Dudić: VIJEĆE RADI PUNIM KAPACITETOM

Dudić: VIJEĆE RADI PUNIM KAPACITETOM

MJE

SEČN

A NE

ZAVI

SNA

REVI

JA ZA

POL

ITIK

U I K

ULTU

RU «S

ANDŽ

AK» |

BR.

149

| 1

. FEB

RUAR

201

1.M

JESEČN

A NE

ZAVI

SNA

REVI

JA ZA

POL

ITIK

U I K

ULTU

RU «S

ANDŽ

AK» |

BR.

149

| 1

. FEB

RUAR

201

1.CI

JENA

100

RSD

| B

IH 2

KM

| E

U 3

EUR

| US

D 5

$ |

CH 4

CHF

| G

B 4

GBP

CIJE

NA 1

00 R

SD |

BIH

2 K

M |

EU

3 EU

R |

USD

5 $

| CH

4 C

HF |

GB

4 GB

P

ISSN 035-54-2-662ISSN 035-54-2-662

OKONČANJE EPOHE OKONČANJE EPOHE SVETOSAVIZACIJE BOŠNJAKASVETOSAVIZACIJE BOŠNJAKA

GENOCIDI:GENOCIDI:HADŽET I LIMSKA DOLINAHADŽET I LIMSKA DOLINA

3 REVIJA SANDŽAK - NOVA STARA ŽIŠKA

6 OKONČANA EPOHA SVETOSAVIZACIJE BOŠNJAKA

9 OTROVNICE VLADIKE BAČKOG

12 SEKIRACIJA BEZ SEKIRE

15 MINISTAR MISLI MALO I BERE ZELENO

16 BNV - TRN U OKU REŽIMA

18 HALALI BABO

22 BOLJE DA MRIJEMO

26 VIJEĆE RADI PUNIM KAPACITETOM

30 KO KUPUJE SANDŽAČKU IMOVINU

36 OVAJ NAROD NE MOŽETE UBITI

40 KAPARISALI JERUSALEM

44 CV REISULEMA

46 NACIONALNI KALENDAR

REVIJA SANDŽAK1. FEBRUAR 2011, BROJ 149.

IZDAVAČ: BOŠNJAČKA KULTURNA ZAJEDNICA – BKZGRADSKA 1, 36 300 NOVI PAZAR

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK JAHJA FEHRATOVIĆ (korektor_sveznadar@hotmail.com)

SEKRETAR I TEHNIČKI UREDNIKSALAHUDIN FETIĆ (sfetic@gmail.com)

REDAKCIJAADMIR MURATOVIĆ (muratovic.admir8@gmail.com)

DŽENITA NICEVIĆ (dzenita2007@hotmail.com)SABAHUDIN GOJAK (sabahudin.gojak@gmail.com)ZAIM REDŽEPOVIĆ (zaimredzepovic@yahoo.com)USAME ZUKORLIĆ (usame.zukorlic@gmail.com)

SARADNICIŠEFKET KRCIĆ, SEAD ŠAĆIROVIĆ, SAMIR TANDIR, ZEHNIJA BULIĆ,

SUAD BEĆIROVIĆ, SAFETA BIŠEVAC, NERMIN GICIĆ, SENAD REDŽEPOVIĆ, ENVER ĆOROVIĆ, SULEJMAN ALIČKOVIĆ, FERKO ŠANTIĆ, ADNAN HASANOVIĆ, SANELA HAKOVIĆ, FERID BULIĆ,

SEMIR GICIĆ

DIZAJNIFET ALIČKOVIĆ

ŠTAMPAGRAFIČAR, UŽICE

ADRESAGRADSKA 1, 36 300 NOVI PAZAR

TEL: 020/ 336677, FAX: 020/337270;

E-MAIL ADRESArevijasandzak@gmail.com

RUKOPISI I FOTOGRAFIJE SE NE VRAĆAJU.

SANDŽAK – NEZAVISNA REVIJA ZA POLITIKU I KULTURU – Registrirana je kod Ministarstva za informi-ranje Republike Srbije pod bro-jem 1289. List „Sandžak“ pokrenut je u Prijepo-lju, 1. februara 1932.Pokretač revije SANDŽAK (Matica Musli-mana Sandžaka) prenio je osnivačka prava na Bošnjačku kulturnu zajednicu, čime je ona postala formalno-pravni nasljednik svih dosadašnjih izdanja Sandžaka, kako onih iz perioda 1932-1937, tako onih koji su 1990. godine izlazili u Sarajevo, kao i onih iz intenzivnog perioda izlaska 1992-2003. godine. Sabiranjem svih dosadašnjih brojeva, nova serija SANDAŽKA počinje brojem 149.Prema ugovoru revije SANDŽAK i elektronskih novina SandzakPRESS.net, ovaj portal (www.sandzakpress.net) će objavljiva-ti tekstove revije Sandžak, a ista ima pravo preuzimati vijesti I tekstove sa SandžakPRESS-a.

FATIHA ZA PREMINULE SARADNIKE REVIJE SANDŽAK

prof. Hajriz KOLAŠINAC (1950-1999), politički zatvore-nik iz montiranog pazarskog sudsko-političkog procesa. Profesor matematike u Medresi “Gazi-Isa-beg” u Novom Pazaru;

dr. Mehmedalija BOJIĆ (1923-2001), enciklopedist, istaknuti bošnjački historičar i publicit.

Galib OMERBAŠIĆ (1925-2008), književnik.

dr. Mustafa MEMIĆ (1921-2007), historičar, autor preko deset djela iz oblasti historiografije Sandžaka.

Alija MATOVIĆ (1935-2009), istaknuti političar i pisac.

akademik Jašar REDŽEPAGIĆ (1929-2010), istaknuti naučnik, pedagog i pjesnik.

prof. dr. Abedin FEROVIĆ (1935-2010), istaknuti nauč-nik iz oblasti prava. Dekan Pravnog fakulteta i rukovodi-lac doktorskih studija na Univerzitetu u Novom Pazaru.

doc. dr. Hazbo GEGIĆ (1946-2010), profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Novom Pazaru i publicist.

+ 381 63 690 000 + 381 65 6970 700

Sedamdeset devet godina od potpaljivanja prve novinarske vatre u Sandžaku. Nije ma-

lehna stvar. Doduše, katkada je ta vatra bacala jarkocrvene plameno-ve, katkada samo rumene jezičke, katkada bljedunjave zrake, po koju iskru i gust dim, a jedno vrijeme se haman nije ugasila – spala na žiš-ku i tinjala u suharku, valjda čeka-jući da je vjetar raspuha ili kogod razgara. S vremena na vrijeme, od prilike do neprileke, prišao bi joj po neko, nagrnuo drva na ognjište i bljehnuo u jedan-dva maha, dok se sit dima ne bi nagutao i prošao ga svaki merak i drhat, te se ojađen i nagaravljen podobro odmakao od njezina domašaja. U zadnji va-kat, sve nam nake tuđe i dušman-ske vatre poturaju oko ognjišta, svak nudi svoj žar da razgori našu muku. Lijepo od njih, hvala im, no nisu jednake naša i njihova vatra. Mi znamo huju našoj furuni i samo mi možemo oko nje hizmetiti, jer musafirovo je da ćejfi i egleniše a domaćinovo da stima dost-luk i muhabet. Da bi se taj adet očuvao, da nam tuđe žiške ne bi jangiju po-turale, ne bi čare nego da podloži-mo sami, da se iz našeg odžaka vije dobroćudan i čist dim, a ne Sivilo i Mrtvljak koji za račun Janka i Mar-ka poture po neku sušku kolko da prevare stud, da narodu za nokte ne zađe. Naši su stari naučeni da šute i trpe do zadnje, sve da bude s manje, sve dok ne zaboli do naka-ta. Ali, stasala je mladost kojoj vrije krv, koja se nagutala dima iz kri-vog odžaka. Neće, ne može, ne pri-znaje da odžak mora vječno ostati kriv. Hoće i mora da ga razniže i iznova sazida. Isti onakav, ali prav i očišćen od hrđe i čađi što se talo-žila desetinama godina. Ne da ta mladost i ta vatra u njoj da se iko tuđ primiče našem drveniku, nit da dotura ono što tu ne pripše, niti da uzima ono čemu je baš tu mjesto, pa makar ono tuđe bilo sa sunčane strane, a ono naše iz hladovika.Helem, Bošnjačka kulturna zajed-nica, oživljavanjem Revije Sandžak,

koja je formalno-pravni nasljednik lista Sandžak iz 1932. godine, čini još jedan važan iskorak ka potpu-nom zaokruživanju mehanizama nacionalnog i općekulturalnog uz-dizanja Bošnjaka Sandžaka i vraća-nja ponosa i dostojanstva na hilja-de puta izvaranom i unesrećenom biću sandžačkog čovjeka. Obaveza nam je ukazati na svaku namjernu i nenamjernu neistinitost, osuditi svaku podvalu i nepravdu, pohva-liti i nagraditi svaki hvale vrijedan gest, poduhvat, ličnost ili događaj, zabilježiti sve pojedinosti društve-noga života i ponuditi principijelna i adekvatna rješanja za rješive i ner-ješive probleme koji se tiču naroda, prostora i vremena u kom živimo. Garantiramo maksimalni profesi-onalizam, ali i upozoravamo na britkost pera i odvažnost redakcije i saradnika da slobodno, hrabro i precizno pišu o svakoj temi. Neće, niti smije biti nedodirljih, tabu i osjetljivih pitanja, sve i svako ko na bilo koji način utječe na našu zbi-lju bit će predmet našeg interesi-ranja. U isto vrijeme, spremni smo prihvatiti svaku dobronamjernu sugestiju i konstruktivnu kritiku, pogotovu ukoliko se odnose na opće dobro, poboljšanje kvaliteta i raznovrsnost sadržaja. Koncept koji nudimo bazira se na savreme-nom shvaćanju tradicionalnih vri-jednosti, sponi modernog pristupa i dubokoj uvriježenosti u principe moraliteta koji proishode iz našeg vjerskog, nacionalnog, kultural-nog i civilizacijskog opredjeljenja, sve u duhu tolerancije, poštivanja drugog i drugačijeg, ali najprije lju-bavi i okrenutosti k svom. Dakle, nudimo originalan, čist, produ-hovljen, nikakvim predrasudama ne opterećen proizvod čiji je cilj da angažirano utječe na društvo, od-nosno podsjeća, oživljava, obnavlja i izgrađuje one vrijednosti koje nas čine autohtonim narodom koji pri-pada islamskoj i evropskoj kulturi i civilizaciji, narodom koji ima svoje porijeklo, svoju historiju, svoju sa-dašnjost i svoju budućnost, naro-dom koji ima svoj jezik i svoju knji-

ževnost, narodom koji zna šta jeste i šta nije, narodom koji ima kapaci-teta da se izbori za očuvanje svojih posebnosti i narodom koji ponosno i ljubomorno čuva čistotu svog na-cionalnog bića. Stoga, garantiramo da će žiška koju mi, kao potpuno samosvjesna i slobodarska genera-cija, upaljujemo raspiriti vatru koju će krasiti toplina i idilično pucketa-nje za sve one koji su pacifističkog opredjeljenja, a žestina i pošast za one loših namjera, sumnjivog mo-rala, truhlih duša i kriminogenih htijenja.Reaktiviranjem Revije Sandžak, Bošnjačka kulturna zajednica još jednom opravdava smisao svog postojanja i nastavlja ostvarivati ciljeve čija je zadaća da opravdaju emanet Bošnjaka koji su joj ukaza-li povjerenje 6. juna 2010. godine i na taj način je obavezali da dokraja sprovede sveobuhvatnu bošnjač-ku kulturnu revoluciju na putu ka vraćanju samopouzdanja i slobo-draskog duha svog naroda kroz aktivnu svijest o posebnosti vla-stitog nacionalnog identiteta kao jedinom efikasnom sredstvu protiv organiziranih pokušaja vlasti da ih asimilira ili barem svede na kate-goriju nacionalne manjine, odno-sno raznim brutalnim diskrimina-cijama dovede u podređeni položaj spram većinskog naroda. Krajnje opredjeljenje redakcije jeste da Re-vija Sandžak postane svojevrsna institucija bošnjačkoga naroda od koje može očekivati očinski odnos: i prijekore za nespretnost, i savjete za uređenje vlastitoga života i ra-dost zbog svakog koraka naprijed, pa makar on u početku bio klimav ili nesiguran. Za uzvrat ne tražimo nikakvu blanko podršku, želja nam je da kvalitetom, poštenjem i ozbilj-nošću zaslužimo povjerenje svakog čitaoca što ćemo, ubijeđen sam, po-stići već ovim prvim brojem.

glavni i odgovorni urednik

Jahja FEHRATOVIĆ

ŽIŠKA

REVIJA SANDŽAK - NOVA STARA ŽIŠKA

3

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

edamdeset devet godina od potpaljivanja prve novinarske vatre u Sandžaku. Nije ma-

lehna stvar. Doduše, katkada je ta vatra bacala jarkocrvene plameno-ve, katkada samo rumene jezičke, katkada bljedunjave zrake, po koju iskru i gust dim, a jedno vrijeme se haman nije ugasila – spala na žiš-ku i tinjala u suharku, valjda čeka-jući da je vjetar raspuha ili kogod razgara. S vremena na vrijeme, od prilike do neprileke, prišao bi joj po neko, nagrnuo drva na ognjište i bljehnuo u jedan-dva maha, dok se sit dima ne bi nagutao i prošao ga svaki merak i drhat, te se ojađen i nagaravljen podobro odmakao od njezina domašaja. U zadnji va-kat, sve nam nake tuđe i dušman-ske vatre poturaju oko ognjišta, svak nudi svoj žar da razgori našu muku. Lijepo od njih, hvala im, no nisu jednake naša i njihova vatra. Mi znamo huju našoj furuni i samo mi možemo oko nje hizmetiti, jer musafirovo je da ćejfi i egleniše a domaćinovo da stima dost-luk i muhabet. Da bi se taj adet očuvao, da nam tuđe žiške ne bi jangiju po-turale, ne bi čare nego da podložimo sami, da se iz našeg odžaka dobroćudan i čist dim, a ne SMrtvljak koji za račun Jankka poture po neku suškprevare stud, da nane zađe. Naši sušute i trpe dos manje, svta. Ali,kr

koja je formalno-pravni nlista Sandžak iz 1932. gojoš jedan važan iskorak nom zaokruživanju menacionalnog i općekultudizanja Bošnjaka Sandžanja ponosa i dostojanstvde puta izvaranom i unbiću sandžačkog čovjeknam je ukazati na svaki nenamjernu neistinsvaku podvalu i neprliti i nagraditi svakigest, poduhvat, ličnzabilježiti sve pojednoga života i ponui adekvatna rješanješive probleme kprostora i vremGarantiramo onalizam, albritkost peri saradnikpreciznoniti smosjetljbilolju

o-oži-

ka vije e Sivilo i

anka i Maušku kolk

narodu zasu stari n

do zadnjee, sve dok ne

Ali, stasala jkrv, koja sevog odžzna

nasljeodineka p

ehaniuralnoaka i

tva naunesreeka. O

aku nanitost,

pravdui hvalenost il

edinosuditi p

anja zae koji s

mena umaks

ali i uera i od

ka dao pišu

mije bitljivih p

lo koji lju bit ćranja.prihsu

Jahjja aaa aaaaaaa aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa FFEFEFEFEFEFEFFFEFEEFEEFEEEEEEEEHRHHRHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHH ATA OVOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO IĆIĆĆĆ

AGENCIJSKI RAPORT

SARADNJA REVIJE „SANDŽAK“ I „SANDŽAK

PRESS-A“Revija „Sandžak“ i elektronske novi-

ne Sandžak PRE-SS potpisali su sporazum o sardnji. Prema

tom sporazumu, revija Sandžak će preuzi-

mati vijesti i tekstove sa sajta San-džak PRESS, a isti će imati pravo objavljivati autorske i druge tek-stove revije na svom portal (www.sandzakpress.net). U ime revije Sandžaka sporazum je potpisao glavni i odgovorni urednik Jahja Fehratović, a u ime Sandžak PRE-SS-a, također, glavni i odgovorni urednik Rifat Halilagić.

______________________________

ANTIĆ BJEŽI SA POTAPAJUĆEG BRODA

Pomoćnik ministra za ljudska i manjinska prava u Vladi Srbije Pe-tar Antić podnio je ostavku na tu funkciju i poručio da bi ministra Svetozara Čiplića trebalo smijeniti.

“Niz mjeseci, svjedok sam nepro-fesionalnog i bahatog ponašanja ministra Čiplića, koji je sve uradio da bi od državne institucije na-pravio privatnu kompaniju, koja služi samo njegovim ličnim intere-sima.” – navodi se u pisanoj izjavi Antića.

Prema njegovim riječima, Čiplić je otjerao većinu kvalitetnih ljudi, a od Ministarstva napravio institu-ciju koja ugrožava ideju ljudskih prava, umjesto da je štiti i promo-vira.

“Odnos prema Bošnjačkom na-cionalnom vijeću, prema Marku Karadžiću, nekima od zaposlenih, sredstvima Ministarstva – nave-lo me da odustanem od borbe za ljudska prava kroz ovakvu institu-ciju.” – naglasio je Antić.

“Smatram da Čiplić treba biti smi-jenjen zarad zaštite ljudskih prava i ugleda institucija koje trebaju služiti građanima.” – predočio je Antić.

______________________________

Potpisan sporazum o saradnji Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru i Internacionalnog univerziteta u Strugi, Republika

Makedonija

DVA INTERNACIONALNA UNIVERZITETA SE

POVEZUJURektor Internacionalnog univer-ziteta u Novom Pazaru, prof. dr.

Mevlud Dudić, i prof. dr. Lisen Baškurti, rektor Internacionalnog univerziteta u Strugi, Republika Makedonija, potpisali su u pone-deljak 24. januara 2011. godine u Rektoratu Univerziteta Sporazum o saradnji.

Ovim sporazumom se predviđa saradnja ove dve visokoškolske institucije u vidu razmjene nastav-nog osoblja, studenata, informacija i publikacija, kao i rada na zajed-ničkim istraživačkim projektima iz naučnih oblasti.

U delegaciji koju je predvodio rektor IUS, bili su i dekan Fakul-teta za političke nauke, doc. dr.

Baškim Rama i doc. dr. Armend Kadriu kao i gradonačelnik grada Struga, g. Ramiz Merko.

Visoku delegaciju su primili rektor IUNP, prof. dr. Mevlud Du-dić, prorektor za na-stavu, doc. dr. Amela Lukač Zoranić, gene-ralni menadžer IUNP, mr. Nusret Nicević i rukovodioci depar-tmana. Oni su upo-znali goste sa svim kapacitetima Univer-ziteta.

Održano preliminarno ročište u slučaju fotomontaže Glavnog muftije objavljenoj u listu BlicBOSANSKI JEZIK ULAZI U SRBIJANSKO SUDSTVO

Advokat glavnog muftije Islamske zajednice u Srbiji, Muamer-ef. Zukorlića, Sabahudin Hajdarević je na jučerašnjem preliminarnom ročištu zatražio da se svi spisi vezani za slučaj dostave na bosanskom je-ziku. Prijedlog je još uvijek na razmatranju, pa će o odluci tužena strana biti naknadno obaviještena.

U tužbi se navodi da slika koja je izišla u dnevnom listu Blic, gdje je glavni muftija Muamer-ef. Zu-korlić u svećeničkoj odori, javno poziva muslimane na pokrštavanje. Od istog dnevnog lista se traži i odšteta od sto miliona eura u dinarskoj protuvrijednosti, zbog povrijeđenih muslimana.

Na ročištu je podnijet zahtjev za prevođenje dokumenata sa srpskog na bosanski jezik, a kada će sljedeće suđenje biti, još uvijek je nepoznato.

Samir Tandir, predsjednik IO Bošnjačkog nacionalnog vijeća, očekuje da pravda bude na pravoj strani i da se ovom presudom konačno prekine diskriminacija Bošnjaka.

Ovo je već drugi slučaj da Bošnjaci traže vođenje sudskih postupaka na bosanskome jeziku. Prvo je dekan Fakulteta humanističkih nauka na IUNP dr. Admir Muratović zatražio da se optužnica protiv njega i ostalih koji su optuženi za organiziranje sukobljavanja na Hadžetu prevede na bosanski jezik.

4

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

5

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

AGENCIJSKI RAPORT

IZMJENE U INSTITUCIJAMA MEŠIHATA

Na vanrednoj sjednici Mešihata Islamske zajednice u Srbiji odr-žanoj 25. 1. 2011. godine, po ras-pisanim konkursima, na mjesto direktora Medrese „Gazi Isa-beg“ imenovan je Rešad-ef. Plojović, dosadašnji beogradsko-novosad-ski muftija, a na mjesto glavnog imama Medžlisa Islamske zajedni-ce Novi Pazar mr. Enver-ef. Ome-rović, na mjesto koordinatora Be-ogradsko-novosadskog muftijstva imenovan je mr. Mustafa-ef. Fetić, a na mjesto predsjednika Uprav-nog odbora Medrese „Gazi Isa-beg“ Bekir-ef. Makić.

Na sjednici je formiran Građevin-ski odbor za izgradnju Gazilar džamije sa gasulhanom, za čijeg je predsjednika imenovan Nedžad-ef. Hasanović.

______________________________

TOMICA MILOSAVLJEVIĆ PODNIO OSTAVKU

Ministar zdravlja Tomica Milosav-

ljević podnio je neopozivu ostav-ku. Milosavljević je ovu odluku donio iznenada, iz «duboko ličnih razloga».

On je rekao da je medijska slika o njemu i ministarstvu često bila važ-nija od rezultata i dodao da će osta-ti član G17 plus i da će se posvetiti profesorskom i doktorskom poslu.

Milosavljevićeva ostavka je bila medijska tema u više navrata, što nije neobično obzirom da je on mi-nistar sa najdužim stažom - devet godina u četiri kabineta. Ovo bi mogao biti početak promjena u Vladi, ali još nije jasno da li će to biti rekonstrukcija ili samo perso-nalna zamena ministara.

Milosavljević je najdugovečniji ministar Srbije još od 5. oktobra 2000, s obzirom na to da se na čelu Ministarstva zdravlja nalazi od 2002. godine. Ministarsku zakle-tvu polagao je u ukupno pet vlada – Zorana Đinđića, Zorana Živkovi-ća, dve Koštuničine i vladi Mirka Cvetkovića.

______________________________

BNV FORMIRALO ODBOR ZA ZAŠTITU LJUDSKIH

PRAVA I SLOBODA25. 1. 2011. godine, u prostorijama BNV-a u Novom Pazaru, održa-na je Konstitutivna sjednica Od-bora za zaštitu ljudskih prava i

sloboda. Za predsjednika Odbora jednoglasno je izabran prof. dr. Admir Muratović, dekan Fakulte-ta humanističkih nauka IUNP, za potpredsjednika Sabahudin Haj-darević, advokat iz Prijepolja, a za sekretara Rejhan Kurtović, diplo-mirani pravnik iz Sjenice.

Pored izbora ruko-vodstva i članova Odbora, utvrđena je i strategija rada Odbora kao i načini djelovanja.

Na istoj sjednici do-nijeta je odluka da se uputi otvoreno pismo predsjednici Narodne Skupšti-ne Republike Srbbije g-đi Slavici Đukić-Dejanović, kao i predsjed-ništvu Parlamentarne Skupštine Savjeta Evrope g-dinu Mevlutu Čavušogluu, u kome će se tražiti formiranje mješovite komisije u čiji sastav bi ušli predstavnici BNV-a Skupštine Srbije i predstavnici Sa-vjeta Evrope, radi utvrđivanja ve-zanih za zločine nad Bošnjacima Sandžaka:

• Zločin u Sjeverinu 1992.

• Zločin u Štrpcima 1993.

• Torture i tlačenja Bošnjaka Sandžaka 1993. i 1994.

Sjednici Odbora prisustvovali su predsjednik BNV-a, prof. dr. Mevlud Dudić i predsjednik Izvrš-nog odbora BNV-a, g-din Samir Tandir.

Delegacija Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Sbiji posje-tila je Bošnjačko nacionalno vi-jeće. Delegaciju su činili Robert Kokta i Ksenija Lazović koji su se interesirali za položaj Boš-njaka u Srbiji i Sandžaku, kao i za konkretne zamjerke u vezi sprovođenja izbora i formiranja Bošnjačkog nacionalnog vijeća. Ispred Bošnjačkog nacionalnog vijeća, delegaciju američke am-basade primili su predsjednik Iz-vršnog odbora BNv-a Samir Tan-dir, predsjednik resora za jezik i pismo Jahja Fehratović i sekretar Vijeća Jasmina Nikšić.

Predsjednik Izvršnog odbora

BNV-a, Samir Tandir, upoznao je delegaciju o svim diskrimina-torskim aktima preduzetim od strane Ministrastva za ljudska i manjinska prava i konkretno ministra Svetozara Čiplića. On je posebno istakao nepravilnosti koje su se događale još u samom izbornom procesu, upisima u birački spisak, sasta-vu stalnih biračkih odobra, promjenu poslovnika i dr.

Razgovor je prote-kao u konstruktivnoj atmosferi. Inače, ovo

je bila oproštajna posjeta Roberta Kokte, jer mu je istekao mandat i prelazi na drugu dužnost. Na kraju su obje strane izrazile spre-mnost za dalju saradnju BNV-a i Ambasade SAD-a u Beogradu.

AMERIČKA AMBASADA POSJETILA BNV

HRONIKA

Bošnjačka kulturna zajednica organizi-rala je u četvrtak 27.

januara 2011. godine još jednu u nizu tribina na kojoj se govorilo o aktuel-nim problemima Bošnja-ka u Republici Srbiji. Po-vod za ovu tribinu bila je Školska slava sveti Sava, koja se nameće bošnjač-koj djeci kroz svetosav-ske akademije koje se 27. januara organiziraju u školama.

Velika sala Mešihata i ovoga puta bila je prema-la da primi sve Bošnjake koji su bili zainteresira-ni da prisustvuju ovom događaju. Pored velikog broja građana, tribini su prisustvovali i predstav-nici Islamske zajednice na čelu sa glavnim muftijom Muamer-ef. Zukorlićem.

Izlagači su bili: prof. dr. Rifat Redžović, profesor na Internacionalnom uni-verzitetu u Novom Paza-ru, i prof. Bekir-ef. Makić, predsjednik Udruženja uleme.

Na početku je prisutne poselamio predsjednik BKZ-a Jahja Fehratović koji je izrazio zadovolj-stvo što su došli u tako velikom broju i zahvalio im riječima: „Hvala vam što ste večeras sa nama, a ne u školama, kako su vam neki drugi preporu-čivali, jer umjesto djece danas su roditelji trebali biti u školama – kako je rekao jedan ministar.“ Gospodin Fehratović je izrazio žaljenje što na tribini nije bio i ministar Žarko Obradović, iako je uredno pozvan.

Prof. dr. Rifat Redžović je svoje izlaganje naslo-vio: Od Kulana bana do

Čiplićevih dana i sa raznih aspekata, historijskog, sociološkog, kulturološ-kog i pravnog, sagledao problematiku asimilacije i diskriminacije Bošnjaka u proteklih više od osam stotina godina. Profesor Redžović je ukazao da je još za vrijeme Kulina bana postojao otpor i na-padi na Bosansku crkvu, koja se nije priklonila ni Bizantiji ni Rimu, i da od tada datiraju diskrimina-torski planovi usmjereni prema Bogumilima/Pa-tarenima, precima Boš-njaka. Za razliku od dis-kriminacije koja se može provesti jednostrano, za asimilaciju je potrebno dvoje, subjekt i objekt, a profesor Re-džović je dokazao da su Bošnjaci, osim pojedinačnih slu-čajeva, težak materijal za asimilaciju, uprkos vjekovnim pokušajima. Također je, na osnovu međunarodnih pravnih dokumenata i deklara-cija, objasnio kao se krše prava Bošnjaka u Srbiji, te da Bošnjaci imaju zaga-rantirano pravo međuna-rodnim konvencijama da samostalno organiziraju i planiraju svoje obrazo-vanje, a da je nametanje tuđih normi i vrijednosti,

kao što je svetosavizacija, grubo kršenje prava. Pro-fesor Redžović je potro razliku između države i režima. Ako komuni-stički režim krši prava Bošnjaka, pa zatim ta prava kontinuirano krše Miloševićev, Koštuničin i današnji režim – onda se ne radi o režimskoj već o državnoj politici.

Bekir-ef. Makić proble-mom svetosavizacije Boš-njaka bavio iz ugla vjere i uleme. Istakao je da o islamu jedino ulema ima pravo govoriti i tumačiti ga. Kroz kur’anske ajete, efendija Makić je objasnio prava koja ljudi imaju i koja im je Bog, dž.š., dao. Islam počiva na pet prin-cipa koje su muslimani dužni štititi i braniti: vje-ri, imetku, časti porodice, porijeklu i razumu. Ra-zum je povezao sa obra-zovanjem i, između osta-log, rekao:

„Ako je naše obrazovanje na bilo koji način ugro-ženo, moramo dati mak-simum da to sačuvamo. Narodi su nestajali kada nisu imali vlastito obra-zovanje i ako su podlegli onome što im se nameće. Nema pasivnog islama.

Islam je aktivna vjera, i to je ono što oni ne žele čuti. Onaj koga se ne tiču mu-slimanski problemi, ne pripada muslimanima. Stoga, ako neko oskrnavi ovih pet principa, dubo-ko je zašao u njemu za-branjeno polje.“

Nakon efendije Makića, obratio se i Glavni muf-tija, koji je izrazio zado-voljstvo i ponos što su Bošnjaci na ovaj dan po-ložili važan nacionalni i historijski ispit, jer nisu prisustvovali svetosav-skim akademijama. Muf-tija je rekao da je poziv Islamske zajednice bio apsolutno civiliziran i u skladu sa moralnim, du-hovnim i civilizacijskim principima, normama i vrijednostima.

„Naš poziv je ukazao na dvije stvari. Prvo, ova država pripada svim gra-đanima koji u njoj žive, te kao takva ne može dopu-stiti da njezine ustanove budu krštene. Uprkos tolikom upiranju, niko nije ponudio niti jedan argument da svetosavske akademije nisu vjerski či-novi. Jesu zato što se radi o krsnim slavama. Svaki otac, pravoslavac, ima

ODRŽANA TRIBINA BKZ-A O SVETOSAVIZACIJI BOŠNJAČKE DJECE KROZ SISTEM ŠKOLSTVA REPUBLIKE SRBIJE

OKONČANA EPOHA SVETOSAVIZACIJE BOŠNJAKA

UČESNICI TRIBINE O SVETOSAVIZACIJI BOŠNJAKA

6

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Nermin GICIĆ

pravo krstiti svoje dijete. Ima pravo krstiti sve što je u njegovom privatnom vlasništvu. Ima pravo krstiti svoje firme, ima-nja i sve što ima, ali ono što je zajedničko, kao što su škole i druge državne ustanove koje pripadaju i Srbima i Bošnjacima, ne može se krstiti, jer kad se prekrsti to je poruka nama da to više nije naše. I to je bila suština naše poruke. Naša poruka nije sadržavala ni najmanji element omalovažavanja, skrnavljenja i osporava-nja prava srpskom na-rodu da svetkuje, veliča, poštuje i obilježava na bilo koji način svoje sve-tinje i vjerske vrijednosti. Kur’an kaže: Vama vaša vjera, nama naša vjera. To je princip koga mi poten-ciramo. S druge strane, nama se šalje poruka da su te škole i naše škole, a one su, eto, malo pre-krštene. Može li se škola prekrstiti, a da djeca nisu prekrštena? I nastavnici i direktori i svi koji to pri-hvate prekršteni su. Ako neko hoće to dobrovoljno prihvatiti, iz političkog motiva, iz finansijskog motiva, ili nekog drugog razloga – to mu mi ne možemo spriječiti. Neka izvoli, neka se prekrsti i neka bira koju će krsnu slavu slaviti i neka to objavi. Ali, nemoj da nam se nameće, i nemoj da onu djecu izlažu trauma-ma, frustracijama i dru-gim oblicima pritisaka, da mora to jadno dijete

govoriti ono što ne misli i ono čemu ne pripada i ono što u svojoj kući ne uči.“

Muftija je dalje ukazao da zdrav razum ne može podnijeti odgovore koje su razni pojedinci na ni-vou države davali po-vodom ovog zahtjeva Islamske zajednice. Sva-ko poređenje Bajrama i slavljenja slave u škola-ma je bezpredmetno, jer Bajram nije nametnut srpskoj djeci u školama. Zatim se osvrnuo i na pojedine Bošnjake koji su svojim izjavama pokuša-vali objasniti kako se svi trebamo međusobno po-štivati, kazavši da ih nije razumio.

„Ovo što mi tražimo je poštovanje. Svako u svo-joj kući neka klanja ili radi šta hoće. Svako u svojoj džamiji ili crkvi neka se moli kako hoće. Ono što je zajedničko, a to su ško-le, da tamo svoju djecu obrazujemo u skladu sa univerzalnim principi-ma nauke i obrazovanja. Ima li išta časnije od tog poziva? Kada mi upu-timo takav poziv, on se prevodi kao ugrožavanje sekularnog sistema dr-žave. Naprotiv, krštenje škola i drugih državnih organa jeste ugrožavanje osnovnih principa seku-larne države garantiranih Ustavom i gaženje Usta-va ove države.“

Muftija je objasnio da je

medijska hajka proteklih dana imala elemente pa-tologije i da je produkt panike, jer je nametnut sistem koji je racionalno, duhovno, moralno i po-litički neodrživ. Također se osvrnuo na izjavu mi-nistra Obradovića da se svetosavska akademija u školama održava još od 1841. godine i ukazao da je Sandžak ušao u sastav Srbije nakon Balkanskih ratova 1912. godine:

„Ako govori o tradiciji svetosavske akademije u Sandžaku, onda treba kazati tačne datume. Da je to od tog perioda pa do Drugog svjetskog rata pod batinom Koste Pe-ćanca i njemu sličnih, a za to vrijeme je jedan dobar broj ljudi, kroz komitski pokret, odbio prihvatiti taj sistem. Prema tome, to nikada nije zaživjelo. Ali, ono čega bi se mi-nistar Obradović trebao bolje sjećati jeste da je njegov bivši šef Slobodan Milošević vratio prak-su svetosavskih slava u školama. To je ono što je istina. I istina je da to ni-kada nije bila dobra volja bošnjačke djece i njihovih roditelja. Kaže: ‘Zašto se Muftija tek sada sjetio da to govori?’ Prvo, Muftija jako dugo o tome govo-ri. Već tri godine. Može kazati zašto nije govorio do 2000? Zato što je tad, dok je vladao njegov šef Milošević, glavni zadatak Bošnjaka bio da prežive, i nije se moglo ni o čemu

drugome govoriti. Jer, oni koji su tada jako glasno govorili, sada rade sve po njihovom ćeifu. Zašto ni-smo govorili poslije 2000? Zato što smo dali šansu novoj demokratskoj Sr-biji da mirnim dijalogom, na jedan demokratski i kulturan način, otpočne rješavanje tih problema, jedan po jedan. Na tako ispruženu našu ruku, oni su odgovorili agresi-jom na Islamsku zajedni-cu, otimanjem vakufske imovine, istjerivanjem vjeroučitelja iz škola, op-strukcijom BNV-a i Inter-nacionalnog univerziteta. Akreditacija Internacio-nalnog univerziteta nije stručno-akademski pro-blem, već isključivo poli-tički, jer se o njegovoj op-strukciji donose političke odluke. Političke odluke se mogu pobjediti isklju-čivo politikom. I, dokle god Islamska zajednica ne bude jedinstvena, dok se vakufska imovina ne vrati, dok nam se ne vra-te prava u školama, dok se ne prizna legitimnost i legalnost statusa BNV-a i dok se ne akreditira In-ternacionalni univerzitet – muftija Muamer Zukor-lić će se baviti politikom.“

Muftija je zatim govo-rio da se školska slava ne obilježava ni u jednoj školi sa većinskom alban-skom i mađarskom dje-com, već se jedino Romi i Bošnjaci tjeraju na to:

„Od ove godine se više nikada u Sandžaku boš-njačka djeca neće natjera-ti na ono što im ne pripa-da. Kada bude ostvarena Autonomija Sandžaka, garantiram srpskoj pra-voslavnoj djeci da neće morati učestvovati ni u jednoj formi u obilježava-nju Bajrama, niti bilo kog drugog vjerskog čina. Bit će im biti zagarantiran vjerski, duhovni i nacio-nalni identitet u indivi-dualnom i kolektivnom smislu.“

7

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

HRONIKA

PREPUNA SALA MEŠIHATA SVJEDOČI O USPJEHU TRIBINE

88

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etHRONIKA

prof. dr. Š

efket K

RCIĆ

Poslije osmanaest punih godi-na (počev od 1993.), i dalje se odvija maratonski montira-

ni sudsko-politički proces protiv uglednih Bošnjaka, i ne nazire se kraju. Taj proces se, jednom riječju, može nazvati apsrudom nad ap-surdima. Pitamo se zašto aktuelni ministri iz Sandžaka, kad su prista-li da budu članovi srpske Vlade, nisu svojim djelovanjem i zahtjevima stavili tačku na ovaj politički proces, već su zatvorili oči. S druge strane, od dvade-setčetverice optuženih, koji su na zvjerski način prebijeni u novopazar-skom i kraljevačkom zatvoru od posljedica batinjanja, preselili su na Ahiret Ibrahim Faković (1995) i prof. Hajriz Kolašinac (1999). Danas su u teškom zdravstve-nom stanju Hodo Jakupović i Zuhdi-ja Hodžić, i nalaze se na bolesničkoj postelji. Prema mišljenju mnogih, ovo je prilika da čitav narod San-džaka ustane u odbranu ovih optuženih rodo-ljuba, koji nisu ni prema reži-mu ni prema narodu napra-vili nikakvo krivično djelo, Samo se diže prašina u jav-nosti kako bi beogradske vlasti za-maglile oči među-narodnim subjektima, skrećući im pažnju s datih obaveza na proble-me u Sandžaku, a nedužni optuže-ni – Fadilj Ugljanin, Hajro Aljković, Džemal Etemović, Šefćet Gračanin, Mustafa Alić, Hodo Jakupović, Adem Hasić, Šefkija Rašljanin, Sa-fet Zilkić, Rifat Dupljak, Nedžib Hodžić, Hajriz Fejzović, Zuhdija Hodžić i Mirsad Hodžić – umjesto da budu zaštićeni i obeštećeni, da-

nas preživljavaju teške trenutke, iščekuju novo suđenje. Pitamo se, dokle će u Srbiji postojati politički sudovi, a sandžački političari ćuta-ti kao zaliveni!

U reviji Sandžak, broj 70., od 1. fe-bruara 1996. g., na str. 5, u rublici Harf glavnog urednika, dakle prije ravno petnaest godina, pisao sam

o Novopazarskom sud-s k o m

procesu koji je tada bio pred raspletom, jer je Vr-hovni sud Republike Srbije u Beo-gradu ukinuo presudu Okružnog suda iz Novog Pazara, rješenjem: KŽ I 491/95. Tada je optuženima ukinut pritvor i omogućeno da se brane sa slobode.

Ovo će biti posljednja šansa za ad-

vokate, koji će formulirati jednu glasovitu završnu riječ, retoričkom vještinom o montiranim procesima u jednoj zemlji tunguziji, koja ne poštuje elementarna ljudska prava, čiji poslanici i ministri zatvaraju oči pred zakonima, za koje podižu (ne)svjesno prljave prste i zatvara-ju oči, kako ti isti zakoni jedu ljude u Sandžaku. Malo je jednom reći sramno! Takva zemlja nema pra-va ni etiku. Takva zemlja nema ni

parlament ni sudove, u njoj samo posto-je politički sudovi. Dok pišemo ovaj tekst, dipl. ecc. Fehim H a s a n o v i ć kaže sljedeće: “Ovakva pre-suda i rješenje trebaju izazvati čitav sandžački narod da digne glas protiv ne-pravdi koji se čine prema ne-sretnicima, boš-njačkim intelek-tualcima, koji ni poslije osamanest godina ne mogu mirno ni zaspati ni umrijeti, a krivica im se iz dana u dan uvećava samo zato što su Bošnjaci...”

Dakle, prošlo je pu-nih petanest godi-na, a Novopazarski montirani proces nije mrdnuo s mjesta. Pitam vas, šta ste vi uradili za ove nesretnike i dokle će u Sandžaku sve biti montirano po odlukama tajnih grupa, koje nasto-je sve građane ove regije držati kao taoce. Koja je

razlika između Hitlerovog fašizma i onoga što se događa Bošnjacima Sandžaka danas? Razmišljaj te! Upitajte se da li ste slobodi? Treba li vam suduti za sve Nade Kasapo-vić, samo zato što se Bošnjaci.

OSAMNAESTA GODIŠNJICA MARATONSKOG NOVOPAZARSKOG SUDSKOG PROCESA PROTIV BOŠNJAČKIH INTELEKTUALACA

Apelacioni sud u Kragujevcu uvažio žalbu tužioca i vratio sudski proces na ponovno suđenje

PONOVNO SUĐENJE

Čitajući tekst vladike Iri-neja Bulovića bačkog u „Večernjim novostima“ od 27.01.2011. pod naslo-vom „Zukorlić političar, u veri samo privremeno“, šta reći osim: „Teško vjeri koju Vladika promoviše, a još teže Crkvi koju za-stupa.“

Nema sumnje da cilj spo-menutog teksta nije bila odbrana svetosavskih vrijednosti, jer one nisu ni od koga bile napadnute, a pogotovo ne od glavnog muftije Muamera ef. Zu-korlića, na koga se Vladi-ka svim svojim otrovnim perom obrušio.

Vladika optužuje Muftiju za nasilje, pritom ne izno-seći nijedan argument za to i ne navodeći nijedan citat Muftije u prilogu svoje tvrdnje.

Zbog stava Islamske za-jednice protiv prisilnog učešća muslimanske djece na svetosavskim akademijama u školama, Vladika opravdava po-jave islamofobije iz kojih se, poznato je, rađa nepri-jateljstvo i nasilje prema muslimanima.

U zanosu pravoslavizaci-je i svetosavizacije držav-nih organa, Vladika očito zaboravlja da je po Usta-vu Srbija sekularna, a ne teokratska država, te da u njoj, pored srpskog pra-voslavnog stanovništva, žive pripadnici drugih nacija i vjera.

Ovakvim stavovima ja-sno se pokazuje ko je au-tor ideje da državne usta-nove imaju svoju krsnu slavu, ignorišući pritom potrebu da ih svi građani dožive kao svoje da bi im bili lojalni. Pravo svakog kršćanina je da krsti svoje dijete, kao i sve drugo što mu je u privatnom posje-du, a krstiti državne usta-nove multietničke države

znači podrivati stabilnost u temeljima same države.

Nije Vladika bio u zano-su, niti se zaboravio dok je ovo pisao, već to čini svjesno, šaljući poruke kojima legitimira i lega-lizira metu. Optužbama za nasilje on zapravo su-geriše da silom i nasiljem treba odgovoriti.

Misli li njegovo preosve-štenstvo da je javnost za-boravila da je baš on, vla-dika bački Irinej Bulović, lično i u pisanoj formi, blagoslovio zloglasnu Je-dinicu za specijalne ope-racije (JSO), čija koman-da je pod rukovodstvom Milorada Ulemeka Legije organizovala i izvršila ubistvo premijera dr. Zo-rana Đinđića, kao i brojne druge gnusne zločine. I kakve veze taj čin ima sa miroljubivom misijom kršćanstva?

Sada je moguće povjero-vati u istinitost informa-cije koju sadrži anonimno pismo koje je ovih dana prispijelo u kabinet muf-tije Zukorlića, da je neki od srpskih iseljenika u Holandiji tražio blago-slov od Vladike bačkog da likvidira muftiju Zu-korlića.

Vrh tendencioznosti je prevođenje stava Islam-ske zajednice u ospo-ravanje lika i djela Ras-tka Nemanjića - Svetog Save. Niko i nikada u ime Islamske zajednice nije dao sebi za pravo da ocjenjuje značaj i ulogu Svetog Save. Naprotiv, Islamska zajednica uva-žava pravo srpskog na-roda na puno poštovanje ličnosti iz svoje historije.

Isticanje Mehmed-paše Sokolovića, Meše Seli-movića i Osmana Điki-ća sa odrednicom „Srbi muslimani“ zapravo

predstavlja poruku koji su muslimani za Vladiku i njegove istomišljenike prihvatljivi.

Sada nije teško zaključiti ko je stvarni ideolog i in-spirator agresije na Islam-sku zajednicu kako bi se otklonile institucionalne smetnje za posrbljenje Bošnjaka i drugih musli-mana u Srbiji.

Nakon saopštenja Islam-ske zajednice od utorka, bilo je za očekivati da se Srpska pravoslavna crkva ogradi od nezakonitog ponašanja Ministarstva prosvjete, te pojedinih di-rektora škola i nastavni-ka, no svojim novinskim nastupom Vladika je na-tovario Crkvi breme koje joj u ovom trenutku nije trebalo.

Direktor Media centraSead ef. Šaćirović

REAGIRANJE

999

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

OTROVNICE VLADIKE BAČKOG

IZ MEŠIHATA ISLAMSKE ZAJEDNICE U SRBIJI NAŠOJ REDAKCIJI STIGLO JE SLJEDEĆE SAOPĆENJE

Irinej Bulović: Zukorlić u veri samo privremeno

Episkop bački Irinej, za ”Novo-sti”, o Zukorlićevoj kampanji: Samo nedobronameran čovek vidi opasnosnost u Svetom Savi.

INTERPRETACIJA islama Muarema Zukorlića najveću štetu nanosi samom islamu. Nehotično, ali ubitačno, ona potvrđuje osnovne teze zastu-pnika islamofobičnih pokreta i organizacija, po kojima je islam uvek i neizostavno, po samoj svojoj prirodi, netole-rantan i nasilan.Ovako episkop bački Irinej (Bulović), za ”Novosti”, ko-mentariše poslednje izjave glavnog muftije Islamske zajednice u Srbiji Muamera Zukorlića, koji u proslavlja-nju školske slave Svetog Save, vidi pokrštavanje i ”svetosavi-zaciju” bošnjačke dece.- Što je premnogo, premnogo je, pa i kada dolazi od efen-dije Zukorlića, političara na privremenom radu u ver-skoj sferi. Iako nas odavno od njega ništa ne iznenađuje,

ovaj najnoviji istup ipak nas je iznenadio - kaže episkop Irinej. - Među muslimanima imam dovoljan broj pozna-nika i, što je važnije, iskrenih prijatelja. Oni nisu ni najmanje netolerantni, a pogotovo nisu siledžijski raspoloženi. Neki od njih su ljudi tananije savesti i većeg čovekoljublja nego po-jedini ideologizovani i ekstre-mistički nastrojeni nadobudni hrišćani, od kojih jedni sma-traju sebe pravoslavnijima od svih istočnih patrijaraha, a drugi vide sebe kao veće kato-like od rimskoga pape.

SAVA I ISLAMNaglašavajući da je ”odnos Svetoga Save, prosvetitelja srpskog roda, prema islam-skim duhovnim vođama njegovog vremena dovoljno poznat”, on podseća i da je egipatski sultan, prilikom su-sreta sa njim, izrazio žaljenje što neki drugi čelnici hrišćan-skoga sveta ne liče na njega.Vladika Irinej ističe da bi u tom ključu valjalo proveriti i kako Zukorlić zamišlja ”svoju vrlu ličnost u kontekstu zna-menitih islamskih teoretiča-ra”.- Samo krajnje nedobroname-

ran čovek, a to je najblaža mo-guća reč u ovom slučaju, može da u ličnosti oca nacionalne prosvete i kulture, Svetom Savi, i njegovoj duhovnosti, a posebno njegovom prosvet-nom i prosvetiteljskom pod-vigu, pronađe opasnost za bilo koga i bilo šta. A posebno tendenciju ka ”pokrštavanju” i asimilaciji - naglašava epi-skop Irinej.Vladika Irinej postavlja pitanje šta bi značilo kad bi neki hri-šćanski episkop odricao Kura-nu bilo kakvu duhovnu vred-nost, a pogotovo iščitavao iz njega smisao koji on nema, samo zato što je to sveta knjiga muslimanskih vernika.Slično bi bilo, smatra on, kad bi neko stavljao pod znak pitanja, recimo, udeo musli-mana u evropskoj i svetskoj kulturi, ili iz istorije Srpske crkve i srpskog naroda poku-šao da zbog Zukorlića izbriše Mehmed-pašu Sokolovića i još ponekog.- Da se ne upuštam dalje u istorijsku sudbinu zaboravlje-nih Srba muslimana - pesnika Osmana Đikića, Meše Seli-movića... - zaključuje vladika bački.

10

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Dženita Nicević

TABIRENJA

Što bi naša raja kaza-la: Sit gladnome ne vjeruje! Ili, još bolje:

Čuvaj se tuđe muke i svoje bruke! „Budućnost nam je divna,” - kažu svi - “ali nam je današnjica sasvim ružna.“ Više stotina hi-ljada gladnih, milioni bez posla, a vlast se utrkuje u davanju lažnih obećanja – to je naša realnost.Ministar rada i socijalne politike Rasim Ljajić kaže da se od problema građa-na Leskovca jako razbolio i dodaje da se, iako je na tom mjestu već godina-ma, uvijek iznova potresa kada se, obilazeći gra-dove, općine i mjesta po Srbiji, suoči s činjenicom kako se teško živi. Ako se razbolio od problema Leskovčana, onda je si-gurno od problema gra-đana Sandžaka elegantno odšetao.

Radilo se o predizbornoj kampanji ili ne, ministar Ljajić ubira glasove po Srbiji, jer je svjestan da je birače u Sandžaku, u ove tri godine, nekako izgubio. Plan mu je, do-daje ministar Ljajić, da poveća efikasnost službi socijalne zaštite, rada i radnih odnosa, inspekcije rada i bezbjednosti i za-štite zdravlja u mjestima koja su u trećoj i četvrtoj kategoriji nerazvijenosti. Prema njemu, Novi Pa-zar očigledno ne spada u nerazvijena područja, ili se, pak, nalazi u kate-gorijama koje još nisu op-ćim i činjeničnim stanjem mogle biti kategorirane!? A gdje mu je plan za San-džak? Šta bi od onih silnih obećanja: Turci će praviti puteve, Turci će kupiti fa-brike, uposlit ćemo ljude i obezbjediti im minimalne uvjete za život!? Od svog poštenog rada, izdržavat će svoje porodice. Novi

Pazar će opet biti pri-vredno čudo! U jednom, srbijanski ministar Ljajić nije pogriješio: Novi Pa-zar jeste privredno čudo, ali kakvo? Čudo da se ne možemo načuditi više. A od Turaka smo dobi-li još jedno mjesto gdje možemo kupiti doner, dok je prodavnica turske baklave „otputovala za Beograd“. A znate li, dra-gi čitaoci, gdje su otišli turski privrednici, oni sa kojima nam je ministar Ljajić obećavao ulaganja u tekstilnu industriju? U Leskovac. Vlasnik turske kompanije za proizvod-nju džinsa „Jeanici Ista-nbul“ Taner Bujkačin je najavio da će na proljeće započeti proizvodnju u Leskovcu i u prvoj go-dini zaposliti 500 radni-ka. Bujkačin je, poslije sastanka s predstvanici-ma grada, kazao da će probna proi-zvodnja sa se-damdeset r a d n i k a početi kra-jem fe-bruara ili po-četkom m a r -ta u z a k u -pljenim pogonima propale fa-br i -

ke “Leteks”, te da će se nastaviti u obližnoj fa-brici “Sintetika”, koju namjerava kupiti ovih dana i u njenu adaptaci-ju uložiti oko tri miliona eura. Govorkanja o po-kretanju tekstilnih pogo-na u Novom Pazaru od strane turskih investitora za sada su ostala samo prazne priče. Naša real-nost je potpuno drugači-ja: više od 20.000 nezapo-slenih, hiljade gladnih... Ekonomska kriza je za godinu dana umalo du-plirala broj onih koji traže pomoć kako bi se prehra-nili sa kazana. Skoro sva-ki deseti građanin Novog Pazara i Sandžaka živi ži-vot nedostojan čovjeka. A ministar Ljajić se razbolio od problema građana Leskovca!? Nije nam na-mjera umanjiti probleme

građana te općine, ali ne zaboravimo da su građa-ni našeg kraja u mnogo goroj i nezavidnijoj situ-aciji. Što je siromaštvo u našoj državi veće, a ra-zlike kod onih koji imaju izraženije, to su socijalne tenzije sve češće.

No, naš narod je preživio i mnogo gore godine, pa će preživjeti i ove. I bit će dostojanstven. I bit će jači, pa neće dozvoliti da mu neimaština ukalja obraz. I zna naša raja za izreku: „Ako hoćeš da se obogatiš, idi među siro-mahe.“ Ipak, neće uvijek biti siromašnih… A od čega će se naša vlast bo-gatiti? Nije na nama da mislimo o tome, neka oni malo razmišljaju kako je imati pa nemati.

Šta bi od onih silnih obećanja: Turci će praviti puteve, Turci će kupiti fabrike, uposlit ćemo ljude i obezbjediti im minimalne uvjete za život!? Od svog poštenog rada, izdržavat će svoje porodice.

Novi Pazar će opet biti privredno čudo!

SEKIRACIJA BEZ SEKIRE

ŠTA TO SEKIRA

ŠTA TO SEKIRA

NAŠEGA MINISTRA?

NAŠEGA MINISTRA?

TABIRENJA

Haris ISABEGOVIĆ

1111

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

SVETI SAVA NIJE NAŠA SLAVANeko je rekao: Po-

stoji bezbroj načina za tihi marš diskri-

minacije. Ono što se već duži niz godina dešava muslimanima u Srbiji, posebno Bošnjacima, od strane beogrdaskog re-žima predstavlja najbru-talnije kršenje vjerskih i ljudskih prava. Obilježa-vanje Školske slave sveti Sava u sekularnoj Srbiji plastičan je primjer vjer-ske diskriminacije prema

svima koji se ne osjećaju kao pravoslavni hrišćani. Srbi su narod pravoslav-ne vjere i oni neka slave Savindan, ali država ne bi smjela nikakvim uredba-ma, naredbama ili zako-nom taj dan proglašavati kao „Školsku slavu“ i to svom nastavnom kadru i svim učenicima bilo koje vjere ili nacije. Na poziv IZ-e u Srbiji da ne do-zvole svojoj djeci da uče-stvuju u programima koji se spremaju povodom Školske slave sveti Sava reagirali su mnogi, pa čak i dežurni potirač-otirač iz Novog Pazara, žena za sve i svašta, Urban-Ida. Njena reakcija ne čudi one koji je poznaju, jer nju ne krase obilježja jednog muslimana. Pravi je mu-sliman onaj koji ne pije, ne laže, nije licemjer, voli i unapređuje porodicu, štiti i čuva bračnu zajed-nicu, voli bližnjega svoga i pazi na svoje vrijednosti, posebno vjerske. Pitanje je koliko ćemo ovih stvari naći kod Urban-Ide koja se iz petnih žila trudi da

zadovolji beogradske mentore uključujući i mi-nistarstvo Rasima Ljajića koje je finansijski pomaže.

Lajanje na zvijezdeNjena priča košta dosta, režimu to ne smeta, bit-no je da imaju nekoga o koga mogu otrijeti noge. Ako neko nosi bošnjačko-muslimansko ime, onda je otirač još ugodniji. Kod Urban-Ide su našli sve.

Ne stidi se da iznosi ne-buloze, da pljuje po svojoj vjeri, da pljuje po svojim sugrađanima. Bitno je da pare kapaju, dolaze, da se plaća, da se ima za „iće i piće“ i još po nešto. Na-kon što je od Rasimovog ministarstva dobila nov-ce, postalo je jasno koliko košta njezino „lajanje na zvijezde“. Ova Urban-Ida je prije neki dan izjavila za Bli: „Poziv na bojkot školske slave svetog Save muftije Islamske zajed-nice u Srbiji Muamer-ef. Zukorlića imat će zane-marljiv značaj.“ Za Ur-ban-Idu Školsaka slava sveti Sava ne predstavlja problem. Ona, ako želi, može i javno da se prekr-sti, jer bi tada muslimani imali manje štete od nje, bar bi se znalo da je zva-nično prihvatila Školsku slavu i njezinog svetitelja. Najbolje bi bilo da pođe stopama Emira Kusturi-ce, da uzme krst za svoj zaštitni znak, pa da onda napiše svoju suhoparnu biografiju koju bi, uz po-moć mentora, bez obzira

što ne vrijedi ništa, pro-dala u zavidnom tiražu. Šala nije imati musliman-sko ime a pljuvati po vri-jednostima islama i mu-slimana. Za beogradski režim je to pun pogodak. Za muslimane iz Sandža-ka otirač ili potirač pred-stavlja najobičniju krpu.

Tihi marš asimilacije i pokrštavanja

U Ministartvu prosvjete, p o v o d o m poziva IZ-e, kažu da sve škole u zemlji i svi učenici dr-žavljani Sr-bije trebaju obiljležava-ti školsku slavu, jer je taj praznik predviđen kalendarom rada. Na-r eđ i v a č k i uz prizvuk

obaveza za sve učenike, pomoćnik ministra pro-svjete Zoran Kostić na-pominje da svaka škola ima svoju koncepciju pro-slave. Iz Ministarstva do-daju da je to stvar „opće kulture“. Ako je svetosa-vizacija „opća kultura“ onda priznajemo da smo mi opće nekulturni i takvi ćemo ostati jer ne želimo prihvaćanjem tuđe vjere i običaja steknemo epi-tet „kulturan“. Također, neke srpske stranke koje ne vrijede spominjanja, kažu da muftija širi govor mržnje. Naravno da sva-ka zaštita muslimanske vjere i bošnjačke nacije od strane Beograda biva okarekterizirana kao go-vor mržnje. A kako se karekteriziraju izjave po-jedinih političara da su Bošnjaci specifičan narod ili izjave crkvenih veliko-dostojnika da muslimani smrde zato što jedu loj, ili negativno spominjanje muslimana od strane Pa-trijarha lično nedugo na-kon što je ustoličen. Zar ovo nije govor mržnje?

Naravno da jeste, i više od toga, ali se za srpsku javnost ništa loše nije de-silo. Zvanični Beograd, koji nije bio spreman Sre-brenički genocid nazvati punim imenom, a sa dru-ge strane potpuno je lega-lizirao ubijanje Bošnjaka i drugih naroda zakonom o izjednačavanju partiza-na i četnika, zapravo radi na pripremi novog geno-cida. Svaka legalizacija zločina i nedjela uvod je u još teže i gore nedjelo. Da je Beograd to spreman učiniti pokazuje i najno-vija hajka na IZ-u i njene velikodostojnike.

Diskriminatori jašu tihi marš asimilacije i pokr-štavanja. Naređuju svima da trebaju prisustvovati školskoj slavi. E, musli-mani neće slati svoju dje-cu na proslavu Školske slave. Zašto se mora na Školsku slavu? Obzirom da je spomenuti praznik krsna slava sveti Sava, onda neka se slavi samo u školama i odjeljenjima u kojima su pravoslavci većina, a ne da se name-će muslimanima. Sama čestitka koju nadležni, prilikom proslave spo-menute slave, upućuju nastavnom osoblju i uče-nicima: „Nastavnicima i učenicima čestitamo Škol-sku slavu sveti Sava“ je diskriminatorska i asimi-latorska. Nisu svi učenici i nastavnici pravoslavci.

Nametanje Školske slave sveti Sava je tihi pokušaj asimilacije i

pokrštavanjaNeki kažu da nema do-kaza da je bilo pokušaja pokrštavanja. Šta je dru-go nametanje Školske slave sveti Sava do tihi pokušaj pokrštavanja. Niko nije došao da kaže: „Pokrstite se, djeco!” Sva-ko imalo pametan zna da se to radi baš ovako kako iz resornog ministarstva poručuju i naređuju. Na-vikavati djecu da slikaju i gledaju Savinu ikonu (U

UČIONICA O.Š. “RIFAT BURDŽEVIĆ - TRŠO”, NOVI PAZAR

12

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

TABIRENJA

OŠ „Tršo“u Novom Pazaru u jednoj učioni-ci gdje su muslimanski učenici 100%, iznad table visi veliki portret svetog Save), da mu pjevaju ode i himnu, da recitiraju pjesme, izvode dramsko-umjetnički program, da se pomire sa činjenicom da je to „ništa“, pa to je samo „zabava“. A onda, kad se naviknu na sveca, mogu i krst objesiti, u autu recimo, pa konop sa krstom oko ruke, pa prihvatiti sla-vu, šta ima „komšijski je“ – i tako redom dok se ne prekrstimo dobrovoljno. Trebamo znati da je asimilacija uspjela onog trenutka kada vam postane sasvim sve jedno to što vam dolazi sa strane a nije vaše niti vam pripada. Ako vam postane sve jedno, onda ste asimili-rani, a sljedeći korak je pokrštavanje. Reći će vam se: “Pa vi nemate ništa svoje, bolje vam je da slavite neku slavu, hajde da se pokrsti-te, da vjerujete u nešto.” - i tako redom, po-lahko i sigurno, tiho... Najbolji ibret za tihu asimilaciju i pokrštavanje jesu Užice, Nova Varoš, Prokuplje i još neki gradovi širom Sr-bije koji su imali većinu muslimana, a sada ih ima vrlo malo ili ih nema uopće. Pogledajte Beograd. U njemu ima ljudi koji su bili musli-mani a sada su im od vjere ostala samo ime-na. E takvi da smo, bili bi po mjeri režimu ili Urban-Idi i njima sličnim.

Zaštitnik građana krši građanska i vjerska prava

Da je svoj djeci, bez obzira na vjersku pripad-nost, na Savindanu mjesto u školi smatra i zaštitnik građana Saša Janković. „Jedino što nikako ne smije biti obavezno“ – upozora-va ombudsman – „jeste prisustvo vjerskom obredu.“ Kakav zaštitnik, takva su nam vjer-ska i ljudska prava. Pa zar nije sama ikona svetog Save koju djeca slikaju tom prilikom dio pravoslavnog obredoslovlja. Cjelivanje ikone je u mnogim školama sastavni dio cere-monije. U nekim školama u Prijepolju ulaze pravoslavni svećenici i kandilom dime sve učenike od reda, bez obzira na vjersku pri-padnost. Također, u prijepoljskim školama svećenici lome slavski kolač. Tom činu pri-sustvuju i bošnjačka djeca. Nakon lomljenja kolača, slijedi zakuska, baš kao i što se radi na krsnim slavama. Zar ovo nije svetosavizacija Bošnjaka? Naravno da jeste, samo što ombud-sman to ne želi da vidi i prizna. On je pobrkao lončiće. Umjesto da brani prava muslimana, on štiti režim koji grubo krši vjerska i ljudska prava pripadnika islama u Srbiji. Samo ime slave je dio obredoslovlja pravoslavaca. Zar to nije krsna slava? Šta je slava do pravoslav-ni vjerski obred. Pa ako je tako, kako to da ombudsman ima stav da sva djeca imaju oba-vezu biti na pravoslavnoj slavi. Zato što i om-budsman radi za interese režima i većinskog naroda, baš njega briga za muslimane koji su trebali po programu srpskih šovinista davno nestati sa ovih prostora.

Srebrenica, Limska Dolina, Sjenica, Bukovica, Starčeviće – malo li je genocida nad muslima-nima izvršeno. Na snazi je tihi marš diskri-minacije u svilenim rukavicama, tihi genocid nad Bošnjacima. Svetosavizacija muslimana Bošnjaka samo je jedan dio tihog diskrimina-torsko-asimilatorskog marša.

Životna tekućina svakog čovjeka “od rije-či“, “plava krv“ pjesnika. Drevni Grci su koristili riječ da bi

označili sagorijevanje rane, a prapredak riječi kauterizacija, koja se i u nas u medicini koristi

za sagorijevanje rane u cilju sprječavanja daljeg procesa, jeste kauterion. Grci nisu samo sagorijeva-

li rane, već su približno isti postupak koristili i u umjetnosti da bi učvrstili boje na slikama. Tad je bio običaj da se kori-ste voštane boje koje se kasnije ugriju, ili kako se tad govori-lo encauston,“ugore“. U latinskom se ova riječ promijenila u encaustum i postala naziv za vrstu purpurnog mastila koje su imperatori koristili kada su potpisivali zvanična dokumenta. U staro-francuskom je encaustum postalo enque, a engleski ga je prihvatio kao enke ili inke, da bi smo dobili savremeni oblik ink: mastilo, tinta.Iako se iz epigrafa to ne bi moglo zaključiti, mastilo je odigralo značajnu ulogu na pozornici svjetske historije.Prvotna uloga mastila je bila da se ucrta i upiše po zidinama pećina trajno nasljeđe pećinskog čovjeka. Otuda i imamo naj-starije poznate ostatke mastila od prije približno 5.000 godina, kada je umjetnik koristio čađ, želatin iz životinjske kože i ulje da bi obojio slike i dijelove tekstova uklesane u kamenu.Potreba za mastilom porasla je u istom trenutku kada je umjetnost prerasla iz klesanja u kamen i kada je bio potreban alat drugojačiji od nekakvog dleta. Kasnije su Arapi razvili drukčiji proces proizvodnje masti-la, čiji je krajnji ishod jsabijena i osušena smjesa. Kada bi se ukazala potreba za pisanjem, dodavala bi se voda i moglo se pisati. Ovaj proces sabijanja u pločice koristio se iz dva razlo-ga: nije bilo dovoljno bočica za čuvanje mastila i bilo je lakše prenositi ga na takav način. Taj izum je u mnogome pomogao kasnijim osvajačkim pohodima Arapa, osobito u Sjevernoj Africi i Španiji.Sa izumom štamparske prese izbrisano je srednjevjekovno mračno doba „dark ages“ – i otpočelo je moderno doba. Pr-votna uloga štampane knjige bila je da širi pismenost. Kada je pismenost rasprostranjena, postao je moguć i koncept općeg znanja.Štampana riječ je stvorila sopstveni podsticaj za upitom i pro-mjenom i, otkad je znanje postalo opće, veći broj ljudi je mo-gao učestvovati u debati. Ovo je samo po sebi podstaklo veći broj debata i diskusija, a to je pak vodilo rađanju novih ideja. Svijet je svjedočio preporodu novih ideja pjesnika, bjesednika, romanopisaca, pisaca, mislilaca, hemičara, alhemičara, mate-matičara i astronoma koji su udahnuli novi život u zoru doba koje je svitalo.Uloga mastila, čini se, nije se promjenila, suština stvarnosti ostaje upisana mastilom u kamenu, na pergamentu ili na pa-piru. Kao da su “primitivni ljudi“ instiktivno bili svjesni da započinju dijalog isto kao što i savremeni čovjek osjeća tintu koja teče njegovim venama i koja ga nagoni na kontinuitet di-jaloga koji, vjerujemo, neće nikada prestati. Mastilo, u svim svojim savremenim oblicima, obnavlja prošlost, povezuje davno zaboravljene stihove s drugim, poznatijim stihovima. Omogućilo nam je da uživamo u nekom tekstu zbog jedne jedine riječi. Zbog njega nam je svako čitanje samo jedno po-novno čitanje već pročitanog teksta.Borhes, u Utopiji modernog čovjeka, opisuje univerzum u kom je svaki čovjek umjetnik i samim tim više nema potrebe za umjetnošću: više nema galerija, biblioteka, muzeja; iščezla su imena pojedinaca i zemalja; sve je božanstveno anonimno, nijedna knjiga ne predstavlja ni neuspjeh ni uspjeh.Možda je to zato što našim venama teče mastilo kojim je pi-sano po onim pećinama? Možda je to zato što našim venama teče mastlilo iz štamparije engleskog preduzetnika i prevodi-oca Viljema Kakstona koji je prvi štampao Kenterberijske priče Džefrija Čosera?

FINESA

Adnan HASANOVIĆ

Adnan HASANOVIĆ

MASTILO

Bošnjaci su odvažan, hrabar narod. Boš-njaci su ponositi,

tvrdi, nesalomivi, mudri, ujedno milostivi, otvore-ni, tolerantni, nisu geno-cidni, nisu vični zločini-ma, ubijanju, silovanju, pljačkanju, maltretiranju, ugrožavanju nečijih pra-va. Bošnjaci nisu nemo-ralni, Bošnjacu su ljudi. Bošnjaci su insani koji hoće da žive slobodno, u miru sa svojim komšija-ma koje nisu mogli birati, jer su im oni dati odlu-kom sudbine Božije. Boš-njaci, kako to silno zvuči!

Bošnjaci su tvrdoglavi u istrajavanju suprotstav-ljanja dušmanima. Boš-njaci neće podleći volji re-žima, niti hiru pojedinih ministara koji ih žele na-tjerati da glasaju dok bre-ogradski favoriti ne po-bjede. Izborna utakmica za BNV je završena for-miranjem tog Vijeća čiji je predsjednik prof. dr. Mevlud Dudić, i za nas Bošnjake tu je kraj priče. A što se tiče aktivnosti i radnji koje će Vijeće pre-uzeti, one će tek uslijediti i bit će mnogo ozbiljnije i hrabrije od onoga što Či-plić misli i želi. (Glavni muftija smatra da je po-navljanje izbora za Naci-onalni savjet Bošnjaka 17. aprila velika greška vla-sti, dodajući da su time odriješene ruke izabra-nom Bošnjačkom nacio-nalnom vijeću da se može

baviti i temama koje im z a k o n ne pro-pisuje).

Priznato, nepriznato - to nije u nadležnosti obič-nog ministra koji ne radi svoj posao kako treba. Ko je ministar da nas pri-znaje ili ne priznaje!? Ko je ministar da nam daje legitimitet. Mi legitimi-tet i legalitet crpimo iz izborne volje Bošnjaka, a ministar može udarati u doboš koliko hoće. Prazni su ti njegovi udarci isto kao što je i doboš prazan. Šta je ministar osim slu-ga i izvršitelj. Bošnjaci se nikada takvima nisu po-koravali. Nepriznavanje povlači nepriznavanje s druge strane. Ni mi mini-stra ne priznajemo, pa eto nećemo da iziđemo na iz-bore. Nepriznavanje Vi-jeća od strane ministra ili Vlade nama godi. Ni fala ni berićatusum nikome u Beogradu što nas ne pri-znaju. Mi smo godinama nepriznati, pa radimo i gradimo po volji i ćejfu naroda kom pripadamo. Radimo i gradimo po vo-lji i za merak bošnjačkog naroda koji nam puha u krila i daje snagu za nove projekte i pobjede. Da nas ministar priznaje, to bi značilo da ga do-nekle moramo poštivati, slušati, raditi po njego-voj volji i htijenju, ovako, nama sloboda a njemu tvrdoglavost, nemoral, dvostruki aršini, kršenje prava i zakona, diskrimi-nacija, segregacija... nje-mu neljudskost. Njemu sekiracija i deprsija.

Nemoralan insan

Zar nije nemoralan onaj insan koji krši zakon, go-vori neistinu, obmanjuje,

dezavujiše javnost, skriva činjenice, ponaša se baha-to, neljudski?

Veliki broj nezavisnih institucija osudio je ne-zakonito, nemoralno i skandalozno ponašanje ministra koji bi se trebao, bar po opisu posla, baviti poštivanjem i unapređi-vanjem ljudskih prava i sloboda. Povjerenica za ravnopravnost Nevena Petrušić je ocijenila da je u izbornom procesu bilo kršenja prava Bošnjaka, zaštitnik građana Saša Janković je Ministarstvu za ljudska i manjinska prava uputio brojne za-mjerke, a povjerenik za

informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić podnio krivične prijave protiv više osoba osum-njičenih za falsificiranje biračkog spiska Bošnjaka. Ministar je ostao gluh i nijem po pitanju poštiva-nja Zakona kojeg je na-stavio kršiti svom svojom bahatošću i glupošću. Koliko je nemoralan i nei-stini odan, nije ni zatražio sjednicu Zakonodavnog odbora koja je dogovore-na na pregovorima sve tri

bošnjačke liste. Ministar nije ni lud ni zbunjen, on „samo“ krši zakon.

Bošnjaci nisu Suljo i Rasim

Ministar ne poznaje Boš-njake, jer misli da su oni poput njegovih saradnika Sulja i Rasima. Poltroni i izdajice. Ne! Bošnjaci su sve ono što Suljo i Rasim nikada nisu niti će biti. Bošnjaci su sušta suprot-nost onoga kako ih mini-star doživljava, i onoga što o njima misli. A misli malo i bere zeleno, jer ne poznaje Bošnjake. Mi znamo da on radi i po diktatu onih koji mnogo više o Bošnjacima zna-ju od njega. Oni preziru Bošnjake zato što Boš-njaci nisu genocidni, što su hrabri i odvažni. Zato nas i vrijeđaju, pa kažu da smo specifični. Ako smo specifični zato što nismo genocidni, onda nam je to najveći kom-pliment. Sasvim je jasno da ljudi vrijeđaju zato što mrze i što se boje. Re-žim nema razloga da nas mrzi niti da nas se boji, mi se svetiti nećemo, jer bi to bio najveći znak sla-bosti, a za dobro našeg naroda raditi hoćemo po cijenu gaženja blata još 50 godina i duže ako treba.

Uostalom, zar nas više od stotinu godina režim ne maltretira i usiljeno krši naša prava, a mi se gan-dijevski borimo da ostva-rimo prava. Zato, neka znaju da je Srbija naša koliko i njihova. Kako Glavni muftija reče: „Boš-njaci u Sandžaku i Srbiji su autohton i konstituti-van narod i kao takvi su u državnost Srbije unijeli živote i teritoriju. Zato ih ne može niko iseliti iz te države bez te dvije stva-ri.“

POLITIKA

Sead Šaći

rović

Sead Šaći

rovoo ivv ć

13

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Veliki broj nezavisnih institucija osudio je nezakonito, nemoralno i skandalozno ponašanje ministra koji bi se trebao, bar po opisu posla, baviti poštivanjem i unapređivanjem ljudskih prava i sloboda.

MINISTAR MISLI MALO I BERE ZELENOLUD, ZBUNJEN, NENORMALAN

MINISTAR ČIPLIĆ

PLOVI BELA LAĐOZamjenik ministra Čiplića Petar Antić dao je ostavku, između ostalog, i zbog malverzacija oko biračkih spiskova, falsificira-

nja ostavki vijećnika Bošnjačkog preporoda, “posebnog” pravilnika o konsti-tuiranju Bošnjačkog nacionalnog vijeća i bahatog ponašanja ministra Čiplića.

Šestog juna prošle godine, na održanim izbori-ma za Nacionalne savjete nacionalnih manjina, Bošnjačka kulturna zajednica, koju je predvodio

glavni muftija Muamer-ef. Zukorlić, dobila je naj-veće povjerenje građana. Od 35 vijećnika, poslije iz-bora, Bošnjačka lista Sulejmana Ugljanina osvojila je 13, dok je Bošnjačkom preporodu bliskom Rasimu Ljajiću pripalo 5 mandata. Konstitutivnoj sjednici 7. jula prisustvovali su vijećnici BKZ i dva vijećnika li-ste Bošnjački preporod. Istu sjednicu su bojkotiraali vijećnici Bošnjačke liste, koju podržava Stranka de-mokratske akcije Sulejamana Ugljanina, i tri vijećnika Bošnjačkog preporoda Sandžačke demokratske parti-je Rasima Ljajića. Predstavnici BKZ-a tvrde da je na konstitutivnoj sjednici Vijeće konstituirano, dok Mi-nistarstvo za ljudska i manjinska prava to osporava. U tom ministarstvu kažu da na konstitutivnoj sjednici nije postojala dvotrećinska većina za formiranje Na-cionalnog savjeta Bošnjaka. Inače, poslovnik koji je važio za sve ostale manjinske narode u Srbiji, nije va-žio za Bošnjačku nacionalnu zajed-nicu. Nacionalni savjeti 18 manjina u našoj državi izabrani su prostom polovinom, dok su Bošnjaci svoj sa-vjet morali birati uz prisustvo dvije trećine vijećnika, jer su, kako je re-čeno, Bošnjaci specifični. Na takve izjave reagirali su predstavnici Li-beralno demokratske partije koji su smatrali da se radi o rasističkoj izja-vi. Manipulacije i podvale pri kon-stituiranju Bošnjačkog nacionalnog vijeća oštro su kritizirale i nevladine organizacije: Jukom, Građanska ini-cijativa, Urban in i Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Ove or-ganizacije od nadležnih državnih organa, uključujući i tužilaštvo, zahtijevale su „hitno ispitivanje krivične odgovornosti pojedinaca iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava zbog zlo-upotrebe službenog položaja i drugih krivičnih djela.““Izjava Petra Antića, visokog zvaničnika Ministar-stva, da je Ministarstvo odlučilo da se neke odred-be Statuta o izboru Bošnjačkog nacionalnog vije-ća izbace, kao i da je odredba koja uređuje da je za verifikaciju mandata nacionalnog vijeća potreb-na dvotrećinska većina umjesto ranije proste ve-ćine dodata u cilju stabilnosti i specifičnosti boš-njačke nacionalne manjine je vrijeđanje zdravog razuma.” – istakao je Milan Antonijević iz Jukoma.Direktor Građanskih inicijativa Miljenko Dereta kaže da je ministarstvo u slučaju BNV radilo sve što ne bi smjelo: „Država se već ranije uplela u odnose unutar Islamske zajednice i sada je samo dodatno zakomplici-rala situaciju i izazvala nove podjele unutar bošnjačke manjine, što se može negativno odraziti i na cijeli taj dio Srbije, pa i na opću stabilnost zemlje.” – zaključio je Dereta i dodao da je riječ o očiglednom političkom utjecaju, jer Ministarstvo štiti interese koalicionih par-tnera iz vladajuće koalicije na štetu opozicije.

Zbog svega što se izdešavalo i zbog svih izjava mini-stra Čiplića, LDP je zatražio od Vlade Srbije smjenu ovog ministra do koje još uvijek nije došlo, a vjero-

vatno neće ni doći. Ministra Čiplića, a ni našu Vladu, uopće nisu dotakle, niti su ih se ticale izjave tri nezavi-sna regulatorna tijela – zaštitnika građana, zaštitnika prava manjina i povjerenika za informacije od javnog značaja – koji su utvrdili da postoji veliki broj nepra-vilnosti, kao i da ima uvjeta za podnošenje krivičnih prijava protiv visokih funkcionera naše države.

Poslije dva sastanka kome su prisustvovali predstav-nici sve tri bošnjačke liste, ministar Čiplić i ambasador OESC-a Kipreos, stvari su krenule u malo pozitivni-jem smjeru. Do trećeg sastanka, krajem prošle godi-ne, na kome je trebalo doći do dogovora kako bi BNV nastavilo nesmetani rad, nije došlo, jer “zaštitinik ljudskih i manjinskih prava” nije tražio odgovor od Zakonodavnog tijela Skupštine Srbije kome pripadaju mandati, vijećnicima ili listama, jer je cijela frka oko BNV upravo vezana za mandate i blanko ostavke.

A onda, ministar za ljudska i ma-njinska prava, Svetozar Čiplić me-dijima daje izjavu da su raspisani izbori za BNV za 17. april. Bošnjač-ka kulturna zajednica oštro je pro-testirala zbog odluke Ministarstva za ljudska i manjinska prava da budu ponovljeni izbori za Nacio-nalni savjet Bošnjaka i da se formi-ra privremeni organ upravljanja. Ova lista tvrdi da ponovljeni izbori nisu izbor, već izborna farsa i na-stavak diskriminacije Bošnjaka koju sprovodi sadašnja vlast. Predstavni-

ci liste Bošnjački preporod kažu da novi izbori, kao ni funkcioniranje pa-

ralelnih struktura nisu najbolje rješenje, dok predstavnici Bošnjačke liste izlazak

na izbore uvjetuju ukidanjem okruga. A poslije svega ovoga, razmatrajući pritužbe,

Evropski parlament donosi rezoluciju u kojoj se, pored ostalog, direktno izražava zаbrinutost

u pogledu uspostаvljаnja Bošnjаčkog nаcionаlnog sаvjetа i pozivа nа brzo okončаnje procesа formiranja Nacionalnog savjeta Bošnjaka u sklаdu sа prаvilimа, pri čemu se od Srbije zahtijeva da dozvoli legitimno predstаvljаnje Bošnjаka u Sаvjetu. Evropski parla-ment je, u tački 25 svoje rezolucije, jasno ukazao na kršenje zаgarantiranih nаdležnosti ovog nаcionаlnog sаvjetа, i to od strаne nekih ministаrstаvа i lokаlne sаmouprаve, pri čemu pozivа vlаsti dа odgovore na upućene pritužbe.

To je ukratko hronologija svih događaja koji su prati-li izbore i formiranje Bošnjačkog nacionalnog savjeta. Možda je tekst dosadan, ali predstavlja realnost Boš-njačkog naroda u državi Srbiji. A da, da za kraj da ne zaboravimo kazati da je ministar Čiplić rekao da će na nove izbore izići četiri liste koje će predstavljati Bošnjake. Postavlja se pitanje: Odakle “našem” mini-stru takva ideja kad do izbora ima još tri i po mjeseca? Možda mu je takvu informaciju šapnula ptičica sa gra-ne, ili ministar Čiplić ima neke posebnosti čijeg posto-janja ni on sam nije svjestan.

Dženita NICEVIĆ

Džežž nitaNICEVEE

IVV Ć

1414

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etPOLITIKA

HRONOLOŠKI SLIJED DEŠAVANJA OKO FORMIRANJA BOŠNJAČKOG NACIONALNOG VIJEĆA

BNV - TRN U OKU REŽIMUMinistar za ljudska i manjinska prava Svetozar Čiplić raspisao je nove izbore za BNV za 17.april. Bošnjačka kulturna zajednica će ih bojkotovati, u Bošnjačkom preporodu još nisu odlučili da li će ili neće izaći na izbore, dok predstavnici Bošnjačke liste izlazak

na izbore uvjetuju ukidanjem okruga.

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

15

Uvijek me zbunjuje sposobnost po-litičara na vlasti

da od nečega što nije ni-kakva teškoća naprave prvorazredni problem. Primjer su i izbori za Na-cionalni savjet bošnjačke nacionalne manjine ili Bošnjačko nacionalno vi-jeće. Ministar za ljud-ska i manjinska prava Svetozar Čiplić raspisao je za 17. april nove izbore za BNV.

Na prošlim iz-borima 6. juna, najviše mandata, 17 od 35, osvojila je Bošnjačka kul-turna zajednica muftije Muame-ra Zukorlića, Boš-njačka lista SDA ministra bez portfelja Sulejmana Ugljanina 13, a 5 Bošnjač-ki preporod SDP mini-stra rada i socijalne poli-tike Rasima Ljajića.Šokirali su ti rezultati oba ministra Bošnjaka, ali i ostatak Vlade, koja je, ne znam na osnovu čega, mislila da je San-džak njihova sigurna biračka baza. Muftiji, koji je postao vjerovatno najomrznutija ličnost u beogradskim medijima i oštar kritičar Vlade, iz-bori za BNV poslužili su da se nametne kao lider sandžačkih Bošnjaka iz prostog razloga: dva mi-nistra Bošnjaka su ništa ili vrlo malo uradili za svoje sunarodnike. Ka-sniji potezi vlasti samo su ojačali Muftijinu poziciju. Jačaju je i dalje.Na Konstitutivnoj sjed-nici, 7. jula, BKZ muftije Zukorlića, uz podršku dva člana Bošnjačkog preporoda, obezbjedila je većinu i formirala BNV.

Pošto su sjednicu bojkoti-rali članovi ostale dvije li-ste, nije bilo dvije trećine vijećnika i država ga nije priznala. Onda su krenule bjeso-mučne optužbe, fol-pre-govori, dogovori, inci-denti, Zukorlić zaoštrio

retoriku... Dva člana BP koji su „prešli“ kod Muftije podnijeli su krivične prijave protiv NN lica koje je Ministar-stvu za ljudska i manjin-ska prava navodno pre-dalo njihove falsificirane ostavke. „Druga“ strana je odgovorila optužbama da je Muftija „kupio“ dva člana BP. Izjasnile su se i nezavisne institucije. Po-vjerenica za ravnoprav-nost Nevena Petrušić je ocijenila da je u ovom procesu bilo kršenja pra-va Bošnjaka, zaštitnik građana Saša Janković je Ministarstvu za ljud-ska i manjinska prava uputio brojne zamjerke, a povjerenik za informa-cije od javnog značaja Rodoljub Šabić podnio je krivične prijave protiv više osoba osumnjičenih za falsificiranje biračkog spiska Bošnjaka. Ništa od toga ministra Čiplića nije dodirivalo. Kritike su ga činile jačim, pa nije ni zatražio dogovorenu

sjednicu Zakonodavnog odbora Skupštine Srbi-je. Sada ponovo nama „specifičnim“ Bošnjaci-ma objašnjava kako nas i naša prava štiti od „straš-nog“ Muftije.Nacionalne savjete sma-

tram za

nepotrebne institucije, jer su neaktiv-ne u svom poslu, zaštiti i očuvanju kulture, jezika, obrazovanja i informira-nja manjina. Savjeti su, uglavnom, postali insti-tucije koje služe stranka-ma nacionalnih manjina da dobiju pare iz budže-ta i udome kadrove koje nisu „uvalili“ u neku republičku instituciju, a državi da pokaže kako se kao silno brine i štiti prava manjina. Navest ću primjer, država finansira jedne novine bošnjačke manjine u kojoj sam jed-nom, na prve tri strane iz-brojala čak šest slika Su-lejmana Ugljanina. Koje je moje bošnjačko pravo zaštićeno time? Šta dobi-jam ako bi takve novine sutra preuzeo muftija Zu-korlić, pa objavio također šest ili više svojih slika?Dakle, da mene iko pita, nacionalni savjeti ne bi postojali. Dovoljno bi bilo da država poštuje

zakone kojim garantira zaštitu prava manjina i da u postojeće državne organe uključi naše pred-stavnike. Ali, kad su već organizirali izbore, treba-lo je da poštuju rezultate. Ako je muftija Zukorlić osvojio najviše glasova i obezbijedio većinu, što

jeste, to je tre-bala i država priznati, a ne da nizom vrlo sum-njivih poteza, kojim pokušava „progurati“ dva

ministra Bošnjaka, izaziva krizu u

Sandžaku. Jasno je šta će biti 17. aprila. Neka na izbore učestvu-ju i 44 klonirane liste, ubjedljiva

većina Bošnja-ka će ih bojkotirati. Neki zato što će poslušati muf-tiju Zukorlića, drugi zato što im je dosta lakrdije od „izbora“ na kojima ti organizator, država, „namiguje“ za koga da glasaš. A ako ne glasaš za te, ponavljat će izbo-re dok njihovi ne „po-bjede“. Ne sumnjam da će zvanični rezultati biti drugačiji i da će se pono-viti referendum za Ustav Srbije. Ne znam nijednog sandžačkog Bošnjaka koji je glasao na referendu-mu, izuzev ministara, a zvanični podaci kazuju da smo masovno izašli i glasali „za“. Demokrat-ski, kao izborne pobjede Ben Alija u Tunisu. Šta će time dobiti Bošnjaci? Dva BNV, jedno „muftijino“, drugo „državno“. Srbija? Nove napetosti. Šta ću ja raditi 17. aprila? Nadam se da će vrijeme biti lijepo i da ću prošetati. Izbori? Ne, hvala. Čekam parla-mentarne, a onda i pred-sjedničke.

IZVOR: DANAS

IZ SRBIJANSKIH MEDIJA

TRAŽILI STE - GLEDAJTE

Safeta Biševac

Safeta Biševac

16

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etNACIJA

prof. dr. A

dmir Mur

atov

ić

Od 28. novembra 1944. do početka 1946. godine, komunističke vlasti su pogubile preko 2000 najuglednijih Bošnjaka novopazarskog kraja i ukopale ih, u još uvijek neistraženim masovnim grobnicama, na vakufskom dobru Hadžet. Bošnjačka

kulturna zajednica je, 21. 1. 2011. godine, po prvi put u historiji organizirala javnu tribinu posvećenu ovom genocidu.

IDEOLOŠKA POZADINA GENOCIDA NA HADŽETU

HALALI BABO

Ne znam da li treba iznova tugovati tugu koja je ne-

opisivo velika, ljutiti se zbog šutnje o zlu koja je bila neoprostivo duga, ili pak imati prava na tračak osmjeha zbog toga što je došao dan kada se može otvoreno govoriti i pisati o genocidu na Hadžetu.Imamo pravo i na bol i na ljutnju, no treba biti zahvalan Bogu Dragom, našim institucijama, Islamskoj zajednici, BKZ-u, ljudima koji ih pred-vode što su imali svijesti i hrabrosti da budu prvi koji će, poslije 66 godina, progovoriti na ovu temu, na ovaj način.

Ovaj tekst ne pretendira-odgovoriti na sva pitanja o ovom događaju, već da bude početak veli-kog posla za sve časne ljude dobre volje, od kojih očekujemo da se u narednom peri-odu uključe i daju doprinos kako bi se rasvijetlile sve okolnosti koje su dovele do ovog strašnog zločina protiv čovjeka, jed-nog naroda, samo zato što je bio druge vjere, što su bili muslima-ni.

Bit će svakako i onih koji će reći da je genocid teška kvalifikacija. Odgovara-mo da bi bili najsretniji da se Hadžet nije ni de-sio, ali s obzirom da jeste i da su posljedice strašne, imamo pravo i obavezu događaje nazvati pravim imenom.

Bošnjaci i Drugi svjetski rat

Bošnjacima je spočitava-no da su bili na „pogreš-noj strani tokom Drugog svjetskog rata i da su „pla-tili cijenu svog izbora“, za-boravljajući činjenicu da nije imalo veće klinsiške vlasti od Nedićeve Srbije. Iz tog razloga, potrebno je razjasniti nekoliko ve-oma bitnih momenata za taj period, kao što su: od-

nos Bošnjaka p r e m a N i j e m -cima i fašizmu, o d n o s p r e m a partizan-

skom i četnič-k o m pokre-

tu, te od-nos Bošnjaka

i Albanaca.

Odnos Bošnjaka spram Nijemaca i fašizma

Miladin Popović, dele-gat Centralnog komiteta za Kosmet, obraćajući se 1946. godine na jed-nom „partijskom skupu“ u Kosovskoj Mitrovici, kaže: Albanci su za vrijeme stare Jugoslavije bili ugnje-tavani, ekonomski pljačka-ni, duhovno negirani, pa čak i fizički istrjebljivani, i nemojte da se čudite što su oni rado dočekali Nijemce, jer su za njih bili kao oslo-bodioci, od one bivše vla-sti. Ista tvrdnja se može primjeniti i na Bošnjake. To svakako nije značilo slaganje s ideologijom nacističke Njemačke. Na-protiv!

Bošnjaci su prvi, okuplje-ni oko Islamske zajedni-ce, javno osudili zločine nacista nad Jevrejima, Sr-bima i ostalim narodima. U tom smislu, poznate su Sarajevska, Mostarska, Banjalučka, Tuzlanska i druge deklaracije. Ni-kada nije usvojena niti jedna deklaracija o osudi zločina nad muslimani-ma tog perioda, od stra-ne pripadnika onih u čije ime je počinjen zločin. 1942. godine, bošnjački prvaci izražavaju javni protest protiv hapšenja Jevreja iz Novopazar-skog kraja, uputivši pri-tom delegaciju u sjedište Gestapo-a.

Odnos Bošnjaka pre-ma partizanskom i četničkom pokretu

O tome kakva je priroda odnosa između „Musli-manske milicije“ i partizanskog pokreta vidi se na osnovu

nekoliko dokumenata iz tog perioda. U izvješta-jima Oblasnog komiteta KPJ za Sandžak ističe se: “Muslimanske vođe iz Komarana, u nekoliko mahova su pisali našim štabovima da nemaju nikakvih neprijateljskih namjera prema partizani-ma, a da daju besu dok i jedan njihov čovjek traje neće dozvoliti da četnič-ka noga prekorači na nji-hovu teritoriju.“ Postoji sličan dokument vezan i za Sjenicu.

Odnos Bošnjaka i Albanaca i uloga Aćif-

efendije u odbrani Novog Pazara

Bošnjaci i Albanci su dva bratska naroda. Pored vjere, spaja ih i istovjetna životna sudbina. Stoga je bilo i jeste prirodno da su kroz historiju bivali upu-ćeni jedni na druge. Veo-ma je bitno kazati da Al-banci, Bošnjaci Sandžaka, kao i pripadnici turskog naroda u Makedoniji, iz-među Dva svjetska rata politički usko sarađuju kroz zajedničku partiju Džemijet el-islami. O sa-radnji Bošnjaka i Albana-ca u odbrani Novog Pa-zara piše i rahmetli Ejub Mušović:Krajem 1941. Aćif-efendija organizuje odbranu Pazara od napada četnika. Četnička taktika je bila da Sandžak pritisnu sa svih strana, prvo iz pravca istočne Bosne, za-tim pravca Crne Gore, a sa srbijanske strane iz pravca Ivanjice i Raške. Cilj je bio zauzeti Novi Pazar, a njego-vo stanovništvo pobiti i pro-tjerati. Međutim, događaji su pokazali da je najžešći otpor pružilo baš stanovniš-tvo Novog Pazara, potpo-mognuto jedinicama sa Pe-šteri i jedinicama kosovskih Albanaca, koje je predvodio

AĆIF-EFENDIJA HADŽIAHMETOVIĆ, JAVNO STRIJELJAN NA HADŽETU 21. JANUARA 1945.

17

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

NACIJA

Šaban Poluža, koji u Novi Pazar dolaze na poziv Aćif-efendije.

Neutemeljena je tvrdnja da je cijena te pomoći bila albanizacija Bošnjaka, ali je sasvim osnovana da braći Albancima duguje-mo puno.

„Oslobođenje“ ili nasta-vak etničkog čišćenja

Pored činjenice da Boš-njaci aktivno sudjeluju u partizanskom pokretu, ginući za ideale „nove države“, da je Sandžak najsigurnija baza partiza-nima, toliko sigurno da 1943. godine Josip Broz Tito ozbiljno razmišlja da sjedište predsjedniš-tva AVNOJ-a premjesti u Sandžak, u Berane, pro-srpski i procrnogorski kadrovi rade na ukidanju autonomije Sandžaka.

Put ka tom cilju trasiran je surovom likvidacijom Rifata Burdžovića Trša, a okončan 29. marta 1945. godine formalnim gaše-njem ZAVNOS-a. Da bi bili sigurni da neće biti

otpora ovoj nezakonitoj odluci, nakon ulaska ko-munista u Novi Pazar, počinju masovne likvi-dacije bošnjačkih prvaka i elite, koje traju od 28. novembra 1944. godine pa sve do početka 1946.

Dugogodišnji činovnik

komunističkog režima, tada član SKOJ-a, Ramiz Crnišanin, u Tijesnoj čar-šiji, u kojoj pravda mno-ga zlodjela komunista (skidanje mahrame, oti-manje vakufa...), o zloči-nima na Hadžetu, izme-đu ostalog kaže: Dok sam ležao bolestan, noću sam slušao pucnje koji su dolazi-li sa Hadžeta. To su vršena strijeljanja narodnih nepri-jatelja… odluke o životu i smrti donosili su pojedinci. Naročito je bio ozloglašen Đorđe Ostojić (Peruničić), major OZN-e (…), a nije

izgleda bila čista ni savjest Voje Lekovića, jer me je u više navrata pitao da oni nisu možda tada pretjerali sa tim egzekucijama?

Omer Turković, u knji-

zi Pazarski šehidi, piše o tajnom sastanku vrha partizanske vlasti u No-vom Pazaru, neposredno pred početak likvidacija: Sastanak je otvorio Voja Le-ković riječima: „Drugovi, ja sam zadužen ispred Obla-snog komiteta da objasnim naredbu koja je prispjela iz

Centralnog komiteta. Da bi ste me bolje razumeli,“ – nastavio je Leković – „reći ću vam da grad u kom se nalazimo nije na Bosfo-ru, ali je oduvijek bio Mali Stambol. Ne samo po arhi-tekturi, džamijama... već naročito po vjeri i načinu života koji se ne razlikuju od onog u bilo kom turskom gradu...Pitam vas, drugovi, kako ćemo izgraditi beskla-sno društvo na takvim te-meljima? Moje mišljenje je nikako... Da bi smo to posti-gli, mi moramo svaku stopu naše zemlje očistiti od koro-

va i nazadnih elemenata.“... Likvidaciju narodnih ne-prijatelja ćete obavljati taj-no, noću ili u ranu zoru na onom polju na kraju grada koje se zove Hadžet; gde su padale savezničke bombe.“

Isti autor navodi da je na Hadžetu ubijeno 1639 ljudi, mada ostavlja mo-gućnost da je ta cifra vjerovatno veća, preko 2000, jer je bilo i drugih lokacija, manjih, na ko-jima su također vršena strijeljanja.

Muhamed Abdagić, po-znati sandžački intelek-tualac i disident, učesnik NOP-a, govori o speci-fičnostima ovog zločina i počiniocima: Samo u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici, nakon rata, četnič-ki „partizani“ su strijeljali preko 500 najuglednijih Muslimana – trgovaca. Oko Novog Pazara postoje mnoga strelišta, što je ne-oprostivo. Ja sam bio mi-šljenja da se četnički „par-tizani“ odvoje u posebnu jedinicu kojom bi rukovodio i komandovao neki dokaza-

ni idejni partijski komesar. Šta se desilo? U startu je progovorio nacionalni, idej-ni, pa i vjerski revanšizam. Ostali smo „preko noći“ bez najuglednijih ljudi iz našeg Sandžaka. Među strijelja-

OVAKO SU NOVOPAZARCI

ZATICALI RODBINU, PRIJATELEJE I

KOMŠIJE NA HADŽETU

HADŽET , STRATTIŠTE BOŠNJAKA 1945.

18

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

NACIJA

nim je bilo dosta intelektu-alaca.

O nedjelima koja su počinjena poslije 1945. godine kada je završen rat u Sandžaku, pisao je Husnija H. Čengić u Mu-slimanskom glasu 5. jula 1991. godine: Na Hadže-tu, u Novom Pazaru ubijen je veliki broj šehida, ljudi koji su nedužno platili ceh zato što su se borili protiv četnika ...

Hapšenje, suđenje i javno strijeljanje Aćif-ef. Hažiahmetovića i Ahme-

ta Dace

Optužnica

Kako se ne bi bavili cije-lim tekstom optužnice, želim se fokusirati na najzanimljivije detalje:

Navodna optužnica te-retila je Aćif-ef., Ahmeta Dacu, hfz. Ramiza Pa-ljevca i druge da su radeći svim silama nastojali srez Deževski, Štavički i Sjenič-ki, pretežno nastanjenim muslimanskim življem, pripojiti velikoj fašističkoj Albaniji, da su uz podršku još mnogih muslimana iz Novog Pazara pozvali u pomoć fašističku al-bansku miliciju pod izgovorom da se bori protiv četnika i po-moću nje izveli raseljavanje, pa-ljevinu, pljačku i pokolj pravoslavnog življa u srezu Dežev-skom 1941. godine; da su održavali najprisnije veze i saradnju sa izdajnicima Srpskog naroda Milanom Nedićem i Dražom Mihaj-lovićem...

Na osnovu već kazanog, suvišno je govoriti o ka-kvoj optužnici i kakvim dokazima se radi, kao i o tome na koji način su do njih dolazili.

Jedan od optuženih i ubijenih na Hadžetu, predsjednik Vojkovač-ke općine sa sjedištem u Lukarima, Hamdo Sara-čević, ubijen je zbog toga

što je, prisiljen od strane Nijemaca, prisustvovao strijeljanju dvojice komu-nista, iako očevici tog do-gađaja kažu da je uporno insistirao da nije upoznat sa nikakvom navodnom krivicom tih ljudi. Arif Torbić iz Novog Pazara, ugledni trgovac i poslov-ni saradnik Aćif-ef. prvo je strijeljan na Hadžetu a poslije proglašen narod-nim neprijateljem, kako stoji u presudi o rehabi-litaciji Okružnog suda u Novom Pazaru iz 2008. godine.

Javno strijeljanje

Žrtve genocida na Hadžetu su uglavnom ubijane tajno, noću. Pred vratima njihovih kuća pojavila bi se „crna troj-ka“ i odvodila ih i stri-jeljala po kratkom po-stupku. Svi, osim Aćifa efendije i Ahmeta Dace. Njih su streljali javno. Autentično svjedočenje o javnom pogubljenju dvojice naju-g l e d n i j i h p a z a r -s k i h

p o -l i t i -č a r a ostavili su brojni očevici tog teškog zločina, jedan od njih Jusuf Poplata, rođeni Pazarac koji živi u Turskoj, priča svoju priču iz tih dana: Sjećam se ko danas – počinje Jusuf svoje

svjedočenje – kroz čaršiju je prostrujala vijest da će sutradan (21. januara) na Hadžetu strijeljati Aćif-ef. i Ahmeta Dacu. Ja sam u to vrijeme, kao petnaestogo-dišnjak, bio u partizanskoj miliciji. Iz znatiželje sam na Hadžet pošao sa mojim pri-jateljem Medom Rožajcem. Snijeg je bio napadao do ko-ljena. Narod se bio iskupio na hadžetsku livadu koja se nalazila sa druge strane da-našnjih Bolnica. Tu je neka-da bilo igralište. Na livadi je bilo, pored narodne mase, i oko 300 vojnika. Oni su bili postrojeni naspram nas. Svi smo gledali u pravcu grad-skog zatvora odakle je tre-balo da dođu Aćif i Ahmet. Nije prošlo mnogo kada su se pojavili sa vezanim ruka-ma i nogama. Vojnici su ih priveli do telefonskih ban-dera i tu ih vezali lan-cima sa ruka-ma otpozadi. Pala je k o -

manda da se pri-

stupi strijeljanju. Desetak vojnika je

izašlo ispred njih. Partizan-ski oficir je izdao naređenje da se strijeljaju. Odjeknuli su pucnji i obojica su klo-nula glavom. Doktor Ben-čan, Slovenac koji je radio u Pazaru, trebao je da konsta-tuje njihovu smrt. Opipao je puls obojici i pokazao da je Ahmet Daca još živ, jer mu je srce još uvijek pulsi-ralo. Jedno partizanče, nije imalo više od četrnaest go-dina, prišlo je, skinulo sa ramena njemački automat i pucalo u Ahmetovu glavu. Iz raznijete glave, poprskala je krv na sve strane. Poslije toga su im poskidali opan-ke, vunjene čarape, satove i kapute. Naređeno nam je da se raziđemo. Šta je posli-je bilo sa njihovim tijelima, niko ne zna.

Hadžet i Bošnjaci danas

Bošnjaci su odlučni da stave tačku na

šutnju o Hadže-tu i svim dru-gim „hadžeti-ma“. Molimo

sve one koji ima-

ju bilo kakve infor-

m a -cije o

ovom zloči-nu, koji su svje-

doci tog vremena, da se jave, da slobodno pro-govore, ili da napišu, da nam daju ono što je već napisano, pa ćemo mi govoriti umjesto njih. Či-nimo to zbog žrtava, nji-

Čestiti moj babo,

Od one noći ne mogu d

a svežem ni jed

nu nit, i ne

znam da li bi je ik

o mogo svezati na mom mestu.

Šta ovo bi sa svijeto

m, babo?

Kakav se ovo musib

et na naše g

lave?

Da sam ikaka grijeha imao na duši,

ne bih se ć

u-

dio, ali Alah najbolje z

naš da nijesam. N

evin sam,

babo, kao tek ... dijete

, a strijeljać

e me, to znam i

mezar mi se neće

znati. Halaljite

mi babo i ti majko

mila, ako šta imate halaljiti. I kad god me se

sjetite,

... Fatihu za

... dušu

moju izućite

.

januar 17. 1945. godine Allahu ek

ber!.

Vaš sin M

iraljem

19

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

NACIJA

Žao mi je što sutra neću prisustvovati Tribini o «Genocidu nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu», jer je to tema koja se itekako dotiče moje porodice.

Povod što Vam se javljam je što je i moj rahmetli otac, Husno Begović, žrtva četničkog genocida 1943. godine i do svoje smrti nije prebolio svoju veliku tragediju. Bošnjaci u Bihoru su stradali na sam Božić 1943. godine, kada su se desili neviđeni zločini nad muslimanskim življem. Rasovo, naše rodno mjesto, 3 km od Bijelog Polja, u bogatoj ravnici pored Lima, gdje su živjele ugledne begovske porodice Begovići i neke srpske bogate porodice Šebek, Aničić, Fu-rundžić, bilo je, zbog dogovora, pošteđeno da se ne bi razorilo tako bogato mjesto. Taj dogovor je trajao do maja 1943. godine, kada je jedan Srbin noću zapalio kuću nekog Šebeka i ujutru pronio priču da mu je zapalio njegov kum i prvi komšija, ugledni Begović Derviš-beg.

To je bio okidač, i žiška koja je tinjala tih nekoliko mjeseci, razbuktala se. Moj je otac imao čardak od kamena od tri sprata i četnici komšije su ga opkolili, opljačkali zlatni nakit, a zatim zapalili. Kako su počeli da se guše od dima, svi ukućani su poletjeli napolje i dočekala ih je paljba. Stari Halit-aga je živ izgorio. Kada su ih poslije nedjelju dana kopavali, u ugljenisanoj ruci držao je tespih. U očevoj mi kući te noći ubijena mi je bijača Lala Begović od 43 godine, polubrat Fahrudin Begović 4 godine, prva očeva žena Naza Franca 23. godine, očeva daidžična, djevojka Zinka Hajdarpašić 20 godina (bila je u gostima), dva bliska očeva rođaka i dva najamnika.

Moj je otac u to vrijeme slučajno bio u posjeti kod muža svoje rodice Timke Begović, Selman-efendije Dervovića, nekadašnjeg predsjednika Bijelog Polja, koji je sutradan zaklan i sa njim mu je ubijeno troje male djece, a jedna ćerka od tri godine Nurija Dervović-Pašović (sada živi ovdje) trinest puta ubodena ba-jonetom, i neki italijanski ljekar koji je slučajno naišao, spasao je. Očevu glavu nikad nije našla. Te noći kada je bio pokolj u Rasovu i okolnim selima, Lim je bio nadošao. Brda je nosio. Ljudi, bježeći pred četničkom kamom, uhvatili su se jedan za drugog i za rep konja nekog Amira France i tako prelazili ka Bijelom Polju. Dešavalo se da nekom, od nemirnih i velikih valova Lima, ruka popusti, tako da je Lim te noći odnio i udavilo se trideset muslimana iz tog kraja. Mi imamo kasetu i živi zapis očevog kazivanja, a i sliku ubijenog Selman-efendije i njegove djece. Slikao je taj doktor koji je spasao ovu djevojčicu. Imamo i sliku eshumacije očeve porodice. Slikao je kao srednjoškolac, naš rođak MehoBejtić, nekadašnji pazarski predsjednik općine.

Duga je priča o ovim zločinima koje jednom namjeravam zapisat, jer nam ih je otac cijeli život slikovito opisivao. Nikada nas nije učio da budemo osvetolju-bivi, ali nas je opominjao kako se ljudi preko noći znaju pretvorit u krvoloke. On je ostao sam bez ikog svog i, nekada najbogatiji u tom kraju, postao siro-mah bez ičega. Tu je ranu nosio do smrti. Cijeli život je osuđivao tamošnju vlast što se nikada niko nije sjetio da stavi neko spomen obilježje i da se time oda žalost za nevino stradale Bošnjake tog kraja. Niko nikada u nekim govo-rima nije spomenuo te žrtve.

Mnogo godina kasnije, moj brat je, istražujući stablo Begovića, pretraživao na internetu gdje sve ima prezimena Begović, slučajno naišao na mnoge Begovi-će koji su stradali u Jasenovcu. Uvidom u taj spisak, šokiralo ga je otkriće da su kao jasenovačke žrtve spominju i imena očeve porodice, koji su od četnika poginuli na kućnom pragu u Rasovu, kao i mnogi poginuli komšije koji ni-kada Jasenovac nisu vidjeli. Brat je napisao oštar protest nekom Institutu za istraživanje zločina nad Srbima da se sa te liste izuzmu članovi naše porodice, jer je to velika neistina i velika uvreda za žrtve.

Mom ocu je to stradanje bilo povod da doseli u Pazar, a onda je, ne znajući da će se još gori zločini desiti u Bosni, sedamdesetih godina odselio s majkom i četiri brata za Sarajevo. Fala Allahu, uoči samog rata, preselio je i nije dočekao ponovnu golgotu i bol bošnjačkog naroda. Niko nam od porodice u ovom ratu nije stradao, elhamdulullah, ali ožiljci su ostali, zebnja traje, a nada u pravdu Svemogućeg nikada ne prestaje.

ŠEFKA BEGOVIĆ-LIČINA

SVJEDOK GENOCIDA U LIMSKOJ DOLINI

hovih porodica, ali i zbog naše sa-dašnjosti i budućnosti naše djece.

Ovo pitanje je jedno od najvažnijih pitanja koje se tiče svih Bošnjaka ponaosob. Ono nije dnevno poli-tičko, već nacionalno pitanje od krucijalnog značaja.

Nažalost, do sada smo imali jednu mlaku inicijativu bivšeg rukovod-stva BNVS-a, koje je najavilo pro-ces rehabilitacije Aćif-efendije, ali se na tome stalo i nije dalje pood-maklo. S druge strane, čelni ljudi Gradske uprave načinili su sramni akt nasilja nad emocijama Bošnja-ka u vezi sa „Hadžetom“, pokuša-vajući zabetonirati istinu o šehidi-ma Hadžeta, na način kako su to činili njihovi beogradski mentori po Batajnici. U tom smislu, hrabri odluka Mešihata Islamske zajed-nice u Srbiji da se na lokaciji „Va-kuf Mearif“, na Hadžetu, izgradi Memorijalni centar posvećen še-hidima Hadžeta, kao i to da se 4. septembar ubuduće obilježava kao Dan šehida Hadžeta.

Zahtijevamo od državnih ogra-na da omoguće pravedne procese rehabilitacije žrtava Hadžeta. Da uvrste ovaj događaj u udžbenike historije, kao i plaćanje nadokna-de potomcima žrtava i povratak njihove imovine oduzete od strane njihovih dželata.

Kao narod koji je preživio jedana-est genocida, imamo osjećaj straha da ponovo ne budemo izloženi istoj zločinačkoj politici. Posebno smo uznemireni zbog agresivne političke i medijske kampanje koja za posljedicu ima revidiranje hi-storije, gdje se planeri i počinioci genocida nad Bošnjacima nasto-je rehabilitirati, prije svih Draža Mihajlović. U tom kontekstu je za svaku osudu podizanje spomenika četničkom zločincu Vuku Kalaitu, nedaleko od Nove Varoši.

Bošnjaci su odlučni u namjeri da uče vlastitu historiju iz autentič-nih, nepristrasnih izvora, lišenih obmana i predrasuda, da saznaju istinu o svojoj prošlosti ma koliko ona bila bolna, ne da bi se nekom svetili, već da poruče i sebi i onima oko sebe da više nikada neće do-zvoliti da budu jeftine žrtve tuđih projekata i sopstvenog izbora, či-neći dovu da ovim prostorom traj-no zavlada mir i tolerancija, te da niko i nikada ne doživi „Hadžet“ zbog vlastitog opredjeljenja.

20

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etNACIJA

BOLJE DA MRIJEMOUsame ZUKORLIĆ

Usame ZUKORLIĆ

MLADI MUSLIMANI SANDŽAKA

„Bio sam musliman i to ću ostati. Osjećao sam se borcem za stvar islama u svijetu i time ću se osjećati do kraja života. Jer islam je za mene bio drugo ime za sve što je lijepo i plemenito i ime za obećanje ili nadu u bolju budućnost muslimanskih naroda, za

njihov život u dostojanstvu i slobodi, jednom riječju i za sve ono što je po mom uvjerenju bilo vrijedno živjeti.“ – Alija Izetbegović

Odmah nakon rata, partizanske jedi-nice su počele sa

sistematskom pljačkom bošnjačkog stanovništva. Tada se uvodi rekvizicija, koja je podrazumijevala nasilno oduzimanje po-kretne i nepokretne imo-vine da bi se doprinijelo razvoju državnog siste-ma ili pomagala vojska u ratnim situacijama. Nova partizanska vlast u San-džaku je rekviziciju uve-la ponajprije u Novom Pazaru, decembra 1944. i istovremeno počela s likvidacijom najugledni-jih sandžačkih Bošnjaka i nasilnim ukidanjem

zar-i-feredže, tj. tradicio-nalne nošnje sandžačkih Bošnjakinja.

Strijeljanje sandžačkih Bošnjaka se vršilo noću, bez svjedoka, po kratkom postupku, bez mogućno-

sti dokazivanja nevinosti. U narodu je ostala priča da je na Hadžetu u Pa-zaru strijeljano od 1500 do 2000 Bošnjaka, a to su potvrdili i brojni au-tori. Po svireposti, ostao je upamćen partizanski oficir Đorđe Peruničić, koji je proglašen herojem i kome je podignut spo-menik u Pljevljima.

Bošnjaci Sandžaka, oni koji su pretekli, koji nisu strijeljani ili pro-gnani za Tursku bili su svjesni da je njihov biološki op-stanak jako ugro-žen, a i islam se

nasilno zamjenjivao ate-izmom. U sličnoj situaciji su bili i Bošnjaci Bosne i Hercegovine. U nedostat-ku nacionalnih prava, oni su odlučili oformiti or-ganizaciju pod imenom „Mladi Muslimani“, čiji

je osnovni cilj bio: „Oču-vati još to malo musli-mana što je preteklo.“ Oni su hapšeni, mučeni, šikanirani u zatvorima i osuđivani na smrt.

Sličnu sudbinu su imali i sandžački Bošnjaci. Orga-nizacija „Mladi Muslima-ni Sandžaka“ je osnovana u Bor džamiji u Novom Pazaru. Glavni inicija-tor osnivanja ove orga-nizacije bio je Sulejman

Kačar iz Novog Pazar. Do odluke o osnivanju je došlo sa džume namaza, uz prisustvo Nurije, voj-nika iz Banja Luke, koji je služio vojni rok u No-vom Pazaru, ali redovno klanjao džumu namaz u

Bor džamiji. Tada je Nu-rija predstavio „Mlade Muslimane“ širom Bosne i Hercegovine, predočio im na koji način se bore za svoj opstanak i predlo-žio da Bošnjaci Sandžaka učine isto.

Prva grupa „Mladih Muslimana Sandžaka“

17. aprila 1946. se ofor-mljuje organizacija „Mla-di Muslimani Sandža-ka“, njen pokrovitelj i zaštitnik biva Ismail-ef. Filibalić, jedan od najve-ćih sandžačkih alima tog vremena. Bio je imam Bor

džamije i čitav život posve-tio podučava-nju bošnjačke omladine isla-mu. Ti omla-dinci postaju

prvi članovi organizacije „Mladi Muslimani San-džaka.“

Tada „Mladi Muskimani Sandžaka“ počinju diza-ti glas za prava sandžač-kih Bošnjaka. Borili su

•

BOR

DŽAM

IJA U

NOV

OM P

AZAR

U GD

JE JE

OSN

OVAN

A PO

DRUŽ

NICA

MLA

DIH

MUS

LIM

ANA

SAND

ŽAKA

•

SULE

JMAN

KAČ

AR (1

925-

1995

) IDE

OLOG

I OSN

IVAČ

M

LADI

H M

USLI

MAN

A SA

NDŽA

KA

21

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

NACIJA

se da partizanska vlast dozvoli Bošnjakinjama nošenje zar-i-feredže, da se u narodu razbije strah od terora komunistič-ke vlasti, da se vjernici vrate u džamije, djeca u mektebe, da se spriječi iseljavanje Bošnjaka za Tursku, da se prekine sa likvidacijama uglednih Bošnjaka.

Nakon smrti velikog ali-ma Ismail-ef. Filibalića, obavještajna služba, u narodu poznata kao UDB-a, nakon dvije i po godine djelovanja mladomuslimanskog pokreta u Sandžaku, tačnije avgusta 1948., otkrila je organizaciju i njene namjere. Okruž-ni sud u Novom Pa-zaru podigao je optuž-nice protiv otkrivenih članova, osuđeni su na višegodišnje kazne za-tvora.

Druga grupa „Mladih Muslimana Sandžaka“

Iako su kazne bile rigo-rozne, mladomusliman-ski pokret nije prestao. Nasljednici su se divili hrabrosti i odvažnosti svojih prethodnika. Vo-đstvo „Mladih Muslima-na Sandžaka“ preuzima Ibrahim Dupljak.

Ovaj put su se Mladi mu-slimani bolje organizi-rali, a i bili su svjesni da su pod većim nadzorom komunističkih tajnih službi. Organizacija je u Pazaru imala veliki broj članova. Zbog efikasno-sti, radilo se u odvojenim grupama, za svaku ma-halu je određena grupa, nije se znalo ko su člano-vi grupa u drugim maha-lama. Kao najistaknutije grupe, spominju se one u mahalama Potok, Lug i Hadžet.

Ostao je zapisan govor Ibrahima Dupljaka odr-žan na tajnom sastanku kod turbeta na groblju Gazilar:

Iz dana u dan sve je veći

broj onih muslimana koji umiru pod četničkom ba-tinom. Naše majke i sestre su natjerali da skinu zar-i-feredžu. Naše džamije su skoro prazne, jer se ljudi progone i hapse. Sve nas to navodi da ustanemo i zašti-timo svoju vjeru i život ili sramno i postepeno umire-mo pod četničkom kamom. Govore da smo mi musli-mani Srbi, a ja vas lijepo pi-tam sada: Da li među nama ima ko god ovdje da je zaista Srbin? Naravno da nema,

ali oni hoće da nas pretope u Srbe oduzima-jući nam vjeru i ru-šeći u našim roditeljima biće islama. Zato je dužnost nas – njihove djece, musli-manske djece – da se orga-nizujemo i kroz rad ovakve organizacije, Mladih Mu-slimana, stanemo na put toj nepravdi koja nas uništava i zove nepostojećim naro-dom. Ako ništa drugo da bar sačuvamo din i iman, jer valja nam mrijeti, pa bolje da umremo kao ljudi vjernici, nego li kao fukare i izrodi. To neka nam bude zadatak i da budemo kao jedna duša i jedno tijelo i da se borimo za naše ako treba i životima.

UDB-a je nastavila sa in-tenzivnijem praćenjem omladinaca. Hapšenje se desilo zbog neiskustva jednog od članova, 5. aprila 1952.

Poslije hapšenja ove gru-pe bilo je još manjih po-kušaja da se nastavi sa aktivnostima. Međutim, 1954. nastupa strašno doba Aleksandra Ranko-vića i sve do 1990. godi-ne, kada se osniva Stran-ka demokratske akcije

San-džaka,

Bošnjaci Sandžaka

su mučeni, tlačeni, ubijani i

proganjani, bez pri-like da se odupru beo-

gradskom zulumu.

Jusuf-ef. Zumberović iz Delimeđa kod Tutina

Među onim koji su pro-ganjani i osuđivani bio je i imam džamije u Deli-među. Njega su uhapsili samo zato što je kod svog džemata izrazio protest i negodovanje što je vlast pohapsila mlade ljude i djecu.

On je, zato što je u zatvo-ru za vrijeme Ramazana klanjao teraviju sa još 30

zatvorenika, doživio po-sebnu torturu od Hrana Bogdanovića i još nekih bošnjačkih špijuna.

Novopazarski sud ga je osudio na sedam godina stroge robije.

Rasim Hajradinović iz Bagačića kod Sjenice

U Sandžaku je ostao upamćen i slučaj hra-brog i čvrstog heroja Ra-sima Hajradinovića. On je mobiliziran 1945. kao vojnik partizanske voj-ske. Odredište mu je bilo Čačak.

Jedan od oficira je pri-siljavao Albance i Boš-njake da jedu svinjsko meso. Kada je došao red na Rasima, on je oštro odbio. Tada ga je oficir počeo psovati i, dohva-tivši ga za vrat, pokušao ga udaviti.

Prebačen je u Užice na ispitivanje. Tamo je do-živio veliku torturu. Mo-rao je svaki dan od 8 do 12h stojati, a istražitelj mu je prijetio: „Nećeš, Turčine, svinjetinu, jest ćeš, jest ćeš!“ On uspije-va pobjeći iz Užica i doći u rodno Bagačiće.

Tamo se uspijeva kriti dvije godine, dok ga nije uhapsila Narodna milici-ja, njih oko 30 je učestvo-valo u akciji hapšenja. Tada je prebačen u Kra-gujevac. Tamo je robijao u okovima na rukama, nogama i oko glave. Ži-vio je na hljebu i vodi, oko mjesec dana, oda-kle je poslan u Pazar na istragu gdje mu se izriče presuda od 13 godina teške robije u niškom za-tvoru i sve to zato što je rekao „NE“ svinjetini.

Rasim je pričao da ga je spasila vjera u Allaha, dž.š., a inače ništa na tom mjestu ne bi moglo pre-teći. Sa 125 kg je sišao na 35, ali nikada nije pristao jesti svinjsko!

PRVA GRUPA: Sulejman Kačar (18) osuđen na 8 godinaIsmet Bektašević (16) osuđen na 10 godinaAhmet Kolašinac (19) osuđen na 8 godinaIbro Draževičanin (15) osuđen na 9 godinaHasan Gicić (19) osuđen na 4 godineNazim Radetinac (16) osuđen na 3 godineZejnel Drndić (23) osuđen na 9 mjeseciSmajo Kavazović (20) osuđen na 9 mjeseciArif Radetinac (18) osuđen na 6 mjeseciMiljan Milenković (26) osuđen na 2 godine zatvora

DRUGA GRUPA (15-23 GOD):Ibrahim Dupljak osuđen na 10 godina

Mahmut Buzgović osuđen na 7 godinaSadrija Ugljanin osuđen na 5 godina

Husko Hadžibrahimović osuđen na 5 godinaFaik Rovčanin osuđen na 4 godineEjup Bogarić osuđen na 2 godine

Hamid Rebronja osuđen na 1 godinu i 6 mjeseci

Mesud Hajdinović osuđen na 3 mjeseca.

OSUĐENI ČLANOVI MLADIH MUSLIMANA SANDŽAKA

NACIJA

Ja sam ostao bez oca od osam mjeseci. Petero djece prije mene su rodi-

telji izgubili. Bio sam jedih-nik i gledence u oči rodite-ljima. Ne pamtim lično kako je izgledalo to strijeljanje. Znam ono što mi je rahme-tli majka, Muška Laokota, ispričala. Ona mi je govorila da je rahmetli babo tu noć bio na posedak kod komšije Mu-stafe Koničanina. Došla su dva policajca ili dva vojinika da ga traže kući. Pozvali su ga kući. Požurio je da se ro-blje ne bi stravilo. Poveli su ga bez ikakvog objašnjenja. Žive su komšije koje su vi-djele kada su ga poveli. Nisu ga više nikad vratili. Držali su ga dvije noći u zatvoru. Po nekom Mujku nam je iz zatvora poslao zlatni sahat. Nikad taj sahat nismo dobi-li, nit ja znam šta je bilo sa tim Muljkom. Strijeljan je na Hadžetu, gdje je nekad bila samoposluga. Rahmetli majka je išla na Hadžet da ga traži. Vidjela je njegovu odjeću. Prepoznala ga je i zaletjela se k njemu. Govo-rili su joj da se makne, nije htjela. Zamalo su i nju ubili tu na Hadžetu.

Upitan da li je još neko od porodice proživio sličnu golgotu, Sadik kaže: Moj babo je imao još jednog mla-đeg brata. Zvao se Šaban Lakota. On je u to vrijeme bio u njemačkom zaroblje-ništvu. Tek kasnije se vratio.

Žigosanje i nedostatak glave porodice, ostavilo je nesagledive posljedice na odrastanje i cijeli Sadi-kov život: Odrastali smo u muci. Vesela majka je nad-ničila da me prehrani. Niko nam nikad nije okrenuo gla-vu. Sve smo morali sami da teljamo. Al, najteže nam je što nema mezara. Sve su ih u rupe bacali i potrpavali odozgor. Možda se danas i gazi po njihovim mezarima. I kuće su izidane.

Sadik je cijelog života po-kušavao saznati bilo ka-kav detalj o pogubljenju svog oca: Išao sam za služ-bom svukuda. Jedne prilike sam boravio u selu Ljuljac na Goliji. Sreo sam se sa nekim ljudima koji su bili bliski četnicima. Jamčili su mi da mi oni nisu ubili oca. Rekli su: “Mi ga sigurno ubili nismo, njega su ubili

neki drugi.“

Tegobe porodice Lakota nisu se završile ni dese-tinama godina poslije. Morali su pred državnim organima dokazivati da njihov otac nije živ, jer se u zvaničnoj papirologiji vodio takvim: Kada sam 1964. godine išao u vojsku,

morao sam da iz SUP-a pod-nesem očevu umrlicu. Rekli su mi da je on živ, da nika-da nije prijavljena njegova smrt. Tražio sam da mi ga dovedu pošto je živ, to je moj babo, ja bih najviše volio na svijetu da mi je živ. Onda sam morao da objavim nje-govu smrt u oglasima, pa tek onda da uzmem umrlicu.

Jahja FEHRATOVIĆ

JJaahhjjaa FFEEHHRRAARRRRTTAAAA OOTTTT

VVOOOOIIVVVV ĆĆ

2222

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Šezdesetsedmogodišnjak Lakota Sadik, penzionirani električar iz Novog Pazara, svjedoči o sjećanju na strijeljanje svog oca, uglednog novopazarskog kmeta Asima Lakote na Hadžetu u decembru 1944. godine.

OJETIMIO SAM OD OSAM MJESECINAKON TRIBINE O GENOCIDIMA NAD BOŠNJACIMA 1940-1945. GODINE, BOŠNJAČKOJ KULTURNOJ ZAJEDNICI SU SE POČELI JAV-

LJATI ČLANOVI PORODICA ŽRTAVA STRIJELJANJA NA HADŽETU

Odrastali smo u muci. Vesela majka je nadničila da me prehrani. Niko nam nikad nije okrenuo glavu. Sve smo mo-rali sami da telja-mo. Al, najteže nam je što nema meza-ra. Sve su ih u rupe bacali i potrpavali odozgor. Možda se danas i gazi po nji-hovim mezarima. I

kuće su izidane.

DRUGI S DESNA: ASIM LAKOTA, JEDAN OD ŠEHIDA HADŽETA

HADŽETSKI JETIM SADIK LAKOTA

LIČNI STAV

STRANKA VIZIJE I CILJASamir T

ANDIR

Samir TATT NAA

DIR

23

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

BDZ je stranka koja ima viziju i cilj. Cilj koji je produkt pažljivog razmišljanja i čvrstog opredjeljenja da smo za ono što smatramo ispravnim spremni žrtvovati se i boriti.

Malo je politič-kih organiza-cija još prije

svog osnivanja uspje-lo napraviti euforiju i pokrenuti pozitivnu energiju i mase kao Bošnjačka demokrat- ska zajednica. Ne sje-ćam se kada je narod sa toliko nade, žara i emo-cija iščekivao osnivanje jedne stranke u Srbiji.

Ogroman broj ljudi na osnivačkom kongre-su BDZ-a, članstvo i sipmatizeri, dokaz su da je ova stranka nasta-la iz potrebe bošnjačkog čovjeka da odbrani do-stojanstvo, ponos, ime, vjeru i običaje. BDZ je naša stranka, bošnjačka stranka koja se istinski bori za prava svih gra-đanki i građana Sandža-ka. Činjenica je da su, ipak, bošnjačka prava u Sandžaku najviše ugrože-na i zato BDZ za Bošnja-ke i Sandžak traži ono što nam i po Božijim i ljud-skim zakonima pripada. Hoćemo život dostojan čovjeka. Na putu konač-nog oslobođena svije-sti bošnjačkog čovjeka, moramo mijenjati sebe, jer jedino tako možemo promijeniti Sandžak, a mijenjanjem i demokrati-zacijom Sandžaka poma-žemo Srbiji da konačno postane suštinski demo-kratska država. Pomaže-mo i zvaničnom i nezva-ničnom Beogradu da shvati da se sreća jednih ne može graditi na tlače-nju drugih. Mi smo svoj odnos prema drugima pokazali i tako što smo bili prvi koji su pomogli građankama i građani-ma Kraljeva kada ima je pomoć bila najpotrebnija. Odgovor zvaničnog Beo-grada, nažalost, ogledao se kroz nastavak napada na Islamsku zajednicu, pokušaj krađe izborne volje Bošnjaka iskazan na

izborima za Nacionalni savjet, kao i stalnih ataka na Internacionalni uni-verzitet, jedinu suštinsku multietničku instituciju u Srbiji. Naravno da svu ovu diskriminaciju nad Bošnjacima zvanični Be-ograd ne bi mogao spro-vesti da nema svesrdnu pomoć političkih lešinara, srpskih ministara Rasima Ljajića i Sulejmana Uglja-nina, koji na našoj nesre-ći, muci, obespravljenosti, nezaposlenosti i siromaš-tvu grade političke karije-re. Osnovni zadatak BDZ-a jeste da toj izdaji stane na put. Zato kažem da je BDZ naša stranka i zato svi moramo dati doprinos da bismo konačno ima-li vlastite predstavnike, kako u lokalnim samo-upravama tako i u Beo-gradu, a ne predstavnike Beograda u Sandžaku.

Vrlo često se ovih dana mogu čuti pitanje ko stoji iza BDZ-a? Naš odgovor je da iza BDZ-a stoji naše pravo da se borimo za svoj život i naša obaveza da u toj borbi pobjedimo. Iza BDZ-a stoje svi oni koji hoće da je zakon isti za sve, oni koji ne pristaju na diskiriminaciju samo zato što imaju bošnjačka imena, svi oni koji ne pri-hvaćaju da Sandžak bu-de tamni vilajet i Srbije i Evrope.

BDZ je stranka koja ima viziju i cilj. Cilj koji je pro-dukt pažljivog razmišlja-nja i čvrstog opredjeljenja da smo za ono što sma-tramo ispravnim spremni žrtvovati se i boriti.

Zahvaljujući jasnom pla-nu, konceptu i viziji, BDZ nudi, kroz program i lju-de od imena, karijere i rezultate. Mi Sandžak iz najveće bijede u kojoj se ova regija nalazi možemo uvesti u razvoj i opora-vak, u nivo s ostalim nor-malnim, razvijenim ev-ropskim regijama, gdje mu je svakako i mjesto. Nećemo više biti u rangu s najgorima, želimo biti u društvu najboljih, jer zai-sta imamo potencijala za to. Mi smo rođeni šampi-oni! Nema niti jednog po-znatijeg evropskog grada gdje neki Sandžaklija nije najbolji u biznisu, ili na-uci, ili sportu. To je do-kaz da nam je uspjeh u uređenom društvu jasnih pravila zagarantiran. Za-to se borimo za evropski Sandžak u evropskoj Sr-biji.

Da bi smo ostvarili ovu viziju, važno je znati gdje idemo i šta nam je cilj. BDZ-u je cilj da i mi u Sandžaku konačno ži-vimo kao svi normalni ljudi Evrope i svijeta bez diskriminacije i ponižava-

nja i da konačno svaka građanka i građanin Sandžaka može živjeti od svog rada. Ovaj put nema alternativu, i zato nikad ne odustajemo, i zato smo danas odluč-niji nego ikad. BDZ je stranka promjena, par-tija iza koje stoji snaga i ljudi koji su odbranili jedinstvenu Islamsku zajednicu, iza koje stoji snaga jedinstvenog boš-njačkog naroda koja je ubjedljivo porazila na izborima za nacionalni savjet prorežimski blok

predvođen Rasimom Lja-jićem!

BDZ je jedina alternativa beznađu i politici bezu-vjetnog poltronstva!

BDZ je naša velika histo-rijska šansa da napokon okrenemo novu, svijetlu stranicu naše povijesti, da pokrenemo stvari iz mrtve tačke, da imamo nekoga ko će u naše ime u Beogradu, Briselu, Va-šingtonu i Istanbulu go-voriti iskreno bez ikak-vog ustezanja o tome ko-liko teško živimo, koliko se zvanični Beograd ma-ćehinski odnosi prema nama, koliko se gola egzi-stencija svakog pojedinca u Sandžaku mjeri nauč-nom fantastikom! Mora-mo vjerovati da smo ge-neracija koja je sudbinski predodređena da aktule-nom režimu i njegovim slugama u Sandžaku na-pokon kaže da ovako više ne može! Bošnjaci, kao i sve građanke i građani Sandžaka, više neće biti robovi i građani drugog reda, već ravnopravni sa svima drugima!

Nećemo više nikad gla-sati za manje zlo, već za naše dobro, za prvu boš-njačku partiju, za našu stranku, za naš BDZ!

razgovarao: Nerm

in GI

CIĆ

razgogg vavv rao: Nerm

inGI

CIĆ

24

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etINTERVJU

Bošnjačko nacionalno vijeće, konstituirano u julu 2010. go-dine, nailazi na niz problema

i opstrukcija koje su najviše inten-zivirane od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava. Nizom čudnih poteza i kršenjem zakona, ministar Čiplić je pokušao prekroji-ti izbornu volju Bošnjaka iskazanu na izborima 6. juna 2010. godine na kojima je pobjedila Bošnjačka kul-turna zajednica. Posljednji u nizu pogrešnih poteza Ministarstva je-ste raspisivanje novih izbora za Bošnjačko nacionalno vijeće. O sve-mu tome i daljim planovima Vijeća razgovarali smo sa predsjednikom, prof. dr. Mevludom Dudićem.

Uprkos tome što je Bošnjačko nacio-nalno vijeće konstituirano, ministar Čiplić je zakazao nove izbore za 17. april. Kakav je Vaš stav o tome?

Na takozvanim izborima koje je raspisao Čiplić ni u kom slučaju nećemo učestvovati. To je još jedan dokaz da beogradski režim krši iz-bornu volju Bošnjaka. Trudit ćemo se da kroz aktivan bojkot pozove-mo Bošnjake da ne učestvuju na izborima. Ovi izbori su raspisani kako bi formirali prosrpsko Boš-njačko vijeće i onemogućili Boš-njacima da imaju originalne pred-stavnike. Tako je bilo za vrijeme diktatora Miloševića, a evo to i ovaj režim čini. Ako dođe do destabili-zacije u Sandžaku, svu odgovor-nost će snositi ministar Čiplić i be-ogradski režim. Svakog Bošnjaka, Sandžakliju pozivam da ne dozvoli manipulaciju i bude svrstan u red poltrona i izdajnika svoga naroda.

Prošlogodišnji junski izbori su održani uz niz nepravilnosti. I pored toga, Boš-njačka kulturna zajednica, na čijem ste čelu Vi bili, je pobijedila. Sa kakvim ste se poteškoćama i problemima susretali u izbornoj kampanji i samome izborno-me procesu?

Na izborima za BNV, BKZ je osvo-jila ubjedljivu pobjedu. Pored svih nepravilnosti, uspjeli smo osvojiti 49% glasova. Nepravilnosti, poput nepostojanja predstavika BKZ-a u stalnim biračkim odborima u No-vom Pazaru, Tutinu i Prijepolju,

omogućile su da ostale dvije liste, Ljajićeva i Ugljaninova, rade šta hoće. Predizborna šutnja za Ugljanina i Ljajića nije postojala. Čak se i Tadić uključio, kao i predstavnici OSCE-a. Sa biračkog spiska, na sami dan izbora, izbrisa-no je oko 15.000 Bošnjaka, i to uglavnom pristaša BKZ-a. Imali smo na stotine primjera gdje su birači s biračkog mje-sta, gdje su trebali glasati, bili prebačeni na drugo biračko mjesto. Na sami dan izbora, u popodnevnim sahatima, u Novi Pazar je stiglo preko 1500 pripadnika do zuba naoružane žandermerije. To su samo neki od problema s kojima se suočila BKZ. No, i pored toga, Bošanjaci su poslali jasnu poruku koga žele i u koga imaju povjerenja. Treba istaći da se na izborima nije desio skoro nijedan incident, za što je najzaslužnija BKZ. Nakon izbora 6. juna, Ministarstvo je nekoliko puta zakazivalo i otkazivalo konstitu-iranje Vijeća, da bi ga definitivno zakazalo za 7. juli, i to na insistira-nje BKZ-a. Tada je od 35 vijećnika prisustvovalo 19, što je nadpolo-vična većina, a poslovnik je pred-viđao neophodnost prisustvovanja nadpolovične većine. 17 vijećnika BKZ-a i dva vijećnika Bošnjačkog preporoda su prisustvovali kon-stituirajućoj sjednici, ali su tada, znajući da imamo kvorum, pred-stavnici Ministarstva za ljudska i manjinska prava i lokalne samou-prave pred sami početak sjednice promijenili dio člana Poslovnika gdje je stajalo da je za konstitui-ranje Vijeća neophodno prisustvo dvotrećinske većine. To je zaista bio skandal preko kojega nismo mogli proći, jer je upravo to još je-dan pokazatelj kako Ministarstvo zaduženo da zaštitu ljudskih prava i na ovaj način krši zakon, a time i prava. U opštinskoj sali također su pokušali osporiti mandate dvojice vijećnika, dr. Hidajeta Muratovića i prof. Zehnije Bulića, i ako ova dvo-jica vijećnika nikada nisu podnijeli ostavke. Njihove ostavke su falsi-fikovane, a mandati osporavani, iako su oni vlasnici svojih manda-ta. Nismo htjeli učestvovati u krše-

nju z a -kona i to je naš n a j v e ć i grijeh. Ap-surdno je da oni koji su zadu-ženi da štite zakon učestvuju u njegovom kršenju, a mi čija su prava ugrožena štitimo zakon. Na toj sjednici Vijeće je konstituisa-no, izabran je predsjednik BNV-a , predsjednik Izvršnog odbora i dva potpredsjednika. Predstavnici Mi-nistarstva nisu dozvolili medijima da prate tok konstituisanja Vijeća dok su predstavnici OSCE-a pratili konstituisanje Vijeća.

Koji su motivi ministra Čiplića za kr-šenje zakona i sprovođenje opstrukcije rada Vijeća?

Mnogo je odgovornih za sve što se izdešavalo. Svakako se ne može zaobići Rasim Ljajić, koji je i najve-ći gubitnik, jer je na ovim izborima narod prepoznao i izabrao koga želi za vođu. Vremena lažnih obećanja su prošla. Čiplić jeste najodgovor-niji, jer je na čelu Ministarstva. Di-

INTERVJU: PROF. DR. MEVLUD DUDIĆ, PREDSJEDNIK BOŠNJAČKOG NACIONALNOG VIJEĆA

VIJEĆE RADI PUNIM KAPACITETOM

M

25

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

INTERVJU

rek-t n o

je uče-stvovao

u kršenju zakona. Da

postoji imalo pravde, završio bi

u zatvoru. Tražili smo njegovu smjenu, a nje-

gove odluke za nas ništa ne predstavljaju.

Sva nezavisna tijela i komisije u Re-publici Srbiji donijeli su zaključak da je u slučaju izbora i konstituiranja Bošnjačkog nacionalnog vijeća bilo diskriminacije i kršenja zakona. Vi ste najavili internacionalizaciju tog pita-nja. Dokle ste stigli u tome?

Ako nemate mogućnost da ostva-rite prava koja su vam zakonom zagarantirana, ništa vam drugo ne preostaje već da se obratite među-narodnim instancama i internacio-nalizirate svoje probleme. Tražili smo od predsjednika i premijera da otvoreno razgovaramo o posto-jećim problemima, ali smo naišli na zatvorena vrata i ostali smo bez odgovora. U nekoliko navrata smo

prije izbora razgovarali sa Čiplićem koji nam je čvrsto obećao da će izbori biti fer i korektni, da neće postojati dvojni aršini, da će sve tri liste biti podjednako treti-rane, ali su sve to bila samo obećanja. Pošto nismo naišli na razumijevanje, obratili smo se ambasadama u Be-ogradu gdje smo imali niz sastanaka sa ambasadorima i predstavnicima ambasa-da i upoznali ih sa dešava-njima u Sandžaku. Uputili smo pisma predstavnicima Evropske unije i Međuna-rodne zajednice i upoznali ih s kršenjem prava Bošnja-ka. Posjetili smo bošnjačkog člana predsjedništva u BiH, gospodina Bakira Izetbegovi-ća, kao i vrhovnog poglavara Islamske zajednice, reisul-ule-mu Mustafu-ef. Cerića.

Pokrenute su krivične prijave protiv odgovornih lica, i najavlje-

ne neke nove prijave. Očekujete li da će sudovi smoći snage i hrabro-

sti da na pravedan način razriješe ovu situaciju?

Tako je, pokrenuli smo krivične prijave protiv N.N. lica. Vjerova-li smo da će sudski organi smoći snage i donijeti pravednu odluku. Nažalost, još ništa nije rasprav-ljano, što je još jedan pokazatelj u kakvom se stanju nalazi sudstvo. I dalje vjerujemo u pravnu državu, te da će se sudstvo ponijeti na pra-vičan način.

I pored dokazanih malverzacija, pri-stali ste na razgovore sa ostale dvije liste, uz posredovanje ministra Čipli-ća i ambasadora OSCE-a u decembru prošle godine. Zbog čega ti razgovori nisu završeni uspješno?

Na inicijativu ambasadora OSCE-a u Beogradu prihvatili smo raz-govor u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, zajedno sa nosio-cima ostalih lista, i pokušali razri-ješiti situaciju kako bi odblokirali rad BNV-a. Prvi sastanak je održan u oktobru, a drugi u novembru. Na tom drugom sastanku, 9. novem-bra, nosioci lista muftija Muamer-ef. Zukorlić, g-din Esad Džudžević i dr. Nazim Nokić, saglasili su se da Ministarstvo za ljudska i ma-njinska prava uputi dopis zako-nodavnom odboru Skupštine R. Srbije, kako bi se protumačio član 98 koji govori ko su vlasnici man-data, kao i da zatraži od Upravnog

suda da donese presudu o falsifi-ciranim ostavkama. Naredni sasta-nak je bio zakazan za drugi decem-bar, a onda pomjeren za četvrti, pa za šesti decembar, tako da do tog sastanka nikada nije ni došlo. Za-pravo, član 98 je kristalno jasan. U njemu stoji da su vlasnici mandata izabrane osobe i tu nema nikakve dileme. Pošto je Čiplić to dobro znao, a samim tim i Rasim Ljajić, nisu dozvolili zakazivanje Zakono-davnog odbora te nije došlo ni do održavanja sastanka. Iz pouzdanih izvora smo saznali da Čiplić nika-da nije uputio zahtjev Zakonodav-nom odboru niti Upravnom sudu, a nikakvo obrazloženje nismo dobili. Stvar je sasvim jasna: ne dozvoliti da rukovodstvo BNV-a bude pravi i legitimni predstavnik svoga naroda.

Nakon odlaganja decembarskih razgo-vora, Vijeće je održalo sjednicu na ko-joj je pozvalo vijećnike sa druge dvije liste da se priključe radu Vijeća. Jeste li dobili bilo kakav zvaničan odgovor od njih?

Petog decembra smo održali 2. sjednicu BNV-a, gdje smo pozvali vijećnike ostalih lista da prisustvu-ju. Oni se ni na toj sjednici nisu pojavili. Ovoga puta smo, shodno zakonu, održali sjednicu sa 19 pri-sutnih vijećnika.

Jesu li konstituirani odbori u okviru Vijeća zaduženi za oblasti kojima će se Vijeće baviti?

Na Drugoj sjednici održanoj petog decembra, imenovani su članovi Iz-vršnog odbora Vijeća, kao i pred-sjednici Stalnih odbora Vijeća:

Odbor za kulturu – dr. Mehmed Slezović

Odbor za obrazovanje – prof. Ha-run Preljević

Odbor za jezik i pismo – Jahja Feh-ratović

Odbor za informiranje – prof. Šerif Marukić

Nadzorni odbor – dr. Hivzo Gaša-nin

Na istoj sjednici su formirani i Od-bor za međunarodnu suradnju na čelu sa dr. Amelom Lukač Zoranić i Odbor za ljudska prava na čelu sa dr. Admirom Muratovićem.

Vijeće je osudilo dalje nezakonito

Muftija Muamer-

ef. Zu

korlić

prof.dr. Mevl

ud Du

dić

INTERVJU

ponašanje Ministarstva za ljudska i manjinska prava prema BNV-u. Na sjednici je donijeta odluka da se intenziviraju aktivnosti u cilju upoznavanja evropskih i drugih međunarodnih institucija o uče-stalim pojavama diskriminacije na etničkoj i vjerskoj osnovi nad Boš-njacima.

Do sada je konstiuiran Izvršni od-bor Vijeća, Odbor za zaštitu ljud-skih prava, a u toku je konstituira-nje i drugih odbora.

Nedavno su predstavnici Ambasade Sjedinjenih Američkih Država posje-tili Vijeće. O čemu se razgovaralo na tom sastanku?

Predstavnike ambasade SAD-a primio je predsjednik Izvršnog od-bora, g-din Samir Tandir gdje ih je detaljno upoznao o kršenju prava Bošnjaka, kao i o nepravilnostima kada je u pitanju odnos Ministar-stva za ljudska i manjinska prava i izbori za BNV. Također je iznijet stav BNV-a da ni u kom slučaju ne prihvatimo ponovni izlazak na iz-bore za BNV zakazane za 17. april.

Delegacija Vijeća je nedavno bila u po-sjeti Bosni i Hercegovini. Recite nam na kakav ste prijem naišli i možete li nam prokomentirati podršku koju Vam je dao član predsjedništva BiH Bakir Izetbegović?

Jedan od zaključaka s posljednje sjednice Vijeća je da delegacija BNV-a posjeti bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbe-govića i reisul-ulemu Mustafu-ef. Cerića. Posjeta je upriličena i, u srdačnom i prijateljskom razgo-voru, upoznali smo ih o stanju Bošnjaka u Srbiji i problemima s kojima se suočavamo. Od gos-podina Izetbegovića smo tražili da se zauzme u Savjetu Evrope, a i u Beogradu, kako bi bilo za-ustavljeno kršenje naših prava. Gospodin Izetbegović je izrazio spremnost da u razgovorima s predsjednikom Republike Sr-

bije insistira na prevazilaženju postojećih problema s kojima se suočavaju Bošnjaci. U razgovori-ma je postignuta puna saglasnost o

neprihvatljivosti dvojnih stan-darda u ophođenju reži-

ma prema bošnjačkim institucijama. Tako-đer je postignuta

saglasnost da su autono-

mno Boš-njačko na-

cionalno v i j e ć e ,

I n t e r -nacio-nalni uni-

verzitet i jedinstvena Islamska za-jednica stubovi stabilnosti Sandža-ka i opstanka Bošnjaka u Srbiji.

Sastali ste se i sa predstavnicima Boš-njačkog nacionalnog vijeća u Crnoj Gori. Razgovori su vođeni u Rožaju. Znači li to da je BNV u Srbiji priznato od strane zvaničnih organa Crne Gore i jeste li dogovorili saradnju?

Delegacija BNV-a se 13. januara sa-stala u Rožajama s čelnicima BNV-a u Crnoj Gori i tom prilikom smo razgovarali o saradnji između dva Vijeća. Posebno saradnji u oblasti kulture, obrazovanja, informiranja i službene upotrebe bosanskoga jezika i pisma. Dogovorili smo se da ćemo u narednom periodu za-jednički raditi na dobrobit Bošnja-ka Srbije i Crne Gore, te da ćemo učiniti sve da granice koje nas raz-dvajaju budu most spajanja, a nika-ko razdvajanja. Legitimitet BNV-u su dali Bošnjaci na izborima i ni u kom slučaju nismo tražili, niti očekujemo priznanje od bilo koga. Sarađivat ćemo u interesu našega naroda, koji je podijeljen u dvije dr-žave, svjesni da su prava Bošnjaka i u Srbiji i u Crnoj Gori ugrožena. Ovoga puta drastičnije u Srbiji, ali ćemo zajedno raditi na dobrobiti Bošnjaka.

Koji su budući koraci koje ćete poduze-ti prema režimu i u radu Vijeća?

Na narednoj sjednici Vijeća koopti-rat ćemo ostale vijećnike, a do tada će biti konstituirani i ostali Odbo-ri kada ćemo donijeti plan rada za naredni period. Imajući u vidu da je 1461. godine Isa-beg Ishaković udario temelje Novom Pazaru, sa-gradio prvu džamiju, prvu školu, a od tada je prošlo tačno 550 godina, 2011. godina je proglašena za godi-nu Isa-bega Ishakovića i aktivnosti Vijeća će ići dijelom i u tom prav-cu. Nizom vrlo značajnih manife-stacija, obilježit ćemo ovaj veliki događaj. Učinit ćemo sve da u na-rednom periodu opravdamo po-vjerenje Bošnjaka, te da u pravom smislu ličimo na narod iz koga po-tičemo. Ponosimo se što pripada-mo bošnjačkome korpusu. Ne sti-dimo se svoje prošlosti. Sretni smo što smo Sandžaklije, jer je Sandžak kroz povijest bio mjesto spajanja i dobrih međuljudskih odnosa. Uči-nit ćemo sve da i u budućnosti tako bude, Allahu, dž.š., zahvalni što pripadamo vjeri koja nas poziva na mir i činjenje dobrih djela, da bude-mo graditelji, a ne rušitelji.

26

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Prema izvještaju četničkog komandanta Pavla Đurišića generalu Dragoslavu Draži

Mihajloviću, u drugoj polovini feb- ruara 1943. god. u Limskoj dolini četnički odredi Vojske Kraljevine Jugoslavije izvršili su genocid nad 9.200 Bošnjaka. U izvještaju se na-vodi da su 1.200 ubijenih bili voj-no sposobni, a 8.000 su bile žene, djeca i starci.

I nakon 68 godina od ovog genocida, pišući ove retke, jako se teško sačuvati emocija što prijete da ugroze profesionalnost ovoga teksta.

Zločin ovih razmjera ne zastarijeva. Naprotiv, ova vremenska distanca omogućila je pucanje brane ćutanja i bujicu pitanja koja neumitno traže odgovore.

Kako je moguće da većina Bošnja-ka ne zna za genocid u kome je ubi-jeno za nekoliko stotina više naših sunarodnika nego u Srebrenici?

Koju smo to historiju učili u škola-ma i koju i danas naša djeca uče?

Koliko su mraku neznanja o sebi i svojoj prošlosti doprinijeli naši ne-prijatelji, a koliko mi sami?

Bošnjačkom narodu sigurno nije, a kome jeste interes da ovako stra-vične istine potiskuje u zaborav? I konačno, da li je moguća sloboda sa ovoliko zatrpane istine?

Odgovori na ova pitanja Bošnjake čekaju na svom dugom i mučnom putu vraćanja slobode i dostojan-stva.

Razumijem, iako ne pravdam, čet-nike koji bi da se negira ili što prije zaboravi ono što su činili. Razu-mijem i druge glasnogovornike srpskoga naroda kojima je teško pogledati u oči ovako stravičnim činjenicama. Ali ono što nije mo-guće razumjeti i što Bošnjaci ni-kada ne bi smjeli zaboraviti jeste sudjelovanje u amnestiji počinioca

ovog i drugih genocida. Kako ra-zumjeti da su bošnjački narodni poslanici dvije sandžačke stranke u srbijanskom parlamentu svojim prisustvom i glasanjem obezbije-dili rehabilitaciju pripadnika čet-ničkog pokreta, čime se i počinioci genocida u Limskoj dolini više ne smatraju zločincima, već borcima za otadžbinu, tako da oni preživjeli ili njihova djeca stiču pravo na pen-zije i druge finansijske i socijalne benificije.

Kako razumjeti da se danas u Srbiji putem budžeta Ministarstva za rad i socijalnu politiku, na čijem čelu je Bošnjak, Rasim Ljajić, izdvaja nekoliko miliona dinara za Ravno-gorski i četnički pokret?

Ako ovo nije moguće razumjeti, pokušajmo to sa činjenicom da je komandanta Polimskih četničkih odreda, Pavla Đurišića, odlikova-njem „željezni krst“ nagradio lično Adolf Hitler.

Brzo govorenje mrvi smisao. Govori tako da svaka riječ bude dovoljno jasna da se shvati i dovoljno teška da se dugo pamti. Derviš Sušić, Nevakat

NASIHAT

JEDNA OD ZLOČINAČKIH FORMACIJA

IZ PERA SANDŽAČKOG

SANDŽAČKA SREBRENICA

Muftija Muamer-

ef. ZU

KORL

IĆ

MuftijjaMuamer-

ef.ZU

KOKKRL

IĆ

27

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

UVOD

Privreda Sandžaka nala-zi se pred velikim isku-šenjem. Same statistike govore za sebe. Sandžak se vodi kao jedna od najsiromašnijih regija, ne samo u Srbiji, nego u Evropi. Kupovna moć Sandžak-lija iznosi ot-prilike 10% evropskog prosjeka. Nezaposlenost u sandžačkim općinama iznosi oko 50%. Postavlja se pitanje: Kako izaći iz ove krize?

Tokom ‘90-ih godina propala su, manje više, sva društvena preduze-ća. Nekadašnji giganti, kao što su TK “Raška” ili Vojin Popović, gdje je nekada radilo nekoliko hiljada ljudi, su priče iz prošlosti. U istom peri-odu, razvio se privatni sektor koji se zasnivao na tekstilu, obući i namješta-ju. Međutim, i taj privatni sektor pati od inostrane konkurencije, internih slabosti i zbog toga se nalazi u krizi. Tako da se postavlja pitanje: Šta je naša konkurentska prednost u Sandžaku? Odnosno koju industriju bi u Sandžaku trebali da razvijamo?

TRENUTNO STANJE

U vremenu ekonomske krize, ovo nije uopće la-hak zadatak. Prije nego što ćemo ponuditi nekoli-ko prijedloga, neophodno je da pođemo od trenut-nog stanja. Kada se ana-lizira trenutna ekonom-ska struktura Sandžaka, da se jasno primjetiti da dva sektora dominiraju: javni sektor i trgovine. Javni sektor u današ-njem vremenu, osim ko-munalnih preduzeća, ne

posjeduje više preduzeća koja imaju aktivno uče-šće u privredi. Glavna djelatnost javnog sekto-ra jeste administrativne prirode. Iako se uloga javnog sektora smanjila, prije svega, na admin-

s t r a -t i v n e r a d n j e , on je najve-ći poslodavac u Sandžaku. Ovo je suprotno princi-pima tržišne ekonomije, gdje bi privatni sektor trebao da bude glavni poslodavac, a javni sek-tor da posjeduje mini-malan broj zaposlenih. Razlog je to što se javni sektor finansira putem poreza i taksi, tako da veliki broj zapos-lenih u javnom sektor, previše opterećuje poresku oba-vezu građana.

Druga bitna grana jeste trgovina. Trgovina je ne-ophodna djelatnost u sva-koj privredi. Međutim, glavni nedostatak kod tr-

govine jeste u tome što se ovdje preprodaje gotov proizvod. Kada pogleda-mo u izloge naših trgovi-na, brzo ćemo primjetiti da nema puno proizvoda proizvedenih u Sandža-ku, nego da se apsolutna

ve-ć ina

p r o i -z v o d a

k u p u j e negdje „sa

strane“. Zašto je to tako? Prosto

zbog toga što u San-džaku nisu dovoljno ra-zvijali jedan brend koji je konkurentan na svjet-skim tržištima.

PRIJEDLOZI

Sada se postavlja pitanje: Koje industrije treba razvijati u Sandžaku? Kada gledamo trenutne industrije koje dominira-ju u Sandžaku, brzo ćemo primjetiti da one nemaju „korijen“ u Sandžaku, obzirom da za tekstilnu i obućarsku industriju trebamo uvoziti sirovine iz inostranstva. Također,

za proizvodnju namješta-ja, osim drveta, moramo uvoziti većinu sirovina. Tako da su ove industri-je uvozno zavisne i ne mogu biti nosioci privre-de. Svakako, one su bitni faktori u sandžačkoj pri-vredi, ali ne treba im se dati preveliki značaj.

Pa koje privredne resur-se imamo? Ovo pitanje zavisi od toga da li ima-mo neke prirodne resur-se koje možemo koristiti za razvoj određene kon-kurentske prednos-ti ili imamo određenu stečenu konkurentsku prednost, tj. historijski se narod specijalizirao za neku dje-latnost. Najbolji primjer za ovo je Švicarska. Švi-carska je poznata po mli-jeku, siru, čokoladama, tj. hrani koja potiče od poljoprivrednih proizvo-da, i, npr., sahatima. Prvo je primjer za iskorišća-vanje prirodnih resursa (pašnjaci, izvorna voda, klima) koji se mogu isko-ristiti za poljoprivredu. Drugi primjer (proizvod-nja sahata) je klasični primjer za stečeno bogat-stvo, tj. određeno predu-zeće se specijaliziralo za određenu djelatnost i po-kazalo se dobrim.

Obzirom da je vrlo teš-ko osloniti se na steče-no bogatstvo, mislim da trebamo iskoristiti naša prirodna bogatstva. Gle-dajući stanje u Sandžaku, možemo lahko primijeti-ti da posjedujemo veliki broj izvora vode, ogrom-ne pašnjake, koji nisu (za razliku od drugih kraje-va) zagađeni i prelijepu prirodu.

Hrana je proizvod koji je uvijek potreban, za šta se uvijek ima tržište. Ali, u svijetu (prije svega u

PRIVREDA

PRIVREDA SANDŽAKA - IZAZOVI I PERSPEKTIVE

Dr. Suad BEĆ

IROVIĆ

D

28

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Nedavno formirana Sandžač-ka biznis asocijacija (SABA) će sigurno imati ključnu ulogu u udruživanju naših privrednika i boljem iskorišćavanju naših potencijala. Svakako, tu je i in-frastruktura Internacionalnog Univerziteta u Novom Paza-ra, koji pored obrazovanja

velikog broja stručnog kadra, ima i centre za

pomoć privredni-cima

S A B A

29

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

PRIVREDA

bogatijim zemljama) po-stoji jasan trend da se ne gleda na jeftinoću hrane, nego na kvalitet, tj. da ne potiče iz masovne proiz-vodnje, nego da su živo-tinje hranjene prirodnom hranom, a ne vještačkom. Obzirom da veliki broj naših poljoprivredni-ka koristi tradicionalni metod poljoprivrede, bez masovnog držanja stoke i vještačke hrane, ovu situaciju ne trebamo gledati kao nedostatak, nego kao prednost. Ovaj „brend“ treba razvijati i reklamirati kao „zdravu hranu“ bez ikakvih štet-nih aditiva.

Gledajući na spomenuti primjer iz Švajcarske, ne

treba se samo koncentri-rati na proizvodnju si-rovine. Stečena sirovina (mlijeko, meso, voće i po-vrće) se može iskoristiti za proizvodnju gotovih proizvoda, kao što su sir, dugotrajno mlijeko, čokolada, sokovi, pršuta, sudžuk, parizer itd. Na taj način će nastati i fa-brike, što vodi do efekta multiplikator, tj. efekat gdje se povezuje veći broj djelatnosti i time se sma-njuje nezaposlenost.

Za plasman dolazi u obzir zapadno tržište, gdje postoji izuzetno ve-lika potražnja za zdra-

vom hranom i, svakako, islamske zemlje (prije svega zemlje zaliva), gdje se treba iskoristiti konku-rentska prednost „halal-proizvoda“, jer bi svaki proizvod bio „halal“, tj. proizveden prema halal-standardima.

Druga velika blagodat koju Sandžak posjeduje jeste voda. Kaže se da je voda resurs 21. stoljeća, obzirom da je nafta bila resurs 20. stoljeća. Sve veća svjetska populaci-ja traži sve veće količine vode. Mi posjedujemo resurs vode, ali ga ne ko-ristimo na efikasan način. Neophodno je flaširanje vode i izvoz, naprimjer u zemlje zaliva. Tako-

đer, naša voda se može koristiti za uzgoj riba. Najbolji dokaz za ovo jeste nekadašnji ribnjak kod Novog Pazara. Pro-izvodnja energije putem malih hidroelektrana je način kako se resurs voda može iskoristiti. Usto, naše vode su lje-kovite. Naprimjer, No-vopazarska banja bogata je izvorima termomine-ralnih voda (15 - 52°C), što je optimalno za liječe-nje oboljenja i posljedice povreda, a udruženo sa termičkim i mehaničkim tretmanom pomaže u rehabilitaciji invalidite-ta. Rajčinovića banja ima

termalne izvore u kojima se temperatura kreće od 30 do 42°C. Opći eksplo-atacioni kapaciteti sva tri topla izvora u Rajčinovi-ća banji su oko 146.000 litara u 24 časa. Tako da su potencijali neiskori-šćenih termalnih voda veliki.

Pored vode, Sandžak po-sjeduje ogromni potenci-jal u turizmu. Geografija Sandžaka dozvoljava razvoj svih oblika ljet-njeg i zimskog turizma: planinarenje, lovni, eko-loški, etnološki, kulturni, rekreacioni, zdravstveni, zimsko-sportski i dr.

Glavni izazovi za spro-vođenje ovih ideja jeste

u nedostatku finansijskih sredstava, kooperaciji i infrastrukturi.

Za svaki ekonomski ra-zvoj neophodna je infra-struktura. Kao što zna-mo, razvoj infrastrukture u Sandžaku nije dovo-ljan. Neophodno je da Sandžak dobije svoj pri-ključak na autoput da bi postao interesantan za domaće i strane investi-tore.

Kooperacija naših pri-vrednika, nažalost, nije na dovoljnom nivou. Mi želimo više da radimo pojedinačno iz bojaznosti

da će nas neko prevariti. Neophodna je ekonom-ska kooperacija, tj. dije-liti finansijske i ljudske resurse. Na taj način će se razvijati situacija, gdje će svi učesnici u privredi biti pobjednici.

Nedavno formirana San-džačka biznis asocijacija (SABA) će sigurno imati ključnu ulogu u udruži-vanju naših privrednika i bolje korišćenje naših potencijala. Svakako, tu je i infrastruktura Inter-nacionalnog Univerziteta u Novom Pazara, koji po-red obrazovanja velikog broja stručnog kadra, ima i svoje centre (biznis centar) za pomoć našim privrednicima. Ovaj cen-

tar je već realizirao neko-liko uspješnih projekata.

Na kraju, neko će po-misliti da su glavni pro-blem finansije. Međutim, tvrdimo da novac nije problem – zainteresirani investitori postoje, ali mi moramo imati konkretnu ponudu da bi transformi-rali ovu želju u konkretni projekt. Nedavna posjeta predstavnika Islamske Razvojne Banke iz Sau-dijske Arabije je najbolji dokaz da postoji veliki broj investitora koji su zainteresirani da ulože novac u Sandžak.

EKONOMSKA STRUKTURA OPĆINA U JUGOZAPADNOJ SRBIJI

Već nekoliko godina se u Srbiji spro-vodi privatizacija

društvenih preduzeća i imovine. Privatizacio-ne postupke pratile su mnogobrojne afere i ne-pravilnosti pa su mnogi došli pod lupu zakona, a neki su (istina malobroj-ni) otišli u zatvor. Ove nepravilnosti su uglav-nom otkrivane dugo na-kon privatizacije nekog preduzeća, a počinioci su imali dovoljno vremena

da sklone i zaštite nago-milano bogastvo i sebi obezbijede plah alibi za nečasne radnje koje su vršene na štetu nemoćnih radnika, zaslužnih za ra-zvoj baš onog preduzeća koje im je najprije pokra-deno a onda prodato za bagatelnu cijenu. Najče-šće se dešavalo da se pre-duzeća i kolektivi prvo dobro osiromaše (pokra-du), pa onda silna imo-vina, u vidu proizvodnih hala, lokala, hotela, liva-da, parcela i drugih ne-pokretnosti proda daleko ispod cijene stvarne tržiš-ne vrijednosti. Najčešće bi lopovluk u kompanijama sprovodili direktori i nji-ma bliski ljudi, a kada fir-ma ode u stečaj s krađom, nastavljaju potkupljeni

stečajni upravnici koji bi dolazili po zadatku u osi-romašeno i prezaduženo preduzeće, te u njemu do privatizacije pokrali i rasprodali šta se prodati može. Onda bi kupac pre-ko noći postao neki ma-fijaš, tajkun ili političar. Svi oni bi se krili iza ne-kih lokalnih biznismena i tajkuna koji su poznati čaršiji u kojoj se preduze-će prodaje. Lokalni moć-nici su zarad šićara, lične zarade i unapređenja pri-vatnog biznisa, pristajali

da budu navodni kupci kompanija koje su kupo-vali za smiješne sume izazivajući kod prevare-nih radnika bijes uz priču da je njihovo preduzeće zapravo kupio neki Šarić, Mišković, Beko i drugi. U mnogo slučajeva se po-kazalo da tamo gdje ima dima ima i vatre.

Ono što je predmet naše-ga interesiranja jeste pro-daja imovine i preduzeća u Sandžaku. Zapravo, ko kupuje sandžačku imo-vinu? Velike sandžačke kompanije su prodate a da se o njohovoj prodaji nije mnogo pričalo niti pisalo. Posebno se za od-branu sandžačke imovine nisu interesirali bošnjački političari, dva ministra u Vladi i njihovi poslanici u

Republičkom parlamen-tu, a trebali su. Za pro-daju, odnosno kupovinu se jesu interesirali, pa su ponešto i kupili, indirek-tno preko potčinjenih im tajkuna.

Svakako da nije interes naroda da se silna imovi-na prodaje za džabe, da je kupuju ljudi sumnji-va morala još sumnjivi-jim sredstvima. Posebno zabrinjava činjenica što među kupcima skoro da nema Bošnjaka, a ako ih ima onda su oni ekspona-ti mafijaških moćnika iz Srbije ili Crne Gore, kao i slijepi poslušnici korum-piranih političara.

Svi privatizacioni procesi se obavljaju preko Agen-cije za privatizaciju koja je kod Bošnjaka poznata po tome što je na tende-rima prodavala vakufsku omovinu, suprotno Zako-nu o povraćaju imovine crkvama i vjerskim zajed-nicama. Tako su prodate zgrada Islamskih ustano-va u centru Novog Paza-ra i Novopazarska Banja, u okviru AD „Lipa“.

Šta je to Agencija za privatizaciju

Agencija za privatizaciju je centralna operativna in-stitucija koncepta privati-zacije u Srbiji, nadležna za organiziranje, sprovođenje i kontrolu postupaka pri-vatizacije. Shodno tome, definirani su i njezin sta-tus, djelatnost, upravljanje, organizacija, rukovođenje i finansiranje.

Agencija za privatizaci-ju osnovana je Zakonom o Agenciji za privatizaciju, s ciljem da organizira, spro-vodi, kontrolira i promovi-ra postupak privatizacije. Tokom svog višegodišnjeg rada, uspješno je sprovela veliki broj privatizacionih

procesa i kontinuirano do-prinosila reformi srpske pri-vrede - stoji na zvaničnom sajtu Agencije za privati-zaciju.

Kome Agencija za privatizaciju prodaje sandžačku imovinu?

Veliki tranzicioni gaz-da sa osam društvenih preduzeća je Đura Obra-dović, koji je 35 godina živio u Kanadi. Uspio je kupiti poljoprivred-ni kombinat „Pešter“ iz Sjenice, „Crveni signal“ iz Beograda, kojeg je po-slije ustupio, trgovinsko preduzeće „Uvac Gaze-la“, firmu za reciklažu „Obnova“ iz Beograda, „Tehniku birotehniku“, trgovinu građevinskog materijala „Ineks“ iz No-ve Varoši, poljoprivredno prehrambeni kombinat „Budućnost“ iz Zemuna i transportno preduzeće „Beotrans“ iz Beograda.

Prodaja Pešteri je obav-ljena 28. 2. 2006. godine, za 55.000.000 RSD. Dnev-ni list Blic je objavio da je Đuro Obradović kupio PIK „Pešter“ za 640.000 eura. Prema podacima in-ternet portala Forum raš-ke oblasti, Đuro je za ove pare kupio i 1000 hektara zemlje koje kombinat Pešter posjeduje.

Ovaj srpski biznismen je 10. 4. 2006. godine re-kao: „Kombinat Pešter sam kupio, jer planiram da zdravu hranu odavde plasiram na zapadnoe-vropsko tržište. Općina Sjenica će se preporoditi, a PIK ‘Pešter’ će vući ra-zvoj cijelog kraja.“ (Dnev-ni list Blic).

Da se općina Sjenica nije preporodila i da PIK „Pešter“ ne vuče razvoj sjeničkog kraja najbolje znaju Sjeničaci i radnici

REVIJA SANDŽAK ISTRAŽUJE

PRIVREDA

Kako je Đuro Obradović postao vlasnik sjeničkog Poljoprivrednog kombinata «Pešter» za badihava...

KO KUPUJE SANDŽAČKU IMOVINU (I)

Sead ŠAĆIROVIĆ

30

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

SRBIJANSKI TAJKUN ĐURO OBRADOVIĆ

31

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

PRIVREDA

kombinata koji već mje-secima ne primaju pla-će. Radnička imovina se prodaje od strane vla-snika kompanije, uprkos činjenici da su radnici manjinski akcionari, tj. vlasnici trideset odsto imovine Kombinata.

List Danas je pisao 18.11. 2010. godine: „Prema tvrdnjama manjinskih akcionara i članova sin-dikata ‘Solidarnost’ Po-ljoprivredno industrij-skog kombinata ‘Pešter’ AD, na sastanku Uprav-nog odbora prošlog pet-ka u Novoj Varoši, bez njihovog znanja, doni-jeta je odluka o prodaji Upravne zgrade u Sjenici za 260.000. eura. Odluku o prodaji Upravne zgra-de potvrdio je i većinski vlasnik Đura Obradović, koji je u izjavi medijima

rekao da je po-stignut dogovor o prodaji i da se očekuje potpisi-vanje ugovora i uplata dogovo-rene sume nov-ca.

Dok se većinski vlasnik poziva na kupoprodaj-ni ugovor, koji mu, kako tvrdi, dozvoljava proda-ju određenog dijela imovine, radnici pro-daju Upravne zgrade doživljavaju kao sahra-njivanje Peštera:

“Iako smo mi, manjinski akcionari, vlasnici 30 od-sto imovine Kombinata, većinski vlasnik svoje-voljno donosi odluke. Sve što je do sada otuđio i

pro-d a o ,

uradio je bez

naše saglas-nost i , a sve transakcije izvršio je preko svog žiro računa. Ne radi se na de-blokadi Pešterovog žiro računa, što znači da je on došao da uništi i sahra-ni Pešter, a radnici već

sedam mjeseci nisu pri-mili plaće.“ – izjavila je radnica ovog Kombinata, predsjednica Općinskog sindikata ‘Solidarnost’ Sadija Rožajac. Prema objašnjenju većinskog vlasnika, Upravna zgra-da je prodata radi izmi-renja postojećih obaveza preduzeća. Tvrdeći da Upravna zgrada i nije potrebna Kombinatu, Obradović kaže da će radnici iz te zgrade biti premešteni u druge pro-storije, koje se nalaze u kompleksu Pešterovih pogona u gradu. On ta-kođer ističe da radnici koji zaista rade, kao što su stočari, redovno pri-maju plaće.”

U grupi najjeftinije prodatih firmi ubjedljivo vode šećera-ne „Donji Srem“, „Jugoza-padna Bačka“ i „Jedinstvo“ koje je „MK komerc“ kupio 2002. godine na tenderu za po tri eura. Slavko Letović je toliko platio i pogreb-

no preduzeće „Urna“. Glas javnosti, 3.

februar 2008. godine

SVE ZA DINAR

Rangirane ponudeRedni broj Naziv Vrsta kupca Sedište Krajnja ponuda

1 ĐURA OBRADOVIĆKupac Fizičko lice SRBIJA,

Beograd RSD 55.000.000

2 DRAGI MAKSIMOVIĆ Fizičko lice SRBIJA,BRUS RSD 53.000.000

Objekti

Redni broj Naziv Površina m2 Godinaizgradnje

1 Klanica sahladnjačom 6.200 1985

2 Zgrada mlekare 3.275 19893 Upravna zgrada 1.016 19724 Proizvodna hala 1.240 19655 Magacin br. 1 2.032 1978

Uvjeti prodajeDatum prodaje 28.2. 2006.Početna cijena RSD 17.320.000Minimum investicija RSD 30.195.000Iznos depozita RSD 8.660.000

Mjesto prodajeAgencija za priva-

tizaciju, Beograd, Terazije 23, 2.sprat,Velika sala

Kupac

Fizičko lice ĐURA OBRADOVIĆ

Sjedište SRBIJA, Beograd

Krajnja ponuda RSD 55.000.000

Datum potpisivanjaugovora 3. mart 2006.

pun naziv: Društveno preduzeće Poljoprivredno - indu-strijski kombinat PEŠTERkraći naziv: PEŠTER PIKpravni status: društveno preduzećedjelatnost: uzgoj goveda i proizvodnja mlijekamatični broj: 07259298

godina osnivanja: 1989.kapital na prodaju: 70% ukupnog kapitaladruštvenog kapitala: 70,00%broj zapošljenih: 203broj zapošljenih VSS: 19

PRO ET CONTRA

32

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

prof. dr. Š

efket K

rcić

Ovaj rad ima za cilj da sa integralističkog aspekta, afirmira relevantne vri-jednosti euroregije San-džak. Ono što oduvijek želimo, jeste da svoj pri-stup bazirimo na argu-mentaciji i činjenicama koje vode dijalogu i us-postavljanju dobre sarad-nje među svim narodima, kako u centrima moći tako i najudaljenijim kra-jevima, te razvijanja fe-nomena komšiluka, što je još jedna neistražena, so-ciološki rečeno, društve-na vrednota sandžačkog društva. Brojne su druš-tvene paradigme koje nas upozoravaju na sve evidentniju krizu. Boš-njački, srpski i crnogorski intelektualci i znanstve-

nici su se nedavno u Pri-jepolju sastali da razmo-tre mogućnosti izlaska iz krize i uspotstavljanje dobrih međuljudskih odnosa kakve su tradici-onalno njegovali prvaci Sandžaka u toku Drugog svjetskog rata, između ostalih muftija Šećragić i akademik Vukasavljević.

Dok ugledne institucije upozoravaju da će evrop-ske zemlje na finansij-skom tržištu izgubiti više od trista miliona eura, zbog teške političke kri-ze, znanstvenici uporno pozivaju svoje sunarod-nike da budu strpljivi, da ne nasjedaju na trikove pojedinih vladajućih kru-gova koji zavađuju na-

rode i političke stranke. Jasno, sve dok zavađene grupe i stranke ne posti-gnu nagodbu o izlasku iz krize vlade, kakva je da-nas mračna situacija kako u Srbiji tako i u Crnoj Gori, ne samo u pogledu funkcioniranja privrede i industicije već i prava i sloboda, teško je nazirati dugoročno riješenje.

Znanstvenici, ne po prvi put, javno se oglašavaju uznemirenim pozivom na sređivanje političke krize koja ugoržava pri-vredno-finansijskih polo-žaje zemlje, a oglasili su se i pojedini udruženi po-slodavci oko spašavanja firmi od državne raspro-daje. Posebno se naglaša-

vaju propusti oko federa-lizacije bivše Jugoslavije, gdje je Sandžaku uskra-ćeno pravo da postane federalna jedinica nakon oslobođenja 1945. godine.

U Sandžaku nikad nije postojao separatistički pokret, već su se rađale vizije izgradnje mostova, a ovo današnje vrijeme, kako jeste u Srbiji i Crnoj Gori, permanentno ispo-ljava i njeguje tendencije ignorantskog odnos pre-ma Sandžaku, koji su ove dvije zemlje nepravedno podijelile. Uz to, umje-sto mostova, beogradske i podgoričke vlasti vje-štačkom podjelom zemlje kroz Sandžak podižu berlinske zidove, na opće

Mi se borimo protiv lijevih i desnih fašističkih tendencija, kao i kraljevske poniznosti pred mogućom agresijom nad našom zemljom. To naši studenti Beogradskog univerziteta dobro znaju, ali toga nisu svjesni mnogi naši profesori i građani. Beogradski studenti žele biti uz narod i stati u odbranu svoga grada. Mi se borimo za pravdu i slobodu. Mi ne možemo zatvarati oči i uši pred evropskim vampirom koji se zove Hitler, od kojeg su pobjegli brojni pisci, studenti, filozofi i humanisti, a neki se nalaze i ovdje uz nas. Tražim od vas da budete budni, da ne bude kasno! Zato naš poklič ‚Bolje grob, nego rob!‘ ima istorijsko NE, fašizmu i okupaciji.

Rifat Burdžović, govor pred demostrantima na Terazijama u Beogradu, 27. mart 1941. g.

SANDŽAK IZMEĐU AUTONOMIJE I IZOLACIJE (I)

IZLAGANJE NA MEĐUNARODNOM SIMPOZIJU «HISTORIJSKI I KULTUROLOŠKI PROCESI U SANDŽAKU/STAROJ RAŠKOJ»PRIJEPOLJE, 3-4. 12. 2010.

33

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

PRO ET CONTRA

iznenađenje evropskih humanista.

Stanovnici Sandžaka od nedavno u poštanskim sandučićima pronalaze pozive za iseljavanje. O tome svjedoči mučki političo-sudski proces o slučaju zločina u Bukovici u Bijelom Polju. Na taj način se prizivaju mračna vremena, koja su bila permanentno prisutna od 1912. do prošle 2010. godine. Napominjemo, sve do kraja šezdesetihih godina, žitelji Sandžaka su bili okrenuti prema Istoku, tj. prema Turskoj, a u posljednje četiri decenije, posebno od 1968. godine, za vrijeme vlade kancelara socijaldemorkete Vilijama Bran-ta, Bošnjaci su iz Sandžaka išli prema Zapadu i spas nalazili u Njemačkoj i drugim zapadno-evropskim zemljama. Na taj način je gotovo sva-ka porodica makar jednog člana imaa na radu u Zapadnoj Europi. To je bila jedina mogućnost da se žitelji Sandžaka, posebno bošnjačke nacional-nosti, izvuku iz nedaća koje su zadesile SFR Ju-goslaviju, posebno republike Srbiju i Crnu Goru.

Da podsjetimo, saradnici nezavisne revije “San-džak” su početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, u svojim kritičnim tekstovima i istraži-vanjima, upozoravali da finansijski i politikant-ski lešinari već kruže iznad Sandžaka, a mnogi zapadnoevropski dnevnici, revije i listovi su to potvrđivali. Da potjsetimo, tada je više dolazilo stranih diplomata i istraživača u Sandžak nego danas, deceniju nakon petooktobarske revolu-cije u Beogradu. Tada se o sandžačkom pitanju raspravljao u borojnim evropskim komisijama i konferencijama, počev od Brisela, Londona, Li-sabona, Helsinkija, Pariza, Istanbula, Ankare, pa sve do Njujorka, Vašingtona i Dejtona. Sva pa-žnja je bila usmjerena da se stabilizira euroregija Sandžak i riješi njen status u skladu sa mjerama i propisima za stabilizaciju, te rješavanja naci-onalnog i regionalnog pitanja. U tom pravcu, spomenut ću jedan događaj i dva dokumenta: Referendum za Autonomiju Sandžaka krajem oktobra 1991, Memorandum o specijalnom sta-tusu Sandžaka (Novi Pazar, juli 1993) i Rezoluci-ja Svebošnjačkog sabora o povratku nacionalnog imena Bošnjaka (Sarajevo, septembar 1993).

Zatim, brojne svjetske agencije za ocjenu zbi-vanja u Sandžaku, tijekom devedesetih godina prošlog stoljaća, visoko su podizale rejting euro-regije Sandžak, kako bi se politička kriza, izazva-na Miloševićevim diktatorskim režimom, riješila. Međutim, danas, nakon dvoipogdišnje društve-ne duhovne relaksacije vladavine demorkatije za vrijeme pokojnog premijera dr. Zorana Đinđića, situacija je sasvim drukčija. Za vrijeme pokojnog premijera Đinđića počeo je intenzivan razvoj in-stitucija i organizacija u Sandžaku, što je rezulti-ralo i osnivanjem Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru (2002), koji je danas ključna regionalna obrazovna i znanstvena organizacija. Nakon Đinđićeve tragične smrti 12. marta 2003. g., beogradski i podgorički režimi su prema San-džaku uveli posebne sankcije uspostavljanjem diktature, kao za vrijeme kraljevine SHS krajem druge decenije prošlog stoljeća, koji se posebno ogleda u izboru sandžačkih kadrova iz Sandža-ka za svoje potrebe, radi držanja pod kontrolom i u kolonijalnom odnosu ove provincije.

Č ini se da je sudbina da se o slobodi najviše govori i piše upravo tamo gdje je najmanje ima. Ljudska

prava i slobode su najbolja garancija za put u društvo civiliziranih naroda. Ovoj zemlji su, u tom po-gledu, iskreni saradnici negdje u Kini, Bjelorusiji, Rusi-ji… Zašto nas to ne čudi? Upravo nas ta činjenica tjera da pomislimo, kada je riječ o slobodi, da treba pričati o nekoj drugoj zemlji, nekom drugom prostoru i drugim ljudima.

Kako objasniti da jedna pravila važe za sve narode, a druga samo za nas Bošnjake?

Odgovor na to pitanje je jednostavan: ovdje žive Boš-njaci, ponosni, svoji, obrazovani i slobodni. Kada kao narod iznesemo jasan stav da želimo živjeti slobodno, ni više ni manje od toga, to znači da svako bošnjačko dijete zna da se ponos i sloboda vječno brane i da nam za to ne treba ničija dozvola. Mi odavde ne idemo ni-kud. Ako nam oduzimaju slobodu na nivou države, na nivou nacije, na nivou institucije i općine, ne mogu je uzeti na nivoima naših srca, razuma i jezika.

Zato su ponos i stubovi opstanka ovog naroda Islamska zajednica, Univerzitet i Bošnjačko nacionalno vijeće. To je naš put ka slobodi. Moramo uzdignuta čela koračati naprijed, jer smo već sada pobjednici i nećemo stati.

Ima li ičeg plemenitijeg od borbe za vjeru, slobodu, do-stojanstvo, čast, porodicu... Borit ćemo se za te uzviše-ne ciljeve baš ovdje gdje Ustav ne obavezuje ministre, zakone kroje kriminalci a glasanje organiziraju sitne šićardžije koji bi ih ponavljali sve dok ne pobijede. I baš ovdje gdje nisu u stanju Srebrenicu nazovati pravim imenom, a njenog dželata zločincem.

Srpske ministre iz Sandžaka je već sada uhvatio tuta-rak. Vazali od kojih je jedan ekspert nizašta, a drugi za sve i svašta i njihovi podanici koji su u Skupštini Srbije ozvaničili vezu režima i četnika, istovremeno su odali i počast onima koji su napravili najveća zlodjela na ovim prostorima. Da li ti isti koji su usvajali Bože pravde, trgo-vali bošnjačkim životima i otimali vakufsko imaju pra-vo pričati u naše ime? Odgovorili smo im Bošnjačkom kulturnom revolucijom i odgovorit ćemo još snažnije svaki naredni put. I još jače ćemo se sjećati Srebrenice, Limske doline, Starčevića, Sjeverina, Štrpaca, Hadže-ta… Žrtvu koju smo podnijeli moramo pamtiti svjesni da samo istinom osvajamo slobodu.

Odgovor naroda na ovaj hal je jasan: za vazale nema, sloboda je jedini izbor. To je privilegija jakih i zato zna-mo da nam pripada. Slobodnim se postaje odlukom, ot-porom i nepristajanjem. Poruka nade i bajrak slobode su konačno na sigurnom. Našli su mjesto u svakoj kući i svakom bošnjačkom srcu. Bajrak smo visoko podigli, drže ga najsmjeliji i s tim se više trgovati neće. Poput velikog Zmaja od Bosne, znamo da ima Sandžaka i Boš-njaka u njemu. Bili smo prije i ako Bog da, bit ćemo i poslije njih. Više nas ništa ne može zaustaviti.

TUTARAK

Zaim REDŽEPOVIĆ

Zaim REDŽEPOVIĆ

IMA NAS

34

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etKNJIŽEVNA KRITIKA

NADNASLOV

Podnaslov

ŽIVOT PRETOČEN U UMJETNOST

Promišljanje o kniževnoj um-jetnosti, posebno o građi za pisanje književnih tekstova,

autor romana Ustraga iskazuje u eseju o romanu Vječnik koji je izre-čen u poglavlju Pismo umjetniku. Iz ovog eseja vidimo da je književno ono što smo doživjeli, proživjeli ili na drugi način uspostavili emotiv-nu vezu sa pojmom o kome piše-mo. Književno je samo ono organ-sko, ono što se srcem piše. Bilo bi, sigurno, pojednostavljeno, svede-no na jednoću, Jahićevo poimanje pisanja književnog teksta samo na stavove iznijete u spomenutom eseju, jer je roman Ustraga majstor-ski osmišljen i u saglasnosti uma i srca napisan, uz ogromnu koncen-traciju i istraživački napor autora.

Otpor pisanju ove proze vidimo upravu u stavu da se srcem i da-marima osjeća građa koja treba da se povinuje volji i zamisli pisca. Volja i nakana autora Ustrage jeste u naporu da savlada i rekonstruiše doba od hiljadu godina (999-1998), odnosno do akademika Narone rekonstruiše i emotivno obilježi. Po onoj latinskoj krilatici iz dječijih usta progovara istina, autor otva-ra prošlost kroz narativne dioni-ce dječaka Jamesa Phartije, ali i Ahzura Hotče, Ibhisa Muhadžiro-va i Una Narone. Autor je sačinio deltu od sopstevenog bića da bi se vratio od zvijezda do gnijezda ili, kako su to bosanski patareni govo-rili, od gnijezda do zvijezda. Sva če-tvorica imaju svoj dvogled i svoju lampu i jedan drugom dosvetlju-ju u tamnom vilajetu rodoslova i zavičaja. Sva četvorica su u svom vremenu ostavila pisane tragove čije sadržaje treba uklopiti u hilja-dugodišnje porodično, nacionalno i bosansko stablo. Između ovih za-pisa su ogromne praznine koje je u iskustvenom, tragalačkom i emo-tivnom naporu trebalo napisati i organski povezati. U sastavljanju hiljadugodišnjeg mozaika prvi po-lazi James Phartija, unuk Mogama-da Phartije.

Sastavljajući nišan preko Jamesa i Mogamada, autor cilja u daleku prošlost, u patarensko doba. Prvo poglavlje romana i jeste Patarenski ljetopis. Ljetopis je dobio svoj au-

tentičnu lokalizaciju prema osta-cima duhovne i materijalne epo-he srednjovjekovne Bosne. Ostaci utvrđenja Borča i Pavlovca, Prače, planine i pritoke Prače, Gosinjska dolina, Behramova ravan bivaju oživljene predajama o Jerinji, gostu Miogostu, Behramu, te o nazivima geografskih pojmova. I svaki put će priče u raznim dobima i carevi-nama oživjeti prostor Jamesovog i zavičaja porodice Phartija, koja je dobila prezime po rijeci Prači. U Patarenskom ljetopisu, kroz priče i predanja, kroz Lovačke priče, a na-

ročito kroz lovačke priče Mogama-da Phartije, opisana je porodična lovačka tradicija porodice Phatrija, koja se prenosi s koljena na kolje-no. Patarenski ljetopis obuhvaća le-gende i predanja o Jerinji, priče o utvrdama, Prači. Ljetopis sadrži i jezičke podloške sa stećaka. Jezič-ka supstanca Ljetopisa je u komu-nikaciji sa patarenskim dobom, ali i sa jezičkim kompetencijama sa-vremenog čitaoca. Jezičkim tolma-čenjima tačno se utvrđuju pojedine činjenice, a to magično, nemušto poznanje jezika bosanskoga upra-vo posjeduje autor ovog romana, profesor Dževad Jahić. Patarensko doba se prelama i u svijesti školar-ca Jamesa, uspostavljajući u dječa-ku tragove po kojima se treba or-jentisati na hiljadugodišnjoj stazi.

Na patarenskom, kasnije zavičaj-nom prostoru Phartija, Mogamad pripovijeda povjest o dinastiji Osmanovića. Behramova ravan se

povezuje sa sultanom Fatihom koji je u Pohodu na Bosnu zastao i od-morio se na ovoj ravni, te naredio da se sagradi prva džamija u tom kraju. Na ovu ravan, mnogo godi-na kasnije, dobježat će s pašinom kćerkom i naseliti se prvi upamće-ni predak Phartija, Jahja Čauš.

Poglavlje Sultanska povijest čine dedine priče o sultanima i slike sa sultanskog rodoslova koje autor pretvara u priče, trudeći se da na osnovu likova sultana prodre u suštinu njihove ličnosti. Mogamad prepričava ljudima na posijelima Hamerovu historiju Osmanlija, ali to čini na svoj, emotivan i zdra-vorazumski način. Mogamadove priče pamti James i one postaju dio njegovog identiteta, njegove emo-cije jer su vezane za djeda, a djed govori o dinastiji Osmanovića kao o svojoj. Tako se u Praču ulivaju osmanaska tradicija i islam, ali žu-bor ostaje njen, pračanski, bosan-ski, jer se u jezik bosanski ulila i pomiješala turska pritoka, koja će sresti akademika Naronu na njego-vom putu ulivanja bosanske prito-ke u turske vode.

Pored paterenskog podteksta ovog romana, u tursko doba se umeće i intertekst sevdalinke, koji će se, prema potrebi slikanja najtanahni-jih emocija junaka, pojavljivati do kraja romana. U ovoj vrsti intertek-stualnosti teoretičari prepoznaju postmoderni roman, ali, kako na-pominje Hasnija Muratagić-Tuna, i realistički postupak pripovijeda-nja. Treba napomenuti da radnja Ustrage teče hronološki, sa čestim krugovima dopričavanja. Tako se o Mogamadu Phartiji, djedu Jame-sa Phartije, govori tokom cijelog romana iako imamo posebno po-glavlje o njemu. Sličan postupak slikanja imamo i kada su drugi li-kovi u pitanju.

Mogamad Phartija je razdelnica ove pripovijesti, od njega ide pri-ča i ka prošlosti i ka sadašnjosti. Mogamad je spoj svih doba u ovoj knjizi. Jahić najviše prostara daje ličnostima koje su najdominantni-je; od sultana to su Sulejman Veli-čanstveni i sultan Fatih, a od Phar-tija Jahja Čauš, Mogamad i Ahbiz

Zehnija Bulić

35

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

KNJIŽEVNA KRITIKA

Phartija. Naravno, ni kod sultana, a ni kod Phartija nije zapostavljena ženska strana rodoslova. Istražu-jući i ženske i muške pritoke, autor uspostavlja svoj identitet, razdvo-jen u četiri starosna i spoznajna doba, kroz četiri naratora.

Ne postoji osnovni narativni tok romana Ustraga, niti je to moguće u vremenu koje obuhvaća 1000 godina. Ustraga je roman od pri-ča. Sve što je moglo da se pretvo-ri u priču, opričano je. Priča, kako kažu pripovjedači, pomaže da se dvaput živi. U pričanju priča koje povezuju prostor, kulture i ljude, Jahić sklapa svoj ljudski lik, čuva-jući porodičnu relikviju u sebi.

Kako se mijenjaju vremena, tako se mijenja i arhitektura prostora u ro-manu. Patareni su ostavlili tragove u tvrđavama i legendama, Turci ostavili džamije, turbeta i priče o graditeljima, Austrijanci željezni-cu. Svako od doba i carevina osta-volo je trag u Jamesovom zavičaju. James je sve to vezao za Phartije i sebe lično, i sve što su drugi doni-jeli i sagradili, sraslo je u Jamesu, Ahzuru, Ihbisu i Neroni, sraslo uz autora, Bošnjake i Bosnu. Za razli-

ku od rijeka, vidimo da se velike civilizacije ulivaju u manje.

Roman se završava Ahbizovim odlaskom u Bijelu Dolinu. Na mo-stu preko Neretve, njega, Zuhretu u kojoj je nerođeni James, i dijete Đulejmana hoće da obori vjetar. Ahbiz pomaže ženi i sinu da pre-đu preko mosta i uđu u kuću koju im je dodijelila vrast. Tu gdje se završava roman, nastavlja se priča o Ahbizu i Jamesu, a ta priča je na početku romana Ustraga, pa se kraj romana ulio u njegov početak, uli-va u sjećanje Jamesa na djetinjstvo, Gosinjsku dolinu, lov, Mogamada, školovanje, priče o lovu i precima, sultanima... Dakle, sve se uliva i nadovezuje, sve je isprepletano, prolazno, i ako nije opričano i za-pisano, kao da nije ni bilo. Zapisu-jući porodičnu hroniku, pisac joj je udario obale, preko kojih neće preliti, ostat će onakve kakvim ih je autor srcem vidio i u pismena okovao. Svjestan nestalnosti priča i pripovjesti, autor je koristio sve mogućnosti da uhvati istinitost onoliko koliko je to moguće, da iznese sumnje i slutnje, ali i da pre-nese porodične relikvije do svoga vremena.

Jezik kojim je napisana ova pripo-vijest je, kako i Tuna primjećuje, matematički precizan, ali i vrlo ekspresivan, liričan sa leksičkim slojevima različitih doba i pripo-vjedača. U jeziku ovog romana sačuvana je i oživljena esencija bosanskoga jezika. U ovom jeziku su rekonstruisana mnoga tamna mjesta ove porodične i nacionalne pripovijesti. Veza po vremenskoj vertikali od hiljadu godina najbo-lje se čuva u jeziku i simboličkom značenju koje ima za bošnjački etnos. Vrhbosne, grad Sarajevo, ostaje u romanu nepromjenljiv, i povezuje jedan milenij i narod. Sličnu simboličku ulogu imaju i drugi patarenski nazivi koji traju do Una Narone.

Peik Ibro, predak Ahzura Hotče, napisao je nekoliko stotina strani-ca hronike Bosne i Podrinja, ali su od njega ostala samo tri nagorjela lista. Takva je i naša povijest, na-gorjela, prekrivena pepelom, za-boravom. Ustraga se od zvijezda vratila do gnijezda, a od gnijezda hiljadu godina teče Makova i Ja-hićeva Modra rijeka, čiju je tmu-šu neprebolnu podobro osvijetlila Ustraga.

ŽALOSNA SVADBANa sceni novopazarskog Regionalnog pozorišta, u sali koncertne dvorane Kulturnog centra bit će odi-grana po četvrti put predstava „Žalosna svadba“ Vehbije Hodžića u režiji Aide Kožar.

„Žalosna svadba“ je priča o tragičnoj sudbini mlade djevojke, ljubavi, propadanju jedne begovske porodi-ce, sandžačkim običajima i tradiciji. Premijeru dugo planirane predstave autora s našeg podneblja obi-lježila je posebna atmosfera i mnogo emocija. Za sva tri izvođenja ove predstave karte su bilu rasprodate, tako da su mnogi ljubitelji pozorišta ostali bez karata.

Direktorka Regionalnog pozorišta Aida Kožar naglasila je da je predstava rea-lizirana zahvaljujući finansijskim sred-stvima Ministarstva kulture Republike Srbije. Kožar je istakla i važnost pozo-rišne obrade djela o našoj tradiciji: „Mi smo jedino profesionalno pozorište u Sandžaku. Mi moramo imati bošnjačku kulturu na repertoaru. Naša dužnost je da educirmo. Prosto, mi moramo imati lektiru.“ – rekla je Kožar.

Zanimljivo je spomenuti da je u ovoj predstavi igrao cijeli ansambl Regional-nog pozorišta. Pored stalno uposljenih glumaca, igrali su i student četvrte godi-ne glume Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru u klasi Envera Petrov-

cija: Anđela Marić, Rifat Rifatović, Lemana Bećirović, Dušan Živanić, Sandra Miljković, Haris Šećerović, Se-mir Gicić, Emir Plojović, Zehra Aybar, Haris Đerlek i Vahid Džanković.

Posebnost predstave „Žalosna svadba“ ogleda se i u tome što su na njoj radili umjetnici iz Novog Pazara koji su prvaci u svojim sferama. Amela Kršić iz hora “Đulistan“ otpjevala je pjesmu koja se provlači kroz predstavu u najdramatičnijim momentima. Slađana Anđelković, koreografkinja Kulturno-umjetničkog društva „Senko Rašljanin“ pomogla je na osmišljava-nju koreografije za predstavu.

KULTURA

Semir GICIĆ

DETALJ SA PREMIJERE PREDSTAVE “ŽALOSNA SVADBA”

Kada neko napiše ili prevede neku knjigu, učinio je dobro za svoj narod. Kada sagradi neki hajrat ili poduča-va, onda je veliki čovjek svoga naroda. Među-tim, kada neko stane u odbranu svoga naroda, kulturnih vrijednosti, vjerskih znamenitosti i vakufa onda se on zove GAZIJA. U ovom bro-ju, poštovani čitaoci,

predstavljamo Vam bošnjač-kog gaziju Sea-

da ef. Šaćirovića.

Sead-ef. Šaćirović je rođen u Bajevici

kod Novog Pazara 6.10.1976. godine, od roditelja Nazifa i

Nejme, rođene Suljo-vić. Osnovnu školu i srednju „Gazi Isa-beg“ medresu završio je u Novom Pazaru. Fakul-tetsko obrazovanje za-počeo je u Libanu, gdje završava Školu arap-skog jezika, a nastavlja u Novom Pazaru na Fa-kultetu za islamske stu-dije, smjer Misionarstvo

i mediji. Trenut-no je na trećoj

godini stu-dija.

Oženio se 1998. godine, otac je troje djece.

Prvi hizmet islamu uči-nio je kao glavni imam u Starom Baru u Crnoj Gori gdje je radio dvije godine. Od 2000. go-dine, imamski posao nastavlja u Novom Pa-zaru, u džamiji Čalap Verdi, koja duži niz go-dina nije imala imama. Sead-ef. je za nepunih mjesec dana napunio džamiju privlačeći svi-jet izvanredno lijepim i korisnim hutbama. Za-hvaljujući hutbama po-stao je poznat i omiljen posebno među omla-dinom. Obzirom da se pokazao kao veoma uspješan imam i daija, izabran je za predsjed-nika Medžlisa IZ-e Novi Pazar 2003. godine, a reizabran 2008. godine. Na toj funkciji se nalazi i danas. On je i direktor Agencije za sertificira-nje halal-kvaliteta. Član je Mešihata, neprekidno od 2003. godine. Sekre-tar je Sabora IZ-e u Srbi-ji, kao i potpredsjednik Skupštine Muftijstva sandžačkog. Jedan je od osnivača Bošnjač-ke kulturne zajednice i potpredsjednik njezine skupštine. Svojim ak-tivnostima i zalaganjem doprinio je pobjedi BKZ-a na izborima za BNV. Njegovi nastupi i gostovanja na televizji i drugim elektronskim i štampanim mediji-ma ostat će upamćeni po čvrstim stavovima i korisnim izlaganjima i uputama koje su se čule u tim prilikama.

Nakon pokušaja puča u Islamskoj zajednici, Sead-ef. postaje portpa-rol Mešihata Islamske zajednice u Srbiji. Kao njen portparol, postaje veoma poznat i često viđen u javnosti. Po-stao je zaštitno lice Islamske zajednice.

Drsko šarmantanim sta-vovima, ušao je u srca bošnjačkih masa. Sklon istini i kritiziranju ne-istine prihvaćen je od strane bošnjačke jav-nosti i svih ljudi dobre volje.

Kao i na svim prethod-nim amanetima, po-kazao je visok stepen odgovornosti i profe-sionalnosti. Zato od decembra 2009. godine naš efendija preuzima amanet direktora Me-dija centra i glavnog i odgovornog urednika lista Glas islama. Dola-skom na ovu odgovor-nu funkciju, Glas islama poprima ozbiljniju for-mu i biva naširoko pri-hvaćen s novijim izgle-dom i širim pristupom tema koje su obrađivane u najznačajnijem boš-njačkom listu u zadnjih 15 godina.

Odbrana vakufa

Sead-ef. Šaćirović je bio jedan od ključnih ljudi u odbrani vakufske imo-vine u Sandžaku. Mno-go puta je bio na čelu kolone koja se suprotsta-vila nasilnom otimanju vakufske imovine. Tako je bilo ispred Fakulteta za islamske studije, na vakufskoj parceli Kuri češme na Bolničkim li-vadama, u odbrani Al-tun alem džamije, u od-brani vakufske parcele na Gazilaru, u odbrani Arap džamije. Branio je vakufski plac na Parica-ma gdje se gradi islam-sko obdanište, vakuf u Novopazarskoj Banji, a posebno se istakao u od-brani Vakufa Mearif na Hadžetu, 4. septembra 2010. godine, tamo gdje je 1945. godine strijelja-no preko 2000 Bošnjaka, kao i na svim ostalim mjestima gdje je trebalo rizikovati svoju slobo-du, pa čak i život. Defi-nitivno, ono po čemu će Sead-ef. Šaćirović ostati

Salahudin FETIĆ

Salahudin FEFFETEEIĆ

36363636

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etPORTRET

SEAD-EFENDIJA ŠAĆIROVIĆ

OVAJ NAROD NE MOŽETE UBITIVi ste klali u Bosni, vi koljete na Kosovu, vi hoćete ovdje – ovdje ne možete to da radite! Upamtite da ne možete to ovdje da radite! Moja glava jedna može da ode, ali vi ne možete ovaj narod ubiti nikad! To upamtite, gospodo četnici! Upamtite šta vam kažem,

ja Sead-ef. Šaćirović!

upamćen u historiji jesu riječi koje je izgovorio izrevoltiran uvredama jednog policijskog činov-nika: „Vi ste klali u Bo-sni, vi koljete na Kosovu, vi hoćete ovdje – ovdje ne možete to da radite! Upamtite da ne možete to ovdje da radite! Moja gla-va jedna može da ode, ali vi ne možete ovaj narod ubiti nikad! To upamtite, gospodo četnici! Upamti-te šta vam kažem, ja Se-ad-ef- Šaćirović!“

Nije bilo Bošnjaka kojeg su ove riječi ostavile rav-nodušnim. Ono što smo svi osjećali 4. septembra, izgovorio je Sead-ef. Ša-ćirović.

Doprinos nacionalnom buđenju Bošnjaka

Kada je osnovana Boš-njačka kulturna zajedni-ca, naš gazija je postav-ljen za potpredsjenika Skupštine BKZ-a. Sada, gledajući proteklu go-dinu dana, shvaćam da je bio nemoguć onako žestok prodor Bošnjačke kulturne zajednice bez Sead-ef. Šaćirovića.

Učestvujući u raznim emisijama, vodeći brojne akcije BKZ-a, obilazeći Bošnjake Sandžaka, ga-zija je upotpunjavao pro-ces nacionalnog buđenja Bošnjaka, gdje je dao svoj veliki doprinos.

Rezultat svega toga je povjerenje naroda Boš-njačkoj kulturnoj zajed-nici, odnosno ljudima sa liste BKZ-a, među njima i Sead-efendiji. Efendija Šaćirović je i član Boš-njačkog nacionalnog vi-jeća u sadašnjem sazivu.

Autonomija

Autonomija Sandžaka, trenutno jedini vid za-štite Bošnjaka u njemu, san je svakog Sandžakli-je. Efendija Šaćirović je potpredsjednik Odbora za obnovu Narodnog vijeća Sandžaka iz 1945., gdje se sa predsjednikom Džemailom Suljevićem, bori za očuvanje Sandža-ka u jednoj i drugoj drža-

vi i zalaže za prava svih građana u njemu.

Kao što je bio uspješan u svim dosadašnjim ak-cijama, očekujemo da i u ovom projektu bude uspješan, te da u niz svo-jih zasluga okači još jed-nu medalju: Autonomiju Sandžaka.

Prave inicijative su uvi-jek dolazile od uleme. Nekada su to bili Aćif-efendija Hadžiahmeto-vić, Ismail-efendija Fi-libalića, i drugi, a sada muftija Muamer-efendija Zukorlić, Sead-efendija Šaćirović i drugi.

37

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

PORTRET

Sandžak PRESS je istraživao na temu posljednica uza-stopnog ignorisanja vlasti u zahtjevima za pravdom zbog počinjenim zločina na prostoru Snadžaka.

Najsvježiji primjer je zločin u Bukovici i oslobađajuća presuda zločincima.

Naše pitanje je glasilo:

Ignorisanje zločina koji su činjeni nad Bošnjacima treba uzvratiti:

A rezultat je sljedeći:

ISTRAŽUJEMO

Uredništvo Sandžak PRESS-a

Iz ovog rezultata možemo izvesti sljedeće zaključke:

1. Konstantno omalovažavanje i nepriznavanje zloči-na od strane vlasti, a koji su činjeni nad Bošnjacima je jedan od razloga što su Bošnjaci pojačali svoje zahtje-ve za Autonomijom.

2. Oslobađajuća presuda za zločin u Bukovici će, ta-kođer, doprinijeti da Bošnjaci južnog Sandžaka, a po-sebno pljevaljskog kraja povećaju svoje zahtjeve za Autonomijom.s

3. Ovakvo ponašanje vlasti prema Bošnjacima, kod

samo 16% njih, budi želju za ratnom osvetom.

4. Mali dio, od 15%, smatra da je dovoljno pisanje o ovim stvarima.

5. Još manji broj, njih 8%, smatra da bi se stvar riješila smjenom sadašnjih vlasti.

6. Svega 4% je za to da je bolje šutjeti kada je u pitanju ova tema.

OD IGNORISANJA ZLOČINA DO AUTONOMIJE

KNJIGA ŠAROVITA

PRIČAJ I PIŠI DOBRI MOJ BOŠNJO

erid Ferko Šantić

Ferid Ferko Šantić

FF

38

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Hoću da vam, ovako pu-tem jazije, putem pisma, nešto „ispričam“. Prije desetak godina upoznao sam starca Samuela. On je Jevrej. Sa petnaestak go-dina, početkom Drugog svjetskog rata, dospio je u njemački koncentracio-ni logor Aušvic. Božijom odredbom, preživio je. Potom je studirao histo-riju, novinarstvo... Kao student, „dobio je posao“ koji se ogledao u tome da u Evropi i cijelom svijetu organizira mrežu Jevreja koji neće raditi ništa dru-go osim što će, u zemlja-ma u kojima žive, posje-ćivati škole, televizijske, radio studije, novinske kuće, raznorazne skupo-ve i pričati o stradanju Jevreja u Drugom svjet-skom ratu. Tako sam i ja, ovdje u švedskoj školi upoznao starca Samuela. On je toliko star i mršav da mi najviše liči na onu skorjelu egipatsku mu-miju koja hoda. Ali, on i njegova žena, evo već šezdeset godina, rade samo jedan jedini posao: svugdje i svakome priča-ju o stradanju Jevreja. To mu je svih ovih šezdeset godina jedini posao. U ovu moju školu on dođe svake jeseni, u tačno do-govoreno vrijeme, jer su njegovu priču o stradanju Jevreja nastavnici uvrstili u školske planove. Nikad nisam mogao prisustvo-vati njegovom izlaganju. Niti ću ikad moći. Zbog toga što bi me damla, tj. kap srčana, ubila, čini mi se. Kad ga vidim u školi, najradije bih počeo vri-štati, jer mi, namah, pro-struji kroz glavu misao o tome da li će ikad doći dan da Bošnjaci i Bošnja-kinje koji su preživjeli Genocid u Srebrenici, koji su preživjeli Omarsku, Dretelj, Foču, Višegrad, Sarajevo, Štrpce, Sjeve-rin, Bukovicu, isto ovako pričaju o tome? I to da pričaju u svrhu opomene. Isto ovako kako to starac Samuel radi. A Samuela

sam u jednoj prilici upi-tao zašto Izrael sada radi Palestincima isto ono što je Hitler radio Jevrejima, pa čak i gore stvari? Imao je kamaru „objašnjenja“ i „opravdanja“ za to.

Međutim, mene je isto-vremeno i strah kad o ovome razmišljam, jer sve mi se čini da u jed-nom dijelu bošnjačkog naroda počinje zaživlja-vati to da mi ne trebamo ni govoriti, ni pisati, ni o Srebrenici, ni Omarskoj, ni o Dretelju, ni o Foči, ni o Višegradu, ni o Sara-jevu, ni o Štrpcima, ni o Sjeverinu, ni o Bukovici, ni... A sve pod maskom onoga hinjskog, ulizivač-kog, neljudskog pa znaš mi, eto, ponovo moramo za-jedno... Svako onaj u čijoj se psihi „okoti“ ovaj hinjski bacil neka sebe upita sljedeće: Ako Bošnjaci presta-nu govoriti i pisati o svim zlodjelima koja ih, evo, vjekovima pogađaju i od veli-kosrpske i od veli-kohrvatske ideologije, da li će to zau-staviti i četništvo i ustaš-tvo u njihovim dušman-skim naumima?

Ko ima i zehricu bistre pameti, ko ima i zehri-cu ljudske kuraži u sebi, mora jasno i glasno kaza-ti, prvo sam sebi a onda i svima ostalima, da boš-njačka šutnja ni slučajno neće „odobrovoljiti“ ni velikosrpstvo ni veli-kohrvatstvo, pa da oni, onako namah, prestanu kidisati na Bosnu, na San-džak, na Bošnjake. Istina je, u stvari, da samo onda kad u svakoj bošnjačkoj kući bude imala kamara, gomila, hrpa knjiga, no-vina, video kaseta, cd-a o onome šta nam je uči-njeno i šta nam se i dan danas čini od strane i

velikosrpstva i velikohr-vatstva i kad budemo iskoristili svaku prigod-nu priliku da to pokazu-jemo i o tome pričamo svojoj djeci i svima dru-gima, tek tada možemo računati na to da nam se to više neće ponoviti. Tek tada će nosioci i četništva i ustaštva, bar malkice, ustuknuti, jer će znati da će biti raskrinkani, jer će znati da nećemo šutjeti.

Znadni, dobri moj Boš-njo, da tvoja, bošnjačka riječ danas mora imati istu onu snagu i istu onu ulogu kakvu je imala boš-njačka zulfikara (sa-

blja) i boš-njački tufek

(puška) u proš-lim vijekovima.

Jer, kad su naši dušmani znali da

ih u svakoj bošnjač-koj kući čeka bar po jedna zulfikara i bar

po jedan tufek nikad nisu ni na nas ni na naš toprak jurtisali, tj. kidi-sali. Tada su znali da će, kao napadači, kao ugnjetivači, biti ubije-ni. Međutim, kad su nas s podvalama tipa

„bratstvo-ubistva, mješoviti brakovi...“

doveli ovdje gdje su nas doveli i kad su bili sigur-ni da u bošnjačkoj kući više nejma ni zulfikare ni tufeka, onda su mogli okupirati polovinu Bo-sne i tamo, napraviti ko bajagi „republiku“ zvanu Masovna grobnica. Mogli su u Sandžaku zaustav-ljati vozove, autobuse, iz njih izvoditi Bošnjake i najzvjerskije ih ubijati.

E zbog toga, dobri moj Bošnjo, kao i zulfikara i tufek, danas istu snagu mora imati i tvoja riječ, tvoja knjiga, tvoja novi-na, tvoja radio i tv-emi-sija. Svojom riječju, do-bri moj Bošnjo, svjedoči o zlu koje ti je činjeno i koje će se nad tobom či-niti do Dana sudnjega ako ti i dalje budeš šutio.

Ja nisam vaiz, ali sam, svega mi na svijetu, do-bro upamtio kur’ansku pouku koja glasi: Neka o zlu govori onaj kome je zlo činjeno. E, pa ima li onda i jedan Bošnjak i Bošnja-kinja na bijelu dunjaluku kojem na neki način od strane velikosrpstva nije nekavo zlo učinjeno. Tvr-dim da takav insan boš-njački ne postoji. Postoje samo oni među nama koji toga učinjenog zla nisu svijesni, ali to ne znači da im to zlo učinjeno nije.

Zbogo toga, ne umukni, Dobri moj Bošnjo! Nego pričaj, piši, snimaj filmo-ve, tv-emisije o tome šta si doživio i šta i dan da-nas doživljavaš od strane onih koji ti dobro ne mi-sle. Nemoj se, dobri moj Bošnjo, bojati da ćeš time uništiti zajedništvo, od-nosno naštetiti zajednič-kom življenju sa Srbima, Crnogorcima... Ne, time ćeš ga samo ojačati. Jer, Srbi i Crnogorci koji istin-ski žele zajedništvo i sami osuđuju svoje fašizirane sunarodnike. Potvrđuju to Petar Luković, Gojko Berić, general Jovan Di-vjak, Stipe Mesić, Željko Milićević... Zbog toga, ne umukni, dobri moj Boš-njo, nego pričaj. Pričaj i piši. Pričaj i piši u svrhu zaustavljanja zla koje se nad tobom tako dugo sprovodi. Pričaj prvo svojoj djeci, unucima, pa potom i svima ostalima. Neka ti to pričaj i piši bude odmah iz riječi ikre. Ikre je, ti to dobro znaš, Boš-njo moj dobri, prva riječ tvoje duhovnosti, prva riječ Kur’ana Uzvišenog.

Pričaj i piši mora postati prva riječ tvoje historije, tvog pamćenja, tvog op-stanka, tvog... Pričaj k’o gore spomenuti starac Samuel, jer jedino tada možeš očekivati da će dušmani tvoji ustuknuti, odnosno da ti se ista zla neće ponavljati.

PISMO IZ BIJELA DUNJALUKA

DE JURE

SRBIJA (NE)PRAVNA DRŽAVAFerid Bulić

FeridBulić

39

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Pravna država je ona u kojoj se država kao cjelina teme-

lji na vladavini zakona i prava gdje vlast podlije-že nezavisnom pravosu-đu. To znači da građani mogu očekivati, na pri-mjer, nezavisno sudstvo. Izraz je karakterističan za zapadnu koncepciju države. Glavni poticaj za mijenjanje koncepta vla-davine prava u Evropi bili su procesi, kao reak-cija na nacionalsocijali-stičku zlouporebu prava. Novi koncept, nakon za-vršetka Drugog svjetskog rata je međunarodnim sporazumima odredio podložnost države i nje-nog pravnog ustrojstva općim vrijednostima na-ročito prava, ljudskih prava i slobode pojedi-naca. Jednakost i slobo-da objedinjuju se u ideji čovjekovog dostojanstva, što je glavno mjerilo ljud-skih prava i vladavine prava uopće. Sama težnja za jednakošću progresiv-na je i plemenita ako je povezana s težnjom za slobodom. Cjelokupna vlast se odnosi na legi-timno korišćenje moći koju posedjuje državni aparat. Vladavina prava ili pravna država zbog svojih vrijednosti a i ulo-ge koje imaju u građan-skom društvu postale su njegov sinonim. Karakte-ristika pravne države je da je njen državni aparat potčinjen društvu, gdje je suverenitet naroda pu-tem zakona izraz njego-ve najviše volje. Državni aparat treba biti adekva-tan uvjetima građanskog društva i u skladu sa ka-rakteristikama pravne države. Uvjetnost uređe-nja pravne države proi-zvod su koji je preduslov ekonomskog prosperiteta društva u cjelini. Iako su

ljudska prava najveće do-stignuće moderne teorije liberalizma zasnovane na tradiciji prirodnih prava, ona su, poput demokrati-je, najviše zloupotreblja-vana time što su postala bitan element imperijalne politike. Kopenhaški kri-teriji za prijem novih čla-nica u EU su: pravna dr-žava i harmonizacija svih zakona sa zakonima EU; politički stabilne institu-cije, demokratski pore-dak i poštivanje ljudskih i manjinskih prava.

U Srbiji nije moguće raz-matranje stanja reformi bez analize realnih pro-mjena u takozvanoj sferi političke vlasti. Što go-vori da je na temeljima pravne države ili kakvom se predstavlja Srbija sta-nje građana koji nisu srp-ske nacionalnosti i dalje problematično jer nisu priznati u srbijanskom društvu. Pored eviden-tnih dokaza i činjenica o njihovom stvarnom sta-nju, društvo ne pokazuje spremnost da se sa tim suoči. Nespremnost da se počinjeni zločin prizna

vodi njegovom poricanju i kasnijem ponavljanju, gdje se mogućnost da se nešto preduprijedi krije u odgovornom suočava-nju s prošlošću. Važan preduvjet pravne drža-ve je institucionalizacija bošnjačkog naroda, nje-gove kulture, inoviranje školskog sistema, te omo-gućavanje bošnjačkom narodu da bude uklju-čen u sfere državnog si-stema. Ljudska sloboda je viši princip građanske i pravne države gdje je ista ustavno garantira-na i zaštićena, što govori da su prava bošnjačkog naroda u Srbiji predmet neslobode, nejednakosti i diskriminacije. Osnovna pretpostavka efikasnosti kvalitetnog ostvarivanja državne vlasti jeste zako-nitost. Zakoni su podjed-nako obavezni za sve dr-žavne organe, odgovorna lica, društvene, privred-ne organizacije i građane. Pravna država je apsolut-ni uvjet da se svi subjekti organiziranog društva pridržavaju zakona. Za-konitost je princip na kome se temelji pravna

država. Međutim, ona je univerzalni princip koji se odnosi na sve struktu-re ekonomskog i politič-kog sistema, prije svega na državnu vlast. Princip jednakosti države i čove-ka izražava ideju o auto-nomnosti čovjeka u od-nosu na državu. Ssuština ovog principa svodi se na to da je čovek jedan od ključnih činilaca društva sa svojim garantiranim i zaštićenim pravima i slo-bodama. Ljudska prava su ona koja omogućuju čovjeku da bude slobod-no biće, da zadovoljava-bitne materijalne, poli-tičke i duhovne potrebe, da bude subjekt vlasti-tog života. To su prava bez kojih on nije čovek u savremenom smislu. Odnosno, ostvarenjem jednakih mogućnosti na vlast, obrazovanje, rad, pristojnih uvjeta za život, zdravstvenu i drutštvenu zaštitu – ispunjavaju se preduvjeti za poštivanje osnovnih prava čovjeka. Društveni sistem u Srbi-ji nosi preovladavajuća obilježja primitivnog, a u socijalnom smislu i repre-sivnog kapitalizma, gdje se, uglavnom, pojavljuju ponižavajuće socijalne nejednakosti, kao i insti-tucionalizirani haos, što se posebno odnosi na bošnjački narod. Bez mo-ralnog napretka čija je bit nepovredivost ljudskog života i ličnosti, nema ni suštnskog napretka u ra-zvoju i realizaciji ljudskih prava, gdje svakako u samom državnom i druš-tvenom rastrojstvu nema ni malo ohrabrenja u cilju poštivanja elementarnih prava Bošnjaka u Srbiji. Državni aparat treba biti adekvatan uvjetima gra-đanskog društva i u skla-du s karakteristikama pravne države

PRAVO U SRBIJI

PALA

TA NEP

RAVDE

Bez moralnog napretka čija je bit nepovredivost ljudskog života i ličnosti, nema ni suštnskog napretka u razvoju i realizaciji ljudskih prava, gdje svakako u samom državnom i društvenom rastrojstvu nema ni malo ohrabrenja u cilju

poštivanja elementarnih prava Bošnjaka u Srbiji.

ISLAMIJET

Palestinski zvaničnici že-stoko kritiziraju objavlji-vanje tajnih dokumenata o pripajanju Izraelu svih, izuzev jednog nezako-nito izgrađenog naselja u Istočnom Jerusalimu. Prijedlog bez preseda-na otkrivaju Al-Džazi-ra i Gardijan. On iznosi samo jedan od ustupaka koji su šokirali Palestin-ce i Arape širom svijeta, a sadržan je na hiljada-ma stranica povjerljivih bilježaka o sastancima, e-mail prepisci i drugim kontaktima palestinskih, izraelskih i američkih li-dera. Dokumenta se od-nose na period od 2000. do 2010. godine i pružaju izuzetan i živopisan uvid u raspad dvadestogodiš-njeg mirovnog procesa.Britanski list tvrdi da će sljedećih dana biti objavljeno još detalja o intimnom nivo tajne sa-radnje između izraelskih bezbjednosnih snaga i palestinskih vlasti, kao i o centralnoj ulozi britan-ske obavještajne službe u sastavljanju tajnog

plana kako bi se smanjila moć Hamasa na palestin-skim te-

ri-

torijama. U dokumentima se također tvrdi da su pa-lestinski lideri privatno bili upućeni u izraelski rat u Gazi 2008-2009.

Glavne palestinske frak-cije ljutito su reagirale na curenje dokumenata, a mnogi se pitaju ko je i za-što dostavio dokumente medijima i da li je cilj da se diskreditira palestin-ski predsjednik Mahmud Abas u okviru borbe za prevlast u pokretu Fatah. Prema Hamasu, sadr-žaj dokumenata govori da Palestinska uprava pokušava upropasti-TI palestinske ciljeve. Jaser Abed Rabo, viso-ki palestinski zvaničnik, kaže za Rojters da je ka-tarski emir „dao zeleno svjetlo” za kampanju protiv palestinskog ru-kovodstva na Zapad-noj obali. Katar ima bli-ske veze sa Hamasom. Al-Džaziru sponzorira Doha, mada vlada poriče da ima direktnu kontrolu nad kanalom.

Palestinsko vođstvo na Zapadnoj obali, koje je ovlašćeno za pregovo-re sa Izraelcima, dovodi u pitanje autentičnost dokumenata i nastoji

ublažiti štetu nastalu njihovim curenjem.

Glavni palestin-ski pregovarač Saeb Erekat ih je

ocijenio

kao „gomilu laži”, dok je vladajuća stranka Fatah pozvala član-stvo na demonstracije ispred biroa Al-Džazi-re na Zapadnoj obali. „Ono što je objavljeno je iskrivljeno, izvučeno iz konteksta i sadrži laži.“ – rekao je agenciji Frans pres Erakat.

Mahmud Abas je djelo-vao iznenađeno i kazao da je uvijek smatrao da su arapski lideri obavi-ješteni o stanju prego-vora. „Ne znam odakle je Al-Džazira dobila te tajne dokumente, ali mi ništa ne krijemo od naše arapske braće.” – kazao je Abas.

Ovo nije prvi put da se Abasova administracija sukobila sa Al-Džazi-rom, za koju se smatra da je naklonjena Hamasu.Palestinske vlasti su za-branile ovaj televizijski kanal na Zapadnoj obali 2009. godine nakon što je objavio tvrdnje da je Abas ujčestvovao u zavjeri i ubistvu palestinskog li-dera Jasera Arafata.

Rojters podsjeća da mno-ga dokumenta datiraju iz vremena pregovora Pale-stinaca sa administraci-jom Ehuda Olmerta 2008. godine koji su okončani početkom 2009., kada je Olmert bio pri- m o -

ran napustiti funkciju zbog korupcije.

Šef izraelske diplomati-je Avigdor Liberman je izjavio da objavljeni do-kumenti pokazuju da je, umjesto konačnog, ne-ophodno postići prelazni sporazum sa Palestinci-ma: „Pošto se pokazalo da (prethodna) vlada Ehuda Olmerta nije mo-gla postići sporazum, uprkos velikim ustupci-ma, svi shvaćaju da treba tražiti prelazni sporazum na duge staze.“ Liberman je govorio o planu prema kojem bi Izrael prihva-tio stvaranje palestinske države u „privremenim granicama”.

Prema izraelskom dnev-niku Harec, Liberman raz-matra stvaranje mini pa-lestinske države na manje od 50 odsto okupirane Zapadne obale. Stvaranje takve države ne bi uklju-čilo uklanjanje jevrejskih naselja, niti zamrzava-nje procesa podizanja istih. Palestinci se protive tom planu zato što gra-nice takve države neće biti konačno utvrđene.Ako dokumenti budu potvrđeni i iz nezavisnih izvora, riječ je o najvećem „curenju” dokumenata u historiji bliskoistočnog mirovnog procesa.

4040404040404040

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Tajna dokumenta koja je objavila Al-Džezira pokazuju da su palestinske vlasti htjele da pristanu na značajne ustupke Izraelu

KAPARISALI JERUSALEM

Kraj diktatora u arap-skom svijetu? Sigurno da im koljena klecaju diljem Bliskog Istoka, šejhovi-ma, emirima i kraljevima. Uključujući veoma stare, kao saudijskog, i mlade, u Jordanu, i predsjedni-ke – opet jednog veoma starog u Egiptu i mladog u Siriji – jer se Tunis nije trebao desiti. Niti ne-redi zbog poskupljenja namirnica u Alžiru, niti demonstracije protiv po-skupljenja u Amanu. Da ne spominjemo broj mr-tvih u Tunisu čiji despot je potražio azil u Rijadu; u istom gradu u kom se sakrio i Idi Amin.

Ako se to može desiti u Tunisu, onda se može desiti bilo gdje, zar ne? Zapad je Zejnul-Abidina Ben Alija podržavao zbog “stabilnosti”. Francuzi, Englezi i Nijemci, samo da spomenem, hvalili su ovog diktatora kao “pri-jatelja” civilizirane Evro-pe koji je umio izći na kraj sa islamistima.

Tunižani neće zaboraviti ovu historijsku epizodu, iako bismo mi voljeli da je zaborave. Arapi imaju običaj reći da dvije treći-ne tuniškog stanovništva – skoro sva odrasla popu-lacija – na jedan ili drugi način je radila za tajnu policiju Ben Alija. I oni su sigurno bili na ulicama protestirajući protiv čo-vjeka kojeg smo do proš-le sedmice voljeli. Ali, budite bez brige. Vlada “nacionalnog spasa” koju treba formirati Muhamed Ganuši, Ben Alijev vjerni sluga već dvadeset godi-na, sigurno će više imati obzira za naše, nego za interese sopstvenih gra-đana.

Bojim se da će se desiti ista priča kao i uvijek. Da, mi bismo voljeli da u Tunisu

bude demokratija – ali ne puno demokratije. Sjećate li se kako smo željeli da i Alžir u ranim devedese-tim ima demokratiju? Ali kada je izgledalo da bi islamisti mogli pobijediti u drugom krugu izbora, podržali smo vojsku koja je poništila izbore i iza-zvala građanski rat koji je odnio 150.000 života. Ne, mi u arapskom svijetu ne želimo demokratiju. Mi tamo želimo red, mir i stabilnost. Čak i u Hosni Mubarakovom korumpi-ranom Egiptu je to što že-limo. I to je ono što ćemo i dobiti. Arapski svijet je-ste tako nefunkcionalan, koruptan, ponižavajući i nemilosrdan – ne za-boravimo da je Ben Ali protestante nazvao “tero-ristima” i nesposoban za bilo kakav socijalni ili po-litički napredak, jer prili-ke da postojeće demokra-tije proiziđu iz haosa koji vlada na Bliskom Istoku su ravne nuli.

“Naši” momci

Zadatak arapskih vođa je onakav kakav je uvijek i bio: da kontroliraju svoj narod, da drže poklopac nad njima, da vole za-pad i da mrze Iran. Šta je Hillary Clinton radila prošle sedmice kada je Tunis gorio? Ona je ko-rumpiranim prinčevima Zaljeva govorila kako je njihov zadatak da podr-že sankcije protiv Irana, da mu se suprotstave, da se pripreme na još jedan udar na jednu musliman-sku zemlju nakon dvije katastrofe kojima su SAD i Engleska poklopile regi-on. Za nas na Zapadu je ovo stari problem. Nama su puna usta “demokra-tije” i mi svi zagovaramo fer izbore – snadbijevaju-ći Arape ljudima za koje mi želimo da budu izgla-sani. Ali, u Alžiru prije dvadeset godina nisu bi-

rali “naše momke”. Niti u Palestini. Niti u Libanu. A onda im mi udarimo sankcije, prijetimo im, upozoravamo ih na Iran i

očekujemo da drže usta začepljenim kada Izrael krade još više zemlje za svoje kolonije na Zapad-noj Obali.

Godinama je ovaj užasni diktator Ben Ali govorio o “lagahnoj liberalizaci-ji” svoje zemlje. Ali, svi diktatori znaju da su u najvećoj opasnosti kada počinju oslobađati svoj narod od okova. I Arapi su se ponašali kako smo i očekivali. Samo što je Ben Ali pobjegao iz Tuni-sa, arapska štampa, koja ga je do tada hvalila, jer je dobijala novac do nje-ga, počele je da ga satani-zira. Sada ti novinari pišu o “lošoj vladi”, “korup-ciji”, “autoritarnom stilu reagiranja”, potpunom odsustvu ljudskih pra-va”. Rijetko kada su riječi libanskog pjesnika Halila Džubrana zvučale tako bolno tačne: Jadna je na-cija koja pozdravlja novog vladara cvijećem i ispraća ga zvižducima, samo da bi pozdravila novog vladara ponovo sa cvijećem.

Navodno je Alžir bogat kao i Saudijska Arabija. Zemlja posjeduje zalihe nafte i plina, ali istovre-meno imaju i jednu od

najviših stopa nezaposle-nosti na Bliskom Istoku, ljudi nemaju socijalnu sigurnost niti bilo čega za svoje građane, jer su nje-zini generali državno bla-go sklonili u Švicarsku. Ne zaboravimo ni poli-cijsku brutalnost. Podru-mi za mučenje će i dalje raditi punom parom. Mi ćemo i dalje imati dobre odnose sa diktatorima. Nastavit ćemo naoruža-vati njihove vojske i tra-žiti da uspostave mir sa Izraelom.

I oni će raditi ono što bu-demo željeli. Ben Ali je pobjegao. Sada počinje traganje za diktatorom u Tunisu koji će biti po našem ukusu, “dobro-naklonom autoritarnom vladaru” – kako će no-vinske agencije nazvati tog okrutnog čovjeka. A pucnjave će se i dalje na-staviti, sve dok se ne us-postavi “stabilnost”. Ne vjerujem da je vrijeme arapskih diktatora proš-lo. Za to ćemo se već po-brinuti.

GLOBUS

Robert FISK

4141

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

Jadna je nacija koja pozdravlja novog vladara cvijećem i ispraća ga zvižducima, samo da bi pozdravila novog vladara ponovo sa cvijećem.

INDIPENDENTOVA ANALIZA DEŠAVANJA U TUNISU

SUROVA ISTINA O TUNISU

JAVNI NATPISI U NOVOM PAZARU SVJEDOČE O DISKRIMINACIJI NAD BOŠNJACIMA

Dženita NICEVIĆ

Džežž nitaNICEVEE

IVV Ć

4242

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etOZNAČENO

ŽIVIMO ZAJEDNO – DA ILI NEStari grad „Ras“, manastir „Sopoćani“, stara Petrova crkva... A gdje su Altun-alem džamija, Hamam, Arap-džamija... Zar se to ne

nalazi u Novom Pazaru? Zar se na prostoru Novog Pazara ne prepliću vijekovima islamska i hrišćanska kultura?

Svejedno da li se kre-ćete iz Beograda put Kraljeva, Prištine ili

Podgorice, sigurno neće-te naići na natpis koliko je Novi Pazar udaljen od Beograda ili još koliko kilometara treba preći do dolaska u Novi Pazar, peti grad po veličini. Ali ćete, budite ubijeđeni u to, pročitati natpise mno-go manjih gradova ili op-ćina od Novog Pazara. Ako svi pričaju i svima su puna usta multietičnosti, različitosti, zajedničkog života, čak i vlast u No-vom Pazaru čine Bošnjaci i Srbi, zašto onda na sa-mom ulazu u Novi Pa-zar, na tabli, jedan ispod drugog ne mogu stojati natpisi džamija i crkava,

odnosno kulturno-histo-rijskih spomenika islam-ske ili hrišćanske kultu-re. Dobro je da se imaju natpisi pravoslavne arhi-tekture, ali gdje su nazivi islamske arhitekture? Da li to znači da u Novom Pazaru ne postoji Altun-alem džamija? Da li to znači da u Novom Pazaru ne postoje Hamam, Arap-džamija, Amiragin han i još mnogi drugi oču-vani spomenici kulture iz perioda Otomanskog

carstva? Zar Novi Pazar nema nadaleko čuvenu Staru banju? Ko je kriv za to? Mi ili vlast? Podjed-nako smo krivi i mi i oni koji natpise postavljaju! Nije prvi put da se o tome govori. Čak su i putnici namjernici primjetili ne-postojanje natpisa spo-menika kulture islamske arhitekture koji su pod zaštitom Zavoda za za-štitu spomenika. Ipak, poslije svake posjete No-vom Pazaru, oni pričaju o kulturnom nasljeđu i spomenicima kojih“ ima, ali i nema“.Iako imovina na kojoj pravo polaže Islamska zajednica još uvijek nije vraćena, mada je Zakon o restituciji usvojen, bar

bi bilo dobro da se na ta-blama, na ulazu i izlazu iz Novog Pazara ,vrate, pored naziva pravoslav-ne arhitekture, i nazivi islamske kulture. Narodi koji žive u Novom Paza-ru nisu isti, različiti su. To nije mahana, to je vrlina. Naše različitosti su naše bogatstvo. Pa zašto ne bismo s tim bogatstvom upoznali i turiste koji do-laze u Novi Pazar?

EJ VALA TI MEHONeke izjave se mogu opravdati samo gladnim tr-buhom, krmeljavim očima i nagluhošću. Ali one posebne, koje zdrav razum može pravdati jedino poimanjem da su kazane našte srca, ili kako bi mi u Sandžaku kazali naštinje, zavrjeđuju najdublju pažnju zbog svoje stupidnosti i bezskrupulozno-sti, u čiju istinitost ni sami autori ne mogu povje-rovati.

Jednu takvu naštinjsku bacio je skoro i Meho Omerović, narodni poslanik i rukovodilac Ljaji-ćevog SDPS-a, govoreći da ne vidi ništa sporno u tome što se bošnjačkoj djeci nameće pravoslavni blag-dan sveti Sava, te da svi trebamo sve praznike proslav-ljati. Ej vala ti, Meho! I sretna ti slava bila! I sretan ti slavski kolač, i opelo, i kandilo, i sveta vodica, i svi sveti!

Jahja Fehratović

PRIPREMA ZA HISTORIJSKI PROJE-KAT ‘’THE BALKANS’’

Studenti IV godine glume na Internacionalnom Univerzitetu u Novom Pazaru u klasi Envera Petrovcija, zajedno sa svojim profesorom, pripre-maju projekat ‘The Balkans’ .

Oni kazu da ,ukoliko se ovaj projekt realizira, to će biti predstava svetskog nivoa i da će učestvo-vati na svim regionalnim i međunarodnim festi-valima.

U cilju podrške kulturnim događajima u Novom Pazaru koji su od lokalnog,regionalnog i među-narodnog karaktera, ovom prilikom studenti pozivaju sve zainteresirane da finansijski podrže ovu predstavu.

NA NAŠTINJE

REGIONALNO POZORIŠTE U NOVOM PAZARU

Mladunac bjeloglavog supa koji se proljetos ispi-lio u kanjonu Uvca nedavno je zalutao čak u da-leku Re-publ iku J e m e n . Pri pr- vom letu iznad vode Uvačkog jezera ptića nejakih krila nebu pod oblake podigle su vazdušne struje i odnijele do krajnjeg jugozapada Arapskog poluo-strva, tri i po hiljade kilometara daleko od roditeljskog gnijezda.Vijest o prizemljenju mladog bjeloglavog supa u za njega nepoznate krajeve u Srbiju su poslali or-nitolozi iz Jemena. Na nozi odbjeglog ptića oni su pronašli identifikacioni prsten i o dolasku nezva-nog gosta obavijestili kolegu dr Sašu Marinko-vića iz Beograda, a ovaj zaposlene u preduzeću „Rezervat Uvac“ koje se stara o 7.500 hektara zaštićenog prirodnog dobra i koloniji od oko 500 ptica orla lešinara koji je pod zaštitom države.- Mada je ovo najduži zabilježeni let jednog bje-loglavog supa iz kanjona Uvca, ipak nije veliko čudo za pticu koju zbog zadivljujućeg leta i ras-pona krila od gotovo tri metra s pravom zovu „nebeski kralj“. Jedan od naših prstenovanih or-lova pre nekoliko godina stigao je do Izraela, na oko dvije hiljade kilometara od Uvca, a drugi do

Estonije – kaže Slobo-dan Ljubojević, direk-tor preduzeća „Rezer-vat Uvac“.Beloglavi supovi su

visokoletači koji često dosegnu visinu od oko tri hiljade metara. Tehniku leta su, tvrde ornitolozi, doveli do savršenstva i jedreći na toplim vazduš-nim strujama često znaju da prevale i po par sto-

tina kilometara.Bjeloglavi supovi, svojevrsni čistači prirode koji su odvajkada letjeli iznad ovih prostora, prije samo tridesetak godina bili su na ivici istrebljenja. Zahvaljujući akciji koju je sredi-

nom devedesetih godina prošlog vijeka pokre-nula grupa zaljubljenika u ove ptice i pomoći države, danas se u liticama iznad Uvačkog, Zlatarskog i Radonjskog jezera gnijezdi preko 80 parova ptica, a kolonija bjeloglavog supa u Specijalnom rezervatu prirode Uvac jedna je od najvećih u ovom dijelu Evrope.

- Narod se u ovom kraju oduvijek prema be-loglavim supovima ophodio sa strahopoštova-njem, pa je „nebeski kralj“ vjerovatno zbog toga i odabrao da mu kanjon Uvca bude jedno od po-sljednjih staništa na Balkanu. U ne tako davna vremena, kada su se pašnjaci na obodu kanjona bijeleli od stada, domaćini su, kaže legenda, naj-boljeg brava iz stada ostavljali za orlove. Danas se na dva hranilišta u kanjonu, uz pomoć mješta-na i klaničara, istjera i orlovima servira preko 60 tona mesa uginulih životinja i klaničkog otpada – kaže Ljubojević.Gosti na pansionu- Beloglavi supovi iz našeg rezervata redovno kr-stare nebom iznad Mediterana i vraćaju se ovdje na Uvac. Nije rijedak slučaj ni da ove ptice zaluta-ju u kanjon Uvca iz kolonija širom Evrope i Azije. Tako trenutno „na pansionu“ imamo nekoliko bjeloglavih supova stranaca iz Izraela i Italije, kao i jednog orla lešinara sa nepoznatim marke-rom, koji će tek narednih dana biti dešifrovan uz pomoć ornitologa – kaže Slobodan Ljubojević, di-rektor preduzeća “Rezervat Uvac”.

Ministar bez portfe-lja u Vladi Srbije Su-

lejman Ugljanin izjavio je za Tanjug da je pri-sustvovanje predstavnika nacionalnih manjina svetosavskim akademijama fakultativno ne samo za Bošnjake već i za sve druge koje žive u Srbiji. Ugljanin smatra da su, kada je riječ o posljednjim izjavama glavnog mmuftije Muamera Zukorli-ća, mediji ipak upali u zamku dozvolivši da on, kako je rekao, diktira politička zbivanja u zemlji. „Ja sam kao gradonačelnik govorio i preko medi-ja i na skupštini mojim sugrađanima nešto šta je istina: svetosavlje to je temelj srpskog i vjerskog i nacionalnog identiteta. I to je jedna od poželj-nih razlika između srpskog većinskog naroda i

manjina koje imaju neki svoj idnetitet. Ja kao mi-nistar u ovoj demokratskoj Srbiji, demokratskoj vladi tvrdim da mi, kao vlada, nećemo dozvoliti ničiju asimilaciju. Prisustvovanje akademija, to je jedna fakultativna stvar. Regularno bi bilo da pri-sustvuju roditelji a ne djeca. Zašto ne djeca? Zato što su djeca maloljetna. Ona ne poznaju svoju vje-ru, a kamoli tuđu. I postoji mogućnost da postoji mogućnost asimilacije. Zato smi mi, kao Vlada, rekli: ‘To je fakultaivno.’ Ko hoće nek dođe, ko neće ne mora. Nije stvar samo sa Bošnjacimam, ista je stvar i sa Rusinima. Ima ateista u Pazaru čija će djeca da učestvuju, i da pišu radove, i da crtaju, i da učestvuju na takmičenju. Znači, to je fakultativna stvar.“

BJELOGLAVI SUP STIGAO DO JEMENA

ZA IBRET

4343

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

↑↑FAKULTATIVNO POKRŠTAVANJE

BH TEME

44

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

U roku Od petnaest godina, bosanskog držav-ljanstva se odreklo 51.847 građana. Ako se ne promijeni Zakon o državljanstvu BiH, taj broj će biti drastično povećan nakon prvog januara 2013. godine.

Naime, tada će svi državljani BiH sa kojim naša država nema potpisan sporazum o dvojnom dr-žavljanstvu izgubiti bh. državljanstvo, ukoliko prihvate državljanstvo zemlje u kojoj se nalaze. Tako nešto može spriječiti vladajuća garnitura izmjenom postojećeg zakona ili potpisivanjem ugovora o dvojnom državljanstvu. Zorica Rulj, portparol Ministarstva civilnih poslova BiH, kaže da važeći Zakon ne predviđa olakšice za one koji su izvorni državljani BiH, nego su duž-ni ostvariti privremeni boravak u našoj zemlji u trajanju od pet godina i stalni od osam godina, kako bi stekli pravo da ponovno zatraže bosan-sko državljanstvo.

„Imajući u vidu činjenicu da je veliki broj gra-đana koji su se odrekli našeg državljanstva radi školovanja ili ostvarivanja drugih statusnih pita-nja u inostranstvu, predložili smo izmjene Zako-na kako bi rokovi bili skraćeni. Predloženo je da oni koji su izvorni bh. državljani mogu ponovo ostvariti pravo na državljanstvo BiH, nakon dvi-je godine boravka.“ – precizira Rulj. Inače, u Mi-nistarstvu smatraju da takav pristup pozitivno utiče na status bosanske dijaspore, kao i na one koji nisu svojom željom postali državljani druge države.

“On je koliko znam prošao u Vijeću ministara preglasavanjem bošnjačkih ministara i predlo-žen Parlamentu. Međutim, taj prijedlog uopće ne rješava ovo pitanje, a to je član 17. Zakona o državljanstvu koji treba ukinuti.” – kaže Džafe-rović. On naglašava da treba spriječiti činjenicu da veliki broj građana izgubi državljanstvo BiH zato što naša država nije zaključila ugovore. Ne-ophodno je predložiti ili da se briše član 17 ili zaključiti ugovore o dvojnom državljanstvu sa svim državama gdje se nalaze bosanski držav-ljani, kako oni ne bi izgubili državljanstvo BiH.

“Oni ne samo da se ne bave ukidanjem člana 17, nego idu dalje u pogoršavanju statusa bh. dijaspore. Predlažu da, ako neko od njih izgubi državljanstvo a bude htio ponovo aplicirati za bh. državljanstvo, mora imati odobren stalni ili privremeni boravak najmanje dvije godine. Do sada se to nije tražilo.” – pojašnjava Džaferović dodajući da će SDA odbiti predložene izmjene Zakona o državljanstvu.

Senada Softić-Telalović, potpredsjednica Vije-ća bh. organizacija Australije, kaže da izmjene Zakona o državljanstvu predstavljaju finalni dio etničkog čišćenja. Ona podvlači da je “namjera da se protjeranim bh. građanima za sva vreme-na zatvore vrata BiH”.

IZVOR: SAN

BOSANCI STRANCI U BOSNI

Reisulema dr. Mustafa ef. Cerić

1952. – Rođen u Velikom Čaj-nu kod Visokog;1967. – Završio osnovnu ško-lu u rodnom mjestu;1972. – Završio Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu;1978. – Diplomirao na Uni-verzitetu Al-Azhar u Kairu;1978. – Vjersko-prosvjetni re-ferent u Bijeloj džamiji u Gra-čanici;1981. – Imam Islamskog kul-turnog centra u Čikagu;1983. – Magistrira na Odsjeku za bliskoistočne jezike i civili-

zacije Univerziteta u Čikagu;1986. – Doktorira na istom univerzitetu s tezom: Studija o teolokom učenju Ebu Mensura el-Maturidije;1986. – Glavni imam Zagrebačke džamije, docent na Islam-skom teološkom fakultetu u Sarajevu, predsjednik Udruže-nja ilmije u Hrvatskoj i Sloveniji;1991-1993. – Profesor na Institutu za islamsku misao i civi-lizaciju u Kuala Lumpuru, Malezija;1993. – Izabran za naibu reisa u ratnom Sarajevu;1995. – Objavio knjigu na engleskom Roots of Synthetic Theology in Islam u Kuala Lumpuru;1996. – Primio Menšuru za vršenje dužnosti reiu-l-uleme;1997. – Dobitnik odlikovanja najvišeg ranga od egipatskog predsjednika Husni Mubaraka za doprinos u širenju islam-ske misli unutar i izvan svoje zemlje;1997. – Osnivač i punopravni člana Evropskog vijeća za fe-tve na čijem čelu je šejh Kardavi;1997. – Osnivač i član Međureligijkog vijeća Bosne i Her-cegovine;1998. – Izabran za reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini;2000. – Izabran za redovnog člana Fikhske akademije za fe-tve pri Rabiti (Svjetska muslimanska liga) u Meki;2001. – Jedan od osnivača i punopravni član Fondacoje za mezarje i memorijalni centar u Potočarima;2001. – Jedan od osnivača Islamskog evropsko vijeće sa sje-dištem u Parizu;2002. – Sudionik konferencije Evro-atlantskog partnerskog vijeća i održao predavanje o temi: Islam protiv terorizma;2002. – Objavio knjigu Vjera, narod i domovina u Sarajevu;2003. – Dobitnik UNESCO-ve nagrada za mir Felix Houp-houet Boigny za poseban doprinos međureligijskom dija-logu, toleranciji i miru u svijetu;2003. – Sudionik na OSCE-ovoj konferencija u Beču sa pre-davanjem o temi: Rasizam, ksenofobija i diskriminacija;2004. – Dopisni član Kraljevske akademije Muesset Al Bejt u Ammanu;2004. – Dobitnik Sir Sternbergove nagrade koju dodjeljuje Međureligijsko vijeće Kršćana i Jevreja za doprinos među-vjerskom razumjevanju;2004. – Član Svjetskog vijeća za islamsko misionarsvo, Li-bija;2005. – Dobitnik nagrade Gazi Husrevbeg;2001-2005. – Sudionik na Svjetskom ekonomkom forumu u Davosu i član Grupe 100 za odnose između islama i Za-pada;2005. – Ponovo izabran za reisu-l-ulemu.

CURICULUM VITAE

REGION

ULAZAK REGIONA U EU KOČE RATNI ZLOČINI

Objavljen izvještaj Hjuman rajts voča o stanju ljud-skih prava na zapadnom balkanu

Sarajevo (Rojters) – Neadekvatno procesuiranje rat-nih zločina počinjenih 1990-ih spriječilo je evropske integracije zapadnog Balkana, ocijenila je organizaci-ja Hjuman rajts voč (HRW) u svom godišnjem izvje-štaju koji je objavljen juče.

„Svi će se složiti da integracije u EU predstavljaju cilj zapadnog Balkana“, naveo je u saopštenju Ben-džamin Vord, zamjenik direktora HRW-a za Evropu i centralnu Aziju. „Međutim vlade iz regiona mora-ju da shvate da veća posvećenost ljudskim pravima predstavlja ključni dio ovih evrop-skih aspiracija“.

U izvještaju HRW-a se kritikuje stanje ljud-skih prava u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Kosovu i Srbiji. Od svih pomenutih država, Hrvatska je najbliža tome da postane člani-ca EU i nastoji da okonča pristupne prego-vore ove godine. BiH, Srbija i Kosovo su još uvijek u ranoj fazi procesa pristupanja i ne očekuje se da će u narednim godinama po-stati članice Unije.

Sve one treba da porade na popravljanju učinka u hvatanju i procesuiranju bjeguna-ca optuženih za ratne zločine, navodi se u izvještaju i istovremeno poziva EU i SAD da nastave da vrše pritisak u tom smjeru, naro-čito na Srbiju i Kosovo.

U izvještaju se od misije EU na Kosovu traži da temeljno ispita navode o ratnim zločini-ma Oslobodilačke vojske Kosova (OVK).

Izvještaj je objavljen dan prije sjednice Par-lamentarne skupštine Savjeta Evrope na kojoj će se glasati o izvještaju Dika Martija kojim se pripadnici OVK lojalni premijeru Hašimu Tačiju optužuju za kidnapovanje, šverc oružjem i narkoticima, te za ilegalnu trgovinu ljudskim organima u periodu 1999-2000.

HRW je pozvao Srbiju, za koju navodi da je napravi-la izvjesni pomak u procesuiranju domaćih slučajeva ratnih zločina, da uhapsi glavnog haškog bjegunca Ratka Mladića, optuženog za genocid u Srebrenici.

U Hrvatskoj, gdje je porastao broj istraga ratnih zlo-čina počinjenih nad Srbima od strane hrvatskih oru-žanih snaga tokom rata 1991-1995, u izvještaju se na-vodi da su uglavnom Srbi ti koji se procesuiraju za ratne zločine i izražava se zabrinutost o prisustvu pristrasnosti.

Pravosudne vlasti u Bosni, gdje su u toku mnogi pro-cesi kako pred specijalnim vijećem za ratne zločine, tako i u lokalnim sudovima, se suočavaju sa prepre-kama koje se tiču osoblja i finansiranja, kaže se u iz-vještaju.

MAKEDONIJA MIJENJA USTAV

Sada je na potezu vlada koja je i inicirala promjenu Ustava u dijelu koji se odnosi na ekstradiciju osum-njičenih s dvojnim državljanstvom kako ono ne bi bilo prepreka za izručenje osoba optuženih za korup-ciju, pranje novca i šverc

Poslanici u Sobranju Makedonije podržali su inicijati-vu za promjene u Ustavu, čime je započela prva od tri faze u promjenama najvišeg pravnog akta.

Od 120 poslanika, 90 je za promjenu Ustava. Sada je na potezu vlada koja je i inicirala promjenu Ustava u dijelu koji se odnosi na ekstradiciju osumnjičenih s

dvojnim državljanstvom, kako ono ne bi bilo prepre-ka za izručenje osoba optuženih za korupciju, pranje novca i šverc.

Vlada sada treba podnijeti nacrt amandmana za pro-mjenu Ustava, o kojima će se na sjednici parlamenta pojedinačno glasati.

Poslije toga bi trebala uslijediti javna rasprava o amandmanima.

U trećoj fazi je predviđeno podnošenje prijedloga amandmana na Ustav, a procedura se završava gla-sanjem o amandmanima za čije usvajanje je potrebna dvotrećinska većina ukupnog broja poslanika.

Opozicija i albanske stranke najavili su svoje aman-dmane za promjenu Ustava.

45

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

et

46464646

revij

a SA

NDŽA

K |

1. fe

brua

r 201

1. |

br.

149

| Sa

ndza

kPRE

SS.n

etIZ ARHIVA

Ако је истина да се главно богатство наше земље састоји у њеним људима, онда то највише важи за Санџак. Људски материјал који се ту налази одиста изгледа врло добар. А његова вредност расте тим више што овај крај нема велнких природних погодности и што скоро потпуно оскудева у саобраћајним средствима. Сиромашне су и Црна Гора и Далмација и Херцеговина, али оне имају море на домаку, а море је родитељ цивилизације и културе. Оне имају изглед на свет, излаз у свет. И Србија није по природи богата, али има моравску долину преко средине, Саву и Дунав на северу, Дрину и Тимок лево и десно. Санџак је мање природно обдарен и од Босне, а још rope је услужен саобраћајним могућностима. У толико је загоиешније, откуда на таквом месшу онакви људи: снажни, крепки, отворена духа, предузимљнви, борбени?Са тим питањем у глави, пошао сам летос да видим Санџак, да га откријем за себе, као што сам прошле године открио Црну Гору, нудновату нову, нигде не приказану. Одакле да уђем у Санџак? Из Србије, или са Косова, из Црне Горе или из Босне? За испитивање људских друштава — особито на једном покретном терену као што је Балкан — врло је важно којим ће се путем улазити у једну покрајину. Најбоље је ако се узме онај правац којим се вршило насељивање, ако се обнови прошлост, ако се иде по трагу ранијих и каснијих досељеника. To важи нарочито за емигрантске области, то јест за оне које су недавно напуњене досељеницима. Са које стране, дакле, ући у Санџак?Да би се на ово питање одговорило, треба претходно знати да ли је Санџак једна људска матица, као Црна Гора, Херцеговина и Маћедонија. У Србији ћете врло често чути да се ова или она задруга доселила из Санџака, из Старога Врха, од Сјенице, од Новог Пазара. . . To се чак више чује, — бару југозападним крајевима, — него да су људи досељени из Црне Горе или из Херцеговине. Говори се и пише исто тако о расности Санџаклија,

о њиховој чисто¬крвности. Јесу ли то, дакле, староседеоци, нетакнути миграцијама, као Црногорци и Херцеговци, — бар они у планинама к даље од мора, — или су они досељеници, као Србијанци и Војвођани. Шта је управо Санџак у социолошком погледу?Мало сам имао времена да уђем у дубље проучавање. Нисам хтео да ме збуне написи људи који су друге ствари тражили у Санџаку. Више сам волео да најпре сам видим, и да видим брзо, како ме неби завеле појединости. Дошао сам до закључка да је Санџак једна насељеничка емигрантска област, а не староседелачка и успокојена. По начину постанка, он највише личи на Србију. Села и градови у Санџаку јесу само етапне станице, на којима се исељеници из Херцеговине, из Црне Горе, из Метохије, можда и из Јужне Србије, задржавају извесно време, пре него што пређу у Србију.Да је то тачно види се пре свега no томе што у Санџаку нема обучајног права развијеног у оном обиму како је то у Црној Гори и Херцеговини. Нема, затим, заједничког поседа (испаша, шума итд.), или бар не у облику комуна, као што налазимо у Црној Гори. Најзад, свет који у Санџаку станује ни из далека се не одликује оном смерношћу к стидљивошћу која пада у очи међу Црногорцима, — док су у својим брдима, међу саплеменицима и браственицима. Санџак је, дакле, мање колективистнчки u патријахалан, а више индивидуалистички нестројен и организован. У томе, он иде у исти ред са Србијом, разуме се још нејасно и недовољно изражено. Особине које данас има његово друштво развијене су и израђене у Србији, — док су овде у сировом стању. У социолошком погледу Санџак преставља недавну прошлост Србије, док се садашње уређење Србије може обележити као будућност Санџака.Има, међутим, две чињенице које доносе разлику. Пре свега географска погодност за саобраћај: одсуство једне велике речне долине; затим, велики број муслиманског становниипва, кога у Србији нема. Ове чињенице нису непреиостива сметња за напредак Санџака, Долина Лима је још сасвим неискоришћена: то је, међутим, санџачка Морава. Полимље је било непријатељ сточарског православног заробљеног и заосталог Санџака.

Оно ће бити кичма земљорадничког, слободног, привредно и културно напредног Санџака. Муслимани који ту живе већином су наше крви и језика: они у томе развоју могу одмах учествовати на равној нози са православнима. Центри привредног живота су до сада били Пештер, Јабука и други висови са чувеним шумама и испашама, орловска и хајдучка гнезда. У будуће, живот ће се развијати све више у долини, у градовима и у питомини. Козе ће ишчезнути; број оваца ће се смањити; шуме ће се проредити. Појавиће се у већем броју златиборско говече и њихови културнији парњаци. Свиње ће се гајити све више. И воће, и поврће. Као у Словенији: у Долењском, у Горењском; да не речемо, као у Швајцарској.Први услов за шо јесте саобраћај. Тога Санџак мема: он је у средини оног дела наше државе који је велики као предратна Србија, a у коме има свега пет киломешара железнице. У горем је положају од Црне Горе, јер она додирује море н има изврсне главне путеве. Санџак је одвојен од света, јер нема путева: зар се не дешава да га сметови снега одсеку од поште, од новнна, од живота no тридесет и no четрдесет дана?Ако се за Санџак не учини што треба, ако се не саграде путеви и не проведе железница, не подигну школе и не уреде земљишни, пашњачки и шумски односи у корисш сељака, — он he се раселити. Онај људски елеменат који тамо живи не може се дуго задовољавати оскудним и заосталим приликама. Најбољи и најспособнији he отићи. Санџак ће и даље остати један луст крај, коме је сва живост долазила од пролазника. Аутомобили су убили ханове и друмске механе. Железнице, које носе досељенике мимо Санџак, убиће ову станицу наших унутрашњих кретања Зато, железница треба да уђе у сам Санџак, a са њом заједно све што доноси савремена цивилизацнја. Пре железнице можда чак и место ње морају доћи путеви са теретним и путничким аутомобилима. И онда школе, у што више села, у свим селима.Ко ће то створити? Људи из самог Санџака. Они морају тражити и добити за свој крај. Не смеју се задовољити када се сами извуку из дивљине и постану господа и газде у другом крају, као што су до сада чинили. Ипак, највећа улога у подизању Санџака припада онима онима који и данас тамо живе и паше заједно са сељацима.

Др. Драгољуб Јовановић

VAKUF MEARIF NA HADŽETU VAKUF MEARIF NA HADŽETU PRIJE I POSLIJE SKRNAVLJENJAPRIJE I POSLIJE SKRNAVLJENJA