UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJEUniverzitet za poslovne i financijske

studije Banja Luka

Student: Mario ŠitumIndex br. II – 1310/09 Mentor: prof.dr.Branko Latinović

Projekt, prof.dr.Vesna Babić - Hodović

UVODUVOD

Pojam internet znači mreža unutar mreže, ili internkonekcija između više računara. Internet je globalna mreža . Strukturno postoje male mreže koje se međusobno vezuju, i time čine ovu strukturu. Internet se sve više naziva globalnom mrežom informacija (velika internacionalna-globalna baza podataka). Količina informacija koju ti serveri poseduju je ogromna, i teško je proceniti i prikazati realno kolika je ona zaista.

Šta sve možete raditi na internetu?

Internet kao servis samo za vas!

• Na internet su konektovani gotovo svi, od obrazovanih, istraživačkih institucija do raznih komercijalnih organicacija, kao i vojnih i državnih informativnih servera.

• Sve te organicacije pružaju velike količine informacija koje su dostupne svim korisnicima interneta 24 sata dnevno, 365 dana u godini.

• Internet vam omogućava da bilo gdje se nalazili pristupite informaciji koja vam je potrebna bilo gdje u svijetu.

• Termin koji ste sigurno čuli više puta od vaših prijatelja ili kolega je surfanje.

• Surfati internetom znači pristupiti velikom broju informacija putem www servisa (worl wide web).

• Da bi ste surfali potreban vam je prije svega računar, modem, i browser (browser = program koji vam omogućava pregled internet stranica).

• Imate rodbinu u Kanadi? Australiji? Ranije ste slali vaše pismo poštom, nažalost vrijeme potrebno da vaše pismo stigne na određenu adresu je ponekad i nekoliko dana (tjedana). Pojavom interneta, ovaj problem je riješen.

• Elektronska pošta ili skraćeno e-mail omogućuje vam da vaše pismo stigne na svoje odredište bilo gdje u svijetu za

nešto manje od nekoliko minuta. Prednosti e-maila su takođe mogućnost da zajedno sa tekstualnom porukom pošaljete i bilo koji fajl (datoteku) sa vašeg računara.

• Fajl može biti npr. digitalna slika, dokument iz bilo kog programa, zvučni zapis (mp3, wav, ...) ili jednostvano kratak

video materijal.Danas se mnoge stvari u suvremenom životu i poslovanju

teško mogu zamisliti bez Interneta i njegovih servisa.

 

RAZVOJ INTERNETARAZVOJ INTERNETA

Za razvoj koncepcije interneta zaslužno je troje ljudi i jedna konferencija.Vannevar Bush je jedan od osnivača ARPAneta. Već je u srpnju 1945. objavio članak "As we may think" u kojem govori o korištenju informatičke tehnologije kojom će se stvoriti "memex" - uređaj na kojem će pojedinac moći pohranjivati svoje knjige, bilješke i komunikacije, komada namještaja kojem će se sa udaljenosti moći pristupati brzo i fkleksibilno.

Matematičar Norbert Wiener je zaslužan za pokretanje istraživačkog polja kibernetike.

Tijekom Drugog svjetskog rata radio je kao raketni znanstvenik i bavio se istraživanjem povratne sprege (reakcije) kod raketa tj. kako elektronika odgovara kod leta rakete na njen položaj i smjer leta. Ustanovio je da je povratna sprega ključni mehanizam svih živih bića od najjednostavnijih biljaka do najkompleksnijih životinja, a omogućava reakciju na promjenu u okolišu. Razvio je princip kibernetike kombinacijom čovjeka i elektronike koji je 1948. objavio u knjizi "Cybernetics".

1956. godine na Dartmouth College u Vermontu održana je konferencija o umjetnoj inteligenciji (Dartmouth Artificial Intelligence conference). Konferencija je okupila veliki broj znanstvenika u raspravi o novoj tematici – umjetnoj inteligenciji. Utvrđeno je da se snaga računala udvostručuje svakih osamnaest mjeseci i da kreće prema tome da strojevi mogu postati inteligentni poput ljudi, samo je pitanje kada i na koji način će se to desiti.

Marshall McLuhan je početkom 1960-ih iznio koncept "globalnog sela" povezanog elektroničkim živčanim sustavom. Prvi je u svojim radovima ukazao na koncept "globalnog sela" uviđajući kako se svijet sve više elektronički povezuje pa događaj na jednom mjestu može u realnom vremenu imati utjecaj na neko udaljeno mjesto, baš kao što se može dešavati u nekom malom neselju.

Prve korake interneta kakvog danas imamo pred nama, možemo naći u okrilju vojne industrije. Tijekom "hladnog rata" i blokovske politike svaka je strana nastojala što više pojačati svoje naoružanje, razviti što je moguće veći ubojiti arsenal. Iako je to nespojivo sa uvriježenom "zdravom pameću" nastojao se očuvati mir konstantnim naoružavanjem i prijetnjama "prvim udarom" ili "odgovorom na prvi udar".

Usporedo s tim, doduše u manjoj mjeri, razvijali su se i planovi za društvo koje bi moralo sačuvati osnovne funkcije proizvodnje i preživljavanja i nakon nuklearne kataklizme. U vojnom je interesu SAD-a bilo stvoriti decentraliziranu mrežu koju se ne bi moglo uništiti brzim udarima.

Razvoj interaktivne računalne mreže dobio je konkretne okvire u zadnjih 50 godina. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata je već zahuktala utrka za osvajanjem svemira, a SSSR je već u listopadu 1957. uspio lansirati prvi Zemljin umjetni satelit. Kugla promjera pola metra je 1400 puta obletjela, a njezin su signal mogli čuti i radio amateri.

Radio stanice diljem svijeta su prenosile pulsirajući signal, a vojne snage su već kovale planove o ekspanziji u svemir. Samo mjesec dana kasnije Sovjeti su lansirali već i prvu letjelicu sa živom posadom, doduše psom, ali to je bio znak da i u svemiru mogu djelovati živa bića. A vojnu damoć treba otvariti na zemji, na moru, u zraku ili svemiru. Američkoj vojsci je bilo razumljivo da nadmoćnim resursima mogu postepeno steći tehnološku nadmoć i prevladati sovjetsku prijetnju.

Prvi satelit, Sputnik I, je potaknuo tadašnjeg američkog predsjednika Dwighta Eisenhowera da započne razvoj agencije ARPA, kako bi ponovno stekli tehnološku premoć u utrci u naoružanju.

U cilju zaštite SAD-a od svemirskog nuklearnog napada krenulo se ka razvoju komunikacijske mreže koja bi povezala cijeli SAD.

Američko Ministarstvo obrane je 1958. godine osnovalo Agenciju za napredne istraživačke projekte (DARPA – Defence Advanced Research Project Agency), sa ciljem stjecanja tehnološke vojne nadmoći nad Sovjetskim savezom. ARPAnet je nastao kao projekt jednog manjeg odjela ARPA-e.

Ured za tehnologiju obrade informacija (IPTO – Information Processing Techniques Office) je poticao istraživanje na području interaktivnog računarstva. Preuzeli su novu tehniku prijenosa podataka – "preusmjeravanje paketa" – koju je za Pentagon razvila privatna korporacija. Korporacija Rand je razvila tehnologiju koja bi omogućila decentraliziranu i fleksibilnu komunikacijsku mrežu koja bi mogla preživjeti nuklearni napad.

U daljnjem tijeku "Hladnog rata" i natjecanja u naoružanju i tehnološkom razvoju, Sovjeti su napravili još jedan veliki korak.

Sovjetski major Jurij Gagarin je 12. travnja 1961. ušao u povijest kao prvi čovjek koji je izveo svemirski let. Amerikanci su isti podvig uspjeli otvariti deset mjeseci kasnije. 1963. svijet se skoro našao u u "vrućem ratu" kada se odigrala tzv. "kubanska kriza", kad su se sovjetske rakete smjestile na lansirne rampe na Kubi, nadomak tla SAD-a.

Američko Ministarstvo obrane je 1958. godine osnovalo Agenciju za napredne istraživačke projekte (DARPA – Defence Advanced Research Project Agency), sa ciljem stjecanja tehnološke vojne nadmoći nad Sovjetskim savezom. ARPAnet je nastao kao projekt jednog manjeg odjela ARPA-e.

Ured za tehnologiju obrade informacija (IPTO – Information Processing Techniques Office) je poticao istraživanje na području interaktivnog računarstva. Preuzeli su novu tehniku prijenosa podataka – "preusmjeravanje paketa" – koju je za Pentagon razvila privatna korporacija. Korporacija Rand je razvila tehnologiju koja bi omogućila decentraliziranu i fleksibilnu komunikacijsku mrežu koja bi mogla preživjeti nuklearni napad.

U daljnjem tijeku "Hladnog rata" i natjecanja u naoružanju i tehnološkom razvoju, Sovjeti su napravili još jedan veliki korak.

Sovjetski major Jurij Gagarin je 12. travnja 1961. ušao u povijest kao prvi čovjek koji je izveo svemirski let. Amerikanci su isti podvig uspjeli otvariti deset mjeseci kasnije. 1963. svijet se skoro našao u u "vrućem ratu" kada se odigrala tzv. "kubanska kriza", kad su se sovjetske rakete smjestile na lansirne rampe na Kubi, nadomak tla SAD-a.

Prva čvorišta buduće mega-mreže spojena su 1969. godine na četiri američka sveučilišta. ARPAnet je konačno zaživio u listopadu 1969. godine. Prvu komunikaciju su ostvarili Leonard Kleinrock's research center sa University of California u Los Angelesu i Douglas Engelbart's center sa Stanford Research Instituta. 1969. godinu možemo uzeti kao početak pravog razvoja interneta.

Glavni je zadatak istraživačima bio razvoj slanja paketa podataka preko mreže. U sljedeće dvije godine umreženo je ukupno petnaest čvorišta, uglavnom sveučilišnih istraživačkih centara. 1971. poslani je i prvi e-mail. Prva demonstracija ARPAneta otvarena je 1972. na međunarodnoj konferenciji u Washingtonu.

Uslijedilo je spajanje spajanje manjih mreža u veće. Od 1972. godine u komunikaciji se koriste i mailing liste. 1973. računalni znanstvenici Robert Kahn i Vint Cerf napisali su članak u kojem su iznijeli osnove buduće mreže interneta. Sljedećih deset godina istraživači su se trudili oko razvoja ovakovog protokola koji će spajati različita računala sa različitim operacijskim sustavima.

1979. godine pokrenuti su MUD-ovi. Multi-User Dungeons (MUDs) su su jedno od jedinstvenijih i zabavnijih izuma na internetu.

Svaki MUD je virtualni svemir kojeg vrti program na serveru. Čitav svemir ili svijet piše se u tekstualnom obliku od strane korisnika i/ili posredstvom automatiziranih likova.

Preteća su razih budućih mrežnih igara.1980. godine zaživio je Usenet. Usenet je kratica od "user's network" i češće se koristi naziv "newsgroups".

Sastoji se od tisuća virtualnih korisničkih oglasnih ploča sa raznim temama dostupnima u cijelome svijetu.

Svatko sa pristupom internetu može objaviti svoju obavijest, čitati poruke i odgovarati na svaku poruku. Usenet je posebno korisno mjesto za traženje odgovora na neko pitanje, jer je većina diskusija upravo pitanja i odgovori.

Prvi mrežni protokol koji je koristio ARPAnet bio je Network Control Program. Od 1972. do 1983. godine britanski, norveški i američki istraživački timovi koristili su ARPAnet za razvoj novog mrežnog protokola.

1983. godine zamijenio ga je TCP/IP protokol kojeg su razvili Bob Kahn, Vinton Cerf i drugi. Internet je dobio ime po internet Protocol (internet protokol) standardnom komunikacijskom protokolu koji danas koriste sva umrežena računala.

Taj je protokol u prvim koracima zaživio u većini računala ARPAneta 1. siječnja 1983. godine i taj se datum može smatrati pravim početkom interneta.

1988. još jedan napredak u međuljudskoj komunikaciji. Internet Relay Chat (IRC) omogućava ljudima diljem svijeta komunikaciju u virtualnim sobama u realnom vremenu.1990. godine program ARPAnet je umirovljen i prenešen na NSFnet (National Science Foundation Network). NSFnet je uskoro spojen sa CSnet (Computer Science Network), koji je spajao sveučilišta diljem Sjeverne Amerike, a zatim je spojen i sa EUnet-om (European Network), koji je spajao većinu europskih istraživačkih centara.

1990. godinu uzimamo kao godinu kad je nastao Web ili globalna Mreža.

IZRAZ INTERNETIZRAZ INTERNET

Izraz Internet dolazi od engleske rijeci Interconnected (međusobno spojeni) i Networks (mrežni sustav računala).

U svakodnevnici Internet se često poistovjećuje sa World Wide Web (WWW), što u stvari nije točno jer je WWW samo jedan dio, jedna služba u okviru Interneta kao globalnog pojma.

Na razvoj Interneta nije, kao što bi se moglo pretpostaviti, presudno utjecao Windows Bill Gatesa (Microsoft), nego System UNIX.

Uvođenjem internetprotokola TCP/IP (kasnije Telnet, FTP) pocelo se u stvari rabiti ime Internet.

Najvažnija aplikacija od samog početka postajanja sustava bila je elektronska pošta (E-Mail). Nagli razvoj Internet doživljava tek od 1993. godine kroz World Wide Web i prvi grafički sposoban Browser pod imenom "Mosaic".

Taj WWW, što većina danas smatra Internetom, razvio je 1989. godine Sir Timothy John Berners-Lee.

Autor je Englez, ali je sistem promoviran u Cernu u Genevi (Švicarska). Za svoj rad, uz ostala brojna priznanja, Engleska kraljica ga je promovirala u Ritera (Knight Commander of the Order of the British Empire).

Dakle, njegovim pronalaskom i novim sustavom, po prvi put su Internet mogli koristiti i amateri, a ne samo znanstvenici.Tako je i Internet sam postao katalizator nagle digitalne revolucije koje smo sami svjedoci.

• Sam Internet i mnogobrojne službe u okviru njega, postali su danas prilično komplicirani za one koji ga dobro ne poznaju. jer nudi čitav niz uvijek novih mogućnosti, službi i servisa: IP.telefonija, Groupware, Wikis, Blogs, super brzi priključci koji omogućavaju Vlogs, Video on demand, Peer-o.Peer omrežja kao što je File Sharing i Online igrice. Razvoj ide dalje preko Web 2.0, Web 3.0 ... slikovni prikaza interprotokola TCP/IP izvor (http://www.google.ba/slike/protokoli).

• Internet je prekoračio granice SAD-a već u ranim sedamdesetim, a 1992. on prelazi prag od milijun računala raširenih posvuda u svijetu. Osnovan je Internet Society koje ga proglašava općim dobrom čovječanstva. 1993. godine osnovan je World Wide Web i Internet je ušao u svaki segment ljudskog djelovanja.

•  

POJAM INTERNETPOJAM INTERNET

Internet možemo definirati kao svjetsku računalnu informacijsku mrežu, sastavljenu od velikog broja manjih međusobno povezanih računalnih mreža, koja omogućava prijenos informacija između računala koji čine mrežu. Dakle internet bismo mogli definirati kao mrežu svih mreža.

To doslovce znači da je to najveća mreža koja povezuje milijune osobnih računala, lokalne (LAN) i raširene (WAN) mreže u zajedničku mrežu.

Računala i pojedine mreže pritom su u internet povezani na različite načine. Tako razlikujemo više vrsta veza kojima se služi internet. S jedne strane prosječni se korisnik u većem dijelu svijeta spaja na internet putem modema. S druge strane postoje veze kojima se povezuju računala koje zovemo serveri, hostovi ili čvorovi.

. To su većinom iznimno snažna računala sposobna za obradu ogromnih količina podataka, a upravo preko njih se pojedinci spajaju modemom na internet. Serveri su najčešće umreženi satelitskim i radijskim vezama te svjetlovodnim i telefonskim kablovima.

Ta računala su povezana specijaliziranim računalima koje nazivamo usmjernicima (routerima). Usmjernici provjeravaju kamo idu podaci koji se kreću preko interneta te odlučuju kojim će ih putem poslati.

Za razliku od tradicionalnih medija za prijenos podataka kao što su radio i televizija internet je decentralizirana mreža što znači da nema središnjeg mjesta iz kojeg je upravljana. Podaci putuju mrežom podijeljeni u pakete.

• Svaki od tih paketa sadrži podatke o tome odakle je krenuo i gdje mu je odredište. Upravo zbog toga nije važno kojim smjerom ovi paketi prolaze sve dok su na svom odredištu pravilno sastavljeni, dakle nije važno kojim putem poslana poruka putuje internetom - ona će na kraju naći svoj put do cilja. Za njihovo pravilno putovanje internetom te sastavljanje na odredištu brine se TCP/IP protokol, koji ima zadatak da poruka stigne u istom obliku u kojem je poslana. Internet je zasnovan na klijent-server relaciji između računala nazvanoj klijent-server arhitektura.

• U klijent-server arhitekturi neka računala se ponašaju kao serveri ili poslužitelji podataka, dok se druga računala ponašaju kao klijenti ili primatelji podataka, i to tako da računalo klijent može pristupiti mnogim različitim serverima, a pojedinačnom serveru može pristupiti više različitih računala klijenata. Jednom kada računalo klijent uspostavi vezu sa serverom koji sadrži tražene informacije, server ih šalje klijentu u obliku datoteke (file). Poseban računalni program zvan preglednik (browser) omogućava korisniku traženje dokumenta.

•  

OSNOVNI SERVISI NA INTERNETUOSNOVNI SERVISI NA INTERNETU

• Osnovni servisi su prisutni praktično na svakom kompjuteru koji je povezan na Internet. Njihovo korištenje podrazumijeva posjedovanje korisničkog imena na nekom od servera u mreži i odgovarajuće lozinke za pristup, čime se dolazi do jedinstvene adrese. U ove servise spadaju:

• E-MAIL,• TELNET,• FTP,• FINGER,• TALK i• R-SERVISI.•  

E-MAIL I ELEKTRONSKA POŠTAE-MAIL I ELEKTRONSKA POŠTA

• E-MAIL je najstariji od svih Internet servisa i osigurava slanje poruke drugom korisniku ili grupi korisnika.

• Poruka je obično tekstualna, iako postoji mogućnost slanja binarnih datoteka. Za razliku od većine ostalih servisa, E-MAIL se može koristiti čak i kad ne postoji kontinuirana veza sa Internetom.

Ako je korisnik direktno vezan na Internet, poruka koju bi on poslao stigla bi za svega nekoliko minuta (a najčešće trenutno) drugom korisniku, tj. na svoje odredište. Za slanje elektronske pošte nije neophodna stalna veza sa Mrežom. Mnogo racionalnije rješenje je povremena razmjena elektronske pošte putem modema i odgovarajućeg servera, najčešće protokolom UUCP.

Suštinska prednost elektronske pošte u odnosu na klasičnu poštu ili faks je u tome što se primljeni tekst može dalje obrađivati, pripremati za štampu, komentirati pri odgovoru itd. Tako se bez teškoća mogu slati i slike, praktično bilo kakav dokument koji se nalazi u kompjuteru.

Za ovu namjenu E-MAIL jednostavno nema alternativu. Iako je elektronska pošta prvenstveno namijenjena slanju privatnih poruka drugom korisniku Mreže, moguća je komunikacija, odnosno paralelno slanje na veći broj adresa, pa i rasprave preko E-MAIL servisa. Ovi oblici predstavljaju tzv. mailing liste.

• U odnosu na ostale načine slanja poruka E-MAIL je veoma pogodan za dodatne zaštite, pa se može osigurati provjera autentičnosti poruke, odnosno da li ju je u odgovarajuće vrijeme poslao onaj koji je njen autor.

• Upotreba E-MAIL servisa je relativno jednostavna, ali to nikako ne znači da ne treba voditi računa o načinu pisanja poruka. Kao i svako drugo pisanje i ovo zahtijeva pažnju pošaljitelja poruke, da bi primatelj zaista na pravi način shvatio poruku. 

TELNETTELNET

TELNET predstavlja pristup udaljenom kompjuteru emulacijom terminala.

Kada se pomoću korisničkog imena i lozinke korisnik prijavi na udaljeni kompjuter on može da pokrene programe (u tekstualnom modu) koji su instalirani na tom kompjuteru. Ako se polazni kompjuter nalazi na istom području gdje je i odredišni, dovoljno je kao adresu navesti samo ime kompjutera.

U svakom slučaju, ništa ne smeta ako se navede kompletna adresa. Simboličke ili slovne adrese se automatski konvertuju u numeričke, koje dalje služe za pristup. Ponekad se može desiti da simboličke adrese ne rade pa se tada koriste direktno numeričke adrese.

• Kada se uspostavi veza između kompjutera i usaglase osobine terminala, odnosno izvrši emulacija terminala, korisnik se prijavljuje putem korisničkog imena i lozinke.

• Takođe, korisnik mora imati otvoren vlastiti nalog na udaljenom kompjuteru da bi ga mogao koristiti. Po ispunjenju ovih uvjeta korisnik nastavlja da radi na udaljenom računaru kao na lokalnom, osim što se sve komande koje on unosi izvršavaju na udaljenom kompjuteru.

• TELNET je interaktivni servis pa se zbog toga ne može pozivati iz komandnih procedura, niti se može izvršavati kao proces u pozadini.

•  

FTPFTP

• File Transfer Protocol (FTP) prenos datoteka je jedan od osnovnih poslova za koji služi Mreža. FTP je namijenjen prije svega prenosu sa servera na lokalni klijent kompjuter i obrnuto. Da bi se pristupilo određenim datotekama neophodno je posjedovanje korisničkog imena i lozinke na serveru. Varijacija na ovu temu je poseban servis Anonymous FTP, do koga se dolazi klasičnim programom FTP tako da se korisničko ime unosi kao anonymous, a lozinka kao vlastita E-MAIL adresa. Na ovaj način administratori servera nude jednostavan pristup do javnih datoteka, prvenstveno za distribuciju softvera i ostalih podataka.

•  • Program FTP pokreće se naredbom ftp adresa, poslije čega se unosi

korisničko ime i lozinka na udaljenom kompjuteru. Kao adresa se mogu ravnopravno koristiti simbolički i numerički oblik, isto kao kod programa TELNET. Kod FTP servisa korisnik ima na raspolaganju veliki broj opcija, od kojih mu objektivno treba svega nekoliko.

•  

FINGERFINGER

• Adrese korisnika su precizne, ali su često toliko kriptične da same za sebe ne znače mnogo.

• Program FINGER omogućuje identifikaciju prezimena i imena korisnika na osnovu njegove adrese, a takođe i obrnuto, identifikaciju svih korisnika koji odgovaraju zadatom uzorku.

• Da bi FINGER radio na udaljenom kompjuteru mora postojati odgovarajući serverski program.

 

TALKTALK

•   Internet posjeduje snažan i jednostavan sistem za interaktivni razgovor koji se zove TALK. Uslov za međusobnu komunikaciju sugovornika je povezanost korisničkih kompjutera na Internet. Kao i kod drugih servisa, ako lokalna mreža nije povezana na Internet stalnom vezom, moguće je koristiti TALK među kompjuterima u svojoj mreži.

•  • Prvi korak veze je provjera konekcije korisnika ovog servisa putem kompjutera. To

se radi naredbom finger na prethodno opisan način. Pri tome treba imati u vidu da to što je neko konektovan ne mora da znači da je trenutno tu (ostavljanje konektovane sesije je veoma loša praksa iz sigurnosnih razloga). Takođe, treba imati obzira ako se sagovornik ne odaziva poslije nekoliko pokušaja.

•  • Neophodan uvijet za korištenje servisa TALK je postojanje odgovarajućeg

serverskog programa na lokalnom i udaljenom kompjuteru. Taj server naziva se talk dacman i on za korisnika upućuje poziv i uspostavlja vezu.

 

R-SERVICESR-SERVICES

•  R-SERVISI (R-SERVICES) su prvobitno nastali na Unix-u, kao usavršavanje servisa TELNET i FTP. Oni osiguravaju pri stup udaljenom kompjuteru bez eksplicitne provjere lozinke.

• Lozinka se provjerava, ali samo prvi put, kada se korisnik prijavljuje na prvi kompjuter u mreži. Ovaj sistem se zasniva na pretpostavci da su kompjuteri istog stupnja sigurnosti i da imaju međusobno "povjerenje".

• Kada se korisnik konektuje na jedan kompjuter, može poslije toga slobodno da se kreće po mreži radnih stanica mnogo brže i lakše, bez stalnog provjeravanja lozinki.

Ovakvo "povjerenje" među serverima može lako da bude zloupotrebljeno pa R-SERVISI predstavljaju jednu od najozbiljnijih prijetnji sigurnosti sistema i podataka korisnika. Komande R-SERVISA mogu sasvim normalno da se koriste i bez implicitnih dozvola na udaljenom kompjuteru i tada se mora unijeti lozinka.

R-SERVISE čine: rlogin ( za pristup drugom kompjuteru, nadgradnja TELNET servisa), rcp (kopiranje datoteka među kompjuterima na mreži) i rsh (izvršavanje programa na udaljenom kompjuteru).

Dok se TCP/IP kao protokol najniže razine brine za način međusobnih povezivanja i komuniciranja računala, protokoli više razine poput FTP-a, TELNET-a, NNTP-a, pa i HTTP-a određuju način na koji se specifične vrste podataka prenose preko interneta. Neki od najčešćih su:

• USENET

Network News Transfer (Transport) Protocol (NNTP) - Protokol za prenošenje novinskih članaka između novinskih grupa na NEWS poslužiteljima te s poslužitelja na osobno računalo. Radi se o sustavu u kojemu svatko može sudjelovati tako da postavi pitanje ili da svoj odgovor u točno određenom direktoriju na NEWS poslužitelju.

U roku od nekoliko sati na pitanje će vjerojatno biti odgovoreno i to zahvaljujući velikom broju posjetitelja takvih novinskih grupa. Novinske grupe su i zamišljene upravo radi razmjene iskustava pa se tako u njima na relativno lagan način može doći do odgovora na postavljena pitanja.

Za pregled novinskih grupa na osobnom računalu potreban je program za njihovo pregledavanje, a većina današnjih web pretraživača imaju integrirane vlastite programe za tu svrhu.

• GOPHER•

Servis više manje sličan webu s tim da nema mogućnost zajedničkog prikazivanja teksta i slike. Pojavio se nešto prije weba te je bio popularniji od njega sve do pojave prvih grafičkih preglednika.

• WORLD WIDE WEB (WWW, web)

World Wide Web je grafički hipertekstualni način upotrebe interneta koji koristi protokol HTTP za prenošenje stranica weba i drugih podataka preko interneta (sa servera do korisnikova računala). Web stranice pisane su u HTML (Hypertext Markup Language) jeziku. Za taj način upotrebe interneta posjetitelj mora upotrebljavati preglednik weba, koji omogućuje posjetitelju interneta pregledavanje stranica pisanih u jeziku HTML. Bitne razlike po kojima se web razlikuje od ostalih načina upotrebe interneta je to što omogućava hipertekstualne veze između dokumenata, te što omogućuje kombinirano prikazivanje teksta, slika, zvuka i videa, dakle omogućuje integraciju informacijskih sadržaja. Hipertekst je dokument ili sustav s povezanim tekstualnim jedinicama. To je elektronička slika teksta ugrađenog u računalo i može se jedino unutar računalnog sustava ispunjavati, mijenjati i čitati. Koncepcija hiperteksta temelji se na računalnom sustavu koji korisniku pruža mogućnost prikazivanja kroz mrežu pojedinačnih tekstualnih sadržaja. Pristup tekstovima omogućava prepoznavanje položaja i smjer kretanja kroz mrežu. Osnovni je cilj hiperteksta spremanje sadržaja u računalo na takav način da ga korisnik može pregledavati i pretraživati na bilo koji način koji mu trenutno odgovara. Time se potpuno osigurava sloboda korisnika u procesu pretraživanja, a svaki sadržaj nosi oznaku veze s drugim sadržajem. Mreža veza čini strukturu modela hiperteksta. Veze imaju dva kraja: izvor i odredište. Obilježene veze između informacijskih jedinica pružaju takav sustav navigacije koji uvelike olakšava traženje odgovarajućeg sadržaja.

HTML nije pravi programski jezik poput Pascala, Visual Basica ili C++, već je zamišljen kao standardni sustav namijenjen opisivanju sadržaja i strukture stranica weba. On definira kako će se slika ili bilo koji drugi objekt na stranici weba postaviti u odnosu na tekst. Dokument napisan u jeziku HTML obično se naziva stranica HTML-a ili weba.

Takve stranice izrađuju se kada se bilo kakav dokument (tekstovi, slike, glazba, filmovi) žele objaviti na webu. Same stranice izrađuju se umetanjem tagova HTML-a koji definiraju položaj i izgled teksta, slika, tablica i drugih objekata koje može koristiti stranica weba. Tagovi se uglavnom rabe po principu da postoji početni i završni tag. Tako npr. &lthtml> određuje početak stranice HTML-a, a </html> određuje završetak stranice.

Svi ostali tagovi te tekstovi postavljaju se između ova dva taga ili ih preglednik neće prikazati. Osim tagova HTML-a stranica može sadržavati elemente Javascripta, Jave i Active X-a. Ti elementi proširuju mogućnosti jezika HTML.

• HyperText Transfer Protocol je komunikacijski protokol koji se koristi za prijenos dokumenata HTML-a preko interneta. Drugim riječima to je protokol na kojemu se zasniva web. Dok jezik HTML omogućuje istodobno prikazivanje teksta i slike protokol HTTP se brine kako će te slike i tekst biti prenošeni preko interneta.Još jedan važan element weba je Uniform Resource Locator (URL). To je sustav adresiranja koji se koristi u preglednicima weba.

• Pomoću URL-a može se pozvati svaki dostupan dokument ne samo na webu već i općenito na internetu. URL adresa se sastoji od imena protokola koji se želi koristiti, imena servera kojem se želi pristupiti te od točnog mjesta (direktorija) na serveru na kojem se nalazi dokument kojem želite pristupiti.S obzirom da se može odabrati protokol koji želimo to znači da se preko preglednika weba može pristupiti i FTP, GOPHER ili NEWS, a ne samo poslužiteljima weba. Kako je web ipak najčešći protokol današnjice, a za njega su i napisani preglednici, uobičajeniji URL prefiks koji se koristi je http.

IRC – INTERNET RELAY CHATIRC – INTERNET RELAY CHAT

• Ovaj Internet servis omogućava interaktivni razgovor velikog broja korisnika. Kreiran je u Finskoj i postao jedan od naj popularnijih servisa. Kompletan sistem je organiziran po kanalima koji se dijele na: javne, privatne, nevidljive i tajne.

• IRC nakon pokretanja, pokušava da uspostavi vezu sa nekim od IRC servera u svijetu. Nakon uspješnog povezivanja sa serverom, na ekranu se ispisuje poruka sa tog servera koja obično sadrži podatke o serveru, administratoru, pravilima za korišćenje i slično. Ovo se ispisuje u prozoru za poruke programa IRC.

• Ekran je podijeljen na tri dijela. Najveći dio čini pomenuti prozor za poruke. Ispod njega je jedan red namijenjen statusnim informacijama, dok je na dnu ekrana red za unošenje IRC komandi.

SERVISI ZA PRETRAŽIVANJESERVISI ZA PRETRAŽIVANJE

Servisi za pretraživanje omogućavaju pronalaženje odgovarajućih dokumenata na javnim servisima. Bez njih bi krstarenje Internetom bilo mnogo komplikovanije i sporije. 

• ARCHIE služi za pretraživanje ANONYMOUS FTP servisa. Kada se zadaju imena datoteka dobivaju se adrese ANONYMOUS FTP servera gdje se iste mogu naći, kao i njihove veličine i datumi postavljanja. Postoji i mogućnost traženja imena datoteka prema opisu.

• VERONICA je namijenjena pretraživanju GOPHER servisa. Otkuca li se dio naslova koji se pojavljuje u GOPHER menijima, dobija se spisak GOPHER lokacija gdje se isti pojavljuje, takođe u obliku menija.

• WAIS je nastao kao rezultat potrebe da se pretražuju komple tni tekstovi, tzv. fulltext search. Na osnovu zadatih ključnih riječi, dobijamo spisak adresa dokumenata gdje se iste pojavljuju. U bazi mogu biti: WEB, GOPHER i FTP dokumenti.

• NETFIND služi za pronalaženje E-MAIL adrese korisnika na osnovu imena i prezimena. Pretraživanje se vrši komandom finger. Kad se izabere manje područje, postoji mogućnost da se adresa i pronađe.

SIGURNOSNI SERVISISIGURNOSNI SERVISI

• Sigurnosni servisi su neophodni kada se pomoću Interneta prenose podaci koji imaju posebnu važnost. Promet na mreži je u velikoj mjeri otvoren pa se ne može garantirati tajnost podataka. Uz ove servise, neki od programa za pristup odgovarajućim javnim servisima, npr, WWW-u, imaju opciju za zaštitu komunikacije.

•  PGP - PRETTY GOOD PRIVACY je popularan program kojim se pomoću tehnike javnog i tajnog ključa (RSA algo ritam), šifruje elektronska pošta. On osigurava da poslatu poruku može da pročita samo onaj kome je namijenjena, kao i da je poruka stigla od njenog autora. Može se koristiti i za kreiranje elektronskog potpisa dokumenta.

• SSH - SECURE SHELL je relativno novi sistem koji koristeći tehnike slične PGP-ovim, šifruje interaktivnu komunikaciju. Funkcionalno zamjenjuje TELNET i FTP programe, osiguravajući zaštitu od prisluškivanja.

• KERBEROS je sistemski servis koji osigurava vezu sa jednom sigurnosnom mašinom, na kojoj se vrši provjera identiteta servera i korisnika, kao i kriptovanje komunikacije. Da bi se koristio KERBEROS, on mora da bude instalirana na sve servere u mreži, a programi koji osiguravaju ostale servise moraju da budu na odgovarajući način prilagođeni.

SISTEMSKI SERVISISISTEMSKI SERVISI

• Ova kategorija servisa je namijenjena uglavnom administratorima servera i mreže, a ponekad može da bude od značaja i za korisnike. Korisnici pomoću ovih servisa mogu daprovjere da li je neki računar trenutno priključen u mrežu ili postoje problemi na vezama.

•  • PING služi za provjeru kvaliteta (postojanja i brzine) veze među kompjuterima na

mreži.•  • NFS osigurava dijeljenje mrežnih diskova, tako da veći broj kompjutera može da

pristupi istim dijelovima diska na serveru.•  • TRACEROUTE kao i PING provjerava vezu i ispisuje putanju kojom podaci putuju

od servera do servera. Koristi se u slučaju postojanja sumnje da se podaci gube ili lutaju.

•  • NETSTAT prikazuje trenutno aktivne mrežne veze na serveru.•  • X-WINDOWS je distribuirani prozorski sistem. Program aktiviran na jednom

kompjuteru može svoje rezultate ispisivati na nekom drugom kompjuteru u mreži.

SIGURNOSNI SERVISISIGURNOSNI SERVISI

• Sigurnosni servisi su neophodni kada se pomoću Interneta prenose podaci koji imaju posebnu važnost. Promet na mreži je u velikoj mjeri otvoren pa se ne može garantirati tajnost podataka. Uz ove servise, neki od programa za pristup odgovarajućim javnim servisima, npr, WWW-u, imaju opciju za zaštitu komunikacije.

•  PGP - PRETTY GOOD PRIVACY je popularan program kojim se pomoću tehnike javnog i tajnog ključa (RSA algoritam), šifruje elektronska pošta. On osigurava da poslatu poruku može da pročita samo onaj kome je namijenjena, kao i da je poruka stigla od njenog autora. Može se koristiti i za kreiranje elektronskog potpisa dokumenta.

• SSH - SECURE SHELL je relativno novi sistem koji koristeći tehnike slične PGP-ovim, šifruje interaktivnu komunikaciju. Funkcionalno zamjenjuje TELNET i FTP programe, osiguravajući zaštitu od prisluškivanja.

• KERBEROS je sistemski servis koji osigurava vezu sa jednom sigurnosnom mašinom, na kojoj se vrši provjera identiteta servera i korisnika, kao i kriptovanje komunikacije. Da bi se koristio KERBEROS, on mora da bude instalirana na sve servere u mreži, a programi koji osiguravaju ostale servise moraju da budu na odgovarajući način prilagođeni.

INTRANET I EKSTRANETINTRANET I EKSTRANET

• Iz tri ključna obilježja Interneta - klijentsko-serverske arhitekture, općeprihvaćenih komunikaciskih protokola i standardnih usluga, odnosno servisa došlo se do mrežnih poslovnih riješenja koja su zasnovana na toj globalnoj mreži - Internetu. Ta poslovna riješenja su intranet i ekstranet.

• INTRANET je privatna računarska mreža jednog poslovnog sistema koja koristi internetske standardne protokole kako bi se zaposlenima omogućila jednostavna komunikacija i suradnju te pristup informacijama firme. S obzirom da se temelji na Web tehnologiji Intranet često nazivaju i korporativnim Webom.

•  

• EKSTRANET nastaje kada se više "intranetskih firmi" privremeno ili trajno povežu u cilju suradnje na nekom poslu ili razmjene informacija. Ekstranet je mreža koja je izgrađena na principima Interneta, ali sa zaštitom od neovlaštenog pristupa. Ekstranet predstavlja:

• mrežu koja na principima internetske tehnologije pruža mogućnost suradnje različitim firmama, poslovnim partnerima, klijentima i dobavljačima u cilju ostvarivanja zajedničkih ciljeva,

• softver kojim se unapređuju intraorganizacioni odnosi.

•  

• Ekstranet, dakle, otvara intranet firme, koja to želi, prema vanjskom svijetu. On osigurava odgovarajuće kanale zaštićenog komuniciranja među firmama koje surađuju. Ključna obilježja ekstraneta:

• Za razliku od Interneta, ekstranet nije svakome dostupan.

• Za razliku od intraneta, ekstranet nije ograničen na upotrebu samo unutar jedne organizacije.

• Ekstranet je prvenstveno pitanje organizacije, a ne tehnologije.

•  

• Nove mogućnosti koje pruža koncepcija ekstraneta, a koje služe kao tehnološka podrška novoj informacionoj ekonomiji ogledaju se u sljedećem:

• Važnim klijentima firme obuhvaćenim ekstranetom omogućava se uvid u inovacije proizvoda i stanje narudžbi, bilansne informacije, te online komunikaciju i podršku.

• Firme koje surađuju, kao što su posredničke, zastupničke, distributerske i sestrinske omogućuje se pristup podacima o kupcima, konkurenciji, cijenama, zalihama i dr.

• Partnerima na zajedničkim projektima omogućuje se uvid u stanje i napredak projekta, u finansijske podatke i rezultate preduzetih istraživanja.

• Omogućuje se vertikalno povezivanje među firmama, od proizvođača osnovnih sirovina do onih koji se bave prodajom finalnih proizvoda, čime se stvaraju bliske veze unutar lanca vrijednosti.

• Ekstranet ima smisla razvijati samo onda kada njegovi učesnici imaju uspostavljene vlastite intranete. Dakle, aktivnosti izgradnje intraneta, bilo da se radi o modifikaciji postojećih privatnih mreža ili izgradnji novih, moraju prethoditi aktivnostima stvaranja ekstraneta.

•  • Kako svaki intranet ima svoju zaštitu, vatrozid, on će

istovremeno služiti kao zaštita ekstraneta od Interneta, kao i povezanih intraneta međusobno. To je poželjna situacija zato što svaki učesnik u ekstranetu ima neke informacije čiju tajnost mora štititi od ostalih učesnika, poslovnih partnera, radi zaštite vlastitih poslovnih interesa.

•  • Obzirom da nivo zaštite nije isti prema Internetu i prema

ekstranetu programe koji regulišu propusnost zaštitnog vatrozida intraneta treba izgraditi tako da podržavaju različite zaštitne procedure koje će se aktivirati u zavisnosti od toga iz kojeg izvora dolazi zahtjev za pristup intranetu. 

PRISTUPI INTERNETUPRISTUPI INTERNETU

 

• Internet je velika računarska mreža i sistem za jednostavnu i efektivnu komunikaciju sa tekstom, slikom i zvukom. Neki od najpopularnijih dijelova interneta su: World Wide Web, E-mail i P2P file sharing (ili razmjena dokumenata).Internet kao globalna svjetska mreža nema cenzuru i nema prepreka. Dostupna je na svakom djeliću planete Zemlje, naravno, uz odgovarajuću opremu. Da bi pristupili ovoj mreži moramo imati jedan od sistema za komunikaciju kao što su:

* Analogna telefonska linija* ISDN* ADSL* kablovski* bežični* satelitski

Ovaj sistem podrazumijeva infrastrukturu javne komutirane telefonske mreže (PTNS-Public Telephon Network System) ili jednostavnije rečeno upredenu paricu do telefonske centrale kakvu imaju gotovo svako domaćinstvo. Ovim sistemom se, kroz spojne vodove, vrši prenos analognih signala (prvobitno namijenjeno isključivo za govorne informacije) u vrlo uskom spektru od 400 do 4000 Hz što je sasvim dovoljno za prenos govora. Ako se između računara i ovakve linije postavi uređaj koji će vršiti konverziju digitalnih u analogne signale i obrnuto modem moguće je ostvariti uvezivanje računara sa brzinom prenosa do 56 kbps. (Teoretski 64 kbps).

Ovaj sistem također koristi upredenu paricu kao fizički prenosnik digitalnih signala a opseg je proširen i uključuje dva analogna kanala tako da su brzine do 128 kbps. Naziv je dobio kao skraćenica engleskog termina Integrated System of Digitaly Network. Prenos podataka kroz spojne vodove je digitalni.

Kao varijanta DSL (Digitaly Subscriber Line) ili u slobodnom prevodu digitalna pretplatnička linija koristi osobinu uvezivanja više "kanala" od po 64 kbps u željenu (bolje rečeno plaćenu) širinu prenosa. Oznaka ADSL znači da je protok informacja asimetričan tj prema potrebi količina dolaznih informacija (Download) sa servera prema klijentu se uvećava na račun odlaznih (Upload)količina bita. Komunikacija kroz spojne vodove je digitalna.U naseljenim mjestima gdje je uspostavljen sistem tzv. kablovske televizije moguće je ostvariti istim vodovima prenos podataka i konekcija na internet. Ovaj sistem ima veoma veliku propusnu širinu podataka koja ide i do 0,5 Mbps. Veoma često se koristi jedini problem je što brzina prenosa direktno ovisi o broju korisnika (pretplatnicima)

Iako termin možda nije najadekvatniji uspostavljen je prema originalnoj engleskoj verziji Wireless. Danas se koristi više različitih varijanti a najčešće komunikacije na ultra visokim frekvencijama od 2,4 i 5 GHz. Zbog osobina prostiranja ove vrste talasa (pravolinijski i ne prolaze niti se odbijaju od fizičke prepreke) ograničenja su velika: mora postojati optička vidljivost između antena pristupne stanice i korisnika a daljina se kreće do nekoliko kilometara.

Brzine koje se mogu postići na ovim frekvencijama su velike i kreću se od 2 Mbps do 54 Mbps.

Iako najskuplji sistem ipak predstavlja najpouzdaniji i najbrži sistem za prenos podataka pa tako i za pristup internetu. Kao posrednik u komunikaciji koristi se geostacionarni satelit pozicioniran na visini od oko 35000 km iznad zemlje.

Pošto se kreće ugaonom brzinom identičnoj brzini rotacije Zemlje to je njegov položaj u odnosu na određeni prostor na Zemlji uvijek isti. Prostor koji je pokriven signalom satelita naziva se "Footprint"

Pojednostavnjeno rečeno Internet je skup međusobno umreženih računala. Obuhvaća cijeli svijet a broj računala uključen u funkcioniranje tog divovskog sustava izražava se u milijuna . Sam princip funkcioniranja Interneta, te "mreže svih mreža", prosječnom korisniku zapravo nije bitan. Ono što jeste bitno jest mogućnost jednostavnog pristupa bilo kojoj informaciji smještenoj na bilo kojem računalu uključenog u mrežu.

Ovaj podatak je fascinantan, jer implicira da sve što vas zanima, bilo kakva informacija, najvjerojatnije već negdje postoji. A ukoliko i ne postoji, izuzetno ju je lako tamo postaviti.

SITESite (izgovara se: "sajt", označava skup web stranica, međusobno povezanih i organiziranih u jedinstvenu cjelinu, sa zajedničkom pristupnom adresom. Internet adresa web stranica Služi kako bismo na najjednostavniji način pristupili nekom site-u. Sastoji se od naziva Internet usluge (najčešće: www), imena site-a (npr.: korvin-ba) i oznake domene (.ba, .com, .net, .org ili druga). Sintaksa Internet adrese glasi www.ime_sitea.naziv_domene (npr.: www.korvin-ba.com)

VIRTUALNI SERVER Server je računalo na kojem se fizički nalaze podaci o web stranicama nekog site-a. Ono funkcionira bez prekida 24 sata dnevno omogućavajući tako neprekidnu dostupnost na njemu pohranjenih web stranica. Takva računala su izuzetno skupa jer osim velike procesorske snage moraju jamčiti apsolutnu sigurnost podataka pohranjenih na njima. Zbog toga je memorijski prostor na kojem se skladište podaci na poseban način podijeljen na više virtualnih servera koji se ponašaju kao samostalna računala iako se svi nalaze u okviru jednog fizičkog servera. Tako dobiveni računalni prostor znatno je jeftiniji od najma fizičkog servera i omogućava pohranu web stranica po cijenama pristupačnim najširem krugu korisnika.

DOMENADomena označava pripadnost site-a određenoj grupi web stranica. Kriterij pripadnosti može biti nacionalni ili funkcionalni. Primjer nacionalne domene je hrvatska domena ".hr" (za Njemačku je ".de", za Švedsku ".se“, BIH- ba- itd. ), a primjer funkcionalne pripadnosti je komercijalna domena ".com" (postoje još i .net, .org, .biz, itd. koje su također univerzalne)

• WEB PRETRAŽIVAČI

Kako bi pronalaženje željenih informacija na Internetu bilo što lakše i jednostavnije, postoji velik broj specijaliziranih web stranica, tzv. Internet pretraživača, čija je jedina svrha da uz pomoć ogromnih baza podataka o raspoloživim web stranicama na Internetu, na naš upit ponude sve one stranice koje su vezane za predmet našeg interesa.Prijavljivanje naših web stranica pretraživačima jedan je od ključnih čimbenika uspješne Internet prezentacije!

ILEGALNOST NA INTERNETUILEGALNOST NA INTERNETU

  Već se od samog nastanka komercijalnog softwarea pojavila grupa ljudi, zvani Pirati, koja je taj software ilegalno kopirala, te za drastično niže cijene prodavala široj publici. Naravno niže su se cijene svima svidjele tako da su Pirati postali vrlo popularni u vrlo kratkom roku. Danas se ilegalan software može putem Interneta mnogo lakše i brže dobaviti, tako da se događa da najobičniji PC korisnik dobije najnoviji software prije nego što se on uopće pojavi u specijaliziranim trgovinama.

Uz Piratski software na Internetu je dosta, bolje reći, jako puno raširen i pornografski sadržaj. Uz legalne pornografske stranice koje traže broj kreditne kartice kao zaštitu protiv pristupa mlađih osoba, postoje i one ilegalne koje nude razne sadržaje koje je putem tiska nemoguće objaviti.

PORNOGRAFIJA I CENZURA

Neke pretpostavke govore da više od 80% slika na Internetu ulazi u kategoriju pornografije. Da li je to problem? Svakako. No, čiji je to problem i na koga se odnosi. Prije svega treba reći da to nije problem odraslog čovjeka koji ima slobodu izbora traženja onoga što želi. To je prije svega problem za djecu koja tražeći ono što ih zanima često mogu naići na link koji vodi na neku od pornografskih stranica. Pritom kada kažem djeca mislim na osobe mlađe od 16-tak godina koje pregledavajući ovakav materijal mogu steći krive vrijednosti.Po svojoj prirodi ovaj problem bi pripadao u domenu države, no kako je Internet međunarodna mreža ovaj problem nadilazi granice pojedine države. Problem je stoga mnogo teže riješiti unutar granica jedne države te je danas jasno da će biti potrebno naći neku vrstu međunarodnog rješenja.

• Sadašnja odnošenja prema ovom problemu su slijedeća:

• 1) Zakonski a) Godine 1996. amerièki kongres donio je Zakon o Telekomunikacijskoj reformi - unutar ovog zakona donesen je Communications Decency Act (CDA) - zakon o pristojnosti u komunikacijama. Ovaj je zakon predviđao moguće kazne ukoliko bi netko na Internetu narušio nacelo pristojnosti. Po svojoj prirodi ovaj zakon je smiješan svakome tko je upoznat sa raširenošću Interneta, ali je po svojem značenju vrlo opasan. On je, naime, ozbiljna prijetnja slobodi govora tj. izbora na Internetu. Ovaj zakon odbacio je Ustavni sud SAD-a u Lipnju 1997. zato jer su suci smatrali da je termin "pristojnost" previše neodređen.

• Time je Internet svrstan pod 1. amandman Ustava SAD-a, koji se odnosi na slobodu govora, tiska, radija, televizije, a od tada i Interneta. Iako je Internet međunarodna mreža, a ovaj zakon se odnosio samo na SAD, stvarna je prijetnja bila u tome što se većina prometa Interneta odvija preko SAD-a, a osim toga je SAD oduvijek bio primjer drugim državama u donošenju zakona koji se tiču Informatičkih tehnologija.

b) Kao drugi primjer zakonskog rješavanja ovog problema uzeo sam Singapoore. Zašto? Ovaj grad-država zakonski je riješio pitanje pornografije na Internetu. Pritom se za gledanje/kupovanje pornografskih materijala kažnjavaju svi. Kazne za upražnjavanje pornografsko-erotskih materijala preko Interneta kreću se od novčanih (od 5000$ na više) do čak zatvorskih kazni. Moje je mišljenje da ovakav način rješenja ovog problema nije prihvatljiv za zapadno, više-manje demokratsko društvo zato jer se ovakvim zakonima zabranjuju osnovne ljudske slobode poput prava na izbor. U Singapooreu je to možda i moguće, jer država zbog velike napućenosti na malom prostoru u ime bolje budućnosti i veće učinkovitosti sustava nadzire sve servere a također i sve građane. Singapoore sam sebe često naziva modelom budućeg društva, no ipak Singapoore je daleko od učinkovitog rješenja ovog problema. Treba napomenuti da Singapoore ujedno smatra Internet važnim dijelom svoje budućnosti te da je pokrenuo vrlo ambiciozni projekt koji bi do 2000. godine svakom građaninu dao izravnu vezu na Internet iz njegova doma.Unatoč ovim primjerima smatram da je zakonska regulacija ovog problema nemoguća. Prije svega, zato jer je Internet raširen u cijelom svijetu te bi to značilo međusobno usklađivanje stotina zakonodavstava. Ako zbog ničeg drugog onda nam bar povijest kazuje da je to nemoguće. Osim toga Internet je decentralizirana mreža pa stoga ne postoji načini da se isključe nepodobni serveri - čak nema ni načina da saznate gdje su serveri smješteni osim ako vam administrator to sam ne kaže. Možda je najveći problem to što na WWW-u danas postoji toliko site-ova s pornografskim materijalom da bi iskljucivanje servera s ovakvom ponudom znaci financijsku propast polovice Interneta.

• 2) Softwersko rješenje

a) Već duže vrijeme na Internetu postoje organizacije koje za malu novčanu naknadu onemogućuju djeci pristup pornografskim materijalima. To su servisi poput NetNunny. Njihovu uporabu plaćaju roditelji koji žele da im djeca upotrebljavaju Internet samo za tradicionalne metode učenja. Osim toga danas se i u nekim browserima davanjem posebnih lozinki može onemogućiti djecu da posjeæuju neprimjerene sadržaje.b) PICS ("Platform for Internet Content Selection") program W3C-a je možda i jedina realna mogućnost rješenja ovog problema. Njime bi se stvorila određena autorizacija pristupa Internetu pri kojoj bi samo oni iznad određene dobi imali pristup svim sadržajima.

•  

PIRATSTVO

Radi se o gomili nelegalnog softwarea koji možete downloadirati ili kupiti preko Interneta. No, osim softwarea u zadnje vrijeme aktualna je Piraterija pjesama preko Interneta koja je postala moguca s pojavom dovoljno kvalitetnog softwarea za kodiranje pjesama (MP3). Najcešci oblik Piratstva na Internetu je još uvijek prodaja softwarea po vrlo povoljnim cijenama. Pirati najčešće svoje oglase šalju na odreðene Usenet grupe koje su specijalizirane za ponudu i potražnju kao što su hr.comp.ponuda, hr.comp.potražnja, hr.ponuda-potražnja. Kod nas, u BiH, je Piratstvo jako rašireno i iz dana u dan ima sve više novih Pirata koji šalju svoje oglase na domace Usenet grupe. S jedne strane Piratstvo je stvarno odlična stvar jer svatko može imati software koji želi za malo novaca. S druge strane Piratstvo donosi velike štete ekonomiji jedne države, jer se na Piratski software ne plaća nikakav porez. Što se mene tiče nadam se da ovaj problem nikada neće biti riješen, jednostavno zato jer mnogi, kao i ja, nisu u stanju platiti, silni, novac kojeg proizvođači traže za njihov proizvod.

SIGURNOSTSIGURNOST

• Ovo je svakako jedan od najvećih problema Interneta. Naravno pritom se misli na više tipova sigurnosti . Zbog decentraliziranosti sustava Internet je prilično stabilna mreža te je opasnost kolektivnog rušenja cijelog sustava vrlo mala. Što se osobne sigurnosti tiče moje je mišljenje da je ovo pitanje prenapuhano. Mislim da je cenzura daleko značajnija opasnost od toga da li netko čita vašu poštu ili zna kojim stranicama surfate.

•S druge strane najveći problem je sigurnost mreža poduzeca i raznih vladinih udruga (uglavnom u SAD-u) u koje svako malo provaljuju hackeri. To spada u domenu financijskog kriminala te je povecanje ove sigurnosti jedno od bitnih pitanja za financijski opstanak Interneta. Bez visokog stupnja sigurnosti financijskih transakcija te svih drugih oblika komuniciranja preko Interneta ovaj neće privući dovoljno sredstava za sigurnu i udobnu buducnost.

•Kao i mnoge druge stvari i sigurnost je na Internetu postala aktualna sa pojavom WWW-a te širenjem Internet populacije. Tako je 1988. bilo šest prijavljenih provala u kompjutorske sustave na Internetu, a 1995. godine 2412 slucajeva.Za sigurnost na Internetu brine se CERT (Computer Emergency Response Team) koji bilježi te pokušava suzbiti provale u sustave.

•  

ZAKLJUČAKZAKLJUČAK

•  Internet se razvija i raste veoma brzo. Ono sto je očigledno je da Internet uzima preimućstvo nad ostalim masovnim medijima, kao sto su novine, TV, radio i telefoni. Internet postaje osnovni izvor informacija za sve veći broj ljudi, koji sve više zapostavljaju medije kao sto su novine ili televizija. Ipak, tradicionalni masovni mediji neće nestati, ali je sigurno da Internet mijenja gotovo sve što radimo, uključujući komunikacije, učenje, poslovanje, dobijanje raznih vrsta informacija, traženje posla, kupovinu, čak i zaljubljivanje.