1. UVOD

«Biti svetac, izuzetak je, biti pravednik to je pravilo.»Victor Hugo

Utemeljitelj etike Sokrat iz Atene, poznati filozof antičke Grčke, vjerovao je u ljudski razum koji treba sve ispitati i reći kako bi ljudi mogli činiti dobro, ono što će koristiti pojedincu i zajednici. Da bi ljudi bili sretni, tvrdio je on, nije dovoljno posjedovanje dobara, nego je potrebna vrlina – znanje koje omogućava njihovo mudro korištenje. Kriton, jedan od Sokratovih najprivrženijih učenika, nije uspio nagovoriti Sokrata da pobjegne iz zatvora. Sokrat je rekao da na zlo neće uzvraćati zlom, odnosno da neće kršiti zakon čak i da sebi spasi život od presude koju drži nepravednom. U imaginarnom razgovoru sa Zakonima, Zakoni zaključuju da se Sokrat, nakon što je cijelog života imao koristi od Zakona Atene, mora pokoriti presudi. Argument, premda uzvišen i važan, nije nimalo uvjerljiv. Jednako tako se za poslovnu etiku može ustvrditi da je njezin temelj ponašanje u skladu sa zakonom , ali da i ona to, poput Sokrata, nadilazi.Ono što pokreće poslodavce da se posvete poslovnoj etici jest činjenica da neetične radnje zaposlenika stoje poduzeća ogromne iznose novaca.Spoznaja da se poslovnom etikom može upravljati i tako bitno i izravno utjecati na ugled poduzeća u javnosti razlog je koji je doveo do sve većeg interesa sudionika gospodarskog sustava za poslovnom etikom. Kodeksi poslovnog ponašanja visokorazvijenih država sve su više pravilo. Sukladno tome, uključivanje hrvatskih poduzeća u suvremene procese globalizacije nameće potrebu etičkog ponašanja.Polazišta u etičkim razmišljanjima s motrišta gospodarenja ciljna je orijentacija, odnosno svrha gospodarskih aktivnosti. Poduzeća se osnivaju sa svrhom proizvodnje proizvoda i usluga kako bi efikasno zadovoljila potrebe stanovništva. Poduzeća pri osnivanju osnovne svrhe i ciljeva razvijaju mrežu odnosa s društvom kao cjelinom, institucijama i pojedincima.Sukladno tome, može se konstatirati da poslovna etika sjedinjuje individualnu etiku, institucionalnu etiku i socijalnu etiku i bavi se etičkim refleksijama na makro, mezo i mikro razini.Na makrorazini poslovna se etika promatra s motrišta društva kao cjeline. Ona se bavi pitanjima etičkoga utemeljenja okvirnih uvjeta gospodarenja, koji imaju osigurati fer odnose u gospodarstvu, odnosno poštivanje «pravila igre» koja u načelu moraju biti jednaka za sve sudionike i svim sudionicima osigurati iste izglede za uspjeh, koji ovisi prije svega o sposobnosti pojedinih sudionika.Moralnost zahtijeva fer odnos, kako nitko ne bi uzeo pravo da bude iznimka od pravila ili da sebi prigrabi prednosti koje se ne mogu na isti način priznati svim konkurentima.Na mezorazini najznačajnija su etička pitanja koja se odnose na internu i eksternu odgovornost organizacija.Organizacije su interno odgovorne zaposlenicima, a eksterno različitim intermedijatorima, kao što su dioničari, sindikati, udruženja poslodavaca, potrošača, kao i javnost u cijelosti, itd.Predmet etike na toj razini jesu vrijednosni sudovi i etička praksa poduzeća u odnosu na ostale sudionike.Na mikrorazini postavlja se pitanje pojedinačnih postupaka i odnosa s motrišta poduzetničkih aktivnosti. Pri tome se ne postavlja samo etičko pitanje upravljačkih odluka, nego i postupaka i odnosa svakoga pojedinca. Etika na toj razini istražuje vrijednosne stavove zaposlenika i daje prijedloge za etički racionalno ponašanje zaposlenika.

1

2. TEORIJSKA OBILJEŽJA ETIKE, MORALA I POSLOVNE ETIKE2.1. TEORIJSKA OBILJEŽJA ETIKE

«Eika je beskonačno proširena odgovornost prema svemu što živi»Albert Schweitzer

Naziv etika dolazi od dviju grčkih riječi: ethos – običaj, navika i eitikos – moralan, označavajući znanstvenu refleksiju o etosu (moralu).Etika i etos, odnosno moral, odnose se slično kao znanost i praksa.Moral se odnosi na praksu ispravnog ponašanja, dok se etika odnosi na teoriju ispravnog ponašanja.Etika se ne bavi stvarima kakve one jesu, već kakve trebaju da budu, te je temeljna zadaća etičara (filozofa) stalno preispitivati postojeću praksu.Etika je dakle, skup pravila i kriterija koji određuju koje je ponašanje dobro, a koje je loše. Temelj etike kao znanosti glasi: « Nemoj nikome štetiti, pače pomogni svima kojima možeš. (Ne čini drugom ono što ne želiš da drugi učini tebi.)Termin «etika», kao i pojava etike u smislu filozofske discipline vezuje se za grčkog filozofa Aristotela, koji je za razliku od svog učitelja Sokrata smatrao da etika ne može postojati kao znanje o dobru i zlu, bez praktičnog djelovanja. Etika je filozofska disciplina više okrenuta postupanju ili usmjeravanju nečega, nego znanju. Dijeli se na metaetiku, normativnu etiku i primjenjenu etiku.Metaetika istražuje izvore i značenja etičkih načela, kao i ulogu razuma u etičkom prosuđivanju.Normativna etika artikulira pojmove dobra, zla, vrline, poroka, dužnosti, obaveza, prava, pravednosti, časnosti u najraznovrsnijem kontekstu složenosti međuljudskih odnosa. Nastoji doći do moralnih normi i «životnih orijentira».Primjenjena etika nastoji rasplesti pojedinačne kontroverzne probleme u nekom specifičnom području (medicini, ekologiji, poslovanju i sl.)

2.2. TEMELJNE ZNAČAJKE MORALA

«Svaki moral, je u suprotnosti spram laisser svih, dio tiranije spram prirode i spram uma.«Friedrich Nietzche

Riječ moral potječe od latinske riječi mos-moris,što znači običaj i narav. Pod moralom se podrazumijeva stanje stvarno vladajućih normi nekog kulturnog kruga. Etika i moral se međusobno odnose kao teorija i praksa. Tako se moral može definirati kao «oblik ljudske prakse», oblik djelatnoga, praktičnoga odnošenja čovjeka prema svijetu, prema drugim ljudima, kao i prema samom sebi. On se manifestira u vrijednosnom procjenjivanju ljudskih postupaka i htijenja kao pozitivno ili negativno vrijednih(nevrijednih), pri čemu se prvi odobravaju, žele, preporučuju, zapovijedaju, a drugi ne odobravaju, kude, osuđuju, zabranjuju.

Moralni sud govori da je nešto dobro ili loše. Da bi se prosuđivalo o nečemu kao dobrom ili lošem, potrebno je posjedovati mjerilo ili kriterij. Mjerilo za moralni sud pojavljuje se u obliku normi i pravila. Norme i pravila su obavezni, propisani od društva ili autoriteta. Bitno je i neprocjenjivo za svaki moral da je dugotrajna prisila.

U osnovi normi i pravila nalaze se vrijednosti. Vrijednosti predstavljaju nešto što je poželjno ili vrijedno za određenu socijalnu grupu i što se kao takvo pokazalo tijekom zajedničkog života i opstanka grupe. Neke vrijednosti su značajnije, pa se govori o određenom poretku ili hijerarhiji vrijednosti.

2

Osim atributa dobro – loše, u moralnim sudovima prevladavaju kategorije treba – ne treba. One izražavaju objektivnu i subjektivnu stranu moralnog fenomena. Kant: «Zvjezdano nebo nad nama, moralni zakon u nama». Nije, naime dovoljno da čovjek samo prihvaća ili poštuje moralne norme i pravila, nego treba biti sposoban i da razumije i zna što treba činiti u određenim situacijama, tj. da je u stanju samostalno odlučivati i birati između brojnih mogućnosti.

Moral je ljudska obveza čijim se izvršavanjem čovjek ostvaruje kao ljudsko biće. Kao vanjska sankcija javlja se društvena osuda i isključivanje iz grupe, a kao unutarnja sankcija – grižnja savjesti.

2.2.1. SVIJEST

Nema moralnosti bez određenoga stupnja svijesti. Svijest se izražava kao sposobnost planiranja i predviđanja postupaka i njihovih posljedica. Jedino čovjek kao svjesno biće može postavljenim ciljevima i budućim stanjima koja je zamislio, odrediti sadašnje stanje, oblikovati ga i voditi prema budućem željenom stanju.Čovjek je u stanju procjenjivati i predviđati svoje postupke, kao i njihove posljedice i temeljem toga odlučivati, odnosno vršiti izbor između mogućih alternativa. Za moralnu praksu svijest je bitna zbog razloga što omogućava uvid u posljedice ljudskih postupaka u odnosu na pojedinca i društva kao cjeline. Za donošenje moralnih sudova bitno je prije svega poznavanje ljudi i ljudskih odnosa.

2.2.2. SAVJEST

«Ima jedan prizor koji je veći od mora, to je nebo; ima jedan prizor koji ej veći od neba; to je unutrašnjost duše».Victor HugoSavjest se izražava kao izraz ocjene vlastitih postupaka temeljem svijesti o posljedicama postupaka i razvijenog osjećanja dužnosti i obaveznosti. Ocjenjujući svoje postupke s aspekta poštivanja potreba drugih ljudi (altruistička osjećanja) pojedinac razvija osjećaje moralne dužnosti i obaveze. Savjest se definira kao moralna samoocjena, kao moralni sud osobe o sebi samoj, koje prati osjećanje zadovoljstva ili nezadovoljstva sobom. To je jedna vrsta emotivnog stanja u kojemu pojedinac temeljem spoznaje što je dobro, a što je loše, izriče moralni sud o vlastitim postupcima, pokušavajući svoje postupke promatrati očima drugih ljudi.

2.3. POSLOVNA ETIKA KAO GRANA ETIKE

« U duhu je sve moguće, u etici mnogo manje, a u životu najmanje».Milan Kangrga

Pitanja poslovne etike ili etike u gospodarstvu postalo je vrlo aktualno sedamdesetih godina prošloga stoljeća u razvijenim industrijskim državama Međutim, zanimanje za poslovnu etiku u posljednjem desetljeću prošloga stoljeća biva sve manje.Ponovno vraćanje poslovnoj etici posljedica je računovodstvenih skandala u američkim korporacijama.Zašto poslovan etika dobiva na važnosti u svijetu, ali i kod nas?Prvo, evidentno je povećanje samosvijesti javnosti i značenja javnoga mnijenja za poslovne aktivnosti, drugo, razvija se svijest o ograničenosti prirodnih resursa i ugroženosti prirodnoga okružja, treće, razvoj poslovnih organizacija, napose multinacionalnih kompanija, rezultirao je povećanjem njihove moći u društvu nagovještavajući vladavinu ekonomije nad politikom i, četvrto, ne smiju se smetnuti s uma ni brojni skandali u gospodarstvu vezani uz korupciju.

3

Karl Kraus: «Želite li studirati poslovnu etiku?» Odgovor: «Tada se odlučite za jedno ili drugo!»

2.3.1. ŠTO JE POSLOVNA ETIKA?

U poslovnoj etici postoje dva osnovna konceptualna ishodišta: Filozofsko, koje implicira pitanje može li se poslovna etika metodički utemeljiti kao

posebna disciplina i koliko se pojedinačni (individualni) etički sudovi mogu sagledavati sa motrišta tvrtke?

Ekonomsko, koje u prvi plan stavlja moguću kontradiktornost etičkih zahtjeva u poduzeću s logikom konkurentski orijentiranog gospodarstva

Poslovna etika je grana etike u istom rangu kao što su to etika životne sredine, medicinska etika, etika znanstveno – istraživačkog rada ili bilo koja druga grana etike koja nastaje u procesu uspostavljanja etike kao filozofske discipline.Mogu li se etička načela realizirati pod ekonomskim pritiskom konkurencije?

Definicija: Poslovna etika je skup moralnih načela i normi kojima se usmjerava ponašanje aktivnih sudionika u gospodarskom sustavu, u skladu sa vrijednosnim sustavima koji se temelje na općim ljudskim vrijednostima i usmjerene su na dobrobit čovjeka.Njezino osnovno pitanje je pitanje kriterija ispravnog izbora u realizaciji poduzetničkih ciljeva između mnoštva ekonomskih mogućnosti. Zadaća poslovne etike je kritičko preispitivanje postojećeg morala, normi i ciljeva u gospodarstvu i pronalaženja normi dobroga gospodarenja. Poslovna etika polazi od pretpostavke da u gospodarstvu ne smije biti prioritetno djelovanje isključivo po načelu ekonomske racionalnosti (Profit da, ali ne pod svaku cijenu), nego treba voditi računa i o posljedicama gospodarskih aktivnosti i poslovnih odluka za društvo, okružje i ključne sudionike. Sukladno Kantovu kategoričkom imperativu, maksima poslovne etike glasi: Radi tako da učinci tvojega rada budu prihvatljivi za trajan i kvalitetan ljudski život na Zemlji.Etička pitanja odnose se na cjelokupnu poduzetničku aktivnost.

2.3.2. PREDMET POSLOVNE ETIKE

Predmet poslovne etike čine: Pitanja moralne odgovornosti i čovjeka kao člana poduzeća – prema sebi, prema

kolegama na poslu, okruženju i zajednici; Pitanja uspostavljanja moralnog subjektiviteta poduzeća – unutar poduzeća, prema

okruženju, dioničarima, kupcima Pitanja društveno – socijalne odgovornosti poduzeća – poštovanje potreba okružja u

kojem djeluje

Poslovna etika raspravlja o tome kakav treba biti poslovni život. Ona ima normativno, usmjeravajuće obilježje: ne govori o onome što jest, nego o onome što treba biti.U ovisnosti od predmeta poslovna etika dijeli se na lokalnu, nacionalnu, internacionalnu i globalnu poslovnu etiku, kao i sam biznis.S motrišta poslovne etike u društvu može se izvršiti podjela na funkcionalnu i sistemsku poslovnu etiku.Funkcionalna poslovna etika fokus svoga promišljanja pronalazi u moralnoj utemeljenosti poslovanja poduzeća.

4

Sistemska poslovna etika moralno vrednuje gospodarski sustav općenito i moralnost specifičnih gospodarskih sustava, primjerice japanskog ili evropskog gospodarskog sustava. Tako sistemska poslovna etika zahtijeva produktivan razgovor između etike, politike i ekonomije.

2.3.3. VRIJEDNOSTI POSLOVNE ETIKE

«Broj kompanija čija je poslovna etika u sukobu sa nacionalnim vrijednostima je prevelik!» - američki predsjednik George W. Bush

Poslovna etika utemeljuje se na vrijednostima koje mogu biti univerzalne i relativne.Univerzalne vrijednosti imaju općeljudske značajke i nalaze se u samoj čovjekovoj prirodi kao ljudskoga bića i njegovim odnosima sa okružjem. Kao vrhunska ili univerzalna vrijednost pojavljuje se čovjek i njegov opstanak na planeti.Relativne vrijednosti imaju korijen u kulturi i načinu života i egzistiraju u vidu hijerarhije.Poslovna etika preuzima ključne vrijednosti građanskoga društva i projicira ih u okviru organizacije kao složenoga socijalnog sustava. Osnovne vrijednosti građanskoga društva jesu: ljudsko dostojanstvo, sloboda, jednakost, pravednost, odgovornost, demokratičnost i supsidijarnost kao optimalna harmonija podređenosti i nadređenosti.Vrijednosti građanskog društva izražavaju se kroz norme koje proklamira većina suvremenih organizacija, a obuhvaćaju slijedeća načela:

Svaki čovjek uživa ljudsko dostojanstvo kao samostalna jedinka Svakom čovjeku treba osigurati osobnu slobodu i razvitak Poduzeća moraju osigurati osnovna prava zaposlenicima Nije dopuštena i nepravedna je diskriminacija zaposlenika Za jednak radni doprinos treba osigurati jednaku zaradu

Upravo vrijednosti i značenje koje im čovjek pridaje čine bit etičkih sudova. Vrijednostima se bavimo prije svega što svaka ljudska aktivnost teži nekom smislu, a vrijednosni sadržaji bude u nama energiju i težnju da se ostvare.Poduzeća postoje da bi nešto postigla: proizvela automobile, pružala turističke usluge, i sl. Razvijajući definiciju posla, poduzeća daju zaposlenicima osjećaj svrhe, usmjeravanja i mogućnosti.Motorolina misija predstavlja primjer dobre misije: « Svrha Motorole je časno služiti potrebama društva pružanjem proizvoda i usluga superiorne kvalitete po povoljnim cijenama za naše kupce. To radimo kako bismo zaradili odgovarajuću dobit koja je potrebna za rast kompletne tvrtke i tako pružamo mogućnost našim zaposlenicima i dioničarima postizanje njihovih osobnih ciljeva»Misija poduzeća djeluje kao «nevidljiva ruka» koja vodi zaposlenike da rade samostalno, a ipak kolektivno s ciljem realizacije ciljeva poduzeća. Politika definira na koji način poduzeće treba postupati sa svojim sudionicima, zaposlenicima, dobavljačima, distributerima i drugim važnim grupama.

2.3.4. NAČELA POSLOVNE ETIKE

Povezujući osnovne vrijednosti kršćanskoga i građanskog društva, može se reći da poslovna etika počiva na tri načela:

Načelo pravednosti – podrazumijeva pravo svakog člana neke organizacije da se prema njemu postupa pravedno. On ima pravo pružiti otpor svakom zahtjevu za

5

prakticiranjem moći ili vlasti koja umanjuje ili može umanjiti njegova prava. Pravednost postoji ako su: 1. osigurana ili nisu umanjena, odnosno povrijeđena, temeljna prava članova neke zajednice ili 2. ako do socijalne ekonomske nejednakosti dolazi samo kada ona osigurava prednost za sve članove.Načelo pravednosti povrijeđeno je: 1. Ako se nejednako plaća za jednak rad, 2. postoje ograničenja osobnih sloboda, 3. nema suglasja o potrebnom zalaganju i radnim uvjetima i kada 4. moć i vlast povrjeđuju dostojanstvo onih nad kojim se prakticira.

Načelo solidarnosti – služi prije svega u svrhu izjednačavanja u korist socijalno slabijih u okviru neke institucije

Načelo supsidijarnosti ili podređenosti – izražava poželjan odnos cjeline i njezinih dijelova. Ono glasi: 1. institucije određene vrste mogu djelovati ili u cilju pomoći preuzeti funkcije pojedinaca ili socijalnih sustava niže razine samo ako njihova snaga nije dovoljna za to; 2. bez volje dotičnih pojedinaca ili socijalnih sustava institucije mogu djelovati samo ako je zajedničko dobro ozbiljno ugroženo

To se načelo primjenjuje na način da svaka od osnovnih organizacijskih funkcija ili centara bavi odgovarajućom djelatnošću, te da su svi centri zajednički ravnomjerno opterećeni.Pravda, djelotvornost, ekonomičnost i etičnost postiže se kada se sve zbiva na svom mjestu – horizontalno, na svojoj razini složenosti – vertikalno i u svoje vrijeme – transverzalno (Bebek, Kolumbić)

2.3.5. ETIČKE DILEME

Etičke dileme su situacije koje su moralno problematične i u kojima se morate zapitati što je ispravno učiniti. Etičke dileme tjeraju pojedince da se zapitaju o svojim obvezama, dužnostima i odgovornostima, mogu biti vrlo složene i teško razrješive. Neke dileme s kojima se susreću menadžeri su: 1. pohlepa, 2. prikrivanje i netočno prikazivanje stanja u izvješćima, 3. navođenje na pogrešne zaključke o proizvodima, 4. kršenje date riječi ili prevara u vezi dogovorenih uvjeta ili rokova, 5. usvajanje poslovne politike koja će imati za rezultat da drugi moraju lagati kako bi se posao završio, 6. nedovoljna lojalnost poduzeću u nepovoljnim vremenima, 7. slaba kvaliteta, 8. samouvjerenost na rizik poduzeća, 9. ponižavanje podređenih, 10. slijepo pokoravanje autoritetu, 11. sukob interesa, 12. dogovaranje cijena, 13. popuštanje da se ukaže na neetične postupke, 14. zanemarivanje obitelji ili osobnih potreba, 15. dodvoravanje ljudima koji se nalaze više na hijerarhijskoj ljestvici, umjesto savjesnog obavljanja posla, 16. namjerno nepotpuno izvješćivanje zaposlenih, 17. sklapanje ugovora sa sumnjivim poslovnim partnerima, 18. odbijanje prihvaćanja odgovornosti za krive postupke učinjene namjerno ili nenamjerno(….)

Tri pitanja na koja treba odgovoriti kada se susretnete sa etičkom dilemom!Je li to zakonito?Ili, drugim riječima, hoću li povrijediti zakon ili propise tvrtke upuštajući se u neku aktivnost.

Da li je uravnoteženo?Da li je to što ću napraviti pravedno prema svim uključenim stranama, u dugom i kratkom roku? Je li to win-win situacija za sve direktno ili indirektno uključene?

Je li to ispravno?Kako se osjećam u vezi s tom odlukom? Da li sam ponosan na nju i da li bih volio da drugi znaju za tu odluku?Izvor: www.poslovna –etika.hr

6

2.3.6. ARGUMENTI ZAGOVORNIKA POSLOVNE ETIKE

«Ja podučavam kršćansku etiku u poslovnoj školi i poslovnu etiku u crkvi»Buzz McCoy

Kao prvi zagovornik poslovne etike obično se navodi Andrew Carnegie. On je u svom eseju The Gospel of wealth (Evanđelje bogatstva) u gospodarstvu proklamirao dva načela:

Načelo milosrđa, koje predstavlja doktrinu socijalne odgovornosti po kojem su sretniji pojedinci dužni pomoći manje sretnijima.

Načelo skrbništva, kao etička doktrina koja traži da poslovni i bogati ljudi sebe promatraju kao upravitelje i čuvare društvenoga dobra i da svoje posjede razvijaju za dobrobit cjelokupnoga društva

Zagovornici poslovne etike temelje svoja shvaćanja na slijedećim argumentima:

Pomoću poslovne etike razvijaju se društvo i gospodarstvo Poslovna etika pozitivno djeluje na imidž tvrtke u javnosti Razvijanjem poslovne etike tvrtke izbjegavaju državnu regulativu Poslovnu etiku ne treba promovirati ne samo zato što je etika dobra za poslovanje, već

zato što moral od nas zahtijeva da u svim svojim postupcima usvojimo moralni stav, a poslovanje nije nikakva iznimka

Etički problemi mogu se iskoristiti za dobit Dopustiti da budućnost našeg životnog okruženja ovisi samo od spremnosti potrošača

da plate može biti pogubno

2.3.7. ARGUMENTI PROTIVNIKA POSLOVNE ETIKE

Mnogi smatraju da je uvođenje etike u gospodarstvo luksuzom. Temeljni argument za takve stavove je da tvrtke trebaju osigurati što veću dobit, inače će biti istisnute iz tržišnog natjecanja, odnosno biti u kategoriji rubnih proizvođača, tj. ekonomski slabijih. Glavni zagovornik takvog pristupa je Milton Friedman, koji smatra da tvrtke osim ekonomske odgovornosti za svoje preživljavanje na tržištu nemaju nikakve druge etičke zadaće. Samo ljudi posjeduju etiku, ne i tvrtke, ističe Friedman.Ako netko radi u poslu (npr. proizvodnja duhanskih proizvoda) koji smatra neetičnim, može ga jednostavno napustiti i raditi nešto drugo. Socijalne reforme, blagostanje i slično, ističe Friedman, nisu briga poslovnog svijeta, već vlada. Iz takvog shvaćanja proizlazi da moralni zahtjevi prema tvrtkama dolaze isključivo sa tržišta.Protivnici integriranja etičkih pitanja u gospodarstvo svoje argumente na slijedećim činjenicama:

Tvrtka je primarno ekonomska institucija Etika u gospodarstvu stvara određene troškove društvenog angažiranja tvrtke Etika može ugroziti marginalne – granične proizvođače i tako poremetiti ravnotežu

konkurencije Briga za društvo nije obveza gospodarstva, već pojedinca

2.3.8. ARGUMENTI «NEVJERNIH TOMA»

7

Jezik etike, ma koliko bio primjeren, nije poslovni jezik. Svoje nevjerovanje u mogućnost primjenjene etike u poslovnoj praksi opravdavaju navođenjem brojnih negativnih primjera iz svakodnevne prakse (rad na crno, rad nedjeljom). Nadalje, ne dopuštaju da im se moralizira, te to smatraju licemjerstvom.»Sve je to lijepo, ali od toga u praksi nema ništa» - glavni je njihov argument.

PITANJA ZA RASPRAVU I PONAVLJANJE:

Od kojih dviju grčkih riječi dolazi naziv etika? Kako se odnose etika i moral? Da li bi društvo bez etike bilo ugodno mjesto za življenje? Što je to etika? Uz kojeg se poznatog filozofa vezuje pojava etike kao filozofske discipline? Kako se dijeli etika? Što se podrazumijeva pod moralom? O čemu govori moralni sud? Obrazloži tvrdnju da je moral izraz slobode? Kakve su sankcije kršenja moralnih normi i pravila? Kako se izražava svijest? Zbog kojeg je razloga svijest bitna za moralnu praksu? Kako se izražava savjest? Može li se za savjest ustvrditi da predstavlja čovjekovo objektivno ogledalo? Kada postaje pitanje poslovne etike u gospodarstvu?zašto poslovna etika dobiva na

važnosti u svijetu, ali i kod nas? Koja su dva osnovna konceptualna ishodišta u poslovnoj etici? Kako se definira poslovna etika? Što je zadaća poslovne etike u gospodarstvu? Što čini predmet poslovne etike? Koja je razlika između funkcionalne i sistemske poslovne etike? Nabroji osnovne vrijednosti građanskog društva? Nabroji i pojasni načela poslovne etike! Što su to etičke dvojbe? Nabrojite neke od etičkih dvojbi s kojima se gotovo redovito susreću menadžeri! Tko se navodi kao prvi zagovornik poslovne etike? Na kojim argumentima zagovornici poslovne etike temelje svoja shvaćanja? Zašto je uvođenje poslovne etike u gospodarstvo luksuz? Koji su argumenti «nevjernih Toma»?

3. PRAKTIČNA ETIKA VAŽNIJIH SVJETSKIH RELIGIJA

8

„Tko posjeduje znanost i umjetnost, taj ima i religiju. Tko niti jedno od njih ne posjeduje, taj treba religiju.“ Goethe

Zapadnjački način života stvorio je po Weberu duh modernog kapitalizma, čiji je rezultat svijet u kojem živimo. Da bi se pokušao naći primjeren odgovor na pitanje - Zašto velike civilizacije Istoka nisu proizvele ništa slično? – obrađivati će se slijedeći temati: 1. konfucionizam i poslovna etika, 2. odnos hinduizma i poslovne etike, 3. poslovna etika u budizmu, 4. judaizam i poslovna etika, 5.poslovna etika kršćanstva i 6. poslovna etika u islamu.

3.1. Konfucionizam i poslovna etika

Konfucijanizam znači „učenje pismenog čovjeka“. Premda Konfucije (prema kineskom K´UNG FU – TZU) nije bio nikakvo božanstvo ili božji poslanik, njegovo učenje se vremenom pretvorilo u neku vrstu stoljetne službene religije Kine. Konfucije (551.- 479. p.K.) je formulirao tzv. zlatno pravilo , koje je kasnije i Isus Krist potvrdio: „Ne čini drugom ono što ne želiš da drugi učini i tebi.Konfucije je želio obnoviti tadašnje, po njemu, iskvareno kinesko društvo, urediti administraciju i vratiti narod starim običajima. Da bi se uspostavio moralni i socijalni poredak, nužno je u drugima i u sebi uspostaviti jen.Po tom učenju svi ljudi se smatraju dobrima i jednakima, a razlike su uvjetovane obrazovanjem i bogatstvom. Ekonomsko blagostanje nije cilj po sebi, već sredstvo za stjecanje obrazovanja i vođenje gospodskog života. Njegovo moralno učenje vrlo je uzvišeno. Pripovijeda ljubav i pravednost prema ljudima. Sva pozornost njegove filozofije usmjerena je na moral, odnosno kako formirati čestita čovjeka, i što je značajnije čestita, prosvijećena vladara. Osnovni smisao njegova moralno – etičkog učenja sadržan je u načelu prema kome „vladar treba da se ponaša kao vladar, ministar kao ministar, otac kao otac, sin kao sin“.Konfucije je za života sakupio „pet klasičnih knjiga“ od kojih se posebno ističe Knjiga pjesama. Mnoge pjesme koje su sadržane u prvom dijelu ove knjige imaju duboku socijalnu notu i predstavljaju oštru kritiku tadašnjih društvenih odnosa. Jedna od takvih je, na primjer, pjesma o velikom štakoru u kojoj se u alegoričnoj formi govori o pohlepnosti vlastele.Konfucionizam bi se teško mogao nazvati religijom po mjerilima zapadnoga svijeta. Nema jasne predstave Boga, ideja o spasenju ne postoji, a pojedinačna molitva se ne prakticira. Konfucionizam ne zahtijeva ni asketizam, niti marljivost. Najveće božanstvo je Nebo, pokretač neporemećenog kontinuiteta. Religijske ideje Kineza bez ekonomske i praktične racionalnosti nisu pogodovale razvoju kapitalizma u modernom značenju te riječi, premda su Kinezi uživali po mjerilima Zapada nečuvenu slobodu trgovine i vjerske tolerancije.

3.2. Odnos hinduizma i poslovne etike

Hinduizam se pojavio oko 800 godina prije Krista.Javlja se na zapadu i sjeverozapadu Indije kao religijski pokret narodnih masa. U svijetu je oko 13,4% svjetskog pučanstva hinduističkog vjerovanja.Indijsko društvo je od davnina podijeljeno na četiri kaste:

Brahmini – svećenička kasta postala iz glave boga Brahme Kshatriye – plemićka i vojnička kasta postala od prsa Brahminih Vaishyje – trgovci i seljaci postali od ruku Brahminih Shudre – obični radnici, najniža kasta postala od Brahminih nogu

9

Postoje i otpadnici od društva i ljudi izvan klasa. Indijska vlada je 1949. godine zabranila njihovu diskriminaciju. Zbog toga, hinduizam nije razvio jedinstvenu etiku, niti je teorija prirodnog prava mogla niknuti na indijskom tlu.Razlike između kasti su vrlo velike, a zapreke za prijelaz iz jedne kaste u drugu ogromne. Kastinski sustav spriječio je bilo kakav razvoj koji bi se mogao usporediti sa oblikovanjem gradova na Zapadu, a prije svega sa njihovom borbom za legalnu političku moć, koja je bila tako bitna za uspon industrijskog kapitalizma.

Iz vjerskog učenja brahmina izdvajaju se reinkarnacija i karma. Nije smrt ono čega se hindus boji, nego ponovno rođenje. Brahmini su razvili i ritualnu komponentu darmu.Indijska religioznost predstavlja najstariji i najjači oblik poricanja svijeta. Bit hinduskog vođenja života potpuno je gubljenje zanimanja za svijet, uzdržavanje od ovozemaljskih aktivnosti, oslobađanje od svake žudnje, osjećaja i svjetovnog interesa. Hindusu nije cilj preoblikovati ili nadvladati postojeći svijet, već pobjeći iz njega. Zbog tog razloga se za hinduizam može reći da je u suprotnosti sa gospodarskim razvojem odnosa. Milost ne igra baš nikakvu ulogu u hindu – misli.Posebno mjesto u kultu hinduizma ima kult vode. Gotovo svugdje prisutni su sveti izvori, sveta jezera, svete rijeke. Primat pripada rijeci Gang. To je sveta rijeka svih hindusa. Njezina voda pere grijeh s onoga tko se u njoj kupa.

3.3. Poslovna etika u budizmu

Budizam se javio na tlu Indije i proširio se najprije u jugoistočnu Aziju, potom u sjevernu Aziju, Kinu i Japan. Oko 5,9% svjetskog pučanstva su sljedbenici budizma. Osnivač budizma je Gotama Buddha (563.-483. ) rođen kao vladarski sin. Sa 29 godina napustio je izobilje udobnog doma i postao putujući učitelj. Budino učenje predstavlja etički sustav pun pesimizma spram življenja u ovome svijetu. Budizam prihvaća karmu i reinkarnaciju, temeljna učenja hinduizma. Karma je zakon etičke uzročnosti, i po tom zakonu čovjek nakon smrti prelazi u novi oblik egzistencije koji je nužno uvjetovan samom karmom, odnosno moralnom vrijednošću njegovih djela iz prethodne egzistencije.. Cjelokupno je postojanje, rađanje, starost, bolest, smrt po budizmu patnja. Da bi se čovjek oslobodio od patnje potrebno je da prijeđe u nirvanu. Budhina nirvana je oslobođenje od postojanja. Svaki pojedinac mora izbaviti sebe, i to na način da se oslobodi svojih čula i želja. Učenje budizma nalazi se u zbirci svetih pisama pod nazivom Tripitaka.Moralno učenje budizma je vrlo uzvišeno i temelji se na potrebi i želji da se dostigne nirvana, da se čovjek oslobodi ponovnog rođenja. Zbog toga, čovjek mora ići osmoredijalnom stazom (ispravan pogled, ispravna odluka, ispravan govor, ispravan čin, ispravan život, ispravna težnja, ispravna sabranost, ispravno razmišljanje ili ekstaza).Kao što Biblija ima deset zapovijedi, tako i budizam propisuje deset dužnosti:

Ne ubijati nijedno „dahom obdareno biće“ Ne uzimati ništa što nam nije dano Kloniti se razvratna života Ne lagati Suzdržavati se od opojnih bića Ne klevetati Ne povrjeđuj bližnje onim što bi povrijedilo tebe Ne govori isprazno Ne kuni se Izbjegavaj raskol

Za laike je obavezno prvih pet zapovijedi, a za monahe svih deset.

10

Najuzvišeniji ideal je bio život monaha, oslobođen bilo kakve veze i s nebeskim i ovozemaljskim. Monasi žive od milostinje, novac ne smiju primati kao dar, već samo prilog u naturi. Trebali bi živjeti u prirodi pod vedrim nebom. Zabranjen i m je fizički rad. Sukladno tome, može se zaključiti da je utjecaj budizma na gospodarski život bio negativan.

3.4. Judaizam i poslovna etika

Judaizam je stvoren na starozavjetnom monoteizmu. Stari zavjet je za njih sveukupna Biblija. Za razliku od kršćanstva, starozavjetnoj Bibliji dodaju Talmud („znanje stečeno učenjem“), koji je ponekad među Židovima bio više cijenjen i od same Biblije. Obilježje židovske koncepcije religije, etike i prava je načelo saveza između Jehove i njegova odabranog naroda.Veliko povijesno značenje judaizma leži u utjecaju njegove etike na europsku i bliskoistočnu etiku. Judaizam je eliminirao magiju i misticizam iz svijeta, a nagrada i kazna i materijalno blagostanje ovisili su od pokoravanja pozitivnoj zbirci zakonskih i etičkih normi.

Što je jedinstveno u judaističkoj poslovnoj etici? Judaizam je prepoznao da pojedinačni interesi igraju najznačajniju ulogu u osiguranju

etičkih standarda. Načela: „Ne čini drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi“; „Voli bližnjega svoga kao samoga sebe“

Za razliku od drugih tradicija, Judaizam nije vidio moć kao vrlinu. Bogatstvo je uvijek smatrano kao izazov.

Moralno poslovno ponašanje ohrabruje izgradnju dugoročnih i uspješnih poslovnih odnosa i lojalne kupce. Judaizam zahtijeva imperativ časnog postupanja, čak i na štetu vlastite poslovne prednosti.

Judaizam prepoznaje da etika može egzistirati samo tamo gdje postoji izgrađena efektivna i respektabilna pravna infrastruktura. Etika ide pored zakona i može se definirati kao : „Lijepa riječ i željezna vrata otvara“.

Pohlepa može biti važan motivacijski faktor za ekonomsku aktivnost, ali predstavlja neetičko ponašanje. Uz pohlepu ide i nesigurnost koja je sastavni dio našeg života koji nas upućuje da vjerujemo da je „Više bolje od manje“. Judaizma prezentira „ekonomiju dovoljnog“ koja ograničava oba faktora.

Židovi su povijeno gledajući, esencijalna jezgra urbane civilizacije.Kako im nijedna etička ili religijska zapovijed nije zabranjivala davanje novaca uz kamatu, Židovi su dugo u novčarskom poslu bili jedini. Također su imali značajan upliv na svjetsku trgovinu, fokusirajući se na međunarodnu razmjenu i kreditiranje prometa roba. Jedna židovska osobina, koja se pretvorila u konkurentsku prednost, bila je nepatvorenost ponuđene robe. Njihova čistoća i urednost, što traži njihova vjera – omogućili su im da svoje proizvode mogu prodavati i izvan geta. Isticali su se, ako im je to bilo omogućeno, i u nastavničko – pedagoškoj službi, svijetu zabave, glazbi, kolekcionarstvu, pravu i medicini, a siromašniji Židovi u finim obrtima (urarstvo, zlatarstvo, obrada dragog kamenja i sl.).

3.5. Poslovna etika kršćanstva

Kršćanstvo danas broji najveći broj vjernika. Poslovna etika po Benediktu Nursijskom glasi: ORA ET LABORA (Moli i radi!) što znači da bez odnosa prema bogu, svaka gospodarska djelatnost je bogohulna.Oblici kršćanstva su: protestantizam, katoličanstvo i pravoslavlje.

11

3.5.1. Poslovna etika protestantizma

Protestantizam je oblik kršćanstva koji je nastao reformacijom unutar Rimokatoličke crkve u 16. stoljeću. Kao glavni reformatori ističu se Martin Luther, Ulrich Zwingli i Jeahn Calvin. Reformacija je uspjela odvojiti od Rima polovicu naroda zapadne Evrope.Protestantizam nema jedinstveno vjersko učenje i jedinstvenu vjersku organizaciju. Protestantsku crkvu čine: luterani, reformirani, prezbiterijanci, anglikanci, baptisti, metodisti… Protestantske crkve su okupljene oko Ekumenskog savjeta crkava sa sjedištem u Ženevi.U svojoj studiji Protestantska etika i duh kapitalizma Max Weber se trudi pokazati da je religijska etika imanentna kapitalizmu – a posebice kalvinizmu – jer je sadržavala vrijednosti koje su poticale gospodarski rast, odnosno rast kapitalizma. Calvinovo učenje govori da je rad svih članova kršćanske zajednice oblik služenja Bogu. Rezultat toga učenja je praktično, racionalno svakodnevno življenje, a obrazac ponašanja sukladan kapitalizmu: intenzivna predanost radu, pouzdanost, marljivost, samoodricanje, krutost, štedljivost, točnost, držanje riječi, vjernost interesima grupe.Tako je protestantizam trgovačkoj klasi (poduzetnicima toga doba – 16.st.) dao potreban i prikladan moralni i etički sustav. U devetnaestom je stoljeću, međutim asketska je komponenta protestantske etike vrlo reducirana, a jači naglasak stavljen je na materijalnu nagradu za obavljeni rad. Rad se na taj način počeo shvaćati kao sredstvo individualnog prosperiteta, koje praktično nudi neograničene mogućnosti za „samopomoć“ i „samousavršavanje“.

3.5.2. Katoličanstvo i poslovna etika

Rimokatolička crkva jer najveća pojedinačna kršćanska skupina. Kao Kristov predstavnik na zemlji, papa stoji na čelu hijerarhije biskupa i svećenika, među kojima kardinali imaju obavezu biranja pape.U središtu rimskog katolicizma je misa uz još šest sakramenata: krštenje, potvrda, pokora, sveti red, ženidba i bolesničko pomazanje. Broj katolika u svijetu je 17,4% ukupne svjetske populacije. Doprinos Rimokatoličke crkve u svim područjima ljudskog stvaralaštva je nemjerljiv. Slijedi kraći prikaz odnosa Rimokatoličke crkve prema radu, bogatstvu, poduzetnicima i kamatama, te Socijalni nauk Crkve.Ta Grke je rad bio samo prokletstvo i ništa više (i za Rimljane i Židove). Rani kršćani shvaćali su rad kao kaznu za čovjekov prvobitni grijeh, ali pozitivna funkcija rada bila je osiguravanje sredstava za pomaganje siromašnih i potrebitih.Što se tiče bogatstva, katolici ne misle da će se stjecanjem bogatstva zaslužiti otkupljenje grijeha, već se nadaju da će svojim časnim životom („Kada te netko udari, daj mu i drugi obraz“; „Tko tebe kamenom, ti njega kruhom“) izboriti ili zaslužiti vječni mir i ponovno vraćanje u Eden. Bog je saveznik koji će nagraditi čovjeka , ali na onom drugom svijetu gdje zapravo za katolike počinje pravi život. Izreka :“Lakše je devi kroz uši iglene, nego bogatašu u kraljevstvo Božje“.Tijekom srednjeg stoljeća, rimska katolička crkva držala je male poduzetnike na niskim granama. Trgovce se spaljivalo kao grješnike jer nisu unaprjeđivali proizvod, nego samo podizali cijene. Koje je odredio proizvođač. Sve do 19. stoljeća, Crkva je često govorila protiv prakse zaračunavanja kamata na zajmove.Tijekom 19. stoljeća razvit će se Socijalni nauk Katoličke crkve koji će biti objelodanjen u enciklici Lava XVII, Rerum novarum (Nove stvari) iz 1891. godine. U toj enciklici Papa se protivi liberalističkom načelu „laisser faire – lasser passer“ i progovara o potrebi rješavanja radničkog pitanja, o pravednoj plaći i predviđa slom socijalizma.

12

Katolička se crkva u svom socijalnom nauku bavi svim društvenim problemima u okviru svog poslanja, pa tako i fenomenima suvremene poduzetničke ekonomije. Prema enciklici Centesimus Annus(1991) kaže se da je …Ekonomija sektor mnogostruke ljudske djelatnosti te u njoj, kao i na svakom drugom polju, vrijedi pravo na slobodu kao i dužnost da se njome odgovorno služimo….

Odrednice socijalnog nauka koje se odnose na etiku u gospodarstvu: Dostojanstvo ljudske osobe – čovjek i njegovo dobro su temelj, uzrok i cilj svih

društvenih ustanova Univerzalno određenje materijalnih dobara (u Gaudium et spes iz 1965.)- „Bog je

zemlju i sve ono što ona nosi namijenio svim ljudima i svim narodima“ Privatno vlasništvo (Solicitudo rei socialis iz 1988)- dobra ovoga svijeta izvorno

su namijenjena svima Djelovanje tržišnog mehanizma – Katolička je crkva …“u praksi kapitalizma

odbila individualizam i apsolutno prvenstvo zakona tržišta nad ljudskim radom“. Postoji mnogo potreba koje tržište ne može zadovoljiti.

Cjelokupni socijalni nauk katoličke crkve prožet je s dva temeljna načela, a to su načela solidarnosti i supsidijarnosti.

3.5.3. Pravoslavlje i poslovna etika

Pravoslavna crkva uglavnom ima vjernike na istočnom dijelu Evrope. Najpoznatiji članovi pravoslavne crkve su: grčka i ruska crkva, ali i srpska, sirijska, armenska, koptska.Uvođenje izraza „i od sina“ u vjerovanje u koncilu u Toledu (1054. godine) dovelo je do rascjepa Istoka i Zapada. Pravoslavnu crkvu je mimoišla Reformacija, te je ostala rigidna u svojoj praksi i teologiji za razliku od Rimokatoličke. Posljedica toga je da je njen razvoj, ali i razvoj cjelokupnog društva na mnogo nižem razvoju od zemalja Reformacijske i Rimokatoličke tradicije. Stav prema etici u biznisu: „ Tražite stoga najprije kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati“. Pravoslavni svećenici često ističu da crkva nije pozvati gospodarska i socijalna pitanja, već da je njezina zadaća dati smisao postojanja čovjeka na zemlji“Postavlja se pitanje je li pravoslavlje kompatibilno sa razvojem kapitalizma i ekonomijom tržišta? Gospodarski razvoj u Rusiji nudi dovoljno mjesta poslovnom i gospodarskom razvoju. Ponovno rađanje pravoslavlja (1990.) koindicira sa gospodarskim rastom. Ikona i sjekira ilustriraju taj odnos: Sjekira je nekada bila „univerzalna alatka“ kojom je Rus, prema Tolstoju, mogao sagraditi kuću i da izdjeljuje žlicu“. Ikona, ili religiozna slika, bila je svuda prisutno podsjećanje na vjeru koja je ugroženom graničaru davala osjećanje konačne sigurnosti i svrhe.

3.5.4. Poslovna etika u islamu

Islam se kao nova monoteistička religija pojavio u VII. Stoljeću. Danas je 18,3% pučanstva opredijeljeno za Islam . Izvor Islamskog učenja je Kuran. Ta knjiga se kod Muslimana najviše poštuje, a sadrži Muhamedove govore, koje mu je od Boga prenio anđel Gibril. Muhamed je provodio skroman život. Ono malo imovine što je imao smatrao je državnom svojinom.Vjerske dužnosti muslimana temelje se na pet stubova islama:

Ispovijedanje vjere – nema boga do boga, Muhamed je Alahov vjesnik

13

Molitva – podnevna molitva petkom jedina je javna molitva i obvezna je za sve odrasle muškarce, a od vjernika muslimana očekuje se da pet puta dnevno okrene svoje lice prema Meki i izgovori propisanu molitvu

Davanje milostinje (zekat) smatra se dobrovoljnim činom ljubavi i ostavljen je savjesti muslimana

Post – u vrijeme Ramazana kao mjeseca posta naređuje se uzdržavanje od svake hrane i pića od svanuća do zalaska sunca

Hodočašće – pretpostavlja da svaki musliman koji si može priuštiti sredstva jedanput u životu poduzme sveti posjet Meki.

Sveti rat (Džihad) – njemu Islam kao svjetska sila duguje svoju ekspanziju – osvajački pohodi muslimana bili su vođeni prije svega iz ekonomskih razloga

U povijesnom razvoju vjere u Arabiji, islam je prvi zahtijevao ličnu vjeru i lični moral, na području etičkih principa plemensku zajednicu zamijenio je moralnom zajednicom. Od svih ljudskih vrlina on najviše inzistira na dobrotvornosti u obliku zekata .Dvije temeljne zadaće islama jesu:

Organizirati osobni i društveni život čovjeka na ovome svijetu Pripremiti čovjeka za trajnu sreću na vječnom svijetu

Poslovnu etiku u islamu zorno predočava odnos islama prema nekim problemima u vezi sa poslovanjem:

Nedopustivo je nepošteno i pretjerano zarađivanje Ne smije se pretjerano hvaliti svoja roba Obvezno je ukazati na svaki nedostatak u robi Teško onima koji mjereći i vagajući zakidaju Zabranjeno je prodavati po cijeni većoj od tržišne Poželjna je iskrenost u trgovini Prikladno je učiniti žrtvu za siromaha kada se sa njim trguje Poželjne su uljudnost i lakoća trgovine Potkupljivanje je striktno zabranjeno Poslodavatelj se treba brižno odnositi spram svojih zaposlenika

PITANJA ZA RASPRAVU I PONAVLJANJE:

Što znači kineski termin za konfucijanizam? Kako je Konfucije mislio da može ispraviti iskvareno kinesko društvo? Na što je usmjerena pozornost Konfucijeve filozofije? Koji je osnovni smisao moralno – etičkog učenja Konfucija? Čemu po konfucijanizmu služi bogatstvo? Koje je najviše božanstvo u konfucijanizmu? Je li konfucijanizam pogodovao razvoju kapitalizma u Kini? Obrazložite. Što se podrazumijeva pod hinduizmom? Kada se pojavio hinduizam? Pojasnite podjelu indijskog društva na kaste! Da li je podjela indijskog društva na kaste pogodovala razvoju industrijskog

kapitalizma? Čega se hindus najviše boji? Što je bit hinduskog načina života? Kakvu ulogu igra milost u hindu – misli?

14

Tko je osnivač budizma? Koja temeljna učenja hinduizma prihvaća budizam? Obrazloži pojam Budhine nirvane! Koji je najuzvišeniji ideal budizma? Kojih deset dužnosti Budha propisuje svojim službenicima? Zašto čovjek mora ići osmoredijalnom stazom? Kakav je stav konfucijevaca spram Budizma? Na čemu je stvoren judaizam Koje je temeljno obilježje hebrejske koncepcije religije, etike i prava? Koje su se osobine Židova pretvorile u njihovu konkurentsku prednost? Što je jedinstveno judaističkoj poslovnoj etici? Kada je i kako nastao protestantizam? Koji je faktor izravno opredijelio gospodarski uspjeh protestantskih zajednica? Ima li protestantizam jedinstveno učenje i jedinstvenu vjersku organizaciju? Koji je obrazac ponašanja sukladan razvoju kapitalizma ponudio

protestantizam? Komentirajte asketsku komponentu protestantske etike? Koja je najveća pojedinačna kršćanska skupina? Komentirajte odnos Rimokatoličke crkve prema bogatstvu, kamatama i

poduzetnicima! Kada Rimokatolička crkva razvija svoj socijalni nauk? Čime se Rimokatolička crkva bavi u svom socijalnom nauku? Koje se odrednice socijalnog nauka izravno odnose na etiku u gospodarstvu? Kako se još naziva pravoslavna crkva? Koje su osnovne značajke pravoslavlja? Je li pravoslavlja kompatibilno sa razvojem kapitalizma i razvojem svjetskog

tržišta? Kada se pojavio islam? Nabroji 5 stubova islama? Zbog kojih razloga su muslimani vodili osvajačke pohode? Na kojim ljudskim vrlinama islam najviše inzistira? Kakav je stav islama naspram nekih problema u vezi sa poslovanjem?

4. BITNE ODREDNICE DOBROG DRUŠTVA

15

„U dobrom društvu svi građani tog društva moraju uživati osobne slobode, osnovne uvjete za dobar život, rasnu, spolnu i etničku jednakost i potencijalnu mogućnost da ostvare uspješan život“ Galbraith, J.K. Good Society

SVIJET U KOJEM ŽIVIMO ILI SVIJET U VLASTITOM ZRCALU

Kad bi stanovništvo svijeta predočili kao selo u kojem živi 100 ljudi, slika svijeta bi izgledala na slijedeći način:57 Azijata, 21 Europljanin, 14 ljudi iz zapadne hemisfere, 8 Afrikanaca52 bi bilo ženskog, a 48 muškog spola70 bi bilo obojene, a 30 bijele puti,; 30 kršćana i 70 pripadnika drugih konfesija89 heteroseksualaca i 11 homoseksualaca80 bi živjelo u domovima ispod svakog standarda6 ljudi bi posjedovalo 59% cjelokupnog bogatstva zamišljenog sela i svi bi bili iz Sjedinjenih Američkih Država70 bi bilo nepismeno50 bi bilo neuhranjeno1 osoba bi imala sveučilišno obrazovanje1 osoba bi posjedovala računalo

Determinante dobrog, ostvarivog društva: 1. siromaštvo2. zdravstvena zaštita3. dobra ekonomija4. dobra javna uprava5. sigurnost6. socijalna sigurnost7. obrazovanje8. briga za životnu sredinu9. jak međunarodni položaj10. migracije

4.1. Siromaštvo

„Toliko sam hrabar da vjerujem da ljudi diljem svijeta mogu imati po tri obroka dnevno za svoje tijelo, obrazovanje i kulturu za svoj duh i dostojanstvo, jednakost i slobodu za svoju

dušu“Martin Luther King

Bogati postaju sve bogatijim, siromašni sve siromašnijim, glavni je prigovor antiglobalista razvijenim državama predvodnicama procesa globalizacije. Nameće se pitanje: zbog kojih to moralnih, ekonomskih i političkih razloga bogati trebaju pomoći siromašnim?Svaka država (vlada) ima obavezu najprije pomoći vlastitim građanima koji žive u siromaštvu. U SAD-u ispod granice siromaštva živi 35,9 milijuna ljudi ili 12,5% stanovništva. U siromaštvu živi 25% crnaca (rasna dimenzija siromaštva)Broj siromašnih u Hrvatskoj procjenjuje se na oko 250 000 ljudi, ili 6% od ukupnog broja stanovnika (primatelji socijalne pomoći).

16

Tek nakon što svaka država pruži pomoć vlastitim građanima koji žive u siromaštvu, slijedi obaveza spram siromašnima u drugim državama.Činjenica: milijardu i 200 milijuna ljudi diljem svijeta živi sa manje od 1 $ na dan, odnosno 2 milijarde i 800 milijuna ljudi živi sa manje od 2$ na dan.Rješenje: treba ih uključiti u međunarodnu trgovinu, i to na način da se gospodarski rast siromašnih država temelji na njihovu povećanu izvozu.Dugovi nerazvijenih država predstavljaju jednu od najvećih prijetnji međunarodnom ekonomskom i financijskom sustavu. Nerazvijene zemlje nisu više samo siromašne, već su uz to i prezadužene.Svijetli primjer: Bono Vox je uspio u nakani da se najsiromašnijim državama svijeta (11. lipnja 2005. godine) otpiše na sastanku ministara skupine G8 kompletna dugovanja u iznosu od 40 milijardi $ za 18 država pod-saharske Afrike prema Svjetskoj banci, Međunarodnom monetarnom fondu i Afričkoj banci za razvoj.

4.2. Zdravstvena zaštita

Zdravstvena zaštita obuhvaća sustav društvenih, skupnih i individualnih mjera, usluga i aktivnosti za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja, sprječavanje bolesti, rano otkrivanje bolesti, pravodobno liječenje te zdravstvenu njegu i rehabilitaciju. Svaka osoba treba imati pravo na zdravstvenu zaštitu i na mogućnost ostvarenja najviše moguće razine zdravlja.Modeli zdravstvene zaštite su:

1. Bismarckov model – financiranje na osnovi doprinosa obveznog zdravstvenog osiguranja (Njemačka, Francuska, Hrvatska…)

2. Beveridgeov model – nacionalna zdravstvena služba3. Model privatne prakse – Amerika

Zdravstvena zaštita stanovništva Republike Hrvatske provodi se na načelima:1. sveobuhvatnosti2. kontinuiranosti3. dostupnosti4. cjelovitog pristupa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti5. specijaliziranog pristupa

Ukupan postotak osiguranih osoba prema podacima HZZO-a za 2003. jest 96,38% i iznosi 7,8 bruto društvenog proizvoda ili 494 $ per capita.Suvremeni zdravstveni sustavi temelje se na imperativu zdravstvene pravednosti:

1. unaprijediti zdravlje stanovništva2. odgovoriti na legitimne zahtjeve stanovništva za kvalitetnom i pristupačnom zaštitom3. pošteno rasporediti teret zdravstvenog sustava i zaštite

Prema rang listi efikasnosti zdravstvenih sustava odabranih država koju je provela Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) Hrvatska je na 43. mjestu (1. Francuska, 2. Italija, 3.San Marino, 36. Slovenija….). Prema drugom istraživanju kojeg je također provela WHO, glavnina ispitanika podržava način financiranja zdravstvenog sustava u kojemu svi plaćaju sukladno svojim mogućnostima. Ispitanici diljem svijeta ne podržavaju sustav i praksu zdravstvene zaštite koja bi se temeljila na načelu jednakosti, već snažno podupiru sustav i praksu zdravstvene zaštite koja se temelji na načelu PRAVEDNOSTI.

17

4.3. Dobra ekonomija

„ Ništa u tolikoj mjeri ne može pokrenuti ljude na društveno korisne napore, kao što to mogu izgledi na novčanu naknadu“ John Kenneth Galbraith

„Dok traje lova, traješ i ti“ Charles Bukowski

Krajnje pojednostavljeno, za neku ekonomiju bi se moglo ustvrditi da je dobra ako kontinuirano promiče svoju granicu proizvodnih mogućnosti prema van trošeći pritom primjerenu količinu svog dohotka na javna dobra ili vladine usluge ( ceste, programe zaštite okoliša, znanost i obrazovanje).Efikasnost znači da gospodarstvo pri datoj razini upotrijebljenih inputa ostvaruje maksimum mogućeg proizvoda. Uravnotežen ekonomski rast, može se temeljiti samo na uravnoteženom socijalnom uređenju društva.Socijalni problemi suvremenih društava postaju ograničenje njihovu daljnjem ekonomskom rastu i razvoju.Kada se govori o jednakosti u Hrvatskoj, tada istraživanje prof. Severa pokazuje da je nejednakost u Hrvatskoj vrlo visoka. Gornja trećina, najbogatiji dio društva, prisvaja 73% bruto dohotka, dok donjoj trećini, najsiromašnijem dijelu ostaje tek 12%. Samo 1% poduzetnika raspolaže sa 73% temeljnog kapitala u privatnom vlasništvu. U Hrvatskoj, pravi uzroci društvene nejednakosti su u pretvorbi i privatizaciji.

4.3.1. Međuodnos ciljeva makroekonomske politike i dobre ekonomije

Makroekonomski ciljevi su: proizvodnja, puna zaposlenost, stabilan nivo cijena i međunarodna razmjena.

PROIZVODNJA

Temeljni cilj svake dobre ekonomije je zadovoljavanje ukupnih materijalnih i kulturnih potreba stanovništva. Da bi se taj cilj i ostvario, nužan je gospodarski rast koji se mjeri veličinom bruto proizvoda.

PUNA ZAPOSLENOST

„Svatko ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravične i povoljne uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti“ – Opća deklaracija o pravima čovjeka, čl. 23

Puna zaposlenost ne znači da je stopa nezaposlenosti nula. Naime, ekonomska znanost ocjenjuje da se potencijalni proizvod može proizvesti i pri postojanju prirodne nezaposlenosti (4%-6%), te se takva situacija u kojoj je zaposleno oko 95% radne snage označava kao puna zaposlenost. Nezaposlenost koja se približava stopi od 10% u razvijenim narodnim gospodarstvima, znakom je gospodarskih tegoba. Time se ne iskorištavaju ljudski resursi, pada životni standard stanovništva, stvaraju se nezadovoljstva i socijalne napetosti.

STABILAN NIVO CIJENA

18

Visok rast cijena destabilizira gospodarstvo. Promjene u razini cijena zovu se inflacija.

MEĐUNARODNA RAZMJENA

Ostvarenje „x“ jedinica bruto domaćeg proizvoda glavnine narodnih gospodarstava, posebice malih država, gotovo je u 50% ovisnosti od obujma vanjskotrgovinske razmjene. To vrijedi i za velike države kao što su Velika Britanija (gotovo 50% ovisnost), Njemačka (40%), Francuska (40%) i Japan (15%). Cilj sudjelovanja na međunarodnom tržištu izravno je u funkciji povećanja gospodarskog rasta. Naime, što je privreda otvorenija, to su veće njezine koristi od međunarodne suradnje

4.3.2. Tržište u funkciji dobre ekonomije

U svom djelu „Bogatstvo naroda“(1776.) Adam Smith piše kako je cijeli tržišni mehanizam pokretan „nevidljivom rukom“: pojedinac čineći nešto što je sasvim prirodno, a to je da slijedi svoj vlastiti cilj, proizvodi vrlo pozitivne učinke koje uopće nije namjeravao postići“… „Mi ne očekujemo našu večeru od dobre volje mesara, pivara ili pekara, već od njihovog obzira prema vlastitom interesu. Mi se ne obraćamo njihovoj čovječnosti, već njihovom samoljublju, i nikada im ne govorimo o svojim potrebama, već o njihovim interesima“Vidljiva ruka znači državno planiranje i intervenciju. Država donoseći zakone o gospodarstvu uređuje pravila tržišne igre obavezne za sve igrače.

4.3.3. Progresivno oporezivanje

Razvijene države imaju razvijene porezne sustave. Porezima zahvaćaju dohotke vrlo bogatih, bogatih i srednje bogatih i preraspodjeljuju ih siromašnima. Preveliki porezi destimuliraju one koji se zalažu u gospodarskoj aktivnosti da bi ostvarili što veću dobit.

4.3.4. Siva ekonomija u kaleidoskopu dobre ekonomije

Siva ekonomija ( ili neslužbena, paralelna ….) označava gospodarsku aktivnost koja se obavlja izvan ili u suprotnosti s pozitivnim zakonskim propisima. Javlja se u četiri različita oblika:

1. ilegalna ekonomija – prostitucija, trgovanje drogama, kockanje, ucjene, otmice…2. neprijavljena ekonomija – akcije kojima se izbjegavaju fiskalna pravila sadržana u

zakonskim propisima3. neregistrirana ekonomija –gospodarske aktivnosti koje nisu prijavljene službenoj

statistici4. neformalna ekonomija – djelatnosti kojima se umanjuju troškovi poduzeća i krše

administrativna pravila kojima se reguliraju prava vlasništva, ugovori o radu, ugovori o kreditu, licenčna prava i sustav socijalne sigurnosti

Ekonomski analitičari procjenjuju udio sive ekonomije u visokorazvijenim gospodarstvima između 10% i 20% BDP-a. U Hrvatskoj je udjel sive ekonomije u BDP-u procijenjen na 16%.

4.3.5. Korupcija

Korupcija predstavlja značajan element ilegalnog gospodarstva; kroz nju se „pere novac“, ona smanjuje normalne i redovne prihode državnog proračuna.

19

Korupcija djeluje kao arbitraran porez, povećavajući troškove i rizike poslovanja. Najčešće se manifestira kao primanje mita. Općim uzrocima korupcije smatraju se: pretjerano uplitanje države u gospodarstvo, kulturne norme koje utječu na ponašanje službenika, centralizirano donošenje odluka, pretjerana sloboda službenika u donošenju odluka, nedostatak kontrole i odgovornosti te neprimjereni kontrolni sustavi.Korupcija je zloupotreba javnih ovlasti za privatnu korist; svijest o upotrebi korupcije u nekoj državi ima velike implikacije na strana ulaganja, na stabilnost političkih sustava i u konačnici na strateški položaj neke države.Na rang listi najmanje korumpiranih država prema Transparency International Report iz 2004., 1. Finska, 7. Švicarska, 15. Njemačka, 33. Slovenija, 67. Hrvatska, 84. Bosna i Hercegovina, 128. Ukrajina…Korupcija je fenomen globalnih razmjera i ima velike implikacije na strana ulaganja, na stabilnost političkih sustava i strateški položaj neke države.

4.3.6. Onemogućavanje nedopuštene prakse bogaćenja kao cilj dobre ekonomije

„Tako je u četverokutu banke, poduzeća, Fond, Mirovinsko i invalidsko osiguranje, započela igra pretvorbe i privatizacije koja je umnogome nalikovala društvenoj igri monopoly (gotovo

nitko nije imao svoj novac), s tim da su nekretnine bile stvarne“Gordan Družić

Piramidalna shema je jedan od najčešćih načina nedopuštenog bogaćenja. Najčešće se javlja u bankarskoj industriji, u kojoj svaka nagla promjena likvidnosti izaziva stampedo štediša i komitenata koji pokušavaju odmah dići svoje uloge.

4.4. Dobra javna uprava

Pod javnom upravom podrazumijevaju se sve upravne organizacije od kojih je sastavljen državni aparat jedne države.

Tablica: Ukupan broj zaposlenih u javnoj upravi i javnim službama u Hrvatskoj:

JAVNA UPRAVA 2000. 2005.Javna uprava, obrana i obavezno socijalno osiguranje

123 503 105 085

Obrazovanje 82 868 91 933Zdravstvena zaštita i socijalna skrb

72 057 86 935

Opskrba električnom energijom, plinom i vodom

27 351 27 274

Usluge javnih pošta 12 146 -Uklanjanje otpadnih voda, odvoz smeća, sanitarne i sl. djelatnosti

6 206 -

Pojedinci koji rade u javnoj upravi većinom su profesionalci, tj. rade za plaću koja je temelj njihove materijalne egzistencije.

20

U javnoj upravi Republike Hrvatske postoje dvije kategorije zaposlenika:1. Državni službenici – su osobe visoke, više ili srednje stručne spreme u državnim tijelima, koji kao redovito zanimanje obavljaju poslove iz djelokruga tih tijela utvrđene propisima ( opći administrativni poslovi, materijalno – financijski, planski…).2. Namještenici – su osobe srednje i niže stručne spreme koji u državnim tijelima rade na pomoćno – tehničkim poslovima ( vozači, grafičari, domari, telefonisti, portiri…).

„Kvaliteta javne uprave ovisi u velikoj mjeri o predanosti, sposobnosti i poštenju javnih službenika. Upravni sustav ne može biti bolji od ljudi koji ga vode.“ Izvješće komisije UN-a.

Kada se govori o etici javnih službenika, tada se čini primjerenim promatrati četiri slijedeća odnosa:

1. odnos službenika prema građanima kao pojedincima2. odnos službenika prema društvu kao cjelini3. odnos službenika prema upravnoj organizaciji4. odnos službenika prema radu

Država se u suvremenom svijetu javlja kao odlučujući čimbenik konkurentske sposobnosti, i to tako da stvara uvjete za brz i uravnotežen ekonomski rast i preuzima rizike otvorene ekonomije. Ona može značajno unaprijediti ili umanjiti konkurentnost poduzeća na svojem području kvalitetom svoje strukturalne politike i sposobnošću da poduzetnicima ponudi povoljne uvjete pristupa faktorima proizvodnje – infrastrukturnu i pravnu sigurnost. Javna uprava treba biti čim efikasnija, a jedan od načina da se to ostvari je sve veće partnerstvo privatnoga i javnoga sektora.

4.5. Sigurnost

„Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost“Opća deklaracija o pravima čovjeka, čl. 3

Pravo na sigurnost temeljno je pravo u sklopu prava na život. Sigurnost osobe pri tome obuhvaća sigurnost života i vlasništva te zaštitu ostvarenja prava koja se tiču osnovnih sloboda. Sukladno tome, svaka država propisuje pravna pravila i pravne institute kojima jamči javnu sigurnost, javni red i mir.Prema Ustavu Republike Hrvatske glavna određenja sigurnosti odvijanja gospodarskih aktivnosti daju slijedeći članci: čl. 48: „Jamči se pravo vlasništva…jamči se pravo nasljeđivanja“, čl. 49: „Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske“,… itd. Temeljem toga stvoren je konzistentan pravni sustav sigurnosti.

4.6. Socijalna sigurnost

Socijalna država javlja se kao proširenje klasične države – zaštitnice. To se proširenje funkcija države pojavljuje u 19. stoljeću kada se srednjovjekovno milosrđe zamjenjuje pravom na državnu pomoć. U skladu s tim svaka država ima sustav socijalne skrbi preko kojeg omogućuje socijalno ugroženim pojedincima i obiteljima minimalna sredstva za život. Radi se o sustavu socijalnoga osiguranja koji svakom jamči minimalni iznos sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, i to u opravdanim slučajevima ili situacijama.

21

(nezaposlenost, bolest, starost, loše obiteljske financijske prilike, tjelesno ili mentalno oštećenje).Čini se primjerenim utvrditi da je „uspostavljanje i primjereno ozbiljenje socijalne države jedan od ključnih uvjeta ćudoredne vjerodostojnosti, ćudorednog opravdanja – legitimiteta vlasti“.

„There is no such thing as a free lunch“Samuelson – Nordhaus: Economics, 13th ed. P. 29.

Minimalni životni standard koji jamči sustav socijalne pomoći ovisi o razvijenosti društva u kojemu se živi. Do sada su se u svijetu iskristalizirala tri temeljna obrasca socijalne politike:

1. liberalni – naglasak je na učinkovitosti tržišta, restriktivnoj politici pomoći i velikoj društvenoj stratifikaciji (npr. Amerika, Kanda I Australija, Velika Britanija i Švicarska)

2. korporativistički – težište je na očuvanju postojeće društvene strukture (Austrija, Francuska, Njemačka i Italija

3. socijalno – demokratski – težište mu je na ostvarivanju što veće društvene jednakosti (Švedska, Norveška, te djelomično Danska i Finska)

4.7. Obrazovanje

„Uz život i slobodu, obrazovanje smatramo najvećim blagoslovom koji ej podaren čovječanstvu“

– izjava iz 1829. godine grupe mehaničara i radnika u New Yorku

„Najbogatijih 200 ljudi na svijetu raspolaže imovinom koja je veća od zajedničkog BDP-a 43 najsiromašnije države. Izdvajanjem samo jedenog postotka tih osoba bilo bi dovoljno da se osigura osnovno školovanje sve djece svijeta.“

„Znanje je kao ček! Ne vrijedi ništa dok ga ne unovčite!“Nepoznati autor

Gospodarski i društveni razvoj ovise ponajprije o obrazovanju, u koje treba kontinuirano ulagati. Tako je na konferenciji o primjeni znanosti i tehnike, održanoj 1892. godine održanoj u Ženevi, istaknuto da oni koji završavaju osnovnu školu povećavaju radnu sposobnost za 40%, oni koji završavaju srednju školu za 100% i oni koji završavaju visoku školu za 300% u odnosu na one koji to obrazovanje nisu stekli. Oko 5 – 6 % BDP-a se izdvaja za formalno obrazovanje.Obrazovani ljudi su jednako nedostatan resurs i u najrazvijenijim državama svijeta. Obrazovaniji ljudi su fleksibilniji i motiviraniji, iniciraju promjene i lakše im se prilagođavaju, bolje koriste spoznaje stečene radnim iskustvom i obukom, produktivniji su, čak i kada stečenim obrazovanjem nisu stekli specifična umijeća.

4.8. Briga za životnu sredinu

22

Gospodarski razvitak treba osigurati proizvodnju potrebnih potrošnih roba i odgovarajućih usluga, a li uz uvjet da proizvodnja i potrošnja tih roba nemaju negativne posljedice po opće dobro te da ne ugrožavaju život i životne uvjete generacija koje dolaze. Naime, ekološki problemi uočeni su tek kada se spoznalo negativno povratno djelovanje ekološkog sustava na socijalni sustav, dakle kada je priroda zbog vlastite nemogućnosti samoregulacije i samopročišćavanja od posljedica čovjekova društvenog djelovanja povratno negativno utjecala na društvo. To znači da svi sustavi (gospodarski, socijalni, kulturni) trebaju biti u ravnoteži s prirodnim sustavom.

Izvadci iz pisma indijanskog poglavice Seattlea iz 1854. godine upućenog američkom predsjedniku u Washington kao odgovor na ponudu da bijelci kupe indijansku zemlju:

„Kako se može kupiti ili prodati nebo i toplina zemlje? Takvo što sasvim nam je strano. Mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, pa kako ih možete kupiti?... Tako kad veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas…Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta je zemlje sveta za nas…Ako vam prodamo našu zemlju, morate se sjetiti i učiti našu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život…odnosi se prema majci – zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit… I ako vam prodamo našu zemlju, morate ju čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća. Tako ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju…Ako odlučimo da prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći…Povijest nas uči, a to dokazuje i pismo indijanskog poglavice, da su ljudske zajednice na nižem stupnju tehničko – tehnološkog razvoja imale veću svijest o značenju javnih dobara (npr. izvora vode), kao što tu svijest u današnje vrijeme pokazuju švicarski stočari ili borci za prava životinja. Visoka svijest o značenju javnih dobara prožeta etikom svojstvena je onim ljudskim zajednicama koje su u pogledu tehničko – tehnološkog razvoja ekstremne_ ili su na vrlo visokom ili na vrlo niskom stupnju razvoja.Temeljno je pitanje kako zaštititi i upravljati prirodnim izvorima, odnosno kako zaštititi atmosferu, kako održivo upravljati tlom, kako suzbiti odumiranje šuma, na koji način suzbijati dezertifikacije i suše, na koji način održivo razvijati planinska područja, na koji način održivo upravljati biotehnologijom, na koji način zaštititi i upravljati oceanima, kako zaštititi i upravljati slatkim vodama, kako očuvati biološke raznolikosti, kako sigurnije upotrebljavati otrovne kemikalije, na koji način osigurati održivi razvitak transporta i prometa(…)

Tendencije održivog razvitka su:

ekonomski razvitak (poboljšanje materijalnih uvjeta života i bogatstva) socijalni razvitak (blagostanje u hrani, zdravlju, obrazovanju, zaposlenju, stanovanju) politički razvitak utemeljen na volji (tj. ljudskim pravima, političkim slobodama,

demokratskim političkim pravima) kulturni razvitak (autonomno izražavanje specifičnih, različitih, etničkih kultura) ekološka zaštita i unaprjeđenje okoliša (pun, zdrav, kvalitetan život) projekcija nove globalne etike, odnosno nove globalne odgovornosti, globalne

pravednosti, globalnog prosperiteta, globalne sigurnosti(…)

4.9. Jak međunarodni položaj

23

Dobra država mora uživati jak međunarodni položaj i predstavljati čimbenik mira. Jak međunarodni položaj utječe na potrošačevo vrednovanje proizvoda iz te države na osnovi „halo efekta“. To znači da politička elita osiguravajući jak međunarodni položaj izravno i bitno pridonosi unapređenju ekonomskih i drugih prilika u državi.

4.10. Migracije

„My home is where I work and I work everywhere“Alfred Nobel

Pojmom migracije označava se kretanje ljudi iz manje razvijenih u razvijenija gospodarska područja. Regije prema kojima ljudi migriraju redovito su gospodarski napredna i gospodarska područja. U skoro svakoj zemlji, najveći dio uspješnih poduzetnika čine imigranti ili pak prva generacija njihovih poduzetnika. Uzrok tome može biti utjecaj traumatičnog poremećaja obiteljskih i drugih veza, osjećaj otuđenosti, te u novom svijetu nametnuta potreba za oslanjanjem na vlastite snage. Pozitivna uloga migracija je pravo svakog pojedinca da odluči gdje će živjeti i raditi.

PITANJA ZA RASPRAVU I PONAVLJANJE:

Trebaju li bogate i visokorazvijene države pomoći siromašnim i nerazvijenim državama? Obrazložite odgovor.

Kako pojedinac izvršava svoju obavezu spram siromašnih? Kako je došlo do zaduživanja nerazvijenih država? Biste li oprostili dugove najsiromašnijim državama? Obrazložite. Što podrazumijevamo pod pojmom zdravstvene zaštite? Koje modele zdravstvene zaštite vrijede za EU, a koji za SAD? na kojim se načelima provodi zdravstvena zaštita stanovništva u Republici Hrvatskoj? Treba li se sustav zdravstvene zaštite temeljiti na načelu jednakosti ili na načelu

pravednosti? Koja je to dobra ekonomija? Pojasni odnos između proizvodnje kao cilja makroekonomske politike i dobre

ekonomije? Pojasni međuodnos zaposlenosti kao cilja makroekonomske politike i dobre

ekonomije? Što se podrazumijeva pod pojmom pune zaposlenosti? Pojasni međuodnos cijena kao cilja makroekonomske politike i dobre ekonomije? Kako se definira inflacija Pojasni odnos međunarodne razmjene kao cilja makroekonomske politike i dobre

ekonomije? Pojasnite smisao djelovanja „Nevidljive ruke“? Što je alternativa „nevidljivoj ruci“? Kako država uređuje pravila tržišne igre? Kakav je Vaš stav prema progresivnom oporezivanju? U koja se četiri temeljna oblika javlja „siva ekonomija“? Je li siva ekonomija imanentna i visokorazvijenim gospodarstvima? Kako se najčešće manifestira korupcija? Nabrojite opće uzroke korupcije! U kojim službama se najviše javlja poticaja i prilika za korumpiranost?

24

Navedi neke od najčešćih načina nedopuštenog bogaćenja! Što se podrazumijeva pod pojmom javne uprave? Koje dvije kategorije zaposlenika postoje u javnoj upravi Republike Hrvatske? Koja četiri odnosa postoje kada govorimo o etici javnih službenika? Koji članci Ustava Republike Hrvatske određuju sigurnost odvijanja gospodarskih

aktivnosti? Što država nastoji postići sustavom socijalne skrbi Koja su se tri temeljna obrasca socijalne politike iskristalizirala u svijetu? Nabrojite osnovne prednosti obrazovanih ljudi! Kada su uočeni ekološki problemi? Kakav je međuodnos međunarodnog položaja države i njezinog imidža? Što se podrazumijeva pod pojmom migracije? u koje dvije osnovne skupine se mogu podijeliti faktori koji uvjetuju migratorna

kretanja? U koje regije ili države ljudi najčešće migriraju? U čemu se ogleda pozitivna uloga migracija?

5. SUVREMENI PRISTUP ODREĐENJU DOBROG PODUZEĆA

Korporacija je poslovna struktura kojoj je jedini razlog postojanja stvaranje profita kroz izradu proizvoda po što je moguće manjoj cijeni i kroz njihovu prodaju po što je moguće višoj cijeni. Nije važno da li proizvod ljudima nanosi dobro ili zlo.;bitno je da bude konzumiran – u sve većim i većim količinama. Jacques Maisonrouge, direktor IBM- a

Poduzeće je nakon društva slijedeći subjekt poslovne etike. Da bi se istražila odgovornost poduzeća, u nastavku se elaboriraju slijedeći temati:

1. teorijsko određenje moralnog poduzeća2. društvena odgovornost poduzeća3. odnos poduzeća i zaposlenih4. odnos poduzeća i države5. odnos poduzeća i dioničara6. odnos poduzeća prema konkurentskim poduzećima7. odnos poduzeća i kupaca8. etički kodeks9. strategije u funkciji implementacije etike u poslovnoj praksi poduzeća

5.1. Teorijsko određenje moralnog poduzeća

Mala poduzeća vode njihovi vlasnici, čija osobna etika zapravo predstavlja i etiku poduzeća. Kada je riječ o velikim poduzećima, ona su najčešće bezlična, moćna i sposobna učiniti mnoga dobra, ali i velike štete. Velika poduzeća su obično organizirana kao dioničko društvo u kojemu članovi dioničari sudjeluju s ulozima u temeljnome kapitalu podijeljenom na dionice, s time da dioničari ne odgovaraju za obveze društva, a društvo može imati samo jednog člana. Dioničko društvo je pravna osoba, samostalno preuzima obveze i stječe prava.

25

Najmanji iznos temeljnog kapitala po hrvatskom pravu jest protuvrijednost od 15 000 € izražena u kunama. Dionička društva ili korporacije predstavljaju dominantni oblik gospodarske organizacije u slobodnotržišnim gospodarstvima. Pojam moralnog poduzeća svoje utemeljenje nalazi u činjenici da sva poduzeća moraju sučeliti sa zahtjevima moralne odgovornosti, premda njihove aktivnosti izvršavaju pojedinci koji djeluju u njihovo ime. Tradicionalno su poduzeća ocjenjivana po tome u kojoj mjeri služe interesima svojih dioničara. Međutim, takav pristup više nije dovoljan. Pored toga što se poduzeća trude osigurati primjerene dividende dioničarima, nastoje osigurati dobre poslove zaposlenicima, čisto okružje u lokalnoj zajednici, razvijaju odgovornost spram šire društvene zajednice i proizvode pouzdane proizvode za potrošače.U SAD-u se već više godina sačinjava lista 100 najboljih poduzeća sa etičkog motrišta, temeljem rangiranja poduzeća u osam kategorija: zajednica, upravljanje, različitost, zaposlenici, okružje, ljudska prava, proizvod i ukupni prihod. Tako se primjerice, uspješnost poduzeća s motrišta dioničara procjenjuje temeljem trogodišnjih prosječnih prihoda (povećanje kapitala + dividende). U kategoriji društvene zajednice poduzeće dobiva pozitivne bodove za karitativna davanja veća od 1,5% godišnje, inovativna davanja (novatorske promjene), potporu za domaćinstva i obrazovanje, i volonterske programe. U kategoriji okoliša snage uključuju rad na prevenciji zagađenja, uporabi čiste energije, korištenju recikliranih materijala, proizvodnji korisnih proizvoda. U kategoriji upravljanja poduzeće dobiva pozitivne bodove za transparentnost u političkom doprinosu i efektivnim društvenim izvješćima. U kategoriji zaposlenici poduzeće ostvaruje pozitivne bodove zbog sudjelovanja zaposlenika u podjeli dobiti, jakim umirovljeničkim beneficijama i uključenosti zaposlenika u odlučivanje, a negativne bodove zbog slabih odnosa sa sindikatom i zbog značajnog smanjivanja broja zaposlenika

Tablica: Rang odabranih američkih kompanija s etičkog motrišta

Kompanija Prosječna ocjena1. Green Mountain Coffee Roasters, Inc. 1,7752.Hewlett Packard Company 1,390…12. Johnson&Johnson 1,16013. Nike, Inc. 1,159…29 American Express Company 0,788…84. PepsiCo, Inc. 0,517…90.Procter&Gamble Company 0,494…

5.2. Društvena odgovornost poduzeća

Poslovna etika predstavlja socijalnu dimenziju poduzeća. Poduzeće se sukladno tome promatra kao socijalna jedinka – dio šire društvene zajednice. I kao što moral regulira odnos pojedinca s drugim pojedincima i socijalnim okruženjem, tako i poslovna etika regulira odnos poduzeća i njegovog okružja.

26

Etičke obveze poduzeća (organizacije) proizlaze iz njegove društvene odgovornosti, a društvena odgovornost organizacije proizlazi iz njezine moći. Moćne korporacije sasvim pouzdano uz ekonomsku osvajaju i političku moć. Izvršavanje legitimne moći neke organizacije (T – com: minuta ili sekunda) mora se „etički ograničiti“ da bi se spriječila etička zloporaba te moći. Nužno je ustanoviti jasna i javno poznata pravila za prakticiranje te moći kako se ne bi ugrozila sama poduzetnička svrha, akteri poduzetničkog procesa i ljudska opstojnost na zemlji. Odgovor na problem moći organizacije jest – organizacija utemeljena na odgovornosti. Sukladno tome, ne začuđuje da društvena odgovornost organizacija posebno dolazi do izražaja u vrijeme kriza. U namjeri da ostvare dobit po svaku cijenu, organizacije su sklone zanemarivanju opasnosti proizvoda po život i zdravlje ljudi, očuvanje dostojanstva i dr. Organizacije različito reagiraju na društvene zahtjeve. Nisku razinu društvene odgovornosti pokazuju organizacije koje vrše opstrukciju društvenih ciljeva. To znači da organizacije odbijaju odgovornost i u prvi plan stavljaju ostvarivanje dobiti kao osnovnog cilja. Organizacije koje odgovornost prihvaćaju samo u zakonskim okvirima i obrambeno se odnose prema svojim neetičkim postupcima imaju također nisku razinu društvene odgovornosti. Takve kompanije spremne su na neetične postupke sve dok ne moraju zakonski odgovarati. Neka poduzeća prihvaćaju svoju odgovornost tek u slučajevima kada problemi dođu na vidjelo, u javnost. Pod pritiskom javnosti ona pokazuju prilagodljivost i nastoje preuzeti odgovornost i riješiti problem da pokazala da se ponašaju etički, a ponekad pokušavaju iz „slučaja „ profitirati. (Nestle kašice za djecu).Danas se od poduzeća očekuje proaktivno djelovanje, koje je znak visoke razine društvene odgovornosti.

Tablica: Reagiranje poduzeća na zahtjeve društva

Načini reagiranja VISOKA RAZINA SOCIJALNE ODGOVORNOSTIPROAKTIVNO Preuzimanje društvene inicijative.

Djelovanje bez pritiska.PRILAGODLJIVO Prihvaćanje etičke odgovornosti pod

vanjskim pritiskom. OBRAMBENO Odgovornost u zakonskim okvirima.

Priznaje propuste ali se brani.OPSTRUKCIJSKO Prioritetan profit i ciljevi

organizacije. Odbijanje odgovornosti.

NISKA RAZINA SOCIJALNE ODGOVORNOSTI

Mnoge profitne i neprofitne organizacije danas shvaćaju značaj poslovne etike i preuzimanja društvene odgovornosti za povjerenje korisnika proizvoda i usluga i nastoje proaktivnim djelovanjem kreirati tržišnu prednost, pa tako svoje ekološke i etičke programe oglašavaju u javnosti (npr. Zagrebačka banka). Tako pokazuju da etika i gospodarstvo ne moraju biti suprotstavljeni, nego da se iz etike u gospodarstvu može i profitirati.

5.2. Odnos poduzeća i zaposlenika

Neetički odnos između poduzeća i zaposlenih pretpostavlja da su njihovi odnosi međusobno suprotstavljeni te se čini primjerenim istražiti dvije bipolarne situacije: poduzeće protiv zaposlenika i zaposlenici protiv poduzeća.

27

(npr. istraživanje agencije Hendal provedeno u Republici Hrvatskoj na uzorku od 150 poslodavaca i 300 zaposlenih pokazuje da cca 11% poslodavaca upozorava na lijenost radnika, a 39% radnika na nepravednu plaću.)

5.3.1. Poduzeće protiv zaposlenika

Poduzeća mogu poduzimati razne oblike pritisaka na svoje zaposlenike. Glavni motiv za takvo ponašanje poduzeća je želja za brzom zaradom. Riječ je o poduzećima koja svoj uspjeh temelje na kratkoročnim strategijama, koje imaju najveće izglede za uspjeh u nerazvijenim zemljama(npr. Poduzeće Nike u azijskim proizvodnim pogonima)Najčešći oblici neprimjerenog ponašanja poduzeća spram zaposlenika su: niska razina sigurnosti na radnom mjestu, loši radni uvjeti, fizičko i psihološko maltretiranje radnika, prestroge mjere kontrole radnika, kašnjenja u isplati plaća, neisplata zaostalih plaća, rastezljivo radno vrijeme, rad nedjeljom i za praznike, neplaćen prekovremeni rad, nemogućnost korištenja slobodnih dana i godišnjeg odmora...(u nerazvijenim zemljama).

U visokorazvijenim državama postoje slijedeći primjeri neprimjerenog odnosa spram zaposlenika: nelegalno zaposleni (neprijavljeni) radnici, slabije plaćen rad žena i manjinskih skupina, ali i otvoreni pritisci i prijetnje zaposlenicima da ako ne prihvate nepovoljnije uvjete rada, proizvodnja će biti preseljena u neku državu( npr. U Njemačkoj je poslovodstvo Siemensa postavilo ultimativni zahtjev sindikatu IG Metall 82,7 mil. članova za povećanje radnog tjedna sa 35 na 40 sati uz zadržavanje postjećih nadnica ili će u suprotnom preseliti proizvodnju u Mađarsku).

5.3.2.Zaposlenici protiv poduzeća

Od nastanka kapitalističkog društvenog uređenja radnici su pribjegavali zaštiti svojih interesa koji su često bili izravno usmjereni protiv interesa poduzeća. Najpoznatiji način takve borbe je bio luditski pokret (1813.). To, je u prvom redu, bila pobuna radnika koji su ostali bez posla jer su zamijenjeni strojevima; to je bio također i protest majstora obrtnika čiji je kvalitetan rad zamijenjen masovnom proizvodnjom slabije kvalitete.Suvremene kriminalne aktivnosti zaposlenika predstavljaju uzimanje mita, prilagodba troškovnika, krađa i prodaja zaštićenih informacija, zapošljavanje nekvalificiranih članova obitelji, krađa materijalnih dobara, nemar (...).Prema nekim procjenama, štete koje se mogu pripisati kriminalu unutar poduzeća oko 40 puta su veće od šteta od uličnog kriminala. (npr. U Hrvatskoj: gubitak HEP-a zbog nepravilnosti – krađe struje – procjenjuje se na 2% ukupne potrošnje truje).Potkradanje poduzeća najčešći je oblik kriminalnih aktivnosti koji zaposlenici izvode protiv poduzeća, a najčešće se događa zbog neetičnosti zaposlenika, njihovog nevjerovanja u budućnost poduzeća i najvjerojatnije zbog njihovog osjećaja da su eksploatirani. Prema jednom istraživanju provedenom u SAD-u, više od 2/3 radnika prakticira namjerno „kontraproduktivno ponašanje“ na radnom mjestu, uključujući u to pretjerano duge ručkove ili pauze, spor ili nekvalitetan rad, zloupotrebu bolovanja, opijanje ili drogiranje na radnom mjestu. 1/3 je priznala da potkrada svoje poslodavce. (npr. U Hrvatskoj: slučaj Riječke banke: gubitak od 98 milijuna $ prouzročio je Eduard Nodilo, bivši glavni diler Riječke banke; ili slučaj Zagrebačke banke: tri zaposlenice ZABE su tijekom 2002., 2003.i 2004. dizale sa računa klijenata novce, te ih prebacivale na druge račune, najčešće osoba kojima su bile dužne)

28

5.4. Odnos poduzeća i države

Odnos poduzeća i države očituje se u dvije slijedeće situacije: poduzeće protiv interesa države; i država protiv interesa poduzeća.

5.4.1. Poduzeće protiv interesa države

Poduzeća za svoje postupke trebaju odgovarati široj javnosti, po načelu da joj ne čine zlo. Za poduzeće se može ustvrditi da je izravno usmjereno protiv interesa države i u slijedećim slučajevima:

1. Ne čuva okružje koje dijeli sa susjedima. Poduzeće je obvezno da ne zagađuje okoliš (zrak, vodu..) iznad društveno prihvatljive razine.

2. Ugrožava sigurnost ljudi na lokalnom području.3. Ne vodi računa o lokaciji, otvaranju i zatvaranju proizvodnih pogona (npr. U

Hrvatskoj se glavnina pilana preselila iz gorske Hrvatske u Zagreb). Otvaranje poduzeća može pred lokalnu zajednicu postaviti brojne zahtjeve u vezi sa izgradnjom potrebne infrastrukture, kao što i preseljenje proizvodnih pogona ostavlja postojeću infrastrukturu neiskorištenom.

4. Vara u poslovim sa državnim poduzećima. Vladine organizacije su u većini država najveći kupci roba i usluga. Kupnja robe i usluga na domaćem tržištu glavni je izvor opskrbe za državne potrebe. Ona je dvojaka: kupnja za neposrednu potrošnju i kupnja robe za državne robne zalihe. Državna poduzeća (škole, bolnice, domovi umirovljenika, zatvori...) manje brinu o dobiti ili minimalizaciji troškova od poslovnih kupaca (npr. Slučaj pronevjere: HZZO oštećen za veliku svotu novaca zbog malverzacija s receptima u ljekarni Prima Pharme u riječkoj okolici - ljekarna u Čavlima pronevjerila 800 000 kuna)

5. Ne podupire (opstruira) vladine programe. Od velikih poduzeća se očekuje da podupiru vladine programe koji mogu biti usmjereni na zapošljavanje ili davanje nekih drugih pogodnosti pripadnicima manjinskih skupina, osobama koje se prvi put zapošljavaju, osobama koje imaju određenih zasluga (sudionici Domovinskog rata) ili članovima njihovih obitelji i sl.

6. Krši ljudska prava. Odgovornost poduzeća za poštivanje ljudskih prava proizlazi iz odgovornosti njihovih matičnih zemalja za ljudska prava. Država koja se pravno obvezala da će štititi ljudska prava ima i obvezu da korporacije koje krše ljudska prava poziva na odgovornost zbog njihova ponašanja.

5.4.2. Država protiv interesa poduzeća

U gospodarskom životu država zakonima određuje minimalna (potrebna) pravila igre. Tako država donosi brojne ekonomske zakone kao što je zakon o osnivanju poduzeća; zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju, zakon o porezima i dr. Pravila jednaka za sve sudionike ne diskriminiraju nikoga. U stvarnom gospodarskom životu država često krši etičke norme i time izravno radi protiv interesa poduzeća. Tu ističemo slijedeće primjere:

1. zloporaba ovlasti državnih službenika kada se oni upliću u gospodarski sustav na način da koriste svoj politički utjecaj da bi pomogli nekim poduzetnicima u dobivanju poslova

29

2. ometanje nekih poduzetnika u obavljanju poslova šaljući im česte financijske i ine kontrole

3. sukob interesa4. sudjelovanje u kreiranju gospodarske politike koja je izravno usmjerena protiv interesa

domaćih poduzetnika ( npr. preferiranje uvoznih lobija)5. sudjelovanje u kreiranju gospodarske politike koja narušava slobodu tržišnoga

natjecanja6. donošenje odluka o subvencioniranju nekih poduzeća, reprogramiranju ili otpisu duga

nekim poduzećima temeljem „političkih veza“

5.5. Odnos poduzeća i dioničara

Dioničar je vlasnik makar jedne dionice u dioničarskom biznisu i na temelju nje nositelj prava i obveza u tom biznisu.Tradicionalni pristup poduzeću temelji se na shvaćanju da poduzeće postoji prije svega da bi služilo interesima dioničara. Poduzeća proizvode proizvode, pružaju usluge, osiguravaju radna mjesta, ali sve su to sredstva koja služe povećanju bogatstva dioničara. Bogatstvo dioničara očituje se u povećanju dioničkog kapitala ili u isplaćenim dividendama. Ovdje se neizbježnim nameće pitanje: Može li interes dioničara biti u sukobu sa interesom poduzeća? Interes dioničara može biti da se isplati cijela dobit u obliku dividendi, dok interes poduzeća može biti sasvim suprotan, odnosno da se zadrži cjelokupna dobit. Menadžment treba uvjeriti dioničare da se dobit reinvestira, jer je to i u njihovom dugoročnom interesu.Tako se istodobno sprječava praksa „isisavanja kapitala“ iz poduzeća. Jednako tako, menadžment poduzeća svojom nebrigom može izravno ugroziti interese dioničarai dovesti ih do bankrota.

Dioničar ima četiri temeljna vlasnička prava:

1. pravo na dio nepodijeljenih korporacijskih aktiva prema broju dionica koje drži2. proporcionalnu glasačku moć a skupštini dioničara3. pravo na dividendu4. prednosno pravo na subskripciju novih emisija dionica prije no što se stave na

raspolaganje javnosti

Prilikom bankrota ili prestanka djelovanja poduzeća svaki dioničar sudjeluje u preostatku imovine biznisa prema broju dionica koje posjeduje. Iz mase za raspodjelu najprije se podmiruju svi vjerovnici biznisa, a tek onda se preostatak dijeli na dioničare,.

5.6. Odnosi konkurentskih poduzeća

„Ako ne možemo poslovati kao poduzeće s najnižim troškovima, ili ne vidimo način na koji to možemo postići, ne ostajemo u tom poslu“

C. Garvin, direktor Exxona

U uvjetima tržišnog natjecanja nijedno poduzeće nema obvezu pomagati konkurentskom poduzeću. Kada slabiji konkurent ispadne iz tržišnog natjecanja, tada oni uspješni nemaju nikakvu moralnu odgovornost prema njemu.

30

Fer tržišno natjecanje podrazumijeva:

1. da se o konkurentima i njihovim proizvodima ne iznose neistine2. da se ne kradu poslovne tajne3. da se ne sklapaju štetni dogovori s drugim konkurentskim poduzećima4. da se ne sprječava konkurencija5. da ne dolazi do nemoralnih načina stjecanja kritičnih masa dionica, odnosno do pojave

neprijateljskog preuzimanja

5.7. Odnos poduzeća i kupaca

„CAVEAT EMPTOR“ – „Neka kupac bude oprezan kod kupnje“; „Kupac je kralj“

Početkom prošlog stoljeća nezadovoljstvo kupaca bilo je usmjreno na neprimjereno ponašanje monopolostičkih poduzeća te na probleme u uporabi i servisiranju trajnih potrošnih dobara. Suvremeni kupci najčešće se žale na slijedeće: visoke cijene, visoke kamate na potrošačke kredite, nisku razinu kvalitete proizvoda, nisku razinu postprodajnih usluga, postojanje velikog broja neispravnih proizvoda, postojanje velikog broja opasnih proizvoda, obmanjivanje propagandnim porukama, obmanjivanje pakiranjem i sl. Neprimjerena praksa poduzeća dovela je do razvoja konzumerizma – pokret organiziranih potrošača. Zahvaljujući ovom pokretu kao četiri temeljna prava potrošača određena su:

1. pravo na sigurnost za vrijeme uporaba proizvoda i usluga2. pravo na informiranje i izobrazbu3. pravo na izbor proizvoda4. pravo na odgovor (naknadu štete)

„CAVEAT VENDITOR“ – „Neka prodavatelj bude oprezan!“Ono čemu treba težiti jest razvijanje partnerskih odnosa između prodavatelja i kupaca na načelima relacijskog marketinga.

5.8. Etički kodeks

„Don't be evil“ – Googleov moto

Etički kodeksi predstavljaju izjave o normama i uvjerenjima poduzeća, izražavaju očekivanja menadžera o ponašanju i razmišljanju zaposlenika. Njihova namjera je potaknuti način razmišljanja i modele odnosa koji će dovesti do željenog ponašanja. Hrvatska gospodarska komora je želeći unaprijediti poslovnu etiku u hrvatskoj poslovnoj praksi sačinila etički kodeks (23.05.2005.) koji je proslijedila na „prihvaćanje“ svim hrvatskim poduzećima (na dan 01.10.2005. prihvatilo je 37 , a na dan 13.08.2006. svega 385 od oko 60 000 poduzeća).Etički kodeks trebao bi upućivati na opća moralna načela, te pripomoći izgradnji moralne atmosfere unutar poduzeća. Donošenjem kodeksa etike u poslovanju žele se ostvariti slijedeće prednosti:

1. zaposlenici počinju razmišljati o etičkim pitanjima prije nego li se s njima susretnu u realnim poslovnim situacijama

2. omogućuje se zaposlenicima da odbiju izvršavanje neetičkih aktivnosti3. definiraju se granice prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja

31

4. pomaže uvođenju zaposlenika u etično ponašanje i njihovo podučavanje5. omogućuje menadžmentu poduzeća da jasno definira što smatra neetičnim ponašanjem

U nekim poduzećima provođenje etičkog kodeksa osigurava se osnivanjem etičkih povjerenstava. Njihova temeljna zadaća trebala bi biti više orijentirana na kreiranje etičke kulture poduzeća, a manje na rješavanje etičkih problema kršenja etičkog kodeksa.

5.9. Strategije u funkciji implementacije etike u poslovnoj praksi poduzeća

Da bi etika zaista postala sastavni dio svjesnoga djelovanja poduzeća, u poslovnoj praksi preporuča se primjena klsičnih strategija za promjenu shvaćanja i navika, a to su: 1. senzibilizacija, 2. konkretizacija i 3. učvršćivanje.

1. senzibilizacija podrazumijeva razvijanje osjećanja zaposlenika za etičkim djelovanjem. Samo ako zaposlenici zaista spoznaju etičku potrebu rješavanja problema i situacija i ako se identificiraju sa temeljnim vrijednostima i normama ponašanja, moguće je djelovanje prema etičkim načelima. Organizacije su etične u mjeri u kojoj su etični i njeni zaposlenici. Osuda javnosti može imati brojne posljedice i ugroziti egzistenciju poduzeća, što obično najsnažnije senzibilizira za etično postupanje (npr. ekološke afere):Konflikti su najčešći poticaj za senzibilizaciju. U rješavanju konflikata organizacija se ne može osloniti samo na savjest pojedinaca jer se tako može najlakše skliznuti u etički reativizam. Takvi su sudovi najčešće izraz odnosa moći. Etička mjerila stoga, ne zahtijevaju samo aktivno djelovanje, već i svjesno nečinjenje. Najčešće neetički postupci nisu rezultat sabotaže, pobune i neposlušnosti zaposlenika, već upravo pretjerane revnosti, potčinjavanja, slijepe poslušnosti, kao i straha od otkaza i kažnjavanja.

2. konkretizacija znači poduzimanje mjera da bi etičke vrijednosti zaživjele u praksi poduzeća. Ona pretpostavlja proklamiranje etičkih vrijednosti u poduzeću. Vrijednosti su srce etike i one usmjeravaju pozornost i služe kao orijentir u ponašanju. Taj proces obuhvaća slijedeće faze: razvijenje svijesti o vrijednostima; postavljanje vrijednosti kao svrhe; utvrđivanje metoda i sredstava za realizaciju vrijednosnih sadržaja; realizaciju vrijednosti u konkretnim postupcima i ponašanjima. U konkretizaciji etičkih načela značajno mjesto imaju i norme ponašanja. Vrijednosti su najčešće apstraktne i potrebno ih je konkretizirati normama ili standardima ponašanja. Norme treba stalno preispitivati i modificirati onda kada postanu proturječne osnovnim ekonomskim činjenicama ili sa sobom nose neprihvatljive humane, socijalne ili ekološke posljedice. Imajući na umu da je čovjek vrhovna vrijednost i da on kroz rad formira svoju osobnost kao član organizacije i društva, dužnost je organizacije i njezinog menadžmenta da osigura humane uvjete rada i razvitka za svakog pojedinca pod jednakim uvjetima. Pri tom je posebno važno imati na umu nepovredivost dostojanstva i osobe i poštivanje čovjeka kao stvaralačkoga bića.

3. učvršćivanje etičkoga ponašanja u organizacijama postiže se različitim metodama kao što su: biranje za posao kandidata koji posjeduje određene poželjne vrijednosti i vrline; formuliranje etičkih kodeksa; formiranje etičkih kodeksa, odbora i sl.; obrazovanje, tj. Vrijednosni ili etički trening; sustav porticaja, nagrada i kazni; stvaranje organizacijske kulture utemeljene na etičkim vrijednostima.

32

PITANJA ZA RASPRAVU I PONAVLJANJE

Što je potrebno za moralno djelovanje poduzeća? Kako su tradicionalno poduzeća bila ocjenjivana? U čemu je razlika između tradicionalnog i suvremenog pristupa u ocjenjivanju

poduzeća? Iz čega proizlaze etičke obveze poduzeća? Iz čega proizlazi društvena odgovornost poduzeća? Kako pojedina poduzeća reagiraju na društvene zahtjeve? Moraju li etika i gospodarstvo biti suprostavljeni? Obrazložite odgovor! Što je po Vama glavni motiv poduzećima da se neprimjereno ponašaju spram

svojih zaposlenika? Nabrojite najčešće oblike neprimjerenog ponašanja poduzeća spram zaposlenika! Nabrojite suvremene kriminalne oblike aktivnosti zaposlenika! Koji je najčešći oblik kriminalnih aktivnosti koje zaposlenici poduzimaju protiv

poduzeća? Nabrojite slučajeve u kojima je poduzeće usmjereno protiv interesa države! Da li u stvarnom gospodarskom životu država često krši etičke norme i time

izravno radi protiv interesa poduzeća? Obrazložite odgovor! Nabrojite primjere kršenja etičkih normi u poslovanju od strane države! Može li interes dioničara biti u sukobu s interesom poduzeća? Obrazložite. Nabrojite četiri temeljna vlasnička prava dioničara! Što podrazumijeva tržišno nadmetanje i ima li obvezu u takvim uvjetima bilo koje

poduzeće pomagati konkurentskom poduzeću? Što podrazumijeva fer tržišno natjecanje? Nabroji temeljna prava potrošača! Što predstavljaju etički kodeksi? Na što bi etički kodeks trebao upućivati? Koje se prednosti u poslovanju žele ostvariti donošenjem etičkog kodeksa? Nabroji strategije u funkciji implementacije etike u poslovnoj praksi poduzeća! Pojasni pojam etičkog relativizma! Pojasnite tvrdnju da su najčešći neetički postupci rezultat pretjerane poslušnosti!

6. DOBAR MENADŽMENT I DOBRI ZAPOSLENICI

Bez ljudi niti jedno poduzeće ne može ostvariti svoje ciljeve. Da bi poduzeća bila u stanju kontinuirano ostvarivati svoje poslovne ciljeve, potrebni su:

1. dobar menadžment2. dobri zaposlenici

6.1. Dobar menadžment

„Loš vođa je omražen; dobar vođa je obožavan; veliki vođa je nezamjetan“Sun-Tzu

Menadžeri su osobe koje se bave realiziranjem definiranih ciljeva poslovnog sustava, koristeći pritom sposobnosti ostalih članova sustava uz obaveznu osobnu odgovornost za realizaciju definiranih ciljeva. Uspješni menadžeri vrlo su traženi i iznimno dobro plaćeni.

33

Karakteri menadžera i likovi životinjskog carstva

Som – voli muljevitu vodu i lako se kreće u njojMorski pas – snažan, agresivan, često bezobziran, grabežljivLav – uopće se ne skriva, napada sirovom snagom, ne podnosi argumenteSvinja – lisica – novi prijelazni oblik nastao mutacijom karakternih osobina svinje i lisice, dobro udomaćen kod nasDelfin – rijetka, inteligentna životinja, tip menadžera kakav tek priželjkujemo

Izvor: Marušić: Upravljanje ljudskim potencijalima, Adeco, Zagreb, 2001. p.11.

Menadžeri se u svojoj poslovnoj praksi redovito sučeljavaju s etičkim problemima. Pitanja ispravnog ili pogrešnog, pravednog ili nepravednog, poštenog ili nepoštenog odnose se na njihove odluke, postupke i ponašanja. Nadalje, neovisno o razini menadžmenta (top, srednji ili niži menadžment), menadžeri svih razina i funkcija dolaze u realne situacije u kojima pitanja etike igraju značajnu ulogu.

6.1.1. Etički problemi s kojima se susreću menadžeri

„Bolje tražiti dopuštenje nego oprost“

Etički problemi s kojima se susreću menadžeri predstavljaju situacije ili mogućnosti koje od njih zahtijevaju da izaberu između nekoliko poslovnih aktivnosti koje se mogu ocijeniti kao dobre ili loše, etički ispravne ili neispravne. Neke od tih situacija su slijedeće: 1. Mora li menadžer u slučaju da njegovo poduzeće namjerno učini protuzakonito djelo, to prijaviti vlastima?, 2. Može li lojalnost prema organizaciji imati prednost prema lojalnosti prema zaposlenicima?, 3. Do koje granice je djelovanje poduzeća tajna ako su ta djela za određenog menadžera uvrjedljiva i neprihvatljiva?, 4. Trebaju li viši menadžeri bezuvjetno podržavati odluke podređenih, čak i ako nisu ispravne?, 5. Do koje je mjere (ako uopće) razumno podmićivati predstavnike drugih poduzeća? – klijenata, da bi se sklopili poslovi?

Kada se govori o etičkim problemima s kojima se susreću menadžeri, tada se mogu izdvojiti specifične teme koje tvore ili mogu tvoriti etičke probleme. Te su teme slijedeće:

1. Pravednost (učinjene naknade, uredni rad, vrijednost proizvoda), 2. Prava (proces izvršavanja dužnosti unutar poduzeća, kontrola zdravlja zaposlenika,

poštivanje privatnosti zaposlenika, seksualno uznemiravanje, afirmativne akcije, jednake mogućnosti zaposlenja),

3. Iskrenost (konflikt interesa zaposlenika, sigurnost dokumentacije o zaposlenicima, neadekvatno nagrađivanje, neovlaštene isplate stranim dužnosnicima, sadržaj propagandnih akcija),

4. Prakticiranje moći poduzeća (zaštita životne sredine / proizvoda, pitanja očuvanja okoliša, etičko investiranje, stečajevi / racionalizacije).

Etički problemi s kojima se susreću menadžeri odnose se na: 1. zaposlenike (povratna veza o radnim rezultatima i ocjenama uspješnosti, sigurnost zaposlenja, odgovarajući uvjeti rada), 2. podređene i nadređene (iznošenje istine, lojalnost, potpora), 3. kupce ( korektno ophođenje, iznošenje istine, sumnjiva poslovna praksa, obmanjivanje), 4. dobavljače (fer / nepristran tretman, izbalansirani odnosi, nepoštena taktika pritisaka, iznošenje istine), 5. dioničare (poštivanje pravnih odredbi, iznošenje istine o odnosima s javnošću, interesi dioničara).

34

Krivulja vitalnosti:

Zadaća svakog od vođa bila je vodstvo vlastite organizacije razvrstati u tri kategorije: najboljih 20% kao najvišu kategoriju, 70% vitalne sredine i 10% pripadnika najniže kategorije. Ako u nekom odjelu na rukovoditeljskom poslu radi 20 ljudi, zanima nas koja četvorica pripada u najvišu kategoriju, a koja dvojica u najnižu.Za svakog od njih želi se znati ime i prezime, položaj u hijerarhijskoj strukturi tvrtke i iznos plaće. Oni koji nisu postizali najviše rezultate morali su otići. Neki misle da je odstraniti 10% najslabijih ljudi bezobzirno i okrutno. Zapravo, upravo je obrnuto. Autor osobno smatra da je bezobzirno držati ljude na poslu u kojem nisu sposobni napredovati. Takovo je dobročinstvo lažno. Ništa nije okrutnije nego odugovlačiti s istinom i ljudima reći da su nepoželjni onda kada je njihov radni vijek pri kraju i mogućnosti ponovnog zaposlenja ograničene, kad velik dio svoje zarade troše na plaćanje školovanja svoje djece ili otplatu brojnih kredita.

Izvor: Welch, J. Byrne, J.: Jack Welch: autobiografija najuspješnijeg menadžera dvadesetoga stoljeća, Naklada Zadro, Zagreb, 2003.,p.160-164.

Posebno je etičko pitanje poslovnog kriminala, kao na primjer: prijevare ili pronevjere što ih počine pojedinci na poslu u velikim poduzećima, pronevjere u neprofitnim organizacijama te prijevare profesionalaca angažiranih u poslovnim pothvatima. Kao temeljni razlog za porast poslovnog kriminala navode se naglašeni materijalizam uspješnih poslovnih ljudi te pritisci konkurencije.

Tablica: Percepcija etičnosti u poslovnim odlukama:

Smatrate li etičnim kad netko“… %1. Koristi usluge tvrtke u kojoj radi za osobnu namjenu? 80,232. Koristi sredstva tvrtke u kojoj radi u osobne svrhe? 89,503. Obračunava troškove u iznosu više od 10% većem od stvarnog? 93,024. Obračunava troškove, u iznosu manje od 10% većem od stvarnog? 88,375. Koristi radno vrijeme tvrtke za vlastite poslove? 83,726. Daje darove i usluge za „veze“? 67,647. Prima poklone za učinjene usluge? 98,848. Prebacuje krivnju za greške na nevinog suradnika? 98,949. Sebi pripisuje tuđe zasluge? 97,6710. Prijavljuje bolovanje da dobije slobodan dan? 87,2111. Samovoljno izlazi iz tvrtke (užina, kupovina, i sl.) 69,7712. Kupuje dionice na osnovi povjerljivih informacija iz tvrtke? 72,0913. Ovlašćuje podređene da krše politiku tvrtke? 95,3514. Ne prijavljuje suradnikovo kršenje politike tvrtke? 70,9315. Krivotvori interna poslovna izvješća? 98,8416. Podmićuje konkurente kako bi došao do njihovih poslovnih tajni? 74,4217. Ne prijavljuje suradnikovo kršenje zakona? 76,7418. Daje povjerljive podatke osobama iz tvrtke? 58,1419. Radi posao duže nego je potrebno? 58,15

Izvor: Vehovec, M: Poslovno ponašanje i neformalne institucije: Koliko je poslovna etika važna, u Marketing i razvoj (ur. Grbac, B.), Društvo za marketing Rijeka, 2000., p. 147.

35

6.1.2. Poslovno neetičan menadžment

Poslovno neetičan menadžment brine samo za sebe i dobit koju ostvaruje za poduzeće. Tako su moćni lideri ( cinično nazvani „barunima – lopovima“) u biznisu (John Rockfeller – nafta, J. Morgan – financije, K. Vanderbilt – putevi, E. Carnegie – čelik), tijekom najvećeg dijela devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća, radili bez ikakvih skrupula. Njihov stav najzornije predočava izjava Rockfellera: …“Budući da sam nagrađen darom koji posjedujem, uvjeren sam da je moja zadaća praviti novac…i još mnogo novca, prema diktatu vlastite savjesti“.Poslovno neetičan menadžment upravljan je isključivo djelovanjem usmjerenim na vlastitu korist ili na korist poduzeća kojeg vodi. Zakonske propise doživljava kao prepreke koje se moraju zaobići da bi se postigli željeni ciljevi. Strategija poslovno neetičnog menadžmenta je iskorištavanje mogućnosti radi organizacijskih ili osobnih ciljeva. Njihovo zlatno pravilo glasilo bi: Mogu li se okoristiti ovom odlukom ili aktivnošću, odnosno mogu li na osnovi ove odluke ili aktivnosti napraviti novac?

Uzroci neetičkog djelovanja menadžera sasvim se razlikuju i obično se nalaze u aroganciji tj. nedodirljivosti. Moć i uspjeh toliko ponesu ljude da zaborave voditi računa i o drugim ljudima. Moć i uspjeh često navode menadžere da:

1. budu lakomisleni i površni i tako smetnu s uma vlastitu odgovornost2. zanemare potrebu komunikacije s ključnim akterima poduzetničkih procesa i tako

izgube kontakt sa stvarnošću3. gube osjećaj za razlikovanje privatnoga i službenoga korištenja resursa poduzeća.4. precjenjuju svoj utjecaj i imaju potrebu da svakog imaju pod kontrolom

6.1.3. Poslovno etičan menadžment

„Poslovno etičan menadžer istodobno je etičan u više dimenzija: u srcu, duši i materijalnom smislu, bez da ikoga oštećuje…Etički čovjek je složen čovjek koji višedimenzionalno razumije

sebe i druge…Ono što daje lijevom, ne uzima desnom rukom.“Bebek, B.

Poslovno etičan menadžment vođen je visokim normama osobne i profesionalne etike koje trebaju pridonijeti izgradnji poslovno prihvatljivog sustava vrijednosti organizacije – rast, opstanak, dobit. Poslovno etičan menadžment također ima aspiraciju da bude uspješan, ali samo unutar okvira koje nalažu etički propisi, odnosno norme kao što su pravičnost, pravda i pravni proces.Zakon se poima kao minimalni standard etičkog ponašanja jer poslovno etičan menadžment nastoji djelovati na razini koja nadilazi zakonske propise. Suvremeni menadžeri se sve više opredjeljuju za čestitost i više drže do poštivanja zadanih rješenja nego do različitih poslovnih transakcija. Prema jednom istraživanju provedenom u SAD-u čak 87 % zaposlenika smatra da je najvažnija vrlina njihovog pretpostavljenog poštenje. Po tom istraživanju visoko su plasirane i slične etičke značajke (iskrenost, pouzdanost, tolerantnost). Istraživanje provedeno u Europi (u okviru bivše dvanaestorice) na uzorku većem od tisuću menadžera pokazalo je da 76% ispitanika smatra da menadžer mora biti pošten i etičan, a da su europski menadžeri doista takvi, smatralo je 53% ispitanika. Menadžeri svojim odlukama često mogu izazvati etičke

36

konflikte. Da bi se broj tih konflikata sveo na najmanju moguću mjeru, bitno je držati se slijedećih načela:

1. Legitimnost: je li ta odluka ili djelo sukladno zakonu?2. Obveza: može li ta odluka ili to djelo postati opće načelo?3. Utilitarizam: donosi li ta odluka ili to djelo najveće koristi za najveći broj osoba?4. Zlatno pravilo: želiš li da se to isto dogodi i tebi?5. Javnost: možeš li tu odluku braniti u javnosti?6. Neovisnost: što bi na to rekao prijatelj koji nije involviran u slučaj?

Ova načela posebno su važna za menadžere čije odluke mogu imati dalekosežne posljedice. Zato se posebno naglašava pitanje menadžerske etike i odgovornosti kao ključne vrline.

6.2. Dobri zaposlenici

„Radno vrijeme nikad nije dovoljno dugo. Svaki radni dan je praznik, a godišnji odmori su nasilni prekidi tih praznika.“ Winston Churchill, engleski državnik (1874.-1965.)

Zaposlenik je fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca. Radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Ugovor o radu sklapa se na neodređeno ili određeno vrijeme. Skalpa se u pisanom obliku. Kako osnovna prava i obveze radnika proizlaze iz ugovora o radu, u nastavku se elaboriraju:

1. prava zaposlenika u poduzeću2. obveze zaposlenika u poduzeću3. „zviždači“

6.2.1. Prava zaposlenika u poduzeću

„Nezadovoljni zaposlenici su teroristi!“Paul Goodstadt – direktor kvalitete usluga u National Westminster Bank

Tržište rada nije slobodno tržište, već podliježe većoj ili manjoj regulaciji. Regulacija tržišta rada najprije je imala zadaću spriječiti radnike da se udruže kako bi povećali cijenu rada, odnosno prvotna regulacija tržišta rada imala je za zadaću zaštiti poslodavce. Jačanjem sindikalnoga pokreta klatno regulacije radnih odnosa pomiče se na stranu radnika štiteći njih i njihove interese. Uređivanje prava i obveza subjekata radnog odnosa počiva na radnom pravu (konvencija Međunarodne organizacije rada) i na nacionalnom radnom pravu. „Poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih Zakonom (čl. 11. Zakona o radu).

Osnovna prava zaposlenika u radnom odnosu jesu:

1. pravo na slobodan izbor zanimanja i rada2. pravo na plaću i naknadu3. pravo na sigurnost io zaštitu na radu4. pravo na ograničeno radno vrijeme, odmore i dopuste5. pravo na industrijske akcije ( pravo na štrajk i dr.)6. pravo na obrazovanje i inoviranje znanja7. pravo radnika i članova njegove obitelji na socijalno osiguranje

37

8. prava u vezi sa materinstvom i njegom djece9. pravo na zdravstvenu zaštitu i zdravstveno osiguranje10. pravo na zbrinjavanje u slučaju nesvojevoljne nezaposlenosti11. pravo na zaštitu djece i mladeži12. pravo na posebnu zaštitu starijih posloprimca13. pravo da radi bez prisile14. druga prava utvrđena zakonom, podzakonskim aktima, kolektivnim ugovorima i

drugim autonomnim općim aktima i ugovorom o radu

Radnim zakonodavstvom (čl. 2 Zakona o radu) zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija osobe koja traži zaposlenje i osobe koja se zaposli na temelju rase, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, bračnog stanja, porodičnih obveza, dobi, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, rođenja, društvenog položaja, članstva ili nečlanstva u sindikatu te tjelesnih ili duševnih poremećaja.

Diskriminacija se zabranjuje u odnosu na:

1. uvjete za zapošljavanje 8kriteriji i uvjeti za izbor kandidata za obavljanje određenog posla)

2. napredovanje u poslu3. pristup svim vrstama i stupnjevima stručnog osposobljavanja, dokvalifikacije i

prekvalifikacije4. uvjete zaposlenja i rada i sva prava iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom,

uključujući jednakost plaća5. otkaz ugovora o radu6. prava članova i djelovanje u udrugama radnika

Pravo na slobodu od spolnog uznemiravanja je novijeg datuma. Pod spolnim uznemiravanjem podrazumijeva se svako verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe koja traži zaposlenje i radnika, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

Zaštita privatnosti i dostojanstva radnika također su prava novijeg datuma. Podrazumijeva da se osobni podaci radnika smiju sakupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama samo ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa. Radnici imaju pravo ne dati odgovore na pitanja koja nisu u izravnoj vezi s poslom. Zaštita dostojanstva zaposlenika treba se odnositi na njegovo pravo da bude tretiran kao ljudsko biće, odnosno da se prema njemu ophodi s poštovanjem. Zaposlenicima trebaju biti osigurani primjereni uvjeti rada. Kao specifičan oblik ponašanja usmjeren na ugrožavanje dostojanstva, časti i ugleda radnih kolega mobing se odvija između nadređenih i podređenih, ali vrlo često među suradnicima iste razine. Mobing (izvorno mobbing) izvedenica je od engleskih riječi mob (ološ, svjetina, rulja) i mobbish (prostački, grub, vulgaran) i znači „prisilno, vulgarno, manirom ološa nekoga psihički dokrajčiti, društveno potpuno degradirati, uništiti ga i isključiti iz društvenog života“.Prema rezultatima jednog istraživanja provedenog u Republici Hrvatskoj 15,4% do 53,4% od ukupnog broja ispitanika okusilo je neki oblik mobinga. Psihičke probleme zbog posla kojeg rade osjeća 37,7% do 54,8% ispitanika. Tjelesne probleme zbog posla koji rade osjeća 30,5% do 79,4% ispitanika.

38

6.2.2. Obveze zaposlenika u poduzeću

„Čvrsto vjerujem u pravilo kompenzacije. Istinite nagrade su uvijek u razmjeru s radom i žrtvama.“

Nikola Tesla

Temeljne su obveze zaposlenika raditi poslove i zadaće radnoga mjesta po uputama i nalogu poslodavca, a u skladu s organizacijom i naravi posla, te poštivati propise i interna pravila o tome. Osim toga, zaposlenik ima i druge obveze koje proizlaze iz zakona, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu.Da bi zaposlenici izvršavali svoje radne obveze, nužno je da poslodavac poštuje njihova prava te da se prema njima odnosi na primjeren način. Naime, kako se poslodavac bude odnosio prema svojim zaposlenicima, tako će se i oni odnositi prema resursima i kupcima poduzeća.

Osnovne obveze zaposlenika u radnom odnosu jesu slijedeće:

1. da se pridržavaju ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u vezi s radnim odnosom2. da ne potkradaju poduzeće u kojem rade3. da ne lažu i ne šire lažne informacije o poduzeću i njegovim vlasnicima4. da sudjeluju u izgradnji ugodne radne klime5. da budu lojalni poduzeću u kojem rade6. da obavijesti poslodavca o bolesti ili nekim drugim okolnostima7. da se sukladno svojim sposobnostima i potrebama rada školuju, obrazuju,

osposobljavaju i usavršavaju za rad8. da obavijeste poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad9. da pruže pošten rad za primjerenu plaću10. da obavijeste poslodavca o svojem izumu ostvarenom na radu ili u svezi s radom11. da ponude ustupanje prava na izum u svezi s djelatnošću poslodavca, ako taj izum nije

ostvaren na radu ili u svezi s radom12. da se ne natječu s poslodavcem13. da nadoknade štetu koju su na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje

nepažnje uzrokovali poslodavcu (…)

6.3.4. Zviždači

„Zviždači“ („Whistleblowing“) su zaposlenici koji u javnost pokušavaju iznijeti nešto što poduzeće čini ili se u poduzeću događa, a što je po njihovu sudu u suprotnosti sa etičkim načelima. „Zviždači“ mogu svoja znanja iznijeti:

1. interno – kada se neetički postupak ili aktivnost prijavi nekom (ethic officer) unutar poduzeća i

2. eksterno – kada se neetički postupak ili aktivnost prijavi izvan poduzeća – novinarima, nadležnim agencijama, interesnim skupinama

U slučaju eksternog izvješćivanja poduzeće dobiva negativan publicitet u javnosti, a neetične ili nelegalne radnje pojedinih zaposlenika pripisuju se cijelom poduzeću. Da bi se takvi događaji spriječili, poduzeća sve više ustrojavaju interni sustav izvještavanja (anonimne telefonske ili fax-linije, e-mail adrese i posvećene web stranice na intranetu). Treba nagraditi „zviždače“ koji koriste interni sustav izvješćivanja u slučaju da se dokaže da je počinjena nepravilnost na koju su ukazivali.

39

„Zviždače“ se često optužuje da svojim izvješćivanjima javnosti o primjećenim nepravilnostima ruše ugled poduzeća u kojem rade te da tako rade protiv interesa zaposlenika poduzeća. Osim toga što najčešće dobivaju izvanredni otkaz, zviždači su izloženi raznovrsnim prijetnjama, fizičkim napadima, napadima na članove obitelji (…)

Tri vrste lojalnosti:

Neki tvrde da izvješćivanje javnosti o uočenim nepravilnostima nikada nije opravdano jer zaposlenik tako iskazuje svoju nelojalnost spram poduzeća u kojem radi. Razmotrite sljedeće tri vrste lojalnosti:

1. Apsolutna ili transcedentna obveza (npr. Abraham je kao test čvrstoće vjere dobio nalog od Boga da žrtvuje sina jedinca Isaka)

2. lojalnost grupi i (moguće) vrijednostima koje grupa dijeli (npr. žrtvovanje za domovinu, za demokraciju…)

3. lojalnost vlastitoj povijesti (npr. čuvanje tradicionalnih etničkih vrijednosti)

PITANJA ZA RASPRAVU I PONAVLJANJE: Pojasni pojam menadžera! Nabrojite neke od etički problematičnih situacija s kojima se susreću menadžeri! Koje specifične teme tvore etičke probleme s kojima se susreću menadžeri?Na koga se

odnose etički problemi s kojima se susreću menadžeri? Pojasni krivulju vitalnosti! Što se podrazumijeva pod pojmom poslovnog kriminala? Na što je usmjeren poslovno neetičan menadžment? Kako poslovno neetičan menadžment gleda na zakone? U čemu se obično najčešće nalaze uzroci neetičkog djelovanja menadžera? Kako poslovno etičan menadžment gleda na zakone? Kako poslovno etičan menadžment gleda na etiku? Kojih načela se menadžeri trebaju pridržavati da bi smanjili broj konflikata koje mogu

izazvati svojim odlukama? Nabrojite osnovna prava zaposlenika u radnom odnosu! Pojasnite pravo zaposlenika od spolnog uznemiravanja! Pojasnite pravo zaposlenika na zaštitu privatnosti i dostojanstva! Pojasnite pojam mobinga Između koga se odvija mobing? Nabroji obveze zaposlenika u radnom odnosu! Što se podrazumijeva pod pojmom „zviždači“? Pojasnite razliku između internog i eksternog izvješćivanja o neetičkim postupcima u

poduzeću!

LITERATURA:1. Pupavac, D. ( 2006): Etika za menadžere, Veleučilište u Rijeci, Rijeka.

40