Rizik menadžment i osiguranje ( II parcijala)

PRIVATNO OSIGURANJE

Privatno osiguranje nude privatni osiguravatelji, mada vlasnik osiguravatelja može biti i država. Ono je uglavnom na dobrovoljnoj osnovi, mada postoje i obavezne vrste privatnog osiguranja, ali i za njih postoji sloboda u pogledu izbora osiguravatelja.Razlikujemo 4 osnovne vrste privatnog osiguranja:

1. životno osiguranje2. osiguranje od nezgoda i zdravstveno osiguranje3. osiguranje imovine4. osiguranje od odgovornosti

1. ŽIVOTNO OSIGURANJE

Osnovni rizici koji se pokrivaju životnim osiguranjem : 1. rizik prerane smrti; 2. rizik nedovoljnih prihoda za vrijeme starosti.

1.1. Aktuarske osnove životnog osiguranja

Proračun neto premije u životnom osiguranju vrši se na bazi pokazatelja smrtnosti pomoću kojih osiguravatelji utvrđuju vjerovatnoću nastupanja osiguranog slučaja. Vjerovatnoće smrti za pojedine starosne grupe mogu se utvrditi praćenjem jedne generacije od rođenja pa do umiranja posljednjeg lica u generaciji (longitudinalni metod). Postupak se uveliko olakšava ako se istovremeno posmatra više generacija u toku određenog vremenskog intervala i prati smrtnost lica po starosnim grupama (transferzalni metod).Pored pokazatelja smrtnosti, za obračun neto premije neophodno je odrediti i obračunsku kamatnu stopu.Konačan iznos premije koji osiguranik plaća sadrži, pored neto premije, i dio predviđen za pokriće režijskih troškova poslovanja. Utvrđivanjem visine ovih troškova osiguravatelj, faktički, određuje konačnu premiju osiguranja.

1.2. Proizvodi životnog osiguranja

1.2.1. Karakteristike proizvoda životnog osiguranja

Isplata osigurane sume kod životnog osiguranja vezana je za događaj smrti osiguranog lica. Sama po sebi smrt nije neizvjesna, ali je neizvjesno vrijeme njenog nastupanja. Zato se putem proizvoda životnog osiguranja na osiguravatelja prenosi rizik da će osigurano lice umrijeti previše rano, odnosno previše kasno. Kako se sa starenjem osiguranog lica povećava i vjerovatnoća njegove smrti, premija potrebna za pokriće rizika zavisi od starosti osiguranog lica. Za proizvode ž.o., za razliku od osiguranja imovive i osiguranja od odgovornosti, karakteristično je da ne postoji mogućnost djelimičnog gubitka, jer se u slučaju da nastupi osigurani slučaj korisniku osiguranja isplaćuje cijeli iznos osigurane sume. Kod ugovora o ž.o. treba razlikovati osiguranika (osigurano lice), korisnika osiguranja i ugovaratelja osiguranja.

1

Ponuda osiguranja . Ugovor o životnom osiguranju zaključuje se na osnovu ponude u kojoj su navedeni osnovni podaci o osiguraniku, a koji su relavantni za utvrđivanje uslova osiguranja. Prihvatanjem ponude osiguravatelj izdaje ugovaratelju osiguranja policu osiguranja koja predstavlja pismenu ispravu o sklipoljenom ugovrou o osiguranju.

1.2.2. Vrste proizvoda životnog osiguranja

Osnovne vrste proizvoda životnog osiguranja su:a ) Privremeno životno osiguranje pruža zaštitu na određeni rok a osigurana suma se isplaćuje samo ako osiguranik umre u tom roku.b ) Doživotno životno osiguranje pruža zaštitu od dana izdavanja police do smrti osiguranog lica, osigurana suma je konstantna tokom vremena, a premije mogu da se uplaćuju doživotno ili tokom kraćeg vremenskog perioda.c) Univerzalno životno osiguranje pruža vlasnicima polica trajnu zaštitu ali sa većom fleksibilnošću od doživotnog osiguranja koja se ispoljava u mogućem povećanju ili smanjenju iznosa premije, kao i iznosa osigurane sume tokom trajanja ugovora u skladu sa potrebama vlasnika police.d) Varijabilno životno osiguranje pruža trajnu zaštitu uz fiksne premije i zagarantovani nominalni iznos police, a razlikuje se od tradicionalnog životnog osiguranja u načinu na koji se investira gotovinska vrijednost police.e) Varijabilno univerzalno životno osiguranje kombinuje strukturu i fleksibilnost police univerzalnog životnog osiguranja sa investicijskim izborom varijabilnog životnog osiguranja.f) Darovno životno osiguranje obezbjeđuje isplatu osigurane sume ne samo u slučaju smrti osiguranog lica za vrijeme pokrića, nego i u slučaju da osiguranik preživi taj period.g) Osiguranje rente. Renta, u najširem smislu, predtstavlja niz periodičnih plaćanja u toku definisanog perioda, odnosno do kraja života osiguranog lica .

Neki proizvodi ž.o. se veoma često izjednačavaju sa dobrovoljnim penzijskim osiguranjem. Dobrovoljno penzijsko osiguranje je ustvari, na dobrovoljnoj osnovi bazirana dopuna obaveznim programima penzijskog osiguranja koju može ostvariti svaki građanin. Zasnovano je na sledećim principima:

uplata na dobrovoljnoj osnovi raspodjela rizika ulaganja ravnopravnost članstva javnost rada akumulacija sredstava

Najznačajnije prednosti ž.o. u odnosu na dobrovoljno penzijsko osiguranje su:1. svi najznačajniji uslovi osiguranja unaprijed se definišu ugovorom2. polica ž.o. može poslužiti kao sredstvo obezbjeđenja za kredit3. polica ž.o. predstavlja vrijednosni papir koji korisniku daje pravo na učešće u

dobiti na osnovu plasmana sredstava matematičke rezerve.

1.2.3. Izbor vrste proizvoda životnog osiguranja

Poseban problem za osiguranika kod kupovine ž.o. odnosi se na izbor vrste proizvoda. Zato osiguranik mora izvršiti konačan izbor u skladu sa vlastitim preferencijama i na osnovu analize slijedećih karakteristika svakog proizvoda:

2

— perioda zaštite— visine i načina plaćanja premije— visine i načina isplate naknade— gotovinske vrijednosti police— poreskog opterećenja i investicijske komponente.

1.2. Značaj životnog osiguranja za pojedinca i društvo

1.2.1. Koristi za pojedinca

Uobičajeno je da se programi ž.o. porede sa drugim programima štednje. Štednja u svakom slučaju koristi pojedincu, ali ona zahtjeva značajne resurse kao i vrijeme da bi obezbjedila određeni prinos. Police ž.o., odnosno osiguranja rente pažljivim izborom mogu poslužiti i kao veoma siguran i profitabilan instrument dugoročnog finansijskog planiranja, odnosno štednje. Naime, činjenica da su programi ž.o. obično podržani putem određenih poreskih olakšica može biti ključna u izboru ovog vida štednje. Programi osiguranja rente pružaju pogodnosti starijim licima da uštede određeni iznos novca da im taj novac putem rente bude transferiran sve do njihove smrti. Na taj način pojedinci više ne moraju da brinu da će doći do nedostatka novca nakon izvjesnog perioda.

1.2.2. Koristi za društvo

Prisustvo razvijenog ž.o. u velikojmjeri smanjuje pritisak na programe socijalne zaštite. Osiguravatelji života kao finansijski posrednici usmjeravaju štednju u različite vidove investicija čime povećavaju efikasnost cjelokupnog finansijskog sistema. Vlasnicima polica se u svakom momentu garantuje ušteđeni iznos sadržan u njima, što doprinosi općem povećanju likvidnosti.Posebno je važno istaći značaj ž.o. u finansiranju velikih investicija koje su posebno važne za razvoj privrede. Sve prethodno navedene koristi, kao i činjenica da osiguravatelji života zapošljavanjem velikog broja radnika doprinose i općem povećanju stope zaposlenosti, predstavljaju razloge zbog kojih je u interesu svake zemlje da podsiču širenje i razvoj ž.o.

1.3. Faktori koji determinišu zastupljenost životnog osiguranja unutar privrede

Zastupljenost ž.o. u upravljanju ličnim rizicima u okviru jedne zemlje zavisi od mnoštva faktora, kao što su:

1. Stepen razvijenosti socijalnog osiguranja – uticaj socijalnog osiguranja ispoljava se kroz programe penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i osiguranja od nezaposlenosti.

2. Nivoa razvoja privrede – životni standard i i nivo nacionalnog dohotka direktno je proporcionalan nivou razvijenosti ž.o. unutar nacionalne ekonomije. Tako se stepen razvijenosti ž.o. javlja kao dobar pokazatelj privrede jedne zemlje.

3. Porezni tretman životnog osiguranja – uzimajući u obzir koristi koje ž.o. pruža kako pojedincu tako i cjelokupnoj privredi, država nastoji da kroz različite poreske olakšice stimuliše razvoj ž.o.

4. Stabilnost nacionalne valute – uticaj stabilnosti valute može biti ključan za razvoj ž.o. unutar nacionalne prvrede. Naime, monetarna nestabilnost dovodi do toga da se obećane osigurane sume usljed dejstva inflacije obezvređuju i

3

na taj način osiguranici, faktički, mogu biti „prevareni“ od strane osiguravatelja. To se rješava uvođenjem valutne klauzule, odnosno vezivanjem isplate osigurane sume z aneku stabilnu stranu valutu (npr. EURO) čime se nastoji povećati nivo povjerenja stanovništva.

5. Razvijenost finansijskog tržišta – utiče na privlačnost ž.o. kao instrumenta za ostvarenje finansijskih ciljeva. Najčešće se vrši poređenje ž.o. sa drugim oblicima štednje i što su oni privlačniji za pojedinca to je i teža prodaja ž.o.

1.4. Najznačajniji proizvodi na tržištu

1. Mješovito osiguranje je najpopularnija vrsta životnog osiguranja na tržištu BiH koja predstavlja kombinaciju osiguranja za slučaj smrti i osiguranja za slučaj doživljenja. Ovo osiguranje privlačno je za osiguranike zbog činjenice da će osigurana suma u svakom slučaju biti isplaćena ili osiguraniku u slučaju doživljenja ili korisniku osiguranja u slučaju smrti osiguranog lica. Neki osiguravatelji za preduzeća nude mogućnost zaključivanja grupnog mješovitog osiguranja (za svakog zaposlenog posebna polica) i kolektivnog mješovitog osiguranja (jedna polica za više zaposlenih) uz povoljnije uslove. Moguće je i tzv. uzajamno osiguranje gdje jedna polica glasi na dva lica (npr. muža i suprugu). Uz policu mješovitog osiguranja svaki osiguravatelj nudi i dopunsko osiguranje od nezgode obično na isti iznos osigurane sume na koji je zaključena i polica mješovitog osiguranja.2. Osiguranje za slučaj smrti ili riziko osiguranje s obzirom da sadrži samo riziko komponentu, premije za ovu vrstu osiguranja su dosta niže u odnosu na mješovito osiguranje.3. Osiguranje života u korist djeteta predstavlja posebno prilagođeno mješovito osiguranje gdje se kao korisnik osiguranja javlja dijete osiguranog lica.4. Osiguranje rente osiguravatelji obično ne nude kao poseban proizvod, nego ostavljaju mogućnost da se isplata osigurane sume po bilo kojoj vrsti osiguranja obavlja u vidu doživotne ili vremenski ograničene rente.

2. OSIGURANJE OD NEZGODE I ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

2.1. Specifičnosti rizika lošeg zdravstvstvenog stanja

Rizici lošeg zdravstvenog stanja odnose se na finansijske gubitke prouzrokovane povredom (nezgodom) ili bolešću. Moguće su slijedeće kategorije finansijskih gubitaka:

Troškovi liječenja (dijagnosticiranje, lijekovi i pomoćni medicinski materijal. Bolnički tretman, operacije, transportni troškovi, pružanje posebnih terapija, itd)

Gubitak prihoda usljed onesposobljenosti za rad i Troškovi dugoročne njege

2.2. Osiguravanje nezgode (mogući esej)

Za razliku od imovinskih osiguranja i osiguranja od odgovornosti, kod kojih naknada iz osiguranja ne može biti veća od stvarne štete ili finansijskog gubitka i kod kojih iznos naknade ne može nikada biti veći od dogovorenog limita koji se utvrđuje na

4

osnovu vrijednosti predmeta osiguranja, kod osigranja nezgode osigurana suma nije vezana za vrijednost predmeta osiguranja, nego se utvrđuje na bazi ugovora.Osiguravanje nezgode je osiguranje iznenadnog i o osiguranikovoj volji nezavisnog događaja koji djeluje uglavnom izvana i naglo na osiguranikovo tijelo i ima za posljedicu njegovu smrt, potpunu ili djelimičnu invalidnost, onesposobljenost za rad ili narušavanje zdravlja koje zahtjeva liječenje i njegu . Iz pokrića obično su isključene nezgode koje su: namjerno izazvane, izazvane ratom, posljedica zemljotresa, posljedica pripreme, pokušaja i izvršenja krivičnog djela, prouzrokovane učešćem u tuči ili fizičkom obračunavanju, i sl. Ugovori o osiguranju nezgode mogu se raditi individulano (za definisanog pojedinca), a mogu i grupno (npr. za zaposlenike u preduzeću). Ugovorom se ograničava i starosna dob koju mogu imati osiguranici. Osiguravatelj obično dostavlja osiguraniku ponudu u okviru koje specificira uslove osiguranja. U ponudi se obično navodi visina premije osiguranja i iznosi osigurane sume za slučaj potpune invalidnosti, kao i druge naknade na koje osiguranik i ma pravo. Za lica kod kojih postoji povećani rizik, odnosno za lica koja su na liječenju ili imaju utvrđen stepen umanjenja radne sposobnosti, definišu se posebni uslovi za zaključenje ugovora o osiguranju nezgode, a moguće je i da osiguravatelj odbije preuzimanje rizika za ova lica.U slučaju nastanka nezgode osiguranik mora hitno preduzeti sve potrebne aktivnsoti na liječenju kako bi se posljedice nezgode minimizirale. Kada mu to zdravstveno stanje bude dozvoljavalo, osiguranik mora prijaviti nezgodu osiguravatelju na način kako je to regulisano ugovorom o osiguranju.

Dobrovoljno zdravstveno osiguranje . Osiguravatelji ga nude u okviru privatnog osiguranja kao dopunu obaveznom zdravstvenom osiguranju.

2.3. Osiguranje imovineOdnosi se na mnoštvo različitih proizvoda koji se koriste za pokriće imovinskih rizika.

2.3.1. Opasnosti koje izazivaju gubitke na imovini

1. Požar i grom su osnovne opasnosti koje se pokrivaju policama osiguranja imovine. Požarom se smatra vatra nastala izvan određenog ognjišta ili vatra koja je ovo mjesto napustila i sposobna je da se dalje razvija svojom sopstvenom snagom. Osiguranjem od groma pokrivaju se šteet koje prouzrokuje grom dejstvom snage i toplote, kao i štete od udara predmeta oborenih gromom.Pored požara, šteta na imovini može biti prouzrokovana i dejstvom oluje (uragana, tornada i sl.), kao i drugih manje opasnih vjetrova.Kao poseban uzrok gubitaka na imovini javlja se grad koji svojim udarom može da dovede do uništenja ili oštećenja imovine.2. Zračna letjelica predstavlja posebnu opasnost, jer može doći do udara ili pada letjelice ili njenog dijela čime se može oštetitiimovina na zemlji. Radi se o rijetkim slučajevima, ali gubici mogu biti ogromni.Sličnu opasnost predstavljaju i motorna vozila koja mogu prouzrokovati štetu nanekoj drugoj vrsti imovine.3. Manifestacije i demonstracije, kao opasnost, predstavljaju organizovana ili spontana javna ispoljavanja raspoloženja građana koja mogu imati za posljedicu gubitke na imovini.

5

Opasnost mogu biti i 4. eksplozije, 5. dim, zatim 6. ispuštanje vode iz sistema za automatsko gašenje požara, 7. izlijevanje vode iz vodovodnih i kanalizacionih cijevi, 8. Potonuća, klizanja zemljišta i odronjavanja, 9. Zemljotres i vulkanska aktivnost, 10. Snježna lavina, 11. Rušenje cijele ili dijelova zgrade, 12. lom stakla, 13. Pljačka (razbojništvo), 14. Sudar, prevrnuće, udar, iskliznuće, 15. Poplava, bujica i visoke vode.Kao poseban oblik pokrića javlja se osiguranje imovine po tzv. „all risks“ policama.„All risks“ pokriće . Pruža pokriće za sve vrste opasnosti izuzev onih koje su specificirane u uslovima ugovora.

2.3.2. Predmet osiguranja (mogući esej)

Pored specificiranja opasnosti za čije se pokriće koriste, uslovima ugovora o osiguranju imovine mora se definisati i predmet osiguranja, odnosno vrsta i lokacija imovine koja je osigurana.Svaki predmet koji ima određenu vrijednost predstavlja imovinu . Klasifikacija imovine može se vršiti na različite načine. U nastavku su izdvojene određene kategorije imovine koje su, iako se često preklapaju, uobičajene u praksi osiguranja i njima su prilagođene pojedine vrste ugovora o osiguranju imovine:1. Građevinski objekat kao imovina izložena rizicima odnosi se na sve dijelove građevinskog objekta, temelje i podrumske zidove, sve ugrađene instalacije i svu ugrađenu opremu (lift, centralno grijanje i sl)2. Lična imovina sadržana u građevinskom objektu odnosi se na ličnu imovinu pojedinca ili poslovnu imovinu preduzeća koja se nalazi u kući, zgradi ili poslovnom objektu.3. Novac i vrijednosni papiri predstavljaju imovinu koja iz aspekta osiguranja ima posebne karakteristike. Prije svega, novac i vrijednosni papiri su veoma osjetljivi na opasnost od krađe.4. Motorna vozila s priključcima su jedan od najzastupljenijih predmeta osiguranja. Činjenica da se ona koriste za premještanje ljudi i imovine sa jednog mjesta na drugo upućuje na mnoštvo opasnosti kojima su motorna vozila izložena.5. Imovina u transportu (kargo) je izložena nizu opasnosti za čije pokriće se koriste određene vrste osiguranja imovine.

Pored imovine koja je predmet osiguranja, polica osiguranja imovine mora precizno specificirati i mjesto gdje je imovina osigurana. Ako je npr. u pitanju autoosiguranje, onda se mora definisati u kojim zemljama važi pokriće.

2.3.3. Lica koja su pokrivena osiguranjem imovine

Ugovor o osiguranju imovine zaključuje se između osiguravatelja i osiguranika. Međutim, osiguranik nije uvijek jedino lice koje može naplatiti naknadu u slučaju nastupanja osiguranog slučaja. Uslovima ugovora mogu biti definisana i druga lica koja imaju osigurljivi interes u imovini i koja mogu imati finansijski gubitak ako se osigurana imovina izgubi, ošteti ili uništi.

2.3.4. Utvrđivanje visine naknade iz osiguranja

6

Posebnim klauzulama u ugovoru o osiguranju imovine mora se precizno definisati visina naknade na koju osiguranik ima pravo u slučaju nastupanja osiguranog slučaja.

2.3.5. Ograničavanje obaveze osiguravatelja

Osiguravatelj svoju obavezu u pogledu naknade iz ugovora o osiguranju imovine ograničava definisanjem osigurane sume i umanjenja obaveze iz osiguranja.

2.3.6. Definisanje osigurane sume

Osigurana suma . Maksimalni iznos naknade za sve pokrivene rizike ili samo za neke oblike pokrića. Time se osiguravatelj štiti od katastrofalnih gubitaka i prilagođava pokriće svojim finansijskim potencijalima.

2.3.7. Definisanje umanjenja obaveze iz osiguranja

Definisanje iznosa za koji će se umanjiti gubitak, odnosno iznosa koji bi inače trebao biti uključen u naknadu iz osiguranja. Umanjenje obaveze iz osiguranja može se definisati po događaju i agregatno. Umanjenje po događaju može se primjeniti na svaki pojedinačni dio imovine, na svaku lokaciju, na svaki zahtjev za naknadu ili na svaku opasnost. Agregatno umanjenje primjenjuje se kolektivno na sve gubitke koji se dešavaju u definisanom periodu koji se obično poklapa sa periodom na koji je zaključen ugovor o osiguranju.

2.3.8. Utvrđivanje vrijednosti gubitka

Naši osiguravatelji prilikom utvrđivanja vrijednosti gubitka prave razliku između pojmova šteta i odšteta.Šteta predstavlja stvarni iznos gubitka koji je nastao nastupanjem osiguranog slučaja, a odšteta je iznos naknade iz osiguranja koji može biti manji ili jednak iznosu štete.Policama osiguranja imovine obično se osiguravatelju da je mogućnost da bira jedan od slijedećih načina pokrića gubitka:

1. Plaćanje utvrđene vrijednosti gubitka na osiguranoj imovini 2. Plaćanje troškova za popravak ili zamjenu imovine (ako su popravak i

zamjena mogući)3. Popravak, ponovna izgradnja ili zamjena imovine drugom imovinom slične

vrste i kvaliteta.

2.3.9. Metode za utvrđivanje naknade iz osiguranja

Za utvrđivanje naknade iz osiguranja neophodno je uzeti u obzir i odnos između osigurane sume i stvarne vrijednosti osigurane imovine. Obično je osigurana suma jednaka stvarnoj vrijednosti imovine.

2.3.10. Podosiguranje i nadosiguranje

Ako je osigurana suma manja od stvarne vrijednosti osigurane imovine u pitanju je podosiguranje.

7

Ako je osigurana suma veća od stvarne vrijednosti osigurane imovine u pitanju je nadosiguranje .

2.3.11. Pravilo proporcije

Pravilo proporcije glasi: Odnos između naknade iz osiguranja i stvarne vrijednosti objekta jednak je odnosu između osigurane sume i stvarne vrijednosti imovine.

Naknada iz = Osigurana suma Stvarna vrijednostosiguranja Stvarna vrijednost x gubitka

imovine

Ovo pravilo je posebno značajno kod utvrđivanja naknade iz osiguranja u slučajupodosiguranja.

Posebna ograničenja kod primjene pravila proporcije . Kod podosiguranja se posebnim klauzulama u ugovoru može definisati procenat koji je veći od proporcije i u kojim će se utvrditi naknada kod djelimične štete.

2.3.12. Osiguranje na prvi rizik i druge metode

Osiguranje na prvi rizik . Osiguravatelj snosi gubitke do iznosa koji je utvrđen kao limit a gubitke preko tog iznosa snosi osiguranik.

Metoda graničene odgovornosti . Koristi se kod osiguranja poljoprivrednih kultura a šteta se utvrđuje na bazi rezlike između ranijeg utvrđenog limita prinosa i stvarnog prinosa koji je ostvaren nakon nastupanja osiguranog slučaja.

2.3.13. Višestruko i dvostruko osiguranje

Višestruko osiguranje . Kada ukupna osigurana suma po svim policama nije viša od stvarne vrijednosti imovine u slučaju nastupanja osiguranog slučaja svaki osiguravatelj participira u ukupnoj naknadi srazmjerno djelu rizika koji je preuzeo.

Dvostruko osiguranje . Ako je ukupn aosigurana suma po svim policama viša od stvarne vrijednosti imovine svaki osiguravatelj participira u ukupnoj naknadi koja nemože biti veća od stvarne vrijednosti gubitka.

2.4. Ponuda osiguranja imovine na tržišti BiH

2.4.1. Osiguranje drumskih vozila - KASKO

Kasko osiguranje drumskih vozila predstavlja vrstu osiguranja imovine koja obuhvata osiguranje vozila na motorni pogon i osiguranje vozila bez motornog pogona.

8

Kasko osiguranje šinskih vozila ima slične uslove kao i osiguranje drumskih vozila s tim da su njime pokriveni: tramvaji, lokomotive, šinobusi, vagoni i dr šinska vozila.

Kasko osiguranje zračnih letjelica pokriva svaki gubitak ili štetu koja nastane na soiguranoj zračnoj letjelici (avionu, helikopteru, jedrilici) usljed nekog izvanrednog događaja za vrijeme letenja , rulanja, stajanja na zemlji ili usidrenja. Kasko osiguranje plovila . Predmet osiguranja su brodovi i brodice u pomorskom, jezerskom i riječnoj plovidbi i brodovi u izgranji. Kargo osiguranje robe u transportu . Predmet osiguranja je imovina vezana za transport. Uobičajena podjela je na domaće i međunarodno kargo osiguranje. Domaće kargo osiguranje odnosi se na osiguranje pošiljaka u domaćem transportu, a međunarodno kargo osiguranje odnosi se na osiguranje pošiljaka u uvozu, izvozu i tranzitu .

Osiguranje od požara i nekih drugih opasnosti. Pruža pokriće od požara i niza različitih opasnosti koje se u uslovima osiguranja mogu definisati kao osnovne i dopunske . U okviru ovog osiguranja izdvajaju se dvije vrste pokrića:

Osiguranje od požara i nekih srugih opasnosti izvan industrije i obrta Osiguranje od požara i nekih drugih opasnosti u industriji i obrtu

Osiguranje od ostalih šteta na imovini . Obuhvata niz vrsta osiguranja imovine koje se razlikuju po predmetima osiguranja i opasnostima za čije pokrice se koriste . Tu spadaju npr.: osiguranje mašina od loma, osiguranje od opasnosti provalne krađe i razbojništva, osiguranje stakla od loma, osiguranje stvari domaćinstva i sl.

Osiguranje kredita . Pruža pokrice za gubitak koji povjerilac može imati zbog nemogućnosti naplate u potraživanja od jednog ili više dužnika u roku koji je def ugovorom o obavljenom poslu.

Osiguranje jemstva . Osiguravatelj pruža jemstvo –garanciju da ce se izvršiti ugovorne obaveze. Jemstvo može biti neposredno i posredno i u tom smislu se i razlikuju ugovori o osiguranju jemstva.

Osiguranje od različitih finansijskih gubitaka . Odnosi se na pokriće indirektnih gubitaka koje osiguranik ima u slučaju nastupanja osiguranog slučaja. Osiguranje troškova pravne zaštite . Omogućava osiguranicima da zastupanje svojih ekonomskih interesa prepuste osiguravatelju tako što ce osiguravatelj preuzeti njihovu pravnu zaštitu samostalno ili zajedno sa osiguranikom. Osiguranje pomoći . Pruža pokriće za teškoće koje osiguranici mogu imati tokom putovanja dok su van kuće ili dok su van mjesta stalnog boravka.

2.5. Osiguranje od odgovornosti (mogući esej)

Slično kao i druge vrste osiguranja i osiguranje od odgovornosti razvilo se iz potrebe za prebacivanjem odgovornosti sa pojedinca na grupu. Odgovornost, kao posljedica

9

pogrešnog djelovanja u određenoj situaciji što dovodi do gubitka, definisana je zaakonskim propisima kojima se definišu prava i obaveze u određenom odnosu. Gubitak zbog odgovornosti za pojedinca ili organizaciju predstavlja novčani izraz posljedica koje pretrpi lice povredom od strane pojedinca ili organizacije odnosno novčani izraz štete na imovini prouzrokovane od strane pojedinca ili organizacije.

2.5.1. Pojam zakonske odgovornosti

Zakonski propisi pojedincima daju kako određena prava, tako i određene obaveze. Suština rizika odgovornosti je u zakonski zasnovanoj odgovornosti pojedinca ili organizacije za povredu drugih lica ili oštećenje njihove imovine. Nedjelo može biti javno i privatno. Za osiguranje su značajnija privatna nedjela kojima se krše propisi koji regulišu odnose između pojedinaca i koja su predmet interesovanja krivičnog zakona. Potencijalne finansijske posljedice gubitaka vezanih za odgovornost uključuju, pored materijalnih šteta, i određene nematerijalne štete. Materijalne štete odnose se na stvarni iznos štete na imovini koji pretrpi oštećena strana. Nematerijalne štete odnose se na pretrpljeni bol, strah, plaćene kazne za prekršaje, sudske troškove odbrane i sl.

2.5.2. Tipična izlaganja rizicima odgovornosti

Neka od tipičmih izlaganja koja mogu biti predmet osiguranja od odgovornosti su :1. Vlasništvo i korištenje automobila i drugih prevoznih sredstava izlaže

pojedince i organizacije značajnom riziku od odgovornosti za gubitke koje vozilo može da nanese trećim stranama.

2. Posjedovanje i korištenje zemljišta i zgrada predstavlja poseban oblik izloženosti rizicima odgovornosti. Za štete koje pretrpe treće strane na zemljištu ili u objektima odgovornost može da snosi pojedinac ili preduzeće koje je njihov vlasnik ili ih koristi.

3. Zavisno od vrste posla, poslovne operacije predstavljaju veoma značajan oblik izlaganja. Mnoštvo je raznovrsnih primjera koji pokazuju kako zaposlenici prilikom obavljanja svojih poslovnih aktivnosti mogu da izazovu gubitke kod treće strane.

4. Izloženost rizicima odgovornosti za završene poslove prisutna je kod niza zanimanja. Nakon što električar ili vodoinstalater završi svoj posao u kući, loše urađena instalacija može nakon izvjesnog vremena izazvati požar ili poplavu u kući za što je odgovoran izvršilac posla.

5. Proizvodi koji mogu izazvati tjelesne ozljede ili oštećena imovine predstavljaju poseban oblik izloženosti rizicima odgovornosti za njihove proizvođače. To posebno dolazi do izražaja kod proizvoda koji se masovno koriste kao što su hrana i farmaceutski proizvodi.

6. Prilikom obavljanja promotivnih aktivnosti preduzeća mogu svejsno ili nemarom da koriste tuđe zaštićene znakove i slogane.

7. Lice koje je pod dejstvom alkohola ima veću vjerovatnoću izazivanja gubitka kako drugima tako i sebi. Za štete koje izazovu takve osobe mogu biti odgovorni i oni koji prodaju ili serviraju alkoholna pića(naročito ako se radi o maloljetnim osobama).

8. Profesionalne aktivnosti – profesionalna odgovornost može postojati kod ljekara, advokata i drugih profesionalaca u slučaju kada oni, prilikom

10

obavljanja svojih aktivnosti, naprave grešku ili propust za koji oštećena strana može zahtjevati naknadu.

2.6. Specifičnosti ugovora o osiguranju od odgovornosti

2.6.1. Razlike u odnosuu na osiguranje imovineIako se u literaturi često svrstava u osiguranje imovine, ugovor o osiguranju od odgovornosti ima niz specifičnosti po kojima se razlikuje od osiguranja imovine. Za razliku od osiguranja imovine kod kojeg u slučaju nastupanja osiguranog slučaja imamo dvije strane, osiguravatelja ( koji plaća naknadu) i osiguranika (kojem se plaća nknada), kod osiguranja od odgovornosti u slučaju nastupanja osiguranog slučaja, javlja se treća strana koja nije potpisnik ugovora i kojoj osiguravatelj plaća naknadu za gubitak za koji je odgovoran osiguranik.

2.6.2. Najznačajniji elementi ugovoraUgovorom o osiguranju od odgovornosti mora se precizno definisati osiguranik, odnosno lice ili organizacija čiji rizici odgovornosti su pokriveni.Osiguravatelj će po osnovu police osiguranja od odgovornosti trećoj strani platiti naknadu za nastalu ozljedu ili oštećenje imovine samo u slučaju kada je osiguranik izazvao štetu obavljajući aktivnosti koje su pokrivene osiguranjem. Ugovorom o osiguranju od odgovornosti obično se pruža pokriće za dvije vrste troškova. Prvi se odnose na pokriće gubitka za koji je odgovoran osiguranik. Međutim, pored materijalne štete, gubitak treće stranemože uključivati ii nematerijalnu štetu, kao što su troškovi liječenja i rehabilitacije, izgubljeni prihodi, pretrpljeni strah i bol i sl.

2.7. Utvrđivanje visine naknade

2.7.1. Faktori koji utiču na visinu obaveze osiguravatelja

Način na koji će se odrediti visina obaveze za osiguravatelja po osnovu ugovora o osiguranju od odgovornosti uglavnom je uslovljen faktorima izvan ugovora. U svakom slučaju, osiguravatelj ne bi trebao platiti više nego što je ograničeno definisanim limitima pokrića niti više nego što je potrebno da se namiri gubitak oštećene treće strane.U slučaju da se spor po pitanju odgovornosti rješava sudski, onda je iznos naknade koji će platiti osiguravatelj jednak iznosu za koji sud odluči da predstavlja visinu gubitka oštećene treće strane.Većina slučajeva odgovornosti za gubitak rješava se vansudski, pregovaranjem između osiguravatelja odgovornosti i oštećene treće strane, odnosno pregovaranjem njihovih pravnih predstavnika ili advokata.Visina naknade na koju ima pravo oštećena treća strana treba da bude jednaka iznosu koji joj je potreban da se vrati u finansijkso stanje u kojem je bila prije nastupanja gubitka.Ako je u pitanju šteta na imovini, iznos naknade na koju ima pravo oštećena treća strana jednak je iznosu troškova popravke ili, ako popravka nije ekonomična, iznosu potrebnom za zamjenu imovine.Kod tjelesnih ozljeda, iznos naknade na koju ima pravo ozlijeđeno lice zavisi od niza elemenata, kao što su:neophodni troškovi liječenja uključujući i buduće troškove, vrsta ozljede, visina izgubljenih prihoda zbog onesposobljenosti za rad, pretrpljeni i budući bolovi, i sl.

11

2.7.2. Ograničenje obaveze osiguravatelja

Obaveza osiguravatelja može biti ograničena na različite načine. Da bi ograničili svoje obaveze po osiguranju od odgovornosti, osiguravatelji definišu različite limite pokrića. Obaveza osiguravatelja može biti ograničena po događaju u posmatranom vremenskom periodu trajanja osiguranja. U tu svrhu definiše se iznos osigurane sume koji predstavlja gornju granicu obaveze osiguravatelja po jednom osiguranom slučaju. Nasuprot prethodnom definisanju jedinstvene osigurane sume bez obzira na vrstu štete, moguće je definisanje odvojenih osiguranih suma posebno za slučaj smrti, tjelesnih ozljeda ili povrede zdravlja trećeg lica, a posebno za štete na imovini.Posebna vrsta ograničenja je definisanje maksimalnog ukupnog iznosa kojeg će osiguravatelj platiti kumulativno za ukupne štete od svih događaja koji su pokriveni za vrijeme perioda pokrića.

2.8. Osiguranje od odgovornosti za motorna vozila

Obaveznim osiguranjem vlasnika, odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete trećim licima se zakonska odgovornost osiguranika za štete koje automobil, čiji je vlasnik ili ga koristi izazove, kod treće strane prenosi na osiguravatelje (obavezno osiguranje od autoodgovornosti). Najznačajnije razlike između osiguranja od autoodgovornosti i kasko osiguranja su slijedeće:

Osiguranjem od autoodgovornosti pokrivaju se gubici koje vozilo izazove kod treće strane, a kasko osiguranjem pokrivaju se gubici na vozilu.

Osiguranje od autoodgovornosti je obavezno, a kasko osiguranje je dobrovoljno.

Kod osiguranja od autoodgovornosti premija osiguranja se utvrđuje na bazi parametara koji određuju veličinu rizika koje vozilo predstavlja za treću stranu, akod kasko osiguranja u zavisnosti od novonabavne vrijednosti vozila.

Osiguranje od civilne odgovornosti za zračne letjelice zasnovano je na sličnim principima kao i kod drumskih vozila, a moguća su slijedeća pokrića:

Osiguranje vlasnika, odnosno korisnika zračnih letjelica od odgovornosti za štete trećim licima,

Osiguranje vlasnika, odnosno korisnika zračnih letjelica od odgovornosti za štete putnicima,

Osiguranje od odgovornosti prevoznika za robu primljenu na transport u zračnom transportu.

Osiguranje od civilne odgovornosti za brodove (plovila) pruža pokriće za svu civilnu odgovornost koja proizlilazi iz upotrebe brodova ili čamaca na moru, jezerima, rijekama ili kanalima, kao i odgovornost prevoznika.

Osiguranje od opće civilne odgovornosti pruža pokriće za širok spektar rizika odgovornosti.

SOCIJALNO OSIGURANJE

12

Programi socijalnog osiguranja predstavljaju temelj za ekonomsku i zdravstvenu zaštitu starijih lica, lica onesposobljenih za rad, djece i drugih koji imaju potrebu za socijalnom zaštitom. Postoji mnoštvo programa koji se svrstavaju u socijalno osiguranje, a njihove zajedničke karakteristike su:— da su po pokroviteljstvom države— da su namjenjeni unaprijed određenoj kategoriji građana radi njihove zaštite

od događaja koji negativno utiču na njihovu sposobnost da doprinose zajednici— zakonski su propisana prava, obaveze i drugi aspekti programa,— učešće u programu je obavezno ili je program toliko stimulativan da se najveći

dio populacije opredjeljuje da participira u programu— fondovi se formiraju putem poreza ili uplate doprinosa od strane participanata,

mada su mogući i drugi dodatni izvoriKorijeni socijalnog osiguranja vežu se za drugu polovinu XX vijeka kada je njemački kancelar Otto Von Bismarck, u namjeri da odgovori na efekte koje je industrijska revolucija ostavila na njemačko stanovništvo, uveo niz mjera radi zaštite stanovništva od finansijskih problema. te mjere su se odnosile na zdravstveno osiguranje, osiguranje zaposlenih od nezgode i penzijsko i invalidsko osiguranje. Za razliku od ranijeg pristupa, ovim mjerama prethodni programi postaju obavezni. Programi su zasnovani na međugeneracijskoj solidarnosti (pay-as-you-go) tako da svi poslodavci i zaposleni plaćaju doprinose u fond iz kojeg se isplaćuju tekuće naknade. Bismarck-ov model – zasnovan je na međugeneracijskoj solidarnosti tako da svi poslodavci i zaposleni plaćaju doprinose u fond iz kojeg se isplaćuju tekuće naknade . Drugi način finansiranja ličnih rizika stanovništva je u Velikoj Britaniji 1942. G. Prezentirao William Beveridge. Ovaj model zasnovan je državnom finansiranju, odnosno na prikupljanju neophodnih sredstava putem poreza. Pored razlike u načinu prikupljanja sredstava, kod ovog modela osiguranjem su pokriveni svi stanovnici države, ane samo oni koji su zaposleni čime dolazi do izražaja solidarnost.Beveridge-ov model – zasnovanje na državnom finansiranju, odnosno prikupljanju neophodnih sredstava putem poreza.

1. Socijalno Vs. Privatno osiguranje

Socijalno osiguranje se u osnovi razlikuje od privatnog osiguranja u slijedećim aspektima:

1. naglašena socijalna dimenzija; 2. zakonski propisana prava i obaveze; 3. postojanje dugoročnih planova finansiranja; 4. obavezna participacija .

1- Za razliku od privatnog osiguranja kod kojeg se težište stavlja na raspodjelu rizika između osiguranika u skladu sa veličinom rizika kojim oni opterećuju grupu, kod s.o. naglasak se stavlja na socijalnu dimenziju, odnosno na pružanje adekvatne zaštite svim učesnicima u odgovarajućem programu s.o.2- Kod privatnog osiguranja prava i obaveze i osiguranika i osiguravatelja regulisana su ugovorom i osiguravatelj nema pravo mijenjati odredbe ugovora osim u posebnim slučajevima. Prava i obaveze iz s.o. regulisana su zakonskim propisima i mijenjaju se ukoliko dođe do promjene zakonskih propisa.3- Kod s.o. neophodno je uspostavljanje dugoročnih planova za finansiranje programa da bi program mogao funkcionisati. S druge strane, kod privatnog

13

osiguranja osiguravatelji moraju držati rezerve koje su dovoljne da se buduće obaveze u potpunosti izmire.4- Privano osiguranje zasniva se na dobrovoljnoj osnovi. Postojei određene vrste privatnog osiguranja koje su obavezne ali i kod njih osiguranik ima slobodu u pogledu izbora osiguravatelja. Nasuprot tome, s.o. je u osnovi obavezno za sve učesnike u programu. Ako se radi o programima s.o. kod kojih nije obavezna participacija u programu, onda su takvi programi obično subvencionirani do te mjere da ih gotovo cijela predmetna populacija dobrovoljno prihvata.

1.1. Socijalno osiguranje u Evropi

Socijalno osiguranje u zemljama Evrope općenito se zasniva na dva već navedena modela finansiranja: Bismarck-ov model zasnovan na doprinosima za socijalno osiguranje i Beveridge-ov model zasnovan na finansiranju iz poreza, odnosno budžeta.Bismarck-ov model podrazumjeva tri osnovne pretpostavke:

osigurana lica su zaposleni, odnosno lica koja ostvaruju određene prihode finansiranje putem doprinosa, koji su stepenovani u skladu sa prihodima i visina doprinosa utvrđuje se na bazi primanja.

Beveridge-ov model karakteriše: uključeno je cijelo stanovništvo, primarno se finansira iz državnog budžeta i zahtjeva jednoobrazno opterećenje za sve, nezavisno od visine primanja.

2. Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja u FbiH

Penzijsko i invalidsko osiguranje daje prava na:1. starosnu penziju 2. invalidsku penziju 3. porodičnu penziju 4. naknadu za fizičku onesposobljenost

2.1. Starosna penzija (mogući esej)

Pravo na starosnu penziju osiguranik stiče kad navrši 65 godina života i najmanje 20 godina radnog staža (godina osiguranja). Kada navrši 40 godina penzijskog staža osiguranik stiče pravo na starosnu penziju, bez obzira na godine života. Ako se osiguraniku staž osiguranja računa s povećanim trajanjem (zbog specifičnosti radnog mjesta), starosna granica za sticanje prava na penziju se smanjuje srazmjerno stepenu povećanja staža.Osnova za utvrđivanje starosne penzije je mjesečni prosjek plata koje je osiguranik ostvario u bilo kojih uzastopnih 15 godina osiguranja koje su za osiguranika najpovoljnije.Pod platom koja ulazi u osnovu za utvrđivanje starosne penzije podrazumjeva se neto plata i novčane naknade koje je osiguranik ostvario, odnosno neto osnove za penzijsko i invalidsko osiguranje. Visina starosne penzije utvrđuje se u procentu od prethodno definisane osnove prema dužini penzijskog staža. Ako je dužina penzijskog staža 20 godina, visina starosne penzije je 45% osnove. Za svaku navršenu godinu, procenat se povećava na slijedeći način:— u 2001. godini za 1,90%

14

— u 2002. godini za 1,80%— u 2003. godini za 1,70%— u 2004. godini za 1,60%— u 2005. godini i u slijedećim godinama za 1,50%

2.2. Invalidska penzija

Razlikuju se dvije kategorije invalidnosti:— I kategorija invalidnosti kojoj pripadaju osiguranici kod kojih nastane gubitak

radne sposobnosti i— II kategorija invalidnosti, kojoj pripadaju osiguranici sa promjenjenom radnom

sposobnošću, odnosno osiguranici koji mogu da rade puno radno vrijeme na drugim poslovima koji odgovaraju njihovim tjelesnim i psihofizičkim sposobnostima sa ili bez prekvalifikacije, odnosno dokvalifikacije.

U slučaju I kategorije invalidnosti, osiguranik stiče pravo na invalidsku penziju ako je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolešću, bez obzira na dužinu penzijskog staža. Ako je invalidnost prouzrokovana bolešću ili povredom van rada, osiguranik I kategorije invalidnosti stiče pravo na invalidsku penziju pod uslovom da je prije nastanka invalidnosti imao navršen penzijski staž koji mu pokriva najmanje jednu trećinu razdoblja od navršenih najmanje 20 godina života do dana nastanka invalidnosti. Osnova za utvrđivanje invalidske penzije ista je kao i kod starosne. U slučaju II kategorije invalidnosti, osiguranik stiče pravo da bude raspoređen na drugo radno mjesto, odnosno pravo na odgovarajuće zaposlenje, kao i pravo na prekvalifikaciju, odnosno dokvalifikaciju do navršene 55. godine života. Pored toga, osiguranik stiče i pravo na odgovarajuće novčane naknade koje se utvrđuju na osnovu vidine plate koju je osiguranik ostavrio u posljednjoj godini osiguranja.

2.3. Porodična penzija

Pravo na porodičnu penziju u slučaju smrti osiguranika imaju članovi porodice i to: bračni drug i djeca (djeca rođena u braku, vanbračna i usvojena djeca, unučad, pastorčad i druga djeca bez roditelja koju je osiguranik izdržavao do svoje smrti). Uslov za ostavrivanje prava na porodičnu penziju članovi porodice imaju kada je osiguranik ispunio uslove za starosnu penziju, ali kao je smrt osiguranika nastala kao posljedica povrede na radu ili profesionalne bolesti, članovi porodice stiču pravo na porodičnu penziju bez obzira na dužinu penzijskog staža osiguranika.Da bi udovica ostavrila pravo na porodičnu penziju, ona mora zadovoljavati jedan od slijedeća tri uslova:

1. da je do smrti bračnog druga navršila 45 godina života2. da je do smrti bračnog druga ili u roku od jedne godine od dana smrti bračnog

druga postala potpuno nesposobna za privređivanje i3. da je poslije smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na

porodičnu penziju po umrlom bračnom drugu, a udovica vrši roditeljske dužnosti prema toj djeci.

Dijete ima pravo na porodičnu penziju do navršenih 15 godina života i do tada to pravo može iskoristiti. Dijete starije od 15 g života zadržava, odnosno stiče pravo na porodičnu penziju ako je na redovnom školovanju. Ako je dijete postalo potpuno nesposobno za samostalan život i rad do navršenih propisanih godina života do kojih

15

se djeci osigurava pravo na porodičnu penziju, onda ima pravo na por.penziju za vrijeme dok takva nesposobnost traje.

2.4. Naknada za fizičku onesposobljenost

Pravo na novčanu naknadu zbog fizičke onesposobljenosti stiče osiguranik čija je fizička onesposobljenost u iznosu od najmanje 30% nastala kao rezultat povrede na radu ili bolesti prouzrokovane radom. Fizička onesposobljenost postoji kada je osiguranik pretrpio gubitak, ozbiljnu povredu ili značajnu onesposobljenost organa ili dijelova tijela što pogoršava prirodnu aktivnost organizma. Osnova za utvrđivanje novčane naknade za fizičku onesposobljenost je propisana najniža penzija. Taj iznos se utvrđuje prema procentu fizičke onesposobljenosti i kreće se od 60% penzijske osnove , za slučaj fizičke onesposobljenosti od 100%, do 18% za slučaj fizičke onesposobljenosti od 30%.

3. Zdravstveno osiguranje

Pitanje zdravstvenog osiguranja potrebno je posmatrati u širem kontekstu sistema zdravstvene zaštite, koji je u BiH organizovan na specifičan način. Zato ćemo prvo opisati specifičnosti zdravstvene zaštite, a nakon toga osnovne karakteristike zdravstvenog osiguranja u entitetima.

3.1. Sistem zdravstvene zaštite

Zdravstvena zaštita u BiH regulisana je zakonima o zdravstvenoj zaštiti koji su doneseni na entitetskim nivoima. Ovim zakonima regulisan je pojam zdravstvene zaštite koji se u osnovi svodi na skup mjera usmjerenih na sistemsko upravljanje rizicima lošeg zdravstvenog stanja građana. U tu svrhu određene su i nadležnosti pojedinih institucija u ovom sistemu čija je svrha da omoguće što veći obuhvat stanovništva sa pravom na zdravstvenu njegu po principima: univerzalnosti, ekonomičnosti, pravednosti, slobode izbora i autonomije. Univerzalnost treba da omogući svim građanima pravo na zdr.zaštitu. ekonomičnost se odnosi na održavanje troškova zdravstvene zaštite na potrebnom nivou. Pravednost podrazumjeva jednak kvalitet zdr.zaštite za stanovništvo koje ima zdr.potrebe. sloboda izbora se odnosi na korisnike zdravstvenih usluga, a autonomija na one koji pružaju usluge.

3.2. Zdravstveno osiguranje u BiH

Zakonom je predviđena mogućnost: obaveznog proširenog i dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja

Pravo na obavezno zdrav.osiguranje, u svojstvu osiguranika, imaju lica koja su u radnom odnosu, kao i druga lica koja obavljaju određene djelatnosti koje su zakonski propisane. Zdravstvenim osiguranjem pokriveni su i lanovi porodice osiguranika. Obavezno zdr.os. osiguranim licima daje pravo na korištenje zdrav.zaštite i pravo na određene novčane naknade i pomoći.

16

Pored osbaveznog, na kantonalnom nivou omogućeno je i uvođenje proširenog zdr.osiguranja. Zakonodavno tijelo kantona u slučaju uvođenja proširenog zd.osig. mora definisati prava i pogodnosti koja se pružaju ovim osiguranjem, uslove i način pristupanja, način poslovanja, kao i visinu doprinosa za prošireno zdrav.osig. fondovi proširenog zdrav. os. moraju se voditi odvojeno od ostalih fondova.Dodatna prava na zd. zaštitu koja nisu obezbjeđena obaveznim zd.osiguranjem, građani-osiguranici mogu za sebe i članove svojih porodica obezbjediti dobrovoljnim zd.osiguranjem.

3.3. Zdravstveno osiguranje u RS

Zdravstveno osiguranje u okviru socijalnog osiguranja u RS regulisano je Zakonom o zdravstvenom osiguranju. Ono je zasnovano na sličnim principima kao i u Federaciji BiH. Suštinska razlika je u većem stepenu centralizacije u RS koja se ostvaruje preko jedinstvenog i samostalnog Fonda zdravstvenog osiguranja RS. Pored toga, razlikuje se i stopa doprinosa koja, prema Zakonu o doprinosima iznosi 11,5% ličnog primanja na koje se prema zakonskim propisima plaća porez na dohodak.

3.4. Osiguranje za slučaj nezaposlenosti

Upravljanje ovim rizikom u BiH realizuje se putem osiguranja za slučaj nezaposlenosti. Ova problematika regulisana je entitetskim nivoima putem Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica (Službeni glasnik Federacije BiH) i Zakona o zapošljavanju (Službeni glasnik RS).Pitanje zapošljavanja u nadležnosti je entitetskih zavoda za zapošljavanje, s tim što u FbiH postoje i zavodi na kantonalnim nivoima.Zakonskim propisima za sva zaposlena lica predviđena je obaveza osiguranja za slučaj nezaposlenosti. Ona se ostvaruje paralelno sa penzijskim i invalidskim, odnosno zdravstvenim osiguranjem. Zaposlena lica dužna su da uplaćuju doprinose za osiguranje od nezaposlenosti. Visina doprinosa u FbiH je 1,5% iz osnovice na teret osiguranika i 0,5% na osnovicu na teret poslodavca.Osiguranje za slučaj nezaposlenosti, u slučaju gubitka zaposlenja, osiguranicima daje pravo na podršku u traženju novog zaposlenja. Pored toga, osiguranik ima pravo i na novčanu naknadu i zdravstveno osiguranje.

Ekonomski aktivno stanovništvo ili radna snaga odnosi se na zaposleno i nezaposleno stanovništvo (lica koja traže poso)Neaktivno stanovništvo odnosi se na radno sposobna lica koja nisu ni zaposlena ni nezaposlenaZaposlena lica su ona koja imaju prihode

17