poručiti onima koji ne čitaju Reviju?

A onima koji je ne čitaju poručio bih da je naš opstanak u realizaciji kur’anskog imperativa „Ikre - uči“. Put ka svim životnim uspjesima vodi preko učenja. Doba u kojem ži-vimo zahtijeva brzinu razmišljanja, svakodnevno osvježavanje novim informacijama, praćenje situacije na lokalnom i globalnom nivou, te intenzivno jačanje sopstvenih inte-lektualnih i emocionalnih potenci-jala. Moramo proširiti krug naših svakodnevnih tema, unijeti više in-formacija u naše domove, povećati broj knjiga u našim kućnim bibliote-kama, jačati interesovanje za plodne diskusije i razmjenu mišljenja i svi zajedno učestvovati više na terenu, a manje na tribinama. Apelujem na sve koji do sada nisu čitaoci revije „Sandžak“: Čitajte Reviju, jer ona će sigurno obogatiti vaša znanja i uklo-niti maglu sa vašeg životnog puta!

INTERVJU

Razgovarao:Salahudin FETIĆ

Izbor argentinskog pape Franje, 266. biskupa Rima i poglavara Rimokatoličke crkve, zaslužuje i naše čestitke i naš osvrt o bu-

dućnosti muslimansko-kršćanskog suživota i dijaloga.

Kao neko ko je preživio genocid na kraju 20. stoljeća u Bosni, ja sam jako zainteresiran za politiku Va-tikana i poruku Svete Stolice, koja govori ispred Katoličke crkve. Dok politički utjecaj Vatikana može biti ograničen na javnu diplomatiju, duhovni utjecaj ima veliki značaj za milione kršćana diljem svijeta. Dakle, Papa je oduvijek imao veliki utjecaj po globalni mir i sigurnost.

Papa Franjo može naći kod dva svo-ja prethodnika neposredno važne lekcije koje bi mogle voditi njegove buduće odnose s muslimanima.

Papa Ivan Pavao II je bio dobar ko-munikator i pristaša međuvjerskog dijaloga. Njegov odnos s musli-manskim svijetom je bio pun obe-ćanja i poštivanja. Na primjer, on je govorio protiv četvorogodišnje op-sade Sarajeva svake nedjelje iz ba-zilike Svetog Petra u Rimu. Poruka pape Ivana Pavla: “Nikad više rat, nikad više mržnja i netrpeljivost”, dobro je bila prihvaćena od strane svih ljudi. Kada je posjetio Saraje-vo u aprilu 1997., tadašnji bosanski predsjednik rahmetli Alija Izetbe-gović nazvao je papu Ivana Pavla II “jednim od najutjecajnijih ljudi u 20. stoljeću”.

Iako su odnosi s muslimanima bili zategnuti na jedan nesretan način primjedbom pape Benedikta XVI o islamu i Poslaniku Muhamedu na Univerzitetu u Regensburgu 2005. godine, njegova naknadna isprika podstakla je dijalog.

Dijalog koji je uslijedio počeo je Inicijativom „Zajednička riječ“ (A Common Word Initiative), koju su pokrenula 138 muslimanska uče-njaka i akademika. Dana 13. okto-bra 2007. ovi muslimanski učenja-ci objavili su otvoreno pismo pod nazivom “Zajednička riječ između

nas i vas” kršćanima diljem svijeta, pozivajući ih da potraže zajedničku osnovu s muslimanima na temelju ljubavi Jednog Boga i svog bližnjeg. Svaka država sa većinskim musli-manskim stanovništvom u svijetu bila je predstavljena i kršćanske vođe diljem svijeta su pozitivno re-agovale na ovu inicijativu.

To je dovelo do osnivanja Kato-ličko-muslimanskog foruma. Dva sastanka su održana do sada. Prvi se održao u Vatikanu 2008., gdje se papa Benedikt XVI susreo se svim sudionicima, a drugi u Jordanu 2011. godine. Odnosi su također učvršćeni hodočašćem koje je papa Benedikt XVI poduzeo na mjestu Isusova krštenja u Jordanu i njego-vom posjetom džamiji Kralja Huse-ina tokom tog istog putovanja 2010. godine.

Izjava pape Franje o dijalogu, objavljena u njegovoj knjizi iz 2011. godine „Na nebu i zemlji“ kaže: “Dijalog se rađa iz stava poštova-nja prema drugoj osobi, iz uvjerenja da druga osoba ima nešto dobro za reći. To pretpostavlja da ima mjesta u srcu za stajalište i mišljenje sva-kog pojedinca. Dijalog podrazumi-jeva srdačan prijem, a ne osudu. Kako bi se vodio dijalog potrebno je znati kako spustiti odbranu, otvo-riti vrata doma i ponuditi ljudsku toplinu.”

Imajući to na umu, nadam se da je papa Franjo naslijedio najbolje od oba svoja prethodnika: otvorenost i dobru volju pape Ivana Pavla II prema muslimanima i spremnost pape Benedikta XVI da nastavi dija-log i jačanje odnosa s muslimanima u svijetu.

Doista, nadam se da će papa Fra-njo obnoviti katoličko-muslimanski forum s novom energijom i preda-nošću duhu Inicijative „Zajednička riječ“ koju je papa Benedikt XVI po-mogao započeti. Tim obnavljanjem mogao bih da se nadam da moje dvoje unučadi mogu živjeti u miru u Bosni bez straha od vjerski moti-viranog nasilja.

Uz snažne međuvjerske odnose po-stoje tri područja od zajedničkog ljudskog interesa koja bi papa Fra-njo mogao učiniti važnim u svom pontifikatu. Prvo je pitanje siro-maštva, koje bi trebalo privući našu ljudsku i vjersku savjest. Drugo je pitanje klimatskih promjena zbog globalnog zagađenja prouzrokova-nog ljudskim nemarom i pohlepom. I treće je pitanje nuklearne prijetnje koja bi mogla dovesti do ljudskog samouništenja.

Ovi problemi su globalni po priro-di, a lokalni po akciji. Bez obzira na naše vjere, kulture, rase, nacional-nosti i ideologije, mi smo u istom brodu globalnog kolapsa ili spase-nja. Stoga, moramo graditi naš brod pomoću mira, dijaloga i međusob-nog poštovanja.

Nadam se da će papa Franjo učiniti ono što može da bi radio s musli-manima i drugima kako bi izgradili arku koja će spasiti ovo naše zajed-ničko čovječanstvo.

Neka nas Bog sve blagoslovi da bu-demo prijatelji jedni drugima. Mi svi imamo različite staze u životu, ali bez obzira gdje idemo svi uzima-mo pomalo jedni od drugih posvu-da. Prijatelji su Božji način brige o nama.

* Šejh mustafa Cerić je emeritus Vrhovni muftija Bosne i Hercego-vine i trenutno je na funkciji pred-sjednika svjetskog bošnjačkog kongresa. on je 2003. godine ko-primatelj nagrade za mir Felix Ho-uphouët-Boigny koju dodjeljuje UNesCo. ovaj članak je napisan za Common Ground News service (CGNews).

Izvor: Common Ground News servis (CGNews), 26. marta 2013.

www.commongroundnews.org

Prijevod: Adnan Hasanović

dr. Mustafa-ef. CERIć

39

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

TABIRENJA

Poruka BosanskoG vrhovnoG muftije

PaPI FraNjI

Od vremena Osmanlija na ovamo još nikad Bošnja-ci u ovolikoj mjeri nisu imali odbojnije stavove

prema turskim vlastima. Pet sto-tina godina zajedničkog življenja, preklapanja historije, kulture, tra-dicije i vjerskih osjećanja činili su koheziju i, bez obzira na otvorene zulume pojedinih namjesnika, koje su radili bez znanja i iza leđa sul-tana, zbližile su ova dva bratska naroda do te mjere da su Bošnjake susjedi često u oslovljavanju mi-ješali sa Turcima. A oni su svojski shvatili bratske veze ne žaleći ni života za odbranu turskog naroda i države. Od Beča, Budima, Mohača preko svih balkanskih gudura do Čanakalla ostavljali su svoje kosti i, uz ljiljane, ponosno uzdizali baj-rak Osman Gazi-paše. Osim, mili-ona šehidske krvi, dali su Bošnjaci Osmanlijama i više hiljada umnih glava, državnika, alima, mislilaca, učenjaka, umjetnika i stručnjaka svih fela bez kojih bi osmanlijska kultura i civilizacija bila šupljikavi-ja od švicarskog sira.I mi Bošnjaci smo se ponosili time, pa čak kad nas je Turska, kao ka-kva gorda maćeha, ostavila bez štita i mača na nemilost bjelo-svjetskim krvožderima, nismo se mnogo srdili već smo je u našim pitomim dušama i dalje voljeli kao majku koja je morala rodu u natra-ge, nadajući se da će doći vrijeme i čeznući da nas ponovo pomiluje po oštroj kosi, a da joj pritom ne pre-pukne materinsko srce kao u Hasa-naginice od boli za mlađahnim si-nom u bešici. I živjeli smo kao nejač skoro cijeli dvadeseti vijek, cijepalo nam se jato i lomila krila sve do kritične tačke uginuća devedesetih godina kada se vratila nada da nas mati nije skroz zaboravila, da nas se još sjeća i nosi u njedrima ne-kadra da uzme u naručje, ali ipak dovoljna jaka da pošalje selame i uzdahe saosjećanja s našom tugom i srebreničkom suzom.E, onda nam je mati stala na noge i krenula u zagrljaj. A mi – mi se rastrčali k njoj da što prije osjeti-mo toplinu i onu draž materinskog osjećaja što nam toliko fali da ga haman i ne poznamo. Toliko smo

se zalijepili uz nju, da se skoro isto-pismo ne videći da rukavice na ma-terinim rukama imaju neke našim zanešenim očima nevidljive nama-ze što hoće da nas satru. I sada se čudimo dok gledamo u toplinu nje-nih očiju i češemo se zbog svraba kojim nas zaraziše te otrovne ruka-vice. Kako vrijeme prolazi, svrab je sve žešći pa pomalo počinjemo za-zirati od majke, ne usuđujući se da joj prilazimo i prepustimo se nje-nim toplim i otrovnim dodirima. A u ustima gorak okus bošnjačkog prkosa i misao na sve što pretrpje-smo zbog toga što nas je napustila – i jedanaest genocida, i stotinama porušenih džamija, i hiljadama si-lovanih žena, i stotinama hiljada nevino pobijene djece, žena i stara-ca, i preko milion rasutih po svijetu – i sve nas to ne pokoleba da sanja-mo o majci, iako tražimo opravda-nje tom neugodnom osjećaju zbog svraba što s njenih rukavica pređe na naša tijela. Ne možemo da se ne sjetimo šejh Muhameda iz Užica i njegove poslanice iz 1768. godine i pitamo se da li su turska vlast i premijer Erdoan ikada naučili ili su možda samo zaboravili ovu lek-ciju, da li se uopće sjećaju Užica i

užičkih vitkih minara, pa makar kad spomenu svog najvećeg divan-skog pjesnika Sabita Užičanina?Mi u Sandžaku čuvamo sjećanje na šejh Muhameda Užičanina pred čijim je turbetom u Balotićima kod Rožaja iznikla prekasna ruža kakva više nikad i nigdje nije procvjetala. Šejh Мuhаmеd je biо pravičan čo-vjek koji je položio život radi borbe protiv nasilja vlasti, tlačenja rajе i samovolje osmanlijskih namjesni-ka. Njegov otpor nije se ograničio na Užice već je zahvatio butum Bosnu, o čemu pišu ovdašnji hro-ničari. A ugledni turski historičari, među kojima je i Šemsudin Sami, o Muhamed-paši, njegovom krv-niku, kažu da je s mjesta peškirage i čokadara za vrijeme sultana Mu-stafe II došao na mjesto velikog ve-zira, a onda i beogradskog valije, te da je bio obrazovan i blag čovjek, ali da u važnim državnim poslovi-ma nije imao sposobnosti.Dvije su pouke u poslanici šejh Mu-hameda zbog kojih i mi danas osje-ćamo svrab što nas kopa s rukavica naše majke. Prva glasi: “Kako је ovaj siromah razumio, u Beogradu i Carigradu se falsifikuju fermani,

40

turski hijanetre

vija

SAND

ŽAK

| 10

. apr

il 20

13. |

br.

172-

173

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

mr. Ja

hja FE

HRAT

OVIć

TABIRENJA

Hoće li turski lideri pomoći ili odmoći Bošnjacima i Sandžaku: Premijer Erdogan i Reis Gomez

Znate li šta su Šaban-Nikola i Redžep-Jovan kazali muslimanima kada su im „po-magali“ da se isele iz Užica? „Komšije, ništa ne brinite – gdje god da odete i tamo ćemo doći da Vam pomognemo da se odselite.“ I izgleda da su se nameračili da nam doista pomognu, samo što Sandžak nisu Užice, i što, vjerujemo, turski pre-mijer Redžep Tajip Erdoan nije lahkovjeran kao sultan Mahmut II te će na vrijeme svoje Šaban-Nikole i Redžep-Jovane onemogućiti da mu prišiju tako veliki grijeh i prizovu prokletstvo silnog Mehmeda Fatiha koji ove naše sandžačke i bosanske

krajeve učini svojim vakufima i zaštiti plemenitim dovama.

41

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

а da о tomе car ni pojma nema.” A druga je još eksplicitnije upućena Muhamed-paši beogradskom: „Bez visokog fermana hoćeš da skupljaš vojsku protiv mene. Ne znam kakvu ćeš vojsku skupiti i nas opljačkati, Austrijance ili carigradske hamze-vije, kojima još kažu ‘podrumaši’. Kada ulaze u podrum stave šešir na glavu i jedan drugog nazivaju Ni-kola-Šaban, Jovan-Redžep, а danju neki imaju na glavi kadijski saruk, neki šareni saruk, neki је u službi pred vratima vezira, а neki defterdar i tada se oslovljavaju Šaban-efendi i Redžep-efendi.“ Zbog takvih Šaba-na i Redžepa u Užicama danas nema ni jedne od stotina vitkih minara, niti muslimanskih grobalja, niti bilo kakvog biljega da je nekada tu, na toj zemlji podignut Osman-gazijev baj-rak na čast i ponos cijelog ummeta. A zbog takvih namjesnika na dušu sultana ostala je neizbrisiva mrlja do Kijametskog dana.Znate li šta su Šaban-Nikola i Red-žep-Jovan kazali muslimanima kada su im „pomagali“ da se isele iz Uži-ca? „Komšije, ništa ne brinite – gdje god da odete i tamo ćemo doći da Vam pomognemo da se odselite.“ I izgleda da su se nameračili da nam doista pomognu, samo što Sandžak nisu Užice, i što, vjerujemo, turski premijer Redžep Tajip Erdoan nije lahkovjeran kao sultan Mahmut II te će na vrijeme svoje Šaban-Nikole i Redžep-Jovane onemogućiti da mu prišiju tako veliki grijeh i prizovu prokletstvo silnog Mehmeda Fatiha koji ove naše sandžačke i bosanske krajeve učini svojim vakufima i za-štiti plemenitim dovama.A premijer Erodan oko sebe dakako ima tih lažnih beogradskih fermana i Šaban-Nikola i Redžep-Jovana koji mu danas, preko Dijaneta (Direkcije za vjerska pitanja pri Vladi Republi-ke Turske), te niza drugih vladinih i nevladinih organizacija i pojedina-ca, žele svojim hrđavim djelima baš to prokletstvo nanijeti, i zauvijek napraviti omrazu između Bošnjaka i Turaka, Albanaca i Turaka, ostalih muslimanskih naroda Balkana i Tu-raka, što će u konačnici dovesti da se bolest iznova ugnijezdi na Bosforu, samo što više neće imati ni Bošnjaka ni Albanaca niti drugih balkanskih muslimana da vidaju rane i stoje na Čanakallama braneći čast i ponos svoga dina.Valja otvoreno kazati da su Dija-net i njegov sadašnji rukovodilac Mehmed Gormez (nastavljajući po-sao svog prethodnika) bili partne-ri Beogradu u projektu razbijanja

Islamske zajednice 2007. godine. Nakon što im se grupa koju su za-jedno sa Beogradom proizveli otela kontroli i postala srpska zajednica, oni uspaničeno pokušavaju pravi-ti novu Islamsku zajednicu koja bi im bila poslušna. Dijanet je, u ime turskih vlasti i premijera Erdoa-na, učinio ovaj najveći grijeh cije-panja Islamske zajednice Bošnjaka Sandžaka koji nisu imali hrabrosti napraviti ni najveći diktatori i dže-lati Balkana. Zbog takvih nečasnih radnji, u Sandžaku se sve češće ova državna turska institucija oslovljava kao Hijanet.Na žalost, i vodeći muslimanski političar u svijetu Redžep Taip Er-doan i veliki turski narod trenutno su taoci takvog Dijaneta, vladinih i nevladinih udruga i pojedinaca Ša-bana, Nikola, Redžepa i Jovana što falsifikuju fermane i pronose neisti-ne puneći džepove lirama i dolari-ma iz turskog državnog budžeta i velikih vakufa na ime pomoći braći na Balkanu. Ti silni novci, umjesto za pomoć potrebnima, koriste se za potkupljivanje i pribavljanje kurira i

sluga koji će bez pogovora i radi za-dovoljenja ličnih interesa izvršavati sve zadatke koji vode ka razbijanju jedinstvene Islamske zajednice Boš-njaka. Njihova je težnja da u konač-nici od ovdašnjih muslimanskih sredina naprave novo Užice usput-no šireći kod Bošnjaka omrazu i jed prema svom bratskom turskom na-rodu.Zato i pišem ovu poslanicu iz San-džaka, ne što imam bojazan da će se ovdje dogoditi užički scenarij već kako bih ukazao premijeru Erdoanu na nečasnike i kako bi on u očima bošnjačkog i ostalih muslimanskih naroda Balkana sačuvao svoj i ugled cijelog turskog naroda koji nekada nije bio tako mali, ali hijanetluci-ma koji se rade, vjerujem njemu iza leđa, postaje sve bljeđi i polahko sahne. Uvaženi Premijeru, na vri-jeme promijenite otrovne rukavice kojim, umjesto bratske ljubavi i do-brote, s Vaših ruku na nas Bošnjake i druge muslimanske balkanske na-rode prenosite svrab što nam zadaje neugodne osjećaje i primorava da izbjegavamo Vaš iskreni stisak.

TABIRENJA

U subotu, 2. marta 2013. godine, u hotelu „Holi-vud“, u Sarajevu, BiH, sa početkom u 11 sati, odr-

žano je javno prezentovanje nauč-no-istraživačkog projekta „Zločini protiv čovječnosti i međunarodnog prava nad muslimanima (Bošnjaci-ma i Albancima) u plavsko-gusinj-skoj oblasti 1912-1913.“ autora aka-demika prof. dr. Smaila Čekića, a u povodu 100 godina od genocida i pokrštavanja plavsko-gusinjskih muslimana. Moja malenkost je imala zadovoljstvo da prisustvuje ovom veličanstvenom i historij-skom skupu i ovdje sa cijenjenim čitaocima želim da podijelim ne-koliko svojih utisaka. Ovom nauč-nom skupu prisutvovao je veliki broj ljudi, stručnjaka iz ove obla-sti, predstavnika raznih udruženja koja okupljaju Bošnjake i Albance, od Sjedinjenih Američkih Država preko Evrope do Sarajeva, Novog Pazara, Plava, Gusinja itd., pred-stavnici ambasada Albanije, Ma-kedonije, Crne Gore i Turske, kao i potomci žrtava genocida. Ono što je mene posebno dojmilo je to da se kod svih učesnika naučne rasprave vidjela velika odlučnost da se ko-načno utvrdi istina o onome što se je desilo kada je Crna Gora “oslo-bodila” Sandžak, a po svim mogu-ćim parametrima se ponašala kao okupatorska sila. U tom smislu želim posebno izdvojiti govor šefa ureda Narodnog vijeća Sandža-ka za Njujork, gospodina Smaila Srdanovića, koji je podvukao da se tokom izvršenja ovog strašnog zločina jasno vidjela namjera zloči-naca da zauvijek uklone Bošnjake sa prostora Sandžaka. „Zar o tome ne svjedoči i činjenica da više Plav-ljana i Gusinjana živi u Njujorku nego u rodnom zavičaju“ - podvu-kao je gospodin Srdanović..

U svom izlaganju na pomenutom skupu pozdravio sam prisutne u svojstvu direktora Instituta za istraživanje genocida i zločina i kao izaslanik predsjednika Inter-nacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, muftije Muamer-ef. Zu-

korlića, te prenio naše iskrene na-mjere da učinimo sve što je u našoj moći kako bi doprinijeli uspjehu ovog, za Bošnjake Sandžaka, veo-ma važnog projekta. Obradovalo me je saznanje da su autori projek-ta odlučili da mi učine čast da i ja budem član tima koji će se baviti istraživanjem na ovu temu. Kako bi dali svoj doprinos rasvjetljava-nju, naučnom metodom, historij-skih činjenica u vezi sa genocidom nad Bošnjacima tokom balkanskih ratova, na Internacionalnom uni-verzitetu u Novom Pazaru prijav-ljena je doktorska disertacija na na-značenu temu.

Puno je onih koji su doprinijeli da se krene u ovaj častan posao, ali svakako treba istaći da je najza-služnije rukovodstvo i članovi Za-vičajnog udruženja “Plav-Gusinje” iz razloga što su imali svijesti i hra-brosti da započnu ovako humano djelo. Za radovanje je činjenica da je podrška za uspjeh stigla sa svih strana. To je od izuzetne važnosti. Velika je odgovornost na sve da ovo uspije. Stoga, moramo zajed-nički istrajati do kraja. Ovoga puta jednom za svagda mora da pobije-di istina.

Također, od suštinske važnosti je to što će se ovaj posao raditi pod budnim okom uvaženog akademi-ka Čekića. Izborom uvaženog pro-fesora postavljeni su suštinski te-melji koji garantuju uspjeh u mjeri u kojoj je uspješno njegovo učešće u Komisiji za utvrđivanje činjenica vezanih za genocid u Srebrenici.

Utvrđivati istinu o genocidu u Pla-vu i Gusinju naučnom metodom je jedino moguće i ispravno. Bez ob-zira što je to teško, emocije moraju biti “kontrolisane” kada su ovakve studije u pitanju, jer smo svjedoci da nas i danas nastoje ubijediti da nije istina ono što smo svojim oči-ma gledali i ono što smo preživjeli. Zar treba veći dokaz za ovu moju tvrdnju od skandalozne odluke Haškog tribunala o oslobađajućoj presudi ratnom zločincu Momčilu Perišiću.

Nema nikakve sumnje da se Pla-vu i Gusinju desio planirani geno-cid. To nije bio izolovani incident. Slični zločini prije i nakon ovog genocidnog poduhvata svjedoče o namjeri u kontinuitetu da se politi-kom teritorijalne ekspanzije i geno-cidom dođe do konačnog rješenja “muslimanskog pitanja”.

Pred nosiocima ovog projekta je put koji neće biti lahak kako bi utvrdili ono što je jasno, kao što je jasno da je nad Bošnjacima iz-vršeno 11 genocida, da su u plav-sko-gusinjskoj oblasti, u izrazito složenim društvenim, političkim, socijalnim, kulturnim i drugim uslovima, u periodu 1912-1913. go-dine, od strane države Crne Gore, na ideološkoj, političkoj i etničko-vjerskoj osnovi nad muslimanima (Bošnjacima i Albancima), civilima i civilnim stanovništvom, izvršeni brojni zločini protiv čovječnosti i međunarodnog prava u brojnim i raznovrsnim akcijama, primjenom raznih metoda i sredstava, raznih obilježja, sa najtežim posljedicama, uključujući i genocid. Država Crna Gora i njeni organi vlasti su nosio-ci - ideolozi, planeri, organizatori i izvršioci zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava nad musli-manima (Bošnjacima i Albancima) u plavsko-gusinjskoj oblasti 1912-1913. nad domicilnim, civilnim, autohtonim stanovništvom, prven-stveno i isključivo zbog njihove et-ničke i vjerske pripadnosti.

Na kraju ću poželjeti svima nama uspjeha u ovoj mubarek nakani. Ovim barem donekle vraćamo dug onima koji su, ni krivi ni dužni, ubijeni. Znamo da neće biti lahko. Suočit ćemo se sa brojnim izazovi-ma i pokušajima ometanja i ospo-ravanja. Smijem dati sebi za pravo i da prognoziram da će se javiti dvi-je grupe onih koji će pokušati osu-jetiti ovaj čin. Jedni će to činiti iz ra-zloga što je u njihovo ime ovo sve i počinjeno i drugi koji će svojim naručenim stavovima svjedočiti vlastitu dijagnozu “stokholmskog sindroma”.

U VEZI SA GENOCIDOM U PLAVU I GUSINJU 1912. I 1913. GODINE

crNa gOra sE MOra IzjasNItIdr. A

DMIR MUR

ATOV

Ić

42

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

NACIJA

43

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

Ovim prvim poručujemo da će od njihovog odnosa prema pitanju ge-nocida u Plavu i Gusinju, u najma-nju ruku, ovisiti njihov put prema EU, ali ono što je mnogo važnije - naša spremnost da im povjerujemo da više neće ni pomisliti, a kamo-li iskazati namjeru da nešto slično pokušaju. Prvi korak će biti javno distanciranje od “Gorskog vijenca”. Ove druge sam namjerno ostavio za

kraj. Od njih me najviše i sramota. Nažalost, ovog puta bih jako volio da nisam u pravu, ali oni će biti naj-glasniji. No, bez obzira na pozadi-nu njihovih namjera oni moraju biti svjesni. Mmi ćemo im “pomoći” da postanu svjesni, da “svojim stavom” relativiziranja onog što se dogodilo i pokušajem amnestiranja odgovor-nih za zlo pripremaju teren za neki naredni genocid. Ako ni zbog čega

drugog ono zbog njih samih trebaju znati da su oni u najvećoj opasnosti upravo zbog svoje bliskosti sa oni-ma koji, ukoliko ne potvrde svoju namjeru da se odriču zla, spremaju novi genocid.

Autor teksta je direktor Instituta za istraživanje genocida i zločina, IUNP Novi Pazar

NACIJA

Ibrahim Reković: 5. mart - STRIJELJANJE PLAVSKIH PRVAKA, 1913.

F O T O R E P O R T A Ž A

Dženazetu-l-gaib - Dženaza u odsustvu u Plavu 5. 3. 2013.

Dženazetu-l-gaib - Dženaza u odsustvu u Poslanikovoj džamiji u Medini, 29. 3. 2013.

Komemorativna akademija, 5. 3. 2013.

Prezentacija naučno-istraživačkog rada akademika prof. dr. Smaila Čekića

u Sarajevu, 2. 3. 2013.

Crkva Sv. Petra nalazi se u centru Bijelog Polja, na platou koji dominira gra-dom. Prema sačuvanom

natpisu u luneti portala, crkvu je podigao humski knez Miroslav, brat Stefana Nemanje. Tokom svoje historije nekoliko puta je stradala i nekoliko puta preprav-ljana... Krajem 17. vijeka Turci su crkvu pretvorili u džamiju... Kao džamija služila sve do 1912. godi-ne... U unutrašnjosti se djelimično sačuvao živopis nastao u vrijeme velike obnove crkve u 14. vijeku koji pripada završnoj, zreloj fazi monumentalnog slikarstva njego-vanog od strane majstora slikara Kralja Milutina. Od živopisa se na zapadnom zidu razaznaje kom-pozicija Uspenja Bogorodice, na sjevernom Duhovi, u oltaru Bo-gorodica na prijestolu, a na istoč-nom zidu Vaznesenje. Pored ovo-ga sačuvale su se i scene Rođenje Hristovo, Sretenje, Preobraženje, Lazarevo vaskrsenje i Silazak u Ad. U kupoli je islikana predstava Hrista, a na lukovima četiri proro-ka...“ Dr. Čedomir Marković i Dr. Rajko Vujičić, autori djela „Spo-menici kulture Crne Gore“, nigdje ne pominju da se u crkvi još uvijek nalazi mihrab (niša, udubljenje u unutrašnjem zidu džamije okre-nuto u pravcu Kabe - Meka, u ko-joj klanja imam kada predvodi za-jedničku molitvu), iz perioda kada je crkva služila kao džamija.

Početkom 2011. godine počeli su radovi na obnovi crkve Sv. apo-stola Petra, čiji završetak je plani-ran za 2016. godinu.

Projekat obnove, koji podrazumi-jeva obimne i kompleksne radove, prema nacrtima svog oca, pokoj-nog prof. dr. Jovana Neškovića, uradila je mr. Marina Nešković, u saradnji sa arh. Božidarom Žuri-ćem. Saglasnost na projekat dao je Zavod za zaštitu spomenika kul-ture na Cetinju.

Visina novog zvonika je 28 meta-ra, a radovi na obnovi podrazumi-

jevaju i skraćenje sjeverne kule za oko dva i po do tri metra, koliko je kula nadzidana prilikom pretva-ranja crkve u džamiju.

„Crkva sv. Petra je krajem 17. vi-jeka pretvorena u džamiju zvanu Fethija. U tu svrhu služila je do 1912. godine. Vraćena je u crkvu 1923.“

Dr. Mustafa Memić navodi da je Fethija izgrađena nakon paljenja ove crkve tokom posljednje de-cenije 17. vijeka. Dakle, ni Bajro Agović u knjizi „Džamije u Crnoj Gori“ ne pominje kamenom ozi-dani mihrab!

Interesantno da ni najstariji služ-benici bjelopoljske Islamske za-jednice nisu upoznati sa tim po-datkom.

Inače, među Bjelopoljcima se pre-nosi legenda da je Petrova crkva povezana sa crkvom Sv. Nikole u naselju Nikoljac tajnim tunelom ispod rijeke Lim.

Na molbu da fotografišemo unu-

trašnjost Petrove crkve - nije nam udovoljeno, uz obrazloženje da nam to može odobriti jedino vla-dika ili glavni sveštenik.

Protojerej paroh bjelopoljski Dar-ko Pejić, rodom iz BiH, rekao nam je da se u B. Polju nalazi već šest godina. Bogosloviju je završio u Krki, najstarijem pravoslavnom sveučilištu na Balkanu, kako kaže. Osim rekonstrukcije koja je u toku, planirana je izgradnja Rizni-ce i duhovnog centra u neposred-noj blizini, u saradnji sa Upravom za zaštitu kulturnih dobara. Po-tom će tražiti i povraćaj svih reli-kvija koje im pripadaju. Prilikom raščišćavanja kupljenog zemljišta, naišli su na tri grobnice. Pozvani su arheolozi iz Berana i, nakon što ustanove o čijim posmrtnim osta-cima se radi, izvršit će ekshumaci-ju. Paroh nam je takođe rekao da je kuća, koja je vlasništvo crkvene opštine i u kojoj trenutno stanu-je, sagrađena na prostoru gdje se nalazilo groblje. Jedan grob se još uvijek nalazi u dijelu dvorišta do crkvenog zida, gdje je postavljen

crKVa sVEtOg PEtra dŽamija fethija

Mirsad Mirz

a KUR

GAŠ

44

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

ISTRAŽIVANJA

„

45

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

baštenski sto i klupa pored kojih raste vinova loza. Koliko mu je po-znato, to zemljište je bilo u posjedu kćerke hodže koji je radio u džamiji prije nego što je ponovo pretvorena u crkvu. Kasnije je taj posjed prodat izvjesnim Konjevićima koji su tu napravili kuću, a potom sve prodali crkvenoj opštini.

Na kraju, paroh Pejić nam je nagla-sio da fotografisanje unutrašnjosti crkve nije dozvoljeno bez saglasno-sti vladike. Ta zabrana je na snazi već desetak godina, navodno zbog sukoba sa Crnogorskom crkvom!?

Mevluda Ajdinović nam je potvrdi-la da je pomenuto zemljište bilo u posjedu njenog rahm. oca Jusufa i njegovog brata, muftije Haruna La-meževića. Njena majka Vasvija taj posjed je, pod pritiskom i prijetnja-ma, prodala izvjesnom Konjeviću, policajcu iz Bijelog Polja, koji je sre-dinom 60-tih godina prošlog vijeka tu sagradio kuću. Prilikom iskopa-vanja nađen je veći broj grobnica izgrađenih od masivnih kamenih ploča. Nađeni posmrtni ostaci su,

zajedno sa ostalim iskopanim mate-rijalom, deponovani na nepoznatoj lokaciji. Sudeći prema pronađenim skeletima, u pitanju su bile izuzet-no visoke osobe!

Obzirom na navedeno, zvanično smo se obratili Mitropoliji crno-gorsko-primorskoj sa molbom da nam dostave informaciju šta je pla-nirano sa mihrabom u okviru re-konstrukcije unutrašnjosti Crkve sv. Petra, kao i da nam se odobri fotografisanje istog. Vrlo brzo smo dobili odgovor da „crkva Svetih apostola Petra i Pavla nije u nadlež-nosti ove Mitropolije, već Eparhije budimljansko-nikšićke...“, kao i da je „zabrana snimanja unutrašnjosti pojedinih crkvi i manastira uobi-čajena kod objekata naročitog kul-turno-historijskog značaja, kao što

je crkva Svetih apostola u Bijelom Polju“.

Zahtjevom iste sadržine smo se obratili i Upravi za zaštitu spome-nika kulture na Cetinju. Odgovor još nismo dobili.

U međuvremenu, zahvaljujući in-ternetu, uspjeli smo doći do foto-grafija na kojima se može vidjeti i pomenuti mihrab u kom je smješte-na stolica za sveštenika.

Nadamo se da će Uprava za zaštitu spomenika kulture, kao i Mitropoli-ja crnogorsko-primorska, tj. Eparhi-ja budimljansko-nikšićka, uvidjeti značaj i ovog artefakta i s tim u vezi poduzeti adekvatne mjere u sklopu aktuelne rekonstrukcije crkve Sv. Petra u Bijelom Polju.

ISTRAŽIVANJA

Zbog zabranjenog fotografisanja unutrašnosti, na fotografijama preuzetim sa interneta može se vidjeti mihrab u kojem je sada smještena stolica za sveštenika

Svih ovih dvadeset godina Bošnjaci Sandžaka obilje-žavaju 27. februar kao dan tuge, bola, žalosti, sjećanja,

nezaborava, neoprosta..., kao dan potrage za pravdom, kao dan ko-smičke srpske sramote. Tog dana, opće je poznato, iz voza u stani-ci Štrpci srpski fašisti su izveli 19 Bošnjaka i jednog Hrvata i zvjer-ski ih ubili. Devetnaest Bošnjaka je ubijeno samo zbog toga što su bili Bošnjaci, što su bili muslimani. Zločin je planiran i organiziran od strane srpske vlasti pod direktnim patronatom oca zla Dobrice Ćosića. Do danas, svih ovih dvadeset godi-na, niti planeri, niti izvršioci ovog strahotnog zločina nad nedužnim Bošnjacima nisu kažnjeni.

I ovog 27. februara prijepoljske srpske vlasti priredile su još jednu mučnu, bosanskim jezikom kaza-no, hinjsku predstavu koju samo oni nazivaju „komemoracija“.

Toga dana kod prijepoljskog spo-men obilježja Bošnjacima, koje su srpski fašisti ubili u Štrpcima, okupila se grupica bošnjačkog na-roda i predstavnici lokalne srpske vlasti. Među njima i predsjednik prijepoljske Skupštine opštine Vukosav Tomašević koji do sada nijednom nije našao za shodno da prisustvuje nekoj od ranijih kome-moracija organiziranih pomenu-tim povodom. Umjesto da makar i zehricu pogne glavu pred sjenima nevino ubijenih Bošnjaka i tako im oda dužnu poštu, Vukosav se, sav nadmen, visoko podignute glave, namrštena čela, osorne čehre..., obratio prisutnima riječima:

„...dosta je manipulacija ovim našim sugrađanima zarad dnev-nopolitičkih, nacionalističkih, ve-likodržavnih ili bilo kojih drugih ciljeva i interesa. osim ovih devet žrtava, Prijepolje niti bilo koji njegov građanin nema nikakvu drugu vezu niti ulogu sa događa-jem u Štrpcima, mjestu koje je i tada, a i danas na teritoriji druge suverene države...“

Umjesto da, bar na ovom mjestu, iskaže pijetet prema bošnjačkim

žrtvama, umjesto da, makar i reda radi, zatraži konačno kažnjavanje nalogodavaca, planera i izvršilaca ovog zvjerskog zločina, Vukosav je našao za shodno da čak i ovdje, nad bošnjačkim mezarovima koji su (ne)djelo njegovih velikosrp-skih fašističkih sunarodnika, drži pridiku, ustvari da uvrijedi i fa-milije bošnjačkih žrtava, kao i sve

Bošnjake. On se, bez imalo stida i srama, svim svojim bićem predao obrani srpskih fašista i njihovih nalogodavaca, nastavljajući sa već uobičajenim falsificiranjem i relati-viziranjem činjenica. Pravo je čudo da na sve ovo nije reagirao niko od prisutnih Bošnjaka, pa da bar uputi zvižduk, da tu na licu mjesta plju-ne i sikteriše Vukosava.

vukosave, sraM tE bILO

Ferid Ferko ŠA

NTIć

46

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

KNJIGA ŠAROVITA

Kako SandžakPress navodi, u Prijepolju je osvanulo više plakata na kojima je predsjednik Skupštine u Prijepolju Vukosav Tomašević na kojem je ispisano ‘Stop fašizmu’ i gdje je na rukavu Tomaševića okačen kukasti krst.

Osim toga je ispisano i „On je vrijeđao ubijene, njihove porodice i sve Bošnjake na 20 godina šutnje države u slučaju Štrpci“

47

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

Jer Vukosav je, umjesto da osudi srp-ske fašističke zločince i njihove nalo-godavce, nastojao da osudi Bošnjake koji svake godine u prijepoljskom Domu kulture održe komemoraciju Bošnjacima ubijenim u Štrpcima, a potom masovnom, mirnom i najci-viliziranijom protestnom šetnjom prođu kroz cijeli grad, zastanu pred Općinom i Sudom i minutom šutnje na tim mjestima upitaju vlasti kada će već jednom ta pravda, a potom kod spomen obilježja prouče hilja-de Fatiha ubijenim Bošnjacima. Ovo je, po Vukosavu Tomaševiću mani-pulacija. Znači, Vukosav bi htio da Bošnjaci šute, da ne organiziraju ni komemorativnu akademiju, ni pro-testnu mirnu šetnju. On i svi njegovi velikospski istomišljenici bili bi za-dovoljni jedino kada bi Bošnjaci šu-tjeli i kad bi ovako mirno podnosili da ih se, čak i na mezaristanu, najdr-skije vrijeđa i ponižava.

Posebna je drskost i neljudskost to što Vukosav ističe kako je, navodno, samo devet ubijenih Bošnjaka. Iako se zna, što Bošnjaci do Sudnjega dana neće zaboraviti, da je u Štrp-cima ubijeno 19 Bošnjaka, Vukosav i ostali predstavnici, ko bajagi, lo-kalne vlasti uporno su ovog dana ponavljali cifru o devet ubijenih Bošnjaka. Na ovaj način nastoji se relativizirati, umanjiti, maskirati... ovaj zločin srpskog fašizma. Zbog toga, neka i Vukosav i svi njegovi velikosrpski istomišljenici upamte da je spomen obilježje u Prijepolju, spomen obilježje za svih DEVET-NEST, U ŠTRPCIMA, OD STRA-NE SRPSKIH FAŠISTA, UBIJENIH BOŠNJAKA. Kad-tad svih tih 19 bošnjačkih imena, imena svih tih 19 bošnjačkih šehida, srpskom rukom umorenih u Štrpcima, bit će ispisana na ovom spomen obilježju. Bošnjaci

u Sandžaku nikad od toga odustati neće. To što svih tih 19 bošnjačkih imena, kao i imena jednog Hrvata, već danas tamo nema, upravo je sra-motno djelo Vukosava Tomaševića, kao i djelo njegovih prijepoljskih ve-likosrpskih istomišljenika.

Ovdje nad ovim bošnjačkim meza-rovima Vukosav Tomašević je po-sebno instistirao na tome kako je „svaka krivica individualna i kako srp-ski narod u cjelini, kao ni Srbi iz Pri-jepolja, ne snose nikakvu odgovornost za zločin u selu Štrpce“. Ove njegove riječi, ustvari, otkrivaju šta je to što pritišće, što mori, što boli, što tišti, što muči Vukosava Tomaševića i sve njegove velikosrpske istomišljenike. Oni bi da srpsku kolektivnu odgo-vornost za sve fašističke zločine koje su učinili nad Bošnjacima (i ne samo Bošnjacima) na sve moguće načine svedu na individualnu, haman pri-vatnu odgovornost. Da li Vukosav odista misli da su Bošnjaci zabora-vili to da je zločin u Štrpcima, kao i svi srpski zločini nad Bošnjacima u cjelini, planiran u Beogradu i to pod direktnim nadzorom srpske državne vlasti? Zbog toga Vukosav mora znati da dok postoji ovaj du-njaluk uvijek će se znati da su Srbi kao narod odgovorni za zločine nad Bošnjacima, pa i za ovaj u Štrpcima. Dok postoji ovaj dunjaluk znat će se za srpsku kolektivnu sramotu, ko-lektivnu odgovornost, kolektivno učešće u zločinima nad Bošnjacima. Tu kolektivnu odgovornost srpskog naroda za zločine nad Bošnjacima mogu neutralizirati jedino Srbi svo-jim iskrenim, javnim pokajanjem i izvinjenjem, odnosno svojom iskre-nom, javnom i djelima dokazanom srpskom katarzom, ako je ona, u slučaju Srba, uopće moguća.

Na kraju, mene kao osobu koja po-znaje Vukosava Tomaševića još od njegovog djetinjstva, nešto zanima. Naime, poznajem Vukosava To-maševića kao gradsko dijete koje je odraslo, družilo se sa Bošnjacima. Poznajem ga posebno kao gimna-zijalca, novinara. Poznajem ga kao bliskog rođaka jednog od prijepolj-skih partizanskih narodnih heroja. Sad odjedanput taj meni poznati Vukosav Tomašević je neki drugi Vukosav Tomašević. Neki Vukosav Tomašević koji je promotor i gorlji-vi zastupinik najcrnje velikosrpske šovinističke ideologije Slobodana Miloševića, SANU, četničkog pokre-ta... U onome, meni poznatom, Vu-kosavu Tomaševiću ubijen je, znači, i partizanski bratstvo-jedinstveni i gradski i multi-kulti background, os-nova. Njegovom sviješću sad vlada bolesni duh velikosrpskog mraka? Vidjeh na vidio snimku i to kako Vukosav Tomašević 4. decembra polaže vijenac na partizanskom spo-meniku u Prijepolju, a evo sad, samo tri mjeseca kasnije, isti taj Vukosav Tomašević vrijeđa svoje sugrađane Bošnjake, kod bošnjačkog spomen obilježja, riječima iz vokabulara šo-vinističkog srpskog četništva. Znači, u ovom Vukosavu imaju dva Vuko-sava, zar ne? I onaj partizanski i ovaj četnički. Ili je to, kad su Bošnjaci u pitanju, sve jedno te isto, hepsi bir, kako bi se jezikom bosanskim kaza-lo.

Hoće li zbog toga Bošnjaci i u Pri-jepolju i u Sandžaku dozvoliti da ih i slijedećeg 27. februara vrijeđa i ponižava neki od Vukosava Toma-ševića?

KNJIGA ŠAROVITA

Bošnjačka dijaspora još nije ni uspjela da se obraduje osnivanju Svjetskog boš-njačkog kongresa, a atei-

stička armada i demobilisano čet-ništvo već je doživjelo svoje prve psihičke stresove, čime su oba ova bratska tabora poprilično zapala u konfuzno stanje.

Prosto da čovjek ne povjeruje svo-jim očima i ušima kako se zapje-nušana ateističko-mediokritetska masa okomila na Svjetski bošnjački kongres, a da se u izljevima mržnje i prezira ni za jotu ne razlikuju od onih mitomansko četničkih, koje svakodnevno pristižu iz Srbije od srpskih kvazi perjanica tipa Dar-ka Tanaskovića, čovjeka koji pod odorom super Srbina krije svoje judejsko porijeklo kao zmija noge. Ali koji Bošnjak ima volje gubiti vrijeme i objašnjavati mržnju jed-nog ne identificiranog super Srbi-na bez pedigrea kao što je to prof. Darko Tanasković, kada je bolje to prepustiti stručnjacima za traume ili čak patolozima. No, nije na od-met poručiti Tanaskoviću da on možda i ne zna razlog svojoj muci, te da na Zapadu postoji jedna ma-nje poznata studija kojom su se bavili jevrejski psiholozi ispitujući jedan medicinski fenomen koji se pojavio tokom Drugog svjetskog rata.

Razlog tim studijama, naime, bile su pojedine osobe jevrejskog pori-jekla kod kojih je bila izražena jed-na vrsta traume, a koja do tada nije bila registrirana u medicinskom leksikonu. Stručnjaci su utvrdili da je uzrok te traume imao svoje porijeklo u strašnim ponižavanji-ma i bestijalnim mučenjima Jevre-ja od strane nacista u Varšavskom getu, tako da su neki jevrejski pojedinci, zbog stida i iz totalnog osjećaja nemoći da se odupru izvr-gavanjima ruglu i brutalnom mu-čenju svojih sunarodnika, počeli da mrze sve Jevreje, pa iako su i sami bili pripadnici istih.

Da li je Jevrej Darko Tanasković, listajući evropsku historiju, neg-dje nabasao na sadržaj one čuvene depeše odaslate iz Srbije svojim nacističkim saveznicima, u vrije-me Drugog svjetskog rata, a koja je glasila: „Serbien ist Jüdenfrei“ (Srbija je oslobođena od Jevreja), a što je itekako moglo uticati na svijest Darka Tanaskovića da zau-vijek zabašuri svoje jevrejsko pori-jeklo, to niko ne zna osim njega sa-mog. Jer što se njegovog porijekla tiče, poznato je samo da se mnogi bivši beogradski studenti još uvi-jek sjećaju tog vremena kada se po cijenu života nije smjelo glasno diskutovati o vjerskoj pripadnosti njihovog profesora Tanaskovića. Jedan takav student, danas živi u Njemačkoj i još uvijek se sjeća tih mučnih i opasnih studenskih dana.

Da li Tanaskoviću samo smeta Kongres ili iz nedostatka ličnog identiteta ozbiljno pati zbog res-pektablne ličnosti predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa akademika dr. Mustafe Cerića, a koji s ponosom ističe svoje porije-klo i identitet, to opet može samo Tansković objasniti. Ali ono što je očigledno - Tanasković je dobro naoštrio svoje očnjake pa, iako samo verbalno, prijeti Ceriću na-pominjući usput godine srpskog genocida nad Bošnjacima, a što ni-jednom bošnjačkom političaru nije do sada zasmetalo. Naprotiv. Pri-jetiti Bošnjacima nestankom i nije nešto novo, a niti je po mišljenju bošnjačke elite to nekakav skan-dal koji se treba osuditi, jer za njih su Bošnjaci samo teret koji ionako smeta, osim ako nije u pitanju iz-borna kampanja tj. gladijatorsko otimanje za fotelju. Istina, Tana-sković je izostavio ovaj zadnji genocid 1990-1995., ali sudeći po količini mržnje koju je super Sr-bin Tanasković verbalno ispoljio prema dr. Ceriću, nazivajući ga u svom političkom pamfletu u vidu kolumne mužjakom koji mijenja dlaku, a nas Bošnjake kao ženke,

koje on, Cerić, želi politički oplo-diti, onda nije na odmet napome-nuti kako za Darka Tanaskovića ovaj genocid počinjen 1990-1995. još nije okončan do kraja, te da sli-jedi nastavak.

Nisam nikada čula da je neko bilo koji narod ili vođu tog naroda us-poređivao sa životinjama, osim što se zna da je Hitler Jevreje nazi-vao pacovima i bubašvabama, pa usmjeravajući lični fokus na jed-nog potomka Hitlerovih žrtava, kao što je to Tanasković, nekako počinjem da vjerujem u ove gore navedene studije, ali mi se opet konstantno nameće jedno drugo pitanje. Ako je prof. Darku Tana-skoviću uspjelo da neopaženo kao Jevrej i jugoslovenski diplomata u Vatikanu prođe bez ijedne ogre-botine, otkud onda toliki strah od muslimana, ako se zna, a o tome i starija historija svjedoči, da su mu-slimani uvijek spašavali Jevreje od krstaškog mača i kukastog krsta?

No, ta mržnja Darka Tanaskovića se može, sa malo zdravog bošnjač-kog razuma, nekako i oprostiti, što opet ne znači da se će se i za-boraviti, ali na stranu Tanasković. Pitanje koje muči mnoge Bošnjake u dijaspori je kako razumjeti na-srtaje pojedinih bošnjačkih atei-stičkih fundamentalista, koji su u bošnjačkoj dijaspori i poštenim Bošnjacima u domovini, goto-vo preko noći, otkrili svoje nove „vehabije“ koje treba izolirati i rastjerati, milom ili silom. Zar je ovih proteklih dvadeset godina bilo malo pljuvanja po bošnjačkim žrtvama i rasutoj dijaspori koja je jedva preživjela četničku kamu? Zar je malo što zlatni ljiljani, koji su branili državu i narod, sada prose po Sarajevu koru hljeba? Zar je malo što nam se pamet ra-sula po svijetu, pa nam politiku vode sumnjivi biznismeni, pre-dratne lopine i ratni profiteri? Zar je malo što nam starci i šehidska djeca kopaju po kontejnerima? A da ne nabrajamo sve uvrede i ver-

aGresivni ateistiČki fundamentalizam nova OPasNOst za bOšNjaKE

Elifa KRIJE

ŠTOR

AC

48

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

KNJIGA ŠAROVITA

49

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

balnu agresiju koja se ispoljila ovih dana spram bošnjačkih autoriteta kojima je rasuta dijaspora povjerila kormilo svoje budućnosti, kako bi im se makar djeca mogla vratiti na svoju babovinu, ako se nije njima dozvolilo da se vrate na svoja stara ognjišta.

Ako neko misli da Bošnjaci nisu u pravu, te da su se prevarili u svojoj procjeni i odluci da ih trebaju voditi Cerić i Zukorlić, onda neka ta atei-stičko-fundamentalistička gospoda istupi iz četničkih redova, pa neka nam sami objasne zašto Bošnjaku ne treba nacija i na koncu Svjetski bošnjački kongres?

Pogleda li se na Wikipediji kako glasi povelja Svjetskog hrvatskog kongresa odmah se u naslovu može pročitati: Bog, Hrvatska i hravatstvo! Dakle, nigdje hrvatskih građana drugačijeg nacionalnog opredje-ljenja i vjere, pa zašto onda smeta Svjetski bošnjački kongres kada su u toj instituciji jednako zastupljeni Bošnjak, katolik i pravoslavac? Šta je loše u svemu tome? I kako to da se nijedan Hrvat ne zgrozi na hr-vatski nacionalizam ili makar iskri-tikuje povelju Svjetskog hrvatskog kongresa, bilo da je on ateista ili vjernik? Zašto nijedna bošnjačka in-stitucija, a ni koji bošnjački ateistič-ki fundamentalista u tome ne nađe nešto sporno. Ali hej, to je hrvatsko pravo, kao što je i srpsko pravo, da Bošnjacima iz Sandžaka ispišu kra-ljevsku četničku himnu preko čela na slici u pasošu. Je li neko iz reda bošnjačkih političara iz Sandžaka, osim muftije Zukorlića, uložio pro-test zbog toga? Nije!

Čitajući u novinama najnoviju pro-pagandu pojedinih bošnjačkih in-telektualaca uperenu protiv svog naroda, a kojoj, ruku na srce, ni nacista Gebels ne bi imao ništa ni dodati, a ni oduzeti, normalnom Bošnjaku to dođe kao ružan udarac pesnicom u lice. Jer teško je shvat-ljivo da se njegova bošnjačka elita, u koju se ubrajaju profesori i akade-mici, javno odriče od njih na sličan način kako su se Karadžić i Koljević svojevremeno odricali svojih doju-čerašnjih đaka Bošnjaka samo zbog toga što se nisu složili sa njihovom velikosrpskom politikom. Takvi profesori su kasnije s brda ubijali topovskim granatama svoje đake, a ovi sadašnji ih ubijaju psihički i ver-balno, ne poštujući minimum njiho-vog prava da egzistiraju kao nacija. Kao da su se samo Bošnjaci defini-rali kao nacija i niko više? Pa nam još postavljaju pitanje: čija je Bosna i Hercegovina? Kakva arogantnost! Kakav bezobrazluk!

Da li je to zaista moguće, kada je došlo do krvavog razgraničenja i kada su Srbi i Hrvati dobili svoju nacionalnu državu nauštrb boš-njačke teritorije, sada umjesto njih, zbratimljeni bošnjački ateistički fundamentalisti postanu najveća opasnost za opstanak bošnjačke na-cije?

Šta da kažu nesretni Bošnjaci na sve to? Da trpe ateistički jaram i demo-bilisano četništvo koje ih dvadeset godina gazi i negira, ili da pozovu svoje nacionalne vođe i kažu: „Ne treba nam Svjetski bošnjački kon-gres, došlo je vrijeme za bošnjačko proljeće, pa da od Baščaršije napra-vimo drugi trg Tahrir?“

Da li Tanaskoviću samo smeta Kongres ili iz ne-dostatka ličnog identi-teta ozbiljno pati zbog

respektablne ličnosti predsjednika Svjetskog

bošnjačkog kongresa akademika dr. Mustafe

Cerića, a koji s ponosom ističe svoje porijeklo i

identitet, to opet može samo Tansković objasni-ti. Ali ono što je očigled-no - Tanasković je dobro

naoštrio svoje očnjake pa, iako samo verbalno,

prijeti Ceriću napominju-ći usput godine srpskog

genocida nad Bošnja-cima, a što nijednom

bošnjačkom političaru nije do sada zasmetalo.

Naprotiv. Prijetiti Boš-njacima nestankom i

nije nešto novo, a niti je po mišljenju bošnjačke

elite to nekakav skandal koji se treba osuditi, jer

za njih su Bošnjaci samo teret koji ionako smeta, osim ako nije u pitanju

izborna kampanja tj. gladijatorsko otimanje

za fotelju.

KNJIGA ŠAROVITA

Mrzitelj Bošnjaka i islama: Darko Tanasković

50

„Novi Standard“ objavjjuje faksimil memoranduma SPC o Kosovu, upućen 30. novembra prošle godine.

Memorandum o Kosovu i Metohiji, koji su Sinod SPC i patrijarh Irinej posljednjeg dana novembra prošle go-dine, uputili predsjedniku Srbije Tomislavu Nikoliću, u javnosti je izazvao brojne nedoumice.

Memorandum, u kome se Crkva suprotstavlja uspo-stavljanju granice između Srbije i njene južne pokrajine, za neke među episkopima proglašen je za falsifikat, dok su neki autori, koji se u javnosti predstavljaju kao „cr-

kveni analitičari“, tvrdili da je riječ o manipulaciji doku-mentom, koji je nastao još 2003. godine.

Držeći da je veoma važno objaviti zvanični stav Crkve o Kosovu u trenutku kada se očekuje da srpsko vođstvo donese historijsku odluku o Kosovu i Metohiji, „Novi Standard“, autentičnosti radi, objavljuje faksimil tog ve-oma važnog dokumenta.

U dokumentu se spominje i Aćif-efendija kao “Šiptar” i Sandžak kao okupatorski naziv za Staru Rašku, pod tačkom 7:

SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA:

„PreŠevo, sandŽak i vojvodina će se odcijePiti

Od srbIjE“

TABIRENJA

51

Најновије проглашење генерала Анте Готовине и Младена Маркача невинима од стране Хашког суда, као и ослобођење Рамуша Харадинаја, нри чему су Срби, учесници грађанског рата у бившој Југославији, осуђени на хиљаду година робије

од истог суда (главнима међу њима, укључујући и генерала Лазаревића, борца за отаџбину на Косову, пресуђује се иако их вајни хашки суд нс проглашава учесницима „заједничког злочиначког подухвата”), очевидно, представља сваљивање од стране победника свеукупне кривице и злочина у екс-Југославији на Србе, а истовремено и оправдање свог учешћа у разарању Југославије и распарчавању Србије, нарочито стварањем независног Косова на њеном тлу. У суштини, овде се ради о коначном остварењу, са одређеним изменама, нацифашистичког „поретка” и иројекта на тлу бивше Југославије, особито што се тиче Србије и Црне Горе. Да је то тако и да се Србија доживљава као потпуно развлашћена земља, то се види ових дана по слављењу Велике Албаније не само на Косову и у Метохији него и у Прешеву и Бујановцу, као и у Македонији... Са Косова се Тачи обраћа премијеру Дачићу (са којим Премијер званично разговара иако потерница Србије против њега није повучена!) да се осећа веома поносним „што смо добили ту битку, тај рат” - „победили смо у рату, победићемо и у миру”; из Прешева га позивају: „Дођи ти, па скини споменик” - прешевским терористима; у Новом Пазару стоји месецима спомен плоча фашисти, Шиптару злочинцу - чик да је неко скине! Све то потврђује да се „интегрисаним управљањем административних прелаза” према Косову само припрема, предвиђено моћницима, даље распарчавање Србије правцем Прешева и Старе Рашке (зване окупаторским именом „Санџак”), а вероватно, ако све прегходно успе, и Војводине.

TABIRENJA

Dana 11.03.2013. bilo je se-dam godina od smrti bal-kanskog kasapina Slobod-na Miloševića, a dan nakon

toga, znači 12.03.2013. godine, navr-šila se decenija od ubistva premijera Zorana Đinđića, svijetle nade i uz-danice posrnulog srpskog društva. Da je Srbija zemlja kontraverzi to se vidi u dva dana kada 11. marta ljudi idu u Požarevac na spomen obiljež-je balkanskom kasapinu Slobodanu Miloševiću, a samo dan kasnije, 12. marta, ulicama Beograda, nadamo se svjesni, građani države Srbije odaju počasti životu i djelu pokojnom Zo-ranu Đinđiću.Kontraverznost srpskog društva nije tema rada, već je pominjemo samo iz razloga što je cijelo društvo takvo na ovim područjima, ali nemamo do-voljno prostora da govorimo i nabra-jamo sve primjere i događaje.Tema rada je više komparativne prirode sa namjerom predočavanja činjenica o društvu u Sandžaku sa osvrtom na popis iz 2011. i izbore za nacionalne savjete 2010. godine. Republički zavod za statistiku je u prvoj polovini 2012. godine objavio preliminarne rezultate popisa sta-novništva u Srbiji i tabelarnim prika-zom to prezentirao javnosti. Izbori za nacionalne savjete manjina i dalje je za Bošnjake neriješeno pitanje jer slučaj dualnosti savjeta za Srbiju predstavlja potencijalno problemsko pitanje, ali i tempiran problem za čije eksplodiranje u velikoj mjeri može biti odgovoran režim. Zbog jasnoće rada koristit ćemo samo prikaz stanovništva u odnosu Srbi, Bošnjaci i Muslimani (kao na-cionalnost) i napravit usporedbu sa upisanim Bošnjacima u poseban bi-rački spisak za izbore 2010. godine. (Tabela 1)Nije zanemariva stavka od 12.351 na-cionalno opredijeljenog stanovništva kao Musliman iz razloga što se uku-pnim zbirom procentulane zastuplje-nost položaj zakonski poboljšava, a država dodatno obavezuje. Ovo je posebno važno spomenuti kada je u pitanju stanje nacionalne svijesti u općinama Priboj i Nova Varoš.Zašto je ovo zanimljivo za nas, pogle-

dajmo tabelu 2.Komparirajući podatke iz zadnja dva popisa, broj Bošnjaka u Sandžaku, bez ostalog dijela Srbije, veći je od prethodnog koji je obuhvatao cijelu Srbiju za 6.276 Bošnjaka. Podaci iz tabela mogu pokazati da je bojkot popisa na koji je pozvao glav-ni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer-ef. Zukorlić imao svoje re-zultate, ali isto tako razlozi zbog ko-jih su Bošnjaci pozvani na bojkot su vrlo evidentni. Upoređujući popis 2011. i izbore za nacionalne savjete 2010. nalazimo da je razlika u dva podatka 774 Bošnjaka kao porast u Prijepolju. Opravdana je procjena da u Prijepolju broj Boš-njaka prelazi 16.000 i to je središnja brojka stvarnog stanja broja Bošnjaka u Prijepolju.Govoreći o ukupnom bilansu popisa ne optužujem nikog, ali imam pravo na opravdanu sumnju da je došlo do planskog kreiranja rezultata popisa ne samo u Prijepolju, već i u cijelom Sandžaku, a mogući izgovor je su-protan od tvrdnje koju su nadležna ministarstva izgovarala da je bojkot popisa u Sandžaku među Bošnjaci-ma sporadičan i neuspio. Evidentno je da postoji prostor za manevrisanje u broju i to će zasigurno (ako već nije) biti iskorišteno radi kreiranja ukupne brojnosti Bošnjaka u Sandžaku i Sr-biji. Pogledajmo rezultate u općini Nova Varoš, gdje je izjašnjenih Boš-njaka 788, a izjašnjenih Muslimana 526, prema broju pisanih u poseban

birački spisak 909. Možemo izvući zaključak da ukupan broj Bošnjaka u Novoj Varoši ne može biti manji od 1.300 punoljetnih Bošnjaka.Identičan slučaj je sa Pribojem gdje je upisanih u poseban birački spisak 4.655, a na popisu 3.811, dok broj izjašnjenih nacionalno kao Musliman je 1.944. Na osnovu navedenog mo-žemo tvrditi da u općini Priboj ima preko 6.500 Bošnjaka.Ovo je samo jedna usporedba poda-taka koji su dostupno javnosti i oni se mogu različito tumačiti jer su dostu-pni većini stanovništva, ali ono što je važno napomenuti jeste da je brojča-na zastupljenost kada je u pitanju po-ložaj nacionalnih manjina u jednom sistemu ključna za dobijanje prava i obaveznosti režima i sistema za po-štivanje tih prava.Zato Bošnjaci, glavu gore iI odlučnim korakom naprijed, obznanite svoje SLOBODNO MIŠLJENJE!

Mjesec mart bi, sudeći po skorijoj prošlosti Republike Srbije, predstavljao mjesec kontraverznih historijskih dešavanja, ali značajnih za društvo u Srbiji.

sLObOdNO MIšLjENjEAlen DURAK

OVIć

52

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

TABIRENJA

Tabela 1: Prikaz strukture stanovništva u općinama Sandžaka

OPĆINA/GRAD STANOVNIŠTVA BOŠNJAKA SRBA MUSLIMANI

NOVI PAZAR 100.410 77.443 16.234 4.012TUTIN 31.155 28.041 1.090 1.092

SJENICA 26.392 19.498 5.264 1.234NOVA VAROŠ 16.638 788 14.899 526

PRIBOJ 27.133 3.811 20.582 1.944PRIJEPOLJE 37.059 12.792 19.496 3.543

142.373 + 12.351Ukupan zbir Bošnjaka i Muslimana: 154.724

Razlika stanovništva u zbiru ponuđenih otpada na ostale nacionalne zajednice koje žive na području Sandžaka. Prema zadnjem popisu 2001. godine Bošnjaka ima 136.097 u cijeloj Srbiji Tabela 2: Broj upisanih Bošnjaka u

poseban birački spisak za izbore za Nacionalni savjet manjina 2010.

OPĆINA/GRAD BROJ UPISANIH BOŠNJAKA

U POSEBAN BIRAČKI

SPISAK 2010.

BROJ BOŠNJAKA

PREMA POPISU IZ

2011.

NOVI PAZAR 48.105 77.443TUTIN 16.820 28.041

SJENICA 11.341 19.498NOVA VAROŠ 909 788

PRIBOJ 4.655 3.811PRIJEPOLJE 12.018 12.792

UKUPNO 93.848 154.724

Ovih dana, kao i bezbroj puta do sada, propali su pokušaji destabiliziranja Islamske zajednice i de-

zorijentiranja bošnjačkog naroda od strane njihovih dugogodišnjih neprijatelja, podanika nehumanoj politici koju vodi srbijanski režim. Metode kojima je ovaj napad izvr-šen su iste, već napamet naučene: tragati i pronaći labilnog člana za-jednice, preko njega izvršiti napad na jedinstvo zajednice nakon što ču-vari jedinstva ustanu da ga brane, svim sredstvima medijski udarati na čast i lik tih čuvara i ne osvrtati se na novinarsku etiku.

Sad se i mala djeca čude višego-dišnjoj upotrebi sve jednog te istog scenarija kojeg izvodi srbijanski režim da bi postigao svoje nehu-mane ciljeve, zaboravljajući da se svoj napredak nikad nije mogao iz-graditi na temeljima kršenja prava drugoga. Posljedica svakog takvog napada bilo je još snažnije zbijanje redova branitelja slobode tih prava. Čovjekova narav se najbolje otkrije preko njegovog ponašanja u speci-fičnim situacijama i nema napretka onom ko ne preza da pogazi osnov-ne principe morala i etike.

Kako se pri ovakvim situacijama ponašaju neki licemjeri iz diskrimi-niranog naroda? Odglume zauze-tost usmjeravanjem stranih investi-cija u gradove sa većinskim srpskim stanovništvom, „resocijalizacijom“ srpskih zločinaca koji su haški op-tuženici i sličnim angažmanima.

Spomenuti ljudi su bez časti, ali po-stoje opasniji po društvo od njih. To su manipulatori ljudima bez časti. Kada se u svojim nedjelima udruže jedni i drugi, ne preostane nam ni-šta drugo nego da zbijemo redove i sjetimo se hadisa Poslanika s.a.v.s.: „Držite se džemata, jer vuk pojede ovcu koja se izdvoji iz stada!“ Iz dosadaš-njeg iskustva zaključujemo da je svakom takvom izdajniku naloženo da ne ode u srpski tor sam, već da nastoji na svoju dušu natovariti i odvesti još neke ovčice.

I po hiljaditi put se treba sjetiti bitke

na Bedru i kako je mala grupa iskre-nih vjernika pobijedila veliku gru-pu nevjernika. I sjetiti se treba riječi muftije Zukorlića kada kaže: „Istina se mora uvijek iznositi! Istinu treba govoriti čak i onda kad nema do-voljno odvažnih koji bi je podržali!“

Kao što u svakom žitu ima kukolja, tako i u svakom narodu ima izro-da. Izrodi su ljudi bez časti, koji su omalovaženi kako od naroda iz kojeg su potekli, tako i od naroda čijim su se interesima priklonili. Narod čijim su se interesima priklo-nili takođe nema u njih povjerenja, niti poštovanja prema njima zato što oni nisu imali poštovanja prema samima sebi. Svi se od njih ograđu-ju kao od kuge, obzirom da njihova lakomislenost i pohlepa donose te-gobu cijelom narodu.

Kad se skloni mulj sa čiste vode, kad se „borci sa Uhuda vrate“ i „iskopa hendek oko Medine“, onda se postave čuvari slobode koji, kada se jednom obavežu, do kraja teme-ljito i odgovorno dužnost ispoštuju.

Požrtvovani, odani, hrabri i odvaž-ni Bošnjaci su srbijanskom režimu „noćna mora“, obzirom da on traži saradnju samo kroz slijepo poda-

ništvo. Predvodnici i nosioci baklje slobode moraju biti oni koji će i u najtežim vremenima biti uz narod, koji će braniti njegovo pravo na vje-ru, naciju, kulturu i ostale vrijedno-sti do posljednjeg atoma energije, koji će biti sposobni da se nose sa medijskim i političkim udarima na njihovu ličnost i koji će uvijek imati na umu Poslanikov s.a.v.s. odgovor mušricima, kad su mu vlast obeća-vali: „Kad biste mi dali Sunce u desnu ruku, a Mjesec u lijevu, ja ne bih odu-stao od svog Puta!“‘

Možemo, nažalost, konstatovati da koliko se god vlasti u Srbiji mijenja-lo, njihov odnos prema Bošnjacima je ostajao uvijek isti: diskriminacija prava u skoro svim oblastima živo-ta, insistiranje na podaništvu i pro-ganjanje boraca za slobodu prava.

Na nama je da istrajemo do vre-mena kada svoj emanet, baklju slobode, trebamo predati narednoj generaciji, a hvala Bogu izrastaju generacije koje su sve više svjesne potrebe čuvanja svoje časti i slobo-de svih svojih prava.

Mersada Nuruddina AGOVIć

53

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

Čuvanje Časti u teŠkim vremenima

TABIRENJA

Korak po korak, moralno posrnuće i hipokrizija po-stali su utemeljene “vri-jednosti” crnogorskog

društva. Crna Gora voli da se pred-stavlja kao država u kojoj su svi jednaki, naravno dok ne dođe mo-menat da to pokaže u praksi. Bez trunke ironije, predstavlja se i kao država u kojoj nije došlo do ratnih dešavanja tokom devedesetih. Po-stavlja se pitanje, posebno bitno za Bošnjake u Crnoj Gori, zašto uopće dirati stvari iz prošlosti. Zašto ne zatvoriti oči i dopustiti Crnoj Gori da formira revizionistički narativ kojim se alijenira od velikosrpskog fašizma, slično kao što je Austrija ubrzo nakon Drugog svjetskog rata sebe modelirala kao prvu žrtvu na-cizma, što joj je kasnije pomoglo da izgradi snažan antifašistički temelj? Zašto ne dozvoljavamo da i Crna Gora odglumi isto, a sve u cilju eventualnog stvarnog identifikova-nja sa antifašističkim vrijednostima, slično kao što se jedan glumac poi-stovjećuje sa ulogom koja prije toga nije imala nikakve veze sa njim?

To bi bio razuman plan da nema nekoliko jakih prepreka koje ga ruše, a posebno su vidljive iz boš-njačke perspektive. Za razliku od Austrije, Crna Gora je ostavila niz mrlja koje niti želi niti ima na-mjeru da očisti, a koje je po pri-rodi stvari sputavaju u građenju stvarnog antifašističkog imidža. Razlozi su brojni: u takozvanoj „ne-ratnoj“ Crnoj Gori desila se plje-valjska Bukovica. Pod patronatom vladajuće DPS i visokih policijskih struktura tadašnjeg vremena, u klasičnom smislu te riječi, etnički je očišćeno čitavo jedno područje na kome su od vajkada bivstvo-vali i njihovi preci i današnji Boš-njaci. Pravi akteri zločina nikada nisu izvedeni pred lice pravde, a suđeno je samo onima koji su bili neposredni učesnici. Crnogorsko, a zapravo DPS pravosuđe, izvrša-vajući naloge dobijene od osoba sa najvišeg državnog i političkog ni-voa, od osoba koje su prije trebale da se nađu na optuženičkoj klupi od bilo koga drugoga, ni trepnulo nije kada je obznanilo oslobađajuće

presude. Dakle, i ako je zločina bez svake sumnje bilo, osuđenih zloči-naca u Crnoj Gori neće biti sve dok crnogorsko pravosuđe ne izađe iz okrilja nekoliko SDP-DPS „ikona“, koje vladaju zarobljenom sviješću osiromašenog stanovništva ove ze-mlje.

Desila se i otmica putnika iz voza sa stanice Štrpci. U zlodjelu je učestvo-valo tridesetak zločinaca, no samo se jednom, i to trećerazrednom, ak-teru sudilo. Od strane crnogorskog pravosuđa stavljena je tačka na taj slučaj kao da je time razriješen, od-nosno kao da se nije ni desio. Umje-sto traganja za ostalim počiniocima, aktuelna vlast je Pobrežje, nekada staro muslimansko groblje, zbrisala sa lica zemlje, ostavljajući ga bez i jednog originalnog obilježja koje bi ukazalo da su tu bile kosti Bošnja-ka stare i nove Podgorice. Ponesen manijom grandioznosti, aktuelni premijer je, bez trunke osjećaja za ironiju i sram, stao ispred tzv. „spo-men obilježja svim žrtvama“. I kako bi uvreda bila što veća, obilježje je namjerno sagrađeno od lako lo-mljivog materijala, kao stvoreno za ostrašćene vandale, kojima se tim činom poručuje: “Mi ovo radimo samo da bismo dobili njihove glaso-ve. Slobodno dođite i rušite. I dalje

smo na vašoj strani.”

Riječi ispisane na spomen-obilježju aludiraju na tzv. “sve žrtve”, oči-gledno kako se izvršioci zločina ne bi uvrijedili. Pa i oni su žrtve, treba da pomislimo. Time se stavlja znak jednakosti između srpsko-crnogor-skog osvajačkog rata u Bosni i Hr-vatskoj i otpora koji je jednoj takvoj smrtonosnoj stihiji pružan. Na istoj je ravni, dakle, Nebojša Ranisavlje-vić kao i jedan od onih naših Bjelo-poljaca koji se bezuspješno vukao po blatu pokušavajući da se iščupa i pobjegne od Nebojšine kame?

Sve ovo ruglo izvedeno je uz poli-tikantsku ikonografiju i unajmlje-ne „značajne“ Bošnjake, kojima ne smeta što im narod postaje sve više zatucan, getoiziran i odsječen od svih tokova društva, samo ukoliko oni mogu da nešto od toga profiti-raju. Sve ovo ostavilo je poguban utisak na pravdoljubive ljude Crne Gore, jer onaj ko uništava groblja kako bi umjesto njih postavio sim-bole ruganja narodu čije je groblje uništio, zapravo popločava i gradi stazu srama i arogancije koja se ni-kada ne može zaboraviti.

Deportacija nedužnih bošnjačkih ci-vila u logore smrti ostala je sramna

Crna Gora je ostavila niz mrlja koje niti želi niti ima namjeru da očisti, a koje je po prirodi stvari sputavaju u građenju stvarnog antifašističkog imidža.

historijsko raskrŠćeVelija

MURIć

54

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

TABIRENJA

Glavni odbor Bošnjačke stranke odlučio je da na predsjedničkim izborima podrži kandidata Demokratske partije socijalista Filipa Vujanovića.“Na taj način Glavni odbor je usvojio preporuku Predsjedništva BS da podrži Vujanovića na izborima koji će se održati 7. aprila. Glavni odbor je ovlastio Pred-sjedništvo da usvoji strategiju i način djelovanja u kampanji na nastupajućim predsjedničkim izborima – saopćeno je iz BS.Glavni odbor je usvojio i izvještaj o radu predsjednika Bošnjačke stranke i završni račun BS za 2012. godinu, kao i izvještaj o radu Kluba poslanika te partije za prošlu i preporukama o prioritetima za ovu godinu.”

Pobjeda, 4. mart 2013.

mrlja DPS vladavine, organizovana sa najvišeg partijskog i državnog vrha, sa ciljem da se na podmukli na-čin, tajno i nečujno, ispune zahtjevi iz naloga ratnog zločinca Radovana Ka-radžića. Jedini čovjek koji je o nedjelu progovorio danas se optužuje da je glavni i odgovorni. Ne može se gra-diti imidž antifašizma ako se na taj način tretira jedan od rijetkih crno-gorskih “Šindlera”. Ukoliko je neko u stanju da pomogne ovom društvu da izradi takav imidž, to su upravo ljudi poput njega. Umjesto da se na-zove ulica po njemu, državni vrh bi da ga pošalje u zatvor. A kako trend nalaže, stvarni počinioci i dalje će biti puštani na slobodu.

Još jedan državni zločin o kome se više ne govori je hapšenje, tortura i osuđivanje, po osnovu montiranog procesa, lidera tadašnje vodeće boš-njačke političke partije, SDA.

Ovo pominjem jer današnja Bošnjač-ka stranka, kao politički eksponent bošnjačkih interesa, u svjetlu konti-nuirane izdaje od strane vladajuće garniture, u svjetlu lažnih obećanja protkanih strahom, tu prošlost nika-da ne smije da zaboravi.

Samo kroz hrabrost, političku mu-drost i historijsku spoznaju Bošnjač-ka stranka može nakon ovih izbora riješiti enigmu nad enigmama. Nai-me, partija se nalazi na historijskom raskršću, dijelom jer je dužna svim građanima Crne Gore, koji znaju da bez bošnjačkog glasa ova zemlja još ne bi bila država. Dijelom jer građani Bošnjaci, koji su joj dali glas i legiti-mitet, budno motre da li će partija donijeti historijsku odluku. Da li još dvadeset godina ovako ili će na red doći i narodni interesi? Da li će svoje glasače vezati za brod koji neminov-no tone ili će postati svjesna odgo-vornosti prema demokratskim sna-gama koje traže istinske promjene i smjenu režima?

Želim da vjerujem da će se Bošnjačka stranka ovoga puta oduprijeti ucje-nama, lažnim obećanjima, straho-vima i ponajviše ličnim interesima, te da će upotrijebiti blanko ček koji je ovim izborima dobila od strane crnogorskih Bošnjaka. Ovoga puta odluka Bošnjačke stranke nije obična ili tekuća. Riječ je o historijskoj odlu-ci koja će najviše uticaja imati upravo na narod bez kog ne bi bila tu gdje se trenutno nalazi.

Autor je advokat i predsjednik Crnogorskog komiteta pravnika za

zaštitu ljudskih prava

MEdIjsKa HajKa i PokuŠaj dIsKrEdItOVaNja liČnosti muftije

Esmir SALKOVIć

55

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

TABIRENJA

Posljednjih mjesec dana evidentna je pojačana medijska hajka uperena protiv glavnog muftije Islamske zajed-nice u Srbiji Muamer-ef. Zukorlića i institucija kojima je on osnivač ili pak idejni autor, a koje se hrabro odu-

piru svim pritiscima potpadanja pod uticaj beogradskih, kako bivših tako i sadašnjih režima i njihovih poslušnika.

Na taj način se u javnosti, kako Sandžaka tako i cijele Srbije, od strane pojedinih režimskih medija, a po nalogu beograd-skih, pokušava satanizirati ličnost Muftije uz pomoć margi-nalizovanih ličnosti objavljući razne neistine i kontradiktorne tekstove. Svjedoci smo stvaranja atmosfere kao i prije ubistva premijera Zorana Đinđića, a sve u cilju da se svežu ruke i ne upozorava, obrazuje i osvješćuje sandžački narod. Izuzetno je zanimljivo kako se baš u jednom tako kratkom vremenskom periodu dešavaju stvari poput onih kada se proteklih nedje-lja Muftija, boraveći u dijaspori, našao na meti snajperista u Švedskoj. Ovakva medijska hajka po mnogo čemu podsjeća na 2007. godinu i pokušaj otimanja Islamske zajednice od strane beogradskog režima, a uz pomoć nekoliko ljudi iskori-štenih za te svrhe, pa je očigledno da je opet došlo vrijeme da pokušaju nastaviti tamo gdje su tada stali!

Treba napomenuti i aktuelno pitanje Bošnjačke demokratke zajednice koje je i jedno od glavnih tema i povoda nasrtaja na ličnost čovjeka i dokazanog borca za prava Bošnjaka koji je uspio stvoriti i organizirati institucije počev od predškolskih ustanova, medresa, islamskog fakulteta, Univerziteta, pa do krovnih institucija Bošnjaka cijelog svijeta - Bošnjačke aka-demije nauka i umjetnosti, Bošnjačke nacionalne fondacije i Svjetskog bošnjačkog kongresa.

Čudno je kako je moguće da pojedini mediji svoje strani-ce pune naslovima tipa: „Sukob šure i zeta“, „Zukorlić kao Asad“, „Muftija nam je prijetio fizički, gubitkom posla i uzur-pacijom kućnog praga“, „Naoružani Zukorlićevi ljudi upali u TV Jedinstvo“ te odjednom tolika doza zabrinutosti za ru-kovodstvo i uposlenike Univerziteta… No, nažalost, ovakve izjave dolaze od ljudi koji su do juče bili jedna od mnogih ka-rika u lancu, a koje nisu mogle izdržati tempo koji se nameće borcima za oslobađanje i osvješćivanje Bošnjaka, pa umjesto da časno odustanu ukoliko ne mogu izdržati i ne mogu ostva-riti pozitivne rezultate, oni pokazuju pravo lice i otkrivaju da su baš u tom lancu bili vođeni drugom idejom koja je ista kao i ona kojom se vode dva predstavnika beogradskog režima u Sandžaku.

Tim povodom odgovorna i kritički usmjerena javnost treba da se što prije suprotstavi ovakvim nasrtajima na dostojan-stvo duhovnog i nacionalnog lidera Bošnjaka, a novinarska udruženja da utiču na svoje članove da se drže novinarske etike.

Polovinom mjeseca februara, na respektabilnom bošnjač-kom web magazinu Boš-njaci.net, osvanuo je tekst

uvaženog profesora dr. Haruna Hadžića sa naslovom „Esej o ha-zreti Hidru“. U navedenom tekstu profesor Hadžić prenosi određena sjećanja koja se vežu za njegovo ne-pravedno hapšenje i druge nemile događaje koji su uslijedili sa bru-talnim terorom od strane tadašnjih crnogorskih vlasti. Profesor Had-žić sagledava zatvorski i post-za-tvorski period iz perspektive da-našnjeg vremena, sumira utiske i propituje rezultate, te na jednom mjestu konstatira da „danas o robi-jašima iz SDA više nema ni pomena. Već su odavno zaboravljeni.“ Iako se iz priloga jasno da zaključiti da dr. Hadžić ne žali zbog svog tadašnjeg jasno iskazanog i dokazanog patri-otizma, požrtvovanja i ispaštanja zarad interesa svog naroda, osjeti se određeni nivo razočarenja zbog svega onoga što se nakon toga iz-dešavalo na prostoru Sandžaka.

Kod autora, dr. Hadžića, nema mjesta za dilemu, ali siguran sam da je prisutna kod čitaoca njegovog

priloga. Isplati li se biti patriota, pi-tanje je koje muči mnoge Bošnjake?

Zbog navedenog pitanja želio bih podijeliti moje lično životno isku-stvo koje se usko veže i za događa-je čiji je akter bio dr. Hadžić, a koji će posvjedočiti da vrlo često nismo ni svjesni svih pozitivnih impakta našeg zalaganja i eventualnog po-žrtvovanja u kontekstu prevencije i promocije bošnjačkih interesa.

NESUđENI TITOV PIONIR Početak raspada Jugoslavije doče-kao sam u klupi đaka prvaka. Sje-ćam se da mi je tada bilo žao što pripadam prvoj generaciji učenika koja neće biti uključena u Titove pionire, kao što je to dotadašnja tradicija nalagala da se proces učla-njenja provodi u prvom razredu osnovne škole, tokom svečanosti za Dan Republike, kada bi učeni-ci položili „pionirsku prisegu“. S protokom vremena moj se žal za propuštenim pionirstvom tran-sformirao u pravo zadovoljstvo. Bilo je to vrijeme koje je obilježilo veliko stradanje Bošnjaka, gotovo u svim dijelovima bivše Jugoslavi-

je, ponajviše u Bosni, ali istovreme-no i vrijeme vjerskog i nacionalnog osvješćivanja, tj. povratka izvoru u duhovnom smislu i korijenima u nacionalnom. U tom vremenu dva su momenta možda i ponajviše uti-cala na formiranje mog identiteta, tj. moje ličnosti.

Akteri prvog su nebošnjaci, dok su akteri drugog Bošnjaci, među koji-ma je upravo i dr. Harun Hadžić.

DVIJE SKUPINE LJUDI ZBOG KOJIH SAM OSJEćAO PONOS

Naime, svježe se sjećam tadašnjih posjedaka na kojima se govorilo o hrabrim mudžahidima, najčešće Arapima, koji nisu mogli mirno posmatrati klanje njihove braće Bošnjaka i silovanje sestri Bošnja-kinja, a ni druge zločine koji su se dešavali pred očima cjelokupne svjetske javnosti. Na bošnjačkim si-jelima na Kosovu, i ne samo na Ko-sovu, pričalo se o hrabrosti mudža-hida, o ulaganju njihovog imetka i njihovih života za interese islama, a time direktno i za „bošnjačku stvar“, dok je istovremeno nemali broj Bošnjaka tada preferirao po-drum nad hrabrom odbranom od agresije. A također se pričalo o Bošnjacima u Sandžaku, ponajviše o onima iz južnog dijela – valjda zbog činjenice da smo i sami ro-dom sa tog prostora. Govorilo se o ljudima, najčešće intelektualcima, koji su svoje sposobnosti stavili u službu svog naroda. Govorilo se o tome kako su hapšeni i premlaći-vani, ali i o njihovom hrabrom dr-žanju tokom svih tih nedaća, kao i tokom namještenih suđenja. Sve te priče sam slušao kao 10-ogodišnjak i osjećao ogroman ponos što pripa-dam ummetu – zbog onih prvih, i bošnjačkom nacionalnom korpusu – zbog ovih drugih. Znam da ni-sam bio jedini koji se tako osjećao, već su slična iskustva svjedočili i drugi članovi moje uže porodice i

HazrEtIHIdrOVsKa uloGa nezaBoravnih

gazIja bOsNE I sandŽaka

Muhamed ćE

MAN

56

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

REFLEKSIJE

Interesantno da sam baš u tom trenutku razmišljao koliko li još vremena mogu podnositi iskušenje koje mi je dato, gdje sam, pored svih maltreti-ranja, od ukupno 23 mjeseca zatvora, punih 17 mjeseci proveo u zatvor-skoj samici. Kad je policajac pozvao, pomislio sam: „Bože dragi, ako ovo bude došao vakat da izađem, da li to znači da nisam položio ispit, da nisam više u stanju da izdržim iskušenje koje me zadesilo?“ Jer, otkud ta koincidencija da me poziv policajca prekine baš na tom dijelu ajeta? Pogotovo što ja, ontološki posmatrano i vjerujući u „kada“ i „kader“, zatvor nisam ni doživljavao kao kaznu vlasti, nego kao Božje određenje i Božju volju. Evo zašto. Dana 27. januara 1994. godine navršio sam tačno 40 godina života, a sljedećeg dana, 28. januara, uhapšen sam (odno-sno, kidnapovan, kako su mi sami policajci rekli). Ovdje vidim to nešto metafizičko. Prema islamskom učenju čovjek sa 40 navršenih godina tek postaje potpuno zrela ličnost, koja može da primi jača životna (duhovna) iskušenja.

57

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

druge osobe iz okruženja.

Iz tog razloga smatram važnim ovo moje svjedočenje, jer znam da nisam sam koji duguje zahvalu akterima tih događaja koji su inspirisali čitavu novu generaciju mladih ljudi, koji će u granicama svojih mogućnosti na-staviti ulagati trud kako se Bošnjaci nikada više ne bi našli pod tuđ nož.

NEPRAVDA SRAZMJERNA ZASLUZINažalost, oni koji su najviše zadužili bošnjački narod, u zadnjih deceniju i po, trpe i najveću nepravdu. Što su mudžahida nebošnjaka tiče, dok su

prosipali svoj krv i rasturali svoje kosti po bosanskim brdima, svi su ih hvalili i uzdizali, dodjeljivali im najveća ratna priznanja, da bi na-kon svega dočekali period u kojem su se isti ti ljudi, od kojih su mnogi i bošnjački zetovi, hapsili, proganja-li, deportovali, nasilno rastavljali od

njihovih porodica i sl., i to najčešće protuzakonito. Kao primjer, dovolj-no je pomenuti „Alžirku grupu“, ili pak slučaj Ebu Hamze, koji se bez ijednog prekršaja već godinama be-spravno nalazi u pritvoru unutar Imigracionog centra u ulici Draže Mihajlovića, u Istočnom Sarajevu, jer je nekom našem poltronu palo na pamet da ga proglasi prijetnjom za nacionalnu sigurnost. Nepravda koja je njima pričinjena je reciproč-na doprinosu kojeg su ti ljudi dali u odbrani Bosne i Bošnjaka. Takvo po-stupanje nam ne služi na čast i nije u skladu s bošnjačkom tradicijom.

Slična vrsta nepravde se sprovodi(la) i nad bošnjačkim gazijama iz San-džaka, koji su se drznuli tih godina dignuti glavu i staviti se ispred svog naroda, što srpskom i crnogorskom režimu svakako nije bilo drago, a možda još manje njihovim poslušni-cima iz bošnjačkog naroda, koje dr. Hadžić nakratko pominje u svom tekstu.

HAZRETIHIDROVSKA ULOGA Međutim, značaj i snaga njihovog ulo-ženog truda krije se tamo gdje se oni možda i najmanje nadaju. Mislim da je njihova uloga, gledajući s današnje tačke gledišta, upravo u potpunosti Hazretihidrovska. Podučili su nas, i to vrlo praktično, kako se treba boriti za interese islama, za interese muslimana, za interese Bošnjaka i vrijednosti koje baštinimo vjekovima. Ponudili su nam model i inspiraciju zahvaljujući kojima su naša čula osjetljivija i efikasnija u prepoznavanju i razlikovanju poltrona i oportunista od iskrenih radnika. Obi-lježili su jednu epohu i nadahnuli druge da pođu njihovim stopama. Pojasnili su nam da se ne smije očekivati puno od ljudi, već ponajprije od Gospodara lju-di. Zbog toga što je prava i pravična i na posljetku jedina sigurna nagrada kod Uzvišenog.

REFLEKSIJE

O pretrpljenim patnjama je smiješno govoriti. „Ko vam je kriv?“ Da, da. Nije nam niko kriv. Naravno, mi se ne kajemo za „počinjena krivična djela“, „za rušenje SRJ“, „za stvaranje države Sandžak silom“, „za pretrpljene patnje“. Ali, ipak, nije nam pravo. Ne zbog spomenika koji nam nisu podignuti, nego zbog nedostatka svijesti kod novih „legitimnih predstavnika Bošnjaka“ koji su se „vinuli visoko“. Kod toliko bošnjačkih institucija, strana-ka, ustanova, udruženja - nijedan naučni skup na temu naših hapšenja i montiranih političkih suđenja. Zaborav je pokrio 17 hiljada pretučenih i maltretiranih Bošnjaka

Sandžaka i tri puta toliko onih koji su živjeli u strahu, koji su bili pod potjernicama. Toliko porodica, rođaka i prijatelja. Faktički, apstrahovan je najžešći državni teror protiv jednog naroda u periodu poslije Drugog svjetskog rata. Nijedan poziv nijednog organizatora na neke ceremonije novopečenih bošnjačkih lidera. Nijedno podsjećanje na kontinuitet bošnjačke politike na našim prostorima, na temelje, koje smo ipak mi, SAD-ovci, udarili. Internacionalizovali pitanje Bošnjaka i Sandžaka. Sproveli referendum o autonomiji.

Nakon izlaska iz zatvora ljudi su u nas gledali kao u čudovišta. Doduše, bilo je i onih naših iskrenih prijatelja, pogotovo među običnim svijetom, ali među političarima i „novopečenim bošnjačkim liderima“ koji su „izrasli“ u našem odsustvu – ne. Oni su patili od straha da se mi, možda, ponovo ne vratimo na političku scenu i ugrozimo njihovu poziciju. Ipak, i pored svega, na izborima 1996. godine uspjeli smo da sa tri mandata uđemo u Parlament Crne Gore i plus osvojimo još dva mjesta u tadašnjoj skupštini SRJ. Bio je to iznenađujući uspjeh. Pokazalo se da naše hapšenje nije potpuno uništilo duh i identitet naroda kome smo pripadali. Istina, to je bilo daleko od onog uspjeha iz ‘90-te kada je SDA CG ostvarila devet poslaničkih mandata u Parlamentu. Prolazili su dani i noći. Nakon izvjesnog vremena „razbi se“ SDA. Nas, koji smo robijali za „stvar“ Bošnjaka i autonomiju Sandžaka, istjeraše iz stran-ke. Promijeniše politiku. Odoše uz vlast. Postadoše poltroni. Ministri. Po-moćnici. Konformisti. Mi ostadosmo bez posla. Proglasiše nas saradnicima velikosrpskih projekata, jer „ko se bori za Sandžak taj je protiv Crne Gore“, „taj radi za Srbiju“. Na referendumu 2006. Crna Gora dobi samostalnost i nezavisnost. Sandžak, baš glasovima Bošnjaka, bi podijeljen na dva dijela – međunarodno priznatom granicom, prvi put u svojoj 428 godina dugoj historiji.

(Fragmenti iz teksta “Esej o hazreti Hidru” autora dr. Haruna Hadžića)

Vi ste dugo izvan granica svoje domovine. Obišli ste mnoge ze-mlje i skrasili se u Belgiji? Za Vas kažu da ste veoma agilni i da ste učinili dosta na organiziranju naših ljudi?Nezgodno ja da čovjek sam za sebe govori. Ja sam ura-dio što sam najviše mogao, a to činim i danas. Jedan sam od osnivača džemata u Liežu, a uspješno je prive-deno kraju i osnivanje i konstituisanje Bošnjačke kul-turne zajednice u Belgiji. Uz mene je, naravno, jedna jako aktivna i zaslužna ekipa mladih ljudi.Nedavno ste organizirali veliki skup na koji ste pozvali brojna udruženja i džemate iz Zapadne Evrope. Koji je bio osnovni ra-zlog tako organiziranog okupljanja?Da, to je bilo u februaru. Osjetio sam da je nama, kojima je stalo do našeg identiteta, vjere, tradicije, domovine, jednostavno do onoga što jesmo, vrijeme da se okupi-mo i sagledamo naš dosadašnji rad, te da se dogovori-mo kako da sve to bude korisnije za Bošnjake. Da vidi-mo šta nam je raditi, jer svako radi iz svog ćoška, a na kraju su rezultati mršavi. Zato sam u Liežu u organiza-ciji BKZ Belgije organizovao druženje brojnih udruže-nja i džemata, ljudi koji su spremni da rade i pomognu. Jedan hadis kaže: „Dvojica su bolji od jednog, trojica od dvojice, a četvorica od trojice. Zato se udružite u zajednicu.“Jeste li postigli ono što ste željeli?Zaista sam zadovoljan. Ljudi su iznosili tako dobre pri-jedloge, pa ako ih i djelimično realizujemo pričat ćemo sasvim drugu priču u Zapadnoj Evropi. Ovo druženje

imalo je za cilj poboljšanje postojeće saradnje i uspo-stavljanje novih mostova za naše asocijacije. Ideje BKZ su sloga, međusobno uvažavanje i pomaganje, saradnja i svekoliko duhovno i kulturno promoviranje članova naših udruženja, ali i pojedinaca, te unapređenje sarad-nje s nevladinim i vladinim organizacijama i institucija-ma na svim nivoima.Učešće prof. dr. Bisere Turković i diplomatskog i kon-zularnog osoblja Ambasade Bosne i Hercegovine u Bri-selu na ovom našem druženju bila je odlična prilika da se međusobno bolje upoznamo, te pokušamo dogovo-riti naše buduće zajedničke ciljeve.Čemu će služiti ovakva vrsta okupljanja? Za one koji žele dobrobit našoj zajednici neće nimalo biti teško da se s nama slože da je ključ pobjede slo-ga, a više sloge i međusobnog poštovanja i uvažavanja upravo je ono što nama trenutno nedostaje. Ako bi tra-žili uzroke naše nesloge, sigurno bi u većini slučajeva bio upravo taj manjak informacija, tj. poznavanja druge osobe ili institucije, potom bi slijedile predrasude na nama već dobro poznat način.Naše međusobno upoznavanje i učvršćivanje sarad-nje donijet će željene rezultate. Kao prvi zadatak koji bi svi mi trebali sebi postaviti jesu naša djeca, oni koji će nas naslijediti na ovom svijetu; zatim naša domovi-na iz koje dolazimo i iz koje smo donijeli u bijeli svijet svoju vjeru, svoju kulturu i svoju tradiciju - vrijednosti koje ćemo upražnjavati i ponositi se njima, naravno, uz 58

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

INTERVJU

sloGa i mudrost su snaGa BoŠnjaka

NEDŽAD ćEMAN - PREDSJEDNIK BOŠNJAČKE KULTURNE ZAJEDNICE BELGIJE

U posljednje vrijeme učinjeni su ogromni koraci na stoljetnom ostvarivanju prava Bošnjaka. Bošnjačka kulturna zajednica Belgije primjer je u dijaspori kako se mogu postići rezultati na očuvanju tradicije, identiteta, vjere i kulturnih vrijednosti.Naš sagovornik je Nedžad Ćeman. Predsjednik je Bošnjačke kulturne zajednice Belgije. Ne-davno je učinio nekoliko izuzetnih poteza na okupljanju i postizanju više sloge među Boš-njacima Zapadne Evrope. To što je uradio imalo je velikog odjeka, a rezultati se već sada mogu primijetiti. On je već dugo u ovim vodama i vo-dama uspješnog biznisa. Ljudi ga veoma cijene kao poštenog vrijednog Bošnjaka koji ne žali ni vremena, ni truda, pa ni vlastitih sredstava da Bošnjacima napokon svane.

59

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

poštovanje zakona zemlje domaćina. Zajednički smo se složili da dijaspori fali još više sloge i da dijaspora treba imati svoj zajednički stav u vezi važnih dešavanja, kako u domovini tako i u dijaspori. Kao jedan od prioriteta u bu-dućnosti bit će uspostava jedne vrste „savjeta dijaspore“ koji bi nas predstavljao u javnosti.Po Vama, gospodine Ćeman, kako se treba boriti za očuvanje iden-titeta? Ako se vratimo na našu nacionalnu i vjersku prošlost samo u zadnjih sto godina vidjet ćemo da smo mi Boš-njaci bili i u jednom duhovnom konc-logoru gdje nam je puno čega bilo zabranjeno, gdje se nismo smjeli izjasni-ti ko smo i šta smo i da smo bili svedeni na marginalnu skupinu. Mnogi su u to doba tražili sebe u drugima, pa su se i odricali vjere i nacije misleći da će im biti bolje, ali nažalost ni tamo nije bilo spasa. Jedini spas u tom trenut-ku nam je bila vjera i porodica. Tu su bile još naše maj-ke i nene koje su, šapućući tiho šehadet, učile nas našim pravim vrijednostima. Taj tihi šapat naših majki ostao je duboko u našoj svijesti i baš kada smo bili na granici da ga potpuno zaboravimo dolazeći ovdje, daleko od svega svog i s neizmjernom čežnjom i nostalgijom u grudima, taj glas je počeo da se ponovo budi.Dobar dio nas je uspio da shvati svoje duhovno stanje i uspjeli smo razumjeti da ma koliko se odricali sebe, ne-ćemo postati oni drugi i ma koliko nam zamjerali ono što jesmo, oni nikada neće prihvatiti da budemo neki drugi. Sada kada je sve više mladih i školovanih i ljudi i kada imamo svoje škole, medrese, univerzitete, akademije na-uka i umjetnosti, uprkos svemu što smo doživjeli, spre-mni smo da napravimo zaokret i evo ovo što mi ovdje radimo kroz naše aktivnosti zapravo potvrđuje da ima-mo snage i da najkvalitetniji među nama imaju priliku da daju sve od sebe za našu bolju budućnost. Gospodine Ćeman, koji je osnovni cilj Bošnjačke kulturne zajedni-ce Belgije?Danas je upravo došlo vrijeme da otvorimo novu stra-nicu. Do sada smo vjerom i porodicom čuvali naciju i domovinu, a sada je vrijeme da nacijom i domovinom čuvamo vjeru i porodicu. Da bi imali domovinu kakvu zaslužujemo i da bi bila naš zaštitnik ona mora biti jaka i čvrsta, koja nas štiti i čuva i u kojoj se moramo osjeća-ti lijepo i toplo kao u svojoj kući. To ćemo ostvariti kroz obrazovanje, kulturno uzdizanje i očuvanje tradicije, ma gdje bili.Gdje vidite budućnost Bošnjaka rasutih po cijelom svijetu? Trenutno me zabrinjava popis Bošnjaka u BiH i vrijeme je napokon da Bošnjaci iskoriste historijsku šansu i budu ono što jesu - Bošnjaci. I gdje god da su, oni su svoji na svome i nikome više nikada ne trebaju dokazivati ko su i šta su. Vrjedniji su od drugih. Mi smo narod koji je stoti-nama godina bio pod nečijom čizmom. Vrijeme je da se to promijeni. Uz Božju pomoć cilj će biti ostvaren. Samo se

treba dobro potruditi da bi se dokazalo radi čega je važno biti Bošnjak. I zato na popisu treba upisati: nacionalnost Bošnjak, jezik bosanski, vjer islam. Sve ostalo što bismo napisali samo bi nas odvelo među ostale, a to i jeste cilj onih koji nam ne misle dobro. Zabrinjavaju me takođe i Bošnjaci na Sandžaku kojima države na kojima se Sandžak prostire ne štede sredstva da doguraju bošnjačku zajednicu na rub propasti.Takođe me brinu Bošnjaci na Kosovu kojima novonastala država nije do sada dozvolila formiranje bošnjačkih op-ćina, iako to nije slučaj kod drugih zajednica na Kosovu, tako da se raseljavanje Bošnjaka sa Kosova i dalje nastav-lja.U svemu tome utješno je da se dijaspora budi i da su osnovane bošnjačke institucije sa Svjetskim bošnjačkim kongresom na čelu, koje predstavljaju njen prvi saf. Mi ćemo zajedničkim radom i slogom uspjeti da ostvarimo svoj cilj. Imamo mudre ljude, imamo resurse, a i pravda je na našoj strani. Ako sagledamo našu slobodu i našu finansijsku neovisnost; ljubav, želju i nostalgiju koju no-simo prema domovini; svoj patriotizam, identitet i osjećaj pripadnosti, nećemo posrnuti ni kada smo hiljadama ki-lometara daleko od domovine.Imali ste prije nekoliko dana veoma uspješnu promotivnu tribinu BKZ Belgije. Jeste li zadovoljni njenim rezultatima?Potpuno sam zadovoljan tribinom, koja je ujedno bila i promotivna Skupština BKZ Belgije, koju su također svo-jim prisustvom uveličali predstavnici Ambasade BiH, organizacija, džemata, kao i književnici i istaknute boš-njačke ličnosti. Posebna čast tog dana bila nam je ugostiti predsjednika Skupštine Svjetskog bošnjačkog kongresa, uvaženog muftiju Zukorlića. Bošnjačka tradicija i kultura bile su kao i uvijek u prvom redu izvođenjem ilahija, folklorom i naravno sevdalin-kom. Posebno sam se zahvalio na ovolikom odazivu u Antverpenu, što je najbolji pokazatelj visoke svijesti o pri-padnosti vjeri islamu i ponositom, herojskom i neuništi-vom bošnjačkom narodu.Ipak, na kraju Vas želim pitati je li i za Vas važi ona narodna: „Da-leko od očiju, daleko od srca“, svakako misleći na domovinu?Ni govora. Za svoju Bosnu i Sandžak bih sve učinio da pomognem mom narodu. Ja sam zaljubljen u njih kao i svako drugi u ono što mu je najdraže. Za mene ne vrije-di „daleko od očiju, daleko do srca“. Da je preko svijeta meni nije daleko. Domovina i porodica uvijek su mi na pameti. Vrijeme je da se svi, koliko nas ima, ujedinimo i omogućimo ljudima sa ovog malehnog dijela Balkana da žive kao i svi drugi, da ne razmišljaju o tome kako nekome smetaju zato što su Bošnjaci, jer ih i u vlastitoj domovini nerijetko pokušavaju svrstati u neku posebnu, nižu kategoriju ljudi.

INTERVJU

KO JE NEDŽAD ćEMANNedžad Ćeman je rođen u Gornjoj Vrbici, u Јužnog Sandžaku. U Peći na Kosovu, gdje se školovao, i danas ima roditeljsku kuću.

On je pravi sin Sandžaka. Sa svojih 16 godina otplovio je lađom spasa iz svog porodičnog gnijezda. Otišao je tr-buhom za kruhom. Prošao je mnoge zemlje Evrope i zadržao se u Belgiji, u gradu Liježu. Nije nikoga poznavao, nije znao jezik, a ipak učenjem i marljivim radom je uspio. Čestitost i poštenje ponio je iz svoje kuće. Uspijeva da završi jednu od najboljih biznis škola u poslovnom menadžmentu i kao takav osniva vlastiti biznis sa ne-kretninama i postaje jedan od najcjenjenijih preduzimača u regionu.

ETIMOLOGIJA POJMA

Ono što danas nazivamo anegdotom najvjero-jatnije je otpočelo u klasičnoj Grčkoj. Joseph Epstein citira italijanskog naučnika Arnal-doa Momiglianija, koji u svom Razvoju grčke

biografije pretpostavlja da je utemeljitelj anegdote naj-vjerojatnije bio muzički teoretičar Aristoxen iz Taren-ta (rođen oko 370 p.n.e.): “Možda je [Aristoxen] bio prvi koji je učinio anegdotu bitnim dijelom biografi-je.... Pretpostavljam da dugujemo Aristoxenu ideju da je dobra biografija puna dobrih anegdota.”Iako smo posudili termin iz francuskog jezika, aneg-dota u konačnici potiče iz gotovo identične grčke riječi i znači “stvari koje se ne daju”, ili, kako bismo rekli, ono što je neobjavljeno. Upravo u tom smislu je Cice-ron koristio ovaj termin za opisivanje nekih od svojih vlastitih rukopisa, upotreba koju su kasnije slijedili re-nesansni učenjaci da bi označili rukopise pronađene u knjižnicama i potom objavljene.Od samog početka se čini i da je riječi prikačena kono-tacija tajnovitosti ili možda pukog trača. Kao biograf-ska naprava bila je i ostala neslužbena i anti-slavopoj-na. Ona iznenadi ljude o kojima je riječ en pantoufles.Sjenoviti i tajnoviti ugled anegdote vjerojatno poti-če od vizantijskog povjesničara Prokopija iz šestog stoljeća, koji je nazvao svoju posthumno objavljenu skandaloznu povijest cara Justinijana Anekdota ili Hi-storiaarcana (“Tajna povijest”).Tek u doba renesanse, s razvojem gradova, kraljevskih dvorova, slobodne klase i kulta pojedinca, anegdota, oblik zgusnutog ogovaranja, počinje jasno pokazivati svoje lice. Ona se počinje otresati svoje povezanosti sa skandaloznim.U svojoj „Disertaciji o anegdotama“ (Dissertation on Anecdotes) britanski pisac Isaac D’Israeli (1766-1848) govori nam da je francuski jezik proširio pojam tako da bi se on sada mogao primijeniti na “bilo koju za-nimljivu okolnost”. U osamnaestom stoljeću Samuel Johnson ju je definisao kao “biografski incident; si-ćušni promicaj privatnog života”. Tada se počinje ra-đati njena konotacija zabavne trivijalnosti, tako da je dva stoljeća kasnije Winston Churchill mogao nazvati anegdotu “svjetlucavom igračkom povijesti”. U tran-sakcijama biografa, anegdote funkcionišu kao sitni novac.Osamnaesto stoljeće je također označilo početak po-vezivanja anegdota s dosjetljivošću, dovitljivošću i duhom starih ljudi. Možemo nagađati da je početkom osamnaestog stoljeća oblik sazreo u zapadnoj Evropi. Nastavljajući se razvijati, ona postaje sve bujnija kako se približavamo našem modernom dobu.

ANATOMIJA ANEGDOTEAnegdota, kako nas Vebsterov rječnik (Webster‘s Ninth

Collegiate Dictionary) obavještava, “obično je kratka priča o zanimljivom, zabavnom ili biografskom in-cidentu”. Priznajemo, međutim, da se u par prilika i pojam incidenta malo rastegao kako bi se u ovom kor-pusu smjestio razuman broj pripovjedaka, narodnih priča, ili čak šala. Takve duhovite primjedbe dobijaju na interesovanju kada su postavljene u okruženju ili kontekstu, ali nije uvijek bilo moguće pružiti taj kontekst. Nekontekstu-alni primjer se uspio kvalifikovati kao anegdota samo ako bi se nečasno prokrijumčario u ovoj stavci tako da ne bi mogao zauvijek biti izgubljen. Vebster kaže: “Obično kratka priča.” U klasifikovanju anegdota u cjelini se uslišilo tom zahtijevu, ali se u ne-kim slučajevima ovaj opis prekršio kako bi se ilustro-valo šta je to što je zabavljalo muškarce i žene gene-racijama prije nas. Naši prethodnici i preci, barem do sredine devetnaestog stoljeća, cijenili su opširnost kao što mi cijenimo sažetost. Oni su imali više vremena. I ono je bilo vrijedno manje novca.Nadalje, Vebsterovi epiteti “zanimljivo” i “zabavno” očito se ne mogu primjenjivati na mnoge anegdote.

* * *Nije uvijek lahko razlikovati anegdotu i epizodu/cr-ticu. U sedmom stoljeću prije nove ere, grčki pjesnik Archilochus sastavljao je satire protiv svog nesuđe-nog tasta, Lycambera, tako snažne da su se siroti čo-vjek i njegova kći objesili. Ovo je izvan svake sumnje kratka crtica/epizoda, ne treba joj veći kontekst, jer ipak je ona daleko od prozaičnosti. Međutim, najčešće se ovakvi slučajevi mogu smatrati epizodom/crticom, a ne anegdotom. Ako bismo prihvatili sve neobične epizode koje mogu biti otkrivene u bilo kom znamenitom životu (recimo Napoleonovom), dobili bismo jednu posve drugačiju biografiju. Tako priča o Van Goghovom uhu čini fas-cinantno poglavlje u njegovoj biografiji, ali je previše složena, u smislu previše važna, kako bi se kvalifiko-vala kao anegdota. Mnoge nezaboravne epizode u hi-storiji spadaju u ovu kategoriju ne-anegdota.

* * *Ono što čini pravila zanimljivim su, međutim, iznim-ke. Nečija karijera može biti krcata, ona može biti model visokog dostignuća, a ipak u našem smislu proizvoditi malo pravih anegdota. Goethe, “titan“ u svjetskoj književnosti, nije generirao“titanegdote“. Njegovi zemljaci kao anegdote čuvaju njegove riječi, koje se kreću od veličanstvenih do veličanstveno ba-nalnih. Unutar tog raspona prema vašem ličnom uku-su možete postaviti ovaj tipičan primjer: Prijatelju koji je izrazio žaljenje što nikada nije vidio Italiju, Goethe je rekao: “Dobro, jer da si imao (tu priliku), naše vla-stito nebo ti se nikada ne bi činilo dovoljno plavim.”

a N E g d O t aAdnan HAS

ANOV

Ić

60

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

FINESA

61

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

Neka vrhunska velika imena mogu biti najmanje zastu-pljena u tom mikrokosmosu anegdota, ili prokrijumča-rena u par anegdota koje mogu biti samo umjereno upe-čatljive. Ali, nisu ni svi velikani povezani s trivijalnošću.Baš kao što bi prvorazredna anegdota trebala biti više od puke dobre izreke, isto tako ona bi trebalo biti više od puke neobične biografske činjenice. Poznato je, na primjer, da je Schiller radio bolje kada je udisao miris prezrele jabuke koje je čuvao u svojoj ladici. Takve ek-scentrične pojedinosti se čine zanimljivim za čitanje, ali u užem smislu nisu anegdota.Neobičnost sama po sebi, dakle, nije razlog dovoljan za svrstavanje među anegdote. Anegdote, općenito, ignorišu šale, osim kada one nema-ju samo zabavnu komponentu, već i nekakav narativni oblik i kada su povezane sa nekim poznatim likom.D’Israeli je smatrao da “postoje anegdote o umjetnosti, kao i o umjetniku; o ratu, kao i o generalu, o naciji, kao i o vladaru”. Takve anegdote bismo draže ostavili povije-snim knjigama. Istina je, međutim, da biografska aneg-dota može baciti svjetlo na važan aspekt cijele nacije.Prethodni komentari naglašavaju očito: da se definicija anegdote pomiče sa stoljećima. Za potrebe našeg raz-matranja anegdote ostaju ono kako ih D’Israeli naziva - “trošne obavijesti o ljudskoj prirodi i ljudskom učenju”, čak i ako smo danas manje zainteresovani za potonje nego što smo za ovo prvo. Duhovite, smiješne, one koje pucketaju i peckaju u trzaju, one koje imaju tendenciju da se pričaju najčešće, da se pobliže usklade s modernim senzibilitetom. Ali, tu je dosta prostora i za tihu anegdo-tu čija vrijednost leži u osvjetljavanju karaktera ili usa-đivanju moralnih lekcija.Danas radije želimo da naše anegdote budu kratke, da su neovisne i da slobodno stoje same, no i dalje nas za-nimaju izjave poznatih osoba o kritičnom događaju u njihovim životima. Neke anegdote su zbilja mini-drame privlačne našim najnježnijim emocijama, dok mnoge druge oduzimaju dostojanstvo. Neke ovise samo o igri riječi i ne zavređuju drugo čitanje, dok druge pak potiču um na razmišljanje. Neke čak i uopće ne moraju ovisiti o riječima.

ODAKLE ANEGDOTE POTIČUUz mnoge izuzetke, anegdote su, čini se, dominantno urbanog karaktera. Naši brđani, naši gorštaci proizvode vunu i pređu, a ne anegdote; ruralne kulture su rijetko kad vrelo i izvorište anegdota. Atmosfera sudova, veli-kih kuća i bulevara, konaka i hanova, gradova, šehera i kasaba..., pogoduju anegdoti baš kao i mnoge institucije i zvanja povezana s gradom. Anegdota je društveni pro-izvod, ona ne cvjeta u izolaciji. Anegdota se prepoznaje odmah: određene ličnosti i događaji, bez obzira na nji-hovu okolinu ili poziv, mogu biti anegdotske prirode.Ipak, visoko pozicionirani društveni slojevi su općenito više istaknuti. Oni imaju tendenciju da se u priličnom dijelu povezuju s umjetnošću i kao posljedica toga iska-zuju relativno nekonvencionalne naravi. S druge strane, državnici također mogu biti locus anegdote: Churchill, Lincoln... Ljudi od novca su daleko manje predmet i učesnici anegdota, dok je estrada prepuna živih i živo-pisnih umova. Istinski dobre sportske anegdote je teško naći, a djeca, kao što morate znati iz vlastitog djetinjstva, prirodno su bistrija od odraslih i u teoriji bi trebala osi-gurati rudnik anegdota. Međutim, pravila igre zahtije-

vaju da značajna imena budu vezana za anegdote, što ozbiljno ograničava ovo polje. Slučaj političara je zanimljiv. Mnogi političari su, na-ravno, bili žive ili duhovite ličnosti, ali je njihov udio u anegdotama općenito mali jer su po prirodi posla neza-nimljivi ili su se bojali i zazirali od izloženosti javnosti da se ne bi pomislilo da su smiješni. To nije istina, narav-no, za prave velikane poput već pomenutih Lincolna, Churchilla itd. No, potreba da se obezbijedi prihvatljiva slika nastoji spriječiti vrstu ponašanja koje tvori aneg-dote. Svim zbirkama anegdota nažalost nedostaju anegdote o ženama. Razlog je očit: hroniku čovječanstva je pisao pobjednik - barem do naših dana. Sigurno je da će kom-pilacije anegdota, objavljenih u ovom stoljeću, sadržati imena ogromnog broja žena. Jer čak i njihova rijetka po-maljanja sugeriraju da kada su žene zabavne ili intelek-tualno provokativne, one su to često daleko više nego što su muškarci. Otkrivaju suptilniji duh od mnogih istaknutih imena muškaraca. Konačno, u pokušaju da identifikujemo locus anegdote, moramo imati na umu da njihovi sakupljači mogu raditi samo s onim što je zabilježeno. Budući da je bio veliki monarh, dobar dio onoga što je Louis XIV rekao i učinio javno, bilo to dosadno ili zanimljivo, moralo se pojaviti u memoarima tog razdoblja. Sasvim je moguće, među-tim, da su hiljade izvanrednih ili smiješnih priča od ili o opskurnim likovima prenesene u zaboravljenim razgo-vorima. Takve usmene anegdote su zauvijek izgubljene. U prostorno-vremenskom kontinuumu, možemo zami-sliti, postoji cijela biblioteka takvih anegdota. Ali, one su nezapisane.

FINESA

Ž� ELITE DA PUTUJETE SIGURNO, BRŽO I ...UDOBNO

Putujte sa turističkom agencijom

telefoni:

srBija: 063/609-160 063/661-662turska: +90.535.893.3234

faX: 020/386-555

reDoVne linije noVi PaZar - - istanBulnoVi PaZar

PolaZak neDjeljom u 9hPoVratak utorkom u 10h

Savremana sandžačko-bošnjačka književnost, na sreću, uporno, mudro i znalački gradi jedan osoben i originalan književni izraz, koji ljubo-morno i nostalgično čuva svijet tradicionalnog,

patrijarhalnog, folklorističkog kulturnog miljea. Ta mlada i poletna književnost hrabro ulazi u tokove mo-dernističkih književno-umjetničkih tokova bošnjačke i evropske literature. Kulturni i slobodni evropski na-rodi su još poodavno, počev od renesanse, pa preko prosvjetiteljstva i romantizma, svoj jezik i kulturu, reklo bi se, skoro pobožno uzimali kao osnovni cre-do i fundament svog naciona. Taj sveopći kulturni, prosvjetiteljski i nacionalni preporod sandžačkih Bošnjaka, evo, dešava se sa zakašnjenjem od nekoli-ko stoljeća, te naša mudra književna riječ u izuzetno kratkom vremenskom periodu proživljava evoluciju pisane riječi od renesanse do moderne. Nacionalni i kulturni pokret koncem prošloga stoljeća za sandžač-kog Bošnjaka su renesansa i romantizam. Lijepa po-sljedica tog našeg nacionalnog i duhovnog uzdignuća su, evo, naši moderni književni pregaoci: Enes Halilo-vić, Zehnija Bulić, Bisera Suljić-Boškailo, Hazir Der-demez, Hodo Katal, Jahja Fehratović, Kemal Musić, Nadija Rebronja, Enes Dazdarević, Samir Hanuša, Re-fik Ličina, Sinan Gudžević, Redžep Nurović, Hanka Hamzagić, Hasna Binjoš, Šaban Šarenkapić, Mevlu-da Melajac, Šerif Šabović i mnogi drugi. Ovi baštinici sandžačko-bošnjačke kniževne riječi dostojno nastav-ljaju književno-prosvjetiteljsku misiju naših literarnih bardova: Ćamila Sijarića, Avda Međedovića, Huseina Bašića, Muhameda Abdagića, Ismeta Rebronje i dru-gih.

Zarobljena sandžačka misao napokon izlazi iz krutih ideoloških okova i zabluda i daruje nam autentičnu našku riječ, koju najbolje razumijemo i najviše voli-mo.

Naša Hasna nam, evo, daruje zbirku pjesama “Iz se-hare”, koju je dovršila svega nekoliko mjeseci prije preseljenja na drugi svijet. Ovim stihovima ona sebi

obezbjeđuje mjesto u savremenoj bošnjačkoj književ-nosti, a nama čitaocima daruje iz duše tople i nježne pjesme, emancipovane, ponosne sandžačke djevojke, koju je Bog fizičkom pojavom i duhovnim postignući-ma izdvojio iz poretka prosječnosti i vinuo do “opasnih visina”, koje su predodređene samo za izabrane, ali, po nepisanom pravilu, to je i boravište neshvaćenih i nesretnih duhova za koje prozaična i siva prosječnost ne mari.

Vrhovni princip Hasninog života i djelanja jeste mo-ralnost prije svega, poštovanje tradicionalnih i pa-trijarhalnih vrijednosti, islamske duhovnosti, čovje-koljublja, pravde. Njena lirska sehara je posvećena njenim roditeljima Zuku i Hediji. U njihovom toplom roditeljskom gnijezdu stasavalo je radoznalo crnoma-njasto djevojče sa kujrukom do pasa, koje se još iz dje-tinjstva izdvajalo ljupkošću i blistavim razborom. Sta-savalo djevojče i sanjarilo iz starinske djedove avlije o životnim radostima, ljepoti, nauci, humanijem svijetu. Iz djedove avlije taj svijet bijaše tako dalek i nedoku-čiv, ali izazovan za malu, lijepu i radoznalu Hasnu. Stasala u pravu sandžačku vilu, te i kolo zaigrala:

Sva ponosna kat obuče,

Ali kolan velik joj je,

Vrti joj se oko pasa,

Te ga mače, šta će bona.

Skoro u svim pjesmama ove zbirke predstavljen je sandžački folkloristički kolorit: narodna nošnja, na-rodna izvorna igra, pjesma, vjerovanja, sujevjerja, ljepota sela, izvori, veseli djevojački kikot, teferiči, svadbe, stare kuće, babine, sijela, epski poj uz gusle, nanina sehara.

Pjesnikinja Hasna Binjoš je veliki zaljubljenik u ljepo-tu patrijarhalnog života, u kome se znao red i imalo se poštovanja za prave vrijednosti. Ona rado zaigra kolo na sandžačkim teferičima, odjene nacionalnu nošnju i

HasNINa LIrsKa seharaKemal DŽE

MIć

62

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

KULTURA

Hasna Binjoš rođena je 10.03.1976. godine u Tutinu. U rodnom mjestu završila je osnovnu školu i gimnaziju. Završila je višu pedagošku školu u Gnjilanu. Uspješno je dilomirala na Univerzitetu u Novom Pazaru, gdje je završila i master studije. U Sarajevu je 2010. godine odbranila doktorat iz oblasti pedagogije. Na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru držala je vježbe i predavanja iz predmeta vezanih za pedagogiju i metodologiju naučnih istraživanja.

Nakon kraće bolesti, preselila je na Ahiret 07.12.2011. godine.

Kolege, učenici i studenti će se sjećati Hasne kao izuzetno plemenitog čovjeka i dobrog pedagoga.

63

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

ode činit ibadeta, radoznalo zaviri u naninu seharu koja pobuđuje nostalgična osjećanja i djevojačka čežnjiva nadanja prebirajući po djevojačkoj spremi, kojoj se nije dalo da ukrasi dvore đuveglije.

Svojom umjetničkom ljepotom, leksikom i folkloristič-kom potkom ističe se pjesma «Iz sehare». Pjesnikinja prikazuje motiv nanine sehare u koju je stala čitava hi-storija djevojačke radinosti, čežnje, nade. Nana, a i pje-snikinja, uzdižu seharu sandžačke djevojke do visine kulta. Mentalitet, duhovnost, čast i moralnost naše dje-vojke nemjerljivo su blago, koje se brižno čuva u san-džačko-bošnjačkom kulturno-povijesnom miljeu.

Nema blaga, kćeri moja,

Koje može to kupiti.

Djevojačka sprema to je,

Djevojaluk koštala je.

Hasnin lirski izraz je jednostavan, tik uz granicu usmenog narodnog stvaralaštva, pa otuda i lakoća pjevanja, nama razumljiva lek-sika, simbolika, metaforika.

Njeni stihovi imaju i didaktičko-poučnu di-menziju. Ona ističe vrijednosti obrazovanja, knjige, duhovnih i svjetovnih instituta. Sa ljubavlju pjeva o Dobrom Dubu, Tutinu, No-vom Pazaru, Sarajevu, Beogradu.

U tim je mjestima sanjarila, bezbrižno djeti-nje se zabavljala, drugovala sa dragim oso-bama, učila škole.

Česti motivi Hasninog pjesništva jesu i ne-sretna ljubav, prolaznost života, neshvaće-nost, tabut, dženaza, preseljenje na Ahiret. Naša Hasna je u pjesmi predosjetila skoro preseljenje na drugi svijet:

Vijek ovaj kratko traje - opominje Hasna ovim stihom.

Njeno pjesništvo je sjetna ispovijest neshva-ćene osjećajne prirode u svijetu ljudske pri-zemne zavidnosti, zlobe i bezgraničnog ma-lograđanskog spletkarenja.

Golub crni mi slijeće,

Na kanate od pendžera.

Ovo mudro predosjećanje smrti Hasna in-korporira u pjesničku sliku u kojoj dominira motiv mrtve ljepotice Hajre:

Hajra kršna opružena na tabutu od dasaka,

Obukli joj ćefin bijeli mjesto kata.

Udes mlade, plahe i lijepe Hajre u pjesmi zapravo je umjetnička projekcija sudbinske kobi naše Hasne, čija se sudbina i nadanja ča-sne, iskrene, mudre djevojke, vile sandžačke, kreću između dvije sasvim suprotne datosti: životna ljepota i prerana smrt, koja često uzi-ma u svoja njedra najmudrije, najljepše, naj-čovječnije ovozemaljske darove. Nevjestački kat simbolizira čistotu djevojačkog sna, a ta-

but ugasnuće snova i zlu kob sandžačke vile, Hajre u pjesmi, Hasne u stvarnom sandžačkom životnom bezi-zlazu.

Hasna se preseljenjem izbavila iz zemaljskih nepravdi, jada i zala, baš kao što je i legendarna ljepotica Fata u romanu “Na Drini ćuprija” skočila sa mosta i spas za svoje dostojanstvo našla u talasima nabujale rijeke Dri-ne. Ovakve izdvojene ljepotice i moralne bošnjačke he-roine svojom veličinom uđu u narodno pamćenje i pje-smu koja ovjekovječuje njihovo trajanje. Naša Hasna je ovom lijepom knjigom stihova sebi obezbijedila trajno mjesto u našem sandžačkom kulturno-povijesnom kru-gu, a nas čitaoce svojim usudom opominje i podsjeća da su oni naši izdanci što se vinuše do “opasnih visina”, naš ponos i ljepota, za koju sandžačka njedra bijahu hladna i tjeskobna, a ona svu toplinu, ljepotu, iskrenost i duhov-na postignuća nesebično ostavi u emanet rodu svome sandžačkome.

KULTURA

Mula Ahmet-aga, drugi hadži Suljagin sin, bio je hodža i muslihun. Go-vorio je i pisao arapski,

turski i albanski. Živio je sa ocem hadži Suljagom u Rožajama, u nepo-srednoj blizini Kučanske džamije, a potom na Završe, da bi kasnije pre-šao na Vuču, gdje dobija sina Jakupa i kćerke Zumu, udatu na Kosovu, i Emiru, udatu u Zejnelagića (sada se prezivaju Rožajci i žive u Novom Pazaru). Mula Ahmet-aga je imao veliko ima-nje na Završe i u selu Vučoj, a živio je u Rožajama i radio kao imam u Sultan Muratovoj džamiji. Zemlja na kojoj je izgrađena Kučanska džamija bila je njegova i on je dao miljć (plac) u vakuf za izgradnju ove džamije koja i danas postoji. Pretpostavlja se da je mula Ahmet-aga mlad umro jer ga niko od unuka nije zapamtio.Jakup Kardović rođen je 1869. godi-ne u Rožajama, od oca mula Ahmet-age i majke Nurke (rođene Hubanić, iz Bijelog Polja). Bio je srednjeg ra-sta, izuzetno širokih ramena, tamnih očiju, okruglog lica sa izbačenim ru-menim jagodicama. Jakup Kardović potiče iz porodice ulema - otac i djed su mu bili imami i muslihuni. Pre-ma saznanju, Jakup je, zahvaljujući njegovom ocu mula Ahmet-agi, upi-sao i završio Medresu (Ruždiju) u Skoplju i jedan je od trojice u cijelom rožajskom kraju koji je tada završio medresu.Kao jedan od najobrazovanih ljudi tada u rožajskom kraju govorio je i pisao: albanski, makedonski, turski, persijski, arapski, italijanski i nje-mački. Mula Jakup-efendija je po za-vršetku medrese služio turski asker u Beranama, sve do odlaska Turaka iz Sandžaka krajem 1912. godine.Nakon balkanskih ratova Srbija i Crna Gora okupiraju Sandžak, a ro-žajski kraj potpada pod crnogorsku upravu. Nova vlast je sebi postavila kao “sveti cilj” istrebljenje Bošnjaka iz Sandžaka na što veći broj nači-na srbijanskog terora i zuluma koji sprovodi nova vlast, a sandžački Bošnjaci se počinju odmetati u ko-mite radi očuvanja gole egzistencije. Masovnim iseljavanjem u Tursku, muslimansko stanovništvo u San-džaku je skoro prepolovljeno, a ono što je ostalo izloženo je neviđenom

teroru. Tada se i mula Jakup-efendi-ja odselio u Barane kod Peći, gdje je ostao i radio kao imam i predsjednik te nahije osam godina. Kao pred-sjednik Pećke nahije postao je član Pećke lige zvana „Besa Besa“. Puno je putovao, pa je bio u toku tadašnjih zbivanja. Poznavali su ga svi viđeni-ji ljudi tog vremena u Sandžaku i na Kosovu. Upoznao je sve ugledne kosovske Albance, a između ostalog Isa Bolje-timca, Hasana Prištinu, Bajrama Cu-rija i mnoge druge. Kod njih je osta-vio dobar utisak tako da su mu oni i pjesme ispjevali koje se mogu slušati na njihovim veseljima (u Đakovici i Peći posebno). Nakon formiranja vještačke tvorevine Kraljevine Ju-goslavije, mula Jakup-efendija 1920. godine dolazi u selo Vuča na imanje svog oca i počinje da radi kao držav-ni imam u Biševu koje je tada imalo status općine. Mula-Jakup-efendija ženio se tri puta. Prva žena mu je bila Balotka, koja je na prvom porođaju preselila na Ahiret. Druga žena mu je bila iz sela Godova, Malića, rodom od Diz-darevića, sa kojom je imao kćerku Rabiju i sina Sulja. Nakon prerane smrti druge supruge Maliće, Jakup je zaprosio njenu prvu bratučedu, li-jepu Rukiju (1897–1971) sa kojom je imao osmoro djece - pet kćerki i tri sina. Kćerke su mu se zvale: Fatima, Đulšaha, Taha, Ajša i Esma, a sinovi Jusuf, Medo i Bahrija-Beljo. Sandžački Bošnjaci 19. avgusta 1919. godine upućuju čuveni Memoran-dum tadašnjem predsjedniku vlade Ljubi Davidoviću u kojem ga oba-vještavaju da su četnici Koste Pećan-ca u Sandžaku «opljačkali 194 sela i ubili oko 1.300 muslimana». U toku 1924. godine Crnogorci izvršavaju dva velika pokolja u Sandžaku. Prvi u Šahovićima (današnje Tomaševo) i Pavinom Polju u novembru 1924. godine, a drugi u rožajskom kraju 12. decembra iste godine. Sarajevski list «Pravda» u broju 13. od 17. janu-ara 1925. godine ovaj drugi događaj naziva «Rožajsko klanje». Nakon što je bila spriječena u svojoj namjeri da pobije beranske Bošnjake, razja-rena crnogorska masa predvođena Simom Cukićem, Krkotom Pan-tovićem, Vukom Bojićem, Lazom Dimićem i Tomom Joksimovićem, krenula je u pravcu Rožaja. Kako na-

vodi historičar Hakija Avdić u svojoj knjizi, Crnogorci su najprije u rožaj-skom selu Baletiću ubili muslimana koji je bio kurir rožajskog komesara. Zatim su naišli na velikog domaćina Galja Kujevića, kojeg su također ubi-li. Dolaskom u selo Neguš ubijaju vjeroučitelja mula Sadriju i jednog njegovog prijatelja. U selu Besnik na zvjerski način ubijaju osmoricu lju-di, tri sina Kadrije Dacića i četiri sina Adema Bajrovića, zatim Bulja, sina Rekova iz istog sela. Svoj krvavi pir nastavljaju u selima: Baću, Pripeču i Bukoviku. Tom pri-likom su ukupno ubili 21 čovjeka. Zbog počinjenih crnogorskih zlo-čina mula Jakup-efendija upućuje žalbe nadležnim vlastima, ali bez ikakvog uspjeha. Kod Rožajaca je ubrzo stekao veliki autoritet tako da su oni nakon izbijanja Drugog svjet-skog rata masovno prilazili njegovoj muslimanskoj miliciji (nazivali su se i «vulnetarima», civilna vojska) koju je formirao u avgustu 1941. godine. Nagodbom između Nijemaca i Itali-jana Rožaje već od maja 1941. godi-ne pripada italijanskoj okupacionoj zoni u sastavu tzv. Velike Albanije i pećke prefekture. Kako navodi dr. Mustafa Memić, treba napomenuti da je mula Jakup-efendija zajedno sa Mujkom Mukovićem ostao na liniji odbrane i da je do danas upamćen kao veliki junak i spasitelj rožajskog kraja. Drugi svjetski rat ga je zatekao u Tu-tinu gdje je vršio dužnost predsjed-nika Općine u dva saziva, gdje je ste-kao veliko prijateljstvo sa tromeđe sandžačkog kraja. Kada je Novom Pazaru, prije toga i Sjenici, zaprijetila smrtna opasnost od srbijanskih čet-nika, mula Jakup-efendija je odmah organizovao Rožajce i Biševce i isto-vremeno obavijestio svog prijatelja sa Kosova Šabana Polužu da odmah priskoči Pazaru u pomoć jer mu pri-jeti velika opasnost. Ova dva čovjeka su, pored Aćif-efendije, Džemaila Koničanina i bra-će Drešević, odigrala ključnu ulogu u odbrani Novog Pazara od srbijan-skih četnika. Opis ovog događaja dao je rahmetli Ejup Mušović. „U toku oktobra i novembra 1941. go-dine Novi Pazar i srez deževski (no-vopazarski) pretvorili su se u velike antagonističke vojne logore.“

SANDŽAČKI GAZIJA

mula jakuP-efendija kardovićFadil K

ARDOVI

ć

64

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

NACIJA

65

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

U Novi Pazar stiglo je preko 3.200 na-oružanih Albanaca iz raznih krajeva Kosova i oko 2.000 naoružanih Boš-njaka iz Biševa i Pešteri iz popaljenih muslimanskih sela, Sreza deževskog i Novog Pazara. Čitav grad je opkoljen stražama i zasjedama, koje su se da-nonoćno smjenjivale i čuvale grad od upada četnika. Drugi antagonistički logor (četnici) opkolio je grad u vidu polukruga od Rogozne do Štitara pre-ko Cokovića, Piloreta i Deževe. Nakon prvog četničkog napada na Pazar (4. novembra 1941.), na poziv Aćif-efen-dije, Polužini i mula Jakupovi borci, njih oko 2.600, izvršili su kontranapad na grad Rašku - jaku četničku bazu udaljenu 21 km od Novog Pazara. Napad je izvršen 16. novembra 1941. godine u 10 časova, a završio se 17. novembra oko 16 časova. Postignut je veliki uspjeh i zauzeta su sva srpska sela postijenjske, vračevske, nikoljač-ke i pološke opštine. Združene albanske i bošnjačko-mu-slimanske snage bile su pred samim ulazom u grad Rašku. Međutim, pad ovog grada spriječili su Nijemci upo-zorivši ih da ne smiju ući u grad. Da-nas, 72 godine nakon ovih događaja,

borci mula Jakup-efendijine milicije, koji su do skoro bili živi, pričali su da je mula Jakup-efendija, nakon doja-ve da su četnici napali Pazar, odmah zakazao sastanak u jednoj kuli u selu Vučoj sa prvacima svih rožajskih sela i saopštio im da je Pazar napadnut i da im je dužnost da u što većem broju pođu i pomognu Pazarcima. O mula Jakup-efendiji postoji mnogo priča, pa neke prenosim onako kako sam ih čuo:- Mula Jakup-efendija je, sa tada već svojih 68 godina, učestvovao u odbra-ni Novog Pazara. Saznajući da je ve-lika četnička vojska krenula na Novi Pazar, mula Jakup-efendija održao je sastanak sa svim seoskim starješina-ma rožajske okoline u velikoj kuli u Vučoj gdje ih je informisao o trenutnoj situaciji u Novom Pazaru i okolini, re-kavši: „Ljudi, Novi Pazar je pred pa-dom. Veliki broj četnika navaljuje na Pazar i okolinu. Ako Pazar padne mi smo sljedeći, a to znači da u Sandžaku neće ostat muslimanskog uha . Zato ja sutra, ako Bog da, polazim sa svojim ljudima da pomognem Pazarcima, a obavijestio sam i svoje prijatelje sa Kosova koji su mi obećali da će doći u

pomoć, pa molim i vas ko šta ima od oružja da nam se priključi.“ Tako je i bilo. Mula Jakup-efendija je sa svojih 500 slabo naoružanih boraca krenuo, a do Pazara se učetvorostručio broj ljudi na oko 2.000 (boraca). Prva prepreka im je bila četničko mitraljesko gnijezdo koje je branilo prelazak preko mosta rijeke Raške na Pazarištu nadomak Pazara. Da bi omogućili dalje kretanje ka Novom Pazaru morali su uništiti jako četnič-ko mitraljesko gnijezdo. Prema priči učesnika “iz gnijezda je pucao mitra-ljez tako da nam nije dao oči da otvo-rimo”. Da bi gubici bili manji, mula Jakup-efendija je tražio dobrovoljca da ga uništi. Pošto se nije niko javio, rekao je svom sinu Sulju i rođaku Kardović Ćamilu (Plavovom unuku iz Crnokrpa) da oni odu. Krenuli su bez riječi, a priključio im se Suljov pobratim Albanac rekavši mu: „Če-kaj Suljo i ja ću sa tobom.“ Govoreći o tome, Suljo Kardović nam je ispri-čao ovako: „Otpuzali smo do mosta. Rijeka Raška bila je nadošla i mutna, tako da smo morali preći preko mo-sta. Ttu sam izučio tespih i hajir dovu i na znak naizmjenično pretrčavali preko mosta. Mitraljez je neprestano pucao. Kad sam prešao preko mosta pao sam, dok su na mostu ostali mr-tvi rođak Ćamil i pobratim Albanac. Nastavio sam puzeći do gnijezda, ba-cio sam bombu i uništio ga. Kada mi je prišao babo, mula Jakup-efendija sa Ibrahimović Jusufom, Azemović Reč-kom i ostalim saborcima, začuđeno su me gledali. Ttada sam i ja vidio da su mi kožni mantil i odjeća izrešetani od mitraljeskih metaka dok mi je krv tekla iz malog prsta ruke gdje sam bio samo ranjen“, pokazivši mali prst koji mu je ostao malo kriv. - Mula Jakup-efendija Kardović stigao je prvi u pomoć Pazarcima na čelu ci-vilne vojske i Muslimanske milicije. Na bijelom konju, zaučivši ezan, ušao je u grad na iznenađenje četnika koji nisu očekivali da mogu probiti jako mitraljesko gnijezdo postavljeno na ulazu grada. Kasnije su četnici, koji su preživjeli najveći poraz u Pazaru, go-vorili ovako: „Mi smo Pazarce već do-tukli da ne stiže jedan odža učeći ezan na bijelom konju sa jednom vilicom na zemlji, a drugom na nebu. Mislili smo da će nas progutati, pa smo se bacili u bijeg prema Raški, ostavljajući za sobom oružje i sprave za mučenje: eksere, žice i okove. Bili smo prepo-lovljeni i za nama je ostao krvav trag sve do Raške.“ S druge strane, preko Mokre gore, pristigli su Albanci i uda-rili četnicima s leđa koji su se kretali od Deževe, nanijevši im velike gubit-ke od kojih se četnici nisu oporavili nikada do kraja rata. Nastavak u sljedećem broju

NACIJA

Stiže valija u nahiju Trgovište, sa pratnjom od dvanaest nefera. Prihvati ga i dočeka u svojoj kući kajmekam Trgovišta Nedžibeg Hanku-šić sa ajanima varoši. Agalari varoši, iako su

zazirali od sultanovih izaslanika, jer su oni uvijek nešto tražili, prijetili ili hapsili, a sa nekim dobrom slabo su kad došli, dođoše na muhabet kod Nadžibega i da čuju kakav haber valija donosi iz Stambola. Glave bratstava Trgovi-šta, mudri i učeni ljudi, slušali su muhabet valije koji je govorio bosanskim jezikom, jer porijeklo mu bijaše bosan-sko. Poslije uvodnog razgovora, valija, pored ostalog, reče: „Osmanska carevina je zapala u veliku krizu. Čitav kr-šćanski svijet udružio se protiv nje da bi je slomio i uni-štio. Reforme koje sultan sprovodi nailaze na veliki otpor. Veliki je broj aga, begova, paša, vezira i ajanskih porodica po čitavom carstvu protiv sultana i reformi, a samim tim i protiv svog vatana. Tako se i nahija Trgovište podijelila na one koji su za sultana na čelu sa Ganićima i pećkim pašom i one što su i dalje protiv sultana, iako su poraženi. Štete su velike učinjene, milet se i ovdje podijelio. Umjesto jedne varoši, jedne čaršije i jednog džemata, kasaba Trgovište se podijelila na Klimente i Kuče, dvije čaršije i dvije džamije. U carsku haznu ništa ne dolazi, a sa velikom mukom je i ranije dolazilo do Trgovišta. To porta neće tolerisati.“Samo što valija svoju uvodnu besjedu završi, riječ uze ko-mandant mjesta Trgovišta – Šućur-aga Agić: „Vidimo, velikodostojniče, da ste dobro upoznati sa de-šavanjima u ovoj našoj maloj kasabi, koja jedva tavori i nemoćna je sebe prehraniti, a kamoli sultansku haznu na-puniti. I mi, trgujući, ponešto vidimo i saznamo. Bolesnika na postelji Bosfora nijedan hećim ne može izvidati, naroči-to ako se zna da je sav kršćanski svijet ljuto kidisao na nje-ga da ga dopravi. Što se tiče kasabe, tačno je da smo podi-jeljeni kako to rekoste, ali nas vrlo često dušmani ujedine tako da se ta podjela ne vidi. Davala je Porta olakšice Boš-njacima i kaurima na svojem ogromnom carstvu, a nama nikako da pomogne, da nam bar malo olakša namete. Naša jedina blagodat je ta stoka, od nje i sa njom živimo u ovim planinskim visinama i na ovoj divljoj i kiseloj zemlji, koju moramo stalno hraniti đubrivom da bi je pitomijom učinili. Sijemo krompir, a beremo džanarike, divlje kruške i šipurak, moj valijo. Divlje podneblje, oštre, duge i hladne zime, divlja zemlja divalj narod rađa. Ko je bio pametan on je odavno otišao tražeći bolje mjesto, pitomiju i ljepšu klimu i veću sigurnost za svoje potomstvo. Ovdje na ovoj vjetrometini samo mahnit ostaje i on straha ne poznaje. Zalud dolazite da nas plašite.“Mnogima u mejdan odaji nije se dopala ovako otvorena priča Šućur-age, iako su mu davali pravo sve što je kazao. Sa strepnjom su ispod očiju merkali musafira, očekujući njegovu reakciju. Nedžibeg Hankušić, prvak Trgovišta i domaćin, pokušao je ublažiti oštricu Šućur-agina muha-beta govoreći kako je ovdje narod plahovit, bistar i pro-mućuran, kao i da je iskrenost njihova vrlina i mahana, te da ne znaju niti umiju da kriju svoja osjećanja i da je sve rečeno, ustvari, istina.„Najtužnije je“ - nastavi Hadžibeg priču – „od svega što su nas muhadžeri pritisnuli, kako oni iz Bosne i Hercegovine, tako i ovi iz Crne Gore. Sa nimetom, dertom i muhabetom smo dosta otanjili, a sa živcima popustili slušajući grozne priče i dešavanja naših musafira.“„Osmanlije nas ostavljaju na nečare“ - ponovo se javi Su-ćur-aga sa još većom gorčinom“ - poklanjaju zemlju, kuće i narod din-dušmanima, a kod njih merhameta daće Bog. Ubijaju, pljačkaju, pale, krste i uništavaju sve živo. Ni mr-

tve rahat ne ostavljaju – uništavaju nišane i mezaristane. Ne znamo šta će sutra sa nama biti, šta ćemo i kuda ćemo.“„Mnogo oštar jezik imaš, aga. Mora da te je puno koštao, dobro si i glavu sačuvao do sada. Hvala ti na ovakvom ićramu. Šućur-aga Agiću, ime ću ti dobro zapamtiti. Jemin ti Bogu činim, dok budem živ gledat ću ti da pomognem da ostaneš bez onoga što imaš.“„Kada ti je izun putovati, poštovani valijo, htio bi udariti muhur na ovu tvoju zakletvu, da Trgovište i Sućur-agu do mezara ne zaboraviš“ – odgovori mu Šućur-aga i diže se sa mindera. „Ej dovale“ – pozdravi prisutne i ode.Šućur-aga saznade da sutra oko podne valija napušta Tr-govište. Sačeka ga nešto niže od kuće kajmakama sa svo-jom pratnjom, uhvati valijinog konja za dizgine i viknu mu:„Silazi s konja, carski hizmećaru!“ Na to uzviknu valija:„Šta radiš, jazuk ti bilo?“„Radim ono što sam sinoć obećao“ – odgovori Šućur-aga i svali ga s konja. Pratnja valije se uskomeša, konji se uznemiriše pod njima, a narod koji se tu stvori diže dževu, dobacujući razne ko-mentare.„Mir“ – viknu Šućur-aga askeru na turskom i kaza da ne pokušavaju ništa jer su opkoljeni njegovim ljudima i mje-štanima i da valiji neće faliti dlaka sa glave, samo su ostali nenamireni računi od sinoćnog muhabeta, pa naredi valiji:„Penji se na konja, ali nasatice!“Valija uplašen i zbunjen posluša, a Šućur-aga dade dizgine jednom od momaka i nastavi da ide pored valije sve do mosta na Zelenima, a sve uz smijeh i dobacivanje mase naroda, koja se uz put uvećavala. Valija prestravljen, poni-žen, obrukan i blijed, ni riječ nije progovarao, samo je po-gnute glave gledao u rep svoga konja. Pratnja njegova je, također, bila mirna. Poneki iz pratnje bi se krišom nasmi-jali ovom cirkusu. Kod Zelenskog mosta Šućur-aga dade znak da stanu, diže obije ruke da se narod umiri pa reče:„Čuj me sad, carski hizmećaru, ovo je obećani muhur na onu tvoju prijetnju od sinoć, da me ne bi zaboravio. Pose-lami sve po Stambolu, naročito one koji misle da mogu ne-koga uplašiti. Znajte dobro da Rožaje straha ne poznaje.“Ovaj događaj se desio krajem 1911. godine.Veliki broj familija iz Rožaja odselio se u Tursku 1933. go-dine. Sa njima je bilo i nekoliko familija iz bratstva Agića. Dok su čekali gdje će ih turske vlasti smjestiti i nastaniti, boravili su u izbjegličkom logoru. Jednog jutra stiže na konju mlad i viđen turski oficir i ljutito upita prisutne na bosanskom jeziku:„Ima li ko iz Trgovišta da je došao?“„Ima dosta porodica iz Trgovišta“ – odgovori mu neko sa strepnjom. A on će opet: „Ima li od Agića da je neko došao?“„Ima nekoliko porodica“ – odgovori isti čovjek što mu je prije odgovorio.„Da li je Šućur-aga došao sa njima?“ – obrati se oficir istom čovjeku.„Nije, efendija“ - reče mu upitani – „Sućur-aga je umro 1924. godine. Došli su mu samo sinovci. „Oni mi nisu babu dužni ostali“ – reče bijesno, okrenu ko-nja i ode. Jedan od očevidaca ovog događaja bio je Sabro Kurtagić. Kad se vratio iz Turske često je o tome pričao.

Šućur-aGa i valijaBesim AGIć

66

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

HIćAJA

Nas dvoje smo se poznavali i prije braka. Prve četiri godine smo živjeli dolje u onoj dolini, eno još se vidi temelj gdje nam je bila kuća, a evo ima već pet godina kako smo ovdje u ovoj kući. Odmah

nakon godinu dana pošto smo se uzeli Allah dž.š. nas je obradovao evladom, i to bliznacima. Dali smo im imena Edin i Edina. Eh, kako smo se samo bili obradovali tada. Za ovih devet godina kako smo u braku tad sam mog Ramiza vidjela najsretnijeg. Sjećam se da se u početku teško snala-zio u ulozi oca. Često sam ga viđala kako stavlja glavu djeci na grudi i slušao kako im srce kuca. Edina nam je odmah u jedanaestom mjesecu prohodala, a Edin je imao više od godinu dana kada je počeo sam da hoda. Radovali smo se svakom njihovom pokretu i osmjehu. Nakon godinu dana sam se razboljela i ljekar mi je bio rekao da ne mogu imati više djece. Tto je samo još više uvećalo moju ljubav prema Edini i Edinu. Sjećam se da se tad Ramiz bio jako rastužio, jer je on volio pod starinski da se ima po petoro ili šestoro djece. I meni je bilo žao, ali moram priznati da nije ni pola koliko njemu. Ramiz je išao na posao i vraćao se kući uvijek u isto vrijeme, a ja bih ga kao svaka žena čeka-la kući. Dok nismo imali djecu on bi često volio da zakasni, ali pošto smo ih dobili jedva je čakao da se vrati kući da ih vidi. Tog jutra je Ramiz, kao i svakog drugog, izljubio djecu, mene pitao da li treba šta da donese iz grada za kuću i otišao na posao. Ja sam namirivala kuću dok su mi se djeca razbu-dila i onda ih nahranila i pustila da se igraju po sobi. Kada je bilo vrijeme ručka vidjela sam da u kući nemam začina, uspavala sam djecu i otišla do komšiluka da uzajmim začin računajući da će sutra Ramiz kupiti u gradu kako bih vrati-la. Djeci sam uključila grijalicu da im nije hladno dok se vra-tim. Komšinica me je zamolila da uđem na kafu pet minuta. Nikada djecu nisam ostavljala samu u kuću, ali tog dana ne znam šta mi je bilo da sam ušla kod nje. Mislila sam da mi se djeca neće tako brzo probuditi jer sam ih bila tek uspavala. Ušla sam kod nje i popila kahvu, ali kada sam se okrenula da pogledam kroz prozor prema mojoj kući umalo se nisam tad šlogirala. Samo sam vidjela da kroz tavan kuće izlazi dim. Odmah sam istrčala i čini mi se kao da sam imala krila, tako sam brzo stigla do kuće. Kada sam otvorila vrata tada je kuća već bila puna dima i gorjela je vatra u sobi gdje su mi spavala djeca. Ubrzo se oko mene stvorilo više od pola

komšiluka. Htjela sam da uđem u kuću i vidim šta mi je sa djecom, ali se sjećam samo da mi je komšija Men-sur rekao da je kasno i da je vatra već prešla u hodnik, da je cio dnevni boravak već izgorio, te da ako neko uđe neće moći da izađe. Samo se sjećam da sam tada viknula: „Djeco moja, kako ću ja bez vas! Bolje da sam vas svojom rukom ubila nego što sam vas ovako ostavila da mi gorite!“ Kažu da sam se tu snemogla. Poslije su mi rekli da je odmah došla vatrogasna i policija i da su ustanovili da su mi se djeca bila prvo ugu-šila od dima prije nego što su izgorjela, te da nisu mogli da vjeruju da je kuća mogla tako brzo da izgori cijela sve dok im neki komšije nisu posvjedočile da su me vidjeli kad sam otišla kod komšinice i da odmah nakon toga, nije prošlo ni pet minuta, da su me vidjeli kako trčim prema kući i da je tad već bilo kasno da se uđe u nju i da se djeca spasu. Nakon toga tri mjeseca sam ja bila bolesna na nervnoj bazi i živjela samo na lijekovima. A pričali su mi kasnije ovi iz ko-mšiluka, kada je došao moj Ramiz i kada je ugledao zadnje ostatke kuće kako gori i vatrogasnu, da je zaplakao, ali da se odmah poslije toga povratio i zahvalio Allahu na svemu što ga snašlo, te da niko nije mogao svojim očima da povje-ruje saburu kojeg je on tada imao. I danas pričaju da je tada rekao: „Moja djeca će, inšallah, biti u Džennetu i tamo će zamoliti Alalha dž.š. da nas ne odvaja na budućem svijetu, tako da ću, inšallah, i ja ući u Džennet sa njima.“ Mnogi još uvijek govore kako je tada bio smiren. Moj muž se puno sekirao i naglo je smršao jedanaest kilograma, ali tu svoju tugu nije javno iskazivao. Kada je došao u bolnicu mene je tužno pogledao. To nikada zaboraviti neću, kao ni onaj trenutak kada sam vidjela da nam kuća gori. Rekao mi je: „Azra, i da sam ja bio u kući isto bi se desilo. Nisi ti kriva, Allah je htio da izađeš iz kuće i da i ti ne izgoriš, a Allah najbolje zna, možda budemo imali opet još djece“ i tu je za-plakao moj Ramiz. Tog ljeta smo živjeli kod Ramizovog amidže u kući, a ko-mšiluk je odmah skočio da nam pomogne, te smo napravili ovu kuću ovdje na brdu. Ramiz je htio da je pravimo u do-lini gdje nam je bila ona stara, ali ja nisam mogla da živim dolje gdje sam bila dželat svojoj djeci. Stalno sam plakala te godine, a Ramiz bi me tješio i onda izlazio iz kuće. Mislim da je izlazio da se i on isplače vani da ga ja ne bih vidjela. Četrnaest dana nakon što nam se to desilo, sjećam se bila je subota i Ramiz toga dana nije radio, večerali smo i na pola jela meni se smučilo i istrčala sam vani. Ramiz je istrčao za mnom. Počela sam povraćati i krenulo je da mi se manta u glavi. Odmah sam legla i preko noći sam par puta ustajala i izlazila zbog istog problema. Ramiz me je u nedjelju rano probudio i rekao mi da se spremim, te da će da me vodi na hitnu da se pregledam. Odmah sam ga poslušala i ustala. Kad smo otišli na hitnu, doktorica, čim me je pregledala, zatražila je da i moj muž uđe u ordinaciju. Uplašila sam se da nije nešto opasno dok meni ne može reći već mom mužu. Međutim, čim je Ramiz ušao u ordinaciju odmah se dokto-rica nasmijala i rekla mu: „Muštuluk, bit će te otac.“ Ramiz se jako nasmijao i odmah se zahvalio Allahu. Cijelu tu noć nismo mogli da spavamo od radosti, a Ramiz je samo ponavljao: „Hvala Allahu, hvala Allahu.“ Evo, opet nam se rodio sin, a ja sam mu opet dala ime Edin. Hvala Allahu što nas je obradovao njime, jer zaista mislim da ne bih mogla da izdržim da živim sa onim bolom da me Allah nije obradovao i umanjio našu tugu ovim drugim evladom.

Nagrada strPLjIVIMaEdib ŠALJIć

67

revij

a SA

NDŽA

K |

10. a

pril

2013

. | b

r. 17

2-17

3 |

Sand

zakP

RESS

.net

HIćAJA